Professional Documents
Culture Documents
Džon Serl Govorni Činovi Ogled Iz Filozofije Jezika
Džon Serl Govorni Činovi Ogled Iz Filozofije Jezika
SAZVEA
106
UREDNIK
MILO STAMBOLIC
CRTE NA KORICAMA: DUAN RISTI TEHNIKI UREDNIK: ARKO ROUU IZRADA KORICA: SNEANA NECI KOREKTOR: DRAGI BUGARI
IZDAVA: NOLIT, BEOGRAD, TERAZIJE 27 GLAVNI I ODGOVORNI
UREDNIK: MILO STAMBOLIC ZA IZDAVAA: RADIVOJE NEI, GENERALNI DIREKTOR TAMPA: VOJNA TAMPARIJA, BEOGRAD TAMPANO
U 2.000 PRIMERAKA.
DON SERL
GOVORNI
INOVI
Ogled iz filozofije jezika
NOLIT BEOGRAD
1991
SADRAJ
GOVORNI INOVI
Predgovor ..................................................................................
39
43
45
55
60
64
68
73
74
77
83
95
105
114
120
121
124
135
139
144
145
150
155
159
162
5. PREDIKACIJA
5.1. Frege o pojmu i predmetu ............................................
5.2. Nominalizam i postojanje univerzalija ........................
5.3. Ontoloke obaveze........................................................
5.4. Teorija iskaza sa stanovita termina .........................
5.5. Predikati i univerzalije..................................................
5.6. Da li je predikacija govorni in? ...............................
5.7. Pravila predikacije ....................................................
166
175
178
187
196
199
201
210
216
222
228
232
242
249
268
274
282
CIP -
800.1
Govorni inovi : ogled iz filozofije jezika / Don Serl ; [prevela
Mirjana uki], - Beograd : Nolit, 1991 (Beograd : Vojna tamparija).
- 294 str. ; 20 cm. - (Biblioteka Sazvea ; 106)
Prevod dela: Speech Acts / John R. Searle. Tira 2000. - Str. 9-35; Predgovor / Nenad Mievi.
ISBN 86-19-01910-4
929:801
(20) b)
3432972
Naslov originala
JOHN R. SFARLE
SPEECH ACTS: An Essay in the Philosophy of Language
Cambridge. Universirv Press, 1970.
PREVHLA
MIRJANA D U K I
PREDGOVOR
10
DON SERL
GOVORNI INOVI
JJ
isplative kao predmet analize, niti podjednako pouzdane kao vodi za filozofa - svakodnevni jezik je
pouzdan tamo gdje je rije o praktinim problemima
radi kojih je i nastao, nepouzdan kad su u pitanju
problemi znanosti ili ontologije. Austin predlae naziv
jezina (lingvistika) fenomenologija" kao prikladniji
od uobiajene etikete filozofija svakodnevnog jezika".
Svakodnevni jezik, kae dalje Austin, nije posljednja
rije za filozofa. Meutim, istie on, to je p r v a
r i j e " (Phil. papers, str. 185).
Ova slika vanosti prouavanja prua dojam da je
filozofija jezika samo propedeutika u neto vanije - u
prouavanje svijeta na kojeg se na govor odnosi. U
Austinovim Harvardskim predavanjima, meutim, jezik nije samo preliminarni ni provizorni predmet prouavanja. to je jo vanije, u njima se jezik i govor ne
istrauju kao nosioci informacije o svijetu, odvojeni
od svijeta i njemu suprotstavljeni", ve se govorenje
analizira kao djelatnost ravnopravna, analogna i bliska
ostalim svjetovnim" djelatnostima, a jezik kao sredstvo te djelatnosti. Tvrdnja da je govor djelatnost je
ope mjesto novije filozofije jezika. Spominjemo tri
varijante ove tvrdnje da bismo ih suprotstavili Austinovoj i Searleovoj, kako bimo istakli njezinu specifinost:
Govorenje je djelatnost koja se sastoji u aktiviranju
govornih organa, djelatnost koja poiva na stanovitoj
navici koju se stie i vjetini koju se ui.
Govor i jezik su energeia" djelatnost u kojoj
subjekt oblikuje svoju sliku svijeta, ili, jo odlunije,
svoj svijet". U toj djelatnosti susreu se subjekt i
objekt u jezinom medijumu koji posreduje medu
njima, ne kao mrtva stvar niti kao orue, ve kao
energeia", iva, aktivna zbilja koja se onda opredmeuje u jeziku kao sistemu.
Govor je karika u lancu injenja: Jezik i govor
(kao i manipuliranje znakovima uope) slue formira-
12
DON SERL
GOVORNI INOVI
J^
J4
DON SEKL
kojima su sve goccntrike rijei zamijenjene objektivnim koordinatama, i u kojima se iskaz ocjenjuje prvenstveno u njegovu odnosu spram neke ralnosti modela).
Ovaj okvir je zadan injenicom da se izricanje tretira
kao pojedinani in.
Govorit u o detaljima performativne analize kad
budemo prikazali Searleovu analizu tipinog performativa, obeanja.
Spomenuli smo da teorija govornih inova historijski polazi od otkria eksplicitnih performativa, kao to
je Obeanjem da u doi".
Ubrzo je bilo uoeno da se pojam performativa
moe proiriti. Reenica. Doi u" isto tako moe
posluiti kao obeanje, kao i Obeajem da u doi".
Makni se, inae u te skloniti silom" je upozorenje,
iako ne poinje sa Upozoravam vas..."
Tako je uoeno da vrlo velika skupina izjava ima
slian karakter kao i prvouoeni eksplicitni perfromativi, oni koji sadre poetak tipa Obeajem d a . . . "
kojim se precizira kakva se radnja njima vri. U
izjavljivanju reenice Doi u" implicitno je sadrano
obeanje. Prema tome, zato i to izjavljivanje ne bismo
smatrali performativnim.
Tako je pojam performativa proiren na golem
broj izjava (a prvouena podgrupa dobila je naziv
eksplicitni" peformativi, jer je u njima eksplicitno
naglaeno kakva se radnja vri).
Ostale su malobrojnijc, ali vane izjave tipa Lijepo je vrijeme", Dva i dva su etiri" koje ne izgledaju
posebno aktivno" ni performativno. Austin ih je
nazvao konstativi" jer se njima neto konstatira. Oni
su na poetku izgledali kao trn u oku performativne
analize, ali su i njih pokuali nekako pribliiti performativima.
Ako glavno svojstvo performativa nije to da oni
preciziraju i ekspliciraju radnju koja se njima vri, ve
GOVORNI INOVI
15
DON SERI.
istinit, njegova istinitost ostaje netaknutom pri promjeni okolnosti. (Ova konzervirajua snaga konstativa
nije samo stvar teoretiziranja o teorijama, ve esto
slui kao oslonac nekim praktinim doktrinama: uenje
o univerzalizmu znanosti sa svojim etikim implikacijama, poiva upravo na pretpostavci da je istina invarijant
u odnosu na pragmatiki determinirane aspekte znaenja).
Teoretiar koji zastupa tezu da analizu performativa treba generalizovati tako da ona obuhvati i konstative - zvat emo ga, kratkoe radi, performativist" mora pokuati relativirati ovu neovisnost o kontekstu,
ili, to ima vie izgleda na uspjeh, tvrditi da je ona
samo idealan, granini sluaj na koji ne moemo i ne
smijemo raunati kad prouavamo stvarno funkconiranjc jezika.
Teorija govornih inova doista i kree tim putem.
S njezinoga stajalita lista, dosljedno uzetog, tvrdnje
izgledaju kao pseudoperformativi, iskazi kojima neto
nedostaje do punog statusa govornog akta.
Zapoinjui s oiglednim, Austin spominje da je
konstativan" vezan uz tvrenje i tvrdnju, a da se
tvrenje po svojem karakteru ne razlikuje mnogo od
govornih akata kao to je upozoravanje ili protestiranje.
Nadalje, kae on, lako je nai primjere u kojima
tvrditi" nastupa u kontekstima opisivanja govornih
radnji ravnopravno opisima spomenutih akata: Kada
sam rekao da kii, nisam se kladio, ni dokazivao ni
upozoravao, jednostavno sam neto tvrdio o injenicama. Tu je tvrenje shvaeno kao neto to je govornik
inio, kao to je to sluaj i s klaenjem i upozoravanjem. Ne samo da su tvrditi" i upozoravati" ovdje u
odnosu komplementarne distribucije, ve je odnos
izmeu dimenzije injenja, pa time uspjenosti i neuspjenosti spram dimenzije istinitosti i lanosti analogan
iako ne sasvim isti za oba akta, Tvrdim da e padati
GOVORNI INOVI
17
kia" i Upozoravam te da e padati kia" oba posjeduju dvije dimenzije, jednu u kojoj ih se ocjenjuje kao
akte, i drugu u kojoj ih se ocjenjuje u odnosu spram
injenica, u ovom sluaju spram padanja kie, iako je
kod tvrdnje odnos dimenzije akta i dimenzije istinitosti
lanosti tjenji: tvrdnja je uspjena u prvom redu onda
kad je istinita. A fortiori onda vai da nema nunog
sukoba izmeu
a) toga daje nae emitiranje izjave injenje neeg,
b) da je naa izjava istinita ili lana.
Dojam da je tvrenje govorni akt kao to je to
upozoravanje ili klaenje pojaava se kad razmotrimo
grupu performativa koja stoji negdje izmeu konstatiranja" i onih govornih akata koje smo dosad razmatrali
kao tipino performativne. Izjave ove grupe nazivaju
se ekspozitivima:
Svjedoim da
Dokazujem da
Zakljuujem da
Predviam da ....
Teorija istie da korpus ekspozitivne izjave ima
oblik iste tvrdnje ali da je ta tvrdnja prefiksirana
eksplicitnim performativnim glagolom koji pokazuje
kako ta tvrdnja treba da se uklopi u kontekst konverzacije razgovora, dijaloga i openito izlaganja. Uloga
koju te vrste izjave igraju u izlaganju, ekspoziciji,
donijela im je naziv. Nisu, meutim, svi glagoli koji
slue uklapanju tvrdnji u kontekst izlaganja podjednako
isti performativi (npr. Ja postuliram da..." ima isto
performativno ponaanje, dok Pretpostavljam da ..."
nema).
Ekspozitivi esto obiljeuju stav govornika prema
vlastitim rijeima, slue za to da se naglasi pravac
izlaganja, poterta ono to govornik smatra vanim (ili,
obratno, sakrije ono to ne eli isticati).
18
DON SERL
Ekspozitivi su rijei dijaloga", koji esto markiraju vanije toke u dijalogu, usmjereni su na to da
sugovorniku olakaju (ili, katkad, oteaju) sudjelovanje
u razgovoru, prepoznavanje komunikacijske namjere i
da ga potaknu na precizno razumijevanje reenog.
Ovo spominjanje ekspozitiva samo je predzadnji
korak - na kraju konstativi su shvaeni kao podvrste
performativa - upravo performativi kojima se neto
tvrdi. U tradiciji performativne analize ima mnogo
zanimljivih pokuaja da se fundamentalni filozofski
pojmovi pojasne ovom performativnom interpretacijom
izjava u kojima nastupaju (npr. da se pojam znanja
pojasni polazei od toga da ovjek koji kae Znam da
to-i-to" zapravo vri in, daje jamstvo za istinitost
toga-i-toga itd.). Performativna analiza tako je proopena na sve izjave. U svim izjavljivanjima identificiran
je poseban nivo - na kojem se neto ini izjavom, i to
ba samim izjavljivanjem, ne kroz neke njegove daljnje
posljedice. Taj nivo je, ini se, posebno vezan uz
okolnosti, napose uz drutvena pravila i konvencije.
To je nivo kojim se bavi teorija govornih inova (akata).
Da rezimiramo:
Govorenje je jezina djelatnost samo na jednom
od nivoa - taj nivo nije neposredno prepoznatljiv, on
zahtijeva analizu, rasuivanje po analogiji s nekim
sluajevima koji u prvi mah izgledaju kao izuzetak a
ne kao pravilo (eksplicitni performativi), nivo na kojem
se govorenje moe smatrati specifinom jezinom djelatnou definiran je zahtjevom za konvencionalnou
(uvrijediti nekog, prevariti nekog, jesu radnje koje se
obino obavljaju upotrebom rijei, ali Searle restringira
pojam jezine djelatnosti i iskljuuje te sluajeve).
Searle ne samo da izlae teoriju govorne djelatnosti
u kojoj ni govor" ni djelatnost" nisu trivijalizirani,
ve prua istodobno i stanoviti model, paradigmu koja
treba da rukovodi prouavanjem govorne djelatnosti.
GOVORNI INOVI
19
20
DON SERL
GOVORNI INOVI
21
22
DZON SFRL
htjelo uiniti. Ova znaajka omoguuje Searleovo intencionalistiko tumaenje govornog akta: izvriti ilokutorni akt je po definiciji ovisno od posjedovanja
namjere da govornik razumije taj akt u smislu u kojem
je ovaj bio intendiran.
Slijedea znaajka tie se naina na koji ilokutorni
akt uspijeva", odnosno djeluje (takes cffcct): imenovanje broda ini da brod stie i ima ime.
Konano, ilokutorni akti konvencijski zahtijevaju
stanovit nastavak: pitanje po definiciji trai odgovor,
zapovijed po definiciji trai izvrenje, pri emu je ovo
po definiciji" vezano uz konvencije koje definiraju
ilokutorni akt pitanja ili zapovijedi.
Searle je naslijedio obrise teorije ilokutornih akata
i predloio inovacije. Neemo ovdje slijediti njegovo
vano razlikovanje ilokutornc i propozicijske komponente, ve se okreemo konkretnom primjeru - njegovoj analizi jednog govornog ina.
Obeavanje je, kae Searle, radnja rukovoena
stanovitim konvencionalnim pravilima. Tek zahvaljujui tim pravilima ona je uope mogua - pravila tu
ine neto vie od pukog upravljanja, ona ispostavljaju
radnju, tvrdi Searle. (Ovu tvrdnju je, ini nam se, dosta
teko ispravno razumijeti ako ne raspolaemo razraenom i nezavisno provjerenom teorijom o tomu Sto za
radnju znai da bude konstituirana".) Pravila posjeduju poneto specifian oblik. Prikazat emo Searlcovu
konstrukciju i popratiti je kritikim primjedbama.
Obeanje se grana na svojem znaenjskom planu
na dvije sastavnice. Pretpostavimo da je Pero obeao
da e doi. Jedna sastavnica je Perin akt obeavanja,
druga je sadraj obeanja, naime obeani Perin dolazak". Obeanje je korelirano s ilokutornom silom
Perine izjave. Sto je s Perinim dolaskom"? U analizi
on dobiva standardni oblik suda, odnosno propozicije.
Pero e doi". Drugim rijeima, obeavanje se sastoji
GOVORNI INOVI
23
iz barem dvije komponente, od kojih je prva nesamostalni propozicijski akt, kojim se iznosi neki sud, a
druga dovreni ilokutorni akt u kojem se tim sudom
neto ini.
Searle dri da se ovo semantiko razlikovanje
mora ponoviti na planu izgradnje reenica, u sintaksi.
Negdje je ono vidljivo na povrini reenice: Obeajcm
da u doi" jasno se grana u obeajem" i u ...da u
doi". Negdje je, kae Searle, ono naznaeno naglaskom i intonacijom. Negdje ga pak moramo pretpostaviti u dubinskoj strukturi" reenice^ U svakom sluaju
ovaj sintaksiki analogon ilokutorne sile specifira narav
govornog akta. Searle e ga nazvati pokazateljem
ilokutorne sile".
Pokazatelj ilokutorne sile - mi emo ga obiljeavati
kraticom PIS - j e teorijski konstrukt, analogon performativnom prefiksu, realiziran u govoru na razliitie
naine.
Searle nadalje tvrdi da je mogue i da se isplati
formulirati pravila obavljanja govornih radnji (pravila
koja preciziraju uvjete, smisao i nain vrenja govornih
radnji) kao pravila upotrebe PIS-a (tonije kao pravila
upotrebe onih oznaka koje u danom sluaju realiziraju
zadani PIS). Ova tvrdnja izgleda ispravnom, pogotovu
ako je se shvati posve doslovno, meutim, ona moe
dovesti do stanovitih nesporazuma naelne naravi.
(Searle prezentira svoja pravila kao znaenjska, semantika pravila. Neka od njih, meutim, teko da mogu
biti neposredno znaenjska. Tako on, posve ispravno,
dri da se sugovorniku normalno obeaju stvari do kojih
mu je stalo, a ne stvari koje eli izbjei. Ovakva tvrdnja
mogla bi se bez daljnjega izloiti kao praktino pravilo
o tomu pod kojim uvjetom ima smisla neto obeati.
Searle je, meutim, izlae kao znaenjsko pravilo koje
rukovodi upotrebom PIS-a kojim obeajemo. Takvo
neposredno semantiziranje razgovorne situacije vodi
24
DON SERL
GOVORNI INOVI
25
26
DON SERL
GOVORNI INOVI
27
28
DON SERL
taciji to ukljuuje dodatnu jednakost: pravila iskazivanja su pravila ponaanja u danoj situaciji. Semantika
struktura jezika, kae Searle je realizacija u skladu s
konvencijama, temeljnih konstitutivnih pravila. Ova
konstitutivna pravila su, kao to smo vidjeli na primjeru
obeavanja, pravila o tomu kad je primjereno uiniti
neku radnju. Semantika struktura je zadana pravilima
injenja, pravilima koja nas ue u kojim je uvjetima
doputeno i uope smisaono neto obeati, nekome
zaprijetiti itd,
Searleova analiza govornih inova oito je namjenjena i filozofima i prouavaocima jezika. Njezini
tehniki detalji posebno su zanimljivi ovim drugima.
Teorija govornih akata ima mnogo uspjeha u lingvistici
i prouavanju diskursa. Sam Searle ju je uspjeno
primjenio i na teme kao to je metafora i fikcijski
govor. U samoj filozofiji jezika danas je tema govornih
inova manje u sreditu negoli je bila u ezdesetim i
sedamdesetim godinama, ali daleko od toga da bi bila
irelevantna.
Izloivi u prvom dijelu knjige opu teoriju, Searle
je u drugom dijelu primjenjuje na filozofske probleme
iz vie filozofskih podruja.
Teme kao to je odnos izmeu biti i treba, fundamentalan za etiku, ili pak ontoloki problem univerzalija, bivaju obraivane sredstvima analize govornih
inova. Searleova rijeenja izazivala su kontroverze, a
njegova prezentacija je uvijek jasna, zakljuci hrabri i
od tih se njegovih analiza uvijek moe mnogo nauiti.
Ostat emo sasvim kratko na podruju filozofije
jezika da bismo prikazali u nekoliko naznaka jednu
temu.
Pogledajmo kako Searle primjenjuje rezultate
svoje analize govorne djelatnosti na klasian problem
teorije znaenja, pitanje referencije. Referencija je
odnos izmeu jezika-govora i realnosti. Kad kaem
Ovaj stol je sme" referirao sam na stol. Kako?
GOVORNI JNOVI
29
30
DON SERI.
GOVORNI INOVI
31
32
DON SERL
GOVORNI INOVI
33
moe posjedovati intencionalnu usmjerenost na predmet. Intencionalnost je toliko posebna po svojim znaajkama da je samo svjesna stanja mogu imati. Prema
tome, raunari ne posjeduju intencionalnost, njihova
stanja nemaju sadraje i ne referiraju bez svjesnosti,
onda ni ljudski nesvjesni misaoni" procesi nisu intencionalni, pa dakle ni mentalni.
Naravno, glavna premisa argumenta jeste da nema
intencionainosti bez svjesnosti. Intencionalnost je posebna.
Po emu je intencionalnost tako posebna?
Prvo, i to je klasini problem relacije medu fizikim
predmetima su relacije medu postojeim predmetima,
a mnogi dre da je svaka relacija takva. No usmjerenost
misli na predmet nije te vrste, barem na prvi pogled.
Prvo, moemo misliti o predmetima koji vie ne postoje
(pokojnicima, lanjskom snijegu itd.), drugo 0 predmetima koji nikad nisu ni postojali (o jednorogu ili o Vili
Ravijojli). Kakav je to odnos spram nepostojeeg
objekta?
To ne moe biti realna relacija, budui da joj
nedostaje vanjski (ko)-relat.
Pored toga, intencionalni odnos" prema predmetu pokazuje stanovite anomalije.
Uzmite primjer jadnog Edipa. Edip je htio spavati
s tebanskom kraljicom za koju nije znao da je njegova
majka. Zaboravite psihoanalizu i pretpostavite da Edip
na pitanje eli li spavati sa svojom majkom?" uasnuto i iskreno odgovara Ne".
Tada je istinito slijedee:
Edip hoe spavati s tebanskom kraljicom.
Tebanska kraljica je Edipova majka.
Edip nee spavati sa svojom majkom.
Slikovito se situacija moe opisati uz pomo metafore vida" (aspekta). Edip hoe spavati s Jokastom,
34
DZON SERL
GOVORNI INOVI
35
GOVORNI INOVI
Dagmaru
PREDGOVOR
4()
DON SERL
Rut Anderson (Ruth Anderson) za nadgledanje kucanja, R. M. Harniu (R. M. Harnish) i M. apiri (M.
Shapira) za rad na indeksu pojmova, D. Parfitu za
pomo kod korekture i R. B. Kitaju za likovno reenje
naslovne strane. A najvie od svega elim da zahvalim
svojoj supruzi za neprekidnu pomo i savet.
D.R.S.
PRVI DEO
Teorija govornih inova
Prvo poglavlje
METODI I OBIM
44
DON SERL
GOVORNI INOVI
45
46
DON
SERL
GOVORNI INOVI
47
4g
DON SERL
GOVORNI INOVI
49
50
DON SERL
GOVORNI INOVI
51
52
DON SERL
Tvrenje da okulista" znai oni lekar nije tvrenje koje mora da zadovolji bilo koji kriterij sinonimnosti koji filozofi mogu da predloe, ve pre svaki
predloeni kriterij sinonimnosti treba da bude u skladu
sa takvim injenicama kao to je ona da je oni lekar'"
sinonimno sa okulista'1. Mancvrisanje pojmom tanosti nije od neke velike pomoi, jer kao to je Vitgentajn (Wittgenstein) ukazao, tanost je relativna u
odnosu na neku svrhu; za svrhu za koju upotrebljavamo
sinonime, okulista" je upravo sinonimno sa oni
lekar". Na primer, moje dete koje zna znaenje reci
oni lekar", a ne zna znaenje reci okulista", pita
me ta znai okulista?" i ja mu kaem: Okulista znai
oni lekar". Zar mu ovim nisam rekao upravo ono to
on eli da zna?
U stvari, meni se ini da pojmovi analitinosti i
sinonimnosti i nisu od velike koristi u filozofiji. 1 suvie
je graninih sluajeva, a premalo onih koji su jasni. U
sluaju analitinosti toliko vrsta iskaza ukljueno je u
denotaciju i ima i suvie nerazjanjenih pitanja (na
primer, da li su tvrenja u aritmetici uistinu dovoljna
kao paradigma analitinosti da bi se mogla nazvati
analitikim"?) da bi taj termin postao neto vie do
prilino tupo orue filozofske analize. Ali opet, samo
otkrivanje njegove nedovoljne otrine i sledstvene sumnje u pogledu njegove korisnosti pretpostavljaju shvatanje tog pojma i razlikovanje izmeu analitikih i
ne-analitikh iskaza.
Sve u svemu, oblik argumenta koji uzima jedan
pojam (projektivne vrste) - pojam koji je ve u upotrebi
i o ijoj primcnljivosti postoji opte slaganje - i za taj
pojam kae da je na neki nain manjkav, jer ne postoje
nikakvi odreeni kriteriji njegove primenljivosti, nikada sam po sebi ne moe da utvrdi da taj pojam nije
shvaen ili da nije valjan. Najvie to taj argument
III Ludwig Wingcnstcin: Philmophtcal Investigation, Ncw York, 1153. par. 88.
GOVORNI INOVI
53
54
DON SERI.
GOVORNI INOVI
55
56
DON SERL
GOVORNI INOVI
5-7
58
D/ON SI Kl
GOVORNI INOVI
5<J
DON SERL
zahtev da opravdam svoju intuiciju da dato pojavljivanje rei neenja" znai isto to i neko drugo pojavljivanje te iste reci. Takve intuicije se mogu opravdati,
ali samo pozivanjem na druge intuicije.
1.4. Zato prouavamo govorne inove
U prethodnom odeljku rekao sam da pretpostavljam da govoriti neki jezik znai ukljuiti se u neki
oblik ponaanja kojim upravljaju odreena pravila. Tu
pretpostavku nisam ni pokuavao da dokaem, ve sam
je nudio vie kao objanjenje injenice da je vrsta
znanja izraena u dalim lingvistikim odreenjima
mogua. U izvesnom smislu, ela ova knjiga moe se
shvatiti kao jedan pokuaj da se ova pretpostavka
ispita, da se iskau neke od posledica te pretpostavke
i da se ona tako proveri. U ovom postupku nema
cirkularnosti, jer ja pretpostavku jezika kao intencionalnog ponaanja, koje je ureeno nekim pravilima,
koristim da bih objasnio mogunost postojanja lingvistikih odreenja, a ne da bih obezbedio dokaze za
ova odreenja. Ova pretpostavka dobie sledei oblik:
govoriti neki jezik znai izvravati govorne inove kao
to su in tvrenja, nareivanja, postavljanja pitanja,
davanja obeanja i tako dalje. I reeno jo apstraktnijim
jezikom, govoriti neki jezik znai izvravati inove kao
to su inovi referencije i predikacije; drugo, ti inovi
se vre u sklada sa nekim pravilima upotrebe jezikih
elemenata i, najzad, ta pravila i omoguuju izvoenje
ovih inova.
Razlog zbog kojeg istraivanje usredsreujem na
govorne inove ja ovaj: svaka jezika komunikacija
ukljuuje jezike inove. Jedinica jezike komunikacije
nije, kao to je opteprihvaeno, simbol, re ili reenica, ili ak znaci kojima su simboli, reci ili reenice
GOVORNI INOVI
61
62
DON SERL
GOVORNI INOVI
63
64
D2ON SERL
GOVORNI INOVI
55
ffo
DON SERL
podrazumeva (namerava da prenese, eli da komunicira u nekom izriaju, itd.) X, mogue je da postoji
jedan izraz / takav da je / taan izraz ili formulacija
A"-a. Izraen simbolima, ovaj princip bi glasio:
(G) (X) (G podrazumeva X -> P (3 /) (/ je taan
izraz *-a). 1 5
Da bismo izbegli dve vrste nesporazuma, treba
naglasiti da princip izrazivosti ne povlai da je uvek
mogue nai ili izmisliti neki oblik izraza koji bi kod
sluaoca proizvodio onaj efekat koji govornik misli da
proizvede; na primer, literarni ili poetski efekat, oseanja, verovanja, itd. Potrebno je da ono to govornik
misli razlikujemo od nekih vrsta efekata koje on
namerava da proizvede kod sluaoca. O ovome e biti
vie reci u drugom delu knjige. Drugo, princip da sve
to se moe misliti [podrazumevati] moe se i rei, ne
povlai da sve to se moe rei, drugi mogu i da
razumeju; jer, to bi iskljuilo mogunost privatnog
jezika, jezika koji bi svakome, izuzev samom govorniku, logiki bilo nemogue da razume. Moe se pokazati
da je takav jezik u stvari logiki nemogu, ali ja se u
svom istraivanju neu baviti tim pitanjem.
Princip izrazivosti se grana i ima iroke posledice.
Na primer, (u etvrtom poglavlju) on nam omoguuje
da objasnimo neke znaajne odlike Fregeove teorije o
smislu i znaenju. On ima za posledicu to da sluajevi
u kojima govornik ne kae tano ono to podrazumeva
- glavne vrste ovih sluajeva su nedoslovnost, neodreenost, dvosmislenost i nepotpunost - nisu teorijski
gledano bitni za jeziku komunikaciju. Ali najvanije
za svrhe ovog istraivanja jeste to da nam taj princip
omoguuje da pravila za izvoenje govornih inova
izjednaimo sa pravilima upotrebe izvesnih jezikih
15 Ovakva formulacija ukljuuje eksplicitnu upotrebu kvantifikatura putem modalnog
konteksta. Ali poSto je vrsi eiitilcta koja je kvantifikovana ionako .intenzionalna'. modni ni
kontekst ne predstavlja neki naroit problem.
GOVORNI INOVI
Drugo poglavlje
GOVORNI INOVI
69
-.r.
DON SERL
GOVORNI INOVI
7]
jednak odnosu izmeu kupovanja vozne karte i penjanja na voz, s jedne strane, i putovanja vozom, s druge.
Ovi inovi, dakle, nisu sredstva za postizanje nekog
cilja. lzriajni inovi stoje prema iskaznim i ilokutornim
inovima u odnosu u kome, na primer, stavljanje znaka
,,X" na glasaki listi stoji prema glasanju.
Ove tri vrste inova odvajamo zato to je ,kriterij
identiteta' u svakome od tri sluaja razliit. Ve smo
videli da isti iskazni inovi mogu biti zajedniki razliitim ilokutornim inovima. Isto tako, oigledno je da
se jedan izriajni in moe izvesti bez izvoenja iskaznog ili ilokutornog ina (neko moe izrei reci ne
rekavi nita). Slino, ako razmotrimo izriaj reenice:
5. Gospodin Semjuel Martin je redovni puca
duvana, moemo nai razloge da kaemo da bi u
izvesnim kontekstima govornik koji izrie ovu reenicu
izvodio isti iskazni in koji nalazimo u reenicama od
1 do 4 (referenca i predikacija bi bile iste), i isti
ilokutorni in kao onaj u reenici 1 (daje se isto
tvrenje ili potvrivanje). Meutim, izriajni in razliit
je od onog koji je dat u sve etiri reenice poto se
izrie reenica koja ne sadri one iste reci ve samo
neke od morfema sadranih u prethodnim reenicama.
Tako, izvodei razliite izriajne inove, govornik moe
izvoditi iste iskazne i iste ilokutorne inove. Naravno,
treba imati u vidu da ni izvoenje istog izriajnog ina
od strane dva razliita govornika, ili ak od strane
jednog istog govornika u razliitim situacijama, ne
mora da bude izvoenje istih iskaznih i ilokutornih
inova. Na primer, ista reenica moe se upotrebiti za
pravljenje dva razliita tvrenja. Izriajni inovi sastoje
se prosto u izricanju skupa reci. Ilokutorni i iskazni
inovi sastoje se u izricanju reci u reenicama u
odreenim kontekstima, pod odredenjim uslovima i,
kao to emo kasnije videti, sa odreenim namerama
[intencijama].
72
DON SKRL
GOVORNI INOVI
73
74
DON SERL
GOVORNI INOVI
75
7(j
DON SERL
ili na neku pojedinanu stvar, i onih koji se upotrebljavaju da referiraju na ono to filozofi nazivaju univerzalije. Na primer, treba praviti razliku izmeu izraza
kao to su Mont Everest" i ova stolica" i izraza kao
to su broj tri", crvena boja" i pijanstvo". Termin
referirajui izrazi" ograniiu, ako nije drugaije naznaeno, na izraze koji se upotrebljavaju da referiraju
na pojedinano, a raspravu o referiranju na univerzalije
odloiu za Peto poglavlje ove knjige. Termin referirajui izrazi" koristiu kao srkaenicu za odreeni
izrazi u jednini koje se koriste za referiranje na pojedinanosti". Napominjem da termin referirajui izrazi"
ne povlai da izrazi referiraju. Naprotiv, kao to je
ranije naglaeno, referiranje je govorni in, a govorne
inove izvode govornici izricanjem reci, a ne recima.
Rei, sluei se mojom terminologijom, da neki izraz
referira (predicira, tvrdi, itd.) jeste ili besmisleno ili
pak samo skraeni nain da kaemo da govornik
upotrebljava neki izraz da bi referirao (predicirao,
tvrdio, itd). Tu skraenicu u i ja esto koristiti u ovom
svom radu.
Za pojmove odreene reference i odreenog referirajueg izraza jo nisu odreene precizne granice. Da
bi se ilustrovali paradigmatini sluajevi odreene reference, moe se dati skup reenica koje sadre takve
izraze, ali jo uvek e se u mnogim sluajevima zadrati
sumnja da li se data upotreba reci moe opisati kao
primer reference ili ne. Na primer, kada potpisujemo
neki dokument, da li mi tada referiramo na sebe? Da
li glagoli dati u razliitim vremenima referiraju na
vreme njihovog izriaja. Ovim primerima, izgleda,
nedostaju mnoge odlike koje daju obeleje paradigmatinim sluajevima odreene reference. Uobiajena
pogreka koju prave filozofi je pretpostavka da na
takva pitanja moe da se da ispravan i nedvosmislen
odgovor. Ili jo gore, da je pojam referiranja bezvredan
GOVORNI INOVI
77
78
DON SERL
GOVORNI INOVI
79
Sa semantike take gledita u sintaktikoj strukturi reenice moemo razlikovati dva (ne nuno odvojena) elementa koje emo nazvati iskazni pokazatelj i
pokazatelj ilokutorne snage. Pokazatelj ilokutorne
snage upuuje nas kako da posmatramo dati iskaz ili,
drugaije reeno, pokazuje koju ilokutornu snagu taj
izriaj treba da ima, to jest, koji ilokutorni in govornik
izvodi u izriaju te reenice. Sredstva kojima se u
engleskom jeziku naznaava ta ilokutorna snaga su:
red reci, naglasak, intonacija, znaci interpunkcije, glagolski oblik i takozvani performativni glagoli9. Vrstu
ilokutornog ina koji izvodimo moemo da naznaimo
tako to emo reenicu zapoeti sa Izvinjavam se",
Upozoravam vas", Tvrdim", itd. U stvarnim govornim situacijama esto sam kontekst razjanjava ilokutornu snagu izriaja, bez uvoenja odgovarajueg eksplicitnog pokazatelja ilokutorne snage.
Ako ovo razlikovanje u semantici ima bilo kakav
znaaj, onda se moe oekivati da i u sintaksi postoji
slino razlikovanje, iako se sintaktiko predstavljanje
semantikih injenica nee uvek oitovati u spoljanjem
obliku te reenice. Na primer, u reenici Obeavam
da u doi" spoljanja struktura nas spreava da pravimo razliku izmeu pokazatelja ilokutorne snage i
pokazatelja iskaznog sadraja. U tom pogledu, ona se
razlikuje od Ja obeavam da u ja doi", gde se razlika
izmeu pokazatelja ilokutorne snage (ja obeavam")
i pokazatelja iskaznog sadraja (da u ja doi") oituje
u samom spoljanjem obliku reenice. Ali ako dublje
prodremo u samu strukturu prve reenice, nai emo
da naznanik fraze koji lei u osnovi prve i takode u
osnovi druge reenice sadri sledee: Ja obeavam +
ja u doi". U dubljoj strukturi reenice ove elemente
koji odgovaraju pokazatelju ilokutorne snage esto
nalazimo sasvim odvojeno od elemenata koji odgova9 Objanjenje ovog pojma videli u Austin, op. cit. sir. 4. i dalje.
80
DON SERL
raju pokazatelju iskaznog sadraja, ak i u onim sluajevima gde, na primer, na povrini strukture, izostavljeni elementi koji se ponavljaju skrivaju tu razliku.
Naravno, ja time ne kaem da, uopte uzcv, u naznaniku fraze koji lei u osnovi svake reenice postoji
jedan jedini element koji oznaava ilokutornu snagu te
reenice. Naprotiv, meni se ini da se u prirodnim
jezicima ta ilokutorna snaga naznaava pomou mnogih
raznih sredstava. Neka od tih sredstava su sintaktiki
veoma sloena.
Ovo razlikovanje izmeu pokazatelja ilokutorne
snage i iskaznih pokazatelja bie nam od velike koristi
u Treem poglavlju, kada budemo analizirali ilokutorni
in. Poto razliite vrste ilokutornih inova mogu imati
zajedniki iskaz, analizu iskaza odvojiemo od analize
vrsta ilokutornih inova. Postoje pravila za izraavanje
iskaza, pravila za referencu i predikaciju, ali mislim da
se ta pravila mogu razmatrati odvojeno od pravila za
naznaavanje ilokutorne snage, pa u tu raspravu
odloiti za etvrto i Peto poglavlje.
Ova razlikovanja mogu se simboliki predstaviti
na sledei nain:
Opti oblik (mnogih vrsta) ilokutornih inova jeste
F(p)
gde se kao vrednosti promenljivc ,,F" javljaju razna
sredstva za odreivanje ilokutorne snage, dok ,,p"
10
predstavljaju izrazi za iskaze . Tako razliite vrste
ilokutornih inova moemo simboliki izraziti u ovim
oblicima:
(p) za potvrivanja
! (p) za komande
Ob (p) za obeanja
U (p) za upozorenja
l(p) za da-ne pitanja,
10 U ovaj model ne mogu se smestiii svi ilokutorni inovi. Na prime r. ..Ura za
Manfcsler Junajied" ili Dole Cezar", imali bi oblik Fin) gde se umesto .." slavlja
referirajui izraz.
GOVORNI INOVI
gl
82
DON SERL
GOVORNI INOVI
84
DON SERI.
GOVORNI INOVI
05
Sa filozofskog stanovita vano je shvatiti da konstitutivna pravila postoje i kakva je njihova priroda.
Tako, na primer, neki filozofi, postavljaju pitanje
Kako davanje obeanja moe da stvori neku obavezu?" Slino bi bilo i pitanje Kako se postizanjem gola
dobija 6 poena?" Poto su postavljena na ovaj nain,
na ova pitanja se moe odgovoriti navoenjem pravila
oblika X vai kao Y". To, naravno, ne znai da se
oba pitanja ne mogu izraziti i na drugi nain tako da
se njima dotakne i problem institucije obeanja ili pak
igre fudbala.
Razlika koju sam pokuao da naznaim je jo uvek
prilino neodreena i pokuau dalje da je objasnim
razmatrajui dve formule koje sam koristio da bih
okarakterisao konstitutivna pravila: Stvaranje konstitutivnih pravila, dakle, stvara mogunost za nove
oblike ponaanja", i Konstitutivna pravila esto imaju
oblik: X vai kao Y u kontekstu C".
Novi oblici ponaanja": u trivijalnom smislu stvaranje bilo kog pravila stvara mogunost novih oblika
ponaanja, naime ponaanja koje se izvodi u skladu s
tim pravilom. Meutim, ovu primedbu ne moemo
uzimati u tom trivijalnom smislu. Ono to podrazumevam najbolje se moe izraziti jednim formalnim oblikom. Tamo gde je pravilo isto regulativno, ponaanju
koje je u skladu s tim pravilom moe se pridati isti opis
ili specifikacija (isti odgovor na pitanje ta je on
uinio?") bez obzira da li pravilo postoji ili ne, pod
uslovom da opis ili specifikacija ne referiraju izriito
na to pravilo. Ali tamo gde imamo konstitutivno
pravilo (ili sistem pravila), ponaanju koje je u skladu
s tim pravilom mogu se pridati takve specifikacije i
opisi koji inae ne bi mogli da se daju kada to pravilo
(ili pravila) ne bi postojalo. Da bismo to bolje razumeli,
naveemo nekoliko primera.
ftfo
DON
SERI.
GOVORNI ClNOVT
87
gg
DON SERL
GOVORNI INOVI
gg
9()
DON SERL
GOVORNI INOVI
9J
92
DON SERL
GOVORNI ClNOVJ
93
94
DON SERL
GOVORNI INOVI
95
objasnili neko ljudsko ponaanje, moramo da pretpostavimo daje ono izvedeno u skladu sa nekim pravilom,
ak i ako sam delatelj nije u stanju da navede pravilo
po kome dela i moda ak nije svestan injenice da on
dela u skladu sa tim pravilom. To to on zna kako da
ini neto moe se objasniti na odgovarajui nain samo
pomou pretpostavke da on zna (daje zadobio, usvojio,
nauio) pravilo po kome je to tako i tako, ak i ako u
jednom znaajnom smislu on moda ne zna da mu je
to pravilo poznato, ili da ono to on ini - ini delom
zbog tog pravila. Dva obeleja ponaanja kojim upravljaju pravila, za razliku od prosto uobiajenog ponaanja jesu da mi odstupanje od uzora prepoznajemo kao
na neki nain pogreno ili nedostatno ponaanje i da
pravilo, za razliku od uobiajenog ponaanja u prolosti, automatski pokriva sve nove sluajeve ponaanja.
Suoen sa sluajem koji ranije nikada nije iskusio,
delatelj zna ta treba da uradi.
2.6. Znaenje
Ilokutorni inovi se izvode u izriaju zvukova ili
pravljenju znakova. Kakva je razlika izmeu izricanja
glasova ili oznaavanja znakova, i izvoenja jednog
ilokutornog ina? Jedna od razlika je ta da se za glasove
ili znakove koje neko proizvodi u izvoenju ilokutornog
ina kae da imaju znaenje; druga razlika, koja je
povezana s ovom prvom, jeste da se za nekoga kae
da izriajem ovih zvukova ili znakova neto podrazumeva (misli). Odlika govorenja je da kada neko neto
kae, onda on sa onim to kae neto podrazumeva; i
za ono to neko izgovara, za skup zvukova koje neko
emituje kae se da ima znaenje. Dolazimo sada do
druge take na kojoj se slama nae poredenje izmeu
izvoenja govornih inova i igranja igara. Za figure u
96
DON SERL
GOVORNI INOVI
97
yg
DON SERL
GOVORNI INOVJ
yy
to govorimo. Znaenje je neto vie od namere (intencije), a uz to, ono je, bar ponekad, stvar konvencije.
Moe se rei da bi, po Grajsovom objanjenju, izgledalo
da se svaka reenica moe izrei sa bilo kakvim
znaenjem pod uslovom da okolnosti omoguuju odgovarajue intencije. Ali, ovo ima za posledicu to da
znaenje reenice i samo postaje jo jedna okolnost.
Grajsovo gledite se da popraviti tako da izdri
suoavanje sa protivprimerima ove vrste. Uzmimo
sluaj u kome je moja intencija da proizvedeni izvestan
efekat tako to u sluaoca navesti da prepozna moje
numere da kod njega proizvedeni taj efekat, ali sredstvo
koje ja koristim u proizvoenju tog efekta se konvencionalno - prema pravilima koja upravljaju upotrebom
tog sredstva - koristi za proizvoenje sasvim razliitih
ilokutornih efekata, a nema ni pozornice niti uslova
koji bi nam dozvoljavali da kaemo jedno a da podrazumevamo neto drugo. Stoga Grajsovo objanjenje
moramo da prepravimo tako kako bismo objasnili da
je ono to neko podrazumeva kada izrie neku reenicu
vie nego sluajno povezano sa onim to ta reenica
znai u jeziku kojim on govori. Naom analizom
ilokutornih inova moramo obuhvatiti i njihovu intencionalnu i konvencionalnu stranu, a posebno odnos
izmeu ovih dveju strana. U izvoenju nekog ilokutornog ina u doslovnom izriaju neke reenice govornik
namerava da proizvede izvesni efekat putem navoenja
govornika da prepozna njegovu intenciju da proizvede
taj efekat. tavie, ako on reci upotrebljava doslovno,
njegova intencija je da ovo prepoznavanje bude postignuto pomou injenice da pravila upotrebe izraza koje
on izrie povezuju te izraze sa proizvoenjem tog
efekta. I u naoj analizi ilokutornog ina treba da
pokaemo upravo ovu kombinaciju elemenata.
Vratimo se sada drugom prigovoru na Grajsovo
objanjenje. Po njemu, rei neto i neto podrazumevati
10()
DON SERL
stvar je namere (intencije) da se izvede neki perlokutorni in. U primerima koje Grajs daje, navedene
posledice su uvek perlokutornc. Ja pak tvrdim da je
rei neto i neto podrazumcvati stvar intencije da se
izvede ilokutorni in. Prvo, nemogue je da nameravani
efekti izriaja koji se podrazumeva bude perlokutorni;
jer mnoge vrste reenica koje se koriste za izvoenje
ilokutornih inova imaju znaenje koje nije povezano
sa njihovim perlokutornim efektom. Na primer, nikakav prclokutorni efekat nije povezan sa pozdravljanjem. Kada kaem 'Zdravo' i to podrazumevam, moja
intencija nije nuno da proizvedeni ili izazovem bilo
koje stanje ili akciju kod mog sluaoca, izuzev njegovog
znanja da je pozdravljen. Ali to znanje je prosto
njegovo razumevanje onog to sam ja rekao, a ne
dodatni odgovor ili efekat. tavie, nema, na primer,
perlokutornog efekta koji bi razlikovao obeanje od
vrstog tvrenja namere (intencije) i proricanja. Sva
tri tee da kod sluaoca stvore neka oekivanja o
budunosti, ali Ja obeavam" ne znai isto to i Ja
proriem" ili Ja nameravam". Svako objanjenje znaenja mora pokazati da kada kaem Ja obeavam" ili
Zdravo" i to podrazumevam, ja to inim u onom
smislu reci podrazumevati" kao kada kaem Izlazi"
i to podrazumevam. Pa ipak, Grajsovo objanjenje
primereno je samo poslednjoj od tri navedene reenice.
Naime, to je jedina reenica ije je znaenje takvo da
u uobiajenim sluajevima govornik koji je izrie i to
podrazumeva, namerava da proizvede kod sluaoca
1
'efekat one vrste koju Grajs razmatra. Znaenje reenice Izlazi" povezuje tu reenicu sa jednim odreenim
nameravanim perlokutornim efektom, naime, navoenjem sluaoca da izae. Znaenja reenica Zdravo" i
Ja obeavam11' to ne ine.
Drugo, ak i tamo gde postoji korelativni perlokutorni efekat, ja mogu da kaem neto i da to podrazu-
GOVORNI ClNOV]
101
102
DON SERL
GOVORNI INOVI
1()3
]()4
DON SERL
GOVORNI INOVI
JQ<J
1(J5
DON SERL
GOVORNI ClNOVl
jQy
bi klasina predstava mogla da objasni ovakve injenice. To jest, ne postoji jednostavan skup tvrenja o
fizikim ili psiholokim svojstvima stanja stvari na koje
bi se mogla svesti tvrenja o injenicama ove vrste.
Venanje, utakmica bezbola, suenje i donoenje zakona ukljuuju niz raznih fizikih pokreta, stanja i
sirovih oseanja. Ali odreenje jednog od ovih dogaaja samo u takvim terminima nije za sada i odreenje
toga kao venanja, igre bezbola, suenja ili donoenja
zakona. Fiziki dogaaji i sirova oseanja vae kao
delovi takvih dogaaja samo ako-su ispunjeni drugi
uslovi i ako u njihovoj osnovi lee neke vrste institucija.
Predlaem da injenice kao to su one koje sam
naveo u prethodnom pasusu zovemo institucionalnim
injenicama. One su stvarno injenice, ali njihovo
postojanje, za razliku od postojanja sirovih injenica,
pretpostavlja postojanje izvesnih ljudskih institucija.
Neki oblici ponaanja vaie kao enidba gospodina
Smit gospoicom Dons samo ako postoji institucija
braka. Na slian nain, samo postojanjem institucije
bezbola izvesni pokreti nekih ljudi ine pobedu 'Plavih'
nad 'utim' sa 3 prema 2 u 11 ininga. I da upotrebimo
prostiji primer, samo na osnovu postojanja institucije
novca ja sada u ruci drim novanicu od pet dolara.
Oduzmite instituciju i sve to ja imam u ruci je samo
komad papira sa raznim sivim i zelenim znacima21.
Ove institucije" su sistemi konstitutivnih pravila.
U osnovi svake institucionalne injenice lei (sistem)
pravilo(a) oblika X vai kao Y u kontekstu K". Naa
pretpostavka da govoriti neki jezik jeste izvoditi inove
u skladu sa konstitutivnim pravilima dovodi nas do
sledee pretpostavke: injenica da ljudi izvode izvesne
21 Sirovi' injenice, kao io je, recimo, injenica da sam ja teak INI funti, zahtevaju.
naravno, izvesne konvencije merenja leim; kao i neke lingvistike institucije da bi mogli
da se izraze u jeziku. Ali lime injenica koja se Ivrdi je ipak sirova injenica M razliku od
injenice da se ona tvrdi, i koja je institucionalna injenica.
J()g
DON SERL
govorne inove, na primer, daju obeanja, institucionalna je injenica. Stoga mi ne pokuavamo da takve
injenice analiziramo pomou sirovih injenica.
U vezi s tim, sada emo ispitati neprimerenost
shvatanja saznanja po kome se pomou znanja sirovih
injenica mogu objasniti institucionalne injenice. Ispitaemo moju postavku da pojmovi koji ine klasinu
predstavu o znanju nisu dovoljno bogati da opiu
institucionalne injenice. Da bi se slikovitije prikazala
ta neprimerenost, zamislimo kako bi to izgledalo kada
bismo institucionalne injenice opisivali samo pomou
sirovih termina. Zamislimo grupu dobro obuenih
posmatraa koji igru amerikog fudbaia opisuju tvrenjima o sirovim injenicama. Kako bi izgledao njihov
opis ove igre? U nekim disciplinama prostim korienjem statistikih tehnika moe se dosta toga rei, a
mogu se ak formulisati i neki 'zakoni*. Na primer,
moemo zamisliti da bi nai posmatrai posle izvesnog
vremena otkrili zakon periodinog zbijanja redova
igraa koji bi glasio otprilike ovako: u statistiki pravilnim intervalima organizmi u majicama iste boje skupljaju se zajedno u krug. Uz to, u isto tako pravilnim
vremenskim razmacima kruno okupljanje sledi linijsko
okupljanje (timovi se svrstavaju za igru), a posle
linijskog okupljanja dolazi do pojave linijskog meusobnog prodiranja. Takvi zakoni bi po svojoj prirodi
bili statistiki ali to ne bi umanjivalo njihovu vrednost.
Meutim, bez obzira koliko e podataka ove vrste
sakupiti nai posmatrai i bez obzira koliko se induktivnih generalizacija moe napraviti na osnovu tih podataka, oni jo uvek ne daju opis amerikog fudbaia. ta
tom njihovom opisu nedostaje? Nedostaju mu pojmovi
iza kojih stoje neka konstitutivna pravila, pojmovi kao
to su gol, ofsajd, igra, poeni, prva kuica, prekid igre,
itd. Stoga ono to tom opisu nedostaje jesu sva ona
istinita tvrenja koja se mogu napraviti o igri fudbaia
GOVORNI INOVI
109
Tree poglavlje
GOVORNI INOVI
JJJ
112
DON SERL
GOVORNI INOVI
JJ3
naukama. Uzmimo, na primer, konstrukciju ekonomskih modela ili prikaze Sunevog sistema u kojima su
planete predstavljene kao take. Bez apstrakcije i
idealizacije nema sistematizacije.
U ovoj analizi javlja se jo jedna potekoa i to
usled moje elje da postavim neke uslove, a da ne
upadnem u neku vrstu cirkularnog objanjenja. Ja,
naime, hou da dam listu uslova za izvoenje nekih
ilokutornih inova koji uopte ne bi pominjali samo
izvoenje tih inova. Da bih dao model za ekspliciranje
ilokutornih inova uopte, potrebnd je da zadovoljim
ovaj uslov. Inae, ono to bih ja tada inio bilo bi
prosto pokazivanje odnosa izmeu razliitih ilokutornih
inova. Iako se neu pozivati na ilokutorne inove,
neki institucionalni pojmovi, kao to je na primer
obaveza", pojavljivae se i u analizansu [onome pomou ega se analiza vri] i u analizandumu [onome
to se analizira]. Ja ne pokuavam da institucionalne
injenice svedem na sirove injenice, te iza moje
analize ne stoje nikakvi redukcionistiki motivi. Pre se
moe rei da ja elim da izvesna tvrenja institucionalnih injenica koja se javljaju u obliku X je dao
obeanje" razloim u tvrenja koja sadre takve pojmove kao to su namere, pravila i stanja stvari odreena
pravilima. Ponekad e sama ova stanja stvari u sebi
3
sadrati institucionalne injenice.
U predstavljanju tih uslova prvo u razmotriti
sluaj iskrenog obeanja, a onda u pokazati kako da
se izmene uslovi koji dozvoljavaju neiskrena obeanja.
Poto je ovo istraivanje vie semantiko nego sintaktiko, ja u poi od pretpostavke da imamo gramatiki
pravilne reenice,
3 AKinji u stvari pokuava da analizira ilokutorne inove koristei samo sirove
pojmove (izmev pojma pravila). Kan Sto i on sam ukazuje, VH njegova analiza nije uspela.
Li smatram da ona i ne moe ila bude uspenii bez uvoenja inM i (uiona Inih pojmova.
Uporedi W. P. AUton: Lingui.stic Acts". Ameriran Philosofikieat Quartertv, (nm I, br. 2.
1 [4
DZON SERL
GOVORNI INOVI
] J5
H6
DON SERL
GOVORNI INOVI
117
118
DON SERL
GOVORNI INOVI
119
|2()
DON SERL
GOVORNI INOVI
12^
Obeanje ukljuuje izraavanje namere, bilo iskrene bilo neiskrene. Da bi se napravilo mesto i za
neiskrena obeanja, treba samo da izmenimo nae
uslove tako da se njima tvrdi da govornik preuzima
odgovornost za imanje takve namere, a ne da on tu
nameru stvarno i ima. Nagovetaj da govornik uzima
takvu odgovornost je injenica da on ne moe rei, na
primer, Ja obeavam da. u uiniti A, ali ja ne
nameravam da uinim v4" a da to ne bude apsurdno.
Rei obeavam da u uiniti A" znai preuzeti odgovornost za nameravanje da se uini A i ovaj uslov vai
bez obzira da li je taj izriaj bio iskren ili neiskren. Da
bi neiskreno obeanje bilo mogue, morali bismo
izmeniti uslov 6 tako da on trai ne da govornik ima
nameru da uini A, ve da preuzima odgovornost za
nameravanje da uini A. Da bismo izbegli primedbu
da je ovo objanjenje cirkularno, izraziemo ga na
sledei nain:
6a. Namera G(ovornika) je da ga izriaj reenice
R uini odgovornim za nameravanje da uini A.
Kada tako izmenimo uslov 6 (a iz analizanduma i
uslova 9 izostavimo re iskreno") naa analiza je
neutralna u pogledu pitanja da li je obeanje iskreno
ili neiskreno.
3.3. Pravila za upotrebu sredstva za pokazivanje
ilokutorne snage
Na sledei zadatak je da iz skupa datih uslova
izvuemo skup pravila za upotrebu pokazatelja ilokutorne snage. Oigledno je da nam za ovaj zadatak nisu
podjednako vani svi dati uslovi. Uslov 1 i uslovi oblika
8 i 9 vae uopte za sve vrste normalnih ilokutornih
inova, a ne samo za obeanja. Pravila za pokazivanje
ilokutorne snage davanja obeanja odgovaraju uslovima od 2 do 7.
122
DON SERL
GOVORNI INOVI
123
|24
DON SERL
GOVORNI INOVI
125
Pitali11
Neki Ukaz p
Pripremno
Kkrenosti
(i zeli da 5 izvri A-
G veruje da p.
Sutinsko
Kkaznog
sadraja
Tipov:
praMl-i
kmnentar:
I s ka/nog
-adraja
Pripremno
Zahvaljivali na
Akt (in) A koji je 5 izvrio u proilosli.
A je dobro za S-a i S veruje da je A
dobro za njega.
Sutinsko
komentar:
Iskaznog sadraja
Pripremno
Tipo\i
pravi I; i
Kkrenosli
S u unsko
Kinncntar:
Upozoravan
Budui dopada] D ili stanje itd.
Sa vetu vati
Nasuprot onome Sto pretpostavljamo, savet nije vrsta upuivanja zahteva. Zanimljivo je uporediti sa veto vati" sa urgirati",
zastupati" i preporuivati"
kada vam neko daje savet da
uinitc neto u onom smislu u
kome to ini zahtevajui. Savetovati je pre govorili vam ila je
bolje za vas.
-
Pozdravljan
Ne postoji.
0 se tek susreo (ili se upoznaje, itd.) sa
5-ora.
Ne postoji.
Vai kao G-ovo utivo prepoznavanje
5-a.
estitali
Neki dogaaji. D inovi, itd. povezani sa
S-om.
D je u interesu 5-a i G veruje da je D u
5-ovom interesu.
G je zadovoljan zbog D.
Vai kao izraavanje zadovoljstva zbog t>.
Ocstn:iii" je slino ..zahvaljivati" po tome Sto
je izraz sopstvenog uslova iskrenosti.
12#
DON SERL
GOVORNI INOVI
129
1 3()
DON SRRL
GOVORNI INOVI
131
132
DON SERL
postavljanje zahteva je, prema sutinskom uslovu, pokuaj da se slualac navede da neto uini, ali obeanje
nije sutinski povezano sa izazivanjem takvog efekta
kod sluaoca ili sa njegovim odgovorom. Kada bismo
mogli da preko perlokutornih efekata dobijemo analizu
svih (ili veine) ilokutornih inova, mogunost da
ilokutornc inove analiziramo bez pozivanja na pravila
bi se umnogome poveala. Jezik bi se onda mogao
smatrati samo konvencionalnim sredstvom za obezbedenje, ili pokuaj obezbedenja prirodnih reakcija ili
efekata. Tada ilokutorni in uopte ne bi ukljuivao
nikakva pravila. Teoretski gledano, u jeziku ili van
jezika, moe se izvriti neki in. Ali izvriti neki in u
jeziku, znai koristiti konvencionalno sredstvo za neto
to se moe initi bez ikakvog konvencionalnog sredstva. Ilokutorni inovi bi onda bili (neobavezno) konvencionalni, ali njima uopte ne bi upravljala pravila.
1 kat> to je jasno iz svega ovoga to sam do sada
rekao, mislim da ovo svoenje ilokutornog na pcrlokutorno i eliminisanje pravila koje sledi iz te redukcije,
verovatno nije izvodljivo. I upravo povodom tog pitanja, razilaze se teorije koje se mogu nazvati institucionalne teorije komunikacije, kao to su Ostinova, moja
i mislim Vitgentajnova, sa naturalistikim teorijama
znaenja kao to su, na primer, teorije koje se oslanjaju
na objanjenje znaenja pomou relacije stimulus-odgovor.
etvrto poglavlje
134
DON SERL
GOVORNI INOVI
135
Drugi izvor potekoa je to to javljanja pojedinanih referirajuih iraza sa svrhe referiranja nisu uvek
kategorika. Neka su, naime, hipotetika. Tako u
izriaju On e naslediti novac" izraz on" se koristi
da referira na kagetoriki nain. Ali, u izriaju, Ako
oni budu imali sina, onda e on naslediti novac", on"
samo uslovno referira u zavisnosti od istinitosti antecedentnog iskaza. Slini primeri mogu se konstruisati sa
vlastitim imenima. Na primer, Ako kraljica Engleske
bude imala sina koji e se zvati Henri, onda e Henri
biti najmlai od petoro dece". Dalje, u ovom radu ja
u se baviti ispitivanjem kategorike reference isto kao
to sam u sluaju davanja obeanja istraivao samo
kategorika a ne hipotetika obeanja.
4.1. Upotreba i spominjanje
Kao to smo videli u prethodnom odeljku, javljanje
referirajueg izraza u raspravi nije uvek referirajue
javljanje. Uz to, ponekad se u razgovoru javljaju izrazi,
bilo da su referirajui ili ne, kao izrazi o kojima se u
tom razgovoru govori, a ne u svojoj uobiajenoj upotrebi. Razmotrimo razliku izmeu ova dva javljanja rei
Sokrat":
1. Sokrat je bio filozof,
i
2. Sokrat" ima est slova.
Kod uporedenja ovih reenica oigledne su dve injenice: prvo, obe reenice poinju istom reju Sokrat" i
drugo, u izriajima dveju reenica ta re igra sasvim
razliite uloge. Naime, u prvoj reenici ona je data u
normalnoj upotrebi - da referira na pojedinanog
oveka. U drugoj reenici re Sokrat" se ne upotrebljava na uobiajeni nain ve se o samoj toj rei govori,
to je i naznaeno navodnicima. Nastojei da objasne
]36
DON SERI.
GOVORNI INOVI
137
138
DON SERL
GOVORNI INOVI
139
140
DZON SERL
GOVORNI INOVI
141
142
DON SERL
GOVORNI INOVI
] 4^
14-1
DON SERL
GOVORNI INOVI
^45
najvia planina na svetu", sadanja kriza u Francuskoj". Pozajmljujui i donekle proirujui Raslov termin, ove izraze u dalje zvati odreeni" opisi. Izraze
koji slede odreeni lan zvau deskriptori". Tamo gde
nema odreenog lana deskriptorom u nazivati itav
izraz. Ova terminologija ni u kom smislu nema za cilj
uvoenje filozofske analize ili teorije o pojmovima
opisivati" i opisi". To su samo arbitrarni termini koji
su izabrani zato to je tako bilo najzgodnije. Treba
imati na umu da odreeni opisi mogu sadrati druge
referirajue odreene izraze, ili drugi odreeni opis, ili
drugi tip izraza, kao to je, recimo, vlastito ime u, na
primer, Donov brat", ena koja je udata za oveka
koji je pijan". U takvim sluajevima, referent itavog
izraza nazivau primarnim referentom, a referent dela
tog izraza, sekundarnim referentom.
U gramatike izraze dalje spadaju i:
3. Zamenicc: na primer, ovaj", onaj", ja",
on", ona" i ono".
4. Zvanja: na primer, predsednik vlade",
papa".
Ova etvrta klasa izraza jedva da zasluuje neku panju
poto se ona inae preliva, s jedne strane, u odreene
opise, a sa druge, u vlastita imena.
4.4. Nuini uslovi za referiranje
Prvo pitanje koje bih postavio o izrazima bilo bi:
koji su nuni uslovi za izriaj jednog od ovih izraza da
bi se napravila uspeno izvedena kategorika odreena
referenca? Ali pre nego to damo neki odgovor na ovo.
postaviu jo jedno pitanje: Kakva je svrha odreene
reference, koju funkciju ima iskazni in referiranja u
ilokutornom inu? Kao to sam rekao, svrha odreene
reference je da njome govornik izdvaja ili identifikuje
146
DON SF.RI.
GOVORNI ClNOVJ
J47
Nuni uslovi za izvoenje potpuno usvojene odreene reference u govornikovom izriaju izraza su
sledei:
1. Mora postojati jedan i samo jedan predmet
za koji govornikov izriaj izraza vai (reformulacija
aksioma egzistencije), /
2. Sluaocu mora biti dato dovoljno sredstava
da identifikujc predmet iz govornikovog izriaja
izraza (reformulacija aksioma identifikacije).
Pogledajmo sada kako izriaj odreenog opisa
moe da zadovolji ovakve zahteve. Pretpostavimo, na
primer, da je izraz taj ovek" izreen kao dco reenice
Taj ovek me je uvredio". Kako ovakav jedan izriaj
zadovoljava dva navedena uslova?
Prvi uslov moe se podeliti u dva dela:
1 (a) Mora postojati bar jedan predmet na
koji se odnosi govornikov izriaj datog izraza.
1 (b) Ne srne postojati vie predmeta ve samo
jedan, na koji se govornikov izriaj datog izraza
8
odnosi .
148
DON SERL
GOVORNI INOV]
Dalje, (a) ne moe da bude ono to se podrazumcvalo poto na primer zadovoljava (a) i tako teoriju
opisa ostavlja otvorenom napadu za apsurdnost koji
sam upravo izneo. Ali, ako je (b) ono to se podrazumeva pod strogom upotrebom odreenog lana, onda
je to objanjenje pogreno. Ne samo da upotrebe
odreenog lana sa nejedinstvenim opisnikom nisu
sasvim stroge ve zapravo i nema takve upotrebe
odreenog lana u kojoj je po sebi dovoljno na bilo
koji nain implicirati ili naznaavati da je opisnik koji
sledi istinit samo o jednom predmetu..Postoje upotrebe
odreenog lana sa opisnicima koji su istiniti samo o
jednom objektu i one su od sutinskog znaaja u
govornom inu odreene reference - kao to se tvrdi
u principu identifikacije - ali dco snage odreenog
lana nije to da on povlai jedinstvenost opisnika koji
sledi. To nije funkcija odreenog lana. Njegova funkcija (u ovim sluajevima) jeste da naznai govornikovu
nameru da referira jedinstveno, a funkcija (opisnika)
je da u posebnom govornikovom kontekstu identifikuje
onaj predmet koji za sluaoca predstavlja predmet na
koji govornik namerava da referira u datom kontekstu.
Nasuprot tome, ja nudim kao objanjenje odreenog
lana [the], sledee: odreeni lan upotrebljen u sklopu
odreene reference (a napominjem daje to samo jedna
od njegovih upotreba) predstavlja konvencionalno
sredstvo kojim se naznaava namera [intencija] govornika da referira na pojedinani predmet, a ne da je
opisnik koji sledi istinit samo o jednom predmetu.
Vano je napomenuti da u nekim jezicima, na primer
u latinskom i ruskom, nema odreenog lana ve
naznaavanjc govornikove namere da napravi odreenu referencu zavisi od konteksta i drugih sredstava"1.
Ovo objanjenje jo uvek nije dovoljno da pokae
kako izriaj odreenog opisa kao to je gore navedeni
10. Teorija deskripcije bie razmolrcnii detaljnije u Sedmom poglavlju,
150
DON SERL
GOVORNI INOVI
15|
J52
DON SERL
mogu podcliti u dvc grupe. Na jednoj strani je pokazivanje datog predmeta, na primer onaj tamo", a na
drugoj su opisi dati samo pomou optih termina koji
su istiniti samo o jednom jedinom predmetu - na
primer, prvi ovek koji je pretrao milju za manje od
3 minuta i 53 sekunde". I isto pokazivanje i isto
opisivanje ovog tipa su. naravno, samo krajnji sluajevi.
U praksi, meutim, najvei broj identifikacija poiva
na meavini pokaznih sredstava i opisnih predikata na primer, onaj ovek koga smo jue videli" - ili pak
na nekim drugim oblicima sekundarnih referenata koje
govornik mora biti u stanju da identifikuje - na primer,
autor Veverlija" ili glavni grad Danske". Stavie,
govornik mora biti u stanju da svaki odgovor pomou
pokazivanja uz reci ovaj" ili onaj" dopuni nekim
opisnim optim terminom, jer kada pokazuje na neki
fiziki predmet i kae ovo", moda nije nedvosmisleno
jasno da li on pokazuje boju, oblik, sam predmet i
njegovu neposrednu okolinu, sredite tog predmeta i
tako dalje. Ali ovim vrstama identifikujuih izraza pokazivanjem, jedinstvenim opisima, kao i identifikacijama koje se zasnivaju i na pokazivanju i na opisivanju
- obuhvaeno je itavo polje. Tako identifikacija i
otuda zadovoljavanje uslova 2 poivaju na govornikovoj
sposobnosti da prui izraz jedne od ovih dveju vrsta
koji se odnosi na jedan jedini predmet na koji govornik
namerava da referira. Od sada pa nadalje svaki takav
izraz zvau identijikujuim opisom. Nae razmatranje
uslova 2 moemo, dakle, zakljuiti rekavi da iako
govornik u odgovarajuem kontekstu i uz odgovarajue
znanje sluaoca moe i bez izricanja identifikujueg
opisa da zadovolji ovaj uslov, on moe garantovati da
e taj uslov biti zadovoljen samo ako je njegov izraz
neki identifikujui opis ili je dopunjen takvim jednim
opisom. I poto se izriajem bilo kog referirajueg
izraza govornik obavezuje da identifikuje jedan jedini
GOVORNI INOVI
153
154
DON SERL
GOVORNI ("'INO VI
155
Poto smo dali definiciju potpuno usvojene i uspene reference i izloili argumente koji pokazuju da
sposobnost potpunog usvajanja reference zavisi od
sposobnosti obezbeivanja identifikujueg opisa, princip identifikacije bismo mogli (uz odlike do kojih emo
doi kasnije) izloiti na sledei nain:
3(b) Nuan uslov za uspeno izvoenje odreene reference izriajem nekog izraza jeste da taj
izraz mora da bude identifikujui opis ili da govornik mora biti u stanju da, ako se to od njega trai,
prui taj identifikujui opis. 4.6. Odlike principa identifikacije
Princip identifikacije naglaava povezanost izmeu
odreene reference i govornikove sposobnosti da prui
identifikujui opis predmeta na koji se referira. Ova
veza morala bi sada biti ve prilino oigledna: poto
je svrha odreene reference da tako identifikuje neki
predmet da svi ostali predmeti budu iskljueni i posto
se takva identifikacija moe obezbediti samo identifikujuim opisom, sledi zakljuak. Ali, mada ovaj teorijski
stav izgleda besprekoran, potrebno je navesti jo neke
odlike i objanjenja kojima bi se pokazalo kako on
funkcionic u upotrebi prirodnih jezika.
1. U svakodnevnom govoru, slualac moda uopte
nee traiti identifikujui opis i moda e se zadovoljiti
samo upotrebom nekog ne-identifikujueg izraza. Pretpostavimo da govornik izrie neko vlastito ime, recimo
Dons". Razgovor se moe nastaviti bez davanja
identifikujueg opisa, poto slualac pretpostavlja daje
govornik u stanju da takav opis da, ako se to od njega
trai. Slualac i sam moe upotrebiti ime Dons" da
bi referirao, na primer, postavljajui pitanja o Donsu.
U tom sluaju, sluaoeva referenca je parazitska u
[56
DON SERL
GOVORNI (""1NOVI
157
|53
DON SERL
GOVORNI INOVI
|59
160
DON SERL
injenicu ili neki istiniti iskaz, referenca nije u potpunosti usvojena. Reeno fregeovskim jezikom - znaenje
prethodi referenci; referenca se postie preko znaenja.
Iz principa identifikacije neposredno sledi da ako je
referenca usvojena, svaki izriaj referirajueg izraza
mora sluaocu da saoptava istinit iskaz ili neku injenicu. (Ovo je, kao to smo ve videli, primer sluaja
principa izrazivosti koji smo razmotrili u Prvom poglavlju.)
4. Potrebno je da napravimo razliku - to je Frege
propustio da uini - izmeu smisla referirajueg izraza
i iskaza koji se njegovim izriajem saoptava. Smisao
takvog jednog izraza dat je opisnim optim terminima
koji su ili sadrani u samom izrazu, ili ih taj izraz
povlai. Ali, u mnogim sluajevima smisao izraza nije
sam po sebi dovoljan za saoptavanje nekog iskaza, ve
se prc moe rei da se izriajem tog izraza u odreenom
kontekstu saoptava iskaz. Tako, na primer, u izriaju
taj ovek" [the man] jedini deskriptivni sadraj koji
taj izraz u sebi nosi dat je jednostavnim terminom
ovek", ali ako je referenca usvojena, govornik je
morao saoptiti neki jedinstveno ekstenzionalni iskaz
(ili injenicu), na primer, postoji jedan i samo jedan
ovek koji stoji levo od. govornika, kraj prozora, u
vidnom polju govornika i sluaoca". Tako, pravei
razliku izmeu smisla jednog izraza i iskaza koji je
saopten njegovim izriajem, u stanju smo da vidimo
kako dva izriaja istog izraza sa istim smislom mogu
referirati na dva razliita predmeta. Izraz taj ovek"
[the man] moe se upotrebiti da referira na mnoge
ljude, ali nije samim tim homoniman.
5. Zaista, pogreno je stanovite po kojem bi
mogla postojati klasa logiki vlastitih imena, to jest
izraza ije je samo znaenje predmet na koji oni
referiraju. Ne samo da takvi izrazi ne postoje, ve oni
i ne mogu postojati, jer ako izriaj izraza ne saoptava
GOVORNI INOVI
j^l
162
DON SERL
tuan. Imati pojam pojedinanog predmeta znai poscdovati istinit, jedinstveno egzistencijalni iskaz, odnosno
injenicu odreene vrste.
7. Svako kvantifikovanje u pogledu ovoga je pogreno, jer nas dovodi u iskuenje da smatramo da zavisna
promenljiva u iskazu oblika (3;E)(JJ<:) 'obuhvata' prethodno identifikovane predmete i navodi nas da pretpostavimo da egzistencijalni iskaz u stvari tvrdi da jedan
ili vie predmeta koji se nalaze u skupu ve identifikovanih predmeta, ili predmeta koji se mogu identifikovati, ima takve i takve odlike. Da bi se izbegle ove
metafizike sugestije, koje nas samo mogu dovesti u
zabludu, iskazi oblika (3*)($X) takoe se mogu tumaiti
kao: postoji bar jedan sluaj predikata / ' umesto
uobiajene interpretacije Neki objekat je / ' .
8. Iz ovih razloga referenca nije logiki interesantna, u jednom smislu reci 'logiki'. Svaki iskaz koji
sadri neku referencu moemo zameniti egzistencijalnim iskazom koji ima iste istinitosne uslove kao i
prvobitna reenica. 1 ba ovo je. ini mi se, stvarno
otkrie koje se krije iza teorije deskripcije. To, naravno, ne znai da se svi pojedinani termini mogu
eliminisati ili da izmeu prvobitnog iskaza i njegove
izmenjene egzistencijalne formulacije nema nikakve
razlike. To samo treba da kae da su okolnosti u kojima
je prvobitni iskaz istinit istovetnc okolnostima u kojima
je drugi iskaz istinit.
4.8. Pravila reference
Sada moemo pristupiti analizi iskaznog ina reference koja bi bila paralelna analizi ilokutornog ina davanja
obeanja, izloenoj u Treem poglavlju. Koristiu isti
model upotrebljen u toj analizi, postavljajui najpre njene
uslove. Zatim u iz ovih uslova izvui skup pravila za
(IOVORNI INOVI
J ^3
J64
DtON SERL .
GOVORNI INOVI
165
Peto poglavlje
PREDIKACIJA
GOVORNI INOVI
167
168
DON SLRL
GOVORNI INOVI
jf,y
170
DON SERL
Predikatskog izraza;
Nekog svojstva;
Upotrebe predikatskog izraza u pripisivanju
svojstva.
GOVORNI INOVI
171
]J2
DON SERL
GOVORNI INOVI
I73
174
DON SERL
GOVORNI INOVI
175
] 76
DON SERL
GOVORNI ClNOV]
^77
178
DON SERL
GOVORNI INOVI
J7y
)g()
DON SERL
GOVORNI INOVI
1^|
282
DON SERL
GOVORNI INOVI
183
1^4
DON SERL
GOVORNI INOVI
185
bismo sve znanje mogli izraziti simboliki na sledei nain (uzimajui da /?" pokriva iskaze):
(3p) (p = q-p je istinito).
Tako prema ovom kriteriju jedina stvar na ije se
postojanje obavezujemo jeste jedan iskaz.
Na ove argumente moe se odgovoriti da oni
poivaju na pojmu sinonimnosti koji Kvajn inae odbacuje. Ali prvo, (i ne najvanije), ovaj odgovor neprimercn je i stoga to bi Kvajnov navodno neutralan kriterij
ontoloke obaveze uinio zavisnim od samih kontroverznih stanovita o sinonimnosti. Drugo, to je jo vanije, sinonimi na kojima poiva gore navedeni dokaz
uvedeni su eksplicitnim postavkama i otuda ne podleu
Kvajnovim prigovorima ak i kada bi ovi prigovori bili
stvarno valjani.
Ovom prvom dokazu moe se uputiti jo jedan
prigovor. Moe se naime rei da 'predikati' kao to je
/*" nisu koherentni ili da su besmisleni, itd. Ne znam
tano kako bi takav jedan prigovor proao, ali u
svakom sluaju Kvajn ga ne bi mogao upotrebiti jer on
sam koristi ovakva sredstva 2 ' u svojoj raspravi o modalnosti. Zakljuujem da je Kvajnov kriterij neuspean
kao kriterij preuzimanja ontoloke obaveze. Bilo bi
uistinu krajnje iznenaujue ako bi on bio uspean, jer
onda bi zakljuak bio da su znaenjski oblici bili siguran
vodi ka egzistencijalnim obavezama, a to izgleda
nemogue. Jer, posluiu se Alstonovim stavom, oveka obavezuje ono to on kae, a ne nain na koji to
kae.
Ali, ako je to tako, moemo se zapitati da li je
pojam ontoloke obaveze uopte uzev jasan onoliko
koliko smo prvobitno pretpostavljali. Pouk iz ove
rasprave je, izgleda, da ne postoji tako neto kao to
je klasa egzistencijalnih ili ontolokih obaveza. Sve to
21 W. Quinc: From a Logica! Potm of View (drugo izdanje), str. 153 i dalje
186
DON SERL
GOVORNI INOVI
l^g
DON SERL
GOVORNI INOVI
189
1:
reenica
pojedinani termin
univerzalni termin
Ako smo radi da teoriji iskaza kao termina pristupimo sa zluradou, moi emo da ukaemo da pojam
ne-relacijske veze, uzet doslovno, izmie svakom objanjenju. Dalje, moe se ukazati i na sledee: rei da
se pojedinani predmeti uvode u iskaz, da se oni
javljaju u iskazu, u svakoj doslovnoj interpretaciji mora
biti besmisleno. Ali ove primedbe poivaju na nesklonom pristupu samim tim to se izrazi koji treba da budu
shvaeni metaforino uzimaju doslovno. No nisu svi
izrazi upotrebljeni metaforino. Primedbu da oba izraza
identifikuju ne-jezike entitete, ne treba uzimati doslovno. Razmotrimo paljivo ovu opasku.
U kom je smislu termin identifikovan sa ,,jc crven"
ne-jeziki? Lako je videti u kom smislu je termin
identifikovan subjekatskim izrazom rua" ne-jeziki to je materijalni predmet i njegovo postojanje je kontingentna injenica. No da li je i univerzalija u nekom
190
DZON SERI.
slinom smislu ne-jezika? U naoj raspravi o nominalizmu videli smo da postojanje univerzalija sledi iz toga
to odgovarajui opti termin ili predikatski izraz ima
znaenje. No da li je znaenje predikatskog izraza
jeziki ili ne-jeziki entitet? U sasvim obinom smislu,
to jeste nc-jeziki entitet. Da li postojanje ne-jezikog
entiteta moe slediti iz postojanja nekog jezikog entiteta? Ili je naa rasprava o nominalizmu bila pogrena,
ili su univerzalije isto toliko nc-jezike koliko i znaenje
reci. Kod univerzalija, sutina i postojanje (da se
posluim ovim staromodnim argonom) jeste isto, a to
je samo drugi nain da se kae da su (uopte uzev)
iskazi koji tvrde postojanje univerzalija tautologije (ili
to mogu postati). Ali tvrditi da postoje neki ne-jeziki
entiteti, ne moe biti tautoloki. Entiteti kao to su
univerzalije ne nalaze se u svetu ve u nainu na koji
svet predstavljamo, to jest u jeziku. Istina, univerzalije
nisu jeziki entiteti na nain na koji reci (uzete kao
zvuni slogovi) to jesu: one su jezike na nain na koji
su znaenja reci jeziki entiteti i otuda na nain na koji
su reci koje imaju znaenje jeziki entiteti.
Tako je prema svakom obinom kriteriju za razlikovanje jezikih od ne-jezikih entiteta ova primedba
pogrena. Naravno, kada univerzalije nazivamo ne-jczikim entitetima, moda samo hoemo da kaemo da
one nisu reci (skupovi glasova ili znakova). Ali po
ovom stanovitu mnoge stvari za koje obino mislimo
da su jezike postaju ne-jezike. U svakom sluaju
strelica na desnoj strani na slici 2 ne treba da ide izvan
iskaza jer je strelica na levoj strani usmerena izvan
iskaza na predmete u svetu, dok se, da ponovimo,
univerzalije ne nalaze u svetu.
Ovakva razmatranja mogu nas navesti da posumnjamo u doprinos primedbe da i predikati i subjekti
indentifikuju ne-jezike entitete. Ova sumnja e, ini
mi se, biti jo vea ako nae ispitivanje skrenemo sa
(K)VORNI INOVI
19j
192
DZON SERL
GOVORNI INOVI
193
194
DON SERI.
GOVORNI INOVI
195
i s k a z
predmet
]96
DON SERL
GOVORNI INOVI
197
[Qg
DON SERL
GOVORNI INOVI
jgg
200
D2ON SERL
GOVORNI INOVI
201
202
DON SERI.
GOVORNI INOVI
203
204
D O N SERI
GOVORNI CINOV]
2()5
DON SERL
DRUGI DEO
Neke primene teorije
esto poglavlje
U ovom poglavlju cleo bih da izloim tri meusobno povezane pogreke u savremenoj filozofiji, i da
potom - koristei pojam ove i metode iz prvog dela
ove knjige - ponudim njihovu dijagnozu, kao i alternativno objanjenje relevantnih jezikih podataka. Ove
tri pogreke, kao to u pokuati da pokaem, meusobno su prepletene i sve proistiu iz zajednikog
nedostatka, neuspeha da se konkretne jezike analize
utemelje na bilo kakvom doslednom optem pristupu
jeziku, odnosno na nekoj teoriji jezika. Filozofi jezika
iz razdoblja koje sada moemo nazvati klasinim razdobljem lingvistike analize, periodom otprilike od
kraja drugog svetskog rata pa do ranih ezdesetih,
ispoljili su istanan sluh za jezike prelive i razlike, ali
malo ili nikakvu teorijsku opremljenost da izau na
kraj sa injenicama ve utvrenih lingvistikih razlika.
Jedan od ciljeva ovoga rada jeste da nam prui poetke
izvesne teorije govornih inova. Takva jedna teorija,
ukoliko je primerena, mora biti u stanju da se pozabavi
izvesnim vrstama lingvistikih razlika na mnogo primereniji nain nego to su to bili u stanju ad hoc metodi
klasinog razdoblja. Prema tome, ovo poglavlje -osim
to e predstavljati izlaganje pomenutih pogreki -
2{()
DON SERL
predstavljae i primenu ovakve teorije na tekue filozofske probleme, a bie i - u meri u kojoj je takva
teorija u stanju da izae na kraj sa ovim problemima
- dalja potvrda ovakve teorije.
Poto se spremam da donekle kritikujem savremenu lingvistiku filosofiju, moda je ovo zgodno
mesto da primetim kako smatram da je doprinos
ovakve vrste filosofije uistinu izuzetan. Tek je neznatno
preterivanje rei da je takav doprinos doveo do odreene filozofske revolucije, revolucije ija je jedna mala
posledica i ova knjiga. Napor koji u uloiti da ispravim
nekoliko pogreaka ne treba uzeti kao odbacivanje
lingvistike analize.
6.1. Pogreka naturalistike pogreke
Prvu pogreku nazvau pogrekom naturalistike
pogreke. Re je o pogreci po kojoj se pretpostavlja
da je logiki nemogue da bilo koji skup tvrenja, one
vrste koju obino nazivamo opisnim, povlai tvrenje
vrste koju obino nazivamo vrednosnim. Lingvistiki
filosofi koji su se bavili moralnim kategorijama iz
klasinog razdoblja izuzetno su isticali pretpostavku da
nijedan skup opisnih tvrenja ne moe da povlai neko
vrednosno tvrenje; i ogreivi se, moda samo malo,
o Mura (Moore), oni su uverenje da je takva logika
veza mogua - nazvali naturalistikom pogrekom 1 .
Gledite da opisna tvrenja ne mogu da sadre vrenosna tvrenja, premda od znaaja za etiku, nije specifino etika teorija; to je opta teorija o ilokutornim
snagama izriaja, od kojih su etiki samo poseban
sluaj.
1 Mada u i dalje koristili ovu terminologiju. lo finim sa izvesmm oklevanjem. polo
* savremeno gledite zaisla potpun razlikuje od Murovog. Uporcdi l'rincipia Ethiia
{London. 1903), poglavlje 1. Neu si- baviti M u rov im shvatanje m naturalistike pogreSke".
GOVORNI INOVI
211
212
DON SERL
tako, nazvati jedan argument nevaljanim znai kritikovati odnosno odbaciti". 4 On, tavie, smatra da to to
su sudovi koji tvrde daje neki argument valjan vrednosni, ne znai i da oni slede iz skupa tvrdnji koje su
opisne ili klasifikacione", ili da su im istovetni po
znaenju. Nema definicija valjanog" u isto opisnim
terminima, jer je valjan" vrednosni termin i, shodno
tome, nijedan opisni sud ne moe da povlai sud u
obliku Ovo je valjan argument".
Ovakav zakljuak ilustrovaemo pomou deduktivnih argumenata. Ovdc, u stvari, imamo dvc tvrdnje.
Prva, ne moe biti definicije izraza valjani deduktivni
argument" u isto opisnim terminima; drugo, ni iz
jednog opisa deduktivnog argumenta ne moe da sledi
da je to valjan deduktivni argument. Obe ove tvrdnje
ine mi se neistinitim, i sada bih eleo da ponudim
protiv-primere koji e ilustrovati njihovu neistinitost.
U smislu definicije" u kojem definicija obezbeduje
logiku ekvivalentnost, tj. niz logiki nunih i dovoljnih
uslova, dajemo ovu definiciju izraza valjan deduktivni
argument":
X je valjan deduktivni argument = df-X]c deduktivni argument a premise X-a povlae zakljuak
oJSr-n.
GOVORNI INOVI
213
214
I ) / U \ Sl-.RI
GOVORNI INOVI
215
216
DON SERL
GOVORNI INOVI
217
218
DON SRRL
GOVORNI INOVI
219
220
DON SERL
GOVORNI INOVI
221
222
DON SERL
GOVORNI ClNOVJ
223
224
DON SERL
GOVORNI INOVI
225
226
D 2 O N SERL
GOVORNI INOVI
227
228
DON StRL
Dakle, kao i u sluaju pogreke govornog ina, usredsreivanje na nekoliko veoma jednostavnih primera
pokazanih reenica dovelo je do neispravne analize.
Mogli bismo da istu stvar kaemo na neto drukiji
nain. Priroda greke koju navodim ukazuje na to da
je dolo do zamene uslova pod kojima se neto moe
tvrditi sa pretpostavkama pojmova. Veina pojmova
zaista ima pretpostavke koje odreuju raspon njihove
smislene primenljivosti. Na primer, pojam deljiv sa
sedam primenljiv je samo na (izvesne vrste) matematikih entiteta. Iz toga razloga udno je pa i besmisleno
tvrditi: Burski rat je deljiv sa sedam". Ali isto je tako
neobino tvrditi - u sadanjem normalnom, neodstupajuem kontekstu - Piem ovu knjigu od sopstvene
volje'1. Ali injenica da je takva tvrdnja udna, osim u
abnormalnim odnosno odstupajuim situacijama, nije
dovoljna da pokae kako je odstupanje, odnosno abnormalnost pretpostavka primenljivosti pojma injenja
neega slobodno odnosno od sopstvene slobodne volje
na isti onaj nain na koji je numeriki entitet pretpostavka primenljivosti pojma deljiv sa sedam. Naravno,
namera", uverenje", znati", itd. - kao i veina
zanimljivih reci - zaista imaju sloenu mreu pretpostavki, ali metode klasine lingvistike analize nisu
uvek pogodne da ih razvrstamo i da ih razlikujemo od
uslova za iznoenje ispravnih tvrdnji.
GOVORNI ClNOVl
229
230
DZON SERL
GOVORNI INOVI
231
232
D2ON SERL
GOVORNI INOVI
233
234
DON SLRL
GOVORNI INOVI
235
objanjava znaenje /?-a? Ili da neto drukije formuliem ovo pitanje, koristei dobar" kao primer, kako
moe teorija jezika kao to je ova koju ja zagovaram
da objasni na koji nain re dobar" doprinosi znaenju
pokaznih reenica, koje je takvo da nazvati neto
dobrim znai - kao stvar pojmovne istine - tipino
hvaljenje, itd., a da se pri tom ne upadne u pogreku
govornog ina. Slino pitanje moe se postaviti o
istinitom", znati", itd.
Da bismo odgovorili na ovo pitanje povodom reci
dobar", najpre bih eleo da napravim razliku izmeu
dve klase ilokutornih glagola: u grupu X ukljuujem
takve glagole kao to su stepenovati", procenjivati",
ocenjivati", prosuivati", vrednovati", rangirati" i
odmeriti". U grupu Y ukljuujem takve glagole kao
to su hvaliti", uznositi", veliati", izraziti odobravanje", izraziti zadovoljstvo" i preporuiti". Ove dve
klase se ponekad trpaju u jednu, ali ja mislim da je
jasno da su one razliite. Mogu da vrednujem neto u
povoljnom pa i nepovoljnom smislu, ali ne mogu da
nekog nepovoljno uznosim. Mogu neto da ocenim u
smislu da je odlino ili ravo, ali ne mogu da hvalim
kao rdavo. lanovi grupe Y stoje tako prema lanovima
grupe X u odnosu slinom onome izmeu odreenja i
onog to se odreuje. Hvaliti neto znai esto, a
moda i tipino, vrednovati ga. Ali to ne znai bilo
koju vrstu vrednovanja, ve samo povoljno vrednovanje. A nisu sva vrednovanja povoljna.
A da bismo izvrili inove u odredljivom rasponu
- procenjivanja, stepenovanja, itd. - postoji, zavisno
od prirode stvari koje se vrednuju, izvestan raspon
termina koji se mogu koristiti. Tako, na primer, kod
ocenjivanja studenata koristimo slova A", ,,B", ,,C",
,,D" i ,,F". Jedan od najrasprostranjenijih nazivnika
ocena - kako ih Armson zove -jeste dobar". Drugi
najei nazivnici u ocenjivanju su odlian", slab".
236
DON SERL
GOVORNT INOVI
237
i ispunjava izvesne svrhe". (A ovi su lanovi meusobno povezani; to to imamo merila za procenu koja
imamo, zavisic od takvih stvari kao to su nae
potrebe i interesi.)
Analiza govornog ina ispravno ukazuje na to da
rei da neto zadovoljava kriterijume odnosno merila
vrednovanja to jest ocenjivanja, znai izvriti odreeno
vrednovanje ili izvesno procenjivanje, to e rei vrstu
preporuivanja. Ali netaan zakljuak da je znaenje
dobrog" prema tome, nekako objanjivo pomou
hvaljenja, spreava nas da vidimo ono to sam pokuavao da istaknem, a to je da dobar" znai isto bez
obzira da li izriem sumnju u to da li je neto dobro
ili pitam je li neto dobro, ili kaem da je to neto
dobro. Iz tog razloga pitanje ta je to nazvati neto
'dobrim'?" razliito je od pitanja Kakvo je znaenje
'dobrog'?"?
Ovaj zakljuak, ini mi se, moe se i dalje razviti
ukoliko uzmemo u razmatranje rei koje imaju upotrebu slinu upotrebi dobrog" i koje sadre relevantne
pojmove ilokutornog ina kao morfoloke konstituente. Mislim na rci kao to su dostojan hvale", hvale
vredan" i za preporuku". Nazvati neto hvale vrednim
tipino je hvaljenje toga. Ali na osnovu ovoga rei da
se hvale vredan" koristi da bi se izrekla pohvala, ne
prua nam znaenje te rci odnosno ne objanjava re
hvale vredan". Kae nam jedino da tvrditi da je neto
hvale vredno znai izvriti izvesnu vrstu ilokutornog
ina. Ali to je posledica injenice da hvale vredan"
znai ono to znai, to jest da neto vredi pohvaliti";
to nije objanjenje tog znaenja. Veza izmeu hvale
vrednog" i govornog ina hvaljenja ni najmanje ne
nalikuje na vezu izmeu glagola hvaliti" i govornog
ina hvaljenja. Dobar", tvrdim, slino je hvale vrednom" a nije kao hvaliti".
238
DON SERL
GOVORNI INOVI
239
740
DON SELRL
GOVORNI INOVI
241
Sedmo poglavlje
PROBLEMI REFERENCE
GOVORNI INOVI
243
244
DZON SERL
(iOVORNI INOVI
245
246
DON SERL
GOVORNI INOVI
247
248
D?.ON SERL
GOVORNI INOVI
249
da na naredbu Odnesite ovo kraljici Engleske1' odgovorimo sa To to kaete je istina, kraljica zaista
postoji". Ovakvo odvraanje je besmisleno zato to
naredba nije tvrdnja, niti sadri tvrdnju. Isto tako,
apsurdno je pretpostaviti da neko ko pita Da li kraljica
Engleske zna kralja Francuske?" izrie dve tvrdnje:
jednu istinitu a drugu lanu. Svakako da bismo nekome
ko postavlja ovakvo pitanje ukazali na to da je njegov
iskaz pogrean kao i pitanje, da ne doputa odgovor;
ali to je sasvim neto drugo nego optuiti ga da je
izrekao neistinitu tvrdnju, poto u stvari nita nije
tvrdio; postavio je, ili je nameravao da postavi pitanje.
itava kategorija reference predstavlja sasvim drugaiju vrstu institucije od tvrenja, odnosno pitanja,
odnosno nareivanja. Referenca nije na istoj ravni sa
ovim institucijama, jer je deo uspenog ilokutornog
ina, a ne sama po sebi ilokutorni in. Otuda i
besmislenost pokuaja da se interpretira svaki ilokutorni in koji ukljuuje i konaan opis kao da sadri i
tvrdnju.
Ovo su samo dva uverljiva naina na koje moemo
teoriju opisa primeniti na sve vrste ilokutornih inova.
I ni jedan ne funkcionie. Teoriju bi, prema tome,
trebalo odbaciti.
7.2. Vlastita imena
Na prvi pogled nije nita lake u oblasti filozofije
jezika nego razumeti nain na koji koristimo vlastita
imena: eto imena; i eto objekta. Ime se odnosi na
obje kat.
I mada je ovakvo tumaenje oigledno tano, ono
nita ne objanjava. ta znai to oznaava"? I kako
je uopte uspostavljena relacija oznaavanja"? Da li i
vlastita imena oznaavaju" na isti nain kao to
250
DON SERL
GOVORNI INOVI
251
NapoleorT znai on je po mnogo emu slian Napoleonu"), ili je to skraeni oblik izraza u formalnom
modusu o samom imenu (na primcr, On je neki
Robert" to znai On se zove Robert"). Ukratko,
koristimo vlastito ime da bismo referirali na neto, a
ne da bismo ga opisali; vlastito ime ne pripisuje nita
i, shodno tome, nema nikakvog smisla.
Zdrav razum navodi nas da pomislimo kako ovakav odgovor moe biti ispravan, no iako ima ogromnu
uverljivost, videemo da ne moe biti ispravan, bar ne
onakav kakav jeste, jer se previe injenica zaverilo
protiv njega. Najpre, razmotrimo nekoliko metafizikih
zamki koje nam, po svoj prilici, postavlja takvo nekritiko prihvatanje ovog gledita. Vlastito ime, skloni
smo da kaemo, nije povezano sa bilo kojim aspektom
samoga objekta, kao to je sluaj kod opisa. Ono je
povezano sa samim objektom. Opisi oznaavaju
aspekte odnosno odlike nekoga objekta, a vlastita
imena oznaavaju samu stvar. To je prvi korak na putu
koji vodi ka supstanci, jer prianja za ono to bi trebalo
da bude osnovna metafizika razlika izmeu objekata
i odlika odnosno aspekata objekata, te ovakvu razliku
crpe iz navodne razlike izmeu vlastitih imena i odreenih opisa. Ovakvu zbrku moemo nai i u Tractatusu:
Ime znai objekat. Objekat je njegovo znaenje"
7
(3.203) . Ali obratite panju do kakvih nas zanimljivih
protivrenosti ovo neposredno vodi: znaenje reci, ini
mi se, ne moe zavisiti od bilo kojih kontingentnih
injenica na svetu, jer smo u stanju da opiemo svet
ak i kad se injenice izmene. Pa ipak je postojanje
obinih objekata, ljudi, gradova, itd. - neizvesno, te
je otuda kontingentno i postojanje bilo kog znaenja
7 M ilova tvrdnja: vlastita imena nemaju znaenje, mnfc se uinili nesaglasna sa
Vitgentajnovom: objekti su njihovo znaenje. Ali nisu nesaglasnc. (Dvosmislenost termina
..mean" i ..bedeuten".) Obojica kau: vlastita imena imaju referente ali ne i smisao.
252
DON SERL
GOVORNI INOVI
253
254
D2ON SERL
GOVORNI INOVI
255
256
DON SF.RL
GOVORNI INOVI
257
258
DON SERL
GOVORNI INOVI
259
26()
DON SERL
GOVORNI INOVI
261
262
DON SERI,
GOVORNI INOVI
263
264
DZON SERL
Osmo poglavlje
IZVESTI TREBA" IZ JESTE"
266
DON SERL
GOVORNI INOVI
267
268
DON SFRL
GOVORNI INOVI
269
270
DON SERI.
GOVORNI OlNOVI
271
272
DZON SERL
GOVORNI INOVI
273
274
DON SERL
GOVORNI INOVI
275
276
DON SERL
GOVORNI INOVI
277
278
DON SERL
OOVORN1 INOVI
279
2go
DON SERL
GOVORNI INOVI
281
282
D 2 O N
SERL
GOVORNI INOVI
283
tvrdi: Nikada ne treba odrati obeanja". Pretpostavimo, na primer, da anarhistiki nihilista tvrdi da obeanje nikada ne treba odrati jer, na primer, neprikladna
briga oko obaveza ometa samoispunjenje. Ovakav
argumenat moe biti luckast ali nije logiki besmislen,
bar kad je u pitanju moje objanjenje. Da bismo
razumeli ovu tvrdnju, potrebno nam je da napravimo
razliku izmeu onoga to je stvarno i onoga to je
svojstveno instituciji obeanja. Svojstveno je pojmu
obeavanja da obeavanjem subjekt preuzima obavezu
da neto uini. Ali, da li je itava institucija obeavanja
dobra ili rdava, i da li su obaveze preuzete obeavanjem
prevladane drugim spoljnim sadrajima, pitanja su koja
su strana samoj instituciji. Nihilistiki argument koji
smo malopre pomenuli predstavlja jednostavno napad
spolja na instituciju obeavanja. Naime, on kae da je
obaveza da se odri obeanje uvek prevladana zbog
navodno ravog karaktera same institucije. Ali, on ne
porie da obeanja obavezuju, ve samo insistira na
tome da obaveze ne treba izvravati zbog spoljnjeg
elementa samoispunjenja".
Nita u mom objanjenju ne obavezuje na konzervativno gledite da su institucije logiki neosporive
odnosno na gledite da subjekt treba da odobrava ili
ne odobrava ovu ili onu instituciju. Poenta je samo u
tome da kada se neko uputi u odreenu institucionalnu
aktivnost uvodei pri tome pravila institucije, onda se
on neminovno opredeljuje za takav i takav nain, bez
obzira da li povoljno ili nepovoljno gleda na tu instituciju. U sluaju jezikih institucija, kao stoje obeavanje
(ili izricanje tvrdnji) ozbiljni izriaji reci opredeljuju
subjekt na nain odreen znaenjem reci. U izvesnim
izricanjima u prvom licu, izriaj znai preuzimanje
obaveze. U izvesnim izricanjima u treem licu, izriaj
je izvetaj o preuzetoj obavezi.
Druga primedba: Odgovor na prvu primedbu sugerie sledei reduetio ad absurdum. Prema takvom
284
DON SERL
objanjenju, svaka institucija moe arbitrarno da obavee bilo koga, zavisno samo koliko neko arbitrarno
odlui da ustanovi tu instituciju.
Odgovor: Ova se primedba zasniva na netanom
poimanju obaveza koje nije implicirano ovde datim
objanjenjem. Pojam obaveze blisko je povezan sa
pojmom prihvatanja, priznavanja, preuzimanja, itd.,
obaveza na takav nain da se pojam obaveze sutinski
zasnuje kao ugovorni pojam 10 . Pretpostavimo da meni
potpuno nepoznata grupa ljudi u Australiji ustanovi
'pravilo' kojim se ja 'obavezujem' da u im plaati sto
dolara nedeljno. Ukoliko nisam nekako uvuen u taj
poetni dogovor, njihovi zahtevi su nerazumni. Ne
moe bilo kakva proizvoljna odluka A"-a da stavi K-a
u obavezu.
Trea primedba: Sada poinje da polako biva
jasno kako je poetna vrednosna odluka u stvari odluka
da se prihvati ili odbaci institucija obeavanja. Po
vaem objanjenju, im neko ozbiljno upotrebi re
obeanje", on se obavezuje na takav i takav nain.
to samo pokazuje da je vrednosna premisa \a. To
pokazuje da je [a. u stvari sutinski moralno naelo.
Odgovor: Ova primedba poinje da se pribliava
sri itave materije. \a. je zaista kljuna premisa, jer
upravo nas ona odvodi od sirovog do institucionalnog
nivoa, nivoa koji sadri obaveze. Ali njeno 'prihvatanje7
je sasvim razliito od odluke da prihvatimo izvesno
moralno naelo. \a. iskazuje injenicu o znaenju
opisne reci obeanje". tavie, svako ko koristi tu re
u ozbiljnom doslovnom govoru obavezuje se njenim
logikim posledicama koje ukljuuju i obavezivanjc. I
u tom smislu nema nieg posebnog sa obeanjima;
slina pravila su ugraena u stavove, upozorenja,
savete, izvetaje, a moda i nareenja. Ovde stavljani
pod znak pitanja odreen model opisivanja jezikih
1(1 Uportrdi E J . Ummon: Mornl Dilemmas", Phihsaphical Reviev.-, l%2.
GOVORNI INOVI
285
286
DON SERI
GOVORNI INOVI
287
opisno-vrcdnosni jaz. Poto pokaemo da je 2 vrednosno, iz toga uistinu sledi samo to da \a. mora biti
vrednosno, s obzirom da su opisne premise 1 i \b.
nedovoljne da povuku i 2.
Odgovor: Nemamo nikakvog nezavisnog razloga
da 2 nazovemo vrednosnim, osim injenice da ono
povlai i vrednosnu tvrdnju 3. Tako sada teza da opisi
ne mogu da povuku vrednovanja postaje trivijalna, jer
e kriterij da li je ili ne izvestan iskaz opisan biti:
obuhvata li on ili ne neto vrednosno. Ali, ako nema
nezavisno ustanovljenih klasa opisnih i vrednosnih
iskaza o kojima moemo zatim otkriti da lanovi
prethodne povlae ili ne lanove ove druge, naa
definicija opisnog ukljuie i ne obuhvata bilo kakve
vrednosne tvrdnje", a to e nau tezu uiniti trivijalnom. 2 je intuitivno neposredan injenini iskaz. Ukoliko nas naa lingvistika teorija prisiljava da to poreknemo i da tvrdimo kako je posredi subjektivno vrednovanje, onda sa tom teorijom neto nije u redu.
Peta primedba: etvrtu primedbu treba samo
preformulisati. Stvar je u tome da rei kao to je
obeanje" imaju i svoj vrednosni i svoj opisni smisao.
U opisnom smislu (smisao 1), obeati" znai jednostavno rei odreene reci. U vrednosnom smislu (smisao
2) obeati" znai preuzeti obavezu. Dakle, ukoliko je
\a. uistinu opisno, onda itav na prelaz sa 1 na 2
dokazuje jedino to da je Dons izvrio obeanje u
smislu 1; a da bi se sa 2 prelo na 3, treba dokazati da
je dao obeanje u smislu 2, a to zahteva dodatnu
vrednosnu premisu.
Ukratko, postoji jednostavna pogreka dvosmislenosti kad je re o obeati". Dokazujete da je Dons
dao obeanje u smislu 1, a potom pretpostavljate da
ste dokazali da je dao obeanje u smislu 2, netano
pretpostavivi da su ova dva smisla ista. Razlika izmeu
smisla 2 i smisla 1 jeste razlika izmeu oprcdcljenog
288
DON SERL
uesnika i neutralnog posmatraa. Stoga je i neophodno, i od kljune vanosti, praviti ovu razliku izmeu
opredeljenog uesnika i neutralnog posmatraa, jer
samo neutralni posmatra daje prave injenine odnosno opisne iskaze. im protumaite re obeanje" sa
stanovita opredeljcnog uesnika, preutno ste skliznuli
u vrednovanje, ali dokle god to ne uinite, dokazivanje
nee funkcionisati. Zaista, ne bi trebalo pretpostaviti
da se svaka re javlja ve obeleena kao vrednosna ili
opisna. Neke na izgled opisne reci mogu imati vrednosni smisao, kao kod smisla 2 obeanja", ali i opisan
smisao. Samo kod smisla 1 obeanja", smisao je isto
opisan.
Odgovor: Ne postoji smisao 1. To jest, nema
doslovnog znaenja obeanja" po kojem ono jedino
znai izricanje odreenih reci. tavie, obeanje"
oznaava govorne inove koji se karakteristino vre
izricanjem odreenih reci. Ali obeanje" nije leksiki
dvosmisleno, s tim da jednom znai izricanje reci a
drugi put preuzimanje obaveza. Navedeni prigovor
pokuava da prui smisao obeanja u okviru kojeg e
iskaz obeao je" tvrditi sirovu a ne institucionalnu
injenicu; no takav smisao ne postoji. Rezonovanje u
okviru ovog prigovora isto je kao i u okviru 4. Sastoji
se od uvoenja klasinog modela, s tim to se dovodi
u pitanje upravo taj klasini model.
Pokuau da ovo jo malo razradim. Jezike injenice, onakve kako su date u jezikim karakterizacijama,
nameu ogranienja svakoj lingvistikoj teoriji. U najmanju ruku, teorija mora biti saglasna injenicama; isto
tako, prihvatljiva teorija mora da obrazloi ili objasni
injenice. U sadanjem primeru, sledee lingvistike
karakterizacije tvrde izvesne injenice:
L. Tvrenje u obliku X je dao obeanje" tvri
jednu objektivnu injenicu i nije, osim u graninim
sluajevima, subjektivno niti je stvar linog uverenja.
GOVORNI OlNOVI
289
29()
DON SERL
GOVORNI INOVI
291
292
DON SERL
GOVORNI INOVI
293
D Z O N SERl
294
koja
su
njihovi