PISMA DREVNIH CIVILIZACIJA

(seminarski rad)

Mostar, 2014.
Sadraj

Uvod................................................................................................................................3
1. Definiranje pojmova pismo i jezik...................................................................4
2. Pisma drevnih civilizacija...................................................................................7
2.1. Piktografsko pismo.................................................................................................7
2.2. Ideografsko pismo..................................................................................................9
2.2.1. Egipatsko pismo............................................................................................10
2.2.2. Hetitsko pismo...............................................................................................12

3. Slogovno ili silabiko pismo.............................................................................13

3.1. Indijsko pismo......................................................................................................13
3.2. Kretsko pismo.......................................................................................................14
3.3. Arapsko pismo......................................................................................................14

Zakljuak.....................................................................................................................15
Popis literature..........................................................................................................16

Uvod
Pismo je sredstvo prostorne i vremenske komunikacije. U irem smislu to je svaki
sustav vidljivih oblika (slika, simbola, znakova i njihovih kombinacija) namjerno
proizvedenih u svrhu memoriranja i izvjetavanja; u uem smislu, sustav znakova koji
predstavljaju odreene elemente govornog jezika: pojedine rijei, slogove ili glasove.
Poetke razmiljanja o pismu nemogue je odrediti. Vrlo je teko odrediti starost pismajedan od moguih pokazatelja jest podatak da se prema anatomskim pojedinostima
moe zakljuiti najstarije pismo za koje znamo potjee otprilike iz 3 500 god. pr. Krista.
Sumerani iz Mezopotamije uz pomo trske sa zailjenim vrhom urezivali su znakove u
vlaene glinene ploe.
Tijekom tisuljetne povijesti pismo je bilo pod utjecajem magije, religije i mistike, a
bilo je uvjetovano i stalnim promjenama materijala kao podloge (stijena, drvo, koa,
kost, pergament, papir itd.) te sredstava kojima se pisalo (ilo, tapi, olovka itd.) i
tehnikama pisanja.
Pitanja koja su obraena u ovom radu odnose se na precizno definiranje piktografskog,
ideografskog i slogovnoga pisma.

1. Definiranje pojmova pismo i jezik

Pismo moemo definirati kao sustav grafikih znakova koji se upotrebljavaju za
pisanje.1 Razna pisma nastaju u raznim ljudskim zajednicama.
Pismo je sredstvo prostorne i vremenske komunikacije. U irem smislu to je svaki
sustav vidljivih oblika (slika, simbola, znakova i njihovih kombinacija) namjerno
proizvedenih u svrhu memoriranja i izvjetavanja; u uem smislu, sustav znakova koji
predstavljaju odreene elemente govornog jezika: pojedine rijei, slogove ili glasove.
Pretea pisma je komunikacija pomou predmeta sloeno kamenje, granice,
Veina pisama se mogu grubo podijeliti na tri skupine: logografska, slogovna, i
alfabetska (ili segmentalna); meutim, sva se tri mogu nai u jednom sustavu pisanja u
razliitim udjelima, to esto oteava kategorizaciju pisama.
Glavna zbivanja u razvitku pisma odigrala su se prije priblino tri tisue godina: tu
mislimo na pojavu pisma uope (nakon razdoblja potpune nepismenosti), te na razvitak
unutranje strukture pisma, tj. na promjenu sadraja (znaenja) znakova od ranog
slikovnog pisma do alfabeta.
Poetak pisma vjerojatno treba traiti u neposrednim prethodnicima sumerskog
klinopisa iz Mezopotamije i staroegipatskih hijeroglifa, a rano slikovno pismo piktografiju i ideografiju - mogli bismo smatrati spojnim lanovima izmeu
pretpovijesnih spiljskih crtea i tog prapisma.
Paleografija (gr: + - staro, drevno pisanje) je pomona povijesna
znanost koja se bavi prouavanjem razvoja pisma kroz povijest, te praksa itanja i
deifriranja starih rukopisa s ciljem da omogui ispravno itanje, i odredi mjesto i
vrijeme nastanka starih rukopisa i natpisa.
Polazei od injenice da se pismo razvija i da je izvjesni tip pisma karakteristian za
odreeno podruje i odreeno vrijeme, paleografi se slue komparativnom metodom, tj.
usporeuju slinosti i razlike oblika i duktusa u pismu nedatiranog spomenika s tim
istim elementima u pismu datiranog spomenika koji je tipian za odreeno razdoblje ili
odreeno podruje, Paleografija takoer istrauje tahigrafske sisteme, skraenice,
1

Ani, Vladimir: Rjenik hrvatskoga jezika, Novi liber, Zagreb, 1998., str. 758.

dijakritike znakove, brojeve, instrumente i materije upotrebljavane pri pisanju, te

konano obiljeja rada pojedinih pisarskih poslovnica (skriptorija).
O pismu govorimo onda kad sliice dostignu izvjestan stupanj stilizacije i - to je daleko
vanije - kad takav slikovni znak poinje, u skladu s nekom konvencijom, da se
dosljedno upotrebljava u istoj formi za isti pojam. Nije nam poznato gdje i kada se to
prvi puta dogodilo.
U svim svojim praoblicima pismo ima slikovni karakter, a pojedinani znak (sliica)
odnosi se na pojedinanu rije (pojam).
Mnoga od tih slikovnih pisama (izuzevi kinesko pismo koje se i danas jo upotrebljava
u svom prvobitnom, pojmovnom obliku) u svom su razvitku prola redom silabiku
(slogovnu), konsonantsku i konano alfabetsku fazu.
Takav poetak slikovnog pisma i pisma uope nazivamo piktografija.
Otkrivajui kako se takva slikovna pisma itaju moderni znanstvenici doznaju
zapanjujue pojedinosti o ivotu ljudi prije mnogo tisua godina.
Kada govorimo o jezicima mislimo na ive jezike, odnosno na jezike koji se aktivno
upotrebljavaju irom sveta. U najopenitijem smislu rijei, jezik je sustav glasovnih
znakova, specifian za svaku jezinu zajednicu (narod, ili slinu skupinu) i povijesno
uvjetovan, koji slui ponajprije za sporazumijevanje (komunikaciju; razmjenu
obavijesti, misli, osjeaja i sl.), ali i samo za izraavanje.
Jezik prvih ljudi vjerojatno se najveim dijelom sastojao od pokreta rukama i
neartikuliranih znakova. Danas se u svijetu govore tisue raznih jezika. Neki jezici
imaju neobine odlike: ljudi iz Gomere na Kanarskim otocima jo uvijek razgovaraju
glasnim zvidanjem preko dolina.2
Jezikoslovlje je znanost o jeziku. Drugi naziv za tu znanstvenu disciplinu je
lingvistika. Naziv lingvistika potjee od latinske rijei lingua ae, f., to znai jezik
kao sredstvo sporazumijevanja i kao tjelesni organ. Dubravko kiljan u svojoj knjizi
Pogled u lingvistiku definira lingvistiku kao znanost o jeziku koja prouava
najrairenije i najopenitije ljudsko sredstvo interpersonalne komunikacije i kao sustav i
kao njegovo ustvaranje.3 Bavljenje problemima jezika ima tradiciju dugu vie od dva i
2

Harris, Nicholas, Turner, Joanna i Aston Claire: Ilustrirana knjiga znanja, Knjiga i dom, Zagreb, 1999.,
str. 84.
3
kiljan, Dubravko: Pogled u lingvistiku, kolska knjiga, Zagreb, 1985., str. 11.

pol tisuljea, dok jezikoslovlje, odnosno lingvistika kao samostalna znanstvena

disciplina ima povijest od otprilike dva stoljea.
U skladu s definicijom jezika lingvistika potpada pod semiologiju ili semiotiku, opu
znanost o svim sistemima znakova koji se pojavljuju u ovjekovu drutvenom ivotu.4
Danas lingvistika istrauje jezik s razliitih polazita uzimajui u obzir njegovu
sloenost. Istrauju se obiljeja samog jezika- struktura, sustav, meuodnosi jezinih
elemenata, razvoj jezinih oblika, slinosti i razlike u jezinim sustavima. Jednako je
vaan predmet istraivanja i uloga jezika u funkcioniranju ljudske zajednice, pa se
suvremena lingvistika bavi i pitanjima komunikacije, socijalnom uvjetovanou jezinih
i govornih struktura, tekstnim vrstama.

kiljan, Dubravko, nav., dj., str. 188.

2. Pisma drevnih civilizacija

Poetke razmiljanja o pismu nemogue je odrediti. Vrlo je teko odrediti starost pismajedan od moguih pokazatelja jest podatak da se prema anatomskim pojedinostima
moe zakljuiti najstarije pismo za koje znamo potjee otprilike iz 3 500 god. pr. Krista.
Sumerani iz Mezopotamije uz pomo trske sa zailjenim vrhom urezivali su znakove u
vlaene glinene ploe. Ovu vrstu pisma svrstavamo u piktografsko pismo.

2.1. Piktografsko pismo

Piktografsko pismo predstavlja najstariji nain na koji su ljudi pokuali da pomou
crtea zabiljee svoje misli. Sam izraz potjee od latinske rijei pictus-slikan i grke
rijei grafo-pisati. Ovi znaci (piktogrami) oznaavaju upravo ono to crte predstavlja i
nisu vezani za specifini glasovni sklop rijei u pojedinom jeziku. ine osnovu pisama
starih Sumerana, Egipana, Kriana, Kineza i Maja, ali se u izvjesnim prilikama koriste
i danas (npr. u prometnoj signalizaciji).
Za piktografsko je pismo svojstveno to da ga nije potrebno posebno uiti, da nema
tono odreen i konaan broj znakova niti znakovi imaju tono odreen oblik ili
znaenje. S jedne strane u tome lei prednost piktografije jer takvo pismo nadilazi
granice jezika, pa je manje-vie razumljivo ljudima koji ne govore istim jezicima. S
druge strane, takve znakove moe proitati sam onaj tko zna njihovo znaenje. Upravo
nam ta neposrednost piktografskog pisma onemoguuje da saznamo neto vie o jeziku
naroda koji ga je stvorio.5
Piktografija se ne moe smatrati pismom, jer joj nedostaju neka bitna obiljeja: nju ne
treba posebno uiti (sliice su razumljive po sebi), ona nema odreen i konani broj
ustaljenih znakova, znakovi joj nemaju tono odreen oblik ni znaenje. Prednosti su

aja, Branka i Pokrajec, Svjetlana: Pisma kroz civilizacije, Nova akropola, Zagreb, 2011., br. 16., str. 1134.

piktografije u tome to je ona izvan i iznad bilo kakvog jezika, pa je sveope razumljiva
za sve ljude.
Budui da su prve civilizacije i prvi gradovi nastali u Donjoj Mezopotamiji 6, u dolini
rijeka Eufrat i Tigris, sasvim se i podrazumijeva da su i prvi pisani zapisi nastali u tom
podneblju. Postoje tragovi da su prve biblioteke nastale prije vie tisua godina.
Sumerska civilizacija smatra se najstarijom civilizacijom i nalazila se na teritoriji
dananjeg Iraka.
Sumerski jezik je prvi poznati pisani jezik i prvi zapisi su pili pisani klinastim pismom.
Prije oko tri tisue godina jezik je bio jezik literature i kolovanja i sluio je kao
meunarodni diplomatski nain sporazumijevanja.
Klinasto pismo (klinopis) spada u grupu piktografskih pisama jer je prvobitno postao
od crtea. Njegov naziv potjee od trokutastog, odnosno klinastog, oblika njegovih
znakova koji su se iljkom urezivali u svjeu glinu.
Osnove pisma bile su glina i trska. Klinasti piktogrami su utiskivani na vlanim
glinenim tablicama u vertikalnim kolonama pisaljkom od trske s trouglastim vrhom
(stylus) to je davalo izgled klina. Da bi otisak bio to trajniji, glinene tablice su se
pekle u specijalnim peima. Prve glinene tablice su bile jako male i kvadratnoga oblika.
Pisalo se od vrha ka dnu tablice. Tek u kasnije doba poinju se koristiti vee tablice i
pisari poinju pisati s lijeva na desno. Znaci koji su se utiskivali na mekoj glini gube
svoj slikovni izgled i tokom vremena dobiva oblik raznih kombinacija vertikalnih,
horizontalnih i kosih klinova. Taj preokret omoguio je bre i lake itanje i pisanje.
Pismo je stilizirano iz pravca logografskog (pojmovnog) u pravcu slogovnog pisanja, pa
je dobilo primjese fonetskih elemenata, tako da su kasnije, staroperzijski pisari, njihov
silabij doveli skoro na prag alfabetskog pisma. Mnogi znaci u zapisima su bili
polivalentni7-imali su i logografsko, fonetsko i silabiko znaenje. Ovakav sustav
klinastoga pisanja, sa tri vrste znakova bio je u potpunosti razvijen i zadovoljavao je
potrebe tadanjeg drutva.8
Arheolozi su pronali tekstove pisane klinastim pismom koji govore o ljudima i
dogaajima spomenutim u Bibliji. Klinasto pismo je prolo bitne promjene kroz
razdoblje od vie od dva tisuljea. Asirci i Babilonci prihvatili su sumersko pismo i
6

Donja Mezopotamija nalazila se na teritoriji dananje drave Irak (Jugozapadna Azija).

Polivalentan-koji ima vie razliitih vrijednosti ili primjena
8
Mini, Renata: Sumersko pismo, Narodna biblioteka, Poarevac, 1973., str. 6.
7

ono je danas svjedok njihovog vremena. Posljednji u nizu mnogih naroda koji su se
koristili sumerskim pismom bili su Perzijanci: oni su ga prihvatili u VI. st.pr.Kr. i
prilagodili svom jeziku. Pored mnogobrojnih religioznih, liturgijskih, astrolokih i
mitolokih zapisa postoji, razmjerno ak i mnogo vie, tekstova povijesnog i pravnog
karaktera, zakona, ekonomskih i politikih, gramatikih, filozofskih i knjievnih eseja,
raznih diplomatskih dokumenata te radova sasvim profanog karaktera poput trgovakih
rauna, priznanica, dopisa i sl.9
Zahvaljujui itljivosti svojih znakova i prikladnosti za prenoenje kratkih i
jednostavno strukturiranih, obavijesti, ivot suvremenog ovjeka teko bi bilo zamisliti
bez piktografije.

2.2. Ideografsko pismo

Ideogramsko pismo nastalo je iz potrebe za predoavanjem rijei koje nije bilo mogue
jednostavno naslikati i u tom smislu predstavlja vii razvojni stupanj piktografije.
Ideografsko pismo smatra se najstarijim u povijesti ovjeanstva; ve je peinski ovjek
opisivao dogaaje iz svojega lovakoga ivota slikarijama na kamenu. Ideografija se
javlja samoniklo u mnogih primitivnih naroda (i danas u razliitih plemena u srednjoj
Africi i u Polineziji) i razvija se u nekoliko kulturnih krugova u viih civilizacija
(Sumer, Egipat, Kina, ameriki Indijanci).
Ideografsko pismo je slikovno pismo; sustav pisanja u kojem grafiki znak predstavlja
(prikazuje) predmet ili pojam, pa prema tome nema vrijednosti alfabetskih znakova
(slova), nego upotrebljava simbole (ideograme) koji su u izravnoj vezi s odreenim
sadrajem (znaenjem).
Ideogram ima jau shematizaciju i vezu izmeu grafikog i jezinog znaka, pa moe
prikazati i apstraktne pojmove, no istih ideograma nema, jer uvijek sadre i dodatne
znakove, najee za jednoslone morfeme. Takvo ideografsko-slogovno pismo su, npr.,
egipatski hijeroglifi, ali i kinesko pismo koje se i danas upotrebljava za sve dijalekte
kineskog jezika.
Fonetskoj upotrebi ideograma pogodovala je i priroda nekih jezika, npr. staroegipatskog
i kineskog. Naposljetku se iz mjeovitog ideogramsko-fonetskog pisma razvilo
9

aja, Branka i Pokrajec, Svjetlana, nav., dj., str. 11-34..

slogovno, te fonetsko pismo. Jedina sustavna ideogramska pisma koja su danas u

upotrebi pisma su Kine i Japana, iako primjere upotrebe ideograma susreemo i u naem
svakodnevnom ivotu. Tu se ubrajaju rimski i arapski brojevi, znakovi interpunkcije,
matematiki, astroloki, meteoroloki znakovi i mnogi drugi.

2.2.1. Egipatsko pismo

Ve oko 3 500 godina pr. Krista Egipani su imali razvijeno pismo. Njihovo pismo
razvilo se iz slika (slikovno pismo), a Grci su mu dali ime hijeroglifi (sveta slova).10
Hijeroglifi su zajedno sa svojim derivatom demotskim pismom- ostali su upotrebi do
otprilike polovice VI. st. otkad datira posljednji pronaeni natpis ispisan hijeroglifima iz
vremena vladavine prvog bizantskog cara Justinijana I.11
S vremenom hijeroglifi postali simboli pojmova, a ne slike predmeta. Znakovi koji
predstavljaju pojmove zovu se ideogrami.
Kao idui korak u razvoju hijeroglifa crtei predmeta vise nisu predstavljali same te
predmete , nego glasove ili slogove. Takvi hijeroglifi, koji se koriste kao glasovni
znakovi, zovu se fonogrami.
Na taj nain Egipani su mogli pisati bilo koju rije, bez obzira je li znaila neki
predmet iju su sliku mogli nacrtati ili ne. Od fonograma su nastali itavi nizovi
znakova, od kojih svaki predstavlja po jedan glas. U pisanom su jeziku Egipani
upotrebljavali samo suglasnike. Na primjer, rije 'piti' pisali su kao 'pt', naravno
upotrebljavajui egipatsku rije za pojam pijenja. Takoer su nastavili upotrebljavati
stare znakove - idiograme, piktograme i fonograme- koje su kombinirali.
Ono je imalo nekoliko stotina raznovrsnih znakova, pa ga je bilo vrlo teko nauiti. Zato
su pismeni ljudi u egipatskom drutvu uivali veliki ugled i vrili vane funkcije u
dravi.
Egipani su pisali na materijalu to su ga izraivali od srike biljke papirusa (otatle
naziv papir). Ta je biljka rasla u movarama gornjeg Nila.

10
11

Slipievi, Fuad: Historija naroda, Veselin Maslea, Sarajevo, 1958., str. 19.
Skliar, Ania: Bizant, Extrade, Rijeka, 2005., str. 13.

Za pisanje na papirusu upotrebljavala se pisaljka od trstike stoga se latinski zove

calamus, tinta se pravila od ae i najee se pisalo samo s jedne strane. Osim toga u
stijene i po zidovima i stupovima hramova uklesavali su razne tekstove.

Stari Egipani imali su u svojoj tri tisue godina dugoj povijesti vie razliitih pisama.
Prvo - hijeroglifsko (gr. hieros gliphos -"sakralni znakovi") - nastaje jo u treem
tisuljeu pr. Kr. i sastoji se od slika-simbola kao to su ljudi, ivotinje, pojedini dijelovi
tijela, predmeti iz svakodnevne uporabe, nebeske pojave - Sunce, Mjesec itd. U
hijeroglifskom pismu koristi se vie stotina znakova. Postoji neka vrst abecede, to se
sastoji od znakova koji odgovaraju pojedinim konsonantima. Tu su i znakovi koji imaju
glasovnu vrijednost dva, tri ili etiri suglasnika, pa i oni koji se nisu izgovarali ve su
stajali uz rijei kako bi posluili za bolje razumijevanje teksta. Hijeroglifi su se pisali u
tri mogua smjera: s lijeva na desno, s desna na lijevo i odozgo prema dolje.
Drugo pismo Egipana bila je takozvana hijeratika ("sakralno pismo") koja predstavlja
pisani oblik hijeroglifa. Hijeratsko pismo javlja se nekoliko stoljea kasnije, odnosno s
poetkom uporabe papirusa - prethodnice dananjeg papira koja se izraivala od biljke
papirusa.
U 6. stoljeu pr. Kr. javlja se jo jedno pismo. To je demotsko ili narodno pismo (od
gr. demos). injenica da je egipatski jezik bio u uporabi tijekom tri tisuljea upozorava
na velike promjene kojima je bio izloen. Primjerice, europski su se jezici u samo
nekoliko stoljea toliko izmijenili da izraze iz 15. ili 16. stoljea esto ne razumijemo.
Demotsko pismo pojavilo se kao posljedica drastinih promjena u egipatskom jeziku, pa
stoga govorimo i o demotskom jeziku. Demotika se ponajvie koristila u svakodnevnom
ivotu. Primjerice, u trgovakim dokumentima, priznanicama, u svjedodbama,
vjenanim listovima itd., dok se u religiji i dalje rabe dva starija pisma. Glavna znaajka
demotike je da se pojedini znakovi stapaju u jedinstvene simbole koji ine rijei.12
Na kraju, s dolaskom kranstva, pojavljuje se i koptski jezik i pismo. Ovo pismo
zapravo se sastoji od velikih slova grkog pisma s nekolicinom pridodanih znakova koji
odgovaraju egipatski grlenim glasovima. Koptskim se jezikom i danas koriste u
kranskim crkvama dananji Kopti koji se smatraju i potomcima starih Egipana. Osim
12

Egiptoligija http://www.amz.hr/naslovnica/egiptologija/jezik-i-pisma/jezik-i-pisma.aspx, preuzeto:

21.05.2014.

egipatskih rijei koptski se jezik slui i mnogobrojnim grkim izrazima, a osobitu

vrijednost ima u prouavanju hermetizma, gnosticizma i ranog kranstva.
Godine 1824. francuski je jezikoslovac Francois Champollion uspio odgonetnuti nain
itanja hijeroglifskih zapisa.

2.2.2. Hetitsko pismo

Prvi arheoloki dokazi za postojanje Hetita su naeni u ploicama u asirskoj koloniji
Kltepe (drevni Karum Kane), a sadravali su zapise o trgovini izmeu asirskih
trgovaca i izvjesne "zemlje Haiti".
Od Asiraca su Hetiti preuzeli klinasto pismo, a sami su razvili slikovno, takozvane
anadolske hijeroglife. Ovo pismo je deifrirao eki arheolog B. Hrozni koji je uoio
slinost hetitskog i ostalih indoeuropskih jezika. Slikovno pismo je bilo ukrasno, a iz
hijeroglifa se stie predstava o itavom njihovom drutvu: kako su im izgledali
arhitektura, predmeti, kako su razmiljali. Klinasto pismo je imalo vie praktinu ulogu.
Na mnogobrojnim tablicama, po bibliotekama pronaenim u njihovoj prijestolnici
Hatui, zapisani su ugovori, pisma, religijski tekstovi, mnogi dokumenti povijesnoga
tipa, pa ak i jedna vrsta zakonika, koja sadri propise izmeu obiajnog prava i zakona.
Zbog tehnike klinastoga pisama, glinene ploice su se brzo suile, zapisi su bili kratki i
jezgroviti gotovo telegrafski. Znakovi kojima su se sluili najee su ili u paru.
Ljubav su predstavljali sa dvije figure isprepletanih ruku, a svau sa dvije
suprotstavljene linosti.
Za religiozne potrebe i na umjetnikim predmetima od kamena i metala (bronce, olova,
srebra), upotrebljavali su slikovno pismo tj. hijeroglifsko pismo koje je, unato velikoj
slinosti s egipatskim hijeroglifima, zbog nepoznatog jezika kojim su govorili ostalo
neodgonetnuto do danas.13

13

aja, Branka i Pokrajec, Svjetlana, nav., dj., str. 11-34..

3. Slogovno ili silabiko pismo

Ovdje se svaki znak odnosi na jedan gramatiki slog. Slogovno pismo razvilo se tako da
se znak za pojam (ideogram) ili rije (logogram) poeo odnositi samo na prvi slog te
rijei, ili se vie ideograma kratkih rijei slagalo zajedno da bi se dobilo priblini
fonetski sastav neke due rijei.

3.1. Indijsko pismo

Sva pisma koja se danas upotrebljavaju na podruju Indije razvila su se od pisma
brahmi koje je prema jednoj teoriji izvedeno od sjevernosemitskog pisma i poelo se
upotrebljavati oko 500. godine pr.Kr. U sjevernoj Indiji pismo brahmi postepeno se
razvilo u pismo devanagari (na sanskrtu pismo boanskog grada).14
Devanagari jeste abugida pismo koje se, zajedno sa drugim pismima, koristi za pisanje
nekoliko indijskih jezika, izmeu ostalog, sanskrita, hindija, maratija, sindija, biharija,
bilija, marvarija, konkanija, bojpurija, ali i jezike koji se govore u Nepalu, kao to su
nepalski, taru, basa, a ponekad i kamirski i romski. Pie se sa lijeva na desno. Svaki
tekst odozgo je povezan neprekinutom debljom linijom koja nastaje spajanjem
horizontalnih crtica na vrhu svakog znaka.
Pismo je slogovnog tipa, sa odgovarajuim znacima za svaki slog. Koristi se od 8.
stoljea pr Krista.
U vedskim se kolama predavala fonetika, gramatika, metrika i etimologija. Najbolje je
sauvana fonetika, jer se pravilnom izgovoru glasova i rijei vedskih mantri pridavala
posebna pozornost.
Staroindijski gramatiar Panini u svom je djelu Atadhyayi skupio oko 4000 pravilaaforizama i lista osnovnih oblika na koje se pravila odnose. Pravila su poredana tako da
se funkcija odreenog pravila odreuje prethodnim pravilom. Filozof i gramatiar
Bhartrhari u 7. stoljeu svojim komentarom uz Patnjalijevu Maha bhasyu i
samostalnim djelo Vakya-padiya nastavlja apsolutistiku filozofiju jezika zapoetu u
14

aja, Branka i Pokrajec, Svjetlana, nav., dj., str. 11-34..

Upaniadama. On smatra da su rijei koje mi izgovaramo samo manifestacije jednoga

zbiljskog jezika koji je nosilac znaenja.

3.2. Kretsko pismo

Pod utjecajem egipatskih hijeroglifa, nastalo je poetkom 2. tisuljea pr. Krista prvo
pismo u Europi - kretsko linearno pismo, jedno od prvih slogovnih pisama.
Pismo je vjerojatno nastalo u kontinentalnoj Grkoj gdje je kretski linear A prilagoen
grkom jeziku oko 16. st. pr. Kr. kada minojska kultura biljei najvei procvat. Kasnijim
je napredovanjem Mikene linearno B pismo preneseno na Kretu. Upravo su na Kreti, u
Knosu, naeni najstariji primjerci lineara B.15
Linear B veim dijelom je slogovno pismo. Ne biljei se opreka izmeu duljine i
kraine sloga. Osim znakova slogovne vrijednosti, za neke ee pojmove (kao npr.
ovjek, ena, ito, kola, pehar) postoje i ideogrami koji predstavljaju itave rijei.
Postoje i simboli za brojevne jedinice. Brojevni sustav je decimalan, a ima znakova i za
razlomke.
Britanski arheolog Arthur Evans je poetkom 20. st. zapoeo iskopavanja u Knosu gdje
je pronaao ploice s natpisima iz bronanog doba. Vidi se da su se na otoku u tom
razdoblju izmijenjivali razliiti sustavi pisanja, ali se nije sauvalo dovoljno primjera da
bi se mogli deifrirati. Najopticajnije je bilo najmlae pismo koje je Evans nazvao
linearom B. Deifrirali su ga od 1951. do 1953. Michael Ventris i John Chadwick.

3.3. Arapsko pismo

Razvilo se u 7. st. Najstariji rukopisi kurana napisani su kufskim pismom,
monumentalnim i uglatim, prikladnim za urezivanje. Pisanjem na koi i papirusu
izgubilo je svoju ukoenost i pretvorilo se u nashi, prethodnik dananjeg arapskog
pisma. Arapsko se pismo se ita s desna na lijevo, a slova su unutar rijei povezana;
dijeljenje rijei nije uobiajeno.16
15
16

Regulier, Catherine: Grka, Extrade, Rijeka, 2005., str.28.

Arapsko pismo, http://likovna-kultura.ufzg.unizg.hr/pismo.htm, preuzeto: 22.05.2014.

Za najstariji spomenik arapskog jezika smatra se nadgrobni spomenik lahmidskog kralja

Imrul-Kajsa u mjestu Namara u Siriji iz 328., a za najstariji spomenik arapskog pisma
natpisi iz Zabada iz 512. godine.
Arapski alfabet je djelimino naslijedio stari semitski poredak koji se preko Feniana
odrazio i na grki alfabet, abecedu i azbuku, ali je poredak u novije vrijeme izmijenjen u
arapskom jeziku. Prvo je slovo alfabeta elif (uspravna ravna crta).
Alfabet sadri ukupno 28 slova, tzv. harfova, koji ne razlikuju velika, mala, pisana ili
tiskana slova, ali imaju razliite oblike za slovo na poetku, u sredini i na kraju rijei.

Zakljuak

Mnogi oaravajui ostaci drevnih civilizacija stari su vie tisua godina. Oni pomau da
se ispria pria o ondanjim gradovima, ljudima i carstvima.
Iako je povijest ovjeanstva i prirode obavijena velom tajni i na izvjestan nain
nedokuiva, povezani smo s njom i nastavljamo je preko mnogih spona. Postoje
nebrojeni tragovi koje nam je ostavilo ovjeanstvo prolosti, a koji danas stoje pred
nama i govore nam o njihovu ivotu, iskustvu, snovima i tenjama.
Pismo je najvaniji sustav kojeg je ovjek izumio.
Piktografsko pismo predstavlja najstariji nain na koji su ljudi pokuali da pomou
crtea zabiljee svoje misli.
Za piktografsko je pismo svojstveno to da ga nije potrebno posebno uiti, da nema
tono odreen i konaan broj znakova niti znakovi imaju tono odreen oblik ili
znaenje.
Ideogramsko pismo nastalo je iz potrebe za predoavanjem rijei koje nije bilo mogue
jednostavno naslikati i u tom smislu predstavlja vii razvojni stupanj piktografije.
Slogovno pismo razvilo se tako da se znak za pojam (ideogram) ili rije (logogram)
poeo odnositi samo na prvi slog te rijei, ili se vie ideograma kratkih rijei slagalo
zajedno da bi se dobilo priblini fonetski sastav neke due rijei.
Sva ova pisma dovela su do razvoja alfabeta, a kasnije tipografskoga pisma. Pojavom
kompjutera pisma se oblikuju na ekranu crtaki, to strahovito poveava koliinu
razliitih tipova slova; kompjuterskim jezikom fontova.

Popis literature
Ani, Vladimir: Rjenik hrvatskoga jezika, Novi liber, Zagreb, 1998.
Harris, Nicholas, Turner, Joanna i Aston Claire: Ilustrirana knjiga znanja, Knjiga i
dom, Zagreb, 1999.
Mini, Renata: Sumersko pismo, Narodna biblioteka, Poarevac, 1973.
Regulier, Catherine: Grka, Extrade, Rijeka, 2005.
Slipievi, Fuad: Historija naroda, Veselin Maslea, Sarajevo, 1958.
Skliar, Ania: Bizant, Extrade, Rijeka, 2005.
kiljan, Dubravko: Pogled u lingvistiku, kolska knjiga, Zagreb, 1985.
aja, Branka i Pokrajec, Svjetlana: Pisma kroz civilizacije, Nova akropola, Zagreb,
2011.
Arapsko pismo,
http://likovna-kultura.ufzg.unizg.hr/pismo.htm, preuzeto: 22.05.2014.
Egiptoligija,
http://www.amz.hr/naslovnica/egiptologija/jezik-i-pisma/jezik-i-pisma.aspx,
preuzeto: 21.05.2014.