D.

Hren - Materijali u razvoju - nisu za daljnju distribuciju i umnoavanje

1

Biheviorizam
Sjedite u sobi kod prijateljice, zazvoni telefon, a vi se trznete prije nego stignete shvatiti
da ta zvonjava nije povezana s vama.
To je primjer povezanosti podraaja i odgovora - osnovne postavke na kojoj se temelji
smjer u psihologiji koji nazivamo biheviorizam.
Podraaje moemo podijeliti na tri osnovne skupine prema uincima koje imaju na
ponaanje:
- ekscitatorni izazivaju ponaanje tj. reakciju - npr. jaki zvuk izaziva okretanje glave u smjeru
izvora zvuka;
- inhibitorni ga zaustavljaju tj. smanjuju mu intenzitet i/ili uestalost - npr. bol u koljenu
izaziva usporavanje ili prestanak tranja;
- neutralni nemaju nikakav uinak osim to mogu privudi panju - npr. radite za raunalom
pod danjom svjetlodu i netko upali svjetlo.
Bihevioristi se bave istraivanjima zakonistosti uenja i njihovom primjenom. Pritom
uenje definiraju kao relativno stalnu promjenu u ponaanju nastalu na temelju iskustva.
Temeljne postavke biheviorizma su:

uenje se odvija putem interakcije organizma i okoline;

okolina oblikuje ponaanje organizma;
unutarnja stanja organizma, poput misli i osjedaja, beskorisna su u tumaenju
ponaanja jer se ne mogu neposredno opaati i mjeriti.

Klasino uvjetovanje
Klasino uvjetovanje je usko vezano uz ime Ivana Pavlova. On je do velikog otkrida
kasinog uvjetovanja doao zapravo sluajno. Naime istraivao je naslijeene reflekse
luenja sline u pasa. Meutim, tijekom istraivanja dolazilo je do potekoda jer su psi
izluivali slinu im su vidjeli laboranta koji ih je obino hranio. Dapae, nisu ga trebali niti
vidjeti bilo je dovoljno da uju zvuk njegovih koraka na hodniku.*
Pavlov je, potom krenuo s provoenjem niza eksperimenata vezanih uz taj fenomen koji
danas nazivamo klasinim uvjetovanjem (ili kondicioniranjem). U svojem je najpoznatijem
eksperimentu ustanovio da je mogude izazvati reakciju slinjenja u pasa na zvuk zvona.
Proces se moe opisati na sljededi nain:
-

Kad pas osjeti miris hrane (bezuvjetni podraaj BP), njegove lijezde slinovnice stanu
izluivati slinu (bezuvjetna reakcija - BR).
Kad uje zvuk zvona (neutralni podraaj NP) ne dogaa se nita.
Potom se zvuk zvona (NP) opetovano zadaje istovremeno s hranom (BP) i ponovno
dolazi do izluivanja sline (BR).
Konano, nakon dovoljnog broja ponavljanja sam zvuk zvona (uvjetovani podraaj UP) djeluje na psa da pone izluivati slinu (uvjetovana reakcija - UR).

to mislite, jesu li psi izluivali slinu na bilo koji zvuk koraka na hodniku? Ako nisu, kako je mogude da su
prepoznali ba laborantove korake? Kad proitate ovo poglavlje, vratite se i pokuajte odgovoriti na ovo
pitanje.

D. Hren - Materijali u razvoju - nisu za daljnju distribuciju i umnoavanje

2

Shematski, to momo prikazati na sljededi nain:

BP (hrana)

BR (izluivanje sline)

BP (hrana) + NP (zvono)

BR (izluivanje sline)

UP (zvono)

UR (izluivanje sline)

Kad se uvjetovani podraaj (zvono) opetovano zadaje bez bezuvjetnog (hrana), uvjetovani
de odgovor (izluivanje sline) postupno biti sve manji dok potpuno ne nestane. Tu pojavu
nazivamo gaenje ili ekstinkcija.
Hode li dodi do uvjetovanja, kako brzo te koliko de uvjetovana reakcija biti otporna na
gaenje ovisi o nekoliko imbenika:
1. Uvjetovani podraaj mora biti jasan, prepoznatljiv i dovoljno jak. Takoer, neki
podraaji su uinkovitiji za uspostavljanje odreenih uvjetovanih reakcija. Tako je,
primjerice, lake uspostaviti uvetovanu reakciju izluivanja sline u pasa na zvuk
zvona nego na lagani dodir lea ili bljesak slabe svjetlosti u periferiji vidnog polja
psa.
2. Vremenski raspored bezuvjetnog i uvjetovanog podraaja.
a. U naelu je najuinkovitije kad se uvjetovani podraaj zadaje malo prije
(0.5 do 1 sekunde) prije bezuvjetnog podraaja te se oba nastavljaju sve
dok ne doe do reakcije. Takav raspored zadavanja BP i UP nazivamo
odgoeno uvjetovanje.
Postoji jo nekoliko rasporeda:
b. Istovremeno uvjetovanje, kad BP i UP poinju i zavravaju istovremeno.
c. Uvjetovanje po tragu, kad se prvo zadaje UP, a BP slijedi tek nakon to je
UP zavrio (dakle, jedino tragovi pamdenja omoguduju uvjetovanje).
d. Uvjetovanje unatrag, gdje se prvo zadaje BP, a UP slijedi tek kad BP zavri.
Kod ovog rasporeda uvjetovanje je gotovo potpuno ili potpuno
neuinkovito. Dapae, uvjetovani podraaj moe djelovati i inhibitorno
bududi da u takvom rasporedu uparivanja on postaje znak za zavretak
bezuvjetnog podraaja.

D. Hren - Materijali u razvoju - nisu za daljnju distribuciju i umnoavanje

3

Slika 2. Shematski prikaz razliitih rasporeda uvjetovanja

3. Broj uparivanja bezuvjetnog i uvjetovanog podraaja. to je vedi broj uparivanja

veda je i vjerojatnost uspostavljanja uvjetovane reakcije. Takoer, gaenje tako
uspostavljene reakcije biti de tee tj. due de trajati.
4. Raspored uparivanja. Ukoliko se uvjetovani podraaj zadaje uvijek s bezuvjetnim
vrlo de brzo dodi do uvjetovane reakcije. Meutim, tako uvjetovana reakcija brzo
de se i gasiti tj. ubrzo de se prestati pojavljivati kad ponemo zadavati samo
uvjetovani podraaj bez bezuvjetnog. S druge strane, ako se tijekom uvjetovanja
povremeno izostavi bezuvjetni podraaj, uvjetovanje de tedi sporije tj. trebat de
vie uparivanja da doe do uvjetovane reakcije, ali de ona biti otpornija na
gaenje.
Kad se govori o gaenju vano je razlikovati gaenje od navikavanja (ili habituacije). Kod
navikavanja se radi o postupnom izostanku reakcije na bezuvjetni podraaj. Na primjer,
izaete li iz kude neto prije ponodi na Staru godinu velika je vjerojatnost da negdje u vaoj
blizini pukne petarda. Na zvuk prve petarde vjerojatno dete se trznuti ili poskoiti. No, kad
provedete neko vrijeme na ulici gdje na sve strane oko vas pucaju petarde, ubrzo dete
prestati reagirati na njih. Dolo je do navikavanja. Ipak, ako sutradan, na Novu godinu
izaete van i ponovo kraj vas pukne petarda opet de se javiti onaj isti trzaj. Ta se pojava
naziva spontani oporavak.
Spontani se oporavak javlja i kod uvjetovanih reakcija. Tako de se reakcija koja je potpuno
ugaena opetovanim zadavanjem uvjetovanog podraaja bez bezuvjetnog, ponovo pojaviti
kad nakon duljeg vremenskog razmaka zadamo uvjetovani podraaj. Iz toga moemo
zakljuiti da gaenjem zapravo ne dolazi do brisanja veze izmeu uvjetovanog podraaja i
reakcije nego se povezanost jednostavno privremeno inhibira. Razmotrimo li taj mehanizam

D. Hren - Materijali u razvoju - nisu za daljnju distribuciju i umnoavanje

4

s evolucijskog stajalita moemo uvidjeti njegov smisao. Organizam moe nauiti da na

nekom mjestu ima hrane, ali s promjenom godinjih doba i to se promijeni. No, sljedede
godine de vjerojatno ponovo biti hrane na istom mjestu i zato je korisno da povezanost
izmeu tog mjesta kao podraaja i traenja hrane kao reakcije ostane "sauvana".
Takoer, fenomen spontanog oporavka moe objasniti zato je tako teko u potpunosti
izlijeiti ovisnosti. Uzmimo za primjer ovisnika koji je proao detoksifikaciju i tijekom
tretmana se "oduio" koritenja droge. ak i nakon mnogo vremena neka situacija poput
dolaska na mjesto ili sluanja glazbe koje povezuje sa svojim iskustvima uzimanja droge moe
izazvati neodoljivu elju za ponovnim uzimanjem.

Uz klasino uvjetovanje valja spomenuti jo nekoliko fenomena:

1. Generalizacija podraaja je pojava da i podraaji slini uvjetovanom podraaju
mogu dovesti do uvjetovane reakcije slinog ili istog intenziteta. Pritom vrijedi
pravilo prema kojemu de uvjetovana reakcija biti jaa to je podraaj sliniji
uvjetovanom. Pavlov je to demonstrirao tako to u pasa uvjetovao slinjenje na
podraaj u obliku krunice. Nakon to je uvjetovana reakcija bila jasno
uspostavljena, poeo je kao uvjetovane podraaje zadavati i druge geometrijske
likove, poput elipse ili peterokuta. Psi su izluivali slinu i na te likove, no utoliko
manje koliko su likovi bili manje slini krunici.
Fenomen generalizacije, ali i mogudnosti uvjetovanja emocija, pokazao je poznati i
eksperiment Johna Watsona i njegove ene Rosalie Rayner, objavljen 1920.
godine. Iako se radi o sasvim neetinom eksperimentu koji u dananje vrijeme ne
bi bilo mogude provesti bududi da se ne bi mogla dobiti dozvola etikog
povjerenstva, danas ga nalazimo u gotovo svakom udbeniku iz psihologije zbog
vanosti spoznaja koje je pruio. Svoju slavu stekao je pod imenom eksperiment s
malim Albertom.
Mali Albert bio je 11-mjeseno dijete iz sirotita koje je Watson doveo u svoj
laboratorij. Dijete je uivalo u igri i istraivanju razliitih predmeta koji bi mu doli
pod ruku, pa tako i s jednim bijelim laboratorijskim takorom. takor je, moda s
malo manje oduevljenja, ali isto tako dobrohotno prihvadao igru i istraivanje.
Dok se mali Albert tako igrao sa takorom, Watson je iza djetetove glave dvjema
elinim ipkama izazvao glasan zvuk kojega se Albert prepao (strah od
intenzivnog zvuka nam je, uz strah od gubitka podloge, bioloki zadan i predstavlja
bezuvjetnu reakciju). Nakon sedam takvih uparivanja, Albert se poeo bojati
takora iako Watson uz pojavu takora nije vie zadavao zvuk. Taj se strah
generalizirao i na predmete slina izgleda poput bijele pliane igrake, ili krznenog
okovratnika na enskom kaputu.
Watson je tim eksperimentom demonstrirao nain na koji usvajamo brojne
uvstvene reakcije. Tako svaki vlasnik psa moe vidjeti nain na koji se strah od
pasa prenosi s roditelja na djecu. Roditelj koji se boji psa najede de, mimoilazedi
se sa psom, privudi dijete k sebi, zaobidi psa u irokom luku ili napraviti neto
slino (ponekad i sasvim nesvjesno) to de prenijeti djetetu poruku da se nalaze u
opasnosti. Na taj nain pojava psa postaje znak za opasnost i pas postaje
uvjetovani podraaj za reakciju straha.

D. Hren - Materijali u razvoju - nisu za daljnju distribuciju i umnoavanje

5

Problem s uvjetovanim reakcijama straha je taj to kod njih izuzetno teko moe
dodi do spontanog gaenja.
2. Diskriminacija je pojava koja omoguduje funkcionalno razlikovanje fizikalno slinih
podraaja i prilagoeno reagiranje na njih. Organizmima je bioloki vano modi
razlikovati meusobno sline podraaje. Tako, na primjer, bebe u prva dva
mjeseca ivota naue razlikovati majin glas od glasova ostalih ljudi.
Pavlov je pokazao da kod pasa moe izazvati uvjetovanu reakciju izluivanje sline
na podraaj u obliku krunice, ali istovremeno i neizluivanje sline na podraaj u
obliku elipse. Tijekom uvjetovanja, psima je pokazivao i krunice i elipse, ali je
hrana slijedila samo uz krunicu. Psi su ubrzo slinili samo kad bi vidjeli krunicu, a
ne i kad bi vidjeli elipsu. Taj se oblik uvjetovanja, gdje organizam ui reagirati samo
na uzak raspon podraaja, naziva diskriminacijski trening.
Istraujudi koliko su finu razliku psi sposobni razlikovati, Pavlov je u diskriminacijski
trening uvodio elipse koje su bile sve slinije krunici. Konano, kad ih pas vie nije
mogao razlokovati poeo se neobino ponaati: tresao se, cvilio, urinirao, ak i
pokazivao agresivno ponaanje. To stanje, izazvano nemogudnodu razabiranja koji
podraaj nosi koje posljedice nazivamo eksperimentalna neuroza.
Na isti se nain takvo stanje moe javiti i kod ljudi, a najede je rezultat dobivanja
dvostrukih poruka. Takav je sluaj, na primjer, s djetetom koje uje roditelje da
psuju, a ti isti ga roditelji kore ili kanjavaju kad smo psuje.
3. Latentna inhibicija je fenomen koji se javlja u situaciji kad je, prije uparivanja,
uvjetovani podraaj zadan nekoliko puta sm, bez bezuvjetnog podraaja. Nakon
toga, kad se krene s uparivanjem bezuvjetnog i uvjetovanog podraaja uvjetovana
reakcija de se znatno tee uspostaviti.
Taj se fenomen moe iskoristiti u nizu situacija za koje sumnjamo da bi kod djece
mogle izazvati uvjetovane reakcije straha ili anksioznosti, poput odlaska zubaru.
Dijete koje je kod zubara (UP) doivjelo bolan ili neugodan zahvat (BP) u
bududnosti de doivljavati neugodu (UR) na sam spomen zubara, a moe i
generalizirati taj podraaj na sve osobe u bijeloj kuti, pa de se bojati i lijenika.
Zato je dobro prvo nekoliko puta odvesti dijete na pregled zuba gdje nede biti
nikakvih zahvata. Potom, kad jednom i doe do bolnijeg zahvata, tee de se
uspostaviti povezanost izmeu zubara i doivljene neugode.
Isto je naelo primjenjivo na smanjivanje mogudnosti izazivanje ispitne
anksioznosti kod djece. Kako se ispitna situacije ne bi povezala sa stresom i
mogudim neuspjehom dobro je organizirati ponavljanje gradiva u obliku provjera
znanja, ali bez ocjenjivanje nego samo s davanjem tonih odgovora nakon
zavrenog pisanja.
4. Uvjetovanje vieg reda je jo jedan fenomen koji je Pavlov demonstrirao tako to
je, nakon uspostavljanja uvjetovane reakcije slinjenja na zvuk zvona, uparivao zvuk
zvona (UP1) sa svjetlosnim signalom (UP2), ali ovaj put bez hrane (BP).
Nakon takvog postupka svjetlosni signal je takoer izazivao uvjetovanu reakciju
izluivanje sline iako psi ni u jednom trenu nisu bili izloeni uparivanju hrane i
svjetlosnog signala.

Pogledajte dio u kojemu objanjavamo negativno potkrjepljenje.

D. Hren - Materijali u razvoju - nisu za daljnju distribuciju i umnoavanje

6

Primjena klasinog uvjetovanja

Teorija klasinog uvjetovanja primjenjiva je kad elimo objasniti kako ljudi ue razliite
nevoljne odgovore, posebice fizioloke ili uvstvene reakcije. Tako je primjena naela
uvjetovanja posebno uinkovita pri tretiranju razliitih fobija, a pokazala se uinkovitom i
kod problema mokrenja u krevet kod djece.
Postoji nekoliko metoda koje se mogu koristiti za smanjivanje straha:
Preplavljivanje je prilino neugodan, ali ponekad uinkovit postupak, a sastoji se u
izlaganju osobe uvjetovanom podraaju sve dok se ne ugasi uvjetovana reakcija. Tako bismo
osobu koja se boji pauka stavili u sobu s paucima i drali je unutra sve dok se strah potpuno
ne ugasi. To bi bilo najjednostavnije koritenje gaenja za rjeavanje straha, ali bududi da je
neugodno i malo bi ljudi na njega pristalo ede se koristi drugi postupak nazvan sustavna
desenzibilizacija.
Sustavna desenzibilizacija je postupak u kojemu se klijent u oputenom stanju postupno
izlae podraaju koji izaziva reakciju straha. Tako de osobi koja se boji pauka, prvo u
oputenom stanju biti prikazane slike pauka, potom bi joj se mogao pokazati pauk iza stakla
na vedoj udaljenosti, pa sve blie, pa bez stakla i tako dalje sve dok osoba ne bude u
mogudnosti dodirnuti pauka bez osjedaja straha.
Treda mogudnost je protuuvjetovanje. Tu se radi o uvjetovanju neke druge,
nekompatibilne reakcije na isti uvjetovani podraaj. Jones i Jones su 1924. opisali postupak
protuuvjetovanja na djeaku Peteru koji se bojao kunida. Oni su organizirali situaciju u kojoj
se kunid pojavljivao dok je Peter bio zaokupljen svojim omiljenim aktivnostima poput jedenja
kolaa. Pritom su kunida uvodili u situaciju s dovoljne udaljenosti da uivanje u kolaima
bude jae od straha od kunida. Postupno je kunid sve vie pribliavan sve dok Peter nije
gladio kunida jedudi kolae. Kad razmislimo o ovom primjeru Jonesovih, moemo vidjeti kako
je i njihov postupak imao i elemente sustavne desenzibilizacije.