SISTEMATIKA ili TAKSONOMIJA

Carl Linne (1707 1778) Species plantarum

Utemeljitelj binarne nomenklature
takson, svojta sistematska jedinica
PET CARSTAVA IVOG SVIJETA
1.
BILJKE
2.
IVOTINJE
3.
GLJIVE
4.
PROTOKTISTI (PROTISTI)
Praivotinje, zeleni biai, svijetlei biai
Alge kremenjaice, zelene alge, smee alge, crvene alge
Gljive sluznjae
5.

MONERA
Bakterije
Modrozelene alge (Cijanobakterije)

EUKARIOTI

PROKARIOTI

PROTOKTISTI
ZELENI BIAI (Euglenophyta)
jednostanini protisti
uglavnom slatke vode, bogate organskim tvarima
kreu se pomou bieva -dui i krai bi
pelikula, ona pjega (stigma) karoteni, kontraktilna vakuola
vrste: zelena euglena (Euglena viridis), crvena euglena (Euglena sanguinea) bioindikator za iste
vode
prabiai su ishodina skupina za razvoj svih ivih bia, osim bakterija, cijanobakterija i crvenih
algi
SVIJETLEI BIAI (Pyrrophyta)
jednostanini protisti
fosforescencija
uglavnom morski
predstavnik: Peridinea
klorofil a i c
karoteni
ksantofili
razmnoavanje vegetativno, obinom diobom, nespolno razmnoavanje sporama, rijetko spolno
vaan sastojak fitoplanktona mora primarni producenti
neki izluuju alkaloide koji su neurotoksini -crvena plima
slatkovodni - bioindikatori iste vode
Primnezij u ribnjacima proizvodi ihtiotoksin primnezin.
KREMENJAICE
(Bacillariophyta ili Diatomea)
jednostanini protisti bez bieva
kremena ljuturica (epiteka i hipoteka)
vegetativno razmnoavanje, obinom diobom
plankton slatkih voda i mora
cvjetanje mora

vani primarni producenti

kremena ili dijatomejska zemlja (tercijar i kvartar), sredstvo za poliranje i termika izolacija,
a prije i za izradu dinamita

ZELENE ALGE (Chlorophyta)

Klorofili a i b prevladavaju
Pirenoidi bjelanevinasta zrnca oko kojih se skuplja krob
Jednostanine, kolonijske ili viestanine
7 000 vrsta, uglavnom slatkovodne
Razmnoavanje vegetativno, nespolno i spolno
Vani primarni producenti
U morima uglavnom u pliacima
JEDNOSTANINE
Kina alga (Pleurococcus) Prevlake na vlanim zidovima i kori drvea sa sjeverne strane
Klamidomonas (Chlamidomonas) Slatke vode, posebno stajaice
KOLONIJALNE
Volvoks (Volvox) Kolonija jednostaninih algi slinih klamidomonasu, Oblik kugle, stalan broj
jedinki (250 do 20 000) zatvorena kolonija, Podjela rada! Vee jedinke na prednjem polu slue
razmnoavanju. Manje, u stranjem polu, slue fotosintezi
VIESTANINE
Spirogira - nitasta, nerazgranata, slatkovodna alga, Stijenka od celuloze i pektina (sluzava),
Vrpasti kloroplast spiralnog oblika, Konjugacija osobit oblik spolnog razmnoavanja,
Spajanje muke i enske niti preko citoplazmatskog mostia (kopulacijskog kanala)
Kladofora (Cladophora glomerata)- slatkovodna
Kaulerpa (Caulerpa sp.) - Morska alga, Caulerpa taxifolia u Jadranu od 1994.
Klobui (Acetabularia mediterranea) - Morska alga
Halimeda (Halimeda tuna)
Morska salata (Ulva sp.) - esta uz obalu, Indikator oneiene vode
SMEE ALGE (Phaeophyta)
Sve viestanine
1 500 vrsta iskljuivo u moru, Uglavnom hladna i umjerena mora, na 6 do 15 m
Najvee alge
Klorofil a i c
Karoteni
Ksantofili posebno smei fukoksantin
Jadranski brai (Fucus virsoides) Endem Jadrana, Zona plime i oseke, Aerociste
Diktiota (Dyctiota dichotoma) i Taonia (Taonia atomaria)
Padina (Padina pavonica)
Obina bobiarka (Sargassum vulgare)
Laminaria (Laminaria rodrigezii) i cistozira (Cistoseira platyramosa)
Makrocistis (Macrocystis pyrifera)
Vanost i upotreba smeih algi: Hrana i zaini zbog vitamina A, B i C, Proizvodnja gnojiva,
Dobivanje alginskih kiselina za tekstilnu industriju, industriju kartona, filmsku i prehrambenu
industriju
CRVENE ALGE (Rhodophyta)
4 000 vrsta, Samo 200 slatkovodnih
Topla mora, na dubinama od 20 do 40 m, ali naene i preko 250 m dubine
Klorofil a i d
Karoteni
Ksantofili

Fikoeritrin
Fikocijan
Vrangelija (Wrangelia penicillata)
Vrangelija (Wrangelia penicillata)
Kilokladija (Chylocladia clavellosa)
Litotamnij (Litothamnion sp.) Taloenje vapnenca u stijenkama, Ugibanjem i taloenjem stijenki
nastao litotamnijski vapnenac (litavac), Zagrebaka katedrala
Vanost crvenih algi : Prehrana ljudi, Proizvodnja agara (rodovi Gelidium i Gracillaria)

SLUZNJAE
Tijelo je velika, sluzava, viejezgrena masa tzv. plazmodij
Ameboidno kretanje, Na umskom tlu, opalom liu i trulom drveu u obliku sluzavih prevlaka
Hrane se saprofitski

GLJIVE (Fungi)
Algaice, mjeinarke i staparke
ALGAICE
uglavnom ive u vodi i na izrazito vlanom tlu, jednostanine i viestanine
Peronospore - paraziti na viim biljkama
Plasmopara viticola - peronospora vinove loze ivi izmeu stanica u listovima i plodovima,
haustorijima crpi organske tvari iz domaina, suzbija se otopinom modre galice i gaenog vapna
(bordoka juha)
Phytophora infestans- peronospora krumpira izaziva smee pjege na listovima krumpira
Sive ili crne plijesni razmnoavanjem se posve prilagodile kopnu, spore su im nepokretne
Mucor mucedo mukor stvara pauinaste prevlake na vlanim ostacima hrane
MJEINARKE (Ascomycetes)
Tartufi imaju plodita u tlu, Rasprostranjivanje spora ivotinjama
Smrak
Naranasta zdjeliarka
Zelene plijesni: Penicillum notatum kistac , Sir A. Fleming, Penicilin prvi antibiotik
Pepelnice - Parazitske mjeinarke, Miceliji poput pauinastih prevlaka na listovima i plodovima
viih biljaka
Pepelnica vinove loze (Oidium)
Raina gljivica
(Claviceps purpurea)
Kvaeve gljivice - Najjednostavnije mjeinarke, jednostanine gljive, Vegetativno razmnoavanje
pupanjem, kolonije, izazivaju vrenje (fermentacija) - Vinski kvasac, Pivski kvasac (CO2 se koristi za
dizanje tijesta)
STAPARKE (Basidiomycetes)
Plodite od struka i klobuka
Peurka, grmaica, muhara, pupavka
Vrganj, ludara
uta jeevica, prosenjak
Gube
Capice
Puhare
Otrovne gljive u Hrvatskoj: Zelena pupavka (Amanita phalloides) i bijela pupavka
Parazitske staparke: itna hra (Puccinia graminis) -Dva domadara penica i utika, Kukuruzna
snijet (Ustilago zeae)

NEPOTPUNE GLJIVE ili Fungi imperfecti

Ne razvijaju askuse niti bazidije, a ne razmnoavaju se niti spolno
Izazivaju kone bolesti, Dermatomikoze
Candida albicans
GLJIVE U SIMBIOZI
Simbioza hifa gljiva i korjenja viih biljaka = MIKORIZA
Orhideje (kauni) ne mogu isklijati bez hifa gljiva
LIAJEVI (Lichenes)
gljiva (mjeinarke i rjee staparke) + autotrof (zelene alge ili cijanobakterije )

Gljive iz liaja izgubile samostalnost

Nova svojstva koja nisu karakteristika samostalnih algi i gljiva,Liajske kiseline,ive jako dugo
(1 000 god), Pioniri vegetacije, Osjetljivi na oneienje, osobito SO2, Tundra, Islandski liaj
sobovi, Primjena u farmaceutskoj industriji , Vitamin C

PLODITE

MICELIJ

Micelij je graen od niti hifa

Plodite slui nespolnom razmnoavanju tu se nalaze sporangiji koji stvaraju spore
Stanice gljiva sadre staninu stijenku od celuloze ili hitina!

BILJKE (Plantae)
Mahovine, papratnjae, sjemenjae

autotrofni viestanini eukarioti

celulozna stanina stijenka
imaju razvijena tkiva i organe

nastale iz drevnih zelenih algi (protista)

pravilna izmjena generacija: spolna haploidna generacija gametofit (n) i nespolna diploidna
generacija sporofit (2n)

Od mahovina prema sjemenjaama poveava se sporofit, a smanjje gametofit!

PODJELA BILJAKA:

NEVASKULARNE
MAHOVINE (Bryophyta)
VASKULARNE
PAPRATNJAE (Pteridophyta)
SJEMENJAE (Spermatophyta)
golosjemenjae (Gymnospermae)
kritosjemenjae (Angiospermae)

NEVASKULARNE BILJKE: nemaju pravo provodno tkivo i nemaju prave vegetativne organe,
biljke bez provodnih ila. VASKULARNE BILJKE imaju razvijeno provodno tkivo i vegetativne
organe korijen, stabljiku i list

BILJNA TKIVA
1. EMBRIONALNA ili TVORNA TKIVA
Meristem
Kambij
2. TRAJNA TKIVA
Provodno, Osnovno, Potporo (mehaniko), Pokrovno, lijezdano

1. EMBRIONALNA ili TVORNA TKIVA:

MERISTEM embrionalne stanice koje se stalno mogu dijeliti, stvar sva druga tkiva,
vegetacijski vraki izdanka i korijena, rast izdanka u visinu, rast bonih ogranaka i
rast korijena u dubinu
KAMBIJ - rast u debljinu, nemaju ga mahovine i papratnjae, na unutra stvara provodno tkivo
ksilem - drvo, a na van provodno tkivo floem (tako nastaju vidljivi godovi)

2. TRAJNA TKIVA: ne mogu se dijeliti!

- KSILEM mrtvi elementi cijevi : traheje i traheide
- FLOEM sitaste cijevi ive stanice ije su stijenke pune pora. Pomau
im tzv. stanice pratilice, vrstou im daju stanice likovnice..

Provodno tkivo

Potporno (mehaniko) tkivo kolenhim i sklerenhim

Kolenhim: ive stanice jako zadebljale celulozne stijenke.
Sklerenhim: mrtve stanice jako odrvenjelih i zadebljalih stijenki. vrsta kotica (breskva),
lupina sjemenke (grah), pld kruke.

Osnovno tkivo ili parenhim: povezuje i uvruje ostala tkiva.

- asimilacijski parenhim (ASIMILACIJA ili FOTSINTEZA)
- transpiracijski parenhim (TRANSPIRACIJA ili IZMJENA PLINOVA I VODE U OBLIKU
VODENE PARE), ima velike meustanine prostore
- spremini parenhim (npr. Gomolj krumpira)

Pokrovno ili kono tkivo: pokriva biljku korijen, stabljiku i list.

-

Epiderma: pokiva izdanak. Gusto zbijene stanice bez kolrofila. Izvana je prekrivena
kutikolom od kutina, a ponekad i voskom. Tu se nalaze pui. Mogu e nalaziti i dlake
(zatitne, lijezdane)

Rizoderma: pokriva korijen, nema kutikule ni pui. Upija vodu i minerale.

Kora: kono tkivo odrvenjelih biljaka, ouhvaa sva tkiva koja se nalze od kambija pema
periferiji. Ovrinski sloj kore ini mrtvo tkivo pluto..

BILJNI ORGANI

vegetativni organi list, stabljika, korijen

generativni cvijet

LIST :
Fotosinteza,
Transpiracija
Disanje

Preobrazbe listova :TRNOVI kaktusa, VITICE graka, LATICE i LAPOVI, HVATALJKE kod
biljaka mesoderki
Razmnoavanje listovima: afrike ljubice, begonije

Prvi listovi = supke ili kotiledoni

STABLJIKA:
provodi tvari
spremina uloga (gomolj krumpira)

Preobrazbe stabljike: GOMOLJ krumpira i perunike, LUKOVICA zumbula, luka, enjaka, VITICE
vinove loze, TRNOVI rue i gloga
Razmnoavanje stabljikom: REZNICE nekih vrba, maline, smokva, vinova loza, VRIJEE jagoda,
POVALJENICE magnolija

KORIJEN:
primanje vode i mineralnih tvari,
uvruje biljku
spremina uloga (mrkva, celer...)
Zrano ili adventivno korijenje: nastaje te naknadno u biljci kod brljana npr. Za prihvaanje na
podlogu
Razmnoavanje korijenom: mnoge vke, bagrem, jorgovan itd. iz korijena na veoj udaljenosti od
biljke se stvaraju pupovi iz kojih raste nova biljica

MAHOVINE

Nemaju pravi korijen, stablo i listove! Nego stablce, listie i rizoide.

dominantna generacija je gametofit

muki spolni organi ANTERIDIJI spermalne stanice sa dva bia

enski spolni organi - ARHEGONIJI jajne stanice

Primjeri: Vlasak, zdenara, mah tresetar (ivi na cretovima ili tresetitima), mahovine sedrotvorci sedrene barijere - Plitvika jezera

PAPRATNJAE

prve biljke s provodnim ilama

tijelo ine korijen, stabljika i listovi
epiderma prekrivena kutikulom
pui s donje strane listova

Spore se stvaraju u SPORANGIJIMA, nakupina sporangija zove se SORUS,a vidi se s donje strane
listova paprati.

4 skupine paparatnjaa

1. PRAPAPRATI
nemaju prave listove niti pravog korijena, dihotomsko grananje, stabljika nema provodno tkivo
najstarije, prve kopnene biljke PSILOFITI npr. Rhynia iz paleozoika

2. CRVOTOINE
dananje su zeljaste, u karbonu (363 290 milijuna godina) drvenaste fosilni ugljen
Lycopodium, Selaginella

3. PRESLICE
Fosilni ugljen - karbon

4. PRAVE PAPRATI
posebno razvijene u karbonu, najvee su danas tropske vrste paprati.
Vrste: nepaka (vodena paprat) jelenak, oslad, bujad

SJEMENJAE

Imaju sjemenku!
SJEMENKA

embrio + hranjivo tkivo

(embrio + supke ili KOTILEDONI)

Spermalne stanice bez bieva!

PELUD rasprostiranje vjetrom

Dvodomne biljke: posebno su muke, a posebno enske biljke: ginko, cikas, lovor
Jednodomne biljke: na istoj biljci su i muki i enski rasplodni organi
dvospolni cvjetovi: jabuka, kruka, ljiva, rua, tratinica, tulipan
- jednospolni cvjetovi: smreka, jela, bor, kukuruz

Cijela vidljiva biljka sa korijenom, stabljikom i listom predstavlja sporofit (2n).

Golosjemenjae
Starija i primitivnija skupina sjemenjaa, drvenaste grae

Sjemeni zameci su goli, slobodni, na sjemenim ljuskama eera (enski eeri)

Muki eeri stvaraju polen SPERMALNE STANICE BEZ BIEVA!

RAZREDI:

- ETINJAE: Borovi (jela, smreka, omorika, bor, ari, cedar, pinija), empresi
(borovica, tuja, empres), Tise, Sekvoje (mamutovci)
Ari je iznimna etinjaa kojoj u jesen iglice otpadaju!
- GINKA (spermiji s dva pokretna bia!)
- KOSITERNICE
- CIKASI (spermiji s dva pokretna bia!)

Kritosjemenjae: najbrojnije biljke

Sve imaju cvijet

Sjemeni zametak je ZATVOREN U PLODNICI TUKA (sjemenka je zatvorena u plodu)!
imaju razvijene organe CVIJET i PLOD !

CVAT skupina cvjetova rasporeenih na zajednikoj stapci

Opraivanje: vjetrom ANEMOFILIJA , ivotinjama ZOOFILIJA (ENTOMOFILIJA kukcima,

ORNITOFILIJA pticama), Vodom (HIDROFILIJA) neke vodene kritosjemenjae npr. Zoostera

Razmnoavanje kritosjemenjaa

EMBRIONSKA VREA je ENSKI GAMETOFIT Sadri 7 stanica (8 haploidnih jezgara)

POLENOVO ZRNCE je MUKI GAMETOFIT!

Polenovo zrnce kada doe na njuku tuka raste u peludnu mjeinicu graenu od 3 stanice: 2
NEPOKRETNA spermija +1 VEGETATIVNA STANICA

Oplodnja kritosjemenjaa je DVOSTRUKA !

1. Oplodnja jajne stanice zigota (2n) EMBRIO (KLICA)

2. Oplodnja sredinje stanice hranjivi endosperm (3n)
SVEZAJEDNO INI SJEMENKU!

Sjemeni zametak SJEMENKA

Plodnica i cvijet PLOD

Rasprostiranje plodova i sjemenki: vjetrom ANEMOHORIJA (maslaak), vodom HIDROHORIJA

(lopo, lokvanj, kokosov orah), ivotinjama ZOOHORIJA (iak, trenja, ljiva), djelovanjem
ovjeka ANTROPOHORIJA (ambrozija), samostalno AUTOHORIJA (graak, trcalica)

Podjela kritosjemenjaa

Dvosupnice

Jednosupnice

Dvije supke
Glavni korijen
Mreast raspored ila u listu
4-5
ilekKruno rasporeene, kambij postoji

Drvenaste i zeljaste
Nepravilan

Jedna supka
upavo korijenje
ile u listu paralelne
Cvjetni dijelovi u znaku broja 3
ile u stabljici nepravilno razmjetene, bez
kambija
Zeljaste
Raspored pui paralelan

FOTOSINTEZA ili ASIMILACIJA

6CO2 + 12H2O > C6H12O6 + 6O2 + 6H2O

Svjetlosna energija pretvara se u kemijsku, anorganske tvari u organske!

Autotrofni organizmi: zelene biljke, neke bakterije, modrozelene alge (cijanobakterije), zeleni biai,
svjetlei biai, alge kremenjaice, smee, zelene i crvene alge

FOTOSINTETSKI PIGMENTI
Apsorbiraju svjetlost
Klorofil ima maksimum apsorpcije u crvenom i modrom dijelu spektra.
U biljkama: a i b klorofil, karotenoidi i ksantofili. JEDINO klorofil a PRETVARA SVJETLOSNU
ENERGIJU U KEMIJSKU! Ostali apsorbraju svjetlost i prenose je na klorofil a.
U svom sastavu klorofil sadri magnezij (slinost s molekulom hemoglobina)
Bakterije imaju tzv. bakterioklorofil. Bakterije i MZA su prokarioti i nemaju membranske organele
kod njih se klorofil nalazi direktno u citoplazmi. Bakterije svojom fotosintezom ne stvaraju kisik!

KLOROPLASTI su biljni organeli spadaju u skupini plastida.

PLASTIDI - LEUKOPLASTI nemaju boju, spremita hranjivih tvari npr. Gomolj krumpira
- KROMOPLASTI naranasti od karotenoida, boja cvjetova i plodova
- KLOROPLASTI - obavljaju fotosintezu, imaju prvenstveno klorofil, ali mogu imati
i karotenoide, ksantofile, smee i crvene pigmente

Kloroplast:

Kloroplasti sadre vlasitu DNA i 70 S ribosome (80 S ribosome imaju eukarioti). Smatra se da su
nastali od modrozelenih algi koje su ule u simbiozu s prvim eukariotskim stanicama.

FOTOSINTEZA

1. REAKCIJE SVJETLA
2. REAKCIJE TAME (Calvinov ciklus)

Karboksilacija tj. Vezanje ugljinog dioksida dogaa se pomou vanog biljnog enzima RUBISCO

Neke biljke koje ive u sunim uvjetima i na visokim temperaturama moraju zatvarati pui zbog
utede vode. Imaju prilagodbe za drugaije nakupljanje CO2 ili izvoenje fotosinteze i kada su pui
zatvorene. Tzv. C4 biljke Vezuju CO2 u spoj koji ima 4 ugljikova atoma! To su biljke sunanih i
toplih stanita npr. eerna trska i kukuruz. Biljke s dnevnim kiselinskim ritmom (CAM biljke;
Crassulacean Acid Metabolism) su sukulentne biljke prilagoene vrlo suhim stanitima npr. kaktusi.
Pui su danju zatvorene! Nou otvaraju pui i veu CO2 u organske kiseline. Danju pokreu
Calvinov ciklus.

PUI se nalaze u epidermi. ine ih stanice zapornice i pomone stanice pratilice. Stanice zapornice
za razliku od epidermalnih stanica imaju klorofil. Intenzivna fotosinteza i stvaranje kroba izazivaju
vei osmotski tlak i bubrenje stanica pa se pui otvaraju. Pui su najee smjetene s donje strane
listova. Kod biljaka iji listovi plivaju na vodi nalaze se s gornje strane listova.

Ekologija
EKOLOGIJA prouava ODNOSE IZMEU IVIH BIA I OKOLIA koji ih okruuje.
Naziv je prvi upotrijebio E. Haeckel 1866. godine (gr. oikos = dom, logos = rije).
OKOLI je sve to okruuje ivo bie - i iva i neiva priroda.
BIOTIKI FAKTORI su faktori ive prirode to su sva iva bia u okoliu jedinke iste vrste, kao
i jedinke svih drugih biljnih i ivotinjskih vrsta koje okruuju neko ivo bie i mogu utjecati na
njega. ABIOTIKI FAKTORI su faktori neive prirode koji utjeu na iva bia: tlak, temperatura,
vlaga, sastav atmosfere i tla, pH....
EKOLOKA VALENCIJA je raspon nekog ekolokog faktora unutar kojeg je mogu ivot vrste.
Najnia vrijednost ekoloke valencije je EKOLOKI MINIMUM, a najvia je EKOLOKI
MAKSIMUM. EKOLOKI OPTIMUM je najpovoljnija vrijednost nekog faktora za ivot vrste.
EURIVALENTNI ORGANIZMI su oni koji imaju iroku ekoloku valenciju (npr. jajaca abe
u doljnjem primjeru).
STENOVALENTNI ORGANIZMI su oni koji imaju usku ekoloku valenciju (npr. jajaca
pastrve u doljnjem primjeru).

ZAJEDNICE IVIH BIA

VRSTA sve jedinke koje se meusobno mogu razmnoavati i pritom dati plodno potomstvo.
POPULACIJA sve jedinke neke vrste koje ive na istom podruju (npr. populacija vukova u
Hrvatskoj je odvojena od one u vedskoj).
BIOCENOZA ili IVOTNA ZAJEDNICA su sva iva bia na nekom prostoru.
Sve biljke na nekom prostoru ine BILJNU ZAJEDNICU ili FITOCENOZU, a sve ivotinje
na tom istom prostoru ine IVOTINJSKU ZAJEDNICU ili ZOOCENOZU.
BIOTOP ili IVOTNI PROSTOR (STANITE) je prostor kojeg nastanjuju iva bia.
EKOLOKI SUSTAV ini prostor i sva iva bia na tom prostoru. On je zajednica ive i neive
prirode, odnosno:
EKOLOKI SUSTAV(more, jezero, uma, livada.....) = BIOTOP + BIOCENOZA
BIOM je zajednica vie ekosustava koje pokrivaju velike geografske povrine slinog podneblja i
klime. Biomi su npr. POLARNA PODRUJA, TAJGE, TUNDRE, LISTOPADNE UME,
TROPSKE UME I PRAUME, SAVANE i STEPE, POLUPUSTINJE I PUSTINJE.
BIOSFERA jesu svi dijelovi Zemlje na kojima postoji ivot. Ona obuhvaa:
Najdonji dio ATMOSFERE iva bia se kreu unutar najnieg sloja atmosfere koji se zove
TROPOSFERA i protee se do oko 11 km iznad povrine mora (unutar troposfere gornja granica
za ivot ovjeka je nadmorska visina od 5 km, za cvjetnice na 6 km, a ivotinje na oko7 km).
Povrinski dio LITOSFERE (ZEMLJINE KORE) polumjer Zemlje je oko 6 400 km. Litosfera
(Zemljina kora) je povrinski vrsti sloj debljine oko 60 km, i sastoji se od stijena kakve
poznajemo. Unutar litosfere iva bia ive na dubinama do nekoliko desetaka metara u tlu. Tlo
(pedosfera) je ipak najnaseljenije u svom povrinskom sloju - do svega 50 cm dubine.

 Cijelu HIDROSFERU iva bia u oceanima pronaena su do najveih dubina (11 000 m).
Svjetlost u vodama dopire do dubine oko 200 metara, to ovisi o prozirnosti vode, a na dubinama
ispod 600 metara vlada potpuni mrak..
PRIMARNA ORGANSKA PROIZVODNJA EKOSUSTAVA pokazuje intenzitet fotosinteze
nekog ekosustava (potronju CO2 i proizvodnju organskih ugljikovih spojeva). Npr. koliina
organskog proizvedenog ugljika u listopadnoj europskoj umi je 225 t/km2, u zapadnom Atlantiku
560 t/km2, a u pustinji 6 t/km2 .
PRIMARNI PROIZVOA (PRODUCENT) POTROA I. REDA (KONZUMENT) POTROA
II. REDA (RAZLAGA)DESRTUENT
Pravila prehrambenog lanca:
Obino sadri 2-5 lanova
Broj jedinki se smanjuje od proizvoaa prema krajnjim potroaima
Biomasa se smanjuje od primarnih proizvoaa prema krajnjim potroaima

SAPROBNOST = stupanj razgradnje organske tvari (to je vea koliina organskih tvari, uglavnom
je vea i njihova razgradnja, odnosno i procesi truljenja). S obzirom na saprobnost vode se za
ovjekovu upotrebu mogu podijeliti na:
OLIGOSAPROBNE VODE optereene su s malo organskih tvari, ovo su ISTE VODE.
-MEZOSAPROBNE VODE optereene su s vie organskih tvari, to su UMJERENO
ONEIENE VODE
-MEZOSAPROBNE VODE organsko optereenje je jo vee, to su JAKO ONEIENE
VODE
POLISAPROBNE VODE imaju veliku koliinu organskih tvari i visok stupanj njihove
razgradnje, VRLO JAKO ONEIENE VODE.

BILJKE S OBZIROM NA VLANOST STANITA

KSEROFITI biljke sunih stanita (hrast crnika ili esmina u Jadranskom primorju, agave,
kaktusi...)
HIGROFITI biljke prilagoene veoj koliini vlage u tlu (hrast lunjak u poplavnim dolinama
rijeka npr. u Slavoniji, topola, vrbe...)
HIDROFITI su biljke djelomino ili potpuno uronjene u vodu (trska, lopo, lokvanj...)
MEZOFITI su biljke prilagoene umjerenoj koliini vlage u tlu. Veina biljaka umjerenog
kontinentalnog podruja su mezofiti, kao i kultivirane biljke).
AREAL je podruje rasprostranjenosti neke vrste.
ENDEMI su vrste koje su rasprostranjene na malom geografskom podruju (mali areal)
KOZMOPOLITI su vrste koje su rasprostranjene po cijelom svijetu (veliki areal).
RELIKTI danas imaju malo podruje rasprostranjenosti, a nekada su bili rasprostranjeni na
veem podruju (npr. hrvatska sibireja je tercijarni relikt zaostao na podruju Dinarida iz zadnjeg
ledenog doba, najblii srodnici hrvatske sibireje su u sredinjoj Aziji!)

MIMIKRIJA - ivotinja bojom i oblikom tijela oponaa okoli, tako da je u njemu slabo
zamjetljiva.
APOSEMIJA opominjajua obojenost, obojenost arkim, napadnim bojama. Ove vrste imaju
otrovne lijezde, bojama upozoravaju grabeljivce da za njih nisu ukusne.
ODNOSI MEU VRSTAMA:
+- PARAZIT- DOMADAR (DOMAIN)
Meu biljkama paraziti su potajnica i uta imela. Bijela imela je poluparazit moe
fotosintetizirati, a neke spojeve crpi od domadara.
+- PREDATOR (grabeljivac) PLIJEN
+- ANTIBIOZA kod mikroorganizama jedna vrsta isputa oko sebe spojeve koji djeluju
antibiotiki na druge vrste.
+- KOMPETICIJA (natjecanje) je konkurencija izmeu dviju vrsta koje trebaju isto stanite ili istu
vrstu hrane. S vremenom e ona vrsta koja je bolje prilagoena potisnuti drugu. Npr. zelena alga
Caulerpa taxifolia je doneena iz tropskih mora u Jadran. Vrlo je otporna i kao korov potiskuje
domae vrste algi na morskom dnu.
++ SIMBIOZA ili MUTUALIZAM je uzajamna korist dviju vrsta u zajednici. Primjeri: liaji,
Escherichia coli u debelom crijevu ovjeka, duikove bakterije i mahunarke...
+0 KOMENZALIZAM - jedna vrsta ima koristi, a druga nema niti tete niti koristi u zajednici.

KATEGORIJE ZATITE OKOLIA (poredane od viih prema niim kategorijama zatite):

Strogi rezervat najstroa kategorija zatite, zabranjena je svaka djelatnost koja unosi promjene u
izgled ili procese u prirodi (Hajduki i Roanski kukovi na Velebitu, Bijele i Samarske stijene u
Gorskom kotaru)
Nacionalni park - u dijelovima parka dozvoljene su promjene zbog omoguavanja pristupa
posjetitieljima. Ovakva podruja su posebna po svojim prirodnim, kulturnim i znanstvenim
vrijednostima (Plitvika jezera, Paklenica, Risnjak, dio otoka Mljeta, Kornati, Brijuni, dio toka
rijeke Krke i Sjeverni Velebit. Plitvika jezera su najstariji, a Sjeverni Velebit najmlai
nacionalni parkovi u Hrvatskoj).
Posebni rezervat podruja su posebna po jednom ili nekoliko elemenata prirode. Npr. posebni
zooloki rezervati (Kopaki rit), posebni ornitoloki rezervati (Crna Mlaka kraj Zagreba),
ihtioloki rezervati....
Park prirode ovo mogu biti i podruja koja su ve djelomino kultivirana (Medvednica,
Biokovo, Velebit, Lonjsko polje; Telaica (uvala na Dugom otoku), Vransko jezero kod
Biograda na moru, umberak)
Regionalni park, Spomenik prirode, Znaajni krajobraz, Park-uma, Spomenik parkovne arhitekture
CRVENA KNJIGA je popis zatienih vrsta nekog podruja.
OZONSKE RUPE Najvie ozona sadri sloj atmosfere koji se protee izmeu 10 i 40 km visine, a
zove se STRATOSFERA. Dio stratosfere (na 20-30 km) u kojem ima najvie ozona zove se
OZONOSFERA. Ozon apsorbira 77% UV zraenja. FREONI (halogeniranih ugljikovodici ili
CFC spojevi) untavaju ozon. Ozonske rupe proputaju vee koliine UV zraenja na Zemlju, to
je izravno povezano sa poveanjem broja oboljelih od raka koe, slabljenjem imunolokog
sustava, stvaranjem sive mrene na oima, unitavanjem fitoplanktona u moru.
KISELE KIE nastaju otapanjem SO2 i SO3 iz atmosfere u kinici. SO2 i SO3 nastaju izgaranjem
svih fosilnih goriva. Ovakve padaline poveavaju kiselost tla, zagauju pitke vode, tetno djeluju
na pojedine vrste (npr. jela u Gorskom kotaru), unitavaju graevinske materijale...

EFEKT STAKLENIKA izazavan je poveanjem koncentracije CO2 u atmosferi (CO2 nastaje

izgaranjem nafte, drva, ugljena i plina). CO2 u atmosferi djeluje tako da zadrava toplinu. U
atmosferi je vaan jer sprjeava hlaenje Zemlje. Poveana koncentracija CO2 danas smatra se
uzronikom globalnog zatopljenja, otapanja ledenjaka, poveanja morske razine i klimatskih
promjena.