f/M?

f ];rl6

MITOlOGIIA
SLAVE A
11111&1 I

Knjievno djelo
MITOLOGIJU SLAVENA
posveujem

USPOMENI DREVNIH PREA

koji su u 4. stoljeu n. e. na otoku

Rujani

osnovali prvu

slavensku

nezavisnu dravu, posebno znanim po mitsko-kultnom bogotovju,

1ajstarijim

slavenskim

hramom i svetitem

boga

SVANTEVIDA na

Arkunu.

F. L.

MITOLOGIJA SLAVENA
TRAGOM .
KULTOVA I VJEROVANJA
STARIH SLAVENA

NAPISAO
UREDIO I LIKOVNO OPREMIO
FRANJO LEDi

TAMPANO
VLASTITOJ NAKLADI
l 1000 PRIMJERAKA

FRANJO LEDI

MITOLOGIJA
SLAVENA
TRAGOM KULTOV A
I
VJEROVANJA STARIH SLAVENA

K N JI G A I
SA

150

SLIKA U TEKSTl

Z AGREB
1969

SADRAJ
Strana

- - - - - - - - - - - -

Predgovor: Jesu li Slavem imali svoju mitologiju? - - - -

17

Recenzije i uvodne rijei

SVAROG

Startbog slavenskih predaka i tvorae- svijeta -

25

PERUN

Slavenski bog gromovnik i zatitnik pravde- -

47

VOLOS

Bog ratara i pludnusti, zatitnik pastira---

71

VODAN

Slavensko boanstvo voda, rijeka i mora - -

85

- --

105

VIDA

Zatitnica brane sloge kod Slavena - ---

117

RADOGOS T

Zatitnik gostoprimstva u slavenskih naroda -

127

liVA I ::IBOG Boanstva koja daruju ivot i plodnost---

141

VESNA

Svijetla boica proljetne radosti i bujnosti--

153

LADA

Boica ljubavi, arkog ljeta i etve ----

163

VOLOSKA

Zatitnica kunog ognjita i doma - -- -

177

PERUNI KA

Uzorita boica, braniteljica pravednosti u braku

185

GEROVI T

Ratniki bog plemena Ljutia i Bodria - - -

193

SUENI CE

Boice koje rjeavaju sudbinu ovjeka

- -

201

SLA VA

Boica asti, junatva, slave i pobjede - - -

209

- - - - - - - - - - - - - - - - -

221

SVAROZI C

Pogovor

Darovatelj svjetlosti i blage topline -

RECENZIJE I UVODNE RIJEI

Dr MILE BORAS, IVAN BRAJD i, NOVAK SIMi,
Dr BRANKO MAGARAEVI, JOZA HORVAT, ZLATKO TOMii,
BORO PAVLOVIC'

SLAVENSKA MITOLOGIJA
od Franje Ledia

Ovih dana dolo mi je do ruku djelo Franje Ledia Mitologija Sla

vena. Pregledao sam ga li djelomino proitao i prvi moj dojam bio je
da s OVlim djelom dobivamo nesto to do sada u hrvatskoj ldtertur1
nismo imali. Uei u gimnazijJ grku i il1imsku mitologiju za koju smo
imahl uv:ijek dosta litera)ture, uVlijek sam se pitao a ta je <; naom sla
venskom mitologijom, s koiom smo se upoznali samo tu i tamo ali
nikad sistematski.
Ovo e dje1o sigurno popuniti prazninu koja se ve dugo osjea na
tom !podruju znanja. Djelo je psano popularno i sa puno injenica
p.rovjerendh na izvorima. U nj je uloeno mnogo godina marljivog rada,
koji bi ostao potpuno neprimijeen, da ovo djelo ne 'izlazi na svijeil:
Solenjkin u svoioj noveli Matrjonina kua govorei o glavnom licu
Matrjonli. zavrava ovako: Svi smo ivJeLi pokraj nje [ oko nje 1 111ismo
shvatili da je ona ba onaj pravednik bez kojega ne moe, po narodnoj
poslovici, opstati selo. NJ grad. Ni sva naa zemlja. Ovo naroito vri
jedi za dielo Franje Ledia pa ie tliskanje ove zanimljive knj1ige vrlo
korisno.
A.

Zagreb,

25. XI.

1968.

Dr Mile Boras

UVODNA RIJE
Ledievoj MITOLOGIJI SLAVENA

Kad god povedemo razgovor o mitologiji pojedinih naroda, onda

nam se i nehotice u prvom redu namece pomisao o mitologiji starih
Grka i Rimljana. To nije neobino, jer ni jedan evropski narod nema,
kao Grci i Rimljani, tako izrazito vrijednih umjetnikih djela, u kojima
bi bila obraena u takvu bogatstvu, arenilu i grandioznosti njeguva mi
tologija, sa svim potankostima, pa i onima najsitnijima.
Pa ipak, i ostali narodi, koji danas nastavaju teritorij Evrope, pos
jeduju, neminovno, i svoju mitologiju. Ona moda i nije tako bogata
i razgranata kao u starih Grka i Rimljana, ali je svakako takva, da je
vrsto srasla sa shvaanjima, eljama, nastojanjima i nainom milje
nja njihovih starih prfldaka, na ovaj ili onaj nain.
Samo, ovi u narodi tada i;ivjeli u takvim prilikama, da im Je bila
jo daleka ona velika blagodat, to su je, sticajem povoljnih okolnosti,
poznavali stari Grci i Rimljani, a to je - pismenost. Osim toga razno
razni, u najvie sluajeva nenakloni dogaaji, kroz koje su ovi narodi
proli na svome historijskom putu, uinili su, da se izgubilo i nestalo
u nepovrat i mnogota od usmene predaje.
U ove posljednje moemo ubrojiti i stare Slavene s njihovom mito
logijom. Zato svaka objavljena stvar, svaki napis i svaka knjiica, sve
ono to pokuava da nam na ovaj ili na onaj nain protumai ili donese
neke nove rezultate ispitivanja ,jz podruja mitologije starih Slavena, sve to, kaem, dolazi kao dobro 1dolo i mi se tome radujemo. A takav
je i rukopisni rad Franje Ledia >TRAGOM MITOLOGIJE STARIH
SLAVENA i zato ovu pojavu tpozdravljamo <; radou i - jo Vlie
'> dunim potovanjem, kao jedno ozbiljno nastojanje, da se posred
stvom ovih nap.isa ue u sutinu i nama predoe shvaanja naih pre
daka.
-

Franjo Ledi, pisac ovih Qdabranih i dokumentarno uvjerljivih na

pisa, bavi se mitologijom starih Slavena ve dulji niz godina; on je njen
odani: potovalac J ve dugo prikuplja > potrebnom ozbiljnou svaki i
najsitniji podatak o tom davnom ivotu Slavena. Kako je kao filmski
strunjak proputovao mnoge zemlje Evrop.::, a po:>ebno i sve slavenske
zemlje na Sjeveru, nije na tim svojim putovanjima proputao priliku
da se dulje pozabavi na onim podrujima, gdje se do danas sauvalo
ponajvie zaostataka mitologi i e starih Slavena.
9

C Ledievu radu Tragom mitologije starih Slavena<- nastavak je

pokuaja da se u jednoj privlanoj formi i obinom nasem itaocu
predoe neke nove, zanimljive i vrijdne potankosti o mitologiji naih
davnih predaka. P,isac je u obliku kratkih i saetih crtica, nastojao ob

raditi vei broj tih likova.

Tako moemo doznati prilino interesantnih injenica o SVAROGU,
prabogu drevnih slavenskih prea, pa o PERUNU, najpoznatJijem od
svih mitskih likova Slavena, pa o bogu VOLOSU, rujanskom SVANTE
VIDU i o bogu gostoprimstva RADOGOSTU, o SVAROiCU, TRIGLA
VU, BIJELBOGU i CRNBOGU, i drugim idolima koje su tovali Slaveni.
Zatim, tu su jo i napisi o enskim likovima slavenske mitologije - o
boici VOLOSKI, boici VIDI, zatitnici braka, o boicama VESN1 i
LADI itd.
O svemu tom pisac nam kazuJe neposredno i zanimljivo, takvim
r;tilom i oblikom, da e italac, uzevi ovu knjigu u ruke, na jedan pris
tupaan nain moi da stekne predodbu o tome, kako su nai davni
prei tumaili ovu ili onu prirodnu pojavu, ili zbivanja oko sebe, ukrat
ko - italac e se upoznata sa mnogih od narodnih vjerovanja starih
Slavena.
Dvije stvan potrebno je ovom pnilikom istaknuti.
P:isac je nastojao da mu svaki podatak, to ga je unosio u svoje na
pise, bude to blie

rezultatima naunih istraivanja

s tog podruja

rivota starih Slavena. On je briljrivo ispitivao1i krajeve, koji su bili ne

kada postojbina starih Slavena, samo da nae to vie tragova mitolo
gije, pa stoga u ovoj radnji nailazimo i na mnoga mjesta gdje se rigo
roznou gotovo jednog naunog radnika navode pojedini gradovi,
rijeke, planine, uvale itd., koji, u nekom obliku nose tragove imena ne
kog davnog mitolokog lika.
Pisac je, nadalje, u svoja prianja uno1u - naravno, koliko je bilo
potrebno - i pojedine injenice iz povijesti starih Slavena, pa tako
doznajemo, ,da je, na prilllJjer, PERNOV-GRAD na Labi (dananji gradi
Pirna) osnovan od polabjanskih Slavena, a da su na otoku RUJAN!, ple
mena Rujana ve u 4. stoljeu osnovali nezavisnu slavensku dravu.

Pisac je, u tenji da bude to vjerodostojniji, navodio i izvorne nau

ne radove kao dokumentacije i svjedoanstva kod svoj,ih ,izvjea. Uo
pe, u svakoj reenici ove radnje oito se opaa nastojanje, da se to
manje povrijedi vjerodostojnost knjige Tragom mitologije starih Sla
vena, i njena korisnost.
Ali pisac je vqdio rauna o tome, da mu knjiga ne bude 1i odvie
struno teka i nepristupana irim slojevima italaca. On je gledao da
mu podaci ne budu samo toni, nego i zanimljivo izneseni. Otuda ono
nastojanje, da se davni mitoloki 1ikov,i to vie oive, ona tenja pisca,
da italac njegove knjige ne spozna te likove samo po imenu, nego da
ih doivi u njihovu pokretu, u njegovu glasu i slici, da ih vidi pred so
bom kao iva hia, po prilici onako. kako su ih doivljavali i osjeali i
lO

davni Slaveni. Na nekim stranicama ove knjige pisac stoga preputa i

maha svojoj mati, ali joj nigdje ne doputa previe, da bi se izgubila
veza sa uvjerljivou, niti joj sasvim sputava krila.
Ponajvie pie tako, da se moe dobiti jasna predodba o boanstvu
ili o mjestu i okolini, u kojem se to boanstvo tovalo. Da bi to posti
gao, pisac se koristi raznim sredstvima: tamo gdje misli da je to pot
rebno, on daje opise, na drugom pak mjestu uzima reenicu, koja kao
da je izvaena iz nekog strunog prirunika, ponekad prianje oivljuje
dijalogom, vrlo esto navodi i stihove, negdje se slui priom itd. I u
tome je, mislim, takoer jedna li j epa vrijednost ove knjige, druga nje
na korisnost, osobito za one, koji ele na lak i pristupaan nain doznati
neke stvani iz davne mitologije starih Slavena.
Jo bi se podosta toga moglo ispriati o ovoj interesantnoj knjizi,
jer to ona i zavreuje, ali mislim, da e njenu korisnost i svrsishopnost
najbolje ocijeniti sami itaoci. A kad je o tome rije, onda se moemo
nadati. da e i knjigu Franje Ledia TRAGOM MI TOLOGIJE S TARIH
SLAVENA itaoci primiti s jednakom susretljivou, s kakvom su dosa
da prihvaali i druge radove s knjievnog ili fiilmskog podruia njegove
djelatnosti.
Zagreb. 12. VIII 1953.

[van Bra.idi

Franjo Ledi: MITOLOGIJA SLAVENA

Iako nisam nikakav strunjak, mogu kao italac i kultumi ra;dnk
rel, da sam sa veoma velikim zanimanjem proitao rukopds knjige
Franje Ledia o Mitologiji starih Slavena.
Vidljivo je odmah na prvi pogled da je Ledi pnistupio svojoj grai
veoma savjesno, ulaui veoma velik trud i uz izvanredno poznavanje
materije o kojoj je rije. Svoja izlaganja o mitologiji Slavena napisao
je popularnim stilom, veoma itko tako da je to izvanredna lektira koja
usto obogauje i nae znanje.
Ovakva knjiga kao to je ova Ledieva veoma bi dobro dola sva
kome i mogla bi ujedno sluiti kao prirunik svim onima koje zanima
mitologija, te kao i podloga za mitologijski rijenik, odnosno povijest
ope mitologije u kojoj bi bili obrat1eni svi pojnovi mitoloki od nastan
ka civilzacija i kultura ,do ukljuivo kranstva i Islama.
Miljenja sam da ovu Ledievu Mitologiju Slavena treba :.vakako iz
dati, te je u tom smislu najtoplije preporuujem.
Zagreb, 27. II 1968.
Novak Simi
11

KA O UVOD
MITOLOGIJI S LA VENA od Franj e Ledia

Ovih dana dobio sam u ruke rukopis MITOLOGIJA SLAVENA od

Franje Ledia, naeg dobrog poznavaoca mitoloke problematike svih
slavenskih naroda i tiro povodom ovdje iznosim svoje miljenje o njego
vu radu s ovog kulturnog podruja, vanog ne samo za sve Slavene, ve
i za poznavanje mitologije i drugih naroda uope.
Mitoloka problematika kao jedna od vanih grana naunog ispiti
vanja o ivotu Slavena u prolosti i sadanjosti. spada u relativno novi
je naune discipline
FRANJO LEDi, autor Mitologije Slavena stvaralac je znaajne
radnje o kultnom ivotu i bogotovju starih Slavena, i objasnio je dob
ro i ispravno pojedina pitanja, koja u ovom, svom najnovijem radu ob
raduje. Treba napomenuti, da se autor Mitologije Slavena Franjo Ledi
gotovo vie od pedeset gQdina bavi istraivanjem mitologije starih Sla
vena, a usporedo i drugih antikih naroda, te da je njegov rad rezultat
ronogogodinjeg zanimanja i izuavanja za jednu od najvanijih i naj
interesantnijih komponenta svjetske kulture.
Pisac ovog referata kroz dva decenija dolazio je u mnogo navrata l.l
dodir sa radovima Franje Ledia, a posebno godine 1953. kaP. je potpi
sani, kao lan Odbora za narodni ivot i obiaje Jugoslavenske akade
mije znanosti i urojetnosni u Zagrebu bio posredstvom profesora Zagre
bakog sveuilita dra. Milovana Gavazzija- zapitan za miljenje o Le
dievoj zbirci narodnih poslovica (o vuku) sa tumaenjem o znae
nju i porijeklu od 700 poslovica, koliko ih je Ledi sakupio i odabrao
za ovu zbirku.
Tada sam napomenuo, da bi bilu vrlo korisno, kad bi jedno iZ-Ida
vako poduzee tampalo i izdalo ovu zbirku, koja bi bila od posebnog
interesa i za ire italake krugove, a kako se to vidi iz tampanog iz
danja ove knjige u godini 1960. pod naslovom: NARODNA FILOZOFIJA
U POSLOVICAMA O VUKU, to se i ostvarilo.
Poslije ovoga susreta dolazio je Franjo Ledi esto puta i mIlli. i
drugim naunim i knjievnim radnicima i traio potrebne savjete i uput
stva za svoj daljni rad.
Tiro povodom imao sam izbliza pril<ike da upoznam njegovo vrlo
intenzivno interesiranje za sva podruja naeg folklora i stalno zanima
nje za naune probleme u vezi slavenske mitologije, koju je nastojao da
prikae naroito irim italakim krugovima na to jednostavniji i to
popularniji nain. Nije suvino spomenuti, kako bi se to bolje upoznao
kulturni lik i znaenje Ledievog rada, da je on kao dugogodinji filro
ski struni radnik (1912-1927) tpropu1:ovao mnoge strane zemlje, a po
sebno one slavenske.
12

Prolazei ehoslovakom, Poljskom, Luicom, Polabjem, na Ru

jani, Pomeranijom, Braniborskim krajem, uz Sprevu i Odru, u einu
i uz obale Baltikog mora do Gdanskoga, tu na izvorima prikupio je
mnotvo podataka o kultovima i vjerovanju drevnih predaka. Ova saz
nanja i prouavanja muzejskih 1 arheolokih starina uz pomo odgova
rajue literature na slavenskim i stranim jezicima, davali su mu gradivo
po kojemu se stvarao temelj za konano ,dovrenje radnje o mitologiji
Slavena.
O samom Ledievom djelu SLAVENSKA MITOLOGIJA<< koja e
svoju definitivnu redakciju (premda je inae rad dovren) uskoro do
biti, moe se s objektivnou rei, da Ledi pokazuje svestrano pozna
vanje mitske prolosti starih naroda, a naroito je iskreno i vjerno pri
kazao razne epohe kultnog razvitka i postojanja mitologije u drevnih
Slavena.

Ledieva Mitologija Slavena obiluje bogatim i korisnim materija

lom, z ega se vidi da autor uveliko raspolae poznavanjem strane, kao
i domae strune literature, a sa izvornom dokumentacijom koja doka
zuje i naunu vrijednost ovoga Ledieva najnovijeg i najznaajnijeg li
terarno-historijskog rada.
A to je najvanije, Lediu je uvijek pred oima nauna tstina, to
je uostalom najpozitivnija oznaka svakog savjesnog i solidnog rada.
Tu Ledievu zaslugu treba posebno istai kao najljepu i najvredniju
oznaku njegove knjievne i kulturne djelatnosti.
TJ

Zagrebu, 24. VII 1967.

Dr. prof. Branko Magaraevi

Franjo Ledi
MITOLOGIJA SLAVENA

Trideset poglavlja jedne knjige, tristotine stranica vanredno zanim

ljive materije na temu Mitologija Slavena predstavlja znaajan napor
autora, da nau kulturnu javnost obogati rijetkim i vrijednim prilogom.
Ovom prigodom, ja sam itao svega etiri poglavlja, dovoljno da os
jetim aromu i dra jedne vanredne teme, ali i premalo da uem u ne
ke meritorne ocjene, tim vie to nisam znalac te ohlasti.U svakom slu
aju rukopis Franje Ledia zasluuje punu panju kako naih nakladni
ka, tako li naunih strunjaka te domene, da djelo Mitologija Slavena<<
prihvate s panjom i pomognu autora da njegova knj!iga,to vrednija
i sadrajnija ugleda svijet.
Zagreb, 31. I 1968. g.

Joa Horvat
13

Franje Ledia
MITOLOGIJA SLAVENA

Pojava Ledieve Mitologije Slavena dobro nam dolazi iz vie raz

loga. Ponajprije c;vakako zato, to je to u nas prvo djelo ove vrste. Up
ravo je udno da se nitko posljednja dva stoljea nije poduhvatio tog
posla. Ve zato Franji Lediu dugujemo vjenu zahvalnost. Dok smo
imali mitoloku literaturu o drugima. o samima sebi je nismo imali.
U mitologiji je sauvana naa najstarija prolost preko koje se obi
Lno prelazi kao prekc neeg nevanog i nezanimljivog. A to se vie o
jednom narodu moe rei nego njegova naistarija povijest? U njoj su
zakopani narodni i nacionalni korijeni.
to bi bili danas Grci bez svojih boanstava i mitskih kraljeva, bez
sYog Minosa, bez Herakla, Abila i Perzeja? to Rimljani bez Eneje i
Romula i Rema? Kao to Odin bijae mitski ratnik i vladalac starih
Vikinga, zato ne bismo i mi oivjeli wog Svantevida, Volosa, Peruna,
Ladu, Vesnu i Vidu. Svaroia i Vodana? Zato Ledia eka i zaseban
zadatak obrade Hrvatske mitologije, sline ovoj opoj o Slavenima. A
zato bi se morao pozabaviti i tragovima mitologije u naem narodnom
tvaralatvu. Zbirka Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu daje za
to golemu grau.
Ledi je sakupdo sve zaboravljene istine koje se tiu teme slavenske
mitologije i podnio ih pred nau suvrem.enost kao podatke koji zapa
njuju i zadivljuju. Njegova je Mitologija Slavena rezultat dugog rada,
pa je i njegova graa velika. I obrada je na visini no gdjegdje nije do
voljno suvremena. No unato toga, njegovo je djelo vano kao sasvim
novo osvjetljenje naeg i svih drugih srodnih nam slavenskih naroda.
Ova mitologija donosi nam nepoznati dra iezle poezije i tajne, donosi
nam davni miris i svjeinu negdanjt: zore naeg svijeta. Od kulta staba
la pa do vjere u Bjeloboga i Crnoboga Ledi je praslavenski mit uhvatdo
u njegovu razvitku Qd fizikog Jo socijalnog mita.
Slavenska mitologija, iako malo ipitana - upravo od na samih
najmanje - neobino je vana u kulturnoj povijesti. ovjeanstva. Pri
sjeam se ovdje rijei, koje citira Petar Bulat u svojoj knjizi Pogled u
slavensku botaniku mitologiju: Otuda nikakvo udo to ja, i.za in
dijskim prvo mjesto odreujem slavenskim tradicijama. Jezik, mata
nje, vjerovanje i obiaji slavenskih seljaka sauvali su se priprosti i pat
rijarhalni; moglo bi se rei da od natrag tisue godina to gotovo nije
pretrpjelo promjene.
Zagreb, 17.

IX

1 967.

Zlatko Tomii
14

Franjo Ledi
TRAGOM MITO LOGIJE S TA RIH S LA VENA

Zapanjujui mali broj kako starijih, tako posebno novijih znans

tvenih nastojanja oko prouavanja povijesnih inova jednog naroda,
konkretno pojave Slavena na pozornici svijeta, - jo i danas gubi se u
gustoj, slabo prozirnoj magli. Kako su nai prei prevalili golemi
svoj put kroz prolost dok ih nije sreo Prokopije iz Cezareje sa
sviraljkama mjesto oruja u rukama, neg)Cl.je na periferiji bizantskog
carstva.
Zar Slaveni nemaju svoje matologije?
Dali zbilja samo ono nekoliko spomenika predstavlja mitsko nasljee
itavog roda slavenskog? Da li je ,to sve to naa nauka znade o spo
menicima stare slavenske re ligi i e?
Nekoliko spomenika?
Ne!
Tako kae Franjo Ledi, jedan o onih rijetkih i toliko vrijedmh samoinicijativnih istraivaa nae slavenske mitologije, kojom se bav1
doslovce preko pola stoljea te istom sada u kasnoj starosti izlazi l{)ired
na svojim ivotnim djelom o praslavenskoj reldgiji odgovarajui na to
pitanje drugaije.
Njegova knjiga TRAGOM MITOLOGIJE STARIH SLAVENA, za.
koju e oito biti mnogo interesa i u drugim slavenskim zemljama, pa i
u naem bliem i daljem susjedstvu, a posebno u svjetskoj nauci sustavno okuplja razmjerno veliku grau o naoj kozmogoniji. Slu
ei se naunom metodom, Ledi je na osnovu provjerenih vrela i doku
menata, na stotinama stranica iznio materijal, koji je podjednako za
nimljiv, informativan i vaan, jer nam naprosto otkriva d!io nas samih.
Polazei sa sigurnog stanovita da povijesna vrela sama 1daju gra
u jednog imaginarnog hrama slavenske mitologije, Ledi je izvrio
rekonstrukciju slavenskoga Olimpa jednako kao i Panteona, - upot
rebljavajui za osnovu svoje koncepcije - pored rijetkih slavenskih,
preteno tue izvore, a povezujui svoJim hipotezama samo one
praznine, gdje nema pqdataka na koje se moe osloniti. Ukratko- do
svojih, vrlo uvjerljivih zakljuaka o veliini i kompletnosti slavenske
mitologije - za razliku od dosad prevladavajuih miljenja o njenoj .ne
razvijenosti i praktino nedokazljivosti, a u svakom sluaju minorno
sti u odnosu na grke, rimske i germanske mitske sisteme, Ledi nije
doao spekulativnim, nego faktografskim analizama.
On je naprosto utroio vei dio svog ivota, da na izvornim doku
mentima i potom na licu mjesta, Vidi i snimi p o s t o j e e tragove
slavenske vjere u irokom rasponu od Ar kuna i Rujane do Tanaisa (tj
rijeke Don) i Soluna, pa sad tu svoju slavensku pagansku sakralnu ar
heologiju, te brojne fragmente nae kulturne povijesti baca pred nas u
obliku koji je impozantan koliinom i kakvoom.
15

Teko je napreac unaprijed prosuditi svu vrijednost ovog, gotovo

jedinstvenog truda i zamjerne ljubavi kao za istinu, tako i nae vred
note - prognozirati konani doseg ovog znanstvenog djela, koje ima i
publicistiki privlaan sadraj. - Kad bi se postavilo pitanje, kome sve
to djelo treba, kakav bi odgovor bio mogu osim naiuobiainiiega, da
je ,ono naime dobro u svakoj naoj kui.
Iz Ledieve SLAVENSKE MITOLOGIJE nauit ce italac usput
ne samo neku slavensku kozmo1ogiju, nego osjetiti, doivjeti - moda
i shvatiti iroki sklop bitnih etnogenetikih problema i kulture Slavena,
a aleja arheolokih iskopina naih starih boanstava, - ta imaginarna
povijesna aleja - koja nam pokazuje potencijalne perspektive jednog
muzeja slavenske mitologije - bogata je novim nalazima i izvjetajima
o njima, da to izaziva i priznanje i uenje, to su tako vrijedne starine
stajale - neprepoznate na dohvat - ruke.
Pria o Troglavu iz beogr<jdskog muzeja, koji je zalutavi s mora na
jednu izlobu bio posljedica jednog nesporazuma, fotodokumentacija
od Kijeva do Bodria, Ljutia i Luica; ispreplitanje i sad ivih folklor
nih injenica i praslavenskih obreda, naziva i kultova, poreenja sa
drugim religijama od Indije, Perzije do Male Azije, Italije, Galije i Ger
manije, sve to ini ovo djelo malom enciklopedijom geografije i histo
rije seobe Slavena, pa je svojevrsni vademecum, dra vodd starim
krajem nae prolosti. Ozbiljnost autorova djela posvjedouje najbolje fakt da usprkos
oitim indikacijama za s11.1Jelije hipoteze (uostalom neke odavno i ini
cirane, na pr., o ueu, pa ak i utjecaju izvjesnih slavenskih boan
stva na helensku i rimsku mitologiju, odnosno, to je jo vjerojatnije
i to bi komparativistika studija starih indoevropskih vjera mogla mo
da ustanoviti - postojanje zajednikih pravrela evropskog mita) - Le
di ne izlazi izvan okvira svog radnog zadatka. - Sloili se ili ne sloili
mi s pokojim njegovim komentarom, - moramo se prethodno pozaba
viti s iznesenim navodima, dovoljno obrazloenim da nas obogate no
vim, dokumentiranim spoznajama.
to da se kae na kraju o ovom svijetu slavenskih bogova i mitova
koji poput glazbe iz Porina .iz omaglice svitanja povijesti izranja pred
nas?
Moda ovo:
Ukoliko je praznovjerje kao vjera jednog naroda, to nedvoumno
antropoloki i jest, dio i faza osvjetavanja jed'log naroda ili skupova
naroda, te ako su ljudi stvorili te svoje bogove na neki nain prema
s?m liku, moi i strahu, onda bi na osnovu svojstava tih naih krea
CIJa mogli da osjetimo kakav je illi kakav bi bio praslavenski kozmos.
Zagreb,

21.

VII

1967.

Boro Pavlovi

16

PREDGOVOR

Jesu li Slaveni imali

SVOJU

mitologiju?

O ovum pitanJu esto se raspravljalo u znanstvenim

krugovima, a veJi.ko zanimanje za najraniju s lav ens ku pro
lost postojalo je i kod ke Oitalake j avnosti
Mnogi od naih dominantnih pisaca u toku 19. i 20.
stoljea kao npr.: Radeti, Nodilo, Greti, Mareti, Smii
klas, Klai, Jagi ,j dr. objavljivali su svoje, esto i vrlo o
bimne radcwe, pokuavajui da iznesu iz mraka zaborava
sve one podatke o ivotu i religiji starih Slavena, to su
im u ono vrijeme billi na dohvat ruke.
Meutim, do dana-, nitko nije dao CJelovit od govor u
kojem bi biJa obuhvaena sva znaajnija mi:tska i kultna
zbi van j a kOja su u toku jednog milenija bila od od suctnog
znaenja po razvitak i opstanak slavenskih naro da. A to je
razumi jdvo, ako uzmemo u obzir pomanjkanje pouzd anih
,

historijskih irzvornih izvjetaja.

Najvee p otekoe u rjeavanju problema slavenske mi
toJogije sainjavao je nedostatak historijskog gradiva. Jer,
osim nekoliko slavenskih sta11ih kron1ka, od kojih se istiu
siUrd. ruskli ljetops NESTORA iz 1100. godine i Historija
kraljevstva tekog od KUZME iz 1051-1125. god., sve
srrane kronike u kojima je rije o relligiji starih Sla:vena,
iskljuivo se sastoje iz zapi.sa stranih ljetopisaca i histori
ara germanskih, grkih, franakih i latinskih, i mUDje su
pouzdani.

Ukratko reemo. do sada, jo se nije pojavilo jedno knj.i

evno djelo o mitologiji Slavena u kojima bi se u cielirn.i.
prikazao hlis tori;at o staroj religiji i kultu legendar.nih sla
venskih boUnstava.
Od stranih, c;tarih pisaca, tek je Helmold iz Holtina dao
neto vrijednih izvjea o 2Jivotu zapadnih slavenskih ple
mena u svojoj CHRONICA SLAVORUM u god. 1066. , a
takoer i kali graf Herbol"d u 12. stoljeu Ip ak jed an od
najpotpunijih iiZVjetaja o rujamkim Slavenima, kao :i ivi
opis hrama arkunskoga i obreda koji su se tu ob avl jali u
ast boga SVANTEVIDA, ostavio nam je danski kroniar
SAKSO GRAMATIK u svojoj kr onici HISTORIA DANICA,
,

iz god.

1208

17

GEOGRAFSKI POLOAJ
I SVETiTA
S1ARIH KULTNIH MJESTA
U ZAPADNIH SLAVENA
18

'

'

ta se znalo i pisalo o mitologiji Slavena?

Ako se osvmemo na sva do sada obje,lodam.jena djela,
u koji ma se govori o kultoV1ima ;i rel i giJi starih Slavena,
kako stranih, ta!.<,o i naih p isa ca , moemo samo da konsta
tiramo, kako ne postoji ni jedna radnja u k o j oj bi mitolo
gija Slavena bila pi'ikazana u svoj oj cje lovitosti . - Bilo je
ru skih, ekih i po ljskih pisaca, a takoer i na ih historiara
i mitologa, koi'i su u svojdm djelima donosiH esto i vrlo
opsena izvjea o s taro j reHgiji Slavena, to je veoma
po hv al no i korri,sno. steta ;e samo to te radnje nisu obuhva
ale mnoga vana zbivanja iz 7-8. stoljea, kada su fra
nake i saksonske kriarske voine pod Karlom Vehk,im pro_
dirale u slavenske t erit orije unitavajui i palei slavenska
sveta miesta u Pol ab i u, Luicama i Ce koi . a ta'l\o redom
i protiv kasn<ijih ge rmansk i h i danskih zavojevaa, koii su
provalii' vali u sjevernija slavenska podruja, te kako su
slavenski. knezoVii hrabro b ranili svoje zemlje i sv oju sta'ru
vjeru, od tada. pa sve do u 12 i 13. stoljee.
Osim toga, u ovim dielima manikaiu i po drob ni;a iz
viea. barem o ono malo ve poznatih slavenc;kih hramo
va i kul t ni h miesta. Isto tako ni o nekim glavnim bn7an
stvima Slavena nem!! snome11a. a oPet nremalo ie niano o
Perunu. Vol'oc;ru Sv::llro Q'U . Radogostu, Triglavu, Vodanu, te
o bo7icama Ladi. :tivi i dr.
Bilo 1e p1saca, koji su tavie, 1 negirali postojanie kul
tova nekih c;.Jarvenskih boanstava, kao npr., da niie bilo
boice Lade - Sve u svemu. to nam postaie razu mli .ivo ie:r
piscima nisu staitaili na raspolaganju nuni p ovi j esni izvorri.
Iz tih r azlo ga , mnogi na1i historiari, koji su se bavili
znanstvenim istraivanjima religioznih nazora u Starih Sla
vena, iziasrnil su se zbog nedostatka hi st or i i skog gradriva,
veoma skeptik,i u uspieh takovih poduhvata, pogotovo to
je sauvano vrlo malo pouzda,nih podataka o sta:roi vjeni
Slavena. a pored toga zapisi i poda ci stranih lietop;isaca
( germa nski h prot ivnika i J a Hnsko g kle,ra). veim su di
jelom bili tendenoiozno isknivljeni,

U tom smislu zanimljive su primjedbe historiara Jo

sipa Horvata u svom napisu Tragovi starih vjerovanja u
knjizi KULTURA HRVATA KROZ 1000 GODINA, gdje
kae: Oskudni su podaoi o religiji s tarih Slavena, oskud
niji nego oni o nj.ihov om wak1danjem ivotu. Nauka na
stojei dati suvislu sliku njihovoga vje rov anja nala se
pred problemom, koj i jo nije uspjela rijeiti, a malo je
vjeroJatno da e ga Ikad uspjeti sasv:im rasvijetliti .
19

I na povjesniar Natko Nodilo, k:ojri je gotovo preteni

dio svoga znanstvenog istraivakog rada posvetio upravo
prouavanju vjerovanja starih Slavena, i nap1sao veoma
opsenu studiju 0 SLAVENIMA I STAR OSLAVENSKOJ
VJERI, u kojoj ;e morao i sam rezignirano priznati da su
na ivoj muci oni. koji su voljni u sastav da sklope staru
vjeru Slavena.
Ni najspremniid 1straivalac mita, - kako s pravom
ree Vladimir Maurani, drugi na veliki uenjak ko j i je
spoznao zamaitost prouavanja izvora religdje za shva
anje due naroda -ne e moi neosporivima dokazi utvr
diti svaki posljedak svoga truda.
Potrebno je napomenuti, da se i u sadanje vrijeme
mnogi nai historian i nauni radnici bave pr ouavanjem
slavenske religijske davnine, pa i oni ocjenjuju to pitanje
munim problemom. Tako se i na poznati historiar Oleg
Mandi osvrnuo na to pitanje u svo;oj knjizi Od kulta lu
banje do kranstva, i izrazio se: U historiji religija vje
rojatno nema ni jednoga podruja, koje bi bilo tako sla
bn poznato i tako teko pristupano, kao to su religije sta
r:h Slavena.
Dugo vremena vaile su u svijetu potpuno krive pre
dodbe o najstarijoj prolosti Slavena i o njihovoj staroj
religiji. Znamo da su Grci ri Rimljani imali razvijenu mi
toogiju, a podcjenjivali su religijske nazore drugih na
roda i sve to nije njihovo nazivali su barbarskim, pa su
takovima prikazani Slaveni i njihova religija. Meutim, i
ostali narodi koji danas nastavaju teritorij Evrope takoer
su posjedovali svoju mitologiju, a meu ovima moemo u
brojiti i stare Slavene s njihovom mitologijom. Istina, sla
venska mit: ologiia ni;e dovoljno obraena i nije poznata kao
mito1ogije drumh evropskih naroda. ali ;e svakako vrsto
srasla sa shvaanjima i nainom milienja starih slavenskih
predaka i sadrava mnog1o toga lijepoga i zanimljivoga
Uzrok nepoemantci slavenske mitske prolosti lei u
injenici to je uuvano vrlo malo od spomenika i religij
ske kulture starih Slavena i jer imamo premalo svojoih iz
vora, a st['anih izvjea u toliko, koliko su tui suvremeni
psci o slavenskoj mitologiji pisali. AH tui,nci su drugijim
okom gledali na to i iskrivljeno je prikazali.
Sticajem mnogih nepovoljnih okolnosti, nastalih ra.
tovanjem s franakim i germaJnskim zavojevaima koji su
pod izl.i:kom prr ogona slavenskog neznabotva nastojali Sla
venima nametnuti svoju vlast, a po tom i zbog pismene za
ostalosti, dolo je do toga da nisu zabiljeeni mnogi vani
dogaaJi iz i.vota i vjerovanja Starih Slavena, pa su naj
vrijednija svjedoanstva o tom izgubljena.
20

Posebno su, provalama i pustoenjem neprijateljskih

vojni poruena nekadanja slavenska svetita i uniteni
spomenici starih boanstava Slavena, tako da je mnogota
nestalo u nepovrat.
Meutim, i pored tako tekih okolnosti, koje su ome
tale p:rirodaTJ razvoj vlastite religije u slavenskih naroda
ipak se razvio bujan religijski ivot, kako u Istonih SJa..
vena, tako i u sjeverozapadnim slavenskim zemljama. Ve
od najdavnijih vremena postojala su mnogobrojna svetita
i sveti gajevi starog slavenskog bogotovja. O tom imamo
pouzdanih vijesti od Helmonda i Saksa Gramatika, kako ;e
na otoku Ruj-ani ve u 4. stoljeu postojao hram i kult
boga Sunca SVANTEVJDA, a takoer i u Volinu ve u to
vrijeme Slaveni su tovali boga pastira VOLOSA. Opet bi
zantski povjesnia Prokopije zapisao ;e oko 550 godine.
kako Slaveni, kad su preko Dunava stigli do Bizantskog car.
c;tva, tuju jednoga boga PERUNA, tvorca munja i gospo
dara svemira, te mu rtvuju volove i druge rtve.
Svi;eno i tama - iezgra su vjerovanja kod svih sta
rih naroda Time je oliena borba izmeu dobra i zla. U
mitologiji Slavena nailazimo takoer na skup dobrih ; zlih
bogova. I kod Hrvata je vladalo dualistiko naziranje iz
meu dobra i zla, koje su prenijeli io iz daleke prapostoj ..
bine. Otuda S v j e t l o b o g i li BTJELBOG, od kojega do
Jazi sve dobro, i bog mraka CRNBOG, zaetnik svega zla
Kult Svjetloboga, boanstva neba i Sunca SVAROGA,
dm:pio je do nas preko itoniakih naroda.
Sto se odnos[ na religijski ivot drevnih predaka Junih
Slavena, moe se sa stgurnou utvrditi, da su onA ve u
pradomovini bili tovaoci starih slavenskih boanstava. Po
pouzdanim izvorima zna se, da su Hrvati, Srbi, Makedooci
i Slovenci mnoge obiaje iz svojih starih vjerovanja preni
jeli u svoju sadanju domovinu, i ostali su pod njihovim
utjecajem sve do u doba kad se poelo kranstvo iriti
i u podrujima Junih Slavena.
Na to nas podsjeaju mnogi prastari obiaji to su o;;e
do danas sauvaH kod naih naroda, a to posvjedouju i
mnogi geografski nazivi, rasuti po svim krajevima od
Drave do V arr-dara.
Hrvati i Srbi su tovali P er u n a onako, kako je u
davnini bio tovan u Rusiji i drugim slavenskim zemljama,
samo to je kasnije taj kult prenesen na kranskog sveca
Iliju, slino kao to je kul1 boga Volosa preni jet na sv.
Vlahu, kao zatitnika pastira. Poznato je kako se kranska
crkva borila protiv starih boanstava pogamtva, pa je na
pokoo neke kultove povezala sa kranskim terminima. Ta
ko ie sv. Juraj dobio c;vojstva nekadanjeg boga proljea
JARILA.
21

U vezi kultnog tovanja boice LADE, i proljetnog bo

ga vegetacije J ARILA, koji je vren u obliku nekih agrar
nih obreda kod Istonih Slavena to je preneeno i kod nas
pod imenom Jurja.i ili Zeleni Jurai,
Zagreb. 12. oujka 1969.
FRANJO LEDi

P RVA KN J I G A

M ITOLOGIJE SLAVENA
IZ LA Z I
U P OVODl.

77 GODiNJICE

iVOTA AUTOROVA

(1892- t 969)

NJEGOVA 57-GODiNJEG RADA NA IST RAiVANJl

SLAVENSKE MITOLOGIJSKE P RO LOSTI
1912

1969

P RASLA VENSKO SVE TiTE

kamenim rtvenikom i statuom stariboga Svaroga, na podruju pri
karpatskog gorja. Uz Svaroga prikazan je i mladi bog Svaroi.
Likovni prilog ruskog umjetnika V. P. Ovsjanikova u reviji NJIVA" 1897.
s

Originalni naslov: IDOLSKOE MOLBiE.

23

FRANJO LEDi

M ITOLOG IJA SLAVENA

PRVO POGLAVLJE

SVAR OG
STARIBOG SLAVEN SKIH PREDAKA
TVORAC SVIJET A

25

Pored drugih starih naroda i davni predji Slavena oboavali su Sunce jo

u s vojoj pradomovini, smatrajui ga utjelovljenim u boanstvu Svarogu.

26

SVAROG
STA RIBOG SLAVENSKIH PREDAKA TVORAC SVIJET A

U MITOLOGIJI SLAVENA obuhvaene sn drevne p rtce o legendar

nim slaven skim bo anstvima i vjerovanjima d avnih na ih pred aka, koje
su preda_'om p renoene od n a j d a vn.ij e g doba i vode svoj k orij e n jo iz
d a l ek e praposto 'hin e . l\' a ogmmnim prostorima koji be r a s pro s ti m iz
m e du Crnog mora i B altika, k ro z t isu l j e a s a u v a o se p o m e n na i vo t
i obiaje Slavena u d a v n o minulim vremenima. Mi tu predaju naziva
mo mitovima. Mitov i nam u g l avn o m goV'ore o svemu onome to su ljudi
u o na davna vremena vjerovali o svemo nim silttm a p ri ro d e i o zami
sljenim n atp rirodnim biima..
Veina mitova Je p r o i s t e k l a iz motrenja p rirode i njenih stvarajnih
il i r a z a r a ju i h sila koje se
po ivoj mati starih naroda
pririnjahu
karo da su to djela nekih monih boanskih hia. Po tome sn nastala
tovanja boga Sunca, boga Gromovnika boga Vulkana, Dadhoga, ho
ice V ener e itd. Po p riama arijskih naroda p roi z la zi, da za etnika
mitologijldh p ojmova treba traiti u sv i j e t l o m n ebu, jer sunano nebo
daje i v o t s vem u u p rirodi. iovj ck o sjeajui dah ivota svoga, p oe o
je z a mi ljati da je s V'ijetlo Sunca hoanctvo k o j e omoguC:uje ivot svim
ivim biima, kao i bilinstvu na z eml ji.

U da v n oj p rolosti z a mi l j a li sn lj u d t da je i cijeli zemaljski svijet

stvoren silom nekog svemonog bi a . Ta je z amisao zahv a tila skor<o sve
stare narode, o emu na m s vje do e mitovi Egip ana, S u m c ri j a ca , Ba
bilonaca, Asiraca, Pcrzi,iaea, Indijaca. K ine, Jap a n a, Inka, G e rm ana ,
Slavena, a o sobito mitovi Grk a i Rimlj ana. Da kult Sunc a p o t j e e- iz
n ajs t a r ij e g a rh a j i k o g doba p ot v n1 e no je arheolokim isk a p a nj im a n a
vim k o nti n e ntim a svijeta a takot1er i a na l ogn im r e l i gija m a starih na
r o d a , kao i mnogobrojnim .:vjedo anstvima kroz folklor.
Kult ovog b oanstva neba i S n ne a bio je r a ire n kod i s t,o nj a k ih
naroda, a p reko ovih dospio je i d o Slavena, g d ie .i e dobio ime SVAROG
ili SVARUN, po imenu s t aro-i n d i j skog S1arg a ili Varuna. P re m a grkoj
mitologiji p rvi go s p o d a r svijeta bio je bog Uran (Uran os) . Medutim.
Grci sn im al i jo j e d no boanstvo is t o g znaenj a : boga Zeusa. Sredite
genealogije grkih bogova bio je Zeus otac bogova i ljudi dole s u
bogove ital skih naroda (iz predrimsl{!oog doba) pred s t avlj a l i same p ri
rodne sile. Ka s nij e , kad su R im lja n i sa gr kim su s j edi m a d oli u mno :
gostran clue vn.i dodir prihvatie i o n i grke n azo re o biu b o g ov a l
prenesu mitove na svoje bogove i boice, koji Qu bili P'O z na m e nju jed
n a.ki gr kim a .
U logu gr k og Zeusa, kao o c a hogo'\>a i s tv a r a o ca svijeta dobio je
kod Rimljana bog Jupit e r ; o d grk,og b o g a Aresa p o stao je r i m k i Mars,
od grke boice p o bj e d P Nike
Viktoria n el A rt emi d e
Diana, od

27

Erosa - Amor, od I-lelija - S ol, o d Selen!'

Luna, od Hermesa
Mer
N ep tun,
kur, od Ura ua
Ur am o, o d Afro dite - Venera, od P oseidona
od H efaesta
Vulkan itd,
-

Suprotno R imljanima, koji su mitsko b o gotovje p reuzeli o d Grka.

Slaveni se nisu o slanjali niti na grku, niti na rimsku mitologiju, ve
su indiv idualno stvarali svoj vlastiti krug - slaven skU m.i t!>kib likova.
}!'dinu iznimku inilo je ime p raboga Svaroga, koje su ime Slaveni
p o za;mili po Svarunu iz <taroindijskog mita, koji se na s anskrtskom
naziva )) Svarga< i ))Varuna .

Pred rtvenikom Vinjegboga Svaroga. ( Crte I. Bilibina )

28

Stari su Slaveni vjerov ali, da cijelim SVIJet o m upravljaju boanstva

za koja su drali, da imadu ljudsku p riliku i ljudske osobine. Ugla vno m
im je vjera bila oboavanje p riro dnih sila . I stoni su Slaveni oboavali
nebo pod nazivom Svaroga ili Svaroha, kojega je jedan oblik bio
DADBOG, a p ored toga tovali su boga Perun a .

Po ruskoj p redaj i najvii j e b o g b i o Perun, koji izbavlja zemlJu od

sue gromovima, on se nazivao u starije doba, takoer Svarog, to jest
svijetli bog, pa su ga zvali i D adbog. Drevni P oljani, Ukrajinci i druga
p rikarp atska p lemen a, a me u ovima i Hrvati, p ored svojih ostalih bo
a nstava osobit o su tovali stariboga Svaroga, smatrajui ga tvorcem
n e ba i zemlje. Drali su da je on najsilniji bog i p ra o tac svih drugih
bogova, p a su mu podizali u svojim naseljima sve t i t a i kultna mje'3ta
u umarcima, gdje su p o stavljali njeove kipove i p rinosili rtve, a na
zivali su ih Qvetim gajevima. Izmeu ostalih bio je i u s taro slavnom
gradu Kijevu p odignut uveni Kijevski Gaj kao i velianstveni hram
p()sveen Svarogu i drugim lavenskim boan stvima.

Prikarpatsko svet ite Svaroga i Svaroia.

29

U iitaroj istonoslavenskoj mitologiji spominJU Svaroga kao boga

kovakog u mije a, a njegove sinove Dahoga za b o ga stmca, te Svaro
ia za b o ga ognja i zadrunog ognjita. Po tom bi slavemki mit o Sva
rogu b io analogan grkom mitu o Hefestu. Polapski su Slaveni tovali
Svaroga za vrijeme prije p okrtavanja, kao boga Sunca i Daboga koji
donosi kiu. Stari Juni Slaveni su i p o slije dolaska na jug, tovali sun
anog boga Svaroga, kao izvor svako g dobra na zemlji k oji sve oba
sjava blagotvornom svjetlo u svojih ivotnih 1 toplih zraka .
Kult Sunca nastavljao

i za vrijeme kasnog srednjeg vijeka, i zadr

ao centralno mjesto u religiji slavenskih naroda, tako da 'O tom

svjedoi j:edno o d glavnih ime n a boga, zajl'dni ko mnogobrojnim
Slav1mima isto nim i zapadnim, a isto tako i kod Junih Slavena bio je
to bog Sunca svjetlost i i vatre (tj. top line) Svarog. U razli itim obre
dtima uz etvu, na p rimjer, u Poljskoj bio je obiaj, d a se zaklinje ili
neta obeaje diui ruku p rema nebn i Rnncu, i p ri tom zaeli dobar

urod

Taj

gp

obiaj sauvao

SVL

do kraj a srednjeg vijeka

jo nedavno

p oljski, ukrajinski i buP"arski seljak p ozdravljao je raanjl' dana du

bokim naklonom i jednom o dreenom molitvom. Opet negde se b acilo
p regrt zrnja p rema nebu da bi p rivuklo zatitu b ogova O slinom
etvenom obredu svjedoi i arapska p ria i z 9. stoljea.

30

HIMNA SUNCU

Zvijezda na nebu plovi nebeskom puinom,

Puinom burnih vala - zemaljska laa brodi!
Ko zvijezdu nebom vodi

to n ama nije znano;

Al' morem zemaljskim lau - nebeska zvijezda vodi

(V. A. :lukov: ZVIJEZDA I LAA)

Potoje J O dva svjedo antva koja potvrdujn. da je boanstvo Sunca

i vatre p o sjedovalo osobine najuzviPnijeg boga ili glavnog, ali ova dva
ob avjetenja su rastavljena razmakom od est stotina godina, a podru ja
udaljena tisu ama milja jednu u d drugoga. - J e d no je o d Prokopija o d
Ce sareje, i datira iz p o lovine estog toljea, druo je zahvaljuju i ljeto
piscu Helmoldu iz krajine Hollstein nie Danske i potie iz druge polo
vice 12. stoljea.
Ta sved o anstva se o d n ose n a Slavene : 1\teu raznim

boanstvima

kojima oni (S laveni) p o sve uju p olja i ume, kojima p ripisuju ra d osti
i muke u ivotu na ovomP svijetu, oni vjeruju da je samo jedan b o g na
nebu,

o n zap ovijeda o stalima. On se brine s a m o za nebeske stvari.

Drugi b ogovi p roizlaze od njega i svaki vr i svoje dunosti, a svaki od

njih je utoliko moniji to ga blie sredstvo spaja s gbvnim b ogom.

Kultna glava slavenskog boanstva

Svaroga, rezana jz hrastova drveta
Pronaena u Jezeru Jankovo, okrug
Mogilno. Nalazi se u Arheolokom
muzeju u Poznanju.

31

Vj erov anje u tog b o ga rezultiralo je iz skup a shv a t a nja izraavajui

divljenje, s trah, ljubav nrcma nekim znacima bliskim, ujedinjuj u i ma

neba, sunca i v atre . T10 simb oliko jedinstvo p (}dra va razli
ite funkcije i malo netano o d r eene , n a r oito u sluajevima, g dje se
je r ad ilo o p odjeli kompetencije tolikih boanstava, ija p odruja
ak tivnos ti Sl' p odud a raju vie ili manje.
Drevni S l aveni p roma trajui u ivotu p ostojanje p romjene
dan i no,
ljeto i zimu, obilnu etvu i nerodicu p oeli su vjerovati da je to sve
djelo d vije vrste b o gova , d obrih i zlih . Meu dobrim bogovim a n a p r vom
mj e stu bij a e SuncP. kojemu su dali ime Svarog, a naziv al i ga i Dajbo
gom i Dadbogom. Njega su n a jvie tovali, jer je od n je ga dolazila
svjetlost i toplina, i jer je on izvor svakog dobra.
Ime boga Sv a roga sa uvalo se u svih sl a ven s kih n aroda, a nazivali su
ga i Svaroh, Svarun, Prabog, S tar ib o g, Vinjibog, Dadbog, Dajbog. Opet ime Svjetlobog i Dobribog, t o su n jezgri i nazori pradavnih Hrvata,
koji '>ll n Svarogu gledali Svcboga koji ie stvorio svijet i lj ud P i sve dobro
na svijetu.
Nai p ovjesni a r i ii, N azor i dr. t um ae , da su Juni Slaveni i pos
lije doseljenja t ovali Sunce p o imenu D ajbog i D a dbog .

n ifesta cije

Statue dvostrukim nalijem

predstavljaju naroitu osobitost
u oblikovanju starih slavenskih
boanstava, kao to su Triglav s
tri. i Svantevid s etiri glave.
Slino je i lik boga Svaroga kod
Zapadnih Slavena prikazan s
dvije glave tj. s jednim licem s
prednje strane, i drugim odza
da. Posebno, na ovom spomeni
ku istie se rog na glavi, kao
mamen Svaroga.

32

Iz navedenih podataka vidimo, da se Svaro

ga tovalo ne samo na slavenskom Istoku i
Jugu, nego i kod Slavena na zapadnim stra
nama, esto i pod 1menom BIJELBOGA.
Pored svjedoanstva i7 starih kronika, to
se

u novije doba potvruje jo i arheolo

kim nalazima vrijednih :-pomenika :- tarog

bogotovja Slavena.

Kamena statua (2.24 m) na kojoj je prika

zan Uk boga Svaroga s dva lica
Ovaj kip je pri koncu prolog
stoljea pronaen u okolini Hol
zerlingena u S. R. Njemakoj , a
nalazi se u Zemaljskom muzeju
u Stuttgartu.

33

SITUACIONI PLAN

N A LA Z A S LAVENSKIH SPOMEN IKA

U RIJECI REGNICI KOD BAMBERGA

Za vrijeme svoga vladanja (623-658. god.) eki vojvoda S a m o vodio

je este borbe s germanskim susjedima, a eki ljetopi sac Kuzma opisao
je provale Karla Velikog (768-817. god.) u slavenske zemlje, gdje su fra
nake vojske u ekoj , Saskoj i Turingiji palile i unitavale slavenska sve.
ta mjesta i hramove.
Stoljea kasnije, ljetopisac Herbord spominje Otona Bamberkog, bi
skupa i misionara, koj i je djelovao na pokrtenju Slavena. Sigurno je i u
tom razdoblju dolazilo do nitenja slavenskih svetinja, koje su neprijate
lj i odvlaili i bacali u rijeke.

lllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll/llllll/lllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll/ll/lllllllllll/11111111111111111111111111111

IZ STARODREVNIH PRiA O SUNCU

r poljskoj naro dnoj pripovijetci sunce se vozilo u dijamantnim ko

lima sa dva toka, u koja je bilo upre g_nuto dvanaest bijelih konja sa
:.latnom grivom. r predjelima Luica i Ceke Sunce je bio mlad kralj i
ivio je u kraljevini svjetla i sjedio na zlatnom prij estolju. Sa strane
(:u mu stajale dvije krasne djeve Aurora jutra (ZORA) i Aurora veeri
(DANICA) . Tu je bio i sunev elavi ujak stari Mjesec.
34

Samo tako se moe protumaiti, kako su ova tri ogromna monolitna sporne.
nika s isklesanim likovima slavenskog boanstva sVAROGA mogla dos
pjeti na dno rijeke Regnice, gdje su p rilikom regulacije ove rijeke kod
grada B amberga pronaeni i izvaeni.

illlllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll

l ruskom folkloru Sunce je posjedovalo dvanaest kraljevina, dvanaest

mjeseci. On je ivio u unutranjosti solarnog kruga, dok su njegova djeca
ivjela na zvijezdama. 1\l"jih c:u sluile sunane keri . One su ih p azile i
pjevale im zlatne pjesmice.
35

MNOGI SU STARI NARODI IZVODILI IMENA SVOJIM VRHUNSKIM

BOGOVIMA PO IMENU INDIJSKOG SVARGA I VARUNA

Kao to je p rethodno spomenuto, ime praboga Svaroga p otjee iz

star<oindijskog mita. U imenu Svarog krije se sanskritska rije svarga,
to znai nebesko sjajilo ili svjetlost, a u p renesenom znaenju i mu
dro st. Iz toga slijedi da u vjetlo i mudrost simboli praboga Svaroga.
Prema imenu Svarog veina je starih naroda izvodila imena svojih
vrhunskih bogova. P o n azivima Svarga i Svanm nastala su slina ime
na za boanstva drugih naroda, tako npr. kod Slavena Svarog i Svarun,
kod starih Indijaca Varuna" kod Iranaca Zaruana, kod Grka Uran ili
Uranos, na latinski Uranus, kod Bugara Svaro ili Uran itd.

SVARGA ili VARUNA

staroindijski bog: svjetlosti i Sun ca jae na Makara zmaju

Od staroindijskog Varuna p otjee i njegov znak svastika, pradavni

simbo l Qvjetla, pa je Varuna - Svarun bog tvorac svemirske svjetlosti.
Prvobitna svastika bila je op1sana krugom, prikazujui simboliki sun
(anu plou kao kolotur_ U biti je vastika ozna avala p radavne oboa
vatelje svjetla, tj . "unane narode.
l staroindijoke svete knji ge "RIGVEDA" ukazuju n a Svarunovo stva
ranje svijeta :

Svarun zemlju od nebesa podijeli i razmaknu,

Nebo ".ja 'no razapeo u VIsine beskonano,
Odvojio irom zemlju od zvjezdanog n eh oshoda.
36

Prema vjerovanju slavenskih prea starib o g Sv arog je bio tvorac

svij eta ; stolovao je n a p rijestolju vjenosti, a stan mu je bio na n ajistak
nutijem m:estu svemira u p resvijetlim Vidovim dvorima. Slaveni su p ri
je stolne Svarogove dvore p rozvali Vidin - gradom, jer su vjerovali da
ga vide na vrhu )) Svjetskog stabla na sedmom nebosh o du iznad S ito
gorskih dvorova.
O svjetskom stablu, koje su JO zvali i stablo
na11odi, a spominje se u starodrevnoj pjesmi :

S t'Jellosti,

pnaju svi

Svarog alje tri goluba,

Da z arone u dubine,
Da zagrabe crnog p ijeska,
I da stvore crnu zeml;u.
Kad j o svijeta mje bilo,

Svjetslw

stablo

tad bijae.

Iz mora je grane svilo.

Do nebesa dopirae.
S tari Slaveni su vjerovali da je Svarog iz svoga bijelog Vidin-grada
ravn ao sv ijetom i da je vrhovni sndac, koji sve vidi i znade. Stoga su ga
i zvali imenima Svevid i Svez nadar. Kao vrhovni sudac staribog Svarog
sudi i rasuuj e : dobro i zlo, krivo i p ravo. Prirodne nepogode tumaili
su slavenski prei kao kaznu za nep osluh i za nep otivanje pravde i
zako na.
Staribog Svarog tovan j e i kao slavensko b oanstvo p ravde. U blizini
veih naseobina p o stojalo je sveti gaj p osveen bogu Svarogu. Ovdje
bpred kipa, u sjeni stabala Slaveni su odrali svoje sudove i izricali
pravdu. Svako p o druje imalo je svo.i e svetite, kojemu je na elu b.io
sveenik ili rec.
Kasnije se kod Slavena p roirio mit i n a Svarogove p Qitomke )) Sva
roie . To su bili b oan stvo Sunc a Svantevid. gromovnik Perun, bog
kie Dadb o g, boica praskozorja Z ora, boica Venere D anica i dr., te
napokon i b o g mladog Sunca Svaroi.
Po shvaanju Slavena, SVAROG je ne ho, o tac svih drugih b o gova.
Kad b i se drevni Slaven obraao molitvom Nebu govorio bi: Nebo ti
me v idi - Neb o Li me uje ! On je nebo zamiljao kao boga.; kao uz
vieno bie. Kasnije kad sn tov ali stara boanstva u ljudskom liku, Sla
\' eni su p ersonificirali nebo kao boga SVAROGA., to znai boga svjet
zvano DADBOG.
losti. Nebo ( Svarog) je rodilo dvoje djec e : Sunce
i Vatru - koju n azvae SVARO I, tj. sin Svaroga.
Prema slavenskim mitovima i legendama, Sunce je ivjelo n a Istoku u
zemlji vjenog ljet a i obilj a . Tamo je imalo zlatnu p alau iz koje se
svakog jutra p oj avljivalo u svojim blistavim kolima. Ta kola su vukli
bijeli konji koji su disali vat rom da b i p reli nebeski svod.

37

Neki slavenski mitovi su prikazivali dnevno kretanje Sunca po ne

beskoj sferi kao promjenu u njegovoj dob i : Sunce se raalo svakog jutra
k ao krasno dijete, doseglo starost o p o dnevu i uvee bi umiralo p oput
starog ovjeka. D rugi slavenski mitovi daju antropomorfnu ( ovjeko
liku) interpretaciju o dnosa izmedu Sunca i Mjeseca. lako je ime Mje
seca (Mesijat) mukog roda, mnoge legende ga prikazuju kao mladu Ije
p o ticu s kojom se Sunce vjena na p o etku ljeta, naputa je u zimi i opet
j oj se vraa u proljee.
Boanstveni p ar Sunce i Mjesec rodio je
zvijezde.
Medutim p ostoje i mitovi u kojima je Mjesec mu, a Sunce njegova
en a. Jedna ukrajinska pjesma govori o nebeskom svodu, velikoj pa
lai iji gospodar je svijetli Mjesec sa svojom enom Suncem i njihovom
djecom Zvijezdama. l danas neke slavenske pjesme upuene su lijepom
malom Mjesecu . - Neki junak ukrajinske pjesme-legende obraa se
malom Suncu : Boe, malo Sunce p omozi meni, ovjeku !
Sunce-bog D ab o g, boanstvo svjetla, p objednik mraka i bijede p os
tao je sinonim sree. On je bio sudac. Nagraivao je zasluene, a ka
njavao zle. Slaveni iz p rikarpatskih predjela kad nekom zaprijete, kau :
Nek te Sunce p o gub i ! " .
A hrvatski seljak, kad m u netko to krivo uini, p a j e srdit, o n izgo
vara rije i : Neka Sunce izvri svoju osvetu nad tobom ! .
Vjera se starih Slavena dovodi i u vezu s vjerom Iranaca. Prvi istra
ivai praslavenske davnine z ap azili su da je osnova vjerovanja i vjer
skih koncep cija u starih Slavena p reuzeta iz iranskog dualizma << - sup
rotnosti svjetla i tmine, po emu je nastao mit o dobrim i zlim bogo
vima. ini se da su iranska vjerovanja djelovala n a slavenske prapretke
koji su ivjeli u doba prvog svog formiranja u iranskom krugu i upo
znali kult iranskog boga AHURA MAZDA, gosp o dara iste svjetlosti i
neba kao i nJegovog suprotnika boga mraka AGRO-M ANYIJA
( Ahrimana) .
Iz te elementarne suprotnosti n astala su boanska bia : BIJELOBOG
i CRNOBOG koji su naeni meu z ap adnim Slavemma. Starib o g slaven
skih predaka SVAROG p oznat je p o sebno i po imenu BIJELBOG
Do
bribog, za koga su Slaveni znali j o od najdalje davnine, a to nam po
svjedouju najpoznatiji i najp ouzdaniji ljetopisci. Ve n 6. stoljeu P r o
k o p i j e o d C e s a r e j e zabiljeio je u svom djelu De BEtLO
GOTHI C O , da su Slaveni tovali jednog boga i da je to bio ,>Dobri Vidovni b o g .
-

l S i n a p i u s u svojim zapisima p otvruje u !Svoje vrijeme Pro

kopija, te veli, da se stari Slaveni klanjaju jednome bogu stvorcu svi
jetla i svijeta. Tako je i kroniar H e l m o l d u l l . stoljeu pisao o 8je
ve rno-zap adnim Slavenima, da su vjerovali u jednoga nebeskoga b o ga
stvoritelja svjetlosti i svemira, i da su to boanstvo slavenski preci iz
daleke prapostojbine s Istoka na Zapad prenijeli. Kod Isto nih Sla
vena spominje ga i ruski ljetopisac N e s t o r.

38

SVAR O G
IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOCANSTVA

U pncama svih a::ijslcilr uaroda pokazuje se, da zaetnika mitologijsMh

pojmova treba traiti u svijer.lom nebu, jer je u njemu izvor svega to je iz
meu neba i zemlje i na zemlji. Sunano nebo dalo je ivot svemu u prirodi
i ovjek osjeajui dah ivota svoga, prodahnuo je matom svojom da je
svjetlo sunca boanstvo koje omoguuje opstanak ovjeka, bilinstva i ito
tinjstva.
Po miljenju veine mitologa slavenskih ::valo bi se to boanstvo SVA ROG.
(Tade Smiiklas : POVIJEST HRVATSKA

Z a

g r e b 1882)

Kult Sunca, koji potjee ir. najstarije antike nastavljao se ::a vriJeme kos
nog Srednjeg vijeka, zadrao centralno mjesto u religiji slavenskih namda,
talco da o tom svjedoi jedno od glavnih imena boga, zajedniko mnogobroj
nim Slavenima istonim i zapadnim: to je bog Sunca, Vatre SVA ROG, od
koje ie rijei izvedeno ime Svaroi.
Ta konstatacija je potvrena arheolokim tragovima, navedenim prije i ana
lognim sa religijama drugih naroda indoevropskih i napokon mnogobrojnim
svjedoanstvima kroz folklor.
(Librairie Larousse :

MYTHOLOGlE SLAVE

P ari

1963)

Stari su Juni Slaveni vjerovali, da cijelim svijetom upravljaju bo!anstva za

koja su drali, da imadu ljudsku priliku i ljudske osobine. U glavnom im je
v jera bila oboavanje prirodnih sila. Pored gromovnika Peruna i ostalih
bogova poznat je sunani bog DAJBOG (SVAR OG), izvor svakomu dobru na
zemlji koji sve obasjava lagotvornom svjetlou svojih ivotnih i toplih
::rale a.

(ferdo Sii : PREGLED POVITESTI HRVATSKOGA NARODA

Z a g r e b 1920)

Mnogi primitivni narodi oboavaju i nebeski svod i Svjetlost koju on zrai.

Mnogo je puta takvo oboavanje povezano sa tovanjem oblaka i kiJe, Jto je
oni daju, kako je to sluaj kod nekih naroda koji se bave poljoprivredom.
Istoni su Slaveni oboavali nebo pod nazivom SVA ROGA,
oblile Dabog bio utjelovljen u Suncu.
(Maja Kolman-Rukavina, Dr Oleg Mandi :
DAMA - Z a g r e b 1961)

iji je jedan

SVI JET I ZIVOT U LEGEN

39

Po rushoj je predaji najvii bog bio Perun hoji t:zbavlja :zemlju od sue gro
movima . On se nazivao u starije doba talcoer S VAROG tj. svjetli bog, svjet
lo st. Polapshi su Slrweni <tovali kao pogani i 'iunce i Daboga.
(Dr Ante M:essner-Spori : LJUDI I PRIROD A

g r e b 1938)

Svjetlobog je i Dobribog. To su u jezgri nazori pradavnih Hrvata. Prema

drevnim priama. Hrvati su znali za jednog Sveboga, lcoji je stvorio svijet
i ljude na njemu. Ime tog boga sauvalo se u svih slavenslcih naroda. Taj bog
je veini SVAROG, ili lwko ga jo nazivaju SVAR UN, Prabog, Stariboh ili
Vinjibo g.
On je ,,Praotac<< st,ega, djecu sit mn Svaroit, tj. boanstva sunca i mje
seca; groma, lde i bljeslw.
(Dr Nikola Sui : HRVATSKA N ARODNA l\1ITOLOGIJA - Z a g r e b
1 913)
SVAROG, 1t staroj isronoslavenskoj mitologiji, bog kovaica g umijea. Nje
govi s u sinovi Dabog, bog sunca, te Svaroi, bog ognja i :zadrunog ognjita,
zatitnik braka. Slavenski mit o Svarogu analogan je grkom mitu o He/estu.
Kranstvo je lmlt Svaroga zamijenilo kultom sv . Kuzma i Damjana zn. titni
ka lcovaa.
(OPA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA Svezak 7, str.
243 - Z a g r e h 1 962)
Staro hrvatsko VJerovanje jednako je vjerovanju starome slavenslcom, kakvo
je bilo, dok su Hrvati jo ivjeli u zajednilcoj pradomovini. Stari Slaveni, a
time i Hrvati, i ostali juno-slavenski narodi imaju mitologiju, hoja ialco nije
tolilco ohraena i poznata lwo arlw ili rimska, ipah sadrava mnogo toga
lijepoga i :zanimljivoga.
Tijelcom 1Jremena izmijenilo se dosta pod u tjecajem kranstva. Stari sla
venslci obredi i obiaji izmijeali su se sa hranslcim. Narod je spojio svoje
staro vjerovanje s novim. Stari sn Slaveni vjerovali u jedno najvie Bie, koje
je izvor svemu. Jedni su ga nazivali S VAROG, a person ificirana je u njegovu
sinu SV 4ROIU.
(Vid Balenovi : NARODOZNA NSTVO

Zagreb

L 1)1] )

Pored Peruna su SVAROG i DABOG - prema Niederleovim rijeima oblici o bujnoga i svijetloga neba, pretvoreni u boanstvo IVo ni oni, kao
ni Perun, nisu boanstva svih Slavena. Svarog i Dabog su dva oblika iste,
kao duh shvaene prirodne snage
sunca, hoje daje toplinu i ivot.
Poznat je takoer Svaroi. kao posebno boanstvo.
( Oleg Manlli : OD KU LTA
1954)
40

LUBANJE

DO KR ANSTVA

- Zagreb

--

Djeca Perun ova bijahu: SUNCE , MJESEC i zvijezda Danicu i drugi mali
bogovi. Sunce su nazivali n A J R n r.. . Sunani boa ali e sv jetlo i toplinu i ini.
da sve raste.
(Dragutin iler : POVIJ1<.S f HRVATA, SRBA I SLOVEN ACA

l a

greb

1926)

l Sinapius u svojim zaptstma potvruJe u SVOJe vriJeme Prulwpija, te veli,

da se stari SlavPni klanjaju iedinome bogu stvarcu stvarnosti sveg svijeta,
i da mu prikazuju svakojake rtvP ivotinja. Helmold piui u l l . stoljeu o
sjeverozapadnim starim Slavenima koii su se tolcom vremena sve do Labe i
Holtinja od istoka prema zapadu razgranili, veli da su vjerovali u jednoga
nebeskoga boga, a taj je bio SVA ROH stvoritelj sv ietlosti i svemira, (lwsnije
zvan varog).
Ovo boanstvo sn slavPnshi preci iz daleke praposto.1bine s l stoka nu zapad
pren ijeli, a lwd istonih Slavena pu::: n avao ga .fe i ruski ljetopisac N e s t o r.
Ovaj kae o Svarogu, da je imao dva sina Sunce i Oganj (ruski Ogon i indiski
Agni ). po tom su stari Slaveni olcr. tili Sunce Svaroiem i Svastiem.

(Dr. Nikola Greti : O VJER I STARIH SLOVJANA PREMA PRA V H.. RI

ARIJACA I PRASEMITA
M o o t a t 1 900)

Po svjedoanstvu svilwlildh tradicija prva vjera Slavena sastojala se Icao

i kod ostalih arijslcih naroda u oboavanju prirode. Ovoga boga nazivali su
Rusi i Polabjani S v a r o h, to jest svod nebeski ( san sl;rtski svar, starosl.
svor.) Kod eha zvao se Sveboh ili Svojboh. Po.ebno ga zvttltu Bielbogom:
elw, Galika, Luica, baltiko Pomor je, kao P' utubog (zlebogu} Crnobogu,
Zlobohu ili l.jutbogu. Iza Svaroga je Sunce koje se zove Svaroi. Zvali ga
i Dadbogom, kao i nazivima Hrs, Chrs, Chors, Kries tj . .jajni.
(Radeti I van : PREGLED HRVATSKE TRADJCI ONAL J\ E KNJiEVNOSTI
S

n j 1 879.)

Nujbolji poznavatelj religije starih Slavena lu o niar HPlmold uneno kae

da su Slaveni svojim bogovima pridavaTi i alost i veselje
(numina, quibus.
arva, silvas, tristitias atque voluptates attribunt} - i istie du su Slaveni dra
li Vida tj. Svantevida za najvee boanstvo sjevero-zapadnih haltildh slaven
skih plemena. [Chr. Sl. l. l. e. 83.]
.

(Helmold

od Holti n a : CII R ONICA SL AVORUM

1066.)

l na Nodilu u svojoj knjizz , o Slavenima i staroslaven slwj vjeri nu str

137 kae; da su ll l D i rkt Zeus dva blizanca. Poto su Zeus kod Grka.
kao to Jupiter kod Rimljana predstavljali glavna boan.stva, to se podrazu
mijeva du je i Vid kod Slavena (zami.Hjen kao bog Sunca i zauzimao mjesto

41

Svaroga ili Peruna), a to Nodilo i po tvruje n]ecma Za vrhovnoga boga

Vida sviju slavenski.h plemena, barem p olabskih i baltilrih, jasno ie svjedo
anstvo iz historije .
(No dilo N a tko : U LAVENIMA I STAR OSLAVENSKOJ VJERI
Z a g r e b 1929.)
MITOLOGIJS/(1 EPOS. Ima razloga vjerovati, da je vec kod starih Hrvata
i Srba cvao mitologijshi epos. I ::,meu arijskih naroda, moe biti da su Hrvati
i Srbi uz H elene, Perzijance i Inde najvie obdareni uti pjesnikom. Imamo
krasnih pjesama pukih, pa iz njih kljua, po mom mnijenju, irold vrutal>
narodne religiozne misli.
(\' a tro slav J agi : Historija knjievnosti naroda hrvatskoga i srpsku ga
KOMP ARATIVNA MITOLOGIJA
Z a g r e b 1869.)
J o u prolom stoljeu, poznavanje muologije Slavena bilo je veoma ne
dostana i u samim hrugovima istraivaa slavtmskP religije. Evo primjera
ta se lltmailo.
>>Iz poetl>a Slaveni, po svima vijestima historinim, 1>rahu religioznu
prirodnu slubu bez bogova, a i sam pozniji Olimp njihov muno da
imadijae bogova dovoljno, da imenima svo}im ispune sve dane u nP
djelji.<
(Mikloi Franjo : D IE CHRISTLICHE TERMINOLOGlE der SLAV ISCHEN
W i e n 1820.)

SPRACHFN

,,Koliko mi znamo za bogove slaven slre, om su od grkoga antropomor

fizma posve razliiti. Osim izuzetaka (han npr. SvarogSvaroi-Svante
vid) niti imaju porodice, ni genealogije.
(Louis Lager: ESSQUI SSE SOMMATRE DE LA MYTHOLOGIE SLAVI<..
P a r i s 1882.)

Za razliku, evo i potpunijih obavijesti:

l starim bizantijskirn lcronilama nalazi se spomen i o mitolokoj kozmo
Kasnije je S VA R OG (nebo)
go niji poganskih Slavena. Tu je zapisano:
o tf!c vih bogova olrrttnio svog sina zvanog Sunce (ili Dabog}, jer je on bio
moni gospodar. Svarog je nahon duge vladavine svemirom prenio svoju dje
cu - Sunce i Vatru utjelovljenih u bogu SVAROT(;U
( Ivan Malala : KRONIKA B I Z A NTIJSKOG CARSTVA)
Slavem su S VA R OGA smatrali ocem Sunca i Vatre. Svarogov stn Sunce
ili Dadbog je personifikacija neba, koji osvjetljava zemlju sunevim zrakama,
nt>kad pokrivenu oblacima i sijevanjem od munje. TJ jenama oblaha on bi
42

zapalif'l munje i tako e pojavio kao tvorac nebeske vatre. Sto e tie zemalj
sle vatre bio je to boanstveni dar zemlji. Od tu.da razumljivo zato su Sla
veni oboavali vatru kao sina boga Svaroga.
(Aleksandar Afanasjcv : POETiESKJJA VOZZRJENIJA SLAVJAN NA
M o s k v a 1866-69.)

PRIRODU

S VARO G, tvorac Sunca i Vatre. Kad su antropomo1fni elementi o istili

primitivnu religiju predaka slavensldh, oni su personificirali, nebo kao boga
SVAR OGA. Zatim Nebo-Svarog stvori Sunce i Vatru. Iz tog je proizala to
vanje Vatre i poga'l!'sldh Slaveni su se molitvama obraali v atri, nazivajui je
imenom SVAR OiC, to znai sin Svaroga.
lT mnogim slavenslcim zemljama zemljoradnilci narod je podravao misti
no potovanje prema vatri, Twjoj su pridavali svet karakter. Stari su drali za
sveani in, as Twd se u kui palila vatra. Legende i narodne pripovijetke
jo sadre poetsle tragove starih mitova kada govore o '> Vatri Zmiji, lrila
tom udovHtu lwme je iz ustiju izlazio plamen.
Boga Svaroga su Smatrali ocem Sunca i Vatre. U sjenama oblaka on bi za
palio plamen munje i talco se pojavio Two tvorac nebesle vatre.
(L arou s se: ENCYCLOPEDIA OF MYTHULOGY (Sl avonic My thol ogy
o n d o n
1 959.)

SVARUN ili VAR UNA vedski bog proizvire iz istog korijena, a nalazimo
ga u hvalospjevu ve n n ajstarijem svetom pismu INDA u RIGVEDI oko 2000
godina prije n.e. - Stoga nam je jasno da je arijslri SV A RUN ili VA R UNA, i
praslavenski SV A RUN ili SVAROH najstarije boanstvo od svih drugih, i ima
svoje podrijetlo u indoarijslwj vjeri, a S tari Slaveni su ga svojom seobom
prenijeli u sjevero-zapadne zemlje Evrope, a oboavali su ga i l stoni i Juni
Slaveni.
(Dr. Nikola G reti : U VJERI STARIH SLOVJANA PREMA PR AV J ERI
ARIJACA l PRASEMITA M o s t a r 1 900.)

Na ugledni poznavalac filozofije istonih naroda, na osnovu najstarijih

vedsldh teTstova iznesenih u h i m n a m a RTG VEDE, prenosi nele formu
lucije v edslwg shvatanja s1ijeta:
Iz ega se razvilo stvorenje?
Je li to djelo Nje govo ili n ije,
Onoga to nad svemirom bdije.
On sam to zna, a moda ne zna ni on."
U drugoj himni pomje pitanje:
Tko je bog kome treba da sluimo %rtvom
to daje rtvu i snagu,
i bogovima to rlaje smjer,
a smrt i besmrtnost njegovc1 su sjena?"
43

Iz prve knjige RlGVEDE pitanje u dialogu :

>>Tko je vidio roenje prvog bia?,
pitam kao neznalica one koji znaju, mudrace.
to je bilo ono jedno
koje je u slici neroenog
postavilo i uvrstilo
est dijelova ovih svijetova?--

Odgovor glasi:
"zovu ga Indra, Mitra, v A R U N A , A gni,
a i s u N e E okriljeno nebeskom uzvienoU. <
(edomil Veljai : FILOZOI< SKI lVTOTIVI U INDIJSKIM VEDAMA
Telegram<< Z a g r e b 1961.)

Drevni Slaveni promatrajui u ivotu postojane promjene - dan i no,

ljeto i zimu, obilnu etvu i nerodicu
strtli su vjerovati da je to sve djelo
dvije vrste bogova i dobrih i zlih. Meu dobrim bogovima bijae i Sunce koje
sn pored imena SV AROG nazivali i Dajbogom ili Dadbogom: od njega dolazi
wietlost i toplota i on je izvor svakoga dobra.

l Zivko J aki : POVIJEST ZA GRA. SKOLE

Z a g r e h 1938.)

DABOG
Uz rijeku je umnu po plodnim ravninama upnim
tivio poljanski narod.
Diio Poljanin sve se mnogim selima bijelim,
Njivama itnim i lijepim breuljcima tamo daleko,
Gdje su bukove ume predvee jesenjeg dana
Gorjele crv enim svijetlom.
Mukahu poljanskog hmeta u torima pitoma stada.
Visjele kuke o zidu i mlatar i ubojno koplje.
Ali sav blistav i golem u kutu spram ognjitu svetom
Plug je dun oranJa eko. - Izdjelan od tvrde grane
Stoljetna hrasta, nad vrat'ma gledao oima praznim
Pradjed unnhe svoje; a Poljanka nranka svakog
Brala je cvijee rosno u zelenoj bai.
. . . DABOG pnvimt lc srcn radine Poljanf' svoje.
R osulje ki.ice on im u proljee lijepo slao,
Bacao sjemenje plodno na polje, na gore i do:
ibao ljeti je voe jo nezrelo plamom sunanim,
Suio bare je mutne i movare pokraj rijeka;
Krotio zvjerad je; sonu je dmio poljansku zemlju
Ognjenim cjelovom, nek se uzburka krvca joj hladna.
l plodna u troba zane, a no kad bi pada.la tiha,
Hladio lice je njeno nebeskom rosom.
44

. . . l bog zaeli jednom da ostavi Dafinu stablo,

Ispod koje on sjedi u Rajn na ruama vjenim:
>> Hou da Poljane gledam. Hou da me njima lutam
I sluam, kako mi ime blagoslivlju v eseli, harni.
l bug se dignu visoko. Spusti se s plavih visina
IV a plodnu ravan, na kitni zapad bijelog Gnjezna.
Ko da se o tkinu zvijezda s nebeskog svoda.
r osvit dana sunana na rijeku nagnu boanstvo
Ko stup nebeske vatre.
Tada se Hranitelj DABOG u skromna putnika . tvori.
N a rame turbu !ito pr ti, a glogova drva
Desnicom tapinu stiska.
Sie na brijeg rijeni. Prignu se, lice da svoje
U gleda bistroj u vodi. - I nasmjehnu bog se, i k selu
U dari preko traka.

(Vladimir N azor : IZABRANE PJESME - Z a g r e b 1961.)

U po vodu putovanja u Rim u svibnju 1967. godine, koristio sam priliku
da kroz desetak dana razgledam Vatikanske muzeje i arhive, lwko bih meu
tamonjim starinama otkrio i neke zanimliivosti u v ezi stare religije Slavena,
kojima sam imao namjeru nadopuniti svoju radn.in o mitologiji Slavena.
Posebno sam, uz neobinu susretljivost starih bibliotekara u dvoranama
ogromne Vatikanske biblioteke prelistavao stotine starih izdanja i poutjelih
povelja i listina, tampanih ili pisanih na raznim slavenskim i stranim jezici
ma. Iako nisam p ronalazio rjeenja za mnoga pitanja, ipak sam crpljeni ma
terijal uspjeno koristio u vie poglavlja ove moje radnje, koju sam posvetio
svima onima koji se interesiraju za upoznavan ie historije davne mitologijske
prolosti Starih Slavena.

BILJEKE PO PITANJL > IRANSKOG DUALIZMA "

Neki od istraivaa praslavenske davmne dovode osnovu vjerskih koncep
cija .Starih Slavena u vezu s vjerom Iranaca i iranskog dualizma, po kojemu
je nastao mit o dobrim i zlim bogovima. Dobribog bto Je A H URA MAZDA
gospodar svjetlosti i neba, stvorac svijeta, a zlibog A GRO-MANY/A, vladar
podzemlja.
PredpostavljaJui, da su Iranska vjerovanJa djelovala na slavenske pra
pretl>:e koji su ivjeli u iranskom krugu, i upoznali dualizam, u krugovima
svjetskih mitologa tumae, da se i kod Slavena po tom razvio kult dobrog
boga BlJELBOGA (po iranskom A hura Mazdi, bogu svjetlosti i neba), i zle
boga<< CRNOBOGA (po Agro-Manyiu transkom bogu mraka).
Po uzoru na iranskog A hura Wazda nastali slavenski BIJELBOG, u biti
predstavlja S VA R () G A. bnf!a tvorca st!iietla i svijeta drevnih slavenskih
predaka.
45

Koliko visoko se uzdigao lwlt svijetlog boga A HURA '11A ZDA vidi se iz
toga to je Iransko carstvo bilo podvrgnuto njegovoj moi. Iranski car DA
RIJE VEI. IKI. dao je za ivota isldesati nadgrobnu duhovnu oporuku, kojom
uveliava slavu boga Ahura Mazda :
>> Ovn izjavljuje kralj DARAJA VAHU:

Po vinjoj volji Gospoda Mudrog,

Velik je bog AHURA MAZDA

Koji Darajavahua kraljem uini,
Njega jednoga kraljem mnogih.
Velik je bog A hura Mada
Koji mudrost
Darajavahuu kralju dade.

sposobnost

DA RIJE ja sam Veliki kralj, Kraljet>a kralj, kralj naroda svih.

Darajavahu govori kralj: Sve to do sad uinio ja sam,
Ahura Mazda pomae meni.<

IRANSKI TEKSTOVI S PRIJEVODOM NA HRVATSKI :

Baga vazrka Ahura Mazda
H ja imam bunim ada,
H ja avam asman am ad.
Hja martijam ada.
Hja ijatim ada martijahja
Velii' je Bog A hura Mazda.
Koji ovu zemlju stvori.
Koji ono nebo stvori,
Koji ovjeka stvori.
Koji sreu za ovjeka stvori.
Ura huvnara t]a A hura Mazda uparij
mam nijasa.ja,
U sradi atajavam brtanaij v asna
A huramazdaha,
Tjamaij lwrtam immbi huvnaraibi
akunavam
Tja mam A hura Mazda uparij
nijasa}a.
Vjetine to Gospod dade mi Mudri,
Po njegovoJ v olji iskoristih dobro,
togod izvrih, sve to izvedoh,
Jer Gospod me Mudri osposobi za to.
(S. K. Saka : ,, OPORUKA CARA DARIJA
Orientale - R o m a 1967.)
46

iz Arhiva PontifirP. Instituto

FRANJO LEDi

M ITOLOGIJA SLAVENA

DRUGO POGLAVLJE

PERUN
SLAVENSKI BOG G R O MOVNIK
ZATITNIK PRAVOE

47

GROMOVNICI
S TA RI H N A RODA

Zeus

Jupiter

48

Indra

PERUN
SLAVENSKI

BOG

GROMO V N I K I ZATITNIK PRAVDE

KOD STARIH NARODA vladalo je op enito uvjerenje da u nadze

maljskim visinam a izn ad oblaka po stoji neko svemono boanstvo, koje
ravna munjama i gromovima i d a vlada zemaljskim svijetom. Mnogi
antiki narodi z a milenije prije nove ere, ve su imali svoje bogove
gromovnike.
Indijci su imali boga INDRA, Grci ZEUSA, Rimljani JUPITERA,
Skandinavci THOR-a, Englezi THURR-a, Germani DONNAR-a Litvan
ci PERKUNA S-a, Leti PERKONS-a.
Vrlo rano nastao je i ko d Slavena mit o bogu gromovniku PERUNU.
Drevni slavenski p rei su drali da u visinama u oblacima vlada hog
PERUN, gospo dar munje i groma, o d akle ravna zem aljskim svijet om. U
mitologiji Slavena P erun je zauzimao drugo mjesto po redu iza staro
boga Svaro ga. Prvo njegovo djelo kojim se p ribliio ljndima, bilo je
svjetlo i o ganj. Perun je kremenom iskre,;ao pregrt varnica i ubacio
ih ljudima na zemlju kao goruu lu i njom su ljudi upalili vatru.

49

Kult boga gromovnika Peruna irio se munjevitom brzinom k o d svih

slavenskih nal"oda, i p o stao najpoznatijim mitskim likom Slavena. O d
d avnine slaveneki su prei toval i P e runa, jer su vjerovali da on tre
njom i grmljavinom prosip a kiu i time uvjetuje rast i plodnost. Iz
ovih p obuda prozvali su ga imen om Dadbog po kii, a p osebno
Strijelbog po munji. Posli.:e kie izlazili su ljudi diui r uke k nebu,
zahvaljuju i P erunu to im je spasi o u sj eve.
Kad su Slaveni u davno doba p o eli oblikovati bo gove, najstariji
kipovi P eruna stvarani su sa ilj as,tim kremenom u ruci. Kasnije je
kremeni mlat z amijenjen sa rukovet om strijela. J o su vjerovali da
Perun u tamnim o lujnim noima na svojim o gnjen im kolima obilazi
ljudska naselja i razgoni pobornika zla i mraka.
Osim to ga Penm je bio zatitnik ribara i krotilac o luje na moru i ri
jekama razgonei olujne sile, a zatim je okuplj ao p ovol 'ne vjetrovi' da
naduhne bro darska jedra na moru i vjetrenj ae na kopnu, P ored o s ta
loga P erun j e vaio i ka'o zatitnik doma i ljudi. Kod svake gradnje
prizivali bi P e runova ime, da im zatiti novi dom, time to je p rizvani
rec ili tarjeina u dario trip ut kladivom na p o stavljeni temelj u znak
P erunova blagoslova.
D a ie bol!: gromovnik bio na velikom ugledu ko d mnogih naroda, a
takoer i kod naih prea, vidi se ve po tome to ie etvrti dan u
tjednu n osio im e po imenu b o amtva munje i groma Tako je u Engle
skoi po Thur-u etvrtak nazvan "Th ursday, kod Germana po Donnar-u
D onnerstag, k o d Skand;navaca po Thorr-u ) Th o rrsdag, na staro
slavenski po Pe.runu Perenden. kod p oljskih naroda po Piorunu
Piorundzien .

Pje.ma o PERUN-DANlJ

Vludimira Nazora :

l kraljevi veli svome vjernom sluzi

Zelenhau : )> God je mrskog o gnjen-zmaja.

PERT!NJ-DAN je danas, vetac ovog kraja.

Kolii brave. Toi vino . Krave muzi.
Lance kidaj. - Hou rad ou da plane

Moba,

pa da hama sva mi uz b ok stane!

Kod slavenskih naroda bog gromo vnik o penito nos1 trne PERUN,
n o p o red toga n az ivaju ga kod Rusa i imenom Pyenm, ko d Poliaka boh
Piorun (to znai grmliavina) , u P o lab i u dali su mu ime Pron i Prove, t e
napokon k o d eha i Slovaka p ro zvali su ga buoh P eron i P arom. U
mnogim pokrajinam< Rusije, Ukrajine, P o ljske i uz p ribaltike
?.ernij e ; u
P o o d ravlju, Polabju, Luicama
ekoj svaJ!dje se

so

razvio kult b o ga Peruna, pa je bilo dost a gradova i vanih mje

sta, gdje su p ostojala svetita i hramovi sa kipovima Peruna i drugih
bo anstava kao Kijev, Krako v , Gd:msk, Novgorod, Perunia, ein, Vo
lin, Ratari, Arkun, Strela, Kolin, Budiin, Zhorjelc, itava, Pernovgrad
i dr. P o stojanje najstarijeg svetit a s a k ip om boga Peruna u Kijevu jo&
prije 900-te go dine histo rijski je dokazano. Mnogi gradovi su dobili svo-

,, l

'

l ,t
lt 1
' ::-, ,'

..,

l
/1
l l

Novgorod

Krakov

Kijev

Uz DnJepar

Kolin

U PolabJu

je ime p o gromovnriku Perunu. To su : Perunov-grad na Labi (castrum

Pirne sagra(ten l l OO. go d. sa svetitem P eruna) , st ara svetita Peru
novyj duh kraj Labe, Porin-grad u ekoj, P erenji u Madarskoj, Pe
runka u Malrousa, Perunja Ren u Rusiji, Peren planina n Bugarskoj
Piorun i Piorunov u Poljskoj, P erynia ko d Novgoro da, Pernu-grad
i rijeka Pernu u Esto niji. U naoj domovini su slijedea geografska ime
na po Perunu : Perunov vrh i Perunja ves u Shweniji, Perun i Perune
v ac u Istri. Perun brdo u Poljicama, Perun p lanina ko d Varea, Prenj
i Porin planine u Herregovini, Perunova brdo na Peljecu, Perna na
rijeci Glini, gra d Pernik na stijt-ni n z potok Perun, PPruna Dubrava u
Hrvatskoj itd.
Postoje sv.ie d o anstva () ivotu S lavena iz 5-6. stoljea (od povjesni
ara Prokopija) , kada su preko Dunava stigli do Bizantskog carstva da
tuju samo jednoga boga tvorca munja i gosp,od ara svemira, te mu rtvu
ju volove i druge rtve. Kad ih snacte bolest ili se sp remaju u neki teki
boj, gdje im prijeti smrt .onda se b o gu zavjetuju, da e mu za svoj spas
r tv e doprinijeti; i ako se sp ase, izvruju obeanje koje su obrekli.

Sl

Saborovanja plemenska su vroPna p red kip om Peruna, pod vodtvom

starjeine koji se p o uzoru Perunovog mlatca, sluio kladiVlom kao p o
zornikom na red i mir, t e mirio ljude i p o zivao na &lo gu i p oslunost.
Po svojoj naravi, gromo'Vnik P e run nije bio hoj ovan niti izrazite rat
nike ud i . Vie je volio PRAVD U i MIR, a nar o ito ga je veselilo kad
se p olja ljuljala zlatnim klas 'em i rorlila obilnim p lodom. Perun je
zazivan od naih prea i p rilikom sklapanja mira ili ugovora sa susje
dima. Jedan t akav SABOR odran je kod rij eke Dnjep ra nedaleko Ki
jeva, bilo je to p od kraj 10. s tolj e a. Tamo na breuljku gdje se nala
zil o iedn o od P erunovih svetita, ast ali su se jednom p rigodom ugo
vorni predgtavnici dva n aroda. Tu !'>U se pred P eruno vi m kip om p risegli
i sklopili ugovor o prijateljstvu i saveznitvu. U jt>dnoj p ovelji toga
doba stoji doslovce ovo : Mi od staroslavenskog p lemena
kunemo
n eka ruitelji mira i kri
se svetom i zadanom rijei - o rl P eruna
telji hudu ukleti!
Za sva vremena
dok suMe sije i dok je svijet a !
Njihovi titovi neka budu p rohod eni - od njihovih vlastitih maeva,
stri 'ela i ostalo g o ruja! - ek po stanu robovi na ovom i drugom svi
To nek bude na u glerl naoim (ugovornim) i ostalim naro dima .
jetu !
-

52

Ve u najstarije doba nalazimo u Istonih Slavena gradove i zname

nita trgovaka mjesta. Najznatniji bij ahu : Vinij Novgorod na llmen
skom jezeru i Kijev na desnom brijegu Dnjepra u oblasti Polan a.
Od god. 862. kad je varjazko-rnski knez Rjurik doao u Nevgo rod i
zavladao dijelom Isto nih Slavena, o d t a d a je ta zemlja prozvana Ru
sijom, a I s t o ni Slaveni Rusima. Po tomci Rjurika, b rat mu Oleg i Ru
rikov sin Igor obranie zemlju od navala barbarskih P e enega i Oleg
g. 880. odabere Kijev za svoju pri.'estolnicu . God. 907. oni o pkole Cari
grad sa velikom vojslmm i sklope p ovolj an trgovaki ugovor
U staroj kronici Nestora nalazimo o b avijesti koje se o dnose na ra
sprave izmeu Rusije i Bizanta. Tamo se navodi da su 907. god. Oleg
i njegovi ljudi p o zvani da prisustvuju mirovnim p regovorima i da se
ne ine neprijateljstva. Bizantinci su p rist ali, da Oleg i n egovi izasla
nici sude p o d p rhegom. p rema ruskom zako n u . Tada su Rusi iznijeli
svoga boga P e r u n a, a zatim V o l o s a b o ga stoke, i su d ili su pred
svo j1m b o govima i mir je t ako bio u s p o s tavljen.

53

0
0

8
~
z

......

>(/)

>

Poslije smrti Olega nasljednik njegov Ior, vodio je uprkos ugovore

nog mira s Bizantom, vrliku vojnu na Carigrad, ali uz p onovne p rego
vore i uz novu zakletvu
p r e d Perunom
mir je utanaen 945. god., i
Igor je ostao u p ri.:ateljstvu s Bizantom do svoje smrti. Nakon lgorove
smrti njegova udova kneginja Olga, koja je vladala za malodobnoga si
n a svoga Svjatoslava, takoer je bila u najboljim odnosima sa B izantij
cima. God. 955. ode u Carigrad i p rimi tamo kransku vjeru. Krsni
kum joj b i ' ae bizantijski car Konstantin VII Porfirogenet. Kad s e
vratila, s kneginjom dode vie sveenika i u enih lj udi u JGjev koji
p ostade sjeditem vjerskim, ali i sijelom jakog otpora, jer se p o klonici
p radjedovske vjere ne h(edoe odrei svojih starih hogova.
Mladi knez Svjatoslav sa Kijevljanima, t e o gromnom veinom naro
da p odravae staru vjeru sve jae i kult s po ganskim boanstvima
cvao je dalje. - Primjerom predaka i Svjatoslav slavno ratovae, te
osvoji zemlje meu D o n om i V olgom, ali u bo 'u s Bizantijcima za Du
nav (972. g.) knez se vojskom p ovukao n grad Dorostol. Iznureni
glau uslijed o p sade B izantijaca, knez s vojnicima prihvati prrgovore
za mir. Susret izmeu kneza Svjatoslava i bizantskog cara h ana Cimiska,
vjerno je o p isao bizantski h istorik Lav Djakon:
C ar na konju ekae uz vodu, a Svjato slav se primicae n a am
cu veslajui zajedno sa svo 'om druinom. B ijae o's rednjeg stasa,
ali veoma zbit. B ijae irokih p rsiju, debela vrata, plavih o iju,
gustih obrva, plosnata nosa, brkovi bijahu u njega dugi, brad a ri
jetka a na obrijanoj mu je glavi ostao p ramen kose, kao znak nje
g'ova gosp odstva. O jednom uhu visio mu je zlatan kolut ureen
rubinom !i. dva bisera .
Nakon dovrenih p regovora bizantski car Im je dopustio d a odu slobodno iz Bugarske, a oni su P
zakleli Perunom i Volosom d a v ie
nee nap adati carstvo. n ego e g a braniti od neprijatelja.
Ako b i prevrnuli vjerom,

poutj eli kao zlato i

p o 11:inuli o d roenog oruja.

Nestor, ruski ljetopisac, sauvao nam je rijei tog u govora lt grki
:
kroniari p ripovijedaju da je car p oslao Peenezima p oslamke eka
mirno propuste Svjato s!ava i njegovu vojsku. Meutim, Peenezi su
dorf1kali Ruse, i ubili kneza Svjatoslava.
Na p rijestolje u Kijevu zasjedne tada sin Svjatoslava knez

ladimtr:

P p o e tku i on bijae p oganin i pristajae uz staru vjeru, to vise - n aJ

revnije p odrav ao je drevne kultove starih slavenskih boanstava Po

:
digao je veleban hram P anteon u Kijevu, i m noge druge hran;ove 1 sve
tita u drugim mjestima, izmeu ostalih i s;ajan hram u Vehkom Nnv
gorodu

55

U !!taroj vjeri Slavena sadran je cijeli niz boanstava, ali nad svima
je bog gromov a i munje PERU N. Taj b o g Perun sa osobito razvijenim
knltom p ojavio se u Rusiji Kijevskoj i bio je naroito p otivan meu
odlinicima, knezovima i n)hovim p ripadnicima.
Vjerovanje u P eruna kao vrhovnog boga pokazuje nam da su v e tada
kod Slavena p oj edini starjeine imali veu vlast. Stoga su zamiljali,
da i meu bogovima mora biti j edan, k o ji je jai i odliniji o d ostalih
boanstava. B o g hrast a i groma bio je od strane ruske dinastije p red
met ustrajne p an e jer se mo glo n a slutiti. d a bog Perun p o drav a svoga
patrona u vezi p oliti rkih n amjPra.
Slavenski vladari da b i proirili mo drave i da ispune to veliko djelo,
trebali su kod svojih podanika d a stvore osjeaj p rip adnosti istom orga
nizmu. Takvo boanstvo ili b arem p revlast nekih kultova d o p l"inijeli b i
jaanju zajednikP ideologije. U t o m luaju o dabirali s u kult Peruna .
- Vladari koji su traili da uvrste svoje drave tuma enjem ideologije
p okuavali su katkada da dadu novi imp uls neznaboakoj religijt
Takvih p rimjera bilo je u zemljama p olapskih i p omeranskih Slavena
kao i na otoku Rujanu, a slian je p rimjer bio i u Kijevu u p o e tku
vladavine kneza Vladimira, p rije ne:o je konani izhor p ao na kran
stvo.
U toku 9. i 1 0. stolj e a tovanje b o ga P e runa doseglo je svoj vrhunac.
Boanstvo P e runa p oznav ali su svi Slaveni kako Istoni i ostala p ribal
tika plemena, tako i Zapadni od Meklenbnrga du P o labja, p a Luiani,
esi i Poljaci. Rusi su ga obo.lavali sve do konca 10. stoljea, to p os
vjedo uje Nestor u ovojim zap isima gdje stoj i :
- kljae (kleli se)

orujem s vojim i Perunom, bogom s tojim i Volosom slwtnim bogom i

u tvrdie mir . Jo 980. godin{' opisuje Nest o r :
i postavi (Vladimer)
knmiry na cholmu v nje d1'ora teremnago : Peruna dre 1:jana i glavu jeho
srebrenu, a us (bradu ) zla t i Chorsa, Dadboga i Striboga i Semorgla i
Mok o.
-

P o Nestoru i drugim ljc t o p iscima zna se d a je bilo mnotvo P e runovih

kip ova koje su st avlj ali u svetita i svete gajeve po svim slavenRkim
zemljama, k ao i u gradovima Kijevu, Vinjem Novgorodu, Kolinu na
Sprevi, Pernov-gradu na Labi, Prilivicama u Strelici, i dr.

PERUNOVO SVETITE
Sunani kamen u
gradu na Labi

Pernov

56

Kamena statua drevnog slaven

skog boanstva, pronaena ne
daleko Vinjeg Novgoroda. Na
lazi se u Historijskom muzeju
u Vinjem Novgorodu.
Podaci prema ISTORIA KULTURY DREVNE! RUSI, II Dio.
str. 71, 1951

Dovodi se u vezu s otkriem

ruevina slavenskog svetita kod
mjesta Perunia u oblasti Vi
njeg Novgoroda, ge su otkrive
ni ostaci kamenog podnoj a je
dne velike statue. Arheolozi su
miljenja, da je to svetite bilo
posveeno bogu PERUNU. Na
to podsjea i ime mjesta Peru
nia.

57

I Poljaci tovahu svog Pioruna; postavljali su mu kipove u sve t ita i pri

nosili rtve, a u drevnom Krakovu postojao je maleni Piorunov hram.

K1povi Peruna bili su veinom izrezani iz drveta, najee iz h rastova

stabla, a bilo ih j e i iz kamena isklesa nih. Po svim stranama vidjelo se
P e runovP kipove pod starim h rastovima, j er je hrast v aio kao sveto
d rvo P eruna.

58

Pred kip o m Perun a stajde r tvenik o d kamena, a na njem su p alili

b o gu rtve zahvalnice, da im p otedi p olja i njive od oluje. Perkunov
kip kog su n ali u Prilivicama (u pokrajini Strjelice) , bio je tamno od
jevena ljudina dugake brade. a p okriven bijae kapom nevremena
(kuma, kap uljaa) . Oko glave "j alo mu deset zraka, p oto je on bio sun
ano b oanstvo, koje se znade u svojem b ojem gnjevu zamraiti i n a
oblaiti, gromovima z agrmjeti i zloduhe munjama i strijelama tamaniti.
kako to ine indijski b o g munje Parganya (ili Indra) i grki Zen!>.
Na Nazor sjajno opisa " gnjev Peruna
koja je traila munju i kiu :

u vom spjevu o boici ivani,

ivanin zov odjeknu. Munju ja trebam. Kuj j e !

O n a mu re e - - A Perun strahotni kova,
Prihvati mlatac. stade uz n akovanj, sulicu prim1.
I rad zapoe. Muklo odzvanjao svod je nebeski

Po geneologtji u slavenskom mitu Perun gromovnik je sin b o g a praoca

Svaruna i najstariji je u rodu Svarun ovia. Ponajglavniji atributi Peruna
su : kremen, strijele, grom oder i ezlo. Pored Perunova m laca, kojeg j o);
nazivaju rnov ili gromoder, njegov o obredno orue jo je i kladivo,
kojim se slue starjeine i p o glavari p ri nilenjima i mirenju, kao i za
o dravanje reda meu zavaenima .
Kako se gromovnik Perun p rikazuje obino sa rukoveti strijela u ruci,
to je dobio na dimak Strilb o g ili Strijelbog.

Najstarija ruska kronika ljetoptsc a

Nestora,

zabiljeena koncem

l l . stolje a, osnovana je po starijim dokumentima,

tonosti

u p ogledu

ivota Kijevskog v e liko g kneza Vladimira opi je uslije

dto po 1zvornma koji d.atiraju iz p rve p olovice l l . stoljea.

Po

tim podacima je raen i ovaj n.apis

VLADIMIR SVJATOSLAVI, od 970. god. knez u Vinjem Novg1o'l'o

du, oenio se 977. Anom se strom bizantijskog cara Va&iliia Il., od 980.
Yeliki knez orl Kijeva. p okrtavanje p o e o provoditi 988. god., umro
1019. god.
Veliki knez Vladimir, kad je p o e o d a vlada u Kijevu, po uzoTU
drugih slavenskih vladara i on p odrae kultove starog b o gotovja zna
jui d a e mu to biti od koristi p ri uvr ivanju svoje vl asti i irenju
moi d r ave. Prva mu je briga stoga bila, da se obllio ve stari kultovi ,
i da s e p odignu dostojna kultna sv e tita u zemlji.

59

U Kijevu je od davnine p ostojalo svetite KIJEVSKI GAJ i

s ta,n

uven p o tome to su u njemu uvane p ras tare statue slavenskih

boanstava. Po p redaji i starim zapisima tu su stajali ve liki kip ovi naj
p ozn atijih slavenskih boanstava SVAROGA, PERUN A i VOLOSA, a
pored ovih bilo je i statua manje veliine od Svaroia, Radogosta i
Svjatovida, te b oice Vide i Veme uz jo mnotvo kipia raznih likova
p ri mitivne izrade. P e runov je kip bio drveni i sav p ozlaen, a u jednoj
rnci je drao poput maa o gnjeni kremrn. Tu je p rikazan u svom naj
starijem pr aliku. O v djt' u bili p ohranj en i i kipovi, koje su nosili s
vojskom kod ratnih pohoda, tako i oni Peruna i Volosa p nd kojima se
za kljuivao mir.
hram,

VOLOS

PERUN

SVARUG

Kako kijevsk1 stari hram nije odgovarao namjen i kneevoj, on dade

izgraditi velianstven PANTEON n a breuljku ispred knt'ev o g dvora
u k o? em u zatim smjesti p ored navedenih boanstava i novi ogroman
kip bog:t Peruna, r aen iz najboljeg d rveta, sa glavom o,d srebra i brko
vima :zlatnim. Knez Vladimir dao je izraditi i povisok kip b o ga stoke
Volosa k ojega j e p ost avio ispred svog dvora. T u se sp ominju jo i ki
p o vi manje p oznatih idola : D ajbog, Strilbog, Semargl i Moko Neki
>> katalog<' tj . p o p is , navodi b o gove koje m oboavali u Kijevu prije
dolaska kranstva , to p redstavlja te5ko P u tumaenj u :
u starom

60

hramu su nali i boga Tura << , a to je iskvareno ime skandinavskog

>' Thorr- a , l{!oji su kip donijeli neki strani ljudi, ili netko od podanika
ili ratnika kneevih koji su dolazili u Kij ev, jer je p oznato, da je knez
Vladimir p oziva o u svoj dvor predstavnike razliitih slavnih kultova .
Nakon uspjeno uspostavljenog Slavenskog Olimpa u Kijevu, kne7.evim nasto:anjem p odignuti su jo neki funkcionalni Kultni centri
u p okrajinama velike ruske zemlje . Samo je jo elio da jedno dostojno
kultno mjesto u sp o s tavi u staroj p rijPtolnici Vinjem Novgorodu na
Ilmenskom jezeru.

Od svih strana dolazili su trgovci u Novgorod

o o

Vla dimir povj e ri svom UJaku Dobriuij u da ode u Novgorod i tamo p o

digne p rim.i erno svetite s kip,om velikog slav enskog boga gromovnika
Peruna . Vinij Novgorod vaio je u ono vrijeme kao n ajvei trgovaki
centar sa skoro 400o000 stanovnika i b o gatstvom prvi u carevini.
Dobrinije, kad stie u Vel. Novgor o d poradi svim silama i ubrZio je
Novgorod imao svog boan stvenog p atrona. Ogroman drveni kip boga
Peruna velianstveno se uzdizao na jednoj uzvisini p okraj obale limen
skog Jezera, u sred prekrasno ureenog sve tita. I sp red kipa poloeni
su rtvenici, na kojima se p rinosilo rtve .
Stanovnici veHkog grada p rigrlie kult P e runa, b ogate mu darove
do naahu, pa i rtve su p rinosili, ispo etka manje domae ivotinje kao
ivad, janjce, goluba, a kasnije se ve rtvovalo i vola ili konja. Ali,
kako eu neki kroniari zapisivali, vjerovalo se d a je p rigodom nekih
nep ogoda nad ovim gradom, m ratnikih p o thv a t a s neprijateljem, biro

i ljudskih

rtava.

61

Model minijaturnog hrama ili

stalka iz drveta,

kojem su dre.

vni slavenski prei drali svoje

idole, potjee iz 1 1 .-12. stoljea.
Pronaen u okolici Vinjeg No
vgoroda.
Podaci prema

TRUDY ARKHE

OLOGICESKOI EKSPEDICII, I.
Dio str. 3 8 . Moskva 1956
,

62

PERUN
IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOANSTVA

PERUN. O ivotu Slavena had su u Vl stoljeu prelw daljnjeg Dunava stigli

u pokrajine bizantslcoga carstva pie suvremeni grlri povjesniar Prokopije:
- Alw idu u boj pjeaci navaljuju na neprijatelja. nosei u rukama male ti
tOVI' i sulirt>; oklopn ne mef:u na grudi.
tuju samo jednoga boga, tvorca munja, gospodara svernira (Peruna), te
mu rtvuju volove i druge rtve. Kad ih snae bolest ili im je poi u rat,
pa vide da im prijeti smrt. onda se bogu zavjetuju. da e mu za svoj spas
rtve doprinijeti; i ako se oslobode o pasnosti. ine ono t o su obrehli.
(Vjekoslav Klai : POVIJEST HRVATA

Z a g r eb

1899.)

Jasno povjesniko svjedoanstvo imamo za Slavene u Podunavlju, lwmo

brojimo i Hrvate u polovici Vl. stoljea od Prolwpi,ia. On veli : Jednoga boga
Gromovnilca (fulguris effectorem}, gospodara ovoga svemira jedinoga pri
znaju, njemu rtvuju volove i svake vrsti rtve
Taj Gromovnik nosio je u /cod Hrvata ime PER UN i to Perun sauvalo se
do danas a potvreno je i narodnom pjesmom, t e u imenu biljke perunika
imenu enskom.
(Tade Smiikla s : POVIJEST HRVATSKA
Izdanje Matice Hrvatske

Zagre

1 882.

Stari su Slaveni vjerovali, da svijetom upravljaJU bozanstva, u glavnom

im je vjera bila oboavanje prirodnih sila. Drali su da je vrhovni bog bio
gromovnik PER UN, koji je s nebu pu tao munju i grom, i da je on jedini
gospodario nad svim stvarima.
(Ferdo ii : PREGLED POVIJESTI HRVATSKOG NARODA
Z a g r e b 1920.)
PERUN. Prokopije o Slavenima. Slavenima i Antima ne vladu jedan ovjek,
nego od dtivnine ivu pod pukom vladom, i zato se u njih uvijek, srea i
nesrea odbija na zajednicu. l jedni i drugi barbari imadu ve, rekao bih.
druge uredbe od pamtivijeka jednake. Dre, da je samo jedan bog, lcoji gradi
munju , gospodar svega: rtvuju mu volove i svakovrsne rtve. Usu da ne zna
du niti vjeruju, da ikako ut_iee na ljude ; ali had im je ve smrt za vratom ili
ih shrva bolest ili polaze u rat, zavjetuju se, da e, ako se spasu, odmah bogu
rtvu za ivo t prinijeti. ako se ivi vrate. rtvuju. ku/co su obeali, i vjeruju,
63

da su se toga spasa po rtvi dostati. A tuju i potohe i vile, a i druga neka

boanstva. i njima S'!Jima rtvuju, a uz tahove rtve vraaju.
(Dr. Stjepan Srkul.i : IZVO R I Z A POVIJEST

Z a g r e b 1 9 11.)

U latmskom ljetopisu bis/cupa Burghardta koji je g. 1 068. vodio kriarsku

vojnu na Slavene, spominje se kako su slavenska plemena sa podruja Star
garda t.j. Starigrada u Pomeraniji, jo uvijek tovala boga gromovnika Prone
Prone deus Aldenburgansis terre - (Peruna). >>
-

(Iz stare kronike od biskupa Burghardta od Halberstadta

1068.)

PERUN. jednu od glavnih boanstava u mitologiji starih Slavena; bog gro

ma, munje, ratarstvu i djelitelj kie. Njegovo sveto drvo je hrast, a hrastovi
lugovi su mjeto n iegova kulta.
Historijski podaci o kultu Peruna sauvani su uglavnom u ruskim izvorima.
Tako l,it!topisac Nestor biljdi da je knez Igor, sklapajui 945. god. ugovor s
Bizantincima, poloio zakletvu pred Perunovim kipom.
Perunov lrult je bio rairen i !cod ostalih Slavena, o emu ima tragova u
nazivima mnogih lolwliteta, Irao: Perun planina u Bugarskoj, Perun-dubrava
n Dalmaciji, Perunja Ves i Perun vrh u lovenijt. Kod polapskih Slavena
postojala je rije "perendan, za etvrtak.
(OPA

ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG

ZA VODA -

Z a g r e b 1962.)

Vjerojatno su svi Slaveni oboavali oluJno, naoblaena nebo kao nosioca

kie potrebne za njihova polja - u obliku gromovnika PERUNA. To dokazuje
injenicu da su u raznim slavenskim zemljama proireni lokalni nazivi u vezi
s Perunom, Icao npr. u Junih Slavena Perunovo brdo, Perunov vrh. Perunovo
selo, u R usa Perunov dub, itd.
N eki su Slavent drali da je u boga-gromovnika kamena strelica koja ostaje
u zemlji na mjestu gdje udari grom. Jesenja strelica boga gromo vnilca, tj. po
sljednji grom u jeseni, boji je grom, koji treba da na proljee probudi priro
du na no1;i ivot.
(Maja Kalman-Rukavina, Dr. Oleg Mandi : SVIJET I ZIVOT U LEGENZ a g r e b 1 961.)

DAM A

l stovjetan sa sunanim bogom ulrazuje se i Perun bog gromovnik. Perun,

Icao bog .Sunca, izgleda da je bio i bog rata, kao to grki Apolo i latinski
Mars. Istim gromom kojim hog gromovnik prirodu umrtvuje, (zimu poinje)
uvaa je opet u ivot prvim proljetnim gromom. To nam potvruje ruska na
rodna prazvjera, po kojoj se zemlja ne rastvara i ne o tkriva prije prvog gro
ma u proljeu kad PERUN na svojoj gromovnoj kolesnici na nebo uzie.

64

Svakolika mitologija pottrduje, da je Perun bio najvei bog kod Slavena,

pa kao tahav on vlada gromovima i munjama.
(Ivan R adeti : PREGLED HRVATSKE TRADICIONALNE KNJiEVNOSTI
-- S e n j 1.879.)

Gromobrani bog zemaljskog neba PERUN vlada zemljom, zrakom i oblaci

ma. On je gromovnik, Dabog Daa ili Dedbog, Plivnik i Strilbog ili Strijel
bog bog vjetra. Poljaci ga nazivaju boh PIORUN, a kod eha nosi ime PAROM.
Perun kad razgoni olujine crne oblaine tad je Plivnik, plodonosni bog, koji
natapa polja i livade da rode obilnom krmom i itorodnim klasjem.
(Dr. Nikola Sui : HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA

Z agreb

] 913.)

Slaveni su kao i svi neuli ljudi obotwali prirodu. Glavni bog bio je PERUN,
koji alje munje i gromove i gospodari nad svim stvarima.
(Dragutin iler: POVIJEST HRVATA, SRBA I SLOVENACA
1926.)

Zagreb

Kad su se oluje dizale grmljavine tutnjale i gromovi gruvali, to su stari

Slaveni zamiljali da je bog Perun srdit, pa su iljasto kamenje drali nebe
Stari Hercegovac nosi na ieermi (p1sluk) proti munje
skim strijelama.
srebrom okovanu nebesku strijelu, to nije drugo nego ledac kremenca
prozirca.
(Dr. Nikola Greti : O VJERI STARIH SLOVJANA PREMA PRAVJERI
ARIJACA I PRASEMITA - M o s t a r 1900.)

PER UN. l Rusiji ima nadalje praznika ili svetlcovina opcenarodnih, koje
u isti dan cijeli narod slavi i svetkuje. Po nainu kako se ti praznici svetkuju ,
po obiajima i po obredima pjesama sudei, nesumnjivo je, da i ovi praznici
i obiaji dolaze iz starine mnogo raniie od kranstva, i da su se oni i ako
pod drugim imenom, slavili jo u pogansho doba .
Ovo je tim vjerojatnije, to se nekoji od tih prazniha svetkuju kod svih
Slavena slinim nainom. Uglavnom ti praznici u vezi su s prirodnim pojava
ma sa suncem, k oje su stari Slaveni u velike tovali pod imenom Dadboga,
sina Svarogova i PER UNnVA.
(Dr.Ivan Hoir : EVROPA. SLA VENSKE DRAVE

Z a g r e b 1 898.)

Mitologija starih Slavena. naalost. nije nam toli/co obraena i poznata kao
grka ili rimska. jer nemamo svojih izvora. nego samo toliko, koliko tudi
wvrPmPni piri n n i oj pH u. n tuinci su s a sv im drugai iim olwm na to gleda fi
65

i prikazali. Znamo da su Grci i Rimljrzni sve, to nije njihovo nazivali barbar

sldm, pa su takvima prikazani Slaveni i njihova mitologi_ia.
Jedim su vjerodostojni izvor, pored rijetkih pisanih lcronika, narodne pri
povijetlce, pjesme, popijevke, gathe i obiaji. S tari su Slaveni vjerovali u jedno
najvie Bie; jedni su ga nazivali Svarog, drugi dre, da je glavno slavensko
boanstvo Gromovnik nazivan imenom PERUN gospodar gromova i munja.
(Vid Balenovi : N A RODOZNA N STVO - Z a g r e b

1941.)

Vjera starih Slatena. Stari su Slaveni kao pogani vjerovali takoer u dobro
i zlo. Sve dobro na svijetu poelo je od dobra. a zlo od zla. Prema tomu su
i bogovi dobri i zli. Po ruskoj je predaji nrz.jvii bog bio PERUN, koji izbavlja
zemlju od sue gromovima, koji razdiru oblake i putaju zatvorenu kiu da
pada po zemlji. Njega nazivaju i Dabog ili Stribog
bog ki.P. i vjetra.

(Dr. Ante Mes'lner-Spori : LJUDT T PRI RODA

Z agreb

1.938.)

Li tav$/w ime boga gromovnika Perlntn i Perkunas, istog je znaenja kao t

ime sluvenskog PERUNA, meutim ovo boanstvo nije litavskog porijekla, ve
je samo ime preuzeto, po slavenskom bogu Perunu. Sigurnih podataka o litav
skom gromovniku Perkunasu i njegovu lmltu nema.
Slavenshi Perun poznatiji je. N jegov kip opirno je upisan u star or uskoj
N estorovoj kronici; a bio .i> /!OStavljen i tovan u ukrajinskom gradu Kijevu
sve do godine 988. kada su ga poslije preobraenja Rusa po zapovijedi 1JPlikog
kneza Vladimira odvukli na Dnjepar i u rijeku ga bacili.

(BROCKHAlJ(;j LEKSIKON XII/814

Leip

ig

1894.)

U staroindijskoj mitologiji u najstarije doba sponunJe se bog indra koji

grmi i naoblauje nebo. Tim se podmzumijeva da je i u Praindijaca i ostalih
A rijnca bio sunrani bog smatran gromovnilcom, a tada su ga nazivali P AR
KAN, odnosno Parzanias i Parganya. (Rigveda VIII. 21. 1 4.) Ovo najstarije
arijsko boanstvo spominje se ujedno i s bogom Agni (vatre) Rigv. VI. 52. 15.),
a prelo je i na Praslavene. To staroindijsko boanstvo nalazimo ve u Kelta,
Starih Germana, lwd Praslavena i starih Slavena, pod imenom Perun, Perkun.
Perkunas i dr. Kod Kelta pretvorio se u Parg, u Gota u Fairguns (vatrobog),
zatim se pretvara u Fiorgyne kod Germana, a kod starih Porusa Perkunos.
Iz toga je nastalo ime za boicu enu Peruna kod Porusa PerkunatP.ta, a v.
Slavena Perunika ili Perunka. kori Germana Fiurgyna.
( Iz Staroinduskih 'lvetih Knjiga RIGVEDA<< i drugih starih kronika.)

Ime boga gromovnilw Peruna u Slavenu razvilo se u razne varijante, kao

Perun, Perkun, Parun; Perim kod Bugara, Perkons kod Leta, Perkunos kod
. tarih Porusa, Piorun kod Poljaha, Pyerun kod Rusa, Paran lwd eha i Slo
vaka, Proven kod Polabjana, Pron, Prone, Parum i z. Po tom nastala izreka:
66

" Parom te vzal!, nastala je iz korijena pr. . to znai udariti. srodno

staroslavenskom prati.
(Radeti Ivan : PREGLED HRVATSKE TRADJ LJ UN ALlYI.. KNJiEVN OSTI
- S e n j 1879.)

U Rusa je M ok o, isto to i Perun, a lead h ia liJeva !li dadi, dobwa pri

djev Dadboga, jer je lcia dad. Ime Molco je nastalo od mokrina, moa,
moiti. esi ga nazivaju Plivnilc, zapadni Vendi zovu ga Zmolc, to dolazi oda
tle, > da je Perun oploivao boicu Zemljanu sa lciom, a ova podarivala
ljudstvu hranom i bogatstvom. l staroj lcronici je zabiljeeno, ha/co je litvan
ski seljak, sve do 14. stoljea, ophodio gologlm svoja polja, nosei na rameni
ma horu slaninP, te bi rekao svaki put kad bi zagrmjelo : Perkune boe, nemoj
udariti, molim te na moju njivu, tebi u ovu koru slanine vrzmtti (rtvovati).
fDr. Nikola Greti : O VJERl STAR I H SLOV JAN AH PRUIA PRAVJERI
M o s t a r 1900.)

Stari lcronicisti pisali su. da su na mnogim mjestima u Polabju imali svetih

dubova koji su bili posveeni bogu Provenu (Perunu). Okolo tih dubova
bile su drvene ograde .a dt,oja vrata. Tu su se prin osile rtve i obavljali obre
di. Unutra su smjeli samo reci i oni kuji 3u htjeli prinositi rtve, ili koji su
bjeali da se spasP od .mrti i tamo nau u toita. lo se spominje o Poljacima
da su u ast bogu Perunu (in dei Piorun laudem) uvali dan i no oganj od
dubova drva.
(L. Niederle : SLOVENSKE STAROiTNOSTI

P raha

1916.)

eli parlcovi esto su sanjalaki, u njima se osJeca neto ulno i prasla

venslw iz vremena hada se jo pogan8li tovalo drvee. esi na Petrinu palili
su sveti oganj u velilcom dubu u a.t boga Peruna. kalco piu Hajek i Kuzma
praki; a sjeverozapadni Slaveni tovali su Peruna u hrastu u predjelima da
nanjeg Meklenburga.
(Zlatko Tomii : iz knjig' l ZEMLJ I S AMOVO J " , str. 192
1966.)

Zagreb

PER UN bog grom ova i munjP hod starih 5lavena. posveena mu biljlca
Perunika. lstov jeta n Dajbog, bog Sunca i izvor svakog dobra, te Dadbog
tovan Two bog kie.
(Marijan Filipovi : AB<
1961.)

LEKSIKON OSNOVNOG ZNANJA

Zagreb

67

PE R UN, ije se ime zadralo u biljci p e r u n i k a, bio je potovan kao

gromotnik i dn on u proljee razbija gromovima led lcojim je boica zime i
tame Morana okovala zemlju.
(ivko Jaki : POVIJES T ZA GRAANSKE K O LE

Zagreb

1938.)

PER UI\ . On je to kod Inda I n d r a, kod Skandinavaca T h o r, kod Ni

jemaca D o n n a r. t' njemu je olirn grom, trijes, koji udara i krha. U
narodnim pjesmama gromovnik Ilija (Perun) upravlja gromom, dri do sebe
Ognjenu Mariju (Janju, Munju), zatvara i otvara kine oblake, gozbuje uz sv.
Nilwlu (Vida). Grmi u oblaku, iz kojeg e udariti na ednu zemlju plah dad
i potjerati Bjesove i Dumu sne. Perun lebdi nad zemaljsldm etvama, gro
mom satire ruitelje ugovorenog mira i laivoldetnike na narodnom sudu.
Silan je i moguan. Posveeni su mu hrastovi i pemnike.
(Vladimir Nazo r : Iz biljeki povodom izdanja EPOSl

Zagr

1946.)

Jo od prijr 1 .500 godina se znalo, da su stari Slaveni potovali boga gro

movniha Pemna, i o tome postuje pouzdana historijska svjedoanstva. grkih
i bizantijskih kroniara.

Za vladamne cara Justiniana, kad su Slaveni preko DunatJa stigli do Bizant

skog carstva, pod vodstvom svojih plemensldh poglavara, hrabro su nastupah
u bojevima. Kad polaze u boj, ide narod pjelre na neprijatel,ia, sa titom i
sulicom u ruci, a ne navlae ni o/dopa. Svo ie drevne obiaje i vjerovanja su
podravali, ratnr tegobe strpliivo sn podnosili, i to se ratom osvojilo pripa
dalo je ravnopravno itavoi zajrdnici.
tuju jednoga boga, tvorca munja i gromova. koJi je gospodar svemira, pa
mu rtvuju volove i druge ivotinje. Kad im prijeti opasnost, ili teka bolest,
ili kad polaze u rat, obeaju da e, a!co se vrate ivi, bogu prinijeti rtvu. Kako
su obeali to i odre, jer v je ruju da su to po rtvi i dos tali.
(Prokopije Cesarejski: Chronica DE BELLO G O T H I C O .
527-565.)

Bizant

Na suprotnoj strani slavensl;og svijeta nalazimo boga PERUNA (PYE R u

NA), boanstvo analogno Svantovitu. Porijeklo imena Perun see d o u najsta
rije ariansko doba. Kod Hindusa se bog munje INDRA prezivao PARJAN YA ,
a t a rije ima isti korijen kao i Perun, a poznata j e i u slavenskim .iezicima:
Piorun u poljslcom, Pyerun u ruskom, Perun u ekoj i kod Junih Slavena,
Peron i Parom u slovakom.
U narodnom jezil.u Poljske mi nailazimo i na
objanienje njegova mitolokog kara/dera, naime piorun znai grmljavina.
-

(Larousse : SLA VONH MYTHOLOGY ( E ncyclopedia of Mythology)

L o n d o n 1959.)

68

Gromovi!
Valjaju teke se hridine
S nebeshe platetne zidin e;
Gurnute dahom velike ljutnje
Mjedenih ljestvi niz stube w tnje
. . , Slava ti, PERUNE dive,
Zu riku groma ti, za plam
Munje ti ive!
Treskovi!
Dievi golemi pucaju,
Jezici plamni palucaiu.
Evo vant vode, usiPvi :edni!
Evo vam varre, zemnici bjedni!
. . . Slava ci PER UNE boe
Za rije {!romku, to srce
f\lapeti moe!
(Vladimir Nazor : l JTV .\ ZLATOKRILA

g r e b 1928.)

Od kraja svijeta drugom kraju,

Oj drevni dube, hronja ti .i
GdJe PER UN sjedi u svom gaju,
Do zvijezda mtt se mltnja visi,
Pa vatrenijom ezlom prijeti
I djedovski si oganj brani,
Dok pradjedovi nai sveti
Svt> krilP ru/zP pnnnrl. nami.
(Sil vije Strahimir Kranjevi : IZABRAN E P JESME

agr

b 1961.)

PER UN strill>orz gromovnik

preko nebeskog slavoluka
s neba strijele odapinje
njegova svemona ruka.
Perun Dadbog, djeljitelj kie.
I nebo i polja svijetle
od bogate berbe i etve.
(Boro Pavlovi : iz ciklusa SLAVEN SKA LIP A <

agreb

1 960.)

69

HEJ PERUNE
Hej Perune, silni gromovnie!
Bogotov]a drevnog ugodnie,
Nekad tebi poast bjee svaka,
Kod padnvnih slavenskih predaka.
Slavili te, jer svijetom caruje,
A u tmurni oblaci da stnnuje
Ge vjetrovi bijesni vladaju
Otkud s trijele gromovne padaju.
Hej Perune, gordi gromovnie!
Sveg slavskoga roda slavljenie,
Tvorac ti si munje i gromova
Stit i brana naih pradiedova!
(Franjo Ledi: HVALOSPJEV PERUNU - Sein

1913.)

PE R U N
Na travnom brijegu, nad sedam voda - Gromovnik PERUN vlada.
Lagano drijema i ezlo sputa
l sijeda mu glava pada.
Naoko nJega vjetrov liieu, - Nestana djeca neba,
Radnici boji to zemlju kiti
l zemljici donose hljeba.
-

S njima on starac vodi zbore,

l pita to nose s voda,
Sto nose s lugova, to nose s dola, - Od milog mu slavnog roda.
-

A om lete i biju krili

Naolw starca PER UNA,
I bacaju vo> i zlatno klasje - IVa podnoje njegova truna.
( Vladimir Vidri : PJESME
70

a g r e h 1966.)

FRANJO LEDi

M ITOLOGIJA SLAV E N A

TREE POGLAVLJE

VOLOS
BOG RAT ARA I PLODN OSTI
ZATITN I K P AS TIRA

71

STA ROSLA VENSKO

SVETITE " KIJE VSKI GAJ"

(REKONSTRUIRANO )

Radogost
Svantevid

Vida

PERUN

SVAROG

VOLOS

Voloska

Vodan
Triglav

Na Peerskom breuljku s nebrojenim Spiljama postoji itav podzemni

grad s katakombama i crkvama, podignutim poslije pokrtenja Rusa
988. g. Tu je i grob prvog ruskog lJetopisca Nestora iz godine 1 1 15.

72

\' O L O S
BOG RAT ARA I PLODNOSTI ZATITNIK PASTIR A

PO MITSKOJ KRONOLOGIJI, treP slavensko b oanstvo bio je bog

VO L O S zatitnik p a stira, stada i ratara. Volos ili Veles boanstvo je

vrlo starog p odrijetla, a slavili su ga u davnini kao vladara neba i z emlj e .

Kako su Volosu bili p odreeni p lodnost i raslinstvo, to s e kult boga Vo
losa rairio po svim slavenskim zemljama
iz razloga to su se Slaveni
uglavnom bavili zemljoradnjom i stoarstvom
Drevni Slaveni n a podruju Ukrajine osobito su oboavali Volosa i na
mnogim mjestima p odizali mu svetita i hramove. Prino sili su mn rtve
n plodinama i ivotinjama. Tim p ovodom obraali se na njega za dobar
urod. Kijevljani sn ga iz milja zvali Volook. U Kijevu j e p ostojao od
d avnine sjajan hram, p o dignut bogu Volosn i o st alim starim slavenskim
boanstvima, kojih su kip ovi u tom h ramu bili p o hranjeni. Bio je t o tzv.
Panteon. l tome Kijevkom Pante onu. p oznatom svetitu starih Slavena

POGLED NA DNJEPAR I PECERSKU VIS U KIJEVl

73

nalazio se izmeu ostalih boanskih likova i p ozlaceni veliki kip boga

Vo losa. Pored Jrugih p ro slavljenih slavenskih boanstava ( S v ar oga, Pe
runa, R adogosta, Vodana, te boice Vide i Vesne) o dsijevao j e svojim
sjajem i lik boga Volosa, u svjetlu vjenog kandila u Panteonu.
Mnogi se naro d i naro ito istoni zaklinju u svojim mirovnim 1 dr
avnim ugovorima sa svojim bogovima, tako se i Slav en i zaklinjahu sa
bogom P erunom kao o svetnikom krive zakletve, i Volosom koji sveti
kletvu. Historijski je utvreno, da je bog Volos bio u visokoj asti kod
Slavena, ne samo kao z atitnik p astira, nego je u zajednici s a b o go m
P erunom i m a o i v ane funkcije u dravnikim zbivanjima 9. i 10. sto
ljea. To se vidi iz stare ruske kronikt: "lestora, gdje stoji d a je ispre d
kip o v a boga gromovnika P eruna i b o g a stoke Volosa god. 9 0 7 . u s p o
stavljen mir izmel1n zaraenih kijevskih knezova O l e g a i Igora, i cara
bizantskoga, pod p risegom p rema ruskom zakonu . [ kasnije u godi
nama 945. i 972., p onovno su po lagane zakletve, i tada ispred kipova
Peruna i Vo losa u imP doneenih dravnih odluka izmeu Rusije i Bi
za n ta.

\
OblikovanJe Volosa u dvije varijante
74

lm e boga Volo sa i Veles a, ulo se sa svih strana jer je taj ido l Slavena
uivao visok b oanstveni ugled. r n ajdavnijoj prolosti, stari nai preci
gledali su ga u o bliku Sunca, kao mo nog nebeskog vladara. U kasnije
doba Volos j e p o primio antropomo rfni tj . ljudski lik. Volosa su to vali
ratari i p a stiri kao p ralik p as tirskoga boga, ali je bio tovan i kod rat
nikih p lemena, n aro ito kod Skita kao bojovni bog. Opet kod Slavena
uz obale B altika, kao izrazitim moreplovcima Volos je bio njihov zatit
nik. Prema tome je Volos bio o p enito to vano boanstvo.

Iz starih kronika p reneena je vijest o B altikim Slavenima n asta

njenim n a jednom otoku p ri uu rijeke Odre u B altik. Na histo riar
Dr Nikola Greti spominje tu p raslavensku naseobinu u svojoj knjizi
O vjeri starih Slovjana imenom .Tulingrad . Taj Julingrad je posto
j ao od p o etka 4. stolje a n . e., a nalazio se n a spomenutom otoku. Po
staroj p redaji, u .Tulingradu je p rigodom nekih sveanosti od strane
zlo inake ruke p o ar po dmetnut, pa je strana vatra buknula i grad
unitila, jer su u .Tulingradu sve kue bile sagraene o d drveta. Iza
toga neko vrijeme, na istom mjestu izgraen je o d slavenskog stanov
nitva novi grad, kojega su p rozvali imenom VOLIN po svom b o gu
stoke i p astira VOLOSU. Kasnije je u tom gradu p o d ignut i dolian
hram u ast boga Volosa.
Zaudo u starim p riama Volo s je p rikazan kao slijepi starac, meutim
negdje su ga zamiljali s dva o ka, o p et Rusi su ga p rikazivali kao jedno
okog gorostasa koji u rukama dri mlado j anje, a pred nogama mu lei
vol.
Tako nastalo oblije boga Vo losa s a jedmm okom n a elu, u nadljud
skoj veliini bilo je izral1eno i p o zlaeno, a zatim po stavljeno na p ostolje
u Kijevskom P anteonu. Vrijedno je jo o vdje napomenuti, d a je veliki
knez Vladimir, kada je 980. g. stupio n a p rijestolje, dao obnoviti hram
u Kijevu i tamo smjestio kipove starih slavenskih bo anstava, a p osebno
je dao p ostaviti goro stasnu statuu boga Volo sa ispred svoga kneevskog
dvora.

75

Prema Gretievom tumaenju, Dnjeprani su boga Volosa isprva sla

vili pod imenom BELEBOGA u starom grad u B e l g o r o d u na rijeei
Dnjepru blizu Kijeva, i tek kasnije mu dali ime Vele s . I u najranije doba
Kijevljani su slavili boga Vo losa, ali u obliku starog t r o j s t v a, tj.
trobotva koje se sastojalo iz tri b o ga : PERUNA gromo vnika, VOLOSA
zatitnika p a stira, i b o ga ognja CHORZA. Nedugo zatim u Kijevu je
naputen kult trobo tva, a obredne slube s u prenijete n a P eruna i Vo
losa. To se vidi iz Nestoro v e kronike gdje se esto .;pominju kipovi
Peruna i Volosa, pred kojima se uz zakletvu zakljuivalo vane dravne
i mirovne ugovore.
Pozn at o je, da su boga Volosa u davnoj p ro lo sti '!lavili i slavenska
plemena iz Gornjeg P olabja i u Luicama, ali p o d imenom B e l b o g a.
O tome j!' rije u p o sebnom p oglavlju ove knjige. (Vidi Belhog i Crno
bog). Tragova o kultu boga Volosa o stalo je i kod starih Trakoslaven a
tj. u B ugar a ; tu se Volos slavio k a o gospodar neba.
Osim kod Ukrajinaca, boga Volosa su n aroito jo :.lavtla zemljo
radnika slavenska p lemena u Pomeraniji i u z obale B altikog Mora
Tamo s u mu u ast p o digli hram n a uu rijeke Odre. Na tom mjestu
nastao j e v ei grad, prozvan po imenu b o ga Volosa V O L I N. Kako
raslinstvo ovisi o sunanoj toploti, Slaveni su Vo lo su pripisivali mo da
moe suncem upravljati i p rivui g a n a p omeranske rav nice d a hi plod
nost bila vea. Ovu z amisao p o tkrepljuje injenica, to su pomeranski
knezovi n a pjeanim b reuljcima, juno od grada Gdanskoga p odigli
svetite sa mo trilitem sunca u ast boga Volosa,

Podruje Pomorja izmeu Seina i Gdanskog

sa motrilitem Sunca na Wiezyci

76

Sunani dani, kao i zvjezdano nebo - bili su im kao hilj adugodinji

kalendar za lijepo i runo vrijeme, p o go dno ili nep ogodno za usjeve, za
timarenje, za lovljenje i d ruge po slove. Tako su u zvjezdovlju promatrali
znakove, i po njihovim znamenjima gledali boanske po srednike izmeu
neba i zemlj e .

WlEZJCA NAJVIi VRH POMORJA

2ivo tne okolnosti drevnih lavenskih p redaka u mnogoem su dopri

nosile jaem irenju Vo losova kult a . Po svom zanimanju kao ratari, p a
stiri, lovci, a onda kao ratnici, p omorci, te laari i splavari na rijekama
stalno su bili izvrgnuti elementarnim silama. To ih je upuivalo na
bo anstva od kojih su traili pomo i koja su bila najblia njihovoj
sredini NajvPPi dio dTfwnih prea b avio se ratarstvom i stoarstvom

zato je njihov bog mo gao d a bude samo onaj koJi b i odgovarao njihovim
zanimanjima i mogao im pomoi, u sluaju p rijeke p o trebe. Zamiljali
su kako gore na n ebesima ima mo nijih sila o d zemaljskih, pa su shvatili
silnu mo Sunca i Mjeseca, i da samo od te strane mogu o ekivati pomo.
Om su zahvaljivali uncu kad ih je grijalo i o boavali su z vjezdano
nebo i mjesec. r mjeseevu srpu rasp oznavali su ro gove, a u njegovim
mijenama n alije vola ili glavu drugog n ekog ivo g stvorenja. U ne
beskim p ojavama gledali su zamiljeni ivo t boanskih bia, i pred
stavljali si d a vide boga Volosa. Ove p redo dbe o liku boga Volosa iz
mijenjene su, i u kasnije doba Volos je p o primio nalije lju dskog bia.

77

Boga Volo sa su stari Slavem svetkovali, kako u hramovima, tako i u

gorama i p laninama, te u gajevima p o d v edrim nebom. Volosov kult
o dravao se i na Budinskoj gori, koja se danas zove Popova gora na
kojoj j e grad Vini Novgorod i mjesto Bologovo, gdje su otkriveni tra
govi bogo slube >> nebeskoga Volo s a . To p o svjedo uju i druga mnoga
mjr.sta sa nazivima po Volo su, kao Vo logda, Volo ok, Volotovka, Volo
tin, Vo lotov, Vo lo tynja, Volin i dr. Veles-Volos. jP bio ve u Praslavena
mnogo tovanim boanstvom.

{ nekim krajevima Rusije p o s toJao je obiaj, da p ri poetku etve

j edna etelica svee pregrt klasja kao r t v u , koja treba d a titi
etvu o d zla, to se nazivlje > vezati Volosovu bradu , po tom bi se
moglo zakljuiti, d a je to bilo boanstvo, p ovezano s plodnou stada
i p olj a. Zvijee Vlaia, koje se sastoji iz sedam zvijezda, Grci su na
zivali Plejade<, , do im je to zvijede kod Rusa n osilo ime Volosoari ili
Slovenci ih n a
Vlasoelci p o Volosu ili Velesu, zatitniku p astira.
zivaju Vlastovci ili Vlastovice, mi ih nazivamo Vlastari ili na kajkavski
Lastari. U nekim zapisima spominje se Volosa p o d imenom Vlasina,
Vlasa kao govedarsko g b o ga .
78

Kamena kultna glava starosla

venskog boanstva otkrivena u
pomeranskom mjestu Szczeci
nek, koje lei nedaleko brda Wi
ezica kod Gdanc;kog.
Na ovom breuljku postojalo je
drevno slavensko motrilite Su.
nca, posveeno bogu VO LOSU.
Smatraju da taj spomenik pot
jee otuda i da predstavlja lik
VoJosa.

Kad su seobom naroda tari Hrvati i ustala plemena Dnjeprana, kao

i bugarski naseljenici oko rijeke Buga p o eli seliti n a jug p reko Dunava,
Drave i Savr
tad u oni po nijeli sobom i svoje b o gove, i prenijeli ih

u dunavske ravnice, pa dolj e niz alpske i dinarske klisure do na sam

Jadran. Tu sretarho ne samo ime P eruna, ve i imena Triglava, Vida i
Volosa kojima su n azivali brda i planine, a tako er i naseljena mjesta
gdje su se zaustavljali. U oznaci p redjela i mjesta i dandanas su sau vani
nazivi koji p o tjeu iz drevne lavenske mito lo gije : Triglav u Sloveniji,
Troglav, Vid. Perun u Dalmaciji, Volosko na Kvarneru, Veles u Make
doniji, itd.
N adaljr se u nazivima mnogobrojnih crnogorskih mjesta lako pre
p o znaju imena starih slavenskih boanstava, to se dovodi u vezu s do
seljavanjem Slavena u te krajeve. P o put tarog imena slavenskog b o ga
sunca D ajboga, u selu Ojinjii, nedaleku o d Lovena, p ostoji D ajkov
Brijeg, a u selu Podgo ru
Dajkov Kamen. <\. p o znata su i p rezimena
D ajkovii. Mel1utim ta imena dovode uenjaci u vezu sa slavenskom mi
tologijom. U lovenskom kraju i Pljeivici i danas se n ailazi n a ljude
koji nose ime - P erun, a jo ee susree se p rezime P erunovi. Na
padinama Lovena o uvano je i ime Tro glav.
Priblinu sliku o razgranjenosti kulta boga Volosa pruit e nam
mnogobrojni geo grafski pojmovi nastali po imenu Volosa. O tome nam
svjedoe nazivi diljem slavenskih zemalja na irokim p ro st orim a izmeu
B altiko g i Jadransko g mora. To su grad Volin na uu Odre u B altiko
more, gradi Vo losko kod izvora Buga, Vologda rijeka u Rusiji, Volga
najvea rijeka u Evropi, Volinija, pokrajina u Ukrajini, Vinij Voloo k
na rijeci Volgi, Volovo kod Tule, Vele u Makedoniji, Vo los grad u
Grkoj, Velesovu dio Velebitskog gorja nad Hrvat skim p rimorjem, Vo
lo sko kod Op atije, crnogorsko selo Veles to vo itd.
Iz samog toga vidi
mo, da je kult Volosa uivao svestrani bo anski ugled

79

Ip ak. sticajem okolnosti koje su u ono vrijeme vladale, u p ovodu iz

nenadn o g p reobraenja Rusa g. 988. p o zap ovijedi kneza Vladimira svi
"u kip ovi starih slavenskih boanstava bili u niteni, a mel1u ovima i
statue boga Vo losa. - Na mjestima, gdje staj ahu hramovi i kipovi Volosa,
sagradie crkve. Po slije p okr ;tenja Rusa bog Vo los p o stane V l a s,

SVETiTE VOLOSA (Prema kompoziciji eko-Potocke)

o dnosno Bla. Na taj SP nacm i p o slinosti imena slavensko boanstvo
p ovezalo s kranskim sve cem, tavie, sve ti Bla ili Vlaho zadrao je
i sve funkcije nekadanjeg boga Volosa, p a je p rema tomP p o stao i za
titnik toke kao i njegov pretho dnik. Sv. Bla se slavi 3. veljae, o sim
toga Sveti Vlaho je p atron grada Dubrovnika.

80

VO LO S
IZVORNA IZVJECA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOANSTVA

VOLOS (Veles) boanstvo je vrlo starog podrijetla. tovahu ga kao zatit

nil.a pastira, stada i ratara; vjt>rojatno je on ut ielovljavao lt davno doba vlada
ra neba i zemlje. Inae ga sve strane kronike spominJu kao slwtslog i ivo
tinjskog boga.
Znamo da su ga o boavali u Pomeraniji i da je f?rad Volin bio p osveen
u njemu. U Ukrajini nalazimo pokrajinu Volinija; Kijevljani su ga zvali Vo
loolz a jedan grad Voloslw prostire se na izvoru Buga. Kod Rusn pak sretamo
ga (porut nordijskog Odina) bez ji' dnoga oha. MnogP nam prie prikazuju
j",znoolwg VPlesa Irao stnrca.
Kad su seubom naroda poeli stari ll rvati i ostala plemena seliti na jug
tad su oni ponijeli sobom i svoje bogove (Volosa, Peruna i dr.) do na sam
]Hdran. Na to potsjeaju imena Velesovo na Velebitu. v,Jlosko !cod Opatije,
V l ai kod Travnika, V eles u Makedoniji, Velestovo na /,o vrenu i dr.
(Dr. "likola Sui : HRV ATSKA NARODNA MITOLOGIJA

1 9 13.)

Z agreb

VOUJ:S, Rla ili Vlaho. lwji se slavi J. veljne, kransli je svetac, znstunik
stolce i grla. On je bio bislwp iz Sebnste u Armeniji i umro je kao muenik
godine 3 1 6. Ali je on mnogo nalik na Volosa, boga stolce, plodnosti i pastira,
lwjega su tovnli Rusi: ovaj Volos nalilmje i nn Pales rimska boanstva stoke.
Poslije pokrtenja Rusa IJog Volos postane Vlns, odnosno Bla, Na taj se
nain i po slinosti imena slavensko boanstvo povezalo s lcransktm svecem,
lwji i' zadrao i V P funhcije nekadanjeg boga Volosa, pa je prema tome po
stao i zatitnik stoke kao i njegov prethodnik.
(Maja Kolman-Rukavina, Dr. Oleg Mandi : SVIJET I iVOT l
DAMA
Z a g r e h l 961 . )

LEGEN-

Slaveni su osim Rusa i Polapskih Slavena zarana primili kranstvo i na

po ganslm vjeru dosta rano zaboravili. te je mnogo od starog vjerovania i vjer
skih obiaja ostalo nProznato Polapski su Slaveni tovali lao pogani i Sunce
ili Daboga (daj boe!}, Oganj (boga ognja}, Striboga (boga kie i 1Jje tra ). te
pored drugih nekih jo i VE/,ESA ili VOLOSA (boga stada).
(Dr. Anti' Messner-Spori : LJUDI I PRIRODA

Z agreh

L938.)

U staroj ruskoj kronici o lwjoj emo govoriti nalazimo obavijest o promJen

ljivim 't'jerodostojnostima kojt> se odnose na rasprat'" izmNfu Rusije i Bizanta.

81

Tamo Stl navodi da su god. 907. Olf'g i njegovi ljudi pozvani da sude pod pri
segom. prema ruskom zakonu; sudili su po svom m au i PPrzmu njihovom
bogu i VOLOSU bogu stoke i mir je tako uspostavljen. Isto je bilo i god. 971
Kasnija tradicija XVI. stoljea poznaje talorler boga VELESA hoji je bez
sumnje idl'ntian Volom.
Ima nekih znakova da je taj bog stoke bio kasnije bog vlasmtva, a moda
talwer i trgovine.
(MYTH OLOGIE SLAVE

LTBR AJRIE LAROUSSE

- Pa ri

1963)

vojnom sukobu ruskog kneza

Svjedoanstvo o Volosu tz god. 872. - Svjatoslava i bizantskog cara Ivana Cimiska g. 872. nalwn dovrPnih mirovnih
pregovora, ruski vojs1wvoe zakleli su se svojim bogovima Perunom i Volo
- om du vie nee napadati carstto i da e u miru ivjeti -a Bizantom i potpo
magati ga.
(Bizantski carski historik Lav akon : " K R ONIKA BIZANTA

e a r i g r a d.)

VELES ili VOWS. Pored Peruna su Rusi u 10. stoljeu, kako to po tvrduje
Nestor" oboavali Velesa boga stada. Cini se da je i kod Ceha postojalo bo
!:anst1lo takva imena, jer se u spomPrdcima iz 1 5 . i 16. stoljea sauvao taj na
zit sa znaenjem zloga duha.
(Dr. Oleg Mandi : OD KULTA LUBANJE DO KRANST\' A
1954.)

Z a greb

Kip slavenskog boga. Vo lo sa, kojega su l'endi u Pomeraniji tovali kao za

titnika pastira i ratara nala.zio se u Volosovu hra.mu koji je bio podignut u
gradu Volinu. I sam ovaj grad dobio je ime po bogu Volosu. Pored tog hrama
postojalo je kod Gdanskoga jo. i svetite u a.st boga. Volosa sa motrilitem
Sunca, bu dui da su Vendi Volosa smatrali sun a.nim boanstv om.
IDr. Nikola Sui : HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA
1943.)

Zag reb

Prema jednom svjedoans tvu iz latmslcih kronika. u 15. stoljefu, znali su za.
sveto drvo dub pored polapskih i drugi Slav eni, ta.ko je jedan kronjati dub
u starih poga.nskih Ceha. bio posveen bogu pastira. Velesu : "Bohemi cum
a.tllt ue era.nt pagani Veel adora.ba.nt et p ropterea, nescien te. eum nomina.re,
dixerunt - Vele, Vele, stoji dube p rostred dvora. - . << l tu ie rije o slaven
skom bogu Velesu.
(Petar Bulat : PO (;LED l
Z a g r e b 1932.)

82

SLAVENSKl

BOTANiKl ' MITOLOGIJU -

TUR-VOL OS. U vrijeme Herodota spommJe se zemlja TA UROSEYTHAE,

to ime je proizala po nazivu goveda imenom Tur. Po tom je nastalo ime boga
stoke TUR-a, o kojemu je lcasnije bilo spomena ::a ruskog lcneza Vladimira u
kijevskom hramu.
l taj Tur zapravo je VOLOS, slavensfci bog stoke. Davm
slavenski tovaoci Tul'a. tj. Vnloa nazivali se Volohi. i to ie bilo njihovo
glavno bogosluje.
U Novgorodu, gdje bijae prije pokrtenja Rusa hram i kip boga Velesa ili
Volosa, tu sagradie crkvu sv. Vlasijeva.
(Dr. Nikola Greti : O V J ERI STAR IH SLOVJANA PRE M A PRAVJ ER I
M o s t a 1 1900.)

Kod starih Bugara, smatran je Vele s kao vrhotni bog na nebu. l nae ovo
proizlazi i iz prije spomenutih ruskih ldetava. U nekima od njih, izrijekom ne
spominje se Veles, no se kae: da budet lcljat ot boga i ot Peruna<< . Ovaj bog
jest Veles. - Kod Rusa Volos bijae orija s jednim o/com; pa i nae neke
prie, kako je to na drugom mjestu izloeno, prilcazuju nam deu<< (djeda) u
slijeposti ili s jednim okom. to je Veles jednook ili slijep, time se naznauje
slabljenje vidne moi, dnevne ili godinje. u ostarjelog v ida.
Od sko tskoga t plodnoga VelesaVida preostade tota u praznovjerju naeg
naroda. Tako obani zapale koru brezovu ili trenjevu, pa time osvjee marvu,
bacivi je u tor, ili je p rone su oko tora.
(Natko Nodilo : O SLAVENIMA
Z a 11; r e b 1929.)

I STAROSLAVENSKOJ

VJERI

Francuslci Slavist Lager. prouavajui mitoloku prolost Slavena prema ru

shim i e/dm izvorima, tvrdi da je kult boga Volosa bio rasprostranjen, ne
samo kod istonih i sjeverozapadnih slavenskih naroda, nego i kod Junih
Slavena, o emu svjedoe brojni geografski nazivi po bogu Volosu, kao to su
Voloslco, Veles, Velesovo na Velebitu, Veleii kod Sarajeva, Vlai planina u
Bosni, crnogorsko selo V elcstovo u lnvrenskom podruju i dr.
(Loub Lager : LA MYTH OLOG IE SLAVE

Pa ri

1 901 )
.

Za ttrijeme ratnih JOhoda na Bizant k o ie .m vodili kijevslri knezovi Oleg

i Igor, gromovnilca Peruna su smatrali za ratnilwga boga. To se odrazilo i u
povodu estih mirovnih pregovora koji su vodeni ispred kipova boga Peruna t
boga Volosa. Volos, po porijeklu ratarski bog bio je povezan s Perunovim
poduhvatima, tali o je i Volos po primio ulogu ratnikog boga.
Ratnici ruskih vladara zaklinjali se svojim orujem i zazivali svoje bogove
Peruna i Volosa.
(Larousse : E N CYCLOPEDIA O F MYTHOLOGY (SLAVO NIC MYTH O
LO GY)
L o n d o n L959.)
-

83

VE LES
U cik zore predproljPtne, ispred plota Rujevine,
Livadama nebeshijem punim blistave modrine,
OroJen biser-rosom. obasjana zrakom sunca.
to se jote negdje krij(' iza gorskoga vrhunca.

Pasla stada Veles-boga,

Krave sive i crvene,
Ovce b'jele i srebme s junog kuta neba plava
Ile pasu pred Pastirom, koji, dok mu s iala lava,
Nicae iz tanke magle iz grimizne koprene.
( Vladimir Nazor: EPOSI

BOG PASTIR

gr

1930.)

VELESOVA SVIRALA
Kad se nade u nizini, sviralu se Veles lati,
Kako svira, taho niu ljubice i sunovrati.
Snjegom gora jo pokrita, kadno Pastir-bogo stane
Humu jednom na vrhuncu. tap svoj dignu i posad1
U kr. A tap onaj poe tjerat, pupke, prue, grane,
Za as po.Ha cvjetno stablo, na kom ptica g n'jez do gradi.
Svirao je pod njim Veles. A drvo je ono raslo.
Blistale su zelen-grane. N aolcolo stado paslo.
(Vladimir Nazor: \11TI I LEGENDf

84

g r

1918.)

FRANJO LEDIC

MITOLOGIJA SLAVENA

ETVRTO POGLAVLJE

VO DAN
SLAVENSKO BOA NSTVO VODA,
RIJE KA I MORA

85

BOG RIJEKE N I L

BOG DANUBIUS

86

VODAN
SL -\ VENSKO BOANSTVO VODA RIJEKA I MORA

KULTNO TOVANJE VODA p o st ojalo je o d najdavnijih vremena

i tragovi o kultu vode starih naroda p ronaeni su u svim dijelovima
svijeta. Velik jP broj rijeka koje su bile p osveene boanstvima, a tako
er p ostoj ali su u antiko doba i b o govi mora i oceana. O njima govore
drevne mitske p rie, a mnogobrojni pisani i likovn i spomenici p odsjeaju
na njih. U egipatskoj mitologiji, ve o d treeg milenija p rije n. e. spo
minje se bog rijeke N il a ; tri hinduske rijeke : Ganges, Jumna i Sarasvati
imale su svoje boice, a kip ovi im isklesani sauvani su d o danas u
p einskom hramu E llore; babilonski b o g slatke vode bio je Ea, u Rusiji
je rijeka Volga bila p osveena b o gu Volosu, u Est oniji rijeci Perni bio
je zatitnik bog Perun, Aheloj bio je bog najvee rijeke u Grkoj itd
Od rijeka koje teku kroz t eritorij Junih Slavena p oznata su imena
rijen ih boanstava jo o d rimskog doba. Bog Dunava zva o e Danu
biu s , b o g Save Savu s , Drine Drinus , Drave Dravu s , eretve
Naren t a << . - l Grka je Qvaka rijeka imala svoje boanstvo, a isto tako
i kod Rimlj ana, najznamenitija rimska rijeka Tiber imala je boga " Ti
berin-a za svog zatitnika. a bog F on t bijae boanstvo svih vrela
uope.

SVAROG s e s pustio iz svoga VIDlNvRADA i zaplovio VISLOM .

87

Pored tovanja rijeka, p o stojao je kod antikih naroda i kult mora i

Oceana. Najp oznatija boan stva mora kod Grka bili su Poseidon i
Triton " . Poseidon je vrhovni bog svih o ni h koji imaju p osla s morem,
dakle ribara, brodara, mornara itd. U njem oni tuju svoga zatitnika, a
najvi e su ga tovali grko p leme J onci, koji su se najvie otiska vali na
more i najvie mu hramova, rtvenika i kipova p ostavljahu u primor
skim gradovima i otocima. Triton je bio morski demon fantastinog lika,
imajui gornju polovicu tijela lj udskog izgleda, dok j e donji dio zavra
vao ribljim rep om, i nije bio mnogo tovan.
Kod Rimljana tov ani bog Neptun predstavlj ao j e vladara mora i
o ceana, ali kako Rimljani nisu bili toliko razvijen i p omorci, manje je
bio n a glasu i imao j e samo je dan hram u Rimu, i pridali su mu morskn
b o icu Salaciju za enu.
Kod Slavena glavno boanstvo voda, rijeka i mora bio j e bog V o d a n
ili V o d n a. Slavenski bog Vodan, koga su uz obale B altikog Mora
nazivali imenom Vo dna, a u n ekim krajevima slavenskih zemalja i
imenom Vo din, Vodjan i Voden bio je osobito tovan kao gosp odar
mora, i slavila su ga sva p riobalna p lemena Pomeranije. Drali su ga
zatitnikom p omorskog i rijenog brodarstva. tako j e namjesto pojedi
nib boanstava rijeka, Vodan p o stao skupno b o anstvo svih slavenskih
voda, jezera i mora.

VODAN

88

Brodari prmose zrtve Voda

nu, Perunu i drugim bogo
vima

V o clan je bw tovan od svih onih koji su plovih morem i rijekama,

ili se bavili rib arstvom . Prije svake plovidbe njemu se mole p omorski
i rijeni brodari i mornari za retnu p lovidbu, a ribar z a uspjean ribo
lov. Njemu p rinose rtve-z ahvalnice p o slije sretno ga p ovratka s p o gi
beljna puta i obilnog ulova ribe.
Stari su Slaveni o d najdavnijih vremena tovah vode i vjerovali u
razline voden e duhove i vile. Po njihovu miljenju duhovi se zadravaju
u rijekama i oko njih, te u umama, morima, jezerima kao i n a izvorima.
Vile su lijepe djevojkP. i vP.rinom dobroiniteljice ljudima, ali i osvetljive,
ako ih se uvrijedi.
Ve je grki p ovjesniar Prokop ij e zapisao u prvoj p o lovict 6 . sto
ljea, kako Slaveni navalie prema Crnom moru i uru Dnnava, prova
ljujui u p okrajine Bizantskog carstva, i kae : Slaveni tuju samo jed
noga boga Peruna, rtvuju volove i dragocjene stvari, i obo avaju r t

j e n e demone i nimfe<< ,

Jo u staroj p o stojbini n a Sjeveru Slaveni s u oboavali izvore 1 tekue

vode, a posebno su tovali stara drvea ispod kojih korijenja je izbijao
izvor bistre vode. Takav stari hrast isp od kojega se nalazio izvor, prema
kronici Herbord:t, stajao je nedaleko hrama boga Triglava u einu,
kojemu s u j o u 12. stoljeu vendski prei hodoastili. Taj se obiaj
odrao kroz mnoga stoljea i u sadanjoj naoj domovin i . O tom svjedoi
stari pu top is iz 14. stoljea, kada je neki sveenik putov ao dolinom rijeke
Soe i o pazio kako mnogobrojni Slaveni tuju - kao b o ga neko stablo
i izvor koji se n alazi kod korijenja toga stabla .

89

Isto tako i ljetop isac Helmold 1z 12. stoljea p otvruje, da se duhovi

ili bogovi (demoni) u koje Slaveni vjeruju, nalaze u odreenim prirod
nim p ojavama. Oni tuju i vre u njihovu p oast obrede kod voda te
kuica, kod p ojedinih stabala u gajevima i na brdima.
Kultno tovanje voda kod starih Slavena bilo je p ovezano uz boan
stvo Vodana i sastojalo s e u tome, to su d revni p re i hodoastili rije
kama i jezerima i tamo p rinosili rtve, a onda se kup ali i istili od zla.
Glavni imbenici duhovnog ienja u drevno doba bili su voda i vatra,
pa s e kod slavenskih p re daka vjerovalo da s e takovo ienje p o s tizava
kupanjem u rijekama, jezerima i na izvorima, kao to su jo mislili, d a
se palenjem i p re skakivanjem krij es ova oslobaaju ljudi od bolesti i
zlih uroka.
Kad s e u ime p lemP.na p rinosilo rtve bogu Vodanu, onda s e p o lazilo
k izvoru vode ive, u kojeg s e bistrini i vjenom toku p okazivala sila
svijetloga b o ga, tu su svijetli dusi oblijetali rtvu da joj preuzmu mio
miris i d a ga o dn esu pred p rijestolj e b oje.
U stojeih i zagaenih
voda nije se Vodanu rtvovalo, jer tamo je stolovao bog tmine koji je
p ripadao krugu p o dzemnog vladara, zloduha C:rnoboga.
P oput grkih morskih mmfa l'l erejida i rijenih nimfa Najada, i sla
venski bog voda i mora Vo dan imao je mnogobrojno p o tomstvo. U mi
tovima o slavenskom b o gu Vo danu s pominju s e vodene vile R u s a l k e
o kojima s e u predaji kae, da su keri Vodanove . Isto tako i sva bo
anstva slavenskih rijeka i jezera, p otomci su roda njegova. Narodna
ih predaja p rikazuje kao krasne djevojke IS dugom rasputenom kosom
i da ive u dobrim odnosima sa ljudima. l narodnim pjesmama i p ri
ama kod Hrvata. S rba, Makedonaca i Slovenaca vile se mnogo sp ominju
kao p om o nice u bojovnim p odvizima starih naro dnih junaka. Juni
Slaveni su vjerovali da one ive u jezerima i rijekama k a o vile broda
rice, a u brdima i oblacima kao vile p laninke
Kod Rusa i Bugara Rusalke su duhovi voda i uma . Ovaj naziv po
tje e o d bizantskoga rosarum." Predstavljene su kao lijepe ene s du
gim kosama koje ive u vodama o d jeseni do lip anjskih dana, kada iz
laze iz voda d a p r eko ljeta borave na kopnu. l"o d nas k ao i kod P oljaka
i Ceha ta se enska boanstva oboavaju p o d nazivom vila. A gdje gud
ove vile ivjele uvijek su p ovezane s vodom kao i Rusalke, to p otvr
uju Prokopijeva !Svjedoanstva, d a su Slaveni u 6. stoljeu to vali ri
jena boanstva i nimfe, iako te nimfe u njegovo doba nisu bile p rika
zivane u ljudskom liku.
Slavenskom Vodanu nisu bile p osveene samo vode i rijeke, ve i
mnoga ljudska naselj a. Tako susreemo u geografskim nazivima imena
koja p odsjeaju na drevni kult voda, ka o npr . : Vodjan, Vodjani, Vo din,
Vodjinci, Vodno brdo iznarl Skoplja, Vodnjani na Dnjepru, Voden u
Grkoj, Vodnjan u Istri, "\ o dna kod Senja, Vodice kod ibenika, Vod
nii kod Jablanca, itd.

90

U o kviru kulta vode, vren je i kult mrtvih kraj tekuih voda ili je
zera. Jo u p radomovini na Sjeveru Slaveni su svoje p okojnike p o ka
pali kraj rijeka, j e r su ta mjesta smatrali svetima. Taj tradic ionalni
obiaj j e nastavljen i p o slije dolaska Slavena na jug u n au dananju
domovinu. Otuda p otjeu mnogobrojn a drevna grobita i itavi' nekro
pole slavenskih p re daka, to su o tkriveni nz riieke Dravu, Dunav, Savu
i Bosnu . Prilikom istraivanja t erena ustanovljeno je da su to tipina
starohrvatska groblja n a re dove . Pronaeni predmeti pokazuju obiljeja
staroslaven ske materijalne kulture.
91

Naroite p aznJe vrijedne sn, prije dva decenija o tkrivene nekrop o lP

kraj Dunava kori Erduta i Vukovara, kao i one kraj Drave kod Bijelog
Brda. Tawo su otkop ani mnogobrojni grobovi drevnih prea iz 8-9.
s tolje a sa b og a tim grobnim p rilozima i drugim p redmetima tare kul
ture. l vezi kulta mrtvih, nuno je nap omenuti, da su p o smrtni obredi
kraj voda o d drP.vnih p redaka vreni jo i na drugi nain : spaljivanjem
mrtvaca. Obred sp aljivanja b io je vrlo skup , ako se s p aljivalo na lai,
p ovodom nekog uglednog i slavnog mrtvaca.
Kod Slavena, gdjP. bijae u obiaju sp aljivanje mrtvaca, ipak se nije
openito vrilo ve iz r azloga, to je sp aljivanje skop ano s mnogo veim
trokom. nego obian ukop Sp aljivanje m rtvaca esto se vialo (kod
Rusa, P oljaka i Polabjana) da e udovica skoiti u p lamen lomaP svoga
druga. To je zabiljeeno n zap isima starih kroniara : biskup a svetog
Bonifacija iz 8. stoljea, koji kae d a se sp aljivalo mrtve kod p olap skih
Slavena ; to tvrdi i Diethmar Mcrseborski za Polj ake, a Masudi za Ru se.
Jesu li mrtve bp aljivali kod Hrvata i Srb a ? - Kau da jP.u, harem kod
Srba. Kad je godinP 1355. p reminuo Duan Silni, tijelo njegovo hnde
doneeuo u Makedomju, te sahranjeno uz svete vatre.
Meu kultne obrede kraj v o da ubrajalo se i Rusaljke astanke nou
na izvorima i vodama u p roljeu na urev-dan, a to se o dr aavalo u
oboavanju v odemh vila. Ta se sveanost kod Rma naziva Kupalo, i
p oinje kad se n ntonu pred mrak p okau nebrojene v atre p o visinama
b rda i na nizinama Dnjestra i Visle. Momci i djP.vojke hrle na obale
rijeka, a momci ih p odalje do ekuju i hvataju, a p o tom e djevojke
vidjeti tobonjeg b udueg vjerenika. Nekad je bio obiaj d a se p oneka
djevojka do gola vue i na trenutak skae u vatru, da z atim brzo skoi
u vodu i okup a s e . Od toga ime Kup alo.
I danae se p o negdje u Banatu, i B o sni i Hercegovin i, nar o d s akupi
oko ivih vrela v o de, gdje SP za zdravlje napije ive v o de, a onda uz
vatru i p eenicu Be kolo razigra.
Stari Slaveni i Praslaveni uopce su se najradije naseljavali kraj rijeka
i j ezera, kao i uz obale mora jer su nalazili na vodama sve uvjete ivota.
Vo df' su oni drali b oanstvenim silama (Vodnabog, bog Dnjep ar, bo
anotvo Bug itd.) , a rijP.ke i mora su smatrali svojim braniteljima. Stoga
su bili dobri ribari i m o rnari. Vode i jezera su im davali i hranu i za
titu, pa su gradili i svoje hramove uz obalu rijeka i j ezera. Tako ih na
lazimo na uu Odre u einu i Volinu, u Arkunn na o toku Rujani, u
Ratari na Dolenjskom jezeru, p a svetita na Blekom i Velekom jezeru,
onda Kolin na Sprevi, Pernov grad na Labi, Kijev na Dnjepru, 1\l'ovgorod
na llmenskom jezeru. Krakov na Visli, Prag na Vltavi itd.

''llll'''lllll'"'flll'"'llll'"'llll'"'llll''

92

Znamenita rije ka D nj e p ar bila j e p osveena b o gu Dnjepru . Brod ari

su mu na je dnom otoku p o d starovjekim hrastom rtve prinosili na
dobar p ovratak. a obim brjegovima rijeke na vie dana hoda nalaze
s e sama grobita, gdje su stari Slaveni sa svih strana no sili mrtve k rijeci
na p okap anje . Takva mjesta se zvala Hribinki (Grobniki) . Dnjepar ima
1 3 brzica, a ljudi su svake godine romarili kojoj brzici. da ih bog Dnje
p ar oprosti od grijeha. Uz Dnjep ar su n ast ali veliki gradovi. tako i KijP'
glavni grad Ukrajine.

Za olujnog nevremena i kod prelaza upa:-.nih brzica na Dnjepru, obraali

se VODANU za zatitu i pomo. te obeali priloiti rtvu za svoi spas iz
pogibelji.

Nakon sretnog p ovratka dnjeparsk1 su brodari revno izvravali svoja

obeanja, te ob il azil i zavjetna mjesta i >>Grobnike du dnjeparskih oba
la i tamo polagali rtvene darove.
,

93

Pored toga, kod drevnih Dnjeprana postojao j e jo posehan obiaj ; oni

su u ime zahvalnice za svoj spas, zabijali ukrasne avle 1 veprove kljove
u debela hrastova stabla. I dandanas jo se nau takvi ukrasi u kori
nekog prastarog hrasta.

94

U veim gradovima dnje p arskog p o druja, a osobito u Kijevu, u naj.

ranije vrijeme slavilo sr stara slavenska b oanstva, i to najprije se to
valo staro trojstvo, zvan o TROJANBOG, u sastavu Peruna gromovnika,
Volosa zatitnika pastira i Chorza b o ga o gnja. Znalo se ve onda i za
Jarila pastirskog b o ga, mnoitelja i tititelja janjadi. None pro slave
p roljetnoga boura Jarila, o s tavile su u narodu tragove u sastancima
na dan veto g ura. Tu e lavilo boga Volo sa ili Vele sa, isprva p od
imenom Beleboga u starom gradu Belgorodu na istoj rijeci Dnjepru blizu
Kijeva, a boga VIDA to jest Svaroga i Svevida. slavilo se u svetitu,
koje se nalazilo u mjestu Vitievu na Dnje p ru. Rij eka Volga bila j e
p o sveena bogu Volosu. I rijeku Bug s u stari Slaveni tovali kao boan
stvo, pa je i sama rijeka po imenu Bog dobila voje ime . Iz mnogobroj
nih obavijesti jasno s e vidi, da su davni slavenski p rei tovali rijena
boanstva.
I kod Bugara j e bilo p oznato
svoje posebno boanstvo voda i
mu se za zatitu i pomo kod
Bugarski bog voda i mora zvao
raba tj. laa ili brodica, koje se
pjesmama.

tovanje voda i mo ra, te su i oni imali

mora, koje su veoma slavili i obraali
svojih bro darenja rijekama i morem.
se Kuraba, a o datle p otje e i ime .. ko
ime esto sp ominje i u naim narodnim

Ako razmotrimo, na kako ogrommm p rostorima su stari Slavem to

vali svoja boanstva rijeka i mora, po evi na Sjeveru od iroko pro
tegnutih obala B altikoga mora, preko poljskih i rusko-ukrajinskih, te
karp atskih p odruja, p a sve do jadranskog i crnomorskog bazena, vi
dimo koliko u moni bili nai davni slavenski pre i.
U VPZi imena slaven skog b oga voda i mora treb a nadopuniti time, da
je ime Vodan ili Vodna
prema tumaenju naeg mitologa Gr etia
to
nastalo p o rijei vo da, p rema arijskom znamenu - vada, vanda,
znai voda.

lllllllllllllllllllllllllllllllll/llll/11/llllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll/lllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll

Prema arheolokim nalazima, kao i po izvjeima <;tarih ljetopisaca

poznato je, da ie i kod Slavena bio obiaj spaljivanja mrtvih.
llllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll

Posmrtno spaljivanje p o glavica, knezova ili zaslunog viteza vreno

je veoma sveano i uz suuestvo itavog plemena na jednom ukraenom
brodu postavljenom na lomai iz naslaganih drva. Uz p o sebni obred
rtvovani su p okojnikov konj, r atniki p ribor i drugi pre dmeti, a p o
nekad i netko iz njegove svite ili njegova ena.

95

Ve Herodot pria 0 b ogatoj p o smrtnici nekog ugledno g Anta i kae :

s njime u grob p o la je i njegova ena, sluge, konji, a priloene su bile
i dragocjene p o sude od zlata

Uz posmrtni o dar i oko broda p ut avljem sn drvem stupovt n a vrhu

kojih se nalazile izrezbarene glave sta!"ih boanstava Peruna i Vodana.
I z samih ovih izvoda mi vidimo, da je kultno tovanje vod e u drevnih
Slavena bilo veoma razgranjeno, i d a je n slavenskoj mitologiji zauzi
malo vidno mjesto. a tako11er i to da je bog V o d an kod Slavena izniknuo
i da p redstavlja autohtono slavensko pomo rsko-vodno boanstvo

96

r vezi imena n a eg boga vo da, rijeka i mora V O D A N A , koje ji'

veoma slin o imenu starogermanskog b o ga rata Wodan-a, odnosno imenu
nordijskog b o ga Odin-a, valja n apomenuti, da je ta slinost imena sasvim
sluajna. Niti Wodan , a n iti Odin .. ni u kom misiu n isu srodni sa
naim Vodan om . A i po svojim znaenjima nemaju nikakve veze sa sla
Po svom zn aenju strani W odan i O din bil i su ljuti
venskim Vodanom.
bogovi rata, a pored to ga W odana su smatrali vrhovnim b o gom german
ske mitologije .
Ime germanskog boga Wodana p roizl azi p o korijenu iz gotijskoga
vods , to znai srdit, bijesan. Po tom je n astalo Vodans i Wodan. Kad
su se oluje dizale, grmljavine tutnjale i gromovi gruvali, stari su Ger
man i zamiljali, da je bog na nebu srdit, a tad a su ga nazivali gotijski
Vndans, starove n etski Wuotan, <;tarosaski W odan, westfalski Guodan i
n ordijski Odhin i Odin.

Germanski Wodan

Nordijski Odm

tovanje staroslavenskog b oga voda, rijeka i mora Vodana, nastavili

su davni nai prei i n akon svoga do seljenja na jug u dananju n au
domovinu. Osobito se slavio Vodan kod n aih pomoraca i brodara, kao
i kud p riobaln o g puan stva du ob ala Jadranskog mora, p a je o t ome
.
o stalo d osta uspomena, a n a t o p odsjea takoer i slavljenje nasljedmka
starog slavenskog V odana u liku Sv. Nikole, kranskoga zatitnika
p omoraca i brodara, koji je p reuzeo Vodanove funkcije . Nema skoro
kue p o morskih obitelji, koje ne bi imale sliku Sv. Nikol e u svome stanu,
i time je nastavljena tradicija tovanja zatitnika p omoraca u n o vo m
obliku.

97

Usporedo s p otivanjem dobrog boga rijeka i mora Vodana u Slavena, po

znato j e da su Stari Slaveni oboavali jo i razline vodene demone i zlo
udni" rijene duhove.
Ve je grki povjesniar Prokopij e u prvoJ poioVlm 6. to ljea zabiljeio,
da Slaveni oboavaju rijene demone i nimfe. Takoer i g .. rmanski ljetopisac
iz ] 2. stolj e a Helmold kae za Slav en{ da oni tuju vodne duhove i demone
i da vre u njihovu p o a s t obrede kod voda. Isto tako i na povjesniar
Smiiklas tumai, kako Slaveni p otuju i p otoke i vodene demone i rtvuju
svima njima, a t eajem rtva ine razna gatanja.
O d v o denih demona najpoznatiji Je bio VODANOJ, tzv. uvar voda kod
hto nih Slavena. Uz njega pominje se i VODENJAK. koji je bio po:znat
1 kod o stalih slavenskih naroda.

Voeni

demon
VODANOJ

prema slici ruskog umjetnika

I. Bilibina

Vodanoj je bio pako sno i op asno b oanstvo, nastanjeno u jezerima, poto

cima i rijekama. Naj omiljelije skrovite mu je bilo blizu mlinskih b rana. O d
njega su najv ie strahov ali s a m i mlinari, a i seljaci k o j i su donosili ito n a
meljavu Ponekad bi se mnogi V o danoji sakupili i s p o d velikog mlinskog
kola, a u svom izgledu j ako su se razlikovali. Neki su imali nakaznu glavu i
oi uarene, a mjesto ruku ap e . Drugi su imali oblije golemih ljudina, obra
slih mahovinom. esto se viao Vodanoj nalik n a starog ovjeka zelenkaste
kose i brade poput trave, a boja se mijenjala ko1l mijene mjeseca. Vodanoj
St' p onekad pojavljuje i u obliku goleme rib e . Moglo se vidjeti gdjekad i Vo
danoJku, u pojavi gole ene. kako sje1li u vodi na korijenju drvea i elja
s \'oje duge kose.

98

Vodanoji nisu voljeli ljudP i vrebali u kako hi llf o p rczne odvukli u vodu.
k o j t bi upjeli odvuci u dubi nu \t o d an ojcvog "V u dcnog krdlj evstva, posta
jd!i qu njihovi robovi. T okom dana Vodanoj bi sc odmarao u dubinama svojeg

Oni

p o dvodnog dv ora. Uve e bi izlazio van i zabavlj a o sc udarajui vodu ap a

ma i pravei buku. Ako bi uhvatio ljude ili ene da sc kupaj u nakon zalaska
snnra, zarobio bi ih.
K a d g o d bi se pribliio mlinskoj brani. poku a o bi je razori ti. kako b i voda
m o gla slobodno tei.

Za VODENJAKE

kazu, da su bili strog,,

ali pravedni. Evo ta pria ruski pisac Lav

:V.

Tolstoj; "Pala seljaku <Sjekira u v"du.

Oaloen, stane uz obalu i zaplae. uo ga

Vodenjak, poalio seljaka i iznio mu zlatnu
sjekiru iz rijeke
je/dra?
ja.

upitao ga :

Seljak odgovori:

V ndenjak

]P li to tvoja
Ve, to nije mo

dn nP se drugu re br enu s je

kiru. ali seljak opet odrwvori:

moja.<

Tada Vodenjak iznese njegovu sie

kiru. To ie mo ia sjekira
I

Vi to nije
ree seljak.

Voden iah mu darova sve tn s.iekire, zbog

takvog potenJa.

Kad su to uli drugi seljac,, jP.rlan ode do

rijP.kP. i baci svoju s iekiru u vodu
e.

i ::.apita: ,>]e li to tvoja sjeliira?

govori:

zapla

sad iznese Vodenjak zlatnu sjek,ru

::,eljak od

'Vlo]a Je, moja!

Ali Vodenjak mu nije dao zlatnu sjekiru, a m vlasutu mu mje vratw

zbog takvog nepotenJa.
99

Za vodene vile Rusalke predaj a kae da ih je bilo uz ri j eke na Ju

gu, a takoer i na Sjeveru sve do Baltika. June Rualke oko Save, Du
nava i Dnjepm bile su drage i vesele, te pjevale pjesme. Kao posestrime
pomagale su j unaoima u bojevima. Po tom su u narodnoj poezij i i opje
vane. Naprotiv Rusalke na Sjeveru pretvorile se u zle djevojke, blijeda
izgleda i raskutrane kose. Tko bi dopao u njihove ruke, okrutno bi ga
muile i najzad utopile
Slavenske legende pripisuju Rualkama dvostruko postojanj e: :Ji
ve u vodi, i umama. Do poetka ljeta one ive u vodi, a kad doe nj'i
hov dan, one izlaze iz vode i qdlaze u umu.
One bi odabrale vrbu ili brezu nad rijekom i popele hi se na nju.
U nui bi skakale sa drveta i plesale. Juni Slaveni su vjerovali da na
mjestu gdje su Rusalke plesale, trava i ito raste obilnije.

RUSALKE POKU AVAH DA PRIVUKU OVJEKA U DU B I NU

1 00

VO D A N
IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOANSTVA

VODA N je utjelovljeno boanstvo oboavanja rijeka i voda; ono je jedno

od n ajstarijih boanstava, koje proistie iz pradavne dobi, kad je narod ani
mali.H ilii gledao na s vijet. Slavpnski Vodan nije istovjetan s germanskim i
nordijskim Wodanom - Odinom. B og Vodan postao je tokom vremena go
spodar mora i voda, a pod imen om Vodna je bio svim mornarskim plemenima
oko Baltikog Mora najglavnijim bogom.
Zalcapanje mrtvih pokraj rijeka i voda bilo je takoer u obiaju. Otuda
mnoge nelcropole starih Slavena s bogatim nalazitima kraj rijeka u naoj
domovini.
(Dr. Nikola Sui : HRVATSKA N AR OD N A MITOLOGIJA
194it )

Za gr

Stari sn Slaveni pokapali svoje mrtve pokrnj rijeha. Pod pokroviteljstvom

Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnostt, ekipa arheolokog muzeja iz
Zagreba istraivala je teren starohrvatskog groblja kraj Vukovara. Mjesto,
gdje su vrena iskapanja (zvano Lijeva Bura ), poznato je od ranije kao
prethistorijsko nalazite, a nedavno je na njemu otkrivena starohrvatska ne
lrropola iz ranog sr"dnjeg vi,ieka. Prilikom istraivanja terena ustanovljeno je
da je to tipino staruhrvatsko grol>lje na redove, a lealo je na prethistorijskom
[!robl}u, lcoje se moe pripisati Ilirima.
Otkopana su 32 groba s interesantnim nalazima, u kojima prevladavaJU
razni nakiti tipini za Slavene onog tremena.
(Iz izvjetaja ekipe Arheo lokog muze J a

"VJESNIK

1951.)

Stari su Slavem VJerovali i u razline vodene duhove i vile. Duhovi se zadr

avuju u rijekama i oko njih, te u umama, morima, jezerima, na vrelima itd.
Vile su lijepe djevojke, veinom prijateljice ljudima, ali su i osvetljive, ako
ih se uvriiedi.
(Dr. Ante Messner-pori : >>LJUDI [ PRIRODA

Z a gr

1938.)

Izvore oboavaju svi Slaveni, posebno ili u vezi s drveem. To se vjerovanje

odralo veoma dugo. Jo u 14. stoljeu tuio se neki sveenik, kojl je putovao
dolinom Soe, da u Kobaridu velik broj Slavena tuje kao boll.a neko stablo
i izvor, koji se nalazi kod korijenja toga stabla.
(Dr Oleg Mandi :

Z a g r e b 1 954.)

OD KULTA LUBANJE D O KRANSTVA

101

>> Boga Gromovnika gospodara ovoga svemira jedinoga pripoznaju, njemu

rtvuju volovi' i svalce vrsti rtve Potuju i potoke i nelce vodene de
mone i rtvuju svim a njima, a teajem rtva - ine razna gatanja.
(Tade miikl a s :

POVIJEST HRVATSKA

gr

1882.)

Neka plemena starih Slavena imala su obiaje kod pogreba da spaljivaju

svoje mrtve na lomai, i vialo se ponekad da e udovica skoiti u plamen lo
mae svoga druga. To nam potvruju zapisi sv. /Joni.facija iz polovice 8. sto
ljea za >> Vinide tj. baltike V ende; Dijetmar hod Poljalca, i ljetopisac Ma
sudi i:: 1 0 . stoljea kod Rusa. Posljednji opisuje nekog odlinog Rusa na amcu
(brodici) koji je bio postavljen na lomai. Uz n iega ie sjedjela d iev o ika knja
se svojevoljno uz gospodara dala spaliti na lomai.
(Dr Nikola Greti : O VJERI STAR I H SLOVJANA PREMA PRA VJERI .
-

o s

t ar

1900.)

Osobit o sveani slavenslci obiaj paljenja umrloga na korabu ili veem

amcu, tu bi se zapaljen spustio niz vodu, bjee vrlo skup i dolikovae samo
gospotiii i ljudima imunim. Po historijskom svjedoanstvu najvie su palili
svoje polcojnike (mrtve) istona grana Slavena. To su bili u nairanije doba
An ti, kasnije Veliko-Rusi.
( Nodilo Natk o :
ZagrPb

O SLA"V ENIJ\'IA

T 'TAROSI AVF""l"SKOJ VJERI

1929.)

O T!Jecnom bo:anstvu Dan uhius-u i o ivotu naih n aroda u podunavslcim

podrujima za vri,ieme austrijslw-turskog rata, (prvih decenija 19. stoljea},
sakupio je austrijski general Ferdinando Marsigli mnotvo podatalca s etno
lohim, i historijsko-arheolokim gradivom, kao i obiajima naih naroda, i
ob,iavio ih u svojoj knjizi >>Danubius Pannonico u A msterdamu. Lilcovni pri
kaz boga Danubiusa prenpcn ie iz tP knjige ovamo.
( C rmte L. F . Marsigli :

>DANUBITJS PAN NONJCO

Amsterdam

1826 \

Pradavni su se Ljudi sviiu kultura uvije lc molili rijekama. V elilce su rijelce,

podlone samo svojoj vlastitoj volji, tekle tolcovima, lcoji su zaista nadmaili
sve to je ljudsko.
ovjek ih je povremeno obuzdavao Jarcima i grndenjem nastpa. Pa ipak su
rijeke ostale velike; gu tale su ljude, lcolibe i domae ivotinje. Bilo je dobro
rijekama prina.ati rtve i umiri11ati ih darovima.
(H. E . Jakob : >> EST HILJADA GODINA KRUHA
Z a g r e h 1 957.)
H a m b u r g 1954. )
(na njemaki : 'iECHSTAUSEND JAHRE BR O T
102

VODA.
Ev o mene ime mi je voda; Ja <am kerlw dii'!na, slavna roda.
Djedi su mi od postanlw svijeta, Zato brojim na tisue ljeta.
Nebo, zemlja moji su tarn dvori, More dolje a oblaci gori.
Ja napajam polja i livade, ume, luge i cvietnaste sade,
Perem sue, mijem rulce, lica, N osim brode, nosim ]ata ptica.
Hranim ribe, pue i crvie, Hranim, pojim sval,o ivo bie.
lo jedno da vam proz1mrim; Gdje je vrelo, ondje ja romonim .
Gdje ic potok, ondje ja uborim, Gdje je more, ondje opet orim.
to su k('ri moje, Biser-rosa - to su suze moje.
Magla, para
Bijeli snijeak
to je cvij1die moje, Led studeni - to su boli moje.
-

( Skender Fabkovi: IZABRANE PJE SME - Z a g r

190.)

l' ODAN

VODAN sn Rusalkama
strai nad vodam a.
Vile i vilenice
cuvaju vrela i zdence
U kolu lete povrh livada,
iznad polja i stada,
iznad s1ctih dubova,
jezera i ivih izvora.
Vihori i vjetri ih nose
kroz grozdove rose.
( B or o Pavlovi : Iz ci klusa

SLA VEN SKA LIPA

- Za g r"h 1960.)

VJECNA VODA
BESKONA NA, VJENA VODA.
Ona je .wudn. Nad svim ona vlada.
U svemu je ona. Ona je sve.
I tlo tvrdo, i napukli kamen.
Ona je magla. I pijesak.
I stablo. Ona je rijeka.
Ona je lrrv. I beskrajno more.
U poet/cu je bila.
I bit e na kraju.
Beskonana, vjena voda.
( Z latk o T omii : VODE POD LEDINOM

gr

b 1955.)

103

HIMNA NILU,
Staroegipatskom
bogu rijeke Nil.

POHV AT,A N/Ll

Slava tPbi, Nile. koji izlazi. iz ove zemlje
dolazi da uivi Eipat!

Potajnu rukovoem, tama na dnu .

Hvale njeu:a njr[!ovi pratiori
Onaj lwji natapa polja, koga ie Ra stvurio.
Da bi sve ivotinje ()ivio
Onaj koji natapa pustinju dale/co od vorle,
N je gova rijeka se sputa sa nebesa.
Onaj lwji swura jeam, pra1Ji. emer.
Stvara praznik u hramovima.
Onaj koji daje tra'L'U za stolw
brine se o rtvi za st>alcoga boga

Onaj lwji puni ambare i iri njihove pregrade.

Koji se brine o stvarima siromaha.
Zahvaljujui njemu sui se su:zu u svalwm olm!
On je onaj koji se brine o izobiliu iz blau:osti S!'oje.

(l\1. J.
-

STAROEGIPATSKT
a j e v o 1963.)

Matje:

S ar

(na ruski: >Dre\'neegipet;kie mifi

- Moskva-Lenjingrad, 1956.)

104

MITOVI

Iz d anje

Veselin Maslea

Izdatelstvo <\kadcmii Nauk SSSR

FRANJO LEDi

MITOLOGIJA SLAVENA

PETO POGLAVLJE

S VARO I
DAROV A TELJ SVJETLOSTI I
BLAGE TOPLINE

105

HELIJ BOG SUNCA IZ TROJE

Ti, to med zvjezdama nebom :-.ebi kri put,

I na kolima zlatnim stoji
H elije
to s konjima brzim vozi, valja plamni ar
-

Sunanih boanstava bilo j

svih wnh naroda. U Grka to su bili Apolo

i Helij, a u mitologiji Slavena SVARO::I i SVANTEVID. Svaroiu su

pridavali toplinu i blagoc;t, a u etverop:lavom Svantevidu su gledali gor
do ratno boanstvo.

U starim kronikama :-opominJe se hrabrost konjikih eta koie su pripa

dale Svantevidovu svetitu na Arkunu.

106

SVAROI
D AROV ATELJ SVJETLOSTI

BLAGE TOPLINE

PO VJERUVANJl SLAVENA, centralno mjesto u religiji slavenskih

naroda zauzimao je bog S v ar o g, i od ove je rijei izvedeno ime
S V A R O I C. To ime p redstavljalo je mlado sunano boanstvo, a
p reneseno je u isto vrijeme iz dva krajnja p odruja, iroko rasprostra
njene zemlje na stanjene Slavenima.
Na sjeverozap adnoj strani s granica veletske Poljske i u Poodravlju
mi znamo, (po zapisima kneza Thietmara) da je u poetku ll stoljea
Svaroi bio bog slavensko g plemena V eleta (Veneda) i da mu je glavni
hram - sa tri vrha i s troja vrata - bio po sveen u venedskom glavnom
gradu R a t a r i (Rethra) koji lei na rijeci Pjeni hlizu svog utoka u
Baltik.

*
Svome sinu Svaroiu, daro
vao je, Svarog etveroprena
kola.
Na njima je mladi bog jurio
po nebeskoj beskrajnoj pu
ini. . .

107

S druge strane na sjeveroistoku, Svaroi je isto tako p oznat u Ru

siji i on je tamo hto oboavan kao bog mladog sunca, darovatelj blage
top line i svjetlosti koji se ra(1a svake godine o Boiu. Iz toga se razabire
oslabljeno sunce o zimskom suncovratu, koje se ima pomlacliti, ojaati,
roditi. Svaroi tada dobiva ime 'K o l e d a. Koledu slavljahu na
Boi, u staro vrijeme zvan Koledin dan, kao i n a prvi clan nove godine,
l. sijenja.
Nakon B adnJe noi, p robcljevene kraj plamteih badnjaka, najvesdiji
dan n godini drevnih naih p rea bila je svetkovina Boi, kad se rodi
mlado boanstvo Koleda, pomlaeno Sunce. To je dan kad se boina
slava s pjesmom p rovodi - i otkada Sunce p omla(1eno ojaava, pa zemlju
sve top lije obasjava, da nadvlada zle duhove i okrutnu babu Zimnu,
strah i trepet zemlje i ljudstva. To je dan kad je Svarogova ena, boena
Vida kao Zlatna Majka sala iz Nava sa Rajevine i rodila mlado jarko
SuncP
KOLEDl

Granu sunce iza brda, veselo, veselo!

Nije Sunce. nego boo Koledo, Koleclo!
Nosi igru za pojasom, veselo, v e selo!
Manu igrom na junak h.oledo, Ko ledo!
J n naci se razigrae, veselo, veselo!
A djevojke prihvatie Koleclo, Ko ledo!
Svi n kolo veselo! Svi u kolo Ko ledo l
N a nekadanje slavljenje Ko leda, jo i elana p odsjea obicaj obila
enja Koleda po selima Vivodine i drugim krajevima gdje o No voj go
dini idu momci po dvojica ili trojica pjevaa, koje narod zove "gustniki
i p jevaJu pred kuom pjesmu ""N" ovogodinja Kolea.

Ta p jesma glas1:
Dobar dan gospodar, bog vam dobre goste dal.
I od boga i od nas, rodila vam p enica, i vinova loziCa
Pred kuom vam zelen bor, a na boru vrani konj.
Na konjiu va sinak, oko sinka zlatan p a s
N a glavi m u apkica, a na apki ptiica.
Ona lepo p o je, n o v o l e t o zove: daj vam ga bog!
1 08

Pored imena Koleda, jo su Svaroia zvali sunanim bogom V i d o m.

t e Belbogom i Jutrobogom, jer mu s e Polabjani ujutro klanjaju i jer
Svaroia i Ko ledu slave na Boi uju tro.

PO ZDRAV JUTRO BOGU

Po metamorfozi mitskog vjerovanJa prmzlaz1, da iza KOLEDE, kad

ojaa p ostane ]UTROBOG, a kad kiom oplodi zemlju onda j e DABISA
ili DA:DBOG kod Hrvata, u ljetu ji' junal.. V l D (Sv antevid) bog
etve na otoku Rujani, po slije toga postaje SVARO:I bog svjetlosti
kod Zap adnih i Istonih Slavena, a kad plorlovi dozriju je T R E B U N,
koji trebi i sprema plodin
Slino ovima nastala su imena : MOKO kod Rusa. PLIVNIK kod
eha, ZMOK u Venda itd. Kod svih Slavena slavljen je Kolea tjedan
dana prije NOVE GODINE, iznimku ine s amo bu garski Slaveni, koji
Koledu kao sunano boan&tvo slav!" u jesenjem jednakonoju .
.

Kako je Svaroi jedan od roaka ili sin Svaroga, to oba spadaju u

istu skupinu b o a n s k o g r o d o s l o l' l j a, a kako je Svarog iden
tian i sa D adbogom. to doista Svarog-Svaroi-D adb og izgleda p ri
pad aju istom sistemu .
1 09

Prabog i otac bogova Svarog namijenio je zemlju ljudima, da uz p o

mo bogova i boica njom upravljaju i uredio je go dinje doba tako, da
je pored svoga sina Svaroia kao mladog bo ga sunca, boici Vesni do
dijelio cvatue proljee, boici Ladi ljetnu jarku bujnost, bogu Svante
vidu arko p lodnosno ljeto, Perunu i Peruniki zemlju da je hrane i
brane, a boici ivi sa ibogom, da svijetu daruju ivot i bogatu p lod
nost. Visoki nebeski rod Svaroia imao je ve n p radobu ureen nov
svjetski red i p oredak. po kojem e oni svake godine naizmjence vraaju
k ljudima n a zemlju, donosei i dajui im darove i plodove zemaljske.
Po miljenju nekih mitologa, Svaroia su kod Rusa drali za boga
ognja i topline, a donekle i pomonikom kovakog umijea, pa je
jednom p rikazan kao mladi kova u kovanici svoga oca Svaroga. Inae
je likovno p redstavljen sa dugim kop ljem u desnici, a takovog oblika bio
mu je i kip u njegovu hramu koji s n alazio nasred gr ada Ratare.
udnovata izgleda bio je taj hram: krasila su ga tri vitka tornjia i
imao je troja ulazna vrata. Ipak, sve ovo imalo je svoj razlog, jer se n
tom hramu o dravahu obredi za trojP slav enskih boanstava. Pored
Svaroia bio je u hramu postavljen i p rekrasan kip boice Vide, a kraj
ovih uzdizao se jo i lik boga gostoprimstva Radogosta, tako da su na
elu hrama stajala tri kipa, p a p rema tome ovdje su obavljene slube
za tri boanstva. S tim u v ezi. hila su na hramu i troja ulazna vr ata.
r p o gledu p ostojanja slavenskog hrama, koji je bio p odignut u ast
mladog boga Svaroia u Ratari, nekadanjem glavnom gradu baltikih
Ljutia, iznikla su razliita miljenja meu naim i stranim mitolozima.
Do nesuglasnosti po tom pitanju dolo je u slijed nekih neuvjerljivo
tumaenih izvjea stranih kroniara.

Naime u starim germanskim kronikama iz 11-12. stoljea zabiljeenu

je kako su Slaveni (Vendi) tovali razna p oganska boanstva, kojima
su po dizali hramove i u njima p ostavljali kipove. Najpoznatiji ud tih
hramova je Arkunski hram na utoku Rujani, posv een bogu Svantevidu.
a p oznati su i hram Triglavn u rP.i!inu, hram Volosa u Volinu, hram
Svaroia u Ratari i dr. Kako je naprijed reeno nesuglasice su iznikl
zbo g nejasnih tvrdnji stranih ljetopisaca, koji opisuju hramove i kipove
slavenskih idola po tuem p rianju , kao npr.: u opisivanju hrama i
kip a Svantevidova na Arkunu. Isto tako kritiziran je i p ostup ak kneza
Thietmara biskupa od Merseburga koji je vrio zapise o slavenskom
hramu u Riedegastu (tj. Ratari) p rema opisu nekoga, koji je u tom
hramu bio. U svojoj kronici Thietmar govori kako su u hramu raznP.
slike bogova i boica urezane na zidu, a zatim ih naziva idolima, to
oznauje kip ov e p oganskih bogova.
U svojem daljnjem izlaganju Thietmar v eli, da je u Riedegastu (Ra
t ari) bio p o stavljen i kip poznatog boanstva Z u a rad s U<<, p rije
svih drugih tovano i oboavano o d svih prip adnika roda. (To se odno
silo na p leme Ljutia) . l ovdje je Thietmar pogrPno ubiljeio naziv
1 10

Zuaradsu, umjesto da je ispravno napisao Svaroi. Ipak iz ovog tuma

enja proizlazi, da je Svaroi bio vrhovno boanstvo monog plemena
Ljutia, ve i s razloga to su hram i kip Svaroia podignuli Ljutii 11
svom glavnom grarlu.

REKONSTRUIRANI HRAM
SVAROiCA U RATARI

Poput ostalih stranih kroniara, i Thietmar je p o greno biljeio sla

venske izraze, pa je naveo iskvareno Riedegast umjesto slavenskog
imena grada Ratari. I on se sluio im::nom Riedegast, koje je zapravo
trebao p isati Radogost, jer je tako i ime slavenskog boga go stoprimstva.
Izgleda da su strani kroniari to ime koristili za naziv grada Ratari, j er
je u tamonjem hramu bio i kip boga Radogosta, moda su zbog toga
njegovo ime koristili za naziv ovoga grada, a to po svjedouje jo i i
njenica, to su Nijemci kasnije taj grad nazvali po njemakom prijevodu
Wolgast((. to je jednako slavenskom Rado gost((.
U Pomorju (pri u u rijeke Odre i uz obale B altika) nastanjenr Vc
lete prozvae Ljutiima, t o su bili ljuti i grozni i ako ta rije proizlazi
iz I:.otysi (ljudi) . Ljutii su bili vrlo hrabar i ratoboran narod koji su
kroz vie vjekova vodili ljute ratove p rotiv Germana. U Ratari, glavnom
gradu Ljutia na Dolenjskom jezeru kraj rjeice Rekenice u Strelicama
(njem. Strelitz) utemeljili su glasoviti hram SVAROiA u kojem su se
nalazili b oanski likovi svih glasovitih sjevernoslavemkih boanstava.
Od ovih neki su bili obiljeeni starim runama i poecima molitve, kao
P erkunte D evaite i drugim imenima. Po tome se tumai da su Ljutii
- Rata ri takozvunog staropruskog podrijetla, kojih su pradjedovi hili
stari V eleti.
111

Staroprusi, Vendi, P omorani, Rujani, B odrii u Holstinju (njem. Hol

stein) i Ratari u Strelicama zvali su boga Svaroia i imenom SVASTI.
Svastia - Svaroia oblikovali su u bogatoj, zlatnoj odori, p lamenom
oko glave, sunanim zraka ma i plamteom kosom na tjemenu . ena mu
je bila Svasdunoka.

U SVAROiA GRADTT

U gradu slavenskih svt:tinja,

Stolnici knezova Ljutia,
Zvanom RATARI i RADOGOST.
tovanom po svuda i na glasu
Po hramu boga SVAROiA
I kip ova VIDE i RADOGOSTA
SVAROi! p o tomci p raboga,
Tvorca svijeta SVAROGA
I njegove boene
Zlatne Majke VIDE,
Od kojih se ro die
Slavenski n ajmiliji
Bogovi i boii
Glasoviti SVAROi!:
i
i
i
i

PERUN bog gromova

Svaroi i Svetovid
Dadbog i R adogost
Jarilo i Jutrob o g.

I boice VIDA. VESNA 1 LADA

Sve boan stva Sunca mlada,
Sve jednoga b oanskoga
Rodo slovlja p radrevnoga.
Sve potomci praboga
Bogotvorca SVAROGA .

112

S VAR O I
IZVORNA IZVJEA- DOKUMENTACIJE- SVJEDOANSTVA

Sveotac (varog-varun) namJemo Je zemlju ljudima, da uz pomo bogova

i l1oira njom upravl,iaju. f'"arogov najmlai potomak je SVARO:UC Vid.
Visoki nebeski rod Svaroia uredio je u svom sustavu novi svjetski red i po
redak, po kojemu se oni wake godine naizmjence vraaju k ljudima na
zemlju donosei i dajui im darove i plodove zemaljske.
(Dr. Nikola Sui: HRVATI:!KA NARODNA MITOLOGlTA
1943.)

Z a g reb

Svarog, Svarun (nebeska svjetlost} sunano praboanst1JO, stvoritelj je svi

jeta, bog svjetlosti, otac bogova i. ljudi. SVARO:U , (Belbog, Jutrobog, Sunce,
sunano boanstvo}, sin Svaroga, darovatelj blage topline i svjetlosti, koji se
))rodi svake godine o Boiu. u odsjekn godine, lw unce oslabi i dobiva imP
Kolea.
(Dragutin Nemet: NEKOLIKO RIJEi O VJERI STARIH SLAVENA
Z a g r eb 1929.)
Ime .SV ARO:ll nama je preneeno dolazei u isti as iz dva krajnja po
druja zemlje nastanjene Slavenima; najprije s granice veletske Poljske mi
znamo, da je u poetku ll. stoljea Svaroi hio hog Veleta (Veneda ) i da mu
je jedan hram bio posveen n Ratari.
SVARO:ll je isto tako poznat u Rusiji, on je tamo bio oboavan takoer
kao bog vatre, posebno od one koja se palila da se osui ito.

(MYTHOLOGIE SLAVF - Lib rairie LAROUSSE

P a r i s 1963.)

Zaetnika svih mitulogiiskih pojmova treba traiti u svijetlom nebu. To

boanstvo nema niti opredijeljena oblika, niti hramova a opet je u njemu
vrelo svega, to je izmeu neba i zemlje, i na zemlji. Po miljenju veine mi
taloga slavenskih ztalo bi se to boanstvo S v a r o g, - koje bi odgovaralo
svijetlom nebu, a poosobljeno bi bilo u SVAROZICU, svomu sinu.
(Tade Smiiklas: POVIJEST HRVATSKA

- Z agreb

1882.)

S v a r o g, u staroj istono slavenslwj mitologiji, bog kovakog umijea.

Njegovi su sinovi Dabog, bog sunca, te SVA RO:ll , bog ognja
zadrunog
ognjita, zatitnik braka.

(OPA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAV ODA

1964.)

Zagreb

113

Staro hrvatsko vjero1anje jednalco je vjerovanju starome slavenskome,

kakvo je bilo, dok su Hrvati jo ivjeli u zajednikoj domovini. Stari su Sla
veni vjerovali u jedno najvie Bie, koje je izvor svemu. Jedni su ga nazivali
S 11 a r o g, a personi.ficirano jr. zt njegovu. .inu SVARO i U.
(Vid Balenovi: NARODOZNANSTVO -

Z agr e b

L943.)

Prekopjenci i Ratan bijahu kosmate ljudme, ili su malko p ognuti, kao

da se i sada prignu<e upirui o ruice plugova kojim su orali masnu zemlju
uz bregove PjenP i Tnlenca. Oi su im bile mutnomodre kao i voda njihovih
rijeka, samo je u zjenama Ratara bljeskala ponosna svijest, da su oni iza Ra
naca (Rujanaca) najblie Izvoru svake sree, jer je nasred njihova grada
staiao u lijepu hramu k i p Sl'ARO iA, izmeu svih bogova na kopnu najmilijeg Arkunskome boanstvu.
(Vladimir Nazor: ARKUN pria iz slavenske prolosti

Zagreb 1920.)

Prihaltiki Slaveni, to sn slavenska pomeranska plemena koja su obitavala

na junim obalama Baltikog mora. Poznati kao hrabri ratnici i pomorci, sla
vili su bogove Svetovida, Triglava i SVAROIA
(Marijan Filipovi: 1\.BC LEKSIKON OSNOVNU{; ZNANJA
1961.}

g re b

Mjedeni kip Svastiev, tj. boga Svaroia, koji su nali ll Prilivicama i koji
je stajao u hramu u Ratari na Dolenjskom jezeru u Strelicama, bio je pozla
en, a odjeven je bio zlatnim haljincem i oklopom. Zaogrnut je bio preko ra
mena i prsiju strukom (shalom), o pojam je nosio oiroki ma, jer mu se bilo
stalno boriti sa nonim i zimskim zlodnsima. Va hrptu kipa bilo je napisano
runama ime B i l b o g<<.
Drugim kipom bio je olien bradati starac. za
kukuljen u kabanicu koji je predstavljao zleboga podzemlja. Na poleini ovo
ga kipa italo se u runama: >Czernebog
Rethra.
(Dr. Nikola Grett: U VJ1RI STARU! SLOVJANA

M o s t ar 1900.}

Saski kroniar iz prve etvrti J l. stoljea govorei o "Riedegostu, svetom

gradu polabskih Ljutia, spominje tu hram, gdje stoje mnoge boginje i bogovi
rukotvoreni tj. rukom izrezbareni, a meu njima da je prvi i najtovaniji
Svaroi. Latinski pisano stoji: "-- ( deae et dii stan t manufacti, quorum
primus Zuarasici dicitur, et prae caeteris a cunctis gentilibus honoratnr ac
colitur.)
Ime "zuarasic,, tj. Svaroia, spominje se u starim zapisima. tako i u pi.mu
od sv. Brunona na cara Henrika III.
(Ntko Nodilo: O SLAVENIMA I STAROSLAVENSKOJ VJERI

Z agr" h

1 14

1929.)

KOLEDE su zimske svetkovine, a slavile se zadnjih dana mjesec a prosinca,

u slavu Sunca, koje tih dana iznovice prvsine. Odatte i ime prosinac mJe
secu decembru.

(Ivana Brli-Maurani: Iz biljeke u knjiZI PRICE IZ DAVNINE<)

U nizu starih obiaja naeg hrvatskog naroda, zauzima;u vrlo lijepo

mjesto kolede, ljelje" i ladarice. Ovi obiaji potjeu jo iz doba, kad je
narodno vjerovanje i kult boanstava bilo posveeno prirodi i prirodnim po
javama. Kao vjerodostojan dokaz tome jest pripjev koji se uje skoro nakon
svakog stiha lado<, kole'do" i ljeljo<.

Koledovanje u Slavoniji odravalo se o Boiu. Na Badnjak, koledari bi

il i po selu pjevajui uz pratnju gajdaa ili tamburaa, a na veer bi se sa
kupili u kojoj kui i tu se orile koledarske pjesme:
>>Danak svanu, koledo!
Sunce granu, koledo!

obasja, koledo!

Nae njive, koledo!

Mi nosimo, koledari!
Vaem domu, koledo!
Zdravlje sreu, koledo!
Plodno ljeto, koledari!

(Marijan Markovac: OBICAJI

1940.)

SLAVONSKOJ

POSAVINI - Zagreb

115

Po starodrevnom

obredu uz plamtei badnjak, prisutni su sluali

navjdtaj mlade godine, pjevali su i radovali se to e mladi sunam

bog Svaroi nadvladati zimske zle duhove i ljutu boicu Zimnu

(Mo

ranu).
(Dragu tin Neme t: Iz biljeke o vjeri starih Slavena. - Zag reb 1929.)

1 16

FRANJO LEDi

MITOLOGIJA SLAVENA

ESTO POGLAVLJE

BOICA VIDA
ZATITNICA BRANE SLOGE
KO D SLAVENA

1 17

PALENJE BADNJAKA U KULTU B01:.ENE VIDE

Ostatak pradrevnog obreda, kojim se vrilo slavljenje roenja mladog

Sunca o zimskom suncostaju. Novoroeno Sunce stari su Slaveni na
zivali imenom KOLEA<<, a po tom je kasmje n astalo sunano boan
stvo SV AR02:IC.

1 18

BOICA VIDA
ZASTITNlCA
BRANE SLOGE
KOD SLAVENA

NAJSLAVNIJA MEU B OICAMA starih Slavena bila je boena

Vida. Ve p o svome znaaju to su je smatrali branom p rijateljicom
p raboga i stvaraoca svijeta Svaroga, ona je imala jakog utjecaja kod
enskog s vijeta i njen se kult o dravao po svima slavenskim zemljama.
Po tome je boica Vida zauzimala vidno mjesto u krugu slavenskih
enskih boanstava.
Kao to je p oznato, ime slavenskog stariboga Svaroga p ozajmljeno Je
po imenu staroindijskog boga svjetlosti Svaruna ili Svarga, koji je po
sanskrtskom nazivu no sio jo i ime Varuna. I taj indijski Svaruna ili
Varuna imao je enu, koja je p o njegovom imenu Varuna dobila ime
Vara. Medutim Slaveni su samo za svog boga Svaroga pozajmili ime po
S varg a - Svarunu, ali nisu p reuzeli ime njegove ene Vare za branu
prijateljicu slavenskog Svaroga, nego su joj dali isto slavensko ime

VIDA.

Boena VIDA
po slavenskom mitu Zlatna Majka sala je iz Nava
rodila mlado Sunce Svaroia.
-

Vida boena Svaroga, prama3ka Slavena,

Djeca njihova boii - Svevidi, Svaroii.

1 19

Po mitskoj p redaji boicu Vidu su drevni p re i proglasili zatitnicom

vjerenika i brane sloge. U o no vrijeme mnoge se ene i djevojke obra
ale boici Vidi, prizivajui od nje p omo za sreu u braku i ljubavi
Kao najvei oboavatelji boice Vide vaili su p ripadnici vendijskih
p lemena drevnih Ljutia. Oni su u njenu ast podigli krasno svetite i
nazvali ga Vidinim hramom. Ovaj hram je hio ukraen divnim kipom
boice Vide i nalazio se u porjeju Odre u glavnom gradu Ljutia, zva
nom Ratari. Prigodom velikih sveanosti oko Vidinog hrama sakup ljalo
hi se mnotvo naroda iz svih kraj<>v a gdje su Ljutii obitavali, bilo je
gosti i i z drugih slavenskih pokrajina. a horloastil<> s u i en<> iz eke
i Polahja.

Izgleda da su Ljutii u poetku hram p o digli u ast b oice Vide, ali

je kasnije u hramu hio postavljen jo i kip hoga Svaroia, jer je Svaro
i po mitskoj predaj i smatran sinom Svaroga i Vide. Zatim je u hram
donesen i trei kip, b oga Radogosta, kojega su Ljutii veoma tovali kao
boga gostoprimstva, tako da je tu bilo svetitf\ troje slavenskih boan
stava Vide, Svaroia i Radogosta.
Boica Vida likovno je p rikazana gdje sjedi s maem i ezlom u ruci
uz hok svoga b oanskog gospodara Svaroga. Svarog je svoju miljenicu
nazivao boenom i mnoge su pripovijesti nastale o njima. Najljepa pria
o prabogu Svarogu i hoeni Vidi je ona o stvaranju svijeta.
Kad je p rabog Svarog zavrio stvaranje svijeta, sie u pratnji Boene
s neha na zemlju, da joj pokae divote zemaljskog stvorenja. I dui tako
zastanu na visoravni jednog brijega s kojeg su promatrali cijeli taj divni
kraj. Tvorac se divio svom vlastitom djelu, b oanskoj p rirodi koja j e
svuda naokolo bujala. ali bez ljudskog ivota n a zemlji.
120

SVAROi

VIDA

RADOGOST

L drevnom mitu pnca se dalJe: Dok se Svarog divio svom djelu,

Boena je od umora zaspala pod granama jednog stabla i usnula udan
san. San joj je doarao ljude u prilici Svaroga i sebe, ali u njihovoj
vjenoj mladosti, nato se ona nasmijala.
Kad se p robudila p itao je prabog, kakve je ugodne sne snivala kad
se tako slatko smjeila. Sanjala sam kao da sam na javi! Vidjela sam
ama mlada sno renja ree mu boica Vida. te mn ispripovijeda sve.
to je u snu vidjela i doivjela.
- Upravo sam i ja to mislio. Razmiljao sam, da je to najbolje da
p redam zemlju u ruke nekih zemaljskih stvorova, kojima smo i sami
slini. A eto, to si i sama sanjala.
- Sluaj Vinji boe! primijeti mu Boena kad bi ti moj san uinio
djelom, bio bi to najsavreniji in n tvom dosadanjem stvaranju!
- Boeno - odvrati joj Svarog - sad, kad znam da i tebe taj svijet
veseli, neka hude ba onakav, kakvoga si ti zaeljda i usnula. To nek
bude uspomena na na p rvi boravak na zemlji.
Kad to ree, Svarog p ristupi k dva velika stabla 1 nastavi: Eto vidi!
Iz ovih dvaju stabala to ovdje rastu, nek p ostanu ljudi i nek im je
spodoba u p rilici naoj. Nek tako bude na slavu neba i na dobro zemlje.

121

Na te boje svean e rijei, s tajala su za as na mjestu stabala dva

ljudska stvora. Bili su nijemi i bez ivota, dok im ne p ristupie Svaro g
i boena Vida, te im udahnue ivota dah. Od stabla Svarogova (hrasta}
postane mukarac, a od (lipe) u to je udahnula B oena, p ostane lijep a
i mlada ena.
eni dadoe ime Lubjanka, a mukarcu Dubravko. Staribo g Svarog
Im je namijenio dunost da n apue ovu zemlju potomshom k oje e samo
krojiti svoju sudbinu. Boen a Vida bila je presretna to e j ednog dana
milijuni dobrih ljudskih bia nastaniti zemlju.

k oz rmlemje i vijekove koji su p ro lazili, nebrojene generacije

zalJubljenih mladih enskih rca, u asovima enje obraala se za pomo
zatitnici boici Vidi:
O Boeno, uprosi u b ogaoca moga rca enju
i umiri moje due nemir.,
122

ARHEOLOSKIM NALAZOM SPAEN 1000-GODiNJl

ZNAMENIT SPOMENIK
STAROSLAVENSKOG BOGOTOVJA

Reljefni

lik boice Vide sau

van je na 2.70 m visokoj statui

etveroglavog boga Svantevida.

U povodu pokrtenja Slavena,

spomenik je po z apovijedi vr
hovnog kneza bio baen u nJe
ku Zbrucz.
Nakon 900 godina (u god. 1948.)

otkriven j e taj dragocjeni spo

menik iz davne prolosti slaven
skog bogotovja, te izvaen iz
rijeke, a sad se nalazi u Arheo
lokom muzeju u Krakovu.

FL
BOiCA VIDA s prstenom u desni
ci, u znak da je ena Svantevidova
i boginja zarudbe i braka.

123

tT kultu boene Vide sadran je i pradrevni obred o roenju mladog

Sunca. Kod starih Slavena slavilo se na tjedan dana p rijf' poetka Nove
godine roenja boia - mladog boga , sina b oga Sunca. Ta se svetkovina
slavila poslije zimske suncostaje, kad se mladi boi sunce oslobaa iz
ropstva mraka i zime. Sam obred p o inje badnjakom. Domaini bi prije
izlasku sunca posjekli hrastov p anj (badnjak) i uveer ga zapalili, da
gori cijelu no, a ukuani bi bdjeli kraj njega do svanua.
Negdje su bila dva p anja, p rva klada predstavljala bi staroga boga, a
druga mladoga boia. D omaice su unosile slamu i na slami se p rinosilo
rtve bogovima kao zahvala za p roteklu radnu godinu jer se vjerovalo
da su boanstva, bog svjetla Svarog i njegova boanska suptunica \'ida
i Sunce zimi vezani u klade i utamnieni u mraku. Njihovo osloboenje
i roenje mladoga Sunca slavili su tri dana.
To novoroeno sunce nazvali su imenom KOLEA< od kojega Je
kasnije nastao Svaroi sunano boanstvo, d arovatelj topline i svjetlo
sti. U povodu prastarog svetkovanja mladog boia nisu se roaci posje
ivali, nego bi ujutro dolazio u kuu samo rec-gatar, koji ukuanima
estita roenje lloia i gata - obino na eravici s ognjita, da bi dobro
rodila s toka i polja . Ukuani ga posipaju itom, daruju i poaste, a zatim
on odlazi u drugu kuu.
I kranska se svetkovina Roenje boanskog djeteta poela slaviti
takoer na tjedan dana prije "l'ove godine. Jo dugo poslije pokrtenja
Slaveni su ostali p ri svojim starim obiajima, pa su nastavili s palenjem
badnjaka sve do u sadanje doba.

1 24

Boiea VIDA
IZVORNA IZVJEA- DOKUMENTACIJE- SVJEDOANSTVA

BOtiCA
V l U A bila je VIDOVA (tj. praboga SVAROGA) ena. Stan
VID zvao ju je Roenom i Prijam, jer mu je ona zaista bila najbolja druga
rica i vjerna brana prijateljica. Zato je boica Vida bila prava zatitnica
vjerenika i brane sloge, te je zamiljena kao najvea bo!:ica u prilici V/SNJE,
kako sjedi s prstenom na desnici uz bok starome Vidu.
Toga VIDA (SVAROGA) i PRIJ[ VID'L nalazimo u hramu u RATARI,
glavnom gradu nekadanjl'g plemena L j u t i a, to se prost,irao u porjeju
Odre.

(Dr. Nikola Sui: HR VA T SKA NARODNA \UTOLOGIJA

]Q43.)

Z a g reb

Roica VIDA, u staroindijslwm mit11 VAR A .

Prve tri nedjelje posljed
njeg mjeseca u godini slavili su se tzv. Zauzi, jer se vjerovalo da su boan
stvo Vid - bog svjetla Svarun, (staroindijski Varuna), njegova nebeska gospa
(boica) Vida ili Vara, i Sunce - zimi vezani u /dade i utamnieni u mraku.
Njihovo osloboenje, i r01fenje mladoga Boia sunca, slavili su prva tri dana
boinih praznika.

(M. Kalman-Rukavina. Oleg Mandi: SVI J ET I Z IVOT l LE(yENDAMA

Z a g r e b l961.)

Badnjak. hrastov panj koji se na lladnji dan sijee, unosi u kuu i pali
potsjea na ostatak poganske slavl' roenja zimskog Sunca
(Marijan Filipovi : A BC LEKSIKON OSNOVl'iOG ZNANJA
1961.)

Zagreb

VIDA BOZENA.
Svarog
i Vida
otac i
svijeta

prabog
boena
majka
stvorenja

otac i majka
sveg dobrog i svijetlog
svijetu da bude
ivljenja sretnog.

125

Njihova dieca sve boii,

Svevidi i Svaroii,
neba i zemlje stvaraoci
sveg dobra na sviietu tvorci,
boanstva su brane sloge
i sree i ljubavi,
svetinja im najvea
lipa i hrast u dubravi.
(Boro Pavlo vi: iz ciklusa SLAVENSKA LIPA

Z a gr

b 1960.)

O gradu RATA RI, (od stranih kroniara zvanim RETH RA) i njegovu hra
mu trobotva Svaroia, boice Vide i Radogosta.
RETHRA, srednjovjelwvno kultno sredite (X i Xl stoljea) slavenskih
Retrana i itavoga obodritskoga saveza na baltikom podruju; spominju ga
srednjovjekovni izvori (Thietmar od Merseburga, Adam Rremenski). Rilo je
posveeno Svaroiu - Radigostu; pored njegova, u svetitu su bili i likovi
drugih slavenskih boanstava. Nije utvreno gdje se je svetite nalazilo. C.
Schuchardt tvrdi da je njegove ostatke naao na Schlossbergu kraj Feldberga
u Meklenburgu.
( OPA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOlr ZA VODA
1962.)

126

aa:

reb

FRANJO LEDi

MITOLOGIJA SLAVENA

SEDMO POGLAVLJE

RADOGOST
ZATITNIK GOSTOPRI MSTVA U
SLAVENSKIH NARODA

1 27

ZNAKU

GOSTOPRIMSTVA
Kruh i sol prastari
su slavenski simboli
a
gostoprimstva,
klju znai da Je
gost uvijek dobro
doao kao pravi pri
j atelj i brat.

Dobrom
kapljicom
prijateljstvo se jo
produbi.

128

RADOGOST
ZATITNIK GOSTOPRIMSTVA
U SLA VENKIH NARODA

NARODNA MATA stvorila je u drevnim mitovima raznolik, naoko

izmiljeni svijet. Vjekove i vjekove se dralo da su mitovi plod bujne
mate prastarih naroda. Medutim, uzmemo li za p rimjer neke historijski
utvrene dogaaje i usporedimo li ih s p riama iz mitova, op azit emo
da se tumaenja u mitovima po mnogoemu poklap aju s istinskim drev
nim zbivanjima.
U toku mnogih stoljea u slavenskih davnih p reda razv1o se razgra
njen mitski kult. O tome najboljt' f' nam pokazati primjer njihova
kulta gostoprimstva. Kult gostoprimstva iznikao je u slavenskoj sredini,
pa j e tako i zatitnik gostoprimstva. zamiljeni bog Radogost, autohtoni
slavenski mitski lik..
U starih Slavena mnogo se tovao zatitnik gostoprimstva, openito
poznat pod imenom R adogost. Po narodnoj p redaji, osim uz obale Bal
tika, u Pomeraniji i Poodravlju, zatim u Poljskoj Ukrajini i drugim
p redjelima Rusije, kao i u ekoj i prikarpatskim krajevima sauvao se
spomen na drevni kult gostoprimstva i na Radogosta. Najstariji pisani
129

spomen imena Dobrogast, potjee iz sredine 6. stoljea , a objavlj ?n je u

,
knjizi Kijevska Rusija (izdanje Zagreb 1964) ? n p1su .o . s anm An
tima, precima Slavena. Pored ostaloga u tom zapisu j(' zabliJezeno kako
je Ant Dohrogast ka o v ojni tribun zap ovijedao p ontskom flotom u ratu
izmeu Bizanta i Perzije. Iz te po velje Sl' vidi, kako to ime podsjea n a
gostoprimstvo i Radogosta u Slaven a.
Izvanredno gostoljublje kod Slavena, opisuje i njiho" neprijatelj car
Mauricij koji je kroz desetak godina rat vodio na Slavene u krajevima
donjeg Dunava. I bizantijski kroniar Lav Mudri kasnije je rekao: "Pre
ma strancima, koji dou kao gost Slavenu, veoma su milostivi, mnogo si
truda daju, da ih uuvaju nep ovrijeene, i dobro ih paze, prevodei ih
iz jednog mjesta do dru goga kuda imaju stii. Kad ih dovedu do blinjega
susjeda upozore toga da ga nepovrijeenog dalje vode i ako hi mu se
kakvo zlo dogodilo, smatraju susjeda odgovornim i u stanju su boj uda
riti na njega da osvete svoga biveg gosta
Radogosta kao
kama iz 10. i l l .
izdanjima knjiga
vaio kao kuno

boga gostoprimstva sp ominju u mnogim starim kroni

stoljea, a te su vijesti preuzete i objavljeni' u raznim
na slavenskim i stranim jezicima. Isprva Radogost je
boanstvo, kasnije su mu podizani i hramovi.

U pariskom izdanju Larousse-a , MYTHOLOGIE SLAVE

objav
ljen je n apis o slavenskom bogu gostoprimstva, u kojemu stoJi, da j
RADOGOST posjedovao u svom gradu Ratari (Rethra) hram iz drveta.
sa ugraenim ivotinjskim rogovima; i da su v anjske zidove hrama
ukraavale slike slavenskih boanstava, a unutranjost da je bila puna
statua.
Thietmar merseburki donosi u svojoj Kronici kratak opis slavenskoga
hrama u Radogostu, koji da je bio okruen velikom umom, i to posve
netaknutom, kojeg je narod Meklenburga i .tapadne Pomeranije mnogo
tovao.
Prema zapisu kneza Thietmara biskupa od Merseburga u poetku ll.
stoljea mi znamo da je mladi bog Sunca Svaroi bio mnogo tovan od
Slavena Veleta (Veneda) i da mu je bio u Ratari, glavnom gradu ple
mena Ljutia posveen velebni hram sa tri vrha, tj. tornjia, i s troje
vrata. U tom hramu stajao je ovelik kip Svaroia, a uz njega bio je po
stavljen isto takav kip boga Radogosta. Pored ovih bilo je u hramu i
vie statua drugih slavenskih boanstava, a mel1u ovima se nalazio i
prekrasan kip boice VIDE, koji je bio postavljen u sredini izmeu ki
pova Svaroia i Radogosta, pa su ta tri velebna spomenika boanstava
Svaroia , boice Vide i Radogosta dominirala u hramu i pruali veli
anstven p rizor i znatno se isticali od ostalih. Ispred njih bilo je polo
eno raznih rtven ih p rinosa.
Postoja nje kipa boice VIDE u hramu u Ratari, glavnom gradu ne
kadanjeg p lemen a Ljutia, koji se nalazio u p orjeju Odre, potvruje
i na poznati mitolog D1 Nikola Sui u svojoj knjizi: >HRVATSKA
NARODNA MITOLO GIJA.
130

r vezi hrama u Ratari p ostoje i druge obavijesti, po kojima se tumai,

da je u tom hramu jo od ranijeg doba, stolovao bog Svaroi, a da je
pored kipa Svaroieva bilo i statua drugih slavenskih boanstava. Moda je s tim u vezi i zapis kneza Thietmara u kojem stoji, da je
kasnije vladao u tom hramu i usrPd thugih demona - bog Radogost.
Predodba o p ostanku kulta gostoprimstva 1 Radogosta kao zatitnika
asnog gostoprimstva, proistekla je jednostavno otuda to je za Slavena
gostop rimstvo znailo najveu ast i to je domain morao p osvetiti svu
svoju p anju gostu. kao plemenit gest ovjeka p rema ovjeku.

Potomci Hrvata, koji su se doselili u Slova ku prije 440 godina, u po

vodu dolaska gostiju iz Hrvatske, srdano su goste doekali, i po sta
rom slavenskom obiaju ponudili ih kruhom. soliu i vinom.

Slavenski zatitnik gostoprimstva Radogost pripadao je u red tako

zvanih dobrih bogova. RADOGOST - idol davnih prea, posveen je
upravo divnoj zamisli
produbljivanju dobrih odnosa meu ljudima.
Na to se eljelo ukazati ve i samim imenom Radogost, kojim su ga
prozvali, da bi ve u nazivu svakome bilo jasno da je u domu Slavena
gost rado vien i da e biti srdano primljen
ini se da je kult gostoprimstva seobom naroda na JUg dop ro i u nau
dananju domovinu. Na to ukazuju imena starog hrvatskog plemstva,
npr: Slavogost upan (1160. g.), knezovi Slavogosti (1367. g.), plemi
Dobrogost Radogosti (1323. g.), Milogosti skradinski plemi (14. vi
jek), Miogo itd.
131

Ovu pretpostavku potkrepljuje i skup geogr afskih naziv a : Dobrogoe

(Sl. Poega) , ivogoe (Makarska), Jutrogota (Kostajnica), Delegota
(Prijedor) , Gostenje (Pregrada), Gostinjac (Krk) , Gostovi (Vrbovec) ,
Gostovo Polje ( Brinje) , Gostovaa (Perui) , Gostea ( Knin). Ljubogota
(Sarajevo) itd.
Iz tih se zapisa vidi da su kult gostoprimstva i tovanje Radogosta
bili vrlo raireni u svih slavenskih naroda, a napose je od davnih vre
mena poznata gostoljubivost Junih Slavena.
I u ekoj je bilo raireno tovanje Radogosta, kao boga gostoprim
stva, i tu se u starim p oveljama nailazi na imena Radogosta i slino.
Tako je u povelji iz god. 1235. zabiljeeno, da je p ostojao u tvreni grad
Radgost u okruju Slanom, a zaudo jo u god. 1465. spominje se eki
plemi od Rausberg grada po imenu Dobrogost.
Kako je ve ranije navedeno, u starodrevnom vendskom drvenom
hramu u Ratari, s tri tornjia i s troja vrata, bili su postavljeni kipovi
od tri slavenska hoanstva Svaroia, boice Vide i Radogosta.
Prvobitno, taj je h ram bio namijenjen u ast boice Vide, ali je ka
snije pridodat i za obrede Svaroia i Radogosta. To je jedinstven sluaj
u slavenskoj mitologiji, ali su ipak ta boanstva djelovala svako za sebe
i nisu predstavljali neko boansko trojstvo, kako je to sluaj sa svetim
Trojstvom kod kranskih religija.
Drveni kip boga Radogosta (u vrijeme 10-l l . stolJea) bio je izdjelan
u ljudskom liku, simboliki prikazujui zatitnika gostoprimstva sa kru
hom i zdjelicom soli u lijevoj ruci, i sa dvosjeklom sjekirom u desnici.
Dvosjekla sjekira imala je simboliki znamen, da e domain svoga gosta
u sluaju nude obraniti. S tim u vezi stoji i zapis u staroj kronici : Od
drveta izdjelani kip , boga Radogosta u hramu u Ratari, p onosno se koio
sa sjekirom dvosjeom u desnici.
Ali lik boga R adogosta u dalekoj starini bio je zamiljen u drugaijem
obliju. Zbog neprekidnih bojevanja sa B izantom i nadiranja na sjever
i jug, u 6. stoljeu, o Slavenima se zna tek iz ono malo zabiljeki koje
su nam ostavili bizantski kroniari. Ip ak svjedoanstva iz tih izvora o
slavenskom gostoljublju otkrivaju humanost Slavena, p a bilo to i usred
krvave ratne vreve.
Sticajem okolnos ti, u p rvobitno doba u tjelovljenje boga gostoljublja
Radogosta kod drevnih predaka bilo je zamiljeno Ra dva lica, tj. s licem
ovjeka i licem lavovskim, oznaujui time s jedne strane ovjenost i
gostoljubivost, a s druge strane lavovsko srce i odvanost. K tome je pri
druena dvosjekl a sjekira, znak o zatiti gosta. - eohino oblikovanje
Radogosta, kog su zamiljali s ljudskom i lavovskom glavom. svodi se
n a doba ratnikih podviga i prodiranja Slavena, kad su ga jo zvali
imenom Radegast - savjetnik i b og b ojeva koji podaje snagu lavovsku.
Simboli lava i dvosjekle sjekire, treba da oznauju : odvanost. da
Slaven odri sebe i zemlju i da se brani od nep rijatelja.
132

Oblikovanje boga gostoljubl ja Radogosta - u k asnijem razdoblju, po

red ljudske i lavovske glave nadopunjeno je labudom raskriljenih krila,
koji se smjestio na grivi lava , a Radogost ga je pridravao lijevom ru
kom. Osim toga Radogost je drao u desnici ve poznatu dvosjeklu
sjekiru.

Po ovim znamenjima, a naroito po labudu eljelo se istai - da e

gost hiti srdano primljen u okrilje domaina i da e mu u svakom
slu aju biti pruena sigurnost i pomo. Meutim pored svih ovih atributa
1 33

nalazila se na p rsima boga Radogosta jo i glava rogatoga bika. Ali i za

to je postojao razlog, naime stari Slaveni. bavei se zemljoradnjom i
stoarstvom, eljeh su time simbolino ukazah na to : Dok je stada i
plodina, bit e i svakog obilja!

Kako vidj esmo, stari su kromsti op1sali oblikovanje slavenskog boga

gostoprimstva RADOGOSTA s ljudskom i Iavovskom glavom, te s la
budom i gla"om bika na prsima, kao i s dvosjeklom sjekirom u ruci.
Obavijest o oblikovanju Radogosta

tako neobinim atributima. dobili

smo iz slavenskih izvora, a o tom:: postoje uvjerljiva svjedoanst va

1 u

mnogim stranim enciklopedijskim izdanj ima, kao npr. u Larousse-a My

thologie generale Paris 1935, i u >>Slavonic Mythology London 1959

Kao za primjer, evo engleskog teksta:

Then there was RADIGAST who grasped in his hand a doubl-edged axe

On

his chest he ware a bull's head, and on his curly head a swan Wlth

out-strethed wi ngs.

He

wac; a sure counsellor, god of strenght and honour.

Prij evod :
Imamo Radogosta. koji je svojom rukom obuhvatio dvosjeklu sjekiru
Na grudima je nosio glavu bika, a na svojoj kovravoj ( lavovskoj ) glavi
labuda s rairenim krilima
stoprimstva.

1 34

On je

bio savjetnik i bog velike asti: go

U tom smislu. prP. ma nekim starim zaplSlma ratari su drali boga

Radogosta jo i za za titn ika o b i l n e e t v e. Kao u zgredno Rado
gost je trebao da nadomjest i i nek e fu nkcije b oga Volosa. O slavenskom
bogu gostoprimstva Radogostu o stavio nam je sp omen u svojim zapisima
iz 12. stoljea i germanski kroniar Adam Bremenski, a takoder i
!\dam od B remena
Helmold u svom djelu Cronica Slavorum -- .
opisao je mnoge d oga aje iz prolo sti drevnih V enda Polahja i z ap adne
Pomeranije. Neka izvjea tumaio je p o greno, ali ipak ima dosta
korisnih pod ataka za up oznavanje kritinog stanja starog slavenskog
bogotovja u gore navedenim pokrajinama.

Zbog nep oznavanja slavenskih jezika, stari kroniari su esto krive

podatke biljeili, taj sluaj je bio i kod Adama od B remena : Npr. kod
opisa b oga Radogosta, on pie pogreno: Riedegast ili Redigast, onda
ne pi;e prave nazive mjesta. Npr. on tumai da je hram boga Redigasta
u gradu Wolgastu , umjesto da navede slavensko staro ime Ratari.
Meutim, zanimljivo je to, to rije Wolgast zapravo oznauje prijevod
na njemakom jeziku ime slavenskog boga Radogosta, jer Wol hi u
nekom smislu znaio d obro ili rado, a gast znai gost, prema tom pro
izlazi d obrogost ili radogost, to u svakom sluaju ima slino znaenje.
Ali bilo je i mnogo teih propusta ne samo kod Ad ama, nego i kod ostalih
stranih ljetopisaca.
Stari grad drevnih Ljutia Ratari, prozvan po imenu b oga Radogosta
(jo u 12. stoljeu) imenom Wolgast i danas postoji i nosi to ime. a
malo tko zna. da je to ime nastalo prevodom od Radogosta.
L vezi s ukazivanjem gostoprimstva do danas se sauvao staroslavm
obiaj da se gostu pri d olasku prinese kruh i sol. Darivanje kruhom
znailo je: mi o gost i > dobro nam doao, a sol je znak sveanog
prijema. P ostoj i prastari slavemki obiaj, d a d omain doekuje gosta
na kunom pragu p ruajui mn kruh i sol. Kao vanjski znak gostoljublja
i kao izraz d obrodolice prua mu d omain ono, to je po njegovu mi
ljenju od vega najp otrebnije i najvrednije. Jer su sol i kruh za na
ivot d oista p otrebni.

Taj praslavenski izraz gos toljublja i dobrodolice, primjenJUJe se do

sadanje

vrijeme

i kod svih J Unoslavenskih naroda.

135

Kao u znak dobrodolice, u nekim s tarim dalma tinskim gradovima

p ostojao je obiaj, da e na vratima grada iskleu od kamena oblici od
kruha i uturice za vino, da bi svoju dobrodolicu i simboliki naglasili.
U ovom sluaju uturic a s vinom je z amjenjivala sol, jer je p oznato da
Dalmacija obiluje vinovom lo zom, i da je na glasu dobre kapljice. Na
vratima drevnog grada Nina i danas se nalaze sauvani ovi starodrPvni
simboli gostop rimstva.

Dakle, prema p rastarom obiaJu bro je 1 kip boga Radogosta u Ratari

oblikovan simbolim a slavenskog gostoljublj a sa kruhom i zdjelicom za
sol u ruci.

136

RADO G O S T
IZVORNA IZVJE{;A - DOKUMENTACIJE - SVJEDOCANSTVA

( A n t D OBROGAS1 ). IVa pradrevno postoJanJe veoma razvijenog gostopnm

stva kod Slavena, najuvjerljiviji dokaz, zabiljeka u pisanoj povelji o starim
A ntima
precima Slavena, lroia potjee iz VI. stoljea i u kojoj se spominje
ime D O BR OGAST.

Izmeu ostaloga u tom se zapisu spominje Iraka je 4 n t DOil ROGAST kao

vojni tribun zapovijedao p o n t s k o m f l o r o m u ram tzmeu Bizanta
Perzije.
(Iz knjige : K IJEVSKA HUSIJA"

izdanjP Z a g r e b

1964.)

lz1anredno gostolJublje kod Slavena, opisuJe i njiho, neprqarelj car

M a u r i e i j koji je kroz desetah godina rat vodio na Slavene u krajevima nlcn
donjeg Dunava, da ih sasvim uniti, a meu n iima brojimo i Hrvate.
>>Prema strancima su,
veli Mauricij
, veoma milosrivi, mnogo st trudu
daju da ih uuvaju nepovrijeene. prevodei ih od jednoga miesta 1w drugo,
kamo trebaju stii. Predaju ih onda blinjem susjedu pa alw se njegovom
krivnjom k akvo zlo dogodi strancu, trgne onaj u f>oj da osveti bivella svo/Za
gosta.

(Tade Smiiklas : ,POVIJEST HRVATSKA

Z a greh

.L882.)

RADOGOST (bog gostoprimstva) nosio je u ljevici dvosjeklu sjekiru. Utje

lovljenje tog boga prikazano je u starini sa dva lica tj. sa licem ovjeka i li
cem lavovskim, oznaujui tako s jedne \frane lavovska srce, odvanost i ne
savladivost volje. r kasnije doba prikazan je t.aj bog u ljudslwme liku u za
jednici lava, koji je stalno uz njega. On je bio bog uvar tarog, dobrog
gostoprimstva.
(Dr. Nikola Sui :
1943.)

HRVATSKA N ARODNA MITOLOGIJA

Zagreb

Kod Polapskih Slavena esto se spommje k u l t starih slavensldh boan

stava Svetovida i Triglava, ali se mnogo tovalo i RADOGOSTA bo/Za obilne
etve i gostoprimstva, jer su stari Slaveni bili vrlo gostoljubwi.
(Dr. \nte Me.'lsner-Spori : > LJUDI l PRIRODA

Z a greb

19 38. )

1 37

R A DOGOST je posjedovao u svom gradu Ratari hram iz drveta podravan

ivotinjskim rogovima; njegove vanjsle zidove ukraavale su slilre bogova, tl
un utranjost je bila puna statua.
(Librairie L arousse

"IITOLOGIE SLAV.!

Paris

l962.)

O hramu i statuam a S VAROZICA i RADOGOST A u Ratari. Prema zapisu

kneza THI ETMARA u 1 1 . stoljeu m Ven eti ( Vendi Venedi) veoma tovali
mladog boga Sunca Svaroia, pa mu je u njihovu glavnom gradu R a t a ,. i
(Rethra, des R edares) bio posvet{en veleban hram sa tri vrha i s troje vrata.
U tom hramu stajao je velik kip Svaroia, uz kojega je neto lrasnije po
stavljen isto takav kip i od boga RADOGOST A. Inae, unutranjost hrama
bila je puna statua hoanstava i drugih rtvenih prinosa.
1060.)

(Biskup Tbietma r : KRONIKA MERZEBURKE BISKUPIJE

RADOGOST (Redigost), glavno boanstvo polapslih Slavena, vjerojatno

bog rata. /,jutiho pleme Retrana (Ratara) uvalo je svetite u kome je bio
Radogostov pozlaen kip ukraen titom i krilim a kao simbolima.
(OPA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKUGRAT< SKOG Z AVODA
1962.

Zagreb

Grad Riedegost, (to je islcrivljeno od Radogost) ima troJa vrata, pa je

hram do vrata istonih. Po rijeima kroniara Thietmara izgleda da su lcipovi
bogova i boginja stajali u redu<< jedan do drugoga poredam, i da je red
bogova poinjao od Svaroia, a m eu ovima se nala::io i kip boga Radogosta.
A to je inae pravo ime bogu gostoljublja, vie, nego to je ime tome gradu.
koji se zove R ethra ili Ratllri.
Poto se grad otvarao na t roja 11rata, a do vrata istonih bio hram moe se
shvatiti da se u Riedegostu
Ratari proslavljala boanstvo Sunce, kao u
nekoj trilogiji ili dodelralogiii godinjoj w dvanaest boanstava. Bilo u kojoj
zamili, to stoji, da je sin Svarogov tj. S v a r o i , upravo to Sunce, kako
se to tumai po starim tehstovima ruskim, u kojima se v eli: >>Sunce car, sin
Svarogo11, koji je Dadbog!, a poredana botva treba da predstavliaiu 1t iegovu
pratnju ili boanski skup.
(Natko Nodilo: O 'lLAVENIM .\ I STAROSLAVENSKOJ VJERI
Z a g r e b 1929.)

Slaveni su drali lwn]e 1te samo u A rkoni, nego i u hramu u Ratari. l.

slubi boga R adogosta bio je hi jeli leon j, kod koje ga se gatalo za sreu ili
nesreu proricalo. Pored ovih uvali su bijelog konja u Korjenici bogu R u
gievitu, i crnog k onja u einu za gatanje pri bogu Triglavu. llram Svastiev,
tj. Svaroiev s pridjevom Radegast i Radogost bio je mnogo v ijekova pravom
tvravom proti navalama Franaka i 'Vijomaca. Tu su Ratari (misli se Itl!

1 38

Ljut.ie ), lrojih se glavni grad zvao R atari ili Radogost. drali svoj . tij eg
> Cmitrah i svo ie oruje, a kad su polazili u rat tad su vodili sobom i svoje
bogove.
Kadkad su ili u rat kao pomo njemakim carP.vima proti oblinjim susie
dima, a napokon su Nijemci i njih podjarmili i hram im sruili i sagali. Prem
da su ga ponovo sagradivali, ipak su podlegli Nijemcima, jP.r u ono doba sulca
bila se romansko-germanska prosvjeta sa staroslavenskom, te se tu radilo o
opstanku ili propasti svih sjPverozapadnih poganskih tj. nepokrtenih Sla
vena.
fDr.

Nikola Gretir : O VJERI ST <\RIH SLOVJANA

o s t a r 1900.)

RADOGOST ili RADE, bog gostitelj, hdov sin. iroka je S l ea, buan ra
sipan u .w ome obilju. l njegovo su ime star;i Slaveni primali putnike, gostili
tuince, dijelili milostinju. Slavili slavlje u bogatoj jese1n, u Stolnom Biogradu
(Tu je raj zemaljski gdje stanuju ljeti Vid. nnbog i druga sunana Mona
bia.)
im u jesen nestane zelenila, sviJetlosti i topline. poto je ov]elr napunio
itnice i zatvorio torove 'itolni Biograd opusti, svijetli hngovi idu u Nav. a
zemlja postane trlwlite zimskih mranih sila i zlih botava.
(Vladim1r Na z o r : Iz biljeke na str. 147. u

EPOSI <

Zagr

b 1 946.)

RADOGOST.
Kako Je taJ na puk
hio skroman i divan
i IJPt i prost
drag mu Je bio svaln gosr.
(Boro Pavlovi : Iz ciklusa "SLAVENSKA LIPA

Zagreb

1 960.)

DRAGI GOST.
I tudin neznan drag je kmetu gost;
Sve njemu daje, a sam glode kost,
Ta on je dobar kao v edar dan,
Ta on je nevin ko djetinji san,
Ta n ae zemlje on je k rotki sin.
Slav janin!
1 a on je na, ta on je
(Franjo Markovi : I z spjeva

KOHA N I LA T A <

a g r e b 1923.)
1 39

Jedne veeri nala se dva stranca bez krova uz obalu rijeke Dnjes
tra. No se ve spustila kad opaze kuu sa slabo osvijetljenim prozorom
i zakucaju, te zamole: Primite nas pod krov, da nas zvijeri ne razderu.
- Uite samo,

oni uu, a domain ih pozdravi rijezma: Bogovi

vas doveli u nau kuu. Pris tupite s toiu, da vas podvorimo solju i kru
hom.
- Hvala vam b rao, na gos toljubivos ti.
Domain odgovori: Gosti su poslani od svijetlih naih duhova, pa
su ih i nai p rei ugoivali. Za to i mi, njihovi posluni s inovi rado u
goujemo namjerne goste, da ugodimo njima i bogovima. Kod nas ete
ostati nepovrijeeni, tako nam naih djedova.
Zatim gosti posjedaju za stol, a domaica pristupi i prui gostima
pogau i u drvenoj zdjeli soli.
(Dragu tin Nemet: Ulomak iz mitologij ske pripovijesti KNEZ ZORAN) .

1 40

FRANJO LED i

MITOLOGIJ A SLA VENA

OSMO POGLAVLJE

ZIVA I ZI B O G
BOANSTVA KOJA DARUJ U IVOT
I PLODNOST

141

B O ANSTVA PLODNOSTI STARIH NARODA

DEMETRA boginja plodnosti kod Grka

CERES darivateljica plodno<;ti kod Rimljana

1 42

IVA I IB OG
BOA NSTVA KOJA DARUJU IVOT I PLODNOST

OD NAJDAVNI JIH VREMENA, kod starih istonih naroda odra

vano je oboavanje MAJKE B OiCE. r toj boici ratarski su narodi
gledali gosp oda ricu ivota i vjerovali da od nje p otie rast i plodnost
biljaka i da ona daje b lagostanje ljudima. Oboavali su je jer se njeno
djelovanje p rotee na p lodnost biljnog raslinstva svake vrsti, a isto tako
i na ivotinje, p a i na same ljude.
U poetku su ljudi drali da je ona dvospolno boanstvo ; opet negdje
ona dobiva mukog pratioca, ali uvijek su je tovali kao boicu plodnosti
i darivateljicu ivota. Lik boice p lodnosti kod Grka bila je b oginja
DemP.tra, kod Rimljana Ceres, kod Germana Freya boica za raanje
ivih bia, u prednjoj Aziji boica Itar itd.
Kod drevnih prea slavenskih takoer je izniklo tovanje i oboavanje
boanskih bia koja svojim djelovanjem potiu na rast i p lodnost bilja i
ivota na zemlji. C Slavena je oliena I V A kao p lodonosna boica
usjeva, etve, berbe i obilja ploda. U poetku su Slaveni taj kult pove
zivali sa tovanjem sv ojih starih b o anstava Svaroga i Volosa, i b oice
Lade i Vide, kojih je kult bio rairen u slavenskim zemljama. Medutim
kod Zapadnih Slavena u Polabju izniknuo je p oseban kult po kojemu se
tovalo boicu I V r i njenog pratioca I B O G A. ka o boanstva
koja daruju ivot i plodnost

143

SVETI TE BOiCE iVE

U njemakom ljetopisu :pommJe s e Wendische Go ttin ZYZA tj

Vendska b oica CICA, kao puki naziv za b oicu > Zivu . To ime p ro
izlazi navodno po nazivu koji je u vezi sa slavenskom rijei sisa . Tu
se spominje i saksonska mjesto Zeitz na rijeci Elsteri, o kojemu u nje
makom tekstu jo pi e : >> Zeitz ist der Ort der Gi:ittin ZYZA , der
Sp enderin der Fruchtbarkeit. Sie ist auch vielbriistig dargestellt, a to
u p revodu znai: Zeitz (Cajc) je mjesto boice >> Cice darivateljice

plodnosti. Ona je prikazana sa veim brojem dojki

n et

prsima .

O p e t u j ednom drugom tumaenju stoji, d a i m e boice Zive ili Dziwe

navodno dolazi od slavenske rijei ito , po emu je proizala ime
grada ZITAVA, jer je taj grad bio p osveen b oici Ziv i.
Po zapisima kroniara iz 12. stoljea, kao i iz pria prenesenih putem
n arodne predaje sauvan je spomen na kultno tovanje drevnih slaven
skih b oanstava ZIVE i ZIBOGA. O kultnom obredu Slavena prema
tim b oanstvima, koji je o dravan u Cajcu, Zitavi, Djevinu, Raciboru i
drugim mjestima uzdu Polabja, ostavili su nam stari ljetopisci dosta
podataka.
ZIVA, velika boica Venda, koju ou nazivali i imenima Zivana, 2ivka,
2ivia, Cica, Dziva i Dzieva ne samo da je slavljena kao darovateljica
ivota i pomo nica kod poroda, nego su je proglasili i zatitnicom itnih
polj a i rodnosti stada. Po tim svojstvima Ziva je bila dobra boica koja
daruje ivot, nasuprot podzemnoj b o ginji mraka Morani koja oduzima
ivot.

1 44

Meu o stalim, spominje e i grad Zitava, koji je u 12. stoljeu bio

vaan kultni centar b oice Zive s a hramom, p a je i p rozvan p o njenom
imenu. I u gradu Raciboru na krajnjem Sjeveru Polabja p o stojalo je
svetite p osveeno boici Zivi. Nad njenim s e kipom u Raciboru nadvila
lozova sjenica isp o d k oje su godovale ene i obraale s e molbama boici
Zivi. Nerodilje njoj se utjecahu da bi izmolile roda i p loda, do:m bi se
p or odilje obraale za pomo pri ra anju. Kipova sa slikom boice Zive
bilo je na mnogim mjestima. a bilo je i manjih kipia koje su p ostavljali
u oltari!' i vjeali ih na zid u ,;tanovima.

GRAD i TAVA

D obroj b oici darovateljici ivota, p rinoili su na uzdarje VIJence

i rukoveti klasja i p oljskog cvijea. Na kipovima su je prikazivali kao
lijep u mladu djevicu sa sno p om itorodno g klasja. U sjeverozapadnib
polapskih V enda ona je zlatokosa Zivia ; u svojoj desnici drala je ja
buku, a u ljevici grozd jagoda.
Kako j e kult Zive dosegao velik znaaj, neki je kronolozi p ostavljaju
na mjesto Vide, te joj p ridjenue i krunu boanstvene vladarice, i u za
nosu je p rozvae Siva imperatrix (Ziva carevna) . Opet drugi je spo
minju kao >>Dea frumenti, tj. boica p lodnosti.
Kod neslavenskih naroda boicu Zivu nazivali su Zivia i Siwa .
U nazivu Siwa - d ea Polaborum r dao joj j e kroniar onoga vremena
H e l m o l d regionalno znaenje p rozvavi je Ziva - b oica Polabja .

Drugi j e ubiljeie imenom Wendische Gottin <:;iwa. tj. Vendska boica

Ziva.

145

U vezi kulta boice ive p osebno je zanimljivo, to se isti kult odr

avao i u zajednici s a dva boanstv a : iva i ihoga, i time je postojao
jedinstven sluaj u mitologiji Slavena
k u l t d v o j n o g h o a n
s t v a, hiteokratizma. I iva i ibog su imholini darivatelji ivota,
radt'Jti i plodnosti ; oni daju ivot ljudima i svemu to die i r aste na
zemlji. Oni su cijenili radosti ivota i njima se utje cali ljudi u veselju
pjevajui im pjesme i zazivajui pri tome j edan drugome dug ivot,
zdravlje i sreu.

iVA

iBOG

DAROVATELJI iVOTA I PLODNOSTI

146

Dogodilo se, prem a jednoj hajki o ivi, kako je nekakav zloduh izne
nadio ivu p ri snu i zap alio njenu bujnu ko&u. Ali Dohrihog Svaroi,
spazivi to, d ade joj drugu zlatnu kosu koja se ivi niz ramena sputala
sve do p o tkoljena . Od tada je nazvae zlat okosa Dzivia ili Dzicdzilia.
Kod p ol a p skih Slavena,
enda i Poljaka drali su boicu ivu, da j e
o n a brana druica b o g a Zije t j . iboga. T a d su j o j d a l i i m e Dziewana
ili Dzidzilja. Svoj hram imala je u gajevima, a najslavniji s e nalazio u
gradu r acihorskih knezova Raciboru u Donjem Polahju, (u Meklen
hurgu) . Prastari kultni obiaji Slavena o zazivaniu boice ive i ihoga
za plodnost njiva bili su p oznati i u kraj evima Meklenhurga i Zvijerina,
i tamo u p o tomci Slavena jo u 15. stoljeu obiavali u proljee s hu
kom i uzvikivanjem obilaziti zelene u sjeve, da potaknu itne demonf:'
na dobar urod ljetine.
Iz mnogobrojnih izvjea starih kroniara ll 15. stoljea, znademo da
je tovanje boanstava ive i ihoga i drugih itnih demona bilo ras
prostranjeno ne samo kod Zapadnih nego i kod Istonih Slavena. I tu
se jo u 15. stoljeu isticao kult p oljskoga priroda. O vjeri u itne i polj
ske demone im a spomena i u sjeveroistonim slavenskim zemljama,
gdje su takozvane i t n e u d o v i e e obil azile itna p olja sa ve
zrelim prirodom. Poljaci ih zovu poludniowke, dziewane, Dziewt> ili
Dzidzilije, luiki Srbi Prezpolnice, esi Polednice, a sve su to samo
nadimci umjesto imena starih boanstava p lodnosti ive i ihoga.
Od itnih demona najpoznatiji je bio Polevik ili Polevoj. ( P ole znai njiva,
polje.) Svakom njivom vladao je Polevik. Obino je bio odijeven u bijelo, a
umjesto kose na glavi mu je rasla zelena trava.
Na sjeveru Rusije Polevika su zamjenjivale Poludnice. ( Poluden ili polden
znai podne.)

POLE VIK
147

Svadbena slavlja i radosti p ovodom obilja rada i p loda sp adali su p o d

zajedniko okrilje dvojnih boanstava ive i iboga. Njihova imena sa
uvala su s e do dananjih dana u narodnim imenima : ivana, iva, i
van, ivko, ivorad i slino.

U znaku dvojnog boanstva, r ae ni su i kipovi na kojima su prika

zana oba boanstva zajedno. Radili su ih p astiri, a bil o je i vrlo velikih
kip ova, { koji put i do 2 m visine) koje su drvodjelci izraivali iz lipovih
ili hrastovih stabala. Davni su p rei takove p r imitivno izrezb arene ki
pove dvojnih b oanstava postavljali kod itnih p olja i na raskrima
putova.
U Polabju i Poljskoj zemlJor adnici i p astiri, pr1lazili su tim mjestima
i polagali ispred stupa sa likom ive i iboga darove u obliku plodova,
itnog klasja ili m anjih ivotinja . Tom prilikom prizivali su ivu i i
b oga da im p odari plodnost njiva i rodnost stada njihovih.
Na pradavni kult boanstava plodnosti Zive i iboga ostao Je spom en
u nazivima mjesta, kao to su Zitava, itomjer, itomislii. Popularnost
ive i iboga u mnogim slavenskim zemljama, jo p o svjedouju i razni
pridjevi njihovih ime na. Pored ve navedenih evo i ovih, za ivu :
Dzievica, Dziewana, Divana, Divica, Diewa, Diewina, Deva, Devana,
Sywa, Sivia, Ziva, Diva, Dziewa, Dzivia, Dzidzilja, Dziedzilia, a za i
b o g a : Zivbog, ijbog, bog ij, ijebog, ijo, Zivan. U p rvo doba boicu
ivu najvie su oboavale ene, i u blizini naselja p os tavljale bi njen
kip u cvjetn e i lozove sjenice. Tu su ene i djevojke h odoastile, kitile
njen kip vijencima i polagale joj cvijee i darove na rtvenik.

OBLIKOVANJE BOGINJA PORODA U STARIH NARODA

Idol poroda
kod Sibirskih
starosj edilaca
148

Artemida
azijsko-grka
boica poroda

Xochiquetzai
staromeksikanska
boginja poroaj a

Uspomene na zbivanja u ivotu davnih slavenskih predaka, niti d o

danas nisu sasvim iezle. I m e nekadanje g idola starih Slavena, boice
kulta plodnosti ivane, tj. DZIEDZILIE (na poljski) , up ravo je ovih
dana iskrslo u novinskom lanku : S PUTA PO POLJSKOJ . Prema
ovoj obavijesti, jedan moderan ugostiteljski objekt u sreditu p oljske
prijestolnice Varave, nosi ime Dziedzilia , kao spomen na nekad slav
ljenu slav1msku boicu plodnosti i ljubavi.

Prema izvjeu, objavljenom u

parikom izdanju Larousse-a,
>>MYTHOLOGIE GENERALE iz
1963. god., pronaena je drvena
statua slavenskog boanstva plod
nosti sa falusom.

Ovaj kip potjee iz 12. stoljea, a

pronali su ga poljski arheolozi u
povodu istraivanja u staroj gradi
ni Leszyca u Centralnoj Poljskoj .

Statua se nalazi na uvanju

olokom muzeJu u Lodzu

Arhe

Stup dvojnog boanstva

Z.IVE I Z.IBOGA
kraj itnih polja

149

 IVA l I B O G
IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACIJE- SVJEDOANSTVA

(Boica ll!A). Nasuprot boginji mrti Morani, koja oduzima ivot, stoji
D Z I V A ili I VA veli Ica boica darovateljica ivota. / BOG i IVA dva
srt viulw nebeska predstavnilca, koji daju ivot ljudima i svemu, to die i
raste na zemlji. Oni su cijenili radosti i1!0ta, pa .m se njima u tjecali ljudi u
ivotnom veselju, pjevajui im pjesme i zazivajui pri tome jedan drugome
dug i1!0t zdravlje i sreu.

(D r. Nikola Sui : ,, HRVATSKA NARODNA MITOLOGI T A,.

1943.) ( - str. 164 - )

Zagreh

Polapski su Slaveni pored kultnog tovanja boice proljea i mladosti Ve

sne, te bo:ice zemaljslwg raanja Lade, osobito oboavali jo i boicu plod
nosti D E V U ili D E VA N U. (Dziwu ili Dziewu, tj. ivu ili ivanu. )

(Dr. Ante Messner-Spori :

,,

L JU D I I PRIRODA<

Z agreh

1938.)

U asu prestanka neznaboake religije (u 1 1 .

1 2 . stoljeu)
kranstvo Je, dakle, nalo svuda u azilu polapskih zajednica l o k a l n e o r
ganizirane k u l t o v e. Osta1Jili su iza sebe razliita imena boanshn, ali mi
ne posjedujemo u tom pogledu ta/co obilne pisane komentare. Meu ovim
imenima ne/ea su bila pogreno pisana od stmne njemalcog klera, koji nije
govorio sla-venshim jezikom i hoji su uzimali za vlastita imena izraze hoji su
oznaavali koncepte, kao onaj o suenju o p r a v u (P RAW O ) za boga
,, pR O v'A ,, .
Druga, meu ovim menima izgledaju prihvatljiva. tako ona od boica
>> Y WA i POGODA prene.eu e od Helmolda !wo "Sywa i Podega , i
ponovljena od Ivana Dlugosza u svojoj historiji IIISTOR/JA POLJSKE ,
pisana u 15. stoljeu.
(Lihrairie Larousse :

>>

MYTH OLOGIE SLAVE

ari

l 963.)

Neslaveni zvahu boicu /Vl >. Z/VIA, ,, SJ VA i SIWA < to je u pre

vodu glasilo: La vivante i Die J,ebendige". Latinski kroniar Helmold dao
joj je u imenu SYWA POLABORUM ( IVA boica polabska) regionalno
znaenje. Opet njemaki kroniari ubiljeie je imennm , Windische Goe ttin
SYWA<<, vendska hoica iva.
imperatrix dea
lo u latinskim zapisima bila je ubiljeena kao Sywa
frumenti tj. kao hoica iva - gospodarica plodnos ti.
(Iz zapisa u CHRONICA SL A VORT l M , od Helmolda
1 50

L066.)

nele se kolo, sveti dnbe. pod mirisnu ti krene granu

Nek bratinske se usne sljube, uz majkn LAD U i IVA NU
I na e soko da se vine, nad gordih p tica jata cijela,
Gdje plavom nebu sa visine, lu sja,ina bljeska bijela.
l

( S ilvijt
Z agr

Strahimir Kranjevi : Jz pjesme

., SLAVENSKA LIPA<<

e b 1960.)
iVA dignu ruke h nsmama, i klik je stade :
Perune, grlo me pee, i suhe usne su rnoje.
eznem za kapljom vode ko d'jete za majinim rnl'jelcorn,
Potok ne tee, sui se gruda, sahne sva zelen
Gospodaru svih kinih oblaina, kovau groma.
Durna se ulja po lugu i ispija izvore gorske.
Ustaj i liu prospi po zemlji, to od ei mre.
Grornovnie. daj vode '

(Vladimir Nazor: EPOSI

( I VA N A)

Z ag

re b

1946.)

fVA ili IVA NA je predstavnica :f>m l 1e podatne, napuene ivotinjama i

ljudima, okiene zelenilom. Nju su na\t {1raoci tovali valjda vie i od Vide,
nebeske druice Svantovidove. Velika je grenica ta vjena plodna porodilju.
Zirni je u z rta (zimski zlibog) i maeha svojoj dieci, tj. zemaljskom svijetu.
Zbog nje plamti od islwna borba izmeu svijetla i mraka. Djeca Suvida i bo
ice 'Vide. dole su na Zemlji, zovu je majkom , jer ona dri u ivotu sve,
to raste i die. Promjenjljiva je kao tn su i {!odUnia doba i s njima je uvijek
u vezi.

ZI VANA! Vjena plodonosna [,orbu izmeu svjetlosti i tame, izmeu

topline i studeni, izmedu ljetnih i zimsliih bogova, o
relrao bih
i nain
osjeanja prirode zt staro i slavenskoj dui.
Bila si, nam kao kruh, iVO, ljubo Dabogova,
Jer si, IVO hran iteljka, .to nam daje meso svoje,
Jer si, I VO, tje. iteljka, to nas jaa i uzdie,
4 had lugom lcoji cvjeta, prvo voe zreti stane.
Svjedoci su to sve braka div Daboga i tiVA NE.
(Vladimu Nazor: Iz biljeki na str. 14R

l
l

EPOSI

Z a g r e b 1946.)

MAJKA I VA
Visoko je, al' je i sad u svom domu, u podruju
Oblaia i vjetrova. Tanka, lagana, !Jolema.
Rude, biljke, ivotinje i sad dri u naruju.
U svemu je i nad .vima. i granica za nju nema.
151

Tek e sad, u jeku ljeta, kad izbaci c'jel rod svoj

Iz utrobe udotvorne, osjetit se majkom pravom
Svega, to po zemlji hoda, il promie rosnom travom Nad svima je Majka iVA
Svantevidov dah u njoj.
-

(Vladimir Nazor : Iz poeme IVANA

EPOl

Zagreb

1946.)

i VA ili ivia, Sivia, Dzieva, Dzidzilja bila je u drevnih Venda zlatokosa

boginja prirode i ljubavi. [ svojoj desnici je drala jabuhu, a u ljevici grozd
jagoda. Kosa je visjela do podlwljena. Svoja svetista imala je u raznim gajevi
ma, a najslavniji hram je bio u Razibrijegu (ispravnije u Raciboru) u Meklen
burgu.
U Venda i Poljaka boica iva bila Je udata za boga ilU. ti. za iboga.
Zijboga ili iieboa. Tad su je nazivali Dzievana i Dzidzilja.
(Dr. Nikola Greti : O VJERI STARI H SLOVJANA PREMA PRAVJERI
ARIJACA I PRASEMITA
M o s t a r 1900.)

U nekojim krajevima u Meklenburgu su tamonji Slaveni jo u 15. stoljeu

obiavali da u proljee sa velikom buhom i ldicanjem obilaze oko zelenih
usjeva. (Giesebrecht 87), ime se oevidno isticao kult poljskoga priroda u
mnogim slaven shim krajevima, gdje tzv zaplahane udovice obilaze polja sa
ve ::relim prirodom, kod SJf>Veroistoni.h Slavena, a tako i kod zapadnih.
Luiki Srbi ih zovu prezpolnice, pripolnice; esi polednice, poludnice; Po
ljaci poludnica, poludniovlw, a takoer i dziewanna, dziewica, to slii imenu
boice ive, Dziewe, ivane i sl.

(Petar Bulat : P OGLED U SLOV J<..N SKU BOTANiKU MITOLOf;!Jl

Z a g r e b 19.!J 2.)

DZIEDZILIA je stara slavenska boica, za Troju enciklopedija daje obja

njenje da je imala kod Slavena ulogu rimslce Venere, dok u narodu kau da
je to bila boica uroda u polju . Ugostiteljski objekt (restoran) sa etrdesetak
mjesta, koji nosi ime boice DZIEDZILIA nalazi se u '\1arszallwvskoj ulici,
jednoj od glavnih ulica u centru Varave.
(Kamilo Ferenak : ,, g PUTA PO POT.JSKOJ" lanak
LISTU
Z a g r e b 14. l l . 1967.)
-

152

"V EERNJEM

FRANJO LEDIC

MITOLO G IJA SLAVENA

DEVETO POGLAVLJE

VE S N A
SVIJETLA BOICA PROLJETNE RADOSTI
I BUJNOSTI

1 53

U ZNAKU BOZICE VESNE

Cvjearica ,>VESNA<< iz Kijeva

1 54

Vrtlarica VESNA

IZ

Luica

V E SNA
SVIJETLA BOICA PROLJETNE RADOSTI I BUJNOSTI

UPOREDO S KULTOM BOGOVA stari su Slaveni tovali i niz boica

boginja koje su smatrali za simboline zatitnice kunog ognjita,
b ra ne ree, p roljetne bujnosti, itorodnog klasja, p lodnosti, ljubavi, itd
Meu najpoznatijima b ile su boica Vida - zatitnica brane sloge, Vo
loska - zatitnica kunog ognjita, pa ivana
koja daruje ivot. Osim
ovih jo su bile veoma tovane : Vesna - boica p roljetne radosti, Lada
- boica ljubavi i plodnosti, kao i Perunika
zatitnica braka i zemalj
skog svijeta.
T " slavenskim zemljama ove se boice slavilo od najdavnijih vremena
a najbrojniji poklonici b ile su ene i djevojke koje su pohaale njiho
va svetita i hramove, obraale im se za savjete i pomo. esto su ene
drale u svojim kuama i stanovima kutie sa kipiima omiljelih im
boica i tamo ih prizivale. Tom prigodom pred kip ovima su p alile pla
mike ili su prilagale rtvene darove u obliku rukoveti cvijea, grna
rije, vrpca, runika ili nekih drugih kunih prPdmeta.
1

O p ostanku kulta boice Vesne zna se da p otjee iz daleke davnim

i da je njen kult b io veoma rairen kod starih naroda, a srodan je kultu
boice Uski koju su tovali Indi, kao i germankoj bo ginji p roljea
Ostari. Ime Ostara sauvalo se u rijei >> Ostern, tj. Uskr;,, kada se u
proljee slavilo uskrsnue p rirode od zimskog sna. Slian je i kult egi
p atskog proljetnog boanstva , Oziris,, . l taj red tovanja ubraja se 1
rimska p roljetna boica Flora .
tovanje Vesne izniklo j e u ono p raduvno vrijeme, kad su indoevrop
ski narodi jo bili u svojoj staroj prakolijevci na dalekom Istoku.
Kasnije su davni prei Slavena preuzeli tovanje proljetne boice
Vesne kao svoje p roljetno boanstvo zemlje, koju odijeva ruhom pupo155

ljaka, CVIJeca, trave, i svim o stalim zelenilom. Kod slavenskih naroda

od tada su slavili Vesnu kao ljupku boicu prolje a u liku djevice van
redne ljepote.
Najvie su Vesnu, kao darovateljicu proljetne radosti slavili kod Is
to nih Slavena, Rusa, Ukrajinaca i Poljaka. Opjevana u stotinama po
p ijevki, svul!;dje se razlijegahu pje sme o Vesni, a kod Rusa su nastale
i igre zvane Vesnjanke koje se i dandanas izvode. i':itave grupe lijepih
djevojaka zvanih > Vesnjanke nastupaju s pjesmama i igrom, ne samo
u Rusiji i o stalim slavenskim zemljama, nego sudjeluju na folklornim
festivalima i u mnogim "tranim dravama.

VESNJANKE

{T znaku tovanja boice V esne, njoj bjee posveena ptica lastavica.

Dolaskom last avica, boica Vesna je predskazivala da je na domaku
prolje e i da dolazi VES NIN DAN . kod Poljaka zvan > WIOSEN-

Slavljenje WIOSENDZENA k()d Poljaka

156

DZEN , kada se odravalo veliko slavlje u znaku buenja i uskrsnua

priro de od zimskog sna. Poljaci su Vesnu prozvali imenom WIO SNA,
jer - wiosna - na poljski znai p roljee. Ovom se svetkovinom eljelo
prikazati o sloboenje od ljute boginje zime Morane i da je mo zime
skrena To slavljenje p o tjP.rP. jo iz p ra davnog doba i VPnin god se
odravao svake godine.
Obiljeje zavretka zime uslijedilo je time, to su momci nosili lik
zimske boginje Morane kroz selo i na kraju ga bacili u oganj i spalili
ga - z a dokaz da je smru boice Morane nestala zima, a da je nastao
ivot blage V esne i Wiosne, i da je uskrsnulo proljee. Taj obiaj o pro
tjerivanju zime sauvao se u mnogim slavenskim zemljama do danas,
tako u Ukrajini, Poljskoj, na otoku Rujani, pa i u naim krajevima. Kod
nas je najp oznatiji i najtipiniji prastari obiaj protjerivanja zime sa
fantastinim maskiranim kurentima u Ptujskoj dolini, koji se tamo
odrava svakogodinje p o tkraj zime. Tad se u Ptuju prireuju masovne
povorke sa po nekoliko tisua maskiranih kurenata, na kojima prisu
stvuje i do 50.000 p o sjetilaca domaih i iz inozemstva.
Pravi p o etak slavljenja proljetne boice Vesne slijedi kad arki
sunani traci zagriju zemlju i zazelene polja i ume.

U danima proljetne radosti

157

U prolje e, kada svt> buja i cvjeta boica Vesna je na vrhuncu svoga

znamenja i > Vesnin Dan svugdje se slavio najsveanije. Nain sve tko
vanja bio je razliit, razvijao se prema okolini i zanimanju kojim se
puanstvo bavilo. Gdje je s tajao lik ili kip Vesnin okitili bi ga zelenilom
i cvijeem i stavljali poklone ispred kipa Pjevali su pjesme i veselili se
proljetnoj bujnosti i radosti.

P astln su kod p anjaka p o stavljali visoke grane i kitili ih vrp cama

neki su znali izrezbariti primitivni lik Vesne na dugom drvetu, p a su
ga okitili cvijeem i obra ali se svojoj b oici z atitnici Vesni, tr aei
obilne p ae i p lo dnost stada. Drugi su se sakupljali na igritu, gdjP su
mladii i djevojke pjevali i igrali uz svirku tambura i sviraljki a u pred
veerje p alili su krijesove u slavu boice prolje a Vesne i oko krijesova
izvodili narodnP. plm;ove, koji su kasnije poprimili oblik p astirskih
igara .
a

Proslavljena boica Vesna likovnu je kud Slavena p rikazana kao divna

krasotica u svijetlom ruhu, okiena p oljskim i vrtnim cvijeem.

1 58

Kao preostatak proljetnog slavljenja boice Vesne smatra se i p o

stavljanje visokih grana ili stup ova iskienih zelenilom i cvijeem. koje
e u svih slavenskih naroda p o diu na prvog maja ispred kua, a na
zivaju ih
maj a
ili m a j u . Pjesme koje se pjevaju prilikom
majskih sveanosti obino su ljubavnog karaktera :
Poranili s1vi sokolov1, sokolov1 mlaam junaci,
Bog Lado ih lijep o nagovara : p ojte " majom mladim djevojkama,
Pa ih bnd'te iz deLda sanka - s cvjetnom majom i ljupcem junakim. <

159

Pored lastavica k o d Rusa slave i eve, p a su mnoge pjesme iznikle u

kojima u tovanju boice Vesne spominju i eve. Tako u ruskim pjesma
ma pjevaju kako p tice eve donos!' boicu Vesnu, tj. proljee :
Zavoronki priletite, krasnu Vesnu prinosite !
ili
Priletil kulik iz zamorja prmjes Vesnu

IZ

nevolj a .

I kod eha p o diu se visoke grane j e l e ili breze n a p r v o g svibnja, uz

pjesme i v eselje, a okiene grane ukrase i velikom lijepom lutkom koja
predstavlja boicu Vesnu, p a s tim granama ulaze u sv oja sela pjevajui.

1 60

VE S NA
IZVORNA IZVJEA- DOKUMENTACIJE- SVJEDOANSTVA

V E S N A . Strrri Slaveni (osobitu istoni; tovali su V e s n u kao boicu

proljea i mladosti, zamiljali su je kao mladu djevojku bujn e ljepote, koja
dolazi vozei se na raUri ili drljai. Njezin dolazak slavili su pjesmama, ple
.ovima i darovima. Pjesme " VESNJANKE sauvale su se u Rusiji i Ukrajim
do danas.

(OP.A ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAF"KOG ZAVODA

1963.)

Z agreb

OSTA RA I VESNA . 1\. u.lt Ostare nalikuje u mnogoem onom kod V e s n e.

Ostara i Vesna slavile su u proljeu. To slavljenje potjee iz onog drevnog
doba, kad su Inda-evropski n arodi bili io u svojoj staroj. prakolijevci drev
nih Arijara. VRSNIN GOD . e slavio i '' nrnlipu. To je bio VIOSENDE.N,
te imade slino znaenje kao i germanska boica Ostara. Bilo je to oslobo
enje od Morane ili Zimne, predstavnit:e zime, iju su lutlcu nosili u obhodnji
bacali u > stari agani
kao znak da je mo (Zimne) skrena.
(Dr. Nikola Sui : . HRVATSKA 'N ARODNA MITOLOGIJA
1943.)

Zagreb

VESNA, boica proljea, razbija led i alje topli proljetni daak. Kad bi se
ljeti sunce najvie popelo i ukazalo se u najveem svom sjaju, slavili su
svetkovinu Sunca i Ognja palei po breuljcima i Rorama kriJesove.
{Dragutin iler: ,,POVIJEST HRVATA, SRBA l 'lLOVENACA
Z a g r e b 1926.)
SlavlJenje boice Vesne nastalo je najprije kod Istonih Slavena, gdje je
kod Rusa i dobila ime VESNA. Poljaci su je prozvali imenom W i o s n a,
otuda W i o s e n d z e n <, , a Litvanci su joj dali ime V a s a r a. Poslije se
lmlt V e s n e rairio i u zeml.iama sjeverozapadnih Slavena, a po tom je pre
nijet i lt n au dananju domovinu.
{Dr. Ivan Hoi : SLAVENSKE DRAVE

R TT S I J A

Z a g r e b 1898.)

VESNA, tovana kao boica proljea kod starih Slavena.

{Marijan Filipovic : ABC LEKSIKOl\ OSNOVNOG ZNAJA
1961.)

161

Vesna kod Ceha. Na sve t.kovinu prvog maja, esima slui kao >> maja mla
da breza ili jela. Prilikom obreda ohjrse momd i djevojlce o drvo lijepu lutku,
koja predstavlja hnginju prnljea Vesnu kairo slavi svoj nlazak u selo, a
druina p jeva:
Budte pani veseli, e vam lito n esemy,
s ervenimi vejci, i lutymi mazanci . .
P r a h a 1879.)
(P. Sohotka: ROSLINSTVO A JEHO VYZNAM
.

VJESNJCA PROLJEA.
VESNA ja sam, vjesnica proljea.
Didi Lade mezime mlaano,
Vila ptica, leptira i cv'jea,
Botva edo stoput milovano.
N ova snaga u zemlji se budi.
Doe doba luda plahovanja.
Zf'mlja majlw, otvara nam grudi :
Bit fe milja! Bit e radovania.
Z a g r e h 1948.)
(VladtmH Nazor: MITI I LEGENDE
VESNIN LIK.
I mn e noe, za danom mme dan;
Okopnje snijeg, te zimi ndP san
Ovjenan sjajem Vesnin sine lik,
U modra neba halji milolik.
Od sunanijeh zraka vijenac svi.jen
I cvijea dahom mirisnim oblijen
Cvijetak razvi milodnhe grudi,
Zelene um e dua se probudi.
(Franjo Markovi : Iz pjesme

K OHAN I VLASTA

Z a g r e b 1 923.)

VESNA.
Nogu bosih po rosi
VESNA nam proljee n osi
s kitom od poljs/cog cvijea
u njenoj zlatnoj kosi.

Za \1esnom Vesnianke
djevojke, s ruskih poljana
razigrane kao breze
na lahoru krhke i tanke
kao granice jele
to hrle niz proplanke
il ko snijeg bijele
prve tratinice.
(Boro Pavlovi : Iz ciklusa SLAV t-NSKA LIP A

162

Z a gre b

1960.)

FRANJO LED i

MITOLOGIJA SLA V E NA

DESETO POGLAVLJE

LADA
BOICA LJU BA V l, ARKOG LJETA
I ETVE

163

ETELAKE PJESME
U DANIMA :'-ETVE

Duga njiva penice bjeldce,

U LU:'-ICI

Na njoj ele mlade etelice.

ito ele li pjesmu pj evale
- Ladole mile oj . Lado

oj !

:'-ito ela Iijepa djevojka,

oj , L<l.do oj !
Zlatmm srpom rukama bijelim,
oj , Lado oj !
/fijtii : 11-an;o .{jdi
illO

.l
p

..

&!avonska rapsodija
]j"t ma 1:doca (mu$ki V1or)

""'

...

""oj l

.... l
1:'
t!Ji.rtJm l'a tm t .Sla_ vo _ ni je
Jfad s'pnlje _ 1/'a mo _ u kla$ja

.. J, .h

Z ETELICE

.... l
L--'
:Zlabto kla-8jt
tu.nct njiva.111

""'

""
v
.kad sa _:ur'.je
.kadno zal}a

.l l

./

'V

__

.la . _ von - _ .ea .'

1-. frl
l
v

l'
'R,/j'tm
Znoj St

.J. " "

Irad od.--J'-k-ll.t Zveltd .ko .sa /tad. :tct. - !utlc - nt

U
ltt'- o ca. r_ ce ln'-je u. !a . - li'Dn - ca.,
ll J
l i !l l"' l'l h
l

164

U BOSNI

pjma.
li- .j

LADA
BOICA LJUBA Vl, A RKOG LJETA l ZETVE

SLAVENSKA B OiCA LJETA

to j e bila mnogo opj evana divna
mladenka, kojoj su dali ime L A D A. Kult boice Lade izniknuo j e kod
Slavena i ona pre dstavlja isto slavensko boanstvo. Od pradavnih vre
mena Ladu su tovali u svim slav enskim zemlj ama, pa i tamo kod dav
nih slavenskih prea u p ozadini Crnog mora. L starim se himnama
pjeva o La i kao b oici p lodnosti, jer je utjelovljavala raajue p ri
rodne sile. Stovali su je kao boicu obilate prirode i smatrali je b oan
stv om obilj a i rada. Lada je p ostala slavenskom boicom zemaljskog
raanja i arke ljetne dobi.

'
-

BOZICA LADA

N joj su p riplSlvali mo da pokree svim p lodono smm nagonima u

u naoj do
prirodi. Iz pjesama koje su se do sada odrale u narodu,
movini, kao i u drugim slavenskim zemljama
p roizlazi, da su je
svugdje uveliko tovali. Nije bilo etve, a da se ne zapjevaJu etvene
pjesme, ni svadbe bez pjesme i svatovskog kola. Didi Lado ! <
Posebno s u se utjecali Ladi sretno i l i ne sretno zaljubljeni, k a o t o i
oni koji su eljeli roda i ploda. Time je postala i boicom ljubavi i lj e
1 65

pote jer je i likovno bila predstavljena kao vrlo lijepa i b ujna djeva .
U naoj domovini p odsjeaju n a boicu Ladu mnoge starodrevne pjesme,
kao i geografski nazivi Ladu, Ladin Vrh kod Benkovca, Ladin u okolici
Labina, L adii kod Kanfanara, Ladina kod Vrbovca, Ladinec kod Krie
vaca, Ladavci kod Pazina itd.
Najvea svetkovina boice Lade bila je u ljetu. Bio je:J to L a d i n
D a n, koji se u drevno doba zvao La din den . Uz pjesme, igru i ples
slavio se ovaj njezin najvei dan slavlja u svim krajevima, gdje ive
Slaveni.
Doel nam je Ladin Dan,
svemu svetu radostan.
Ej Lade, Lade
ej lepe Lade !
Dole su i ivanice,
ivanice, devojice.
Ej Lade, Lade
ej lepe Lade !

Donesle vam na veselje

aren-cvetje i zelenje.
Ej Lade, Lade
ej lepe Lade !
Donesle su devojice,
rlevojice l a d a r i e P.
Ej Lade, Lade
ej lepe Lade !

Ovaj lijepi obiaj starih Slavena izgleda da se svidio i drugim naro

dima, p a su p reuzeli neke oblike Ladinog kulta. Na Ladu kao boicu
ljubavi po dsjea n as grka L e d a s labudom u koga se bio pretvorio
grki bog Zeus. - Kad su Grci doli u dodir sa Slavenima u pozadini
Crnog mora, p renijeli su u Zeusov kult neke osobine i ari slavenske
Lade i pridali ih Ledi. U grkoj mitolo giji ne spominju Ladu, kao svoje
izvorno boanstvo ve jedino kao krasoticu i lijepu kraljevnu, kerku
nekog kralja sa sjevera, kojoj su zb og njene izvanredne krasote, pridali
ljubav Zeusa, kad se p retvorio u labuda. Priu o Ledi i labudu, obliko
vali su mnogi slavni slikari, a meu njima i Leonardo da Vinci i Tizian.

Zanesen labud krui amo tamo.

Za njime zlatna ajka bajke,
I lijepa djeva, golog boga edo,
Pa iri rosno krilo. O Ledo,
Divna Ledo!

Iz pjesme LABUD I LEDA od

A . G. atoa 1907
1 66

U nastavku svog izlaganja u vezi LADINOG kulta treba napomenuti,

da je Jurjevo ili urevdan koji se slavi 23. travnja, takoer jedna od
p roljetnih sveanosti iz ratars kog kulta plo dnosti, kad je mladi bog
svladao demone zime. To zamiljeno boanstvo proljea i mla dog sunca
kod Slavena zvao se Golemi. Uz mladog boga sp ominje se i lijep a boica
proljea Lada, a slavili u ih od ureva do Ivanja Inae Golemi pred
demona zime, kao
stavlja snanog junaka, koji se bori i ubija zmaja
to u p rirodi nastupajue proljee svladava zimu.

SA JURJEVSKIH SVECANOSTI t SLOVENIJI

Poznato je kako se kranska crkva vjekovima borila protiv starih

boanstav a p o ganstva. Napokon j e nala rjeenje, kada je neke kultove
povezala sa kranskim terminima svetaca. Tako j e Juraj ili ura dobio
svojstva i funkcije nekadanj e g Golema, boga proljea u okviru p roljet
nog kulta boice LADE. O tome svjedoi obiaj obilaenja LADARICA
kroz sela koji s e o drava i u dananje doba.

U nekim krajevima sauvao s e stari urevdanki obiaj, gdJe selom

obilaze )) ]urjai , pjevajui i skupljajui darove. Negdje se p ojavljuje
Zeleni Jura , sav iskien zelenim granjem, pjevajui jurjevske pjesme.
1 67

Ovo se klanja zeleni Jure

r ute izme, u kape od kune,

l britkt> sablje, pisanomu p asu,

I jo Jura ima jabuku zlatnu !

Stanite se gore vi mlade snaice,

Nadari te nas lep o vredne ladarice.
Nadarite nas i zelena Jurja
Jurja i su doli sa daleka p uta !
Proal je p roal
p isani Vuzam,
Doal je doal
zeleni Juraj
po zelene tratini
popranim p utem
Mi vam Jurja nosimo
donesel je sa sebom
lakat duu mladicu,
p ej dan dugu travicu.
Sad dajte Jurju masla,
da vam srea rasla !
Pored imena LADA, po kojemu je nastao mit o boici p roljea Ladi,
drevnoj slavenskoj mitologiji pojavljuje se i ime L A D O kojim su
Slaveni prozvali jo jedno slavensko boanstv o mukog roda. Bio je to
mladi bog - mladog sunca L a d o . Evo neto podataka i o ovome idolu
drevnih slavenskih p redaka.
U slavenskoj mitologiji s pominje se stari i mladi bog. Stari e biti
Gromovnik, a mladi Sunce. Sunce je izvor ivota na zemlji. - Od sun
ev o g p onovnog raanja, za zimsko g solsticija, dan po staje dulji. r t o
se doba mora Sunce boriti s v e do proljea, da d o e do svoj!' p rav e
snage. P borbi ga p omae sestra, jutarnja zvijezda Zora. Kada dolazi
do pobjede mlado Sunce dobiva ime L a d o.
u

l to vrijeme Slaveni su krijesove p alili u slavu mladog sunca i pje

vali. O Ivanju u lipnju mjesecu i kod nas se p alilo krijesove, o tome
pjesma :
168

"Lep nam Ivo kres nalae,

Ej Lado, Lado, ej I vo Lado !

Z desnom rukom kres nalae,

z levom rukom altv t> igra,
njega majka doma zval a ;
- O d i I v o na v e e r o !
- Veerajte, ne ekajte,
divojke su v kolo dole
p a je moram nadigrati,
nadigrati, nad p le sati.
se junake, se divojke
makar ne born noko l'lpaval, noko sp aval, ni ve eral !
Ovu je p jesmu zapisao Juraj idovec, a tampana je u )) SKLADU

1940. Svake godine na Ivanj-dan svugdje se p riredivalo krijesove. Na

veem prostoru zap aljena jP. v atra. a okolo vatre sve to je mlado pjeva
i igra.

KRIJES NA IVANJ-DAN U POLJSKOJ

169

WT A N K I NAD WAWELOM

Tradicionalno slavljenje Ivanjske noi

Ime Lado i pjesme o njemu prele su dalek put, ak od Baltika pa do

Jadrana ; stoljeima mi sluamo stare p opijevke o Ladi. Evo jo jedne
od starih kajkavskih narodnih pjesmi, a ta je tampana god. 1752, u
Bekom Novom Mjestu u knjizi Josipa B e dekovia na strani 238, koji
je tu pjesmu objavio prije 215 godina, elei time dokazati, da su Meu
murci u pretkransko doba meu ostalim i dolima >tovali
boga
Ladu, a trag toga tovanja ostao je u narodnoj pjesmi
i prijevodu na
latinski.
-

Lepi Ive trga roe,

Tebi Lado, sveti boe:
Lado, sluaj nas. Lado.
Pevke Lado, p e vamo ti,
Srca naa v klanjamo ti.
Lado, sluaj nas. Lado.
Pulcher Joanne s carpit rosa.
Deo Lado cantat p rosas :
Lado audi nos Lado.
Tihi Lado suhsternimus,
Corda nostra, e t p etimu s .
L a d o audi n o s Lado.

170

I u dananje vrijeme susreemo > ladarice, kako ladaju tj. obilaze

selom, iskiene cvijeem i zelenilo m i pjevajui, p odsjeaju na p rastaro
doba, kada je vjerojatno n arod "a starjeinama na elu slavio mladog
boga Sunce pod imenom LAD O .

Z8) Pored spomenutih narodnih obiaja, kao to su

Ladarice<<, Vesnjanke

ili Kolede<< , postoje i tzv. LJELJE KRALJICE. Ljelje su djevoiake

obredne igre s pjevanjem, koj ima mlade djevojke slave Ljeljo boicu

ljubavi.
Dokaz tome jest pripjev boanstva ljubavi LADO<<, "LJELJO
Npr: Ovdi kazu mome neenjeno - ljelju,
Il ga vi enite, il ga nama dajte - ljeljo!
Da ga m i enimo c;a krali icom L i

LJ ELJE

l iom l

KRALJICE

171

SA ETVENIH

SVEANOSTI EKE I SLOVAKE NACIONALNE

MANJINE U HRVATSKOJ
( E KA OB:: INKOVA SLAVNOS T )

U ast slavenske boice Lade odravaju se u Konaniici i Daruvaru

tradicionalne etvene sveanosti, na koje stiu brojna drutva
cije ehoslovake be-ede.

172

delega

LADA
IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOANSTVA

VILA I LADA
ProlJetnome v jetru vitka krila
Raznim cvijeem posula je vila,
Da, lwdgodijer on krili zama'ne,
Cvjetnim sagom sva zemlja postane
( srcu nam LADA je boginja
Zar usula, da u njem da'ne,
Svijetlim rajem sva zemlja postane
(Petar

Preradovi : IZABRANE PJESME

Z agreb

6961.)

!J ADA. U nekim se starim himnama pJeva o LADI kao boici plodnusti, jer
je personificirala, raajue prirodne ile. Ta bu jn o < t i obilarost, kojom je obda
rila prirodu, uzrokom je, da su je tovali kao boicu prirode, kad je sve bujalo
i raalo. Na taj nain postade ona prava hoira zemaljslcog raania i arke
ljetne dobi.
(Dr. Nikola Sui : HRVATSKA NARODNA MlTULUGIJA

Zagreb

1943.)

U stamn se pjesmama uz Golema koJega su nekada slavili kao boga proljea

spominje i LADA lijepa boica proljea. a slavili su ih itav mjesec od ure
va do Ivanja - kako kau stari krcanski kroniari, a u selima su pjevajui
obilazile Ladarice.
Kasnije pjesme spominju umjesto Golema
Jurja ili ora, pa je i on u
narodnoj pjesmi ljubavnik lijepe Lade. Taj je ure, bog proljea, nalik i na
Jarila, rusko boanstvo proljea i plodnosti. Sve su to samo varijacije jedno
ga te istog sunanog lika boga koji pobjeuje zimu i osigurava etvu.
(Maja Kolman-Rukavina, Dr. Oleg Mandi : S V IJ ET J iVOT P LEGENDAMA

Zagreb

1 96 1 . )

JAR/LO u slavenskoj mitologiji bug proljetne plodnosti, vegetacije i ljubavi,

mu boice LADE.
173

S njegovim kult om povezane su neke agrarne obredne sveanosti kod l sto

Slavena koje su se odravale u razliito vrijeme. najee na dan Ivana
Kupala 24. Vl.
Zagreb
(OPA ENC TKLUPEDIJA LEKSIKOGRAI SKOG ZAVODA
1963.)
mh

V coma vano mJesto u slavenskoJ mltologij zauztma Zemlja. Kada se s pro

ljea odijeva. zelenilom i kiti cvijeem, onda je po pradavnim pripovijestima
starih naroda Zemlja zarunicom boga Sunca. Kao boginja mladosti, krasote,
ljubavi, i plodnosti u ljetno doba Zem lja dobiva ime lwica /,ADA , u najranije
proljee kad izbiju prvi cvje tii i ni <> mlada travica tad je VESNA boginja
proljea, a kad usjevi sa.?:.riju i doe vrijeme etve i berbe onda je Dziewa,
De11ana. a mnogi je zovu i ZIVA .
(Ivan Radeti : PREGLED HRVA TSKI fRADICIONALNE KN.JIZEVNOSTI
S e n j 1879.)

Ohia.ii na /vanj-dan na 24. lipnja (kad se slavilo Ladin-Dan) u Rusa i u

drugih Slavena potjeu od poganslcoga ljetnoga praznika. Na nekoliko dana
pred taj dan Sunce dostigne na nebu najveu visinu (ljetni suncostaj). Stari su
Slaveni tom zgodom slavili SLA Vl SUNCA i njegove naivef.e jakosti, (krije
sovi. ivanjsko cvijee).
(Dr Ivan Hoi : SLAVENSKE DRAVE

RUSIJA

Z a g r e b 1898.)

!vanjski krijes . Svetkovine posveene lj etnom Suncu, kad Je u svojoj

najveoj snazi.
( Ivana B rli-Maurani: PRiE IZ DAVNINE . )
JAR/LO ili JA ROVIT. Majski sunani lik. Da su nai stari sveano slavili
brak LADE i JA RILA , pokazuju jo danas preostali puki obredi o urevu.
On je bog zelenila i cvijea u dane, kad je Sunce ve nadvladalo. LADU bo
icu mladosti i ljubavi. slavi i dandanas svatovska kolo D i d i L a d o .
(Vladimir N azor : Iz biljeke str. 148,

EPOSI<

agr

b 1946.)

LADA je s poetka bila boginja Suncu, Ladine pjesme pripadaju najstariji

ma, o tome je svjedoanstvo u pri pjevu >D i d i L a d O u Ladinim pjesma
ma. Tome odgovara sanskrtski d Iz i d i to znai ljepota, svjetlost. Na pri
mjer Didi Lado to je Lijepa svijetla l.ado Mitolozi dokazuju, da je u ovoj
rijei oznat>n pridjevak :
didy to jest stara velika Lada<
emu odgovara po prilici rimska MAGNA MATER (Cybelc) boginja svemirno
ga rasplocnja.
(Ivan R adeti : PREGLED HRV TRADICIONALNE KNJiEVNOSTI
S e n j 1879.)

174

UDAJA LADE.
Prva meu bogi,njama u ci k zore side LADA.
Zemlja kojom Odnt tee, gledala je. kako mlada
Boica na r'jelcu sila. Sva se polja zelenila,
Udaja e danas biti Didi /,ADE za JA RILA!

LADO! LADO!
Pjevaju ta gn'jezda, zubon to vrelo:
LADO! LADO! Bit e pune cv'jea llrane
Bate pune voa. A kad ljeto plane,
Njihat e se ito hlasato i zrelo.
1

Vladimir Nazor : E P O S l . ;

LJETNO SUNCE.
LADA boginja ljnbavi
u gustoj ljetnoj dubravi
gdje tiho ubore
potoii ubavi
i kad su sve staze i puti
i gnijezda i lozi i kuti
krcati plamenih uzdaha
i vrele ljudske puti
i kad se ljubav u gran ama
kronji i dhunov11 sluti
i kad l j e t n o s u n e e
u svom sjaju pjevo
o arkim pogledima
slavenskih en a i djeva
kojima bijelo stegno
mramorom sijeva.
(Boro Pavlovi : iz ciklusa

SLAV EN'iKA LIPA

Zagreh

1960.)

O LADI u pjesmi PANA .

Kolju noevi boji,
Srce crveno mlado.
O, gdje si sunana LAD O ?
Krv topla pui se. tee.
Gnjev boji pee.

17

Vani bijelo golubova jato leti,

Oblact nad gorom raskono se zlate Svijetla kia snova, kaplje sa nebesi,
Gdje si LADO, gdje si?
(Miroslav Krlea :

Iz spJeVa

Zaueeni

Z a greb

PAN

LAD/N DAR.
Raste drvo da/ina
Usred Rujevine.
Kad se djeva zaljubi
S grane list ot/cine
LADA, l'jepa boginiu
Usred Rujevin e.
Pa silazi n a zemlju
Boica ljubavi.
Listom djeva dragana
Svog e da za,travi.
Koban li je darak taj
Boice ljubavi!
(V ladimir Nazo r : MITI T LF.GEl\iDE

LADIN STUP
uvar

1 76

itnih polja

Z a gr

l Q48.)

1917.)

FRANJO LEDi

MITOLOGIJA SLAVENA

JEDANAESTO POGLAVLJE

VO LO S KA
ZATITNICA KUNOG OGNJITA
I DOMA

FL
1 77

O KULTP MJESECA
Uz slavlj enj e Sunca, kod starih naroda bilo je uobiaje
no i tovanje Mjeseca, kojemu su SlavenJ takoer pridavali
boansku mo. Stari Babilonci su slavili boanstvo Mjeseca
SIN, Grci ARTEMIDU, a Rimljani potovahu boicu lova i
Mjeseca DlANU. Kod starih Slavena smatrana j e VOLOSKA
boginjom Mjeseca.

DIAI\A rimska boginja Mjeseca

1 78

VOLOSKA
ZATITNICA
KUNOG OGNJiTA
T DOMA

U SLAVENSKOM MITU spominje se boica VOLOSKA

kao brana druica boga Volosa. Kako je Sunce u kultu
Volosa imalo istaknut znaaj kod slavenskih predaka, i jer
su u Volosu nazirali svemono sunano i nebesko bie,
to su mu pridali za enu boginju Volosku . Prema usporedbi
Sunca, kao mukog roda, i Mjeseca u kojem su prei gle
dah ensko bie, smatraLi su da je Voloska kao pratilica
Volosa simbolii predstavljala Mjesec, tako je tovahu i
kao boicu Mjeseca.

Slavlienj e Mieseca u Babilonu

1 79

Boicu Volosku tovalJi su slavenski prei u najstarije

doba kao zatitnicu s>toarc;kog i ratarskog svijeta, stoga sn
je i predstavlja]Ji uz rogatu kravu. Zamiljali su je kao hra
n i!teljicu ljudstva koja daje pored ustalih plodova d obilnu
plodnost svake vrste stoke. Njen ip ili neka zamjena ( kao
rogovi, uperak vune, krilo ?Jvadi i dr. ) postavljao se uz
torove ovaca ili na zid taje kao zatitni znak.
Qc;,im krave, posveena joj je bila i ptica lastavica, ko
ja gradi svoje gmijezdo uz podkrovlje kue. Lastavice su
stoga drali za svete ptice jer su mislili da u lastama ive
rodbinsk i i kuni prei, iji dobri duh nastavlja ivot u
obliku laste. U zajednioi sa svojim boanskim suprugom
Volosom, Voloska j e bila tovana kako kod Istonih Slave
na, (u Rusiji su joj daH ime Biozuna) tako i u Pomeramij i
i kod Zapadnih Venda. U nekim kraj evima nazivali su je
i imenom Vlasta 1 Vlajka.
Pored ovih obiljeja, drevni prei su smatraLi b oicu
Voloc;ku i zatitnicom kunog ognjita i doma. U svo}stvu
uvarice kunog ognj1ita ima dosta slinostli nae Vlaste
sa rtmskom kunom boucom Vestom 1 starogrkom Hesti
jom Meutim ta sluajnost nema nikakve veze s kultom
slavenske
Voloske
i
njen
kult
potpuno
je
sa
moni,ao kod slavenskih naroda. Dovoljno je uoi11Ji, da u
kultu rimske Veste i grke Hestije nema ni spomena o la
stama. Slino miljenje je bilo i u sluaju c;lavenskih ku
nih bogia Domovoja, koji su takoer isto slavenski kuni
demoni, a neki su strani kroniari zabiljeiH krivo da su
Domovoj i predstavljali rimske Lare i Penate, to je od
na ih historiara opovrgnuto.
l_T

svom kulu Slaveni smatrahu boicu Volosku z ati t n'

com kunog ognjita

doma. Kao uvarici kunog ognjita

Voloski je bli:o odabr31l1

skoro svakom domu po j edan u

dubljeni kuti, kojd se zvao m i r il.i m i r i t e. Tamo j e

gorjela ia, plamiak u slavu kunoga mira. Gasiti d.,li pu
hati u taj plamiak, znailo bi - po njihovu nazoru - ga
stiti kuni mir: a u sluaju,

da

bi se trebalo utrnuti iku,

onda se to moralo utrnutJ prstima

1 80

U tim kunim miritima stajali su drveni, votam ili

od jantara raeni kip oi Javljene boJice VOLOSKE, pred
kojiima su ene d djevojke izri cal e svoje elje i traile po
mo 1il1i savjet u pitanjima nj ihova svakidanjeg ivota. 0V'ih malih kipova bilo je nekad vrlo mnogo, ali samo ne
koliko ih je sauvano do danas, u muzejima u G danskom
i e6imu. to su kipovi raeni iz jantara, ve po tom se
vidi, da je kult b oginje Voloske b1o ra1iren u krajev ima
uz Baltiko more. Lik boke bio je primitivne izrade. Tij ela
vHka i bujnih g:rudi, a lice Voloske izgledalo je ozbiljno,
ani 1'Pak puno blagosti.

Svetkovine u ast bo7Jce Voloske o dravane su ljeti od

s:redine kolovoza do sTedine ruj,na, a poznate su pod ime
nom VLASTIN-DEN. C slavu drevnih slavenskih boan
stava Volosa i Voloske, na svetkovne dane prkeivane c;u
velike veselice i 1i1gri,ta na kojima j e sudjelovalo mnotvo
na:roda. Sakupljeni narod, po svim p ribalt ik im podruj i
ma doliono je proslavio svoje miljenike Volosa i V olosku
!izrazito zemljoradnika ,j p astirska b oanstva; tu se astila,
i gralo i pjevato sve do kasno u no
,

181

Uzdu cijele Pomet anijc, poevi od grada Volina gdje

se nalazio hram boga Volosa, pa do grada Gdanskoga gdje
je na Wiezici postojalo najstarije slavensko motril ite Sun
ca, podignuto u ast Volosa i Voloske, orile se pjesme,
meu kojima i drevna himna jutamjem Suncu:

Tl'i milje podno opkopa

Tvrdoga grada Gdanskog.a,

Geno Vo1osa svetite

Na Vbuve kamente
SletiJa VOLOSKA boica
Volosa boga doziva :
VOLOSE

! Sunce dolazi,
zlatno donosi!
Tebe e pla<tom orviti,
Zemlj1icu crnu grij1ati'
Ruice, travu ljubiti,
Oblakom nebo zaviti .
Ruho ti

182

VO LO S KA
IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOANSTVA

VOLOSKA je bila zatitnica kunog ognjita i doma, zval!

su je i Vlastom, a na sjeveru jo i B iozunom. S tovahu je kao
tenu

boga

Volosa.

Ovu

su

boicu

s matrali

najs tarije

doba kao izrazitu zatitnicu ratarskoga svijeta, zato su je pred

s tavljali uz rogatu

kravu

ve posveena joj je

kao hraniteljicu

ljudstva. Osim kra

bila i ptica lastavica, koja gradi gnijezdo

uz podkrovlje k ue.
Volos ki je bio odabran u svakom domu po jedan udubem
kuti, koji se zvae mir ili mirite. Tamo bi gorjela ia, pla
miak,

slavu kunog

mira. U tom miru ili miritu s tajahu

njeni kipci, koje su izraivali od drveta, voska ili jantara (bur

tina).
(Dr. Nikola Sui: HRVATSKA NARDODNA MITOLOGIJA
greb 1943.)

Za

VOLOS budi VOLOSKU.

Sa panjaka rajevinskih,

kroz

lukove novih

VOLOS prvi silazio, da VOLOSKI

duga.

boi baca

Na grud rane visibabe, da je iz sna prene duga

Svirkom svojom,

vekom

(Vladimir Nazor: MITI

TIR - Zagreb 1948.)

s tada, zvekom

LE&ENDE

srebrn-praporaca.

tz pjesme BOG - PAS

VOLOSKA. Mzrzsni kipi

VOLOSKE
od voska i jantara
sabrani
za >>VLAST/N DAN
sitni darak od dara
vjernih
i dobrih domara
a boica s k ladna t vttka
gleda krotka i blaga
blagoslov itka.
(Boro Pavlovi: iz ciklusa Sl-AVENSKA LIPA - Zagreb

1960 )
183

Kod stanh naroda mnogi su hramovi okrenuti prema

t:lazu Sunca. Tako su se razvila sunana motrilita u Babilo
nu, Egiptu , u Stonehenge u Engleskoj itd Jedno motrilistt:
Sunca poznato je i kod starih Slavena-Venda, koje su oni u
at boga Volosa podigli juno od Gdanskoga, jo prije pokr
tenJa Slavena u 10. stoljeu.
( Dr. Nikola Sui: HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA - Zagreb 1 943 . )

Prouavanje neba i Sunca izgleda . d a s e odralo kod bal

tikih Slavena i u kasnija vremena. U tarim gradskim kro
nikama zabiljeeno je, kako je u Gdanskom bilo uglednih
ljudi koj i su se bavili zvjezdoznanstvom. Spominje se i je
dan bogata, vlasnik pivovare Hewelka, koj i je pomou svog
bogatstva podigao zvjezdarnicu koja se sterala preko kunih
krovova, d da je bila snabdjevena najljepe ukral;enim in
strumentima svog vremena .

Hewelkeov otvoreni teleskop u Gdanskom 1 650.

( Rudolf Thiel: I Z TMINE U SVJETLOST . Zagreb - 1959.)

1 84

FRAN JO LEDi

MITOLOGIJA SLA VENA

DVANAESTO POGLAVLJE

P E RU N I KA
BOICA BRANITELJICA
PRAVEDNOSTI L BRAKU

185

CVIJET PERUNIKA
Po proslavljenoj boici Peruniki, prozvan je divni ljubiasti
cvijet imenom perunika, koji je u narodu poznat i pod imenom
sablja ili sabljarka zbog sabljolikog njenog lia. Kao to je
boica Perunika opjevana u mnogim pjesmama, to se i njen
cvijet spominje u narodnim napjevima. esto perunika izraste
uz otvorenu biljku buniku, pa se i to u pjesmama odrazuje. Evo
primjera:

PERUNIKA.

Uzorita Perunika

asna puna m ilja

v idje gdje u ponoru
ljutih otvorenih bunika
ista ljubav to blista
kao biser ljubiastog
njenog cvjetnog lista
vita i divna kita
iz koje se v ije
perunika uzorita
kao plava kruna
gromov11ika Peruna
( Boro Pavlovi :

Iz

ciklusa

SLA

VENSKA LIPA - Zagreb 1960. )

Cvijet perunika doao je do umjet

nikog izraza

likovnom

stvarala

tvu
Lik ene Perunika od Jakoba Sa
vinek

1 86

PERUNIK A
BOICA

BRAN ITELJICA P R AVEDNOSTI

U BRA K L

PREMA NARODNOJ PREDAJI proirzlazi, da j e bog gro

mavnik Perrm sebi za enu odabrao jednu mladu divku, s
kojom se hio susreo pri svome pohodu u carstvo divova
Kako je poznato, u mitologij i Slavena p ored raznih b oan
stava spominj e se i veoma moni divovski rod, od kojih je
bilo vie zloudn:ih nego dobrih.
Meu divorvima najvei je ugled uirvao div SVITOGOR
koji je i!Z zamiljenih Svitogorskih dvorava u svemku rav
nao sviieto mi d avao sv1i j etu svjetlost i toplinu . Svitogo
rava ker.ka, divka Strijelka, sVIijetlo i umiljato bie ivjela
je u svitogorskim dvorima, ali nikako nije trpjela silnike
div ove, a osobito je mrZila okrutnog diva Leana , kojd je
za njom udio.
Jednom, kada je mladi ili bog groma i munje Perun
doao u sus:ret sa Strij elkom, ugledavi u . divnoj mladoj
divki svu milinu i dobrotu, i sprosio ju je od njenog oca diva
SviJtogora i vj eri o se s njom. Strijelka mu postade enom, i
ta.ko se iz divke preobrazila u bo.icu Peruniku, kojim ime
nom ju nazvao Perun .

187

Pe1run j e odveo svoju mladenku, dotadanju divku Stri

jeliU, a sada bo-icu Perunku, u svoje dvore koji su stajali
u nedostinim nebes,kJim visdm ama na osamljenoj vrletnoj
litici,preko kojih su se natkrili olujni oblaci puni munj a
i gromova. Iznad PerunO'Vih dvorova preko cijeloga nebe
skog svoda nadVIla se prekrasna duga satkana 'iz arobnih
boja kao da j e kaZ!lvala da su tu prijestolni dvori gromo
t resnog Peruna i njegove mladenke

PERUNOVI DVORI

Od tada u visokim Perunovim dvorima bogu Perunu uz

bok stajae boica Perunri.ka. Ona mu je bila najpouzdani
j om pomo6nioom d uzoi'itom savjetnicom. Dijel ila je sve
b rige gromotremog vladara, a naroito j e palJiva bila prre
ma zemalj skom svijetu.
Zato j e kao boica neba u narodu zvana Uzorita (booa
dea) dobra boginja. Kao uzoriltom su je smatrali j er je mi
rila zavaene brane parQIVe, branila ast i pravednost u
braku, kanjavala ljudske poroke, a pivodila svijet ka sa2'lnanju dobrote d meusobne snoljivosti
Kod slavenskih prea nadaleko c;e rairilo tovanje bo
ice Perunike, kojlll su naZJivaH j o i .imenima Perunhka, Pe
runova, Perunka, Perkunova, Perena; kod Poljaka Pioruna d
Piomnka, kod Ceha Pana, Paromka itd
1 88

Bog Perun nije bio bog rata, Perun je jedino zatitnik

zemaljskih gramca 1 istUipa kao osvetnik protiv vjerolomaca.
Tad bi se pod nj egovom zatitom polazilo u boj . Perun bi uz
pomoc boice Perunke, razaslao svoje boginje

vile bojov

nice da budu vodilice J Unacima, a uporedo bi sipali na nep

rijatelje svoJe uboJ i,te strijele.

U ve:zJi oblikovanja boice Perunike, nema sauvanih

kipova, pa se nezna da

Iii

ih j e i bilo Meutim, p ostoji od

nepoznanog smkara predstavl jen lik Peruntke, kako kroz

oblake juri u koLima s dva koJesa.
D osljedno bogu Perunu, koji se vom dvoprenim ognje
nm kolima, predstavljena je .i Perunika u kasu dvoprenih
kola, iz ijih kolesa stpa ognjena vatra
1 89

P E R U N I KA
IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOANSTVA

PERUNU uz hok stajae u viokim Perunovim dvorima

R UNI KA

P E

Zvali su je i ime11ima Perunova, Perunka, Perku

nova, Perena, a nosila je i !Ine Gorka po tom to je bila ena

Gornjeg boga Peruna, po njegovu prvobitnom

znaenju kao

gornji tj. najvii bog. Kod sjeverno-zapadnih Venda poznata je

kao Gornja boica. Kao boica neba dijelila je s Perunom sve
b rige nebeskog vladara. zato je u narodu nazvahu kao UZORI
TA BOGINJA tj. 11a latinski: bona dea.
(Dr. Nikola Sui: HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA - Za
greb 1943.)

PERUNIKA. Po nazivu slavenskog boga gromovnika Peruna,

kojega je lik opisao stari ruski ljetopisac N es tor, nastali su pro
mijenjeni oblici tog imena kao na primjer Piorun kod Poljaka,
Perkun i Perkunas kod Litvanaca i sl. Po Perunu p rozvana je
i uk rasrta biljka perunika, a isto talw nastalo Je i ime boice
PERUN/KE ili Perunke.
( Konversations LEXIKON BROCKHAUS - Lerpzrg 1886.;

Boicu PERUN/KU su tovali Icao enu hoga gromovnika Pe

runa, i njeno se ime zadralo u biljci perw1ika.
( tivko Jaki:

POVIJEST

ZA GRAANSKE

SKOLE - Zagreb

1938. )

PERUNIKA ukrasna biljka velikog najee modrog cvijea

i sabljastog lia. Ime nastaln pn boginji Peruniki, eni gromov
nika Peruna.
(Marijan Filipovi. ABC LEKSIKON OSNOVNOG ZNANJA
Zagreb 1961 . )

1 90

ISKRA PERUNOVA
PERUNIKA krajem mora

rasla,

Tud prolaze Pavlovi svatovi.

Svz svatovi peruniku beru,
Al ne bere Pavle f!.Ospodine.
Pade iskra na sedlo kumovo,
I pod sedlom dobar konji cre,
I pod konjem trava se osui
l pod travom zemlja se raspade.

Oito se vidi, da je munja udarila u oruje ilt metalni uk

ras sedla. Ovdje je perunika u tijesnoj vezi s ognjem nebesnim
(gromom)

iskrom Perunovom.

(Natko Nodilo:
Rl

SLAVENIMA l

STAROSLAVENSKOJ

VIE

Zagreb 1929.)

191

starim dubrovakim arhivima spomzn1u se imena po Pe

runu kod uglednih dubrovakih patricija, to moe da se tuma

i kako je i kod Dubrovana bio poznat kult Peruna. Tako
mati dubrovakog vlasteli11a zvala Perchuna Sclava, a ena

se

Ze

nobia upana zvala se Perchina.

PERUNIKA.

njen cvijet.

Trgla se i poe ritom cvijee brati.

Kuda ide cvatu perunike vite,
l na trsci niu guste bijele kite,
Izme .a-c. rastu uti sunovrati.
Kad se dign u : ib je procvao pred
njome
Pu t

je

vodi prema humu dalekome

S kojega se die put nebesa plavzh

Dom rtveni

( Vladimir

1 92

Nazor:

IZABRANE

PJESMh

piev,

to PERUNA
slavi.

Zagreb

1961.)

FRANJO LEDi

MITOLOGIJA SLAVENA

TRINAE"TO POGLAVLJ E

G E R OVIT
RATNIKI BOG PLEMENA LJUTI A
I BODRIA

1 93

KULTU RATNIH BOANSTAVA

tovanje ratnih bogova bilo j e uspostavlj eno kod svih

antikih naroda, a naroito se kod starih Grka razvio kult
boga ARESA, kod Rimljana kult MARSA, kod Nordijaca kult
ODINA itd.

Grki bog rata Ares

Danski simbol ratne pCib jede

Nordijski ratni bog

194

Odin

G E R O \' I T
RATNIKI BOG PLEMENA LJUTIA I BODRIA

DREVNI PREI SLAVENA

za svoga postojanja esto
puta su morali P'- Segnuti za orujem u obranu protiv nepri
jatelj a kcj i su :m htjeli nametnuti svoj u vlast. U mnogim
ratnim okrajima Slaveni su junaki obranli svoj e zemlje.
Mnomi i mnog1i j unaoi slavonskih naroda proslavljen su
i u narodnoj p o eziJi sauvan je vjeni spomen na n j ah na
njihova junaka djela. Po mtologij i Slavena i putem pre
daje doznajemo za mnoge dogaaje iz na j davruije prolosti
slavensklih naroda i plemena . Tako nas mitologija, uz mnoga
druga zbivanja up ozn aj e i sa drevnim m i t s kim kultnm <;J a
venskih ratn:h boanstava.
Kod svih s t arih naroda Perzijaca, Asuraca, BabHona, E
g ipta, Grka, RJimljana, tc Nordijaca i Germana postojao je
kult ratnih bogova. Dakle slino ovima, unila su i u sastav
mitologi j e Slavena dva ratna boga. poznati pod imenom
Gerovit i Svantmrid.
-

GER OVIT

Slavenska plemena zapadnih Vonda uspostavila su kult

ratnog boga Gerovrita i podiglli mu hramove u S trelicu i Ra1 95

tari , drevnim vendSJkim gradovima. I spoet ka je bog Gert.l

vit, koj ega su zvali i imenom Jarovit ili Jarila utjelovljavao
proljetnu mladost , snagu i sHu k o j om ivot bukti i zato su
ga slavm u p roljee, jer se u davnim vremenima u mjesecu
oujku slavila Nova godina .
U ono v!'lijeme kod starih Slavena Nova godina ie bila
glavna sveanost boga Jarila, simbola mladog sunca . Otuda
je :i p otekao naziv mlado ljeto , ko'i je i danas vezan za
>> N e vu godinu . Tek kasni j e ie bog Gerovit - JaroVIit pro
glaen od zapadnih Venda za njihovog >>ratnog boga
O drugom ratnom bogu Slavena Svamevidu, ko ; e ga su
slavila plemena Ru janaca i iji je glasovi ti hram s ta j ao u
A rk nnu na otoku Rujani , opis se nalazi na drugom mjestu
ove knjige .
O ratnm bogu Gerovitu pisali su 1>trani lj etopisci, da
je bio mnogo tovan kod zapadnih slavenskih plemena Ven
da i Ljutia i da je imao u Ratari ( u S trelicama ) i u Havol
brijegu svoje hramove. Treba nap omenuti, da je hram u Ra
tari bio samo zajednik!i, jer je 1aj hram bio svetite boga
Svaroia u kojemu se pored ovog1a nala2'li1o i drugih slaver.
sk:ih boanstava poredana u sveti tu. U tom hramu se u
vao i jedan divno 1izraooi tit , kojega se uzimalo iz hrama
i nosilo ispred ratnika na bojite , radi pobjede ven dskih
b oj orvnika nad neprij atelj em.
O sim toga u tom hramu nalazio se i j edan bijeli konj
na kojemu je Gerovit kao ratni bog juriao nebeskim VliSi
nama i strelicama gaao nep rij atel j a. U ekoj i Polab j u
ima spomenika o Gero'VIitu - Jarovitu, gdje j e takoer bio
tovan, o tome svjedoe imena drevne tvre Gerovo, Jaro
slav i sl., a takoer i u imenima Jaromir, Jaroslav it d
o

S pomenu ti Jarov1t - Jarila predstavlJaO je, kao i Gero

vit u ranij e doba rusko boanstvo proljea i p lodnosti , :1.
tek kas.IJiJ je dato mu je ratnika obiljeje. - To je, eto, dru
ga varijanta j ednog te i stog lika s lavenskog boga, kojli po
red svog atributa kao zatitnik etve i p lodnosti , dobiva
i druge simboline dunosti, kao npr. to >>Zeleni Juraj s
maem u ruci ubi ia zmaja, jaui na zelenku

1 96

Jarila su zamiljali da u bijeloj odjei jae na bijelcu

okrunjen cvrijeem <>a snopiem raena klasja u ruci. U Ru
siJi se scveanost u ast Jarila odravala potkraj t ravnja,
kad su dj evoj ke odjevene u bijelo kao i Janil o igrale kolo
po zas,i janim nj ivama. Pjevale su pjesmu:
Jarila, sunce mlaano, Polj i nam sokola sivoga
laganih krila bi>sernih, Da tjera vrana gavrana,
Koj i nam njivu ozob a, koji nam srce okljuva.
Druga se sveanost u ast Jarila odravala u ljetno vrt
jeme. U popodnevne sate sastaj ali bi se mukarci, ene i
djevojke na malu gpzbu, a zatim bi plesali. Pred mrak bi
donijeli na mjesto sveanosti lutku od raene slame, koja
predstavlja mrtva Janila. Uz tualjke ena, otpratili su lut
ku u polje, gdje su je zrukopali, a onda su nastaviH. sa ve
seljem
,

J AROVIT I LADA.

Ustani mlaan boe. stigle ve prve su laste,

Svuda u docu, na humu, meka ve travica raste.
JAROVIT na krilu LADE, vjene rue premaljetne,
Sanja JARO morske drage i poljane neke cvjetne
LADA po ):uzima je ubrala, ovdje travku, undj e cv'jee,
Da j11.11n aka razveseli n ovo zemsko pramaljee
( Vladimir Nazor: MITI I LGENDE - Zagreb 1946 ) .
U razdoblju kad su s e slaven.ska plemena borila za svoj
opstanak i nepreki dno s>tajal1i pod orujem i na bojnim po
ljima, Gerovi,t je popnimio Hk pravog ratnog boanstva. Pri
likom obrane svoj i h nekadanJih podruja zapadni Vendi
su se najvie obraali za pomo ba ovom boanstvu.
197

U l l . i 12 sto l j e 6u u vrijeme neprestanih borbi z i

vot i smrt sa susj ednim germanskim i nordij skim ratni
cima ime ratnog boga Gerovita - Jarovita najee se za
zivala. U tim tekim borbama, stajao ie bog Gerovit kao ju
I1ini bog rata na vrhuncu svoje slave. U plamenom janilu
sunanog zapada - gledali su vendski ratnici kao u tran
su - okloplJenog Gerovita kako juri na ognj enim kolima,
s vHlajuim maem i ubojitim kopljem u ruci.

Prema starom VJerovanJu Venda bHi su to lo'l znac1. I

zaista ovi su ratovi ostavili krvave tragove oliene najveim
nevoljama 1 stradanjima, koje su pretrpjelti Vendi .
Uzalud su reci 1 sveenid. vapii GerovHu za spa.
uzalud su palili rtve u hramovima u Strelicu i Ratari, vemL
<;ki ratnici nisu mogili odoljeti premonoj sili germanskih
zavojevaa.
U to vrijeme Je nestalo vendskog boga rata Geruv1ta.
(a neto kasnije i Svantevida ) , ostale su samo uspomene po
red oskudnih vijesti starih k roiJJiara. I u naoj 'narodno j
preda j i tima uspomena n a drevno boanstvo Gerovita; to ;e
mjesto Gerovo u Gorskom kotaru, a postoji i pjesma 0
bogu Gerovitu i bo:ici Lad:, koj a j e po mi.t skoj pred ai i bi1a
lena Gerovita:
Oruje, La da, mi prui : ma, kacigu, koplje t strijele
Konii mi rie, ma zvei, luk zvecka, tit blistavi.
L'jepa Lada mladom bogu mal; ve pae oko struka, gori,
O rame mu tulac mee, ljem na glavu; ali tita
Dignuti sa trave rosne ne moe j oj enskta ruka.
A bog veli:

Lada, strue bosioka, jelo vita !

Pa tit dignu

Koplje uze. l na konja hitro skoi.

Jurnu . Zaas nes tade ga za vrsima sivih gora.

1 98

G E R OVIT
IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOANSTVA

GEROVIT-JAROVJT. Nai drevni predji imali su i svoje rat

nike
bogove. Ime boga Gerovita spominjalo se s toljeima u
nekadanjim zemljama zapadnih Veneda, gdje se taj bog, poz
nat i pod ime1wm JARILO tt obrani svojih zemalja najvie
slavio. N jegova ratnika obiljeja - luk i strelica u jurinom
stavu -- preds tavljala su
spremnost za obranu, jer njihovi
reci i sveenici misljahu: ako eli narode, mir - onda budi
unapred spreman da se brani.
To je geslo, bilo ubiljeeno u njegovu hramu u S trelicu t
u Ratari. GEROV IT je prvo/Ji tn i bog razbuktanog proljea inae kasniji najotriji i ljuti bog maa i ratne /Juke i buke.
(Dr. Nikola Sui:
Zagreb 1943. )

> HRVATSKA

NARODNA

'v!ITOLOG!JA -

Slavenski bog rata GEROVIT - JAROVIT, kao i rimski

Mars utjelovljavao je u poetku proljetnu mladost, snagu i si
lu. Sli11og je znaaja bio i JAR/LO. Mitska predaja tumai da
je Ja rila bio tovan od vendskih plemena kao pastirski bog,
te kao mnoitelj i za.Wtnik jagnjadi, pored toga su ga slavili
kao boga proljetne radosti i mlade liubavi.
(Dragutin Nemer: Mitska
Zar<reb 1929.)

pnpovijest

o Knezu ZORANU,

Drugi ratni bog JAROVIT

(oznaavajui ga moda kao
strogog gospodara) bio je potzvan u Wollgastu i Havelbergu;
11
muvao se u njegovom hramu jedan tit, kojeg se vadilo
iz hrama za rat, da bi se pobijedilo. Njegove sveanos ti obav
ljane su sa pompom.
(MYTHOLOG TE

SLAVES Librairie

LAROUSSb

- Paris

1963.)

JAR/LO. U narodnoj pjesmi spomm1e se Jurja kao ljub

lJenog
lijepe boice LADE. Taj Jurje nalik je i na Jarila, ru
slco boanstvo proljea. Sve su to samo varijacije jednoga te
istog sunanog lika boga, koji osigurava plodnost, Jarila su
zamiljali da u bijeloj odjei jae na bijelcu, okrunien cvije
em i raenim klasjem u ruci.
(M. Kalman-Rukavina; Dr. Oleg Mandi: SVIJET I
LEGENDAMA - Zagreb 1961.)

t.IVOT

1 99

JARILO ili JAROV IT. Majski sunani lile. Da su nai starr

sveano slavili brak Lade i Jarila, pokazuju jo danas preosta
li p u ki obredi o urevu. On je bog zelenila i cvijea u da
ne, lead je sunce ve nadvladalo LADU, boicu mladosti i lju
bavi, pjeva i dandanas svatovska kolo Lidi LADO!
t Natko Nodilo.
1929.)

STARA

JARILO - GEROVIT

VJERA

SRBI-l I

HRVATA

Zazreh

B og ranog proljea
bog rujnoga neba
bog rumenog zapada
bog bojnog napada
zvahu ga bog mladog rata
bogom orloVIih sokolovih j alta
bogom proljetne oluje
to u plameni oblaci
juria u napad vitlajui kopljima
i kiom sul ica i striJela.

(Boro Pavlovk: [z s pJeva SLAVENSKA LIPA

1960. )

200

Zagreb

FRANJO LEDi

MITOLOGIJA SLAVENA

ETRNAESTO POGLAVLJE

S U E NICE
BOICE KOJE RJEAVAJU
S UDBINU OVJEKA

FL
201

O VJEROVANJU DREVNII-I PREA ll SUDBINU

I SUENICE

Dok su jedni strahovali

za

svo

ju sudbinu i bili u vjeitoJ zab

rinutosti oko postizanja

vBih

ciljeva, dotle su drugi sanjarili

o

vanrednim

njihovu ivotu

dostignuima

i o sretnoj budu

nosti.

Zamisao o ljudskoj sudbini pratila je svi i et od pamti

vijeka. Sv.i su ljudi traili sreu, i mislili - tko se rodi u

sretnoj zvi jezdi, da e mu ljudska srea biti sklona

mu kao

202

IZ

roga teci sve

dobro,

pa i veliko bogatstvo.

i da e

SUENICE
BOICE KOJE RJEAVAJU SUDBINU OVJEKA

Podno st ab la ukraj vode

Stan stanuju suenice
SVARUNOVE slubenice.
Jedna znade, to je brilo,
Druga samo, to e biti,

A trea ma to sad jeste!

SUDBONOSNI

TOK

.lbi

vanja

na

tom

V'jjeiu,

stari su namdi pi1ip isivali osobitdm biima, koje su zami

ljali u suenicama. Drail.i su, da su sve sudhinske niti u

njti h ovim rukama. Onako kako One zbore, tako i biva. Sue
nice pjevaju o pr:olom, sadanjem i budu em vremenu. ta
je i kako je kome us ud usudio takova je i ljudska srea
,

kae narodna poslovica.

Jun1 Slaveni u zamilJali da neka boanstva vladaJ U
ovjekom i da su to tri suenice ili roenice. Drali su da
dvije od njih unose djetetu u kolijevku dobru sreu, a za
treu, kafu, da je namrtena i namrgoena, i podmukla.

Prema bugarskom narodmom vj e rovanju svaki OIVJek

ima tri dohre i tri raJVe oflisnice ( sueruice), kod Hrvata
su bile

tri roenice koje Sreu odvijaju, Slovencima su

tDi sojenice koje sudbu kroje, doim su kod Srba dr ali,

da tri duh a s.ree<< pletu nit1i sudbine.

Kod eha se OIVi duhovi zovu sudiki<<, tj to je dosu.

eno ovjeku, da e t ak o i biti, a kod Rusa su tri dolje<
u koJ ima je inkavn11ran duh zatitnika, al1i koji se kat-kada
poka:zivao neha.tan, i znao <;e <;uprot<;ta.vljaH neemu to se
eljelo.

Narodno vjel'ovanje u Suenice Li Roenice stoji u us

koj vezi s narodnim obriajima i priama koje p otjeu jo
iz pradomovine. Obino se u prii spominju tri Roenice
ili Suence, tI"i sestre lijepe djevojke u brijelo odjeverr1e
Stari slavenskil spomenici zovu ih Roenice, Roanice (od
rijei .rod-it!i) ili. pak Suenice. esi ih zovu Sudiki, Srbi
Srea, Primorca Sciica, Rusi Dolja, Bugari Orisnica (koja
rjeava). Hrvatikajkavc i i Slovenci imaju svoje Rojenice ili
Sojenice, Slavonci opet svoje U sude i. Sudije, a u isto6noj
Srbiji Suaje.

laJko stari Slavem msu znali za sudbinu koJa upravlja

ivotom ljudi., OIIli zrnaju za bia koja su nazona kod roe
nja i pritom odreuju sudbu ovjeka Po vjerovanju starih
Slavena, Itri sueruce, kroz tri noi redom dolaze k novo
roenom djetetu, da mu odrede sudbinu. Narod ih je zami
lj:m kao t'ri. prijazne ene u bi,jeloj odjei, koje stanu krraj
glave djeteta i dogovaraju se; ali kako one mogJU nauditi nO
voroene,t u i porodi..lj,i ukuani sru na sto za njih postavlja
li kruh, maslo, sir, med d. vino da ih umilostive. Taj obi
aj je uzeo velliki zamah, pa je u Rusiji u 12 stoljeu bilo
zabranjeno postavlja:ti hranu za njih.

204

livo je bilo vjerovanJe u Su eni ce u Evropi cijeloj. Su

enice i Roenice su enska boa nska bia, koja su ve
oma nalik na grke Moire, latinske Parcae i nordijske
>>Nomdr Kao to su Slaveni imal i tri Suenice, Rusi tri
Roanice illi Dol;e, Grci su imali tri Moire (Kloto, La.kes:s,
Atropos), Rimliani Tri::t fata a nord1ki narodi tri Norne.
Potvrc'teno je da su u Rmiii tovali boanstva vezana za
roenje i usud oviel<a, pod imenom ROD i R02ANICA<<
Neki spomenicr spominju i posebne svetkovine, koje su
pratile roenje i na kojima se prizivaju Rod i Roarn
. ce u
korist no vorc eneta nudei im hrane. Govorilo se o l'>tO
nim Slavenima kako su poeh da prinose i rtve boanstvL
ma starih predak a Rod-u i Roanici.
- - -

Najmilije mjesto u s u d a bila su polumrana, zadim

ljena kuna ognjita. Ovdje, pri plamteoj vatri spustile bi
se kroz dimnjak tri enske pojave i nadvile nad nekim od
mlaih lanova obitelji, kojima su gatale budunost i prori
cale dobru ili zlu sudbinu. Davni prei zamiljali su, da sud
binu ljudima dijele suenice i sudike.

Fl
205

--

SUENICE
IZVORNA IZVJE!;;A- DOKUMENTACIJE- SVJEDOANSTVA

u Evropi cijeloj, uno vd dunu

Jedno bie zsto zaJedniko
va ljudske sudbine, najbolje je potvreno kod Rusa, i kod Hr
vata i Slovenaca. To su za Rusiju: ROD i ROtANICA, za Hrvu
te Roenica. To su boanstva vezana za roenje ovjeka. Kako su Slaveni pozdravljali idole (bogove) u 11. i 12. stoljeu,
govorilo se o I stonim Slavenima; oni su .tavie poel t aa pn
nose rtve Rodu i Roanici, koje su drali "a boanstva starih
predaka.
(Libraine LAROUSSE: MYTHOLOGIE SLAVES
Paris 19!S1. J

SUENICE po narodnom VJerovm1JU demonske

da tumaraju po svijetu i da sude enama.
(Marijan Filzpovi: ABC LEKSIKON
Zagreb 1961.)

ene ouene

OSNOVNOG ZNANJA -

Vjera u sudbinu i SUENICE. Da je sudbina neizbjeivo

opredijeljenje svega onoga to se u ovom svemiru dogaa, a
napose da je odmjerena ili srea ili nesrea, koju je bog o
vjeku vpredijelio, samo je poganski nazor, koji polazi s nez
nanja bojeg i ovjejega bia. Ideja (zamiao)
o sudbini
je zasaena u narodu i stoga tolike bajke o suenicah.
(Ivan
Radeti:
PREGLED
HRVATSKE
KNJitEVNOSTI - Senj 1879.)

TRADICIONALNE

TRI SUENICE. Tri su vile Suenice

tri sudbiriske gatalice
u ruci im sudbe koprene
11ad novoroenem raspletene
Put sudbine gataju 1:ile
sve godine to sl! bile
sve trenutke to sad jesu
zt: budunost sve iznesu
Vidovite Szu1enice
sve itaju iz zjenice
kako komu spletu niti
onako ie mu i biti.
(Boro Pavlovi: Iz ciklusa SLAV E NSKA LIPA
Zagreb 1960.)

206

SUENICE ILl ROENICE

I ako stari Slaveni nisu znali za sudbinu, koja upravlja ivo
tom ljudi oni znaju za lica, koja su nazof.na kod roenja i pri
tom odreuju sudbu ovjeka. Stari slave11ski spomenici zovu ih
ROENICE, ROANICE (od rijei roditi) ili SUENICE, a spo
minju i osobite svetkovine, na kojima se prizivaju ROD, i RD
tANICE u korist novoroeneta nudei im hrane, osobito hlje
ba, sira i meda.
(Dr. David Bogdanovi: IZABRANE .VARODNE PRIPOVIJETKE
HRVATSKE I SRPSKE - Zagreb 1925.)

Narodno vjerovanje stoji u uskoj vezi

narodnim obiajt

ma. Ono se ogleda u narodnim pripovijetkama

narodnom poezijom. Vjerovanje u vile, vjetice,
jo

iz pradomovine. P ored

roenice,

vila vjeruje narod

i vezano je s
vukodlake
u

j1

>uenice ilt

koje djetetu ve kod rodenja kroje stulbinu i sreu

- Po narodnom vjerovanju ne treba suditi niski stupanj pro

svjete naroda, jer to je napokon stvarala ljudska mata, to je
mitologija, a svoju

mitologiju imali su

i narodi na

najviem

stupnju kulture.

(Vid

Balenovi: NARODOZNANSTVO - Zagreb 1941.)

Pored ostalih obiaja, u vezi

vjerovanja u tri vile suenice

ili roenic koje nad kalijev/com odreUJU udes novoroenadi,

-

za stare Slavene, zna se da su djeci rezali kosu kao rtvu ro

enicama.
(Joa Horvac: KULTURA HRVATA KROZ 1000 GODINA - Za
greb 1940.)

Do vile idu na prvo mJeSto u muologiji Slavena Suenzce

ili Roenice

Najobinije uzimlje pria tri roenice ili sueni

ce, tri sestre lijepe dJevojke u bijelo odjevene. Cim se dijete

rodi dou k
(Tadt

njemu i sude.

Smiiklas: POVIJEST HRVATSKA - Zagreb 1882).

Stari su Slavenz V}erovalz z u razline aufzove t vile kao t

drugi pogani, samo to im nadijevaju slavenska imena. Slaveni
su takoder vjerovali u tri vile SUENICE ili ROENICE, koje
nad kolijevkom odreuju udes novoroenadi.
(Dr. Ante Mesner-Spori: !JUDI

l PRIRODA - Zagreb 1926.)

207

Za sudbinu .Tuni Slaveni nisu znali, ali su ipak vjerovali, da

neka boanstva vladaju ovjekom; to su bile suenice ili roe
nice. Dua je ovjekova bila po njihovu vjerovanju besmrtna,
a zvali su je nav; ona po tjelesnoj smrti pokojnikovoj nastav
lja u raju onakav ivot, u kakovu se nalazio ovjek, kad je pro
mijenio sviietom.
(Ferdo Sii: PREGLED POVIJESTI HRVATSKOGA
- Zagreb 1920.)

NARODA

Tri su vile ROENICE ili SUENICE, koje prilaze nmoro

enom djetetu u kolijevci i dijele udes (udbinu).
(Dragutin Si/er: POVIJEST HRVATA: SRBA i SLOVENACA Zagreb 1926.)

ivo je bilo vjerovanje u suemce. Stari slavenski sponu

nici zovu ih Roanice, Roenice (od rijei rod-iti) ili pak Sue
nice. Hrvati-kajkavci i Sloveni imaju svoje Roenice i Sojenice.
- Suenice, Roenice ili Rojenice su enska boanska bia, ko
ia su veoma nalik rta grke "lvfoirai<<, latinske Parcao<<
nor
dijske Nornir<< .
(Dr. Nikola Sui: HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA - Za
greb 1943.)

SUENICE,
(roenice, narenice), po starom slavenskom
vjerovanju tri vile, koje tri noi za redom dolaze k novoroe
nom djetetu, da mu odrede sudbinu, a osobito dan smrti. Na
rod ih zamiljao kao tri prijazne starice u bijelo obuene, koje
stanu kraj glave djetetu i dogovaraju se; ali kako one mogu nahu
diti novoroenetu i porodi/ji ukuani su na sto za njih postav
ljali kruh, maslo, vino itd. da ih umilostive. Suenice se spo
minju u narodnim priama i pjesmama; sline mitove imaju i
drugi indoevropski narodi
(OPCA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA - Za
greb 1963.)

208

FRANJO LEDi

MITOLOGIJA SLAVENA

PETNAESTO POGLAVLJE

SLAVA
BOICA ASTI, JUNASTV A, SLAVE
l POBJEDE

209

B02ICE KOJE DODJELJUJU RATNU SRECU

Svi ratniki narodi za starog vijeka podravali su kulto
ve prema boicama koje pomau kod ratnikih podviga i
koje dodjeljuju ratnu sTeu.

VIKTORIJA RIMSKA B02ICA RATNE POBJEDE

Meu ovima najpoznatije su boice pobjede i slave: gr

ka NIKA i rimska VIKTORIJA. Po pn1mjeru na ratne kul
tove drugih naroda. i stari su Slaveni uspostavili slavljenje
junakih bojovnika u simbolinom liku boice pobjede
SLAVE.
210

SLAVA
BOICA ASTI JUNATVA SLAVE l POBJEDE

HRABROST I JUNATVO vaiLi su oduvijek kod Slave

na kao najsvjetlija ljudska vrlina. U svakom bojnom poho
du istiu se hrabrost i junatvo i svaka je pobjeda ovjena
na vijencem slave. Glas o pobjedi proletio je preko gora i
dolina uznosei i slavei pobjednika. Obilje,ja junatva i
pobjede jesu: tit, oruje, luk, strijele, koplje i ma, a slave
- vi,ienac i grane lovora, cvijee i granice dubova lia.
Zahvaljujui narodnoj predaji i starinskim junakim
pjesmama, kao i gu;slarima koji su ih pjevanjem razglasili,
sabrano je bogato epsko blago o p odvizima junaka iZ raz
nih epoha prolosti nadh i ostalih slavenskih naroda.
Obiljeje slavlja junatva i pobjede u mitologiji Slave
na utjelovljeno je u liku slavenske boice SLAVE koja pred.
stavlja olienje b ojne smjelosti, junatva, asti, pobjede i
slave. Iz drevne p'redaje i junakih pjesama saznali smo
kako su i bojevne vile kao posestrime hrlile u pomo vrlim
junacima i sokolile ih da ustraju u borbi do pobjede.

211

Boica Slava, kao i vile bojovnice- one proriu, bodre i

prednjae, te su prve na razbojitu, a opjevane su u bezbroj
junakih pjesama od narodnih guslara.
Spustila se boginji<.:a Slava,
Iznad polja bojnoga krvava.
Kad boj planu, vila
Doletjela s bojnim poklicima.
Rukom, bijelcu grivu zahvatila,
A u desnoj koplje uzdignula.
Vila srre, gdje borba najljua,
Bojna koplja - najvia, najgua.
Jo su kod starih Slavena, u znaku vjekoih borba za
svoj opstanak postojala i ratnika boanstva od kojih su
nam poznati GEROVIT ratni bog u zapadnih Venda i bog
sunca i rata SVANTE VID kod plemena Rujana. I ratna su
boanstva simboliki predstavljala pomagae kod bajov
nih pothvata.
Po sretnom rshodu boJovnog okraja i pobjede nad pro
tivnLkom slijedilo je slavljenje pobjednika, sa svim asti
ma i prizmanjima u znak zahvalnosti domovine svojim ju
nakim bojovnicima.

212

Sauvan je spCi111en na mnoge junake podvige drevnih

predaka, kako
na s na Jugu.

Sjevt:rnih i Zapadnih Slavena, tako i kod

O tome svjedoe i pisani .pomenici, kao i pje5:

me sauvane predajom n aih pjevaa i guslara.

Ulm
o ak iz pjesme Ka!ia-Mi<oia
Janku:

o junaku Sibinjanin

Murat care vojsku sakupio

Na Sibinjan-Janka udanio
Da osvoji cijelu Ungariju,
Slav oniju, Liku i Krbavu.
Al je Janko Turke pobijediv
Do Jedrena grada bijeloga,
Mnoge pae i mladi veziri
Bojak bie s vojvodom Jankom,
Ali svoje pogubie glave

Pod biielim gradom B iogradom.

SIBINJANIN JANKO
pobiJedio Turke 1442
obranio Beograd s
Ivanom Kapis,tranom
god. 1454.
213

.- ?:;:.
=-
-=..::

=--- -

-=--=-

: --
".._.

"....

-:J
-:-=
-

ZA STAROG ZEMANA

214

--.....::.-

::::;-=-.
=-_.....,_.

-==
-

LJUTIH MEGDANA

Ulomci iz narodne pjesme:

SIN BANA ZAKARICA NIKO, OSVE UJE OCA I BRACU

Zar junatva veega bijae,

Neg poini mlad Zakari Niko
Tek mu bie petnaest godina
Kad uzjaha konja od mejdana.
Ode kuli od J anok<a Vuka.
Da osveti smrt babe i brae
to im Vue lisjekao glave.
Al je Vue momku besidio
Zar si doo da t' otsiem glavu?
Al veli mu mali Zakariu,
>>Ajde, Vue, na mejdan junaki,
Da vidimo tko je junak bolji.
Tad se Vue opravio Lipo,
p,a prihvati vranca od mejdana,
Kad dojdoe na mejdan junaki
Vue viknu: ,,zavod konja mali!
Mlad Zakari zavede donna,
Al im Vue dilit ispustio
Klee dorat na oba kolina,
A Zakari buzdovan zamahnu,
Vuka koplje na troje polomi.
Kad Vuk vidje, da je mali juil!ak
On pobie natrag na vraniu,
A za njime malen Zakariu.
Postie ga Ispred vrata kule,

I sabljom ga rastavi od svijeta.

- Tko zlo ini,

jo gore tdolivi,

Tako bie po pravdi sueno.-

215

Ulomak iz Kaieve pjesme:

Kad to vidi Zrinovi Nikola,
Da mu vujska <:koro izginula
Druini je svojoj besidio
- Turci nami barut zapalie,
Svu zairu u lagum digoe;

Od ivoga ognja izgorismo,

Obranit se Turkom ne moemo,
Da viteko dilo uinimo.
Otvorimo od katela vrata,
Ter na sablje doekajmo Turke.

NIKOLA UBi-ZRINJSKI

ban hrvatski, vitez sigetski pro

slavdo se junakom smru god.
1566.

216

--

Kad poinj-e ku:lt slavlja u tim asovima dolazi bo2lica

Slava sa granicama hrasta i l ovorovim vijencem i kao u
zanosu kruni pobjednirka Otuda dolazi zraz lovorom o
vjena-uri jUJnaci i pobjednici . Zaslugom boice Slave pobje
dnicima se podiu zelenilom okieni s tupovi ri lukovi po
bjede, zvand. po slavlju - slavodobitni junaci, kojima na
rod kMe i dov:i,kuie zanosno pohvale i poklike divljenja.
,

Divna boica Slava utjelovljena je kao boanstvo bojne

smjelosti, ast, pobjede i slave na ovom svijetu, kao i
preko groba, gdje ona doekuje i slavi j unake koji pogiboe
na polju asti, i gosti ih medovinom, ovjenava vjencem
slave. Starom slavom uzdignuta bo7.ica Slava je ona koja
zapisuje u vjenu knjigu imena pobjedonosnih bojovnika i
koja podie spomeni,ke slavom ovjena,nJm junacima a
takoc1er izg-rac1uje i Spomen Domo'Ve junaka
,

217

Svaki Dom slave i Dom j unaka pun je sjajnih dvorana

u kojima su poredani spomen1oi najzaslunijih narodnih
junaka Na elu stoji 1i kip boice Slave, ona tu doekujt>
po izbor jnnake ,koj.i su premilnuli i stekli slavu pobjede
Tu u krugu bojnih vila bodca Slava prua pobjednicima
vjenu slavu i kiti lh lovor vijencima.
U mjetm ci obUkovae boicu Slavu kao stasitu 1 divmu
divu kako s vijencem slave !kruni junakog pobjedlllrl.ka. Drugi pnikuju boginju s uzdignutim maem u ruci i kri
latim ilaem, koji se propeo u vis. U tom stavu Slava oz
na uj e pobjedu i slavu. U krilatom konju oblikovana je
snaga i sila, a vlaSit u maou
,

218

SLAVA
IZVORNA IZVJECA- DOKUMENTACIJE-SVJEDOANSTVA

SLAVA je boica bojne smjelosti, asti, slave i pobjede. L

njezinom imenu je silllboliki omaen i njezin znaaj, jer SLA
VA utjelovljuje ponos, nadmonost, ast, slavlje i kult pobjede
- na ovom i prekogrobnom svijetu. Umjetnici je oblikovae kao
krilatu i stasitu divu kako hrli s maem u ruci na elu ratnika,
Drugi je prikazuju kao ozbiljnu, divnu boicu sa hrastovom
granicom u desnici i lovorovim vijencem u ljevici, kojom kru
ni pobjedonos11og ratnika. Tad je ona lovorom ovjenana SLAVA.
(Dr. Nikola Sui: HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA
greb 1943.)

Za

SLAVA boica ju11atva i pob j ede

SLAVA boginja mrtvih junaka
plete na odar prekrasne vijence
od lia i grana hrasta i lovora.
S velima prekriva slomljeni ma
i titove srebrene i koplja ubojna . .
A onda vodi umrle junake
preko dalekih voda u neznan kraj
Nekud pred prijestol Svevida boga
U Dom Junaka, vjeni im zaviaj.

(Boro Pavlovi: Iz ciklusa SLAVENSKA LIPA

Zagreb

1960.)

Prema svjedoanstvu starog pisca Sabelika, koji je pro

veo tri godine kod Poljaka i u svojoj knj,izi ENEADA X.
(Knjiga S) spominje za Slavene, da su vrlo ljubazni prema
strancima i da im iskazuju veliku uslunost U daljnim po
dacima i Sabelik, i drugi stani krrornicisti (Isidor i Pavao a
kon), navode da su Slaveni stekli mnogo pobjeda nad lju
tim neprijateljima, svojom hrabrou, te da rn u ratnoj sla
vi, Slaveni ne zaostaju ni za jednim narodom.

Vinko Pri bojevi : O PORIJE KLU I ZGODAMA LAVENA

Zagreb 1951.
Izdanje

Jugoslavenske

akademije

znanusti

umjetnosti.

219

Iz Kaieva predgovora u svojoj knjizi Razgovor ugod

m naroda slovinskoga.

... neka se sadanji i posljednji vitezovi mogu ogledati

kano u zrcalo u hrabrenita vojevanja i glac:l)vita jwatva
svoiih dida i ukundida da ih slobodno i veselo mogu nasH
dovati i s neprijateljem boj biti. Druga pak svrha moga tru
da jest: da se slavna 1mena vitezova i glasovitih junaka mo

gu za puno vikova na witu D!drati, titi i njihova junatva

spominjati; jer to se u tampanim knjigama nahodi, to se
ne izgubi i ne zaboravi.
(Andrija Kai-Mioi:

1759. god.)

220

PISMAR ICA

tiskana u Mlecima

POGOVOR
Nema sumnje da je za LSpltivanje samosvijesti i samovrijednostt
jednoga naroda odluna isto tako njegova podsvijest, kao i svijest, a
pogotovo ono zajedniko podruje nagona, pamenja i uma u kojoi
c;e isprepliu pojedmacno <i ope u zajedniko.
Zato je i pitanje praslavenske, ili ako hoete slavenske pretkran
ske religije zanimljivo

vano, tim vie to je malo ispitano i jo ma

nje poznato. - To zanemarivanje ima dakako svoje posebne uzroke,

- ali to ie naivanitje - moglo ie uroditi nepriiatnim i tetntim po
sljedicama.
Tko su ,dakle ta stara boanstva to su napucivala krosnje slaven
kih lipa i gajeve slavenskih dubrava, to su se vila nad v relima i krila
u maglama?
Na ta pitanja nije Iako odgovoni1li, budui da je ostao razmjerno
malen broj kako pismenih izvornih isprava, tako i svjedoanstava iz
stranih vrela.- A kako je k torne podruje na kome se zaela matina
slavenska misao, tamo oko tromee Poljske, Ukrajine i Slovake bilo pogodno za gradnju svetita li kipova - ali iz

d r v e t a. Ono je

dakle bilo upravo odabrano da izgori m sagnjije, nestane u vatri ih

vodi.
Otuda tako malen - razmjerno malen

prema

koliini i raspro

stranjenostd slavenskiih naselja - od RuJana pa sve do Soluna - broj

nalaza kipova i svetita slavenskih boanstava. - Zapravo i ne tako
neznatan, kako je postojalo i malo zanimanja za njega.
Da je otprilike tako nekako moglo biti svjedoe nam malobrojni
primjeri sauvanri.h

spomenika, koji su tijekom vremena

isplovild

iz

rijeka ,j jezera u koje su baeni ili do kojih je 1doprla voda.

Pa neka i sada bar zaas izrone pred nas ti bogovi i boice nadb
dalekih prea - u ijem stvaranju je sudjelovala iroka, topla i sve
strana slavenska dua

B. P.

VANA OBAVIJEST ITAOCIMA

Izdanje knjievnog jCljela o mitologiji Slavena izlazi u
dvije knjige, prva, - to je ova ovdje.

DRUGA KNJIGA
MITOLOGIJE SLAVENA

predana je u tisak, i sadrati e, u daljnjih petnaest po

glavlja (16-30), izvjea o <;]ijede6im slavenskim kultovima
i boanstvima:
o kucnom duhu Domovoju. o Bijelbogu i Crnobogu, o bo
ginji zime i smrti Morani, o astralnim boicama Danici i
Zori, o kultu drvea, o glasovitom arkunskom :"vetdtu na
otoku Rujani, o etveroglavom bogu Sunca Svantevidu, o
nalazu ogromnog kipa boga Swjatowita, o ekom buohu
Paromu, o tragediji starih bogova, o hramu na Sprev1, o
einskom Triglavu. o propa<;ti arkunskog hrama, o tisu
ljetnom kultu protjerivanJa 2ame, itd.
Tekstovi su popraeni mnogobrojnim likovnim prilozi
ma, uz autentine ;dokumentacije i svjedoanstva.

Pnimjer likovne opreme u drugoj knjizi

MITOLOG IJE SLAVENA

. . .

Kip ein
skog boga
Srednjovjekovni

SCECIN

UMOLJAVA SE
iTAOCE
knjige, kao i o

ove

stale linteresente koji

ele

naruiti

drugu

knjigu
MITOLOGIJE
SLAVENA,
da

putem

pote

do

stave svoju narudbu

na adresu autora, ka
ko bi im se osigurala
isporuka

knjige

na

kon izlaska iz tampe.

FRANJO LEDIC
ZAGREB
Miljacka 44a

TRIGLAVA

DRUGU KNJIGU

MITOLOGIJE LAVE A
POSVEUJEM

USPOMENI
NAJSTARIJIH SLAVENSKIH LJETO PISACA

KUZME I NESTORA
STVARAOCA
HISTORIJE KRALJEVSTVA EKOG I STARORUSKOG LJETOPISA
IZ 105 1 . GOD

IZ 1 1 00. GOD.

Bez njihovih kronika iz predmilenijskog doba, nebi mogla m ova knJiga

ispuniti svoju namjenu o pradavnim zbivanjima koje smo upoznali putem
napisa KUZME i NESTORA, a u koj ima su ovj ekovjeena, i povjesno
posvjedoena zbivanja o kultovima i vj erovanjima u drevnih slavenskih
predaka.
F. L.