Prof. dr. sc.

Sanda Vladimir-Kneevi
Zavod za farmakognoziju
Farmaceutsko-biokemijski fakultet
Sveuilita u Zagrebu

Kontrola kakvoe biljnih masnih ulja

SEMINAR

BILJNA MASNA ULJA

Biljna masna ulja su uglavnom tekui ili vrsti trigliceridi masnih
kiselina. Mogu sadravati malu koliinu drugih lipida kao to su
voskovi,

slobodne

masne

kiseline,

djelomini

gliceridi

ili

neosapunjiva tvar. Dobivaju se iz sjemenaka, ploda ili kotice

razliitih biljaka, preanjem i/ili ekstrakcijom otapalom, nakon ega
se mogu rafinirati ili hidrogenirati. Po potrebi moe biti dodan
antioksidans.

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

Djeviansko ulje dobiveno je iz sirovog materijala posebne kvalitete

pomou mehanikog postupka (npr. hladnim preanjem ili
centrifugiranjem).
Rafinirano ulje dobiveno je preanjem i/ili ekstrakcijom otapalom,
nakon ega se rafinira s luinama (zatim se izbjeljuje i dezodorira) ili
fiziki rafinira.
Hidrogenirano ulje dobiveno je preanjem i/ili ekstrakcijom s
otapalom, nakon ega se ili rafinira s luinama ili fiziki rafinira, zatim
se po mogunosti izbjeljuje, onda sui i hidrogenira, nakon ega se
izbjeljuje i dezodorira.
Za pripravu parenteralnih farmaceutskih oblika rabe se samo ulja
koja su rafinirana luinama.

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

BADEMOVO ULJE, DJEVIANSKO

Amygdalae oleum virginale
Almond oil, virgin
DEFINICIJA
Masno ulje dobiveno hladnim preanjem zrelih sjemenki vrste Prunus
dulcis (Miller) D.A. Webb var. dulcis ili vrste Prunus dulcis (Miller)
D.A. Webb var. amara (D.C.) Buchheim ili njihove smjese.
ZNAAJKE
uta, bistra tekuina, slabo (teko) topljiva u etanolu (96 %), mjea se
s laganim petrolejem. Skrutne se pri -18 C i ima relativnu gustou
oko 0,916.
(izgled, topljivost, relativna gustoa, temperatura skrutnjavanja)

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

BADEMOVO ULJE, RAFINIRANO

Amygdalae oleum raffinatum
Almond oil, refined

DEFINICIJA
Masno ulje dobiveno hladnim preanjem zrelih sjemenki vrste Prunus
dulcis (Miller) D.A. Webb var. dulcis ili vrste Prunus dulcis (Miller)
D.A. Webb var. amara (D.C.) Buchheim ili njihove smjese. Ulje se
zatim rafinira. Moe se dodati prikladan antioksidans
ZNAAJKE
Blijedouta, bistra tekuina, slabo (teko) topljiva u etanolu (96 %),
mjea se s laganim petrolejem. Skrutne se pri -18 C i ima relativnu
gustou oko 0,916.

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

BADEMOVO ULJE, DJEVIANSKO

Amygdalae oleum virginale
Almond oil, virgin
... DEFINICIJA, ZNAAJKE

IDENTIFIKACIJA
Prvoredna (prva) identifikacija: A, C
Drugoredna (druga) identifikacija: A, B.
A. Udovoljava ispitivanju apsorbancije (vidjeti: Ispitivanja).
B. Provodi se identifikacija masnih ulja tankoslojnom kromatografijom
(2.3.2). Dobiveni kromatogram je usporediv s karakteristinim
kromatogramom bademovog ulja.
C. Udovoljava ispitivanju sastava masnih kiselina (vidjeti: Ispitivanja).

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

ISPITIVANJA
Apsorbancija (2.2.25). Otopi se 0,100 g masnog ulja u cikloheksanu R i
razrijedi do 10,0 mL istim otapalom. Apsorbancija izmjerena na
apsorpcijskom maksimumu izmeu 264 nm i 276 nm najvie 0,2. Omjer
izmeu apsorbancije izmjerene na 232 nm i apsorbancije izmjerene na 270
nm vei je od 7.
Kiselinski broj (2.5.1): najvie 2,0 odreeno na 5,0 g.
Peroksidni broj (2.5.5): najvie 15,0.
Neosapunjiva tvar (2.5.7): najvie 0,9 %, odreeno na 5,0 g.
Sastav masnih kiselina. Plinska kromatografija (2.4.22, Metoda A).
...
Steroli. Provede se test na prisutnost sterola u masnim uljima (2.4.23)
...
UVANJE
U dobro napunjenom spremniku, zatieno od svjetlosti.
Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

Dodatna pojanjenja poglavlja

Identifikacija

Prvoredna i drugoredna identifikacija ???

Poglavlje Identifikacija podijeljeno je na prvorednu (prvu) i drugorednu
(drugu) identifikaciju. Potvrda identiteta moe se provesti izborom
postupaka prve ili druge identifikacije. Na taj nain daje se mogunost
odabira izmeu zahtjevnijih instrumentalnih metoda u kombinaciji s
jednostavnijim metodama. Stoga, izbor postupka identifikacije ovisi o
opremljenosti laboratorija.
Prvoredna identifikacija: A, C
(UV-Vis spektofotometrija i plinska kromatografija)
ILI
Drugoredna identifikacija: A, B
(UV-Vis spektofotometrija i tankoslojna kromatografija)

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

Dodatna pojanjenja poglavlja

Identifikacija

Identifikacija masnih
ulja tankoslojnim
kromatografijom

B. Provodi se identifikacija masnih ulja tankoslojnom kromatografijom (2.3.2).

Dobiveni kromatogram je usporediv s karakteristinim kromatogramom
bademovog ulja.

Ispitivanje
se
provodi
na
odgovarajuem
sloju
adsorbensa
oktadecilsilikagela za tankoslojnu kromatografiju visoke djelotvornosti
(HPTLC).
Ispitivana otopina se pripremi tako da se 20 mg (1 kap) ulja otopi u 3 mL
metilenklorida.
Poredbena otopina pripremi se na isti nain od kukuruznog ulja.
Na plou se odvojeno nanose ispitivana i poredbena otopina (1 L).
Ploa se razvija dva puta do visine od 0,5 cm u eteru. Zatim se razvija dva
puta do visine 8 cm uporabom smjese metilenklorid-ledena octena
kiselina-aceton (20:40:50, V/V/V).
Ploa se sui na zraku i prska otopinom fosfomolibdenske kiseline u
alkoholu te grije na 120 C i promatra na danjem sv jetlu.
Dobiveni kromatogram pokazuje tipine zone usporedive s referentnim
kromatogramom u Farmakopeji.
Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

10

11

12

13

14

15

HPTLC-kromatogram masnih ulja

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

Arachidis oleum (kikirikijevo ulje)

Sesami oleum (sezamovo ulje)
Maydis oleum (ulje kukuruznih klica)
Rapae oleum (repiino ulje)
Soiae oleum (sojino ulje)
Repiino ulje bez eruka kiseline
Lini oleum (laneno ulje)
Olivae oleum (maslinovo ulje)

9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.

Helianthi annui oleum (suncokretovo ulje)

Amygdalae oleum (bademovo ulje)
Tritici oleum (ulje peninih klica)
Boragini oleum (boraino ulje)
Oentherae oleum (nourkovo ulje)
Carthami oleum (afrakinino ulje vrst I)
afrakinino ulje vrst II

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

Dodatna pojanjenja poglavlja

Ispitivanja

Ispitivanje stranih
masnih ulja tankoslojnim
kromatografijom

Strana ulja u masnim uljima je zasebno ispitivanje koje se takoer provodi

tankoslojnom kromatografijom.
Koristi se ploa Kieselguhr G koja se naknadno impregnira smjesom
tekueg parafina i laganog petroleja (10:90, V/V).
Iz ispitivanog ulja te poredbene smjese kukuruznog i repiinog ulja
pripremi se smjesa masnih kiselina razgradnjom pomou hidroksida.
Osloboene kiseline podvrgnu se analizi tankoslojnom kromatografijom,
uz pokretnu fazu voda-ledena octena kiselina (10:90, V/V). Ploa se sui
10 minuta na 110 C i stavi u komoru zasi enu parama joda. Pojave se
smee zone. Ploa se ostavi na zraku da nestane smee obojena podloga
i zatim prska otopinom kroba. Pojave se plave mrlje koje mogu
posmeiti, ali opet poplave prskanjem vodom. Usporeuje se
kromatogram ispitivane s kromatogramom poredbene otopine i utvruje
prisutnost obojenih zona s odreenim faktorima zaostajanja (Rf).
Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

Dodatna pojanjenja poglavlja

Ispitivanja
Apsorbancija (2.2.25). Otopi se 0,100 g masnog ulja u cikloheksanu R i razrijedi do 10,0
mL istim otapalom. Apsorbancija izmjerena na apsorpcijskom maksimumu izmeu 264
nm i 276 nm najvie 0,2. Omjer izmeu apsorbancije izmjerene na 232 nm i apsorbancije
izmjerene na 270 nm vei je od 7.

UV-Vis spektrofotometrija
Mjeri se apsorbancija tvari (u ovom sluaju izravno, a ne nakon provedene
kemijske reakcije) u ultraljubiastom (264-276 nm) ili vidljivom podruju.
UV-Vis spektrofotometrija rabi se u ispitivanjima istoe i odreivanju
sadraja bioaktivnih tvari te za identifikaciju. Nije specifina metoda
identifikacije jer apsorpcijska krivulja ne moe biti jedini kriterij za
identifikaciju.
Ako nije drugaije propisano, mjeri se apsorbancija otopine na
propisanoj valnoj duljini u kiveti debljine sloja 1 cm i na temperaturi 20
1
C, u odnosu na otapalo, smjesu otapala ili sljepu probu.
Potvrda identiteta uglavnom se provodi usporedbom valne duljine
maksimuma apsorpcije (max) ispitivanog uzorka s vrijednostima koje su
propisane u monografiji. U ovoj monografiji je propisano drugaije.
Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

Dodatna pojanjenja poglavlja

Ispitivanja
Kiselinski broj (2.5.1): najvie 2,0 odreeno na 5,0 g.
Peroksidni broj (2.5.5): najvie 15,0.
Neosapunjiva tvar (2.5.7): najvie 0,9 %, odreeno na 5,0 g.
...
Kemijske veliine (vrijednosti)
Odreivanja kemijskih veliina sastavni su dio ispitivanja prirodnih
sirovina poput masnih ulja, eterinih ulja, voskova, smola i balzama.
Provode se u svrhu ispitivanja stupnja istoe ili kao jednostavnije
metode identifikacije, s ciljem prosudbe njihove kakvoe. Tim se
odreivanjima kontrolira sadraj tvari koje su inae prisutne u navedenim
prirodnim sirovinama ili su nastale razgradnjom. U monografijama su
propisane granine vrijednosti kemijskih veliina koje se odreuju za
pojedine droge. Farmakopeja definira sedam kemijskih veliina:
kiselinski, esterski, saponifikacijski, hidroksidni, jodni i peroksidni broj te
neosapunjive tvari.
Opi propisi nalaze se u poglavlju Odreivanje sadraja (Assays).
Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

Farmakopeja navodi granine vrijednosti za propisane kemijske veliine.

U svjeem stanju biljna masna ulja sadre malu koliinu slobodnih masnih
kiselina, pa je kiselinski broj mali. Stajanjem se poveava.
Jodni broj karakterizira sadraj nezasienih masnih kiselina.
Peroksidni broj upuuje na udio peroksida koji su nastali u procesu
autooksidacije ulja, te ukazuje na starost, odnosno svjeinu ulja i na
eventualnu pokvarenost.
Neosapunjivi ostatak se odreuje nakon saponifikacije masti.
Neosapunjive tvari se ekstrahiraju organskim otapalom i odreuju
gravimetrijski nakon uklanjanja otapala, suenjem do stalne mase. U
sluaju patvorenja mineralnim uljima, vrijednost neosapunjivog ostatka
bit e poveana.

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

Acid value

Kiselinski broj (IA) izraava u miligramima koliinu kalijevog

hidroksida potrebnu za neutralizaciju slobodnih kiselina
prisutnih u 1 gramu tvari.
Kiselinski broj odreuje se volumetrijskom metodom koja se temelji na
neutralizaciji slobodnih masnih kiselina kalijevom ili natrijevom
luinom. Biljno masno ulje otapa se u smjesi etanola i laganog
petroleja. Smjesa otapala prethodno se neutralizira istom luinom, uz
fenolftalein kao indikator. Ukoliko je potrebno, otapanje biljnog
masnog ulja moe se poboljati zagrijavanjem na oko 90 C. Titracija
luinom provodi se do pojave ruiaste boje koja se zadrava najmanje
15 sekundi.
kiselinski broj =

V x f x 5,610
m

V volumen 0,1 M KOH utroen pri titraciji (mL)

f faktor 0,1 M kalijevog hidroksida (1,0000)
m masa biljnog masnog ulja (g)
1 mL 0,1 M KOH 5,610 mg KOH
Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

Saponification value

Saponifikacijski broj (IS) izraava u miligramima koliinu

kalijevog hidroksida potrebnu za neutralizaciju slobodnih
kiselina i osapunjenje estera u 1 gramu tvari.
U postojeoj tablici u opem propisu nalaze se koliine ulja za
ispitivanje s obzirom na nau pretpostavku koliki saponifikacijski broj
oekujemo. Primjerice, za IS od 3-10 uzima se 12-15 g ulja ili 0,5-1 g ulja
za pretpostavljeni IS 300-400.
Biljno masno ulje otapa se u 0,5 M alkoholnom kalijevom hidroksidu i
30 minuta zagrijava uz povratno hladilo. Jo vrue titrira se, uz
fenolftalein, s 0,5 M kloridnom kiselinom (n1). Usporedo se radi slijepi
pokus (n2).
saponifikacijski broj =

28,05 x (n2 - n1 )
m

n1 volumen 0,5 M KOH utroen pri titraciji uzorka (mL)

n2 volumen 0,5 M KOH utroen pri titraciji slijepe probe (mL)
m masa biljnog masnog ulja (g)
1 mL 0,5 M KOH 28,05 mg KOH
Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

Ester value

Esterski broj (IE) izraava u miligramima koliinu kalijevog

hidroksida potrebnu za osapunjenje estera prisutnih u 1 gramu
tvari. Izrauna se iz razlike saponifikacijskog broja i kiselinskog
broja.
Postupak se izvodi kako je opisano za odreivanje kiselinskog i
saponifikacijskog broja.

IE = IS - IA

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

Hydroxil value

Hidroksilni broj (IOH) izraava u miligramima koliinu kalijevog

hidroksida potrebnu za neutralizaciju kiseline dobivene
acetiliranjem 1 grama tvari.
Postupak A
Ako u monografiji nije drugaije propisano, u postupak se uzima masa
masnog ulja prema pretpostavljenom hidroksilnom broju. U priloenoj
tablici navedene su, uz pretpostavljeni IOH, koliina uzorka (g) i volumen
acetilirajueg reagensa (mL). Rabi se otopina anhidrida octene kiseline za
kemijsko uvoenje acetilne skupine (CH3CO-).
Masno ulje s acetilirajuim reagensom grije se u vodenoj kupelji 1 sat, uz
povratno hladilo. Nakon hlaenja dodaje se voda, a ako se otopina zamuti
doda se piridin te ponovo grije na kupelji. Hladilo i stijenke tikvice isperu
se prethodno neutraliziranim alkoholom. Titrira se 0,5 M kalijevim
hidroksidom, uz fenolftalein (n1). Provede se i slijepi pokus (n2).
hidroksilni broj =

28,05 x (n2 - n1 )
+ IA
m

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

Za odreivanje hidroksilnog broja Farmakopeja propisuje i postupak B

Postupak B
Acetiliranje se provodi dodatkom anhidrida propionatne kiseline bez
zagrijavanja. Dodaje se otopina anilina u cikloheksanu i ledena octena
kiselina. Titrira se s 0,1 M perkloratnom kliselinom do smaragdnozelene
boje (n1), uz kristalviolet. Takoer se provodi slijepi pokus.
Dodatno se odreuje eventualno prisutna voda postupkom za
polumikro odreivanje te vrijednost uzme u obzir pri izraunavanju.

Hidroksilne skupine u biljnim uljima lako acetiliraju. Broj mg KOH ekvivalentan je

sadraju hidroksilnih skupina u 1 g tvari.

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

10

Iodine value

Jodni broj (II) izraava koliinu halogena u gramima, izraunano

kao jod, koji adira 100 grama tvari u propisanim uvjetima.
Farmakopeja donosi dva postupka. Ako se u monografiji ne precizira, koristi se
postupak A.

Postupak A
Propisana koliina ispitivane tvari (Tablica o pretpostavljenom jodnom
broju i odgovarajuoj koliini uzorka) otopi se u kloroformu, doda se
otopina jodobroma i uz esto mukanje dri 30 minuta na tamnom
mjestu. Doda se kalijev jodid i voda. Titrira se s 0,1 M natrijevim
tiosulfatom, uz stalno mijeanje gotovo do nestanka ute boje. Doda
se otopina kroba i nastavi titrirati do nestanka obojenja (n1). Provede
se i slijepi pokus (n2).

jodni broj =

1,269 x (n2 - n1 )
m

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

Postupak B
Prema priloenoj drugoj tablici uzme se masa uzorka koja odgovara
pretpostavljenom jodnom broju. Ispitivana tvar otopi se u cikloheksanu i
ledenoj octenoj kiselini (1:1) i doda jodkloridna otopina, te se ostavi na
tamnom mjestu uz esto mukanje. Doda se kalijev jodid i titrira s 0,1 M
natrijevim tiosulfatom, uz snano mijeanje dok gotovo nestane uta
boja. Zatim se doda otopina kroba i nastavi titrirati do nestanka obojenja
(n1). Provede se i slijepi pokus (n2).

jodni broj =

1,269 x (n2 - n1 )
m

Biljnom ulju dodaje se viak halogena, a nakon izvrene reakcije adicije na

nezasiene masne kiseline (ovisno o broju dvostrukih veza), retitrira se
neadirani jod s natrijevim tiosulfatom.

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

11

Peroxide value

Peroksidni broj izraava u miliekvivalentima aktivnog kisika

koliinu peroksida sadranog u 1000 g tvari.
Farmakopeja donosi dva postupka. Ako se u monografiji ne precizira, koristi se
postupak A.

Postupak A
5,00 g ispitivane tvari otopi se u smjesi kloroforma i ledene octene
kiseline (2:3, V/V) i muka do potpunog otapanja tvari. Doda se
zasiena otopina kalijevog jodida, muka tono 1 minutu i doda voda.
Titrira se s 0,01 M natrijevim tiosulfatom, uz mijeanje do nestanka
utog obojenja (n1). Doda se otopina kroba i nastavi titrirati do
nestanka obojenja. Provede se i slijepi pokus (n2), s napomenom da
volumen utroen za titriranje ne smije biti vei od 0,1 mL.

peroksidni broj =

10 x (n2 - n1 )

m
Peroksidi, kao glavni poetni produkti autooksidacije ulja, oslobaaju jod iz kalijevog
jodida u ledenoj octenoj kiselini, koji se titrira s natrijevim tiosulfatom.
Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

Postupak B
Postupak se provodi izbjegavajui izlaganje svjetlu.

Prema priloenoj tablici uzme se masa uzorka koja odgovara

pretpostavljenom peroksidnom broju. Ispitivana tvar otopi se u smjesi
trimetilpentana i ledene octene kiseline (2:3, V/V) i muka do potpunog
otapanja tvari. Doda se zasiena otopina kalijevog jodida, muka 601
sekundu i doda voda. Titrira se s 0,01 M natrijevim tiosulfatom, uz
mijeanje do nestanka utog obojenja (V1). Doda se otopina kroba i
nastavi titrirati do nestanka plavog obojenja.
Treba usporedo provesti i slijepi pokus (V0). Ako volumen titranta u
slijepom pokusu pree 0,1 mL, treba promijeniti reagens (0,1 M natrijev
tiosulfat) i ponoviti postupak.
peroksidni broj =

1000 x (V1 V0 ) x c
m

C koncentracija
otopine natrijevog
tiosulfata u mol/L

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

12

Neosapunjive tvari su tvari nehlapljive pri 100-105 C, a dobivene

su ekstrakcijom organskim otapalom iz ispitivane tvari nakon to
je osapunjena. Izraava se kao postotak m/m.
U ispitivanju se rabi odmaeno ubrueno stakleno posue.

U monografiji propisana masa masnog ulja (g) grije se s 2 M alkoholnim

kalijevim hidroksidom 1 sat na vodenoj kupelji, uz povratno hladilo i
esto kruno mijeanje. Ohladi se na temperaturu ispod 25 C i sadraj
prenese u lijevak za odjeljivanje uz dodatak vode. Izmukava se s
eterom. Odijeljeni eterni sloj ponovo se izmukava (ispire) u lijevku za
odjeljivanje s vodom, 30 g/L kalijevim hidroksidom i vodom (3X).
Eterska faza ispire se vodom dok vie ne reagira lunato na fenolftalein.
Eterski sloj kvantitativno se prenese u tariranu tikvicu i eter ukloni
destilacijom. Ostatku se doda acetona i otapalo paljivo ukloni u struji
zraka. Sui se do stalne mase na 100-105 C, hladi u eksikatoru i vae
(a).
100 x a
neosapunjiva tvar (%) =

m
a masa suhog ostatka (g)
m masa masnog ulja (g)

ALI ...

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

Je li postupak dobro proveden?

Ostatak se otopi u alkoholu (prethodno neutraliziranom uz fenolftalein) i

titrira s 0,1 M etanolnim natrijevim hidroksidom. Ako je utroak vei od
0,2 mL, razdvajanje slojeva je nepotpuno i ostatna masa se ne moe
smatrati neosapunjivom tvari. U dvojbi postupak treba ponoviti.

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

13

Dodatna pojanjenja poglavlja

Ispitivanja

Analiza sterola
plinskom
kromatografijom

Steroli. Provede se test na prisutnost sterola u masnim uljima (2.4.23)

Najprije se pripreme neosapunjive tvari, zatim se izdvoji frakcija sterola,

a nakon toga se plinskom kromatografijom provodi kvalitativna i
kvantitativna analiza sterola.
Zagrijava se ispitivano ulje s alkoholnim kalijevim hidroksidom 1 sat na
vodenoj kupelji. Neosapunjive tvari ekstrahiraju se eterom i proiste
izmukavanjem s vodom dok eterna faza ne prestane pokazivati lunatu
reakciju s fenolftaleinom. Eter se ukloni destilacijom, ostatak otopi u
acetonu i aceton ukloni u struji duika. Ostatak se sui do konstantne
mase. Otopi se u metilenkloridu i strujom duika prilagodi volumen oko
1 mL. Prilagodi se krajnja koncentracija neosapunjivog ostatka na 25-50
mg/mL.
Na isti nain obradi se poredbeno suncokretovo i repiino ulje (R).

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

Preparativna tankoslojna kromatografija u svrhu izolacije sterolne

frakcije iz neosapunjivog ostatka.
Uz poredbene supstancije kolesterol i betulin, na tanki sloj adsorbensa
linijski se nanese otopina neosapunjivih ostataka ispitivanih i
poredbenih ulja, svako ulje na odvojenu plou. Razvije se kromatogram
u pokretnoj fazi eter-heksan (35:65, V/V). Detekcija odijeljenih zona
provodi se u UV svjetlu nakon prskanja otopinom diklorfluorescina u
etanolu. Oznae se zone koje prema faktoru zaostajanja odgovaraju
poredbenim supstancijama i slojevi adsorbensa pojedinano sastruu te
eluiraju metilenkloridom, zagrijavanjem uz povratno hladilo i mijeanje.
Filtriraju se otopine kroz filtar od sinteriranog stakla ili kroz
odgovarajui filtar-papir. Otapalo se ukloni u struji duika.
Ispitivana otopina za analizu plinskom kromatografijom priprema se
otapanjem izdvojenih sterola iz ispitivanog ulja u odgovarajuemoj
smjesi otapala, a poredbene otopine a) i b) otapanjem izdvojenih sterola
iz repiinog i suncokretovog ulja.

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

14

Plinska kromatografija
Metoda odjeljivanja u kojoj plinovita faza eluira sastavnice uzorka kroz
kolonu punjenu stacionarnom fazom. Uzorak trenutano ispari na ulazu
u kolonu, a sastavnice smjese odjeljuju se u skladu s vremenom
zadravanja u koloni. Plin nositelj je kemijski inertan (helij, vodik).
Odijeljene se sastavnice najee detektiraju plamenoionizacijskim
detektorima.
Propisana je kolona, stacionarna faza, plin nositelj, brzina protoka,
omjer razdjeljivanja uzorka, temperatura kolone, injektora i detektora, te
volumen ubrizgavanja.
Prema vremenima zadravanja odijeljenih sterola u poredbenim
otopinama i referentnim podacima u farmakopeji (prema -sitosterolu),
identificiraju se pikovi ispitivane otopine i izrauna se sadraj svake
sastavnice u sterolnoj frakciji.

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

Dodatna pojanjenja poglavlja

Identifikacija i Ispitivanja

Analiza masnih
kiselina plinskom
kromatografijom

Sastav masnih kiselina. Plinska kromatografija (2.4.22, Metoda A).

Plinskom kromatografijom provodi se kvalitativna i kvantitativna
analiza masnih kiselina u biljnim uljima. Farmakopeja navodi dva
postupka (A i B).

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

15

Dodatna pojanjenja poglavlja

Ispitivanja

Lunate neistoe u masnim uljima

U epruveti se pomijea propisana koliina svjee destiliranog acetona,
vode i alkoholne otopine bromfenolnog modrila. Ako je potrebno, otopina
se neutralizira kloridnom kiselinom ili natrijevim hidroksidom. Doda se masno
ulje, promijea i ostavi stajati. Dodatkom najvie 0,1 mL 0,01 M kloridne
kiseline gornji se sloj oboji uto.

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

Dodatna pojanjenja poglavlja

Ispitivanja

Odreivanje fizikih konstanti

Indeks loma nekog medija u odnosu na zrak jednak je omjeru sinusa

upadnog kuta zrake svjetlosti u zraku i sinusa lomnog kuta zrake
prelomljene u danom mediju.
Ako nije drugaije propisano, mjeri se pri 20 0,5 C, u odnosu na
natrijevu D-liniju ( = 589,3 nm).
Refraktometri obino mjere granini kut. Osnovni dio takvih naprava je
prizma poznatog indeksa loma koja dolazi u dodir s ispitivanom
tekuinom.
Indeks loma (refrakcije) masnih ulja ovisi o udjelu nezasienih masnih
kiselina. Trigliceridi, primjerice, imaju vei indeks loma od
odgovarajuih kiselina, mono- i diglicerida.

Sanda Vladimir-Kneevi: Farmakognozija I

16