STAVOVI NASTAVNIKA OSNOVNE KOLE O OCJENJIVANJU U

HRVATSKOJ, SRBIJI I BOSNI I HERCEGOVINI

Goran Lapat, ivorad Milenovi, Mirjana Jeftovi

Saetak
U tradicionalnoj osnovnoj koli, ocjenjivanje je sredstvo za procjenjivanje znanja uenika i za
utvrivanje i prikazivanje njihovog uspjeha, odnosno neuspjeha u uenju. U ovakvom se pristupu
uglavnom zanemaruje osnovno znaenje ocjenjivanja mogunost postizanja to bolje organizacije
i realizacije nastave i uenja. O ocjenjivanju postoje brojna miljenja. Ona su razliita pa i
suprotstavljena. Smatra se da je ocjenjivanje znaajna faza nastave i da je potrebno u nastavi. Ima
autora koji smatraju da je ocjenjivanje potrebno modernizirati i prilagoditi ga potrebama nastave u
dananjoj osnovnoj koli, ali i autora koji smatraju da ga je potrebno ukinuti. Da bi se utvrdilo to o
tome misle nastavnici osnovnih kola, kao neposredni realizatori nastave, provedena su tri odvojena
istraivanja u rujnu 2011. godine na uzorku od po 228 nastavnika osnovnih kola u Hrvatskoj, Srbiji
i Bosni i Hercegovini. Podaci prikupljeni skalom procjene SNOO (Stavovi nastavnika osnovne
kole o ocjenjivanju), konstruiranom za potrebe ovog istraivanja obraeni su t-testom i linearnom
korelacijom. T-test je pokazao da postoji statistiki znaajna razlika u stavovima i miljenjima
nastavnika osnovne kole o ocjenjivanju ovisno o njihovom zanimanju, pri emu nastavnici
razredne znatno vie nego nastavnici predmetne nastave smatraju da je ocjenjivanje u osnovnoj
koli potrebno modernizirati. Linearnom korelacijom utvreno je da postoji znaajna pozitivna
povezanost stavova i miljenja nastavnika osnovnih kola u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini
o ocjenjivanju. Visoke vrijednosti razine razumijevanja o ocjenjivanju nastavnika osnovnih kola u
Hrvatskoj prate visoke razine razumijevanja o ocjenjivanju u Srbiji i Bosni i Hercegovini. U radu su
prikazani znaajniji rezultati, a dane su i pedagoke implikacije.
Kljune rijei: ocjenjivanje, osnovna kola, nastavnik, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina

PRIMARY SCHOOL TEACHERS 'ATTITUDES ABOUT ASSESSMENT

IN CROATIA, SERBIA AND BOSNIA AND HERZEGOVINA
Summary:
In a traditional primary school assessment is a tool for evaluating students' knowledge and
establishing and presenting their success or failure in learning. This approach largely ignores the
basic intrinsic meaning of evaluation - the ability to achieve a better organization and
implementation of teaching and learning. There are many opinions on the assessment.They are
different and even conflicting. It is believed that the assessment is one of significant phases of
teaching and thus necessary for teaching. Some authors believe that assessment should be
modernized and adapted to the needs of teaching in today's elementary school, but some authors
believe that assessment is not necessary for the teaching, so it should be abolished. In order to the
opinions of primary school teachers, as direct facilitators of teaching, there have been conducted
three separate surveys in September 2011. on a sample of 228 primary school teachers in Croatia,
Serbia and Bosnia and Herzegovina. Data have been collected through the measuring scale
SNOO, and processed by t-test and linear correlation. T-test showed that there is statistically
significant difference in the attitudes and opinions of primary school teachers on evaluation
depending on their occupation, whereas teachers

much more than teachers believe that the

assessment in primary schools should be modernized. Linear correlation determined that there is a
significant positive correlation between attitudes and opinions of teachers of primary schools in
Serbia, Croatia and Bosnia and Herzegovina on evaluation. High values of the level of
understanding of primary school teachers on assessment in Croatia are connected with high levels
of understanding of primary school teachers in Serbia and Bosnia and Herzegovina on assessment.
The most important research results are presented in the form of a conclusion, and the pedagogic
implications are also given.
Keywords: assessment, elementary school teacher, Croatia, Serbia, Bosnia and Herzegovina

TEORIJSKI PRISTUP PROBLEMU ISTRAIVANJA

Razvoj osnovne kole od perioda njenog formiranja pa do danas, prate mnogobrojne
tekoe materijalne, a u dobrom dijelu i kadrovske prirode. Nedovoljna opremljenost kola
i nestruno koritenje postojeih nastavnih sredstava, jedan je od razloga da se u odgojnoobrazovnom procesu istie uobiajena shema koja podrazumijeva izlaganje nastavnih
sadraja pamenje podataka provjera koliine zapamenih podataka s konanom
grafikom oznakom, odnosno ocjenom. Tijek nastavnog procesa u osnovnoj koli
podrazumijeva pripremnu, operativnu, valorizacijsku i aplikativnu fazu nastavnog rada.
Ocjenjivanje je dio evaluacijske faze nastavnog procesa i podrazumijeva zavrni dio
procesa provjeravanja. Ustanovljeni nivo obrazovnih postignua uenika ima dvojaku
funkciju: (1) omoguuje nastavniku dobivanje podataka o tome koliko uspjeno uenici
stjeu i koliko uspjeno vladaju odreenim nastavnim sadrajima i (2) prua nastavniku
povratnu informaciju o svom radu, koja ima za cilj modificiranje i unapreenje vlastitog
rada i obrazovnog procesa uope.
O

ocjenjivanju

postoje

razliita

shvaanja.

Prema

Milanu

Matijeviu,

...ocjenjivanje je dodjeljivanje odreene ocjene za postignute rezultate uenika, odnosno

razvrstavanje uenika u odreene kategorije prema postignutim rezultatima u uenju i
dogovorenim kriterijima (2004, 12). Ima i shvaanja po kojima je ...vrednovanje
uenikih postignua sustavno procjenjivanje uenika i procesa u ostvarivanju postavljenih
naela i ciljeva kurikuluma (Cindri i sur., 2010, 212). Polazei od ovih shvaanja, tragalo
se za novom - kolom budunosti. Paralelno se tragalo i za novim nastavnim modelima, pa
i modelima ocjenjivanja. U takvoj koli, s jedne strane, svrha nastave ne smiju biti ispiti i
svjedoanstva, ve da uenici sami i iz prve ruke trebaju postii svoje znanje, dobiti svoje
dojmove, prodrijeti do svojih duevnih uivanja, umjesto da ih kao sada dobivaju preko
zanimljivog, esto puta povrno odsluanog i brzo zaboravljenog predavanja iz nekoliko
predmeta svakoga dana. S druge strane, zadaci nastavnika su da za svaki nastavni
predmet prirede konkretizirane i operativne ciljeve iz kojih je vidljivo to uenici trebaju
uiti, odnosno nauiti tijekom sudjelovanja u nastavnim aktivnostima (Matijevi, 2004, 25).
Stoga se zadnjih desetljea sve jae istie kritiki odnos prema fetiizaciji ocjena zbog

mnotva, prije svega, subjektivnih faktora koji prate ocjenjivanje. Razlozi su dvojaki. S
jedne strane, nastavnici daju ocjene prema individualnoj procjeni vanosti pojedinih
dijelova nastavnih sadraja. S druge strane, ocjenjivanje ovisi o opem ocjenjivakom stavu
nastavnika, o raspoloenju nastavnika u trenutku ocjenjivanja, o govornim sposobnostima
uenika, o prethodnom znanju i ugledu uenika, te o spolu i trenutnom izgledu i
emocionalnom stanju uenika.
U dananjoj osnovnoj koli postoje brojne nedoumice o ocjenama i ocjenjivanju.
Ono je propisano zakonskim dokumentima i sadrano je u kolskim i pravnim aktima svake
drave. Obino se donosi u vidu Pravilnika o ocjenjivanju (Narodne novine, br. 87/08,
86/09., 92/10. 105/10.; Slubeni glasnik Republike Srbije, br. 6203, 6403, 58/04. i 62/04.;
Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 108/2009). Ocjenjivanju se zamjera to ne doprinosi
odgojno-obrazovanoj uinkovitosti nastavnog procesa. Jo jedna od zamjerki je to to djeca
ue za kolu i za ocjene, a ne za temeljna znanja koja e im omoguiti da rjeavaju brojne
probleme iz svakodnevnog ivota. Zato se i stjee dojam da ocjenjivanje vie teti nego to
doprinosi uinkovitosti nastave i ostvarivanju maksimuma svakog uenika pojedinano.
Otuda i brojni zahtjevi po kojima ocjenjivanje treba modernizirati i prilagoditi potrebama
uenika i nastave. A ima i onih koji smatraju da je nepotrebno, pa ga zato treba ukinuti.
METODOLOKI PRISTUP ISTRAIVANJU
1. Problem istraivanja. Ocjena je sredstvo koje slui za procjenjivanje znanja
uenika i za utvrivanje i prikazivanje njegovog uspjeha u uenju. Polazei od brojnih
shvaanja (Kornetov, 2003; Borodovska i sur., 2004; Vigman, 2005; Krulj i sur., 2003),
odlike dobrog ocjenjivaa su: objektivnost, jasnoa, uestalost, javnost i raznovrsnost, a
sutinsko, mogunost da se postigne to bolja organizacija i realizacija uenja, a to je
ujedno i najvee opravdanje za ocjenjivanje. Ocjenjivanje ima vie funkcija. Najee su:
(a) ostvaruje svoju funkciju u odnosu na neposredne subjekte nastavnog rada i ima
psiholoki efekt na uenike, nastavnike, na roditelje uenika i na iru drutvenu sredinu, (b)
uenik preko ocjene dobiva povratnu informaciju o postignutim rezultatima u uenju, (c) za

uenika, ocjena je sredstvo motivacije za uenje i (d) dobra ocjena potie uenika na jo
bolji rad, a slabija ocjena ukazuje ueniku da treba neto promijeniti u svom radu i uenju.
Ovisno o povijesnim okolnostima, u mnogim zemljama primjenjuju se razliiti
sistemi ocjenjivanja rada, uspjeha i razvoja uenika. U SAD-u primjenjuju se skale ocjena
od 1 do 5, ili sistem bodovanja od 0 do 100. U Rusiji se primjenjuje jedinstven sistem
ocjenjivanja sa skalom od 1 do 5. U Njemakoj se ocjenjivanje provodi koritenjem skale
od 1 do 5, pri emu je ocjena 1 najvia. U Velikoj Britaniji vrednovanje je na skali od 0 do
100 bodova. U Italiji, nastavnici ocjenjuju uenike prema numerikoj skali od 0 do 10
poena, pri emu su od 0 do 5 negativni, a od 6 do 10 pozitivni. U Francuskoj je ocjenjivanje
na skali koja ima vrijednosti od 0 do 20 bodova. Od 0 do 10 su negativni, a od 11 do 20
pozitivni bodovi. U Belgiji se ocjenjivanje provodi polaganjem razrednih ispita.
Ocjenjivanje u vicarskoj je brojano od 1 do 6, pri emu su ocjene 1 i 2 negativne, a ostale
su pozitivne. Nastavnici u Danskoj ocjenjuju s petnaest ocjena od kojih su dvije negativne.
U vedskoj je ocjenjivanje jo specifinije. Temelji se na ...pismenom i usmenom
ispitivanju sa skalom od sedam ocjena u rasponu od 0 do 3 (Ceni, 2000, 23). Ocjene su
oznaene slovima: 0 (C) potpuno nedovoljan, 0,5 (BC) nedovoljan, 1 (B) dovoljan,
1,5 (Ba) zadovoljava, a 2,5 (a) vrlo dobar i 3 (A) odlian.
Prema subjektivnim faktorima o kojima ovisi ocjenjivanje, mogu se definirati neke
odlike loeg ocjenjivanja u osnovnim kolama. Najee su: ocjenjivanje dovodi do
nelojalne konkurencije meu uenicima, nastavnici i nastavnici koji su razrednici uglavnom
daju odline i vrlo dobre ocjene kako bi njihov razredni odjel bio uspjeniji od drugih
odjeljenja, ocjene nisu realne zato to za svakog uenika intervenira netko od kolega ili
prijatelja, najvie intervencija za ocjene su iz materinjeg jezika i matematike zato to se ti
predmeti boduju za upis u srednje kole, nastavnici i nastavnici koji ne pristaju na
intervencije svojih kolega predmet su omalovaavanja i ogovaranja u kolektivu i pri
ocjenjivanju, nastavnicima je vanije tko su roditelji uenika nego koliko su uenici nauili.
Potrebno li je ocjenjivanje u osnovnoj koli ukinuti zato to ocjena nije nikakvo
mjerilo znanja uenika? Da li je ocjenjivanje u osnovnoj koli potrebno ukinuti da bi
uenici za koje nitko ne intervenira bili ravnopravni ss ostalim uenicima? Treba li s
ocjenjivanjem poeti tek u zavrnom razredu osnovne kole kao na primjer u vedskoj,

Danskoj, Francuskoj ili u SAD-u gdje osim opisnih, drugih ocjena nema? Bi li ukidanjem
ocjenjivanja, nastavnici bili rastereeni pritisaka sa strane zbog ocjena i vie se posvetili
uenju uenika? Treba li ocjenjivanje ukinuti zbog razliitog stava meu nastavnicima o
ocjenjivanju? Bi li se ukidanjem ocjenjivanja poboljala kvaliteta nastave u osnovnoj koli?
Odgovore na ova i druga pitanja koja su povezana s ocjenjivanjem, potrait e se u ovom
istraivanju.
2. Predmet istraivanja. U irem smislu, predmet rada je istraivanje mjesta, znaaja
i uloge ocjenjivanja u osnovnoj koli. U uem smislu, predmet rada je istraivanje stavova i
miljenja nastavnika osnovnih kola u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini o
ocjenjivanju.
3. Cilj istraivanja. Prema predmetu rada, cilj istraivanja je identificiranje stavova i
miljenja nastavnika osnovnih kola u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini o
ocjenjivanju.
4. Zadatci istraivanja. Iz predmeta i cilja rada proizlaze zadatci istraivanja. Oni
su: 1) utvrditi postoji li ili ne statistiki znaajna razlika u stavovima i miljenjima
nastavnika osnovnih kola u Hrvatskoj i Srbiji o ocjenjivanju; 2) utvrditi postoji li ili ne
statistiki znaajna razlika u stavovima i miljenjima nastavnika osnovnih kola u
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini o ocjenjivanju; 3) utvrditi postoji li ili ne statistiki
znaajna razlika u stavovima i miljenjima nastavnika osnovnih kola u Srbiji i Bosni i
Hercegovini o ocjenjivanju; 4) utvrditi postoji li povezanosti i razlike u stavovima i
miljenjima nastavnika osnovnih kola u Hrvatskoj i Srbiji o ocjenjivanju; 5) utvrditi
postoji li povezanosti i razlike u stavovima i miljenjima nastavnika osnovnih kola u
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini o ocjenjivanju i 6) utvrditi postoji li povezanosti i razlike
u stavovima i miljenjima nastavnika osnovnih kola u Srbiji i Bosni i Hercegovini.
5. Hipoteze istraivanja. Opa hipoteza glasi: nastavnici osnovnih kola u
Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini smatraju da je ocjenjivanje u osnovnoj koli
potrebno, dok mali broj njih smatra da ga je potrebno ukinuti. Posebne hipoteze su: H-1)
postoji statistiki znaajna razlika u stavovima i miljenjima nastavnika razredne i
predmetne nastave osnovnih kola o ocjenjivanju u Hrvatskoj i Srbiji; H-2) postoji
statistiki znaajna razlika u stavovima i miljenjima nastavnika razredne i predmetne

nastave osnovnih kola o ocjenjivanju u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini; H-3) postoji

statistiki znaajna razlika u stavovima i miljenjima nastavnika razredne i predmetne
nastave osnovnih kola o ocjenjivanju u Srbiji i Bosni i Hercegovini; H-4) postoji znaajna
pozitivna povezanost stavova i miljenja nastavnika osnovnih kola u Hrvatskoj i Srbiji o
ocjenjivanju; H-5) postoji znaajna pozitivna povezanost stavova i miljenja nastavnika
osnovnih kola u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini o ocjenjivanju i H-6) postoji znaajna
pozitivna povezanost stavova i miljenja nastavnika osnovnih kola u Srbiji i Bosni i
Hercegovini o ocjenjivanju.
6. Varijable istraivanja. Zavisna varijabla su stavovi i miljenja nastavnika
osnovnih kola o ocjenjivanju. Nezavisne varijable su: (1) zemlja porijekla nastavnika
(Hrvatska, Srbija i Bosna i Hercegovina) i 2) zanimanje nastavnika (nastavnik razredne i
nastavnik predmetne nastave).
7. Metode, tehnike i instrumenti istraivanja. Koriten je povijesno-komparativni
postupak u prikazivanju prolosti i transverzalni postupak u prikazivanju sadanjeg stanja.
Primijenjena je deskriptivna metoda. Istraivaka tehnika je skala procjena. Kao instrument
koritena je Skala stavova nastavnika osnovne kole o ocjenjivanju (Skala SNOO).
Konstruirana je za ovo istraivanje. Skala je Likertovog tipa i ima pet stupnjeva. Sastoji se
od 18 tvrdnji. Kod svake tvrdnje, nastavnici su se s obzirom na stupanj slaganja
opredjeljivali za jednu od ponuenih mogunosti koje su bodovane od 1-5: a) u potpunosti
se slaem -5, b) uglavnom se slaem-4, c) nisam siguran-a-3, d) uglavnom se ne slaem-2 i
e) uope se ne slaem-1. Za svakog ispitanika raunat je ukupni zbroj koji je mogao imati
vrijednosti od 18-90.
8. Populacija i uzorak. Populaciju ine nastavnici osnovnih kola u Hrvatskoj,
Srbiji i Bosni i Hercegovini u mjesecu rujnu 2011. godine. U uzorku su po 228 nastavnika
osnovnih kola iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine.
9. Organizacija i tijek istraivanja. Istraivanje je provedeno u rujnu 2011. godine u
osnovnim kolana u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini.
10. Obrada podataka. Primijenjena je deskriptivna statistika i Pearsonov koeficijent
korelacije.

INTERPRETACIJA REZULTATA ISTRAIVANJA DISKUSIJA I ANALIZA

Rezultati istraivanja prikazani su prema podacima dobivenim t-testom i linearnom
korelacijom s planiranim usporeivanjem.
Tablica 1 Razlike u stavovima nastavnika razredne i predmetne nastave o
ocjenjivanju (Republika Hrvatska)
Zanimanje
Zanimanje nastavnika

razredna nastava

134

19,86

predmetna nastava

94

16,36

t-test
3,79

p
0,000

Vrijednost t-testa (t-3,79) znaajna je na nivou p<0,001. To pokazuje i priblino

izraunata statistika znaajnost razlike (p-0,000). Prema izraunatim aritmetikim
sredinama se vidi da vei nivo shvaanja o potrebi modernizacije ocjenjivanja imaju
nastavnici razredne nastave (M-19,86) u odnosu na nastavnike predmetne nastave (M16,36) (Tablica 1).
Tablica 2 Razlike u stavovima nastavnika razredne i predmetne nastave o
ocjenjivanju (Republika Srbija)
Zanimanje
nastavnika

Zanimanje
razredna nastava
predmetna nastava

N
138
90

M
20,10
17,97

t-test
3,82

p
0,000

Vrijednost t-testa (t-3,82) znaajna je na nivou p<0,001. To pokazuje i priblino

izraunata statistika znaajnost razlike (p-0,000). Prema izraunatim aritmetikim
sredinama se vidi da vei nivo shvaanja o potrebi modernizacije ocjenjivanja imaju
nastavnici razredne nastave (M-20,10) u odnosu na nastavnike predmetne nastave (M17,97) (Tablica 2).

Tablica 3 Razlike u stavovima nastavnika razredne i predmetne nastave o

ocjenjivanju (Bosna i Hercegovina)
Zanimanje
Zanimanje nastavnika

t-test

razredna nastava

148

21,03

predmetna nastava

80

17,26

3,64

0,000

Vrijednost t-testa (t-3,64) znaajna je na nivou p<0,001. To pokazuje i priblino

izraunata statistika znaajnost razlike (p-0,000). Prema izraunatim aritmetikim
sredinama se vidi da vei nivo shvaanja o potrebi modernizacije ocjenjivanja imaju
nastavnici razredne nastave (M-21,03) u odnosu na nastavnike predmetne nastave (M17,26) (Tablica 3).
Tablica 4 Usporedna analiza stavova nastavnika osnovne kole o ocjenjivanju u
Hrvatskoj i Srbiji
Stavovi nastavnika o
ocjenjivanju u
Hrvatskoj
Stavovi nastavnika o
ocjenjivanju u
Hrvatskoj

Pearsonov koeficijent
korelacije
P
N
Pearsonov koeficijent
korelacije

Stavovi nastavnika o
ocjenjivanju u Srbiji

P
N

Stavovi nastavnika o
ocjenjivanju u Srbiji

,748(**)

,000

228

228

,748(**)

,000

228

228

Podaci pokazuju (Tablica 4) da izmeu promjenjivih postoji pozitivna korelacija.

Na to ukazuje pozitivni predznak ispred vrijednosti oba koeficijenta (0,748). Jaina veze
izmeu usporeivanih promjenjivih je velika. Ona je potpuna i pozitivna. Na to ukazuje
izraunati koeficijent jaine veze korelacije (r-1). Izraunati koeficijent determinacije,
objanjava 61,42% zajednike varijante. Meu usporeivanim varijablama postoji
statistiki znaajna razlika na nivou p<0,001 (p-0,000). To, drugaije reeno
podrazumijeva, da visoke vrijednosti o stavovima i miljenjima nastavnika osnovnih kola

o ocjenjivanju u Republici Hrvatskoj, prate visoke vrijednosti o stavovima i miljenjima

nastavnika osnovnih kola o ocjenjivanju u Republici Srbiji.
Tablica 5 Usporedna analiza stavova nastavnika osnovne kole o ocjenjivanju u
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
Stavovi nastavnika o
ocjenjivanju u
Hrvatskoj
Stavovi nastavnika o
ocjenjivanju u
Hrvatskoj

Stavovi nastavnika o
ocjenjivanju u Bosni i
Hercegovini

Pearsonov koeficijent
korelacije
P
N
Pearsonov koeficijent
korelacije
p
N

Stavovi nastavnika o
ocjenjivanju u Bosni i
Hercegovini

,731(**)

,000

228

228

,731(**)

,000

228

228

Podaci pokazuju da izmeu promjenjivih postoji pozitivna korelacija. Na to ukazuje

pozitivni predznak ispred vrijednosti oba koeficijenta (0,731). Jaina veze izmeu
usporeenih promjenjivih je velika. Ona je potpuna i pozitivna. Na to ukazuje izraunati
koeficijent jaine veze korelacije (r-1). Izraunati koeficijent determinacije, objanjava
46,32% zajednike varijanse. Meu usporeivanim varijablama postoji statistiki znaajna
razlika na nivou p<0,001 (p-0,000) (Tablica 5). Dakle, visoke vrijednosti o stavovima i
miljenjima nastavnika osnovnih kola o ocjenjivanju u Republici Hrvatskoj, prate visoke
vrijednosti o stavovima i miljenjima nastavnika osnovnih kola o ocjenjivanju u Bosni i
Hercegovini.

10

Tablica 6 Usporedna analiza stavova nastavnika osnovne kole o ocjenjivanju u

Srbiji i Bosni i Hercegovini
Stavovi nastavnika o
ocjenjivanju u Bosni i
Hercegovini

Stavovi nastavnika o
ocjenjivanju u Srbiji
Pearsonov koeficijent
korelacije
Stavovi nastavnika o
ocjenjivanju u Srbiji

Stavovi nastavnika o
ocjenjivanju u Bosni i
Hercegovini

p
N
Pearsonov koeficijent
korelacije
p
N

,724(**)

,000

228

228

,724(**)

,000

228

228

Podaci prikazani u Tablici 6 pokazuju da izmeu promjenljivih postoji pozitivna

korelacija. Na to ukazuje pozitivni predznak ispred vrijednosti oba koeficijenta (0,724).
Jaina veze izmeu usporeenih promjenjivih je velika. Ona je potpuna i pozitivna. Na to
ukazuje izraunati koeficijent jaine veze korelacije (r-1). Izraunati koeficijent
determinacije, objanjava 39,26% zajednike varijanse. Meu usporeivanim varijablama
postoji statistiki znaajna razlika na nivou p<0,001 (p-0,000). To znai da visoke
vrijednosti o stavovima i miljenjima nastavnika osnovnih kola o ocjenjivanju u Republici
Srbiji, prate visoke vrijednosti o stavovima i miljenjima nastavnika osnovnih kola o
ocjenjivanju u Bosni i Hercegovini.
Rezultati ovog istraivanja su potvrdili da nastavnici osnovne kole uglavnom imaju
ujednaen stav da je ocjenjivanje u osnovnoj koli kao dio valorizacije nastavnog procesa i
dalje potrebno. To potvruju ranije pretpostavke da se u koli ui za kolu i za ocjene, a ne
za potrebe individue i njihov praktini ivot i rad u drutvenoj sredini (Osmolovskab,
2008; Malaf, 2009). I dalje dominira razredno-predmetno-satni sistem nastave koji kao
parametar uspjeha u uenju i napredovanju uenika podrazumijeva ocjenu (Kaapor, 2003,
82-92). Ocjenjivanje u osnovnoj koli osim pozitivnih naela koja se primjenjuju:
objektivnost, blagovremenost, jasnoa, uestalost, javnost i raznovrsnost (Kornetov, 2003;
Borodovska i sur., 2004; Vigman, 2005; Krulj i sur., 2003, 327-328; Volkova, 2007;
Efremov, 2010; Ficula, 2010). Pored toga, ocjenjivanje ima i brojne nedostatke. Oni su

11

uglavnom objektivne prirode. Neki od njih povezani su i s nedosljednou nastavnika pri

ocjenjivanju uenika. Da je tako, potvruju i modeli nastave u dananjoj osnovnoj koli.
Oni podrazumijevaju praksu u kojoj nastavnik izlae nastavne sadraje i zapisuje najvanije
dijelove sadraja nastavne jedinice na kolsku plou. U ovakvoj predavkodemonstatorsko-pokazivakoj nastavi, uenici pristojno sjede, paljivo sluaju, promatraju i
poneto sami ili po uputama nastavnika zapisuju. Kod kue samostalno ili uz pomo
roditelja i ostalih lanova obitelji napiu ili jednostavno prepiu domau zadau. U
ovakvom pristupu nastavi izostavljena je kreativnost uenika. Njihov cilj u tom sluaju nisu
temeljna znanja koja e im koristiti u rjeavanju svakodnevnih ivotnih problema, ve
brojana ocjena.
Prikazani istraivanja, u suglasju su s nekim drugim istraivanjima u kojima su
ispitivani stavovi nastavnika osnovne kole o nekim aspektima ocjenjivanja. Oni su
pokazali da ...nastavnici istiu pozitivne stavove i stavove prihvaanja sadanjeg sistema
ocjenjivanja, te da su meusobno veoma homogeni u tako istaknutim stavovima prema
ocjenjivanju (Ninkovi, 2010, 145-146). Ako se tome doda, da se kako navodi Mirko
Banjac ...nastavnici upuuju da ocjenjuju i vladanje uenika, pa im se ak i nareuje, da uz
svaku ocjenu vladanja osim ocjene primjerno upisuju i odgovarajuu kaznu, na primjer:
vladanje vrlo dobar, podrazumijeva kaznenu mjeru ukor razrednog stareine (2009, 130).
Sve to potvruje i rezultate ovog istraivanja koji su bili i oekivani. To zato, to se bez
obzira na reformu kolstva u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini, i dalje dominiraju
vrijednosni sistemi koji su bili karakteristini za tradicionalnu osnovnu kolu. Jedna od tih
vrijednosti je i ocjenjivanje koje je bilo prouavano u ovom radu.
ZAKLJUAK I PEDAGOKE IMPLIKACIJE
Ova tema je bila aktualna zato to do sada nije bilo radova koji su istraivali stavove
nastavnika osnovne kole o ocjenjivanju. Istraivanje su pratili brojni problemi. Tema je
osjetljiva i vrlo sloena. Kao to je istaknuto, na navedeni problem se gleda dosta
rezervirano i s previe nepotrebnog podozrenja. Tema je do sada bila prouavana dosta
povrno, uglavnom na teorijskom nivou, ali nije bilo empirijskih istraivanja. Pri tom se

12

misli na istraivanja koja su kao predmet imala mogunost ukidanja ocjenjivanja u

osnovnoj koli po uzoru na mnoge zemlje Zapadne Europe i SAD-a. U ovim se zemljama s
ocjenjivanjem ili zapoinje u zavrnoj godini obavezne kole ili postoje samo opisne
ocjene. Na ovim osnovama temelje se rezultati teorijsko-empirijskog istraivanja.
Najrelevantniji su izloeni u obliku zakljuka, dane su pedagoke implikacije i ukazano je
na mogue pravce buduih istraivanja.
Analize ocjenjivanja u osnovnoj koli prikazane u teorijskom pristupu istraivanja
pokazuju da usprkos stalnoj reformi kolstva u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini i
dalje prevladava miljenje o prihvaanju postojeeg naina ocjenjivanja. Pored toga,
analize nekih prethodnih istraivanja uglavnom ukazuju na zadovoljstvo nastavnika
osobnim odnosom prema ocjenjivanju. Zakljuci koji se mogu izvesti iz prikazanih analiza,
odnose na neke nedostatke ocjenjivanja u osnovnoj koli. Najei su: nastavnici imaju
razliite stavove i kriterije ocjenjivanja; ocjenjivanje uenika esto ovisi o raspoloenju
nastavnika u trenutku ocjenjivanja; nastavnici daju ocjene prema individualnoj procjeni
vanosti pojedinih dijelova nastavnih sadraja; ocjenjivanje ovisi o ugledu i prethodnom
znanju uenika; ocjenjivanje ovisi o govornim sposobnostima uenika; ocjenjivanje ovisi o
spolu, izgledu i emocionalnom stanju uenika; nastavnici koji su razrednici uglavnom daju
odline i vrlo dobre ocjene uenicima svog razrednog odjeljenja kako bi njihovo odjeljenje
bilo uspjenije od drugih odjeljenja; nastavnici esto daju ocjene na intervenciju prijatelja i
kolega, tako da uenici za koje nitko ne intervenira nisu ravnopravni s ostalim uenicima;
nastavnici su prisiljeni da daju ocjene pod pritiskom kolega jer su u protivnom predmet
ogovaranja ili omalovaavanja u kolektivu; za ocjenjivanje nastavnici esto koriste testove
koji nisu izraeni prema pedagokim i didaktikim normativima; nastavnici ocjenjuju i
testove koje na samom nastavnom satu diktiraju uenicima bez ikakve prethodne pripreme i
esto je pri ocjenjivanju znanja uenika nastavnicima bitno tko su roditelji uenika nego li
pokazano znanje uenika.
Pored toga, oekivanja da postoji znaajna pozitivna povezanost stavova i miljenja
nastavnika osnovnih kola u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini, odnosno da velike
vrijednosti nivoa shvaanja nastavnika osnovnih kola u Hrvatskoj o ocjenjivanju, prate i

13

visoki nivoi shvaanja nastavnika osnovnih kola u Srbiji i Bosni i Hercegovini o

ocjenjivanju, dobila su potvrdu u nalazima empirijskog istraivanja.
Na ovaj nain potvrene su sve hipoteze istraivanja. Potvrena je i opa hipoteza
da nastavnici uglavnom smatraju da je ocjenjivanje u osnovnoj koli potrebno, ali da mali
broj njih smatra da je ocjenjivanje u osnovnoj koli potrebno ukinuti.
Kako je namjera autora da ovaj rad osim teorijskog (naunog) ima i praktini
smisao i znaenje, neophodno je da se na kraju prikau pedagoke implikacije i ukae na
mogue pravce buduih istraivanja. Spomenuti nedostaci ocjenjivanja utvreni su na
osnovu odgovora veeg broja nastavnika iz uzorka koji su na spomenute tvrdnje odgovorili
u potpunosti se slaem. Sve to upuuje na potrebu sveobuhvatnijeg promiljanja sutine i
smisla ocjenjivanja u osnovnoj koli. Upuuje i na potrebu modernizacije ocjenjivanja u
cilju vee odgojno-obrazovne efikasnosti ocjenjivanja u nastavi, ali i na potrebu da se
nastavnici struno usavravaju i osobno angairaju kako bi poboljali svoj nain
ocjenjivanja.
Pravce buduih istraivanja bi trebalo usmjeriti najprije na prilagoavanje
ocjenjivanja zahtjevima nastave i potrebama uenika. U skorijoj budunosti, trebalo bi
pronalaziti prihvatljivije naine mjerenja i vrednovanja uinka nastave i rezultata rada,
uenja i aktivnosti uenika, a ocjenu ukinuti kao zastarjelu kategoriju tradicionalne kole
koja u dananjim uvjetima ne doprinosi poveanju odgojno-obrazovne efikasnosti nastave.
To e posebno doi do izraaja u radu s djecom s posebnim obrazovnim potrebama u
inkluzivnoj nastavi u osnovnoj koli, koja je usprkos brojnim nedoumicama,
proturjenostima i protivljenju nastavnika vie neizbjena.

14

LITERATURA
1. Banjac, M. (2009). Oblici komunikacije koji nastavnici primjenjuju u ocjenjivanju
uenika u koli. Doktorska disertacija. Istono Sarajevo: Odsjek za pedagogiju
Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istonom Sarajevu.
2. Borodovska, A.; Rean, . (2004). Pedagogika. Moskva: Piter.
3. Ceni, S. (2000). Praenje i ocenjivanje rada, uspeha i razvoja uenika osnovne kole.
Vranje: Uiteljski fakultet u Vranju.
4. Cindri, M., Miljkovi, D. i Strugar, V. (2010). Didaktika i kurikulum. Zagreb: IEP-D2.
5. Efremov, . (2010). Pedagogika. Moskva: Piter.
6. Ficula, M. (2010). Pedagogika. Ternopil: Navalna kniga Bogdan.
7. Kaapor, S. (2003). Sadraji iz opte istorije pedagogije. Panevo: Grafos
internacional.
8. Kornetov, G. (2003). Pedagogika. Moskva: Izdatelstvo URAO.
9. Krulj, R., Kaapor, S. i Kuli, R. (2003). Pedagogija. Beograd: Svet knjige.
10. Malaf, I. (2009). Didaktika. Kiv: Kondor.
11. Matijevi, M. (2004.). Ocjenjivanje u osnovnoj koli. Zagreb: Tipex.
12. Ninkovi, N. (2010). Pedagoko-psiholoke karakteristike nastavnika i njihov odnos
prema ocjenjivanju uenika. Magistarska teza odbranjena 2010. godine na katedri za
pedagogiju Fiklozofskog fakulteta Univerziteta u Istonom Sarajevu.
13. Osmolovska, I. (2008). Didaktika. Moskva: Izdatelski centr Akademi.
14. Pravilnik o nainima, postupcima i elementima vrednovanja uenika u osnovnoj i
srednjoj koli. Narodne novine, br. 87/08., 86/09., 92/10. i 105/10.
15. Pravilnik o ocenjivanju. Slubeni glasnik Republike Srbije, br. 6203., 6403., 58/04. i
62/04.
16. Pravilnik o ocenjivanju. Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 108/2009.
17. Vigman, L. (2005). Pedagogika. Moskva: Prospekt.
18. Volkova, N. (2007). Pedagogika. Kiv: Akademvidav.

15