REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: I K-Us 130/14-10

REPUBLIKA HRVATSKA
RJEENJE
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeu sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda
Senke Klari-Baranovi kao predsjednice vijea te mr. sc. Marijana Svedrovia i Ileane Vinja
kao lanova vijea, uz sudjelovanje vie sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisniarke,
u kaznenom predmetu protiv optuenog I. S.1 i drugih, zbog kaznenog djela iz lanka 333.
stavaka 1. i 3. i dr. Kaznenog zakona odluujui o albama dravnog odvjetnika, opt. I. S.1,
opt. M. B., opt. B. P., opt. N. J., opt. pravne osobe H. d. z., opt. trgovakog drutva F. M.
d.o.o. te treih osoba I. ., K. ., M. S., P. S., B. S., I. S.2, S. V. B. te pravnih osoba A. s.
d.o.o. i P. d.o.o., podnesenim protiv presude upanijskog suda u Zagrebu od 11. oujka 2014.
godine br.: K-Us-8/12, u sjednici odranoj dana 28. rujna 2015. godine, 29. rujna 2015.
godine i 30. rujna 2015. godine, u nazonosti u javnom dijelu zamjenice Glavnog dravnog
odvjetnika Republike Hrvatske Gordane Haramina Hranilovi, opt. I. S.1 i njegovih branitelja,
odvjetnika . P. i J. S., opt. B. P. i njezinog branitelja, odvjetnika D. C., opt. N. J. i njezinih
branitelja, odvjetnika K. V. i I. F., predstavnika opt. pravne osobe H. d. z., odvjetnika V. T.,
branitelja opt. pravne osobe H. d. z., odvjetnika D. B., M. . i . O. te predstavnice opt.
trgovakog drutva F. M. d.o.o., odvjetnice M. I.,
rijeio je
I. Prihvaaju se albe opt. I. S.1 i opt. pravne osobe H. d. z., a u povodu tih albi i
albe dravnog odvjetnika u odnosu na opt. I. S.1, po slubenoj dunosti i u odnosu na opt. M.
B., opt. R. M., opt. B. P., opt. N. J. te opt. trgovako drutvo F. M. d.o.o., ukida se
prvostupanjska presuda u cijelosti i predmet upuuje prvostupanjskom sudu na ponovno
suenje i odluku.
II. Uslijed odluke pod I., albe dravnog odvjetnika, opt. M. B., opt. B. P., opt. N. J.,
opt. trgovakog drutva F. M. d.o.o. te treih osoba I. ., K. ., M. S., P. S., B. S., I. S.2, S. V.
B. te pravnih osoba A. s. d.o.o. i P. d.o.o. postale su bespredmetne.
Obrazloenje
Pobijanom presudom opt. I. S.1, opt. M. B., opt. R. M., opt. B. P., opt. N. J., opt.
pravna osoba H. d. z. i opt. pravna osoba T.D. F. M. d.o.o. proglaeni su krivima da su pod

-2-

I K-Us 130/14-10

to. 1.) izreke pobijane presude poinili kazneno djelo, i to: opt. I. S.1, kazneno djelo protiv
javnog reda udruivanjem za poinjenje kaznenih djela iz l. 333. st. 1. Kaznenog zakona
("Narodne novine", broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 odluka
Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 dalje u tekstu: KZ/97), a opt.
M. B., opt. R. M., opt. B. P. i opt. N. J. kazneno djelo iz l. 333. st. 3. KZ/97, a pod to. 2.)
izreke pobijane presude, da su poinili kazneno djelo protiv slubene dunosti zlouporabom
poloaja i ovlasti iz l. 337. st. 1. i 4. KZ/97 (ispravno bi ovo kazneno djelo trebalo pravno
oznaiti kao kazneno djelo iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ/97), i to: opt. I. S.1, opt. B. P., opt. N. J.
kazneno djelo iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ/97, a opt. M. B. i opt. R. M. kazneno djelo iz l.
337. st. 1., 3. i 4. KZ/97 u vezi l. 38. KZ/97 tj. kazneno djelo zloupotrebe poloaja i ovlasti u
pomaganju.
Istom presudom, opt. pravna osoba H. d. z., proglaena je krivom, pod to. 3.) izreke
pobijane presude, i to da su kaznenim djelima, injenino i pravno opisanim pod to. 2.)
izreke prvostupanjske presude, koja su poinili opt. I. S., kao predsjednik opt. pravne osobe
H. d. z. i opt. B. P. kao ef raunovodstva opt. pravne osobe H. d. z., ista sebi pribavila
nepripadnu dobit od 24.254.497,07 kn, dok je opt. pravna osoba T.D. F. M. d.o.o., proglaena
krivom pod to. 4.) izreke pobijane presude, da je kaznenim djelom, injenino i pravno
opisanim pod to. 2.) izreke prvostupanjske presude, koje je poinila opt. N. J., kao
direktorica opt. pravne osobe T.D. F. M. d.o.o., ista sebi pribavila nepripadnu materijalnu
korist u iznosu od 11.897.223,23 kn, a opt. N. J. sebi pribavila iznos od 2.556.000,00 kn, a B.
D. iznos od 1.578.085,03 kn pa da su time opt. pravne osobe opt. H. d. z. i opt. T.D. F. M.
d.o.o., odgovorne zbog kaznenog djela iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ/97 u vezi l. 3. st. 1.
Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela svaki.
Za navedena kaznena djela svim optuenima su izreene slijedee kaznenopravne
sankcije: opt. I. S.1, za kazneno djelo iz l. 333. st. 1. KZ/97 utvrena je kazna zatvora u
trajanju od 4 (etiri) godine, a za kazneno djelo iz l. 337. st. 4. KZ/97 utvrena je kazna
zatvora u trajanju od 6 (est) godina, pa je opt. I. S.1, po l. 60. st. 2. KZ/97, izreena
jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) godina, a u tu kaznu, po l. 63. KZ/97,
uraunato mu je vrijeme provedeno u istranom zatvoru od 10. prosinca 2010. godine do 16.
prosinca 2011. godine. Isto tako, po l. 77. i l. 78. Kaznenog zakona ("Narodne novine",
broj: 125/11 i 144/12 dalje u tekstu: KZ/11) u vezi l. 4. Zakona o postupku oduzimanja
imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekrajem od opt. I. S.1 oduzeta je imovinska
korist, na nain da pod to. I./1.-16., utvreno je da novani iznos od 15.275.000,00 kn
predstavlja imovinsku korist koju je opt. I. S.1 ostvario poinjenjem kaznenih djela iz l. 333.
st. 1. KZ/97 i l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ/97, a koja imovinska korist predstavlja imovinu steenu
kao imovinsku korist od kaznenih djela za koju opt. I. S.1 i lanovi njegove obitelji nemaju
pokrie u zakonitim prihodima. Pod to. I./17. od opt. I. S.1 oduzeta je imovina pokretnine,
umjetnika djela (slike i skulpture) zaplijenjena u kui opt. I. S.1, u Z., , a koja imovina je u
vlasnitvu opt. I. S.1, ukupne vrijednosti od najmanje 833.360,00 eura, a koje pokretnine su
taksativno navedene (pobrojane) na str. 13.-23. izreke pobijane presude. Pod to. I./18. od
opt. I. S.1 oduzeta je imovina pokretnine, pronaene pretragom kue u Z., , koja je
imovina u vlasnitvu opt. I. S.1, ukupne vrijednosti najmanje 315.700,00 eura, a koja imovina
je taksativno navedena (pobrojena) na str. 23. izreke pobijane presude; opt. M. B., za kazneno
djelo iz l. 333. st. 3. KZ/97 utvrena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za
kazneno djelo iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ/97 u vezi l. 38. KZ/97 utvrena je kazna zatvora u
trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (est) mjeseci, pa je opt. M. B., po l. 60. st. 2. KZ/97, izreena

-3-

I K-Us 130/14-10

jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, a po l. 63. KZ/97, opt. M. B. u tu

kaznu uraunato je vrijeme provedeno u istranom zatvoru od 30. rujna 2010. godine do 22.
studenog 2010. godine; opt. R. M., za kazneno djelo iz l. 333. st. 3. KZ/97 utvrena je kazna
zatvora u trajanju od 6 (est) mjeseci, a za kazneno djelo iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ/97 u vezi
l. 38. KZ/97, a uz primjenu l. 57. st. 1. i 4.b) KZ/97, utvrena je kazna zatvora u trajanju od
10 (deset) mjeseci, pa je opt. R. M., po l. 60. st. 2. KZ/97 izreena jedinstvena kazna zatvora
u trajanju od 1 (jedne) godine, s time da mu je po l. 67. KZ/97 primijenjena uvjetna osuda, sa
rokom kunje u trajanju od 4 (etiri) godine; opt. B. P., za kazneno djelo iz l. 333. st. 3.
KZ/97 utvrena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo iz l. 337.
st. 1., 3. i 4. KZ/97 utvrena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa je opt. B. P.,
po l. 60. st. 1. KZ/97 izreena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6
(est) mjeseci, u koju kaznu, po l. 63. KZ/97 opt. B. P. je uraunato vrijeme provedeno u
istranom zatvoru od 15. srpnja 2011. godine do 23. srpnja 2011. godine; opt. N. J., za
kazneno djelo iz l. 333. st. 3. KZ/97 utvrena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,
a za kazneno djelo iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ/97 utvrena je kazna zatvora u trajanju od 1
(jedne) godine i 6 (est) mjeseci, pa je opt. N. J. po l. 60. st. 2. KZ/97, izreena jedinstvena
kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, u koju kaznu, po l. 63. KZ/97, opt. N. J.
uraunato je vrijeme provedeno u istranom zatvoru od 11. kolovoza 2010. godine do 22.
studenog 2010. godine. Po l. 82. KZ/97 u vezi l. 4. Zakona o oduzimanju imovinske koristi
ostvarene kaznenim djelom i prekrajem, od opt. N. J. oduzeta je imovinska koristi u
ukupnom iznosu od 2.556.000,00 kn, a koji iznos predstavlja imovinsku korist koju je opt. N.
J. ostvarila poinjenjem kaznenih djela iz l. 333. st. 3. KZ/97 i l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ/97;
opt. pravna osoba H. d. z., po l. 10. st. 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kazneno
djelo iz to. 2.) izreke pobijane presude, opt. pravnoj osobi H. d. z. izreena je novana kazna
u iznosu od 5.000.000,00 kn. Isto tako, po l. 82. KZ/97 u vezi l. 4. Zakona o postupku
oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekrajem, od opt. pravne osobe
H. d. z. oduzeta je imovinska korist u ukupnom iznosu od 24.254.497,07 kn, koji iznos
predstavlja imovinsku korist koju je opt. pravna osoba H. d. z. ostvarila kaznenim djelom iz
l. 337., st. 1., 3. i 4. KZ/97 u vezi l. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravih osoba; opt.
pravna osoba T.D. F. M. d.o.o., po l. 12. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena
djela, za kazneno djelo iz to. 2.) izreke pobijane presude, opt. pravnoj osobi T.D. F. M. d.o.o.
izreena je kazna ukidanje pravne osobe T.D. F. M. d.o.o., a po l. 82. KZ/97 u vezi l. 4.
Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekrajem od
opt. T.D. F. M. d.o.o. oduzeta je imovinska korist, u iznosu od 11.897.223,23 kn.
Imovinskopravni zahtjev opt. pravne osobe H. d. z. odbaen je kao nedoputen.
Po l. 145. st. 2. to. 1.-8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine, br.:
152/08, 76/09, 80/11, 91/12 odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13 dalje u tekstu: ZKP/08)
svi optuenici duni su platiti trokove kaznenog postupka i to: opt. I. S.1, opt. pravna osoba
H. d. z. i opt. pravna osoba T.D. F. M. d.o.o. trokove financijsko-knjigovodstvenih
vjetaenja u iznosu od 821.070,97 kn solidarno, a opt. I. S.1 i trokove svjedoka u iznosu
od 4.664,90 kn, dok su svi ostali optuenici (osim opt. B. P.), duni platiti pauali iznos
trokova kaznenog postupka od 5.000,00 kn svaki.
Protiv te presude albe su podnijeli: opt. I. S.1, po braniteljima . P. i J. S.,
odvjetnicima iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz l. 468. st. 1. to. 11. i
l. 468. st. 2. ZKP/08; pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja iz l. 470. ZKP/08 i

-4-

I K-Us 130/14-10

odluke o oduzimanju imovinske koristi iz l. 471. st. 2. ZKP/08, s prijedlogom, da Vrhovni

sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ukine pobijanu presudu i predmet vrati
prvostupanjskom sudu na ponovno suenje, pred izmijenjenim vijeem, ili podredno, opt. I.
S.1 izrekne blau zatvorsku kaznu; opt. M. B., po branitelju mr. sc. R. M., odvjetniku iz Z.,
zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski
sud, pobijanu presudu preinai u odluci o kazni, na nain da opt. M. B. osudi na djelominu
uvjetnu osudu s neuvjetovanim dijelom kazne u trajanju od 6 (est) mjeseci; opt. M. B., po
branitelju T. G., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud
Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, preinai pobijanu presudu, i u odnosu na opt.
M. B. primijeni institut djelomine uvjetne osude; opt. B. P., po branitelju D. C., odvjetniku
iz Z., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao
drugostupanjski sud, pobijanu presudu preinai u odluci o kazni, na nain da opt. B. P.
izreenu bezuvjetnu kaznu zatvora zamijeni radom za ope dobro na slobodi, ili, ublai
izreenu kaznu na nain da prema opt. B. P. primijeni uvjetu osudu; opt. N. J., po
braniteljima K. V. i I. F., odvjetnicima iz Z., zbog odluke o kazni i odluke o trokovima
kaznenog postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski
sud, pobijanu presudu preinai u odluci o kazni i odluci o trokovima kaznenog postupka, na
nain da opt. N. J. izrekne blau kaznenopravnu sankciju, te je oslobodi plaanja trokova
kaznenog postupka u paualnom iznosu; opt. pravna osoba H. d. z., po branitelju D. B.,
odvjetniku iz OD B.-P.-S., iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz l. 468.
st. 1. to. 9. i 11. ZKP/08; povrede kaznenog zakona iz l. 469. to. 1. i 4. ZKP/08; pogreno i
nepotpuno utvrenog injeninog stanja iz l. 470. st. 1. ZKP/08 i odluke o kazni iz l. 471.
st. 1. i 2. ZKP/08, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski
sud, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suenje; opt.
pravna osoba H. d. z., po branitelju M. ., odvjetniku iz ZOU-a N. S.-R. i M. ., iz Z., zbog
bitne povrede odredba kaznenog postupka iz l. 467. to. 2. u vezi l. 469. ZKP/08 tj. zbog
povrede kaznenog zakona koja obuhvaa i pogrenu primjenu ili neprimjenjivanje svake
supstancijalne norme koja dolazi u obzir za primjenu, s prijedlogom da Vrhovni sud
Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu preinai na nain da opt.
pravnu osobu H. d. z. oslobodi od optube, i to za onaj opseg kriminalnog postupanja opt. I.
S.1, koji se po principu izvedene odgovornosti uraunava (pripisuje) pravnoj osobi
injenino i pravno odreen u to. 2.)-a) izreke pobijane presude; opt. pravna osoba H. d. z.,
po branitelju . O., odvjetniku iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka,
pogrene primjene zakona iz l. 467. to. 2. ZKP/08, s prijedlogom da se opt. pravna osoba H.
d. z., temeljem l. 453. st. 1. ZKP/08, oslobodi od optube; opt. pravna osoba H. d. z., po
predstavniku opt. pravne osobe H. d. z., V. T., odvjetniku iz Z., zbog bitnih povreda odredaba
kaznenog postupka iz l. 468. st. 1. to. 11. ZKP/08 i l. 468. st. 3. ZKP/08; povrede
kaznenog zakona iz l. 469. to. 4. i 5. ZKP/08, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog
stanja iz l. 470. ZKP/08 i odluke o kazni iz l. 471. ZKP/08, s prijedlogom, da Vrhovni sud
Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu ukine i predmet vrati
prvostupanjskom sudu na ponovno suenje i to pred potpuno izmijenjeno vijee; opt. pravna
osoba T.D. F. M. d.o.o., po predstavniku M. I., odvjetnici iz Z., zbog pogreno i nepotpuno
utvrenog injeninog stanja iz l. 470. ZKP/08 i odluke o kazni iz l. 471. ZKP/08, te dijela
odluke o trokovima kaznenog postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske,
kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu ukine u cijelosti ili djelomino, ako se pojedini
dijelovi presude mogu izdvojiti bez tete za pravilno presuenje; punomonica treih osoba
(I. ., K. ., M. S., P. S., B. S., I. S.2, S. V. B., te pravnih osoba A.-s. d.o.o. i P. d.o.o.), M. K.
iz OD-a M. i p., iz Z., zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi iz l. 471. st. 2. ZKP/08, s

-5-

I K-Us 130/14-10

prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu,
u pobijanom dijelu, preinai na nain da ukine odluku prvostupanjskog suda o proirenom
oduzimanju imovine od treih osoba; Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog
kriminaliteta, zbog povrede kaznenog zakona iz l. 469. to. 5. ZKP/08, s prijedlogom, da
Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu preinai u dijelu
osporene odluke o oduzimanju imovinske koristi u odnosu na opt. I. S.1, na temelju l. 82. st.
1., 2., 3. i 4. KZ/97 (l. 77. i 78. KZ/11), uz primjenu l. 1. st. 4. ZOOPOIK-a, oduzme
imovinsku korist opt. I. S.1 u iznosu od 23.725.953,35 kn.
Odgovore na albe opt. I. S.1, opt. pravne osobe H. d. z. (podnesene po braniteljima:
D. B., M. ., . O., te predstavniku H. d. z. V. T.), opt. pravne osobe T.D. F. M. d.o.o. i
punomonice "treih osoba" M. K., podnio je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog
kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK), s prijedlogom da se te albe odbiju kao
neosnovane, a da se predmet rijei u skladu sa prijedlogom iz albe USKOK-a, te u ostalom
dijelu potvrdi prvostupanjska presuda.
Sukladno odredbi l. 474. ZKP/08 spis predmeta dostavljen je Dravnom odvjetnitvu
Republike Hrvatske na duno razgledanje, koje se u pismenom oitovanju od 27. listopada
2014. godine (broj: K-DO-1250/2014) nije izjasnio o albenim razlozima stranaka, ve je
spis 28. listopada 2014. godine vratilo Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na daljnje
postupanje.
O sjednici drugostupanjskog vijea, a temeljem odredbe l. 475. st. 2. ZKP/08 uredno
su izvijeteni: opt. I. S.1 i njegovi branitelji . P. i J. S., odvjetnici iz Z.; opt. B. P. i njezin
branitelj D. C., odvjetnik iz Z.; opt. N. J. i njezini branitelji K. V., i I. F., odvjetnici iz Z.,
predstavnik opt. pravne osobe H. d. z., V. T., odvjetnik iz Z.; branitelji opt. pravne osobe H.
d. z. D. B., M. . i . O. svi odvjetnici iz Z.; predstavnik opt. pravne osobe F. M. d.o.o. M.
I., odvjetnica iz Z., te punomonica "treih osoba" M. K., odvjetnica iz Z. Sjednici
drugostupanjskog vijea prisustvovale su sve uredno pozvane osobe, dok sjednici vijea nije
prisustvovala punomonica "treih osoba" M. K., odvjetnica iz Z., tako da je sjednica vijea
odrana u njenoj odsutnosti (l. 475. st. 5. ZKP/08), a sjednici vijea prisustvovala je i
zamjenica Glavnog dravnog odvjetnika Republike Hrvatske Gordana Haramina Hranilovi.
albe opt. I. S.1 i opt. pravne osobe H. d. z. su osnovane, dok su albe dravnog
odvjetnika, opt. M. B., opt. B. P., opt. N. J., opt. T.D. F. M. d.o.o., te treih osoba I. ., K. .,
M. S., P. S., B. S., I. S.2, S. V. B., te pravnih osoba A. s. d.o.o. i P. d.o.o., za sada,
bespredmetne.
Na albu opt. I. S.1 i opt. pravne osobe H. d. z.
U odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka
Povreda prava na pravino suenje iz l. 468. st. 2. ZKP/08
Opt. I. S.1 u albi istie da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ostvario bitnu
povredu odredaba kaznenog postupka iz l. 468. st. 2. ZKP/08 jer je u kaznenom postupku

-6-

I K-Us 130/14-10

teko povrijeeno pravo na pravino suenje zajameno Ustavom i Konvencijom za zatitu

ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Takvu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka opt. I. S.1 u albi obrazlae na
slijedei nain: "Naime, presuda se temelji, u odnosu na pojedine inkriminacije, iskljuivo ili
u bitnom dijelu, na iskazima (obranama) suoptuenika, i to: opt. M. B., opt. R. M., opt. B. P. i
opt. N. J. Ovi optuenici, svi su redom, dali obrane tijekom prethodnog postupka pred
USKOK-om, kojim radnjama branitelji opt. I. S.1, a i sm opt. I. S.1, nisu mogli prisustvovati,
a zatim su tijekom rasprave ostali kod svojih obrana, dopunjujui ih u nebitnom dijelu, te pri
tome izriito odbili (svi optuenici) odgovarati na pitanja opt. I. S.1 i njegove obrane. Na taj
nain, pobijana presuda se u pretenom dijelu, a u odnosu na pojedine dijelove inkriminacija
u cijelosti, temelji na nekonfrontiranim iskazima optuenika svjedocima optube, koje opt.
I. S.1 nije mogao ispitati, odnosno na nekonfrontiranim dokazima, ime je teko povrijeeno
pravo opt. I. S.1 na pravino suenje zajameno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom
za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda" (str. 1. albe).
Iz istaknutog sadraja albe opt. I. S.1, proizlazi da opt. I. S.1 smatra da mu je
povrijeeno procesno jamstvo iz l. 6. st. 3. to. d) Europske konvencije za zatitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine Meunarodni ugovori", br.: 18/97 i 6/99
proieni tekst nastavno: Konvencija).
Dakle, konkretni temelj povrede konfrontacijskog prava u ovom kaznenom postupku
sastoji se u tome to je opt. I. S.1 onemogueno u cijelom tijeku kaznenog postupka da ispituje
opt. M. B., opt. R. M., opt. B. P. i opt. N. J., a iz razloga to opt. I. S.1 i njegovi branitelji nisu
bili prisutni ispitivanju (iznoenju obrana) ovih suoptuenika u prethodnom postupku pred
dravnim odvjetnikom, a nakon toga, na raspravi, svi suoptuenici odbili su odgovarati na
pitanja opt. I. S.1 i njegovih branitelja a takvom postupovnom situacijom, i prema miljenju
Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, povrijeena je odredba l. 6.
st. 3. to. d) Konvencije, prema kojoj "svatko optuen za kazneno djelo ima pravo da ispituje
ili dade ispitati svjedoke optube i zahtjeva da se osigura prisustvo svjedoka pod istim
uvjetima kao i svjedoka optube". To pravo optuenika u kaznenom postupku opt. I. S.1 nije
ostvario, a zbog naina iznoenja obrane opt. M. B., opt. R. M., opt. B. P. i opt. N. J., on to i
nije mogao ostvariti.
Pravo na ispitivanje svjedoka optube jedno je od minimalnih prava obrane kojim se
jami pravini postupak iz l. 6. Konvencije.
Prema odredbi l. 6. st. 3. to. d) Konvencije, svatko optuen za kazneno djelo ima
pravo: "Da ispituje ili dade ispitati svjedoke optube i zahtijeva da se osigura prisustvo
svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optube". U predmetu Europskog suda za
ljudska prava (nastavno: ESLJP) Barber Massegv and Jabardo v. panjolska, iz 1988.,
78. Sud je zakljuio i slijedee: "Svi dokazi moraju redovito biti izvedeni u prisutnosti
okrivljenog na javnom mjestu te mu omoguiti protuargumente". Iako postoje iznimke od tog
pravila, one ne smiju povrijediti pravo na obranu.
Sudska praksa ESLJP utvrdila je standard prema kojem pojam "svjedoka" ima
autonomno znaenje, te se prema tom standardu i suoptuenikov iskaz (obrana) smatra

-7-

I K-Us 130/14-10

"svjedokim iskazom" u smislu povrede konfrontacijskog prava (primjerice sluajevi: Isgr v.

Italija iz 1991.; Luca v. Italija iz 2001.).
Kao ope pravilo, odredba l. 6. st. 3. to. d) Konvencije zahtijeva "da se okrivljeniku
da odgovarajua i primjerena mogunost da osporava i ispituje svjedoke protiv sebe, ili u
trenutku kada on iskazuje, ili u kasnijem stadiju kaznenog postupka" (primjerice u
predmetima: Van Mechelen i drugi v. Nizozemska, iz 1977., 51.; Isgr v. Italija, iz 1999.,
34.). U predmetu ESLJP Kaste i Mathisen v. Norveka, iz 2007., (u kojem predmetu
suoptuenicima nije dana mogunost niti u jednoj fazi kaznenog postupka da ispituju
suoptuenika koji ih je teretio), Sud nije prihvatio obranu norveke Vlade ve je odluio da se
Sud moe koristiti samo onim dokazom koji je kontradiktorno izveden, bez obzira na uzrok
nemogunosti potovanja prava obrane da ispituje svjedoke optube, pa oigledno "i pod
cijenu gubitka kljunog dokaza za osudu". To to se u tom sluaju radilo o koritenju prava na
utnju a ne o odbijanju da se odgovara na postavljena pitanja suoptuenika, nije relevantno,
jer se sadraj okrivljenikove izjave (obrane) sastoji od slobodnog i nesmetanog ispitivanja ali i
njegovog prava da ne odgovara na postavljena pitanja (l. 276. st. 4. ZKP/08). Tek u svojem
zajednitvu pravo na utnju i pravo okrivljenika da ne odgovara na postavljena pitanja,
predstavlja puni sadraj prava na obranu okrivljenika u kaznenom postupku.
U presudi velikog vijea u predmetu Al-Khawaja i Tahery v. Ujedinjeno Kraljevstvo
iz 2009. utvreno je temeljno pravilo konvencijskog prava kada je rije o naelu
kontradiktornosti u kaznenom postupku i ispitivanju svjedoka, koje pravilo je, na odreeni
nain, modificiralo stajalita britanskih sudova, a time i praksu ESLJP. Naime, veliko vijee
utvrdilo je pravilo "jednog ili odluujueg dokaza", prema kojem pravilu to naelo ne treba
primjenjivati na nefleksibilan nain, zanemarujui posebnosti nacionalnog sustava. Iz toga
proizlazi pravni zakljuak velikog vijea da osuujua presuda nee automatski dovesti do
povrede l. 6. st. 1. Konvencije, no isto tako, veliko vijee je zakljuilo da ako se osuujua
presuda u cjelini ili u odluujuem dijelu temelji na iskazu svjedoka koji nije bio ispitan od
strane drugih svjedoka, tada moraju postojati dostatni imbenici protutee koji doputaju
pravednu i pravilnu procjenu pouzdanosti tih dokaza.
Kada se to stajalite sudske prakse ESLJP primjeni na aktualni sluaj, prvostupanjski
sud je odlunu injenicu (kada je u pitanju kazneno djelo iz to. 2.) izreke pobijane presude)
tj. okolnost da je opt. I. S.1 zlouporabom poloaja ostvario protupravnu imovinsku korist od
15.275.000,00 kn utvrdio na temelju: iskaza (obrane) opt. M. B. dakle nekonfrontiranog
iskaza svjedoka optube, te na "potkrijepljenim" drugim dokazima: iskazu svjedoka A. R. o
tome "da nije bilo nikakve kontrole ulaska u kuu opt. I. S.1 u "; zakljuku prvostupanjskog
suda da opt. M. B. nije posjeivao, u nekoliko navrata, opt. I. S.1 u njegovoj kui iz
prijateljskih razloga, ve sud zakljuuje da je to bilo upravo radi izvrenja zadataka koji su mu
povjereni, a to je predaja novca opt. I. S.1 (kako to opt. M. B. opisuje u svojem iskazu
obrani); iskazu (obrani) opt. N. J. da je ona opt. M. B. za opt. I. S.1 predala 50.000,00 kn za
putovanje u A., a o emu joj je iskazivao opt. M. B., i konano, da je opt. I. S.1, na odreeni
nain, "izmislio", odnosno "stvorio" opt. M. B., pa je jasno da je on izvravao zadatke opt. I.
S.1, a jedan od tih zadataka bio je i predaja novca opt. I. S.1 osobno, na to ukazuje i
financijsko-knjigovodstveno vjetaenje u svojem zajednitvu, prema prvostupanjskom
sudu, upuuje na jedini mogui zakljuak da je opt. M. B. doista predao novac opt. I. S.1,
kako to opt. M. B. opisuje u svojoj obrani.

-8-

I K-Us 130/14-10

Ovakav nain zakljuivanja, a jo vanije, ovakav nain ocjene izvedenih dokaza

provedenih u kaznenom postupku, predstavlja tipian primjer prema kojem modificirano
stajalite velikog vijea u predmetu Al-Khawaja i Tahery v. Ujedinjeno Kraljevstvo ukazuje
da "ne postoje dostatni inioci protutee koji bi opravdali sadraj iskaza svjedoka iji iskaz
obrana nije mogla ispitati".
Prije svega, osim iskaza (obrane) opt. M. B., svi drugi dokazi kojima prvostupanjski
sud dokazuje okolnost primitka novca od strane opt. I. S.1 i to je motiviralo prvostupanjski
sud da utvrdi da je opt. I. S.1 ostvario protupravnu imovinsku korist u iznosu od
15.275.000,00 kn, za sada, nisu prihvatljivi za Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao
drugostupanjski sud. Argumentacija koju istie prvostupanjski sud (a koja je prethodno
navedena u ovom rjeenju) uope ne dokazuje primitak novca (15.275.000,00 kn) od strane
opt. I. S.1 u , jer iskaz svjedoka A. R. je takav da on ne dokazuje nita drugo osim okolnosti
da je svjedok A. R., u svojstvu vozaa opt. M. B., u nekoliko navrata, vozio opt. M. B. ispred
kue opt. I. S.1, u , ali taj svjedok nema nikakvih saznanja da je opt. M. B. u tim prilikama,
a i prije i poslije toga, nosio novac opt. I. S.1 i opt. I. S.1 predavao bilo kakav novac.
Isto tako, zakljuivanje prvostupanjskog suda na nain da je "jedini zakljuak da je
opt. M. B. u ovih nekoliko navrata, posjeivao opt. I. S.1 u njegovoj kui, radi izvravanja
zadataka koji su mu bili povjereni, a to je i predaja novca opt. I. S.1", je prema Vrhovnom
sudu Republike Hrvatske, kao drugostupanjskom sudu, arbitrarno i ne dokazuje odlunu
okolnost tj. da je opt. M. B. predao novac opt. I. S.1, a ostale okolnosti, za koje prvostupanjski
sud smatra da u svojoj ukupnosti dokazuju primanje novca opt. I. S.1 od strane opt. M. B., u
, nisu prihvatljive za Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, jer iskaz
opt. N. J. o tome da je ona od opt. M. B. saznala da je iznos od 50.000,00 kn, namijenjen za
putovanje opt. I. S.1 u A., nije okolnost koja na bilo koji nain dokazuje da je opt. M. B.
predao opt. I. S.1 iznos od 15.275.000,00 kn, a tu okolnost ne dokazuje niti financijskoknjigovodstveno vjetaenje, jer iz tog vjetaenja ne proizlazi da je opt. M. B. iznos od
15.275.000,00 kn predao opt. I. S.1
S druge pak strane "konspirativnost postupanja poinitelja kaznenih djela, te okolnost
da se takve radnje obavljaju bez prisutnosti svjedoka i bez materijalnih dokaza", prema
miljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, kako to pravilno
istie i obrana opt. I. S.1, ne oslobaa sud da odlunu injenicu kaznenog djela iz l. 337. st.
1., 3. i 4. KZ/97 (konano, kao i svaku drugu odlunu injenicu) utvrdi na nain koji ne
ostavlja sumnju da je kazneno djelo zbog kojeg se poinitelj tereti, i ostvareno.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na ovom mjestu, ne
ukazuje na istaknute okolnosti, kako bi ukazao da je prvostupanjski sud pogreno utvrdio
injenino stanje (o tome e biti rijei kasnije, u uputi koja je dana prvostupanjskom sudu
povodom ponovljenog suenja), ve da bi ukazao da bez iskaza obrane opt. M. B. (i to
njegovog nekonfrontiranog iskaza), prema miljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao
drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud ne bi mogao donijeti istu presudu, a iz razloga jer
nije utvrdio "dostatne inioce protutee koji bi opravdali sadraj iskaza svjedoka optube iji
iskaz obrana opt. I. S.1, kao i sm opt. I. S.1 nisu mogli ispitati".
Navedena okolnost istie se iz razloga, jer povreda konfrontacijskog prava, nakon V.
Novele ZKP/08, predstavlja apsolutno bitnu povredu kaznenog postupka, ali samo ako se

-9-

I K-Us 130/14-10

presuda temelji iskljuivo ili u odluujuem dijelu na iskazu osobe koju okrivljenik/ci nije
imao prilike ispitati tijekom kaznenog postupka. To stoga to konfrontacijsko pravo nije
apsolutno ve je relativno pravo, s obzirom na sva ogranienja i potrebu podlijeganja testu
"jednog ili odluujueg dokaza" koji test je u predmetu Al-Khawaja i Tahery v. Ujedinjeno
Kraljevstvo obrazloen na slijedei nain: "Odluujui dokaz mora biti usko shvaen u smislu
da oznaava dokaz takvog znaenja ili vanosti koji e vjerojatno biti presudan za ishod
sluaja. Ako je dokaz neispitanog svjedoka potkrijepljen drugim potvrujuim dokazom,
procjena o tome da li je on odluujui, ovisi e o snazi potvrujueg dokaza: to je jai
potvrujui dokaz, to je manje vjerojatno da e se dokaz nekonfrotirajueg svjedoka tretirati
kao odluujui".
U ovom kaznenom predmetu, opt. I. S.1 nije imao mogunost, u cijelom tijeku
kaznenog postupka, ispitati ne samo opt. M. B. (koji ga maksimalno tereti u pogledu svih
odlunih injenica kaznenih djela iz to. 1.) i 2.) izreke pobijane presude), ve i sve druge
suoptuenike (fizike osobe): opt. R. M., opt. B. P. i opt. N. J.
Ta okolnost "temeljitog pasiviziranja opt. I. S.1 u pogledu njegovog prava da ispituje
svjedoke koji ga terete pod istim okolnostima koje je imao i dravni odvjetnik", prema
miljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, bitno je trebala
utjecati na prvostupanjski sud da cjelokupni dokazni postupak (a posebno okolnosti koje
predstavljaju odlune okolnosti svakog od tereenih kaznenih djela) podvrgne najpaljivijoj
ispitnoj provjeri, tim vie, to u svakom kaznenom predmetu kod kojeg se ocjenjuju iskazi
nekonfrontiranih svjedoka (te svjedoka koji su sadraj svojih saznanja o injenicama stekli iz
"druge ruke"), zbog opasnosti koje prihvaanje takvih dokaza sa sobom nosi, osuujua
presuda moe se temeljiti na takvim dokazima samo ako su oni dostatno pouzdani s obzirom
na njihovu vanost u konkretnom sluaju.
Osim procesne pouzdanosti nekonfrontiranog dokaza, imbenici protutee mogu biti i
procesna jamstava obrane na raspravi. To se prvenstveno odnosi na mogunost stavljanja
primjedbi na nekonfrontirani dokaz i predlaganje te prihvaanje dokaza kojima obrana pobija
takav dokaz.
U situaciji kada optuenik nije imao mogunost ispitati u bilo kojoj fazi postupka
nekonfrontiranog svjedoka tada, prema miljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao
drugostupanjskog suda, potrebu za prihvaanjem dokaznog prijedloga trebalo je ocijeniti sa
posebnom panjom i optueniku pruiti mogunost osporavanja proitanog nekonfrontiranog
iskaza svjedoka (ili vjetaka) jer tada ti dokazi mogu eventualno predstavljati ostvarenje
protutee koja bi "opravdala" sadraj iskaza nekonfrontiranog svjedoka (u skladu sa testom
ESLJP koji je promoviran u predmetu Al-Khawaja i Tahery v. Ujedinjeno Kraljevstvo). U
situaciji itanja iskaza nekonfrontiranih svjedoka na raspravi ESLJP je u vie svojih predmeta
(npr. Lui v. Hrvatska) zakljuio da je u takvim kaznenim postupcima nuna "podrobna
ralamba cjelokupnog tijeka kaznenog postupka i provedenih dokaza kako bi se zakljuilo da
li postoji dovoljna protutea kojom je obrana mogla kompenzirati tekoe u kojima se nala
zbog itanja i prihvaanja od strane suda nekonfrontiranih iskaza pojedinih svjedoka".
Prema ocjeni prvostupanjskog suda svi suoptuenici, a posebno suoptuenik opt. M. B.
terete opt. I. S.1 zbog poinjenja kaznenog djela iz l. 333. st. 1. KZ/97 i kaznenog djela iz l.
337. st. 1., 3. i 4. KZ/97 (to. 1) i 2) izreke pobijane presude).

- 10 -

I K-Us 130/14-10

Meutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, s posebnom

panjom ocijenio je sve dokaze koje je prvostupanjski sud proveo u dokaznom postupku (a
koji se odnose iskljuivo na provjeru tzv. podupirajuih dokaza) kako bi realno mogao
zakljuiti da li postoji dovoljna protutea kojom je obrana opt. I. S.1 mogla kompenzirati
tekoe u kojima se nala zbog itanja i prihvaanja od strane prvostupanjskog suda
nekonfrontiranih iskaza pojedinih svjedoka (a posebno opt. M. B.). Drugim rijeima trebalo je
ocijeniti da li ti drugi podupirajui dokazi mogu posluiti u znaajnom stupnju kao temelj
osuujue presude, ili ti dokazi, bez iskaza nekonfrontiranih svjedoka (opt. M. B., opt. R. M.,
opt. B. P. i opt. N. J.) ne mogu bit temeljem osuujue presude u onom obliku i u onom
sadraju kakvu je donio prvostupanjski sud.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, za sada, smatra da se bez
iskaza nekonfrontiranih svjedoka, pravilnom primjenom postupovnih odredbi, nije mogla
donijeti prvostupanjska presuda u onom obliku i u onom sadraju, kakvu je donio
prvostupanjski sud.
Naime, iz iskaza svih suoptuenika proizlazi da su oni svojim iskazima svi teretili opt.
I. S.1 kao poinitelja kaznenog djela iz l. 333. st. 1. KZ/97 (to. 1) izreke pobijane presude) i
kaznenog djela iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ/97 (to. 2) izreke pobijane presude).
Isto tako, "dokumentacija u spisu" se uope ne spominje (ne ocjenjuje se njihov
sadraj ve se ista taksativno navodi u obrazloenju pobijane presude), a provedenim
knjigovodstveno-financijskim vjetaenjima ista se spominju utoliko to "iz miljenja vjetaka
za knjigovodstvo, raunovodstvo i financije, u pogledu poslovanja opt. pravne osobe T.D. F.
M. d.o.o. i opt. pravne osobe H. d. z., te ukazivanje na to da su poslovne aktivnosti opt. M. B.
vidno pale odlaskom opt. I. S1." (str. 226., odl. 9. pobijane presude), koje okolnosti ne
ukazuju na neposredan nain da se radi o utvrenju odlunih injenica.
Meutim, rukovodei se testom "jednog ili odluujueg dokaza" (iz predmeta ESLJP-a
Khawaja i Taheri v. Ujedinjeno Kraljevstvo) Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao
drugostupanjski sud, ocijenio je ukupnu snagu i mo podupirajuih dokaza provedenih u
ovom kaznenom postupku, te zakljuio da su nekonfrontirajui dokazi (iskazi opt. M. B., opt.
R. M., opt. B. P. i opt. N. J.) odluujui u odnosu na podupirajue dokaze. Naime,
nekonfrontirajui dokazi takvog su znaenja i vanosti, da su po miljenju Vrhovnog suda
Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, bili presudni za ishod ovog kaznenog
predmeta.
U obrazloenju pobijane presude (u dijelu u kojem prvostupanjski sud ocjenjuje
podupirajue dokaze str. 224.-257. pobijane presude), prvostupanjski sud, u nekoliko
navrata istie "da iskaze suoptuenika pokrjepljuju u bitnom drugi dokazi, i to brojni svjedoci,
dokumentacija u spisu, te nalazi i miljenja o provedenim financijsko-knjigovodstvenim
vjetaenjima" (str. 225., odl. 3. pobijane presude u odnosu na to. 1) izreke pobijane
presude i str. 237. odl. 2. pobijane presude u odnosu na to. 2) izreke pobijane presude).
Ocjenjujui provedene dokaze Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski
sud, primjeuje da je najvei broj ispitanih svjedoka iskazivao o vanim, pomonim, te
kontrolnim injenicama, ali ne i o odlunim injenicama kaznenog djela iz l. 333. st. 1. i 3.

- 11 -

I K-Us 130/14-10

KZ/97 i l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ/97, dok se iskazi nekonfrontirajuih svjedoka (posebno opt.
M. B.) odnose u velikom broju na odlune injenice kaznenih djela iz to. 1) i to. 2) izreke
pobijane presude.
Iz tih razloga, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da
su nekonfrontirani dokazi bili presudni za donoenje osuujue presude, s time da se pobijana
presuda u odnosu na opt. I. S.1 (u pogledu injenice prisvajanja 15.275.000,00 kn) temelji
iskljuivo na iskazu opt. M. B. (kao to je to ve obrazloeno u ovoj drugostupanjskoj odluci),
dok iskazi ostalih suoptuenika, ispitanih u ovom kaznenom postupku, podupiru iskaze
nekonfrontiranih svjedoka ali ne u mjeri da bi ti dokazi bili "presudni za ishod sluaja" u
smislu odluujueg dokaza, kako to u svojim standardima odreuje ESLJP.
Zbog iznesenih razloga, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud,
utvrdio je da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz l.
468. st. 2. ZKP/08 jer je u kaznenom postupku povrijedio pravo na pravino suenje, zbog
ega je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno
suenje.
Ostvarenje istovjetne povrede tj. teke povrede prava na pravino suenje zajameno
Ustavom i Konvencijom tj. njene sastavnice iz l. 6. st. 3. to. d) Konvencije, u albama opt.
pravne osobe H. d. z. (posebno podnesene putem predstavnika opt. pravne osobe H. d. z. V.
T. i branitelja opt. pravne osobe H. d. z. . O., na posredan nain branitelja opt. pravne osobe
H. d. z. M. .) ocijenio je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, i utvrdio
da je prvostupanjski sud i u odnosu na opt. pravnu osobu H. d. z. teko povrijedio pravo na
pravino suenje i time ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz l. 468. st. 2.
ZKP/08, zbog ega je pobijanu presudu i u odnosu na opt. pravnu osobu H. d. z. trebalo
ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suenje.
Pored sastavnice iz l. 6. st. 3. to. d) Konvencije, opt. pravna osoba H. d. z. (putem
branitelja M. .) smatra da je prvostupanjski sud, izmeu ostalog, "pogreno primijenio
odredbu l. 6. Konvencije", te istie u albi da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu l.
11. Konvencije (a pored toga i odredbu l. 6. Konvencije te l. 46. Ustava Republike
Hrvatske) koja, kao interni pravni izvor, trai kao bitan uvjet (za kazneno procesuiranje
politike stranke), da je kaznena mjera sudbene vlasti "nuna u demokratskom drutvu", te je
takva mjera "prijeka drutvena potreba", i kao takva moe biti odreena samo u duhu "naela
djelotvorne demokracije voene principom vladavine prava". U albi se istie, "da u
konkretnom sluaju, ne postoji prijeka drutvena potreba za kaznenom osudom opt. pravne
osobe H. d. z. jer to nije nuno u demokratskom drutvu, niti je takva mjera, po svom znaaju
i intenzitetu zahvata u konvencijsku slobodu iz l. 11. Konvencije razmjerna legitimnom cilju
ogranienju toga prava, kako je to propisano u Konvenciji. Zbog svega navedenog, kaznena
represija politike stranke apsolutno je neprihvatljiva i u smislu Konvencije, te pravno
neutemeljena u kontekstu svih relevantnih okolnosti predmetnog sluaja".
Uvaavajui standarde "nunosti u demokratskom drutvu", koje u albi elaborira opt.
pravna osoba H. d. z., Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, eli ukazati
i na slijedee: test "nunosti u demokratskom drutvu" u pravilu se vezuje uz kvalificirana
konvencijska prava iz l. 8. 11. Konvencije. Svi ti lanci imaju jednaku strukturu: prvi
stavak propisuje temeljno pravo, a drugi stavak propisuje pretpostavke pod kojima drava

- 12 -

I K-Us 130/14-10

moe ograniiti ostvarenje tog temeljnog prava. Da bi ogranienje temeljenog prava iz l. 11.
st. 1. Konvencije bilo opravdano, to ogranienje mora biti u skladu "sa zakonom" ili
"propisano zakonom", ono mora biti poduzeto u sluaju tzv. "legitimnog cilja" i mora biti
"nuno u demokratskom drutvu". Kada se ispune sve tri pretpostavke, tek tada ogranienje
konvencijskog prava ima svoje pravno utemeljenje.
Ne ulazei poblie u svaku od istaknutih pretpostavki, Vrhovni sud Republike
Hrvatske, kao drugostupanjski sud, istie da se kazneni postupak provodi na zahtjev dravnog
odvjetnika (l. 2. st. 1. ZKP/08). S druge pak strane, "legitimnost cilja" propisana je u l. 11.
st. 2. Konvencije u kojem se istie, izmeu ostalog, da se sloboda udruivanja (pa i u politike
stranke) moe ograniiti "radi interesa sprjeavanja zloina", dok pojam "nunosti u
demokratskom drutvu" pretpostavlja "prijeke drutvene potrebe"iji je sadraj i inkorporiran
u optuenom aktu.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud,
smatra da prvostupanjski sud nije povrijedio odredbu l. 11. Konvencije, a u svjetlu pravinog
suenja i vladavine prava, kako je to istaknuto u albi opt. pravne osobe H. d. z.
Pored krenja odredbe l. 6. st. 3. to. d) Konvencije, opt. I. S.1 u albi istie da je
prvostupanjski sud povrijedio itav niz sastavnica prava na pravino suenje, pa izmeu
ostalog istie, da je prvostupanjski sud prekrio presumpciju okrivljenikove nedunosti, koja
je sadrana ne samo u zakonskim normama (l. 3. st. 1. ZKP/08) nego i u ustavnim (l. 28.
Ustava Republike Hrvatske) i meunarodnim normama (l. 6. st. 2. Konvencije) o pravilima
kojima se tite ljudska prava. Presumpcija okrivljenikove nedunosti propisuje da se svatko
smatra nedunim i da ga nitko ne moe smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se
pravomonom presudom ne utvrdi krivnja. Presumpcija nedunosti je inherentni elemenat
pravinog suenja i predstavlja jamstvo pravinog suenja sa temeljnim ciljem da se odredi
prihvatljiva mjera ogranienja okrivljenikovih prava u kaznenom postupku, a da bi se ta svrha
postigla, presumpcija okrivljenikove nedunosti sadri dva pravila: o teretu dokazivanja i o
raspodjeli rizika nedokazanosti injenica kaznenog djela i krivnje. Oba ta pravila u najuoj su
vezi s naelom pravinog postupka jer ine autoritativne pravne standarde u pogledu naina i
rezultata utvrivanja odlunih injenica u kaznenom postupku.
U albi opt. I. S.1 posebno je istaknuto "da je u ovom predmetu kontinuirano od strane
raznih medija i visokih dravnih dunosnika, brojnim natpisima i izjavama kreno pravo opt.
I. S.1 na presumpciju nedunosti". Uz albu priloen je veliki broj preslika o medijskom
praenju sluajeva F. M. (ali i drugih sluajeva, kao npr. H. i. I. M.).
Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, analizirao je izjave
dravnih dunosnika iznesene u razliitim medijima a koji se odnose na "krivnju" opt. I. S.1,
kao to je posebno cijenio medijsko praenje aktualnog kaznenog postupka koje je
eksplicirano u priloenim preslikama, te je utvrdio slijedee: pojedine izjave visokih dravnih
dunosnika, bez ikakve dvojbe, mogu se shvatiti kao ohrabrivanje javnosti da vjeruje
(percipira) kako je opt. I. S.1 kriv, kao to nema nikakve dvojbe da je sluaj F. M. popraen
snanom medijskom kampanjom koja je ponekad prelazila granice doputene slobode
izraavanja u demokratskom drutvu, no, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao
drugostupanjski sud, priklanja se stajalitu ESLJP-a sadranom u presudi G.C.P. v.
Rumunjska, iz 2011.: "Ako suenje prati zlobna i pakosna kampanja prema okrivljeniku

- 13 -

I K-Us 130/14-10

odnosno optueniku, odluujua nee biti njegova objektivna bojazan o nedostatku

nepristranosti koja se zahtjeva od sudova, koliko god ta bojazan bila razumljiva. Odluujue
e biti pitanje: mogu li se strahovi optuenika objektivno opravdati u konkretnim
okolnostima".
Uzimajui u obzir stanje cjelokupnog sudskog spisa, kao i same presude (bez obzira
na povrede koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio u
albenom postupku) nema nikakvih upuujuih injenica da bi suci koji su ocjenjivali
kaznenopravnu odgovornost optuenika i "kaznenu optubu" te osnovanost predmeta bili pod
utjecajem bilo kojeg lanka objavljenog u tisku ili na internetskim portalima, odnosno
novinarskog komentara upuenog javnosti preko televizije i radija. Iz navedenih razloga,
tvrdnje opt. I. S.1, istaknute u albi, a vezane za krenje odredbe l. 28. Ustava Republike
Hrvatske i l. 6. st. 2. Konvencije, nisu prihvatljivi za Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao
drugostupanjski sud, pa samim time nije ni ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog
postupka iz l. 468. st. 2. ZKP/08.
Isto tako, u albi opt. I. S.1 istie se da je prvostupanjski sud povrijedio njegovo pravo
obrane na jednakost oruja "s obzirom da je optuba kao druga strana u postupku imala na
raspolaganju neiscrpna materijalna financijska i logistika sredstava te brojne nositelje
javnotuilake funkcije, kao znaajan kadrovski potencijal". Takvo pozicioniranje
"nejednakosti procesnih sredstava" ne vodi rauna o okolnosti da je u naelu jednakosti oruja
sadrano jamstvo okrivljenika da moe poduzimati sve radnje kao i njegov protivnik te da
kazneni postupak mora biti konstruiran na takav nain da onemoguuje bilo kakvu mogunost
neopravdane diskriminacije stranaka, kako u ureenju tako i u voenju kaznenog postupaka.
To pravo nije apsolutno. Ogranieno je interesima razumnog, ekonominog i opravdanog
postupanja kao i potrebne zatite odreenih ljudskih prava svakog okrivljenika u kaznenom
postupku. Praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske (primjerice u predmetima: U-I448/2009; U-I-602/2009; U-I-1710/2009) ukazuje "..da jednakost oruja, kao jedan od
elemenata naela potenog postupka znai pravo stranke da u postupku naelno poduzima sve
radnje koje moe poduzeti i njezin protivnik. Meutim, zakonodavac strankama ne jami
unaprijed potpunu ili apsolutnu jednakost oruja, ve jami samo ujednaene mogunosti
utjecaja na odvijanje i rezultate kaznenog postupka".
U judikaturi ESLJP (primjerice u predmetu Neumeister v. Austrija, od 1998.) naelo
jednakosti oruja aspektirano je kroz konvencijsko pravo na pravian postupak, a isto tako, u
praksi ESLJP posebno je istaknuto "da naelo jednakosti oruja u smislu "pravine
ravnotee" izmeu stranaka zahtjeva da svakoj stranci treba pruiti mogunost da iznese
svoj sluaj u uvjetima koji se ne stavljaju u bitno nepovoljniji poloaj vis a vis njena
protivnika" (primjerice u predmetu Werner v. Austrija od 1997.).
Kako opt. I. S.1 u albi istie "samo" razlike u materijalnim, logistikim i kadrovskih
potencijalima koje postoje izmeu stranaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao
drugostupanjski sud, smatra da ti prigovori nisu dostatni za utemeljeni zakljuak da je
prvostupanjski sud povrijedio i taj aspekt pravinog suenja, kako se to istie u albi.
Isto tako, prigovori izneseni u albi opt. I. S.1 da mu je u kaznenom postupku
povrijeeno pravo na pravino suenje iz l. 3. to. 3. b) i c) Konvencije tj. da nije imao
odgovarajue vrijeme i mogunost za pripremu svoje obrane, te da nije imao dovoljno

- 14 -

I K-Us 130/14-10

financijskih sredstava platiti branitelja, zbog ega ima pravo na besplatnog branitelja, kako to
nalau interesi pravde, nisu prihvatljivi za Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao
drugostupanjski sud. Razlozi koji su istaknuti u albi opt. I. S.1 ("nezakonito praenje i
prislukivanje branitelja opt. I. S.1; "sukcesivno" pokretanje kaznenih postupaka protiv opt. I.
S.1 a sa ciljem da se u javnosti stvori dojam to vee kriminalne koliine za koju se sudi opt. I.
S.1, a zbog ega je obrana opt. I. S.1 dovedena u nejednak poloaj u odnosu prema optubi
budui da nisu imali dovoljno vremena niti dovoljno kadrovskih potencijala da se na
optimalni nain posvete obrani u svakom pojedinom predmetu") ne opravdavaju iznesene
tvrdnje, jer u kaznenom postupku nije predloen niti jedan relevantan dokaz (upuujua
injenica) koji bi "opravdavao" tvrdnje branitelja opt. I. S.1 da su isti nezakonito "praeni i
prislukivani" i da im je time onemogueno pravo na "praktinu i uinkovitu" pravnu pomo
opt. I. S.1
Isto tako, opt. I. S.1 u svojoj albi niim nije potkrijepio svoju tvrdnju da je USKOK
sukcesivno pokretao kaznene postupke "s ciljem da se u javnosti stvori dojam to vee
kriminalne koliine za koju se sudi opt. I. S.1", jer prema odredbi l. 2. ZKP/08 pokretanje
kaznenog postupka za djela za koja se progoni po slubenoj dunosti nije preputeno
slobodnoj procjeni dravnog odvjetnika, ve je to njegova obveza im se za to stvore
zakonske pretpostavke. Opt. I. S.1 u svojoj albi niim nije potkrijepio svoju tvrdnju da je
navedeno postupanje suda i USKOK-a, s obzirom na broj predmeta, njihov opseg i sloenost,
da su on i njegova obrana dovedeni u nejednak poloaj u odnosu prema optubi, budui da
nisu imali "dovoljno vremena niti dovoljno kadrovskih potencijala da se na optimalan nain
posvete obrani opt. I. S.1 u svakom pojedinom predmetu".
Bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz l. 468. st. 1. to. 9., l. 468. st. 1. to. 11. i l.
468. st. 3. ZKP/08
U pogledu razloga zbog kojih prvostupanjski sud nije prihvatio pojedine dokazne
prijedloge stranaka (str. 94.-96. pobijane presude), Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao
drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba
kaznenog postupka iz l. 468. st. 3. ZKP/08 jer je nepravilno primijenio odredbu l. 459. st. 5.
ZKP/08, a to je moglo utjecati na presudu.
Prije svega, prvostupanjski sud odbio je dokazne prijedloge opt. I. S.1 da se u svojstvu
svjedoka ispita vie od 70 osoba, sa jedinim obrazloenjem da je prijedlog obrane opt. I. S.1
"trebalo odbiti jer s obzirom na okolnosti na koje su isti predloeni, kao i injenino stanje
koje je utvreno u postupku", da se radi o nevanim dokaznim prijedlozima.
Isto tako, prvostupanjski sud odbio je dokazne prijedloge opt. pravne osobe H. d. z. da
se u svojstvu svjedoka ispitaju osobe navedene na str. 95. odl. 7. pobijane presude (radi se o
27 osoba), sa obrazloenjem da se radi o nevanim dokaznim prijedlozima "jer su ti svjedoci
predloeni na okolnosti koje su ve utvrene u postupku".
Nain na koji prvostupanjski sud obrazlae razloge odbijanja dokaznih prijedloga
stranaka ukazuje da je prvostupanjski sud propustio u obrazloenju pobijane presude izloiti
iz kojih razloga nije prihvatio pojedine dokazne prijedloge stranaka. Isticanje prvostupanjskog
suda da se radi o nevanim prijedlozima (l. 421. st. 1. to. 2. ZKP/08) a da se istovremeno ne

- 15 -

I K-Us 130/14-10

obrazloi (ne iznesu razlozi) zato injenice koje bi trebalo utvrditi nisu vane za odluivanje,
ili zato ne postoji povezanost izmeu injenica koje stranke ele utvrditi i odlunih injenica,
ili zato se povezanost tih injenica uope ne moe ustanoviti zbog pravnih razloga (to su sve
sutinski razlozi o kojima sud mora voditi rauna prilikom primjene odredbi l. 421. st. 1. to.
2. ZKP/08), predstavlja ozbiljni propust u obrazlaganju odluke o odbijanju dokaznih
prijedloga stranaka. Ukazivanjem samo na normativni tekst odredbe l. 421. st. 1. to. 2.
ZKP/08 a bez konkretnog sadraja, nisu dostatni razlozi za valjano obrazloenu odluku o
odbijanju dokaznih prijedloga stranaka, jer je takva ocjena arbitrarna, paualna te se zbog
toga i presuda ne moe ispitati na zakoniti nain.
Pojedini dokazni prijedlozi, koje je prvostupanjski sud odbio izvesti, a koji se odnose
na odlune injenice (npr. predlaganje svjedoka koji su trebali svjedoiti o nainu stjecanja
imovine, i to ne samo one koja je steena prije inkriminiranog razdoblja ve posebno one koja
je steena na protupravan nain u inkriminiranom razdoblju), istovremeno ukazuju i na
izostanak razloga o odlunim injenicama, tako da je takvo postupanje prvostupanjskog suda
"vrlo blizu" ostvarenju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz l. 468. st. 1. to. 11.
ZKP/08 jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlunim injenicama. No, kako je
prvostupanjski sud, prije svega, nepravilno primijenio odredbu l. 459. st. 5. ZKP/08, te time
povrijedio pravo obrane na raspravi, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski
sud, utvruje da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz
l. 468. st. 3. ZKP/08 jer se radi o nepravilnoj primjeni zakona koja je mogla utjecati na
pobijanu presudu.
U albi opt. I. S. 1posebno se istie da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu
odredaba kaznenog postupka iz l. 468. st. 1. to. 11. ZKP/08 "budui da u obrazloenju
presude postoji znatna proturjenost izmeu onoga to se u navodi o sadraju zapisnika o
iskazima svjedoka A. F., svjedoka R. J., svjedoka A. R. i opt. N. J. (sudske interpretacije
njihovih iskaza) i sadraja tih zapisnika o iskazima".
Takvu "znatnu proturjenost" o sadraju zapisnika opt. I. S.1 u svojoj albi nalazi u
tome to se "interpretacijom tih iskaza nastoji potkrijepiti tvrdnja opt. M. B. da je opt. I. S.1,
na sastanku s tom dvojicom svjedoka (A. F. i R. J.) naloio istima da opt. M. B. daju novac za
stranku (opt. pravnu osobu H. d. z.), te da tvrtke kojima oni rukovode (H. p. i G.) ponu
koristiti usluge T.D. F. M. d.o.o." iako ti svjedoci tvrdnju opt. M. B. ne potvruju, kao to
svjedok A. R. ne potvruje svojim iskazom "da nije bilo nikakve kontrole posjetitelja
prilikom ulaska u kuu opt. I. S.1 u ", kao to ni opt. N. J. ne potvruje da je opt. M. B., za
potrebe opt. I. S.1, davala i druge iznose novca, a ne samo iznos od 50.000,00 kn" koje
iskaze, prema navodima u albi, prvostupanjski sud pogreno interpretira te utvruje da je
opt. N. J. svojim iskazom potvrdila da je opt. M. B. opt. I. S.1 isplatio i iznos od
15.275.000,00 kn. Pojednostavljeno reeno, takva bitna povreda odredaba kaznenog postupka
postojala bi onda kada bi sud u obrazloenju presude naveo da je u ispravi ili zapisniku
napisano jedno, dok je u njima stvarno napisano neto drugo (dakle, kada bi sud u
obrazloenju presude netono reproducirano njihov sadraj).
Meutim, u situaciji kada sud tono reproducira sadraj isprave ili zapisnika, ali je
njihov sadraj takav da se iz njega mogu izvesti vie razliitih zakljuaka o odlunim
injenicama, pa se sud odluio za jedan od njih tada se ne radi o navedenoj bitnoj povredi

- 16 -

I K-Us 130/14-10

odredaba kaznenog postupka ve se radi o pogreno utvrenom injeninom stanju u pogledu

odlune injenice, koje je sud takvih zakljuivanjem izveo.
Takva situacija upravo se odnosi na iskaze svjedoka A. F. i R. J., dok je iz iskaza
svjedoka A. R. prvostupanjski sud izveo sasvim pogrean zakljuak o emu je ve bilo
govora prilikom iznoenja razloga za ostvarenje povrede prava na pravino suenje iz l. 468.
st. 2. ZKP/08, na koje razloge se upuuje opt. I. S.1
Isto tako, ukazivanje opt. I. S.1 da je ista povreda odredaba kaznenog postupka (l.
468. st. 1. to. 11. ZKP/08) ostvarena i "u odnosu na dio obrazloenja presude koji se odnosi
na oduzimanje imovinske koristi, kako opt. I. S.1 tako i lanovima njegove obitelji, u
suprotnosti je sa sadrajem obrazloenja same albe opt. I. S.1 kada sm opt. I. S.1, na str. 70.,
odl. 2. albe istie: "Sud je pogreno zakljuio da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za
primjenu instituta proirenog oduzimanja imovinske koristi temeljem odredbi l. 78.
Kaznenog zakona. Naime, sud je pogreno utvrdio injenino stanje kada je zakljuio da je
tijekom postupka utvren znaajni nesrazmjer izmeu imovine kojom raspolae opt. I. S.1 kao
i lanovi njegove obitelji i njihovi zakoniti prihoda".
Dakle, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da
prvostupanjski sud nije ostvario bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz l. 468. st. 1.
to. 11. ZKP/08 na koje povrede ukazuje opt. I. S.1, ve se eventualno radi o pogreno ili
nepotpuno utvrenom injeninom stanju, koji osnov albe Vrhovni sud Republike Hrvatske,
kao drugostupanjski sud, nije preispitivao, zbog ostvarenja bitnih povreda odredaba kaznenog
postupka, a zbog kojih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka pobijana presuda je
ukinuta i vraena prvostupanjskom sudu na ponovno suenje.
Preispitujui albu opt. pravne osobe H. d. z. (u ovom dijelu, posebno po branitelju .
O.) u pogledu svojstva opt. I. S.1 kao poinitelja kaznenog djela iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ/97
(to. 2) izreke pobijane presude), Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud,
utvrdio je da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz l.
468. st. 1. to. 11. ZKP/08 jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlunim injenicama.
Naime, kazneno djelo iz l. 337. KZ/97 predstavlja tzv. posebno kazneno djelo
(delicta propria) tj. kazneno djelo koje mogu poiniti samo osobe sa svojstvom naznaenim u
zakonskom opisu kaznenog djela iz l. 337. KZ/97 ("odgovorna" ili "slubena" osoba). Kako
pojmovi "slubena" ili "odgovorna" osoba predstavljaju odlune injenice kaznenog djela iz
l. 337. KZ/97 te kako ti pojmovi obuhvaaju irok i ne posve transparentan krug osoba (l.
89. st. 3. i 7. KZ/97), sud je bio duan protumaiti te pojmove i za svoja utvrenja dati
dostatne razloge. Prvostupanjski sud, u obrazloenju pobijane presude, utvruje: "U
konkretnom sluaju nedvojbeno je da su opt. I. S.1 i opt. B. P. kaznena djela poinili u
svojstvu odgovornih osoba opt. pravne osobe H. d. z." (str. 260., odl. 6. pobijane presude), da
bi istovremeno, na str. 267., odl. 8. pobijane presude prvostupanjski sud utvrdio: "Opt. I. S.1
iskoristio je svoj poloaj postupajui kao odgovorna osoba (predsjednik H.-a) ali i kao
slubena osoba (predsjednik Vlade)".
O svojstvu opt. I. S.1 kao "slubene osobe", u obrazloenje pobijane presude nema niti
rijei. S obzirom na krug osoba odreen u l. 89. st. 3. KZ/97, Vrhovni sud Republike
Hrvatske, kao drugostupanjski sud, takvo odsustvo razloga o svojstvu "slubene osobe"

- 17 -

I K-Us 130/14-10

(predsjednika Vlade)" je u najmanju ruku arbitrarno, a kako se radi o konstitutivnom obiljeju

kaznenog djela iz l. 337. KZ/97 radi se i o ostvarenju bitne povrede odredaba kaznenog
postupka iz l. 468. st. 1. to. 11. ZKP/08 jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlunim
injenicama.
Osim toga, utvrenje prvostupanjskog suda da je "predsjednik Vlade u to vrijeme
bio istovremeno i predsjednik vladajue stranke, temeljem koje funkcije je upravo i postao
predsjednik Vlade te dvije funkcije se stoga, ni u kojem kontekstu ne mogu promatrati
odvojeno jer jedna izvire iz druge, odnosno uporite moi predsjednika Vlade upravo je
funkcija predsjednika vladajue stranke" (str. 259., odl. 1. pobijane presude), je sporno.
Takvo "posredno" obrazlaganje svojstva slubene osobe (predsjednika Vlade) nije
prihvatljivo za Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, jer odredba l. 89.
st. 3. KZ/97 ne obuhvaa izrijekom predsjednika Vlade kao "slubenu osobu" u smislu
njegove kaznene odgovornosti za delicta propria. Iz toga razloga, prvostupanjski sud bio je
duan protumaiti odredbu l. 89. st. 3. KZ/97 i podrobno obrazloiti podvoenje opt. I. S.1
pod tu zakonsku odredbu, a kako je to propustio uiniti, izjednaavanje svojstva opt. I. S.1 i
kao predsjednika H. d. z. i kao predsjednika Vlade Republike Hrvatske, u sutini, predstavlja
dodatno ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz l. 468. st. 1. to. 11.
ZKP/08 jer su razlozi o odlunim injenicama u znatnoj mjeri proturjeni.
U albi opt. pravne osobe H. d. z. (podnesene po branitelju D. B.) istie se da je
prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz l. 468. st. 1. to. 9.
ZKP/08 jer je optuba prekoraena.
Takvu povredu odredaba kaznenog postupka opt. pravna osoba H. d. z. nalazi u
okolnosti "jer je prvostupanjski sud iznose dvaju faktura T.D. P. p. i T.D. M., zbrojio, a onda
od tog zbroja odbio ono to se stvarno opt. pravnoj osobi H. d. z. ne moe staviti na teret, ali
je time, u sutini, kazneno djelo "uinio teim"". Prema razlozima istaknutim u albi opt.
pravne osobe H. d. z., prvostupanjski sud "nije smio te dvije fakture tretirati niti kao dogaaj,
jer je time zauzeo stajalite da je opt. pravna osoba H. d. z. "vie kriva" od onoga to joj se
stavlja na teret".
Takvo pozicioniranje prekoraenja optube od strane opt. pravne osobe H. d. z., nije
prihvatljivo za Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud.
Prije svega, prema odredbi l. 449. st. 1. ZKP/08 presuda se moe odnositi samo na
djelo koje je predmet optube, a prema odredbi l. 449. st. 2. ZKP/08 optueni se ne moe
proglasiti krivim za kazneno djelo koje je tee od onoga koje mu se optubom stavlja na teret.
U konkretnom sluaju, niti je opt. pravna osoba H. d. z. presuena za drugo kazneno
djelo od onoga kojoj se optubom stavlja na teret, a niti je proglaena krivom za tee kazneno
djelo, pa se ve po toj osnovi, ne moe prihvatiti tvrdnja da je prvostupanjski sud prekoraio
optubu u smislu odredbe l. 468. st. 1. to. 9. ZKP/08. Radi se jednostavno o usklaivanju
injeninog stanja utemeljenom na provedenim dokazima (str. 256. st. 2. pobijane presude).
Sugeriranje u albi da prvostupanjski sud "nije smio" fakture tretirati "niti kao dogaaj", jer je
time zauzeo stajalite da je opt. pravna osoba H. d. z. "vie kriva" od onoga to joj se stavlja
na teret, ne vodi rauna o temeljnoj obvezi suda da utvrdi ono i onakvo injenino stanje koje

- 18 -

I K-Us 130/14-10

je utemeljeno na provedenim dokazima, a ta obveza prvostupanjskog suda nije u nikakvoj

relaciji sa ostvarenjem istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
Isto tako, opt. pravna osoba H. d. z., u albi istie da je prvostupanjski sud ostvario
bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz l. 468. st. 1. to. 11. ZKP/08 jer je izreka
presude proturjena razlozima presude. U albi se istie da je u izreci pobijane presude (to.
2) a), stra. 5. odl. 1. pobijane presude) izriito utvreno da je "opt. N. J., radi realizacije
planiranog "na vie naina" ostvarila podizanje gotovinskih sredstava sa rauna opt. pravne
osobe T.D. F. M. d.o.o., pa i u vidu isplate dobiti putem B. D.", da bi u obrazloenju
pobijane presude, prvostupanjski sud zakljuio "da je tom novcu pribrojen novac podignut sa
rauna T.D. K. u. d.o.o. i T.D. I. u. d.o.o., a koji je novac navodno uplaen od opt. pravne
osobe T.D. F. M. d.o.o., po fiktivnim fakturama".
U konkretnom sluaju, ne radi se o ostvarenju bitne povrede odredaba kaznenog
postupka iz l. 468. st. 1. to. 11. ZKP/08, u smislu proturjenosti izreke i razloga presude jer
se u izreci pobijane presude utvruje podizanje novca "na vie naina", a u obrazloenju
pobijane presude utvruje "da je na istovjetan nain iz opt. pravne osobe T.D. F. M. d.o.o.
izvlaen novac i putem T.D. I. u. d.o.o. i T.D. K. u. d.o.o." (str. 244., odl. 5. pobijane
presude), i tu nikakve proturjenosti nema, a posebno ne u smislu ostvarenja bitne povrede
odredaba kaznenog postupka iz l. 468. st. 1. to. 11. ZKP/08.
Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz l. 468. st. 1. to. 11. ZKP/08
jer u presudi nema razloga o odlunim injenicama, opt. pravna osoba H. d. z. nalazi u tome
to smatra da je prvostupanjski sud "propustio iznijeti razloge o protupravnosti ponaanja
odgovornih osoba u pravnim osobama, zbog ega se utvrenje prvostupanjskog suda o dobiti
5.781.232,04 kn, uope ne moe ispitati".
Prije svega, kada je u pitanju izostanak razloga o odlunim injenicama, takav
nedostatak odnosi se iskljuivo na odlune injenice, a ne na ostale vane injenice, to ih je
sud u postupku utvrivao. Isto tako, da bi se radilo o istaknutoj bitnoj povredi odredaba
kaznenog postupka ta povreda postoji tek onda kada sud nae da ne postoji odluna injenica
na koju se obrana poziva ili da postoji odluna injenica ije je postojanje obrana pobijala a
sud je propustio navesti razloge zbog kojih smatra da takva injenica ne postoji, odnosno
postoji. U konkretnom sluaju, prvostupanjski sud nije propustio navesti takve razloge: na str.
257. odl. 6. i 7. pobijane presude istaknuti su razlozi o imovinskoj koristi opt. pravne osobe H.
d. z. u iznosu od 5.781.232,04 kn, a o "protupravnosti postupanja odgovornih osoba u
pravnim osobama" dati su razlozi na vie mjesta u obrazloenju pobijane presude (npr. str.
267.-269. i sl.), tako da se ni u kojem sluaju ne radi o ostvarenju istaknute bitne povrede
odredaba kaznenog postupka.
Druga je stvar, to je izostanak razloga o konkretnim aktivnostima pojedinih
optuenika u ovom kaznenom postupku rezultirao nepotpuno utvrenim injeninim stanjem,
no zbog redoslijeda iznoenja albenih osnova, te okolnosti da je prvostupanjska presuda
ukinuta i vraena na ponovno suenje, o tome e vie biti rijei na kraju ove drugostupanjske
odluke.
Opt. pravna osoba H. d. z. smatra da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu
odredaba kaznenog postupka iz l. 468. st. 1. to. 11. ZKP/08 jer je izreka presude

- 19 -

I K-Us 130/14-10

proturjena razlozima presude. Naime, u izreci pobijane presude prvostupanjski sud utvruje
da je donacija S. T. bila "nelegalna", da bi u obrazloenju pobijane presude, istu donaciju, s
obzirom da je vraena "ispustio iz presude".
Prije svega, prvostupanjski sud u izreci pobijane presude ne koristi pojam "nelegalne"
donacije, ve samo nabraja donatore i utvruje da su iznosi pojedinih donacija predati opt. B.
P., a koje je ona dalje predavala opt. M. B. (str. 5., odl. 2. pobijane presude pod 2) b)). S
druge pak strane, iz obrazloenja pobijane presude ne proizlazi da je navedena donacija (S.
T.) "isputena iz presude", ve se na str. 99., odl. 9. pobijane presude utvruje: "U svakom
sluaju, neovisno o iznosu donacije S. T., koja je primljena a nije evidentirana, s obzirom da
je vraena, iznos iste ne moe se uraunavati u imovinsku korist opt. pravne osobe H. d. z., te
je taj iznos, po izmijenjenoj optunici, isputen iz optunice". Dakle, ne radi se o nikakvom
proturjeju izmeu izreke i obrazloenja presude, kako to u albi pogreno istie opt. pravna
osoba H. d. z.
Isto tako, nije u pravu opt. pravna osoba H. d. z. kada u albi istie (po predstavniku
V. T.) da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz l. 468.
st. 1. to. 11. ZKP/08 jer je izreka presude nerazumljiva u pogledu pravne ustanove
imovinskopravnog zahtjeva, a istovremeno, da u obrazloenju pobijane presude nisu navedeni
razlozi o odbacivanju imovinskopravnog zahtjeva, zbog ega su razlozi o odlunim
injenicama potpuno nejasni.
Suprotno tvrdnjama opt. pravne osobe H. d. z., prvostupanjski sud je, u skladu s
odredbom l. 47. st. 2. ZKP/08 pravilno istaknuo da je oteenik taj koji u kaznenom
postupku ima pravo podnijeti prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva te
privremenih mjera osiguranja. Za poloaj oteenika u kaznenom postupku znaajna je
odredba o pojaanoj zatiti u albenom postupku kroz oteenikove mogunosti izjavljivanja
albe, ne samo zbog odluke o trokovima kaznenog postupka (kao to je to bilo u ZKP/97),
nego i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu (l. 471. st. 2. ZKP/08 i l. 464. st. 4.
ZKP/08).
Zbog navedenog, odluka prvostupanjskog suda o tome da je oteenik taj koji u
kaznenom postupku moe podnijeti prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva, niti
je nerazumljiva a niti nejasna, kako to u albi pogreno istie opt. pravna osoba H. d. z.
Naravno, sasvim je druga stvar, to opt. pravna osoba H. d. z. smatra da je ona kao
optuenica oteena kaznenim djelom, no to su okolnosti najue vezane za pravilnost
utvrenja injeninog stanja, te procesnog naela da u istom kaznenom postupku jedna te ista
osoba ne moe imati dvostruko svojstvo: i svojstvo oteenika i svojstvo optuenika u
jednoj osobi.
Opt. pravna osoba H. d. z. (po predstavniku V. T.) u albi istie da je prvostupanjski
sud ostvario povredu kaznenog zakona iz l. 496. to. 4. ZKP/08 jer je primijenio zakon koji
se ne moe primijeniti, i to iz razloga jer je opt. pravna osoba H. d. z. "proglaena
odgovornom za poinjenje kaznenog djela iz to. 2) b) izreke pobijane presude, i u vrijeme
kada Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela jo nije stupio na snagu".

- 20 -

I K-Us 130/14-10

Meutim, kako je prvostupanjski sud propustio u obrazloenju pobijane presude

navesti bilo kakve razloge o vremenskom razdoblju poinjenja kaznenog djela, ostvario je, u
sutini, bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz l. 468. st. 1. to. 11. ZKP/08 jer u
presudi nisu navedeni razlozi o odlunim injenicama. Naime, kada se na temelju vremena
poinjenja kaznenog djela (vremenskog razdoblja) istovremeno ostvaruje i odreena primjena
zakona (npr. ostvarenje imovinske koristi ostvarene u istom tom vremenskom razdoblju) tada
se radi o odlunoj injenici kaznenog djela a ne samo "primjeni zakona" u smislu l. 496. st.
4. ZKP/08.
Naime, opt. pravna osoba H. d. z. proglaena je krivom da je kazneno djelo poinila u
razdoblju od 2003. do 1. srpnja 2009. (to. 2.b) izreke pobijane presude). Meutim, kako je
Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela stupio na snagu 24. oujka 2004., opt.
pravna osoba H. d. z. ne moe biti odgovorna za kaznena djela odgovorne osobe za razdoblje
od kraja 2003. do 24. oujka 2004. tj. do stupanja na snagu toga zakona. U pravu je opt.
pravna osoba H. d. z. kada u albama istie da je proglaena odgovornom za poinjenje
kaznenog djela i za vrijeme kada Zakon o odgovornost osoba za kaznena djela ("Narodne
novine", br.: 151/03) jo nije bio donesen (a niti je stupio na snagu). Naelo zakonitosti je
jedno od temeljnih ogranienja kaznenopravne prinude i prema odredbi l. 2. Kaznenog
zakona ("Narodne novine", broj: 125/11 i 144/12 dalje u tekstu: KZ/11) nitko ne moe biti
kanjen za djelo koje prije nego to je poinjeno nije bilo utvreno zakonom ili
meunarodnim pravom kao kazneno djelo niti mu se moe izrei kazna ili druga
kaznenopravna sankcija koja nije bila prethodno odreena zakonom. Isto se odnosi i na
izricanje kaznenopravne sankcije.
Kako je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, zbog
ega je, izmeu ostalog, pobijana presuda ukinuta i vraena na ponovno suenje,
prvostupanjski sud e u ponovljenom postupku voditi rauna o pravilnoj primjeni naela
zakonitosti, a sve u smislu pravilnog utvrenja vremena poinjenja kaznenih djela zbog kojih
se terete optuenici.
U odnosu na opt. M. B., opt. R. M., opt. B. P.,
opt. N. J. i opt. pravnu osobu T.D. F. M. d.o.o.
Kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, prihvatio albe
opt. I. S.1 i opt. pravne osobe H. d. z., te povodom tih albi ukinuo je pobijanu presudu po
slubenoj dunosti (u pogledu to. 1) i to. 2) izreke pobijane presude) i u odnosu na opt. M.
B., opt. R. M., opt. B. P., opt. N. J. i opt. pravnu osobu T.D. F. M. d.o.o., i to iz slijedeih
razloga:
U odnosu na opt. M. B. i opt. R. M.
Opt. M. B. i opt. R. M. proglaeni su krivima da su radnjama opisanim u to. 1) izreke
pobijane presude poinili kazneno djelo protiv javnog reda udruivanjem za poinjenje
kaznenog djela iz l. 333. st. 3. KZ/97, a radnjama opisanim pod to. 2) izreke pobijane
presude poinili kazneno djelo protiv slubene dunosti zlouporabom poloaja i ovlasti u
pomaganju iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ/97 u vezi l. 38. KZ/97.

- 21 -

I K-Us 130/14-10

Kako je pobijana presuda u cijelosti (u odnosu na kaznena djela iz to. 1) i to. 2)

izreke pobijane presude) ukinuta, i to u odnosu na opt. I. S.1 kao organizatora kaznenog djela
iz l. 333. st. 1. KZ/97, te poinitelja kaznenog djela iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ/97, te je u
odnosu na opt. I. S.1 predmet vraen prvostupanjskom sudu na ponovno suenje, procesna
situacija opt. M. B. i opt. R. M., u odnosu na kazneno djelo iz l. 333. st. 3. KZ/97 tj. kao
pripadnika grupe funkcionalno je povezana sa djelovanjem opt. I. S.1 kao organizatora grupe
(l. 333. st. 1. KZ/97), te se njihove uloge ne mogu izdvojiti (u odnosu na ulogu opt. I. S.1), a
bez tete za pravilno presuenje u ponovljenom postupku.
S druge pak strane, kod opt. M. B. i opt. R. M. ostvarena je zavisnost sudionitva u
uem smislu (pomaganja) o glavnom dijelu koje ostvaruje netko drugi kao poinitelj (u
konkretnom sluaju, opt. I. S.1). Sudionitvo u uem smislu ve je po prirodi stvari
sudjelovanje u tuem djelu. Ono u sebi ne nosi vlastito nepravo nego ga crpi iz djela glavnog
poinitelja, a to znai da se kanjivost sudionitva (u konkretnom sluaju pomaganja) izvodi
prvenstveno iz neprava glavnog djela, a tek djelomino i iz samostalnih elemenata neprava
pomaganja. Drugim rijeima, sudionitvo u uem smislu je sekundarni pojam i zato je njegov
opseg bitno odreen dosegom poiniteljstva kao primarnog pojma. Zbog te temeljne
karakteristike akcesornosti sudionitva (pomaganja), pobijanu presudu, u situaciji ukidanja
presude u odnosu na opt. I. S.1 kao glavnog poinitelja kaznenog djela iz l. 337. st. 1., 3. i 4.
KZ/97, trebalo je po slubenoj dunosti ukinuti i u odnosu na opt. M. B. i opt. R. M. Pri
donoenju te odluke, sasvim je pravno irelevantno to se opt. R. M. nije alio protiv pobijane
presude, jer odluka (rjeenje) koju je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao
drugostupanjski sud, donesena je u korist opt. R. M. i postupovno je uvjetovana poloajem
opt. I. S.1 i opt. R. M. u ponovljenom suenju a s aspekta akcesornosti sudionitva u uem
smislu, kako je to obrazloeno u ovoj drugostupanjskoj odluci.
U odnosu na opt. B. P.
Opt. B. P. proglaena je krivom zbog kaznenog djela iz l. 333. st. 3. KZ/97 tj. da je
kao pripadnica grupe efica raunovodstva opt. pravne osobe H. d. z. sudjelovala u
ostvarenju cilja grupe tj. da se poine kaznena djela iz to. 2) izreke pobijane presude. Osim
toga, opt. B. P. proglaena je krivom da je kao odgovorna osoba iskoristila svoj poloaj a sa
ciljem da drugom pribavi imovinsku korist, koja je i pribavljena, a ona je postupala sa ciljem
da drugom pribavi znatnu imovinsku korist, a sve u smislu ostvarenja kaznenog djela iz l.
333. st. 1., 3. i 4. KZ/97 (to. 2) izreke pobijane presude).
Pored toga, opt. B. P., kao poinitelj kaznenog djela iz to. 2) izreke pobijane presude
oznaena je i kao odgovorna osoba u opt. pravnoj osobi H. d. z. (to. 3) izreke pobijane
presude), a u smislu uraunavanja krivnje odgovorne osobe pravnoj osobi (l. 5. Zakona o
odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela "Narodne novine", br.: 151/03; 110/07; 45/11 i
143/12). Kako je pobijana presuda ukinuta i vraena na ponovno suenje, razlozi koji su
istaknuti u odnosu na opt. M. B. i opt. R. M., odnose se i na opt. B. P. tj. ukinuem pobijane
presude u odnosu na opt. I. S.1 i kazneno djelo iz l. 333. st. 1. KZ/97, uloge organizatora
grupe i lanova grupe ne mogu se, u konkretnom sluaju, izdvojiti a bez tete za pravilno
presuenje u ponovljenom kaznenom postupku. Isto tako, opt. B. P. proglaena je krivom da
je kazneno djelo iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ/97 poinila "sukladno planu i dogovoru pod to.
1) izreke presude" (str. 4. odl. 2. pobijane presude), a koja okolnost je viekratno istaknuta u

- 22 -

I K-Us 130/14-10

izreci pobijane presude (npr. u to. 2.b) kada se istie "pa je opt. B. P. u okviru planiranog
djelovanja iz to. 1)", no kako je pobijana presuda, u odnosu na opt. I. S.1 kao organizatora
grupe, ukinuta i predmet vraen na ponovno suenje, okolnosti pod kojima je poinjeno
kazneno djelo iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ/97 od strane opt. B. P., ne mogu se izdvojiti iz
okolnosti pod kojima je poinjeno kazneno djelo iz l. 333. st. 3. KZ/97, a bez tete za
pravilno presuenje u ponovljenom postupku.
Isto tako, prema izriitoj odredbi l. 23. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za
kaznena djela, za kazneno djelo pravne osobe i odgovorne osobe provest e se jedinstveni
postupak i donijeti jedna presuda. Kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao
drugostupanjski sud, ukinuo pobijanu presudu u odnosu na opt. pravnu osobu H. d. z., bilo je
nuno, po slubenoj dunosti, ukinuti pobijanu presudu i u odnosu na odgovornu osobu opt.
B. P., kako bi se u ponovljenom postupku ostvarila procesna mogunost da se u jedinstvenom
postupku donese jedna presuda. Pri tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao
drugostupanjski sud, nije naao da se protiv odgovorne osobe opt. B. P. ne bi zbog pravnih ili
drugih razloga mogao voditi kazneni postupak, a samim time, ne postoje zakonski uvjeti da se
kazneni postupak provodi samo protiv pravne osobe (st. 2. l. 21. Zakona o odgovornosti
pravnih osoba za kaznena djela).
U odnosu na opt. N. J.
Opt. N. J. proglaena je krivom zbog kaznenog djela iz l. 333. st. 3. KZ/97 (to. 1)
izreke pobijane presude) i kaznenog djela iz l. 337. st. 1.,3. i 4. KZ/97 (to. 2) izreke
pobijane presude), a pored toga, opt. N. J., kao poinitelj kaznenog djela iz to. 2) izreke
pobijane presude, oznaena je i kao odgovorna osoba u opt. pravnoj osobi T.D. F. M. d.o.o.
(to. 4) izreke pobijane presude), a u smislu uraunavanja krivnje odgovorne osobe pravnoj
osobi kako je to istaknuto u odnosu na albu opt. B. P., te se zbog nepotrebnog ponavljanja,
opt. N. J. upuuje na sve razloge koji su izneseni u odnosu na opt. B. P., a u smislu nunosti
ukidanja pobijane presude i u odnosu na opt. N. J.
U odnosu na opt. pravnu osobu T.D. F. M. d.o.o.
Kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ukinuo pobijanu
presudu u odnosu na opt. N. J. zbog kaznenog djela iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ/97 (to. 2)
izreke pobijane presude), te kako je opt. N. J. istovremeno i odgovorna osoba u pravnoj osobi
T.D. F. M. d.o.o. (prema utvrenju prvostupanjskog suda, te izreci pobijane presude), prema
izriitoj odredbi l. 23. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela prema
pravnoj osobi te odgovornoj osobi provesti e se jedinstveni postupak i donijeti jedna presuda
kako je to vee obrazloeno u odnosu na opt. B. P., na koje razloge drugostupanjske odluke
u cijelosti se upuuje opt. pravna osoba T.D. F. M. d.o.o.
Kako opt. pravna osoba H. d. zajednica, u svojim albama, istie vei broj povreda
kaznenog zakona iz l. 469. to. 4. ZKP/08 tj. da je glede kaznenog djela koje je predmet
optube primijenjen zakon koji se ne moe primijeniti, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao
drugostupanjski sud, eli istaknuti da drugostupanjski sud ocjenjuje znaenje i prvenstvo u
odluivanju u odluivanju o pojedinim albenim osnovama iz kojih je alba izjavljena.

- 23 -

I K-Us 130/14-10

Redoslijed je ovisan o njihovom utjecaju na osporenu presudu i mogunost kumuliranja vie

albenih osnova. Procesne povrede imaju utjecaj na cjelokupan provedeni kazneni postupak,
tako da te procesne povrede (posebno one iz l. 468. st. 1. i st. 2. ZKP/08) postupak
ponitavaju sa svim provedenim radnjama. Drugaije kazano: nakon utvrenja bitnih povreda
odredaba kaznenog postupka "ne dolazi vie u obzir ispitivanje ispravnosti utvrenog
injeninog stanja, povrede kaznenog zakona itd." (kao u predmetu Vrhovnog suda Republike
Hrvatske, broj: I K-420/90 od 13. prosinca 1990.).
U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud, e prije svega, voditi rauna o
standardima pravinog suenja u smislu odredbe l. 6. st. 1. to. d) Konvencije.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ukazuje prvostupanjskom
sudu da se procesna uloga suoptuenika i dalje moe pojavljivati kao konflikt izmeu dva
fundamentalna (temeljna) prava: pravo na utnju (u punom smislu te rijei) i prava na
ispitivanje svjedoka optube.
Sud mora potovati oba prava obrane.
Promjena stajalita u praksi ESLJP (modificiranog stajalitem velikog vijea u
predmetu Al-Khawaja i Tahery v. Ujedinjeno Kraljevstvo) pokazuje da ESLJP "naputa"
praksu prema kojoj ve sama nemogunost potovanja prava obrane da ispituje svjedoke
optube dovodi do "gubitka kljunog dokaza za osudu".
Danas se praksa ESLJP gradi na temeljima harmonizacije prava tj. uspostave balansa
izmeu konfliktnih procesnih jamstava, balansa kojim e se uspostaviti uvijek zahtjevan
"sustav pravde" u donoenju odluke u kaznenom postupku. Zahtjeva se ostvarenje
djelotvornosti zatite konvencijskih prava: trai se takav model postizanja ravnotee prema
kojem svako pojedino naelo treba uravnoteiti prema drugome tako da se ne daje prednost ni
jednom od njih sve dok se u cijelosti ne razmotre sva relevantna obiljeja konkretnog sukoba
konflikta izmeu dva temeljna prava (kao u predmetu ESLJP Imbrioscia v. vicarska
(1993.), 36.).
U drugostupanjskoj odluci (rjeenju) ve je precizno ukazano u kojem smislu treba
tumaiti pojam odluujueg dokaza i njegovu glavnu karakteristiku: da bude presudan za
ishod kaznenopravnog sluaja.
Prvostupanjski sud e ponovno izvesti sve ve jednom izvedene dokaze, otkloniti e
bitne povrede odredaba kaznenog postupka, na koje mu je ukazano u ovom rjeenju, a koje
su, zbog svoje prirode, po stajalitu ovog suda, nuno imale utjecaja i na pravilnost utvrenja
injeninog stanja u ovom kaznenom postupku, na nain i u mjeri istaknutoj na vie mjesta u
ovoj odluci.
S tim u vezi, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, eli ovdje
ukazati na slijedee: u procesnoj situaciji kada ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog
postupka imaju primat u redoslijedu albenih osnova, i dovode do ukidanja prvostupanjske
presude, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nije mogao preispitivati
pravilnost utvrenja injeninog stanja (i drugih osnova albe) u klasinom smislu tj. da li su
pojedini nedostatci odnosno propusti uzronici pogreno utvrenog injeninog stanja (ili

- 24 -

I K-Us 130/14-10

drugih povreda), ve je ocijenio "samo" one "podkrijepljujue" dokaze koje je proveo

prvostupanjski sud, a kako bi mogao zakljuiti da li je prvostupanjski sud povrijedio procesno
jamstvo iz l. 6. st. 3. to. d) Konvencije, ili nije povrijedio to procesno jamstvo (u irem
smislu) i je li to imalo odraza na pravilnost utvrenog injeninog stanja u tom dijelu.
Polazei od tako ogranienog opsega ispitivanja drugih albenih osnova, ukljuujui i
onu iz l. 470. ZKP/08 Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocijenio je
samo te dokaze (koji se odnose na tzv. "podupirajue" injenice) i zakljuio da je
prvostupanjski sud nedostatno obrazloio sadraj svojstva opt. I. S.1 Ovdje se ne radi o
ostvarenju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz l. 468. st. 1. to. 11. ZKP/08 jer u
presudi nisu navedeni razlozi o odlunim injenicama (kako je to ve prethodno obrazloeno
u odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka) ve se ovdje radi o tome da je
prvostupanjski sud nedostatno razluio od kakvog je utjecaja svojstvo opt. I. S.1 kao
predsjednika Vlade Republike Hrvatske ali i predsjednika opt. pravne osobe H. d. z., a sve u
smislu ostvarenja radnje izvrenja (sadraja zlouporabe ovlasti tj. sadraja neprava) kaznenog
djela iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ/97.
Isto tako, prvostupanjski sud e u ponovljenom postupku posebno obratiti panju, i u
tom smislu iznijeti razloge o tome, zbog ega smatra da je donacijama navedenim u to. 2. b)
izreke pobijane presude (legitimnim sredstvima financiranja politike stranke opt. pravne
osobe H. d. z.) istovremeno ostvarena i protupravna imovinska korist za tu politiku stranku.
To je posebno vano jer je prvostupanjski sud utvrdio da su odreena financijska sredstva
prikupljena od donacija utroena za potrebe opt. pravne osobe H. d. z. (u iznosu od
9.645.000,00 kn), a sama okolnost to ta sredstva nisu evidentirana u poslovnim knjigama opt.
pravne osobe H. d. z., prema miljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao
drugostupanjskog suda, jo ne znai da je time ostvareno kazneno djelo, jer je takoer mogue
(naravno pod odreenim pravnim uvjetima) da se radi "samo" o financijskom prekraju to
tim vie, to sm prvostupanjski sud utvruje da su o spornim donacijama iskazivali, prije
svega, opt. M. B. i opt. B. P., te svjedoci donatori, dok je knjigovodstveno-financijsko
vjetaenje "posluilo samo da se utvrdi da ti iznosi donacija nisu evidentirani u poslovnim
knjigama".
U pogledu vremena izvrenja kaznenih djela iz to. 1.) izreke pobijane presude (l.
333. st. 1. i 3. KZ/97) te to. 2.) izreke pobijane presude (l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ/97),
prvostupanjski sud utvruje da su ta kaznena djela poinjena u "vremenskom razdoblju od
kraja 2003. do 2. srpnja 2009.". Kako o poetku vremenskog razdoblja poinjenja kaznenih
djela postoje razliiti iskazi (opt. M. B. iskazuje o razdoblju "nakon izbora 2003.", a opt. N. J.
iskazuje "o 2004. i 2005."), prvostupanjski sud, u ponovljenom postupku, morati e iznijeti
konkretnije razloge o trajanju vremenskog razdoblja poinjenja svakog kaznenog djela (a
posebno na kojim dokazima temelji utvrenje da je inkriminirano razdoblje zapoelo "od
kraja 2003."). Utvrenje vremena izvrenja kaznenih djela predstavlja dodatnu obvezu za
prvostupanjski sud, pored prethodno obrazloene bitne povrede odredaba kaznenog postupka
koja se odnosi na primjenu Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, kako je to
ve obrazloeno u ovoj drugostupanjskoj odluci.
Vaan problem u ovom kaznenom postupku predstavlja nain provoenja dokaza, i to
prije svega, u pogledu naina ispitivanja optuenika u cijelom tijeku kaznenog postupka a
posebno ispitivanje optuenika na raspravi. Naime, okolnost da su pojedini optuenici (prije

- 25 -

I K-Us 130/14-10

svega, opt. M. B., opt. B. P. i opt. N. J. viekratno (npr. opt. M. B. u 17 navrata) ispitivani
pred dravnim odvjetnikom, a da su na raspravi koriteni i naini ispitivanja koje ZKP/08
uope ne poznaje ("pozivanje" optuenika na sadraj zapisnika o iznoenju obrane pred
dravnim odvjetnikom, a nakon toga, iznoenje "dopunske" obrane) ukazuje da je
proveden, u tom dijelu, jedan "izvitopereni" nain iznoenja obrane pojedinih optuenika
(prije svega, opt. M. B.), koji je posljedino doveo do temeljene povrede kaznenog postupka:
povrede procesnog jamstva iz l. 6. st. 3. to. d) Konvencije.
Nakon otklona ostvarenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, te vodei
rauna o svemu prethodno iznesenom, prvostupanjski sud e utvrditi injenino stanje na
kojem e temeljiti novu odluku, a koju e valjano obrazloiti u smislu odredbe l. 459.
ZKP/08.
Na albe dravnog odvjetnika, opt. M. B., opt. B. P., opt. N. J., opt. pravne osobe T.D. F.
M. d.o.o., te treih osoba I. ., K. ., M. S., P. S., B. S., I. S.2, S. V. B., te pravnih osoba A.
s. d.o.o. i P. d.o.o.
Kako je prihvaanjem albi opt. I. S.1 i opt. pravne osobe H. d. z., a povodom tih albi
i albe dravnog odvjetnika (u odnosu na opt. I. S.1), pobijana presuda, po slubenoj dunosti,
ukinuta u cijelosti, albe dravnog odvjetnika (zbog povrede kaznenog zakona iz l. 469. to.
5. ZKP/08 samo u odnosu na opt. I. S.1), te albe opt. M. B., opt. B. P. (zbog odluke o
kazni), te opt. pravne osobe T.D. F. M. d.o.o. (zbog odluke o kazni, dok se osnov albe
pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja nije mogao podnijeti, na temelju l. 464.
st. 7. ZKP/08 jer albu zbog pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja ne moe
podnijeti optuenik u odnosu na toku optube za koju se izjasnio da se smatra krivom kao
to je to u konkretnom sluaju), kao i albe treih osoba I. ., K. ., M. S., P. S., B. S., I. S.2,
S. V. B., te pravnih osoba A. s. d.o.o. i P. d.o.o. (zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi)
za sada su bespredmetne.
S obzirom na sve navedeno, na temelju l. 483. st. 1. ZKP/08, odlueno je kao u
izreci.
Zagreb, 30. rujna 2015. godine
Zapisniarka:
Martina Slunjski, v.r.

Predsjednica vijea:
Senka Klari-Baranovi, v.r.