ie Vitor Zeon (Zagreb ~ Filozotski fakultet) KRLEZINA DNEVNICKA PROZA UUDK 63244 8862-94085 KRLEZA U usporedbi s brojnim knjiZevnoznanstvenim | publicstiékim radovima o Kriezinim fikcionalnim djelima, osobito romani- mai dramama, esejistiéka | dnevniéka proza do sada je priviax {lla manje painje. To je donekle neobiéno s obzirom na éinjo- rigu da upravo dnevnigk! zaplsi, koji tore znatan dio pisseva ‘svaralastva, pruzaju znanstvenom pristupu raznorodne mo- uénosti. Oni mogu, doduSe, samo do odredenog stupnja, poslusiti kao i2vor za rekonstrukciju autorova ‘unutraénjeg 2- ‘yotopisa’ pa éak i iskustveno provjerijive biogratile. Mnogo je, ‘medutim, vaznij\njihov specifiéno literarni karakter, prije svo- (ga u skiopu genoloske problematike a zatim u kontekstu dnevniéke knjzevnosti U evropsko) tradici, Kojo] Krleza po ‘Svemu pripada. Posebno je zanimljiva okolnost da stu Dnevni- 1 (medu Kojima Davnim danima pripada istaknuto mjesto) au- toru Zesto sluaili kao pokusno knjlzevno tlo,t), kao nedeter- minirana tekstualna vrsta, Koja je pogodna za umjetnicki eksperiment, Ne mote se reéi da je Krlezina zapisnigka, dijarjska djelatnost privukla na primjeren nagin onu specifiénu paznja koja se naziva znanstvenom. U mnof Pia literature o autorovu stvaralaitvu upadljivo je malen broj osvrta na dnev- nike, odnosno na pojedina knjiéevna ili neknjizevna pitanja koja taj tekstual- ni korpus nameée. Uzme [ise u obzir knjizewna vrijednost dnevnika (Koj ni- tko ne poriée), izvornost i sugestivnostliterarnih rjeSenja na mnogim strani- fama th lekstova, vaknost esejistigkog rasudivanja i intimne polemike 2a procjenu cjeline Krlefina opusa, a naposljetku svakako i okolnost da dney- figka proza obuhvaéa gotovo Getvrtinu ukupnoga sivaralastva, opravdano je pitanje koji su uzroci te relativne marginalizacije jednoga vaznog svjedodan- stva pi8éeve kreativnosti. 7 ‘Jedan od uzroka trebs zacijelo trina podruéju osnovnilh podataka rele- ‘vantnih 22 ispisivanje recepeijskoga kataloga pitanja. ‘Tu treba podsjetiti ne dkolnost — koja sama po sebi jos nema hermeneutiéke znagajnosti — de Gnevnici medu svim Krlezinim tckstovima imaju razmjerno najkraéi javn stad! Dok najveG i dakako najpoznatij, dio stvaralastva (svi romani osim Za 7 Medu mogutim urrécina afahno mest werjatn pripadaokotnosti de u adil wetine cevropbitnjenont posto predodiba 0 hierar knidevih wats, po koje Kategori 3V. Zmegaé, Keledina dnevnitke proza (59~ 53) -Uinjetnost ies KOKI (1988) + 1» Zagreb» sjetaa — ofjak stava, sve pripovijetke, vecina dramskih djela, sve pjesme, znatan dio eseja) u svijesti javnosti postoji veé pola stoljeéa, dnevnigki su zapisi objavijivani ug- lavnom tek u poratnim publikacijama: Djetinjstoo w Agramu (1952), sredibnji memoarski tekst iz dnevnika pisanih za ratnih godina 1942, i 1943, na neza- oravan natin signalizira i otvara generitki niz, koji évrsto, zasebno mjesto autorovu knjidevnom djelu dobiva objavijivanjem Dacnib dana (1950), 2bit ke dijarijske proze s podnaslovom Zapisi 1914— 1921. Slijedili su, ako se tek- stovi svrstavaju po kronologiji datiranja, zapisi iz jesenskih dana 1940. godine (6 povijesno-filozofskim i esteti¢kim razmatranjima), opseZna dnevnitko-ese- istidke razmatranja iz osame godina 1942. i 1943, koja otituju Sirok raspon tekstualnih kategorija, od kroniarskih biljetki i traktata do memoarske poet- ske proze i onirijskih’ protokola; i napokon zapisi iz godina 1958 — 1969, bi- Ijezeni sa znatnim prekidima: w objavijenim tekstovima dokumentirani su pojedini mjeseci 1958, 1961, 1967, 1968. i 1969. godine, Izuzmu li se nedav- no objavijeni Zapisi sa Tréila, koji donose samo posve provizoran oblik tek- sta, pa stoga u pogledu grade jesu, ali stilski nisu u pravom smislu autentino djelo, temeljoi dnevnitki korpus obuhvaéen je u pet svezaka (Dnevnif, 1—5)| sarajevskoga »Jubilamog izdanja u povodu 85-godiénjice autorova rodenj Medutim, potpuna informacija zahtijeva i upozorenje na Zinjenicu da je jedan dio zapisa, izvorno dijacjskih, autor veé u "Zorinu’ izdanju Sabranib dela svrstao medu eseje. Tako su eseji o Paracelzu, Valéryju, Palazzeschiju, Mari- nettiju i Varijacije na medicinske teme, prema napomenama u svesku Ese I, dijelovi dnevnika iz 1942, 1 1943. godine, a kompleks filozofijskih zapise Marginalija na leu 0 spoxnajnoteorijskoj magifi, Raxgovor 0 istini, O drutue- nom nagonu, Sociologia i socijalizam, O bogu i Ideje sadréani u svesku Esefi IV) iskazan je kao dio dnevnika iz 1942. godine. Usporedbe datuma dnevnika i godina objavijivanja pokazuju da je kod Davnih dana posrijedi najveéi razmak, cijelih éetrdesetak godina, dok najkra- Ge tazdoblje dijeli zapise iz Sezdesetih godina od vremena prvoga publicira- nja, 1973. godine. Buduéi da je poznato — ali jo¥ tekstoloSki neistrazeno — oliko je autor gotovo sva svoja djela podvrgavao redigiranju, manje ili vibe i2- saenom, mijenjajuGi tekst ponekad od izdanja do izdanja (npr. Faet u Rusja, Na rubu pameti, Banket u Blitvi, Zastavé), ne iznenaduje Sto je takvu praksa primjenjivao i kao dijarist. U nagelu se moze pretpostaviti da opCenito vrijedi napomena kojom je popraéen tekst Djetinjstua u Sabranim djlima 1972. g0- dine: «Tekst ovih zapisa autor je za ovo izdanje pregledeo i djelomitno prera- dio, kao 8to je uostalom uinio sa svim tekstovima koji se objavljuju u ovo} knjizive clonaaih vista unapijed osigurana veéaskonostkajtevne kre i jwnosti nego nefkcional- nist, peg oon ve fo nto pragma Eo ion pon pra “rene: ap rw pei neo pola ga gmen, dm fro wainh rade enSevne historia da proullrecepepee sore exeden pala’ obsirom na faktore Kote na svar poet 2 Dino 1902 1903 7 drug naps, Zagreb 1972, se 615.1088 YV. Zmeges, Kiletina dnevnitks proza (39~ 53) Urnjetnont jee XOCKH (1988) 1 Zagreb «jean — odjak Razumljivo da takve napomene signaliziraju vrlo zamaSnu i slodenu tek- stolofku problematiku te uéveScuju uvjerenje da je vrlo zamrien kompleks tekstualnog stanja i tekstualnih odnosa u Krlezinu stvaralaitvu jo8 daleko od toga da se privede soluciji po modelu kriti¢ko-filoloskog izdanja. Nas ovdije, medutim, zanima problem koji nije samo tekstoloSke naravi. Tedilte mu je ‘genolosko. Analiti¢ko razmatrarje Krlezinih postupaka dovest €e nuino do zakljuka da se za tekstualne zahvate u vistama nefikcionalnih, ekspozitornih (npr. teorijskih, ceportaznih i memoarskih) tekstova nametu drukeiji krit nego u fikcionalnim djelima (unutar kojih opet treba razlikovati izmedu komprimirane lirske tvorevine, s osobito osjetljivom strukturom detalja, i npr. velikih pripovjednih oblike) Dok u fikcionalnim tekstovima uslijed promjena dolazi, u naéelu, samo do pomaka koji, 2a znanstveni pristup, zadiru u hermeneutizku problematiku, promjene u memoarskim i srodnim djelima, ako se one titu grade, tj. obavi- jesti, ukljuzuju Lesto vrlo slozenu problematiku autentitnosti zapisa. Pitanja verifikacije i falsifikacije tekstuslnih iskaza (u znanstvenoteorijskom smislu tih termina) u takvim ée sluéajevima primaro zaokupiti paznju kritike. Pro- dutetak te problematike sadrian je u pitanju da li se — s-obzirom na spome- uty Keledinu praksu — tekstovi koji su u svom izvornom obliku nastali ‘odavna, i koji su prilikom pripremanja za tisak pretrpjeli moda i znatnije i iene, mogu uopée jo smatrati autentiénim syjedoganstvima o proflosti na- vedenoj u datiranim odlomcima. U kritici se ponekad fuje migljenje da u Krleze godina prvog objavijivanja u svim stufajevima obavezuje ne sano bib- liografe nego i interprete, t). da npr. Davne dane treba u natelu tretirati poput djela koje je nastalo pedesetih godina, a ne za prvoga svjetskog rata, bez obzi- ra na autorovo datiranje.’ To je shvacanie, izneseno apodiktiéno, iz vide razlo- ga prijeporno, a ponegdje posve neadekvatno. Treba ga podvréi kritici prije svega zbog toga Sto pretpostavlja kategoriju autentignosti, koja ionako nije potpuno primjerena naravi upravo Krledine dnevnicke proze, (O tom kriterju kasnij, u vezi s tipologijom dijarijskih tek- stova) Smnjeétanje djela uz datum okjevljivanja impliciea, na temelju hipoteze © bitnim promjenama u tekstu, da su te preinake vaznije od onoga Sto je iz- vorno postojalo. Jer ako te promjene nisu dominantne, nije utemeljena twrdnja da su Davni dani djelo SezdesetgodiSnjaka. Da je na tu knjigu pri- ‘mijenjiva navedena pi8Geva klauzula o redigiranju, posve je sigueno; ona zaci- 7 a Mn ear 94194 a sepa la Melee geen it ond an sa te sob er cpeera re Drecelee eel tae reaper er pe a eer anes ss mi ee ect ea Epcremme an eee eee ee ee Sas Gara ce an pes os eag ae mene eter Seg ae idem or inane is 4V. Zmegaé, Kebina dnevnitha proza (3 =Urnjetnost jes XOCKT (1968) « 1» Zagreb » sien} olajake jelo nije iznimka u autorovoj knjiZevnoj praksi. Medutim, spomenuto shvaéa- nje pokazuje svoju nepromisijenost kada se primijeni kriterj razlike izmedu pojedinih objavljenih redakcija. Ono ne odgovara na bitno pitanje: kakav je ‘odnos izmedu pojedinih redakeija ili verzija (editio princeps, kasnija izdanj eventualno editio definitiva) pod aspektom autentinosti, dakle s obzirom na ‘okoinost da se autorovo mentalno stajalite stalno pomie i stvara nove odno- s¢ 5 cijelim slozenim povijesnim i knjizevnim kontekstom razdoblia u koje- mu se knjizevni zahvati zbivaju. S obzirom na znatne izmjene u volument, stilu problem relativne autentignosti nameGe se npr. kod novi- faleta u Rusijs djela koje bi se na temelju rigorozne primjene tek- stualnih kriterija moralo smatrati donekle knjizevnim radom iz pedesetih go- dina. No kao Sto Zzletu biti ostaje djelom iz 1926. godine (odnosno pojedini pjegovi dijelovi tekstovi iz ranijih godine), WOT -Daual dani imaju pravo na to da se ditaju kao glas iz datiranog vremena — ako ne Zelimo insinuirati po- sve nehejan ili ak manipulativan odnos prema tekstovima i iskustvu prikaza- nom u njima, Ti se zapisi mogu smatrati djelom mladoga KrleZe: po intelektualnoj sup- stanci, po opéem obzoru duhovnih interesa, po nizu specifitnih motiva (koji se otituji’ i u tada publiciranim tekstovima) i napokon po stilskoj fleksibil- nosti karakteristiénoj za to razdobljc. Nije, dakako, nikakvo otkriée da su dnevnici uvijek i svagdje samo uvjetno svjedoanstvo, jer predmet diskursa, u svi dijarista svijeta, Sele li oni to ili ne, odgovara stanovitoj sntligibilnaj stl saci, koja tekst izdife nad razinu naivnog dokumenta, Slabost je hipoteze 0 regulativnom znagaju naknadnih redakcija u tomu Sto ona ne vodi brigu 0 toj elementarnoj teorijskoj pretpostavci. Na posve je pak drugoj razini problem koji nastaje time Sto Gitatelj dobiva tekst u vrijeme koje je daleko od vremena navedenog u kronologijskim podacima djela: pitanje razligitih vremenskih i iskustvenih obzora problem je teorije recepcije a ne personalne poetike. Po- uzdanost i provjerljivost pojedinih podataka (Einjenica) u dnevnicima Krlezi- na tipa ionako nije bitna komponenta; a u mnogim zapisima iz godina 1942, i 1943, koji opisuju snove (stvarne ili fiktivne?) pa su primjer oniritke knji- evnosti, kriterij dokumentarne autentignosti postaje potpuno irelevantan. U odnosu na Daine dane primjenljiv je postupak djelomizne provjere po- vijesne supstance, postupak zanimijiv za Zitatelje koji u dnevnigkom tekstu traze prije svega konkretne povijesne elemente. Usporedba djela objavijenih uu tom razdoblju i dnevnitkih zapisa pokazuje da su neke sredi8nje misli di rista uvelike istovjetne s nazorima iznesenim u publiciraim Ulancima, Na- knadna ’stilizacija’ dnevnika, ako je uopée u relevantnoj mjeri provedena, po- tyrduje, dakle, u mnogoemu samo uvide koji su se mogli steéi na temelju Krle¥ine publicistike iz. onoga vremena. Tako npr. mnogi sudovi o suvreme- no} umjetni&koj kulturi, rasuti po stranicama dnevnika, uglavnom odgovaraju tendenciji koju zastupa prvi Krlezin knjizevno-polemitki manifest, Hrvatska Anjiieona laf, objavijen.u prom broju »Plamenae (1919); Posebno treba istaci autorov stav prema radikalnim modernizmima, o kojims je, -.premda je w svoioi kniiZevnoi praksi i sam bio sklon inovactiama — sudio pretezno newa- tivno, svakako veé tada, a ne tek detrdesetak godina kasnije. Drugi je primer, s udaljenoga podruéja, tekstualna razrada iskustava stetenih potktaj 1917. go- dine u Uredu 2a pomoé postradalima u ratu. Zapis [za kubisa godine 1918, dio kompleksa Davnib dana, ali publiciran jo8 mnogo kasnije,', govori o sud- binama ratnih udovica i o materijalnoj bijedi molitelja na nagin koji iskljuéu- je svaku sumaju u autentinost (u povijesnu autentiénost, bez obzira kada je rukopis prireden za tisak): dovoljno je usporediti taj zapis s dvama novinskim @ancima, objavijenima 1917. u Zagrebu (Kako stanuje sirotinja Zagrebu i Narod gladuje), koji sadrie posve istu gradu, samo u konvencionalnijoj publi- ‘isti8koj fakturi’ Posrijedi su, apravo, varijante infencionalnog teksts, koji se mote suponirati. U tom pogledu KrleZini dnevnicinisu izuzetak u dijarijskoj knjiZevnost. Iz posliednjih je stolieGa poznat znatan broj knjiZevnigkih dnev- nika (Leopardi, Gide, Kafka, Frisch i dr), koji su posludili kao neka vrst sal ralita misl, skica i provizornih verzija, svakako kao tekstualni korpus koji je 1s odnosu biige i dalje srodnosti prema odredenim objavljenim djelima. Teorijsko-tipolosko i knjiZevnopovijesno odredenje KrleZinih dnevnike zahtijeva pogled na evropsku tradiciju te tekstualne kategorije. Kao teorijski konstruket dnevnik je, u nagelu, jedna od nefikcionalnih vista pismene kom nikacije, s otvorenim, nestabilnim odnosom prema standardnim predodizba- ma o knjizevnom karakteru teksta. Iu slufaju neosporive knjiZeyne intencije dnevnik je po svojoj naravi tekstuaina vrsta s minimalnom predeterminaci- jom, a to ujedno znati s bitnim udjelom kontingencije u generitkom smislu, JJedine su mu konstante: diskurs subjektivnog iskustva (iskazan veGinom prvom licu jednine), tako da se kao izvoriste iskaza u principu moze pretpos- taviti empirijski a ne transcendentalni subjeke; i, kao drugi faktor, organiz ja diskursa na temelju manje ili vibe strogo provedene kalendarske (kroniar- ske) sheme, ‘Okosnicu tekstualne vrste ’dnevnik’ prema tome tvori subjektivna svijest suoena s kontingencijom iskustva u linearnom vremenskom protoku. Povi- jesni uvid u tendencije evropske dijarijske knjiZevnosti pokazuje da se glavna smjernica u onom korpusu tekstova koji se moze smatrati relevantnim s lite- ramoga gledifta ofituje u razvoju od preteZno kronitarsko-informativne fun- kcije dnevnidkih zapisa do iskazivanja misaone i emotivne subjektivnosti, u obliku esejistitkih razmatranja i psiholotke introspekeije. Put te vrste kn Zeynosti u evropskim epohama od renesanse dp danainjice vodi, dakle, uglav- nom od manje-vile naivnog objektivizma u privatnifn biljeSkama 0 osobnim iskustvima i povijesnim zbivanjima u suvremenosti do internalizacije diskur- sa, koja slobodno spaja vrlo raznorodne kategorije, npr. historiozofski sud s krajnje osobnim psihogramom. 1967, be. 7—8, Kas jl moved) onde ile 2, apo u sarsjevskom iadanju Dnevnika, sv. 2. ais me > Dneunik 1918 1922. Dasni dani 11 (Daeunib, s. 2), Sarajevo 1981, st. 403 —413. + sRepubli 3V. Zmegas, Krleting dnevnicks proza (39-33) -Umjetnost ete XXX (1988) + 1» Zagreb ‘oly Odredeno zanimanje 2a totalitet osobnog iskustva otituje se, uostalom, vee uw antidkoj kulturi, gdje se mogu naci podeci dnevnitarstva. Tako je npr. flo- 2of Sinezije iz. Kirene (oko 400. godine n. ¢.) nabacio zamisao da bi bilo po- trebno uz zapise o dogadajima koji se zbivaju u javi voditi i dnevnik o snovi- ‘ma, i ako prudati uvid u onu drugu, zagonetnu stranu svijesti. S obzirom na anatan udio oniritke grade u pojedinim razdobljima Krletine dnevnitke prakse, u tom je podatku sadrZana neobigna anticipacija. Razinjerna mobil- nost inteleketualaca, prije svega u jeku gotovo obaveznih studijskih putovanja u srediéta kulture drugih zemalja, potakla je pisanje dnevnika u doba renesan- se i baroka. Isteknut je primjer Montaigneov dnevnik s putovanja po Njemat- kkoj i Itaij, Velika je epoha dijarijske knjizevnosti, dakako, 18. stoljece, raz~ doblje u kojemu se u punoj mjeri potvrdio novoyjekovni individualizam, po- sebno u duhovnosti sentimentalizma, koji je bio sklon subjektivizmu, a 030- ito introspekciji. Rousseauova autobiografija sugestivan je primjer onoga shvaanja individualnosti kakvo se o&ituje u mnogim dnevnicima onoga vre~ ‘mena, U toj epohi podinje tradicija modernog dnevnika, koji uvelike gubi kroni- %arski karakter i memoarsko-informativnu ulogu, a sve vise postaje popriste intimnt misaonosti. U isti mah ja€a sklonost izrazitojliterarizaciji dnevnitkih 2zapisa, kojima autori povjeravaju svoj unutarnji spoznajni i emotivni razvoj, dakako u vremenskom’protegu, ali bez. stroge kronolodke obaveze. U Fran- cuskoj se od vremena romantizma za taj tip dnevnike uvrijezio naziv journal intime’, osobito u odnosu na zapise Benjamina de Constanta, Stendhala i Henryja F. Amiela. U Njematkoj su dnevnici Friedricha Hebbela znatajno svjedoganstvo te vrste. Prividan je paradoks (vidljiv upravo u Hebbelovim za- pisima) da intimnost ide ukorak s literarizacijom u komunikativnom smislu: mnogi dnevnici nastaju s namjerom da budu spremiste pi8éevih poruka jav- nosti, dakle iskaz prividne intimnosti, diskurs koji oblikuje obavijesti koje mogu poslutiti kao grada 2a stvaranje predodibi o autoru u svijesti Gitalatke publike, U 20. stoljedu jo’ je nagla¥enija sklonost knjiZevnoj (zanrovskoj) institucio nalizaciji dnevnika, okolnost koja je u korelaciji se slabljenjem stroge regula- tivnosti u praksi ophodenja s tradicionalnim knjiZevnim vrstama. U epohi u kojoj ‘otvorenost, namjerna neodredenost, sve vise obiljezava odnos prema baitinjenim normama dnevnici mnogih autora (Gide, Valéry, Musil, Kafka, ‘Virginia Woolf, Camus, Saint-Exupéry, Ernst Jiinger, Mauriac, Gombrowicz, Pavese, Frisch i dr), usprkos razlititim misaonim i knjiZevnim orijentacijame, svjedoze 0 2ajednistvu u osnovnoj sklonosti da se dnevnik utemelji kao stalan oblik intelektualnoga knjizevnog diskursa, koji Ce, uz svoju funkciju egzisten- cijalnog seizmografa (funkciju posebno o¥itu u Kafke, koji se svojim dnevni- cima nije obraéao javnosti), sadrZavati protokole krititke svijesti i biti neka vesta vjedbaliéta za nove knjizevne projekte S obzirom na moguéa teZiéta u praksi posljednjih iaju stoljeéa namece se tipolotko razvrstavanje po uvjetnom kriteriju subjektimnostifobjektivnosti V. Zmegaé, Krledina dnevnitka proza (39~53) Unjetnost jetis XO (1988) a siletanj — ofujake ‘vetina teoretitara nefikcionalne proze® polazi od podiele na privatne kronike, na komentare uz aktualna zbivanja na razligitim podruéjima dru’tvenog tivo- ta, od politizkog do umjetnitkog, i napokon na egzistencijalno-filozofske za- pise u kojima se aktualno-povijesno osmatranje pomie prema historiozot- skom razmatranju. Toj, dakako takoder uvjetnoj, klasifikaciji mogu se prido- dati kategorije tekstualno-generi¢kih ekvivalenata: prvom tipu odgovara re- portaina biljeSka, drugom tipu aktualistigki ese), dok je treéoj vrsti primjeren filozofski traktat. Spomenuta tipologija, medutim, dopusta i diferencijaciju na temelju »glasovas koji ravnaju diskursom: od autentitnoga govorenja autorova razlikuje se, u naéelu, inteligibilni iskaz, koji se w dneynitko} praksi najvige udaljuje od subjektivnog opazanja te Zesto tei prema gnomskom izrazu. Ek- stremni su primjeri dnevnicki odiomci koji se mogu smatrati nizom aforiza- ma, Donekle odvojeno moze se razmatrati pitanje individualnih ili drugih poticaja za pisanje dneynika, Najée8éi su motivi stvaranje dokumentacije i ‘memoarske grade, dakle konzerviranje proslosti u svrhu proyjere sjedanja; za- tim osobni psiholo’ki pokus, kojemu biljeZenje oscilacija u raspolozenjima, sudovima, sklonostims itd. sluzi kao metoda za stvaranje psihograma i soci- ograma o susretu litnosti sa ivotnim ambijentom u odredenom vremenuy i naposljetku zamisao da se autor okuSa u osvajanju knjizevnoga tla bez tradici- je, npr. u stvaranju proze ber zadanih postupaka i granica,u iskuéavanju mo- daliteta koji bi eventualno mogli poslusiti kao polariéte za pisanje teksta ne- koga traktata druge vrste. Teorijska razmatranja potveduju da Krleia ni u jednom razdoblju svoje dnevniéarske aktivnosti nije po8ao od unaprijed utvrdena modela dijarijskog pisma, nego da je uvijek bio sklon spajanju razlititih tipova zapisa — i to po- nnekad u zanimijivoj, neobiénoj konfrontaciji raznorodnih diskursa, tako da uupravo ta praksa njegovim zapisima daje peat originalnosti, Pri tome se os0- bito istigu Davni dani. (Razmjerna istovrsnost postupaka ovituje se pak u 2 pisima iz. 1943. godine, koji su uvelike sonirigki dnevnike, bez znatnijih i nadenja u primjeni knjiZevnih postupaka. Ta se okolnost moze tumatiti kao posljedica Zivotaih prilika koje su autoru nametale odredene knjizevne takti- kee, a bez sumnje jedva kao pokuSaj da se osobnim iskustvom ispuni zabtjev spomenutog antitkog filozofa.) Opéenito se mode ustvrditi da Krlezini i ni zapisi gotovo ber izuzetka tendiraju tipu AnjZdevnog dnevnika, tj. teksta ko- jiu nagelu ratuna s recepcijom u javnosti pa stoga izbjegava marginale po- datke posve privatne naravi. Bfemerne anegdote, koje Krleza ponekad biljeti, veGinom ipak sadric clemente kulturnopovijesne poente, Nagin na koji on provodi selekciju u svom iskustvenom svijetu pokazuje nesklonost prema onoj visti intimnog dnevnika koji je usmjeren psihografski, introspekcijsi. Poniranje ti osobni psihiéki Zivot (koje je, usprkos svim syjesnim ili podsvjes- nim sstilizacijamac, tako nagla’eno u Gideovim, Mannovim i Kafkinim dnev. © Usp. G. R. Hocke: Dat eurypiishe Tagebuch Wiesbaden 1963; P. Borer: Tagebuch Stat gar 1969 (e pregledor kriicke Iiterature na nekoliko jezik} ss — 4sV. Zmegod, Keletina dnevnitha proza (3953) Uanjetnost jedi KKKIT (1988) « 1 Zagreb « sien] — oak nicima) ofituje se rijetko, tek u zamecima, bez ikakve Sanse da se razvije u do- minantnu matajku. Krle¥ina temeljna knjidevna karakteristika, njegov pole- mitan stav i sarkastigna dikcija, u suprotnosti su s nagelom naivno-bezobzi ne agresivnosti i autoagresivnosti Rousseauova kova. Dnevnik Amiclova tipa pretpostavlja vjeru t paradigmatinost individualnoga dufevnog kosmosa i u princip individualizma uopée. Krle¥ina sklonost da rasuduje u povijesnim re- lacijama ne vodi doduée razaranju ili negiranju litnosti jer se tome suprot- stavlja jaka »estetska komponentae KrleZine osobnosti), ali vodi ironijskom relativizmu, koji fungira poput brane protiv nesputane subjektivnost. Dnevnici, 2 osobito zapisi Kasnih godina, ne iskljuduju intimni dovivljgjni svijet, ali ga preteno prikazuju u impresionisti¢kom poentilizm, koji os0b- nu senzibilnost prepusta ugodaju, intenzivnom trenutku. sSvitanje. Oko éetiri ujutro. Jo$ uvijek nad nama nog. Crno u crnom, bez. syjetiljaka. Kratki spoj na Gvozdu, u Visokoj i Demetrovoj. Voitanica jedini izvor syjetlosti. Cena Suma, crni krovovi, cri toranj na crnom nebu. Gluhonijemo svitanje.« Tako potinje zapis 9. rujna 1967, Narednoga dana slifno: *Tuina nedjelja. Podne, sirene, kucajusatovi, mirilu ruze, Rimbaud, "Une saison en enfer’. Jo8 uvijek Baude- Iaire.«” Ujesen iste godine (15. studenoga) usred politigkog razmairanja najed- nom se snagom osjetilne neposrednosti nameée ugodaj: sDramaisko predve- Gerje, tamnomodro, naranéasto nebo. Saharski vjetar nosi i odnosi pune vrece 1iS6a, veselo, bezbriino.” Medutim, Krlezina impresionisti¢ka senzibilnost, neobitno vaina komponenta cijeloga njegova stvaralaitva, ne vodi tome da se tijelo i svijest pretvore, kao u nekih knjiZevnih impresionista, u neku vrstu impersonalnog registratora. Vlastita litnost, koju dnevnigar nerado podvrgava analizi, ofituje svoju ekstravertiranost tu knjiZevnom postupku koji impresio- nistigki kompleks osjetilnog tremutka pretvara u jezitni kolaz, pun raznorod- nih naboja, Jedan od najéecih postupaka suéeljava neposredno, sintaktitkom jukstapozicijom, privatni trenutak i povijesni kontekst (u odredenoj paradig- mi). Tako u zapisima iz smaja 1968« (25. V.) titamo: »Reuma, Bolovi u des- nom ramenu, aritmija, sve nelagodniji osjeéaj nesigurnosti, trazenje bezbol- nog polodaja u horizontali. U Parizu potpuna neizyjesnost, plima i oseka u odnosu spram javnog miSljenja, gore-dolje, zgrufava se krv, misli se stanju- ju? Isti je postupak (koji se modificirano o¥ituje i u putopisnim tekstovima objavijenima dvadesetih godina) karakteristian i za Daene dane, koji se i u pogledu stilistitke izvornosti mogu smatrati uvelike djelom mladoga Krleze. Jean od odlomaka iz sepsn od 11. avibnja 1916. bile: Sedim na krovu kasarne, noé je, apicitis bilateralis 37-7. Brusilov, Zubor Cemomerca; piem u 7 Dani 1938~ 156 (Dna 9 Suv 198, 118 > nes a on 1 Davni dani, Zagreb 1956, str. 154. = *Urmjetnost jedi XXXII (1988) « 1 * Zagreb» sjetanj ~ obbjak Osebujnost je Krletinih dnevnika Sto se iskazuju kao syjedodanstva neo- bigno slofene svijesti, koja Zesto protuslovnu raznolikost pogleda i sadriaja prihvaéa kao osnovni’ mentalni oblik. Svijest dnevnitara iskazuje se kao sje- ifte osobnih stanja i povijesnih 2bivanja, osjetilnosti i krititke refleksije. Po- nekad dnevnik u multiperspektivnosti postiZe koncentraciju koja sugestivno izraiava simultanost posve reznorodnih zbivanja, psihitku simultanost, koja spaja neposredna opaianja sa sjeCanjima ili predoddbama apstraktne nacwvi Razumljivo je da slobodna forma dnevnitke proze sadrii sve preduyjete za stvaranje takvih kolaZiranih tekstova, odlomaka u kojima je djelotvoran kom- pozicijski princip usporediv s engleskom metodom scross readings." Jedan ‘od segmenata zapisa u Davnim danima (15. studenoga 1917) postize preple- tanjem posve raznorodnih elemenata, npr. malogradanske idile i ratnog raza- ranja, dojam sablasne simultanosti. (Odlomak navodim bez kraéenja; svi su interpunkcijski znakovi svojstveni tekstu) si pela malena. Zaljubljent gitarati_na mjesetini: Tt si i le al pee cre Taal sel eS mir je otputoveo, Syjtski ma to je: Ti si Milko moja, rmoj, na mjesedint liker od vanilie, preserva i selvarzan zatim dum-dum-dum, trataata, w boj u boi tako je planula Citava jedna civilizacija u trenu. To se vidi na sceni kao ts peno- rami: Sasvie primitivno, 2a najnepismenije paupere da shvate kako je ona} pla ten grimiznhh harteta zapravo, Magnifies Keiminala, Dolaze gore. Vide 3 membre dsecta dice, geal, kanonia { mesetne, Pl hene lome svoj Eeljustima fade Kost. Prolaze éete oklopnika,pjevaju: U bo), boj, ma toka braco... Marirala, martirala,.. Mrrvadka Kola. Chopin... Patri u povorci, w coklama, i frtri pjevajus O} Marjo rajski cuijet.. Transport ranjenika, gs, Kolera, dizenterija, kozice, susica. Cijepljen je, veli,protie potaline, a ipak je cer anes el pc cig at ‘ovim danima sedibe i iumbusa! Budi pjesni u luni! Pevaj suncu i osalim Titskim rekvisitima, als ob nichts geschehen ware. U autentitnost te proze, kao djela mladoga Krleze, jedva da mote biti sumnje; tematska i stilska srodnost s tekstovima poput Kraljeua, Hruatske rapsodijei Bitke kod Bistrice Lesne posve je evidentna. Bilo bi sasvim nerazlot- no pomisliti da je piscu tih djela bilo potrebno da tridesetak do Getrdesetak godina kasnije prepravljanjima teksta dokazuje da je veé 1917. godine bio maoderan. Pode li se, medutim, od stvaralaéke situacije u kojoj su nastala spo- menuta dela i dnevnitki zapisi, nije tetko tumatiti Einjenicu da su neka obi- Ijedja asocijativne proze, koja teli za sugerirapjem svijesti o istodobnosti razi- tih zbivanja, u dijarijskim zapisima jo’ jate izra¥etta negoli u knjiZevnim ra- dovima nepostedno namijenjenima javnosti. OkuSavanje novih izraéajnih ‘moguénosti ovdje je poduprla okolnost Sto dnevnik po svojoj naravi dopusta 1 Usp. V. Zmegat: Krein’ carpikiobzor Zagreb 1986. 82 Damn dan e303 Cia, orn ivi, aes ini (Dvn 1914 1917, Dauni dan Sarjevo 1981, sx. 316) ert rai zavate w tekst, koji se emele 4a gormatvio) Melonalznciea provi sls) intent. Swi su naslov stvjen unavodet {Bo rmatno amanjuje ivornmontain elekt. ~ Dolan da su montafi poste karakterise fi yet za ranu stearalaks fans prita osebujni ese) Dest rvasib gadina (1924)V. Zmegaés Keledina dnevnitka proza (39-33) ‘Umjetnost cijetie XX (1988) © ijn — oink odredene slobode, jer takav tekst u natelu svakim zapisom, ili Zak svakim segmentom zapisa, stvara sebi svoj u logiékom odnosno generigkom smislu nezavisan kontekst, to jest svoju polazitnu situaciju, Autor je moze konstitui- rati posve slobodno, bez obaveze da se ravna prema nekimn fabularnim ili stile skim odrednicama koje mu inaée nameée kontekst kreativne zamisli. U navedenom segmentu impresionistika faktuta mnogih zapisa ustupa ‘mijesto postupcima koji odgovaraju radikalnim inovacijskim teinjama oko 1910, godine, koji su se potvrdill npr. pod nazivima futurizan i ekspresioni- zam. KeleZin je postupak u nafelu srodan intenciji likovnog kolaza: kao 3to se ta zamisao likovnog izraza temelji na principu ploSnosti i disparatnosti, ko- ja ukida perspektivu i hijerarhizacije, tako i Krlegin tekst svojom sintagmati- kom Zeli sugerirati disparatnost u istodobnosti Zivotnihy pojava.|Sredignja svi- jest koja je i u tom tekstu nazotna (iskazana npr. u retoritko} eksklamaciji Budi pjesnik u ludnicild) visi ovdje samo ulogu impersonalnog posrednike, kkoja sabire i u oBtrim kontrastima suéeljava elemente zbilje, koji u svojoj raz- norodnosti predoavaju razlomljenost Zivotnih zbivanja, Zivot dodivljen u sta- ‘nju kaosa. Kao ito su likovni koladi iz onoga vremena, koje je prva odlutna epoha u povijesti toga likovnog pothvata, traZili predodzbene analogije nagelu kontingencije ili aleatorike, tako se Krlefa u svom zapisu odrige normalnih sintaktitkih vezivnih ppstupaka. Izienadni srazovi u nizanju (pjesma, liker, prezervativ, paljba, kasnije: gitarati, kanoniri, mjesetina, psi, hijene, Ijudske kosti)jezitno su otitovanje besmisla. Ustilskom radikalizmu KrleZine sekvence jedan je od, recimo uyjetno, us- tupaka tradicionalnoj jeziénoj fakturi gotovo neprimjetan potez sadréan u uporabi vremenskog priloga »zatime, koji stoji izmedu sintagmi koje predo- Suju ssvjetski mire i niza sdum-dum-dum, tratarata, u boj, u boje, Taj prilog relativira »ploSnost., to jest istodobnost u ukupnom sadrZaju prikazane svijes- ti i uspostavija vremenske odnose: moguénost simultanog suprotstavljanja u individualnoj svijestiipak sadréi i element subcesi izraéen u predodzbi tem- poralnog protoka, u kategorijama prijei poslije, koje odgovaraju, dakako, povi- jesnoj ktonologiji: mir — rat, Drugo je pitanje kako ée Gitalac, pogotovo ako je vremenski udaljer: od aktuelnog trenutka teksta, u svojoj svijesti ostvatti Keledinu jezignu tvorevinu. Treba pretpostaviti da ée se slozenost kolaénog postupka, koji od primaoca zahtijeva osobitu paznju, ofitovati ina taj nadin Sto Ce videstruke konotacije pojedinih rijeti u nizovima disparatnih pojmova potaknuti stvaranje razgranate mentalne tvorevine: kolad ée u svijestiizazvati super-kola’. Za odcedivanie tipova Krlezine proze vaio upozoriti na okolnost da se simultaistike panorame (s mane ive iraZerim Karakterom hola) uprvih Sa godina autorova stvaralattva pojavijuju uglavnom w nefikcio- salar Selita Rupose u dnevniekim i putopsnimfekstovima, Pimjer si multanisti¢ke vizure osobito su sugestivni u skicama velegradske vreve mosfere na stranicama tekstova 0 Berlinu (a prvom:igdanju Ixleta u Rusiju 1926). Medu beletristitkim djelima kasnijega razdoblie treh, dakako, spome- innti Na rubs: hameti nezahoravni radiofonski kolaz u zavrsniom poelavliu ro- RA PoE V. Bmega8, Keletna dnenitea prore 89~35) “Uinjines rte XII (ISG) 1 Zagreb eka — ole Usporedba s dnevnicima kasnijih godina pokazuje da je kok: kao stilsko naelo jedna od knjizevnih konstanti piSéevih, koja nalazi primjereno i stalno to osobito u neortodoksnom ianru dnevnika, popristu slobodna spejanja misli. Zanimljivo profirenje dokumentiranog postupka nalazimo u zapisima iz Getrdesetih godina i posljednjih decenija Zivota. Primjer (5. XI. 1967) +Proljetno jutro, nebo zelenkasti saten, lifée bakar, sunce probudilo mule sa ‘latnozelenim zacima, Zvpndaju kao 'mauhe ber plave. Staice. Ne da se, Prote terse brigade, Bundek, Mote, espresso, Volovéica. Ima li neito beznadaije ma ovome svijet od Volowice jedne nedjelie prije podne? Pohenci. ‘Apfel im Schiafrock’.. Siesta. Respighi. ‘Kakve su to fontane? Ta cvrkuéu i ptice’ Rim- baud, Trumbié, Kamilo Emeritki godine 1913." Taj je zapis karakteristigan osobito zbog toga Sto se u njermu vrlo jasno o- crtava stilska paradigma koja je svojevrstan patadoks u kasnoga Krlede, Kao Hto se u dramskom stvaralastvu izmedu 1915. godine, godine Kraljewa, i 1930. kada je praizvedena Leda, otituje — uvjetno rekeno ~ specifiéna stil- ska i dramaturgijska regresija, tako i ckspresionistigki zamah, koji dominira ‘na mnogim stranicama ranih’ dnevnika, u zapisima iz posljednjih desetljeca Jivota sve vike uzmiée tehnici priopGivanja koja bi se mogla nazvati impresio- nistitkim stenogramom. Postupak koladiranja osiaje istaknuto obilje¥je, ali w nnjemu je sve manje spajanja iskustvenih i irealnih elemenata; preteze, stovise, tenja za kumulacijom sve veceg broja iskustvenih sadréaja svijesti, ul nim panoramatskim sazecima, koji vremenske protoke pojedinih dana ili du- ih vremenskih jedinica evociraju u nizu jeziénih natuknica. Internalistigki su ti saZeci po tome Sto nizu dojmove i jeziéne iskaze, bez tone naznake raz- like izmedu subjekta i objekta, tako da ostaje otvoreno pitanje koliko je subje- kata (nosilaca svijesti) nazotno u tim panoramama, Dnevnici otituju, tako re- G, propusnost svijesti za polifoniju zbilje. Posve je razumljivo da dnevnici od 1942. nadalje aktualnu svijest, koja dje~ lomice zadriava clemente kronigarskog biljeZenja, obogacuju sve éeice di- ‘mentijom proslosti: dijarij tako postaje mjesto gdje se sadainjost napaja sjeCe- nijem, pa ti Krledini tekstovi neupadijivo uklanjaju granicu izmedu dnevnika i ‘memoarskih zapisa, kao Sto u mnokim odlomcima nestaje meda izmedu bi- ografskog svjedoéanstva i escja. I tu je na djelt neobiéno razvijena asocij nost, koja slobodno spaja odredene toxke iskustvene egzistencij, i tako dnev- nifara pomage utvediti kontinuitet svoje individualnosti — kojoj je po teoriji Emsta Macha (kojega je Krleza veé rano €itao) jedini temelj u sjecanju, dake u posebnoj sposobnosti Ijudskog mozga da pohranjuje dojmove i slike, sa defaje minulog iskustva. Znatan je broj dnevnitkih stranica na kojima me~ moarske asocijacije otkrivaju dubinske slojeve osobnosti snagom proust- ovske evokacije proslosti Mnogi odlomei dnevnika titaocu prudaju priliku da analizica tipove asoci- jacija: kako odreden neposredan osjetilni podatak, vidni, siuSni, mirisni, u tre- lsh —_______ - Dneonik 1958 — 1969, se. 205, 49 PAGS RAC PONT RRSV. Zmegat, Krleina dnewnitka proza (39-33) ~ sUnijetnost jets XICKT (1988) « 1» Zagreb e sijetanj — ola nu otvara daleke prostore sjeéanja, ili kako reminiscencije potaknute. umjet- nitkim djelima bude poniranje u dodivijenu proflost (kada estetske tvorevine izazivaju, moglo bi se reti,estetske do¥ivijae u izvornom smislu rijeti, dalle ‘sete, iako samo imaginarne). Teoriju — i to, kako znademo, machovsku teo- riju osjetilnosti i psiholotke spoznaje — Krleia je zabiljezio u potopisnom eseju O tajnovitosti boja, mirisa i zvukowa, koji je dio Lzleta u Rusi.' Trago- vi prakse mogu se pratti iz razdoblja u razdoblj, a iskuSenju ekstenzivnog ci- tiranja poetski i kulturnopovijesno privlaénih odlomaka tesko je odoljeti Ovom prilikom izbor zahvaéa dva zapisa iz sijeénja 1958. godine. U prvom od njih vizuelna i likovna asocijacija vracaju individualnu svijest u pro8lost, w godine udaljene veé pola stoljeca +—6°C. Mala Ine. Sari krovoviu snijegu. Omorike ma ugha Prlaza i Sve- utilfoog tga aborle grane pod snjefnim tertom. Posto ea impresionis- Uk ule Otona vekovia se vedatom na Obrinu lily, Plas prada Narod- nih novina gledano in “Kazaliine kavane’ (oko 1900). Na onom plat te ate Saori spite je nee ganna pol ses, Za dani pois diane ova Ivckovceva sha bla e tani velom moj sentimental simak Sanja. Na Badsjak 1907, okovtu ovale Ivekovicevesojelne Komporice {Gérjeg do Kona,» crvena tabla na ughs rankopanske i Sreullita pokanuje aout svn de Spl oerens si aig leet Kasi Sly ia Peéuha na svo) prvi Kade dopust. Pato sam ga do lice Paakopa kam po dubokom snjegu- Gledam ga sonim austakim foncem sukneniin ino eilnda visokim i tank, u erro) kabanic sko stegosto berivungom, st bistavom koptom od futog mesings na crnom Inky godinu dana kan leno sam wagom Kasscakoge 1 ja Peto Karakteristitno je za KrleZina uranjanja u proflost da su u dnevniku pun- ktuelna, Zasovita i nepripravljena, poput nagla reza u filmu, Medutim, ona su rijetko kada, tako reéi, mentalne ekstaze, u kojoj je proSlost na trenutke tako snaino prisutna da gotovo nestaje svijest o aktualnom Zivotnom stanju. Mno- go Fee dedava se to da se u zapisima eidetske slike 0 davnim zbivanjima prepleéu s autorovim pogledima iz vremena zapisa. Krhotine proslosti, evoci- ane na nagin koji podsjeéa na Prousta, u isti su mah predmet krititkog raz~ matranja koje nekadaSnji dofivljajstavlja u kontekst memoarske autorefleksi- je. Tako i drugi zapis pod istim datumom, ne likovna nego glazbena remi scencija +Humperdinckova uvertira “vice i Mace’ bila je moj prvi simfonijski do- 4vlja| pod Goltzovim konjem na balkonu naéeg teatra, drugi red desno, broj 13. Tu sam prvi put dozivio finu gospodu u frakovima kako sviesju gusl jednoglas- no, kao jedan, u odsjaju magiénom svjetloSéu obasjanih listova pertiture, koja se raskeilije pod rukom dirigenta kao bijelo ptigje krilo koje bi htjelo da polet od onim zlstnim krovom, visoko na tavanu, dz zvonjavu: harfa klarineta, tu Dnermik 1958-~1968, st. 24 Anos inevike proze (39-53) ageeb «sje ~ oFujake smo zaplivali kxo balon u nepoznate predjele od Humperdincka sve do ’Monne Vanne, i, uopée, mislim, sve Sto znam, sve sam to nauéio pod anim blistavim Svijeénjakom, na belkont. Tu sam putovao oko svijeta sa Passe-Partoutom i ne Sretnom msharanom Aoudom, tu sam se znojio od strave ked su Klalt hugeno- te, tu sam se zakleo da éu osvetiti Petra Zrinskoga i Krstw Frankopana, tu sam prvi & yo za Zolu (Toljaga’ i Macterlincka, za Ivu Vojnoviéa i Milana Bego- 186 fortes Walews}, nolo (Mot thine) |G, Hauptmann (Tk) Zakljuéni pogled na dnevnike zahtijeva sadetu karakterizaciju svake od reprezentativnih faza. Dani dani prije svega su fascinantno knjizemno djelo (u kojemu mnoge pojedinosti dokumentarne naravi, znademo, izmitu verifi- kkaciji, to nipo$to ne umanjuje opéenitu Zivotopisnu a pogotovo ne litararnu vrijednost djela), Posebnost toga dnevnikog korpusa ofituje se u tome Sto je ‘pebogstij stim inoveciem uu iati fe ah Rajxznovreniji u tematskom pogledu. Daonim danima posve pristaje pojam sintetitki dneunib, kan oznaka Fa tip djacja koji sjedinjue intiman aaple Dic nunc’ elementimn aktualne injidevne radionice(predstaliene odlomcioa dela u nastaanj) i tekstovima oj eu iakodiflom samo skicitan, uvjeriv! primjer rane kien, altar nokrititke i polititke esejistike. Autentitnost brojnih sudova o suvfemenoj knjiéevnosti, filozofiji i znanstvenoj publicistici mode se, znademo, u znatnoj mjen uteri mm temele usporedbe » prvim jnizn prosmamskin exelem (Hruatsr knffletna lad) Raji sadefi bitae odrednice Gajne Krle¥ine ume nitke orijentacije: osnove kojima je na vrlo osebujan i ujedno proturjefan na- in mjesto u duhovnosti jednako dalekoj od konzervativizma i od moderni ma po svaku cijenu. Imena koja na stranicama dnevnika, od 1914. do prvih poratnih godina, obiljeZavaju piieve sklonosti i sumnje: Nietzsche, Schoper hauer, Feuerbach, Dostojevski, Wedekind, Strindberg, Ibsen, Wilde, Roden bach, Verhaeren i dr. Posebnu knjizevnu vrijednost Davnim danima daju pisi 0 autorovu Zivotnom ambijentu koji svojim objektivistiékim prikazom zagrebatkoga gradanskog sloja djeluju poput pripovjednih studija, npr. kao skice za pojedine odlomke iz ranih novela. No upravo slobodna forma zapisa u ovim je ickstovima ofito poticalawazvijanje nekonvencionalnih postupaka, npr. simulanistizke projekcije, o’tro sugeljavanje kontrastnih sekvenci, dis- Daring nabreanfe © grOtesEnior mabojem P= (Pemjen Tapa’ od 22, rajon 1915, 21,122. veljate 1917, 14. sijetnja 1918. Ovaj posljednji zavrSava odlom- kom u kojemu se otituje snaga postupka opusiajne kondenzacij, sabiranja raz norodnih dojmova i slutnja u iskustveni mozaik posljednjih ratnih godina: sNema vige plzenskog piva, pokvario se vodovod, spremaju se velike oluj. Golubovi, kile, zvona, apoteke, zim, Iieto, jesen. Mirogo, Svi svet, Uskes, po- vllene plata, ratni dodaci. "Zlatko se javio, da mui je dobro. On je zarobljen ne- [Rdje oko Semipalatinska. Potinje infernalaa ritam: panorama s palslenim izgle- ima: dubljina zelenoga neba u predveterje sa zmajevima, ilustracija pakla.-)” © Iso, ste 25 isk 1 Daeni dani, ste 431. Prva dva segments rapsa od 14, sijeénja 1918. godine Klasigan su primi Kein golem numeacs Eee one isto pam tate hte, psp: 5p el feves recta tito Erle52 “Uinjetast sijetic XK (1988) #1» Zagreb © sijetanj — ola Dnevnici 1942. 1943. godine tvore cjelinu kao gotovo neusporedivo syje- | dofanstvo intelekta pod prismotrom politiékog terora, Razumljivo je da je u- | slijed specifiénih prlika u tom tekstu Sto8ta zapisano sizmedu redakas i da je naknadnom redigiranju ovdje pripala narotita uloga, Medutim, i ti zapisi — jedino o€itovanje stvaralatkih potreba u vrijeme kada je pisac bio osuden na Sutnju — potvrduja sud o Davnim danima: da je Krleda upravo kao dijarist ‘ostvario vshunske stranice hrvatske proze, nedostignute u njihovu spoju eg- zistencijalnog dokumenta, s duboko osobnim razmisljanjem o ekstremnim ivotnim stanjima, i ironiénoga povijesno-kronigarskog komentara. U naravi je dijarijskog pothvata u takvim prilikama to da ti zapisi autorov individualni svijet izlaiu u sadriajima svijesti koji nisu vezani za neposrednu iskustvenu abilju. Zazivanje proslosti, po intenzitetu usporedivo s Proustovim, vaina je komponenta dnevnika u sjeni faSizma, isto tako kao i uvjetna irealnost zabi- JjeZenih snova, koji ispunjavaju veGi dio zapisa u zimi i prolje¢e 1943. godine. Irealnost opisa snova (opisa koji zacijelo nisu pravi onirogrami, nego pokuSaji poetske projekeije nesvjesnih sadréaja psihe) KrleZin je osobit odgovor na ne~ stvarnost prilika pod kojima je tada morao ivjeti, prilika koje su usprkos fi- zigkoj okrutnosti bile sablasno irealne, u povijesnom i moralnom smislu. Po knjéievnoj veijednosti srediinji je tekst iz tog razdoblja Djetinjstvo u Agramu 1902— 1903, djelo éudesne Ijepote, u kojemu autor, poniruci u poéetke osob- noga psihikog i kulturnog identiteta, razvija svojevrsnu filozofiju i psibologi- ju djetinjstva, a osobito misao 0 srodnosti djeteta i umjetnika. Dnevnici godina izmedu 1958. i 1969, s dugim prekidima, po svom su ka- | rakteru razmjerno najplidi intimnim zapisima u tradiciji 19. stoljea. Jedan je | od znakova relativna kratkoéa pojedinih zapisa: ne preteze viSe esejisti¢ko razmatranje i poetska fantazija na memoarske motive, nego kroniarska bi- Ijedka i anegdotski diskurs. Dnevnici iz. vremena okupacije bili su neka vrsta zamjene 2a knjitevni rad koji nije mogao biti nastavljen normalno; dijarii kasnijih godina prate firoku djelatnost svestrana pisca i leksikografa, oni su utoZiste intimnoj sabranosti u autora kojemu ponekad prijeti odredena difu- Leeksikografski rad esto se spominje, isto tako »zastaviranje, ke- psanje Zastava. Zanimljivo je da on i o svom knjizevnom ; stvaralaitvu progovara distancirano i lakonski, gotovo hladno, i da se dnevnik nigdje ne pretvara u poseban biografski i poctolo’ki komentar uz velik epski pothvat, kao npr. u Gidea i T. Manna. U tim se dnevnicima vike o&ituje povi- jesna znatizelja pi&¢eva, osobito u marginalijama o svjetskim zbivanjima na | ‘temelju vijesti u novinama i radiju. Te se obavijesti prelamaju u svijesti bud- | nog suvremenika, u Gijem stavu pretegu humane skepsa i elegitna ironija. Ka~ rakteristigan je natin na koji autor (u prvom zapisu sklopa Maj 1968.) rasu- duje 0 poznatim studentskim demonstracijama u zapadnoevropskim gradovi- ma — izmedu ostaloga ovako: Veliki percenat danatinjih buntovnih omladi nea bit ée i te kako sretan bu de li angetiran kao glumac u drudtvenoj komedijipratiy koje se danas buni, a nlumit é kao Sto im glume i roditelii; oficire, rostare, bankovne Ginovnike, V. Zme gas Keletina daevnitka proza (39-53) “Uinjetnore jee XHCKH (1988) = 1» Zagreb aijetanj — allah rofesore, majtore i tehniéare, i uapée profesionale, politifare pa ak i minis fte,s ove te onu sana grondene Tayse Krle¥in je pogled ber iluzija, a posebno je znatajno to Sto se u njemu of tuje jedna od motivskih konstanti autorova videnja svijeta (dosada’njega pov jesnog svijeta): shvaganje da su oblici ljudskog Zivota uloge u golemu kazalié- (es egaistencije, koje je po svojoj naravi, u Krlede, sekularizirani theatri mundi. Taj filozofem, koji se istite veé u Davnim danima, jedan je od veli- kkih lukova Koji spajaju pojedine faze dnevnika i obiljeZavaju duhovni konti- rnuitet u tom blistavom knjiZevnom pothvatu — dokumentarnom, misao- ‘nom, poetskom. Zusammenfassung KRLBZAS TAGEBUCHER Im Vergleich nu den zahlrichen litersturwissenscaltichen yd publisintachen Veroticichungen ber Krleiasfisuonale Text, namendich die Dramen urd Romane, hat dle Prose der Tagebicher und sss relatvwenigBenchting gefunden, Das inten ersunlicher Belund inv Hinblick auf den Umstand, dl Remade dic Tagebicher, die im ubrigen einen beachtichen Tel des Gesant halle asmmachen, als ein hichserpcbiger Geperstand erturktinch Beurchtungtngesehen werden kanent Sie sind felch nur bis 70 einen fee Grade ls Quella fr ine noch ma schrbende Here tor verwertbar. Von eniwcheidender Bedeutung ist dagegen der spezfisd fterarsche Chaakicr der Tagebicher, wobe! das Attibu Herb weitet Sinne au verstehen ist Die Besonderhel dieser Aufzcichnungen ist dain 2u Setien, da sie it den Autor glechsar als cin Mitel zur Erkanating iteraisches, Expetimente und gedanklicher Ansitze fungieren, Eine lohnence kompars tatsche ‘Aulgabe ist die Ortung,der Tagebiicher innerhalb der entiprechender caropiischen Tradition, 1 Daemit 1958 1968 st! i, 19 Usp. V. Zmegad. nay. dele, 53