UINCI SUSTAVNE TERAPIJE

Igor Aurer
1.UVOD
Osnovni uinak sustavne terapije zloudnih bolesti je unitavanje tumorskih stanica. No
bioloke razlike izmeu tumorskih i normalnih stanica su razmjerno male, a rak je potencijalno
smrtonosna bolest. Zbog toga lijekovi, koji se koriste za sustavno lijeenje zloudnih bolesti,
pogotovo citostatici, esto imaju velik broj poprilino tekih nuspojava koje ne bi bile
prihvatljive niti u jednoj drugoj skupini lijekova. Predmet ovog poglavlja su takvi neeljeni
uinci sustavne terapije.
Lijekovi, koji se koriste u sustavnoj terapiji zloudnih bolesti, mogu se prema
mehanizmu djelovanja podijeliti na nekoliko skupina (Tablica 1). Najee se koriste citostatici, a
oni imaju najvie i najtee nuspojave. Veina citostatika jae djeluje na stanice koje se dijele.
Zbog toga se i nuspojave najee javljaju na organskim sustavima ije se stanice brzo dijele,
prvenstveno hematopoetskom i probavnom te na zametnom epitelu. Uz to velik broj citostatika
uzrokuje muninu i povraanje te opadanje kose. Osim nuspojava uzrokovanih mehanizmom
djelovanja kemoterapije, postoje i nuspojave koje su karakteristine za pojedine skupine lijekove
i pojedine lijekove. Potonje su esto neoekivane i ne mogu se jednostavno objasniti poznatim,
odnosno pretpostavljenim mehanizmima djelovanja lijeka. Sustavni uinci tzv. ciljane
protutumorske terapije na tkiva ije se stanice brzo dijele su obino, ali ne uvijek, manje izraeni
nego uinci kemoterapije, no njihove ostale nuspojave su podjednako raznolike i naizgled
nepovezane s pretpostavljenim mehanizmom djelovanja kao i nuspojave citostatika.
Neeljeni uinci sustavne terapije razlikuju se i po vremenu javljanja. Neke nuspojave
nastaju odmah, neke nakon nekoliko sati ili dana, a neke tek nakon nekoliko godina. Teina
nuspojava klasificira se prema Common Toxicity Criteria (CTC) tablici. Aktualna inaica ove
klasifikacije moe se nai na mrenoj stranici Nacionalnog insituta za zdravlje SAD (National
Institute for Health NIH): http://evs.nci.nih.gov/ftp1/CTCAE
TABLICA 1 Podjela sustavne protutumorske terapije
KEMOTERAPIJA (CITOSTATICI)
Alkilirajue tvari: ciklofosfamid, ifosfamid, klorambucil, bleomicin, lomustin, karmustin
Antimetaboliti: citarabin, gemcitabin, metotreksat, fluorouracil, fludarabin
Inhibitori topoizomeraze: I: irinotekan, topotekan; II: etopozid, tenipozid
Interkalatori: Antraciklini i antracendioni: doksorubicin, epirubicin, mitoksantron; Pripravci
platine: cisplatina, karboplatina, oksaliplatina
Inhibitori funkcije tubula: Vinka alkaloidi: vinkristin, vinblastin; Taksani: docetaksel, paklitaksel
Ostali citostatici: hidroksiurea, asparaginaza
CILJANA TERAPIJA
Hormonski aktivne tvari: glukokortikoidi, antiestrogeni, estrogeni, gestageni, antiandrogeni
Diferencijacijske tvari: tretinoin
Citotksina monoklonska protutijela: Nekonjugirana: rituksimab, trastuzumab, alemtuzumab;
Konjugirana: ibritumomab, tositumomab
Antiangiogeni lijekovi: bevacizumab, sorafenib, sunitinib
Imunomodulatori: talidomid, lenalidomid, interferon-alfa

Inhibitori protein-kinaza: imatinib, dasatinib, nilotinib, erlotinib

Ovaj popis nije sveobuhvatan, ni to se mehanizma djelovanja tie (pogotovo ciljane terapije) niti
to se tie nabrojanih pripravaka. Isto tako, pojedini lijekovi mogu imati vie od jednog
mehanizma djelovanja.
2.AKUTNE I SUBAKUTNE NUSPOJAVE SUSTAVNE PROTUTUMORSKE TERAPIJE
Patogeneza, dijagnostika, prevencija i lijeenje ovih nuspojava je detaljnije opisana u
odgovarajuim poglavljima.
2.1.Munina i povraanje
Munina i povraanje spadaju u najee nuspojave citostatske terapije. Radi se o
filogenetski uvjetovanim reakcijama koji omoguuju ivotinji da iz tijela izbaci tetnu hranu.
Posredovane su vagusom i centrima u meduli oblongati i ponsu. Prema vremenu nastanka dijele
se na ekspektativnu, akutnu i kasnu. Protutumorski protokoli se prema jaini munine i
povraanja dijele na neemetogene, slabo, srednje i jako emetogene. Profilaksa je uinkovitija od
lijeenja. Osnovni lijekovi koji se koriste u profilaksi i lijeenju akutne i kasne munine su
antagonisti serotonina, glukokortikoidi i metoklopramid, a u zadnje vrijeme se uz jako emetogenu
terapiju daje i aprepitant. Za lijeenje ekspektativne munine koriste se benzodiazepini i slini
lijekovi.
2.2.Infuzijske reakcije, sindrom otputanja citokina i alergijske reakcije
Infuzijske reakcije se najee javljaju pri primjeni velikih proteinskih molekula, poput
monoklonskih protutijela. Karakterizirane su pojavom zimice, vruice i opeg upalnog sindroma.
Mogu se sprijeiti davanjem antipiretika i antihistaminika, a u teim sluajevima i
glukokortikoida. Razlikuju se od alergijskih reakcija jer su nespecifine i opetovanim izlaganjem
lijeku ne dolazi do pogoranja reakcije, naprotiv esto s vremenom reakcije slabe. Ponekad se
infuzijske reakcije mogu znaajno smanjiti ili izbjei promjenom naina davanja lijeka. Tako je,
na primjer, intravenska primjena interleukina-2 ili alemtuzumaba, redovito praena izraenim
infuzijskim reakcijama, dok se uz subkutanu primjenu takve reakcije javljaju vrlo rijetko.
U bolesnika s velikim brojem malignih B limfocita u cirkulaciji se nakon primjene
lijekova poput rituksimaba, monoklonskog protutijela usmjerenog protiv CD20 antigena, moe
rijetko javiti sindrom otputanja citokina. Ovaj sindrom nastaje zbog naglog raspada velikog
broja limfocita uslijed ega u cirkulaciji naglo poraste koncentracija upalnih citokina.
Karakteriziran je zaduhom, pojavom plunih infiltrata, vruicom i padom tlaka. Stanje moe
progredirati do respiratorne insuficijencije i oka, a moe zavriti smru bolesnika. U profilaksi i
lijeenju se primjenjuju glukokortikoidi i antihistaminici te simptomatska terapija
(bronhodilatatori, infuzije). U teim sluajevima moe biti potrebna hospitalizacija u jedinici
intenzivne skrbi uz respiratornu i cirkulatornu podrku.
Alergijske reakcije se mogu javiti pri primjeni bilo kojeg lijeka pa tako i pri primjeni
protutumorskih lijekova. Ipak, ee su pri primjeni proteina dobivenih iz stanica drugih vrsta
ivih bia. U tu skupinu lijekova pripada citostatik asparaginaza koji se koristi u lijeenju akutne
limfoblastine leukemije, a dobiva se iz E. coli te monoklonska protutijela koja nisu posve
humanizirana poput rituksimaba. Lijeenje alergijskih reakcija se provodi antihistaminicima,

glukokortikoidima te, u teim sluajevima, adrenalinom, bronhodilatatorima i nadoknadom

cirkulirajueg volumena kako je uobiajeno. U lakim sluajevima se moe, kada je to kliniki
indicirano, pokuati ponovna primjena lijeka uz profilaksu alergije antihistaminikom i
glukokortikoidom dok je u teim sluajevima potrebno trajno izbjegavati lijek koji je reakciju
izazvao.
2.3.Metabolike i endokrinoloke komplikacije
Lijeenje uznapredovalih kemosenzitivnih tumora moe dovesti do sindroma lize tumora:
hiperuricemija, hiperkalemije, hiperfosfatemije, hipokalcemije i akutnog zatajenja bubrega.
Profilaksa ovog stanja provodi se primjenom alopurinola, hiperhidracijom i alkalinizacijom urina.
Hormonski aktivne tvari izazivaju uinke tipine za odgovarajuu vrstu hormona. Tako
antiestrogeni mogu izazvati valunge, antiandrogeni ginekomastiju, a glukokortikoidi inzulin
ovisni diabetes mellitus.
2.4.Hematoloke nuspojave i infekcije
Velika veina citostatika su hematotoksini. U rijetke iznimke spadaju vinkristin, lasparaginaza i donekle bleomicin. Najea hematoloka nuspojava je granulocitopenija (to
poveava rizik infekcija), potom anemija (koja moe biti uzrokovana i tumorom), dok je
trombocitopenija najrjea. Stoga je tijekom kemoterapije potrebno kontrolirati krvnu sliku i
kemoterapiju odgoditi ili smanjiti dozu lijekova ako se jave znaajna neutropenija ili
trombocitopenija. Da bi se sprijeila ili skratila neutropenija, moe se profilaktiki primjeniti
granulocitni imbenik rasta (G-CSFa). Neki kemoterapijski protokoli se bez profilaktike
primjene G-CSFa niti ne mogu primjenjivati u planiranom intervalu. Anemiju se moe korigirati
transfuzijama eritrocita ili eritropoetinom, a trombocitopeniju transfuzijama koncentrata
trombocita.
Limfocitopenija se takoer javlja esto tijekom lijeenja sustavnom protutumorskom
terapijom, no rijetko je kliniki znaajna. Teki poremeaji T limfocitnog sustava javljaju se pri
primjeni alemtuzumaba, monoklonskog protutijela usmjerenog protiv CD52 antigena, koji se
koristi za lijeenje kronine limfocitne leukemije i T-limfoproliferativnih bolesti te nakon
transplantacije alogeninih matinih krvotvornih stanica. Zbog tekog poremeaja staninog
imuniteta ti bolesnici imaju sklonost infekcijama slinih onima koje se javljaju u bolesnika sa
SID-om: Pneumocystis ierovecii pneumonija, sustavne CMV i gljivine infekcije, a ee su i
uobiajene zarazne bolesti te tuberkuloza. Zbog toga se u tih bolesnika profilaktiki primjenjuju
lijekovi poput kotrimoksazola, flukonazola i aciklovira. Neto blai poremeaji T-staninog
imuniteta se javljaju pri lijeenju purinskim analozima, poput fludarabina. Zbog toga neki autori
preporuuju da se i kod bolesnika lijeenih polikemoterapijom koja ukljuuje fludarabin ili sline
lijekove, primjenjuje navedena antimikrobna profilaksa.
Hipogamaglobulinemija se javlja nakon nekoliko mjeseci lijeenja lijekovima koji
oteuju B-limfocitnu lozu, no moe se javiti i ranije kao posljedica tumorske bolesti. To se
posebno esto dogaa kod bolesnika s kroninim limfoproliferativnim bolestima lijeenih
rituksimabom, monoklonskim protutijelom usmjerenim protiv CD20 antigena. Bolesnici s
hipogamaglobulinemijom imaju povean rizik bakterijskih infekcija respiratornog trakta i sepse.
Profilaktikim transfuzijama intravenskih imunoglobulina moe se korigirati
hipogamaglobulinemija i smanjiti uestalost infektivnih komplikacija.

U imunokompromitiranih bolesnika s tumorom, pogotovo ako su granulocitopenini,

infekcija i vruica nepoznatog uzroka su hitna stanja jer se u roku od nekoliko sati moe razviti
septiki ok.
2.5.Poremeaji zgruavanja krvi
Raspad tumorskih stanica moe dovesti do ili pogorati ve postojei sindrom
diseminirane intravaskularne koagulacije (DIK). DIK se moe javiti u skoro svih vrsta zloudnih
tumora, ea je i izraenija u diseminiranim bolestima. Redovito se javlja u akutnoj
promijelocitnoj leukemiji. DIK nastaje zbog otputanja prokoagulantnih tvari u cirkulaciju,
kliniki je karakterizirana zatajenjem razliitih organa (zbog mikroembolizama) i sklonou
krvarenju, a laboratorijski produenjem globalnih koagulacijskih vremena (PV, APTV), padom
koncentracije fibrinogena i broja trombocita te pojavom razrgadnih produkata fibrinogena u krvi.
L-asparaginaza smanjuje sintezu koagulacijskih i antikoagulacijskih faktora uslijed ega
se javljaju tromboze, a rjee i krvarenja. Zbog toga se pri duoj primjeni asparaginaze treba
pratiti globalni koagulogram i aktivnost antitrombina-III te po potrebi dodavati infuzije
aminokiselina, transfuzije svjee smrznute plazme i antitrombina-III.
Talidomid i lijekovi koji djeluju kao agonisti estrogena i gestagena takoer poveavaju
rizik nastanka venskih i u manjoj mjeri arterijskih tromboembolizama. Zbog toga se bolesnicima
lijeenim talidomidom redovito profilaktiki daje i acetilsalicilna kiselina.
2.6.Alopecija
Antraciklini, a u manjoj mjeri i alkilirajui agensi poput ciklofosfamida, esto dovode do
alopecije. Gubitak kose nastaje zbog toga to citostatici oteuju stanice folikula dlake koje se
brzo dijele. Alopecija se obino javlja nakon nekoliko tjedana terapije. Zdravstveno osoblje
obino potcjenjuje znaaj ove nuspojave. Uinak lijekova se moe ublaiti tako da se tijekom
primjene kemoterapije na oglavak stavi kapa napunjena ledom, no ee bolesnici nabave
vlasulju. Po zavretku lijeenja kosa uglavnom opet naraste, a isprva moe biti kovrava.
2.7.Gastrointestinalni uinci
Kemoterapija oteuje i stanice probavne cijevi koje se takoer brzo dijele. Sindromi
koji se pri tom javljaju ovise o dijelu probavnog trakta koji je najvie zahvaen. Oteenje
sluznice usne upljine naziva se stomatitis ili mukozitis. Bolesnici se ale na bol pri jelu, a u
tekim sluajevima i uzimanju tekuina ili gutanju sline zbog ega je esto potrebno primijeniti i
sustavne analgetike. Pri pregledu nalazi se eritematozna ili ulcerozno promijenjena sluznica. Uz
simptomatsko lijeenje od korsti su i sredstva koja oblau i hlade sluznicu i rekombinantni
imbenik rasta keratinocita. esto se daje i aciklovir jer stomatitis moe biti pogoran
reaktivacijom HSV infekcijom. Ulcerozno promijenjena sluznica predstavlja mjesto mogueg
ulaska infekta i poveava rizik bakterijemije.
Oteenje sluznice jednjaka manifestira se disfagijom, a eluca gastritisom. Ukoliko
doe e oteenja crijevne sluznice javljaju se bolovi u trbuhu, poremeaj peristaltike i proljevi, a
u posebno tekim sluajevima moe nastati infekcija stjenke crijeva crijevnim bakterijama, tzv.
neutropenini enterokolitis. Irinotekan esto dovodi do tekog proljeva pa se uz njega redovito
primjenjuje loperamid, opijatni analog koji uzrokuje konstipaciju. Ponekad se kao posljedica
oteenja sluznice probavnog trakta moe javiti i krvarenje.

Lijekovi poput visokih doza metotreksata i asparaginaze mogu dovesti do oteenja jetre
i pankreatitisa.
2.8.Kone nuspojave
Protutumorsko lijeenje esto dovodi do promjena na koi. Zbog smanjenje sposobnosti
regeneracije, pojaana je osjetljivost na ultraljubiasto zraenje i druge nokse. U bolesnika koji
dugo primaju kemoterapiju moe se javiti hiperpigmentacija koe, posebno je esta u bolesnika
koji primaju busulfan. Fluorouracil dovodi do eritema i ulceracija koe na dlanovima i stopalima,
tzv. sindroma dlanova i stopala (hand-foot syndrome), a citarabin do makulopapuloznog osipa
koji svrbi. Lijeenje je simptomatsko, a zbog sindroma dlanova i stopala moe biti potrebno
prekinuti terapiju fluorouracilom.
U bolesnika koji primaju kemoterapiju esto se javljaju promjene na noktima. Obino su
to paralelne uske zone hiperpigmentacije koje nastaju zbog zastoja u rastu nokta u doba primjene
terapije. Ponekad dolazi do omekanja ili otpadanja noktiju.
2.9.Neuroloke nuspojave i nuspojave osjetnih organa
Najee neuroloke nuspojave su neuropatije, oteenja perifernih ivaca. U lijekove
koji ih esto uzrokuju spadaju vinkristin, taksani, oksaliplatina, talidomid i bortezomib. Ukoliko
se pri primjeni ovih lijekova javi kliniki znaajna neuropatija, potrebno je smanjiti dozu, a
ponekad i prekinuti primjenu lijekova. Iako je neuropatija najee reverzibilna, u sluaju nekih
lijekova (npr. talidomida), moe biti trajna i znaajno smanjivati kvalitetu ivota bolesnika.
Citarabin ponekad dovodi do oteenja malog mozga to se kliniki manifestira
poremeajima koordinacije pokreta i ataksijom. Visoke doze ifosfamida i metotreksata mogu
dovesti do cerebralnih poremeaja. Ove nuspojave su ovisne o dozi pa su rjee uz adekvatnu
hidraciju i diurezu. Veinom su prolazne, stanje bolesnika se normalizira nakon nekoliko dana do
tjedana.
Cisplatina moe dovesti do oteenja sluha. Nuspojava je ovisna o dozi, ea u bolesnika
s poremeenom bubrenom funkcijom. Oteenje je obino trajno.
Visoke doze citarabina oteuju epitel ronice. Za profilaksu ovog poremeaja koriste se
glukokortikoidne kapi za oi.
2.10.Poremeaji urinarnog trakta
Visoke doze pojedinih citiostatika mogu dovesti do oteenja bubrene funkcije. Tome
esto doprinosi i sindrom lize tumora. Meu lijekove koji su najtoksiniji za bubrege spadaju
cisplatina i visoke doze metotreksata. Oteenje bubrega je ovisno o dozi pa se uestalost
komplikacija moe smanjiti adekvatnom hidracijom bolesnika, forsiranjem diureze i
zaluivanjem urina. Uz visoke doze metotreksata obavezno se primjenjuje antidot, folinska
kiselina. Uz cisplatinu se daju infuzije manitola i magnezija, no uinkovitost ovih postupaka nije
dokazana. U pojedinih bolesnika se uspkros svim mjerama razvije akutno zatajenje bubrega, zbog
ega moraju biti dijalizirani, ili kronino zatajenje bubrega, zbog ega se mora prekinuti lijeenje
ovim lijekovima.
Ifosfamid i visoke doze ciklofosfamida oteuju sluznicu mokranog mjehura zbog ega
se javlja hemoragijski cistitis, teka hemoragina upala sluznice mjehura. U profilaksi se
primjenjuju uromiteksan ili ispiranje mokranog mjehura kroz trokraki urinarni kateter. Lijeenje

je simptomatsko, u teim sluajevima cistitis moe biti dugotrajan i stvarati bolesniku velike
tekoe.
Mitoksantron, antracendion intezivno plave boje, dovodi do plavog obojenja mokrae.
Ova promjena nije opasna, a javlja se zbog izluivanja obojenih razgradnih produkata lijeka.
2.11.Plune nuspojave
Plune nuspojave su rijetke i obino se javljaju kao idiosinkratske reakcije. Najei
uzronik je bleomicin, plune reakcije se rijetko javljaju i uz visoke doze citarabina,
hidroksiureu, gemcitabin, metotreksat itd. Bleomicinski pneumonitis se obino maifestria kao
intersticijski pneumonitis, dok gemcitabinski pneumonitis moe zahvaati i intersticij i alveole.
Kliniki se manifestiraju zaduhom, izraenim radiolokim promjenama i blagom vruicom. Oba
mogu dovesti do kronine respiratorne insuficijencije i smrti. Zbog toga je vano to prije
posumnjati na dijagnozu i zapoeti lijeenje glukokortikoidima.
2.11.Ostale akutne i subakutne nuspojave
Imunomodulator lenalidomid, inhibitor histon-deacetilaze vorinostat i interferon-alfa
mogu uzrokovati umor, bezvoljnost, gubitak snage i simptome tzv. opeg upalnog sindroma.
Lijekovi koji inhibiraju stvaranje novih krvnih ila, poput bevacizumaba, ometaju cijeljenje rana.
Fludarabin moe dovesti do nastanka edema itd.
Ovaj popis bi se mogao nastaviti dalje na jo nekoliko stranica i opet ne bi bio potpun pa
je vano prije primjene novog protutumorskog lijeka prouiti i njegove nuspojave, a u sluaju
pojave neobinih ili neoekivanih tegoba u osobe koja prima sustavnu protutumorsku terapiju,
pomisliti da se moda radi o nuspojavi lijekova.
3.KRONINE NUSPOJAVE SUSTAVNE PROTUTUMORSKE TERAPIJE
3.1.Plodnost
Veina citostatika su teratogeni pa tijekom i neko vrijeme nakon primjene tih lijekova
bolesnici, mukarci kao i ene, trebaju izbjegavati zaee. Obino se preporua odgoditi zaee
za najmanje dvije godine od zavretka lijeenja, no, ta je preporuka arbitrarna i ne temelji se na
podacima klinikih istraivanja. Jedan od razloga zato je izabrano ba to razdoblje je to se
veina relapsa javlja unutar dvije godine pa se smanjuje rizik da e se tijekom trudnoe ponovno
pojaviti zloudna bolest to moe u mnogome oteati lijeenje majke. Osim citostatika, teratogeni
su i diferencijacijski agens tretinoin, koji se koristi u lijeenju akutne promijelocitne leukemije te
inhibitor tirozin-kinaza imatinib.
Trudnou, nastalu nakon to je jedan od roditelja lijeen od raka, treba tretirati kao rizinu
i nadzirati na odgovarajui nain. Iako su malformacije ploda neto ee nego u normalnim
trudnoama, u preko 90% sluajeva raaju se zdrava djeca. Djeca, iji su roditelji lijeeni
sustavnom protutumorskom terapijom prije zaea, nemaju povean rizik nastanka raka.
Sustavna protutumorska terapija uglavnom ne dovodi do trajne neplodnosti. Izuzetak su
intenzivno lijeenje i transplantacija matinih krvotvornih stanica te visoke doze pojedinih
citostatika, prvenstveno alkilirajuih agensa. U sluaju da se planira takvo lijeenje, a da bolesnik
eli kasnije imati djecu, mukarcima treba preporuiti krioprezervaciju sperme prije poetka

lijeenja. Postupci u ena su eksperimentalni i ukljuuju primjenu analoga hormona koji

otputaju gonadotropine i krioprezervaciju oocita.
Ostale kronine nuspojave
Dobro je poznato da antraciklini dovode do pojave dilatativne kardimiopatije i
kongestivnog zatajenja srca. No i druge vrste citostatika poveavaju uestalost pojave koronarne i
nekoronarne bolesti srca. Kardiotoksian je i trastuzumab, monoklonsko protutijelo usmjereno
protiv HER-2 antigena koje se koristi u lijeenju bolesnica s karcinomom dojke. Zbog toga u
osoba koje su lijeene od raka treba paziti na simptome koji bi mogli biti kardijalnog porijekla te
strogo izbjegavati dodatne imbenike rizika za bolesti srca (poput puenja) ili ih agresivnije
lijeiti (poput hiperlipidemije i hipertenzije), nego to je to uobiajeno.
Sekundarni tumori
Citostatici, pogotovo alkilirajue tvari i etopozid, dovode do pojave novih tumora. To je
posljedica njihovog djelovanja na DNK normalnih stanica. ini se da je uestalost sekundarnih
tumora posebno visoka u bolesnika koji su lijeeni kombinacijom kemoterapije i radioterapije i u
nekim serijama iznosi i 20% nakon 20 godina. Prvih nekoliko godina nakon lijeenja poveana je
uestalost mijeloinih neoplazmi, akutnih leukemija i mijelodisplazija. Nakon 5 godina poinje
rasti i uestalost uobiajenih epitelnih tumora, odnosno sarkoma.
Zbog toga je potrebno izbjegavati dodatne imbenike rizika (poput puenja) te ranije i
intenzivnije nego u opoj populaciji provoditi mjere ranog otkrivanja tumora, tamo gdje je to
mogue. Na alost, spektar tumora dostupnih ranom otkrivanju je razmjerno mali i praktiki je
ogranien na karcinome dojke, enskog spolnog trakta te, donekle, karcinome koe, debelog
crijeva i prostate.
4.ZAKLJUAK
itajui ovaj popis moguih neeljenih uinaka sustavnog protutumorskog lijeenja
itatelj bi se mogao zapitati emu onda uope davati terapiju koja moe izazvati takve posljedice.
Treba meutim imati na umu da tumor vie smanjuje kvalitetu ivota, nego sustavno lijeenje.
Zato uspjeno lijeenje u veini sluajeva dovodi do poveanja kvalitete ivota bolesnika usprkos
nuspojavama terapije. Isto tako, kasne nuspojave lijeenja mogu razviti samo oni bolesnici koji
su ivjeli dovoljno dugo. to je vie onih, koji nakon postavljanja dijagnoze raka ive dugo, to
emo se ee sretati s kasnim nuspojavama kemoterapije i otkrivati neoekivane kasne
nuspojave ciljane terapije. To e, meutim, znaiti da naa terapija postaje sve uspjenija i
pomae sve veem broju bolesnika s rakom!