st e mu dugake ui...?

- Dugake ui? Misli dugake kao u magarca?

- Ne! Kao u zeca.
- Uh, to je jo gore. Znai, nema spavanja do ponoi?
- Ni sluajno!
- Jesi li ti siguran da je no medvjeda ba noas?
- Nisam.
- Moe li onda no medvjeda biti sutra?
- Moe!
- Laku no, medo!
- Laku no, Ivane!
**********

PATULJAK SAN
Veliko stablo usred livade dom je mnogih ptiica. To je ujedno i najveselije mjesto
na livadi. Od rana jutra, i prije nego to Sunce

izviri iza breuljka, odavde se poinje

razlijegati cvrkut stotine malih pernatih stvorenja.
Ipak, jutros je taj amor toliko glasan da je svakome jasno kako se dogaa neto
vrlo neobino. O emu li samo ptiice tako ustro
raspravljaju?
- Pogledajte ispod stabla, drage moje prijateljice! - uzbueno e plavetna sjenica.
- Pa to je patuljak San! - zacvrkue vrabac. - Nije li ve odavno trebao biti u
svome dvorcu navrh planine?
Svatko pametan naime zna da djeca mogu vidjeti patuljka samo dok spava.
Budui da patuljci ne vole da ih djeca vide, spavaju
jedino u svome dvorcu.
Patuljak San cijelu je no dobroj djeci nosio lijepe snove. Pred jutro je bio toliko
umoran da je odluio na trenutak sjesti. Kako je sjeo, tako je zadrijemao.

- Probudi se, probudi se! - prodrma ga njegov pomonik Tin. Patuljak otvori oi i
istog trena postane nevidljiv. Stavi na lea vreu
sa snovima, otvori kiobran i odleti u svoj dvorac.
**********
USPAVANKA

Jednom davno, u jednoj velikoj umi, ivjeli

su vjeverica, mii, lisica, zeko, jei i srna.
Svake veeri sjedili bi do kasno u no kraj potoka i priali prie za laku no, ali
nikako nisu mogli zaspati.
- Kad bismo barem imali nekoga tko bi nam svirao uspavanku! - jadikovali su
maliani.
- Je li me tko traio? - javi se otar glasi iz trave.
- A tko si ti? - upita lisica.
- Zrikavac! Znam svirati stotinu uspavanki.
Hoete li posluati?
Ne priekavi odgovor, zrikavac pone svoju pjesmu. Maliani sklope oi i usnu.
Otada im zrikavac svake veeri svira uspavanku, a lisica ga zauzvrat svako jutro
nosi na leima.
**********
LIJENI JURICA
- Divna li dana za ljenarenje! protegne se Jurica, izuje cipele, skine arape i
legne pod stablo. Jo samo kad bi trenje bile velike kao bundeve!

- Zato? upita ga stablo.

- Zato da se ne moram stalno penjati po te sitne pekulice koje imaju toliko
kotica da me ve bole eljusti od silnog pljuckanja.
- Hm, hm! zauti stablo. I ti bi, dakle, htio da trenje budu velike kao
bundeve?
teta to ne zna arobne rijei.
- Zar postoje arobne rijei?
- Prisloni uho uz moje deblo pa e ih uti.
! Jesi li upamtio?
- Kako da ne!
iri-bu, iri-ba, trenja kao bundeva!
- Treees! padne bundevasta trenja Jurici ravno na palac.
- Auaaa! jaukne Jurica i skoi uvis drei se za nogu.
- iri-bu, iri-ba, palac kao bundeva! nasmije se stablo.
**********
LETEI SLONI
- Kako li je samo lijepa trava ispod mog breuljka! glasno razmilja sloni.
Puno zelenija nego ovdje gore.

- Zato ne sie? upita ga guter.

- Jako je strmo odgovori sloni. Bojim se da bih se mogao poskliznuti i pasti
koliko sam dug i irok.

- Da ja imam tako velike ui kao ti, ne bih nikada hodao.

- Kako to misli, guteriu?
- Mahao bih uima to bih jae mogao i letio kao ptica. Pokuaj!
Sloni uzme zalet, isprui surlu, zamahne uima i baci se niz breuljak.
- Dum-du-du-duum! zatrese se livada, a sloni ostade leati potrbuke.
- Pao sam koliko sam dug i irok! izusti zaueno.
- Zato nisi otvorio padobran? upita ga guter.
- Pa ja nemam padobran!
- Drugi put ga svakako nabavi! nasmije se guter.
**********
KROKODILSKA PRIA
Sloni se do mile volje naigrao u vodi, a onda umoran sjeo na obalu.

- Ispriaj mi jednu priu! - zamoli svog

prijatelja krokodila.
- Auauuu! - zijevne krokodil. - Jednom sam pojeo dvogrbu devu. Onako sit odluio
sam malo odrijemati, kad li mi netko pokuca na trbuh. "Tko me to uznemirava?",
ljutito sijevnem oima. "Ja! Pusti me van!" "A tko si ti?", pitam. "Morska krava.
Stanovala sam u devinoj grbi." Pustim
ja morsku kravu van, ali tek to sam ponovno sklopio oi, netko mi opet kucne po
trbuhu: "Tko se to usuuje opet mi remetiti san?", grmnem bijesno. "Ja! Pusti me
van!" "A tko si ti?", pitam. "Nosorog. Stanovao sam u drugoj devinoj grbi." Pustim
i njega van, ali oni mene nisu pustili
na miru. "A to ti misli, gdje emo mi sada stanovati kad si pojeo devu?", vele
oni meni. to mi je drugo preostalo nego da pustim i devu?" - zavri krokodil
svoju priu.
- A onda je deva sjela na magarca i odjahala u pustinju - nasmije se majmun.
- Kakva krasna pria! - oduevljeno e sloni.

- Ba ti hvala, prijatelju!
**********
PATULJAK IRI

Patuljak iri stanuje na vrhu kronje

stoljetnoga hrasta. Svako jutro sputa se niz stablo i odlazi u pekarnicu.
- Molim vas kilogram mrvica! kae pekaru, a pekar odmah vadi ispod tezge
vreu mrvica. iri je prebaci na lea, pa put pod noge do svoga hrasta.
- Stiu mrvice, stiu mrvice! cvrkuu ptiice im ga ugledaju na stazi. iri im
istrese vreu, popne se na svoju granu i uiva gledajui ih kako kljucaju.
Danas iri slavi sto pedeset esti roendan. Ptiice su dugo razmiljale to bi mu
poklonile, a onda su odluile da e mu kupiti
crvenu kapicu.
Kako li se samo iri obradovao roendanskom daru! Strpao je svoju raupanu
kosu pod kapicu i sav sretan izustio:
- Sada sam pravi patuljak!
**********
UMORNA PTIICA

Svake godine, kada nastupe hladniji dani, ptiice se

skupe u jato i krenu na dalek put u toplije krajeve. Nije lako satima mahati
malenim krilima dok Sunce nemilosrdno pri.
- Kako sam edna! - uzdahne ptiica.
Ali nigdje ni kapi vode dokle god see pogled. Visoko gore samo plavo nebo, a
dolje beskrajni uti pijesak.
- Vode, vode! - cvrkue ptiica slabanim glasom.
Odjednom joj krila popuste i ptiica padne kraj velikog kaktusa.
- No, to eka? Napij se! - namigne joj kaktus.
- Ali nigdje ne vidim vodu!
- Kljucni me! Ja sam bodljikava kanta puna vode.
Doista, kaktus je govorio istinu. Ptiica se napije slatkog soka, mahne krilcima i
veselo odleti za svojim jatom.
**********
TRI ELJE
- Plop! - bljesne arobni tapi, a pred mamom medvjedicom stvori se sjajna vila.

- Ispunit u ti jednu elju - ree vila

umilnim glasom.
- Samo jednu? - zaudi se medvjedica.
- Naravno! Nisam ja zlatna ribica koja ispunjava tri elje - uvrijeeno e vila.
- Oprosti, oprosti, nisam te htjela uvrijediti, ali ja imam tri medvjedia, pa sam
mislila...
- Nemoj nita misliti, nego mi reci jednu elju jer mi se jako uri. Moram jo
navratiti u duan po srebrne cipelice i svilene rukavice.
- Hm, a zar ba nikako ne moe ispuniti tri elje?
- No, dobro, ispunit u ti tri elje, kad si ve navalila.
- Prva je elja da moj najstariji medvjedi naraste velik, druga da srednji
medvjedi naraste velik, a trea da najmanji medvjedi
naraste velik.
- Neka ti bude! - ree vila i nestane.
Tri medvjedia izrasli su u velike medvjede koji i danas jako vole svoju mamu.
**********
UMILJENE CIPELE

- Dobro jutro, drage prijateljice! pozdrave crne gumene izme. - Kako ste noas spavale?
- to se to vas tie! - obrecnu se crvene lakirane sandalice. - Ne razgovaramo s
obinim prostim kaljaama.
- Ni mi! - umiljeno e ute konate cipelice.
- Ni mi! Ni mi! - zatopu i druga dva para cipela.
Gumene izme alosno uute u svome kutu.
- Brum! Bruuum! - zauje se grmljavina.
- Petre, pouri, zakasnit e u kolu!
Petar otvori ormari za cipele. Crvene sandalice veselo zatopu: Obuci nas!
- No, vi ste mi ba prave za kiu - nasmije se Petar, pa izvue crne gumene izme.
- ljap, ljap, ljap! - veselo gacaju izmice posred svake lokve na cesti.