Zbornik Radova Mikrobioloska Destrukcija Spomenika Kulture HRZ Seminar

HRVATSKI RESTAURATORSKI ZAVOD
Prirodoslovni laboratorij,
N. Grkovia 23 Zagreb
Seminar:
"MIKROBIOLOKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE"

Sprijeavanje rizika kontaminacije umjetnina i infekcija ljudi koji rade s njima
PROGRAM
SEMINARA
9.00 - 9.05
Ferdinand
9.05 - 9.20
Dragica Krsti:
Uvod u problem mikrobioloke destrukcije
9.20 - 9.35
Denis Voki:
Preventivno konzerviranje mikroklimom
9.35 - 9.50
Tatjana
Mikrobioloka oteenja na dokumentima i knjigama
9.50 - 10.05
Dubravka
10.05- 10.20
Alma Orli:
10.20- 10.50
Rasprava
10.50- 11.20
Stanka
1 1.20 - 11.35
FelicUa Briski:
Mikroorganizmi na
uzorkovanja, analize
sredstva
11.35 - 11.50
Stjepan
Plijesni - potencijalna
restauratora
11.50- 12.05
Aienka
Marija
Tofant
Vuemilo:
Kemijski spojevi za dezinfekciju, postupci
12.05- 12.20
Duan
Kalem:
Upotreba y-zraka za mikrobioloku dekontaminaciju

spomenika kulture
Meder:
Munjak:
Pilipovi:
Pepeljnjak:
12.20- 12.50
Rasprava
12.50- 13.20
Stanka
Pozdravna rije
Zatita arhivskog
oteenja
gradiva
od
mikrobiolokih
Metode preventivne zatite u Muzeju za umjetnost i

obrt
spomenicima kulture: od
do izbora mikrobiocidnog
opasnost
po
zdravlje
13.20- 13.35
Radovan Despot,
Jelena Trajkovi:
Gljive - uzronici prave trulei u drvenim objektima
13.35 - 13.50
Franjo
Zatita od otrova tijekom

restauratorskih radova
13.50- 14.20
Plavi:
konzervatorsko
Rasprava
Zahvaljujui susretljivosti Muzeja Munara seminar e se odrati u multimedijalnoj dvorani

Muzeja na Roosveitovom trgu 5 (prizemno) dne 6. travnja 2000. godine.
HRVATSKI RESTAURATORSKI ZAVOD

10 000 ZAGREB, Nike G r l i v i c a 23, tei.: 4684 599
fax:. 385 /01/ 4683 289 : err.aii: u p r a v a - g r s k o v i c e v a @ h r z . t - e l . h r
S EM [NAR
MIKROBIOLOKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA

KULTURE
ZBORNIK
RADOVA
Zagreb, Muzej Mimara

6. travnja, 2000.
M I K R O B I O L O K A DESTRUKCIJA S P O M E N I K A K U L T U R E - s e m i n a r
SADRAJ
Dragica Krsti:
Denis Voki:
Preventivno konzerviranje i vlaga
Denis Voki:
Konzervatorsko - restauratorski aspekti tretmana tafelajnih slika i
polikromirane drvene skulpture inficiranih plijesnima i drugim
Tatjanagljivicama
Munjak:
Mikrobioloka oteenja na dokumentima i knjigama
13
20
Dubravka Pilipovi:
Zatita arhivskog gradiva od mikrobiolokih oteenja
28
A Ima Orli:
Metode preventivne zatite u Muzeju za umjetnost i obrt
34
Felicita Briski:
Mikroorganizmi na spomenicima kulture: od uzorkovanja, analize do
izbora mikrobiocidnog sredstva
Radovan Despot, Jelena Trajkovi:
Najee gljive uzronici prave trulei drva u objektima
39
Alenka Tofant, Marija Vue milo:

48
Stjepan Pepeljnjak:
Plijesni - potencijalna opasnost po zdravlje restauratora
54
Franjo Plavi:
Zatita od otrova tijekom konzervatorsko - restauratorskih radova
67
Zagreb, travanj 2000. 3
36
MIKROBIOLOKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r
Dragica Krsti
Hrvatski restauratorski zavod

Nike Grkovia 23, Zagreb
Ovim se seminarom nastoji pojasniti problem mikrobioloke destrukcije
predmeta/graevina spomenike vrijednosti. Veina spomenika je heterogenog
sastava to ini ovaj problem jo sloenijim.
Usprkos elji da se smanji/iskljui uporaba potencijalno rizinih biocidnih
spojeva i uvedu alternativne metode zatite od tetnika malo je vjerojatno da e oni
potpuno zamijeniti kemijska sredstva. Biocidi s doputenjem za uporabu danas su
sastavni dio integralnog programa suzbijanja tetnika u okviru programa zatite
kulturnih dobara.
U cilju prepoznavanja teta nastalih djelovanjem mikroorganizama treba
jasno prepoznati eventualne promjene njima izazvane, a nadasve obratiti pozornost
na uvjete koji omoguuju/sprijeavaju njihov rast i razvoj.
imbenici odgovorni za infekciju: a) koritenje materijala koji sadri spore
mikroorganizama za izradu predmeta kao i za restauriranje, b) prisutnost
mikroorganizama u esticama praine u zraku, c) prisutnost drugih ve inficiranih
predmeta, d) kombinacija topline, visoke vlanosti , slabe osvjetljenosti i
neprozraenosti spreminog prostora.
Napadima mikroorganizama naroito su podloni prirodni organski
matenjali: drvo, koa, vuna, svila, celuloza,ljepila, itd. Infekcija e biti najjaa na
mjestima veeg sadraja vlage i pristupa slobodnog kisika. Oteeniji (dijelom
degradiran) materijal nieg stupnja polimerizacije je pogodniji za napad. Bioloku
razgradnju matenjala uzrokuju mikrorganizmi za vrijeme svog rasta i razvoja. Rast
mnogih mikroorganizama iznimno je osjetljiv na pH sredine. Bakterije su uglavnom
neutrofili, ali veina bakterija podnosi pH 6-8. Za veinu plijesni optimalni pH je
nii od 1. Neke plijesni same stvaraju povoljne uvjete (kiseli medij) jer proizvode
organske kiseline (oksalna, limunska, itd.) koje bitno utjeu na brzinu rasta i
produkciju spora. Nastala oteenja vie ovise o metabolikoj aktivnosti nego o
apsolutnom broju mikroorganizama.
Vidljive promjene nastale djelovanjem mikroorganizama. a) promjene na povrini
materijala (na pr. eflorescencija, mrlje raznih obojenja, promjene boje pigmenata,
nagrien povrinski sloj), b) promjene u strukturi materijala ( ljuskanje i mrvljenje
slojeva ,razgradnja celuloze, bjelanevina, smola...). Oteenja mogu nastati
mehaniki cijepanjem povrinskih slojeva. Povrina se moe razoriti produktima
metabolizma, na pr. vodikovim sulfidom i organskim kiselinama ili djelovanjem
enzima (mangan i bakar utjeu na celulolitiku aktivnost enzima). Neki
M I K R O B I O L O K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r
mikroorganizmi stvaraju na odreenim supstratima karakteristina obojenja. Vrsta

obojenja ovisi o razliitim imbenicima, a najznaajniji su slijedei: vrsta podloge
(drvo, koa, papir, itd.), nain njezine izrade i obrade, uvjeti kod kojih se infekcija
odvija (relativna vlanost zraka, vlanost materijala, temperatura, itd.), vrijeme
trajanja infekcije, prisutnost vie vrsta mikroorganizama, prisutnost metalnih
elemenata (tragovi Mg, Fe, Cu, Cr i dr.-mogu potjecati i od estica praine) i pH
supstrata.
Korozija metala kao to su eljezo, elik, bakar, cink, djelovanjem
mikroorganizama nije zanemariva. Odvija se na nekoliko naina: stvaranje
korozivnih produkata metabolizma, nejednolika distribucija kisika i njegova
koncentracija na nekim mjestima na metalu, katodna depolarizacija, razaranje
organskih prevlaka, dekompozicija inhibitora korozije ( na pr. HNO3, NaNOs).
Mikroorganizmi ne mogu uzrokovati koroziju direktnim kontaktom s metalom koji
ima karakteristike biocida, na. pr. bakar ( uz iznimke nekih plijesni). Najkorozivniji
produkti metabolizma su kiseline, uglavnom organske kiseline.
Napad bakterija na vuneno vlakno je vidljiv kao izraena prugavost po
duini. Efekti mikrobioloke aktivnosti plijesni na vuni i pamuku su mrlje razliitih
boja. Plijesni mogu uzrokovati obezbojenje svile.
Bakterije, cijanobakterije, alge, gljive i liajevi mogu uzrokovati degradaciju
minerala i stijena i biti odgovorne za procese troenja prirodnog graevnog kamena.
Depoziti soli -sulfati, kloridi, nitrati, mogu biti pogodan habitat za plijesni
(Cladosporium sp., Engyodontium album, itd.). Poznato je da sumporne bakterije
imaju zamjetnu ulogu u destrukciji kamena.
Intenzitet mikrobioloke destrukcije ovisi i o vrsti i koliini hranjivih tvari
koje bakterijama i plijesnima stoje na raspolaganju. Na povrini slike to su: prirodna
biljna ulja,masne kiseline, glicerol, med, tragant, vosak, kazein, tutkalo i neistoa
(estice tla) koja zajedno s polimeriziranim trigliceridima (uljima) daje dovoljnu
koliinu hrane za razvoj mikroflore.Veziva na bazi bjelanevina (kazein, tutkalo,
gluten) su ee napadnuta od bakterija, dok ona koja sadre krob, dekstrine i
eere su openito osjetljivija na napad plijesni i kvasaca.
Kod sintetikih ljepila izvor hrane mikroorganizmima mogu biti: lubrikanti,
stabilizatori, plastifikatori i antioksidansi. Sintetika vlakna mogu biti podloga za
mikroorganizme kada se na povrini vlakana nalaze krob, masti, neistoa ili
pomona sredstva.
Staklo moe biti nagrieno kiselinama koje izluuju neke plijesni.
Nema materijala
mikroorganizama.
koji je
Istraivanje mikrobioloke
populacije
posve
otporan
na
metaboliko
djelovanje
Vizualnim pregledom izvornog materijala (makroskopski i mikroskopskioptikim mikroskopom) mogu se uoiti prisutni vegetativni oblici plijesni ili spore.
Zagreb, travanj 2000.
Istraivanje mikrobioloke populacije

Vizualnim pregledom izvornog materijala (makroskopski i mikroskopski optikim mikroskopom) mogu se uoiti prisutni vegetativni oblici plijesni ili spore.
Elektronska mikroskopija najefikasnija je metoda analize distribucije mikroba u
uzorku izvornog materijala. Meutim ovom metodom nije mogue uoiti razliku
izmeu ivih i neivih stanica, stoga se na odgovarajuim selektivnim podlogama
izoliraju iste kulture bakterija i plijesni i provode biokemijski testovi. Na osnovi
njihovih biokemijskih svojstava moe se pretpostaviti mogui uzrok promjene
izvornog materijala ( na pr. tamnjenje drva uslijed hidrolize celuloze ili promjena
boje pigmenata zbog redoks reakcije metalnih elemenata) to se moe potvrditi
naknadnim kemijskim analizama. Neki metaboliti plijesni fluoresciraju u
ultraljubiastom svjetlu.
Nerazorna i brza kvantitativna metoda mjerenja mikrobioloke aktivnosti
osniva se na mjerenju koliine ugljinog dioksida koji proizvode fotosintetski
mikroorganizmi. Koliina ugljinog dioksida razmjerna je metabolitskoj aktivnosti
potencijalno tetne mikroflore.
Identifikacija mikroorganizama i podaci o njihovim biokemijskim
svojstvima vode k boljem razumijevanju mehanizma oteenja materijala s kojeg su
izolirani. Identifikacija takoer omoguava utvrivanje prisutnosti patogenih vrsta i
pomae kod izbora najuinkovitije metode suzbijanja.
Metode zatite od mikrobioloke
destrukcije
Borba protiv mikrobioloke destrukcije zasniva se na dva osnovna sustava

mjera od kojih se prvi temelji na preveniranju mikrobioloke aktivnosti,a drugi,
mnogo sloeniji, na njenom suzbijanju.
a)Preventivni postupci zatite obavljaju se prije pojave infekcije stvaranjem
neprikladnih uvjeta za rast i razvoj mikroorganizama to znai da se umjetniki i
muzejski predmeti moraju uvati u optimalnim mikroklimatskim uvjetima (relativna
vlanost zraka 45 - 65%, temperatura 16-22C), urednim i istim prostorima uz
strujanje zraka.
Jaanje bio stabilnosti materijala moe se postii kombinacijom materijala
prirodnog porijekla s hidrofobnim sintetikim polimernim materijalom (sredstva za
konzerviranje).
b)Kurativni postupci zatite odnose se na suzbijanje postojee infekcije.
Metode suzbijanja mogu biti fizikalne i kemijske. Fizikalne metode kontrole koje
utjeu na atmosferu okoline u kojoj se odvija mikrobioloki rast su jednostavne,
sigurne i prilino uinkovite. One ukljuuju niske/visoke temperature, anoksinu
atmosferu (duik, argon, ugljini dioksid) i zraenje (suneva svjetlost, UV i yzrake). Nijedna od ovih metoda nije idealna. Smrzavanjem se suzbiju samo aktivne
plijesni, spore preive. Visoke temperature su uinkovitije, ali nepodobne za veinu
materijala. Ugljini dioksid u doticaju s vlagom stvara ugljinu kiselinu. Gama
zraenje nije takoer uinkovito za plijesni, a moe otetiti papir i druge materijale.
UV zrake su tetne za veinu materijala.
Reguliranjem temperature, vlage, svjetla i strujanja zraka moe se inhibirati
rast mikrobiolokih i entomolokih vrsta. Kombinacija niske relativne vlanosti
zraka (nie od 45% ) i niske koncentracije kisika (0,1%) znaajno smanjuje
mikrobioloku aktivnost.
Kemijski spojevi mogu se koristiti za suzbijanje infekcija i kao konzervansi
za produavanje uporabnih svojstava nekih organskih sredstava (na pr. ljepila) za
restauriranje. Danas se sve manje preporua uporaba mikrobiocidnih sredstava jer
efekti nisu trajni,ni dovoljno uinkoviti, a ni potpuno nekodljivi za ovjeka i
tretirani materijal. U obzir dolaze samo kad nema drugog izbora.
Osnovni preduvjet uspjenosti i svrsishodnosti mjera zatite je njihovo
striktno i sustavno provoenje.
Preventivno konzerviranje i vlaga
Denis Voki

Zmajevac 8, Zagreb
PREVENTIVNO KONZER VIRANJE

Preventivno konzerviranje jest osiguranje ili poduzimanje svih moguih
mjera kojima je cilj sprijeiti promjene na predmetima u zbirci. Preventivno
konzerviranje sastoji se od osiguranja odgovarajuih mikroklimatskih uvjeta uvanja
predmeta i od odgovarajueg naina manipuliranja predmetima. U odgovarajui
nain manipuliranja predmetima raunaju se postupci u pakiranju, transportiranju,
izlaganju i skladitenju. U mikroklimatske uvjete uvanja raunaju se: temperatura,
vlaga, svjetlost (i srodna zraenja) i dodir sa tetnim materijalima ili tvarima.
Odgovarajuim uvanjem mogue je potpuno zaustaviti, ili bitno usporiti procese
starenja i drugih promjena na materijalima. Promjene izazvane mikroklimatskim
uzrocima razlog su za popravke, koji, ako su nestruno provedeni, mogu dodatno
promijeniti djelo.
Zbog raznih nepovoljnih uinaka koje neodgovarajua vlaga ima na zbirke,
pitanje plijesni i gljivica treba promatrati integralno u sklopu pitanja odgovarajue
vlage u zbirkama.
Deponiranje ili uvanje zbirki ?
U nas su se ovisno o muzejskoj ustanovi koristila tri naziva za prostorije u
kojima se pohranjuju eksponati: depo, deponij i depozitarij 1 . Termini sugeriraju da
se tamo neto odlae. Za iste prostorije u posljednje se vrijeme koristimo nazivom "uvaonice", kako bi asocijativno znaenje rijei kojom se nazivaju te prostorije
pomoglo zatiti zbirki. Te prostorije jesu prostori u kojima bi se neto trebalo uvati
i sauvati, a ne odlagati.
"uvanje" treba biti prioritetna djelatnost muzeja
Ako muzej nema dovoljno prostora ili sredstava za sve svoje specifine
djelatnosti npr. uvanje, prikupljanje, postav i/ili povremene izlobe, edukativno i
propagandno djelovanje, studijske ekspertize, publiciranje i si. treba jasno definirati
prioritete. Kad se vide kvalitetne, zdrave prostorije na katu, a umjetnine se uvaju
(bolje - deponiraju) kojekuda i na naine koji su tetni pa i pogubni za odreene
materijale - jasno je d a j e toj ustanovi neto drugo prioritetnije od uvanja. Ako se
kao prioritet definira uvanje - onda je neprihvatljivo da ustanova ima dobre
izlobene dvorane i urede, a uvaonice u podrumima, potkrovljima i kojekuda.
1
N a l a z komisije M D C - a iz upitnika o m i k r o k l i m t s k i m u v j e t i m a u v a n j a zbirki.
Tablica: masa vlage i relativna vlanost zraka pri promjenama temperature.

Masa je izraena u g/m3 /4/. Iz tablice se vidi da ista masa vlage u zraku koja na
30C iznosi RV 50%, na 17C prelazi 100%, tj. poinje se kondenzirati. Ili, masa
vlage u zraku koja na 17C iznosi 50%, na 27C iznosi priblino 20%, a na
pozitivnih 0C se kondenzira.
100%
90%
80%
70%
60%
50%
40%
30%
20%
10%
40C
39C
38C
37C
36C
48,6
46,4
44,3
42,2
40,2
43,7
41,7
39,8
37,9
36,1
38,8
37,1
35,4
33,7
32,1
34,0
32,4
31,0
29,5
28,1
29,1
27,8
26,5
25,3
24,1
24,3
23,2
22,1
21,1
20,1
19,4
18,5
17,7
16,8
16,0
14,5
13,9
13,2
12,6
12,0
9,72
9,28
8,86
8,44
8,04
4,86
4,64
4,43
4,22
4,02
35C
34C
33C
32C
31C
38,3
36,4
34,6
32,3
31,2
34,4
32,7
31,1
29,0
28,0
30,6
29,1
27,6
25,8
24,9
26,8
25,4
24,2
22,6
21,8
22,9
21,8
20,7
19,3
18,7
19,1
18,2
17,3
16,1
15,6
15,3
14,5
13,8
12,9
12,4
11,4
10,9
10,3
9,69
9,36
7,66
7,28
6,92
6,46
6,24
3,83
3,64
3,46
3,23
3.12
30C
29C
28C
27C
26C
29,6
28,1
26,6
25,2
23,9
26,6
25,2
23,9
22,6
21,5
23,6
22,4
21,2
20,1
19,1
20,7
19,6
18,6
17,6
16,7
17,7
16,8
15,9
15,1
14,3
14,8 <=
14,0
13,3
12,6
11,9
11,8
11,2
10,6
10,0
9,56
8,88
8,43
7,98
7,56
7,17
5,92
5,62
5,32
5,04 < 4,78
2,96
2,81
2,66
2,52
2,39
25C
24C
23C
22C
21C
22,6
21,4
20,2
19,1
18,0
20,3
19,2
18,1
17,1
16,2
18,0
17,1
16,1
15,2
14,4
15,8
14,9
14,1
13,3
12,6
13,5
12,8
12,1
11,4
10,8
11,3
10,7
10,1
9,55
9,00
9,04
8,56
8,08
7,64
7,20
6,78
6,42
6,06
5,73
5,40
4,52
4,28
4,04
3,82
3,60
2,26
2,14
2,02
1,91
1,80
20C
19C
I8C
17C
16C
17,0
16,0
15,1
14,3 c :
13,5
15,3
14,4
13,5
12,8
12,1
13,6
12,8
12,0
11,4
10,8
11,9
11,2
10,5
10.0
9,45
10,2
9,60
9,06
8,58
8,10
8,50
8,00
7,55
5,15 <
6,75
6,80
6,40
6,04
5,72
5,40
5,10
4,80
4,53
4,29
4,05
3,40
3,20
3,02
2,86
2,70
1,70
1,60
1,51
1.43
1,35
15C
14C
13C
12C
UC
12,7
12,0
11,3
10,6
10,0
11,4
10,8
10,1
9,54
9,00
10,1
9,60
9,04
8,48
8,00
8,89
8,40
7,91
7,42
7,00
7,62
7,20
6,78
6,36
6,00
6,35
6,00
5,65
5,30
5,00
5,08
4,80
4,52
4,24
4,00
3,81
3,60
3,39
3,18
3,00
2,54
2,40
2,26
2,12
2,00
1,27
1,20
1.13
1,06
1,00
10C
9C
8C
7C
6C
9,40
8,84
8,31
7,81
7.33
8,46
7,95
7,47
7,02
6,59
7,52
7,07
6,64
6,24
5,86
6,58
6,18
5,81
5,46
5.13
5,64
5,30
4,98
4,68
4,39
4,70
4,42
4,15
3,90
3,66
3,76
3,53
3,32
3.12
2,93
2,82
2,62
2,49
2,34
2,19
1,88
1,76
1,66
1,56
1,46
0,94
0,88
0,83
0,78
0,73
5C
4C
3C
2C
1C
6,87
6,43
6,01
5,61
5,23
6,18
5,78
5,40
5,04
4,70
5,49
5,14
4,80
4,48
4,18
4,80
4,50
4,20
3,92
3,66
4,12
3,85
3,60
3,36
3,13
3,43
3,21
3,00
2,80
2,61
2,74
2,57
2,40
2,24
2,09
2,06
1,92
1,80
1,68
1,56
1,37
1,28
1,20
1,12
1,04
0,68
0,64
0,60
0,56
0,52
oc
4,87 <-
4,38
3,89
3,40
2,92
2,43
1,94
1,46
0,97
0,48
4,14
3,55
3,03
2,56
2,14
3,72
3,19
2,72
2,30
1,92
3,31
2,84
2,42
2,04
1,71
2,89
2,48
2,12
1,79
1,49
2,48
2,13
1,81
1,53
1,28
2,07
1,77
1,51
1,28
1,07
1,65
1.42
1,21
1,02
0,85
1,24
1,06
0,90
0,76
0,64
0,82
0,71
0,60
0,51
0,42
0,41
0,35
0,30
0,25
0,21
-2C
-4C
-6C
-8C
-10C
Ne treba se najreprezentativnije prostorije u muzeju pretvoriti u (zatvorene)

uvaonice, no princip "deponiranja" osjetljivih materijala bilo kuda i na bilo koji
nain morao bi postati prolost.
VLAGA U ZBIRKAMA
Apsolutna vlaga zraka moe se mjeriti na dva naina: masa vode po
volumenu zraka (g/m 3 ), ili masa vode po masi zraka (g/kg). Pri normalnom
atmosferskom tlaku, topli zrak moe drati vie vlage nego hladni zrak, zato se mora
uzeti u obzir i temperaturu za izraziti ono to iskustveno nazivamo vlanou ili
suhoom. Relativna vlaga zraka (RV) odnos je mase vlage u danom m 3 zraka i mase
vlage u m3 zraka zasienog vlagom pri istoj temperaturi. Izraava se postotkom.
Mjerenja RV precizno badarenim higrometrima jedina su osnova za sve
procjene i postupke utjecanja na RV. Zato treba redovito voditi evidenciju
stabilnosti RV u zbirkama.
Izvor vlage u zbirkama su: vremenski uvjeti, promjene temperature,
plavljenja, curenja i kapilarna vlaga.
Neodgovarajua vlaga moe otetiti predmete na tri naina: moe omoguiti
i potpomoi bioloku aktivnost; moe ubrzati odreene kemijske reakcije; moe
izazvati fizike promjene dimenzija materijala.
Vlaga moe biti neodgovarajua,
oscilirajua
na tri naina: previsoka, preniska
i prenaglo
Gornja i donja granica normalne (ili generalne) RV u muzejskim zbirkama

(45-65%) odreena je dosta jednostavno. Na RV iznad 70% dolazi do razvoja
plijesni i gljivica. Zato se RV 65% uzima najviom tolerirajuom vrijednou. Na
RV ispod 40% mnogi materijali postaju krti, a naroito su esti rascjepi na drvenim
umjetninama. Zato se RV 45% smatra donjom tolerirajuom granicom normalne
(generalne) muzejske mikroklime.
Dugotrajno visoka RV (iznad 70%) uzrokuje razvoj plijesni i drugih
gljivica; koroziju metala; promjenu napetosti i dimenzija organskih materijala
(bubrenje); migraciju soli; opasnost od kondenzacija vode koje mogu rezultirati
ispiranjima ili mrljama od vode; na vlazi od blizu 100% dolazi do razvoja bakterija i
raspadanja higroskopnih materijala.
Dugotrajno niska RV (ispod 40%) uzrokuje krhkost organskih materijala;
promjenu dimenzija organskih materijala (stiskanje, sukanje); pucanje; razdvajanje;
podbukline; poputanje veziva i ljepila; migraciju soli.
Velike i/ili nagle oscilacije RV uzrokuju oscilacije dimenzija organskih
materijala ovisno o izloenosti sloja, podlonosti i debljini; razdvajanja; pucanja;
krivljenja; podbukline; migraciju soli; opasnost od kondenzacija vode koje mogu
rezultirati ispiranjima ili mrljama od vode. Velike i/ili nagle oscilacije RV najvei su
uzronik teta u zbirkama slika i polikromiranih drvenih skulptura.
Slika ilustrira vanost stabilne vlanosti za slike i skulpture na drvu (i si

predmete iz kategorije onih kojima je potrebna stabilna ili strogo stabilna vlanost).
Higroskopni materijali tee ekvilibriju vlanosti sa RV zraka oko sebe. Padom RV
zraka higroskopni materijali se sue. Rastom RV zraka higroskopni materijali se
ovlauju. Razni higroskopni materijali imaju razliitu dinamiku
ekvilibrirana.
Padom vlanosti drvo smanjuje volumen i dolazi do pucanja veze izmeu drva i
osnove jer je (ostarjela) boja relativno nefleksibilna i relativno inertna na promjene
RV. Javlja se podbuklina bojanog sloja. Ponovnim irenjem (poviena RV)
podbuklina se moe (ne mora) ispraviti, ali ne moe obnoviti vezu. Kao rezultat
promjena RV, a time i dimenzija higroskopnog temeljnika - rubovi krakelira e se
podizati i stvarat e se ljuske i lacuna.
KATEGORIZACIJE PROSTORA I ZBIRKI KAO PREDUVJETI ZA ODRA VANJE
ODGO VARAJUE RV U ZBIRKAMA
Prvi korak preventivnog konzerviranja sastoji se od kategoriziranja prostorija
(u muzeju) s aspekta mogunosti postizanja i odravanja odgovarajuih i stabilnih
uvjeta vlanosti (odnosno suhoe). Drugi korak je kategoriziranje zbirki po pitanju
osjetljivosti materijala na oscilacije RV zraka unutar odgovarajue RV. Trei korak
je smjetanje predmeta iz zbirki u odgovarajue, pogodne, prostore.
Kategorizacija muzejskih prostora
s obzirom na mogunost osiguranja odgovarajue i stabilne vlanosti
Opteretiti prostoriju ili zgradu sistemom stabiliziranja mikroklime koji ne
odgovara kategoriji prostorije ili zgrade najee je kontraproduktivno jer izaziva
nasilne oscilacije mikroklimatskih uvjeta prilikom svake promjene vanjskih uvjeta +
svakim iskljuenjem ureaja ili padom sistema. Takoer, izaziva se naprezanje i
mogue oteenje zidova prostorije, ako konstrukcija nije u stanju podnositi takva
naprezanja.
Podrumi su nepogodan prostor za uvanje zbirki, naroito predmeta
osjetljivih na vlagu. Osim esto dokazanih sklonosti plavljenju, podrumi mogu imati
nepovoljnu vlagu iz dva razloga: zbog kapilarne vlage iz tla; i ljeti, zbog toplog i
vlanog zraka koji ulazi u podrum gdje se hladi = raste mu RV, tako da su visoke
vrijednosti RV, pa i kondenzacije vode u podrumima ljeti uobiajena pojava,
neovisno o hidroizolaciji.
1. Nadstrenice - nikakvo reguliranje uvjeta nije mogue.

2. Barake i samostojee garae, potkrovlja - vrlo ograniene mogunosti
reguliranja uvjeta (moe se primijeniti ventiliranje izbacivanjem zraka van da bi se
smanjila toplina i akumuliranje vlage u ljetnim mjesecima, tj. prevelika oscilacija
uvjeta izmeu dana i noi).
3. Prostori s tankim, neizoliranim zidovima i s prozorima s jednostrukim
staklom - neto vii stupanj reguliranja uvjeta je mogu, npr. zimi se moe lagano
malo grijati i ovlaivati zrak, a ljeti se moe primijeniti ventiliranje izbacivanjem
zraka van da bi se smanjila toplina i akumuliranje vlage.
4. Prostori s debelim, vieslojnim ili bukanim zidovima s vrlo malim
prozorima s jednostrukim staklom ili prozorima koji imaju rebrenice - te se prostore
moe malo, lagano grijati i ovlaivati zrak ili lagano hladiti, a moe se ljeti zrak
hladiti i ponovo umjetno zagrijavati u svrhu ljetnog odvlaivanja.
5. Prostori s dobrom termoizolacijom i s dvostrukim prozorima - te zgrade
uglavnom mogu podnijeti konvencionalnu regulaciju klime ako se pravilno postupa.
Mogu se umjereno grijati, hladiti, te se zrak moe ovlaivati i odvlaivati. Generalno
gledajui prostorije na sjevernoj strani takvih zgrada omoguuju lake odravanje
stalnih uvjeta jer sunce tijekom dana manje utjee na temperaturu u prostoriji
zagrijavanjem zidova ili krovita. Ovisno o starosti, kvaliteti zgrade, klimatskim
osobina lokaliteta, unutarnjem rasporedu i veliini prostorija... moe biti lake ili
tee odravati eljene uvjete.
6. Prostorije koje su sa dva zida odvojene od vanjskih utjecaja. Takve se
prostorije obino koristi za uvanje najvrednijih ili najosjetljivijih predmeta ili kao
trezore. To su sobe u unutranjosti zgrade koje nemaju prozore i kojima ni jedan zid
(ukljuujui pod i strop) nisu vanjski zidovi, a u svim prostorijama koje se nalaze
okolo moe se, koliko toliko, odravati odgovarajue uvjete. U takvim se
prostorijama uz minimalan napor moe precizno odravati odgovarajuu vlanost
zraka, bez bojazni da e visoke vrijednosti RV uzrokovati kondenzaciju vodene pare
u hladnim porama vanjskih zidova.
7. Za najosjetljivije predmete moe se u takve prostorije (pod 6.) postaviti
zatvorena vitrina u kojoj se uvjeti mogu dodatno stabilizirati higroskopnim puferom.
Kategoriziranje predmeta (materijala) u zbirkama prema odgovarajuoj RV za
uvanje
1. Predmeti koji se trebaju uvati pri normalnoj vlazi zraka (RV 45-65%).
Prema osjetljivosti na oscilacije RV unutar tog raspona (45-65%) treba ih podijeliti u
tri kategorije osjetljivosti.
Predmeti koji podnose promjenljive uvjete
(RV 10% dnevno):
keramika, stabilno staklo, zlato, srebro, nebojani kamen . . .
Predmeti kojima su potrebni stabilni uvjeti (RV 6% dnevno, 7% tjedno):
kost, rog, slonovaa, nauljene puke i oruje, predmeti od koe, drvo, kora stabla,
slama, papir (umjetnika djela i dokumenti), slike na platnu zatiene poleinskim

kartonom ili impregnirane voskom, tekstil i kostimi, namjetaj . . .
Predmeti kojima su potrebni strogo stabilni uvjeti (RV 2% dnevno, 5%
tjedno, 7% mjeseno): iluminirani manuskripti, japanski paravani, polikromirano
drvo, pozlaen namjetaj i okviri slika, intarzije, slike na drvu, stare slike na platnu,
predmeti od laka s dalekog istoka, drveni glazbeni instrumenti.
2. Predmeti kojima odgovaraju suhi uvjeti (RV 15-40%): bronca, eljezo i
elik, mumije, kostimi s metalnim kopama, nestabilno staklo, nestabilno olovo . . .
Kategoriziranje
predmeta
(materijala)
u zbirkama prema
odgovarajuoj
temperaturi za uvanje
Oscilacije temperature unutar normalnih granica imaju zanemariv utjecaj na
veinu uobiajenih muzejskih predmeta, zato treba raunati na mogunost da se
reguliranjem temperature utjee na zloglasno tetnu neodgovarajuu RV. Postoje
dvije kategorije predmeta po pitanju odgovarajue temperature uvanja:
1. predmeti ije bi uvanje na hladnom bilo uvjet njihova ouvanja. To su:
ivotinjske koe i krzna, pergament, preparirane ptice i sisavci, foto i video
materijal. Ti predmeti kojima odgovaraju hladni uvjeti uvaju se na stabilnoj
temperaturi -20 do +4C zatvoreni u vakuumiranim posudama ili u vreicama koje
ih tite od kondenzacije koja nastaje kad se predmet izvadi iz friidera. Vreica mora
biti zatvorena, a zrak koliko god je mogue isisan.
2. Ostali muzejski predmeti mogu se uvati na sobnim temperaturama.
Temperaturna norma 16-22 C iskljuivo vodi rauna o posjetiteljima i muzejskom
radnom osoblju, inae, predmeti e sporije stariti ako se uvaju na nioj temperaturi
(toplina ubrzava termokemijske procese starenja).
METODE UTJECANJA NA RV U ZBIRKAMA
Ovisno o kategorizaciji prostora s obzirom na mogunost osiguranja
odgovarajue i stabilne vlanosti moe se u odreenim kategorijama prostora
utjecati na vrijednost i/ili stabiliziranje RV na sljedee naine:
- klima postrojenjem koje ima mogunost precizne regulacije vlanosti i
temperature zraka;
- ovlaivaima zraka (mogu se preporuiti samo oni koji ovlauju vlagom
sobne temperature; atomizirajui i oni koji ovlauju toplom parom ne mogu se
preporuiti za zbirke);
- odvlaivaima zraka;
- reguliranjem RV pomou reguliranja grijanja/hlaenja;
- odgovarajuim smjetajem predmeta u odnosu na zadane imbenike
prostorije (vanjski zid, prozor, radijator, ovlaiva zraka...);
- ispuhivanjem zraka van iz prostorije ili provjetravanjem prostorije.
10
Svi nabrojani naini utjecanja na RV trebaju se koristiti sa razumijevanjem, u

skladu sa mjerenjima precizno badarenim higrometrima i u skladu sa povijeu
oscilacija RV koje se redovito treba biljeiti. Sve metode mogu postati
kontraproduktivne ako se njima slui ignorantno.
Previsoka RV koja moe pogodovati razvoju plijesni i gljivica, moe se
smanjiti zagrijavanjem prostorije ime (uz uvjet da apsolutna vlanost ostaje ista)
RV pada. RV zraka moe se smanjiti provjetravanjem prostorije, ako vani nije
vlano vrijeme. Umjetnine ne trebaju svje zrak za disanje kao to trebaju ljudi, ali
gibanje zraka potrebno je da se ne bi stvarali depovi visoke RV u uglovima
prostora.
Odvlaivae zraka najee se koristi ljeti i to u prostorijama u kojima je
zbog debelih zidova bitno hladnije nego vani, te ulazak vanjskog toplog i vlanog
zraka hlaenjem izaziva visok rast RV u prostoriji. Odvlaiva nije preporuljivo
permanentno koristiti u podrumima koji pate od kapilarne vlage, jer e isuivanjem
zraka u podrumu na ovaj nain ubrzati izvlaenje vlage iz zida (i tla) i time
migraciju soli = ubrzavati destrukciju zida.
PROSTORIJA 20 C
VANJSKI ZRAK 10 C
RV 50%
RV 100%
RV 80%
Presjek slike na platnu i zida. RV je znatno via u neposrednoj blizini

hladnog vanjskog zida. Slika na ovom mjestu djeluje kao dodatna izolacija na zidu i
vrlo je mogue da je temperatura zraka iza slike puno nia nego u prostoriji.
Mogue je oekivati strukturalna oteenja, a esto i razvoj plijesni i drugih vrsta
gljivica sa stranje strane slika.
Higroskopne umjetnine poput slika i polikromiranih drvenih skulptura ne bi
smjele biti prislonjene na vlanim zidovima ili na vanjske zidove prostorija na
kojima se moe dogaati visoka oscilacija RV (naroito juni zid zbog utjecaja
sunca na temperaturu zida dan/no). Ako se viom silom trenutno ne mogu
premjestiti, moe se omoguiti cirkulaciju zraka iza slika tako da ih se odmakne od
zida. Time se spreava da slika bude dodatna izolacija na zidu i da se tako oteuje.
Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 14
U tu svrhu koriste se distancirani paravani ili distanceri na slikama. Distanceri su

nekoliko, obino etiri, malih komadia drva ili si. Mali formati trebaju biti barem
pet cm odmaknuti, a vei vie. Distanceri se, uz poleinsku zatitu, privruju na
ukrasni okvir sa stranje strane. Poledinska zatita sastoji se od relativno jeftinog
laganog, higroskopnog, debljeg kartona. U obzir dolaze i daske, lesonit, panel ploe
i si, ali nikako ne materijali koji ne "diu" (lakirani materijali, plastika, metal, staklo
i si.). Ako je zrak iza platna zatvoren materijalom koji ne "die" njegova RV moe
vrlo opasno narasti padom temperature. Poledinska zatita privruje se na vanjsku
stranu slijepog okvira tako da ne dodiruje platno ve stvara zrani jastuk izmeu
platna i sebe.
12
M I K R O B I O L O K A D E S T R U K C I J A S P O M E N I K A KULTURE - s e m i n a r
Konzervatorsko-restauratorski aspekti tretmana tafelajnih slika i

polikromirane drvene skulpture inficiranih plijesnima i drugim
gljivicama
Denis Voki

Zmajevac 8, Zagreb
OBZIRI VEZANI ZA DEZINFEKCIJU SLIKA I POLIKROMIRANE
SKULPTURE
1. Dezinfekcija (ili bilo koji drugi restauratorski postupak) ne smije

doprinijeti daljnjoj promjeni originalnih materijala i karaktera umjetnine, makar oni
trenutno bili teko itljivi, tj. dezinfekcija mora biti inertna po materijal umjetnine.
2. Metoda dezinfekcije ne smije dovoditi u pitanje zdravlje ljudi koji se tom
metodom slue ili koji e naknadno dolaziti u kontakt sa dezinficiranim predmetom.
3. Dezinfekcija ne smije interferirati
restauratorskim tretmanom ili analizom.
buduim
konzervatorsko
OPA TEORIJSKA RAVAN: UVJETI NEOPHODNI ZA RAZVOJ PLIJESNI I

GLJIVICA NA UMJETNINAMA
Spore 2 su u odreenoj mjeri prisutne u zraku i na predmetima oko nas gdje
ostaju neaktivne dok god se ne zadovolje uvjeti za njihovo aktiviranje i razvoj.
Pojavu i razvoj plijesni i gljivica potpomau ustajali zrak, odsustvo UV
zraenja (mrak) i kisela atmosfera koju plijesni i gljivice same proizvode (ona se
smatra glavnim krivcem to do reinfestacije predmeta doe lake nego do
infestacije). Ustajali zrak, odsustvo UV zraenja i kisela atmosfera potpomau, ali
nisu "uvjet" da bi se gljivice pojavile i razvijale. Uvjet su: odgovarajua vlanost,
odgovarajua temperatura, hrana i kisik.
Vlaga
Da bi plijesni i gljivice ivile (metabolirale i razmnoavale se) RV zraka
dugotrajno mora biti via od 70% (70-90%). Materiali na kojima se plijesni i gljivice
nastanjuju moraju imati odgovarajuu aktivnost vode, tj. odgovarajui ekvilibrij
vlanosti sa RV zraka viom od 70%. Sadraj vlage u drvu (prosjenom) mora biti
vii od 20%, vuni vie od 12%, papiru vie od 10%, pamuku vie od 8 % [9, 10]....
Nekad se smatralo da neke gljivice same svojim metabolizmom kreiraju dovoljno
2
Plijesni i druge vrste gljivica razmnoavaju se pomou mikroskopski sitnih spora

(konidija) koje proizvode u velikim koliinama i koje su vrlo otporne na razne
metode suzbijanja.
13
vode da su u stanju nastaviti razvijati se ak i u trajno suhim uvjetima. Neki izvori

alarmiraju da se neke plijesni i gljivice mogu razvijati i na RV zraka 45%. Teko je
odbacivati takve navode ako se zna da je poznato vie od 100 000 ivuih vrsta
gljiva, a procjenjuje se da bi moglo postojati jo 200 000 neidentificiranih vrsta [10].
Ali, pouzdana znanstvena literatura upuuje da se plijesni i gljivice nee razvijati na
RV zraka nioj od 70% [9],
Klinika iskustva s razvojem plijesni na nioj RV mora da su nastala u
uvjetima gdje je mikroklima pod utjecajem sadraja vlage iz higroskopne podloge
ija je vlanost via od ekvilibrija sa izmjerenom RV zraka, ili je iz nekog razloga
RV netono izmjerena, ili je dolo do makar kratkog upada u RV iznad 70% poslije
dugotrajnog boravka na RV izmeu 65 i 70%, ili zato to prisustvo nekih kemikalija
olakava aktiviranje i razvoj gljivica na umjetninama u odreenim okolnostima, to
je dokazano, ali je jo nedovoljno istraeno [9] (zbog kasnijih referenci - naglaava
se vanost evidentiranja primjene svih kemijskih otapala i drugih kemijskih
sredstava u restauratorskim izvjetajima).
Da rezimiramo: odravanjem RV zraka ispod 65% ekvilibrij vlage u
materijalima postaje nepogodan za gljivice koje se sue, miceliji umiru i prestaje
oteivanje materijala uzrokovano aktivnou gljivica [1 str 3]. Naravno, spore
ostaju u latentnom stanju i aktivirat e se opet ako se svi uvjeti za ivot gljivica
obnove.
Bakterije zahtijevaju aktivnost vode od blizu 100% za aktivnost i razvoj.
Zato se dezinficiranje umjetnina od bakterija ne smatra problemom u konzerviranju
pokretnih (preseljivih) kulturnih dobara.
Temperatura
Gljivicama za razvoj pogoduje temperatura 15-40 C. Van tog raspona
njihova aktivnost se smanjuje i na koncu gasi, ali ivotne aktivnosti nekih vrsta u
nekom obliku funkcioniraju unutar raspona -6 C od +83 C.
Hrana
Svi organski materijali mogu biti hrana gljivicama. Ponekad se gljivice
razvijaju i na anorganskim materijalima, ali u tim sluajevima hrana im je vjerojatno
organska praina ili druga prljavtina koja se na anorganskom materijalu nalazi, no
to jo nije dovoljno razjanjeno [11]. Teko je eliminirati hranu plijesnima i
gljivicama, ali moe se zatrovati. Mnogi fungicidi funkcioniraju upravo na taj nain.
OPA TEORIJSKA RAVAN: MOGUNOSTI SUZBIJANJA PLIJESNI I GLJIVICA

NA POLIKROMIRANIM
UMJETNINAMA
Eliminiranjem bilo kojeg od etiri neophodna uvjeta onemoguujemo
ivotne aktivnosti gljivica dok se ponovo sva etiri uvjeta ne zadovolje. Preostala
dva naina suzbijanja plijesni i gljivica na umjetninama su: kontakt sa kemijski
14
aktivnim sredstvom koje samim kontaktom s gljivicama izaziva

denaturaciju i iradijacija zrakama velike energije (UV zrake i y zrake).
njihovu
Suzbijanje plijesni i gljivica na polikromiranim umjetninama

pomou smanjenja vlage
Plijesni i gljivice mehaniki se odstranjuju nakon to se umjetnina osui na
sadraj vlage iji ekvilibrij sa RV zraka iznosi 65% ili manje. Zbog nedovoljne
vlage miceliji umiru i zaustavlja se oteivanje kojeg izazivaju gljivice [1 str. 3].
Razvoj gljivica spreava se ili zaustavlja time to se RV zraka u muzeju odrava
ispod 65%, to je najbolji i jedini preporuljiv nain za suzbijanje plijesni i gljivica
na slikama i polikromiranoj drvenoj skulpturi [1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12....].
"Nai izvor vlage i eliminiraj ga" [1 str 3]. Kontrolirajui izvore vlanosti, problem
gljivica bit e eliminiran bez posezanja za kemijskim sredstvima [1 str. 6].
Suzbijanje plijesni i gljivica na polikromiranim umjetninama
pomou visoke ili niske temperature
Suzbijanje plijesni i gljivica pomou visoke temperature ne moe se
primjenjivati na slikama i polikromiranim drvenim skulpturama, naroito ne na
mokrima ili na velikoj povrini. Visoke temperature (iznad 70 C) efikasnije su za
suzbijanje gljivica nego niske temperature.
Dehidriranje pri sobnim temperaturama vjerojatno je najbolji nain
zaustavljanja aktivnosti gljivica [2], ali je neprimjenjivo za mnoge umjetnine zbog
dimenzionalnih promjena materijala i rezultirajueg ljutenja polikromacije.
Na temperaturama malo iznad 0 C (oko 4 C) mokre materijale se odlae na
privremeno skladitenje dok se ne organizira njihovo dehidriranje i ienje. Ove
temperature znatno reduciraju razvoj gljivica. Gljivice se vrlo usporeno razvijaju, a
zbog stresa produciraju pigmentirane produkte (najee crne) koji se teko
uklanjaju s tekstila, papira ili poroznih boja. Pokazalo se da se neke gljivice mogu
razvijati do temp. -7 C ukoliko supstrat nije zaleen (rije je o izuzetno sporom
razvoju gljivica - potrebni su mjeseci da bi se uoile vidljive promjene uz ostale
uvjete idealno zadovoljene). Temperature od blizu -20 C zaustavit e razvoj
gljivica. Suhe spore otporne su na smrzavanje i preivljavaju. Zaleivanje mokrog
organskog materijala rezultira oteenjem materijala uzrokovano formiranjem
kristala leda. Zato je razvijena posebna tzv. freeze drying tehnika suenja mokrog
tekstila i bibliotenog materijala. Ta metoda implicira zaleivanje materijala u
vakuum komori. Vakuumiranje potie vodenu paru na gibanje i ona izlazi iz
materijala. Ta metoda minimalizira stres uzrokovan isparavanjem vlage i razliitosti
u suenju koje rezultiraju raznim distorzijama, ulegnuima, ljutenjima itd. Freeze
drying uzrokuje morfoloke i fizikalne promjene nekih materijala (poveanje
volumena, poroznosti, poveanje krtosti), ali te promjene male su u usporedbi sa
drugim opcijama [2 str 148 i 149].
15
Suzbijanje plijesni i gljivica na polikromiranim umjetninama pomou
fungicida
Fungicidi koji su rezidualni ubit e organizme s kojima dou u kontakt i

zatititi materijal od rekontaminacije dok god fungicid ostaje aktivan. Efikasnost
fungicida ovisi o njegovom toksinom efektu i o vremenu koliko ostaje aktivan
nakon nanoenja. Koliko dugo fungicid ostaje aktivan teko je determinirati [2].
Veina fungicida nema rezidualan efekt i ne titi materijal od reinfestacije nakon
inicijalnog tretmana [2 str. 150]. Razlog ili opravdanje za tretman fungicidom jest
zaustavljanje aktivnosti mikroorganizama, ali isto se moe jednostavno postii
smanjenjem sadraja vlage u materijalima [2 str 150], tj uvanjem umjetnina na RV
zraka nioj od 65%. Upotreba toksinih kemikalija opasnost je po zdravlje ljudi koji
se koriste tim kemikalijama i opasnost je po zdravlje ljudi koji e naknadno dolaziti
u dodir sa tim predmetima. Nisu se sve kemikalije koje su se u prolosti koristile u
tu svrhu smatrale toliko opasnim po zdravlje ljudi koliko se naknadnim
istraivanjima pokazalo. Mnoge od tih najvanijih kemikalija postupno se
zabranjivalo ili ograniavalo u upotrebi, a tako tretirani predmeti danas su opasnost
po zdravlje u muzejima. U nekim muzejima svi predmeti tretirani odreenim
fungicidima oznaeni su upozoravajuom oznakom opasnosti po zdravlje u skladu
sa WHMIS (Workplace Hazardous Materials Information System) [2 str 150]. Prije
primjene fungicida treba sagledati da li bi uskoro trebao biti obavljen
konzervatorsko-restauratorski tretman umjetnine. Neki su konzervatorskorestauratorski postupci fungicidni, poput pranja, izbjeljivnja i ienja otapalima.
Neki fungicidi mogu interferirati sa konzervatorskim tretmanima ili analizama.
Veina fungicida nije odgovarajua za primjenu na muzejskim predmetima [ 1 , 2 ,
10], naroito polikromiranima. Razlog za primjenu kemijskog fungicida mora biti
jasan, a opravdanje samo ako nema alternative [2 str 150]. Iako kurativna primjena
fungicida nema opravdanja za dekontaminaciju polikromiranih umjetnina, ima
opravdanja u dekontaminiranju polica i podova u uvaonicama [2 str 149]. Odreeni
fungicidi imaju se opravdanja koristiti preventivno, kao dodatak vodenim otopinama
koje restaurator koristi u radu, da bi se produljila njihova uporabna trajnost.
Ipak, ako nema alternative kurativnoj primjeni kemijskog fungicida na
polikromiranoj umjetnini, izgleda da je ortofenil fenol (O-fenil fenol)
najprihvatljiviji meu kemijskim fungicidima [1, 6, 7, 10, 13], ali ni on nije posve
efikasan protiv spora ako se koristi kao fumigant [13], ili ako se koristi na dubinski
kontaminiranim umjetninama uz to je vezan problem penetracije i kontakta.
Najradije se koristi u spreju, otopljen 0,05-0,1% u smjesi etanola (70%) i vode
(30%) - ako umjetnina to dozvoljava [1]. Topljiv je u veini organskih otapala, a
samo djelomino je topljiv u vodi. Hlapljiv je to mu ograniuje rezidualnu
efikasnost. Ostali kemijski fugicidi ili su tetni po pigmente, veziva, lakove itd. ili
imaju upitnu efikasnost irokog spektra, ili su neprihvatljivi zbog zatite zdravlja
ljudi.
Neki kemijski fungicidi i neka fungicidna restauratorska otapala ukljuujui i
etanol, ako se primjenjene u neodgovarajuoj dozi - mogu (kemijski) aktivirati spore
ili olakati njihovo kasnije aktiviranje. (Ako se kao dezificijens koristi etanol mora
16
se koristiti 70%-tna otopina, najradije u obilnim nanosima). Potrebno je jo puno

istraivanja za definirati mogue odnose izmeu restauratorskih tretmana i
naknadnog kemijski iniciranog ili olakanog aktiviranja spora koje dolaze iz
zraka[9].
Suzbijanje plijesni i gljivica anoksinom
atmosferom
Mogu se koristiti komore ili vitrine u kojima je zrak zamijenjen duikom ili
argonom. Anoksina atmosfera ubija gljivice, ali ne ubija spore jer one preivljavaju
i na 0,2% kisika [9].
Suzbijanje plijesni i gljivica iradijacijom zrakama visoke energije
Konzervatorski je prihvatljivo samo y zraenje. UV zraenje nije
konzervatorski prihvatljivo jer velike doze UV zraenja, naroito kratkih UV zraka
izazivaju neprihvatljive diskoloracije veine materijala. Odgovarajue doze y zraka
efikasno mogu suzbiti mikroorganizme (insekte, bakterije, gljivice i njihove spore).
Odmah nakon tretmana predmet moe biti rekontaminiran iz zraka ako se uva u
neodgovarajuim uvjetima. Pretjerane doze y zraka mogu uzrokovati fizikalne
promjene ljepila, pamuka, papira, pergamenta, pigmenata, plastike i drva [10, 2 str.
150]. Vano je napomenuti da tih promjena praktino nema pri odmjerenim i
umjerenim dozama. U naem iskustvu sa bezbrojnim dezinsekcijama i rijetko
potrebnim dezinfekcijama slika, okvira i polikromiranih drvenih skulptura
obavljenih y zraenjem u Institutu Ruer Bokovi, nismo (koliko je meni poznato)
nikada primijetili nikakvu promjenu izgleda ili drugih svojstava materijala.
KONZER VA TORSKI POSTUPAK S INFICIRANIM SLIKAMA I
POLIKROMIRANIM DR VENIM SKULPTURAMA
Suvremena konzervatorsko
restauratorska praksa tei
izbjegavati
potencijalno tetne postupke po umjetnine, naroito ako nisu neophodni. Praksa se
zasniva na individualnom pristupu koji se opet zasniva na prethodno spoznatim i
dokumentiranim originalnim materijalima i karakteristikama umjetnine. Izabrani
postupak treba u danom trenutku na toj specifinoj individualnoj umjetnini znaiti
najmanje oskvrnue njenih izvornih vrijednosti.
1. Nije neophodno identificirati plijesni i gljivice prije tretmana [1 str. 1 i 4],
ali je poeljno.
2. Neke plijesni i gljivice su otrovne i ljudima mogu izazvati vrlo ozbiljne
zdravstvene probleme. Zato se treba koristiti kvalitetnom zatitnom maskom za
najfiniju prainu i zatitnim rukavicama za jednokratnu upotrebu.
3. Treba izolirati sve zaraene predmete umatanjem u foliju koja e sprijeiti
rasipanje spora tijekom selidbe predmeta. Treba preseliti sve zaraene predmete iz
prostorije u kojoj je dolo do zaraze u prostor koji je suh, tj. u kojem je RV nia od
65% (najradije vani na zrak). Za umatanje koristi se plastina polietilenska folija ako
e se predmete moi odmotane ostaviti na zraku da se osue. Koristi se folija od
17
papira ako e se predmet suiti umotan. Suenje predmeta umotanog u papir moe
biti poeljno zato da se uspori naglost suenja i time ublai mikroklimatski stres, ili
zbog bojazni da se spore ne dispergiraju po prostoriji u kojoj se sue. Treba osuiti
zaraeni materijal na sadraj vlage koji ne omoguuje razvoj plijesni i gljivica, tj.
treba ga adaptirati na RV zraka niu od 65%.
4. Suha, neaktivna plijesan i gljivice uklanjaju se mehaniki nakon to se
podlijepe ili osiguraju podbukline i ljuske boje. Najbolje se uklanjaju uz pomo
usisivaa. Opraivanje samim kistom bez usisivaa moe dodatno zamrljati neke
porozne povrine. Preko usisnog otvora usisivaa postavi se gaza da se ne bi usisalo
neku nedovoljno podlijepljenu ljusku boje. Usisiva ispunim zrakom izbacuje spore
koje su presitne da bi se zadrale u obinom filteru. Zato treba koristiti posebne
usisavae sa filterima koji filtriraju i najsitnije estice (HEPA) ili usisavati van
zgrade. ienjem slika ili polikromiranih drvenih skulptura i njihovim uvanjem na
stabilnoj RV zraka unutar raspona 45-65% zavren je tretman. Ne zna se (!) da li se
mora ukloniti i nusprodukte metabolizma plijesni i gljivica [9], niti se jo pouzdano
zna koje restauratorske kemikalije mogu aktivirati spore [2], Kurativna primjena
kemijskih fungicida vie se ne preporuuje na slikama i poliromiranoj drvenoj
skulpturi [1, 2, 8, 10], ili se smatra kontroverznom [5 str. 228].
5. Umjetninu se ne smije vratiti u prostor u kojem je dolo do zaraze dok se
prostor ne sanira. Nae se izvor vlage i eliminira se. Police i pod oiste se i obriu
etanolom i/ili fungicidnom kemikalijom. Moe se privremeno oslanjati na
odvlaivae zraka i/ili provjetravanje prostorije, ali za trajno zbrinjavanje slika i
polikromiranih skulptura dolaze u obzir samo kvalitetne, zdrave prostorije u kojima
RV ne prelazi 65% dugotrajno.
6. U svrhu pravodobnog reagiranja, treba pojaano kontrolirati predmete koji
su bili tretirani traei znakove ponovne aktivnosti plijesni i gljivica. Paljivim
gledanjem mogu se uoiti mrlje (mogu biti svih boja) na povrini predmeta. Lake se
mogu uoiti koritenjem UV lampe. Gledajui pod UV svjetlom mikroorganizmi su
svijetli (luminisciraju) [2, 11]. Karakteristian miris svjedoi infestaciju relativno
veih razmjera.
KORITENA
LITERATURA:
1.Thomas J. K. Strang and John E. Dawson: Controlling Museum Fungal

Problems. Technical BulletinNo 12. Canadian Conservation Institute 1991.
2.Mary-Lou Florian: Heritage Eaters;
Collections. James & James Publishers 1997.
Insects
& Fungi
in
Heritage
3.Herman Kuhn: Conservation and Restoration of Works of Art and

Antiquities. Buttenvorths 1986.
4.J. Planderlaith: The Conservation of Antiquities and Works of Art. Oxford
University Press 1974.
5.Knut Nicolaus: The Restauration of Paintings. Konemann 1999.
18
6.Tom Stone: Removing Mould from Leather. CCI Notes 8/1. Canadian
Conservation Institute 1989.
7.CCI Textiles Staff: Mould Growth on Textiles. CCI Notes 13/15.
Canadian Conservation Institute 1996.
8.Ralph Mayer: The Artist s Handbook of Materials & Techniques. Faber
and Faber, peto proireno izdanje 1991.
9.Mary-Lou Florian: Mold and its Life Cycles. Objavio Karen Motylewski u:
Notes on a Conference Non Toxic Fumigation & Alternative Control Tecniques for
Preserving Cultural/Historic Properties & Colections; Nov. 1994. Internet file
http://palimpsest.stanford.edu/byauth/motylewski/pestnote.html.
lO.Sandra Nyberg: Invasion of the Giant Mold Spore. July, 1998. Internet
file http://palimpsest.stanford.edu/byauth/nyberg/spore.html
11.National Park Service. Mold and Mildew: Prevention of Microorganism
Growth in Museum Collections. Conserve O Gram 3/6; National Park Service,
Washington.
Nova
verzija
July
1993.
Internet
file
http://palimpsest.stanford.edu/bytopic/disasters/primer/npsmold.html
12.Hilary A. Kaplan. Mold: A Follow-up.
http://palimpsest.stanford.edu/byauth/kaplan/moldfu.html
1997.
Internet
file
13.John H. Haines and Stuart A. Kohler. An Evaluation of Ortho-Phenyl

Phenol as a Fungicidal Fumigant for Archives and Libraries. Journal of the
American Institute for Conservation Vol. 25, No. 1, Spring 1986.
19
Mikrobioloka oteenja pisane batine
Tatjana Munjak
Hrvatski dravni arhiv,

Maruliev trg 21, Zagreb
Mikrobioloke uzronike oteenja obino povezujemo s vlanim i mranim
prostorima te raspadnutim i teko oteenim dokumentima i knjigama. Kao i kod
ostalih biolokih uzronika oteenja 3 , za pisano su gradivo najopasniji oni
mikroorganizmi kojima materijali koji ulaze u njihov sastav slue kao izvor hrane.
Mikroorganizme u arhivima/knjinicama/muzejima i drugim institucijama u
kojima se uvaju pisani spomenici promatramo s dva aspekta:
- kao uzronike oteivanja pisane batine, te
- kao uzronike bolesti u namjetenika tih institucija.
Kada na gradivu zamijetimo tokasti osip ili mrlje razliitih boja i veliina,
velike bijele opne u obliku listova ili da se materijal raspada bez nekakva vidljiva
uzroka, moramo odmah posumnjati u infekciju mikroorganizmima. Osim plijesni
ove vrste oteenja mogu prouzroiti i bakterije.
BAKTERIJE pripadaju najniim organizmima biljnoga podrijetla. Mogu biti
razliitog oblika (okrugle, ovalne, tapiaste, spiralne), a veliina im se kree od
jednog do nekoliko mikrona. U povoljnim uvjetima iz jedne bakterijske jedinke
moe kroz 24 sata nastati potomstvo od 1 cm3 bakterijske mase. Vegetativni oblik
bakterije u nepovoljnim uvjetima ugiba. Meutim, neke bakterije u nepovoljnim
okolnostima mogu prijei u izrazito otporne i metaboliki potpuno inaktivne tvorbe,
koje nazivamo sporama ili endosporama. Te dehidrirane tvorbe metaboliki su
inaktivne, ali nisu mrtve (kriptobioti). Vrlo su otporne. Podnose dugotrajnu suu,
veliki broj kemikalija, vruinu i hladnou.
Iz stanja mirovanja spore se u povoljnim uvjetima brzo vraaju u vegetativni
oblik. Sporulacija (tvorba spora) traje nekoliko sati, a ponovni povratak u
vegetativni oblik (germinacija) traje oko 90 minuta. Kada se ovome doda i brzina
razmnaanja, postaje jasno koliko su velike opasnosti za gradivo inficirano
bakterijama.
Za razvoj je nekim bakterijama potreban slobodni kisik iz zraka (aerobne
bakterije) dok druge uspijevaju u potpunoj odsutnosti kisika (anaerobne bakterije).
Postoje neke vrste bakterija koje mogu rasti i u prisutnosti i u odsutnosti kisika ili
samo uz neznatnu koncentraciju kisika. Svojim enzimima razgrauju ili samo
cijepaju odreene organske tvari koje su im potrebne za hranu.
3
Jedino glodavci u pravilu n e koriste g r a d i v o za hranu v e za izradu g n i j e z d a . Pisani e im s p o m e n i c i

posluiti kao hrana j e d i n o kad u blizini n e m a drugih izvora h r a n e . N o , oni s v o j i m u r i n o m
d o k u m e n t i m a i k n j i g a m a nanose velike tete.
20
Za papir su najopasnije celulitike bakterije koje razgrauju celulozu.

Razgradnja moe biti vrlo intenzivna, pa bakterije mogu manji list filter papira
potpuno razgraditi za tri dana. Opasne su i bakterije kojima kao izvor hrane koriste
druge tvari biljnoga podrijetla, npr. krob, a isto tako i one kojima su potrebne tvari
ivotinjskoga podrijetla, jer one razgrauju pergamenu, kou, elatinu, kazein i dr.
Osim enzima, na materijale od kojih su nainjeni dokumenti i knjige, tetno djeluju i
neki metaboliki produkti bakterija, posebno obojeni pigmenti i kiseline.
Meu bakterijama koje se najee susreu na papiru najopasnije su one iz
rodova Cellvibrio, Cellafalcicula i Cytophaga 4 .
Druga vrst mikroorganizama opasnih za pisanu batinu su PLIJESNI. To su
viestanini organizmi biljnoga podrijetla na viem razvojnom stupnju od bakterija.
Mogu se susresti ne samo na papiru, koi, pergameni, tkaninama, drvu, ve i na
plastinim masama, staklu, kamenu, metalu i vosku.
Tijelo plijesni (micelij) obino je bijele boje, ali kod nekih vrsta plijesni
moe biti i obojeno. Micelij je sastavljen od hifa ija se debljina razlikuje kod
razliitih vrsta plijesni, i kree se od 1-10 ja. Hife mogu biti dulje od 10 cm, pa su
zato kolonije plijesni vidljive i golim okom. One mogu prodirati u podlugu na kojoj
se razvijaju, a mogu i rasti iznad nje. Na hifama se nalaze sporonosni organi u
kojima se stvaraju spore. Spore plijesni stvaraju se vrlo brzo i vrlo su brojne. Jedan
sporonosni organ daje nekoliko tisua spora, a takvih sporonosnih organa na 1 cm2
povrine micelija moe biti nekoliko tisua. Iz spora se u povoljnim uvjetima u roku
od 4 do 7 dana mogu razviti novi organizmi s jednakim brojem sporonosnih organa,
koji takoer mogu stvarati nove spore.
Spore plijesni su poput spora bakterija vrlo lagane, i mogu se prenositi
zrakom na vrlo velike udaljenosti. Za razliku od micelija koji u nepovoljnim
uvjetima brzo ugiba, spore plijesni su kao i one bakterijske vrlo otporne u razliitim
nepovoljnim uvjetima. Za njihovo potpuno unitavanje potrebne su vrlo visoke
temperature ili jaka dezinfekcijska sredstva. Niske temeprature ne utjeu bitno na
spore, pa one mogu preivjeti zimu, a ne smeta im niti otsutnost kisika, blaa
dezinfekcijska sredstva i sunevo svjetlo. Ugibaju tek nakon duljeg izlaganja UVzraenju.
Stanice plijesni sadre enzime koji im omoguavaju najkompliciranije
kemijske reakcije cijepanja, odgradnje i razgradnje visokomolekularnih spojeva
poput kroba, celuloze, bjelanevina i dr. do jednostavnih spojeva poput eera i
kiselina koje koriste za hranu.
Plijesni koje za hranu koriste papir, ljepila, punila, tkanine, konac,
pergamenu, kou, pa ak i neistoe na povrini pisanih spomenika mogu u razliitoj
mjeri otetiti dokumente i knjige. Veina plijesni hrani se Ijepiloma - krobom,
elatinom, tutkalom i nekim drugima, a papir koji izgubi ljepilo postaje rahlim,
pahuljastim i gubi na mehanikoj vrstoi. Najveu opasnost predstavljaju plijesni
4
Gallo, F. et al. ( 1 9 9 8 ) "Biological Investigation on Sizings for P e r m a n e n t Papers", Restaurator (19)
2: 61-84.
21
koje se hrane celulozom iz papira, platna i konca kojim su ivane knjige. Ispitivanja
su pokazala da te vrste plijesni mogu u roku tri mjeseca unititi 10-60% vlakana u
papiru. One mogu otetiti gradivo na papiru u takovoj mjeri da ono s vremenom
postane smee, krhko i konano se pretvara u prainu. Kiselost papira naglo se
poveava jer te plijesni stvaraju organske kiseline. Kao primjer moe posluiti jedna
vrsta plijesni koja na listovima stvara bijelu razgranatu opnu koja u cijelosti pokriva
tekst. Ta se plijesan moe lagano ukloniti s papira, ali na mjestima gdje se proirila,
kiselost je poveana i i do tri puta. Analize su pokazale da se radi o oksalnoj kiselini.
Rast i razvoj plijesni povezan je s poveanjem relativne vlage i temperture
zraka u spremitima. Hife mogu prorasti kroz vei broj listova sljepljujui ih pritom.
Obojenja koja stvaraju plijesni mogu potjecati od obojenog micelija, pigmenata i
drugih obojenih tvari koje nastaju kao rezultat njihova metabolizma. Ta su obojenja
vrlo postojana i mogu intenzivno obojiti listove, a neka se mogu ak i pojaati
tijekom konzervatorsko-reszuratorskih zahvata ako se koriste organska otapala. Iz
prakse nam je poznat primjer primjer pojaavanje ljubiastog obojenja tijekom
obrade s etilnim alkoholom. Zato pri restauriranju gradiva oteenog
mikroorganizmima valja biti posebno oprezan.
Za razvoj plijesni kao i bakterija osim hranjivih tvari potrebni su jo i
odgovarajui mikroklimatski uvjeti koji se razlikuju za razliite vrste.
U arhivskim i bibliotenim spremitima pronaeno je oko 200 razliitih
vrsta bakterija i plijesni. No, broj se ipak po pojedinim spremitima kree izmeu
60-80 vrsta, a mnoge od njih ne izazivaju neka bitna oteenja. Za pisane spomenike
na pergameni karakteristinija su oteenja od bakterija, posebno anaerobnih, a za
gradivo na papiru karakteristinije su plijesni.
Kada se govori o nainima na koje mikroorganizmi mogu dospjeti u
spremita s gradivom, obino se spominju
- primarne infekcije, kada je zaraen materijal na kojemu e kasnije nastati
pisani spomenik, i
- sekundarne infekcije, koje dolaze u spremita na odjei i obui
namjetenika, sa zaraenim zrakom ili sa novopreuzetim zaraenim materijalom.
Celuloza, temeljni
sastojak papira, prirodni
je polimer. Njezine se
makromolekule rasporeuju usporedno jedne s drugima i povezuju vodikovim
mostovima tvorei tako vlakanca ili fibrile duljine 50-100 \x. Unutar fibrila nalazi
se mrea kapilara kroz koje u papir prodire zrak, vodena para te u njoj otopljene ili
dispergirane krute estice koje se lagano prenose zrakom, a nazivaju se zajednikim
imenom PRAINA. Njezin je sastav vrlo raznolik - od estica ae, pepela, zemlje,
ugljena, graevnog materijala, raznih drugih estica organskog i anorganskog
podrijetla, zatim spora bakterija i plijesni, pa do raznih sitnih kukaca i njihovih
jajaaca.
Bez obzira na koji je nain unesena, praina se s vremenom taloi na
gradivu, a potom svaka od estica praine djeluje u odreenim okolnostima na svoj
22
specifian nain. Papir, pergamena 5 , knjige i drugi materijali pokriveni prainom

koja se dijelom uklapa i u samu njihovu strukturu, s vremenom dobivaju sivkastu
prevlaku. Praina ne pogorava samo estetski izgled spomenika, nego mu s
vremenom smanjuje i elastinost. O esticama ve uklopljenim u strukturu
materijala, mikroorganizmima posebno, te o onima koje nepaljivim postupkom
moemo sami uklopiti, moramo posebno voditi brigu tijekom ienja inficiranog
gradiva.
POSTUPAK KOD POJA VE INFEKCIJE U SPREMITU

Kad se zamijete kolonije plijesni, najprije treba utvrditi radi li se o aktivnim
ili neaktivnim plijesnima. Za razliku od neaktivne plijesni koja je suha i prakasta,
aktivna je plijesan vlana i lako se razmazuje. U sluaju jake infekcije gradiva,
mjesto na kojoj se pojavila treba izolirati. Zaraeni se materijal ne isti prije nego
mikolog utvrdi radi li se o toksinim plijesnima. Ukoliko je zahvaen manji broj
jedinica, moe ih se izolirati od druge grae stavljanjem u kutiju sa nekim sredstvom
za odvlaivanje 6 . Vee koliine zaraenog materijala mogu se suiti u posebnom
prostoru koji treba biti ist i s relativnom vlagom manjom od 45%. Ukoliko grau
ne moemo odmah posuiti, moemo je zamrznuti do trenutka kada to bude mogue.
Suenje zamrzavanjem je takoer jedna od mogunosti.
Oieno gradivo se nakon suenja isti i pohranjuje u optimalnim
mikroklimatskim uvjetima 7 koji su od presudnog znaenja jer i nakon ienja u
materijalu zaostaje dio spora.
IENJE INFICIRANIH DOKUMENATA I KNJIGA
Lake inficirano gradivo moe se oistiti bez posebne opreme: dovoljno je
lijepo vrijeme i meki kist. ienje se obavlja vani, pokretima obvezno usmjerenim
od sebe i niz vjetar. Jae zahvaeni materijal isti se usisavaima s visoko
uinkovitim filterima koji zadravaju estice do veliine 0,3 jj. i imaju mogunost
podeavanja jaine usisavanja 8 . Najbolje je materijal koji usisavamo zatititi
plastinom mreicom fiksiranom utezima kako bi se izbjeglo oteivanje tijekom
ienja. Ukoliko ne postoji mogunost da se graa isti vani, moe se raditi kod
otvorenog prozora ili pod ventilacijskim odvodom u koji smo prethodno stavili
visoko uinkoviti filter koji e sprijeiti irenje plijesni kroz sustav prozraivanja.
Kistove kojima istimo zaraeno gradivo dobro je omotati gazom kako bi se izbjeglo
da eventualno otrgnuti dijelovi budu potpuno uniteni meu dlakama kista. Osoblje
koje radi na ienju mora biti zatieno maskama i rukavicama.
5
O s n o v n i sastojak p e r g a m e n e j e k o l a g e n koji t a k o e r ima fibrilarnu strukturu.
Vreice sa silikagelom m o g u se koristiti za o v a k v e m a n j e koliine gradiva.

O p t i m a l n i m i k r o k l i m a t s k i uvjeti za s p o m e n i k e na papiru i p e r g a m e n i su 5 5 - 6 5 % RV pri temperaturi
od 13-18 C.
8
Jainu u s i s a v a n j a treba podesiti stupnju oteenosti gradiva. Najtee oteen materijal m o r a se dati
7
k o n z e r v a t o r i m a - r e s t a u r a t o r i m a na ienje.
23
SANIRANJE SPREMITA U KOJEM SE POJA VILA INFEKCIJA

Postupak saniranja zapoinje pronalaenjem uzroka pojave infekcije. Razlog
je uvijek pogoravanje mikroklimatskih uvjeta, pa zato treba provjeriti probija li i
gdje voda, kondenzira li se i gdje vlaga, to se dogaa u sustavu
grijanja/prozraivanja ukoliko postoji.
Spremite treba dobro osuiti prije nego se u njega vrati oieno gradivo. U
sluaju veih problema pozivaju se strune ekipe izvan ustanove koje e pomoi kod
ijeavanja problema vlage. Nakon suenja, spremite i sav namjetaj (police, ormare
i dr.) treba dobro oistiti usisavaem s visoko uinkovitim filterom, a potom i. nekim
dezinfekcijskim sredstvom. Fumigacija se vie ne preporua, jer su sredstva za
fumigaciju otrovna za ljude, ostaci se zadravaju u gradivu, te ono to je najhitnije,
ne sprjeava ponovnu pojavu infekcije.
Prije povrata gradiva u spremite, relativna vlaga u njemu ne smije biti vea
od 55%. Nakon to se gradivo vrati u spremite, mikroklimu treba nadzirati
svakodnevno kako bi se na vrijeme izbjegli svi eventualni problemi.
MJERE PREVENTIVNE
ZATITE
Pisana batina mora treba pohranjena u spremitima koja su sagraena i

opremljena tako da osiguravaju uvanje u optimalnim mikroklimatskim uvjetima i
potpunoj sigurnosti. Vlano i neisto gradivo nikada se ne smije preuzeti u spremite
prije nego to se dobro osui i oisti. Police i ostali namjetaj treba pravilno
rasporediti i dovoljno odmaknuti od zidova kako bi se izbjegli problemi s
kondenziranom vlagom. U spremitima treba osigurati pravilno strujanje zraka.
Redoviti nadzor mikroklime, pregledavanje gradiva, odravanje urednosti i istoe,
te pravodobno poduzimanje mjera za rjeavanje uoenih problema takoer su vaan
dio preventivne zatite od mikrobiolokih uzronika oteenja.
U poslijednje se vrijeme spominju pohrana gradiva u zatitne vreice od
sintetskih folija i vakumiranje 9 kao metode preventivne zatite od infekcije
mikroorganizmima, odnosno izoliranja ve inficiranog materijala od ostalog gradiva.
To na prvi pogled i kratkorono izgleda dobro, no sa stajalita trajnog uvanja
pisane batine ove mogunosti treba dobro ispitati. Iz prakse su ve poznati rezultati
uvanja najvrednijih pisanih spomenika u hermetiki zatvorenim sustavima. Uz to, u
materijalu se mogu nai i anaerobne bakterije kojima kisik nije ni potreban za rast i
razvoj.
POSTUPAKS UMJETNINAMA NA PAPIRU

Umjetnika djela na papiru - crtei kredom, ugljenom ili olovkom, grafike,
akvareli, pasteli i dr., te posebno vrijedni spomenici na papiru oteeni
mikroorganizmima, moraju se povjeriti konzervatorima-restauratorima. ienje
mekom krpom ili kistom se ne preporua u ovim sluajevima, jer se osim utrljavanja
9
O v a j j e m o g u n o s t zatite preuzeta iz p r e h r a m b e n e industrije.
24
mikroorganizama i njihovih spora u strukturu materijala moe razmrijati i otetiti

crte. U najveem je broju sluajeva za dobro provoenje postupka potrebno
koristiti povealo. Moramo biti svjesni injenice da je nemogue oistiti aktivne
mikoorganizme i spore koji su ve uklopljeni u vlakanca papira, pa u tom smislu sa
ienjem ne treba pretjerivati.
Sredstva za dezinfekciju treba koristiti s velikim oprezom i uz prethodno
provedena ispitivanja, jer mogu utjecati na promjenu boje pigmenata, ponekad ak i
nakon nekoliko godina. Iste upute vrijede i za sredstva za kemijsko uklanjanje mrlja
od plijesni i bakterija.
MIKROORGANIZMI
KAO UZRONICI BOLESTI
Miris plijesni u odreenim dijelovima zgrade, umorni namjetenici koji se

ale na prehlade i alergije, vidljive kolonije plijesni na zidovima ili knjigama,
simptomi su koje je najlake ignorirati, a teko interpretirati. Zato se problemi
zdravlja i zgrade esto ne istrauju na pravi nain, ve se radije pribjegava
fumigaciji.
Ukoliko se zamijete spomenuti znakovi, ustanova bi trebala pozvati
strunjake za ispitivanje kakvoe zraka unutar zgrade kako bi se dokazala prisutnost
virusa, bakterija ili drugih mikroorganizama koji se karakteristino pojavljuju
zajedno s plijesnima. Oni e provjeriti postojei sustav grijanja/prozraivanja kroz
koji zagaeni zrak moe dospjeti izvana, odnosno koji mogu nastalu infekciju
proiriti unutra prostora. Obino se pozivaju strunjaci koji na tim poslovima rade u
zdravstvu, industriji i drugim podrujima. No, da bi mogli cjelovito sagledati
problem i rijetiti ga, treba im pridruiti arhitekte, graevinare i druge koji su
sudjelovali
u
izgradnji/naknadnoj
rekonstrukciji
zgrade,
te
arhiviste/knjiniare/kustose i konzervatore-restauratore koji e pridonijeti
ijeavanju problema sa svog stajalita.
Ponekad uzronici infekcija mogu biti skriveni u skrovitim i teko dostupnim
dijelovima zgrade, pa su potrebne destruktivne metode uzimanja uzoraka koje su
ponekad naalost i neophodne. U Engleskoj i Danskoj provodi se jedna
nedestruktivna metoda otkrivanja aktivnih kolonija suhih crvenih plijesni - koriste se
psi obueni za ovakova traganja. Ti psi mogu otkriti neke metabolike produkte
Serpula lacrymans na nekoliko metara udaljenosti - za jedan sat mogu pretraiti 2050 soba, a takoer mogu pretraivati prostore teko dostupne ljudima.
Koje su plijesni najuobiajenije, a koje najotrovnije? Najuobiajenije su
Cladosporium, Penicillium, Alternaria, Streptomyces i Epicoccum, Aspergillus i
Eurotium, a najotrovnije: Aspergillus fumigatus, Stachybotrys, Hystoplasma i
Cryptococus, Aspergillus versicolor, Aspergillus flavus 10 .
10
McCrady, E. (1999) "Mold: The VVhole Picture", Abbey Nevvsletter 23: 61-67.
25
Pl
ZAKLJUAK
Spore iz kojih se razvijaju plijesni i bakterije uvijek su prisutne u zraku i na
predmetima, i razvit e se obvezno u povoljnim uvjetima. Openito su vlaga (iznad
65% RV), mrak i loe strujanje zraka idealni uvjeti. Toplina je jedan od preduvjeta,
ali odreene vrste razvit e se i na niskim temperaturama.
Mikroorganizmi mogu oslabiti, oneistiti i deformirati ne samo pisanu
batinu na konvencionalnim medijima, ve i nekonvencionalne zapise kojih ima sve
vie u naim arhivima, knjinicama i muzejima. Problemi bakterija i plijesni
povezani s poplavama, odnosno moenjem veih koliina pisanih spomenika na neki
drugi nain, te namoenim gradivom nakon gaenja poara vodom, ovdje nisu
spomenuti zato to su povezani s eksplozivnim razvojem mikroorganizama i to se
njih radije istie nego tipine kronine infekcije ili one koje se uestalo ponavljaju.
Pregledom novije strune literature s podruja konzervacije i restauracije
pisane batine, uoava se porast zanimanja za mikrobioloke destrukcije spomenika
kulture. Problemu se, za razliku od pristupa od prije tridesetak godina, prilazi na
novi nain koji potiva ne samo dobrobit spomenika, ve i zdravlje ljudi i ekoloka
naela openito.
Mikroorganizmi zbog velike otpornosti svojih spora i mogunosti brzog
razvoja u povoljnim okolnostima predstavljaju izuzetnu opasnost za pisanu batinu.
U spremitima se obvezno pojavljuju u kombinaciji s razliitim vrstama kukaca to
problem dezinfekcije, odnosno dezinsekcije ini jo kompleksnijim. Unitavanje
vegetativnih oblika vrlo je jednostavno i za to postoje brojne fizikalno-kemijske
metode dezinfekcije. No, za unitavanje spora i jajaaca koja su takoer vrlo otporna
u nepovoljnim uvjetima, potrebna su vrlo otrovna sredstva koja mogu tetiti i
ljudima, ili jako visoke temperature i dugotrajno UV-zraenje koje tete krhkoj i
njenoj strukturi pisane batine.
Ispitivanja novih kemikalija za dezinfekciju uvijek se obavljaju na uzorcima
novih papira, jer je nemogue koristiti izvorne dokumente za pokuse. Meutim,
izvorni se pisani spomenik ne sastoji samo od podloge ve i zapisa koji su tijekom
svojega ivotnog vijeka ve doivjeli brojne fizikalno-kemijske promjene. U
spremitu je istodobno pohranjeno na stotine tisua pojedinanih zapisa koji se
meusobno razlikuju i na razliite uvjete razliito reagiraju. Zato kod preporuivanja
pojedinih metoda dezinfekcije, kao i kod istraivanja novih kemijskih sredstava za
dezinfekciju moramo biti izuzetno oprezni. Sva dosadanja iskustva govore u prilog
preventivne zatite, jer ona omoguava da do infekcije ne doe, odnosno da se ve
inficirani materijal ne oteuje dalje. Mikroklima, urednost i stalni nadzor najbolje
su rjeenje za sprjeavanje mikrobiolokih uzronika oteenja.
26
LITERATURA:
1.Adcock, E.P. et al. (1998) Principles for the Care and Handling of Library
Materials (IFLA-Pac and CP A, Pari-Washington).
2.McCrady, E. (1999) "Mold: The Whole Picture", Abbey Newsletter 23: 6167.
3.Gallo, F. et al. (1998) "Biological Investigation on Sizings for Permanent
Papers", Restaurator (19) 2: 61-84.
4.Florian, M-L.E., Manning, L. (1999) "The Ecology of the Fungal Spots in
Book Published in 1854", Restaurator (20) 3-4: 137-150.
5.Hart, R. (1997) "Recommended Reading: an Aproach to the Treatment of
Works of Art on Paper Infested with Fungal Colonies", Paper Conservator 21: 8789.
6.Kaleni, S., Mlinari-Missoni, E. i sur. (1998) Madicinska bakteriologija i
mikologija (Sveuilite, Zagreb).
7.Munjak, T. (2000) Etika konzerviranja i restauriranja pisane batine
(rukopis).
8.Plossi, M. et al. (1998) "Effect of Gamma Rays on Pure Cellulose Paper as
a Model for the Study of a Treatment of "Biological Recovery" of Biodeteriorated
Books", Restaurator (19) 1: 41-59.
9.Ricelli, A. et al (1999) "Treatment Fungal Growth on Samples of paper:
Inhibition by New Antifungals", Restaurator (20) 2: 97-107.
27
Zatita arhivskog gradiva od mikrobiolokih oteenja
Dubravka Pilipovi
Hrvatski dravni ahiv
Savska cesta 131, Zagreb
Bioloki uzronici oteenja arhivskog gradiva mogu biti biljnog ili

ivotinjskog podrijetla. U one biljnog podrijetla spadaju razni mikroorganizmi,
bakterije i gljivice, koji mogu izazvati teka oteenja u spremitima arhivskog
gradiva.
Bakterije se pojavljuju svugdje gdje ima organskih tvari i izazivaju njihovu
razgradnju.
Za zatitu arhivskog gradiva potrebno je poznavati one vrste bakterija koje
uzrokuju razgradnju celuloze, oteenja na koi i pergameni, kao i one koje su
uzronici zaraznih bolesti kod ljudi, a razvijaju se i u lunatoj i u neutralnoj sredini
(pH 6,5 - 8,2).
Papir najee napadaju aerobne, celulitike bakterije, medu kojima je
najbolje prouena Spirochaeta Cytophaga. Posljedica razgradnje molekule celuloze,
pri emu bakterije koriste ugljik za hranu, je tanki sloj neitljivog papira. Oteenja
papira izazivaju brojni produkti metabolizma bakterija kao to su: organske
kiseline, ketoni, aldehidi i dr. Najvea opasnost za papir inficiran bakterijama su
poplave jer je za njihov razvoj potrebna voda, odnosno poveana vlanost. Iz zraka
bakterije na papir dospijevaju najee s odjee ljudi, a vjeruje se u mogunost da
dospiju na papir ve tijekom njegove proizvodnje, te se u papiru mogu zadrati u
latentnom stanju. Pomou UV zraka kolonije bakterija na papiru vide se kao
fluorescentne mrlje. Bakterije trulenja, koje pripadaju redu Eubacteria, oteuju
kou i pergamenu pri emu za hranu koriste bjelanevinu kolagen. Sirova
ivotinjska koa u vlanom je stanju vrlo podlona mikrobiolokoj razgradnji
uzrokovanoj mikroorganizmima koji ive u vodi, tlu ili zraku. Suenjem sirove koe
poveava se njezina otpornost prema mikroorganizmima, a tavljenjem koa postaje
jo otpornija.
Pod pojmom gljivica podrazumijevamo velik broj heterogenih grupa
organizama koje ive kao paraziti, saprofiti ili u simbiozi s drugim organizmima.
Nalaze se u vodi, tlu ili zraku i napadaju razliite organske tvari biljnog ili
ivotinjskog podrijetla. Gljivice koje nalazimo na arhivskom gradivu najee
pripadaju redu obinih plijesni (Plectascales). Za papir su posebice tetne razliite
organske kiseline koje su posljedica njihova metabolizma. Najee se pojavljuju na
hrptovima knjiga jer za hranu koriste razne vrste ljepila biljnog ili ivotinjskog
podrijetla, te ljepila i punila koji se koriste u procesu proizvodnje papira. Kao hrana
moe im sluiti i celuloza u papiru. Plijesni za razvoj trebaju odgovarajuu relativnu
28
vlanost zraka i temperaturu, a odreeni utjecaj ima i kiselost papira. Neke vrste
razvijaju se u kiseloj i u lunatoj sredini, a neke u lunatoj i slabo kiseloj i to unutar
vrijednosti pH 6,5-9,2. Optimalna vrijednost pH za razvoj veine vrsta je manja od
7. Iako mogu ivjeti na temperaturama od nekoliko stupnjeva do 50 C, optimalne
temperature za razvoj plijesni su od 15-30 C, te relativna vlanost iznad 75%. Neke
vrste mogu dugo izdrati i u relativno suhom zraku.
Mikroorganizmi tetno djeluju na arhivsko gradivo i u sluajevima simbioze
s insektima. Primjerice, u tijelima termita naene su razne vrste bakterija i gljivica
koje razgrauju drvo ili papir do oblika koje termiti koriste za hranu.
Zatita ve inficiranog arhivskog gradiva od mikroorganizama najee se
provodi dezinfekcijom. To je postupak ienja predmeta ili prostorija od
mikroorganizama i njihovih spora, a provodi se raznim nainima i sredstvima i to :
kemijskim putem, zraenjem (suneva svjetlost, UV i y-zrakama) i pomou
elektromagnetskog polja visoko frekventnih struja. Najee se vri kemijski pomou
krutih, tekuih ili plinovitih sredstava sa fungicidnim odnosno baktericidnim
djelovanjem. U praksi se najee koristi najjednostavnija, runa metoda. Sluimo
se tamponom vate namoenim odgovarajuim sredstvom i oprezno premazujemo
inficiranu povrinu. Bolji nain je dezinfekcija u vakuum komorama u koje se
umjesto zraka uvode fungicidi u plinovitom stanju. Fungicidi mogu biti u krutom,
tekuem ili plinovitom stanju, a djeluju na morfoloku promjenu gljivica, to se
oituje smanjenjem promjera kolonije i infektivnosti. Primjenjuju se u hermetiki
zatvorenim sanducima, u veim prostorijama (vee koliine dokumenata izlau se
djelovanju fimgicida) ili u vakuum komorama (u prostor iz kojeg se prethodno
ukloni zrak uvodi se plinoviti fungicid). Pri izboru fungicida treba voditi rauna o
otpornosti mikroorganizama prema nekim sredstvima, o moguem tetnom
djelovanju na arhivsko gradivo, posebice na mogunost mijenjanja kiselosti papira,
kao i o utjecaju na pigmente i crnila. Na njih naroito tetno utjeu tekui fungicidi
pa je prije njihove primjene potrebno nainiti pokus tako da se kapne jedna kap blizu
slova i nakon nekoliko sati vidi djelovanje. Neki fungicidi pokazuju negativna
svojstva tek nakon duljeg vremena. Tako je dulje vremena u SAD-u i SSSR-u
preporuan (3-naftol kao vrlo djelotvoran fungicid za ljepila koja se koriste u
restauriranju, a za kojeg je utvreno da oksidira s kisikom iz zraka i tvori obojeni
kompleks koji boji papir. Idealno sredstvo moralo bi zadovoljavati sljedee uvjete:
da ne djeluje tetno na materijale od kojih su knjige, rukopisi ili dokumenti izraeni
(papir, koa, drvo, metal, pigmenti, crnila i dr.); da unitava sve vrste
mikroorganizama u svakom stadiju; da djeluje trajno; da nije tetno za ljude; d a j e
jeftino.
U zatiti arhivskog gradiva djelotvornim su se pokazali: salicilanilid,
formaldehid, pentaklorfenol, etilenoksid i timol.
Salicilanilid je kruta kristalinina tvar koja se tali na 134-135 C. Slabo se
otapa u hladnoj vodi, topljiv je u alkoholu, eteru, benzolu i kloroformu. Vrlo malo
isparava na visokim temperaturama pa se moe koristiti za dezinfekciju pri
laminaciji s plastinim folijama. Svojstva mu ovise o pH vrijednosti, to odreuje
29
koliinu sredstva koje se koristi. Kod vrijednosti pH 3 djeluje u malim dozama.

Otopina se priprema na sljedei nain: u 5,5 litara hladne vode doda se 14 g
salicilanilida otopljenog u malo tople vode. Dokument se uranja u otopinu nekoliko
minuta, a zatim se stavlja izmeu dvije bugaice i kasnije sui na zraku. Nedostatak
ovog sredstva je u njegovoj toksinosti i nemogunosti primjene na krtim papirima,
kao i na onima koji su pisani crnilima koji se razlijevaju.
Formaldehid se kao sredstvo za unitavanje mikroorganizama koristio dulje
vrijeme. Obino se upotrebljavao kao 40%-tna vodena otopina. Aktivniji je u
plinovitom stanju, a snanije djeluje u prisutnosti vodene pare i poviene
temperature. Najee se primjenjivao u vakuum komorama. Dobri rezultati
unitavanja spora postignuti su pri temperaturi od 45-50 C, relativnoj vlanosti
zraka oko 70%, u roku 12 sati, pri vakuumu od 750 mm ivina stupca, a koliina
formaldehida ne smije biti manja od lg/kg gradiva. Pare formaldehida ne koriste se
za kou i pergamenu koja moe otvrdnuti i postati ronata. Bez komore se
dezinfekcija knjiga moe provesti pomou tampona vate natopljenih u 2%-tnoj
otopini formalina, tako da se isti list po list. Poslije tretmana listove treba suiti na
sobnoj temperaturi. U sluaju masovne infekcije dezinficira se prostorija tako da se
formalin stavi u plitku posudu da isparava nekoliko dana. Prostorija je u to vrijeme
dobro zatvorena. Koristi se 100-150 ml 40%-tne otopine/m 3 prostora. Ukoliko se
plijesni pojave na zidovima ta se mjesta premazuju 10%-tnom otopinom formalina.
Ovo sredstvo moe izazvati oteenja koe i sluznice.
Pentaklorfenol je slaba kiselina, snaan je fungicid i baktericid. Raspada se
tek pri temperaturi veoj od 85 C, slabo topljiv u vodi. Dobro se otapa u organskim
otapalima. Koristio se za dezinfekciju ljepila kod restauriranja. Vrlo je otrovan,
djeluje na dine organe.
Timol je vrsta kristalinina tvar karakteristinog, otrog mirisa. Jednostavno
se primjenjuje, nije tetan za ljude niti za papir. Dezinfekcija se provodi u
hermetiki zatvorenoj komori koritenjem para timola. Komora se moe napraviti
prilagodbom ormara ili neke hermetiki zatvorene kutije. Na dno se instalira arulja
(40-100 W), a iznad nje, na udaljenosti od 5-10 cm, timol koji isparava. Nekoliko
centimetara iznad timola postavi se mreica na koju se stave dokumenti. Nakon dva
sata se ugasi , a dokumenti stoje u pari timola 24 sata. Postupak se ponavlja vie
puta. Ukoliko se dezinfekcija provodi pravilno i ukoliko je timol ist postupak se
moe ponavljati. Moe se koristiti i otopina timola. Zasienom otopinom timola u
96%-tnom etilnom alkoholu ovlae se komadi bugaice koji se stavljaju izmeu
dokumenata ili listova knjige i ostave 15 dana. Svakih 24 sata premjetaju se izmeu
drugih listova. Ispitivanja uinkovitosti timola ispitivana su pri koncentracijama od
70 g/m3, 14 dana uz isparavanje po dva sata dnevno. Ukoliko se radilo o starim
infekcijama, rast gljivica zaustavljen je nakon est dana, a unitavanje svjeih
kultura niti nakon 14 dana nije bilo potpuno. Pretpostavlja se da su starije kulture
bile ve oslabljene dugotrajnijim nedostatkom vlage. Djelovanje timola ispitivano je
dulje vrijeme i utvreno je da se moe upotrijebiti za razliite vrste gradiva - crtee,
tiskovine, rukopise, pastele i akvarele. Lakovi i ulja pod utjecajem timola
30
omekavaju pa se minijature raene uljima ili premazane lakom ne smiju tretirati

timolom.
Etilenoksid je ve dulje vrijeme poznat kao insekticid i baktericid. Dobro se
otapa u organskim otapalima i lako mijea s vodom. Zapaljiv je i eksplozivan, a
dezinfekcija se vri u elinoj komori s vakuumom. U komoru se uvodi etilenoksid
pomijean s ugljinim dioksidom u omjeru 1:9. Kancerogen je i postupno se
izbacuje iz upotrebe.
Visokofrekventne struje, kao metoda dezinfekcije, koritene su u
laboratorijima SSSR-a. Gradivo se smjeta u elektrino polje struja visoke
frekvencije gdje se grije i sui ravnomjerno kroz cijelu masu. Uinkovitost ovakve
dezinfekcije ovisi o: vlanosti gradiva (na vlanom papiru plijesni se bre
unitavaju), o jaini i frekvenciji polja, o poloaju gradiva u polju (djelovanje u
centru polja je jae nego na rubovima), o temperaturi do koje se gradivo zagrijava, te
o vrsti mikroorganizama. Probe su raene i u Varavi, ali nisu se postignuti
zadovoljavajui rezultati.
Provoena su i ispitivanja dezinficiranja pomou y- zraka primjenom izotopa
Co 60 u kobaltnom cilindru. Suzbijanje mikroorganizama bilo je uspjeno, ali
promijenila su se fizikalno-kemijska svojstva papira koji je postao manje otporan
prema lomljenju. Nasuprot ovim istraivanjima provedenim u Moskvi 1961. godine,
iskustva Sveuiline biblioteke u Leipzigu su pozitivnija. Prema podacima
objavljenim 1992. godine, nakon masovno provedene dezinfekcije od oko 200. 000
knjiga inficiranih plijesnima negativni uinak na svojstva papira bio je minimalan, a
u nekim je knjigama ak poboljana itljivost teksta.
UV zrake mogu unitavati mikroorganizme, ali imaju vrlo negativan uinak
na papir .
Otkrivanjem plijesni u spremitima treba odmah poduzeti odgovarajue
mjere. Inficirano gradivo potrebno je izdvojiti te pregledati ostalo gradivo i utvrditi
zbog ega su se plijesni razvile. Najei uzrok je poveana vlanost u spremitu, a
mogu je i unos novog inficiranog gradiva u spremite. Ukoliko je gradivo vlano
potrebno ga je u to je mogue kraem roku osuiti i to je najbolje povremeno
prelistavati knjige i dokumente i ostaviti da se sue slobodno, na zraku. Mogu se
umetati i listovi bugaice koji e upiti vlagu i odmah tamponom vate poeti istiti
kolonije plijesni s konih uveza. Papir je u vlanom stanju podloniji trganju i
plijesni istimo kada je suh , tako da ne bi prouzroili mehanika oteenja. Vee
kolonije plijesni moi e se zamijetiti na rubu i u hrptu knjige ili na uvezu. Da se
suzbije njihov daljni razvoj na bugaice se moe nanijeti otopina timola, posebice
ukoliko je inficirana vea koliina gradiva. Prije vraanja u spremite oteeno
gradivo potrebno je restaurirati.
Da bi se sprijeila pojava plijesni u spremitima potrebno je osigurati
odgovarajue mikro klimatske uvjete. Optimalne vrijednosti vlanosti i temperature,
kreu se, prema raznim autorima u granicama od 50-60% RV i 14-20 C. Za samo
gradivo nie bi temperature bile bolje, ali zbog ljudi koji rade u spremitu
31
preporuene su te vrijednosti. Za pergamenu se preporuuje vlanost u spremitu od

55-60% i temperatura od 16-18 C, tako da se pergamena ne bi deformirala ili
otvrdnula. Poeljno je da se ne uva u metalnim ormarima ili na metalnim
policama, a ukoliko se to ne moe izbjei treba ih zatititi ulaganjem u zatitne
omotnice od papira. Odgovarajui uvjeti uvanja najbolje se mogu osigurati
pomou ureaja za klimatizaciju. S njima se moe istovremeno odravati stalna
temperatura i relativna vlanost te omoguiti proiavanje zraka. Trebao bi biti
instaliran i neprekidno ukljuen termohigrograf, koji biljei izmjerene vrijednosti i
alarmni ureaj koji bi upuivao na prekid rada sustava za prozraivanje. Zrak koji
ulazi u spremite trebao bi se filtrirati tako da se odstrani 95% estica praine
promjera 2 p,m ili vie. Ureaje s elektrostatikim filterima ne treba koristiti zbog
stvaranja ozona koji teti gradivu. Svi ureaji za prozraivanje trebali bi biti izvan
spremita, kao i dovod vode.
Vlaga u spremitima je uvijek najvei problem jer se uglavnom radi o
neodgovarajuim prostorima. Optimalne uvjete esto ne zadovoljavaju niti posebno
graene zgrade, jer se kod projektiranja nije pazilo na poloaj spremita i na
vanost izoliranja od vanjskih utjecaja. To je naroito izraeno u spremitima u
kojima se gradivo uva prije nego to ih preuzmu arhivi Arhivsko gradivo tako se
uva u podrumskim ili tavanskim prostorima gdje klimatski uvjeti pogoduju
mikrobiolokim oteenjima, a vee su i mogunosti nesrea.
Zbog visokih cijena ili nekih drugih ogranienja kvalitetni ureaji za
prozraivanje nisu dostupni svim imateljima arhivskog gradiva pa se pa se klimatski
uvjeti reguliraju otvaranjem vrata, prozora ili pomou ventilatora te su kolebanja
relativne vlanosti i temperature ovisna o vanjskim uvjetima. U tom sluaju
prozraivanje treba provoditi samo po suhom i sunanom vremenu vie puta
dnevno, 10-15 minuta. U tom sluaju vlanost i temperatura u spremitu kontrolira
se prije prozraivanja. Ukoliko se vlaga ne moe regulirati prozraivanjem predlae
se koritenje higroskopnih tvari kao to su kalcijev oksid i silikagel. Nedostatak
kalcijeva oksida je to brzo prelazi u kalcij ev karbonat. Silikagel je izrazito
higroskopan i pokazuje izvrsne rezultate u malim prostorima, kao to su izlobeni
ormarii. Jako je skup, pa se u spremitima ne koristi. Utvrdi li se da je zrak u
spremitu previe suh, a nema ureaja za ovlaivanje, vlanost prostora moe se
poveati unoenjem posuda s vodom brisanjem poda vlanom krpom, otvaranjem
vrata ili sniavanjem temperature.
Plijesni smanjuju itljivost teksta, uzrokuju blijeenje eljezno-galnih crnila,
nagruju papir i negativno utjeu na njegova mehanika svojstva. Papir postaje
mekan i slab, lako se savija, ali uz paljivo rukovanje ne mora se trgati. Na papiru se
vide kao ljubiasta, uta, crvenkasta , zelena, smea ili crna obojenja. Na razvoj
plijesni, ukoliko one nisu vidljive, upuuje promjena boje papira u ute ili smekaste
nijanse.Obojenja na listovima posljedica su izluevina metabolizma ili boje samih
plijesni. Otpornost papira prema plijesnima ovisi o kemijskoj obradi tijekom
proizvodnje. Isto tako, papiri premazani ljepilom, zbog manje higroskopnosti,
otporniji su prema plijesnima.
Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 35
Mrlje koje plijesni stvaraju na papiru

mogu se djelomice ublaiti
bijeljenjem, ali sa skromnim rezultatima. Narandasto crvena, uta, ciglasto crvena
ili maslinasto zelena obojenja ukazuju na prisutnost bakterija na papiru.
Posljedice mikrobiolokih oteenja na arhivskom gradivu, posebice ako je
oteenje takvo da je potrebno i restauriranje, nerijetko je nemogue ukloniti u
cijelosti. Dodamo li tome i nedovoljnu uinkovitost sredstava za dezinfekciju koja
se, posebice u sluajevima masovne infekcije, moraju koristiti unato tome to ne
ispunjavaju sve (ili bar vei dio) kriterija konzervatorsko - restauratorske struke,
dokazuje da odgovorna i odgovarajua preventivna zatita arhivskog gradiva od
mikrobiolokih oteenja ima najveu vanost.
LITERATURA:
1.Ellis, J. ed. (1993) Keeping Archives (Thorpe in Association with The
Australian Sociaty of Archivists).
2.Etherington, D., Roberts, T. (1982) Bookbinding and the Conservation of
Books. (Library of Congres; Washington).
3.Mann, J. et al. (1992) "Gammastrahlen zur Schimmelbekampfung bei
Buchern", Restauro, 2 : 1 1 4 - 1 1 9 .
4.Munjak, T. (1994) "Vlaga kao uzronik oteenja arhivske grae",
Sodobni arhivi XVI: 33-39.
5.Normes et procedures archivistiques des Archivws nationales du Quebec
(1999) (2nd Edition, Quebec).
6.Pilipovi, D. (1990) ienje arhivsko-bibliotenog materijala kemijskim
metodama (Radnja za struni ispit) (Arhiv Hrvatske, Zagreb).
7.Pilipovi, D. (1998) "Bioloki uzronici oteenja u zagaenom zraku",
Sodobni arhivi XX: 225-232.
33
Metode preventivne zatite u Muzeju za umjetnost i obrt
Alma Orli
Muzej za umjetnost i obrt
Zagreb, Trg marala Tita 10
Muzej za umjetnost i obrt je najstariji muzej svoje vrsti u Hrvatskoj, a sam
naslov oznaava prirodu fundusa koji uva, prouava i izlae.
Ta umjetnost i obrt sadrani su u nizu zbirki koje su pohranjene u depoima te
izloene putem reprezentativnih primjeraka u stalnom postavu. Zgrada Muzeja i
sama je spomenik kulture - prilikom sveanog otvaranja izlobe - kulturolokog
projekta HISTORICIZAM U HRVATSKOJ proslavili smo navrenih 120 godina.
Stoljetni prostor nae zgrade pretrpio je mnogo preinaka, popravaka i
adaptacija, prenamjena i pregradnja. Stalni postav zauzeo je svoj prostor 1995.
godine i od tada solidno traje. Zbirke su se takoer smirile u raznim lokacijama
zgrade, te dananji smjetaj doputa njihovo nadziranje i prouavanje u svakom
smislu.
Preventivna zatita u Muzeju nije novost - u toku premnogih selidbi i
promjena nastojalo se na razne naine voditi brigu o predmetima. Kad je 1970.
godine Muzej poeo sastavljati svoj restauratorski odjel i prventivna zatita poela
se provoditi uinkovitije. Kokrak po korak, kako su prilike doputale stigli smo do
situacije koju imamo danas. Prventivna zatita sada se provodi u vie nivoa. Osnovu
ini odravanje istoe u svim prostorima Muzeja, a naroito tamo gdje se uvaju
artefakti. Slijedei nivo ini monitoring mikroklime te mogue provoenje
regulacije iste u smislu odnosa temperature i vlage u prostorima. Godinja biljeenja
dala su odreene rezultate, pa su nam poznata kritina razdoblja i oscilacije, a
takoer i stupanj reagiranja predmeta. Kontrola je usmjerena i na izvore svjetlosti
to je naroito vano kod predmeta zbirke tekstila i papira.
Navedena podruja preventivne zatite u obliku kontrole permanentna su u
prostoru i na artefaktima izloenim u stalnom postavu Muzeja. Treba napomenuti da
su svi oni prije izlaganja temeljito konzervirani1 i restaurirani te im je kondicija
dovedena u mogui optimum.
Prventivna zatita u depoima provodi se paralelno sa materijalno-strunom
revizijom te planiranim definitivnim ureenjem pojedinog depoa. Najvei problem
pri tome je nedostatak prostora, pa je potrebna maksimalna snalaljivost da bi se u
postojeim uvjetima postigao eljeni cilj: zdrav i pregledan smjetaj predmeta.
Za neposrednu fiziku zatitu predmeta neophodni su beskiselinski papiri,
kartoni, kutije, melineks folije, nebijeljeno platno itd. Njima se tite predmeti iz
zbirki grafike, dizajna, tekstila, slikarstva i skulpture. Pri tome se prilagouju
predmetima po potrebi, kao kutije, role, vree, mape i slino. Slijedei su korak
metalni ili drveni ormari, police zatiene od praine itd.
34
Kod predmeta koji pokazuju znakove poetka razgradnje preventivna zatita

prelazi u fazu konzerviranja, a cilj je zaustaviti proces dezintegracije u skladu s
mogunou nastavka tokom temeljite konzervacije i eventualno potrebne
restauracije. U Muzeju je poetkom 80-tih izvedena dezinsekcija depoa skulptura
plinifikacijom, to takoer moemo ubrojiti u mjeru preventivne zatite. Prventivu
predstavlja i temeljita identifikacija artefakata, koja se provodi fotografiranjem,
brojem, dimenzijom, oznakom smjetaja i stanja artefakta, a u raunalo je unose
kustosi u okviru programa. Posebne mjere preventivne zatite potrebno je odrediti
predmetima koji su restaurirani. Poznat nam je njihov potencijal u odnosu na
nepovoljne utjecaje - moemo rei da su izuzetno osjetljivi jer proces restauracije
ne uspijeva nuno poveati njihovu otpornost - moe biti upravo obrnuto. Zato je
nadgledanje restauriranih predmeta posebno vano jer moe restauratorima pruiti
niz novih saznanja.
Preventivna zatita u Muzeju irok je pojam - u nju je ukljuen kompletan
kadar - opaanjem, upozorenjem, neposrednim provoenjem. Ona je osnova borbe
protiv propadanja onog to uvamo, dokaz civiliziranosti u kulturi.
35
Mikroorganizmi na spomenicima kulture

-Od uzorkovanja i analize do izbora mikrobiocidnog sredstva za zatitu-
Felicita Briski,
Fakultet kemijskog inenjerstva i tehnologije Sveuilita u Zagrebu
Maruliev trg 19, Zagreb
Mikroorganizmi su prisutni svugdje u okoliu. Oni su prisutni u tlu, u vodi, u
zraku i na predmetima koji nas okruuju. Uvjeti koji omoguuju njihovo
preivljavanje ali i rast su upravo oni u kojima ljudi normalno ive, pa nije neobino
da i mikroorganizme nalazimo na takvim mjestima.
Shodno tome i spomenici kulture izraeni od razliitih prirodnih organskih i
anorganskih materijala izloeni okolinim uvjetima (vlaga, praina, toplina, tetni
plinovi u okolnoj atmosferi) pogodnima za mikrobnu aktivnost, mogu posluiti kao
pogodan supstrat za njihov rast i razvoj. Ipak, na sreu u prirodnim uvjetima taj se
proces odvija u duem vremenskom razdoblju. Pri tome se na objektima moe
vizualnim pregledom uoiti micelijski rast fungi. Vrlo esto i sam miris po plijesni
upuuje na njihovu prisutnost. No, postoje sluajevi kada se moe uoiti samo
posljedica njihove nekadanje aktivnosti (promjena boje slikanog sloja, tamne mrlje
i oteenje niti tkanine, promjena mehanikog svojstva drveta i mrvljenje kamena).
Ukoliko se eli utvrditi vrsta i brojnost mikroorganizama na nekom objektu,
kao i zatita istog, potrebno je provesti sustavno istraivanje. To ukljuuje pravilno
uzorkovanje, analizu, obradu podataka te odabir metode i sredstva za zatitu.
UZORKOVANJE
Ovisno o vrsti spomenika kulture (pokretni ili nepokretni objekt) za analizu
se moe uzeti bris povrine ili reprezentativni uzorak materijala. Uzorkovanje je
vano provesti sterilno i to u trenutku kada je uoen mikrobni rast, odnosno kada se
sumnja u tu mogunost. Pri tome je potrebno sumnjivi objekt odmah izolirati od
drugih objekata, kako bi se sprijeilo irenje infekcije na druge objekte. Ukoliko se
analize rade nakon izvrene restauracije objekta, ne moe se tono utvrditi
pordrijetlo mikroorganizama (primarna ili sekundama infekcija).
Preporuka
Tijekom rada s takvim objektima potrebno je rabiti zatitnu odjeu za
jednokratnu (rukavice, zatitna maska) ili viekratnu primjenu (odjea, obua), koja
se potom odlae. Radne povrine na kojima su se nalazili kontaminirani objekti
potrebno je dezinficirati. Posljedica neprovoenja ovih mjera je irenje infekcije u
druge prostore i na druge objekte.
36
ANALIZA
Prikupljeni uzorci sterilnom tehnikom rada, podvrgavaju se standardnoj
metodi analize. Najee se utvruje prisutnost pojedinih vrsta, a rjee i njihov broj,
iako je i takav podatak znaajan za odabir metode suzbijanja rasta
mikroorganizama. U tu svrhu se rabe ope podloge za uzgoj, a zatim selektivne za
dokazivanje odreenih svojstava izoliranih mikroorganizama. Kada je mogue,
izvorni uzorak se promatra i pod mikroskopom, kako bi se uoila prisutnost spora ili
vegetativnih oblika plijesni. Izolirane iste kulture pohranjuju se za daljna
ispitivanja. Ovisno o njihovim biokemijskim svojstvima i tetnosti za ljude i
istraivani objekt, vri se izbor metode za njihovo uklanjanje.
IZBOR MIKROBIOCIDA
Suzbijanje rasta mikroorganizama na spomenicima kulture mogue je
provesti primjenom fizikalnih i kemijskih metoda. Potrebno je naglasiti da ne postoji
idealna metoda. Izbor metode ovisit e o vrsti i oteenosti objekta, o programu
konzervatorskih i restauratorskih radova, kao i o konanom postavu.
Kod uoljivog rasta mikroorganizama na povrini objekta, poeljno je odmah
zaustaviti daljnju mikrobnu aktivnost. Jedna od mogunosti je odabir prostorije s
odgovarajuom mikroklimom. Ukoliko takvi uvjeti ne postoje, odabiru se druge
dostupne metode. Jedna od tih je i primjena mikrobiocidnih sredstava. Pri tome valja
imati na umu da su sva sredstva tetna te se treba pridravati uputstava proizvoaa.
Potrebno je istraiti kompatibilnost mikrobiocidnog sredstva i materijala na koji e
se takvo sredstvo aplicirati. Nadalje, nepotrebno je provoditi dodatnu dezinfekciju
ukoliko su predvieni konzervatorski i/ili restauriratorski zahvati na objektu u blioj
budunosti, jer se u samom tijeku rada primjenjuju i mikrobiocidna sredstva.
Nasuprot tome, kada se u kraem vremenskom razdoblju nee poduzimati takvi
zahvati, poeljno je suzbiti razmnoavanje mikroorganizama, kako ne bi nastale jo
vee tete.
Prema dostupnim informacijama, najee se u HRZ-u pri konzervatorskim
radovima primjenjuju sljedea sredstva: metatin. nipagin, timol, cetavlon, etanol i
vodikov peroksid. Poznato je da niti jedno od ovih sredstava nije bezazleno.
Meutim, kada se ve ne moe izbjei njihova primjena, korisno je odabrati
optimalnu koncentraciju, kako bi se izbjeglo izlaganje tetnim tvarima vie nego je
potrebno.
Danas se mogu nabaviti i nove formulacije mikrobiocidnih sredstava, koje
posjeduju aktivna svojstva i pri znatno niim koncentracijama od nekadanjih
proizvoda. Pri tome se dogaa da se isto sredstvo (izotiazoloni) javlja pod razliitim
trgovakim imenima (npr. Metatin 906, Kathon 1,5 i PBK 1,5). U proizvoakim
uputama navodi se raspon preporuene koncentracije takvog sredstva, kao i popis
mikroorganizama na koje je ispitana djelotvornost. Ukoliko se eli suzbiti aktivnost
nekog mikroorganizma koji nije u popisu, poeljno je ispitati efikasnost odabranog
mikrobiocida. Za takvu mjeru postoji nekoliko razloga. Prvo, provedbom testa
37
osjetljivosti za grupu mikroorganizama izoliranih s odreenog objekta utvruje se

optimalna koncentracija mikrobiocidnog sredstva, koja moe biti i nia od
preporuene koncentracije. Slijedom toga se restaurator tijekom rada, kao i sam
objekt izlae nioj koncentraciji tetnih tvari. Nadalje, ne treba zaboraviti da se pri
tome titi i okoli, jer se nakon uporabe, iako je to nepravilno, ambalaa uobiajeno
odbacuje na odlagalite. Tijekom vremena ambalaa se raspada, tetni sadraj
dospjeva u tlo, te s ocjednim vodama dopire i do vodonosnika koji slui za opskrbu
vodom za pie. Zbog svega toga, nuno je pri odabiru mikrobiocidnog sredstva
obratiti pozornost na preporuenu koncentraciju, kao i njegov utjecaj na okoli.
Slikoviti primjer toga je usporedba dvaju mikrobiocidnih sredstava kao to su timol i
izotiazolon. Prvi se uobiajeno primjenjuje kao 2,5%-tna otopina, odnosno 2,5
grama u 100 grama otpala, dok drugi od 100 do 200 ppm ili prevedeno 0,1-0,2
grama u 1000 grama otapala. Iz ovih brojaka se moe uoiti koliko je vano obratiti
pozornost pri izboru mikrobiocidnih sredstava. Drugi primjer je razlika izmeu
metatina 58-10 koji je toksian i metatina 906, koji je netoksian spoj.
Preporuka
Prije aplikacije mikrobiocidnog sredstva, s objekta je poeljno suhim
postupkom ukloniti vidljive neistoe (zemlja, praina i si.) jer se tako smanjuje
potrebna koliina mikrobiocida.
Pravilna pohrana restauriranih objekata je takoer bitna. Za manje predmete
poeljne su zatvorene kutije u koje se dodaje silikagel (sredstvo za upijanje vlage).
Optimiranjem potrebne koliine silikagela i redovitom provjerom, nee doi do
neeljenog rasta mikroorganizama. Za vee objekte koji se ne mogu zbrinuti na ovaj
nain, neophodno je odravati istou prostorije i redovito uklanjati prainu s
povrina. I na kraju, poznato je da estice praine u sebi mogu sadravati spore
mikroorganizama i siune estice organskih tvari. Taloenjem praine, restaurirani
objekt se ponovno inficira, pri emu moe doi i destruktivnog djelovanja
mikroorganizama.
38
Najee gljive uzronici prave trulei drva u objektima
Radovan Despot,
Jelena Trajkovi
umarski fakultet Sveuilita u Zagrebu
Zagreb, Svetoimunska cesta 25
SAETAK
Za bioloku razgradnju drvenih objekata, drvenih konstrukcija i predmeta
unutar ili izvan objekata odgovorne su najee gljive iz pododjela Basidiomycotina,
uzronici takozvane prave trulei. Trule drva raspoznaje se i dijeli prema boji
inficiranog drva, odnosno prema stanju trulog drva. Sve su gljive trulenice tako
podijeljenome na gljive uzronike smee i bijele trulei, odnosno gljive uzronike
vlane i suhe trulei. U ovom su radu spomenute samo najznaajnije i najee
gljive: Serpula lacrymans "kuna gljiva", uzronik smee suhe trulei drva
ugraenog ili pohranjenog unutar objekata; Coniophora puteana ili podrumska
gljiva, uzronik smee vlane trulei; Gloeophyllum abietinum uzronik smee
trulei vanjske stolarije i drvenih konstrukcija. Navedeni su osnovni postupci i
sredstva preventivne i represivne zatite drva i objekata od svih vrsta gljiva
uzronika prave trulei drva, a naglasak je stavljen na nunost ekolokog pristupa
zatiti, naroito pri restauraciji drva
Kljune rijei: Prava trule drva, Serpula lacrymans, Coniophora puteana,
Gloeophyllum abietinum, drveni objekti i predmeti, ekoloka zatita drva,
restauracija
UVOD
Gljive uzronici prave trulei drva hrane se drvnom tvari razgraujui
stanine stjenke drva uz pomo vlastitih enzima, uzrokujui na taj nain gubitak
mehanikih i fizikih svojstava drva. Osnovni preduvjet koji mora biti uspostavljen
da bi gljive poele sa razgradnjom drva je vlaga drva. Ukoliko je vlaga drva vea od
20% , dolazi do procesa klijanja spora, razvoja hifa i micelija. Gljiva raste i iri se u
supstratu i poinje sa razgradnjom drva. Ako u objektima postoji ispravna
hidroizolacija, odnosno vlaga konstrukcijskog drva ne prelazi kritinih 20%,
opasnosti od razvoja gljiva trulenica nema. Sanacija vlage drva i sposobnost
njenog stalnog odravanja ispod 20% ujedno je i najbolja preventivna zatita od
gljiva trulenica. Meutim stare drvene zgrade i stari objekti, ponajvie zbog
starosti i dotrajalosti, loeg dizajna i neadekvatne obnove jako su sklone
navlaivanju i vlazi, a time i propadanju izazvanom djelovanjem gljiva trulenica
drva. Gljive uzronici trulei drva u objektima i zgradama dijele se na dvije osnovne
skupine.
Gljive uzronici takozvane "bijele trulei" uzrokuju propadanje drva koje se
oituje u svijetljenju prirodnog tona drva. Te gljive uzrokuju slabljenje mehanikih i
39
fizikih svojstava ali propadanje drva istovremeno nije praeno i raspucavanjem

okomito na vlakanca drva. Na sreu, te su gljive u objektima naeg podneblja slabije
zastupljene. Gljive uzronici takozvane "smee trulei" znatno su prisutnije u
objektima, kako na ugraenom drvu tako i na drvenim predmetima. One uzrokuju
tamnjenje drva, a posljedica njihovog enzimatskog djelovanja je raspucavanje drva
kako uzdu vlakanaca tako i okomito na vlakanca. Iz tih razloga i izgleda takovog
trulog drva smea trule katkada se naziva i "prizmatinom trulei". Drvo
zahvaeno gljivom uzronikom smee trulei u zadnjim stadijima potpuno gubi na
masi, lomi se poput papira i pretvara u prah. Pojava smee trulei ea je na
etinjaama, ali se pogotovo kod nas javlja i na listaama.
Sve gljive uzronici smee i bijele trulei u pravilu izazivaju takozvanu
vlanu trule (wet rot). Izuzetak je gljiva Serpula lacrymans, uzronik smee trulei
koja izaziva tzv. suhu trule (dry rot)
Cilj je ovog rada da se sve one koji sudjeluju u postupcima restauracije
drvenih objekata i zgrada ukratko upozna s osnovnim obiljejima nekoliko
najznaajnijih gljiva uzronika prave trulei drva. elja je autora uputiti restauratore
na naine preventivne i represivne zatite, ali i na neka ekoloki prihvatljivija
sredstva zatite protiv spomenutih gljiva.
1. OPENITO O TIPOVIMA GUIVA UZRONIKA PRAVE TRULEI DRVA U
OBJEKTIMA
Sve gljive koje uzrokuju pravu trule drva pripadaju pododjelu
Basidiomycotina i u odnosu na ostale gljive uzronike plijesni, promjene boje ili
meke trulei u pravom smislu te rijei i uz pomo vlastitih enzima razaraju stjenke
drvnih stanica. Drvo basidiomycetima slui kao hrana, a posljedica takovog
razaranja drva je gubljenje njegovih fizikih i mehanikih svojstava. Tijekom
procesa truljenja drvo u poetku mijenja svoju boju, daljnjim tijekom postepeno
gubi na masi i vrstoi da bi na kraju postalo potpuno trulo i kao takvo potpuno
neuporabljivo. Budui se razvoj svih gljiva trulenica odvija kroz etiri faze:
nevidljivu, uoljivu, odmaklu i tzv. zadnju u kojoj je drvo potpuno razoreno, bitno je
zatiti drva pristupiti prije tzv. odmakle faze jer kasniji postupci nisu vie
djelotvorni.
Za restauratorske je zahvate uz spomenute injenice vrlo bitna podjela tih
gljiva prema tipu trulei koje uzrokuju, ali i prema nainu, obliku i jakosti njihovog
djelovanja. Gljive koje se javljaju u objektima (zgradama),. A Bravery, Berry, R.W,
J Carey i D Cooper (1992) dijele na one koje uzrokuju pravu trule drva i na one
koje je ne uzrokuju. Gljive koje uzrokuju pravu trule drva dijele na gljive uzronik
suhe trulei i na gljive uzronika vlane trulei. Gljive koje ne uzrokuju pravu trule
dijele na gljive koje rastu na drvu i na gljive koje se javljaju na drugim materijalima,
najee cigli i buci.
Od gljiva koje uzrokuju pravu trule drva u zgradama za nae su podruje
najznaajnije spomenuta Serpula lacrymans, ili "kuna gljiva",uzronik smee suhe
trulei i Coniophora puteana "podrumska gljiva", uzronik smee mokre vlane
40
trulei. Budui su dijelovi drvenih objekata i vanjska stolarija i vanjske drvene

krovne konstrukcije, neizostavno treba spomenuti i gljive Gloeophyllum abietinum
i Gloeophyllum trabeum koje se prema istraivanjima Despota (1998a, 1998b, i
1999) najee uzronici
pojave smee prizmatine vlane trulei u naem
podneblju.
1.1 SERPULA LACRYMANS, "KUNA GLJIVA "
1.1.1. OPENITA
OBILJEJA
S. lacrymans koju u narodu zovu jo i "kuna gljiva" i "suzna gljiva"

uglavnom napada drvo etinjaa izazivajui pojavu smee, prizmatine i suhe
trulei.. U drvenim se objektima iri relativno sporo, ali kad jednom nane drvo
sposobna ga je inficirati i razgraditi u potpunosti . U tom smislu vano je
napomenuti da se S. lacrymans najee javlja u drvu koje je bilo direktno bilo
indirektno u doticaju sa zidovima iz cigle i poraznijih materijala. Budui da voda iz
tla i oborinska voda kapilarnim i drugim silama lake prodire u takve poraznije
materijale, S. lacrymans tu vodu i vlagu uz pomou svojih rizoktonija i rizomorfi iz
spomenutih materijale znatno lake prenosi i koristiti u enzimatskoj razgradnji drva.
Rizoktonije i rizomorfi u stanju su prenositi vodu kroz nedrvne porozne materijale
do jo neinficiranog drva poveavajui mu vlagu i preko toke zasienosti vlakanaca
(cca 30%). U to drvo miceliji S. lacrymans prodiru polako navlaujui doslovce
drvo ispred sebe. Tako Eaton (1993) navodi d a j e SI. Lacrymans sposobna provoditi
vodu , eere i anorganske hranjive susptance do potpuno suhog drva. Kako su
objekti od povijesnog i kulturnog znaaja esto vrlo stari i u dotrajalom stanju,
njihovi zidovi izgraeni iz cigle, a podovi i nosive grede drveni, mogunost pojave
S- lacrymans u takvim je objektima jo i vie izraena.
S. lacrymans pojaano se razvija u vlanijim zatvorenim tamnim prostorima
konstantne vlage i temperature. Optimalna temperatura kree se od 21C do 23C,
a optimalna vlaga drva od 30 do ak 80%. Budui je S. lacrymans vrlo osjetljiva na
temperature vee od 25C kao i na postupke isuivanja kako zidova tako i drva, drvo
se preventivno moe zatiivati i stalnim provjetravanjem i zadravanjem
temperature prostorije iznad ili na spomenutoj temperaturi zraka. Izlaganje drva na
temperaturi od 400C u trajanju od 6 sati moe potpuno unititi gljivu.
1.1.2. IZGLED I SVOJSTVA RAZORENOG TRULOG DRVA
Trulo drvo tamno je smee boje, sa karakteristino dubokim i irokim
raspuklinama uzdu i porijeklo na vlakanca. Raspukline su katkada vee i od 50 mm
(Eaton 1993), a trulo drvo vrlo je lagano i mrvi se doslovce meu prstima. Budui su
raspukline meusobno okomite, oblikuju kockaste ili prizmatine forme po kojim je
ta trule i nazvana "prizmatina trule".
41
1.1.3. MORFOLOKE
OSOBINE
Pojava plodita (fruktifikacije) na alost je katkada i prva indikacija njene

prisutnosti u drvu. Na slici 1. Zabiljeena je pojava S. lacrymans na dovratniku vrata
podrumske prostorije jedne stare zgrade u Trnju. Vlasnik te zgrade renovirao je
zgradu u rano ljeto 1999. Godine, ali nakon renovacije u toj zgradi nitko nije
obitavao 4 mjeseca. Na taj su se nain uslijed neprovjetravanja, poveane vlage
zraka i konstantne temperature, miceliji S. lacrymans razvili i fruktificirali u visini
od jednog metra dovratnika od poda navie. Razlog pojavi gljive leao je u looj
hidroizolaciji i injenici da su zidovi bili od cigle, a betonski podovi goli i bez
podnih obloga.
Slika 1. Plodite gljive Serpule lacrymans na dovratniku podrumskih vrata

zgrade u Trnju
(snimio R. Despot)
Micelijum je svilenast ili nalik vati sa malenim jastuiima koji su katkada
ukaste boje. Rizoktonije i rizomorfe su sivo bijele, ee razgranate a katkada
debele i ravne poput drvene olovke. Kada se osue, micelij i rizoktonije otvrdnu.
Plodite (slika 1), najee se razvija na mjestu spoja drva i zida. Nalikuje palainki.
Centar plodita kada je gljiva mlada je ukasto oker, a kasnije potamni , Rubovi
fruktifikacije su bijeli ili sivi. Spore su obilne i stvaraju fini crvenosmei prakasti
sloj na povrini plodita.
42
1.2. CONIOPHORA PUTEANA, "PODRUMSKA

1.2.1. OPENITA
GLJIVA"
OBILJEJA
C. puteana je vrsta koju kod nas nazivaju i podrumska gljiva, jer se najee
nalazi na drvu koje je ugraeno ili pohranjeno u takvom ambijentu. Napada
prvenstveno drvo etinjaa ali je zamijeena i na listaama (Bravery A, 1992; Eaton
1993). Na kraju procesa truljenja drvo moe izgubiti i do 50% svoje prvotne teine i
mase. Za restauratore bitno je napomenuti da C. puteana moe napadati i lijepljeno,
uslojeno drvo i drvo tretirano razliitim oblicima premaza i polikromijom. U odnosu
na druge vrste ova gljiva pokazuje i izrazitu otpornost na antiseptike. C. puteana
naroito voli napadati drvo koje je izloeno pojaanom i direktnom navlaivanju,
naroito staro drvo koje je neadekvatno pohranjeno u podrumskim vlanim
prostorijama.
1.2.2. IZGLED I SVOJSTVA RAZORENOG TRULOG DRVA
Izaziva smeu prizmatinu trule u kojoj su raspukline slabije izraene nego
kod S. lacrymans. U ranim fazama trule drva se teko zapaa, jer se micelij sporije
razvija u suhljim dijelovima drva.
Svjee inficirano drvo esto je ukaste boje pa se ve na osnovu takve
promjene boje drva moe pretpostaviti prisutnost C. puteanae.
1.2.3. MORFOLOKE OSOBINE
Micelijum je prisutan samu u uvjetima velike vlanosti drva i rijetko bez
smeih rizoktonija i sklerocija. Boja micelija je kremasto smea ili bjelkasta na
podnim povrinama. Moe se rasprostirati kroz vlane materijale i ciglu ali ne u
takvoj mjeri kao S. lacrymans. Rizoktonije i sklerocije su tanke esto smee do cme,
a u ranom periodu rasta katkada i ukaste otkuda i ukasta boja drva u poetku
truljenja. Plodite se rijetko javlja u viim dijelovima zgrada. Ono je tanko i ravno
poloeno na supstratu sa malim nepravilnim grudicama.
1.3. GLOEOPHYLLUM
TRABEUMIG.
ABIETINUM (LENZITES SP.)
1.3.1. OPENITA OBILJEJA

Spomenute gljive spadaju u najee saprofitske gljive naih krajeva. Od
vrsta drva najee napadaju jelovinu (pogotovo G. abietinum) i smrekovinu., a
mogu se pojaviti i na trajnijim vrstama etinjaa. Obje najee napadaju drvena
krovita, dijelove vanjskih drvenih konstrukcija, vanjsku graevnu stolariju (Despot
1998a, 1998b, 1999), ograde, drvene amce i drvo u procesu prirodnog suenja.
Eaton (1993) naglaava da se G. trabeum moe javiti i u drvu ugraenom unutar
zgrada ukoliko je to drvo izloeno dodatnom navlaivanju ili je u doticaju s vlanim
zidom ili podom.
Optimalna temperatura za njihov razvoj je 35C, a optimalna vlaga drva
kree se izmeu 30 i 50%
43
1.3.2. IZGLED I SVOJSTVA RAZORENOG

Obje gljive izazivaju smeu vlanu
2. Prikazano je plodite G. abietinum
himenofora. Drvo se razlae u obliku
formirajui prizmatinu trule.
TRULOG DRVA
trule , a plodite im je poroidno. Na slici
sastavljeno iz specifino oblikovanih
raspuklina uzdu i okomitu na icu,
Slika 2. . Plodite gljive Gloeophyllum abietinum, ustanovljeno na drvu

jelovog L-spoja premazanog bijelim alkidnim premazima (snimio R. Despot)
2. POSTUPCI I SREDSTVA ZATITE DRVA
Postupci zatite protiv spomenutih gljiva uzronika prave trulei openito
mogu biti preventivni, a ovisno o stadiju razvoja gljive i represivni. Obzirom na
neprocjenjivu vrijednost drvenih objekata i predmeta predvienih za restauraciju kao
i nunost kvalitetne zatite takvog drva s jedne strane, odnosno sve stroim
ekolokim zahtjevima i standardima u zatiti drva s druge strane, tim se postupcima
i uporabi sredstava za zatitu drva u novije vrijeme pridaje vie panje.
44
2.1. POSTUPCI
ZATITE
2.1.1. PREVENTIVNA
ZATITA
Osnova preventivne zatite drva u objektima ili pak drvenih objekata od svih
vrsta gljiva uzronika prave trulei lei u stalnom odravanju vlage ugraenog drva
ispod kritinih 20% sadraja vode. Bez obzira radi li se o novom ili starom drvu,
uvjeti u kojima se to drvo nalazi moraju biti takvi da ne mijenjaju ravnoteni sadraj
vode u drvu, a pogotovo da ne izazivaju poveanje tog sadraja iznad toke
zasienosti vlakanaca koja u prosjeku za domae vrste drva iznosi oko 30%. Iako i
temperatura , odnosno mogunost njenog odravanja i reguliranja bitno utjee na
razvoj gljiva, za spreavanje razvoja svih mikroorganizama u objektima najvanije
je da se kvalitetno izvede hidroizolacija zidova i podova uz uvijek prisutnu
mogunost provjetravanje prostorija .
Ukoliko se uspostave takovi uvjeti u kojima ne postoji opasnost dodatnog
navlaivanja drva, drvo nije potrebno dodatno kemijski zatiivati, pogotovo ako se
radi o drvenim objektima ili predmetima kod koji bi tijekom kemijske zatite moglo
doi do neeljenih promjena glede polikromije, vrstoe lijepljenih spojeva ili ak
same strukture drva.
2.1.2. REPRESIVNA ZATITA DRVA U OBJEKTIMA
2.1.2.1. POSTUPCI
SREDSTAVA
REPRESIVNE
ZATITE
BEZ
UPORABE
KEMIJSKIH
Na alost pojava prave trulei drva vrlo je esta i to naroito u starijim i za

kulturnu batinu znaajnim objektima, odnosno na drvu velike kulturne vrijednosti.
Obzirom na podjelu prave trulei drva u objektima na "suhu" i "vlanu, ovom
prilikom iznosimo za svaki od navedenih tipova trulei najvanije mjere zatite
ugroenog i djelomino razgraenog drva.
2.1.2.1.1. NAIN REPRESIVNE ZATITE PROTIV S. LACRYMANS I SUHE
TRULEI
Prvotno se mora ustanoviti veliina i jakost napada. Nakon tog treba
odstraniti izvore vlaenja i pristupiti brzom isuivanju povrine drva. Treba ukloniti
zaraeno drva tako da se najmanje pola metra od zadnje vidljive pojave gljive drvo
ispili, a zaraeni komad drva jednostavno spali. Zidove koji su bili u doticaju s
drvom treba poslije odstranjivanja drva dobro isuiti, a po potrebi i kemijski zatititi.
U procesu obnove trulog drva zdravim, potrebno je novo drvo kemijski zatititi.
2.1.2.1.2. NAIN REPRESIVNE ZATITE PROTIV
VLANE TRULEI
Prvotno se mora ustanoviti veliina i jakost napada. Posebno je vano

odrediti nivo napada jer se katkada drvo i ne mora u potpunosti zamijeniti, ve se
mogu primijeniti zahvati zatite. Nakon tog treba odstraniti izvore vlaenja i
pristupiti brzom isuivanju povrine drva. Treba ukloniti zaraeno drva, a za istu
45
namjenu uporabiti ono prirodno otpornije i trajnije drvo koje u uvjetima pojaanog
vlaenja moe pruiti otpor svakoj infekciji. Zidove koji su bili u doticaju s drvom
treba poslije odstranjivanja drva dobro isuiti. Budui se gljive uzronici vlane
trulei drva javljaju u ekstremno vlanim uvjetima, zidovi i podovi se mogu od drva
odvajati i posebnim pregradama i konstrukcijskim rjeenjima. Takvo odvajanje
nune je tamo gdje ne postoji mogunost pojaanog ventiliranja.
2.1.2.2. SREDSTVA ZA ZATITU DRVA OPENITO
Prema Richardsonu (1993) upotrebu zatitnih sredstava u svrhu zatite drva
u objektima prvenstveno treba prilagoditi prirodnoj otpornosti i trajnosti ugraenog
drva, permeabilnost bjeljike i sri, odnosno sposobnosti i stanju samog drva da u
zadanim uvjetima upije optimalnu koliinu zatitnog sredstva.
Zatitna se sredstva u pravilu dijele na tri osnovna tipa.
Katranska ulja, destilate suhe destilacije katrana kamenog ugljena, poznate
ako kreozot,
Vodotopiva sredstva - na bazi anorganskih soli topivih u vodi.,
Organotopiva sredstva - na bazi organskih otapala i ulja i u njima otopljenih
aktivnih komponenata.
Budui da se u objektima iz ekolokih razloga kreozotno ulje nikada do sada
nije koristilo, preostala dva tipa sredstava ujedno su jedini tipovi sredstava koji se
koriste u zatiti drvenih objekata i drvenih predmeta.
2.1.2.3. SREDSTVA ZA ZATITU OD VLANE I SUHE TRULEI DRVA U
OBJEKTIMA
Zatitno sredstvo trebalo bi biti istovremeno uinkovito glede zatite drva od
gljiva trulenica, ali i neotrovno za ovjeka i njegovu okolinu, poglavito u sluaju
obnove ili restauracije drvenih objekata ili predmeta. Isto tako od sredstva se
oekuje da bude postojano i trajno ali da istovremeno ne bude agresivno za drvo i
druge materijale s kojima je u vezi. Kako idealnih fiingicidnih sredstava za zatitu
drva nema, potrebno je pri odabiru sredstva ipak uzeti ono koje ne predstavlja
opasnost kontaminacije i zagaenja okolia. Veliki dio tih fungicida se zbog svoje
izvrsne uinkovitosti prema gljivama do nedavna koristio bez ogranienja. No
danas se neki od tih tradicionalno koritenih biocidi, poput pentaklorfenola, nastoje
potpuno ukloniti iz upotrebe (Despot, 1994). Glede onih sredstava za zatitu drva
koja bi u budunosti mogla postati zanimljivim kako zbog svoje uinkovitosti tako i
zbog svoje ekoloke opravdanosti, Barnes (1993) navodi da je kod vodotopivih
zatitnih sredstava najei problem u ispiranju i izluivanju tih toksina i njihovom
prodiranju u tlo i vode. Borate, borax i bornu kiselinu u tom kontekstu autor svrstava
u izrazito uinkovite biocide koji su ve 30 godina ekoloki opravdani i isti, ali su
isto tako skloni ispiranju i izluivanju ime se znatno gubi na njihovoj
djelotvornosti. Kod ostalih sredstava koja su uglavnom na bazi organskih ili
sintetikih spojeva (npr. alkilamonium, amonijbakarkarboksilat i si.) problem je u
vremenu poluraspada tih toksina i njihovom taloenju u zemlji i vodi. Ta se sredstva
46
preporuuju u zatiti drva iznad tla. Od ulj no topivih sredstava autor naroito
spominje bakarnaftenat kao jedno od najpoznatijih i najuinkovitijih sredstava. To
sredstvo zbog njegove uinkovitosti EPA jo ne svrstava niti u skupinu zabranjenih
sredstava
Budui su u ovom radu, kao najznaajnije uzronici suhe i vlane trulei u
objektima spomenute gljive S. lacrymans i C puteana, Eaton (1993) predlae da se
zidovi i drvo koje je bilo u doticaju sa spomenutim gljivama premae ili poprska
5% vodenom otopinom soduim pentaklorofenata ili sodium ortophenilphenata. Za
represivnu zatitu drva u postupcima restauracije i obnove autor sugerira uporabu
amonijbakarkarboksilata i ostalih organotopivih spojeve na bazi bakra kao i spojeve
na bazi bora.
Prema Despotu (1999) za zatitu ugraenog graevinskog jelovog i
smrekovog drva u objektima, a protiv gljiva G. trabeum i G. abietinum, uinkovita
se zatita postie 1% otopinom tri-n-butiltyin oksida (TBTO).
LITERATURA
1.Bames H.M. (1993.): Wood protecting chemicals for the 21th century. The
Inter. Res. Group of Wood Preserv., Wood Protecting Chemicals, Doc. No. IRG/9330018
2.Bravery, A. F. Berry R. W. , Carey, J.K. (1992) Recognising Wood rot and
insect damage in buildings, BRE Bookshop, Garston, Watford, United Kingdom.
3.Despot R. (1994.): EKOLOGIJA I ZATITA DRVA, Ukljuivanje
znanosti u gospodarski sustav preradbe drva u Hrvatskoj, Novi Vinodolski 11. i 12.
svibnja, 19-22.
4.Despot, R (1998a) Mechanism of infection of fir wood joinery; Part 1:
Exposure conditions, moisture content and permeability, Drvna industrija 49 (2) 6780.
5.Despot, R (1998b) Mechanism of infection of fir wood joinery; Part 2:

Sequence and intensity of attack of microorganisms, Drvna industrija 49 (3) 135144.
6.Despot R, Glava M; 1999: Gloeophyllum trabeum and Gloeophyllum
abietinum, the most frequent brown rot fungi in fir wood joinery, The International
Research Group on Wood preservation, 30th Annual Meeting Rosenheim, Germany,
Doc. No. IRG/WP 99 - 10319, pp 15.
7.Eaton A R, Hale M D C
Chapman & Hali, London.
(1993) Wood, Decay, pests and protection,
8.Richardson , B.A. (1993) Wood preservation, Second edition, E & FN

SPON, London.
47
Alenka Tofant, Marija Vuemilo

Veterinarski fakultet Sveuilita u Zagreb
Heinzelova 55, 10000 Zagreb
SAETAK:
U raspravi su opisani kemijski spojevi koji se primjenjuju u dezinfekciji
umjetnina, kao i postupci njihove aplikacije. Osim mikroorganizma koji je uzronik
oteenja i materijal iz kojeg je umjetnina izraena uvjetuje odabir kemijskog spoja,
kao i nain izvoenja dezinfekcije. Uinak dezinficijensa mora biti mikrobicidan,
bez djelovanja na samu umjetninu te mora biti ekoloki prihvatljiv.
Kljune rijei: dezinfekcija, dezinficijens, umjetnina, okoli
UVOD
Umjetnine su spomenika vrijednost koja pripada kulturnoj batini. Izraene
od razliitih materijala imaju i razliiti vijek trajanja, koji uvelike ovisi o nainu
dranja i uvanja. Starine, po svojoj prirodi, propadaju. Predmeti od papira, koe,
platna, drva, terakote, metala, stakla, kamena razliito odoljevaju mikroklimatskim i
fizikalno-kemijskim uvjetima u kojima se nalaze odnosno uvaju.
Problem oteenja i propadanja umjetnina uzrokovan mikroorganizmima
vrlo je esta pojava, naroito u prostorima gdje vladaju uvjeti pogodni za njihov
ivot, rast i razmnoavanje. Osim mikroklimatskih parametara, temperature, vlage,
osvjetljenosti, brzine strujanja zraka vaan je i materijal odnosno sastav umjetnikog
djela. Tako su sva ona djela koja u svom sastavu sadre organsku tvar, na pr. boje,
ljepila, premaze, veziva i si., podlona mikrobnim oteenjima.
Na podruju zatite i uvanja umjetnina preventivno se upotrebljavaju
kemijski spojevi u cilju konzerviranja, dok se pri odravanju i restauriranju od
mikroorganizama oteenih djela upotrebljavaju dezinficijensi.
Dezinfekcija, u uem smislu, je skup postupaka kojima se smanjuje broj
mikroorganizama primjenom kemijskih spojeva ( Redish, 1957), a British Standard
Institution (1986) pod dezinfekcijom podrazumjeva unitenje mikroorganizama do
prihvatljive razine za dane uvjete, na pr. na razinu koja nije tetna za zdravlje ili
kvalitetu proizvoda odnosno nije uzrokom kvarenja ili oteenja materijala.
Dezinficijensi su sukladno Europskoj Direktivi o biocidnim spojevima
(1993) kvalificirani kao opasne supstance s razliitim uinkom na ljude, okoli i
materijale.
Kako bi se osiguralo uinkovito provoenje dezinfekcije u plan izvoenja
treba uzeti u obzir odabir dezinficijensa irokog spektra djelovanja, nekodljivog za
ljudsko zdravlje i okoli, ali i za materijal od kojeg je umjetniko djelo napravljeno.
48
Upravo radi navedenog uveden je IPM ( Integrated Pest Menagement)

program pri provoenju mjera zatite umjetnine i unitenja tetnika. Program
ukljuuje odreivanje razine infestacije potrebne za poetak tretiranja, monitoring
prisutnosti te razumjevanje biolokih osobitosti i ivotnog ciklusa tetnika,
propisivanje mikroklimatskih uvjeta, odravanja istoe te tek na kraju po potrebi
primjenu kemijskih sredstava.
Zbog sve prisutnije zabrinutosti kako javnosti tako i strunjaka radi dokazive
kontaminacije okolia i rizinosti po zdravlje ovjeka, provode se istraivanja u cilju
otkrivanja novih alternativnih metoda suzbijanja tetnika. Stoga neizbjeno treba
razmiljati i o uinku upotrebe dezinficijenasa na okoli. Pri njihovu odabiru treba
voditi rauna o tome da li spoj odgovara strogim kriterijima institucija za zatitu
okolia. Takoer dezinficijense treba nabavljati kod pouzdanih i provjerenih
dobavljaa, koji atestiraju svoje proizvode u ovlatenim ustanovama prema
protokolima koji garantiraju kakvou te ih registriraju.
Cilj ovog prikaza je navesti kemijske spojeve - dezinficijense, koji se
najee upotrebljavaju pri dezinfekciji umjetnina, te naine na koje se apliciraju.
KEMIJSKI SPOJEVI U DEZINFEKCIJI
UMJETNINA
Postoji cijeli niz kemikalija od jednostavnih molekula do sloenih spojeva

koji se upotrebljavaju kao dezinficijensi. Prema podacima Europske Unije
(Jeffrey,1995) usprkos velikom broju biocidnih spojeva, samo njih stotinjak
upotrebljava se kao dezinficijensi, a taj se broj jo bitno smanuje ovisno o podruju
primjene. Na tritu ima veliki broj komercijalnih preparata razliitih proizvoaa i
komercijalnih naziva s gotovo istim ili slinim kemijskim sastavom. To su spojevi
niske selektivne toksinosti, a kako je oteenje umjetnina najee uzrokovano
gljivicama, plijesnima a tek rjee bakterijama u upotrebi za dezinfekciju umjetnina
najee u obzir dolaze tzv. fungicidi.
Postoji nekoliko naina podjele dezinficijenasa, no najee je ona uinjena
s obzirom na aktivnu komponentu kemijskog sredstva (DGHM,1997) ili prema
pripadnosti spoja kemijskoj skupini (Block, 1991).
U podruju konzerviranja i dezinfekcije umjetnina
najee u literaturi spominju :
upotrebljavaju se i
Fenol i njegovi derivati

fenol, o-fenilfenol, natrij ev 2-fenilfenolat, 2-izopropil-3-metilfenol (timol),
4-klor-3-krezol, 8-hidroksikinolin, diklorofen, salicil anilid (shirlan)
Aldehidi
formaldehid,glutaraldehid, glioksal, benzil-hemiformal
Alkoholi
etanol, izopropanol
Kvarternoamonijevi
Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 52
spojevi
benzalkonijev klorid, dodecil-oksietil-benzilamonijev klorid,didecil-dimetil

amonijev
klorid, cetrimid
Kiseline i soli
borna kiselina, boraks, p-hidroksibenzoat (etil paraben, nipagin)
Spojevi klora
hipokloriti, diklorizocijanurati,
Naftenati bakra i cinka
Derivati izotiazolina (metatin) , PKB
Fumiganti
metil bromid, sulfuril fluorid, ugljini dioksid
Od dezinficijensa se oekuje da e u sluaju dezinfekcije umjetnina djelovati

na vegetativne stanice uz biocidnu interakcije sa staninom stjenkom,
citoplazmatskom membranom ili citoplazmom ali i na razvojne oblike, spore, hife i
konidje, kako bi se prevenirao ponovljeni rast mikroorganizma naroito ako se bitno
ne promijene uvjeti u kojima se umjetnina uva.
POSTUPCI IZVOENJA
DEZINFEKCIJE
Tehnike nanoenja dezinficijensa u cilju unitenja mikroorganizama moraju

omoguiti da povrina ili prostor budu odreeno vrijeme u kontaktu s potrebnom
dozom (koliinom) dezinficijensa, da on bude ravnomjerno nanesen kako bi
penetrirao na sva mjesta te da je upotrebljena potrebna uinkovita koncentracija kao
i formulacija.
Dezinficijensi otopljeni u vodi ili u organskim otapalima nanose se
prskanjem uz veliinu kapi oko 300p., rasprivanjem uz veliinu kapi oko IOOjj. te
zamagljivanjem s esticama magle oko 50ji. Za izvoenje ovih postupaka
upotrebljavaju se na tritu dostupni aparati- prskalice, rasprivai i zamagljivai.
Kod objekata koji nisu jako oteeni dezinficijensi-fungicidi mogu se
nanositi na povrine premazivanjem kistovima ili etkama. Postupak omoguuje i
dublje prodiranje sredstva.
Vjerojatno najbolji nain za unitenje mikroorganizama je plinjenje odnosno
fumigacija. Provodi se u zatvorenom prostoru uz obvezatnu hermetizaciju. Fumigant
penetrira u cijeli umjetniki predmet i time ubija sve razvojne oblike
mikroorganizma. Nedostatak postupka je taj da nema profilaktiki uinak za
slijedeu infestaciju. U hermetiziranim prostorima takoer se vri unitenje v
mikroorganizama fimgicidnim parama koje nastaju isparavanjem fungicida iz na pr.
natopljenog filterpapira ili si.
50
Kako je cilj svake dezinfekcije u potpunosti unititi

mikroorganizme
ukljuivi i razvojne oblike preporua se uvijek postupke ponavljati bar tri puta u
vremenu od tri do sedam dana.
Takoer treba napomenuti da sve postupke provoenja dezinfekcije, a
posebno fumigacije, moraju zbog visokog rizika, otrovnosti, provoditi ovlatene i za
to educirane osobe.
RASPRA VA I ZAKLJUAK
Najbolji pristup zatiti i uvanju umjetnina od mikroorganizama je njihovo
dranje u kontroliranim uvjetima. Tu se poglavito misli na vlagu i temperaturu koji
mogu sprijeiti rast mikroorganizama i njihovo razmnoavanje. Zavisno od kojeg je
materijala umjetnina ti uvjeti variraju, no kako su za destrukciju umjetnina
najodgovornjie plijesni i gljivice tada je odravanje vlage izmeu 50 i 65% i
temperature od 18 do 20 C najidealnije.
Ako je primjena kemijskih sredstava ipak nuna treba provjeriti njihov
uinak primarno na mikroorganizam , ali onda svakako i sekundarno na materijal
odnosno umjetninu, jer ona moe biti oteena aktivnom supstancom ili njenim
otapalom ili rezidualnim komponentama odnosno produktima razgradnje.
Vrlo je vano dezinficijensu omoguiti direktan kontakt s mikroorganizmom.
Tako je potrebno ako je ikako mogue ukloniti to vie mikroorganizama i organske
tvari s povrine mehanikim ienjem, na pr. brisanjem ili etkanjem i time
omoguiti da odreena doza i koncentracija dezinficijensa djeluje na to manji broj
mikroorganizama.
Zavisno o materijalu iz kojeg je umjetnina preporuaju se za primjenu ali i
zabranjuju neka kemijska sredstva. Primjer za to su spojevi koji otputaju klor, a
koji se u nekim sluajevima primjenjuju.Na primjer p-diklorbenzen, pentaklorfenol,
klornaftalen, p-klor-meta krezol, uinkoviti su i stabilni dezinficijensi. Meutim
postoji mogunost njihova tetna utjecaja na materijale jer se pod odreenim
uvjetima mogu osloboditi male koliine HC1 i Cl2 i uzrokovati oteenje same
umjetnine.
Za zatitu umjetnina od drva najbolja je obrada pod pritiskom, jer
premazivanjem i natapanjem fungicidi slabije penetriraju. Najee se primjenjuju
p-klor-meta krezol s fenil acetatom, zatin bakreni ili cinkov naftenat ili arsenat, 2merkaptobenzotiazol.
Problem destrukcije papira, knjiga, arhivskog materijala uzrokovan celulozarazgraujuom aktivnosti gljivica i plijesni, pokuava se rijeiti fumigacijom ili
pravilnom aplikacijom timola, salicilanilida, 2-merkapto benzotiazola ili metil
parabena (Gallo,1963).
Slike na platnu trebaju se tretirati jedno ili obostrano zavisno o infestaciji.
Preporuaju se fungicidi formalin, timol, preventol, p-klor-mkrezol, ivin fenilacetat (Nicolaus, 1998).
51
Posebno podruje primjene fungicida i algicida su zidne slike, skulpture i

spomenici izloeni vremenskim prilikama vani. Alge vrsto i bez prisutne organske
tvari prianjaju na povrine te metabolizmom i fotosintezom stvaraju organske
kiseline koje reagiraju s povrinom umjetnine. Njihovim uginuem osigurava se
organska tvar za rast bakterija i gljivica , pa obojene mrlje esto potjeu od
pigmenta bakterija. Biocidni pokusi su pokazali da su kvarternoamonijevi spojevi
dodecil-oksietil-benzilamonijev klorid i benzalkonijev klorid uinkovita sredstva za
spreavanje rasta algi a kasnije i gljivica.
Teki problem je destrukcija kamenih povrina, uzrokovana liajevima iji
produkti metabolizma, oksalna kiselina i helatni spojevi, uzrokuju granulamu
dezintegraciju kamena. Primjena etanola i algicida te derivata uree indicirana je u
takvim sluajevima.
Oteenja tekstila, pamuka, svile, vune najee su uoljiva nastankom mrlja
koje potjeu od pigmenta mikrobioloke aktivnosti, no mikroskopske analize esto
pokazuju i oteenja vlakna. Dezinficijensi koji su u upotrebi su na pr. salicil anilid shirlan, diklorofen,metatin i drugi.
Nakon dezinfekcije esto se prilazi uklanjanju mrlja. Radi se s oksidacijskim
sredstvima koja takoer imaju i dezinfekcijski uinak.To su na pr. vodikov peroksid
neutraliziran s amonijakom, kloramin T, kalijev premanganat te neke kiseline.
Za razliku od drugih podruja primjene i upotrebe dezinficijenasa gdje se
vrlo esto koriste smjese razliitih kemikalija u cilju to ireg spektra djelovanja u
dezinfekciji umjetnina to je iznimka. Zato se vrlo esto pribjegava postupku
fumigacije s plinovima koji imaju biocidno djelovanje, pa uz mikroorganizme
djeluju i na insekte. Tu treba napomenuti da su nune predradnje od kojih je svakako
uklanjanje vlage jedna od najvanijih. Pozornost treba obratiti i na mogua
sekundama oteenja i reakcija (Koestler, 1995).
Metil bromid koji je vrlo uinkovit, ali mu je uporaba ograniena radi zatite
okolia, moe radi cijepanja sumpornih veza oslabiti materijale.
Sulfuril fluorid je sve ea zamjena za metil bromid, ali istraivanja
pokazuju da reagira s povrinama nekih pigmenata i otapa ih pa mu uporaba postaje
upitna u tom podruju.
Etilen oksid se esto primjenjuje za plinjenje umjetnina iz koe i papira.
U upotrebi su i drugi plinovi, ali je uvijek potreban oprez zbog sekundarnih
rekcija i mogunosti oteenja umjetnine.
Iz ovog prikaza moe se zakljuiti da je upotreba kemijskih spojeva, u
odravanju i restauriranju umjetnina esto nuna, kao jedina mogunost unitenja
mikroorganizama uzronika oteenja. Treba naglasiti da dezinfekciju umjetnina
mogu provoditi samo strune osobe, koje dobro poznaju kemijski sastav spojeva i
njihov uinak na mikroorganizme, ali i na materijal iz kojeg je umjetnina izraena.
52
LITERATURA
1. Block,S.S.(1991):
Lea&Febiger. Philadelphia.
Disinfection,
Sterilization,
and
Preservation.
2. British Standard Institution (1986): BSI 5283.

3. DGHM (Deutche Geselchaft fur Hygiene und Mikrobiologie):
Desinfektionmittel - Liste: tand 17.9.1997. mhp- Verlag Wiesbaden.
4. Gallo,F. (1963): Biological agents which damage paper materials in
libraries and arehives. U: Recent Advances in Conservation. Butterworths. London.
5. Jeffrey, D.J. (1995): Chemical used as disinfectants:active ingredients and
enhancing. Rev.sci.tech.Off.int.Epiz. 14 (2) 447.
6. Koestler,R.J. (1995): Methods of Controling Biodeterioration in Fine Art.
U: Mikroorganismen und biogene Schadensprozesse in derKulturguterhaltung.
Beitrage eines Workshops abgehalten am 23. October 1995 in Wien.
7. Kowalik,R. (1984): Controlling Museum Fungal problems. Chemical
Methods of control.Tehnical bulletin 12. Canadian Conservatoion Institute.
8. Nicolaus,K. (1998): The Restoration of Paintings. Mladinska knjiga.
Ljubljana.
9. Redish,G.F. (1957): Antiseptics, Disinfectants, Fungicides and Chemical
and Physical Sterilization. Henry Kimpton. London.
10. Ridley, J.(1978): The Care and Repair of Antiques. Blandford Press Ltd.
Dorset.
53
Plijesni - potencijalna opasnost po zdravlje restauratora
Stjepan Pepeljnjak
Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveuilita u Zagrebu
Kneza Mislava 11/1
PLIJESNI-
UBIKVITARNE
MIKROMICETE
Plijesni (micromycetes - hipomycetes) sitne su saprofitarne gljivice i vrlo

heterogena podskupina Thallophta koje se razmnoavaju sporama nastalim
seksualnim ili aseksualnim putem. Njih najee tvore fertilne (plodonosne) hife
koje se uzdiu iz supstratnog u zrani micelij, sijui na vie desetaka tisua spora
(egzo ili endospora). Za svoj razvoj trebaju relativno skroman izvor neorganskih
duikovih spojeva uz nazonost kisika iz zraka, a slino ivotinjama, izluuju
ugljini dioksid. Plijesni kao prirodni biofermentatori vrlo su rairene u okoliu svih
geografskih irina, kako na tlu i bilju, vodama i zraku (plijesni polja), skladinim
prostorima (skladine plijesni))), tako i na trulenim materijalima (trulene
plijesni). Njihove spore su vrlo otporne na toplinu, hladnou, suenje,
ultraljubiasto svjetlo, visoki osmotski tlak i nedostatak hrane.
Sukladno sposobnosti destrukcije odreenog supstrata (pa tako i umjetnikih
predmeta) izmjenjuju se pojedine vrste plijesni, od onih koje mogu ivjeti na gotovo
suhom supstratu (manje od 13% vlage uz relativnu vlagu zraka i temperaturu izmeu
15 i 20C) do vrsta koje uspijevaju uz visoku vlanost (30-40%) (Oegovi,
Pepeljnjak, 1995).
Razumljivo je stoga da su plijesni sposobne kontaminirati gotovo sve
materijale raznovrsnih umjetnina (platno, koa, papir, drvo, terakota, metali, staklo,
kamen i dr.). Zavisno o mikroklimatskim uvjetima i duljini trajanja procesa razvoja
plijesni na umjetnikim predmetima mogu izazvati brojne posljedice odnosno,
oteenja (pigmentacija, mrlje, razgradnja lecitina, proteina, celuloze i dr.) ili ak
propadanja umjetnina (Briki, 1999.).
54
i l i 1P1 P 111 111 D

o
<0 <t <*> cd
:
co mm
to <> CD igji
vi^-ii
m
^ cn mSi
m
po:-: a o ac o m&i
c SSc:?.;:
bNS
c;
libili
mm N
Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 58
BIOLOKA KONTAMINACIJA
UMJETNINA KAO RIZIK ZDRA VLJA LJUDI
U vezi s mikroklimatskim uvjetima u kojima se uvaju umjetnine postoji

visoki stupanj korelacije izmeu aerogene distribucije spora plijesni i rizika bioloke
(skrivene ili vidljive) kontaminacije (oteenja) umjetnina.
Sustavna istraivanja distribucije vrsta plijesni u desetogodinjem razdoblju
prije i za vrijeme Domovinskog rata ukazuje da se broj, vrsta i koliina spora znatno
poveala u svim dijelovima kontinentalne i priobalne Hrvatske to je direktna
posljedica ratnih razaranja (1991. - 1994.) i nagomilavanja spora plijesni (Graf 1.) u
raspadnutim i zaputenim organskim supstratima uskladitenih roba i unitene flore i
faune. (Pepeljnjak i sur., 1999.), kao i umjetnina (Krsti, Jagi, 1998.).
Od vidljivih teta, kao posljedica prethodne velike vlanosti na umjetnima,
dolo je i do naglog i nekontroliranog razvoja mikroorganizama, gljivica i plijesni.
Neki predmeti npr. polikromirane skulpture ispod ruina ranijih zdanja i u
kriptama bile su prekrivene plijesnima do neprepoznatljivosti (Briki, Jagi, Krsti,
1999.). Neke od njih nezaustavljivo razvojem mecelija i enzimatskom aktivnou, te
prostim okom nevidljivim sporama, diseminiraju se i razaraju vezivo pigmenta i
slikarskih podloga, pozlate i posrebrenja. S obzirom na to, da podruje
mikrobioloke destrukcije u restauratorskim djelatnostima nije bilo sustavno
znanstveno istraivano, u ovom trenutku nitko sa sigurnou ne moe tvrditi da ne
postoji opasnost po umjetnine i/ili po zdravlje ljudi koji sa njima dolaze u doticaj, jer
plijesni mogu biti i patogene.
Naime problematika niti u muzejima i njihovim fundusima nije znatno
drugaija. Uz kodljiva bioloka optereenja unutranjih (zatvorenih) prostora, treba
imati na umu da i tehniki ureaji za ovlaivanje i ventilaciju zraka ne rijetko
diseminiraju uz veliki broj bakterijskih vrsta (Pseudomonas, Achromobacter,
Actinobacter, Alcaligenes, E. coli, Enterobacter, Klebsiella, Proteus, Serratia
marcescens, Sarcina, Staphylococcus, Enterococcus, Clostridium) a uestale su i
spore plijesni (Trifonoff, 1995.).
Ova injenica je znaajnija ako znamo da ovjek u minuti udie oko 6 1
zraka, a da ne rijetko u kontaminiranim prostorima ili radom na zaputenim
umjetninama u trenutku nesmotrene manipulacije diu se milijunske estice praine i
spora (konkretna ispitivanja ove problematike u nas su nepoznata).
Udisanjem svega oko 100 spora plijesni vrste Cladosporium herbarum ili
Alternaria alternata moe uzrokovati akutni rhinitis ili napadaj alergine astme. Ova
opasnost bit e to jasnija ukoliko znamo da samo jedna kolonija plijesni moe
sadravati i preko 20 milijuna spora, a da ih na kontaminiranim predmetima moe
biti i vie desetina ili stotina. Osim toga ponovni susret respiratornih sluznica sa
ovim vrstama spora (alergenima) moe izazvati preosjetljivost, kaalj, alergiju,
bronhijalnu astmu, oteenje imunolokog sustava, pluni micetom, koni dermatitis
i infekcije, te infekcije uha, probavne smetnje, gliom ili disfunkciju srca. Smatra se
da 2-30% respiratornih alergija je uzrokovano sporama ili micelijem plijesni.
56
BOLESTI KOJE IZAZIVAJU

SIMPTOMI BOLESTI
Napad kaljanja, sluzav
iskaljaj, teko disanje
Oteenje imunolokog
sustava, teko disanje
Bronhialna
astma,
alergina hunjavica
Alergini
alveolitis,
zimica, febra. Kalj anje
i kratko disanje
PLIJESNI
STANJE
KLINIKO
BOLESNIKA
Bolesnik pokazuje znakove
dinih tegoba; nelagodnost,
tekoa disanja, kaljanje (s
napadajem kaljanja, gutanje
sline, tekog disanja). Sve
upuuje
na
djelovanje
mikotoksina plijesni
vrste
Aspergillus.
Zbog udisanja spora plijesni
svojim toksinima oteuju
imuni-sustav i pluno tkivo.
Osim kune praine i grinje
raznose spore plijesni, to
takoer ima vanu ulogu u
nastajanju
inhalacijskih
alergija. Najei alergeni su
vrste: Fusarium, Penicillium,
Aspergillus,
Pullularia,
Alternaria, Mucor, Rhizopus,
Cladosporium,
Culvularia i
Helminthosporium; Prve etiri
od navedenih vrsta najee
uzrokuju
respiracijske
alergije.
U nastajanju inhalacijskih
alergija redovito
prethodi
senzibilizacija
pacijenta.
Alergije uzrokovane
zbog
spora
plijesni
se
esto
prepoznaju
kao
rhinitis
alergica i astma bronchiale. U
izazivanju bronhijalne astme
znaajne su Alternaria
i
Penicillium - spora.
U
nastajanju
alerginog
alveolitisa sudjeluje reakcija
imunoloke
preosjetljivosti
plua.
Javlja
se
sa
simptomima
povremenog
napada zimice, temperature,
kaljanja
i
kratkog
57
VRSTA
UZRONIK
PLIJESNI
Aspergillus sp.
Alternaria,
Aspergillus,
Cladosporium,
Culvularia,
Fusarium,
Helminthosporium,
Mucor,
Penicillium,
Pullularia, Rhizopus.
Alternaria,
Penicillium
Aspergillus
clavatus,
Aspergillus
fumigatus,
Aureobasidium
pullulans,
Graphium,
Penicillium,
Trichoderma
povrinskog disanja. Ovaj

oblik bolesti izazivaju plijesni
vrsta: Aspergillus clavatus, A.
fumigatus, Penicillium
casei,
Aureobasidium
pullulans,
Graphium spp., Trichoderma
spp.
Aspergillius
Hunjavica i napadanje
astme
fumigatus moe s jedne
strane
Aspergillius
fumigatus
uzrokovati
neposrednu
alerginu
reakciju koja rezultira s

rinitisom,
alerginim
napadom
astme
vrijeme
10-15
druge
strane
razviti
aspergilozu
za
min.
moe
infekciju
plua
ili
aspergilom.
Kronine
iscrpljujue
infekcije
kao
to
je
tuberkuloza ili druge plune
infekcije i tvorbe
(ciste,
apsces,
kaverna)
mogu
pogodovati
razvoju
aspergiloma plua.
Preosjetljivost
na alergene
Kone
infekcije,
plijesni moe izazvati opseno
toksini dermatitis
crvenilo i alergijski osip po
koi.
Kontaktni
toksini
izazivaju
miko toksike
dermatitise.
TBC, ciste, aspergilom
58
Aspergillus
A. versicolor
fumigatus,
Aspergillus
Alternaria
Cladosporium
Fusarium
Penicillium
Stachybothrix atra i
sp.,
sp.,
sp.,
sp.,
sp.,
dr.
Aspergillus
Aspergillus
niger uzrokuje
senzibilizaciju dubokih putova
niger
disanja. Tom prilikom se
moe
useliti
gljivina
infekcija u srednje uho
(otomykoza).
Spore plijesni mogu izazvati i Spore plijesni
Urticaria Dermatitis
druge vrste alergija kao
urtricaria
i
dermatitis
(upaljene reakcije koe).
Probavni organi, mozak, Ako imun.-sustav nije u stanju Razliite vrste gljivica i
sprijeiti invaziju gljivica u plijesni
srce
tijelo, tada one mogu napasti i
druge organe (npr. mozak,
srce) gdje moe doi do
razvoja
razliitih
oblika
mikoza.
Infekcija uha
Mikotoksini dermatitis
Imajui u vidu distribuciju spora plijesni i njihovu uestalost, na zaputenim

umjetninama, oito je da prema navedenom pregledu mikolokih i
mikotoksikolokih bolesti ne moe se zanemariti injenica o izvjesnosti opasnosti od
59
M l K R O n i O l O S K A DI-.S IIUIKC IJA SPOMENIKA Kl 1.1 URI- - s e m i n a r
Rast
Aspergillus
versicolor
v r s t e iz u z o r a k a p l u a o v j e k a
K o n i d i j a l n a g l a v i c a Aspergillus
sp.
spora plijesni, kako u neprikladnim prostorima, depoa, muzeja i dr., tako i u

restauratorskom radu s kontaminiranim umjetninama.
MIKOZE - KRONINE GLJIVINE
INFEKCIJE
Veina infekcija mikoza je posljedica inhalacije spora koje se nakupljaju u

pluima ili paranazalnim sinusima te ih postepeno oteuju. Manje je znaajna
infekcija kao posljedica traumatske implatacije spora kao u keratomikozama ili
sluajna inokulacija prilikom kirurkog zahvata u endokardu. Opisano je nekoliko
epidemija aspergiloza kod radnika koji su obavljali graevinske radove u bolnicama
ili u blizini odjela na kojima su bili smjeteni nutotropenini bolesnici.
Pretpostavljeno je da sama blizina bolesnika ili sustav ventilacije doveo do
zagaenosti zraka lako rasprujuim sporama Aspergillus vrsta.
ASPERGILOMIKOZE
ASPERGILOZE
Najee infekcije koje

Aspergillus.
izazivaju plijesni
su vrste
pripadnice
roda
Inhalacija spora aspergila moe izazvati niz razliitih klinikih slika infekcije
- aspergiloze, ovisno prvenstveno o imunolokom statusu domaina. Invaziju
plunog tkiva nalazimo gotovo iskljuivo u imunosuprimiranih bolesnika. Gotovo
90% oboljelih ima dva od tri stanja: manje od 5x IO 9 1L leukocita u perifernoj krvi,
suprafizioloke doze adrenalnih kortikosteroida i anamnezu o uporabi citotoksinih
lijekova (Bennet, 1994.).
U neutropeninih bolesnika, postoji velika mogunost rasapa plijesni iz plua
u druge organe. Mogu biti zahvaeni paranazalni sinusi, zvukovod, sredinji ivani
sustav, oi, srce, kosti, koa, probavni sustav, jetra, slezena i bubrezi. Takvo stanje
ima fatalan zavretak, pa i kad se na vrijeme otkrije i lijei. Ipak mali, ali znaajan
broj bolesnika se izlijeio nakon ranog otkrivanja bolesti i adekvatnog lijeenja
(Richardson, Warnock, 1993.).
Uz infektivno i toksino djelovanje aspergile su i dobri alergeni te mogu
izazvati preosjetljivost i sekundarne infekcije plua i sinusa. Masovna inhalacija
spora Aspergillus vrsta u zdravih pojedinaca moe izazvati akutni, difuzni
pneumonitis koji obino zavrava spontanim oporavkom nakon nekoliko tjedana.
KLINIKA OBILJEJA
ASPERGILOZE
Aspergiloza ukljuuje klinika stanja koja se mogu oitavati u sljedeim

oblicima: kao mikotoksikoza zbog ingestije kontaminirane hrane mikotoksinima ili
alergije kao posljedica nazonosti konidija u organizmu ili prolazno prisustvo vrsta
plijesni Aspergillus u tkivnim upljinama.
61
Moe se pojaviti i kao kolonizacija unutar postojeih upljina i

devitaliziranog tkiva bez irenja u druge organe. Rijede je aspergilloza invazivna,
upalna ili granulomatozna bolest plua i drugih organa. Ponekad moe biti sistemska
i kao fatalna diseminirana infekcija (Ellis, 1994.).
PL UNE ASPERGILOZE
U pluima Aspergillus vrste izazivaju tri klinike slike bolesti: akutna
bronhopulmonalna aspergiloza, aspergilom i invazivna aspergiloza.
AKUTNA BRONHOPULMONALNA
ASPERGILOZA
Akutna bronhopulmonalna aspergiloza ili alergijska aspergiloza predstavlja

reakciju preosjetljivosti posredovanu lgE protutijelima sa simptomima bronhalne
astme. Iskljuivo nastaje uz inhalaciju spora Aspergillus fumigatus. Na bronhima se
stvaraju naslage sluzi koje dovode do atelektaze. Bolest je u pravilu blaga, ali
epizodinog karaktera pa konano dovodi do bronhoektazija i plune fibroze.
Najei simptomi su vruica, astmatski napadi guenja, produktivan kaalj,
osjeaj slabosti i gubitak tjelesne teine. U iskaljaju esto se nalazi smei sadraj
koji sadri micelij Aspergillus vrsta i eozinofile. Bolesnici imaju eozinofiliju i
poviene lgE protutijela (Cseko i sur., 1997.).
ASPERGILOM
Pluni aspergilom (sinonimi: intrakavitarni micetom, engl. fungus bali)
infekcija je aspergilima u bolesnika s ve prije postojeim plunim cistama ili
upljinama, nastalih zbog raznih plunih bolesti. Unutar upljina gljivice se mnoe
neinvazivno poput saprofita potpuno slobodno, te zajedno s krvnim proizvodima,
staninim ostacima, fibrinom i upalnim stanicama stvaraju klupko nekrotinog
materijala (engl. fungus bali) koji ispunjava upljinu. Aspergilom obino lebdi u
upljini ili je slabo privren za stijenku upljine. Gljivice aspergiloma mogu biti u
vezi s bronhom ili se mogu mnoiti i u samom bronhalnom lumenu, te se u tim
sluajevima micetom moe vrlo dobro vidjeti i sigurno dokazati uzimanjem
bioptikog uzorka i u tijeku fiberbronhoskopije. Fiberbronhoskopskim pregledom,
aspergilom se u lumenu bronha vidi kao mesnata, crvenkasta, zaobljena tvorba.
Najee plune bolesti koje poveavaju sklonost stvaranju aspergiloma jesu:
tuberkulozne kaverne
bronhoektazije
pluni apscesi
sarkoidoza
plune ciste
62
plune zloudne novotvorine

emfizem
pluni infarkt
ankilozantni spondilitis
bronhogene ciste
ostale gljivine bolesti
alergijska bronhopulmonalna aspergiloza
kongenitalna srana bolest (Fallotova tetralogija)
reumatoidni artritis
ulcerativni kolitis
postradijacijska pluna fibroza
akutna leukemija
mjesta nakon lobektomije ili pulmektomije
Rezidualne plune upljine, nakon izlijeene plune tuberkuloze, utvrene su
u oko 1 5 - 2 0 % bolesnika, to je razlog poveanog rizika u razvitku aspergiloma.
Veina aspergiloma nae se u gornjim plunim renjevima, ali su utvreni i u
srednjem i donjim renjevima. Najee su solitarni, no mogu biti i multipli. Jedna
upljina moe sadravati i nekoliko gljivinih klupka.
Najee utvreni simptomi u sluajevima aspergiloma plua jesu:
hemoptize
produktivni kaalj
dispneja
gubitak teine
porast tjelesne temperature
osjeaj slabosti (Pongrac, 1998.).
ASPERGILOZA
PLEURE
Pleuralna aspergiloza je obino komplikacija kronine bronhopleuralne

fistule, rupture plunog aspergiloma u pleuru, komplikacija terapijskog
pneumotoraksa, pleuralne drenae, od prije postojee plune tuberkuloze te
dugotrajnog lijeenja antibioticima. Nastali je pleuralni izljev, makroskopski,
zamuen, a citomorfoloki, u izljevu predominiraju neutrofilni granulociti (80%
stanica). Ukupne bjelanevine u pleuralnom izljevu kreu se od oko 36 g/L.
63
Patohistoloki u biopsiji pleure se nau nekrotizirajui granulomi s

multinuklearnim divovskim stanicama, a u sredinjem nekrotinom dijelu hife
gljivica Aspergillus vrsta.
INVAZIVNA
ASPERGILOZA
Invazivna aspergiloza se pojavljuje u imunokompromitiranih domaina,

uglavnom kod bolesnika sa leukemijom i kod bolesnika na visokim dozama
kortikosteroida npr. prilikom presaivanja organa. Invazivna aspergiloza se
pojavljuje i u bolesnika sa HIV infekcijom.
Infekciju obiljeava invazija hifa u krvne ile, tromboza, nekroza i
hemoragijski infarkt. Zbog sklonosti Aspergillus vrsta prema krvnim ilama ubrzo
dolazi do rasapa krvlju po itavom organizmu (Pongrac, 1998.).
DISEMINIRANA
ASPERGILOZA
Hematogena diseminacija u druge visceralne organe se moe pojaviti osobito

u bolesnika sa tekom imunosupresijom ili kod intravenoznih ovisnika opojnih
droga. Apscesi se javljaju u mozgu (cerebralna aspergiloza), bubrezima (renalna
aspergiloza), srcu (endokarditis, miokarditis), kostima (osteomijelitis), koi i
gastrointestinalnom traktu.
Lezije na oima (mikotini keratitis, endoftalmitis i orbitalni aspergilom) se
moe javiti takoer u sklopu diseminacije ili nakon lokalne ozljede oka ili operacije
na oku (Ellis, 1994.).
MIKOZE KAO POSLJEDICE
MIKOTOKSINA
Mikotoksikoze su alimentarna trovanja ljudi i ivotinja toksinim

proizvodima plijesni (mikotoksinima). Dokazana su trovanja i inhalacijom i
perkutano.
Veina danas poznatih mikotoksina pripada u relativno stabilne organske
spojeve s molekulskom teinom ispod 400, te ne potiu tvorbu protutijela, pa je
organizam ljudi i ivotinja trajno nezatien od njihova djelovanja (Oegovi,
Pepeljnjak, 1995.).
Prema navodima razliitih autora broj poznatih mikotoksina vrlo varira, od
170 do 3000. Razumljivo, svi ti metaboliti nisu iste toksinosti i znaenja u
patologiji. To posebno vrijedi za skupinu thrihotecenskih mikotoksina, kojih ima
vie od 60, neujednaene su toksinosti, a svi izazivaju kone upalne promjene (od
crvenila do nekroze). esto se vie njih nalazi u istom supstratu, pa i s drugim
mikotoksinima koji ne pripadaju istoj skupini.
64
Toksinost mikotoksina u organizmu se mijenja u tijeku te ovisno o

metabolikoj aktivnosti ciljnog organa (receptora), dobi i stanju (stres, trudnoa,
imunodeficijencije itd.) intoksicirane jedinke.
Danas je poznat velik broj bolesti izazvanih mikotoksinima, kojih mogu
sadravati spore plijesni aflatoksikogene Aspergillus vrste, satratoksikoze
Stachybotrys vrste i dr.
Neke mikotoksine povezujemo s kroninim bolestima (npr. karcinom jetre i
aflatoksin, endemina nefropatija i ohratoksin A; karcinom uterusa i zearalenon,
itd.) (Oegovi, Pepeljnjak, 1995.).
Posljedica intoksikacije sekundarnim metabolitima plijesni moe
imunosupresija, a to znai predispoziciju za razvoj naprijed opisanih mikoza.
biti
ZAKLJUAK
Iz navedenog prikaza vidljiva je opasnost od moguih kontaminacija
umjetnina plijesnima, ali i njihov mogui tetan utjecaj na zdravlje ljudi. Brojni
kontakti nesmotrenih znatieljnika, a jo vie nezatienih osoba u radu sa
kontaminiranim umjetninama koji ne respektiraju potrebnu zatitu mogu se dovesti
do neeljenih akutnih ili kroninih bolesti astme, oteenja imunolokog sustava
(imunosupresija), pluni micetom, koni dermatitis, infekcije uha, probavne
smetnje, gliom, modani tumor ili srane tegobe. Svi ovi razlozi nameu potrebu
permanentnog praenja rizika mikoloke kontaminacije umjetnina i odgovarajuu
dekontaminaciju odnosno zatitu pri radu s bioloki kontaminiranim umjetninama.
LITERATURA
1.Oegovi, L., Pepeljnjak, S.: Mikotoksikoze, kolska knjiga, Zagreb, 1995.
2.Briki Felicita: Utjecaj mikroorganizama na propadanje spomenika kulture.
Seminar, Doprinos laboratorijskih istraivanja u konzervatorsko-restauratorskim
radovima. Hrvatski restauratorski Zavod, Zagreb, 1999. V-l-V-5.
3.Pepeljnjak, S., Cvetni Zdenka, Brlek Vlasta: Skladine gljivice i
mikotoksini u naim skladitima, Seminar ZUPP 99, Crikvenica, 1999., 51-64.
4.Krsti Dragica, Jagi Romana: Istraivanje mikrobioloke populacije na
glavnom oltaru upne crkve u Pakracu. Priopenja 3. znanstvenog strunog skupa
DDD. Zadar, 1998., 341-346.
5.Briski Felicita, Krsti Dragica, Jagi Romana: Microbial species on a
policromed sculpture from ruined church, Science in Conservastion, 1999.
6.Trifonoff, P.: Mikrobiell, Chemische und andere Belastungen in Museen:
Quellen,
Vertrilungsmechanismen,
Gesundheitsrisiken,
Beseitigung
und
Vermeidung, Mikroorganismen und biogene Schadensprozesse in der Kulturguter
65
haltung: Problem definition und Losungsmog-lichkeiten. Workshops, Wien, 1995.,

37-45.
7.Bennett, J.E.: Aspergilosis. U Isselbacher K.J., Braunwald, E., Wilson,
J.D., Martin, J.B., Fauci, A.S., Kasper, D.L.: Harrison s principles of intemal
medicine, McGraw-Hill, 1994, 861-862.
8.Richardson, M.D., Warnock, D.W.: Fungal infection-diagnosis
management, Blackwell Scientific Publications, 1993., 92-102.
and
9.Csekeo, A., Agocs, L., Egervary, M., Heiler, Z.: Surgery for pulmonary
aspergillosis. Europ. J of Cardio-Thoracic Surgery. 1999., 12, 876-879.
10.Pongrac, I.: Gljivine plune bolesti. Medicinska naklada, Zagreb, 1998.,
31-35.
66
Zatita od otrova tijekom konzervatorsko - restauratorskih radova
F r a n j o Plavi
Hrvatski zavod za toksikologiju

Martieva 63a
Otrovi su tvari ili smjese tvari koji u odreenoj dozi i uz odreeni nain
primjene izazivaju prolazne ili neprolazne tetne uinke u organizmu u ili na kojeg
su primjenjeni. To je jako iroka definicija i zapravo obuhvaa sve mogue tvari ili
njihove smjese, pa ak i one koje su neophodne za ivot (npr. kisik ili kod nekih
ljudi eer). Zbog toga je regulatorna toksikologija izradila vrlo sloena mjerila za
utvrivanje otrovnosti te za razvrstavanje otrova u skupine prema otrovnosti. Pri
tome se uzimaju u obzir razliiti podaci o tetnim uincima utvrenim propisanim
pokusima na razliitim ivotinjskim vrstama ali takoer i podaci o tetnim uincima
opaenim u ljudi. Obino se kree od utvrivanja smrtonosne doze na pokusnim
ivotinjama prilikom primjene otrova na usta, preko koe i dinog sustava i to je
poznata LD50, ali se takoer u obzir uzimaju podaci o organsko otrovnosti kod
krae ili due primjene, karcigenost, mutagenost, genotoksinost, teratogenost,
utjecaj na reprodukciju, ekotoksinost, nagrizajue djelovanje, nadraivanje,
izazivanje preosjetljivosti, itd.. Moraju se kod toga postaviti odreene granice kako
bi se moglo odvojiti tvari koje se ne razvrstavaju u otrove, pa se npr. kod ispitivanja
akutne otrovnosti ne uvrtavaju u otrove tvari kojima je LD50 na usta vea od 2g/kg
za odreenu pokusnu ivotinju. Meutim, takva tvar moe se proglasiti otrovom
zbog drugih svojstava, npr. zbog dokazane karcigenosti. U svakom sluaju, sve to
se razvrsta u otrove smatra se opasnom tvari i s njom se mora postupati na propisani
nain.
Hrvatski i europski propisi poznaju 3 skupine otrova, kod ega je najopasnija
skupina I.. To su vrlo snani otrovi sa simbolom mrtvake glave i znakom T+, a
posebno mjesto meu njima imaju otrovi koji djeluju u obliku plina. Druga skupina
su otrovi koji se oznaavaju istim simbolom kao prva skupina ali im je znak T.
Konano, u treu skupinu otrova spadaju tzv. tetne tvari, koje ipak mogu biti
smrtonosne ili izazvati teke tetne uinke (dati primjer etilenglikola). One kao
simbol nose Andrijin kri te znak Xn odnosno Xi. Postoje i drugi simboli koji
oznaavaju veu ili manju opasnost, kao npr. nagrizajua sredstva, ekotoksine tvari,
itd. Uz simbole, otrovi moraju biti oznaeni R odnosno S oznakama. R oznake su
posebno vane jer govore onome tko rukuje s otrovom koje konkretne opasnosti od
otrova prijete. Tako npr. oznaka R:45 kae da tvar s kojom se rukuje izaziva rak i
onda se temeljem toga moe odrediti. S oznake upuuju onoga koji rukuje s otrovom
kako se treba ponaati tijekom rada, npr. staviti obavezno protuprainski filter,
uvati daleko od djece, itd. u prvom kontaktu s nekim otrovom trebalo bi detaljno
prouiti sve simbole, znakove i oznake koje uz njega idu. Dakako, uz svako
pojedinano pakovanje otrova ide obvezno uputa u kojoj su detaljno navedeni
67
podaci o razliitim svojstvima otrova, ne ovako kako je napisano na ovoj uputi,

medu koje spadaju podaci o tetnim uincima, prvoj pomoi, itd.
Otrovnost je tek opasno svojstvo koje samo po sebi ne znai nita ako mu
niste izloeni. No u profesionalnom radu osoba koja rukuje s otrovima potencijalno
moe biti izloena u veoj ili manjoj mjeri otrovu koji e onda izazvati ovakve ili
onakve tete. To je pak rizik (opasnost putovanja Atlantikom) koji se moe izraziti
vjerojatnou da e otrov izazvati odreene tete u osobe koja s njim radi. Rizik
zapravo ovisi o tri initelja, t.j. o otrovnosti tvari, duini potencijalnog izlaganja
otrovu i konano o dozi otrova koja je ula u organizam ili dospjela na njega (npr,
kod nagrizajuih tvari). Vrlo povoljnja okolnost je to to je rizik jednak umnoku
ova tri initelja, pa svoenje jednog na niticu svodi i rizik na niticu. Npr, moete
drati cijeli ivot na stolu ispred sebe hermetiki zatvorenu boicu s botulinom i
nita vam se nee dogoditi jer botuli nije uao u va organizam. Ili moete ui u
atmosferu izrazito otrovnog plinovitog otrova u izolacionom odjelu i ostati tamo dok
ne potroite sav kisik iz boce sa stlaenim zrakom i nee biti za vas nikakvih
posljedica. U tome je kljuni moment zatite. S otrovom vrlo esto morate raditi i to
nekada cijeli radni vijek, pa nije mogue smanjiti razinu opasnosti ili vrijeme rada,
ali se moe smanjiti unos otrova u organizam i u tome je jedina ansa za smanjenje
rizika. Svaka drava donosi propise kojima se nastoji to je mogue vie zatiti svoje
graane od razliitih opasnosti tako i od otrova. U nas je reeno podruje regulirano
Zakonom o otrovima i njegovim brojnim pravilnicima koje se mora potivati kada se
obavlja bilo koji posao s otrovima i njegovim brojnim pravilnicima koje se mora
potivati kada se obavlja bilo koji posao s otrovima (uvoz, prijevoz, uporaba,
proizvodnja , stavljanje u promet, zbrinjavanje otpada, itd.). Dakle odnosi se i na va
posao. Zakon jasno utvruje kako moraju biti ureeni prostori gdje se otrovi
skladite ili gdje se s njima radi, kakvu zatitu moraju imati zaposlenici, kakve
upute, natpise i simbole se treba izvjesiti na radnom mjestu, to se mora imati
spremno za dekontaminaciju i pruanje prve pomoi, itd. Broj dunosti pravne
osobe koja rukuje s otrovom je takoer velik, od obveze posebnog kolovanja za rad
s otrovima i redovitih lijenikih pregleda za uposlenike do voenja odreenih
oevidnika i izrade dokumenata poput Plana intervencije za sluaj nesree. Kada
se pak radi s otrovima skupine I koji djeluju u obliku plina, npr. metilbromid, mora
se udovoljiti dodatnim uvjetima skladitenja u odnosu na najbliu stambenu zgradu i
drugo. Htio bih upozoriti tek na to da su kazne izrazito visoke i kreu se za pravnu
osobu od minimalnih 100.000 do milijun kuna, odgovornoj osobi je najblaa kazna
10.000 kuna a radniku 2.500 kuna.
Zato ovako stroge mjere kod izostanka zatite od otrova? Zato jer otrovi na
radnu mjestu mogu ui u krvotok preko bilo kojeg dijela organizma. Mi toksikolozi
kaemo ljudima da ako rade s otrovima moraju prije odlaska u klozet obvezno
skinuti zatitnu odjeu i obaviti nunu dekontaminaciju ukljuujui pranje ruku.
Prati ruke prije odlaska na klozet, a poslije s toksikolokog stajalita nije vano. To
je zato jer je dobro dokazano da se otrovi mogu apsorbirati penalno ili vaginalno, o
emu postoje literarni dokazi. Otrov se moe apsorbirati preko koe, preko sluznice
nosa ili preko usnica odnosno usta, a posebno dobra apsorpcija je preko plua i
68
preko probavna sustava. Ako puite na radnu mjestu gdje se rukujete s otrovom
prenosite prljavim rukama otrov na usnice i tamo se odvija apsorpcija. U malom
iznosu, ali kumulativno i stalno. Slino je tako npr. u atmosferi s prakastim
oneienjem ne nosite protuprainski filter, jer se otrov odlae u nosu i tamo
apsorbira preko sluznica esto i bolje nego kokain koji se tako esto primjenjuje.
Nemam vremena ulaziti dublje u problematiku apsorpcije otrova iako je to kljuni
dogaaj za izazivanje tetnih uinaka otrova. Jedini nain sprijeavanja apsorpcije
jest primjena svih propisanih mjera zatite od otrova, a time se sprijeava i
nastajanje tetnih uinaka. No, ljudi vrlo esto ak i ne znaju da rade s otrovima i
ude se kada im se objasni razina opasnosti, a oni jo uvijek ne osjeaju posljedice.
Osjetiti e ih ve!
Ljubaznou ge Krsti dobio sam podatke o tome koji se otrovi u
konzervatorskom radu koriste u svrhu unitavanja mikroorganizama, preteno
gljivica, ali sam svjestan da se u konzervatorskom radu koriste i brojni drugi otrovi,
npr. za nagrizanje kod ienja metalnih predmeta, a i neke boje su otrovi. Govorit
u samo o otrovima za unitavanje gljivica. Najuinkovitiji od njih su naravno i
najotrovniji, a obino se koriste oni koji djeluju u obliku plina. U Republici
Hrvatskoj koristi se navodno samo metilbromid. To je plin tei od zraka i vrlo
uinkovit za unitavanje raznih tetoina, pa se tako relativno iroko koristi od
tretiranja silosa do ilegalne uporabe u staklenicima. Imali smo s njim loih iskustava
pa ak i jedno tragino upravo na poslovima konzerviranja, kada je bilo mrtvih i
teko ozlijeenih tijekom unitavanja crvotoine u jednoj lovranskoj crkvici. Taj
otrov ima dodatno loe svojstvo unitavanja ozonskog omotaa, pa je tako uvrten u
razliite liste opasnosti i stalno se trai zabrana njegova koritenja. S tim otrovima
smiju rukovati samo osobe koje su prole opsenu edukaciju za obavljanje DDD
djelatnosti te naravno edukaciju o zatiti od otrova, a moe ga se koristiti u strogo
propisanim uvjetima i s propisanom zatitnom opremom. Tu su jo dva uinkovitija
sredstva za fumigaciju kao vodikov cijanid (ciklon B) te aluminijev fosfid iz kojeg
se u doticaju s vlagom razvija vodikov fosfid. Jedino za vodikov cijanid postoji
protuotrov, kako za primjenu na mjestu dogaaja tako i za bolniko lijeenje. to se
uvjeta za rad tie jednako su strogi kao za sluaj metilbromida, ali ova dva otrova
barem nemaju svojstvo unitavanja ozonskog omotaa.
Iz druge skupine otrove posebno bih upozorio na etilenoksid, pentaklorfenol,
formaldehid i derivate timola iako ima drugih otrova iz ove skupine koji se koriste u
konzerviranju. Etilenoksid je je plinoviti otrov koji se koristi vrlo esto i za
dezinfekciju na razliitim mjestima i prema akutnim uincima manje je opasan od
ranije spominjanih. Meutim,radi se o otrovu koji je mutagen i treba biti oprezan s
njim u radu. Etilenoksid je pak karcinogena kemikalija skupine II i djeluje u obliku
plina. Kod karcinogenih kemikalija je problem u tome to proces razvoja tumora
tee sporo i nekada i desetljeima, pa se tetni uinci kasno opaze. Izloenost niskim
koncentracijama takve kemikalije u zraku obino se ne opazi ili se na to ne obraa
pozornost, a trebalo bi na radnu mjestu stalno pratiti koncentracije plinovitih otrova.
Jo vei problem je s pentaklorfenolom zato jer ta kemikalija sadri u veoj ili
manjoj mjeri polihalogenirane policiklike aromatske tvari kao to je npr. tetra
69
MIKROBIOLOKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE -
seminar
kloro.d d l " i o k s i n (TCDD ili popularno dioksin). Gotovo da je nemogue

izbjei pojavu TCDD u polihalogeniranim aromatskim tvarima, a svojstva su mu
zastrasujuca. Sasvim sigurno je dokazano daje mutagen, genotoksian, karcinogen
teratogen, neurotoksian, l t d . Nakon poznate nesree s TCDD u sivesu nakon
eksplozije kotla za sintezu triklorfenola bilo je obavljeno najvee poznato
zbrinjavanje tla biosfere i graevina na podruju zahvaenom k o n L i n a d j o m a
zdravlje izlozemh prat, se , danas gotovo 30 godina nakon nesree. Meutim prije
dvije godine javljeno je o pojavi mutiranog mia, zvanog mi iz Sevesa, koji vi e
nije mis. Kljucni problem s TCDD i slinim Iipofilnim tvarima je to da ono to e
Ulo u organizam praktiki ne izlazi iz njega. Tako je za TCDD vjerojatno vrijeme
poluizlaska ,z masti gdje se duboko skladii, dugo oko 7 godina. To zna da ona
koji je bio izlozen takv.m tvarima do smrti ih dri u organizmu poveavajui stalno
vjerojatnost pojave mutaeija u genetskom materijalu, ak ako je prestao davno adMu
s reenim spojevima.
Naravno da rad sa skupinom III otrova nije bez rizika, pa ak moe biti
" e g raHd S ,y rl
tvarima ako se ovjek ne pridrava mjera zatite
ostalih obveza danih propisima. Zato treba vrlo pozorno i savjesno prouiti sve
vanije toksikoloke podatke o otrovu s kojim trebate raditi i uiniti sve na
sprijecavanju ulaska otrova u organizam.

70

Zbornik Radova Mikrobioloska Destrukcija Spomenika Kulture HRZ Seminar

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbornik Radova Mikrobioloska Destrukcija Spomenika Kulture HRZ Seminar

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

HRVATSKI RESTAURATORSKI ZAVOD

"MIKROBIOLOKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE"

Uvod u problem mikrobioloke destrukcije

Preventivno konzerviranje mikroklimom

Mikrobioloka oteenja na dokumentima i knjigama

Kemijski spojevi za dezinfekciju, postupci

Upotreba y-zraka za mikrobioloku dekontaminaciju

Metode preventivne zatite u Muzeju za umjetnost i

Gljive - uzronici prave trulei u drvenim objektima

Zatita od otrova tijekom

Zahvaljujui susretljivosti Muzeja Munara seminar e se odrati u multimedijalnoj dvorani

HRVATSKI RESTAURATORSKI ZAVOD

MIKROBIOLOKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA

Zagreb, Muzej Mimara

Alenka Tofant, Marija Vue milo:

Zagreb, travanj 2000. 3

MIKROBIOLOKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Uvod u problem mikrobioloke destrukcije

Hrvatski restauratorski zavod

Zagreb, travanj 2000. 4

M I K R O B I O L O K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

mikroorganizmi stvaraju na odreenim supstratima karakteristina obojenja. Vrsta

Zagreb, travanj 2000.

MIKROBIOLOKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Istraivanje mikrobioloke populacije

Borba protiv mikrobioloke destrukcije zasniva se na dva osnovna sustava

Zagreb, travanj 2000. 6

Zagreb, travanj 2000.

MIKROBIOLOKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Preventivno konzerviranje i vlaga

Hrvatski restauratorski zavod

PREVENTIVNO KONZER VIRANJE

N a l a z komisije M D C - a iz upitnika o m i k r o k l i m t s k i m u v j e t i m a u v a n j a zbirki.

Zagreb, travanj 2000.

MIKROBIOLOKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Tablica: masa vlage i relativna vlanost zraka pri promjenama temperature.

Ne treba se najreprezentativnije prostorije u muzeju pretvoriti u (zatvorene)

Zagreb, travanj 2000.

na tri naina: previsoka, preniska

Gornja i donja granica normalne (ili generalne) RV u muzejskim zbirkama

Zagreb, travanj 2000.

Slika ilustrira vanost stabilne vlanosti za slike i skulpture na drvu (i si

Zagreb, travanj 2000.

MIKROBIOLOKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

1. Nadstrenice - nikakvo reguliranje uvjeta nije mogue.

Zagreb, travanj 2000.

MIKROBIOLOKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

slama, papir (umjetnika djela i dokumenti), slike na platnu zatiene poleinskim

Zagreb, travanj 2000.

M I K R O B I O L O K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Svi nabrojani naini utjecanja na RV trebaju se koristiti sa razumijevanjem, u

Presjek slike na platnu i zida. RV je znatno via u neposrednoj blizini

MIKROBIOLOKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

U tu svrhu koriste se distancirani paravani ili distanceri na slikama. Distanceri su

Zagreb, travanj 2000.

Konzervatorsko-restauratorski aspekti tretmana tafelajnih slika i

Hrvatski restauratorski zavod

OBZIRI VEZANI ZA DEZINFEKCIJU SLIKA I POLIKROMIRANE

1. Dezinfekcija (ili bilo koji drugi restauratorski postupak) ne smije

OPA TEORIJSKA RAVAN: UVJETI NEOPHODNI ZA RAZVOJ PLIJESNI I

Plijesni i druge vrste gljivica razmnoavaju se pomou mikroskopski sitnih spora

Zagreb, travanj 2000.

M I K R O B I O L O K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r