Pojedinac i okolina

ovjekovih 5 osjetila:
okus
opip
njuh
sluh
vidi
U nae doba neprijeporna je apsolutna prevlast vizualnih komunikacija.
Posvuda oko nas su vizualne informacije: od prometnih znakova i registarskih
tablica automobila, grafikih i svjetleih reklama, oznake u tramvaju, na
kolodvoru ili na ulici itd.
Likovna djela se prima, spoznaje i doivljuje osjetilom vida.
U ivotu pojedinca nije vaan broj podataka koje je primio (koliina), nego
nain njihova tumaenja (kakvoa spoznaje i pamenja). ovjek ne gleda oko
nego mozgom.
Ljudsko se gledanje odvija u dvije faze:
analiza (izdvajanje detalja dijela iz cjeline)
sinteza (ponovno uklapanje svih promatranih detalja u cjelinu).
Ljudsko vidno polje = 180 stupnjeva.
Svaki oblik ima smisao, a taj se smisao iz oblika moe proitati.
Da bismo otkrili (razumijeli) smisao, treba znati itati oblike. Vano je spoznati:
tragovi (npr. veprovi), kad ih proitamo, dobivaju znaenje, trag postaju
znakom (npr. ovuda je proao vepar). ovjek paleolitika postavio je svjesno i
namjerno otisak ruke, kao svoj trag, kao znak da je ovdje bio.
Grafologija
Rukopis nastaje kao trag pokreta ruke, te tako uvijek neto govori o nama.
Temeljna podjela rukopisa u 4 skupine:
arkadni(luk)-otvorena osoba, drueljubiva
girlandni(ovjeeni vjenac)-prilagodljiva osoba, nenametljiva
iljasti-otre i energine osobe
uglati-vre i ne povodljive osobe Rukopisom se prenosi verbalna poruka (rijeima) i
vizualna komunikacija
(rukopis).
Funkcionalna asimetrija mozga: lijevom polovicom mozga mislimo rijeima
(verbalno), desnom u slikama (ikoniki). Stoga nam se sposobnost spoznavanja
i pamenja umnogostruuje.
Prednost je slike u priopavanju u neusporedivo veoj brzini kojom primamo
vei broj informacija slikom u usporedbi s rijeju. Na primjer dok rijeima
izgovorite "afriko selo" na slici stignete vidjeti i kakvo je to selo. Temeljna
razlika dvaju govora je da postoji vieznanost rijei jednoznanost slike. Za
bilo koju izgovorenu rije svatko e pomisliti na neto drugo (kua - iglu,
koliba, bunja).

Predmet
svaki oblik ima smisao i taj se smisao moe iz njega proitati.
Iz oblika uporabnih predmeta moemo proitati i vieslojno znaenje: razlog i
svrhu njihova nastanka, uzrok izbora odreene grae i tehnike proizvodnje,
smisao oblikovanja, podrijetlo oblika itd.
Razvoj oblikovanja pojedinoga uporabnog predmeta svojevrsni je vizualnim
vremeplov. Svaki e predmet posluiti kao svjedok vremena u kojem je nastao i
tuma razdoblja koje ga je oblikovao. Tako na primjer renesansni govori o
antikom uzoru, barokni se odlikuje raskoju ukrasa, rokoko otmjenost i lakoa
itd.
Antropomorfan (gr., antropos = ovjek, morfe = oblik)
Osnovna naela dizajna
1. Potivanje materijala prvo je naelo i jedan od nunih uvjeta za dobro
oblikovanje. Prozirnost stakla, toplina drva...
2. Oblik predmeta treba prilagoditi namjeni (funkciji). Dobro oblikovan stolac
nas poziva da sjednimo.

Fotografija kompozicija
Fotografija je ogranak likovne umjetnosti s kojim se najee susreemo u
ivotu. Fotograf ne prikazuje na fotografijama stvari kakve jesu, nego samo
onaj dio to ga zanima, kako ga oni vidi i kako ga vrednuje. Ba na primjerima
fotografije najprikladnije je prikazati osnovna izraajna sredstva likovnih
umjetnosti. Fotografija obuhvaa samo isjeak i trenutak beskrajnog prostora i
vremena.
Od 360 stupnjeva obzora fotoaparatom se moe obuhvatiti 60 (dakle jednu
estinu).
Kako onda fotografija uspijeva prenijeti neku poruku, izraziti misao, pobuditi
osjeaj, otkriti dublju istinu u pojavama?
Umjetnika fotografija zaustavlja upravo odluujui trenutak u kojem neka
radnja otkriva svoj dublji smisao i istinu, a ljudsko lice izraava narav osobe.
Kompozicija je raspored i odnos dijelova neke cjeline. Kad kaemo da
kompozicija ima odreeni broj lanova to je raspored.
Kompozicija na fotografiji se mijenja ovisno o promjeni stajalita fotografa.
Odabrani kut gledanja odreuje, pak, odnos meu prikazanim dijelovima.
Kompozicija je izraz subjektivnog stava pojedinca prema zbilji ili njegova
motrita, a ne njen toan prikaz. Fotograf moe posve slobodno odabrati
odsjeak stvarnosti to e ga prikazati i kut pod kojim e ga snimiti, a svaki
njegov izbor izrazit e njegov odnos prema pojavama u ivotu i zbilji, a ne sam
taj ivot i zbilju.
Simetrina kompozicija doima se smirenom dok dijagonalna djeluje napeto i
pokrenuto.
Razlikujemo simetrinu ravnoteu (zrcalnu) i dinaminu (asimetrinu)
ravnoteu kompozicije: prva je ravnotea oblika, a druga ravnotea sila. Film i likovna
umjetnost
.

Uz kompoziciju, dva osnovna izraajna sredstva fotografije su odnos svjetlosti i

sjene i oblikovanje.
Za odnos svjetlosti i sjene na fotografiji vano su tri pitanja:
koliina (prevladava li svjetlost ili tama)
tip rasvjete (meka ili kontrastna rasvjeta)
kakvoa (dali se pod posredstvom svjetlosti i sjene oblike vidi jasnije ili
nejasnije, izgrauju li se ili se razgrauju)
Analizu kompozicije ponimo traenjem crte razgranienja ili osi kompozicije.
Nakon to smo proitali raspored elemenata kompozicije, moemo pomnije
pogledati u kakvom su odnosu.
Raspored znai mjesto i povrinu koju neki lan zauzima na plohi slike.
Odnos kazuje smisao i znaenje to nastaju iz rasporeda: to je glavno, to
sporedno, to vlada prostorom, a to je podreeno.
Ako svjetlost i sjena pomau da razabiremo predmet onda je svjetlost
izgraujua, ako ga nijeu ili prikrivaju onda je razgraujua.
Odluio trenutak je trenutak u kojem neka radnja, zbivanje ili stanje izraava
svoj dublji smisao.
Vrhunska umjetnika djela prepoznajemo i po Tome to je svaki dio savreno
uklopljen u cjelinu, a nita se ne moe (niti treba) promijeniti, jer je najbolje od
mogueg.
Nain komponiranja gdje se predmet ili lik prikazuje tako da mu dio izmakne
izvan okvira, nazivamo otvorena forma.
U pravom umjetnikom djelu autor vjeto primjenjuje sva izraajna sredstva u
svrhu najsnanijeg dojma, celovitosti i jedinstva djela.
Vrijeme trajanja gledanje slike je ujedno najbolji nain vrednovanja djela.

Kompozicija u filmu
dok je u slikarstvu odnos meu djelovima slike prostoran,
na filmu je odnos meu kadrovima vremenski.
Film se pojavio 1895. kao takozvana 7. umjetnost i zauzeo je prvo mjesto u
ivotu suvremenog ovjeka.
Film je sinteza svih umjetnosti. Osnovno izraajno sredstvo filma i samo filmu
svojstveno je pokretna slika.
Od svih likovnih umjetnosti film je najblii silici tijeka ljudske svijesti, odnosno
nainu kako gledamo i mislimo.
Kadriranje - izdvajanje pojedinosti iz vizualne cjeline prostora
Montaa-povezivanje kadrova u vremenski slijed, jednog za drugim
Montaa u filmu ima, u biti, jednako znaenje i smisao kao kompozicija u
slikarstvu ili knjievnom djelu.
Slijedom i meusobnim odnosom kadrova odreuje se znaaj doivljaja i
izraava misao i znaenje.
Kadar-neprekinuti tijek snimanja, najmanja je vremenska jedinica filmskog
dijela.
Zbirom kadrova (podjednakih ili razliitih duljina) stvara ritam.
Vrijeme je u filmu, pa tako i u filmskom kadru, ogranieno i odreenu.
Iako se svaki kadar moe promatrati izdvojeno, on nije zatvorena cjelina nego

je redovito u vezi sa prethodnim i sljedeem kadrom.

Da bi se moglo dublje upoznati, vie uivati i pravilnije ocjenjivati djela
filmske umjetnosti, potrebno je znati jezik filma, filmski govor. Aktivno
promatranje filma razvija vizualnu kulturu i pridonosi likovnoj kulturi. Fotografija promatranje likovnog djela
Pri promatranju umjetnikog djela valja, u duhu, provesti analizu
(ralanjivanje) i sintezu (ponovno spajanje i povezivanje u cjelinu) djela