KERAMIKE GLINE

PRIMJENJENA MINERALOGIJA I PETROLOGIJA

prljan Luka R3430

Uvod
Rije keramika dolazi od grke rijei keramos, to znai glina, dok se rijeju keramikos
(keramiki, lonarski) opisuje peeni proizvod, a ne sirovinski materijal. Keramiki su
proizvodi sastavni dio ovjekova ivota tisuama godina. Jo su poznate stare civilizacije
ovladale tehnologijom izrade crijepa i opeke, posua od peene gline, ukrasnih vaza, ploica
itd.. Najvei dio podataka o starim civilizacijama i trgovakim putevima arheologija crpi
upravo iz materijalnih dokaza u obliku razliitih keramikih proizvoda iz tog vremena.
Glinene ploice bile su podloga za pisanje u Babilonu i Asiriji, a i u Grkoj. U arheologiji
keramika je najei pokretni materijal naen prilikom istraivanja. Keramika predstavlja
anorganski materijal nastao iz gline koja se u dodiru s vodom pretvara u smjesu za
oblikovanje, a pri izlaganju toplini formira se u kompaktni keramiki materijal. Struktura
keramikoga materijala razlikuje se od predmeta do predmeta. Varijacije se javljaju zbog
kemijskih svojstava gline, neistoa odnosno primjesa u glini te razlika u procesu peenja
Sastav glina
Glina je mineraloki sediment nastao raspadanjem razliitih magmatskih, i silikatnih stijena
pod djelovanjem atmosferilija i drugih utjecaja (mehaniko, kemijsko i organsko raspadanje).
Meu mineralima glina najvaniji su kaolinit, ilit, montmorilonit, i drugi aluminijski silikati.
Sporednim sastojcima u glinama smatramo zrna kvarca i jako rijetko, cirkona, apatita, granata
i drugih. Gline esto kao primjese sadre i hidrokside eljeza, koji stijenu pigmentiraju
crvenkasto, uto, ili tamnocrveno. esto sadre i organske supstance, koje im opet daju
tamnosivu, pa ak i crnu boju. Male koliine mangana boje stijenu zelenkasto.
U glinama moe prevladavati jedan od minerala glina, i tada su to monomineralne gline, ili je
nekoliko minerala zastupljeno u priblinim koliinama, kada ih nazivamo polimineralnim.
Prema mineralnom sastavu, razlikujemo sljedee vrste glina:
a) Kaolinit Al4[(OH)8|Si4O10]
- najei sastojak glina. Refraktoran je i tali se tek na 1750 C. Njegova petrografska
slika kristalne reetke izgraena je od listiastih kristala heksagonalnog tipa (tetraedri su
povezani meusobno u reetku u jednoj ravnini s preko tri kisika). Dimenzije kristalnih
listia iznose od 5 do 10 mikrona. U primarnim leitima glina kaolinit dolazi listiav, dok
je u sekundarnim leitima njegova forma i oblik znatno manjih dimenzija, uslijed due
vremenske izloenosti taloenjima i transportu (usitnjavanje i zaobljivanje). Veoma je
vaan za proizvodnju porculana i vatrostalnih materijala.

b) Haloazit je izgraen od tapiastih kristala heksagonalnog tipa. Tetraedri su meusobno

povezanih u reetku u jednoj ravnini, slino kao i kaoliniti. Imaju plaviastobijelu, zelenu i
sivu boju. Lom im je koljkast.
c) Alofani su amorfni alumosilikati koji apsorbiraju manje koliine kalcija, kalija, natrija i
eljeza. Lako se otapaju u klorovodinoj kiselini. U vodi postaju plastini.
d) Montmorilonit [(Mg,Al)2[(OH)2|Si4O10](Na,Ca)x x nH2O] U troslojnom je paketu(T-O-T)
dio silicija SiO4-tetraedra esto je zamijenjen aluminijem, a dio aluminija iz oktaedarskog
sloja zamijenjen je sa Mg2+,Fe 3+ zbog tih je zamjena oslabljena veza izmedu troslojnih
paketa i reetka je neutralna. Kao posljedica toga u meuprostore izmeu paketa moe ui
razliita koliina vode i zamjenjivih iona. vaan je sastojak tropskih tla i bentonita.
Bijelosive je boje, blagog opipa, u dodiru s vodom bubri, jer voda prolazi izmeu T-O-T
paketa i uzrokuje bubrenje(meuslojna voda). U dodiru s veom koliinom vode
mijenjaju se njegova svojstva, ali nije plastian. Neravnog je loma, uto do
ukastobijele boje.

e) Iliti (K,H3O)(Al,Mg,Fe)2(Si,Al)4O10[(OH)2,(H2O)
su veoma slini muskovitu, to su tinjcu slini minerali gline, i nalaze se u veim ili manjim
koliinama u svim glinama. Od tinjca se razlikuju to imaju veu koliinu vode, a manje
kalija.

Postanak glina
Mehaniko, kemijsko i organsko troenje
--Mehaniko troenje uzrokuje atmosferske promjene temperature, mraz, padaline i
vjetar. Temperaturne razlike tijekom dana i noi u toplim krajevima djeluju destruktivno na
stijene. U hladnim krajevima razaranje uzrokuje smrzavanje vode u upljinama stijena, pritom
se stijene lome i padaju niz planine u dolinske predjele (sl. 3). Vode planinskih potoka i rijeka
kao i ledenjaci prenose produkte raspadanja dalje, ostavljajui ih bilo gdje u obliku nanosa.
Isto djelovanje ima vjetar, iako je slabijeg intenziteta.
--Kemijsko troenje izaziva kemijsku promjenu minerala iz kojih su sastavljene
stijene. Ugljini dioksid uz pomo kie ima razarajue djelovanje na stijene. Velik
utjecaj na troenje imaju topli i hladni mineralni izvori, plinovi, vulkanske pare i vode
u movarama s niskim pH vrijednostima.

--Organsko troenje izazivaju nii organizmi (mikrobi i bakterije), koji prodiru u

najsitnije pukotine stijena, nastanjuju se i umiru, gdje s plinom ugljikom stvaraju potrebne
uvjete za nastanak humusa

Leita glina
. Razlike izmeu kaolina i glina nema ako je u njima kaolinit. Glina kaolina je najia glina
tj. glina sa najmanje primjesa, lonarska glina je glina kaolina sa vrlo malo primjesa dok glinu
koja sadri znatne koliine kvarcnog pijeska, eljezova oksida, vapnenca i drugih primjesa
nazivamo ilovaa. Glavne razlike su znai u vrstama i koliinama primjesa te na stupnju
koloidnog svojstva Gline (glinena tla i glinene stijene) predstavljaju 70% svih sedimentnih
stijena, a dijelimo ih u dvije glavne skupine i to:
a) Primarne - nalazimo ih na mjestu postanka ili malim pomakom od njihova prvobitnog
leita. U ovoj skupini prevladavaju kaolini, koji nastaju raspadanjem granita i porfira.
Oni imaju bijelu ili ukastobijelu boju i neraspadnute dijelove ostatka stijena (kvarc,
tinjac i feldspat). Postanak kaolina vee se uz djelovanje humusnih voda i stvaranja
mrkog ugljena ili raspada feldspata pod djelovanjem kiselih hidrotermi. Osobine
kaolina su srednja plastinost, mala vezivna mo, veliko sakupljanje poslije peenja i
visoka otpornost na velike temperature
b) Sekundarne - nastaju premjetanjem ili transportom prvenstveno vodom od mjesta
nastajanja. Tijekom transporta i duoj izloenosti vodi, intenzivira se mehanika
separacija. Vei i tei fragmenti ili mineralna zrna tijekom transporta bre se taloe s
padom energije vode za razliku od minerala glina. Zbog toga gline sadravaju mnogo
vie sastojaka od sirovih kaolina. Zbog izloenosti vodi, poveava se i njihova
plastinost. Obje skupine glina istiu se vatrostalnou i velikom izdrljivou na
visokim temperaturama.
Meu gline moemo uvrstiti i crvenicu (terra rossa) koja povrinski zauzima veliko podruje
kra od alpskog podruja Slovenije, preko Istre, Primorja i Gorskog kotara, Like i Dalmacije u
Hrvatskoj, Hercegovine i Crne Gore.
Crvenica predstavlja netopljiv ostatak vapnenakih i dolomitskih stijena, koji u svom sastavu
imaju hidrokside eljeza (lemonita i hematogelita) i aluminija (amorfni aluminijski
monohidroksid)
Svojstva glina
Minerali glina primaju vodu kroz upljine i tu vodu nazivamo porna voda. Molekule vode
adsorbirane na povrini minerala ine tanki nefluidni sloj koji je vezan vodikovom vezom sa
negativno nabijenom povrinom estice na kojoj se najee nalazi OH sloj tj. sloj kisika.
Kristalno ureenje vode na povrini ovisi o koliini vode na samoj povrini, to znai da sa
veom koliinom vode opada i ureenje tog orijentiranog rasporeda molekula vode. Taj
nefluidni sloj sa koliinom normalne vode izmeu estica glina uzrokuje plastinost glina.
estice gline su vrsto spojene ukoliko izmeu nefluidnih slojeva vode nema normalne vode,
u suprotnom taj sloj djeluje poput maziva i estice gline se pomiu, to naravno uzrokuje
samu plastinost i mijenjanje oblika stijenske mase. Ako se koliina normalne vode povea
onda se plastinost gubi i estice tvore suspenziju.
Tiksotropija
Svojstvo suspenzije koje sadri glina da odreenim mirovanjem ta suspenzija prelazi u vrsti
gel. Tada su estice na povrini rasporeene tako da se naslanjaju jedna na drugu, pozitivni
naboji se nalaze na rubovima, a negativni u sredini.

Glina u vodenim otopinama

Minerali glina mogu adsorbirati neke katione i anione koji se zadravaju na povrini i ne
prodiru u strukturu samog minerala. Neki od kationa su Ca2+, Mg2+, H+, K+ i drugi, anioni
Cl-, (NO3)-,(SO4)- i drugi. Zbog tog svojstva su vaan sastojak tla, jer se OH- ioni iz glina
mogu zamjeniti sa (PO4)3- ionima, pa minerali glina sadre fosfate, mogu zadravati vodu u
tlu koja je potrebna biljkama.
Toplina
Na zagrijanoj temperaturi od 150 C minerali gube pornu i adsorbiranu vodu, na 400 C i 900 C
konstitucijsku vodu koja se nalazi u reetki koja se mjenja ili razara. Potpuno razaranje se
dogada na 900 C stupnjeva. Nakon 900 C se poveavanjem temperature stvaraju nove faze
(kristobalit, anortit, i drugi) i na kraju preko faze amorfnog stakla nastupa taljenje.
Kaolinit 1650-1775 C
Montmorionit 1000- 1400 C
Svojstva keramike
Keramika je tvrda i krta a to se dobiva porastom temperature peenja, a vana je duljina
peenja, hlaenja i sastav mase. Ima visoku temperaturu paljenja, nisku elektrinu i toplinsku
vodljivost, dobru kemijsku i toplinsku stabilnost, visoku tlanu vrstou. Ova svojstva su
rezultat ionskih i kovalentnih veza.
Kompaktnost i plastinost ovisi o postotku vode u glini manji postotak vode =vea
plastinost.
1) iste gline velika plastinost, vezivna mo zadravanja velikog broja neplastinih
primjesa, ne gube na kvaliteti jer mijenjaju na bolje svoja svojstva vrstoe.
Zbog svoje glatke povrine tj. pomalo masnog sjaja te gline nazivamo masnim
glinama.
2) Drugi tip glina su posne gline. Imaju hrapave povrine, lako se rastvaraju u vodi,
adsorbiraju malo vode, veu malo neplastinih primjesa i nisu sklone deformacijama.
Sinterirane su tek na visokim temperaturama i lako se lijevaju u gipsanim kalupima
Pod pojmom plastinosti gline smatra se sposobnost gline (koja je natopljena izvjesnom
koliinom tekuine - vode) da se izradi glinena smjesa, koja pritiskom dobiva eljeni obliki i
zadrava ga.
Peenje glina
U procesu peenja glina mijenja svoja fizikalna i kemijska svojstva te dobiva na boji, tvrdoi i
kvaliteti. Takve promjene ovise o vremenu stupnja zagrijavanja, prikladnoj temperaturi i
atmosferi kod zagrijavanja i hlaenja. Peenje keramikih proizvoda izvodi se u otvorenim i
zatvorenim peima.
Otvorene pei
Moe biti u jami i na otvorenom. Tu se ne moe kontrolirati kvaliteta keramike, jer je odvod
dima slab i ne moe se pravilno rasporediti gorivo(kruto gorivo). Vane su vrue toke gdje
temperatura iznosi oko 1000 C ili ak i nie, 750 C. Dim nema reguliranog odvoda, zbog
toga je neuravnoteena atmosfera te su zato predmeti slabije peeni i pougljenjeni. Hlaenje
se odvija tako da se predmet jednostavno udalji od vatre, pazei da nije prekriven pepelom ili
ugljenom. Ako se eli postii povrina tamne boje treba se sprijeiti dovod kisika, znai
predmet se prekrije pepelom. Ovaj tip je zastario i danas se vrlo rijetko koristi.

Zatvorene pei
Odvod dima je od prvih pei do danas vertikalan, raspored vatre je ne jednakomjeran tako da
ostaje mnogo otpada. Danas su pei sastavljene od perforiranih horizontalnih odvajajuih
ploe s kojima se odvaja ognjite od prostora za peenje. Odvod dima i dalje je vertikalan, jo
uvijek ima otpada, ali znatno manje mehanikih pogreaka na predmetima. Usavravanjem
pei, tj. dodavanjem odvodnih kanala te izgradnjom dimnjaka i reetkasto-rupiastih pregrada,
poboljava se odvod dima iz prostora za peenje ime se postie potpuna oksidacijskoredukcijska atmosfera. Izgradnjom reetke produava se prostor za peenje. Dodavanje goriva
vri se kroz otvore na stropu. Keramika peena na takav nain je odline kvalitete.
Do 120 C - isparavanje vode koja je sadrana izmeu pora(porna voda) ili na
povrini(adsorbirana voda) minerala.
200 C - 350 C raspadanje ili oksidacija svih prisutnih primarnih ili sekundarnih (umjetno
dodanih) tvari u glini. Tada neki od minerala zapoinju gubiti vodu (montmoriloniti,
iliti)
430 do 850 C - termiki raspad minerala i njihovo sintetiziranje. Ova je
temperatura vana za glaziranu keramiku.
700 do 950 - poetak topljenja(vitrifikacija), silikatni minerali i kisik dovoljno su zagrijani
da se ponu taliti, to uzrokuje i stvaranje viskozne tekuine, koja se zbiva samo kod
visokih temperatura. Ovaj proces se rijetko kada dogaa ispod 900 C zato su ovi
procesi rijetkost u otvorenim peima.
Hlaenje- peenje je gotovo kada se prestaje dodavati novo gorivo tj. kada ono izgori
Izrada keramike
1. Tehnikom izvlaenja ili gnjetenja
Primjerena je za formiranje manjih posuda s ovalnim ili okruglim dnom. Oblikuje se cijela
posuda, no najee se upotrebljava kao dodatak drugima (poravnanje nejednako debelih
stijenki), kao tehnika dorade.
2. Oblikovanje na lonarskom kolu
Kolo upotrebljavamo za oblikovanje simetrinih i okruglih linija posuda. Poznata su dva tipa
izrade na lonarskom kolu: kolo na noni pogon

Kolo na rucni pogon

3.Oblikovanje u kalupu

Kalupi se upotrebljava prvenstveno za izradu posuda zahtjevnijih oblika. Tijekom polagane

vrtnje lonarskog kola u kalup se stavlja glina (konkavni kalup), dok se dijelovi meke gline
polau na kalup (konveksni dio).
4. Tehnika obrade povrine
Estetska vrijednost i kvaliteta postie se izborom glinene mase (za oblikovanje), obradom
povrine keramikog predmeta te njenim oblikom. Obrada povrine keramike ovisi o tri
faktora: obradi jo nepeene povrine glinene mase, nanoenju dodatnog nanosa na povrinu
gline (zatitna ili ukrasna funkcija) i ukraavanju povrine predmeta
5. Tehnike ukraavanja keramike
Postoji deset osnovnih skupina tehnika ukraavanja keramike i niz njihovih podvarijanti
(tehnike urezivanja i utiskivanja). Mnoge se koriste samostalno (tehnike urezivanja i slikanja),
a esto se javljaju i u kombinacijama s drugim tehnikama
Tehnika urezivanja sastoji se od: pravoga urezivanja, ljebljenja, kaneliranja, udubljivanja,
grafita, prodiranja, probadanja, urezivanja alatom slinom elju, urezivanjem
metlicom. Tehnika urezivanja pripada grafikim tehnikama
ljebljenje sadrava plitke ili duboke te iroke ili uske linije koje se izvode pod
otrim ili pravim kutom
Dubljenje-uskim se rezaem u povrinu predmeta najprije zaree i nakon toga izdubi, odnosno
izrezuje okolna povrina motiva gline
Tehnika sgraffito zastupljena je izradom ukrasa urezivanjem i grebanjem u jedan ili
vie slojeva raznobojnih nanosa. U povrinu keramike, presvuene slojem
bijele ili obojene engobe prije peenja, zagrebe se ili uree slikani motiv iljkom
ili avlom klinom
Boranje povrine- u meku povrinu pritiskom iznutra prema van oblikuju ispupenja slina
borama, koja mogu biti okrugloga ili duguljastog oblika
Tehnika otisaka- za oblikovanje posuda, lula i dr. Ukras na povrini je reljefan.
Inkrustacija nikad nije registrirana samostalno, najee je povezana s tehnikom
kojom djelujemo po povrini glinenoga predmeta (tehnike brazdastog urezivanja
i dubljenja). Ovako obraena povrina ispunjena je crvenom ili kasnije bijelom
inkrustacijskom masom.
glaanje prije peenja i glaanje poslije peenja.
Glaanje prije peenja nema znaenja, jedino dobiva na znaenju
kada glaani pojas zajedno s ukrasom predstavlja kombinirani ukrasni motiv
(izglaani vrat ili rame posude).
Glaanje nakon peenja rjee se pojavljuje u obliku pravolinijskih motiva, i to samo kada tu
povrinu poslije peenja nanovo drugi put intenzivno izglaamo.

Leita u Svijetu
-Francuska-Montmorilon
-Italija
-Njemaka
-Ukrajina
-Armenija
-Gruzija
-SAD-Californija, Florida, Georgija
-Japan
Leita u RH (Markovi)
HRVATSKO ZAGORJE
Dubrava uma
U okolici sela Dubravica. Otkriveno je leite u obliku lee dimenzije su : 200m, 120m i
debljina 12, 7m. U podnoju leita nalaze se pijesci i siltozni pijesci na kojima slijede
pjeskovite i siltozne ukaste gline oneiene limonitnom tvari. Mineralni sastav ine
montmorilonit, ilit i kaolinit.
Bedekovina
U bedekovini eksploatacija i obrada glina ima dugogodinju tradiciju i to jo od vremena
prije Drugog svjetskog rata kada se otkopavala i prodavala u Hrvatskoj, a ponekad i izvozila u
Austriju. Kasnije 1947. su poela intenzivnija istraivanja gline (44 buotine), pa 1963.
Glinokop radi istraivanja na leitima: Jankoveko, , urevii, Krine, Sredek jer je bilo
puno potencijalnih kupaca (Jugokeramika). Jalovi dio naslaga u krovini obino je debeo 56m, nanie slijede ciglarske gline, a ispod ovih keramike i vatrostalne. Rudno tijelo ima
oblik lee, tako da je debljina produktivnoga kompleksa 10m u Jankovekom leitu a 8m u
ureviima. Ima malo podataka o glinama ovih leita, u mineralnom sastavu su kaolinit i
montmorilonit, a kemijski im je sastav jednolian.
-KALNIK-MEDVEDNICA-MOSLAVAKA GORA
Retko brdo
Leite sainjeno od kvarca(25%), montmorilonita(20%), kaolinita(20%) i ilita(15%).
Sediment odreen kao mjeavina montmorilonitno-kaolinitno-ilitne gline i kvarca
takorovec
7-8km SI od Dugog Sela davno otkrivene bijele i druge gline koje nisu nikada bile savreno
istraene. Prvi put je istraivano za potrebe keramike radionice 1938. godine. Bueno je do
12m dubine i ustanovilo se da je glina na 4-10m dubine bjela glina, a od 10-12m bijela masna
glina koju je majstor ocjenio pravim kaolinom . Kasnije se navodi da se u takorovcu
kasnije razvila i crvena i bijela glina od kojih je pravljen amot.
Suhaja

U sjevero-zapadnom podnoju Moslavake gore nalazila se lea kaolinskih glina unutar

ilovina nastalih troenjem granita i gnajsa. Nalazita tih pojava danas nisu poznata, a sauvana
je tek jedna analiza gline s oznakom iz Suhaje

PODRUJE SLAVONSKIH PLANINA

Orahovica
Leite veliine 5 ha, a debljina otvorenih naslaga oko 11m. To su kaolinitno-ilitnomontmorilonitni siltovi. Tu je ujedno i tvornica zidnih i podnih ploica
Psunj
Od gline izgraena 5-10m visoka terasa podno kamenoloma granita. Kasnije 1949. je
zabiljeeno da je glina od eovice upotrebljavana kao aktivna glina za naftu i plin.
-POKUPJE-KORDUN-BANIJA-POUNJE
Pietke
2 manja leita otkopavana prije Drugog svjetskog rata. Glina rabljena za izradu lonarskih
proizvoda, porculanskih ploica u tvornici opekarskih i keramikih proizvoda. U prvom
leitu su kroz vertikalno okno irine 6m na dubini od 8m otvorili naslage gline debljine
navodno 10m, i to masnu, ljepljivu i svjetlosivu. Okno u drugom leitu je duboko 10m i
iroko 10m a glina se nalazi ispod debelog pjeska.
Karlovac
Leite je pronaeno 800m SZ od karlovake pivovare brdo izgraeno od pliocenskopleitocenskih kvarcnih pijesaka unutar kojih su istaloeni proslojci i slojevi pjeskovitih glina i
kaolina. 1940. je poelo otkopavanje pjeska i pjeskovite bijele gline, a kasnije je odtvoren
niskop duljine 8-12m iz kojega je materijal odvoen u eku i Njemaku.
LIKA
U lici je najee rije o mjeovitim leitima boksita, glinovitih boksita i boksitinih glina, a
najpoznatija su Grgin brijeg, Vrace i Rudopolje. U leitu Baek 10 km od Graaca prema JZ
razvijene su kaolinitne gline debljine 2-15m. Tamnosmee do crvene boje, guste, bezu oolita,
u mineralnom sastavu odreeni su kaolinit, ilit, hematit i pirit, mogu se upotrebljavati u
industriji grube keramike i ciglarstvu.

NIN-KNIN-IBENIK
Privlaka
Slijed naslaga zastupljen je izmjenom glinovitih siltova. Glina je montmorilonitno-kaolinitnoilitnoga sastava. Zbog velike plastinosti ova sirovina je puno zanimljiva keramika sirovina i
moe posluiti kao dodatna komponenta u obradi pjeskovitih glina.
Oton agrovii
Na debelom brdu SZ od Knina slubeno otkriveno 1928. prilikom kopanja bunara kraj
Ciganovia. Glina nastala troenjem eruptiva i tufova. Otkopavanje je poelo u 1934. kad su u
blizini bunara iskopana dva okna iz kojih je povremeno vaena glina za tvornicu cementa u
Katel Suurcu. Nakon analize i uinjenim tehnolokim probama utvreno je da je materijal
pogodan za izradu svih vrsta fine lonarske robe te za izradu elemenata za elektroizolaciju.

Literatura
Uvod u mineralogiju i petrologiju M. Vrkljan
http://hr.wikipedia.org/wiki/Keramika
http://www.google.com/hrcak.srce/file/3_ZLATUNIC_NASTANAK_GLINE.pdf
http://www.google.com/hrcak.srce/file/miletic_opuscula.pdf
Stjepan Markovi: HRVATSKE MINERALNE SIROVINE