KOLE KRIVINOG PRAVA

1. Klasina kola - kraj XVIII i poetak XIX vijeka

Osniva tzv. klasine kole Anselm Fojerbah (1775-1833)
Radovi Revizija osnovnih postavki i pojmova pozitivnog kaznenog prava iz 1800. i Udbenik
cjelokupnog njemakog kaznenog prava iz 1801. predstavljaju prvu sistematsku razradu krivinog prava na
naunim principima i naprednim idejama. Teoriju o cilju kazne nazvao je teorijom generalne prevencije
psiholokom prinudom, prema kojoj se ve samim propisivanjem kazne u zakonu unaprijed psiholoki djeluje
na sve potencijalne poinitelje k.d.
Karakteristike kole klasinog prava: 1) krivino pravo je apsolutna i nepromjenjiva kategorija
koja
ima svoje
religiozno, filozofsko ili prirodnopravno porijeklo; 2) krivino djelo je moralo biti
unaprijed odreeno zakonom kao apstraktno logika konstrukcija pri emu se nije uzimalo u obzir
da je to drutvena pojava podlona zakonima
drutvenog zbivanja; 3) kazna je jedina
krivina
sankcija koja je morala biti proporcionalna teini djela i stepenu
krivnje izricanjem kazne sud je
zavravao svoju ulogu, faza izvrenja ga nije zanimala; 4) izvrenjem kazne poinitelj k.d. je trebao platiti
svoj dug drutvu radi udovoljenja ideje pravde i
uspostavljanja pravnog poretka koji je
naruen;
5)
poinitelj je morao biti uraunljiv i kriv;
6) individualizacija je teko usvajana i to vie u odnosu na
objektivne, a ne subjektivne
kriterije.
2. Antropoloka kola - prva polovica XIX vijeka
Francuski sociolog Gabrijel Tard (1843 1904)
Knjiga Uporedni kriminalitet
Prikupljanje statistikih podataka o kriminalitetu i njihovom analizom nastoji ukazati na porast
kriminaliteta na to su utjecale pojaane proturijenosti kapitalistikog drutva. Osnovne metode su promatranje
i eksperiment pri emu je osnovna panja usmjerena prema poinitelju k. d. i shvatanje da se osnovni uzroci
nalaze u samom poinitelju odnosno njegovoj konstituciji to znai da su oni endogene prirode.
Tu tezu razrauje i lijenik ezare Lombrozo (1836-1909) specijalist za sudsku medicinu koji je svojom
knjigom ovjek zloinac iz 1876. g. utemeljio tzv. antropoloku kolu u nauci krivinog prava.
Provodi antroploka mjerenja nad osuenicima u zatvoru u Torinu i zakljuuje da su to osobe sa velikim
brojem anomalija (fizikih i psihikih) koje su takve po svojoj prirodi (species generis humani) i da ne mogu
drugaije biti.
Njegova zasluga je u tome to je skrenuo panju na poinitelja k. d. i usmjerio budua istraivanja u
tom pravcu uslijed ega se razvija kriminologija kao samostalna nauna disciplina.
3. Pozitivna kola
Italijanska pozitivna kola krivikog prava - Enriko Feri (1856 1928.) Kriminalna sociologija 1881.
Rafaele Garofalo 1852 1924. Kriminologija - 1885.
Enriko Feri smatra da u genezi zloina postoje 3 faktora: individualni vezani za linost (organska konstitucija,
anomalije inteligencije, rasa, dob, spol itd.); fiziki (godinje doba, klimatski uvjeti, temperatura, tlo itd.) i ,
socijalni (drutveni odnosi, organizacija pravosua, religija, obrazovni sistem, obitelj itd).
Feri odbacuje slobodu volje, a time i moralnu odgovornost i zagovara zakonsku ili socijalnu odgovornost.
Odbacuje kaznu, te predlae sankcije koje bi trebale biti prilagoene linosti delinkventa (mjere drutvene
odbrane od opasnosti delinkventa).
Svi se delinkventi dijele u dvije kategorije: na krivce iz endogenih ili unutranjih razloga i krivce iz vanjskih ili
egzogenih razloga, a posebno sociolokih. Dalje ih dijeli u pet kategorija (tzv. pentagon): roene, duevno
bolesne, iz strasti, iz navike i sluajne. Za pojedine tipove delinkvenata predvia i pojedine mjere drutvene
odbrane.
Garofalo u centar panje stavlja linost poinitelja k. d., daje prednost specijalnoj prevenciji u odnosu na
generalnu, a kao kriterij za odreivanje kazne treba biti opasnost poinitelja, a ne teina k. djela. Poznata je
njegova teorija o prirodnom zloinu pod kojim podrazumijeva zloine kojima se vrijea osjeaj samilosti i
osjeaj potenja dok sve ostale zloine smatra proizvoljnim tvorevinama zakonodavca.
Osnovne ideje ove kole: 1) sloboda volje (indeterminizam) ne postoji, 2) delinkventi su u osnovi abnormalna
bia 3) psihike anomalije esto su praene fizikim anomalijama, 4) svako pojedino k. d. rezultat je 3 vrste
faktora (individualni, fiziki i socijalni), 5) uslijed razliitosti faktora koji dovode do kriminaliteta delinkventi se
svrstavaju u vie tipova: roeni, duevno bolesni, iz navike, iz strasti i sluajni; 6) od tipa delinkventa i njegove
opasnosti ovisi mjera drutvene odbrane; 7) sankcije su apsolutno ili relativno neodreene, traju dok traje

opasnost delinkventa; 8) odgovorni su i duevno bolesni delinkventi jer princip zakonske ili socijalne
odgovornosti vai za sve delinkvente bez izuzetka.

SOCIOLOLA KOLA
Za dalji razvoj nauke krivinog prava i krivinog zakonodavstva poseban znaaj ima doktrina trojice berlinskih
profesora krivinog prava: Franc von List (1851-1919) koji je zajedno sa Adolfom Prinsom iz Belgije i G. A.
Hamelom iz Holandije osnovao Meunarodnu kriminalistiku uniju s ciljem propagiranja nove ideje reforme
krivinog prava na meunarodnom planu. Unija je prestala djelovati 1924. godine kada je prerasla u
Meunarodno udruenje za krivino pravo koje postoji i danas. List stavlja naglasak na socijalne faktore i njgove
se ideje nazivaju sociolokim. Drugi naziv ove kole je moderna kola krivinog prava i njemaka kola
krivinog prava imajui u vidu Lista kao utemeljitelja i glavnog predstavnika.
Osnovne ideje su: 1) zloin nastaje pod djelovanjem vie faktora - individualnih i socijalnih, pri emu su
socijalni dominantni posebno ekonomski siromatvo, glad, teki ivotni uvjeti itd. 2) u centru posmatranja je
poinitelj djela jer se kanjava zloinac, a ne zloin 3) svrha kazne je specijalna prevencija 4) istie se tetnost
kratkotrajnih kazni lienja slobode, kaznu treba individualizirati - prilagoditi osobi poinitelja tako da akutne
delinkvente zastrai, popravljive popravi, a nepopravljive neutralizira tj. uini ih nekodljivim.
NEOKLASINA KOLA
U prvoj polovini XX vijeka razvijaju se teorije koje su na poziciji da sloboda volje nije od znaaja za
postojanje k. odgovornosti. Krivina odgovornost ima osnov u moralnoj odgovornosti. Osim odgovornosti
postoji i opasnost poinitelja od koje se drutvo mora braniti. Opasnost je nekad vea od krivnje, a u nekim
sluajevima moe postojati i bez krivnje. Trae da se zakonom regulira stanje smanjene uraunljivosti. Kazna je
glavna krivina sankcija koja mora ostvariti i generalnu i specijalnu prevenciju. Potrebno je uvesti i nove
sankcije jer se samo kaznom ne moe eliminirati opasnost poinitelja. Predlae se uvoenje mjera sigurnosti
prvenstveno prema opasnim povratnicima, te neuraunljivim i smanjeno uraunljivim poiniteljima. Ovaj
dualitet (kazna i mjera sigurnosti) predstavlja najbitniju karakteristiku neoklasine kole. Za maloljetne
poinitelje predvia se poseban status sa naglaskom na primjenu odgojnih mjera zbog ega se govori o trialitetu
krivinih sankcija.
POKRET DRUTVENE ODBRANE
Pojam drutvena odbrana nastao je u okviru talijanske pozitivne kole - zadak krivinog prava je osigurati
odbranu drutva od kriminaliteta primjenom raznih mjera drutvene odbrane koje bi bile prilagoene linosti
poinitelja krivinog djela. Pokret drutvene odbrane pojavio se u Italiji neposredno poslije Drugog svjetskog
rata. Inicijator ovog pokreta je Filipo Gramatika (1901 1979): u enovi 1945. g. osniva Centar drutvene
odbrane sa ambicijom nastavljanja svoje zemlje u davanju novih ideja za reformu krivinog prava. Na njegovu
inicijativu na drugom kongresu drutvene odbrane koji je odran u Lijeu 1949. osnovano je Meunarodno
udruenje drutvene odbrane. Njegova poznata knjiga Principi drutvene odbrane objavljena je 1961. g. Ima
vrlo radikalne ideje o krivinom pravu. Tradicionalni sistem krivinog prava trebalo bi zamijeniti sistemom
pravom drutvene odbrane tj, ukinuti sve pojmove krivinog prava i zamijeniti ih pojmovima antisocijalnog
ponaanja, subjektivizma i represivnih i preventivnih mjera tj. mjera drutvene odbrane.
Nadalje, smatra da bi se tradicionalna krivina procedura trebala zamijeniti nekim vidom konzilijarnog
utvrivanja dijagnoze antisocijalnosti i izborom pogodnog tretmana. Ovo shvatanje izazvalo je otre kritike te se
isticalo da ova ekstremna shvatanja ne odgovaraju potrebama drutva u odbrani od kriminaliteta, a ni zatiti
linosti poinitelja k. d.
Na treem kongresu odranom 1954. g. donijet je minimalni program, na inicijativu zagovornika umjerenijeg
pravca, kao osnova novog pokreta prema kojem su sve ideje izvan tog programa samo osobna miljenja njihovih
autora.
Glavni predstavnik umjerenog pokreta drutvene odbrane je Mark Ansel (1902 1990) tadanji sudac u Parizu.
Njegova knjiga Nova drutvena odbrana iz 1954. za razliku od eksremnih shvatanja Filipa Gramatike ne ide za
ukidanjem krivinog prava ve istie potrebu njegove transformacije. Stoji vrsto na principu legaliteta
krivinog djela i kazne i istie potrebu poznavanja linosti delinkventa u cilju njegove resocijalizacije. U
krivinom postupku u svakom konkretnom sluaju morao bi se izvriti sveobuhvatan uvid u linost poinitelja na
osnovu nauno zasnovane kriminoloke ekspertize njegove linosti. Predlaganjem monistikog sistema sankcija
u kojem se sve baziraju na opasnom stanju a ne na krivnji poinitelja, predlae se neko terapeutsko krivino
pravo koje nije moglo dati adekvatan odgovor na savremene oblike kriminaliteta tako da danas nije prihvaeno
i nova drutvena odbrana je danas uglavnom ve zaboravljena.
SAVREMENE KONCEPCIJE U NAUCI KRIVINOG PRAVA
Sagledavanjem razvoja krivinog prava u posljednja dva vijeka uoavaju se razliite koncepcije o ulozi i
zadacima krivinog prava koje su imale progresivan karakter za nauku krivinog prava. U nauci krivinog prava

ne mogu biti postavljena neka pravila koja ne bi bila podlona promjenama i koja bi ostala neizmjenjena za sva
vremena jer je krivino pravo u stalnom razvoju, mjenja se i usavrava. U savremenoj nauci krivinog prava
postoji mjeovita koncepcija koja u osnovi predstavlja pomirenje koncepcija etiki utemeljene klasine kole s
jedne strane, i utilitaristike usmjerenosti pozitivne i socioloke kole s druge strane. To je izraz jedne savremene
varijante neoklasicizma po kojim je postavkama koncipirana i veina dananjih krivinih zakona kao i zakon koji
je danas na snazi u B i H. To je krivino pravo zasnovano na krivnji i u skladu sa stepenom svoje krivnje.
Neuraunljivi poinitelj nije kriv zbog svog duevnog stanja, to ne znai da nije opasan za okolinu i da nee
ponoviti k. d. zbog ega se smjeta u ustanovu radi uvanja i lijeenja. Iako se kazna odmjerava obzirom na
stepen krivnje uzima se u obzir i linost poinitelja da bi se odmjerila kazna koja e najvie doprinijeti
specijalnoj prevenciji.
Savremeno neoklasino krivino pravo prihvata pluralizam krivinih sankcija; pored kazne postoje i druge
kategorije krivinih sankcija kao to su mjere sigurnosti, odgojne mjere za maloljetne poinitelje; uvjetna osuda,
uvjetna osuda sa zatitnim nadzorom, sudska opomena; institut uvjetnog otpusta (moe imati znaajnu ulogu na
planu specijalne prevencije).
Uprkos mnotvu krivinih sankcija kazna je i dalje dominantna krivina sankcija. Kanjavanje u osnovi treba
sluiti resocijalizaciji delinkventa i njegovoj reintegraciji u drutvenu sredinu. Meutim, kako je evidentan porast
kriminaliteta u posljednje vrijeme pojavom njegovih novih i opasnih oblika kao to su organizirani kriminalitet i
sve brutalniji oblici nasilja, istiu se zahtjevi za pootravanjem krivninopravne represije. Pri tome se negiraju
vrijednosti kao to su ideje prevencije, individualizacije, resocijalizacije, a zagovara se povratak na kazne koje e
poinitelja odvratiti od nasilja, a potenim graanima pruiti osjeaj sigurnosti.
IZVORI KRIVINOG PRAVA
1. Pojam, vrste i znaaj izvora krivinog prava
Izvori prava uope, pa tako i krivinog mogu se dvojako shvatiti tj. u materijalnom i formalnom smislu. Izvori
prava u materijalnom smislu (fontes juris essendi) su u stvari sami drutveni odnosi koji postoje u odreenoj
drutvenoj zajednici i koji uglavnom ureuju i pravni poredak te zajednice. To su drutveni odnosi koji ine
drutveno bie odreene dravne ili drutvene zajednice koji su ureeni krivinopravnim normama.
Formalni izvori prava (fontes juris cognoscendi) su izraajni oblici u kojima su sadrane pravne norme odreene
grane prava i preko kojih oblika se te pravne norme spoznaju. Izvori krivinog prava u formalnom smislu su u
stvari pravni akti u kojima su sadrane krivninopravne norme tj. norme u kojima su odreena ponaanja
predviena kao krivina djela sa sankcijama za poinitelje tih djela.
2. Zakon kao izvor krivinog prava
Zakon je glavni i neposredni izvor krivinog prava u B i H jer se krivina djela i krivine sankcije mogu
propisivati samo zakonom. Pod zakonom se podrazumijeva u ustavom propisanom postupku donesena i
proglaena norma zakonodavnog organa. Pored opeg krivinog zakonodavstva postoji i sporedno dopunsko ili
pomono krivino zakonodavstvo. Ukupnost svih odredaba opeg i posebnog krivinog zakonodavstva ini
krivino zakonodavstvo u B i H.
3. Ustav kao izvor krivinog prava
Sve zakonske odredbe krivinopravnog katraktera moraju se tumaiti u skladu s ustavom. Od ustavnih odredbi
koje su u neposrednoj vezi s krivinim pravom su one koje se odnose na naelo legaliteta u odreivanju krivinih
djela i krivinih sankcija, zatim odredbe koje se odnose na zabranu propisivanja smrtne kazne, zatim odredbe
koje se odnose na potivanje ljudske linosti i ljudskog dostojanstva za vrijeme izvrenja kazne, zatim one koje
se odnose na primjenu novog za poinitelja blaeg zakona, one koje se odnose na nadlenost za davanje
amnestije, pomilovanja itd. Valja istai da je neposredni izvor zakon dok navedene ustavne odredbe predstavljaju
posredan izvor krivinog prava. Znaaj ustavnih odredaba je dvostran jer s jedne strane takve odredbe
predstavljaju obvezu za zakonodavca - konkretizirati ih u zakonu, a s druge strane obvezuju sud da ih tumai u
skladu s ustavom.
4. Meunarodni ugovori kao izvor krivinog prava
Meunarodni ugovori (konvencije) mogu biti izvor krivinog prava i mogu se pojaviti kao neposredan i kao
posredan izvor krivinog prava. Na posredan nain meunarodni ugovori se pojavljuju kao izvor u situacijama
kad drava preuzima obvezu da odreenim odredbama tih meunarodnih instrumenata osigura krivinopravnu
zatitu. Razlog tome je to meunarodni akti nisu u dovoljnoj mjeri precizni, i ne sadre propisanu sankciju da bi
se mogli neposredno primijeniti. Meunarodni ugovor se moe pojaviti i kao neposredni izvor krivinog prava u
sluajevima kad se ugovor nakon ratifikacije od strane zakonodavca objavi na isti nain kao zakon ime dobiva
opeobaveznu snagu kao i zakon. Tada postaju sastavni dio unutranjeg pravnog poretka ije se odredbe
neposredno primjenjuju na konkretne sluajeve. Ratifikovani meunarodni ugovori su po svojoj pravnoj snazi
iznad zakona.
5. Podzakonski normativni akti kao izvor krivinog prava

Propisima koji su po rangu nii od zakona ne mogu se propisivati krivina djela kao ni instituti opeg dijela
krivinog prava. Jedini su izuzetak uredbe sa zakonskom snagom koje donosi izvrni organ a one predstavljaju
rijetkost i u pravilu vezane su za izvanredne situacije (ratno stanje, stanje neposredne ratne opasnosti). Uredbe sa
zakonskom snagom uvijek se moraju podnijeti na potvrdu zakonodavnom tijelu. Meutim, sam krivini zakon u
nekim svojim inkriminacijama upuuje na podzakonske propise koji se mogu pojaviti kao posredan i dopunski
izvor prava kada krivini zakon na njih upuuje i to pod uvjetom da su i sami u skladu sa zakonom.
6. Obiajno pravo
U staro doba predstavljalo je najvaniji izvor prava, ali danas kada je naelo legaliteta tekovina najveeg broja
krivinih zakonodavstava ne moe biti neposredni izvor prava. Meutim, ne moe se negirati njegov znaaj i
moe se pojaviti kao izvor prava samo ako je prihvaeno kao takvo u krivinom pravu. Moe doi do izraaja
kao interpretativno sredstvo, radi tumaenja krivinih propisa (kod ubistva na mah uobiajeno shvatanje pojma
teko vrijeanje itd.).
NAIN ODREIVANJA KAZNI U NAEM KRIVINOM ZAKONODAVSTVU
Sistem relativnog odreivanja ili propisivanja kazni koji je prihvaen u naem zakonodavstvu ima dvojako
znaenje. To znai da su sve kazne u odreenim kaznenim okvirima - ima svoju najmanju i najveu mjeru,
donju i gornju granicu, ispod koje i iznad koje te kazne ne mogu biti izricane. Te granice predstavljaju opi
minimum i opi maksimum odreene vrste kazne i oznaavaju tzv. opi kazneni okvir te vrste kazne.
Metod relativnog odreivanja kazni znai da pored opih kaznenih okvira postoje i tzv. posebni kazneni okviri
za svako pojedino krivino djelo koje je odreeno u posebnom dijelu zakona.
Metod alternacije znai da je zakonodavac za neko k. d. odredio sankciju na nain da je predvidio novanu
kaznu i kaznu zatvora s tim da se moe izrei samo jedna od tih kazni.
Metod kumulacije znai da je zakonodavac za neko k. d. odredio sankciju na nain da je predvidio novanu
kaznu i kaznu zatvora s tim da se poinitelju imaju izrei obje te kazne.
Kad se radi o kazni zatvora kao glavnoj krivinoj sankciji u pravilu se pri njenom odreivanju koristi manji broj
tipiziranih kaznenih okvira sa jednim brojem standardnih posebnih minimuma odnosno standardiziranih
posebnih maksimima. U tom smislu standardni posebni minimumi kazne zatvora su: tri mjeseca, est mjeseci,
jedna godina, dvije godine, tri godine, pet godina i deset godina,
Standardni posebni maksimumi su: est mjeseci, jedna godina, tri godine, pet godina, osam godina, deset godina,
dvanaest godina i petnaest godina. Ovo stoga to se smatra da manji broj tipiziranih kaznenih okvira vie
odgovara naelu individualizacije kazne i pravilnijem uporeivanju pojedinih kaznenih djela prema njihovoj
teini s obzirom na stepen njihove tetnosti odnosno drutvene opasnosti.
TUMAENJE KRIVINIH ZAKONA
1. Pojam i vrste tumaenja krivinih zakona
Tumaenjem se utvruje taan i pravi smisao sadrine zakona i njegov obim. Vrste tumaenja:
1) Prema subjektu ili organu koji tumai zakon 2) prema nainu i metodu na koji se tumai zakon, 3) prema
obimu tumaenja.
Prema subjektu koji tumai zakon postoje tri vrste tumaenja: a) autentino, b) sudsko, c) doktrinarno
Prema nainu i metodu na koji se tumai zakon moe biti : a) gramatiko, b) logiko, c) sistematsko, d)
istorijsko, e) komparativno i f) teleoloko.
Prema obimu tumaenje se razlikuje na: a) usko ili restrikrivno i b) iroko ili ekstenzivno.
2. Tumaenje s obzirom na subjekt tumaenja
2.1. Autentino tumaenje potie od samog zakonodavca: obvezno tumaenje koje obvezuje sve dravne
organe koji primjenjuju krivini zakon. Autentino tumaenje je postupak kojim zakonodavac naknadno
objanjava sadraj zakona do kojeg dolazi kad sudska praksa ukazuje na potrebu naknadnog objanjenja zakona
(prvobitni tekst nejasan ili se u praksi pogreno tumai).
2.2. Sudsko tumaenje dolazi od sudova kada primjenjuju krivini zakon na konkretne sluajeve. Ovo
tumaenje nema obveznu snagu i vai samo za konkretni sluaj.
2.3. Doktrinarno tumaenje - koje daju pojedini nauni radnici u svojim teorijskim radovima; tumaenje koje
daju naune ustanove (nauni instituti, katedre itd.). Nemaju obveznu snagu i djeluju samo snagom svoje
argumentacije.
3. Tumaenje s obzirom na metod tumaenja
3.1. Gramatiko tumaenje vri se raslanjivanjem zakonskog teksta da se preko analize pojedinih dijelova
doe do sinteze koja utvruje pravi smisao sadrine zakonskog propisa u cijelosti.
3.2. Logiko tumaenje pomou pravila logike utvruje se pravi smisao krivinopravne norme; usko je
povezano sa gramatikim tumaenjem i primenjuju se uglavnom zajedno.
3.3. Sistematsko tumaenje pravo znaenje se izvodi na osnovu mjesta koje ta norma ima u pravnom sistemu.

3.4. Istorijsko tumaenje- utvruje se prava volja zakonodavca u vrijeme donoenja zakona; utvruje se ta je
zakonodavac tim zakonom htio postii i ta je taj zakon objektivno znaio u vrijeme donoenja.
Smisao zakona mora se traiti u samom zakonu imajui u vidu drutvenu realnost u vremenu u kojem se on
tumai.
3.5. Komparativno tumaenje predstavlja utvrivanje tonog i pravog smisla odreene krivinopravne
odredbe nekog zakona uporeivanjem teksta te zakonske odredbe kad je ona objavljena na vie autentinih
jezika. Dolazi do izraaja samo u onim dravama u kojima se zakonski tekst slubeno donosi i objavljuje na vie
jezika. Moe ponekad posluiti za utvrivanje smisla odreenog zakonskog teksta tako da se na zakon
uporeuje sa nekim stranim zakonom koji sadri istovjetnu odredbu (pitanje odgovornosti sauesnika koju je
ranije zakonodavstvo usvojilo pod utjecajem vicarskog Krivinog zakonika).
3.6. Teleoloko tumaenje osnovna, glavna ili krunska metoda tumaenja prema kojoj je sutina tumaenja u
pronalaenju svrhe zakona (ratio legis), pa je ispravno samo ono tumaenje koje odgovara njegovoj svrsi.
4. Tumaenje s obzirom na obim restriktivno i ekstenzivno tumaenje
Zakonodavac se esto slui izrazima koji nisu sasvim precizni i nekad mogu imati ue a nekad ire znaenje.
Ako neki izraz ne odreuje precizno neki pojam javlja se potreba za njegovim tumaenjem po obimu. U takvom
se sluaju izraz moe tumaiti ue ili restriktivno i ire ili ekstenzivno, ime mu se daje ua ili ira sadrina.
Restriktivnim se tumaenjem suava a ekstenzivnim proiruje znaenje tog izraza i time se suava ili proiruje i
sadrina krivinopravne norme. Ovi oblici tumaenja mogu se koristiti kod tumaenja odredaba opeg i
posebnog dijela zakona mada se ee koristi pri tumaenju odredaba posebnog dijela zakona. Tako kod pojma
nuna obrana i krajnja nuda (iz opeg dijela zakona) ekstenzivno se tumai pojam istovremenosti zbog
prirode tih instituta. Primjer ekstenzivnog tumaenja pojma preinaenje javne isprave odnosno krivinog djela
krivotvorenja isprave gdje rije preinaiti ima iroko znaenje zbog ega je mogue i premjetanje registarskih
tablica to se smatra krivotvorenjem.
VAENJE KRIVINOG ZAKONODAVSTVA
1. VREMENSKO VAENJE KRIVINOG ZAKONA
1.1. Stupanje na snagu i prestanak vaenja krivinog zakona
Razmatranje vremenskog vaenja krivinog zakona u krivinom pravu uvijek se odnosi na pitanje koji
krivini zakon treba primijeniti na poinjeno krivino djelo s obzirom na to kad je to djelo poinjeno. To je
posebno vano u situacijama kada je djelo poinjeno za vrijeme vaenja jednog zakona, a sudi se u vrijeme
vaenja novog zakona. Pod vremenskim vaenjem krivinog zakona podrazumijeva se vaenje krivinog zakona
s obzirom na vrijeme poinjenja krivinog djela. Iz naela zakonitosti proizlazi da se na poinitelja k. d.
primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme poinjenja k. d. Krivino djelo je uinjeno u vrijeme kada je
poinitelj radio ili bio duan raditi bez obzira kad je nastupila posljedica.
Poetak vremenskog vaenja krivinog zakona je dan njegova stupanja na snagu. Krivini zakon moe
stupiti na snagu na dva naina i to izriito ili preutno. Izriito - podrazumijeva stupanje na snagu onog dana
koji je odreen zakonskim propisom. U drugom sluaju - preutno stupa na snagu prema opem pravnom
pravilu, to znai osmog dana po njegovom objavljivanju u slubenim novinama.
Vacatio legis vrijeme od objavljivanja zakona u slubenim novinama do njegovog stupanja na snagu.
Moe biti krae ili due ovisno o sloenosti materije koja se nekim krivinim zakonom ureuje. Vacatio
legis ima svoj smisao koji se ogleda u tome da se ostavi mogunost da se sa njegovim odredbama upoznaju oni
koji e taj zakon primjenjivati, a i oni na koje e se njegove odredbe odnositi. Kod krupnijih reformskih zahvata
vacatio legis je potreban da bi se u meuvremenu donijeli drugi zakonski i podzakonski akti koji s njim moraju
biti usklaeni, odnosno da bi se kroz izmjene i dopune uskladili ve postojei zakonski i podzakonski akti.
Krivini zakon moe i prestati na dva naina i to izriito i preutno. Na izriit nain prestaje na osnovu
zakonskog propisa kojim je odreen dan njegova prestanka vaenja. U odsustvu zakonske odredbe preutno
prestaje vaiti samim stupanjem na snagu novog krivinog zakona odnosno da vai dok ne bude ukinut novim
zakonom.
1.2. Retroaktivno vaenje krivinog zakona
Pitanje retroaktivnog ili povratnog dejstva ili vaenja krivinog zakona postavlja se u sluajevima primjene
zakona na krivina djela koja su uinjena prije njegovog stupanja na snagu. Od naelnog pravila da se na
poinitelja primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme poinjenja k. d., postoji izuzetak specijalne prirode
prema kojem se na poinitelja primjenjuje zakon koji je stupio na snagu poslije poinjenja djela ako je blai za
poinitelja. Ako se poslije uinjenja k. d. zakon izmijeni jednom ili vie puta, primijenit e se zakon koji je

blai za poinitelja. Ova izuzetna retroaktivna primjena novog blaeg zakona nije u kontradikciji sa naelom
legaliteta djela i kazne ogleda se u tome da poinitelj k. d. ne smije zbog donoenja novog zakona proi gore
nego to bi proao da novi zakon ope nije donesen. Ova retroaktivna primjena krivinog zakona je obvezna to
znai da se uvijek mora primijeniti novi zakon, onaj koji je donesen nakon poinjenja k.d., ako je blai za
poinitelja.
1.3. Naela za utvrivanje blaeg zakona
Kod utvrivanja blaeg zakona koristi se naelo konkretnosti, konkretnim uporeivanjem zakona to znai da e
se primijeniti onaj zakon koji je blai u konkretnom sluaju. Na poinitelja k. d. primjenjuje se ili novi ili stari
zakon, a nikako djelomino stari odnosno djelomino novi. Od ovog naela alternativiteta postoje odstupanja
kada sud npr. primjeni kaznu po starom zakonu, a uz nju izrekne sigurnosnu mjeru po novom zakonu, ako je to
povoljnije za poinitelja.
1.4. Pravila za utvrivanje blaeg zakona
1) Od dva zakona novi je blai ako konkretno ponaanje vie ne predvia kao k. d., 2) Ako stari zakon
predvia i umiljajni i nehatni oblik djela a novi zakon samo umiljajni tada bi se primijenio novi zakon
ako je djelo poino iz nehata; 3) kada neprijavljivanje k. d. predstavlja osnov iskljuenja kanjivosti za
npr. branog druga, srodnika i td. pa se promjeni zakon prema kojem ta osoba nije obuhvaena u
odredbi tog k.d. na nju se nee primijeniti novi zakon jer je za njega nepovoljniji; 4) primjenjuje se kad
raniji zakon nije predviao primjenu nekog osnova za konkretni sluaj, a novi zakon taj osnov izriito
predvia, to znai da bi se primijenio novi zakon kao blai za poinitelja u tom sluaju. 5) blaim
zakonom se smatra onaj koji predvia mogunost ublaavanja kazne, 6) blai je onaj zakon koji
predvia mogunost izricanja blae kazne po vrsti (npr. novana kazna je blaa od kazne zatvora); 7)
blai je onaj koji predvia kaznu u manjem iznosu (npr. novaana kazna); 8) blai je zakon koji
predvia nii posebni minimum kazne; 9) blai je zakon koji ne predvia obveznu kumulativnu
primjenu kazne i sigurnosne mjere; 10) ako je novi zakon po svojim uincima po uinitelja potpuno
jednak starom zakonu primjenuje se osnovno pravilo.
2) 1.5. Primjena tzv. meuzakona pri utvrivanju blaeg zakona
3) Pod pojmom meuzakona u krivinom pravu podrazumijevaju se oni krivini zakoni koji su bili na
snazi od momenta prestanka vaenja zakona koji je bio na snazi u vrijeme poinjenja k. d. do stupanja
na snagu zakona koji vai u vrijeme presuenja. To su zakoni koji u vrijeme poinjenja djela jo nisu
bili na snazi, a u vrijeme donoenja presude vie nisu na snazi. Kako od poinjenja djela do donoenja
presude moe proi vie godina, zakon se moe izmijeniti i nekoliko puta, to znai da se u takvim
sluajevima pri utvrivanju blaeg zakona moe nai u konkurenciji i nekoliko meuzakona. Postavlja
se pitanje da li pri utvrivanju blaeg zakona treba uzeti u obzir i meuzakone. Postoje dva stanovita
po jednom shvatanju meuzakoni se ne uzimaju u obzir ve se samo uporeuju zakon u vrijeme
poinjenja djela i zakon koji je u vrijeme presuenja s tim da se novi zakon primjenjuje ako je blai za
poinitelja. Prema drugom shvaanju pri uporeivanju se uzima stari, novi zakon i meuzakoni
pa se primjuje onaj koji je za poinitelja najblai. Ovo drugo shvaanje je prihvaeno i u naem
zakonodavstvu to proizlazi iz odredbe l. 4. st. 2. KZ BiH prema kojoj ako se poslije uinjenja
krivinog djela jednom ili vie puta izmijeni zakon, primijenit e se zakon koji je blai za uinitelja,
gdje se termin vie puta nesumnjivo odnosi na meuzakon. U tom sluaju smatram da bi bilo
ispravnije i preciznije govoriti o primjeni najblaeg zakona.
4) 1.6. Primjena blaeg krivinog zakona do donoenja pravosnane presude
5) Opeprihvaeno je shvaanje da se blai zakon ima primijeniti sve dok nije donesena pravosnana
presuda. Na pravosnano presuene predmete izmjena krivinog zakona nema utjecaja, pa ak ni onda
ako bi novi zakon ukinuo odreenu inkriminaciju po kojoj je izvrenje izreene kazne za to krivino
djelo jo uvijek u toku. Nakon to je presuda postala pravosnana primjena blaeg zakona je jedino
mogua ako povodom izvanrednih pravnih lijekova doe do ponovnog suenja.
6) II. PROSTORNO VAENJE KRIVINOG ZAKONA
7) 2.1. Pojam prostornog vaenja krivinog zakona
8) Kada je rije o prostornom vaenju krivinog zakona neke drave tada se ne govori o tome na kojem
prostoru vai taj krivini zakon, jer je to po prirodi stvari jasno, ve se govori o tome da li postoji
mogunost da se zakon te drave primijeni i na krivina djela izvrena izvan podruja te drave. Kod
prostornog vaenja krivinog zakona radi se o pitanju vaenja krivinog zakona s obzirom na mjesto
poinjenja k. d. Svaka drava prostorno vaenje svog krivinog zakonodavstva odreuje iskljuivo
svojim propisima.
9) 2.2. Principi prostornog vaenja krivinog zakona
10) Kod odreivanja prostornog vaenja zakona neke drave uzimaju se u obzir tri elementa: a) dravna
teritorija na kojoj je k. d. poinjeno, b) dravljanska pripadnost poinitelja krivinog djela, c) na iju

11)

12)

13)
14)

tetu je poinjeno k. d. Tako su izraena etiri principa pomou kojih pojedine drave odreuju granice
rasprostiranja svoje represivne vlasti s obzirom na mjesto poinjenja k.d., a to su: 1) teritorijalni, 2)
personalni, 3) realni i 4) univerzalni princip.
Prema teritorijalnom principu krivini zakon jedne drave primjenjuje se na sve poinitelje krivinih
djela koja su poinjena na teritoriji te drave, pri emu je nebitno da li su ti poinitelji dravljani te
drave, dakle, domai dravljani ili su stranci, ili su osobe bez dravljanstva, a nebitno je i kome
pripadaju pravna dobra koja su povrijeena ili ugroena poinjenjem k. d.
Prema personalnom ili nacionalnom principu krivini zakon jedne drave primjenjuje se samo na njene
dravljane. Prema realnom ili zatitnom principu krivini zakon jedne drave primjenjuje se na sve
poinitelje k. d. ako se povrijeuju pravna dobra te drave odnosno njenih dravljana.
Prema univerzalnom ili kosmopolitskom principu zakon te drave primjenjuje se na sve poinitelje
krivinih djela koji se zateknu na teritoriji te drave.
Kako ni jedan od navedenih principa prihvaen kao iskljuiv ne moe odgovoriti svim zahtjevima
pojedine drave, u pravilu, ureuju problematiku prostornog vaenja svog krivinog zakonodavstva na
nain da prihvataju sve navedene principe u nekim njihovim uim ili irim varijantama ili oblicima
kojim se oni meusobno dopunjavaju. Pri tome se uglavnom teritorijalni predvia kao osnovni princip
dok ostali imaju dopunski karakter. Terirorijalni princip je obvezatan ali postoji izuzetak od njegove
primjene koji je predvien meunarodnim pravom. Tu se radi o osobama koje imaju imunitet po
meunarodnom obiajnom ili ugovornom pravu (efovi stranih drava i njihova pratnja, strani
diplomatski i konzularni predstavnici, funkcioneri meunarodnih organizacija i pripadnici stranih
oruanih snaga koji su uz dozvolu nae drave na naem terotoriju. Prema tim osobama ne mogu se
primijenjivati nai krivini zakoni niti te osobe mogu odgovarati pred naim domaim sudom.

15)
16) Realni princip
17) Realni ili zatitni princip u naem se krivinom zakonodavstvu javlja u dvije varijante i to kao
obligatorno primaran i kao supsidijaran. Prema prvoj varijanti krivino zakonodavstvo Bosne i
Hercegovine primjenjuje se prema svakom tj. prema domaem dravljaninu, prema strancu kao i prema
osobi koja je bez dravljanstva ako izvan njene teritorije uini: a) bilo koje krivino djelo protiv
integriteta Bosne i Hercegovine (politiki delikti); b) krivino djelo krivotvorenja novca, vrijednosnih
papira, znakova za vrijednost ili krivotvorenja znakova za obiljeavanje robe, mjera i utega koji su
izdati na osnovu propisa institucija B i H; c) krivino djelo koje je B i H obavezna kanjavati po
propisima meunarodnog prava, meunarodnih ili meudravnih ugovora i d) krivino odjelo protiv
slubene ili odgovorne osobe u institucijama B i H u vezi s njenom slubom.
18) Po drugoj varijanti realni ili zatitni princip ima supsidijarni karakter. Do primjene naeg krivinog
zakonodavstva ne dolazi uvijek ve samo ukoliko su ispunjeni odreeni zakonski uvjeti. Ti su uvjeti
propisani u odredbi l. 12. st. 5. KZ BiH, prema kojoj e se nae krivino zakonodavstvo primijeniti na
stranca samo ako se takav stranac kao poinitelj krivinog djela zatekne na teritoriji B i H ili joj bude
izruen.
19) Personalni princip
20) Personalni ili nacionalni princip primjenjuje se prema naim dravljanima koji su aktivni u kriminalnom
smislu, zbog ega se i naziva principom aktivnog personaliteta. Razlog za primjenu ovog principa je
u tome to se po ustavnoj odredbi domai drvljanin ne moe izruiti stranoj dravi da bi mu se u toj
dravi sudilo za krivino djelo koje je tamo poinio. S druge strane razlozi pravinosti nalau da se ne
moe dopustiti da takav domai dravljanin ostane nekanjen samo zato to je nakon poinjenja djela
uspio pobjei u nau zemlju i tako izbjegne pravdi. Represivna vlast nae drave ne protee se samo na
nae dravljane koji su izvan granica nae zemlje aktivni u kriminalnom smislu ve se preko te
represivne vlasti ujedno tite nai dravljani koji su u inostranstvu rtve krivinih djela koja prema
njima ine strani dravljani. To je princip pasivnog personaliteta, jer se tu radi o naem dravljaninu
koji je pasivan u kriminalnom smislu. To znai da se taj princip odnosi na situacije u kojima je na
dravljanin rtva a poinitelj strani dravljanin. I prinip pasivnog personaliteta je takoer supsidijaran,
jer je nuno da se stranac kao poinitelj k. d. na tetu naeg dravljanina zatekne na naoj teritoriji ili da
bude ekstradiran B i H.