Dragulj u lotosu

Danijel Turina

Dragulj u lotosu

Copyright Danijel Turina, Zagreb, 2010.

Sva prava pridrana.
Naslovnica: Hubble Space Telescope, NASA.
Ova knjiga se ni cjelovito ni djelomino ne smije umnoavati,
fotokopirati ili na bilo koji nain reproducirati bez pismenog
doputenja autora.

Sadraj
Uvod...................................................................................4
Hermetika i disocijativna duhovnost..............................13
O naravi svijeta.................................................................17
Karma, dharma i reinkarnacija.........................................28
Povijesni kontekst pojave monoteizma u indijskoj
filozofiji............................................................................43
Dijalog s useneta..............................................................48
Atman i karman................................................................57
Akreciona teorija evolucije i Buda u tijelu.......................66
Budizam o bogovima, svijetu i Stvoritelju.......................73
Mahayana.........................................................................78
Duhovna kozmologija......................................................93
Vipassana, kalape i etiri elementa................................100
Umiranje i ponovno raanje...........................................109
Trikaya............................................................................121

Dragulj u lotosu

Uvod

Uvod

U zadnjih nekoliko godina napisao sam dosta tekstova1 koji

podrazumijevaju visoku razinu upuenosti u duhovne mehanizme i
energetiku karmikih entiteta i veza. Veina napisanog jasna je
osobama koje su kroz godine bile mojim uenicima i kao takve
prole odreene aspekte treninga u energetskoj yogi, dubine ovisne
o razini svojeg talenta, volje i truda, ali onima koji su te stvari
gledali preko plota, bez stvarne prakse energetske yoge i
razumijevanja stvarnog znaenja termina, sve to skupa zvualo je
kao hrpa fantastinih tvrdnji nepovezanih s bilo kakvom
stvarnou.
Kako bi netko shvatio to je vrag i kako djeluje, mora prije svega
razumjeti to ja mislim kad kaem Bog, ili to mislim kad kaem
karma ili energija. Znaenja tih rijei su suptilna, nisu
trivijalna. To nisu znaenja koja e uz te pojmove asocirati osoba
odrasla u semitskoj religijskoj filozofiji.
Koncept karme, odnosno duhovnih energetskih entiteta, posebno
je teko shvatljiv ljudima koji, osim to nisu prakticirali energetsku
yogu u kojoj se s takvim entitetima radi neposredno, unutar
vlastitog duhovnog prostora, takoer nisu upueni ni u tantriku
literaturu yoge i budizma. Poznavanje literature moe stvoriti
familijarnost s koritenim pojmovima, iako je istina da bilo koja
koliina proitane literature ne moe nadomjestiti izravno iskustvo;
naprosto nemate s im poistovjetiti proitano, ne moete ga
uzemljiti u svoju stvarnost. Zbog toga nakon neke toke itanje
tekstova nema nikakvog smisla bez yogijske prakse, jer sve
proitano lebdi na takvoj razini apstrakcije da je nemogue idejne
koncepte prepoznati kao odraz bilo koje poznate stvarnosti. Ipak,
itanje je korisno i potrebno, jer stvara intelektualni okvir u koji je
mogue spustiti iskustvo. Ponekad, kao u mom sluaju, samo
1

Uglavnom na usenetu i www.danijel.org siteu. Ova knjiga je, primjerice,

nastala kao serija lanaka.
5

Dragulj u lotosu

duhovno iskustvo stvara intelektualni okvir, kojeg se onda kasnije

prepoznaje u ve postojeim filozofijama i religijama.
Kad se govori o vragu, zapadnjacima zapravo nije mogue shvatiti
mehanizam njegovog postojanja i djelovanja kao neto ozbiljno i
sofisticirano. Cijela stvar zvui apsurdno, kao ad hoc smiljeni
djetinjasti teoloki instrument kojeg ozbiljniji mislioci mogu jedino
odbaciti kao suvinost. U stvarnosti, kompleksni energetski odnosi
izmeu bia, energetska stratifikacija stvarnosti i koncept ovlasti
nad energijama pojedinih razina stvarnosti u pojedinom opsegu,
steenih investicijom vlastite duhovne energije u tvar te razine, to
su temelji vraje vlasti nad svijetom, spadaju u domenu kanonske
teorije budizma i svaki znalac vipassane i energetske yoge
razumjet e temeljne zasade na kojima poiva ta teorija.
Primjerice, u budistikom nauku jasno je definirano koje razine
stvarnosti spadaju u vlast demonskog bia po imenu Mara: sve
ispod razine Brahmi, dakle cjelokupna razina elja, koja ukljuuje
vii i nii astralni plan te pranu i materiju, po mojoj klasifikaciji tih
pojmova, spada u njegovu vlast. Nita od toga dakle nije
proizvoljna izmiljotina, ali veina spada u domenu duboke
ezoterije, i tehnika znanja potrebna za izravni rad s ukljuenim
mehanizmima dostupna su tek rijetkim iniciranim majstorima.
Koliko rijetkim? Jako, jako rijetkim.
U Indiji je kroz povijest postojalo ogromno mnotvo yogina, osoba
visokog stupnja duhovnog uvida. Velik broj tih yogina je imao
veliki stupanj fizike moi nad svijetom. to mislite, zato nitko
meu njima nije prepoznao postojanje i nakane vraga, odnosno
shvatio njegovo postojanje i planove, te stvarnu prirodu ovog
svijeta?
Vraga nije neki veliki problem identificirati kao postojei fenomen
ako si mu protivan, budui da on u tom sluaju aktivno radi protiv
6

Uvod

tebe, i ukoliko ima imalo pameti vidjet e da iza toga stoji

obrazac. Ja sam kao klinac od 15-16 godina shvatio da neto tu
gadno ne tima i prepoznao postojanje globalnog kolektivnog
astrala, koji se ponaa kao kolektivna budala koja prua
instinktivni otpor svemu to nije aspekt ili element njega samog.
To uope nije bio neki posebni problem, unato tome to se tada
nisam bavio nikakvom "duhovnou"; naprosto, imao sam
dovoljno uroene telepatske osjetljivosti da mogu prepoznati
mentalnu karakteristiku ljudi i u njoj sam prepoznao zajedniku
"notu" koju manje-vie svi imaju i koja definira i kreira njihove
odluke i postupke. Sve to je disonantno u odnosu na tu notu
sustav prepoznaje kao strano tijelo i u odnosu na to reagira
refleksnim imunim reakcijama. Dakle, u situaciji kad nisam bio
siguran postoji li ikakav duhovni oblik egzistencije koji nije
definiran kroz materiju, bio sam u stanju primjetiti ponaanje
globalnog kolektivnog astrala; toliko je stvar uoljiva ako ima
ikakve sposobnosti opaanja duhovnih stvarnosti. Moe ne
razumjeti to vidi, ali vidi, isto kao to ljudi tisuljeima nisu
razumjeli to su zvijezde, ali su ih svejedno vidjeli.
Da ponaanjem i karakteristikama tog globalnog entiteta upravlja
svjesno bie u sklopu ostvarivanja svojih namjera, to je ve tee
shvatiti, ali ukoliko je to meni kasnije uspjelo, oekivao bih da je
uspjelo i drugima kroz povijest, ali kad pogledam stvar malo bolje,
ispada da su samo dvojica stvarno shvatila vraga i planirano
djelovala protiv njega. Ta dvojica su akyamuni (Gauthama
Buddha) i Isus.
Cijela Budina filozofija se zasniva na principu "raspetljaj i/ili
utroi sve duhovne momente koje si investirao u svijet i mii se
odavdje". Dakle njegov pristup je izvui napajanje iz sustava, ime
vrag i njegove igrake ostaju bez energije, a u svakom sluaju bez
moi nad nama. Buda vraga zove Mara - to je bie koje pokuava
7

Dragulj u lotosu

negativne i vezujue stvari prikazati kao pozitivne i uzrokovati

vezanosti za svijet, bilo privlanou, bilo zastraivanjem. Mara
dakle za cilj ima ostanak bia u obmanutom stanju u kojem je
njihova duhovna sila investirana u svijet. Hoe li te u tu svrhu
pokuati potkupiti, zastraiti, pokuati te uvjeriti da je on Bog i
gospodar svijeta i da ti nema pravo na nita to ti on ne odobri, ili
e ti rei da si u nekom smislu grean i nedostojan prosvjetljenja,
to je sporedno; hoe li te vezati tako to e ti objasniti da je ovaj
svijet mjesto ostvarenja elja, mjesto pobjede nad neprijateljima,
mjesto duhovnog razvoja ili mjesto na koje se mora vratiti radi
suosjeanja s onima koji se nisu spasili, to je sporedno. Vragu je
bitno jedino da tu ostane. Misli li pritom da si rob koji se boji
vlastite sjene ili da si prosvijetljeni gospodar svijeta, potpuno je
nebitno, sve dok je tvoja duhovna energija investirana u ovaj svijet.
To to sam napisao je isti ortodoksni budizam, ne sadri nikakve
moje dodatke ili tumaenja. To je ono to budisti vjeruju o
demonskom biu po imenu Mara. Zato ja toliko insistiram na prii
o vragu? Zato to je bitno, i nosi klju za konano osloboenje od
svijeta. Bez znanja o vragu mogu je velik duhovni napredak, ali
ukoliko ne znate istinu o njemu, prije ili kasnije e vam podvaliti
neki koncept koji e vas vezati za svijet i obmanuti vas, a sav va
duhovni napredak bit e pretvoren u veliku vezanost i zlo. Veina
tradicionalnih duhovnih uenja rezultat su ove ili one prijevare
kojom je vrag obmanuo ovog ili onog sveca, duhovno naprednijem
od vas, s bitno veim znanjem od vaeg, koji je takoer, poput vas,
mislio da e ga predanost Bogu, istini i vrlini tititi. Nemojte se
zavaravati. Ako su s vragom imali ozbiljnih problema Buda i Isus
u svojim iskuenjima, vas ne da e pojesti za ruak nego ste mu
ve u elucu.
Problem u analizi Isusovog stava o vragu je u tome to je
kranstvo manje intelektualno eksplicitna religija od budizma, pa
8

Uvod

je esto potrebno probijati se kroz slike, nejasnoe i kontradikcije,

ali u osnovi, Isus vraga zove knezom ovog svijeta, svjestan je da se
vrag bori protiv njega i ometa ga, svjestan je da zavodi njegove
uenike u zabludu i navodi ih na grijeh, svjestan je da se svijet
nalazi u vrajoj vlasti, da veina ljudi koraa stazom koja vodi u
propast, i da tek rijetki hode putem spasenja. On svjesno i
namjerno radi vjerojatno jedinu stvar koja moe otkupiti svijet iz
vraje vlasti, ako se dobro izvede. Naime, vrag je dobio vlast nad
svijetom svojevrsnom investicijom svoje duhovne energije i to u
obliku rtve za svijet: on se rtvovao ostvarujui svoje ideje, upleo
je svoju duhovnu bit u energiju svijeta i proeo ga svojom
duhovnom supstancijom do razine nerazaznatljivosti. Netko svijet
moe otkupiti od vraga samo na vrlo komplicirani nain: s jedne
strane mora se rtvovati barem jednako kao vrag, dakle investicija
duhovne energije i rtva mora biti jednaka ili vea, i, to je najvea
komplikacija, ta rtva mora biti ostvarena na takav nain da vrag
protiv te osobe poini grijeh koji je jednak ili vei od pozitivne
investicije duhovne energije kojom je vrag kupio svijet. Dakle, u
osnovi vrag mora neutralizirati sve "pozitivno" time to e
napraviti vee ili jednako negativno, a to je mogue jedino ako
djeluje protiv sebi ravnog koji je svet, ist i neduan i na taj nain
negira svoju izvornu namjeru i vektor koji su ga doveli u poziciju
vlasti. To je opasan sport i onaj tko se u takve stvari uputa mora
znati apsolutno sve o ezoterijskim "ugovorima", odnosno
kompliciranoj vektorskoj matematici energetskih investicija.
Nazvati to podruje "karmom" je, iz pozicije iz koje zapadnjaci
misle o takvim stvarima, za sve praktine svrhe tek djetinjasto
omalovaavanje problematike. To su jako komplicirane stvari i
vrlo je lako pogrijeiti ne uzimajui neto u obzir. Isusu oigledno
nije uspjelo budui da je vrag i dalje ovdje i u poziciji moi. Ako je
Isus cijeli ivot posvetio neemu, sa svojim iznimnim
razumijevanjem problematike, i svoju muku i smrt koristio kao
oruje, a unato svemu tome nije uspio u svojoj nakani, dimenzije
9

Dragulj u lotosu

problema postaju jasnije.

Satan, poznat jo i kao Mara. Knez ovoga svijeta. Sanat Kumara.
Ono to je posebno zanimljivo je da teozofija, koju za sve
praktine svrhe smatram kanalom kojeg je vrag napravio u svrhu
izlaganja vlastite teologije i miljenja, iznosi praktiki apoteozu
Lucifera (s osobnim imenom Sanat Kumara) i njegovog
prometejskog donoenja duhovne energije biima ovog svijeta,
dakle iznosi teologiju koja je dijametralna inverzija nauka budizma
i kranstva, i jo ima drskosti Budu i Isusa proglaavati
Luciferovim posilnima, temeljnim duhovnim ograncima iz kojih
njegove duhovne energije emaniraju u svijet. Ono to ga najvie
ugroava, vrag oito modificira i integrira u sustav, okreui to u
svoju korist.
ini se da ime Sanat Kumara uope nije proizvoljno. Ne bih
iskljuio mogunost da se radi o nekom obliku stvarnog imena tog
duhovnog bia, koje je u iskrivljenim i fragmentarnim oblicima
nalo put do raznih teologija. Naravno da se tu ne radi o priicama
o Kumarama koje iznosi Vyasa, a koje su po svoj prilici posve
proizvoljne, nego o neemu bitno starijem, to je on pokupio,
shvatio na neki svoj nain i iskoristio u svrhu propovijedanja svoje
filozofije i teologije, kao to je sluaj s praktiki cijelom
Bhagavata-puranom, koja reciklira starije mitove i iznosi ih u
eljenom kontekstu. to znai "Sanat Kumara"? Doslovni prijevod
je "oduvijek ovdje, jedva smrtan" ili u malo ekstremnijem obliku
"vjeni besmrtni". Sanat znai "oduvijek, vjean". Prefiks "ku" se
na engleski prevodi sa "with difficulty", dakle "teko, jedva". Mara
se prevodi sa "smrtan". Tu bih se sad mogao igrati nekakve puke
etimologije, ali iskreno, mislim da bi to bilo besmisleno.
Koincidencija da dva imena za vraga iz dvije posve razliite
religije zajedno daju ime kojim teozofija zove Kralja Svijeta
10

Uvod

moda je samo koincidencija, a moda je to skrivena teozofska

igra rijeima. Ono to je bitno u cijeloj stvari je da bie koje
teozofija naziva Sanat Kumara ima ista svojstva kao bie koje Isus
naziva knezom ovog svijeta i koje Biblija zove Satan, a koje Buda
zove Mara. Gledano po svojstvima koja mu pridjeljuju, Buda i Isus
govorei o vragu govore o potpuno istoj osobi kao ja kad govorim
o Sanat Kumari. Podudarnost je stopostotna.
Da se vratimo na poetak prie: zato meu svim tim indijskim
yoginima nema vie onih koji su prepoznali vraga i njegove
djelatnosti? Zato osim Bude praktiki nitko ne daje kvalitetni opis
primarnog problema s kojim se suoava tragalac za osloboenjem?
Naime, jedna velika mrcina od bia koja koordinira sve vezujue
sile s ciljem da se nitko odavdje ne izvue, a koja ima vlast nad
svijetom, za sve je praktine svrhe ozbiljan problem.
Mislim da je odgovor poprilino gadan: nitko od njih nije doista
postigao osloboenje. Vrag je naao neto to im moe predstaviti
kao osloboenje, to im je ponudio i oni su to prihvatili, i tako nikad
zapravo nisu doli u poziciju konflikta s njim, u kojoj bi ga
prepoznali kao problem. Dakako, sasvim je mogue da je veliki
broj yogina svoje konflikte s vragom odradio u tiini i otiao sa
svijeta bez puno drame, ali od onih koji su se ovdje razmetali
siddhijima i priama o anahatinim1 bogovima nekako ne bih
oekivao previe uspjeha u tom smislu.
Kako cijela ta pria ne bi ostala na razini apstrakcije koja je ini
posve nerazumljivom bilo kojem auditoriju, pozabavit u se
razjanjavanjem porijekla i evolucije raznih istonjakih idejnih
koncepata. To e, dakako, ukljuivati analizu drugaijeg tipa od
mojeg dosadanjeg pisanja; primjerice, komentar Bhagavad-gite
1

U frekvencijskom spektru anahata akre, akre srca.

11

Dragulj u lotosu

pisao sam iz pozicije same Gite, objanjavajui je u duhu u kojem

je njen autor iznosi i eli da ona bude shvaena, dakle iz pozicije
njene doslovne i apsolutne tonosti. Ipak, za ispravno shvaanje
potrebna je i druga perspektiva, ona neutralnog znanstvenika koji
promatra nastanak, kontekst i evoluciju pojmova kroz vie
filozofskih sustava. Isto tako, u svojim prethodnim tekstovima
budizam sam, moda neopravdano, zanemario i oslanjao se prije
svega na hinduistike izvore i terminologiju, ali poznavaoci
budizma znat e i u mojim starijim tekstovima prepoznati koncepte
koji dodue nisu preuzeti iz budizma, ali su neovisno razvijeni u
formi koja je praktiki identina budistikoj. Iz tog razloga
smatram da je razumijevanje budistike filozofije u njenim
ezoterikim aspektima jako dobar put za stjecanje razumijevanja
moje osobne filozofije. Filozofija i teologija yoge i vedante, naime,
za to nisu dovoljne.

12

Hermetikaidisocijativna
duhovnost

13

Dragulj u lotosu

Jedna od najbitnijih stvari koje je znanost pokazala je da ono to je

ljudima intuitivno nema nikakve veze sa time kako materija
funkcionira. Unato revolucionarnosti znanstvene slike svijeta,
moda najbitnije otkrie se desilo bitno prije znanosti, kad je Buda
shvatio da materija nije nikakav odraz Boanskog i da tu ne treba
traiti nikakve "boanske stvarnosti", nego da su svi fenomeni
sintetiki, dakle da se sastoje od subjektivnih doivljaja, vezanosti
i projekcija superponiranih na materijalne pojave, dakle da je
vezanost za materijalne fenomene rezultat "elje", odnosno
investicije vlastitih psihikih momenata u materijalno, to stvara
zapetljavanje u kojem se vie ne razlikuju materijalni od psihikih
elemenata, ega su alkemiari i astrolozi vrhunski primjer.
Da se razumijemo, magijsko shvaanje svemira jako odavno
proima ono to se obino zove duhovnou. Vede (karma kanda)
su od poetka do kraja takve, dakle shvaaju svemir kao Boje
tijelo, sve dogaaje tumae kao igre bogova, na nebu vide bogove i
mudrace a u vatri portal u svijet bogova, ukratko, taj oblik
nerazlikovanja elemenata vlastite psihe i elemenata materijalnog
svijeta je naprosto rana faza razvoja ljudske psihe. Ljudi su poeli
prelaziti u viu razinu apstrakcije tek cca 700-500 pr.n.e., u doba
ranih upaniada, i u takvoj atmosferi je nastao Buda. Dakle temelji
su ve postojali, filozofija njegovog doba je ve bila jako na tragu
cijele stvari, i ini se da se Buda razvijao u kontekstu ranih
upaniada a kasni upaniadi su se razvijali u kontekstu ranog
budizma. Te filozofije su se meusobno poticale i kristalizirale,
nisu nastajale neovisno. Budina teorija sintetinosti fenomena
proizlazi iz rane vedante, koja stimulira rani budizam, a zrela
vedanta uzima puno toga iz budistike teorije karme, reinkarnacije
i sl.
To su vrlo pametni, kompleksni misaoni sustavi, i u razdoblju
izmeu Bude i ankare zapravo je nastala zrela teorija koja danas
14

Hermetika i disocijativna duhovnost

postoji u nekoliko ogranaka koji se po malo toga razlikuju.

Zajedniki elementi su im sljedei:
1. Sintetinost ljudskog iskustva. Primjer sintetinosti, odnosno
projekcije duhovnih elemenata u materijalne pojave je psiholoka
koloracija iskustva ovisno o oekivanju. Konopac koji se u mraku
ini kao zmija i uzrokuje strah jedan je primjer. Stvari koje su po
sebi neutralne ali ovisno o oekivanjima uzrokuju ili sreu ili
patnju su drugi primjer, npr. eni kojoj je mu u ratu na vrata kuca
visoki asnik i ona skoro umre od straha jer misli da joj je doao
rei da joj je mu poginuo, ali on joj veli da je njen mu iv i
odlikovan za hrabrost i da joj je doao uruiti poziv na sveanost
dodjele odlija kod predsjednika. Metal zlatne boje uzrokuje sreu
zbog dobitka, ali srea je iluzorna jer je u pitanju pirit. Na takav
nain se analiziraju sve pojave i dolazi se do toga da infuzija
vlastitog duha u svijet izaziva oekivanja od svijeta, odnosno elje,
to meudjeluje s naravi svijeta koja je indiferentna prema
ovjeku, te naravi ovjekove psihe koja je podlona zabludama, i
tako se kreiraju vezanosti koje uzrokuju patnju, i to je istovremeno
Budin nauk iskazan u etirima plemenitim istinama, i nauk vedante
kakvu iznose manje-vie sve kole.
2. Vektorska narav djelatnosti i inherentna reaktivnost
djelovanja. To znai da se djelovanje tumai kao vektor sile koji
nuno ukljuuje djelatnika, predmet, smjer i iznos, i da je svakoj
djelatnosti trenutno pridruena reakcija iste kvalitete i iznosa a
suprotnog smjera (dakle prema djelatniku), samo to u relativnom
svijetu prostora i vremena te protusile nisu uvijek odmah vidljive,
nego se najee uahure u obliku rezervoara potencijalne energije,
odnosno karmikih sjemenki (karmaaya). Korolar vektorski
definirane karme su atomizirane reakcije, dakle dobro i zlo se ne
ponitavaju meusobno nego dobro nosi dobre plodove a zlo zle
plodove, s tim da nikakva koliina dobrih djela nije u stanju oprati
15

Dragulj u lotosu

zle posljedice nego zle posljedice treba odvojeno otrpjeti nevezano

za sva dobra djela.
3. Slojevitost duhovnog svijeta, duhovnih tijela, iskustva i
stanja svijesti. Teorija slojevitosti duhovnih svjetova, gdje je
kriterij raslojavanja suptilnost, odnosno "gustoa" duhovne tvari,
razmjerno je nov izum i datira vremenski negdje u srednji vijek.
Primjer koncepta stratifikacije duhovnog svijeta je Bardo Thodol,
takozvana tibetanska knjiga mrtvih, koja takav koncept vrlo
detaljno izlae u "top-down sieve" konceptu. Taj tekst je u
tibetanskoj tradiciji datiran izmeu 8. i 12. stoljea.
4. Izbavljenje kroz disocijaciju. Koliko god da se razni sustavi
razlikuju u definiciji izbavljenja, svi se slau oko potrebe
razdvajanja vlastitih psihizama od aspekata materijalnog svijeta,
ime se postie osloboenje. To je dijametralno suprotan pristup u
odnosu na alkemijsko-astroloko-magijsko-animistiki, koji ne
razlikuje psihizme od materije i tretira ih kao jedan entitet. Taj
koncept kasnije filozofije naputaju kao inherentno iluzoran, rtve
i obrede koji na tom konceptu poivaju proglaava besmislenima i
nepotrebnima, a put prema spasenju vide u znanju, koje se
manifestira kroz disocijaciju, koja se u budizmu zove "ispravno
vienje" a u vedanti viveka. Viveka dakle nije "razlikovanje dobra
i zla", kako to misle ljudi koji nisu ispravno shvatili koncept, nego
razlikovanje psihizama i materije, te analitiki pristup pojavama.

16

Onaravisvijeta

17

Dragulj u lotosu

Hermetika filozofija u uem smislu navodi sljedee temeljne

principe:
1. Princip mentalnosti (svemir je u osnovi mentalan i nalazi se
unutar uma)
2. Princip korespondencije (kako gore, tako dolje)
3. Princip vibracije (sve vibrira, sve je u pokretu)
4. Princip polarnosti (u svemu postoji dualizam)
5. Princip ritma (ciklinost i ritminost dogaaja)
6. Princip uzroka i posljedice (temeljni zakon svemira je
inherentno kauzalan)
7. Princip spolnosti (muki i enski spol su univerzalne kozmike
stvarnosti)
Hermetike filozofije u irem smislu su filozofije koje dijele
veinu tih premisa i magijskog, antropomorfnog doivljavanja
svemira.
Da se razumijemo, hermetiko doivljavanje je intuitivno i
prirodno ovjeku. Hermetizam je verbalizacija prve ideje o
svemiru koju je prvi majmunoid imao jo prije nego to je siao sa
stabla. Hermetizam je nain na koji mala djeca doivljavaju
svemir. Hermetizam crta aute, vlakove, brodove i avione s
osmjehom. Hermetizam ne razlikuje vlastite duhovne stvarnosti od
vanjskih objekata koji su povezani s tim stvarnostima: hermetizam
u svim vanjskim stvarima vidi simbole duhovnog svijeta.
Hermetizam materijalni svijet doivljava kao ekstenziju vlastite
duhovnosti, a cijeli svijet kao igralite bogova i duhova, koji mu
poruuju razliite stvari dogaajima koje treba oslukivati i
dokuiti njihovu volju, koja ga vodi kroz ivot.
Hermetizam je od strane New Age filozofija toliko univerzalno
prihvaen kao neupitna istina, da ga se naprosto aksiomatski
18

O naravi svijeta

podrazumijeva u svim daljnjim razmatranjima, to ponekad stvara

vrlo nakaradne rezultate, kad se pokuava objediniti npr.
hermetike principe i budizam, to pak prirodno slijedi iz New Age
vjerovanja da su sve filozofije zapravo samo dijelovi jedne istine.
To je posve pogreno. Postoje filozofije i religije koje imaju toliko
meusobnih slinosti da ih se moe smatrati podvrstama iste
temeljne filozofije, ali isto tako je istina da postoje grupe filozofija,
koje su meusobno potpuno nespojive jer o temeljnim pitanjima
imaju dijametralno razliita miljenja. Takav je sluaj s
hermetizmom i budizmom.
Hermetizam nije bio stran koncept civilizaciji u kojoj je nastao
budizam. tovie, vedska kultura je jedan od najboljih primjera
hermetikog svjetonazora. Ipak, zakljuci do kojih je Buda doao
su na fundamentalnoj razini suprotni hermetikim principima.
Taj fundamentalni konflikt moe promaknuti onome tko ne
razmilja o svemu to slijedi iz etiriju plemenitih istina:
1. patnja je inherentna ljudskom iskustvu (sarvam dukkham,
odnosno "sve je patnja" ili "sve je bolno");
2. patnju uzrokuje udnja (odnosno investicija vlastite
duhovnosti u svijet, ime se svjetovne objekte i njihova stanja
proglaava privlanima ili odbojnima);
3. prestanak patnje je mogu, i postie se razjedinjenjem vlastite
duhovnosti od svijeta, odnosno prestankom projekcija vlastitih
duhovnih stanja po svjetovnim objektima;
4. put do prestanka patnje se sastoji u prakticiranju
"plemenitog osmerostrukog puta", koji se u osnovi svodi na
ispravno sagledavanje pojava, ne-stvaranje vezanosti, ne-stvaranje
projekcija, te etikih principa utemeljenih na istini i dobru, to
znai da je temeljna etika utemeljena na principu da osjetilna bia
pate u svijetu i da djelatnost treba biti takva da tu patnju ne
19

Dragulj u lotosu

poveava nego ako je mogue smanjuje.

Iz pozicije budizma, hermetiki principi su de facto ideologija
vezanosti i patnje, ideologija smiljena iz pozicije nerazlikovanja
vlastitih duhovnih elemenata od svijeta, iz pozicije vezanosti
vlastite duhovnosti za svjetovne pojave, i duhovnih reakcija koje
su voene subjektivnim iitavanjem svjetovnih stanja.
Primjerice, budistika analiza lijepog prizora u prirodi glasi da
odreeno povoljno stanje svjetovnih elemenata i sila djeluje na
osjetilne inpute bia, koje te inpute sukladno svojoj fizikoj prirodi
(genetika) i trenutnom stanju energija koje tvore um i osjeaje
tumai na odreeni nain. Pojavu koju bi jedno bie tumailo na
jedan nain drugo bie e tumaiti na moda posve suprotan.
Dakle "povoljnost" ili bilo kakva druga emotivna odrednica nije
inherentna fizikoj pojavi, nego nastaje u umu promatraa.
Konkretno, fotografija koju sam ja snimio u prirodi nije fotografija
aspekta prirode. Priroda je tu potpuno sporedni element.
Fotografija je zapravo smrznuti aspekt svijesti fotografa koji ju je
snimio. Fotograf je odabrao to e gledati, kako e gledati, kakva
duhovna stanja e pokuati "uhvatiti" i utkati u fotografiju. Da ih
nije vidio u pejsau, vidio bi ih u praini na podu. Dakle sadraj
fotografije nema veze sa svijetom, sadraj fotografije je pogled u
um fotografa.
Prekrasan zalaz sunca nakon dosadnog dana izaziva dramatine
duhovne reakcije. Isti taj prekrasan zalaz sunca na Antarktici, koji
traje mjesecima, postaje prvo uobiajen, pa dosadan, pa naporan i
na kraju bolan. Ljepota dakle nije u zalazu sunca, pa ak ne posve
ni u "oku promatraa". Stvar je kompleksni artefakt svijesti, i to je
jedan od bitnih elemenata nauka budizma: sva iskustva su
sintetika. To znai da su iskustva vektorske rezultante nekoliko
sila, to je izmeu ostalog jako, jako na tragu znanstvenog
20

O naravi svijeta

doivljavanja pojava. Zemlja po kojoj hodate zapravo ne postoji

kao "zemlja", to je rezultanta ogromnog broja sila, zemlja je ono
to nastaje meudjelovanjem velikog broja atoma razliitih tvari od
kojih nijedna nije "zemlja", i to na odreenoj temperaturi, pri
odreenoj gravitaciji, atmosferskom tlaku i sl., i sve to je relativno
u odnosu na skup osjetila s kojim raspolae konkretna ivotinjska
vrsta po imenu "homo sapiens" koju doivljavate kao sebe.
Mislim da veina ljudi, osim moda par znanstvenika, uope ne
razumije koliko je njihovo doivljavanje svijeta odreeno
njihovom ljudskom prirodom, i nekako zdravo za gotovo
podrazumijevaju objektivnost svoje percepcije svijeta, iz ega pak
u par koraka dolazimo do hermetikog svjetonazora, po kojem je
ak i spol kozmika kategorija, a bogovi imaju isti emotivni sklop
kao ljudi, po principu "kako gore, tako dolje", to je, dakako, zato
to su Bogovi napravili ljude po svom liku, a ne obratno.
Nisam siguran kako bih najlake ilustrirao poantu, jer ukoliko
ostanem na ovome, siguran sam da veina auditorija nee shvatiti
"gravitas" cijele stvari. Idem uzeti neto iz pop literature, recimo
Twilight sagu od Stephanie Meyer. Ako ve niste itali budistiku
teoriju, to vjerojatno jeste, pa ete me lake pratiti.
Dakle, ukoliko uemo u "svijet" njenih romana, kad ste ovjek
morate paziti kako ste odjeveni da se ne smrznete po hladnom
vremenu. Morate paziti kakvu obuu nosite da si ne ozlijedite
stopala. Morate paziti da ne idete u dijelove grada koji su opasni da
vas netko ne opljaka i ubije. Nou morate paziti da ne idete na
jako mrana mjesta jer se neete moi orijentirati, a moda vas
tamo neto vreba. Najradije idete nekamo po danu, a po noi
morate spavati. Vaim dnevnim ciklusom dominira potreba za
nonim odmorom. Odreene stvari su vam privlane kao hrana i
pie, dok su vam druge odbojne. Ljudska krv u vama izaziva
21

Dragulj u lotosu

odbojnost, strah, uas i gaenje.

Ukoliko vas netko pretvori u vampira, vaa se slika svijeta
stubokom mijenja. Vaim ponaanjem dominira e za ljudskom
krvlju; prolivena ljudska krv vam je neto najslae, najvee
zadovoljstvo na svijetu. Nemate potrebu za snom i odmorom.
Fizika snaga i otpornost na fiziki napad su vam tolike, da se
morate bojati jedino vatre, drugih vampira i vukodlaka; nita drugo
vam ne moe nakoditi.
Ono to ljudi smatraju hranom, vama je jednako nezanimljivo kao
posue u kojem je servirano. S druge strane, ljudi koji tu hranu
jedu iznimno su vam privlani kao hrana, odnosno pie, i morate
se iznimno kontrolirati ako ih ne biste ubili i popili im krv do
zadnje kapi. Budui da ste fiziki praktiki neranjivi, ne morate
brinuti oko zatite tijela od elemenata; odjea i obua vam slue
iskljuivo za ukras i glumljenje ljudske uloge. Moete se silom
jureeg vlaka zabiti u planinu, i pritom e stradati jedino planina i
vaa odjea. Moete bez straha i oruja etati kroz najopasnije
etvrti gradova, ali zato ete izbjegavati sunano vrijeme budui da
vas lom svjetla na kristaliima vaeg oploja, da ne velim koe,
trenutno razotkriva kao neljudsko bie. Osjetila su vam takva da
ujete apat na udaljenosti nekoliko kilometara, moete osjetiti
mirise koje ni pas traga ne bi mogao osjetiti, i vidite bolje od bilo
koje ptice grabljivice. Vae doivljavanje "tvrdog", "hladnog",
"vrueg", "opasnog", "poeljnog" i "neugodnog" potpuno je
drugaije nego ljudsko. Doivljavate isti materijalni svemir kao
ljudi, ali ga doivljavate neljudskim tijelom s neljudskim
intelektom i osjetilima, zbog ega je vae iskustvo stvarnosti
svijeta neto sasvim drugo nego ljudima. Vrijeme je, takoer,
ljudima neto sasvim drugo nego vama, jer vi za razliku od njih ne
starite. uma puna grabljivih zvjeri ljudima je mjesto straha i
smrtne opasnosti. Vama je to mirno, ugodno mjesto na koje idete
22

O naravi svijeta

ruati: medvjede i pume, po mogunosti. Kad se ovjek nae oi u

oi s oporom lavova, on razmilja o svojoj smrti. Vi razmiljate o
tome koliko lavova da pojedete a da ne poremetite prirodnu
ravnoteu mjesta, i o tome koji e biti ukusniji.
Da s tog primjera prijeemo na manje fiktivni, recimo da imate
pitolj u ruci i okrueni ste bijesnim psima lutalicama. Imate vrlo
zdrav dojam kontrole situacije, nanianite najblieg, povuete
obara i ujete "klik" - pitolj se zaglavio. E taj osjeaj promjene u
doivljavanju situacije - to je sr budistikog nauka. To je odlina
demonstracija sintetinosti iskustva, i njegove inherentne
subjektivnosti. To je toka koju je shvatio Buda, to je toka u
kojem je hermetiki svjetonazor otpisao kao narcisoidnu iluziju,
vrlo slinu geocentrinom sustavu, astrologiji i alekemiji, koje sve
svemiru pristupaju na nain koji implicitno podrazumijeva
glatkou prijelaza izmeu unutarnjeg i vanjskog svijeta, ne
razlikujui subjektivne uloge vanjskih stvari u naem
subjektivnom, psihikom svijetu od tih vanjskih stvari kao takvih,
smatrajui da ta dva svijeta ine cjelinu, da nas sunce voli zato to
nam je fino kad nas obasja, i da je uma strana zato to se bojimo
u nju ui kad je mrak.
Hermetiki svjetonazor je neizmjerno intuitivan, isto kao to je
geocentrizam neizmjerno intuitivan. Svo nae iskustvo govori da
zemlja miruje a nebeska tijela se kreu. Svako dijete razumije da se
sunce kree po nebu. Ali u stvari se Zemlja kree, oko vlastite osi i
oko Sunca. Geocentrizam je iluzija. Hermetizam je iluzija.
Hermetizam je iluzija koja nastaje uslijed proetosti fizike
percepcije naom subjektivnou; hermetizam nema sposobnost
objektivne analize, on je prvenstveno filozofija subjektivnog
osjeaja. Ono po emu je budizam radikalan je tvrdnja da je
cjelokupno nae iskustvo svijeta sintetiko. Sintetika narav
iskustva znai da nae iskustvo svijeta ne mora imati nikakve veze
23

Dragulj u lotosu

sa svijetom kao takvim. Nae iskustvo definiraju genetika bioloke

vrste kojoj pripadamo, osjetila kojima raspolaemo, te interakcija
tih osjetila s tvari svijeta. Je li svijet Boje tijelo, Boji san, ili
video igra nekog astralnog bia, to vi ne moete znati sve dok
imate hermetiku sliku svijeta.
Za razliku od hermetizma, temeljne istine budizma uope nisu
intuitivne; tovie, veina ljudi ih smatra pesimistinima ili ak
depresivnima. Temeljna istina budizma, da je sve patnja, zvui
suludo, budui da svi doivljavamo pomijeana ugodna i neugodna
iskustva i naizgled se ini da ugodnih iskustava ima dovoljno da
tvore sasvim solidnu protuteu neugodnima. Instinktivna reakcija
na "sarvam dukkham" je dijametralno suprotna od instinktivne
anahatine reakcije na hermetike principe. Ali budizam je na
daleko boljem tragu, daleko je blii istini.
"Sarvam dukkham" je jako na tragu yogijske maksime "yoga itta
vrtti nirodhah" - yoga je umirenje duhovne supstancije. Naime,
implicitno toj maksimi yoge je znanje da apsolutno sve fluktuacije
umne supstancije projiciraju patnju (dukkha) na atman/brahman.
Kad se duhovna supstancija smiri, osjeamo blaenstvo, koje
dolazi od brahmana, koji je s druge strane svega toga. Zbog iluzije,
smatrate da je blaenstvu uzrok interakcija osjetila s povoljnim
objektima, ali nije tako. Blaenstvu je uzrok poniranje duha od
osjetila prema sebi samome. U seksu, blaenstvo ne dolazi od
stimuliranja spolnog organa. Blaenstvo dolazi kad uslijed
stimuliranja spolnog organa okrenete svijest prema sebi samoj, kad
vam Kundalini krene kroz suumnu prema gore. Tada doivljavate
orgazam, kad vam se energetski sustav preustroji na takav nain da
umjesto osjetila percipira neto od unutarnje naravi svijesti. To je
jo uvijek percepcija svijesti kroz jako debeli filter tjelesnosti i
ogranienja, ali u osnovi, orgazam je najblii yogijskom iskustvu
od svih standardnih svjetovnih stanja - onaj dio orgazma kad
24

O naravi svijeta

"puknete", kad vie niste u stanju odravati kontinuitet misli ili

osjetilne percepcije i ponete svravati, i nita drugo za vas ne
postoji. Koliko god orgazam bio drastino iskustvo, to iskustvo je
u osnovi prekid normalne modane aktivnosti. "Normalna" veza
svijeta, osjetila i svijesti u orgazmu je poremeena, i zato je
orgazam blaeno iskustvo. Ako pokuate zadrati svijest i osjetila
za vrijeme orgazma, ili neete svriti ili e orgazam biti bijedno
iskustvo u usporedbi s pravom stvari.
To u osnovi znai da je cijelo iskustvo tijela i svijeta zapravo
patnja koja prekriva unutarnje blaenstvo atmana, i kad se ta patnja
na trenutke prekine doivljavamo neto malo od blaenstva, i zbog
iluzije smatramo da je svijet uzrok tom blaenstvu, i kao budale jo
jae prionemo uz svijet traei jo, a rezultat je neminovno
razoaranje i bol. To je shvatio Buda: svijet je totalno, apsolutno
sranje bez ikakvih otkupljujuih kvaliteta radi kojih bi imalo
smisla prijanjati uz njega. Svijet je mjesto koje smo ispravno
shvatili jedino posve ga naputajui. Njegova priroda je apsolutno,
bezuvjetno negativna. Utrnuem svih vezanosti, svih psihizama
investiranih u svijet, nastupa sloboda koja je apsolutno, krajnje
blaenstvo.
Spoznaja prirode svijeta dovodi do spoznaje da je dua u ovom
svijetu stranac; suvini i tuinski element, neto kao vanzemaljac.
Nama ovdje nije mjesto. Svijet ima svoje zakonitosti po kojima se
ponaa neovisno o nama, i mi smo tu neto poput svjedoka
obmanutih da igraju nekakav bitni dio kozmike igre, a u
stvarnosti su privezani uz iluziju koja sama sebe propagira i hrani
energijom njihove vezanosti. To je centralni nauk Gite: da je
obmanut onaj tko misli "ja sam djelatnik, ja djelujem". U
stvarnosti, "gune", svojstva svijeta, vre sva djela. Atman je samo
svjedok na kojeg se projiciraju iskustva svijeta. Onaj tko zna tu
istinu, on se ne poistovjeuje s tim cirkusom i ne prijanja ni uz
25

Dragulj u lotosu

grijeh ni uz zaslugu:
"Gospod ne stvara djela i njihove plodove,
niti potie bia na djelovanje,
niti je on odgovoran za vezu
izmeu djelatnika i plodova djela.
To ini Priroda.
Svevinji ne prihvaa niiji grijeh,
pa ak ni zaslugu.
Mudrost je prekrivena platem neznanja.
Zbog toga su bia u zabludi.
Ali u onima,
koji su neznanje unitili znanjem,
znanje poput sunca na izlasku
otkriva Svevinjeg.
Umom utemeljenim u Tome,
due utemeljene u Njemu,
usmjereni na Njega,
posve predani Njemu,
mudrou posve oieni,
postiu konano savrenstvo."
(Bhagavad-gita 5, 14-17)
Pouka Gite je, u osnovi, identina pouci budizma: ako si ve ovdje
zaglavio, prakticiraj ispravno djelovanje, ono iz nevezanosti i koje
raspruje iluziju. Ali radi na tome da se ovdje vie ne vraa, jer
ovo nije dobro mjesto. Daleko je ovaj svemir od toga da bi bio
"Boje tijelo". To je prije Boja nona mora, ispunjena svim
vrstama zala. Sve tenje trebaju biti usmjerene prema
26

O naravi svijeta

transcendenciji svijeta, a nikako valjanju u svojstvima svijeta.

27

Dragulj u lotosu

Karma,dharmai
reinkarnacija

28

Karma, dharma i reinkarnacija

U neohinduizmu, teozofiji, new age filozofijama i njihovim

raznorodnim ograncima postoji trend mistifikacije istonjakih
termina i pozivanja na drevno porijeklo filozofija koje izlau.
Stvarnost je bitno drugaija, i mislim da je potrebno opisati
povijesni kontekst nastanka tih pojmova kako bi se uklonile
mistifikacije i emocionalna muljanja.
Koncept karme (sanskrit. karman; djelatnost) kakav je razvijen iza
6. stoljea pr.n.e. nije poznat u starijim tekstovima. Naime,
postojao je koncept po kojem djelatnosti daju rezultate, i po kojem
se svako zlo djelo na kraju obije o glavu djelatniku, a zagrobni
ivot pojedinca je odreen njegovim djelima za ivota. To ipak
spada u klasino moraliziranje prisutno u apsolutno svim
kulturama. Ukoliko vedska teorija govori o reinkarnaciji, ona misli
prvenstveno na povremena materijalna utjelovljenja bia iz
duhovnog svijeta s nekim posebnim ciljem, ili pak na roenje kao
posljedicu neije kletve zadobivene radi uvrede ili zlodjela.
Vedska religija ne poznaje reinkarnaciju kao centralni mehanizam
duhovnog razvoja, i radi prvenstveno s konceptom raja (svarga) i
pakla (naraka), to je kasnije razraeno kroz vei broj nezemaljskih
svjetova od kojih svaki ima svojeg vladara i specifina svojstva
koja odraavaju vladarevu narav, npr. svijet kojim vlada Brahma je
bitno drugaiji od svijeta kojim vlada Indra, ali ti svjetovi nisu
stratificirani, nego paralelni. Ne postoji teorija duhovnih strata
separiranih po kriteriju suptilnosti, energetske kvalitete ili
"frekvencije vibracije", kako bi se to zvalo u New Age krugovima.
Vedska religija je, dakle, posve slina religijama ostalih lovakoratnikih naroda, u kojima hrabri i asni ratnici nakon smrti idu u
Sto-Vo-Kor s Kahlessom, gdje svaki dan love vepra, a naveer uz
vatru pjevaju pjesme o junakim djelima. U toj religiji, dakle,
postoji jak dojam da djela odreuju ovjekovu sudbinu, a takoer
postoji koncept reinkarnacije, po kojem se netko od bogova moe
roditi meu smrtnicima, ili netko od mudraca, ukoliko se uzoholio,
29

Dragulj u lotosu

moe biti proklet da se rodi kao ovjek ili ivotinja, ali iza svega
toga ne postoji jasna teorija. Sve je to jo uvijek na razini emocija i
opaanja nepovezanih fenomena.
Drugi bitan koncept je dharma (sanskrt. dharma; dunost, red,
zakon). U svojoj starijoj inaici, pojam dharme oznaava red koji
je Stvoritelj udahnuo u Svemir samim inom stvaranja, i po kojem
sve stvari unutar tog Svemira imaju svoje mjesto i svoju osobnu
dharmu, koja je odreena time od kojeg dijela "kozmikog
ovjeka", purue, taj dio potjee. U nekim tekstovima se kao
"kozmiki ovjek" spominje Brahma. Primjerice, brahmane su
stvorene od njegove glave, katriye od ruku, vaiiye od njegovih
bedara a udre od njegovih stopala. Po tome koliko je "vrijedan"
dio tijela od kojeg je netko stvoren, pripada mu vredniji poloaj u
drutvu. Taj koncept je dakle koriten prvenstveno u svrhu
racionalizacije drutvenog poretka, kako bi stanje u drutvu dobilo
"boansku sankciju".
Trei koncept je koncept atmana. Rije izvorno znai "dah", i znai
dah ivota, ono po emu je bie ivo dok die, a kad ispusti dah
smatra se da je s tim dahom otila dua (to je rije koja, BTW, u
naem jeziku doslovno znai "dah").
etvrti bitni koncept je brahman. Taj koncept je izvorno razvijen
kako bi se oznailo "ono neto" to daje svetost i bitnost vedskim
rtvenim obredima i himnama. Brahman je ono neto to se dotie
rtvenim obredom i daje mu transcendentalnost.
Iz navedenog je vidljivo kako su svi ti termini imali primitivne
poetke, i kako je filozofska suptilnost koja se uz njih vee
razvijena s vremenom, i nije postojala od poetka. Koncept drevne
vedske religije u kojoj je saeta sva mudrost naprosto je bajka,
zadovoljavanje emocionalne potrebe za sigurnou koja dolazi od
30

Karma, dharma i reinkarnacija

starosti i boanske utemeljenosti vlastitog vjerovanja. Kao i sve

ostale stvari, indijska filozofija evoluirala je od primitivnih
poetaka do sofisticiranih vrhunaca. "Drevna vedska mudrost" je
po svemu usporediva s nordijskom mitologijom; samo se imena
bogova razlikuju.
Dakako, kako to obino biva, kad je neki pojam uveden u opticaj
odmah su poele polemike oko njegovog znaenja i smisla. Takve
polemike su bile najivlje u tradiciji lutajuih pustinjaka, ramana.
Da bi se razumjelo koncept ramana, potrebno je shvatiti povijesni
kontekst. Naime, "sveti ljudi" onog doba dijelili su se na kastu
brahmana koja je vrila vedske obrede za novac, dakle najamne
sveenike koji su ivjeli na jaslama bogate vedske civilizacije kao
debela lijena krava, i one koji su smatrali da to nije ono to bi oni
intuitivno prepoznali kao put duhovnog uzdizanja, kako god on bio
definiran, i koji bi otili u umu ili peinu baviti se isposnitvom,
birajui ivot na marginama civilizacije. Takav ivot je bio mogu
prije svega zato to su ramane u vedskoj civilizaciji bili cijenjeni
kao mudraci i sveci, i postojala je praktiki institucija proenja
hrane, gdje bi lutajui pustinjaci obilazili sela i gradove molei
hranu, a kuedomaini bi im je ritualno davali smatrajui to
svojom dunou, a ramane bi im se oduili propovjedima i
poukom. Tako se, u osnovi, kasta duhovnih ljudi podijelila na dva
bitna ogranka: na debele ugojene recitatore vedskih himni koji su
ivjeli u gradovima i selima, i na mrave isposnike-prosjake koji su
ivjeli na marginama svega toga, bavei se prije svega
promiljanjem o filozofiji i osobnom duhovnom praksom. Tako je
vedski teoloki opus podijeljen na dio kojim su se bavili gradski
sveenici i koji je prozvan "karma kanda", i na dio kojim su se
bavili lutajui isposnici i koji je prozvan "nana kanda". Karma
kanda se sastoji od vedskih himni i obreda, a nana kanda od
upaniada i sutri. Negdje na sredini su purane i epovi, koji sadre
31

Dragulj u lotosu

elemente obaju tradicija. Primjerice, Mahabharata je u osnovi

zbirka pria koje su se priale u neformalnoj fazi nakon izvrenja
formalnih vedskih obreda, dakle postoji u karma kanda kontekstu,
ali esto su njene dijelove priali lutajui pustinjaci, ramane, koji
su svako toliko u fabulu umetali poune elemente upaniadske
strukture. Tako je, primjerice, nastala Bhagavad-gita, kao
ramanska interpolacija u Mahabharatu.
Paralelno postojanje formalno obredne i osobno praktine
duhovnosti, dakle, predstavlja temelj bez ijeg razumijevanja je
nemogue shvatiti povijesni kontekst razvoja indijske filozofije.
Element koji najvie razlikuje "gradske" od "umskih" duhovnjaka
je isposnitvo. Isposnitvo je dio svih primitivnih religija, i svodi
se na koncept po kojem e ovjek napraviti neki oblik tekog
odricanja, ime e zaduiti bogove koji e mu onda ispuniti elju.
Valjda najstariji zapis o isposnitvu te vrste nalazi se u epu o
Gilgameu, gdje Gilgame pokuava stajati na jednoj nozi cijeli
dan ne bi li mu bogovi dali besmrtnost. Potraga za besmrtnou,
posebnim moima i ugledom meu drugim isposnicima i
bogovima proima prie o starim ramanama od samih poetaka;
ini se da njihovi motivi na poetku nisu bili ni posebno plemeniti,
ni posebno sofisticirani, ni posebno transcendentalni.
Za isposnitvo postoje dva stara termina: tapasya i yoga. Tapasya
izvorno znai "toplina", a yoga izvorno znai "jaram", i vrlo je
vjerojatno da su izvorno te dvije rijei oznaavale oblike
samomuenja kojima su se izlagali isposnici kako bi privoljeli
bogove da im daju besmrtnost i moi. Postoji vie mjesta na
kojima se spominje izlaganje vatri po velikoj vruini, npr.
pancaagni upasana, to se kasnije interpretiralo metaforiki, ali
izvorno bi isposnik zapalio etiri vatre na etiri strane svijeta, a
peta vatra bi bila podnevno sunce, i on bi se usred tih vatri pekao
32

Karma, dharma i reinkarnacija

na vruini. Dan danas postoje isposnici koji rade takve stvari: stoje
danima na jednoj nozi, reu se noevima i slino, a povremeno se
netko iv spali, tako da ne elim uti nita o tome da je to metafora
koja oznaava neki duhovni fenomen i koju samo odabrani i
inicirani mogu ispravno shvatiti. Koncept samomuenja u
kontekstu isposnitva ima beskrajno opsenu potvrdu u najstarijim
tekstovima i postoje ive tradicije takve prakse koje su se odrale
do dananjih dana. Dakle, tapas je izvorno znaio samomuenje
vruinom, yoga je izvorno znaila ujarmljivanje tijela u mune i
bolne poloaje kroz dugo vrijeme, a sve skupa je bilo zainjeno
munim postom, odnosno gladovanjem praktiki do smrti. Tako je
izgledalo vedsko isposnitvo. Tek kasnije su se pojavile struje koje
su takve stvari pokuale objasniti metaforiki, a doslovnu praksu
opisati kao zastranjenje i plitko shvaanje, ali sudei po svim
raspoloivim dokazima bilo je suprotno. Izvorno su ljudi
prakticirali najgrublje oblike samomuenja, a kasnije se iz toga
svega ponegdje izrodilo poneto korisno. Stvarne, funkcionalne
yogijske tehnike su dakle nastale u kontekstu u kojem isposnici
nisu imali nikakvog problema eksperimentirati s razliitim
oblicima samomuenja, i u takvom eksperimentalnom okruenju
sklonom ekstremima uoene su korelacije izmeu odreenih praksi
i odreenih pozitivnih duhovnih pojava. Imajui u vidu
ekstremnost praksi, iskustva klinike smrti, odvajanja due od
tijela, ekstremnih podizanja Kundalini i autentinih duhovnih
vizija u kontekstu takvih ekstremnih stanja, pogotovo spojenih sa
stalnim ponavljanjem mantri, odnosno koncentriranih molitvi,
uope nisu nikakvo iznenaenje. Dakako, ni oteenje mozga,
invaliditet i smrt nisu bili nikakvo iznenaenje, a vjerojatno su bili
daleko ei od duhovnog iskustva.
Drevno indijsko isposnitvo je dakle po ivot i zdravlje opasna
praksa u kojoj se smrt uslijed muka smatrala uspjehom, a
odustajanje od isposnitva duhovnim padom.
33

Dragulj u lotosu

U takav kontekst je uletio Buda nakon to mu je dolo do dupeta

da je udobni svjetovni ivot iluzija i da je stvarnost svijeta patnja,
bolest, starost i smrt. Iskrao se iz kue usred noi i pridruio se
grupi lutajuih isposnika koji su se bavili takvim ekstremnim
praksama. Jesu li pripadnici te grupe bili aini, kako to smatra
edomil Veljai, ili naprosto generiki ramane, za sve je
praktine svrhe nebitno.
Da bismo razumjeli kako su takve grupe lutajuih isposnika
funkcionirale, bitno je shvatiti da njihovo razmiljanje nije imalo
previe zajednikog s naim dananjim, koje je u velikoj mjeri pod
utjecajem znanosti i znanstvenog naina razmiljanja, po kojem
prvo treba na temelju iskustva napraviti hipotezu, onda tu hipotezu
provjeriti pokusom, i na temelju rezultata revidirati hipotezu i od
svega toga skupa stvoriti teoriju, odnosno intelektualni sustav
unutar kojeg se tumae opaanja.
Njihov nain razmiljanja s tim nije imao veze, on je bio magijski,
hermetiki. Oni su prvo krenuli raditi isposnitvo a onda su po putu
smiljali teoriju po kojoj bi to uope imalo raditi, ako su uope
doli do toga. Teorija iza isposnitva je hermetika, to je teorija
kozmikog jedinstva, teorija o tome da manjak na jednom mjestu
mora dovesti viak s druge strane, da nezasluenu patnju isposnika
svemir mora nagraditi ispunjavajui mu elje. Kako to tono radi i
zato, oni se nikad nisu potrudili formulirati. Bilo je dovoljno da
im se to svima ini intuitivno tonim, na razini emocija, a osim
toga, uvijek su se mogli pozvati na drevnu tradiciju isposnitva jo
od Gilgamea; ako to svi rade, onda je valjda dobro. Dakle iza
isposnitva nije postojala nikakva suvisla intelektualna teorija, isto
kao ni iza veine stvari koje su ljudi radili u drevno doba. Nije
postojala teorija astrologije, koja bi objanjavala zato zvijezde
djeluju na ljude. Naprosto se emotivno osjealo da moraju
djelovati, zato to se nije opaala razlika izmeu vlastite
34

Karma, dharma i reinkarnacija

emocionalnosti i vanjskog svijeta. Kako gore, tako dolje - ono to

je na nebu mora se odraavati na dogaaje na zemlji, a ono to je
na zemlji mora imati neki pandan na nebu, svoj kozmiki prauzor.
Kad se isposnik pee na vatri, on ima dojam da i svi svjetovi
bogova gore skupa s njim, da gore i nebo i zemlja, i bogovi e
sigurno morati neto poduzeti da to prestane. Ispunit e mu elju,
samo da ugasi vatru kojom pali sva tri svijeta. Eto, tako su drevni
Indijci razmiljali. Ipak, oito je da je takva ekstremna praksa
povremeno proizvodila djelovanja na psihu koja daleko iskau iz
sfere normalnog, i zbog toga imamo filozofiju upaniada i
Bhagavad-gitu, koja je nastala upravo u doba kad je isposnitvo iz
nekog razloga bilo iznimno popularno, i koja oito potjee iz
nana kanda tradicije, i predstavlja usavreniju verziju nauka i stila
vidljivog u starijim tekstovima poput Katha upaniada. Veza
izmeu isposnitva i takve uzviene filozofije po svoj prilici
nalikuje vezi izmeu alkemije i kemije, te astrologije i astronomije.
Izvorno magijska i emocionalna praksa pokuaja djelovanja na
stvari pomou iluzornih hermetikih principa povremeno moe
uroditi neoekivanim otkriima i plodovima, koji onda nastave
samostalni ivot na tangenti izvorne discipline. Tradicije yoge
(kakva je kasnije poznata) i vedante nastale su dakle u kontekstu
isposnitva i odbacivanja svijeta, kao tangenta ionako marginalne
discipline surovog isposnitva. Ipak, i isposnici razliitih vrsta i
filozofi rane vedante slagali su se oko jednog: spasenje je
nemogue vedskim obredima. Vedski obredi su smatrani korisnima
za postizanje svjetovnih ciljeva, poput kie, dobrog uroda, sree u
ivotu, zdrave djece i slinog, ali za postizanje transcendentalnih
ciljeva su beskorisni.
Stav tadanjih isposnika o vedama i obredima nije se bitno
razlikovao od stava ranih protestanata o Crkvi. Svi su se slagali
oko toga da Crkva ne valja, ali kad bi ih bilo to drugo pitao,
posvadili bi se. Tako su jedni lutajui pustinjaci smatrali da je
35

Dragulj u lotosu

jedino u isposnitvu vrlina. Drugi su smatrali da je krajnja vrlina

istina, odnosno govorenje istine i pravedan ivot, to e uroditi
magijskim usklaivanjem praktikanta s istinom kao temeljnim
kozmikim principom, i dati mu besmrtnost i moi. Odatle potjee
vedsko vjerovanje da onaj tko uvijek govori istinu posjeduje
magijsku mo pomou koje se njegove rijei uvijek ostvaruju,
dakle kad on neto kae, svemir je magijski primoran to dovesti u
stvarnost. Trea grupa isposnika smatrala je da je znanje krajnja
vrlina, da se jedino znanjem postie prosvjetljenje, i to znanjem
brahmana, onoga to je esencija pravednosti, vrline i svetosti u
svim rtvenim obredima i dobrim djelima. To je grupa koja je
proizvela upaniade, grupa koja se bavila postizanjem kozmike
svijesti, spoznajom jednog sveproimajueg, univerzalnog
principa. Unutar te grupe postojala su razliite podgrupe s
razliitim idejama o tome kako postii spoznaju brahmana - do
koje se, po svoj prilici, na poetku dolazilo posve sluajno, uslijed
to skladnog ivota, to dubokog razmiljanja, a to ekstremnog
isposnitva. Neki su zato smatrali da do spoznaje brahmana dolazi
zbog usklaivanja s istinom i kozmikim principima vrline, drugi
su smatrali da do toga dolazi zbog proienja tijela i duha
praksom yoge (koja tada vie nije bila samo nasumino surovo
isposnitvo nego poluznanost u kojoj se ve ustanovilo koje stvari
daju bolje rezultate od drugih, pa je praksa fokusirana u tom
smjeru), a trei su smatrali da nita osim intelektualne analize i
promiljanja o bitnom i sporednom ne moe postii prosvjetljenje.
Ako je suditi po ljudskoj prirodi, vjerojatno je svatko rezultat
pripisao praksi koju je provodio prije toga, a to je stvarni uzrok,
sam Bog zna, a najvjerojatnije sama tenja prema savrenstvu u
kombinaciji s fokusom svijesti.
Kad je dakle mladi i nadobudni Siddharta Gauthama zbrisao od
kue i odluio poduzeti neto da se spasi od patnje, bolesti, smrti i
slinih divnih aspekata svjetovnih ivota, logino je bilo da se
36

Karma, dharma i reinkarnacija

pridruio lutajuim isposnicima, gdje je dobio isposniko ime

akyamuni. Tamo je nauio prakse koje su ovi prakticirali i
viegodinjim samomuenjem i izgladnjivanjem se doveo na rub
smrti.
To je bila toka u kojoj je morao pomisliti neto na temu:
"Pobjegao sam iz svijeta u kojem postoje patnja, bolest, starost i
smrt, i otiao prakticirati isposnitvo kojim sam se izlagao patnji i
bolesti i doveo se na rub smrti. Ovo izgleda kao samo drugi oblik
istog problema, i u tome nema rjeenja". Tada je napustio
isposnike, koji su svi zakljuili da je duhovno propao i vratio se
grenom ivotu. On se pak sjetio stanja mira u koje je uao u
djetinjstvu sjedei pod stablom jabuke, i zakljuio da je to imalo
vie veze sa stanjem pravog duhovnog mira nego svo isposnitvo.
Naao je neko drvo, sjeo pod njega, reproducirao stanje iz
djetinjstva i zakleo se da se nee maknuti dok se ne prosvijetli.
Naravno, veina toga su budistike legende ali vjerojatno tu postoji
jezgra istine: akyamuni je odustao od magijskih, hermetikih
metoda postizanja ciljeva, i otkrio je put disocijacije, razdvajanja
svijesti od svijeta. Otkrio je stanje dhyane, meditacije. Koliko je
duboko prosvjetljenje koje je postigao teko je znati, ali ono do
ega je on ovdje doao je tako radikalno novo, da prije njega nisam
naao nijedan presedan u povijesti ovjeanstva da je nekom
drugom uspjelo neto slino. Buda je raskrstio s magijskom,
hermetikom slikom svijeta, i tu sliku je zamijenio analitikom i
disocijativnom. To je praktiki na razini Newtonove teorije
gravitacije i Einsteinove teorije relativiteta po svojoj
revolucionarnosti i radikalnosti. Buda je zakljuio neto radikalno:
da svemir nije briga za nikoga, da unutarnje i vanjsko nemaju
nikakve veze, da je isposnitvo kao metoda prisiljavanja svemira
beskorisno, da su molitve bogovima beskorisne, i da je najbitnije
od svega divestirati vlastitu duhovnost iz svijeta, da je bitno povui
vlastitu duhovnu silu iz svijeta, prestati se investirati u svijet i
37

Dragulj u lotosu

djelovanje i dopustiti da svijest boravi u vlastitoj prirodi, potpuno

transcendentalna svijetu i nedirnuta svijetom onako kako lotosov
cvijet boravi iznad movare.
Buda nije izmislio ba sve aspekte nauka koji je izloio. U njegovo
vrijeme bilo je poznato dosta toga to je on samo spojio u smislenu
cjelinu. Teorija karme i reinkarnacije u njegovo doba je bitno
uznapredovala u odnosu na vedsku; smatralo se da grijeh proizvodi
vezanost za loe plodove a vrlina proizvodi vezanost za dobre
plodove. Smatralo se da je svakom djelu trenutno pridruena
reakcija. Smatralo se da neproklijale sjemenke prolih djela
privlae duu u ponovno roenje, to je stvorilo prvu smislenu
teoriju reinkarnacije. Postojale su razne teorije o tome koje vrste
djelatnosti nisu vezujue i koje nee uzrokovati ponovno roenje.
Postojalo je rudimentarno znanje o stratifikaciji duhovnog svijeta.
Ali Buda je u sve to unio smisao koji je jako nalik Isaacu Newtonu
koji je unio smisao u nepotpune i netone heliocentrine modele
sunevog sustava. Buda je iz cijele jednadbe uklonio magiju, i
unio egzaktnost, maltene duhovni mehanicizam. Pojave koje su se
prije sagledavale kao cjelina sad se analiziraju do sastavnih
dijelova - rajica se rastavlja na sastojke od kojih nijedan nije
"rajica" ili Paradajzium. Ljepota se analizira na sastavne dijelove
od kojih nijedan nije lijep. Stvari koje su prije smatrane odrazom
kozmikih hermetikih principa sad se opaaju kao iluzija, kao
sintetiki fenomen koji nastaje infuzijom duhovnih elemenata u
materijalni predmet ili stanje koji je ili iluzoran ili prolazan, to
raa patnju.
Moda najvei doprinos budistike teorije je teorija duhovnih
agregata, koja kao jedan od najbitnijih korolara daje koncept
anatmana, nepostojanja vjene individualne due. To je moda
najsporniji aspekt budizma. Naime, teorija duhovnih agregata
38

Karma, dharma i reinkarnacija

govori da ono to ljudi percipiraju kao sebe nastaje kao zbir

duhovnih tvari, nastalih kao rezultat karme. U osnovi, za razliku od
klasine yoge koja karmike sjemenke opaa kao aditivne
komponente, dakle dodatke na atman koje treba ukloniti, budizam
atman percipira kao iluzornu tvorevinu nastalu od karmaaya,
odnosno tvrdi da ne postoji dua, nego samo "karma". To je
zapravo toka u kojoj se rije "karma" poinje koristiti u znaenju
bliskom dananjem. Karma u tom znaenju predstavlja hrpu
duhovnih struktura, i tu po prvi put koncept "ienja karme" ima
nekakvog smisla. Ako bismo htjeli ilustrirati taj koncept, moda je
najbolje da se posluimo bojama kao ekvivalentima emocija koje
stoje u pozadini djela i investirane su kroz djela, i kao takve
stvaraju "definicije" osobnosti na toj razini djelovanja. Dakle
recimo da sebinost kao emocija postoji kao astralna tvar smee
boje. Sebino djelo znai da smo kreirali sebinost kao stanje
svijesti, dakle sebinu mrlju na astralu, i djelatnou je
"zapeatili", jer djelatnost potvruje izbor. Naa "dua" sad sadri
smeu mrlju. Ukoliko osjetimo pohlepu i potvrdimo je kraom, na
slian nain dodajemo na svoju "duu" jo i prljavo crvenu mrlju.
Na takav nain sakupljamo "lou karmu", u smislu da nam se dua
sastoji od sve vie prljavih i niskih stvari. Ukoliko umremo
definirani razliitim vrstama grijeha, deava se neto specifino,
to budizam prvi definira kao mogue. U budistikoj teoriji karme,
naime, kohezija karme, odnosno tih energetskih mrlja, postoji
samo kao inenjerski privid, stvoren kontinuitetom tjelesnog
postojanja. Kad se makne tijelo koje kontinuitetom sjeanja i
osjetilnih inputa stvara kontinuitet postojanja osobe, ovisno o
stupnju kohezije izmeu karmikih elemenata postoji mogunost
da se oni raziu i da se svaki "reinkarnira" na svojoj strani, u drugu
fiziku strukturu kojoj je privuen svojom specifinom
"vibratornom strukturom", odnosno energetskim stanjem. Taj
proces podsjea na stratifikaciju materijala u fizici, recimo kad
pomijeamo ulje i vodu mehanikim putem a bez emulgatora, pa se
39

Dragulj u lotosu

oni postupno razdvoje. Zajedniko fiziko tijelo stvara dojam

prividne cjeline i djeluje kao emulgator, ali njegovim nestankom
mogua je disocijacija karmikih elemenata. Zbog toga u teoriji
budizma postoje koncepti karme i reinkarnacije koji se potpuno
razlikuju od hinduistikog koncepta reinkarnacije atmana,
individualne due, koja moe biti zaprljana ili oiena ali ne moe
se dijeliti ili spajati s drugim duama u vee cjeline. Ali vedanta se
ne razlikuje bitno od budizma; u nekom smislu, vedanta takoer
naputa koncept atmana kao celularne due, i preuzima sve
budistike koncepte, osim to stanje nirvane tumai na daleko
kvalitetniji nain od budizma: tumai ga stanjem sat-it-ananda
koje je intrinzika narav brahmana lienog karme. Dakle i u zreloj
vedanti i u budizmu ono to se obino smatra duom, zapravo je
karma, odnosno karmiki agregat. Individualna dua u vedanti je
ono to nastaje kad se kroz karmu doivljava jedan aspekt
brahmana po imenu asmita, jastvenost. Povezivanje asmite s
karmom stvara vezanost za svijet i propagira koncept samsare,
vjenog ponovnog raanja u svijetu. Opaanje asmite kao vlastite
prave naravi bez ikakve veze s karmom omoguuje se povlaenje
asmite iz karme i disoluciju, rastvaranje karme na elemente
materijalnog svijeta, a asmita u samospoznaji brahmana postie
osloboenje od svega svjetovnog i tako boravi u vlastitoj pravoj
prirodi.
Prvenstvena razlika izmeu budizma i zrele vedante dakle nije u
tome da bi budizam bio filozofija koja negira duu i vjenost, jer je
oito neto dobro moralo biti faktor Budinog prosvjetljenja, dakle
mora postojati univerzalni pozitivni princip. Stvar je u tome to
budizam jako radikalno tvrdi da vjenost nije ovjekova. Vjenost
ne pripada nikakvom arhetipski ljudskom duhovnom entitetu, nego
je ljudskost u svim njenim aspektima prolazna, a jedina vjenost
nalazi se u savrenom duhovnom miru i blaenstvu nirvane, koja
nije nikakav antrpopmorfni raj nego negacija svega ljudskog.
40

Karma, dharma i reinkarnacija

Budui da su veliki budistiki uitelji poput Milarepe govorili o

prosvjetljenju kao o stanju samospoznaje, nije daleko od pameti da
je razlika izmeu budizma i zrele vedante zapravo semantika, i po
svoj prilici je uvedena zato to je Budi bilo dosta i previe
antropomorfizama i hermetizama, te magijskog doivljavanja
svemira, bogova koji ispunjavaju eljice onima koji izvre
propisne obrede i raja koji izgleda tono kao ljudski svijet samo
bez nedostataka. On je uzeo veliku metlu i sve to je pomeo u
smee. ankaraarya je iz budizma preuzeo manje-vie sve
filozofske i teoloke koncepte, od kompozitnosti fenomena preko
stratifikacije duhovnih stanja, bezvrijednosti obreda i isposnitva
za prosvjetljenje i kljune vrijednosti znanja pa do apsolutne
transcendentalnosti cilja. Jedina stvar koju je zapravo dodao jest
koncept transcendentalne jastvenosti koja se u biima opaa kao
atman a u stvari je brahman. Dakle, metode i ciljevi vedante i
budizma u osnovi se ne razlikuju, razlikuje se samo rjenik kojim
se definira poeljno stanje, s tim da mu se u oba sluaja pripisuju
ista svojstva: blaeno stanje savrenog mira i spoznaje.
Dakle, tamo gdje New Age filozofije "karmu" definiraju u osnovi
kao "smee u ovjeku", tamo budizam ovjeka definira kao karmu.
Karma je u budizmu rije koja opisuje ono to se obino smatra
duom. Tamo gdje se "dharma" kolokvijalno definira kao "duhovni
put" ili "duhovni zakon", u budizmu dharma znai doslovno
"budizam". Tamo gdje New Age definira reinkarnaciju kao
ponovno roenje due s ciljem uenja i stjecanja novih iskustava,
budizam reinkarnaciju doivljava kao oslobaanje potencijalne
energije iz karmikog agregata koji se kolokvijalno naziva duom,
gdje se ti dijelovi u teoriji mogu razletjeti svaki na svoju stranu,
kao dijelovi automobila koji je velikom brzinom udario u zid.
Svaki od tih dijelova ima svoju energiju koju oslobaa, a nastavak
postojanja tog agregata kao cjeline je vie stvar sluajnosti nego
pravila. Kako mi je jedna budistica objasnila, kad se vr razbije na
41

Dragulj u lotosu

krhotine, budizam bi rekao da se vr reinkarnirao. To je

ortodoksno budistiko vienje reinkarnacije karme: postojanje
nastavljaju posljedice djela, odnosno energetske strukture stvorene
vezanou, a ne "dua". Dua je u budizmu prividni entitet, isto
kao to je jabuka prividni entitet nastao privremenim postojanjem
atoma i molekula u nekom odreenom stanju.

42

Povijesnikontekstpojave
monoteizmauindijskoj
filozofiji

43

Dragulj u lotosu

Loe razumijevanje indijske filozofije na Zapadu dovelo je do

nekoliko pojava specifinih za New Age krugove, a koje se
naslanjaju na indijske koncepte. Pojmovi vezani za koncepte due i
inkarnacije posebno su podloni iskrivljenom shvaanju, prije
svega zato to ono to ja zovem New Age filozofijama obino
nastaje kad ljudi odgojeni na judeokranskim konceptima prigrle
neke istonjake koncepte koje smatraju po povrnom opisu
slinima onome to im je poznato iz njihove domicilne filozofije.
Dodatni problem u svemu tome je kontaminacija izvornih
istonjakih filozofskih koncepata invazijom tuih, semitskih
filozofija na indijski potkontinent. Tu mislim prije svega na
muslimansku poast koja je ognjem i maem gazila sve pred
sobom, od unitenja budistikog sveuilita u Nalandi pa na dalje,
ali takoer tu mislim na Engleze, iji su kranski koncepti takoer
utjecali na autohtone filozofije. Ukratko, da ne budem previe
apstraktan, mislim na poplavu monoteistikih struja unutar
hinduizma, ija pojava na zanimljiv nain koincidira s
muslimanskim osvajanjem Indije. Primjer indijskog monoteizma je
primjerice vainavski dualizam Madhve, aitanye i slinih.
Ukoliko sumnjate u vezu, idemo staviti kronologiju na papir:
1193. - islamski fanatik Bakhtiyar Khilji unitava budistiko
sveuilite u Nalandi; to se moe uzeti kao slubeni datum poetka
unitenja autohtone indijske civilizacije.
1238.-1317. - Madhvaarya, prvi monoteistiki filozof Indije,
zagovornik ekstremnog dualizma koji se u osnovi ne razlikuje od
semitskih koncepata odnosa due i Boga. Madhva svoje
monoteistiko boanstvo zove Vinu, ali po svim svojstvima bi ga
mogao slobodno zvati Jahve ili Allah.
1498. - poetak redovne europske trgovake komunikacije s
Indijom.
1486.-1534. - Caitanya, vainavski monoteistiki filozof,
44

Povijesni kontekst pojave monoteizma u indijskoj filozofiji

zagovornik vainavskog dualizma, utemeljitelj onoga to je danas

poznato kao Hare Krine. Njegovi koncepti due i Boga za sve su
praktine svrhe identini semitskima, samo je ambalaa
hinduistika.
1500+ - osnovan Sikhizam, religija koja pokuava objediniti
hinduizam i islam, to monoteistikom teologijom, to praksom
ponavljanja Bojeg imena, ime pokuava objediniti islamski zikr i
hinduistiku japu.
1757. - poetak Britanske okupacije Indije.
1830. - osnovan hinduistiki reformacijski pokret Brahmo Samaj,
koji ukljuuje sve semitske teoloke koncepte.
1850. - Englezi kontroliraju praktiki cijeli indijski potkontinent.
Ne znam za vas, ali ja iz toga izvlaim sljedee zakljuke:
Osvajai Indije su sa sobom nosili svoju religiju i
ideologiju;
Muslimani onog doba se nisu previe razlikovali od
dananjih;
Po tadanjoj verziji islama, postojala je gradacija neislamskih religija po stupnju kompatibilnosti s islamom.
Religije koje su imale vei stupanj kompatibilnosti
tolerirane su u veoj mjeri nego one koje su imale niski
stupanj kompatibilnosti ili su pak direktno negirale islam;
Budizam je percipiran kao direktna negacija islama.
Advaita vedanta je percipirana kao direktna negacija
islama. Hinduistiki politeizam je percipiran kao
"mnogobotvo", dakle kao grena religija, ali koja se u
osnovi tolerira. Ono to se percipiralo kao uvreda islamu
uniteno je;
Ukoliko je netko u Indiji pod islamskom okupacijom
propovijedao neto to su muslimani doivljavali kao
45

Dragulj u lotosu

uvredu islamu, ostao je bez glave;

Ukoliko je propovijedao neto to se doivljavalo kao
spojivo s islamom, dakle po mogunosti monoteizam,
putalo ga se na miru;
To sve skupa je jako bitan faktor selekcije filozofija i
teologija u smjeru konformiranja sa semitskim teolokim i
filozofskim konceptima.
U osnovi, to znai da su srednjevjekovni monoteistiki ogranci
hinduizma autohtoni indijski proizvod u istoj mjeri u kojoj su
damije autohtoni bosanski proizvod. Semitski koncepti su dakle u
velikoj mjeri utjecali na indijsko doivljavanje morala i filozofske
koncepte; dovoljno je samo pogledati razliku izmeu pogleda na
seksualnost u Kama sutri, nastaloj izmeu 100. i 400. n.e., i
dananje seksualno iskompleksirane, frustrirane i restriktivne
Indije, pa da postane jasno da je ta seksualna frustracija zapravo
uvozni proizvod, rezultat nasilnog kalemljenja semitskog
seksualnog morala na indijski potkontinent. Openito, gdje god
vidite da ima islama ili semitskih religija openito, situacija je
slina. Ono to od indijske autohtone kulture nisu pregazili
muslimani, to su pregazili viktorijanski Englezi. Ne znam to je
gore. Uglavnom, uvozni semitski seksualni moral je lako
primjetljiv, ali uvozni koncepti due i Boga su to u bitno manjoj
mjeri, pogotovo budui da Europljani, kao i svi ostali, imaju
naviku percipirati kao "dobro" ono to se bolje uklapa u njihove
ve stvorene ideje.
Zato je to bitno? Zato to objanjava nagli prekid evolucijskih
procesa koji su iz ramanske tradicije i ainizma doveli do
budizma, u kojem kontekstu postoje kasni upaniadi, yoga sutra,
ankaraarya i Padmasambhava, i zato na teritoriju Indije dolazi
do naglog reza u kojem se posve gasi budizam, ali se zato
46

Povijesni kontekst pojave monoteizma u indijskoj filozofiji

pojavljuje mnotvo teologija koje se mole osobnim,

antropomorfnim boanstvima, i ije su teorije o duhovnosti
nakaradno iskrivljenje starijih sustava, iji se elementi usvajaju
izvan konteksta i bez razumijevanja. Maharii je taj proces
degradacije objasnio prirodnim mehanizmima gubitka znanja u
dugim vremenskim razdobljima, ali meni se ini da je bitno bolje
tumaenje ono koje prepoznaje nasilni i destruktivni utjecaj islama
i ostalih semitskih religija. Naime, zanimljivo je da dugo
vremensko razdoblje nije dovelo do nikakve degradacije na
Tibetu, gdje nije bilo muslimana i Engleza. Bitno je dakle znati da
promjene na religijskoj karti tog podruja nemaju uzrok u pobjedi
personalistikih filozofija nad budizmom i advaitom, nego su
posljedica ubojstava, palei i progona od strane muslimanskih
monoteistikih fanatika.

47

Dragulj u lotosu

Dijalogsuseneta
(hr.soc.religija)

48

Dijalog s useneta
Nikolaj Korbar je napisao:
> Danijel Turina je napisao:
>
>> "Drevna vedska mudrost" je po svemu usporediva s nordijskom
>> mitologijom; samo se imena bogova razlikuju.
>
> I openito indoeuropskom religijom i mitologijom (ukljuujui
> slavenskom). Dakako postoje neke razlike jer se religija rairila po
> velikom terenu, po itavoj Europi.

Da.
>
>
>
>
>

Vede su jednostavno pjesme, neke su potpuno svjetovne; meni su uvijek

bile zabavne one ne toliko filozofske, koliko svjetovne; o abama
poslije prvog monsuma, o kockarima, itd... Takve sutre daju zanimljiv
pogled u svakdanjicu tadanjeg drutva i su vrlo dobar lijek za
gluposti "drevnoj vedskoj mudrosti".

O mitskim savrenstvima veda najvie fantaziraju oni koji ih nikad

nisu itali.
>
>
>
>
>
>
>

There is no universally accepted

caste system. The Indian classes
classes ("pistras"),[10] wherein
are Kshatriya, the merchants are
Huiti.[11][12]

theory about the origin of the Indian

are similar to the ancient Iranian
the priests are Brahmins, the warriors
Vastriya, and the artisans are

(a Iranci su naravno indoeuropski narod)

Ne samo to, nego su aryanski, arijski narod. Iran=aryan. Arijci koji

su kolonizirali indijski potkontinent ili su doli iz Irana ili u Iran i
Indiju s nekog treeg mjesta. Osim toga, vedske bitke izmeu deva
i asura bi mogle biti opis borbi izmeu dva plemena. Asirci su kao
civilizacija doli malo prekasno da bi bili vedski Asure, 1200
pr.n.e., vede su bitno starije od toga, ali svejedno me slinost
kopka.
>>
>>
>>
>>
>>
>>
>>
>>

Da bi se razumjelo koncept ramana, potrebno je shvatiti povijesni

kontekst. Naime, "sveti ljudi" onog doba dijelili su se na kastu
brahmana koja je vrila vedske obrede za novac, dakle najamne sveenike
koji su ivjeli na jaslama bogate vedske civilizacije kao debela lijena
krava, i one koji su smatrali da to nije ono to bi oni intuitivno
prepoznali kao put duhovnog uzdizanja, kako god on bio definiran, i koji
bi otili u umu ili peinu baviti se isposnitvom, birajui ivot na
marginama civilizacije.

49

Dragulj u lotosu
>
> Ovo bi moda ve bila postvedska civilizacija.

Definitivno, budui da su vede nastale u kontekstu koji strogo

uzevi nije civilizacijski nego nomadski.
>
>
>
>
>
>

Zapravo nije jasno to je tono "vedska civilizacija" - na jednoj strani

ima vedske narode sa vrlo starom usmenom tradicijom (jo prije uvodenja
pisma) i u njoj brahmani funkcioniraju i kao prenosioci "znanja" (ja
doslovno kaem "hodajue knjige"). Ta kultura je nomadska, imaju krave,
konje itd... ima ogranien domet i nikakve arheoloke ostatke. Kako je
to drutvo izvor Veda, ja bih rekao, da je to vedska "civilizacija".

Da, ali budui da rije civilizacija u svojoj etimologiji nosi "grad",

pitanje je moe li neto to ne gradi gradove biti civilizacija.
Kultura, definitivno. Ali jesu li stepski Mongoli civilizacija?
>
>
>
>
>
>

Na drugoj strani ima kulturu Harrape i Mohendo-dara, sa arheolokim

ostatcima, gradovima, kanalizacijom, decimalnim mjernim jedinicama,
igrama, ritualnim kupalitima, kulturu koje je plovila od Inda do Kine
na jednoj strani i do Cipara na drugoj strani.
Kako sastaviti ova dva pogleda nije ba sasvim jasno,

Definitivno kroz dihotomiju vedskog i hinduistikog, odnosno kroz

koncept arijske invazije i postupnog probijanja autohtone religije
kroz vedske koncepte, do toke u kojoj su vedski bogovi
marginalizirani. Rekao bih da je arijska invazija mogla
funkcionirati po istim principima kao mongolska okupacija Kine,
osim to za razliku od Mongola Arijci nisu nikamo otili.
>
>
>
>
>

Od kada postoje isposnici je pitanje, pojedinci vjerovatno

pradavnine. ini se da su drutveno vanost postigli neto
kodificiranja Brahmana, i njihovi tekstovi - Aranjake - su
(aranja doslovno znai divljina, uma). U njihovoj sredini
i Upaniade.

od
kasnije od
neto kasnije
su se razvile

Znao sam da sam propustio par koraka. :)

> Zanimljiv ogranak je i sukob izmeu brahmana i katrija. U nekim
> upaniadama opisuje se kako brahmani odlaze na poduku katrijama, a to
> je zanimljivo, katrije brahmane ue o brahmanu, temelju svega. :)

50

Dijalog s useneta

Meni najzanimljiviji oblik sukoba brahmana i katriya nastupa kad

su kraljevi masovno prihvatili budizam. Tono moe vidjeti
motivaciju: bio im je pun kurac brahmanskih parazita koji su
smiljali sve kompliciranije i sve skuplje obrede koje treba vriti,
to je bilo veliki teret za dravne proraune, nakotilo ih se puno na
dravnim jaslama i nisi ih se mogao rijeiti zbog kastinskog
sustava i vedske religije. Kad je doao akyamuni i rekao da su
vede i bogovi beskorisni, da se treba pridravati ispravnosti a da od
bajanja nema nikakve koristi, tono moe vidjeti kako se
kraljevima vrte kotaii u glavi, naprave klik, i lice im se ozari:
kao da je netko upalio svjetlo. Osim toga, velika poplava
isposnikih sustava u slino vrijeme, dakle negdje oko 600 pr.n.e.,
dakle ainizam, budizam, upaniadi, sve to je jako kritino prema
etabliranoj religiji onog doba, i ukoliko prihvatimo pretpostavku da
nitko ne trai ljutu travu ako ve nema ljutu ranu, dakle da se
rjeenje ne javlja bez problema, moemo zakljuiti da je ainizam
nastao iz protesta prema kombinaciji ugodnog materijalistikog
ivota i rutinskog, vjerojatno masovnog rtvovanja ivotinja u
kontekstu vedske religije. Rekao bih da je ainizam zapravo uveo
vegetarijanstvo na indijski potkontinent, a kasnije ga je preuzeo
budizam, a od njega reformirane hinduistike kole. Vedska
kultura je potpuno unitena kad je budizam preuzeo vlast, i religija
yajne se nikad nije oporavila. Umjesto nje je nastupila religija puje.
>> Za isposnitvo postoje dva stara termina: tapasya i yoga. Tapasya
>> izvorno znai "toplina", a yoga izvorno znai "jaram", i vrlo je
>> vjerojatno da su izvorno te dvije rijei oznaavale oblike samomuenja
>> kojima su se izlagali isposnici kako bi privoljeli bogove da im daju
>> besmrtnost i moi. Postoji vie mjesta na kojima se spominje izlaganje
>> vatri po velikoj vruini, npr. pancaagni upasana, to se kasnije
>> interpretiralo metaforiki, ali izvorno bi isposnik zapalio etiri vatre
>> na etiri strane svijeta, a peta vatra bi bila podnevno sunce, i on bi
>> se usred tih vatri pekao na vruini. ...
>
> Ja definitivno mislim, da su takve stvari, barem djelomino, preuzete iz
> ainske tradicije (kao recimo i ahimsa, to je koncept stran hinduizmu),

Ja bih pak rekao da je ainizam zapravo ogranak starije umske

51

Dragulj u lotosu

tradicije, a ono to je kod njega zanimljivo je da ne pokuava

odrati kompromis s vedskom kulturom na nain na koji to
ramane obino rade: formalno prihvaajui vede i temeljei nauk
na vedama, ali reinterpretirajui cijelu stvar na takav nain da vie
nema veze s vedama. U ainizmu se vidi veliki stupanj nadrkanosti
na vedsku civilizaciju s kojom se vie ne eli praviti nikakve
kompromise, jer je se smatra posve iskvarenom i poronom. Da bi
se takva nova religija odrala, vedska religija ve mora biti
poprilino nepopularna jer bi se u protivnom ainima desilo isto
to i katarima u Europi. Dakle moe se posredno zakljuiti da
ainizam nastaje u slinom kontekstu kao kranski siromani
crkveni redovi i hereze - crkva se obogatila, izgubila je duhovnost,
i kao rezultat toga se javljaju reformistiki pokreti od kojih neki
pokuavaju stvar reformirati iznutra, dakle ostajui u vedskoj
ortodoksiji, poput upaniada, dok se drugi, poput ainizma i
budizma, i formalno razilaze s vedskom religijom. Dakle za razliku
od europske situacije u kojoj su katari napravili takvo sranje da se
protiv njih unato nepopularnosti crkve organizirao kriarski rat, a
reformistiki pokreti su dobili oduak kroz siromane redove
unutar crkve, u Indiji je ainizam bio prepoznat kao previe
ekstreman i neupotrebljiv u civilizacijske svrhe, ali isto tako
neagresivan i nekodljiv pa nije izazvao agresivnu reakciju, dok je
budizam, kao iznimno racionalan, praktian i civilizacijski
upotrebljiv unutar samo par stoljea od nastanka prihvaen kao
nova slubena religija, dok je vedska religija aptom pala i
praktiki nije bilo nikoga tko bi stao u njenu obranu. Nikako
drugaije ne mogu objasniti situaciju u kojoj je Aoka preao na
budizam a nije kao krivovjernik izbaen iz katrijske kaste i
svrgnut od strane brahmana (uz podrku ostatka katrijske kaste),
nego je naprotiv konsolidirao iznimno stabilno i napredno
kraljevstvo. Logian zakljuak je da je vrijeme vedske religije
prolo, i za njom nitko nije plakao.

52

Dijalog s useneta
> Ako su takva isposnitva originalna joga, onda je pitanje odakle dolazi
> Patanalijeva joga (2. stoljee pne), u kojoj poloaja gotovo nema,
> Moda bi se ju moglo nazvati postbudistika joga?

Rekao bih da su se te stvari preplitale, da su tradicije jedne od

drugih eklektiki preuzimale elemente koji su uoeni kao dobri i
korisni, i zbog toga je toliko teko povui granicu izmeu yoge,
vedante i budizma. Te teorije su se simultano razvijale, a razlike su
obino u par specifinih elemenata.
>
>
>
>

A isto tako, zato

nisu bili poloaji joge/jarama kodificirani znatno prije - kao sve
ostalo ime su se Indijci bavili - pa postoji Hatha Jogu Pradipiku tek
iz 15. stoljea (a recimo Kama sutra je iz 2. stoljea)?

To je vjerojatno zato to je hatha yoga nastala kao kasna

modifikacija isposnikih samomuenja uslijed utjecaja pametnijih
umskih sustava koji su se pojavili u meuvremenu.
> Da, ovo je definicija budizma, budizam je po definiciji anatmavada,
> uenje o nepostojanju atmana iliti due.

Bojim se da je budizam na zapadu jako slabo shvaen. Primjerice,

teozofiju "krasi" potpuno i apsolutno nerazumijevanje budistike
teorije i prakse.
> Iako treba naglasiti, da atman nikako nije dua u zapadnom smislu, kako
> si rekao "celularna dua", po jedna za svakog pojedinca, nego je to samo
> antropocentrian sinonim za brahman.

Stvar je u tome da ne postoji jedna teorija atmana, nego valjda njih

desetak. Teorija atmana iz doba manuovog zakonika nema previe
veze s teorijom atmana iz doba katha-upaniade, a da o ankari ne
priamo. Onda pak dolazi islamski i kranski utjecaj, pa onda u
kombinaciji pritisaka i tradicionalnog indijskog eklekticizma
dolazi do usvajanja semitskih koncepata due i njenog odnosa s
monoteistikim Bogom, gdje se nauk aitanye ve ne razlikuje
bitno od, recimo, sufizma. aitanya je u tom smislu vie
hinduistiki Rumi nego nastavak autohtone hinduistike misli.
53

Dragulj u lotosu
> Mislim da govoriti o reinkarnaciji atmana nema smisla, atman je apsolut
> i nikad ne prestaje postojati

Tono; ankaraarya u tom smislu doslovno usvaja budistiku

teoriju reinkarnacije i jasno tvrdi, onako kako to ini i Bhagavadgita, da se atman nikad ne raa i nikad ne umire. Raanje i
umiranje se deava u slojevima relativnog svijeta, ija se stanja
projiciraju na atman koji u stanju obmanutosti tim iskustvima misli
da je njihov aktivni subjekt. I gita i budizam stavljaju naglasak na
divesticiju atmana iz svijeta, na prihvaanje pozicije svjedoka ak i
usred djelatnosti. Za sve praktine svrhe, nauk vedante i budizma
je identian, razlikuje se jedino teorija nirvane, koja je u budizmu
takva da negira njenu antropomorfnost i antropocentrinost i po
cijenu mogunosti nihilistikog tumaenja, dok ankaraarya
unosi korekciju koja to nihilistiko tumaenje ini nemoguim, ali
i dalje negira mogunost antropomorfnosti ili antropocentrinosti
apsoluta.
Nikolaj Korbar je napisao:
>>> A isto tako, zato
>>> nisu bili poloaji joge/jarama kodificirani znatno prije - kao sve
>>> ostalo ime su se Indijci bavili - pa postoji Hatha Jogu Pradipiku tek
>>> iz 15. stoljea (a recimo Kama sutra je iz 2. stoljea)?
>>
>> To je vjerojatno zato to je hatha yoga nastala kao kasna modifikacija
>> isposnikih samomuenja uslijed utjecaja pametnijih umskih sustava koji
>> su se pojavili u meuvremenu.
>
> Da. No ako bi takve isposnike "tehnike" bile dio nekakve rane hindujske
> tradicije i bile znaajne u njoj, mislim da bi danes imali barem ostatke
> sistematizacije i predaje u obliku nekakvih tekstova, i to puno ranijih
> od 15. stoljea. Zbog toga da mislim, da nemaju hindujski izvor. Iako,
> kako si rekao, za praktike svrhe to je nebitno.

Stvar s Indijom je da tamo skoro nijedan obiaj ili pravac ne

izumire, cijela stvar se naprosto grana, s tim da svi stariji ogranci
nastavljaju simultano postojati s novima. Zato danas na njihovim
"vaarima" moemo vidjeti isposnike koji stoje na jednoj nozi kao
svojedobno Gilgame, kao i sve prakse koje su izmiljene u
meuvremenu, sve do naprednih oblika yoge. To to neke prakse
54

Dijalog s useneta

nisu ostavile pisani trag ne znai previe, budui da je u Indiji

pisani trag prije iznimka nego pravilo, pogotovo za starije pravce.
S druge strane, jesu li isposnike prakse hinduistike; pa, jesu,
budui da se stalno spominju po spisima i to u pozitivnom
kontekstu, to ne bi bio sluaj s neim to se smatralo
krivovjerjem.
Ono to smatram bitnim za napomenuti je nelinearnost razvoja
filozofije i prakse. Za poetak, komunikacija izmeu razliitih
dijelova Indije nije uvijek bila sjajna, tako da se u nekim
izoliranijim dijelovima june Indije moglo zadrati neto to ima
direktnu liniju nasljea do pleistocena. Na andamanskim otocima
ima plemena koja su tamo 60000 godina. Da, nije tipfeler: 60
tisua. Neandertalci su izumrli prije nekih 30000. Stvari koje se
tamo prakticiraju mogu dati direktan uvid u najstarije religijske
koncepte ovjeanstva. S druge strane, i to i sve to je iz bilo kojeg
smjera nastalo u meuvremenu meusobno se "krialo", tako da je
veina ideja koje su tamo danas u opticaju hibridna. Primjerice,
Hare Krine, koji su ekstremni personalistiki monoteisti priaju
budistike prie o prolaznosti koje se oslanjaju na teoriju agregata.
Naprosto se nekome priica uklapala u neto pa ju je usvojio,
promijenio kontekst i vozi. Rekao bih da je to tamo pravilo, taj
eklektiki pristup po kojem pokupi sve to ti se ini dobro i
istinito i onda smisli priu po kojoj to pripada drevnoj tradiciji
koja neizostavno uvijek vodi do samog Brahme. Filozofske kole
su nastajale tako to je netko pokupio veinu ideja koje su
postojale u njegovom okruenju, i eventualno dodao neki svoj
naglasak ili element. ak ni Buda u tom smislu nije bio toliko ludo
originalan koliko se ini; bitni elementi njegovog nauka nalazili su
se u opticaju u njegovo doba, isto kao to su se svi bitni elementi
Isusovog nauka nalazili u opticaju u njegovo doba. Uostalom, da je
neka filozofija nastala kompletno iz vakuuma, vjerojatno ne bi
55

Dragulj u lotosu

imala anse zaivjeti, budui da bi ljudi njene koncepte

doivljavali kao posve strane i nerazumljive. Zbog toga je
razumijevanje povijesnog i civilizacijskog konteksta kljuno za
razumijevanje filozofije.

56

Atmanikarman

57

Dragulj u lotosu

Budistika teorija agregata, odnosno struktura nainjenih od

psihike energije, koja stvara prividni entitet po imenu "dua",
predstavlja tako radikalnu inovaciju u podruju teologije da o njoj
apsolutno moram vie pisati.
Stara hinduistika teorija due (atman) je u osnovi ono to bi
ljudima bilo intuitivno kad se govori o dui, i jako je slino
semitskim konceptima. Postoje raj (svarga) i pakao (naraka), u raju
borave pitri (preci, praoci) koje na njihovom poloaju odravaju
rtve koje prinose njihovi potomci u svijetu ljudi. Kad rtve
prestanu, primjerice zato to se obiteljska loza ugasila, pitri padaju
sa svojeg uzvienog poloaja, po svoj prilici u pakao. Koncept
reinkarnacije u dananjem smislu je nepoznat; poznat je koncept
silaska dua u svijet s nekim posebnim zadatkom (kao u sluaju
Mahabharate), poznat je silazak u svijet uslijed kletve (pria o
Indri kao svinji, Nahui kao zmiji i sl.), poznat je koncept avatara
kao tijela, uglavnom privremenog i strogo namjenskog, koje neki
od bogova moe preuzeti kako bi obavio neki posao u svijetu ljudi,
npr. iva u Mahabharati preuzme oblik lovca kako bi iskuao je li
Aruna dostojan da mu bogovi daju svoja oruja. Krina preuzima
oblik lovca iz nie kaste kako bi iskuao je li Uttanka dostojan
nektara besmrtnosti. Nara i Narayana se inkarniraju kao Aruna i
Krina. Dakle koncept inkarnacije se ne koristi u svakodnevnom
znaenju nego prije u smislu kakav bi se danas podrazumijevao za
sluaj avatara. Stara hinduistika teorija due dakle nije posebno
dobro razraena i uglavnom koncept grijeha i vrline rjeava
boravkom u paklu ili raju, duljine proporcionalne zaslugama.
tovie, meu teolozima tog doba bilo je sporno imaju li udre
atman ili je to sluaj samo s tri plemenitije kaste. Nakon duljih
rasprava je zakljueno da vjerojatno imaju atman.
U kasnije doba, 900-600 pr.n.e., razvija se koncept po kojem ne
samo da svi ljudi imaju atman nego openito sva bia. Isto tako se
58

Atman i karman

razvija koncept po kojem je nasilje primarni oblik grijeha, i da

dharma, kozmiki zakon, odreuje da se svaki grijeh poinjen
protiv drugih bia mora otplatiti i da su sva bia jednako vrijedna.
Ti stavovi su ili razvijeni, ili posebno naglaeni unutar ainizma,
gdje je temeljna maksima "ahimsa paramo dharmah", odnosno
"nenasilje je najvii zakon". Taj koncept je pozitivan korak u
razvoju teorije due i karme, ali zbog ekstremnosti nikad nije ire
prihvaen. Naime, za razliku od vedskih sustava, koji razlikuju
djela po okolnostima, subjektu i objektu, i u tom smislu imaju
detaljnu razradu problematike po kastama i slinim podjelama,
ainizam kompletno ukida koncept kvantitete, proglaava atman
celularnim entitetom koji je jednak u svim biima i djela tretira
samo u relaciji direktne ekvivalencije akcije i reakcije, bez ikakvih
drugih razmatranja. ivot komarca je po tome jednako svet kao
ivot ovjeka i dharma kanjava ubojstvo komarca jednako kao
ubojstvo ovjeka.
To je, dakako, od svih razumnih ljudi intuitivno prepoznato kao
ekstreman i po svoj prilici pogrean stav, i ta vrsta apsolutnog
egalitarizma bia je korisna jedino za izazivanje besmislene grinje
savjesti. Ipak, koncepti univerzalnosti atmana i velikog problema s
nasiljem i patnjom kolali su u filozofskim krugovima onog doba.
Pozicija u kojoj samo neki ljudi imaju atman nije bila filozofski
odriva. Pozicija u kojoj svi ljudi imaju atman a ivotinje i druga
bia nemaju vrlo je brzo prepoznata kao ista vrsta argumenta,
takoer neodriva. Iskristalizirao se zakljuak po kojem sva iva
bia moraju imati atman, a to je sa sobom nosilo radikalne
posljedice. Upaniadski odgovor je bio da je atman zapravo
identian brahmanu, da je to sveprisutna stvarnost Apsoluta, a da
su iva bia, "ive", samo fragmentirani pogled na stvarnost
brahmana, onako kako se Mjesec reflektira u mnogim posudama s
vodom a zapravo je samo jedan. Takva perspektiva istovremeno
odrava vedske koncepte kao vaee za relativnu sferu djelovanja,
59

Dragulj u lotosu

i uvodi nove filozofske koncepte na vioj razini apstrakcije.

ainizam ovdje unosi koncept karme kao oblika suptilne materije,
neega nalik momentu sile, koji se razmjenjuje djelovanjem.
Sukladno tom konceptu, due se zamiljaju kao celularni entiteti
koji nakupljaju na sebe "karmiku tvar" koja ih vee za svijet i
koja ima tenju iz latentnog, neaktivnog stanja "proklijati" u
posljedice i tako se utroiti, a te posljedice pak obino izazivaju
reakciju u dui koja stvara nove naslage karmike tvari. Primjerice,
ukoliko bie poini uvredu drugom biu, ono na sebe nakupi
karmu; kad se ta karma manifestira kao posljedica, dua na sebi
otrpi udar, npr. dobije amar kao rezultat uvrede. Ukoliko dua
otrpi amar i shvati ga kao zasluenu posljedicu uvrede, ne stvara
se nova karma. Ali ukoliko dua kao posljedicu amara osjeti bijes
i uzvrati na amar udarcem, za taj udarac i bijes nakuplja dodatnu
karmu, i tako se ciklus perpetuira. Tu ainizam uvodi koncept
oceana raanja i umiranja, iz kojeg se mogue spasiti jedino
ienjem stare karme i nestvaranjem nove. Oienje od karme
ima za rezultat osloboenje od ciklusa raanja i umiranja, praeno
prirodnim stanjem velikog duhovnog mira.
To su koncepti koji su oito u velikoj mjeri usvojeni u vedanti,
budizmu i post-vedskim hinduistikim kolama, gdje se ne moe
dovoljno naglasiti eklektinost filozofija indijskog potkontinenta.
Kad bi se pojavio netko s idejom koja je prepoznata kao dobra,
ostali bi je usvojili i s njom radili dalje. Nakon nekog vremena,
nastao bi jako veliki broj ogranaka i hibrida razliitih filozofija,
gdje se esto deavalo da netko uzme jedan koncept ali iz njega
izvue potpuno razliite zakljuke i ugradi ga u posve drugaiji
kontekst.
ainistiki koncept karme sadri odreenu dozu unutarnjih
problema koji ga ine nepraktinim. Unato elegantnom
mehanicizmu naina na koji ainizam definira karmu, ostaje
60

Atman i karman

problem definicije nenasilja. Naime, bie neto moe protumaiti

kao nasilje, dok ono to u stvarnosti nije. Stvara li karmu stvarno ili
percipirano nasilje? Ukoliko se nau sadist i mazohist, sadist moe
s uivanjem nanositi bol mazohistu, koji u tome uiva. Stvara li
nasilje u tom kontekstu karmu? ainistiki model je previe
simplicistiki i materijalistiki da bi mogao izai na kraj s tom
vrstom paradoksa. ainizmu je nasilje uvijek nasilje, isto kao
glupim babama u njihovim udrugama. Svatko razuman zna da
nasilje postoji u puno vrsta i gradacija, i da je esto nasilje nain
izbjegavanja veih zala, i da nije svako nasilje isto. Ogranieno
nasilje poinjeno u obrani protiv agresora ne samo da nije "manje
zlo" nego je nekvalificirano dobro. Isto tako, cijepljenje protiv
bolesti se moe protumaiti kao nasilje, jer mi tu doslovno otrom
metalnom iglom probijamo kou ivog bia i u njega ubrizgavamo
tetne organizme, nanosei mu pritom bol i nelagodu. Ali to
inimo kako bismo njegov organizam izloili tetnicima u
kontroliranim uvjetima, kako bi stvorio imunitet i ne bi obolio od
potencijalno smrtonosne bolesti. Je li takav oblik nasilja zlo? Bi li
bilo bolje ne cijepiti nekoga protiv bjesnoe nakon to ga je ugrizla
bijesna lisica, i to s racionalom da je nasilje nasilje, i ako je lisica
ve poinila zlo grizui ga, ne moramo mi poiniti jo jedno zlo
bodui ga iglom? "Nasilje ne rjeava nasilje", umuju takvi, i
posljedica takvog idiotizma je smrt od bjesnoe. Ali takav barem
moe imati mirnu savjest jer nije poinio nikakvo nasilje.
ainizam dakle ima neke jako dobre i inovativne koncepte, ali
sirovost i filozofska nerafiniranost tih koncepata ini ih vrlo
opasnima u praksi, i neprikladnima za normalno funkcioniranje.
ainizam unato svom svojem moraliziranju o nenasilju nije
upotrebljiva ivotna filozofija.
Budizam je oito gradio na tim temeljima, jer se u njemu jasno
vide aspekti ainske filozofije, ali budizam primarni problem ne
61

Dragulj u lotosu

vidi u nasilju. Naime, bia u svijetu pate i bez nasilja. Starost,

primjerice, nije rezultat nasilja a svejedno uzrokuje patnju.
Mnotvo bolesti nema uzrok u nasilju, a uzrokuje patnju (Buda nije
znao za bakterije i viruse kao uzronike bolesti, a da i je, mogao bi
navesti primjer bolesti uzrokovanih avitaminozama, koje mogu biti
stravine, npr. skorbut, beriberi, rahitis, pelagra, spina bifida i sl., a
nemaju nikakvog drugog uzronika osim nekvalitetne prehrane).
Nasilje moe biti uzrok patnje i to esto jest, ali ono nije jedini
uzrok patnje. Kad bi se iz svijeta posve eliminiralo nasilje, ostaje
injenica da sama narav svijeta i ljudske egzistencije u kombinaciji
tvore patnju. Nasilje je dakle sporedni problem, kojim se budizam
dodue bavi, ali ga stavlja u kontekst.
Toka u kojoj budizam postaje radikalan jest opaanje da je glavni
uzrok problema u hermetikim oekivanjima. Ljudi intuitivno
oekuju da materijalni predmeti predstavljaju odraz nekakvih
savrenijih, duhovnih predmeta, koji im uslijed svojstava
materijalnog svijeta neprestano izmiu, ali smatraju da ih vrijedi
pokuavati traiti jer je potraga za tim materijalnim refleksijama
duhovnih principa zapravo manifestacija elje za tim duhovnim
principima, to vodi veem savrenstvu.
Buda veli da je to posve pogrean pristup. Naime, svima je jasno
da je jabuka u svojem zrelom, istom i zdravom stanju primamljiva
kao hrana za ljude, i taj osjeaj se projicira po duhovnom svijetu u
kojem se zamiljaju savrene jabuke koje su uvijek takve, vjeno u
savrenom i nepropadljivom stanju. Platon bi rekao da u svijetu
ideja postoji savrena jabuka, koje je materijalna jabuka tek
nesavrena manifestacija.
Buda veli da je takvo razmiljanje uzrok patnje i da s njim treba
trajno raskrstiti. Naime, ne samo da ne postoji savrena jabuka,
nego ne postoji "jabuka" kao ideja. Postoji samo interakcija sila i
62

Atman i karman

estica od kojih nijedna nije jabuka; jabuku se moe dijeliti na

mnotvo razliitih dijelova od kojih nijedan nije jabuka. Ne postoji
arhetipska ideja ili estica jabuke; jabuka je iluzija, efemeralna
pojava. Primjer tog temeljnog nauka budizma je pria o lijepoj
budistici koju je opsjedao ovjek koji je elio seks s njom i
neprestano hvalio njenu ljepotu. Nakon to joj je tako neko vrijeme
dodijavao, djevojka mu je odluila dati lekciju i rekla mu da doe
za dva tjedna, koliko joj treba da proizvede ekstrakt svoje ljepote,
pa ga onda mogu zajedno uivati. Glupan se oduevio ponudom i
obeao da e doi za dva tjedna. Djevojka je tada uzela sredstvo za
povraanje i proljev, te izmet spremala u jednu posudu a bljuvotinu
u drugu. Od tog sredstva je sva pozelenjela, dobila podonjake,
lice joj je upalo i liila je na sablast, ali je zato sakupila zavidnu
koliinu govana i bljuvotine. Nakon dva tjedna, onaj glupan je
doao na zakazano mjesto, i isprva je nije prepoznao, bio je
uasnut njenim izgledom bolesnog kostura. Ona mu je rekla: "to
sam ja, doista; nego, poi sa mnom do ove upe, tamo sam
pospremila ekstrakt svoje ljepote - evo, u ovoj prvoj posudi ti je
prva komponenta, a u drugoj posudi druga, a ukoliko eli moemo
sad popiti tu esenciju moje ljepote i seksati se". Lik je uasnut
pobjegao glavom bez obzira.
To je temeljna razlika izmeu hermetikog idealizma i budizma.
Prije europske znanosti, budizam je bio prva filozofija koja je
pojave i entitete tretirala analitiki, umjesto magijski, i to je moda
najgenijalniji intelektualni iskorak starog vijeka. Budizam
prepoznaje prividnu, efemernu narav pojava koje su se od poetaka
ljudske misli smatrale odrazima boanskih, vjenih principa.
Budizam je igla koja bui balon iluzije.
Budizam stvar okree naglavake u odnosu na ainizam. Tamo
gdje ainizam veli da je glavni problem nasilje koje uzrokuje
karmu, budizam veli da je glavni problem patnja. Patnja moe
63

Dragulj u lotosu

imati nasilje kao uzrok, ali uglavnom to nije sluaj. Glavni uzrok
patnje je udnja. Veina nasilja ima za svoj uzrok udnju u nekoj
od inaica, pa je tako i nasilje, koje ainizam vidi kao centralni
problem, Buda reducirao na manifestaciju fundamentalnijeg
problema. Ali to je problem sa udnjom? Problem je u tome to
udnja predstavlja investiciju duhovne sile u svijet. Ta investicija
duhovne sile je ono to vee, a ne djela i njihove posljedice.
Vezujui aspekt djelatnosti samo je privid, jer je vezujua
djelatnost uvijek praena udnjom, a udnja je ta koja investira
ovjeka u djelatnost na vezujui nain. To na takav nain opisuje i
Bhagavad-gita, a rekao bih da je autor Gite te koncepte "posudio"
iz budizma, budui da se oni u hinduizmu javljaju u gotovoj formi,
a samo u liniji ainizam-budizam se vidi evolucija koncepata. Gita
je, dakle, materijal koji odraava reformu fundamentalnih
hinduistikih koncepata u svjetlu budistike teorije agregata, koja
predstavlja tako inovativnu ideju da je otvorila cijeli horizont
ubrzanog razvoja filozofije u novom smjeru.
U praksi, to znai da budizam kompletno odbacuje ainistiki
atman kao celularni entitet, kao "atomsku duu", koju, kako to
Hare Krine formuliraju "sva bia imaju u srcu", pretpostavljam i
ona koja nemaju srce. Tamo gdje je ainizam ivo bie doivljavao
kao atman okruen karmikom tvari, budizam revolucionarno tvrdi
da u toj jezgri ne postoji nikakav atman, nikakva arhetipska
neunitiva jezgra bia, i da je osobnost bia zajedno sa svim
njegovim svojstvima naprosto agregat karmike tvari. Zbog toga ja
to zovem teorijom agregata, kako bih naglasio temeljni aspekt koji
je ini revolucionarnim i jedinstvenim, nikad prije vienim
iskorakom.
Definicija bia kao karmikog agregata na fundamentalnoj razini
negira idealistiku filozofiju, koja govori kako svi materijalni
predmeti nastaju sputanjem savrenih arhetipa iz svijeta ideja u
64

Atman i karman

nesavrenu fiziku tvar, koja to savrenstvo ne uspijeva ispravno

odraziti i zadrati, ali u duhovnom svijetu postoje savrene praideje, sva savrenstva i ljepote kojima bia tee na materijalnom
planu, ali liena propadljivosti i ogranienja. Tamo gdje u materiji
postoji krava, u duhovnom svijetu postoji kamadhenu. Gdje u
materiji postoji drvo koje nosi plodove, u duhovnom svijetu postoji
kalpataru. Gdje u materiji postoje mukarac i ena, u duhovnom
svijetu postoje iva i akti, ili Krina i Radha, njihovi savreni prauzori.
Buda revolucionarno tvrdi kako je taj koncept od poetka do kraja
iluzoran; i ne samo to, nego kako vjerovanje u tu vrstu savrenstva
perpetuira projekcije, koje pak proizvode udnju, koja proizvodi
vezanost, a rezultat toga svega je patnja, uvijek i ponovo, u
pokuaju da se u pustinji svijeta slijedi fatamorgane.

65

Dragulj u lotosu

Akrecionateorijaevolucijei
Budautijelu

66

Akreciona teorija evolucije i Buda u tijelu

Kako funkcionira reaktivnost karme u kontekstu due kao

karmikog agregata?
U osnovi, Buda nije bitno odstupao od ainistikog nauka u tom
smislu: karma je specifina suptilna materija koja se nakuplja
vezujuim djelima, a troi se reakcijom koju karmika tvar
oslobaa u djelatniku, manifestirajui se kroz tetan dogaaj ili
neugodno psihiko stanje. Buda je naprosto rekao da karmiku
reakciju ne proizvode samo nasilna djela, nego sva djela poinjena
iz udnje, jer je udnja ta koja vee. Ostatak je slian ainistikom
nauku: kad se karma potroi, nastupa stanje prosvjetljenja, s tim da
je u budizmu osobnost definirana negativno, kao skup vezanosti
koje uzrokuju patnju, tako da prosvjetljenje nije definirano kao
boravak atmana u slobodnom stanju, nego kao utrnue osobnosti
sainjene od "patnjevine".
Ukoliko vas veliki dio ovoga gore podsjea na Gitu, za to postoji
jak razlog: Gita je spis kasne vedante, koji je preuzeo veliki dio
starog budistikog nauka o karmi i inkorporirao ga u upaniadski
nauk o brahmanu.
Buda je unio jo zanimljivih inovacija. Primjerice, njegov koncept
reinkarnacije je vrlo sofisticiran, daleko sofisticiraniji od svega
prije vienog. Naime, u teoriji due kao agregata reinkarnacija ne
funkcionira kao u celularnoj teoriji due. Teorija agregata veli da
"dua" nainjena od karmike tvari dodue nadivljava smrt tijela,
ali ne nuno kao jedan entitet. Naime, ukoliko su kohezivne sile
meu karmikim segmentima koji ine agregat slabe, agregat e se
nakon smrti raspasti, i svaki od preostalih karmikih blokova e se
samostalno reinkarnirati, odnosno vezat e se za oblik fizike
sudbine koji obeava ostvarenje vezanosti koja je taj karmiki
segment kreirala. Dakle, karma definitivno nadivljava fiziku
smrt bia koje ju je kreiralo, ali nastavak postojanja tog bia kao
67

Dragulj u lotosu

jednog entiteta nije nunost. Kako bi se objasnilo o emu to ovisi,

potrebno je iznijeti jedan aspekt teorije koji je moda i radikalniji
od teorije agregata, a to je akreciona teorija evolucije.
ainizam i starije filozofije karmu poznaju kao iskljuivo
negativnu tvar, dakle rezultate zlih djela koji prijanjaju uz
djelatnika i veu ga uz plodove djelatnosti. Oienje od karme je
u tom smislu cilj duhovnog razvoja. Ali, budizam uvodi i postupno
razvija neto bitno znaajnije: sveukupnu teoriju duhovnog
razvoja.
Naime, ainistika celularna teorija due ima jedan bitan problem:
nije u stanju dati valjan odgovor na postojanje dua koje su
oigledno razliite veliine. Ako imamo u vidu ogromnu
raznolikost ivih bia, u rasponu od bakterije do ovjeka (ili od
crva do ovjeka, ako emo se zadrati na biima poznatim u
starom vijeku), a atman je kao celularni entitet uvijek isti u svim
biima, to znai da bi karma trebala biti onaj faktor koji odreuje
reinkarnacijsku sudbinu bia, i koji moe odrediti da se bie koje je
nekad bilo ovjek mora roditi kao crv. Dakle, bie koje ima samo
atman i nita karme raa se kao savreni svetac ili boanstvo, dok
se bie koje ima puno karme raa kao niski oblik ivota. To je,
zapravo, vrlo esto shvaanje karme, i to ne samo meu
zapadnjacima. Koncept karme kao prljavtine vrlo je est u
duhovnim krugovima, ali tome je tako zbog nepoznavanja
naprednijih aspekata Budinog nauka o karmi i kasnijih razvoja
teorije. Naime, Buda je postulirao koncept polivalentnosti karme.
Polivalentnost karme znai da karma nije samo oblik moralne
prljavtine, duhovnog zagaenja. Karma nije samo rezultat zlih
djela, nego i rezultat udnje, ljubavi, milosra sa strastvenom
eljom za injenjem dobra; karma moe biti rezultat elje za
mudrou. Sve te stvari vezuju i odreuju sudbinu bia, ali Budin
68

Akreciona teorija evolucije i Buda u tijelu

bitan doprinos cijelom konceptu je polivalentnost, koncept po

kojem se karmika tvar sastoji od vie aspekata. Jedan aspekt je
vezanost koja uzrokuje patnju, ali drugi aspekt je veliina due, u
smislu zrelosti i broja iskustava. Buda kae, i to je strana
inovacija, da su se sva bia raala ogroman broj puta, moda
milijunima puta u kratkovjenim oblicima ivota, i postupno
sazrijevala akrecijom karme, onako kako gruda snijega u crtiima
akrecijom naraste do lavine. Tamo gdje je karma imala niski
stupanj unutarnje kohezije, akrecija je slabije funkcionirala i
agregat se nije drao zajedno zbog slabog "veziva", pa je dolo do
raspada na vie niih bia. Ali odreene vrste karme su stvarale
veu koheziju od drugih te tako olakavale i ubrzavale proces
akrecije, ime su due narasle dovoljno da mogu okupirati vie
oblike ivota. Pojam "mahatme", odnosno velike due, ovdje po
prvi puta u teoriji karme ima smisla i javlja se kao pozitivan
koncept, jer bi u celularnoj teoriji sve due bile iste veliine, a
razlika bi bila jedino u koliini karme, i to po principu "to vie, to
gore". U budistikoj teoriji akrecijske evolucije karmikih
agregata, veliina due znai vie "pozitivnih" elemenata, koji
stvaraju veu koheziju. Karmiki elementi koji imaju kvalitetu
plemenitosti i vrline stvaraju stabilne agregate, dok karmiki
elementi koji sadre kvalitetu kaosa i zla stvaraju nestabilne
agregate, koji se razilaze nakon smrti bia. Ta teorija je briljantna, i
jako je slina teoriji neuronskih mrea, koja funkcionira po
principu da je svejedno kako su neuroni tono sloeni na hrpu, sve
dok ih ima jako puno. Veliki broj neurona omoguuje stvaranje
kompleksnijih struktura. Budistika teorija karme dakle tvrdi da
karmiki agregat prolazi dugotrajni proces sazrijevanja dok ne
naraste dovoljno da moe zasluiti ljudsku inkarnaciju, da izbor
oblika ivota nije sluajan, nego ovisi o veliini karmikog
agregata, i da nije mogue da se ogromni karmiki agregat
prikladan inkarnaciji u ljudsko tijelo samo tako inkarnira u tijelu
crva. Naime, kompleksnost karmikog agregata je rezultat porasta
69

Dragulj u lotosu

u sofisticiranosti i kompleksnosti duhovne aktivnosti, odnosno

elja. Odreene elje projiciraju svoje ostvarenje kroz ivotne
oblike i okolnosti odreene kompleksnosti, i veliki karmiki
agregat naprosto po prirodi stvari nee projicirati elje koje su
ostvarive kroz nii oblik ivota. elja za prouavanjem visoke
filozofije nije ostvariva u tijelu crva. elja za doivljavanjem
ljepote sumraka kroz ljudska osjetila i um naprosto nije ostvariva u
tijelu ribe. Dakako, ukoliko bie akrecijom usvoji lou karmiku
komponentu (pojednostavljeno, ukoliko napravi neto loe), moe
se desiti nekoliko stvari:
Bie se moe destabilizirati uslijed generaliziranja loe karmike
tvari, dakle moe se desiti da injenje grijeha katalizira proces u
kojem se cijela osobnost posveti racionalizaciji i opravdavanju tog
grijeha, pri emu cijeli karmiki agregat poprimi nestabilni oblik i
nakon zavretka trenutne inkarnacije, koja svojom inercijom
odrava karmike agregate na okupu. Moe doi do raspada
agregata pri emu se komponente razlete svaka u svom smjeru,
inkarnirajui se kroz veliki broj niih oblika ivota. Idua
mogunost je da dua "ispljune", izolira grijeh, ne integrira ga u
svoju glavnu masu, pa se on nakon smrti inkarnira neovisno o njoj.
Mogue je i da dua prihvati grijeh kao svoj i zbog njega se kaje,
ime dua "naraste" za veliinu grijeha, kao cjelina odradi njegove
posljedice i tako promijeni "frekvenciju", ali u konanici je uslijed
tog iskustva vea i "kvalitetnija".
Koliki doprinos toj teoriji je dao sam Buda, a koliki kasniji
mislioci, nije mi poznato; neki aspekti doktrine razvijani su u
rasponu od preko tisuu godina, ali je iz mnogo aspekata Budinog
nauka jasno kako je on te stvari morao znati; ako ne ovako
intelektualno jasno, onda na razini opeg razumijevanja principa.
Njegove upute, dakle njegovanje nevezanosti, gaenje duhovnih
investicija iz svijeta i razvoj vrlina, imaju za rezultat stabilizaciju
70

Akreciona teorija evolucije i Buda u tijelu

karmikog tijela, dakle troenje i nenakupljanje "grene karme"

koja se manifestira kroz inkoherencije u karmikom tijelu, dakle
unutarnje duhovne tenzije koje proizvode emocije poput grinje
savjesti, mrnje, bijesa, pohlepe i slinih grenih strasti. Buda
savjetuje njegovanje deset savrenstava (parami), koje su,
poimence, na paliju i sanskritu:
dana (dana); velikodunost, davanje sebe
sila (ila); vrlina, dobro vladanje, moralnost i disciplina
nekkhamma (naikamya); odsustvo udnje
panna (prajna); mudrosni uvid, diskriminacija i
kognitivna jasnoa
viriya (virya); muevnost, odlunost, energinost
khanti (kanti); strpljivost, tolerantnost i sklonost oprostu
sacca (satya); istina
adhitthana (adhithana); odlunost, vrstoa
metta (maitri); ljubaznost, dobrohotnost
upekkha (upeka); emocionalna stabilnost i sabranost,
nevezanost
Njegovanje parami dovodi do stanja paramita, posjedovanja tih
savrenstava u punini. Iz pozicije tantrike energetike razvijene u
sjevernoj Indiji i na Tibetu, a u kontekstu budistikog nauka o
karmikim agregatima odnosno "energetskim tijelima",
savrenstvo u spomenutim vrlinama manifestira se kao
maksimalna homogenizacija energetskih komponenti unutar
karmikog tijela. To znai da se sve silnice unutar karmike mase
orijentiraju u istom smjeru, a eliminiraju se vrtlozi, konfliktne
struje koje uzrokuju uznemirenja, to nekoherentno duhovno stanje
transformira u neto analogno koherentnoj laserskoj svjetlosti,
71

Dragulj u lotosu

usmjerenoj i frekvencijski ogranienoj. Iz pozicije klasine yoge

po Patanaliju, to se tumai kao umirenje mentalnih vrtloga (vrtti)
u duhovnoj supstanciji (itta). Iz pozicije tantrike upaniadske
yoge i njene anatomije akri i nadija, rezultat je povlaenje
energetskih struja iz ida i pingala nadija, njihovo saimanje u
suumni, te stabilnu, koherentnu energetsku vibraciju svih akri u
njihovom istom, savrenom stanju. To je, u osnovi, praksa koja
ima za cilj oienje i harmoniziranje energetskog sustava na
"noti" vrne anahate. Iz pozicije napredne yogijske prakse, kakva
je bila poznata indijskim i tibetanskim tantricima, jasno je da je cilj
Budinog nauka inicijacija u varu, odnosno harmonizacija niih
elemenata do toke njihove spontane sublimacije u vioj duhovnoj
supstanciji. Taj koncept vare razvijen je u himalajskim tantrikim
kolama, a prvenstveno u tibetanskoj koli Varayana budizma.
Koncept vare je toliko stran obinom ljudskom iskustvu, da
predstavlja internu tantriku "tajnu", gdje svi pojmovi postaju
trenutno jasni yoginu iniciranom u varu, dok obini neinicirani
ljudi uope nisu u stanju shvatiti o emu se tu radi, budui da nisu
iskusitelji te posebne, nove kvalitete svijesti koja se razvija
praksom. Primjerice, prosvjetljeni tantriki uitelj se u tekstovima
naziva "varaarya", to je intuitivno razumljivo iniciranima,
budui da oznaava osobu ija je dua nainjena od vare i iji
nauk manifestira to stanje, ali onima kojima to stanje nije poznato
termin je potpuno nejasan i proizvoljan. Isto vai i za termine
poput varasattva, varapani i padmasambhava. Vara je
simboliki prikazana kao praznina (sunyata) iz koje emaniraju dva
lotosova cvijeta s osam latica. Jedan predstavlja nirvanu, a drugi
samsaru. Vara je, dakle, stanje relativnog Apsoluta, nirvane u
samsari. Vara (doslovno "grom" ili "dijamant") je dragulj u lotosu
(simbolu Bude): "mani padme". Om, Mani Padme, Hum. Iz
Apsoluta vara u relativnom, Buda u tijelu.
Cilj tantrikog budizma je dakle inicijacija u varu.
72

Budizamobogovima,svijetui
Stvoritelju

73

Dragulj u lotosu

Stav Bude o bogovima je jednako radikalan kao njegov stav o

prirodi due. Naime, Buda ne negira postojanje bogova, demona i
duhovnih svjetova. Njihovo postojanje smatra jednako stvarnim
kao postojanje ovog svijeta. Ali, za razliku od vedske religije, koja
bogove smatra viim biima, Buda ih smatra zabludjelim
jadnicima nesvjesnim svojeg stvarnog poloaja, koji se nalaze u
poziciji vrlo nalik ljudskoj. Naime, Buda smatra da su bogovi
smrtni jednako kao i ljudi, samo to zbog svojeg velikog ivotnog
vijeka toga nisu svjesni, odnosno smrt i patnja im se ne nabijaju na
nos na svakodnevnoj bazi kao ljudima. Isto tako, zbog svojih
duhovnih fluktuacija oni pate jednako kao ljudi zbog svojih; istina,
osloboeni su materijalnih bolesti i nedaa, ali duhovne bolesti i
nedae poput gnjeva, mrnje, straha i slinog more ih na jednaki
nain kao ljude. Zbog toga i bogovi i ljudi imaju u osnovi isti
problem, s tim da su ljudi u boljoj poziciji zato to je njihov
problem uoljiviji i koncentriran u krai ivotni vijek, tako da je
vjerojatnije da e neto poduzeti i postii budastvo.
to se tie porijekla svemira, Buda odgovara: "koga briga". Svemir
postoji takav kakav je, mi smo u poziciji u kakvoj jesmo, i sad se iz
nje treba vaditi. To je analogno situaciji u kojoj padne u rupu i
slomi nogu. Koga briga za to tko je iskopao rupu i kakvom
lopatom? Bitno je izai iz rupe i sanirati povredu, te ne padati u
rupe u budunosti.
to se tie molitvi i rtvi bogovima, pozicija budizma je takoer
radikalna, i okree "konvencionalnu mudrost" naglavake. Naime,
konvencionalna mudrost vedske religije govori da ljudi bogove
odravaju na njihovoj uzvienoj poziciji rtvama, a zauzvrat
bogovi ljude pomau u njihovim djelatnostima.
Budizam iznosi zanimljivu primjedbu: ako vi svojim rtvama
odravate bogove na njihovoj uzvienoj poziciji, mislite li doista
74

Budizam o bogovima, svijetu i Stvoritelju

da e vam bogovi dopustiti da napustite svoju poziciju vezanosti u

kojoj im rtvujete, i postignete budastvo? U trenutku kad poelite
postii osloboenje, ti isti bogovi koje ste hranili molitvama i
rtvama postat e vam neprijateljima, i radit e sve to mogu kako
bi vas obeshrabrili u dharmi i vratili u poziciju u kojoj ste
energetski izvor koji ih hrani. Prema tome, sve molitve i rtve
bogovima su zapravo rad u korist vlastite tete, barem na duge
staze, jer jaate vlastite tamniare. Kako biste se oslobodili iz
tamnice, morat ete na kraju, nakon to ste sve ostalo ve porazili,
nadjaati jo i bogove, koji su narasli debeli i ugojeni od vaih
rtvi. To je Budi bilo poznato iz iskustva s Marom, demonom u
ijoj vlasti je ovaj svijet. Taj je prvo na akyamunija digao kuku i
motiku da ga sprijei u postizanju budastva, a kad je akyamuni
postao Buda, onda mu je rekao "ok, super, postao si Buda, a sad
bjei i ne smetaj mi", u smislu, izgubio sam jednoga, ali jo imam
cijelo stado koje mirno pase u snu neznanja i ne bi mi odgovaralo
da im ovaj propovijeda ideologiju od koje bi se i oni probudili.
Dakle, bogovi su u osnovi smetnja, i tetno je baviti se njima. Sva
duhovna energija koju investiramo prema bogovima jaa lance koji
nas veu za ovaj svijet, i koncept "predanosti Bogu" je u osnovi, iz
pozicije budizma, jednako koristan za izbavljenje koliko je
predanost tamniarima korisna za izlazak iz zatvora. Predanost
bogovima je korisna za ugodan boravak na ovom svijetu, ali
apsolutno je kontraproduktivna za izbavljenje iz njega. Jedini
koristan stav koji netko moe imati prema bogovima je
ravnodunost. Nisu korisni za postizanje prosvjetljenja, istina o
prirodi svijeta je poznata kroz etiri plemenite istine, poznata je
dharma, odnosno plemeniti osmerostruki put, toga se treba drati, i
rezultat je izbavljenje. to se tie Boga Stvoritelja, Buda je prema
takvom biu posve ravnoduan; naime, svijet nije dobro mjesto,
njegova svojstva su takva da se iz njih treba izbaviti, i zato bi
stvoritelj takvog svijeta zavrijedio tovanje? Ima li svijet stvoritelja
75

Dragulj u lotosu

ili ne, iz ljudske pozicije je jednako nebitno kao pitanje je li rupu

na cesti iskopala kia ili ljudi. Ako si pao u rupu, mora se iz nje
izvaditi, a zvati u pomo onoga tko je tu rupu iskopao nije
pretjerano mudro.
Koje je miljenje Bude o ovom svijetu? Buda ga smatra idealnim
za postizanje budastva. Naime, taj svijet je tako apsolutno
neugodan i patnja je na njemu tako sveprisutna, da je smatrao
nemoguim bijeg u samozavaravanje kakvo je mogue na
svjetovima bogova. Isto tako, ljudsku egzistenciju je smatrao
idealnom i stoga to ovjek posjeduje inteligenciju potrebnu za
prepoznavanje vlastite nezavidne pozicije i potrebe za
izbavljenjem. Akutnost i sveprisutnu narav patnje na ovom svijetu
Buda dakle vidi kao prednost, jer ovaj svijet razotkriva principe
koji bi drugdje mogli ostati sakriveni, a ipak nije toliko gadan kao
pakao, gdje je izbavljujue djelovanje nemogue, i mogue je
samo bespomono trpjeti bol dok se ne utroi karma koja vas vee
za to mjesto. Buda dakle smatra da je svijet kao takav jako gadno
mjesto s kojeg se treba maknuti to je prije mogue, ali prije toga
treba iskoristiti gadnu narav ovog svijeta za prepoznavanje
problema i rjeenja, te postizanje budastva, koje e znaiti
nadilaenje ne samo ovog svijeta, nego i suptilnijih svjetova sa
suptilnijim zamkama.
Kao ilustraciju odnosa budizma prema bogovima navodim jedan
vic iz pali kanona (Kevaddha Sutta) koji jako dobro ilustrira stvar.
Jedan redovnik je razmiljao o metafizikom problemu kojeg nije
mogao rijeiti, pa je redom zazivao i pitao sve bogove, i nijedan
mu nije mogao odgovoriti. Na kraju je doao do samog Brahme,
Stvoritelja Svemira, i pitao ga: "Gdje se etiri elementa gase i ne
ostavljaju traga?".

76

Budizam o bogovima, svijetu i Stvoritelju

"Ja sam Veliki Brahma, Vrhovni, Svemoni, Svevidei, Vladar,

Gospodar svega, Upravitelj, koji svima daje njihovo mjesto,
Pradrevni Otac svega to jest i to e biti", odgovori mu Brahma.
"Neka je sve tako to kae, prijatelju, ali nisam te pitao tko i to si
ti, nego gdje se etiri elementa gase i ne ostavljaju traga?",
odgovori mu redovnik.
Brahma ga uzme za ruku i odvede na stranu pa mu veli, "Ovi
bogovi ovdje misle da ja sve znam pa ti nisam odgovorio pred
njima, da ih ne zbunjujemo, jer ne znam koji je odgovor na tvoje
pitanje. Nego da mi potraimo Budu, on zna."
Odgovor na pitanje je, dakako, vara.

77

Dragulj u lotosu

Mahayana

78

Mahayana

Posljednja Budina poruka uenicima pred smrt glasila je

"Zapamtite: svi agregati su nepostojani. Teite ka osloboenju
marljivo i ustrajno".
to to zapravo znai? Koje su konzekvence Budinog nauka i
svjetonazora?
Budin nauk nosi nekoliko bitnih pouka. Prva pouka je pouka o
nepostojanju arobnog tapia u vidu boga, magijskog obreda ili
vanjske sile, koji e rijeiti sve nae probleme. Naa "dua" je
karmiki agregat, sainjen od tvari svih naih odluka, slijepljenih
zajedno kohezivnim silama meu pojedinim elementima. Ako se
taj agregat raspadne, privid kontinuiteta postojanja due naglo
prestaje. Dakle razvijanjem pozitivnih emocija i mentalne
koherentnosti treba stabilizirati vlastitu duu, tako da njeni
fragmenti ponu raditi usklaeno. Dugotrajnim usmjerenim
naporom tvar due se transformira, i amorfna materija agregata
koja na poetku lii na beton povezan slabanim vezivom
transformira se u blok jedinstvene, homogene tvari. Kad je
proienost due potpuna, dolazi do utrnua etiriju elemenata u
vari, to je kljuna toka transformacije karme, na nain slian
onome na koji se grafit pod visokim tlakom transformira u
dijamant. Prosvjetljenje, po Budi, predstavlja kulminaciju
dugotrajnog procesa transformacije karme, odnosno karmikog
agregata koji tvori "duu".
Prosvjetljenje, kako ga definira Buda, apsolutno nije neto to se
nalazi u potencijalu svih bia, a pogotovo nije izvjestan dogaaj
koji je samo pitanje vremena. Prosvjetljenje je potpuno neizvjestan
dogaaj, slabo vjerojatan, koji je praktiki nemogue postii
sluajno, i netko moe biti na poziciji Indre ili Brahme a da nije
prosvijetljen. Stanje vare, relativnog apsoluta, stanje koje spaja
nirvanu i samsaru, transformacija etiriju elemenata u peto stanje,
79

Dragulj u lotosu

te njihovog gaenja bez traga koji bi se mogao ponovo roditi,

radikalni je iskorak. To nije neto to e vam se sluajno desiti kad
se spotaknete ili razbijete vr s vodom. Dijamant nije neto to e
vam se sluajno desiti, to e nastati ako kruh ostavite predugo u
penici, ili to moete dobiti ako probudite kisik iz sna. Da biste
napravili dijamant, morate tono znati to radite i to raditi dugo
vremena, djelujui na komad grafita, dakle tvar koja ve posjeduje
veliku istou i sastoji se samo od one vrste atoma koja vam je
potrebna, dok on pod utjecajem velike temperature i tlaka ne
promijeni atomsku strukturu iz amorfne u kristalnu. Dakle da biste
proizveli dijamant, nije dovoljna bilo kakva materija, nego morate
imati isti amorfni ugljik i onda na njega djelovati velikom silom
na tono odreeni nain dovoljno dugo.
Dakle, prosvjetljenje u Budinom nauku nije prekopavanje u
perspektivu brahmana, kako to nauava vedanta. Prosvjetljenje nije
stanje "Jednog" koji je "isti u uenom brahmani, kravi, psojedcu i
psu", kako nauava Gita. Budu nita od toga ne zanima. On bi na
takve stvari odgovorio ovako:
"Dragi Krina, ak i da je sve tako to kae, raa li se ponovo
karma koja ini razliku izmeu uenog brahmane, krave, psojedca
ili psa, ili brahman o kojem tako oduevljeno pie?" Krina bi mu
odgovorio: "Dakako, raa se karman. Brahman niti se raa, niti
umire." Buda bi nato rekao: "Ukoliko se ponovno raa karman,
tada je u sferi karmana potrebno postii transformaciju koja e
sprijeiti ponovno roenje. Karmiki agregat podloan je patnji,
bolesti, smrti i ponovnom roenju, i to potpuno neovisno o
njegovoj relaciji s brahmanom, koji se pod utjecajem prividnog
kontinuiteta postojanja poznatog pod imenom ivan opaa kao
iluzorni entitet po imenu atman. Tek utrnuem karme prestaje
mogunost ponovnog roenja. Zbog toga je sva nastojanja za
osloboenjem potrebno usmjeriti prema sferi transformacije
80

Mahayana

karme, a aktivnosti usmjerene prema postizanju prekapanja

perspektive iz pozicije ivana u poziciju brahmana treba smatrati
beskorisnima za osloboenje, jer neovisno o perspektivi vezanosti
opstaju." S time bi se Krina morao sloiti, i ostao bi kraj Bude kao
njegov uenik.
Buda uvodi princip kritinih uvjeta potrebnih za prosvjetljenje.
Kao prvo, netko mora biti barem u ljudskom tijelu, i mora imati
adekvatnu razinu pameti da bude u stanju shvatiti njegov nauk.
Intelektualni dio nauka je jako bitan, i Buda jako apelira na razum.
To je stoga to istoa i pribranost intelekta predstavljaju jak
indikator postojanja ostalih uvjeta za prosvjetljenje. Sabran i jak
um znak je visoke kohezije karmikog agregata, dakle to je znak
da je dua ve dosta zrela, da se ne sastoji od mnotva labavo
povezanih fragmenata meu kojima postoje trzavice, nego od
jednog monolitnog komada karmike tvari. Defragmentacija i
homogenizacija karmikog agregata proces je koji nastaje uslijed
njegovanja vrlina kroz dulje vrijeme, obino kroz vie inkarnacija.
Sabran i jak um je dakle indikator svih tih stvari.
Drugi bitan faktor je sposobnost za prepoznavanje istine Budinog
nauka. Osobe koje nisu zrele naprosto nee imati probleme za koje
je Budin nauk rjeenje. To je kao da nepismenom ovjeku idete
objanjavati koja je najbolja olovka. Njemu to ne znai nita,
olovku bi koristio eventualno za kopanje nosa. Dua nedovoljne
kvalitete (dakle veliine, homogenosti i profinjenosti po etiri
elementa) dakle nee imati suptilne interese, nego e se baviti
stvarima poput drutvenog ugleda, posjeda, razmnoavanja i
ugode. Tu dakle postoji kritina masa, isto kao to u neurologiji
postoji odreena kritina masa neurona nakon koje se javlja
samosvijest. Mozak s premalo elemenata naprosto nije u stanju
stvoriti adekvatnu razinu sloenosti struktura. Rei da je
samosvijest sudbina svih bia naprosto je pogreno - neko bie se
81

Dragulj u lotosu

moe milijardama godina inkarnirati uvijek u tijelu jednostanine

alge i ne ostvariti apsolutno nikakav napredak, isto kao to se neki
atom vodika moe nalaziti u istom oblaku meuzvjezdanog plina
od velikog praska pa do kraja svemira, kakav god on bio, dok neki
drugi atom vodika moe evoluirati u sve kompleksnije forme,
spajajui se s drugim atomima vodika u procesu fuzije,
eksplozijom zvijezde biti raznesen u meuzvijezdani prostor gdje
e se pomijeati s meuzvjezdanim plinom od kojeg e nastati
zvijezda i njen planetarni sustav, i na nekoj planeti kao atom
ugljika sudjelovati u sve sloenijim molekulama i oblicima ivota.
Od dva potpuno ista protona, jedan moe ostati u istom stanju od
poetka do kraja svemira a drugi se moe nalaziti u nekom od
ugljikovih atoma vae DNA ili u olovnoj plombi u vaem zubu.
Isto tako, neki fundament karmike tvari moe ostati u
primordijalnom stanju milijardu godina, dok drugi, njegov
blizanac, moe zajedno s drugim slinim fundamentima stupati u
relacije i tvoriti kompleksnije organizacijske forme. Onaj prvi
fundament se moe reinkarnirati kao ista vrsta bakterije milijardu
godina, dok onaj drugi ne samo to mijenja tijela od jednostavnijih
prema sloenijima, nego vjerojatno stvara evolucijski pritisak
prema uslonjavanju fizikih tijela bia kako bi si stvorio
adekvatne uvjete manifestacije elja i potencijala. Tako taj drugi
komad karmike tvari napreduje, izgrauje sve sloenije duhovne
strukture, sve dok ne doe do odreene kritine mase zrelosti, kad
posjeduje istovremeno veliinu, homogenost i suptilnost dovoljnu
za duhovni iskorak u varu, u kvalitativnu promjenu duhovne tvari
analognu promjeni grafita u dijamant. Karmika evolucija dakle
nije nikakva nunost. Ponovno raanje karme je nunost, ali
evolucija nije. Evolucija je stvar izbora, i privilegija je rijetkih.
Zbog tog razloga rani budizam smatra da su etiri plemenite istine
napredni nauk najvieg reda veliine, koji na intelektualnoj razini
razotkriva prirodu cjelokupnog mehanizma duhovne egzistencije i
rijetkim biima dovoljno razvijenim da te istine shvate i primjene
82

Mahayana

omoguuje iskorak iz slijepog automatizma patnje u prosvjetljenje.

Trei bitni preduvjet za shvaanje Budinog nauka je emocionalna
istoa. To je pojam koji je jako teko opisati budui da je
emocionalna istoa razmjerno rijetka stvar na ovom svijetu, ali u
osnovi, emocionalna istoa je sposobnost za doivljavanje
emocija koje su jasne, koje slijede iz predmeta, koje ne stvaraju
vezanosti, koje nisu voene vlastitim interesom i koristoljubljem, i
koje imaju temelj u opem, univerzalnom konceptu dobra i vrline.
To u osnovi znai da e osoba istih emocija initi dobro zato to
tako treba - ne zbog vlastite percipirane koristi. Takva e osoba
osjeati ljubav prema onome to je dobro i lijepo, ali ta se ljubav
ne pretvara u potrebu za kontrolom i posjedovanjem.
Pojednostavljeno, to znai da e ta osoba osjeati estetsko
zadovoljstvo kad vidi lijepu kuu, lijep auto ili lijepu enu, bez
obzira to nisu njegovi, i ne osjea nikakvu zavist prema onima
koji ih imaju, i to potpuno neovisno o tome to ih on nema. Dakle
estetski osjeaj iste osobe neovisan je o posjedu - njemu je lijep
auto lijep auto, neovisno o tome iji je. ovjek prljavih emocija e
rei da je lijep auto ruan ako ga vozi osoba kojoj je zavidan, rei
e da je lijepa ena runa ako nije njegova, i rei e da je dobra i
istinita misao loa i laljiva ako nije njegova, ili ako je njenom
izricatelju zavidan. iste emocije su liene takvih egoistinih
koloracija. Kad osoba istih emocija eli rei da joj se neka osoba
ne dopada, nee po asocijaciji kritizirati njen auto, stan, enu,
djecu i kune ljubimce, nego e prepoznati tono to joj se ne
dopada i to kritizirati. Takav stav je, izmeu ostalog, rezultat
budistike analize, odnosno razdvajanja emocija od predmeta, te
razbistravanja unutarnjeg duhovnog prostora.
Budizam je, dakle, put progresivnog poveavanja istoe, jasnoe,
nevezanosti i duhovne tonosti. Budizam nije arobni tapi: u
njemu ne postoji krtenje, u njemu nema spasitelja koji e otkupiti
83

Dragulj u lotosu

vae grijehe. Vaa osobna duhovna istoa je va posao; od toga

vas nitko ne moe amnestirati, niti biste to eljeli. Buda vam moe
pokazati dharmu, ali sav posao razvoja vrlina i uklanjanja mana je
na vama.
Netko e rei kako je taj nauk elitistiki. Dakako da jest.
Egalitarizam bia postoji u patnji, dakle sva pate, ali nisu sva
sposobna prestati patiti. Po nauku budizma, patnja je biima
naprosto neizbjena dok ne razviju dovoljno pameti da uoe
problem i primjene rjeenje. Prije no to je netko ustanovio narav
svojih vezanosti, on e ih smatrati dobrim stvarima, a ukoliko bi
mu ih netko pokuao oduzeti, reagirao bi strahom, gnuanjem i
agresivnou. Nezrela dua naprosto ne vidi problem u vezujuim
stvarima koje uzrokuju patnju, i patnju smatra tek neeljenom
posljedicom ostvarivanja eljenih stvari, posljedicom koju je
sigurno mogue izbjei ukoliko se idui put bolje potrudi. Nezrela
bia, dakle, smatraju da je patnja neto to se deava "luzerima",
onima koji nisu dovoljno vjeti da je izbjegnu, i nakon svakog
neuspjelog ivota u ivom pijesku svijeta srljaju opet u isti ivi
pijesak, mislei kako e ovog puta napraviti bolje, kako nee raditi
iste greke, kako e izbjei patnju i postii zadovoljstvo. To se,
dakako, nikad ne deava, zato to je patnja inherentna samoj naravi
svijeta i nainu na koji karma funkcionira, ali to nezrela bia ne
razumiju. Nezrela bia misle da je patnja rezultat njihovog ili tueg
propusta ili pogreke.
Dakako, kako to obino biva prilikom transformacije elitistikog
nauka u masovnu religiju, izvorni koncepti budizma bili su
presofisticirani za generalni korpus sljedbenika, koji nisu znali to
bi s tom teorijom poeli. Buda je u formiranju svojeg nauka ciljao
na mali broj dovoljno naprednih uenika koji e biti u stanju
shvatiti njegov nauk o nirvani, i formirao je redovniki pokret.
Sumnjam da mu je ikad palo na pamet kreirati masovnu religiju u
84

Mahayana

kojoj e veina sljedbenika prakticirati par rituala i na temelju toga

se nazivati budistima. Isto tako, sumnjam da je Isus imao namjeru
kreirati religiju kojoj je prva asocijacija vezana uz njegovo
uskrsnue od mrtvih uskrnji zec. Ipak, te stvari su nastale logikom
stvari.
Transformacija etiriju elementa i njihovo utrnue u vari iznimno
je intangibilan i ezoterian koncept kojeg u iskustvu ima samo
nekolicina prosvijetljenih. Oni koji su proli taj proces, ne mogu ga
objasniti onima koji nisu, jer se radi o kvalitativnoj transformaciji
svijesti, a ne o duhovnom iskustvu. Duhovno iskustvo je, recimo,
kad se kreete kroz tunel prema svjetlu i onda vidite neko bie. To
iskustvo moe imati transformirajuu kvalitetu, ali u osnovi je to
samo iskustvo, to znai da ste prije i poslije u osnovi ista osoba.
Ali vara, vara je neto drugo. Vara je u duhovnosti kao kad
oekujete Djeda Mraza s poklonima, koji e s vama razgovarati iz
pozicije emocija i relacija "dobar-zloest", i onda vas netko
pretvori u vanzemaljca koji ima potpuno drugaiji hardver za
emocije, nema lijezde koje izluuju hormone koji uzrokuju
emocije na koje ste vi navikli, i sve je kompletno drugaije od
svega o emu ste ikad itali, za to ste ikad uli, o emu niste nikad
uli da priaju "duhovni uitelji", u emu nema ljubavi, nema
religijskih koncepata, ali ima stvari koje po prvi put vidite, za koje
nemate imena, prema kojima su sve ljudske emocije i misli kao
magla u usporedbi s planinom od dijamanta osvijetljenom
gromovima iznutra, gdje su grom i dijamant ista tvar u razliitim
analogijama. Umjesto misli i osjeaja, imate tvrdo svjetlo bez misli
i osjeaja, s tvrdoom, irinom i jasnoom svijesti kakva ja
nezamisliva u ljudskom iskustvu, i kad biste mogli misliti, mislili
biste neto na temu "Dorothy, ovo ti vie nije Kansas, ali isto tako
nije ni Oz". Ali od toga se ne da napraviti ljudska religija. Buda je
bio pametan pa nije ni pokuavao. On je dao upute kako se do
takvog stanja dolazi, i to je zapravo najbolje to je mogao
85

Dragulj u lotosu

napraviti. Ali nakon par stoljea, tamo gdje je on mudro stao, tamo
su drugi ispunili vakuum kreiranjem religije oko ljudske
emocionalnosti, objanjavajui "stvarno znaenje" Budinog nauka,
a zapravo ga ukidajui i nadomjetajui derivatom kasne vedante.
Tako je nastala mahayana.
Mahayana je, u osnovi, "budizam za svjetinu", koji unato tome
to se radi o proizvodu iroke potronje golica ego sljedbenika
tvrdnjom kako se radi o istinskom, najdubljem Budinom uenju,
koje je sakriveno svima osim rijetkim posebno upuenim
pojedincima.
Kao obiljeja ideologije mahayane obino se navodi sljedee:
univerzalizam; koncept po kojem e sva bia postii
nirvanu, odnosno po kojem je nirvana inherentna svim
biima;
bodhisattva; koncept po kojem arhat (prosvijetljeni Buda)
nije konani cilj duhovne evolucije nego je to prijelazno
stanje do bodhisattve, koji se uslijed suosjeanja prema
biima ponovno raa sve dok sva bia ne postignu
nirvanu;
upaya (oportunistiki pristup); stav po kojem se za
prosvjetljenje mogu iskoristiti sva sredstva koja stoje na
raspolaganju i sve prilike koje se ukau;
uvoenje sloene hijerarhije rajskih svjetova i koncepata
molitve, zagovora i blagoslova; ukida se koncept
izbavljenja vlastitim snagama i uvodi se svjetini ugodniji
koncept spasenja i spasitelja;
uvodi se koncept neunitivog atmana, pod drugim imenom
- "narav Bude", koji se nalazi u svim biima. Budastvo se
dakle potpuno redefinira, od kvalitativno novog stanja
86

Mahayana

koje mogu razviti tek rijetki pojedinci, u univerzalno

prisutno stanje koje se nalazi u svim biima u latentnoj
formi, samo ga treba razotkriti;
prosvjetljenje se definira kao prana paramita, stanje
prosvijetljenog uvida u kojem se kao vlastita narav uvia
narav Bude, to je u osnovi identino konceptu
prepoznavanja atmana kao brahmana u stanju samadhija.

Ukratko, mahayana je neto to izgleda kao budizam, a zapravo je

kombinacija vedante i svih racionalizacija na teme zato nije
dobro postii prosvjetljenje, te kako vezanost proglasiti veom
vrlinom od slobode. Idemo, dakle, redom odgovoriti na nauk
mahayane.
Kao prvo, koncept univerzalnog potencijala za dostizanje nirvane
potpuno je nebudistiki. Kad bi nirvana bila inherentna stvarnost
bia, onda bi se o tome moglo govoriti, ali u budizmu nema ni
govora o tome. Budizam govori o tome da je patnja inherentna
stvarnost bia i stvarna narav njihove egzistencije. Nirvana je
proizvod najvieg stupnja zrelosti, a ne otkrivanje nekog oduvijek
postojeeg a skrivenog stanja. Karikirano, nirvana je stanje u
kojem breskva dozrije i otpadne sa stabla; govoriti o zreloj breskvi
kao o neemu to u sakrivenoj formi boravi u cvijetu breskve
predstavlja pogreku. Inherentna stvarnost bia je samsara, vjeiti
kota raanja i umiranja pogonjen vezanostima i projekcijama,
nainjen od tvari patnje.
Kao drugo, Budin nauk ne poznaje koncept bodhisattve i protivan
mu je. Bilo kakve racionalizacije koje odgaaju ulazak u nirvanu
treba odbaciti. Nirvana je neizvjestan cilj beskrajne vrijednosti,
kojeg je iznimno lako promaiti a posve je nevjerojatno da emo u
87

Dragulj u lotosu

iduem ivotu imati drugu priliku. Prilika za prosvjetljenje je neto

to se rijetko ukazuje, i treba je smjesta iskoristiti. Koncept
odricanja od nirvane kako bi se vodilo druga bia u samsari
potpuna je ludost. Naime, bie koje nije prolo transformaciju u
varu, koje nije formirano utrnuem etiri elemenata u vari, dakle
koje nije nirvana u samsari, nema nikakve sposobnosti voditi druge
u nirvanu. Njegova kvaliteta svijesti je u osnovi ista kao kvaliteta
svijesti ostalih bia samsare, i njegov pokuaj da vodi druge je kao
da slijepac hoe voditi slijepce. Osim toga, takav pokuaj moe biti
obojen egoizmom, to elja da se vodi druge obino jest, koliko
god takav egoizam bio zamaskiran kao suosjeanje i
velikodunost. Zbog toga moe doi do zaprljanja duhovne
supstancije po etiri elementa to negira mogunost prosvjetljenja.
Isto tako, ukoliko nije uao u nirvanu, odnosno proao
transformaciju vlastite duhovne supstancije, yogin ne moe znati
da je njegova razina postignua stvarno rub nirvane a ne nekakav
privid na samom poetku puta. Takoer, budui da je cijela dharma
nainjena od tangencijalnog odmaka od samsare, nije mogue
nauavati dharmu ukoliko nisi njeno utjelovljenje, dakle ukoliko
nisi tangencijalno odmaknut od samsare. Zakljuak je da je
koncept bodhisattve posve pogrean, i da svako odvraanje od
nirvane, bez obzira koliko ono bilo racionalizirano kao
suosjeanje, predstavlja duhovni pad i aspekt samsarikog
ponaanja. Bodhisattva, dakle koncept uitelja svijeta koji
poduava dharmu a da nije uao u nirvanu, predstavlja potpunu
pogreku u razmiljanju. Jedino punina nirvane prisutna u samsari
moe funkcionirati kao magnet koji privlai druga bia u nirvanu.
Jedino savreni Buda, arhat koji je ista vara, moe u jednom od
njenih stanja povezivanja samsare i nirvane (varasattva, varapani
i padmasambhava) manifestirati savrenu narav dharme. Prije
inicijacije u varu, uiteljevanje znai gubitak koherencije vlastite
karmike supstancije, povezivanje s tuim karmikim momentima
i, najvjerojatnije, duhovnu disocijaciju. Dakle, ne samo da "put
88

Mahayana

bodhisattve" ne ubrzava dolazak do prosvjetljenja, nego u pravilu

znai duhovnu smrt praktikanta, ija e se dua raspasti ukoliko se
povee s drugima prije inicijacije u varu. Tek inicijacijom u varu
postie se vii red duhovne tvari, definira se vlastitu egzistenciju
na veem redu veliine od osnovna etiri elementa, i postie se
neovisnost o stanjima etiri elementa, ukoliko se dotine nastavi
koristiti radi produljene fizike inkarnacije radi poduke drugih.
Tek uitelj nainjen od vare, varaarya, ima distancu u odnosu
na momente unesene od strane uenika koji ga spaavaju od
kontaminacije i razbijanja njegove duhovne tvari. Neprosvijetljeni
dakle nikako ne smiju stupati u odnose uiteljskog tipa jer je to
apsolutno fatalno.
Kao tree, koncept duhovnog oportunizma, u smislu da koristi to
ti stoji na raspolaganju, u osnovi je posve korektan, ali isto tako
otvara ogroman prostor za proglaavanje vezujuih stvari i
disciplina spasonosnima, pa ga treba uzeti s velikom mjerom
opreza.
Kao etvrto, da je Buda mislio da se molitvama, zagovorom
svetaca, blagoslovom bodhisattvi i slinim metodama moe postii
nirvana, to bi zasigurno negdje spomenuo. Umjesto toga, govorio
je da se prosvjetljenje postie samo i iskljuivo vlastitim snagama i
nikakvim vanjskim utjecajima. Prosvjetljenje je rezultat unutarnje
duhovne transformacije i nema veze s vanjskim utjecajima.
Roenje na ovom ili nekom drugom svijetu u tom je smislu
nebitno, isto kao i molitve, zagovori ili kletve. Buda je postigao
prosvjetljenje unato tome to su ga kleli, napadali i pokuavali
obmanuti Mara i svi njegovi demoni. Prema tome vanjske sile su
nebitne za prosvjetljenje i oslanjanje na njih predstavlja zabludu i
zastranjenje.
Kao peto, da je narav Bude prisutna kao latentna narav svih bia,
89

Dragulj u lotosu

onda bi Buda to rekao, a ne bi rekao suprotno: da u biima nema

nieg vjenog, da su ona karmiki agregati i da je prosvjetljenje
potpuno novi element, dostupan samo rijetkim zrelim osobama.
Koncept sveprisutne naravi Bude u svim biima je rezultat
unoenja elemenata kasne vedante u budizam, ime se zatvara
svojevrsni krug na kojem je rana vedanta posudila koncept karme
iz ranog budizma, razvila svoju teoriju oko toga, a kasni budizam
usvaja elemente te teorije prepoznajui ih kao dobre, ali ne
razumijevajui njihovu fundamentalnu razliitost od Budinog
izvornog nauka, te se tako vedanta i budizam u toj toki
hibridiziraju i stvaraju razliite ogranke, najznaajniji od kojih su
varayana, tantrika kola budizma koju je izvorno na Tibet, Butan
i okolna podruja u osmom stoljeu donio redovnik
Padmasambhava, te advaita vedanta koju je u isto vrijeme po Indiji
propovijedao ankaraarya. To razdoblje s jedne strane predstavlja
samu krunu ljudske misli, a s druge strane predstavlja razdoblje
mijeanja izvornih filozofija do neprepoznatljivosti, gdje svaki
nastali hibrid za sebe tvrdi da je "pravo, autentino, vjeno i
praizvorno znanje", kako to obino i biva.
Kao esto, redefiniranje prosvjetljenja kao stjecanja uvida umjesto
transformacije karmikih elemenata predstavlja ozbiljan problem, i
za razliku od prethodne toke, gdje hibridiziranje vedante i
budizma ima dobrih posljedica, ovdje su posljedice redom loe.
Naime, umjesto sustavnog rada na transformaciji, ovdje se po prvi
puta u povijesti budizma uvodi koncept zen-prosvjetljenja, kao
koncepta naglog shvaanja, poput munje koja propara nono nebo.
Dakako, to je posljedica unoenja koncepta brahmana u budizam,
dakako pod drugim imenom, jer je jedino u tom kontekstu mogu
koncept paranja povrne, iluzorne svijesti i poniranja u dubinu koja
se nalazi ispod. U vedanti i yogi se to zove samadhi, spoznaja
atmana kao brahmana, ali Buda, ukoliko i zna za brahman, a po
svoj prilici zna, namjerno ne govori o iskustvu brahmana kao
90

Mahayana

bitnom, jer ono predstavlja samo distrakciju. Iskustvo brahmana

nema nikakav utjecaj na karman, budui da mu je
transcendentalno. Karman tim iskustvom ostaje nedirnut, sva
karmika energija je i dalje ovdje, nije se ni potroila ni nestala, i
povratkom iz iskustva karman nije "nestao, sasvim nestao" kako to
veli pranaparamita hrdayasutra, nego se samo svijest privremeno
izvlai iz karmana u "mjesto" na kojem ga nikad nije ni bilo, u
transcendentalni brahman koji "niti djeluje, niti uzrokuje
djelatnosti", kako to veli Krina. Ali taj brahman je simultano
postojei s karmanom, i jedno ne dokida drugo. Karman nije
mogue rijeiti na "klik" niti trikovima svijesti, nego ga je
potrebno transformirati do vare, i to je jedina bitna stvar i jedina
garancija osloboenja. Ulazak u stanje brahmana daje jedinstvenu
perspektivu, ali ne proizvodi transformaciju svijesti i evolucijski
kvalitativni iskorak osloboenja iz svjetovnog kruga. Karman je taj
koji se reinkarnira, a ne atman/brahman, i to to se reinkarnira
treba transformirati, a ne se oslanjati na trikove.
Prilikom bilo kakvog pokuaja hibridiziranja vedante i budizma
treba, dakle, imati u vidu da vedanta i budizam nisu isti nauk i ne
govore iste stvari. Vedanta govori o transcendentalnom brahmanu
a budizam o karmi i uvjetima mogunosti osloboenja iz kruga
raanja i umiranja. Te dvije istine nisu nespojive, ali njihovo
nepravilno mijeanje moe dovesti do gubitka istine i jasnoe
svakog pojedinog nauka.
Mahayana sebe smatra velikodunim, irokim naukom koji je
"velika kola" u koja stanu sva bia, valjda za razliku od budizma
kao malih kola u koja stane samo par odabranih. U stvarnosti,
klasini budizam ima realistinu ideju o tome kako postii cilj koji
smatra vrijednim postizanja. Mahayana za poetak taj cilj ne
razumije (s iznimkom varayana kola koje imaju jako dobro
razumijevanje); budui da ga ne razumije, zamjenjuje ga drugim
91

Dragulj u lotosu

ciljem (zen-prosvjetljenje), koji takoer nije u stanju ostvariti

veina njenih sljedbenika, i onda umjesto svega toga stavlja crkve,
obrede i nadu da e vas spasiti neiji blagoslov i zagovor, jer im je
jasno da ne znaju to bi s vama poeli, pa vam vele da se molite
svecima ili vrtite molitvene mlinove, dok sveci za to vrijeme
umuju na temu "Ah, nakon milijun ivota stigao sam pred vrata
nirvane. Oslobodio sam se svih vezanosti i poela je transformacija
karmikog agregata koji sainjava moju osobnost u istu varu.
Spoznajem da je moja cijela osobnost bila sainjena od karmike
tvari, od vezanosti etiriju elemenata, koji se sada razlau ne
ostavljajui za sobom traga. Ali jao, uasa li! Zeleni bia u lokvi
kraj mene pati zbog neutjene ljubavi prema dvostaninim algama.
Gledajui njegovu patnju shvaam da se moram vratiti u svijet i
tamo ostati sve dok svi biai ne postanu Bude. Namjerno u se
zaglupiti da ne shvatim kako uvijek nastaju novi biai jer je izvor
karmike tvari nepresuan i ocean samsare je nemogue iscrpjeti.
Namjerno u se zaglupiti da ne shvatim kako neulaskom u nirvanu
pljujem u lice nauku Bude, koji je rekao da samo na tome treba
raditi. I u toki gdje se etiri nia elementa gase i transformiraju u
varu, ja u posluati svoje srce, etvrti od etiri elementa,
uspostaviti vezanost na tom elementu, odbaciti nirvanu, i tako
donijeti karmiki vezujuu odluku koja e zavezati moje karmiko
tijelo s nesagledivim posljedicama. Ali kad vidim biaa kako pati
za dvostaninom algom, shvaam da je moja odluka o odbacivanju
nirvane radi vezanosti za bia zapravo od iste glupe kvalitete kao
njegova vezanost za algu i zakljuujem da mi je bolje ui u
nirvanu, ali budui da sam donio karmiku odluku o odbacivanju
nirvane na maksimalnoj moguoj energetskoj razini, sad se mogu
jebat budui da vie nemam toliko visoku energiju na raspolaganju
da bih njome mogao ponititi tu vrstu odluke."
Ukratko, postoji naziv koji je Buda koristio kako bi oznaio velika
kola. On ih je zvao "samsara".
92

Duhovnakozmologija

93

Dragulj u lotosu

Budistika kozmologija je esto konfuzna i sastoji se od nagaanja

na temelju nepouzdanih tumaenja nekih Budinih rijei, te sinteze
razliitih izjava danih u razliitim kontekstima, od kojih je veina
vjerojatno metaforika i openita. Kasnije razrade pokuavaju sve
te izjave objediniti u jedan smisleni kozmoloki sustav, ali rekao
bih s ogranienim uspjehom.
Najbitniji aspekt budistike kozmoloke teorije je vertikalna
stratifikacija, odnosno klasifikacija svjetova po razini duhovne
suptilnosti njihovih stanovnika. Vertikalna udaljenost meu
svjetovima nije mjerljiva u stvarnoj fizikoj udaljenosti, nego kao
razlika u mentalnim stanjima. Dakako, nekima je taj koncept bio
previe apstraktan pa su uz takve "svjetove" dopisivali njihovu
udaljenost od zemlje u yoanama, to je posebno smijeno imajui
u vidu da se ne radi o fizikim svjetovima. Stratifikacija svjetova je
dakle od sline vrste kao stratifikacija valnih duljina svjetla
nastalih separacijom bijele svjetlosti: da je Buda znao za pojam
frekvencije svjetla, vjerojatno bi ga koristio u formiranju
metaforikih opisa. Ipak, treba imati u vidu da se veina
tradicionalne budistike kozmologije sastoji od praznovjerja,
budalatina i nagaanja, i da istinu treba traiti u generalnim
konceptima a ne u detaljima.
Prije nego pokuam uvesti nekakav red u sav taj kaos, napravit u
kratku sintezu budistike vertikalne kozmologije. Bitno je znati da
se tu radi o svjetovima etiri elementa, ispod vare, odnosno
osloboenja. Hinduizam bi te slojeve nazvao slojevima Prakrti:
Bezoblino podruje (arupyadhatu) nema prostorni smjetaj ali to
je domena najvee suptilnosti iskustva bogova koji su postigli
apsorpciju u bezoblinom kroz arupajhana meditacije. To podruje
se dodatno dijeli na etiri osnovna tipa:

94

Duhovna kozmologija

sfera niti opaanja niti neopaanja

sfera nepostojanja
sfera bezgranine svjesnosti
sfera beskonanog prostora
Oblino podruje (rupadhatu) je supstancijalno, dakle ima
prostorni smjetaj i neku vrstu tvarnosti. Navodi se izmeu 17 i 22
oblinih podruja. Bia u oblinim podrujima nisu podlona
ekstremima radosti i bola kakvima su izloena bia nieg sloja po
imenu kamadhatu, niti se razlikuju po spolu. Kad bie sa rupadhatu
sloja, npr. Brahma, poeli posjetiti neko bie u kamadhatu sloju,
mora poprimiti "grublji oblik" kako bi ostvarilo prisutnost na tom
sloju i postao vidljiv tamonjim biima. Jednako kao i u
bezoblinom podruju, bia oblinog podruja se dodatno dijele po
tipovima ovisno o meditacijama koje ih definiraju, s tim da su te
meditacije grublje, obline. Unutar oblinog podruja i neovisno o
njegovim podjelama postoji segment po imenu uddhavasa,
odnosno "isto obitavalite", u kojem ne borave obina bia koja se
tamo nalaze slijedom svojih zasluga ili meditativnih postignua,
nego iskljuivo sljedbenici dharme na putu ostvarivanja arhantstva,
koji su postigli stanje iz kojeg se ne moraju ponovo raati na niim
razinama, nego direktno iz "istog obitavalita" postiu
prosvjetljenje.
Podruje elja (kamadhatu) nastanjeno je biima koja se razlikuju
po stupnju sree, ali sva su u vlasti Mare i vezana osjetilnim
eljama, to uzrokuje njihovu patnju. Razina kamadhatu na svojem
vrhu sadri ugodne svjetove u kojima ive deve, "bogovi" nieg
profila. Ta pod razina je analogna Svargi, rajskom svijetu vedske
kozmologije, u kojem stoluje Indra, i dijeli se na slojeve:
Parinirmita-vaavartin, mjesto boravka deva koji imaju
95

Dragulj u lotosu

mo nad tuim kreacijama

Nirmanarati, mjesto deva koji uivaju u svojim kreacijama
Tusita, mjesto "radosnih deva", na kojem borave
bodhisattve prije fizike inkarnacije
Yama, "raj bez sukoba", u kojem deve ive slobodno u
zraku, i koji je najblie zemlji
Ispod toga, jo uvijek unutar podruja kamadhatu, nalazi se
podruje planine Sumeru, u koje su smjetena svakakva mitoloka
bia koja nitko nikad nema prilike vidjeti a koja se valjda smatralo
"bogohulnim" proglasiti nezbiljskima. To je u osnovi mjesto puno
vila, patuljaka, nimfi, zmajeva, goblina i slinih izmiljenih bia.
Ispod planine Sumeru nalazi se Zemlja, svijet ljudi, i ukoliko netko
ima poblema sa prihvaanjem ili odbacivanjem doslovne istinitosti
gornjih opisa, dovoljno je da pogleda glupave i mitoloke opise
dijelova ovog svijeta, koji bi barem trebao spadati u domenu
opipljivog i poznatog, pa da postane jasno koliki stupanj iste
fikcije i mitologije sadre opisi viih svjetova. Ukratko, Zemlja je
opisana kao planinski lanac koji opasuje planinu Sumeru u sreditu
svijeta, oko koje se okreu Sunce i Mjesec. Taj planinski lanac je
omeen ogromnim oceanom, koji ispunjava veinu svijeta. Taj
ocean je pak okruen krunim planinskim zidom po imenu
Cakravada, koji definira horizontalnu granicu svijeta. U tom
oceanu se nalaze etiri kontinenta poput malih otoka.
Ispod zemlje nalazi se pakao, Naraka, u kojem zla bia okajavaju
grijehe. S paklom zavrava razina kamadhatu.
Ukratko, budizam poznaje tri glavne razine svijeta:

96

Duhovna kozmologija

bezoblino podruje
oblino podruje
podruje elja
Pouka koju valja izvui iz itanja opisa tih svjetova glasi da su
takvi opisi vie metafora nego opis neke konkretne stvarnosti.
Iskustva viih svjetova su rijetka, fragmentirana i podlona
iskrivljavanju od strane fizikog tijela koje interpretira iskustvo
kako bi ono bilo preneseno u rijei, i zbog toga su opisi vie
artefakt mate i nagaanja nego stvarnosti i njenog objektivnog
prikaza. Postoje sline, paralelne "duhovne kozmologije", poput
rozenkrojcerske i teozofske, ali one pate od potpuno istih problema
kao budistika kozmologija - zajedniki im je princip stratifikacije
po duhovnoj suptilnosti i pokuaj slaganja sustava po nekom
loginom obrascu, ali sve preciznije od toga je obino artefakt
mate.
Vedanta se od tih sustava razlikuje po tome to je njena
kozmologija namjerno rudimentarna. ankaraarya predmete
iskustva i razine suptilnosti dijeli na sthula (grube), sukma
(suptilne) i karana (kauzalne). Grubi svijet je ovaj materijalni, s
materijalnim osjetilima i njihovim predmetima. Suptilni svijet se
dijeli na dva osnovna segmenta: nii, manasiki, i vii, buddhiki.
Manasiki sloj je ono to bi rozenkrojceri i teozofi nazvali
"astralnim svijetom" a budisti podrujem elja. Buddhiki sloj je
ono to bi teozofi nazvali "mentalnom razinom" a budisti oblinim
podrujem. Kauzalni sloj u nekim interpretacijama vedante je
djelomino ekvivalentan bezoblinom podruju budizma, ali nema
potpune podudarnosti; to je, u osnovi, ono to vedanta dri
karmikim tijelom, koje sadri kauzalne reakcije koje uzrokuju
ponovno roenje. kole yoge i vedante smatraju da se te karmike
sjemenke mogu "spriti" znanjem, i tako uiniti neaktivnima.
97

Dragulj u lotosu

Ukratko, ukoliko je netko smatrao da postoji "tradicionalna

podjela" razina stvarnosti, sad vjerojatno zna bolje. Ne da postoji
jedna tradicionalna podjela, nego njih bezbroj, to znai da u
osnovi nitko nita konkretno ne zna i svi se bave nagaanjem
utemeljenim na nekoliko osnovnih principa. Ono oko ega postoji
slaganje jest koncept vertikalne stratifikacije ovisno o duhovnoj
suptilnosti, i to je manje-vie sve. Ja sam tim stvarima pristupao po
principu "informiraj se o svemu, ali prihvaaj samo ono to praksa
potvrdi, i to samo kao radni model i terminoloki okvir", to je na
liniji Budine preporuke da nita ne treba usvojiti radi autoriteta,
nego tek nakon to si razmiljanjem i iskustvom ustanovio da je
istinito, dobro i korisno.
Osim svega toga, Buda je imao jako dobar protuotrov za pretjerane
intelektualizacije na temu porijekla i naravi svijeta i elje za
pobrajanjem svih moguih razina i podrazina. On je rekao: "Ako
vas pogodi strijela, hoete li otii doktoru da vam je brzo izvadi, ili
ete prvo pokuati ustanoviti iz kojeg je grada strijelac, iz koje je
kaste, koliko ima djece, tko mu je napravio luk, tko mu je napravio
cipele, koliko ima krava, koliko te krave daju mlijeka, pravi li od
mlijeka sir ili maslac, i tome sline gluposti? Dok ustanovite sve te
beskorisne stvari, umrijet ete. Dakle vi ste sada ovdje kakvi jeste,
imate problem, ja vam velim koje je rjeenje, i vi sad to rjeenje
moete prakticirati dok se ne prosvijetlite, ili moete sjediti ovdje i
ispitivati me o glupostima na temu koliko anela stane na vrh
igle".
Na slian nain je pristupao i pitanjima na temu "to se deava s
Budom nakon smrti", "postoji li stvoritelj", "je li dua identina
tijelu ili je od njega razliita". Naprosto bi utio. To ima vrlo dobar
razlog: to god on odgovorio na ta pitanja, ljudi e odgovor shvatiti
na krivi nain i stvoriti opasne, vezujue ideje. Ukolio stvoritelj
postoji, sigurno nije onakav kakvog si ljudi mogu zamisliti, pa je
98

Duhovna kozmologija

odgovor u rasponu "da" ili "ne" zapravo pogrean. Ako postoji,

nije onakav kakvog si moete zamisliti, a ako ne postoji, ne postoji
na nain koji si ne moete zamisliti. Dakle problem je u
antropomorfnim konceptima kojih se ljudi ne mogu osloboditi i
koje nose sa sobom u pokuaju zamiljanja duhovnih stvarnosti.

99

Dragulj u lotosu

Vipassana,kalapeietiri
elementa

100

Vipassana, kalape i etiri elementa

Iz Budinog je razmiljanja vidljivo kako je njegov interes za

hipotetike stvari i isprazno filozofiranje bio iznimno ogranien.
On se bavio konkretnim i egzaktnim podrujima. Postavio je
dijagnozu ljudskog stanja, propisao terapiju, davao intelektualno
jasne odgovore i rasprivao tlapnje kakvima je obilovao tadanji
misaoni prostor. Postavlja se logino pitanje: je li Buda smatrao da
se do prosvjetljenja moe doi samo intelektualnim sredstvima, ili
je u svoj nauk i praksu integrirao i neto od praktinih znanja yoge
i meditacije do kojih je morao doi u svojim isposnikim
godinama?
Odgovor na to pitanje je, kao i obino, dvojak. S jedne strane,
akyamuni je ustanovio granice isposnikih praksi i prave rezultate
je postigao tek kad je napravio radikalni iskorak iz tog mentalnog
sklopa. S druge strane, raskidom s isposnikom praksom on nije
posve odustao od isposnikih principa, i nastavio je ivjeti ivotom
redovnika-prosjaka. Jednako tako, ukoliko bi ga pitali je li mogue
isposnitvom i yogom postii prosvjetljenje, on bi odgovorio
nijeno, odbacujui tako prakse koje su u njegovo vrijeme bile
uobiajene i koritene u svrhu duhovnog napretka. Istodobno,
utemeljio je novu duhovnu praksu budnog i distanciranog
promatranja mehanizama kreiranja, diskreiranja i ponovnog
kreiranja umnih struktura, poznatu pod imenom vipassana.
Vipassana se od Patanalijeve yogijske teorije razlikuje otprilike
kao Maxwellova teorija korpuskularnosti fotona i fotoelektrinog
efekta od Newtonove teorije svjetlosti kao valnog fenomena.
Patanali svijest definira kao zbroj valnih funkcija, titranja (vrtti)
koja tvore uznemirenje mentalne supstancije (itta), a sve pojave u
svijesti definira na onakav nain na koji moderna akustika teorija
definira zvuk, dakle glazbu i govor definira kao valne forme
nastale zbrajanjem vibracija razliitih frekvencija, primjer ega
moete vidjeti ukoliko u nekom glazbenom editoru otvorite .wav
101

Dragulj u lotosu

datoteku i pogledate kako izgleda vizualni prikaz valne forme koja,

pretvorena u elektrini signal, a putem njega u magnetizam i
vibraciju membrane zvunika, proizvodi vibraciju sredstva koju
doivljavamo kao zvuk. Zvuk je dakle sintetika pojava, sainjena
od elemenata razliitih frekvencija, glasnoe i trajanja. Patanali
na isti nain sagledava pojave u svijesti, kao sintetiku valnu
strukturu, koja definira prozirnost duha za atman/brahman.
Buda sa svojom vipassanom sagledava pojave korpuskularno,
estino. Tamo gdje Patanali vidi valne funkcije, Buda vidi
estice fundamentalne materije, koje imaju iznimno kratko
trajanje, ali ija energija se u cijelosti utroi u kreiranje drugih
estica. Takva estica, po imenu kalapa, svojom smru dakle raa
druge estice, pridravajui se zakona o odranju energije. Takav
mehanizam perpetuira momente i unutar svijesti i unutar tvarnog
svijeta podjednako, stvarajui sloene fenomene, odnosno
agregate. Model koji iznosi Buda ne treba shvaati na povrnoj
razini atoma i molekula, nego prije na razini matematikog modela
kvantnog vakuuma1.
Za razliku od moderne fizike, koja strogo dijeli kvantne fenomene
od fenomena poput ljudske svijesti, koje opaa na bitno vioj razini
apstrakcije u odnosu na fundamentalne materijalne fenomene,
dakle ne na kvantnoj razini nego na razini elektrokemije, Buda
postulira ono to ja iz perspektive dananje fizike prepoznajem kao
kvantnu teoriju svijesti, odnosno teoriju koja objedinjuje ponaanje
materije i svijesti po zajednikom modelu kalapa, odnosno
fizikalnih fundamenata, koje u nedostatku boljeg termina moete
zvati bozonima, a koji kreiraju privid itave materijalne i duhovne
stvarnosti svojim neprekidnim nastajanjem, iniciranjem drugih
1

http://www.newscientist.com/article/dn16095-its-confirmed-matter-ismerely-vacuum-fluctuations.html
http://en.wikipedia.org/wiki/Vacuum_state

102

Vipassana, kalape i etiri elementa

pojava i nestajanjem, dakle ulaenjem i izlaenjem iz postojanja u

infinitenzimalno malim jedinicama vremena.
Kalape su beskrajno sitne estice, kvantnih dimenzija, i unato
tome to sam uo da ih nazivaju "atomima", smatram da se tu mora
raditi o bozonima, budui da se definicije bolje podudaraju. Buda
smatra da kalape postoje u nekoliko osnovnih tipova, podijeljenih
prema elementima i njihovim tendencijama. Kalape tvore agregate,
ali na nain koji je srodniji nainu na koji kvantne fluktuacije
vakuuma po nekim teorijama kreiraju dugorono iznimno stabilne
estice poput protona, nego nainu na koji bi si ljudi takve stvari
zamiljali, direktnim lijepljenjem estica u vee strukture. Recimo
samo ovako: Buda je imao jako dobru ideju o tome kako takve
stvari rade, ali tona matematika formulacija fenomena nadilazila
je njegove dosege, a ni ja po tom pitanju ne stojim nita bolje pa u
slijediti njegov primjer i zadrati se na pojednostavljenoj i
slikovitoj teoriji.
Teorija kalapa naslanja se na koncept etiri elementa, koji su
prema Budi temeljne sastavnice materije. Dakako, ta etiri
elementa nisu ni priblino onako blesava stvar kako se to veini
ljudi sa znanstvenim obrazovanjem moe initi na prvi pogled.
etiri elementa su zemlja, voda, vatra i zrak.
Da ovdje odmah zaustavim oekivanu reakciju itatelja: te rijei su
slikovita metafora, i nisu miljene doslovno. ovjek koji je prije
2500 godina postulirao teoriju materije koja se ne razlikuje bitno
od teorije kvantnih fluktuacija vakuuma nije bio toliko blesav da
misli da je vatra element. On je znao da je vatra sloeni proces
meudjelovanja razliitih tvari, a ne element. Kad se misli na vatru
kao element, misli se na neto sasvim drugo, to objedinjuje pojave
na kvantnoj razini materijalnog svemira, te duhovne fenomene i
stanja odreenog tipa.
103

Dragulj u lotosu

Zemlja kao element je stanje "tvarnosti", inercije postojanja,

kontinuiteta, tangibilnosti. "Zemlja" kao element bi prije bio
Higgsov bozon; kad nekoliko iznimno kratkotrajnih estica formira
stabilno stanje po imenu proton, koje moe nastaviti postojati u
tom obliku kroz vremenski red veliine 1035 godina. Imajui u vidu
da je trenutna starost svemira reda veliine 1010 godina, to vam
neto govori. Dakle taj faktor stabilnosti estica i pojava je zemlja.
Voda kao element je opisiv kao "interaktivnost" ili "kohezija".
Voda bi bile interakcije - jaka i slaba nuklearna interakcija,
elektromagnetska interakcija i gravitacija.
Vatra kao element je energija, radijantnost, zraenje. Svi oblici
zraenja su vatra, npr. reklo bi se da zvijezde funkcioniraju tako
to od elementa "vode", dakle interaktivnosti koja inicira nuklearnu
fuziju, proizvode element "vatre", dakle zraenje.
Zrak je moda najtee opisati, budui da ga uspijevam opaziti prije
svega kao psihiki fenomen irine prostora i ekspanzivnosti, i
ukoliko bih ga morao mapirati na neki fundamentalni fizikalni
fenomen, onda bi to bila kozmoloka konstanta1, odnosno
inherentna prostorno-vremenska ekspanzivnost Svemira.
Ta etiri elementa se moe opaati i na makroskopskoj i na
mikroskopskoj razini svijeta, dakle "vatru" se moe opaati i u
nuklearnim reakcijama i u oksidacijskim procesima, a "zemlju" u
trajnosti protona i u vrstoi kamena, ali jednako tako ih se moe
opaati u duhovnim procesima, koji su u osnovi stvoreni od istih
elemenata kao fiziki svemir i u kojima se odraavaju isti principi.
Budino opaanje je da unutar fluktuacija vlastitog duha moemo
opaati istu onu fluktuaciju kalapa koja itavo vrijeme stvara,
1

http://en.wikipedia.org/wiki/Cosmological_constant

104

Vipassana, kalape i etiri elementa

razgrauje i ponovo stvara materijalni svemir, jer je fundamentalna

gradivna tvar svijeta i uma ista.
Neka tumaenja budizma vele da to znai da je duh svediv na
materiju, dok druga tumaenja govore da je materija svediva na
stanje duha. Buda na takva pitanja odgovara utnjom1. Naime, oba
odgovora sadre implikacije koje su krive i tako se na taj tip
pitanja ne moe odgovoriti. Ako vas netko pita je li avion podvrsta
automobila ili podvrsta podmornice, to ete mu odgovoriti? Buda
iznosi nauk o kalapama i nepostojanosti agregata, i taj nauk je
potrebno shvatiti, a njegovim shvaanjem dolazi do spoznaje da su
nae prvotne ideje o materiji i duhu bile pogrene i da se na njima
nije moglo graditi znanje. Budin nauk o kalapama nije puka teorija.
Njega prati praktina disciplina po imenu vipassana, koju u sada
ukratko opisati.
Osnovna tehnika vipassane se moe svoditi na mirno sjedenje,
duboko osjeanje vlastitog tijela na razini slinoj autogenom
treningu, te opaanje mentalnih procesa u njihovoj prolaznosti i
meusobnoj uvjetovanosti. To znai da promatrate emocije i misli
kako dolaze, odlaze i u procesu stvaraju nove osjeaje i misli. To
se prepoznaje kao manifestacija istog temeljnog principa koji
stvara i rastvara sve ostale agregate. U svemu tome, opaa se kako
nijedna od misli i emocija koje dolaze, odlaze i ponovo dolaze nije
"ja", da jastvenost nije data u tim pojavama. Promatranjem tih
procesa iz pozicije svjedoka, postie se napredak u duhovnim
kvalitetama (parami), primjerice postie se distanca u odnosu na
strasti i elje, i to je najbitnije, troi se karmiki reaktivni
materijal inherentan agregatima koje promatramo, budui da stav
distanciranog promatraa koji osjea ali ne reagira istovremeno
stvara napredak u kvaliteti kanti, te kroz patnju koju doivljava
1

http://en.wikipedia.org/wiki/14_unanswerable_questions
105

Dragulj u lotosu

praktikant promatrajui traumatina, stresna iskustva iz svoje

podsvijesti kako se odvijaju u njegovom duhu, troi traumatini
kohezivni materijal takvih karmikih agregata i tako ih
transformira, preraujui vlastito duhovno tijelo iz stanja vrtlonih,
dramatinih zbivanja ispunjenih strastima i patnjom u mirni,
sabrani ocean duha, kako se vrtlozi u njemu utroe bez uzvraaja
koji energiju vrtloga ulae u kreiranje novog vrtloga, po principu
samsare. Odvajanjem koncepta "ja" od kalapa, otvara se
mogunost na djelovanje na njih kao na bilo koju drugu tvar. Tamo
gdje neto smatramo sobom, tamo se toga vrsto drimo u strahu
za kontinuitet vlastitog postojanja. Budistika praksa nevezanosti i
distance omoguuje apstrakciju jastvenosti od prolaznih fenomena,
te u konanici i postizanje osloboenja kao krajnjeg cilja.
Takva budistika verzija yoge proizvodi u osnovi sline rezultate
kao Patanalijeva - troi se i prazni energija vrtloga unutar svijesti
koji proizvode samopropagirajue tenzije, i tako se smiruje i
homogenizira duhovna supstancija. Sa razine teorije i prakse,
dakle, ukazuje se da se Patanalijeva i Budina yoga razlikuju vie
po perspektivi i pogledu na iste fenomene, dok na razini prakse
meu njima nema bitnije razlike. Najkorisnija pouka koju se moe
izvesti iz razlika tih dvaju pristupa jest trodimenzionalnost slike
koja se stvara o anatomiji duhovne tvari. Yogin koji sagleda
vlastitu svijest iz obje pozicije ima veu ansu ispravno shvatiti
problematiku i postii rezultate nego netko tko to sve gleda samo
iz jedne pozicije i moda potpuno krivo shvati stvar, mislei da se
radi o metafori ili o pukom misaonom eksperimentu. Upravo
suprotno: radi se o transformacijskoj tehnici, metodi koja,
karikirano, uzme zapetljano i prljavo runo svjee sastrieno sa
ovce, i transformira ga u isto, pravilno predivo.
Ono to je iznimno bitno u vipassana meditacji jest opaanje
inherentne bolnosti iskustava. Praktiki sve to vam proe kroz
106

Vipassana, kalape i etiri elementa

svijest sadri patnju, traumatinost i duhovnu nelagodu koju je

potrebno mirno utroiti i otpatiti. Ta krotkost u patnji je
mehanizam kojim akceleriramo "odraivanje karme", jer simultano
s utrokom patnje dolaze novi uvidi koji postaju moguima tek kad
se zapetljano karmiko runo raspetlja i proisti. "Odraivanje
karme" vipassana metodom nije dakle samo troenje nekakvog
smea, kako bi to doivljavao ainizam ili new age, nego otvaranje
prema iskustvu i znanju koje je spojeno s boli, i ukoliko krotko
podnesemo i otrpimo bol, ne uzvraajui udarac, otkriva se da je
druga strana bolnosti karmikog raspetljavanja mudrost, znanje
koje se tako otkriva. Znao sam ovjeka koji je za sebe govorio da
koraa putem bodhisattve tako to preuzima od drugih ljudi bolnu
karmu koju oni sami ne ele odraditi, smatrajui je velikom
neugodnou. On takve karmike blokove preuzme na sebe, i
tehnika yoge mu se svodi na to da sjedi i pati, proivljavajui
duhovnu traumu koja se oslobaa iz takvih karmikih blokova, a
rezultat je integracija kalapa iz takvih karmikih blokova u
njegovo karmiko tijelo, ime njegov "ego" raste i poprima sve
veu sloenost i sposobnost noenja duhovnih istina i stvarnosti.
Vjebom u takvoj disciplini yogin razvija mnoge sposobnosti koje
nikad ne bi razvio da je odabrao ugodniju stazu. Primjerice, razvija
izdrljivost prema neugodnim i traumatinim iskustvima, te
sposobnost za podnoenje tekih duhovnih udaraca, koji ne ginu
naprednom praktikantu. Isto tako, razvija se sposobnost za
neposredno doivljavanje duhovne energetike, to je iznimno
rijetka stvar, budui da veina takve stvari doivljava simboliki i s
bitno vee distance, a sagledavanje duhovnih struktura direktno s
razine kalapa, odnosno vrtti, ulazi u domenu s kojom samo
nekolicina vrhunskih yogina zna raditi, zato to je iskustvo bolno,
kaotino, i destruktivno po naine na koje ljudi doivljavaju
stvarnost i svoju osobnost.
Razgovarao sam s tim budistikim yoginom prije desetak godina
107

Dragulj u lotosu

(negdje 1998.) kako bismo usporedili tehnike, i uvidom u moju

tehniku unutarnjeg prostora i up-stream kriye zakljuio je da se
radi o istom principu kojeg on koristi u transformaciji karme, samo
to se tehnika realizacija principa neznatno razlikuje, budui da ja
koristim Kundalini-vrtloge za akceleraciju raspada agregata, dok
on koristi suosjeanje pomou kojeg se identificira s karmom i
otvara se prema patnji koju ona sadri. Budui da je otvaranje i
integracija te vrste sastavni dio moje tehnike, koja radi posve istu
stvar do toke u kojoj se aktivira kriya u predanosti vioj svijesti,
zakljuujem da je vipassana, ukoliko je prakticira struni i vjeti
praktikant poput mojeg ondanjeg sugovornika, principijelno
ekvivalentna tehnika onoj koju sam ja razvio iskustvom i praksom.
Moja tehnika sadri sve aspekte vipassane, ali spojene s Kundalinienergetikom koja smanjuje izravnost kontakta traumatinog
sadraja sa svijeu, te akcelerira razlaganje tetnih sadraja
fokusom energije vieg reda. Ali i koncept energetike vieg i nieg
reda te stratifikacije duhovnih tijela takoer je bio poznat mojem
sugovorniku, tako da zakljuujem da kod stvarno djelotvornih
tehnika nema previe razlika. U konanici, djelatna i uinkovita
tehnika yoge je neto to spontano razvije svaki iskreni tragalac za
osloboenjem, budui da se sredstva sama iskristaliziraju iz
usmjerenja duha, onako kako se dijamanti iskristaliziraju u grafitu
izloenom visokom tlaku. Tehnika yoge je dakle plod duhovnog
stremljenja, a ne njegov uvjet.

108

Umiranjeiponovnoraanje

109

Dragulj u lotosu

Jedan od najeih prigovora budizmu je percepcija njegovog cilja,

nirvane, kao negativnog stanja, dakle gaenja svijesti i svih
pozitivnih aspekata iskustva, ime se dodue rjeava pitanje patnje,
ali na takav nain da se skupa s prljavom vodom kroz prozor izbaci
i dijete. Budizam se dakle percipira kao sustav koji tei stanju u
kojem dodue nema patnje, ali nema ni due, ni vjenosti, ni sree,
ni dobra.
Ljudi koji razmiljaju na takav nain obino odbacuju budizam kao
filozofiju i svjetonazor i umjesto njega biraju slijediti neki sustav
poput yoge ili vedante, koji sadri manje-vie sve budistike
koncepte vezane uz karmu, ali prepoznaje atman/brahman kao
pozitivni princip u ljudskom iskustvu, a cilj doivljava kroz
konano prepoznavanje brahmana kao vlastitog jedinog identiteta.
Taj prigovor budizmu jednim dijelom stoji. Solidan broj
praktikanata budizam doivljava upravo na negativni nain koji mu
prigovara ankaraarya, i iz te pozicije ankaraaryino insistiranje
na brahmanu ima i te kakvog smisla. Vedanta i budizam su s
filozofske razine toliko slini, da jednu pravu razliku izmeu njih
ini upravo nauk o brahmanu. ak i nauk o reinkarnaciji im je
identian, jer i vedanta tvrdi da se reinkarnira karman a ne atman;
atman je vjean i neroen, to je drugi naziv za brahman, koji se niti
raa, niti umire, dakle ne reinkarnira se, ali njegova svjetlost
prosijava kroz cjelokupnost relativnog iskustva, on proima
ljudsku egzistenciju onako kako maslac proima mlijeko, i
procesom diskriminacije, odnosno analitikog filtriranja iskustva,
ovjek moe shvatiti da je njegovo jastvo zapravo taj brahman, a
identifikacija s karmanom, odnosno relativnim iskustvima, stvara
fenomen po imenu ivan, dakle relativno ivo bie, za koje se u
neznanju misli da je "ja", i misli se da je taj "ja" djelatnik i
iskusitelj i da se ponovo raa. Ono to ljudi obino zovu ivan
zapravo je ono to budizam zove karmikim agregatom - to je
110

Umiranje i ponovno raanje

prolazna, efemerna pojava, koja danas je a sutra je neto drugo.

ivan se raa i umire, to je struktura koja je razliita u djetinjstvu,
zreloj dobi i starosti. Vedanta govori da je atman/brahman cijelom
tom procesu tihi svjedok, njegova neukljuena pozadina, zlatna
ptica koja boravi na vrhu stabla ivota ne jedui s njega ni slatke ni
gorke plodove, boravei u zlatnom sjaju svoje vlastite prirode.
Prije desetak godina bio sam se sklon posve sloiti s
ankaraaryom u njegovoj ocjeni budizma, pogotovo imajui u
vidu da sam u iskustvu imao stanje brahmana, odnosno nirvikalpa
samadhi, koje je naizgled posve potvrivalo poziciju vedante, i
negiralo ono to sam percipirao kao negativno definiran cilj
budizma. Ipak, temeljem kasnijeg iskustva i analize pojava sklon
sam revidirati svoju inicijalnu procjenu budizma i proglasiti
raskorak izmeu njega i vedante stratekim, a ne filozofskim
problemom.
ini mi se, naime, da je Buda znao naprosto previe toga da bi mu
mogla promaknuti tako bitna stvar, i da je njegov nauk o
anatmanu, te naizgled negativno definirana nirvana, zapravo
namjerno stavljanje naglaska na karmiki aspekt problema, te da je
Buda dalekovidniji i mudriji nego sam mislio. Naime, Buda je
iznosio nauk iz pozicije praktine korisnosti, a pogledajmo to
slijedi iz koje perspektive.
Iz perspektive vedante po ankaraaryi, jedina bitna stvar je
spoznaja brahmana. Brahman je transcendentalan karmi, i spoznaja
njega kao vlastitog stvarnog identiteta lomi veze koje tvore privid
po imenu ivan. Bez asocijacije brahmana s karmom koja tvori
efemerni ivan, karmu nita ne dri na okupu i reinkarnirajui
entitet koji se smatra duom raspri se poput oblaka na podnevnom
suncu. Tako u spoznaji brahmana nastupa osloboenje. U teoriji, to
je sve divno i krasno, ali ankaraarya grijei, i to fundamentalno i
111

Dragulj u lotosu

fatalno grijei. Brahman je naime uvijek transcendentalan karmanu

i vjeito slobodan. U stanju brahmana, brahman se opaa kao
vlastita stvarna priroda, a ivan se opaa kao iluzija. Ali stanje
brahmana je simultano postojee sa stanjem karmana.
Prepoznavanje sebe kao brahmana nema apsolutno nikakvog
uinka na karman, i to je ono to ankaraarya ne zna. Daleko od
toga da e znanje brahmana imati uinak rasprivanja karme: ono
nee imati apsolutno nikakav uinak na karman, budui da je
brahman transcendentalan karmanu. Isto kao to ma koji sijee
tijelo i ubija ovjeka nema nikakav uinak na atman/brahman, tako
ni spoznaja brahmana nema apsolutno nikakav uinak na karman,
budui da mu je transcendentalna. Spoznaja brahmana je dakle
karmiki nitavan dogaaj - niti stvara, niti razlae karmu. Nakon
ulaska u stanje brahmana, yogin se uvijek mora vratiti u stanje
ivana, gdje sva karma nastavlja gdje je stala. Upravo suprotno
ankaraaryinom nauku, vedanta zapravo nema nikakvih
instrumenata za postizanje osloboenja od ciklusa raanja i
umiranja, budui da su svi njeni napori usmjereni prema cilju koji
nema nikakav uinak na sferu karme.
Zbog praktinog prepoznavanja te istine ja sam prije dosta godina,
jo 1997., zakljuio da postoje dva temeljna nauka, o relativnom i
apsolutnom, gdje je nauk o apsolutnom koristan za ulazak u
samadhi, a nauk o relativnom je koristan za profinjenje relativnih
energetskih tijela i postizanje osloboenja. Ipak, iz nekog razloga
sam naprosto formirao vlastiti nauk o relativnom i u razmiljanju
se nisam uope bavio budizmom, sve do nedavno, kad sam ga
zbog posve desetih razloga ponovo pogledao i ustanovio
dramatinu slinost izmeu stvarnog nauka budizma i mojih
koncepata profinjavanja relativne egzistencije. Na temelju toga mi
je sinulo da je Buda morao znati ono to sam ja shvatio prije
mnogo godina, jo prije nego sam napisao svoju prvu knjigu: da je
nauk o brahmanu istinit, ali u konanici moe biti vea distrakcija
112

Umiranje i ponovno raanje

nego korist. U pokuaju spoznavanja brahmana, koji je ionako

uvijek ovdje, prolazi vrijeme koje treba bolje iskoristiti za
transformaciju karmana, jer to je faktor koji u najveoj mjeri
odreuje nau budunost. Ne raa se, naime, brahman, nego
karman; a on se raa posve neovisno o spoznaji brahmana, budui
da je ona iskorak u transcendenciju a ne in transformacije. Karma,
nedirnuta iskustvom brahmana, vezuje i uvjetuje. Bez
transformacije karmana nema osloboenja, a iskustvo brahmana je
u tom smislu samo ugodna i utjena distrakcija.
Je li mogue da je Buda i te kako znao za vjeni i transcendentalni
brahman, ali je znao i bitno vie od ankaraarye, pa je nauk
formulirao tako da fokus usmjeri prema problemu, koji uvjetuje
ponovno roenje? Rjeavanjem tog problema postie se
osloboenje, a u osloboenju, dakako da e yogin spoznati
brahman, njegovu narav, vjenost i transcendentalnost. Ipak,
budui da je po putu do tog cilja ve raspetljao sve karmike
vorove i vipassanom transformirao agregate kalapa u koherentnu
formu koja vie nije karmiki reaktivna, dakle ne uvjetuje ponovno
roenje "ja" strukture koja ju je kreirala, budistiko osloboenje je
pravo osloboenje, u smislu da ne preostaje karma koja bi
uvjetovala povratak iz stanja savrenstva, dok je osloboenje
vedante samo izlet, posjeta cilju koja traje i proe, i nakon koje se
moramo vratiti u svijet patnje, jer tamo praksom nauka vedante
nismo napravili nita to bi uzrokovalo osloboenje. ak i ukoliko
ulazak u samadhi smatramo karmiki relevantnim inom iz
pozicije ivana, ta nova karma se samo pribraja postojeoj, a ne
razlae je. Zbog toga Buda spominje aspekte brahmana jedino u
kontekstu nirvane, dok s druge strane pomno izbjegava koncepte
ondanjeg hinduizma i ainizma, po kojima bia posjeduju atman,
kao vjenu i neprolaznu komponentu. Naime, apsolutno je izvjesno
da e svi pod "atmanom" misliti "ivan". Smatranjem bilo kojeg
aspekta ljudske osobe vjenim nositeljem vlastite stvarnosti i
113

Dragulj u lotosu

osobnosti znai nemogunost transformacije karme koja definira

ivan, to postaje potpuno jasno praksom vipassane ili tehnike
unutarnjeg prostora, gdje je mogue razloiti i poistiti jedino onaj
energetski sklop iz kojeg smo izvukli svoju svijest, koji ne
doivljavamo kao "sebe". Tvrdnjom da nita od toga svega nije
vjeno i nepromjenjivo Buda stvara filozofski okvir za mogunost
raspetljavanja definicije sebe od karme. Tvrdnjom da nita od
ovoga nije atman, oslobaa se atman od potrebe da bude bilo to
od ovoga, te od straha za vlastitu opstojnost u sluaju rastvaranja
bilo koje energetske strukture. Tamo gdje ankaraarya atmanu
ini uslugu rijeima hvalospjeva, tamo ga Buda oslobaa
reaktivnih efekata karme.
Tamo, dakle, gdje Patanali koherenciju, a potom i potpuno
umirenje valnih funkcija, koji tvore uznemirenje mentalne
aktivnosti, vidi kao stanje u kojem brahman boravi u vlastitoj
naravi i opaa se kao takav, tamo Buda govori o koherenciji i
rastvaranju karmikih agregata, ime nastupa stanje nirvane.
Nemogue je stanje pozitivnog postojanja nakon rasprivanja
gradivnih komponenti due u svijetu u kojem ne postoji
sveproimajui pozitivni princip koji se ukazuje nakon
rasprivanja iluzornog. Dakle, iz same definicije nirvane kao
dobrog stanja i poeljnog cilja jasno je da postoji neto, to se
ukazuje rasprivanjem iluzorne osobnosti, a to tvori puninu
stvarne, slobodne i neuvjetovane egzistencije. Budui da je Buda
jako pazio da nigdje ne povee vjenost s ljudskou, sve to ostaje
na razini nagaanja, ali ukoliko pogledamo kako izgleda tibetanski
opis procesa umiranja i ponovnog roenja, jasno je da to nagaanje
ima i te kakvog temelja u stvarnosti. Takoer, nain na koji
Milarepa opisuje svoje postignue potpuno je u skladu s naukom
vedante. Budistiki nauk o nirvani, dakle, moemo shvatiti kao
stanje brahmana bez preostale karme.
114

Umiranje i ponovno raanje

Pogledajmo samo ovaj citat iz Padmasambhavinog teksta Bardo

Thdol, poznatijeg pod imenom "tibetanska knjiga mrtvih". Radi
se o uputama umiruoj osobi, kojoj se pokuava davati savjete
kako bi postigla osloboenje ili najbolje mogue ponovno roenje:
"O, ti plemenita roda (tako i tako po imenu), sluaj. Sad
doivljava Zraenje Jasnog Svjetla iste Stvarnosti. Prepoznaj ga.
O, ti plemenita roda, tvoj prisutni intelekt1, u istinskoj naravi
praznina, koji nije oblikovan ni u to, to se tie svojstava ili boje,
prirodno prazan, upravo je sama Stvarnost, Sve-Dobri.
Tvoja vlastita svijest, koja nije oblikovana ni u to, u biti praznina, te intelekt, sjajan i pun blaenstva - to dvoje - neodvojivi
su. Jedinstvo njihovo je Dharmakaya, stanje Savrenog
Prosvjetljenja.
Tvoja vlastita svijest, sijajua, prazna i neodvojiva od velikog
Tijela Zraenja, nema roenja, niti smrti, i Nepromjenjivo je
Svjetlo - Buda Amitabha.
Znati ovo je dovoljno. Prepoznajui prazninu vlastitog intelekta
kao Budastvo i promatrajui ga kao vlastitu svijest, znai odrati
sebe u stanju boanskog uma Bude."
Ne znam za vas, ali to meni ne lii na nain na koji se nirvanu
obino doivljava: kao negativno stanje prestanka postojanja u
nitavilu, odnosno kao neku vrstu trajne i prave smrti, kakvu si
zamiljaju materijalisti. Vi sad moete rei da je to neki tibetanski
ogranak budizma koji ima vie zajednikog sa ankaraaryinom
vedantom (iji je suvremenik) nego s izvornim Budinim naukom,
ali to onda rei na to da Buda u djelu Dhammapada, koje pripada
1

http://en.wikipedia.org/wiki/Rigpa
115

Dragulj u lotosu

najstarijem Theravada kanonu, za nirvanu kae da je "najvea

srea"? Klasino tumaenje1 glasi da je ta srea trajna,
transcendentalna radost koja je svojstvena miru postignutom
prosvjetljenjem (bodhi). Daleko od toga da je tibetansko vienje
nirvane kao vrhovne i esencijalne, apsolutne stvarnosti, neko
kasnije krivovjerje: to je najortodoksniji nauk izvornog budizma2.
Uostalom, jedino sam od zapadnjaka uvjetovanih materijalizmom
imao prilike uti interpretaciju nirvane kao smrti due ili negativne
praznine; kod istonjakih praktikanata budizma uo sam jedino
tumaenje kakvo iznosi Padmasambhava. Koncept budizma kao
"produhovljene verzije ateizma" iskljuivo je, dakle, zapadnjako
krivovjerje, nastalo povrnim shvaanjem budistikih koncepata.
Razlika izmeu vedante i budizma je dakle prvenstveno u tome to
budizam ustraje u tvrdnji da je nirvana stanje koje nema apsolutno
nikakve veze s ljudskim poimanjem jastva, nego da je nirvana
nova stvarnost koja se postie - a ne otkriva - kad se sve ljudsko
rastvori i razoblii.
Pitanje koje iz toga slijedi jest to onda tono umire, to se
reinkarnira i to se ponovo raa? Za vrijeme ljudskog ivota
opaamo kako se "ja" identificira sa razliitim stanjima i oblicima
postojanja. Postoji kontinuitet osobnosti i sjeanja, ali stanje koje
doivljavamo kao "ja" podlono je stalnoj promjeni. to se deava
sa "ja" smru ljudskog tijela?
Najbolje e biti da prepriam sadraj tibetanske knjige mrtvih, koja
opisuje upravo taj proces.

1
2

http://en.wikipedia.org/wiki/Nirvana#Nirvana_in_Buddhism
"Osloboeni um (citta) koji vie ne prijanja jest Nibbna" (Majjhima
Nikaya 2- 4.68)

116

Umiranje i ponovno raanje

Nakon smrti tijela, ovjek se u prvoj fazi nalazi u suptilnom

("astralnom") tijelu ali u fizikom prostoru, i moe vidjeti i uti
ljude i vidjeti svoje mrtvo tijelo. Nakon te faze, nastupa ono to
obino zovem "top-down sieve", dakle proces prosijavanja biserja
nizom sita s progresivno sve sitnijim rupama kako se ide prema
dolje, gdje se najkrupnije biserje zaustavi na vrhu, a bezvrijedni
pijesak izlazi na dnu. Bardo Thdol opisuje proces na sljedei
nain:
Bie je na poetku izloeno stanju nirvane. Dovoljno je da odlui
"ovo je moja stvarna priroda", i bit e tako: zauvijek e pripasti
sve-blaenom stanju iste svijesti, te apsolutne radosti i
savrenstva vrhovne stvarnosti. Ali, veini bia je takav izbor
nemogu. Naime, izloena istoj svjetlosti nirvane, bia osjeaju
strah, bol, patnju i uas.
Zato je tome tako?
Svaki poznavalac vipassane odmah e shvatiti razlog. Naime,
karmiki agregati se uslijed djelovanja tako visokog reda veliine
stvarnosti ponu naprezati i raspadati, oslobaajui pritom uasnu,
koncentriranu koliinu patnje. To je patnja koju osjea grenik kad
se mora suoiti s krajnjom istinom i posljedicama svojih grijeha,
jer se u savrenoj istini nirvane nije mogue sakriti u la, neznanje
i mrak, kamo se uvijek sakrivaju grenici, pokuavajui prikriti ili
krivo prikazati svoja djela, izmiljajui lana objanjenja koja ih
ocrtavaju kao dobre osobe. U stanju nirvane, netko tko je prevario,
izdao, ukrao, slagao, ubio i sl. odmah vidi konanu istinu tih djela,
i ukoliko eli sebe sagledavati kao dobru osobu, to mu je
nemogue. On bi morao priznati da je ono to vidi u svjetlosti
nirvane istina, morao bi priznati da je zla osoba, i otrpjeti ogromnu
bol koja slijedi iz takve spoznaje. Kad bi krotko i stoiki otrpio tu
bol, postigao bi oienje i svjetlost nirvane bi tada reflektirala
117

Dragulj u lotosu

njegovu unutarnju istou, ne mogavi nai nikakvo zlo ili

manjkavost, otkrivajui samo stanje sklada i duhovnog mira.
Nirvana bi tada bila sagledana kao ista iznutra i izvana, i bie bi je
prepoznalo kao svoju pravu narav i ostvarenje svih svojih tenji.
Grenik, pak, u nirvani ne vidi svjetlost, nego samo pojaani
vlastiti unutarnji mrak. On vidi da ga obasipaju uasi iz njegove
nutrine, doivljava traumu vlastite grenosti, suoen je sa svim
svojim laima, suoen je sa vrlinom rtvi svojih zlodjela, s
posljedicama tih zlodjela, s patnjom koju je prouzroio i sa
vlastitom zlom naravi. Budui da negira svoja zlodjela i svoju zlu
narav, on se ne moe osloboditi tih svojstava i prepoznaje zlo u
nirvani, sagledavajui je kao pakao pun najgorih uasa, poroka i
zlodjela. Tako zlikovci i grenici pobjegnu od nirvane glavom bez
obzira. ak i ono to bismo mogli nazvati obinim ljudima ima
svojstva duhovnog tijela koja su po "frekvenciji vibracije",
odnosno energetskom redu veliine, daleko ispod tog stanja, i zbog
ogromne koliine vezanosti uz iluzije fizikog i astralnog plana
nemogue im je prepoznati nirvanu kao ostvarenje vlastitih tenji upravo suprotno, budui da u nirvani nema ni posjeda, ni seksa, ni
kontrole, ni slinih stvari, oni nirvanu opaaju kao loe stanje i
negaciju vlastite naravi i elja, te koncepata dobra i ispunjenja.
Nakon to je glavom bez obzira u uasu pobjegla od prizora
nirvane, dua je izloena blijedo-bijelom svjetlu svijeta Deva.
Ukoliko osjeti privlanost prema obliku postojanja koji rezonira s
tim planom, enja za ostvarenjem tog oblika postojanja dovest e
do njegovog roenja na tom mjestu. Ali veina ljudskih dua nije u
stanju osjetiti privlanost ni prema ovom obliku egzistencije.
Naime, ivot na svijetu bogova je ivot u istini i vrlini, na kojem su
svi grijesi odmah vidljivi i ne mogu se sakriti, na kojem je
nemogue lagati jer se komunicira direktnim uvidom u duh druge
osobe, i veina stvari s kojima ljudi poistovjeuju sreu tamo ne
118

Umiranje i ponovno raanje

postoji. Zbog toga bi se grena dua u svjetlu svijeta bogova

osjeala razotkriveno: svi njeni grijesi i loe namjere bili bi svima
vidljivi i oigledni, te bi je prezirali i izbjegavali. Isto tako, zbog
oiglednosti svih njenih niskih i grenih misli ne bi joj bilo mogue
lagati drugima, obmanjivati ih i iskoritavati, kako je to navikla
initi na fizikom svijetu. Takva rajska egzistencija bi grenu duu
uasnula, te bi ona i od tog svijeta pobjegla glavom bez obzira, a
objanjenje za takvo ponaanje je identino onom u sluaju nirvane
- dua ne eli otpustiti identifikacije s niskim i grenim
strukturama, te pokuaj njihovog rastvaranja u blagotvornoj
energiji boanskog svijeta doivljava kao prijetnju vlastitoj
duhovnoj egzistenciji i njenu negaciju. Zbog toga svako dobro
doivljava kao zlo, kao mranu prijetnju svojem obliku postojanja,
te se bori protiv njega ako moe, a ako ne moe, bjei.
Pobjegavi od prizora rajskih svjetova, dua vidi mutno-plaviastu
svjetlost Zemlje. Veina ljudskih dua uslijed svojstava svog duha
osjeti privlanost prema tom mjestu, jer karmiki obrasci koji ih
uvjetuju na tom mjestu nalaze na mjesto svojeg prirodnog
ostvarenja. Primjerice, ovdje je mogue lagati, ukrasti, mrakovati,
ovdje postoje seks, posjed, uivanje u onome to drugi nemaju, te
gruba osjetilna iskustva s kojima se primitivne i nerazvijene due
jako identificiraju i koja doivljavaju kao jedini punovrijedan oblik
postojanja. Doivljavajui vizije snano privlanog seksualnog
ina mukarca i ene, dua je privuena time i tako dolazi do
zaea i inkarnacije.
Postoje, dakako, bia kojima je ak i ovaj mrani svijet neugodan
jer je duhovna vibracija i na njemu previsoka, pa je doivljavaju
kao neto to ugroava njihove duhovne strukture. To su bia
istog grijeha, kojima je svaka svjetlost istine u bilo kojoj formi
bolna, i koja ele pobjei u potpuni mrak, a privuena su mutnom
sivom svjetlou pakla, kojeg doivljavaju kao mjesto na kojem ih
119

Dragulj u lotosu

nikakva istina i vrlina nikad nee dosei i nanositi im bol. Ali u

paklu borave i druga bia slina njima, koja su isti grijeh, i jedino
zadovoljstvo vide u poniavanju drugih, u ismijavanju vrline i
istine, negiranju svake svetosti, te u nanoenju bola drugima s
ciljem zatiranja svakog oblika duhovnog postojanja i poveanja
patnje. Takvi demoni mue jedni druge i ine si egzistenciju
neizmjerno bolnom, ali u usporedbi s boli koju osjeaju u prisustvu
vie stvarnosti i svijesti, te svetih i dobrih bia, njima je
subjektivno njihova bol podnoljivija.
Oito je, dakle, da smru tijela ne prestaje smisleni oblik osobne
egzistencije, i da svojstva koja je bie steklo za ivota odreuju
njegov karakter i sudbinu u nastavku egzistencije. Jako povrnim
shvaanjem moglo bi se zakljuiti da budizam nauava kako e se
dovoljnom koliinom kaotinih zlodjela dua raspasti na
fragmente, i tako postii istu onu vrstu raspada kakva se postie u
nirvani, ali takvo shvaanje je mogue samo onima koji su potpuno
krivo shvatili temeljne pojmove, i koji nemaju iskustvo s uvidom
koji se postie praksom vipassane. Naime, fragmentarnost karme
ne iskljuuje osobnost patnje - ona samo iskljuuje kompleksnost
due potrebnu za izbavljenje. To znai da je posljedica raspada
due uslijed grijeha pad u nie oblike ivota, i svaki od njih je isti
onaj "ja", samo u egzistenciji koja je u bitno veoj mjeri ispunjena
patnjom, a bez sabranosti i iroke kvalitete svijesti potrebne za
razumijevanje svojeg poloaja i izbavljenje. Naime, "ja" nije
rezultat agregacije karmana. To je nauk budizma. Ne postoji "ja" te
vrste. Karman se raa, a "ja" je obino puko doivljavanje patnje,
koje nema sjedite na jednom mjestu, da bi moglo nestati
fragmentacijom karme. Prosvjetljenjem se kao "ja" prepoznaje
nirvana, ali prije toga, ja je patnja.

120

Trikaya

121

Dragulj u lotosu

Budistika teorija reinkarnacije, svediva na princip po kojem svaka

ptica svome jatu leti, odnosno po kojoj se bia reinkarniraju tamo
gdje ih privlae svojstva koja su nakupila u prethodnom razvoju i
iskustvima, jako dobro objanjava praktiki sve pojave, ali jedna
ostane nejasna. Radi se o prisustvu visoko razvijenih, duhovno
naprednih dua na fizikom planu.
Naime, ako ste paljivo itali tibetansku knjigu mrtvih, primjetili
ste kako se na fizikom planu, po teoriji koju ona izlae, mogu
roditi samo bia privuena niskim stvarima i openito niskih
duhovnih kvaliteta, dok e velike, iste i sofisticirane due biti
privuene u najmanju ruku svijetom bogova, ako ve nee ostati u
stanju nirvane. Kako onda dolazi do toga da se na ovom svijetu
niskosti, zla i grijeha rode Vyasa, uka, Buda, ankaraarya,
Krina ili Babai? Kako uope dolazi do toga da se na ovom
svijetu rodi bie koje je ve od rane mladosti privueno duhovnim
stvarima, a materijalne ciljeve dri nebitnima i nezanimljivima?
Odgovor na to pitanje je poprilino sloen, i kao objanjenje te
vrste fenomena budizam nudi koncept trikaye, odnosno simultane
egzistencije Bude u stanju dharmakaya, sambhogakaya i
nirmanakaya.
Kaya na sanskritu znai "tijelo", te tako dharmakaya znai "tijelo
dharme", sambhogakaya znai "tijelo uivanja" a nirmanakaya
znai "kreirano tijelo".
Dharmakaya je stanje istog, transcendentalnog budastva: Buda u
stanju iste nirvane, nedirnut vezanostima i prolaznim pojavama
poput roenja i smrti. Sambhogakaya je neka vrsta astralne
egzistencije Bude, postojanje na astralnom planu. To tijelo nosi
istovremeno radost, misli, ideje i uenje Bude, dakle predstavlja
budastvo manifestirano kroz vjenu radost i mudrost koji
122

Trikaya

emaniraju iz stanja nirvane. Nirmanakaya je ono to bi se u

hinduizmu zvalo avatarom: fiziko tijelo Bude, dakle ljudska
inkarnacija koja postoji u fizikom prostoru i vremenu, i kojoj
budastvo nije vjena stvarnost nego toka do koje se dolazi
procesom, kroz trud i nastojanje.
Ocean Dharme se tako manifestira kao blaenstvo prosvjetljenja i
duhovna istina, te kao fiziko bie koje utjelovljuje proces
prosvjetljenja u materiji; dakle raa se u stanju neprosvijetljenosti,
tei prosvjetljenju, postie ga i manifestira stanje prosvjetljenja u
fizikoj materiji kao ivi Buda, koji tako spaja sva tri stanja dharmakaya, sambhogakaya i nirmanakaya - u jedan entitet koji
ivi nirvanu u fizikom tijelu, te predstavlja konvergentnu toku
prema kojoj druga bia mogu usmjeriti svoja nastojanja. Ta
jedinstvena, simultana egzistencija u sva tri stanja zove se trikaya
(doslovno "tri tijela" ili "trotjelnost").
Budizam nije jedini koji poznaje taj koncept - kranski koncept
Trojstva, odnosno simultane egzistencije Boga kao Oca, Sina i
Svetog Duha jako je na tragu koncepta po kojem jedan Bog,
manifestiran kroz razliite pojavne forme relativnog svijeta, moe
biti mnotvo. U transcendentalnom stanju zove se Otac;
manifestiran kao energija blagoslova i duhovnog nadahnua zove
se Duh Sveti, a manifestiran u fizikom obliku, kao ovjek koji
prolazi roenje, duhovni put, prosvjetljenje, manifestaciju
prosvjetljenog stanja i smrt zove se Sin. Budistiki koncepti su
iznimno slini tome, budui da je bez njih za sve praktine svrhe
nemogue rijeiti neke od paradoksa inkarnacije transcendentalnog
duhovnog entiteta koji unato inkarnaciji ostaje transcendentalan.
Nirmanakaya se, po teoriji budizma, manifestira uslijed
suosjeanja s biima koja pate. Kako bi se ispravno shvatilo to
budizam misli pod suosjeanjem, najbolje je citirati jednu
123

Dragulj u lotosu

anegdotu iz Budinog ivota.

Naime, jednog dana mu je prila uplakana ena kojoj je umro sin, i
u suzama ga molila da iskoristi svoje natprirodne moi i oivi ga.
Buda je tada, kako veli izvorni tekst, "osjetio veliko suosjeanje" i
rekao eni neka mu donese goruice iz kue u kojoj nitko nije
umro, i da e tom goruicom oivjeti njenog sina. ena je pohitala
ispuniti zadatak i poela obilaziti kue, ali u svakoj je netko umro.
Nakon nekog vremena je shvatila da je njena vezanost sebina i
glupa, jer je smrt neizbjeni dio ivota, i sva bia umiru. Tada se
vratila Budi i pridruila se njegovoj sangi.
Ako je ta ena shvatila koliko je glupa njena sebina vezanost,
kako je to tek moralo izgledati Budi? Gledajui to iz te
perspektive, Budino "suosjeanje" oito nije ono to ljudi pod tim
obino misle. Budino suosjeanje je razumijevanje da bia uslijed
svojih vezanosti i gluposti doivljavaju veliku bol, dok istodobno
postoji ocean blaenstva koji je nirvana, koji mogu postii.
Suosjeanje Bude je dakle aspekt nirvane, radijacija nirvane u
samsaru, odnosno privlana sila kojom nirvana k sebi vodi bia
koja su dovoljno zrela da odbace svoje sitniave vezanosti koje
zovu ljubavlju, suosjeanjem i slinim plemenitim imenima koja
sakrivaju njihovu stvarnu, nisku i bijednu prirodu. Suosjeanje
Bude nije samsarika sila, za razliku od ljudske ljubavi i ljudskog
suosjeanja, koji iz neznanja stvaraju vezanosti prema prolaznim
stvarima, te jadikuju nad njihovom promjenom. Budino
suosjeanje je pjesma neprolaznog koja odjekuje prolaznim, u
hinduizmu simboliki prikazana kao Krinina frula koja proizvodi
zvuk koji due opijene varkama prolaznog svijeta budi za stvarnost
duhovnog svijeta.
Dakako da vie pobude za fiziku inkarnaciju postoje, dodue u
manje ekstremnom obliku, i kod bia koja jo nisu Bude, ali su
124

Trikaya

nadila niske vezanosti fizikog plana, te kao motiv inkarnacije na

ovom svijetu imaju manifestaciju nekog sofisticiranog aspekta
vrline i dobrote s viih svjetova. Takva bia su daleko brojnija od
ivih Buda. Ipak, bez razumijevanja koncepta trikaye, kao
ekstremne manifestacije principa, nije mogue razumjeti ni proces
inkarnacije bia manjih od Bude a veih od obine ljudske due,
kakva se na ovom svijetu raa uslijed vezanosti, niskosti i grijeha.
Trikaya je dakle mehanizam koji inkarnaciju Prosvjetljenog tumai
kao simultanu egzistenciju na vie planova postojanja. Taj koncept
tibetanski budizam dodatno razrauje, pa se tako proces
inkarnacije bodhisattve tumai na nain koji je posve stran ne samo
zapadnjakoj misli, nego i hinduizmu - naime, u varayana
budizmu, bodhisattva se uope ne inkarnira. Bodhisatva vjeno
postoji u svojem transcendentalnom stanju, a njegovo suosjeanje
prilikom pogleda na materijalni svijet, u kojem bia pate, kreira
pojavu poznatu pod imenom "tulku". Tulku je umjetno duhovno
bie, sintetiki kreirano primjenom duhovne sile monog yogina.
Takvo bie nije puka astralna prikaza - za to postoji naziv "tulpa" nego bie koje posjeduje karmiko tijelo, elje i svijest, i koje se
inkarnira kao ovjek u svijetu ljudi, prolazei roenje, djetinjstvo,
odraslu dob, starost i smrt, ali koje je zapravo nastalo kao
kristalizacija volje i namjere bodhisattve. Ovisno o potrebama
fizikih bia, bodhisattva kreira tulku (zapravo, esto i vie njih
simultano) koji u najveoj mjeri koristi biima u situaciji u kojoj se
ona trenutno nalaze, dakle posjeduje svojstva prilagoena prostoru
i vremenu. Ponekad e tulku biti ratnik-izbavitelj i zakonodavac,
ponekad svetac uitelj, ponekad peinski yogin. Dalai-lama se tako
doivljava kao tulku enreziga, odnosno Avalokitevare
Bodhisattve. Taj tulku nije inkarnacija Bodhisattve, onako kako to
zapadnjaci shvaaju, nego odraz njegove volje i namjere za svijet,
koji poprima tijelo i kroz svoj ivot kristalizira "suze suosjeanja"
koje enrezig plae gledajui patnju ljudi u samsari. Te suze su
125

Dragulj u lotosu

sveto uenje, sveti primjer u djelatnosti ili sveta praksa yoge koja
vodi izbavljenju - ponekad i sveta bia poput Tare. Tibetanci
doivljavaju stvari na takav nain, pa su primjerice pitali Milarepu
ija je on inkarnacija, mislei da je Milarepa nastao tako to je neki
bodhisattva odluio pokazati i pokloniti ljudima put savrene yoge.
Milarepa je na to odgovorio da cijeni namjeru koja stoji iza pitanja,
ali da je smatra tetnom jer podrazumijeva preegzistenciju
savrenstva - umjesto toga, on je odgovorio da je on primjer da ak
i greni, niski bijednik, kakav je on bio u poetku, moe marljivom
praksom yoge postii stanje koje je jako blizu prosvjetljenja.
Smatram da se te dvije pozicije ne iskljuuju. Iz svoje vlastite
pozicije znam kako sam veinu ivota doista sagledavao vlastitu
poziciju kao onu osobe koja iz niskog stanja postupnim procesom
yoge tei i dotie sve via stanja i postie prosvjetljenje. Isto tako,
postizanjem prosvjetljenja postalo mi je jasno da je moja fizika
inkarnacija zapravo tulku, odnosno avatar, koji u prostoru,
vremenu i procesu manifestira put od neznanja prema
prosvjetljenju i tako daje primjer ljudima, manifestirajui darove
Svevinjeg kroz ivot i djela ogranienog, relativnog ljudskog bia
koje tei transcendentalnom savrenstvu. Nirmanakaya, dakle, u
bilo kojoj toki svoje vremenite egzistencije uope ne mora
poznavati vlastitu prirodu; ono to je bitno je vektor, usmjerenje,
sila kojom udi za Boanskim, kojom eli dotaknuti
tranascendentalno, jer ta sila je zapravo Bog u svijetu, nirvana u
samsari. U vremenu, postoje poetak, proces i svretak, te se tako
nirmanakaya sastoji od neznanja, elje za spoznajom i postignua
spoznaje. Taj vremeniti proces dar je Svevinjeg ljudima, to je put
koji Budastvo urezuje u relativnom, materijalnom svijetu, i tako
olakava vezanim biima uvid u aspekte naravi cilja.
Dakako, jasno je kako e tek rijetka bia na pjesmu nirvane u
samsari odgovoriti eljom, zanosom i prihvaanjem izazova, dok
126

Trikaya

e veina reagirati na isti nain na koji due u bardou reagiraju na

istu svjetlost nirvane: strahom, uasom i mrnjom. Razlika je
jedino u tome to nirmanakaya ima krv koju takvi mogu proliti i
meso koje mogu sijei i razapeti na kri, te im tako prua priliku da
u materiji pokau svoj stav o Svevinjem Svjetlu. Karmiki uinak
takvog izbora je, dakako, posve fatalan.
Nirmanakaya, pak, niti preuzima zaslugu za prosvjetljenje onih
koji ga odaberu slijediti, niti za propast onih koji ga odaberu
mrziti. Nirmanakaya je tek sjena transcendentalnog, njegov odraz u
prostoru i vremenu, njegov trag u tkivu materije, prolazna sjena
vjenog i nedodirljivog - vara u svijetu, dragulj u lotosu.
Om, mani padme, hum.

127