Professional Documents
Culture Documents
Ortopedija
Ortopedija
Rendgenski snimci daju pouzdaniju i precizniju sliku, pruaju mogunost da sliku interpretira vie osoba, slika ostaje
kao trajan medicinski dokument, stare slike mogu da se porede sa novim to olakava praenje stanja bolesnika.
Standardne radiografije prave se u 2 pravca: anteroposteriornom (AP) i u profilnom pravcu (LL). Pre svakog
pregleda treba ustanoviti ime i prezime bolesnika, datum snimanja, oznaiti koja je koja strana u pitanju. Kod
ispitivanja kotanih senki ispituje se:
Oblik kosti;
Ivice kotane senke;
Prekid kontinuiteta kosti;
Struktura kosti;
Podruja kotane destrukcije;
Promene gustine kotane senke: poveana (osteoskleroza)/smanjena (osteoporoza);
Podruja stvaranja nove kosti na mestima gde ih nema.
Ispitivanje senki zglobova podrazumeva pre svega posmatranje odnosa kotanih okrajaka koji ine zglob, irine
zglobne pukotine, paralelnosti zglobnih povrina, ivica artikularnih povrina zglobnih okrajaka, strukture kotanih
okrajaka, pojave izrataja i slobodnih zglobnih tela. U ortopediji se esto koriste i kontrastne radiografske metode
koje se sastoje u tome da se u neku upljinu najpre ubrizga radiokontrastna tena supstanca (artrografija,
bursografija, fistulografija, mijelografija, diskografija, arteriografija).
POVREDE LIGAMENATA KOLENA
Ligamentarni aparat kolena sainjavaju lateralni i medijalni kolateralni ligament, prednji i zadnji ukrteni ligament,
kapsula zgloba, medijalni i lateralni meniskus.
AKUTNE LIGAMENTARNE LEZIJE
U fleksiji kolena kadaligamenti zgloba oputeni, oteenje moe nastati usled delovanja sile na proksimalni okrajak
tibije. Karakteristina povreda moe nastati kada se, potkolenica nae u forsiranom valgusu uz komponentu
spoljanje rotacije a uz fiksirano stopalo u lakoj fleksiji kolena, doe do rotacije itavog tela u suprotnu stranu (lezija
meniskusa). U zavisnosti od jaine sile ledira se/samo meniskus/uz njega i medijalni kolateralni ligament. Ako je sila
jo snanija dolazi do lezije ACL. Kada su ledirane sve ove komponente zgloba kolena, govorimo o O
Donahjuovom nesretnom trijasu.
Klinika slika:
Kompletna lezija: bol nije tako izraen, rupturirana kapsula dozvoljava protok sinovijalne tenosti pa otok
nije toliko izraen; patoloka pokretljivost je praena manjim intenzitetom bola dok spazam okolne
muskulature ne dozvoljava jasno ispitivanje kolena.
Znaajni simptomi akutne lezije ligamenata su ekskorijacije (ogrebotine) i modrice koe na mestu povrede,
palpatorna bolna osetljivost na samom mestu lezije. Najei test za ispitivanje lezije prednjeg i zadnjeg ukrtenog
ligamenta je test fijoke, pa zatim varus i valgus forsirani test kolena, ime se ispituje integritet kolateralnih
ligamenata. Najee komplikacije posle neadekvatno leenih akutnih lezija su pojava adhezija susednih mekih
tkiva, kalcifikacije uz proksimalno hvatite medijalnog kolateralnog ligamenta i hronina nestabilnost kolena. Ovo
dalje vodi razvoju degenerativnih promena i artrozi.
Leenje: parcijalne lezije se mogu leiti konzervativno, imobilizacijom 4-6 nedelja tutor gipsom. Totalne lezije
ligamenata se lee operativno.
Potpuna oduzetost nastaje najee zbog luksacije zgloba ramena sa klinikom slikom potpune paralize
gornjeg ekstremiteta koji visi.
Delimina oduzetost gornjeg dela pleksusa (Erb-Duchenneov tip) nastaje najee indirektno pri poroaju,
noenju taka/padu, sa klinikom slikom viseeg ekstremiteta a pokretljivost prstiju i ake je ouvana.
Delimina oduzetost donjeg dela pleksusa (Klumpkeova oduzetost) sa klinikom slikom majmunske ake,
jer su zahvaeni miii inervisani od n.medianus-a (miii prednje loe podlakta, uzvienja palca i 2
spoljanja glistasta miia) i n.ulnaris-a (2 miia prednje loe podlakta, miii ake i koa ake i prstiju).
Najee ozlede perifernih nerava na gornjem ekstremitetu su n.radialis (C5-Th1) sa slikom visee ake jer su
zahvaeni ekstenzori ake i prstiju. N.ulnaris (C8-Th1) je najee povreen kod preloma donje treine humerusa sa
klinikom slikom kandaste ake jer su zahvaeni svi miii koji vre fine pokrete ake. Kod ozlede n.medianusa
(C6-Th1) dolazi do ispada funkcije svih fleksora i pronatora podlaktice sa klinikom slikom ake ginekologa.
Plexus lumbosacralis (L1-S5): inervie trbune miie, miie noge, trbune i polne organe. Kod povrede n.femoralis
(L2-L4) dolazi do ispada ekstenzije kolena i fleksije trupa. Kod ozlede n.peroneus communis stopalo dolazi u poloaj
ekvinusa/plantarne fleksije. Hod je karakteristian kao kod petla, a noga izgleda prividno skraena. Kod povrede
n.tibialis dolazi do ispada fleksora potkolenice i stopala, kao i malih miia stopala sa klinikom slikom tzv petnog
stopala.
MERENJE OBIMA EKSTREMITETA
Mesta merenja obima gornjih ekstremitet su:
Rame:
Fleksija 1800;
Ekstenzija 50-600;
Abdukcija 1800;
Addukcija 750 (ako se flektira lakat, inae je 00);
Spoljanja rotacija 60-700;
Unutranja rotacija 70-800.
Lakat:
Fleksija 150-1600 i ekstenzija 0-100;
Runi zglob:
Palac u MCP: fleksija 500 i ekstenzija 500; u IP zglobu fleksija 800 i ekstenzija 10-150.
Ostali prsti u MCP zglobu su:
Fleksija 80-900;
Ekstenzija 30-450;
Abdukcija 20-600.
Pokreti ostalih prstiju u PIP zglobu fleksija 1000 i ekstenzija 00; u DIP fleksija 80-900 i ekstenzija 00;
Kuk:
Fleksija 120-1250;
Ekstenzija 15-300;
Abdukcija 40-450;
Addukcija 00 tj 20-300;
Spoljanja rotacija 450 i unutranja rotacija 450.
Skoni zglob (talokruralni): fleksija 45-500 (plantarna fleksija) i ekstenzija 200 (dorzifleksija).
Pokret palca u MTP zglobu: fleksija 35-450 i ekstenzija 60-700, u IP zglobu: fleksija 30-450 i ekstenzija 00.
Pokreti ostalih prstiju u MTP zglobu: fleksija 30-400 i ekstenzija 30-400, u PIP: fleksija 30-350 i ekstenzija 00, u
DIP: fleksija 30-350 i ekstenzija 300.
Pokreti kime:
Cervikalni deo: fleksija 450, ekstenzija 450, lateralna fleksija 450 i rotacija 600.
Lumbalni deo: fleksija 800, ekstenzija 300, lateralna fleksija 300 i rotacija 450.
SEPTINE INFEKCIJE ZGLOBOVA
(septini artritis)
Septini artritis je najee izazvan stafilokokusom aureusom a ree streptokokom. Zglob se moe inficirati
hematogenim putem a moe i egzogeno posle punkcije u dijagnostike svrhe.
Patogeneza: prve promene deavaju se na sinoviji, postaje zamuena i serozna. Prvi znakovi infekcije javljaju se
najkasnije 48h nakon unosa infekcije. Javlja se poviena temperatura, otok, bol i crvenilo, konture zgloba se gube a
pokretljivost je izrazito smanjena. Ukoliko postoji rana kao izvor infekcije potrebno je uzeti bris. Citoloka analiza
e pokazati povean broj neutrofila. Moe se napipati fenomen fluktuacije gde se pod naizmeninom palpacijom
osea sadraj koji pritisnut jednim prstom odie drugi prst. Prisutan je i fenomen balotmana patele.
Terapija: punkcija i aspiracija u optoj anesteziji i ubrizgavanje antibiotika irokog spektra. Tamo gde je sadraj gust
moe se izvriti ispiranje zgloba instilacijom. Antibiotike parenteralno treba davati dok se CRP i SEr ne snize na
normalne vrednosti. Zahvaeni zglob treba imobilisati longetom uz davanje analgetika. Ako se ove promene ne lee,
akutni artritis moe prei u hronini artritis.
Hronini artritis: hrskavica zgloba propada i poinje da okotava. Terapija: artrotomiju (operativno otvaranje
zgloba) i eksciziju svega to je nekrotino, uzeti bris radi odreivanja tipa uzronika, imobilisati zglob u fiziolokom
poloaju gipsanom longetom/spoljanjim fiksatorom, primeniti lokalno instilacionu drenau sa antibiotikom.
MONTEA I GALEACI PRELOM PODLAKTA
PRELOMI DIJAFIZE ULNE FRACTURA MONTEGGIA
Do frakture najee dolazi u srednjoj treini dijafize. Frakturna linija je najee poprena/kosa. U najveem broju
sluajeva prelomi su zatvorenog tipa. Ukoliko doe do znaajnijeg pomeranja ulomaka onda se ne radi o izolovanoj
frakturi ulne, nego pored nje i pridruena luksacija glavice radijusa fractura Monteggia. Kod luksacije glavice
radijusa dolazi i do rupture anularnog ligamenta. Ove povrede se teko reponuju, nestabilne su i sklone sekundarnoj
dislokaciji pa zbog toga imaju ozbiljnu prognozu.
Klinika slika: bol, otok i hematom na mestu preloma ulne, palpatorna osetljivost. Ako je prelom dislokovan moe
da postoji i patoloka pokretljivost i krepitacije. Pokreti rotacije podlaktice su bolni, oteani i ogranieni. Kod
luksacije glavice radijusa postoji bol i osetljivost lateralnog dela lakta, a pokreti lakta su takoe veoma ogranieni i
bolni.
Leenje: prelomi bez dislokacije kao i prelomi kod dece u veini je neoperativno, repozicijom i gipsanom
imobilizacijom. Monteggia zahteva operativno leenje koje se sastoji u otvorenoj repoziciji i stabilnoj osteosintezi
ulne. Time se obezbeuje i repozicija glavice radijusa, a zbog njene nestabilnosti najee je potrebna i operativna
reparacija pokidanog anularnog ligamenta te dodatna privremena interna fiksacija reponovane glavice radijusa.
***Osteosinteza je hirurka intervencija pomou koje se sastavljaju fragmenti polomljene kosti i dre vrsto u
postignutom poloaju uz pomo metalnog materijala (ipka, ploice, dra, klinovi itd.)***
PRELOMI DIJAFIZE RADIUSA FRACTURA GALEAZZI
Do ove povrede najee dolazi indirektno prilikom pada na dlan, a fraktura se obino nalazi na granici srednje i
donje treine kosti. Frakturna pukotina moe biti transverzalna, kosa/spiralna. U najveem broju sluajeva radi se o
zatvorenoj frakturi bifragmentarnog tipa ali je mogu i multifragmentarni prelom. Uz prelom dijafize radijusa javlja
se i luksacija distalnog radioulnarnog zgloba fractura Galeazzi. Kod ove povrede dolazi najee i do pucanja
interartikularnog diska u zglobu ruja. Zbog prekida kontinuiteta diska, distalni okrajak ulne postaje nestabilan i
luksira se najee u dorzalnom i distalnom smeru.
Klinika slika: bol na mestu preloma, otok i hematom, palpatorna bolna osetljivost u predelu glavice ulne, gde se
vidi i palpira deformacija u vidu izboenja. Karakteristian je znak klavirske dirke.
Leenje: Galeazzi povreda se u veini sluajeva lei operativno uz otvorenu repoziciju i stabilnu osteosintezu
radijusa najee metalnom ploom i zavrtnjima, a zatim je potrebno reponovati glavicu ulne i dodatnu fiksaciju
Kirnerovom iglom.
ANAMNEZA KOD KOTANO-ZGLOBNIH OBOLJENJA
Anamneza jeste prvi deo klinikog pregleda u kome se vodi informativni razgovor sa bolesnikom/sa najbliim
osobama iz bolesnikove okoline, o istoriji oboljenja/povrede, o svim bolesnikovim tegobama, njihovom poetku i
redosledu kojim se pojedini znaci i simptomi javljaju. Anamnezu delimo na 6 sastavnih delova:
Generalije: upoznavanje sa bolesnikom treba da bude jednostavno; saoptiti ciljeve razgovora i pregleda;
Glavne tegobe: najvanije tegobe, javljanje lekaru; biti kratak, koncizan i jasan;
Sadanja bolest: vreme poetka bolesti, nain poetka bolesti (iznenadan, nagao), etiologija, mehanizam nastanka,
tegobe i dalji tok bolesti (da li je preduzimao neko leenje), karakter, intenzitet i tok bolesti, lokalizacija, irenje,
poboljanja i pogoranja; neposredne tegobe; ispitivanje tegoba i simptoma po sistemima organa. Tipine tegobe i
simptomi kod povrede lokomotornog aparata: bol (lokalizacija, kada i kako se javlja, karakter bola), poremeaj
funkcije (poremeaj pokretljivosti zglobova, trnjenje miia, poremeaj hoda), deformacije i izrastanja, edem,
neurogene tegobe, opte pojave (poveanje temperature, groznica, znojenje), pitanje prethodne traume;
Lina anamneza: momenti iz line proosti bolesnika, opte stanje zdravlja; ranije bolesti, navike, osetljivost na
lekove, socijalno stanje;
Porodina anamneza: sline bolesti u familiji, druge bolesti u familiji, ispitivanje po generacijama;
Anamnezni zakljuak: daje pretpostavke o kakvom oboljenju kod bolesnika se radi; slui kao putokaz za dalje
dijagnostike procedure.
PRELOM GORNJEG OKRAJKA HUMERUSA
Najee se sreu kod starije populacije. Najtei oblici preloma su kod onih kod kojih postoji i iaenje glave
ramenice put napred/nazad. U pogledu mehanizma povreivanja opisuje se pad na ispruenu ruku uz istovremenu
rotaciju ruke u celini/direktni udarac u predeo gornjeg okrajka ramenice.
Klinika slika: zavisi od stepena dislokacije. Pacijent se ali na bol u predelu mesta povrede i nesposobnost aktivnih
pokreta u ramenu. Definitivna dijagnoza se postavlja na osnovu RTG snimka. U manjem obimu ovu povredu prate
povrede pazunih krvnih sudova.
Leenje: u 80% sluajeva nema znaajnije dislokacije ulomaka. Kod starijih sa prelomima bez dislokacije lei se
postavljanjem ruke u trouglu maramu 3-6 nedelja. Umesto trougle marame u prve 2 nedelje moe se koristiti i
Dezolov zavoj koji treba menjati svakih 4-5 dana jer se olabavi. Kod postojanja dislokacije teina ruke sama po sebi
koriguje ve postojeu dislokaciju. Prelomi sa tri fragmenta po Nirovoj klasifikaciji zahtevaju operativnu repoziciju i
fiksaciju ulomaka dok se kod pacijenata sa 4 fragmenta u velikom procentu razvija avaskularna nekroza fragmenata i
preporuuje se protetska zamena proksimalnog okrajka ramenice. Velike dislokacije i dvosegmentni prelomi kod
mlaih su indikacija za operativno leenje, kada se vri krvava repozicija ulomaka i osteosinteza.
TERAPIJA DEGENERATIVNIH BOLESTI ZGLOBOVA
Degenerativne bolesti se javljaju nakon 40-ih godina ivota. Uzroci su razliiti, od starenja hrskavice do promenjenih
mehanikih odnosa, funkcionalnog preoptereenja zglobova/posttraumatskih uzroka. Patoloko anatomske promene
prvo zahvataju zglobnu hrskavicu a zatim kost. Terapija:
Konzervativno: profilaksa ima za cilj da sprei/uspori nastanak bolesti: izbegavanje dugotrajnog optereenja
pojedinih zglobova, menjanje poloaja tela pri padu, gimnastike vebe u toku radnog procesa i dr. Naglaena je
vea uloga smanjenja telesne teine kod gojaznih, izbegavanje velikih fizikih napora, dugotrajan rad u
nepovoljnom poloaju. Radi rastereenja obolelog zgloba savetuje se noenje tapa. Kod ve manifestnog oblika
artroza potrebno je davanje farmakoterapijskih sredstava, najbolje uz kombinaciju sa fizikalnim leenjem.
Najee se koriste salicilati i analgetici. Sa uspehom sa koriste i nesteroidni antireumatici kao derivati
pirazolona, zatim brufen, voltaren, daju se Depo Medrol i drugi preparati sami/uz kombinaciju sa nekim jaim
analgetikom (Novocain, Procain). Od fizikalne terapije najvanija je kineziterapija i primena toplote, soluks i
kvarc lampe, parafinske kupke i obloge, kupanje u termalnim vodama;
Operativno: ako se ne postigne zadovoljavajui tretman konzervativnim leenjem pristupa se hirurkom leenju
koje se sastoji iz osteotomije (presecanje kosti da bi se korigovao deformitet), artrodeze (vri se ukoenje nekog
zgloba u povoljnom poloaju) i artroplastike (formira se zglob koji morfoloki i funkcionalno odgovara
normalnom zglobu).
ZAVOJI
Uloga zavoja je: zatita rane od sekundarne infekcije i traume, trajni dodir leka i obolelog
podruja, spreavanje i zaustavljanje krvarenja, imobilizacija i upijanje sekreta rane.
Za njihovu izradu koriste se materijali kao to su: pamuk, viskoza, poliamid, elastan, pamuna gaza, netkani
materijal, medicinska vata. Oblikovani su u trake razliitih irina i duina, trouglastih i pravougaonih formata.
Ponaaju se kao neelastini i elastini sa jednim i u dva smera, te raznim stepenima elastinosti i kompresije. Koriste
se za fiksiranje materijala u obradi rana, za terapiju kompresijom, kao podloge u izradi gipsanih aparata, postavljanje
gipseva, za imobilizacije, zaustavljanje krvarenja i druge namene.
Kaliko se proizvode u irinama 4-15cm i duine 4,5 i 10m. Koriste se za previjanje i uvrivanje/pridravanje
materijala u zbrinjavanju i zatiti povreenih delova tela.
Muli zavoji su bele boje, elastinosti 135%, sastava 40 % viskoze i 60 % poliamid. Izraeni su od viskozne grae sa
irinama 4-15cm i duinama 4,5 i 10m. Upotrebljavaju se za previjanje i uvrivanje/pridravanje materijala u
zbrinjavanju i zatiti povreda/rana. Muli zavoji sa rezanim rubom proizvode se iz pamune beljene i proiene gaze,
gustine 17 i 20 niti/cm2 u irinama 4-30cm i duinama 4, 5 i 10m. Rezani rubovi zbog naina rezanja zadravaju
visoku stabilnost kod upotrebe zavoja. Upotrebljavaju se za previjanje i podravanje materijala u obradi i zatiti
povreda/rana.
Elastini zavoj: elastinosti 135 %, sastava 40 % viskoze i 60 % poliamid. Proizvodi se u irinama 4-20cm i duini
od 4m rastegnuto. Kod previjanja lagano prijanja, prozraan, fiksira, moe se sterilisati, rezistentan na masti i ulja.
Namenjen je za fiksiranje zavojnih materijala kod obrade rana i prilagodljiv je svim delovima tela.
Sani elastini zavoj: sastava 66 % pamuk, 33 % poliamid, 1 % elastan, bele boje i 100 % elastinosti. Proizvodi se u
irinama 6-15cm i duine 5m rastegnuto. Veoma podnoljiv za kou, prozraan, rezistentan na ulja i masti. Namenjen
je za kompresivna previjanja, stezanja i obradu fraktura.
Turban zavoji: zavoji cevastog oblika, mreaste strukture, u oba smera visokoelastini i prilagodljivi svim delovima
tela. Upotrebljavaju se za postavljanje i fiksiranje materijala u obradi rana i povreda. Izrauju se u
brojevima/veliinama 1-9 i pakuju u duinama 1 i 25m u rastegnutom stanju.
Sanifleks zavoji za gips: izraeni su od netkanog materijala, sastava 100 % viskoznih vlakana, ne iritiraju kou i lako
se prilagoavaju telu pre postavljanja gipsa. Proizvode se u irinama 6,8,10,12,15 i 20cm i standardne duine 3m.
Gipsani zavoji proizvode se pod jedinstvenim imenom GIPSAN i u vie tipova. Izraeni su od najkvalitetnijih vrsta
medicinskog gipsa na podlozi pamune gaze, koja se impregnira gipsanom masom i konfekcionira u razliite
dimenzije. Gipsani aparat dobijen gipsan zavojem je trajan, vrst, lagan, brzo se sui, dobro se oblikuje, propustan je
za RTG zrake, estetski lepo izgleda i lako se skida. Primjenjuje se za sve vrste imobilizacija pojedinih delova tela i
omoguavaju brzo i kvalitetno zbrinjavanje trauma.
Gipsane longete: longeta od podloge GIPSAN, takoe je izraena od medicinskog gipsa i konfekcionira se u vie
dimenzija, irine 10,12,15 i 20cm i duine 20 m.. Primenjuju se za raznovrsne imobilizacije i zbrinjavanje
povreenih.
Trouglasti zavoji (marame): standardno se radi iz kaliko platna, neizbeljene minimalne teine 60 g/m2. Mogua je
proizvodnja i iz netkanog tekstila od 100 % vlakna minimalne teine 40 g/m2. Pravi se u dimenziji 100x100x140cm.
Koristi se kod pruanja prve pomoi gde je potrebno izvesti imobilizaciju udova/drugih delova tela.
POVREDE AKROMIOKLAVIKULARNOG ZGLOBA
esto se povreuju u sportskoj traumatologiji a povrede su daleko ee kod mukaraca. Do povrede dolazi
direktnim mehanizmima padom na spoljanju stranu masiva ramena, i indirektnim padom na ispruenu ruku. U
povrede AC zgloba spadaju:
Uganue (distrosio): oteeni su samo AC ligamenti, zglob je stabilan i nema primetnog deformiteta u
predelu zgloba;
Nepotpuno iaenje (subluxatio);
Kompletno iaenje (luxatio): kod subluksacije i luksacije postoji razliiti stepen oteenja AC ligamenata
(konoidni i trapezoidni ligament). Spoljanji okrajak kljune kosti je nestabilan, razliito izboen put navie i
lako se vraa pri palpaciji u anatomski poloaj, s tim da se posle prestanka pritiska odmah vraa u deformitet
fenomen dirke klavira.
Klinika slika: prisutni su razliiti deformitet AC zgloba sa prisustvom bola, obim pokreta je ouvan iako zbog
bolova pacijent izbegava i aktivne i pasivne pokrete a posebno pokret abdukcije nadlaktice.
Leenje: kod blaih povreda dovoljno je ruku sa povreene strane drati 2-3 nedelje u trougloj marami uz ordiniranje
analgetika. Kod luksacija preporuuje se imobilizacija pojaanim flasterima koji kruno fiksiraju masiv ramena i
predeo lakta, dok druga grupa strunjaka prednost daje operativnom leenju koja se sastoji u fiksiranju akromiona za
spoljanji okrajak kljune kosti.
TRIGER FINGER (KLJOCAVI PRSTI)
Fenomen kljocavog prsta se sree kod dece, kao kongenitalni deformitet, i kod starijih. U osnovi se radi o
nesrazmeri obima fleksorne tetive nekog od prstiju i proksimalnog otvora ovojnice ove tetive. Aktivna fleksija prsta
je bezbolna dok je ekstenzija prsta mogua ali samo uz povean napor/je ponekad potrebno pasivno istezanje prsta.
Ovako oteanu ekstenziju prati zvuni fenomen kljocanje a to je trenutak kada tetiva pree preko zadebljanog
dela ovojnice. Najee su zahvaeni domali prst i palac iako svi prsti mogu biti zahvaeni.
Terapija: jedino efikasno leenje se sastoji u hirurkom oslobaanju mesta suenja na proksimalnom delu tetivne
ovojnice kojom klizi tetiva pregibaa odgovarajueg prsta.
Poloajna imobilizacija: kada se povreeni deo tela postavlja u stanje mirovanja u odgovarajuem poloaju;
Ekstenzija;
ine od plastinih i aluminijumskih masa;
Ortoze: Rodersov aparat i Tomasova kragna za povrede vratne kime;
Gipsana imobilizacija kao sredstvo za definitivnu imobilizaciju za kimeni stub (ancov okovratnik,
Minerva, gipsani mider za imobilizaciju Th i L dela kime, gipsano korito u kome bolesnik lei sa povredom
kime), gipsevi za gornje ekstremitete (torakobrahijalni gips i Dezolov zavoj za imobilizaciju ramena i
nadlaktice, nadlakatni gips za imobilizaciju lakta i podlaktice, podlakatni cirkularni gips), gipsevi za donje
ekstremitete (karlino-stopalni cirkularni gips - imobilie kuk i natkolenicu, natkoleni cirkularni gips -
imobilie koleno i potkolenicu, potkoleni cirkularni gips - imobilie skoni zglob i stopalo, cirkularni tutor
gips - imobilie koleno, gipsana cipela - imobilie stopalo, gipsevi za karlicu: jednostrane/obostrane gipsane
gae.
noge (pozitivan Trendelenburgov znak) i kompenzatorno naginjanje tela na optereenu nogu. Dijagnoza se postavlja
radiografski. Leenje je operativno, valgizacionom osteotomijom u trohanterinoj i subtrohanterinoj regiji.
RAVNI U TELU
Radi odreivanja prostornih odnosa u organizmu, poloaja i smera pojedinih organa i njihovih delova u telu,
ustanovljene su glavne ravni u telu:
Sredina ravan (medijana): prolazi sredinom tela, od spreda unazad, i deli telo na dve simetrine polovine zbog
ega se naziva ravan simetrije. Na nju se odnose oznake medijalno, kada se deo tela nalazi blie ovoj ravni/lateralno
kada telo lei dalje od nje;
Frontalna ravan (eona): ide zdesna nalevo i paralelna je sa elom. Na nju se odnose oznake anterior i posterior;
Horizontalna,/vodoravna ravan: su sinonimi za ravan koja pri uspravnom stavu see telo u vodoravnom smeru. Na
ovu ravan se odnose oznake superior i inferior.
Kretanje segmenata u odreenim ravnima:
Za orjentaciju su potrebne 3 ravni ali i 3 osovine koje se meusobno seku pod pravim uglom:
Osa X je linija u kojoj se seku frontalna i horizontalna ravan - poprena/transverzalna osa;
Osa Y je linija u kojoj se seku sagitalna i frontalna ravan - uzduna osovina tela/vertikalna osa;
Osa Z je linija u kojoj se seku horizontalna i sagitalna ravan.
Ose X, Y i Z deo su koordinatnog sistema kojim se odreuje poloaj tela u ravni/u prostoru. Osa X i Y se meusobno
seku pod uglom od 900, tj ortogonalno. Taka u kojoj se seku i nastavljaju naziva se koordinatni poetak. Da bi se
ravan definisala, ona se odreuje sa dve osovine:
Pri ovim merenjima razlikujemo duinu celog ekstremiteta i duinu pojedinih delova tzv segmentna duina, a pored
toga na donjim ekstremitetima razlikujemo i tzv anatomsku (stvarnu) duinu i funkcionalnu (prividnu) duinu.
Duina gornjih ekstremiteta se meri od vrha akromijalnog nastavka skapule do vrha treeg prsta na potpuno
opruenoj ruci. Segmentna duina nadlaktice se meri od vrha akromiona do lateralnog epikondila humerusa, a
podlaktice od vrha lateralnog epikondila humerusa do vrha stiloidnog nastavka radijusa. Duina ake u nultom
poloaju meri se od Listerovog tuberkuluma na donjoj dorzalnoj ivici radijusa, do vrha treeg prsta.
Duina donjih ekstremiteta se meri od vrha velikog trohantera do vrha lateralnog maleolusa na opruenoj nozi.
Segmentna duina natkolenice meri se od vrha velikog trohantera do zglobne pukotine kolena na lateralnoj strani, a
potkolenice od lateralne zglobne pukotine kolena do vrha lateralnog maleolusa. Duina stopala se meri na tabanu od
tubera kalkaneusa do vrha drugog prsta. Funkcionalna duina donjih ekstremiteta meri se od SIAS do vrha
medijalnog maleolusa. Merenje se vri tako to se pacijentu koji lei na ravnoj podlozi, sa potpuno opruenim
nogama, postavljenim paralelno i sa stopalima, a zatim se traka postavlja po medijalnoj strani noge sve do vrha
medijalnog maleolusa, gde se oita vrednost duine u centimetrima. Merenje razlike u duini donjih ekstremiteta
moe se jednostavno obaviti podmetanjem podloge pod krai ekstremitet. Pacijent se postavlja da stoji licem
okrenut, bos ispred ispitivaa na ravnoj i tvrdoj podlozi. Ukoliko je jedna noga skraena, onda su karlica i
odgovarajua SIAS nagnuti na tu stranu. Pod krau nogu se postavlja podloga od kalibrisanih daica, knjiga,
kartona/slino sve dok se karlica ne ispravi. Tada se izmeri debljina podloge ispod krae noge, to iznosi veliinu
razlike u duini donjih ekstremiteta. Ako se pacijent postavi da je okrenut leima lekaru, onda se posmatraju
glutealne brazde koje treba podmicanjem podloge pod krau nogu, dovesti u horizontalnu liniju.
U frontalnoj ravni ide od vrha spinoznog nastavka C1 prljena do vrha spinoznog nastavka S 1 prljena i
normalno iznosi 00. Odstupanja od osovine u frontalnoj ravni, odnosno iskrivljenost kime u stranu,
nazivamo skolioza. Kada je teme krivine upravljeno nalevo, kae se da je krivina sinistro-konveksna, a kad
je obrnuto onda je dekstro-konveksna. Osovina kimenog stuba se ispituje kada pacijent stoji uspravno,
okrenut leima lekaru. Preciznije posmatranje se moe obaviti ako se u isini spinoznog nastavka C 1 postavi
visak koji se sputa do nivoa S1.
U sagitalnoj ravni predstavlja linija koja spaja C1 i S1. Ova linija nije prava, ona je luno iskrivljena na
nekoliko mesta, ove krivine se nazivaju fizioloke krivine. Cervikalni deo je blago luno povijen unazad sa
temenom upravljenim napred cervikalna lordoza. Torakalni deo je takoe blago luno povijen prema
napred, sa temenom upravljenim ka nazad torakalna kifoza. Lumbalni deo kime je opet blago luno
povijen nazad sa temenom upravljenim ka napred lumbalna lordoza.
PRELOM TORAKO-LUMBALNOG DELA KIME
Povrede mogu zahvatiti telo prljena i zadnje kotane elemente kao to su artikularni, spinozni/transverzalni nastavci.
Veina fraktura ove regije su hiperrefleksionog tipa. Ako je zahvaeni deo kimenog stuba ispravljen u momentu
dejstva kompresivne sile, ista deluje du linije tela prljenova pa nastaju kominutivne/burst frakture. Kod snanih
fleksionih sila udruenih sa rotacijom, frakture tela prljena moe biti kombinovana sa dislokacijom
intervertebralnog zgloba.Vano je razlikovati stabilne od nestabilnih fraktura/dislokacija. U sluajevima sa intaktnim
zadnjim ligamentima, povreeni prljen nema tendenciju daljeg pomeranja i oteenja nervnih tkiva, pa tada
govorimo o stabilnoj povredi. Lezije sa kidanjem zadnjih vertebralnih ligamenata su nestabilne i imaju tendenciju
kompresije neuralnih struktura.
Velike frakture torako-lumbalnih prljenova obuhvataju:
Klinaste kompresivne frakture: lee se repozicijom pomou hiperekstenzije trupa i imobilizacijom gipsanim
miderom. S obzirom da nisu oteeni zadnji ligamenti radi se o stabilnoj povredi nije potrebna spoljanja
imobilizacija;
Kominutivne/burst frakture tela prljena: radi se o varijanti klasine klinaste frakture kod koje je kimeni stub
ispravljen u momentu dejstva vertikalno upravljene sile. Intervertebralni disk se intrudira u rasprskano telo
prljena uzrokujui kominuciju sa eksplozijom ulomaka i njihovo pomeranje upolje u svim pravcima. Zadnji
fragmenti mogu biti odgurnuti unazad ka kimenom kanalu sa kompresijom kimene modine/caude equinae. S
obzirom da zadnji ligamentarni kompleks ostaje intaktan, povreda je stabilna. Preporuuje se noenje hirurkog
korseta tokom prvih nekoliko nedelja zbog smanjenja bola;
Frakture dislokacije: Kod ovih povreda se telo prljena forsira napred preko susednog donjeg prljena.
Isotovremeno dolazi do frakture proksimalnog dela zahvaenog prljena. Zadnji ligamenti su uvek pokidani pa je
kima nestabilna. Poto neuroloki ispadi dominiraju klinikom slikom i leenje je upravljeno brzoj dekompresiji
kimenog kanala i stabilizaciji povrede. Ako je prisutna kombinovana fraktura artikularnih nastavaka, repozicija
je lako mogua ekstenzijom trupa za vreme dok pacijent lei proniran. Kima se imobilie u modeliranim
gipsanim/plastinim aketom za vreme od 3 meseca. U sluaju da se pokae da su artikularni nastavci
preskoeni, tada se preporuuje operativna tehnika a posle repozicije se praktikuje interna fiksacija povrede.
Haluks valgus je progresivna subluksacija prvog MTP zgloba palca koja se manifestuje lateralnom devijacijom palca
i sekundarnom medijalnom devijacijom prve metatarzalne kosti. Obua ima znaajnu ulogu u njegovom nastanku.
Ako je prednji deo cipele zailjen i uzan, vrie pritisak na prednji deo stopala sa strane. Palac je guran upolje, ostali
prsti unazad i unutra. Ovaj pritisak se poveava kod cipela sa visokom potpeticom preko 4cm. esto je udruen sa
drugim deformitetima kao to je pes planus, kontraktura Ahilove tetive, cerebralna paraliza stopala, amputacija
drugog prsta i drugi. Na prvom MTP zglobu proksimalna falanga palca ide upolje a zatim se subluksira u odnosu na
glavicu prve metatarzalne kosti. Istovremeno se proksimalna falanga rotira upolje. Palac ide u valgus poziciju i
ekstenziju. Obe sezamoidne kosti su pomerene lateralno srazmerno lateralnoj devijaciji palca.
Klinika slika: prednji deo stopala je irok, upala burze u predelu medijalne strane glavice prve metatarzalne kosti i
spoljanje strane glavice pete metatarzalne kosti; javlja se ulj a moe se razviti i burzitis sa propratnom
inflamacijom a potom infekcijom; uzrok bola je stvaranje ulja i zbog subluksacije zgloba; pacijent prenosi teinu na
lateralnu stranu stopala.
Leenje: konzervativno kod blaih deformiteta (udobna obua, uloak) a ukoliko konzervativno leenje ne da
rezultate prelazi se na hirurko leenje (razne tehnike za korekciju deformacije; obratiti panju na dijabetesno
stopalo).
LABORATORIJSKA DIJAGNOSTIKA KOTANO-ZGLOBNIH OBOLJENJA
U ortopediji se najee primenjuju:
Hematoloke: odreuje se SEr koja je ubrzana kod zapaljenskih stanja (osteomijelitis, osteoartikularna TBC, septini
artritis, RA) i malignih tumora; KKS sa leukocitarnom formulom. Povean broj leukocita karakterie septike
procese. U preoperativnoj pripremi se odreuju faktori koagulacije (vreme krvarenja, vreme koagulacije,
protrombinsko vreme), te krvna grupa i Rh faktor;
Biohemijske: analize urina, UK, ureja u krvi i bilirubin u krvi. U specifinoj dijagnostici odreuje se i fibrinogen u
krvi (povean kod zapaljenskih stanja), elektroforeza belanevina, CRP. Kod sumnje na giht odreuje se nivo
mokrane kiseline u krvi. Kod malignih tumora na kostima dolazi do promena vrednosti fosfataza i odnosa kalcijuma
i fosfora;
Imunoloke: odreivanje anti-streptolizinskog titra koji je povean kod reumatske groznice, odreivanje RF,
antinukleusnog faktora, imunoelektroforeza seruma kojom se odreuju imunoglobulini u krvi, krioglobulini u
serumu. Kod sumnje na ankilozantni spondilitis vri se odreivanje i HLA sistema i to HLA-B27;
Bakterioloke: materijal se najee dobija putem brisa rane, punkcijom i aspiracijom sadraja i uzimanja materijala
operativnim putem. Kod akutnih infekcija za otkrivanje uzronika uzima se i krv za hemokulturu i to u momentima
najviih temperatura;
Citoloke analize: najee sinovijalna tenost dobijena punkcijom obolelog zgloba. Na primer kod septinog
artritisa postoji veliki broj leukocita, kod hemofiline artropatije veliki broj eritrocita, kod TBC infekcije umereno
poveanje leukocita i to limfocita.
POVREDE MENISKUSA KOLENA
Meniskusi su fibrokartilaginozne poluprstenaste interpozicije meu kondilima butne kosti i golenjae. Meniskusi se
najee povreuju akutno, traumom. Najei mehanizam je ekstenzija potkolenice u valgus poloaju spoljanje
rotacije, pa se unutranji deo meniskusa kida pritiskom izmeu dva kondila. Najei oblici lezija meniskusa su
longitudinalna, transverzalna i horizontalna ruptura. Neretko dolazi i do desinsercije pripoja meniskusa ee na
zadnjem nego na prednjem hvatitu.
Klinika slika: u anamnezi treba tragati za mehanizmom povreivanja, za blokadama. Pregledom ustanovimo da li
je lezija praena otokom, slabije se na njega oslanja, pa kao posledicu dobija atrofiju m.quadricepsa. Palpatorno
postoji bol u predelu zglobne pukotine na mestu lezije. Prisutan je i deficit ekstenzije 10-15 0. Primeniti Mc Murray i
Aplley test, RTG snimkom se iskljuuje lezija kotanog tkiva, u novije vreme artroskopijom se moe jasno videti
lezija.
Leenje: u terapiji se ide na odstranjivanje samo lediranog dela/se ide na ivenje manje lezije ako je ona
lokalizovana blie zglobnoj kapsuli. Sve se vri artroskopskom metodom.
TERAPIJA OSTEOMIJELITISA
Osteomijelitis je zajedniki naziv za razliite piogene infekcije kotanog tkiva. U 90% sluajeva uzronik je
Staphylococus aureus. Osteomijelitis moe nastati hematogenim i egzogenim putem. Osteomijelitis se manifestuje
upalom na mestu kontaminacije kosti. Opti simptomi su slini septinom stanju, pacijent se ali na povienu
temperaturu, groznicu, malaksalost, znojenje, koa je bleda a puls je ubrzan. Lokalna pojava bola sa otokom i
crvenilom, iz rane se cedi seropurulentan/purulentan sadraj.
Terapija osteomijelita je hirurka uz upotrebu antibiotika. Hirurki tretman se sastoji u ienju osteomielitinog
arita to podrazumeva odstranjivanje svih devitalizovanih tkiva, obimnoj toaleti i stabilnoj fiksaciji sa spoljanjim
fiksatorom. Uvodi se sistem ispiranja arita u trajanju od 3-7 dana sa fiziolokim rastvorom. Antibiotska terapija je
obavezna ali uz prethodno uzimanje brisa rane i nalaza antibiograma. Antibiotska terapija bez hirurke intervencije
ne daje dobre rezultate.
MERENJE DUINE DONJIH EKSTREMITETA
Pri ovim merenjima razlikujemo duinu celog ekstremiteta i duinu pojedinih delova tzv segmentna duina, a pored
toga na donjim ekstremitetima razlikujemo i tzv anatomsku (stvarnu) duinu i funkcionalnu (prividnu) duinu.
Duina donjih ekstremiteta se meri od vrha velikog trohantera do vrha lateralnog maleolusa na opruenoj nozi.
Segmentna duina natkolenice meri se od vrha velikog trohantera do zglobne pukotine kolena na lateralnoj strani, a
potkolenice od lateralne zglobne pukotine kolena do vrha lateralnog maleolusa. Duina stopala se meri na tabanu od
tubera kalkaneusa do vrha drugog prsta. Funkcionalna duina donjih ekstremiteta meri se od SIAS do vrha
medijalnog maleolusa. Merenje se vri tako to se pacijentu koji lei na ravnoj podlozi, sa potpuno opruenim
nogama, postavljenim paralelno i sa stopalima, a zatim se traka postavlja po medijalnoj strani noge sve do vrha
medijalnog maleolusa, gde se oita vrednost duine u centimetrima. Merenje razlike u duini donjih ekstremiteta
moe se jednostavno obaviti podmetanjem podloge pod krai ekstremitet. Pacijent se postavlja da stoji licem
okrenut, bos ispred ispitivaa na ravnoj i tvrdoj podlozi. Ukoliko je jedna noga skraena, onda su karlica i
odgovarajua SIAS nagnuti na tu stranu. Pod krau nogu se postavlja podloga od kalibrisanih daica, knjiga,
kartona/slino sve dok se karlica ne ispravi. Tada se izmeri debljina podloge ispod krae noge, to iznosi veliinu
razlike u duini donjih ekstremiteta. Ako se pacijent postavi da je okrenut leima lekaru, onda se posmatraju
glutealne brazde koje treba podmicanjem podloge pod krau nogu, dovesti u horizontalnu liniju.
PRELOMI KOSTIJU KARPUSA
Prelom skafoidne kosti (fractura ossis scafoidei) je najei prelom ruja i najee dijagnostikovan na gornjem
ekstremitetu. Kasno dijagnostikovan prelom zavrava se pseudoartrozom, pa zato svako tee uganue ruja treba
poeti leiti kao mogui prelom skafoidne kosti. Na RTG snimku odmah nakon traume prelom se ne vidi i treba ga
ponoviti nakon 2 nedelje. Veina pseudoartroza skafoida imaju minimalne simptome i mogu se tolerisati dobro kod
zanimanja koja ne zahtevaju maksimalno angaovanje ake. Nakon dueg perioda razvijaju se artrotine promene na
radiokarpalnom zglobu zavisno od svakodnevne aktivnosti ake.
Leenje: lei se operativno, postavljanjem autogrefona na mesto pseudoartroze.
MALIGNI TUMORI KOTANO-ZGLOBNOG SISTEMA
Relativno su retki ali oni koji se pojavljuju su veoma maligni (osteosarkom i Ewingov sarkom) i to najvie u mlaoj
ivotnoj dobi. Tumori u ovoj grupi pokazuju znake maligniteta: brz rast, nejasno ogranieni, infiltriraju okolinu, daju
udaljene metastaze i naruavaju opte stanje.
Simptomatologija: bolovi su veoma varijabilni, esto noni a sa rastom tumora biva intenzivniji; tumefakcija moe
biti razliite konzistencije, nejasno ograniena, koa nad tumorom je esto toplija sa crvenilom; patoloke frakture su
ree i prate osteolitike forme sarkoma; daljim rastom tumori probijaju kou, nekrotiziraju.
Dijagnoza: na RTG snimku znaci destruktivne/osteoproduktivne promene.
Leenje: zavisi od stepena maligniteta, uzrasta, lokalizacije, zahvaenosti okolnih tkiva i magistralnih
neurovaskularnih elemenata i prisustva metastaza. Kod veine prognoza je loa ali sa pravilnim i na vreme zapoetim
leenjem se moe uticati na ivotni vek. Osnovu savremenom leenja ini hirurgija i polihemoterapija koja je u
stanju da kontrolie i suzbija mikrometastaze.
Osteosarkom je najei maligni tumor kotano-zglobnog sistema sa visokim stepenom maligniteta. Javlja se od 1025 godine ivota, ee kod mukaraca. Lokalizovan je na mestima najbreg rasta metafizama, posebno u blizini
kolena. Zavisno od toga gde je lokalizovan razlikujemo centralnu osteolitinu formu i subperiostalnu sklerozantnu
formu. Histomorfolokom slikom dominiraju brojna podruja nekroze, krvarenja i kalcifikacije. On je tipian
predstavnik primarnih malignih kotanih tumora te sve prethodno navedeno vai i za njega.
Hondrosarkom je grupa tumora koji se razlikuju po histolokoj slici, poreklu (primarni i sekundarni) i lokalizaciji
(centralni, periferni i ekstraosalni). Pokazuju spori rast i kasno daju metastaze ali ogromne razmere. Terapija se
sastoji u blok resekciji i polihemoterapiji.
Fibrosarkom se javlja posle 25 godina. Razlikujemo periferni oblik koji sporo raste, spolja erodira kost i kasno daje
metastaze, i centralni oblik koji ispoljava razliite stepene maligniteta. Lokalizacija je najee na distalnom delu
femura ali i na drugim lokalizacijama.
Ewingov sarkom je najmaligniji tumor meu primarnim kotanim tumorima. Preivljavanje je do 5 godina a javlja se
u periodu od 10 do 25 godine najee na dijafizi tibije. Tumor zapoinje rast u meduli i brzo se iri po celoj kosti
uzrokojui diseminirana arita. Radioloka slika podsea na osteomijelitis, udruena sa temperaturom,
leukocitozom, ubrzanom sedimentacijom, anemijom, jakim bolovima i oteenom toplom koom. Tumor daje
metastaze na pluima kao i na drugim kostima.
ORTOPEDSKA POMAGALA
Ortopedska pomagala su naprave i tehnika sredstva koja slue da se pomou njih postigne maksimalna upotreba
ruku i omogui kretanje. Izbor tipa pomagala i duina upotrebe uglavnom zavise od medicinskih razloga. Ortopedska
pomagala ine:
Ortoze: su naprave koje pruaju oslonac telesnoj teini, kontroliu nevoljne pokrete, spreavaju nastajanje i koriguju
postojee deformitete.
Udlage (ine) i aparati: su individualno prepisana sredstva kojim se kontroliu pokreti zglobova
spreavanjem/poveavanjem pokreta i poveava miina snaga. Prepisani aparat treba da bude to laki,
prihvatljivog izgleda i voljno jednostavan, tako da ga moe popraviti svaki ortotiar.
Statike udlage vre potporu obolelom segmentu tela, spreavaju kontrakture zglobova i tite povreeni
ekstremitet;
Dinamine udlage imaju za svrhu podsticanje na terapijsko vebanje i funkcionalnu upotrebu ekstremiteta.
Ona je od najvee koristi kod mlitave oduzetosti, u preoperativnom i postoperativnom periodu vebanja.
take i tapovi: su pomagala namenjena kao pomo pacijentima pri kretanju. Prema materijalu mogu biti
drvene i metalne, a prema duini i mestu oslonca mogu biti podpazune i podlakatne. Izraunavanje duine
taka: meri se duina od pacijentove prednje pazune ivice do take na 15cm lateralno od ivice stopala. I visina
drke na takama se odreuje u poloaju fleksije lakta od 30 0 sa rujem u ekstenziji. Podlakatne take su danas
vie u upotrebi jer se oslonac teine tela prenosi na take aktivnim ueem obe ruke to istovremeno jaa
miie ruku. tap moe biti izraen od drveta/metala sa oblikom hvatita slova C/slova T. Tripodni i
kvadripodni tap se koriste kod starih osoba koje su nesigurne pri hodu.
Proteze: zamenjuju amputirani ekstremitet/deo ekstremiteta estetski i funkcionalno. Proteza treba da je izraena od
lakog ali tvrdog materijala, da zahteva to manje utroka energije i da ima to jednostavnije tehniko reenje.
Uspena upotreba proteze zavisi od funkcionalnog osposobljavanja patrljka, njegove duine, oblika, obima pokreta,
stanja mekih tkiva i oiljaka. Za gornje ekstremitet postoje tzv estetske proteze koje svojim oblikom nadometaju
ekstremitet ali ne i funkciju. Mioelektrina proteza ake koristi elektrini potencijal koji se stvara pri kontrakciji
miia patrljka i koji se prenosi preko elektroda i gajtana, zatim pojaava da bi mogao izvesti pokrete prstiju proteze.
Proteze za donje ekstremitete mogu zamenjivati deo/celo stopalo, potkolenicu, natkolenicu/ekstremitet u celini. Kod
dezartikulacije zgloba kuka koriste se tzv Kanadska proteza.
Invalidska kolica: koriste ih teki invalidi koji ne mogu da koriste take i tapove i koji su delimino/doivotno
vezani za kolica. Najpraktinija i najbolja su kolica koja su na sklapanje. Sobna kolica su prilagoena korienju u
sobi, dok su terenska prilagoena kretanju izvan stana.
PRELOMI I DISLOKACIJE
Prelom predstavlja prekid kontinuiteta kosti. Fizike sile koje izazivaju prelom kosti mogu delovati u vie pravaca:
Sila savijanja: najee dugih kostiju najpre je praeno blagim povijanjem kosti sve do granice elastinosti a
kada sila postane dovoljno jaka dolazi do prekida korteksa na konveksnoj strani krivine kosti koji se zatim
iri kroz celu irinu kosti i tako nastaje poprean, niski kosi/viestruki (kominutivni) prelom kosti;
Iznenadno pravolinijsko dejstvo sile: na male kosti/na deo veih i dugih kostiju preko pripoja tetive
miia/ligamenata izaziva avulzioni tip preloma (istrgnue);
Sile koje izazivaju prelom kosti mogu biti direktne kada izazivaju prelom u nivou dejstva/indirektne kada se
poetna sila prenosi indirektno kroz jedan/vie zglobova do mesta preloma kosti. Prelomi mogu biti otvoreni kosti
komuniciraju sa spoljanjom sredinom, i zatvoreni kada je integritet koe ouvan.
Klinika slika: uoava se deformitet u vidu angulacije, rotacije/skraenja ekstremiteta. U nivou preloma postoji otok,
izuzev kod preloma kosti koje su dublje poloene u mekim tkivima (vrat butne kosti). Palpacijom se izaziva jak i
otar bol na mestu preloma praen spazmom miia.
Leenje preloma: pri izboru metoda leenja treba imati da svaka metoda ima za cilj: osloboditi povreenog bola,
odrati zadovoljavajuu poziciju kotanih fragmenata, dozvoliti srastanje kosti, da povrati optimum funkcije ne samo
povreenog ekstremiteta i kimenog stuba, ve povreenog u celini. Faze srastanja kostiju:
I.
Faza hematoma;
II.
III.
IV.
V.
Faza reparacije;
Faza osifikacije;
Faza remodeliranja;
Faza rehabilitacije.
Intervertebralne zglobove: dva zgloba izmeu dva prljenska tela. Na njima se mogu razviti spondiloartroze.
Osteofiti koji nastaju na njima mogu kompromitovati nervne korenove spinalnih ivaca, vertebralnu arteriju i
kimenu modinu;
Kostovertebralne zglobove: rebra se zglobljavaju sa kimom pomou dva sinovijalna zgloba, izmeu glavice
rebra i trupa prljena te izmeu tuberkuluma rebra sa transverzalnim nastavkom;
Unkovertebralne zglobove: razvijeni su samo u vratnom delu kime C 3-C7 prljena. Na AP snimcima se vide
kao crepovi na krovu. Osteofiti ovih zglobova mogu komprimovati korenove spinalnih ivaca i vertebralnu
arteriju;
Intervertebralni disk.
Patologija: prve promene javljaju se na intervertebralnom disku. Dolazi do dehidratacije nucleusa pulposusa, ono se
smanjuje, gubi vodu i elastinost. Na njemu se javlaju fisure, potom rupture pojedinih vlakana na fibroznom prstenu.
Dolazi do suenja intervertebralnog prostora. Disk postaje neelastian i slabije deluje kao amortizer pritiska. Prvi
kliniki znak nastaje kada se diskus izlije i pone da pritiska nervne zavretke. U najteem sluaju nastaje hernija. U
lumbalnom delu kime kompromituju se korenovi slabinskih ivaca (lumboischialgia/cauda equina).
Klinika slika: najee u vratnom/slabinskom delu nastaje. Objektivnim pregledom nalazimo bol, rigidnu i napetu
paravertebralnu muskulaturu, oteenu funkciju kime, promenu oblika kimenog segmenta skolioza, kifoza.
Simptomi mogu biti praeni motornim ispadima. Kod afekcije vratne kime: javlja se akutni bol koji se pojaava a
iradira u inervacijsko podruje pritisnutih spinalnih korenova:
Prolaps diska na nivou C2-C3; C3-C4 stvara bol u podruju ramena i lopatica;
Kompresija na nivou C5 zahvata n.medianus, na nivou C6-Th1 zahvata podruje n.ulnarisa i n.radialisa.
Najee su protruzije na C5-C6 i na C6-C7.
Kod afekcije lumbosakralne kime: najee se deava na L 4-L5 i nivo L5-S1 jer su to najpokretljiviji delovi tog
segmenta i najvie su izloeni traumatizaciji. Najei je prolaps diska prema dorzalno tj prema medularnom kanalu i
to mnogo ee dorzolateralno. Medijalni prolapsi koji su rei komprimuju direktno caudu equinu. Kod protruzije
diska L4-L5 prljena komprimovan je L 5 koren a izmeu L5-S1 komprimovan je prvi sakralni koren. Klinika slika:
bol koji moe nastati naglo/postepeno. Poinje najpre u krstima a potom iradira ka nogama. Bol se pojaava kod
fizikog naprezanja, kalja, kijanja, dizanja tereta, ispravljanja:
Kod kompresije korena L5 bol se iri od krsta preko glutealne regije ka spoljanjoj strani natkolenice i
potkolenice na dorzum stopala i palca;
Kod lokalizacije S1 bol iradira zadnjom stranom natkolenice i potkolenice preko pete i tabana ka petom prstu
stopala. Pokreti su ogranieni, bolesnik ima usporene kretnje i hod, moe se nai i kompenzatorno krivljenje
kime u jednu stranu koja je antalginog porekla.
Leenje:
Konzervativno: mirovanje, Wiliamsov poloaj (na leima, sa nogama savijenim pod 90 0 u kolenima i
kukovima a sa podmetnutim jastukom ispod kolena), analgetici i antireumatici, trakcija, fizikalna terapija u
vidu toplih kupki, diatermije, ultrazvuka;
Operativno: laminektomija, hemilaminektomija i potpuno odstranjenje lediranog diska.
TRANSPORTNA IMOBILIZACIJA
Transportna imobilizacija se postavlja na mestu udesa i privremena je. Njome postiemo smanjenje bola, spreavanje
naknadnih oteenja, ublaavamo razvoj traumatskog oka. Sredstva za transportnu imobilizaciju mogu da budu:
Priruna: svi predmeti koji se mogu nai na mestu udesa;
Standardna: u vidu razliitih ina (Kramerova ina) - ona je konstruisana od savitljive ice i slui za imobilizaciju
gornjih i donjih ekstremiteta. Tomasova ina se ree koristi i to samo za imobilizaciju potkolenice. Modifikovana
Tomasova ina ima dodatak za karlicu i trup i ona slui za imobilizaciju i natkolenog segmenta i povreda u predelu
kuka. U ovu grupu spadaju jo i gipsane longete unapred pripremljene i modelirane plastine/aluminijumske udlage i
poliestarske vree u koje se nakon postavljanja ekstremiteta ubacuje vazduh pod pritiskom.
EPIKONDILITIS LAKTA (TENISKI LAKAT)
Ovaj termin oznaava pojavu bola na spoljanjoj strani lakta. U osnovi se radi o entezitisu (poremeaj na mestu
pripoja tetiva) tetiva ekstenzora ake i prstiju, koji se pripajaju na spoljanjem epikondilu donjeg dela humerusa.
Najee se radi o prenaprezanju navedenih tetiva gde na mestu pripoja za kost do pojave bola moe doi i posle
neuobiajene snane kontrakcije.
Klinika slika: palpatorna osetljivost na mestu spoljanjeg epikondila, obim pokreta u zglobu lakta je u fiziolokim
amplitudama. Pojava bola moe se provocirati snanom ekstenzijom ake.
Terapija: mirovanje, ordiniranje analgetika/nespecifinih antiinflamatora, tretman UZ/KTD. U sluaju da simptomi
traju due 2-3 nedelje indikovane su infiltracije nekog od kortikosteroidnih preparata sa lokalnim anestetikom. U
rezistentnim sluajevima dolazi u obzir i hirurka terapija reinsercija pripojnih vlakana tetiva ekstenzora. Glavni
krivac je tetiva m.extensor carpi radialis brevis.
AVASKULARNE NEKROZE
Avaskularna nekroza epifiza je poremeaj u normalnom rastu epifize koji moe da nastane na svim sekundarnim
centrima okotavanja u periodu rasta.
Etiologija: nejasna. Danas se smatra da etioloki momenat u nastanku ima poremeaj cirkulacije usled traume,
infekcije i kongenitalne anomalije.
Patologija i patogeneza: oboljenje prolazi kroz 4 faze:
I.
Faza: poremeaj ishrane sekundarnog centra okotavanja - blag poetak i na RTG snimku se ne vidi/moe
biti naznaena blaga osteoporoza;
II.
Faza: stadijum nekroze dolazi do nekroze sekundarnog centra okotavanja; verifikuje se RTG snimkom,
epifiza je sklerotina i ima izgled mlenog stakla;
III.
Faza: fragmentacija usled optereenja epifize koja je nekrotina dolazi do njene fragmentacije odnosno do
patolokog preloma i deformacije;
IV.
Faza: faza reosifikacije dolazi do ponovne osifikacije kosti te ona biva zamenjena normalnom kosti ali
ostaje deformisana.
Simptomatologija: poetak je postepen, u anamnezi moe postojati podatak o povreivanju, bolesnik je vrlo dobrog
opteg zdravstvenog stanja; javlja se primetno epanje, ograniena pokretljivost zgloba i povremeno miini spazam.
U ovom stadijumu bolest moe da se predvidi i to su tzv bolovi rasta.
Terapija: konzervativno u poetku bolesti. Osnovni princip je spreiti fragmentaciju epifize i nastanak deformiteta
potpunim rastereenjem zgloba. Operativno leenje podrazumeva artroplastine procedure kod odmaklog stadijuma
bolesti.
oslonca, stabilnost, trajnost, bolnost, eventualna pomo drugih lica/upotreba pomagala, mogunost stajanja
na prstima i petama itd. Posle bilateralnog oslonca procenjuje se oslonac na svaku nogu ponaosob;
2) Hod: zamolimo pacijenta da hoda ispred nas pri emu se posmatra: mogunost samostalnog hoda, eventualna
pomo, upotreba pomagala, nain hoda, karakter epanja itd. Na primer antalgian hod pri emu pacijent
tedi jednu nogu, makazast hod kod spastine paralize, patkast hod kod kongenitalne luksacije kukova,
petlov hod kod paralize n.peroneusa itd.
1) Pri rigidnoj osteosintezi u idealnim uslovima, bez stvaranja kalusa, aktivnou aoteogenih elija stvara se
lamelarna kost. Ovaj nain sanacije neki autori nazivaju primarnim srastanjem. Proces zarastanja se teko
prati zbog nedostatka kalusa kao pokazatelja sanacije;
2) U sluaju kada se repozicijom postigne solidan kontakt ulomaka a fiksacija omoguuje zadovoljavajuu
retenciju ulomaka, dolazi do sanacije preloma gde iz oba fragmenta proliferiu osteogene elije iz periosta i
endosta kao i retikularne elije kostne sri. Ovaj tip sanacije preloma se sree najee.
3) Kada fragmenti preloma nisu dobro reponovani, na mestu prekida kontinuiteta kosti se stvara
fibrozna/hijalina hrskavica koja okotava procesom enhondralnog okotavanja stvarajui najpre primitivno, a
zatim i lamelarno kotano tkivo.
Auskultacija: sluanje; najei zvuni fenomeni su krepitacije, kljocanje, um u vidu struganja iznad krvnih
sudova.
PRELOMI DONJEG OKRAJKA HUMERUSA
Prelomi donjeg okrajka humerusa nastaju najee kao posledica povreda u saobraajnim nesreama/pri padu u toku
svakodnevnih aktivnosti.
Klinika slika: dominira deformitet nadlaktice sa njenim skraenjem. Prisutni su bol, otok i funkcionalna nemo.
Povreeni pridrava povreenu ruku uz grudni ko. Prisutna je patoloka pokretljivost sa krepitacijama. Najee pri
povredi dijafize humerusa na spoju srednje i distalne treine povreen n.radialis. Lezija radijalnog nerva se ispoljava
viseom akom i nemogunou ekstenzije u MTP zglobovima.
Dijagnoza: postavlja se na osnovu anamneze, klinike slike, objektivnog pregleda, RTG snimkom u dva pravca.
Leenje: kada je u pitanju zatvoren prelom lei se viseim gipsom uz ranu mobilizaciju lakatnog i ramenog zgloba i
aktivnu upotrebu ake. Prelom humerusa zarasta za 6-8 nedelja posle ega se skida gips i leenje se nastavlja se
fizikalnom terapijom. Kod preloma kod kojih ne moe da se postigne adekvatna repozicija indikovano je operativno
leenje i fiksacija fragmenata prelomljene kosti ploom i zavrtnjima/intramedularnim klinom. Operativno leenje je
indikovano i kod vaskularnih lezija, a kada je nephodna hitna rekonstrukcija krvnog suda i stabilizacija preloma.
Operativno leenje primenjuje se i kod otvorenih preloma, kod kojih se nakon primarne obrade rane prelom
stabilizuje spoljnim fiksatorom.
KOTANO-ZGLOBNA TUBERKULOZA
TBC kostiju i zglobova tj osteoartikularna TBC je lokalno progresivno oboljenje koje je rezultat aktivnosti Kohovog
TBC bacila na kosti i zglobne strukture. Javlja se u dva tipa: bovini i humani. Bovini najee napada kosti i
zglobove a nastaje kao sekundarna infekcija posle TBC plua/limfnih vorova, prenosi se hematogeno.
Patologija: destrukcija kosti sa manjom tendencijom stvaranja nove, proces zapoinje u subhondralnoj kosti a zatim
prodire u zglob. Nastaje brza diseminacija po sinovijalnoj membrani i hrskavici. Hrskavica zgloba moe da se odvoji
od susednog tkiva i da se destruie. Ako se destruktivni proces ne sanira terapijom, zahvata i hrskavicu zgloba,
ovojnice zgloba, prelazi u meko tkivo formirajui apsces i formiranje fistule. Kada se infekcija savlada, eksudat se
polako resorbuje i zamenjuje fibroznim tkivom. TBC apsces se jo naziva i hladni apsces zbog odsustva akutne
inflamatorne reakcije. Najea lokalizacija je u periodu od roenja do 3 godine i to falange prstiju. Kada zahvati
celu falangu naziva se spina ventosa. U periodu od 3-7 godine najee je zahvaen kalkaneus, a od 7-14 godine
najee pubine kosti. Kod odraslih se u 50% sluajeva javlja na kimenom stubu.
Klinika slika: poetak bolesti je podmukao. Na kimi se najee javlja u nioj torakalnoj regiji praen smanjenom
pokretljivou. Bolna kifoza/izolovani hladni apsces mogu biti prvi znaci oboljenja kimenog stuba. Prati ga
poviena telesna temperatura, u kasnijem stadijumu se javljaju teki deformiteti. Na zglobu kuka prvi simptom moe
biti pasivno smanjenje aplitude pokreta zbog spazma okolne muskulature, zatim manja atrofija muskulature i bolnost
u samom zglobu. U kasnijem stadijumu sa destrukcijom zglobnih povrina moe biti izraen miini spazam i
deformitet kuka, skraenje itavog donjeg ekstremiteta.
Dijagnoza: vaan dokaz bakterija Mycobacterium tuberkuloze. Treba uvek traiti kulturu po Lowensteinu. Biopsija
tkiva uz patohistoloku dijagnostiku je verodostojan dokaz o osteoartikularnoj tuberkulozi.
Terapija:
Hirurko: artrodeza/hirurka fuzija kime (Hibsova tehnika); laminektomija kod paraplegije; lokalno se lei
ekscizijom procesa i artrodezom u fiziolokom poloaju.