Professional Documents
Culture Documents
AGUSHA
AGUSHA
RANKO MARINKOVIC /
KIKLOP
KIKLOP
Marinkovi Kiklop
MAAR...MAAR...
zavie
nae
kod
ograde
stepenica to
vode u podzemlje; nad
njima
svijetli
ploica
GOSPODA. Sa suprotne
strane
ukrtaju
se
druge
DAME. X od stepenica,
pomisli,
reciprone
brojnici
vrijednosti,
GOSPODA
mutan
uje
se
apat
Kao
utrobi
transatlantika.
Mirna
aicu
Vraaju
se
palubu, bodri
whiskya.
zatim
na
zadovoljni, s uivanjem
sru
napitak
svjei
iz
veernji
MAAROVA
zraka.
Sve je osvojio MAAR.
Visoko gore na krovu
palae razvio platno kad
je pao mrak i
po
platnu
tajanstvenim
svjetlom
ime,
izvedu
svoje
MAARova
mono
slova
luckasti
divertisman pjevajui
zatim
zamraeno nebo, a
on
jo
jednom
zadivljenom
vikne
svijetu
MAAR-TONFILMSKA
REKLAMA.
Pojavi
se
jadna
zatim
i
kua
prljava,
naherena
krova,
izvaljenih vrata, a iz
njenih
prozora
musave
koulje, sablasna
10
muziku
macabra
dance
vuku
se
nestrpljivo
gusta
bijela
usidjelikim
kipi
pjena.
11
nepovjerenjem,
oklijevajui
jo
na
12
predrasude,
jer
evo
redu
oduevljeno
13
pojavila
sfinga
pita
gledaoce dalekim
Marinkovi Kiklop
pustinjskim glasom: "Je
li to mogue?" i odmah
lijepa
pokazuje
daktilografkinja
14
kako
nije
istovremeno
mogue
pisati
na
15
Sunce
okree
oko
Zemlje,
"ali je zato mogue da
"Tungsram-Crvpton"
sijalice
sa
dvaput
spiraliziranom niti
16
daju
dvostruko
jae
zasja
na
platnu
arulja
kao
sunce
nebesko te je valjalo i
zamiriti od stranoga
sjaja. - Jada
17
na
platno
doplee
nestana
djevojica
piknjastoj
dinderlici
izdeklamira
djevianskim
glasom
"Sjajno
sapun Zora,
pere
18
to
se
zbilja
mora
pogreku,
uzaludno,
gledaoci
se
smiju.
Djevojica
se
povlai
postideno.
Nakon
djevojice slijedi
19
vijuga
iza
njega
cesta
beskrajnoj
perspektivi.
putnika
Odozgo
sunce
bije
vatrenim bievima, no
on koraa lako i
20
veselo,
namigujui
lukavo
doaptava
put
umora"
bez
i
prelazite
ikakva
pokazuje
ogromne tabane: -
21
gore
iznad
horde
22
Kad
zauje
se
Flitov
naoruan
grenadir
uvenom
Flitovom trcaljkom
23
izginulom
vojskom (gamadi). - Iz
valjka
pisaega
stroja
"Remington"
raste
legendarni
lik
velikog
Napoleona s vlasima na
24
elu
kao
pijanice.
cijeli
globus,
historijske
25
"Osvojili
smo
cijeli
svijet" - i dospjeli na
Svetu
Helenu,
mrmlja
Melkior, ne
hvalite
Zatim
se
mnogo.
"Singer"
od
26
mister
Globus
grohoe
zadovoljstva.
od
-
"Bata"
27
pita
prolaznika
to
epesa
ulicom
munje
mu
cipele
kod
28
eto
"Brilla"
kako
svojom
pastom
ljubi
ljudsku
29
etke
umiljavaju
se
meko se maze
kao dvije lukave make
oko pjeakovih nogu; on
sveano
koraa,
cipele se
sjaje! - Kastner i Ohler,
najvea robna
30
Marinkovi Kiklop
kua
na
prosula
iz
obilja
Balkanu,
roga
svog
nevjerojatne
do
kamiona",
31
sve
napoji
hoe
da
kitajskim,
cejlonskim, ak i ruskim
ajem, a od kava samo
kava
Haag,
jer
32
ima
patriotsku
dunost da
isti arijevsku krv. Elida
krema
strepi
za
tvoj
33
teint.
"Interkozma"
se
kune da
e za najkrae vrijeme
poumiti tvoju ogoljelu
glavu. "Kalodont" je ljuti
neprijatelj
zubnoga
kamenca, a "Vi-Ha-Ge"
34
vas
vragoljanski
pita
jeste li
mukarac? I na koncu "Prvi hrvatski zavod za
sjajne
pogrebe",
uz
najvee
potovanje slobodan je
da vas podsjeti na vae
35
dostojanstvo
pa...
izvolite
pogledati: crno lakirana
kola s baroknim zlatnim
anelima,
konji
sjajne
crne
dlake, udoban koveg,
pratnja uzorno trijeznog
36
osoblja
admiralskim
kapama te
je tako vaa smrt jo
jedan uspjeh i ljepota,
gotovo poetina...
MAAR-CENTROREKLAM
objavljuje urbi et orbi s
37
visokoga
krova
svoj
visoki standard.
Od
njegove
silne
mrane
vee
nemono zapomaganje
slijepca-prodavaa:
"Konane sve-zice, crne,
38
papira
dinara..."
est
Monotona
jadna
reklama
eli
39
samo
da
prikrije
prosjaenje, to i nita
vie.
Melkior
se
sklonio
veu k slijepcu-prosjaku
i uzeo motriti: to moe
ovaj
40
MAAR?
Gledalac
zaneseno
uzdignuo
Gleda
iz
prizemnoga
41
omamljen
ve
je
raskonom
kad
se
42
svezica,
dva
svoja
crnih,
dinara...
dva
utih,
i
osjeti
dinara
depu i svoju
potrebicu za svezicama
crnim
ih
utim.
43
to
meni
Flitov
zbog
hrvatskog"!
"Prvog
Sto
slijepce negdje ne
te
44
nestrpljenja
uz
ne
otvore
azil
ogrijevom, jadnim
45
slijepim
ljudima,
utedjeli bi na svijetlu...
htjede
popraviti
svoju
okrutnost,
kupi ak i par svezica
utih
(a
trebaju
mu
46
Marinkovi Kiklop
uiniti
ovjeka...
za
slijepog
Baci
na
47
"Bit e, upalj mi je
dep",
odgovori
slijepac
poluozbiljno-polualjivo,
za svaki sluaj, no uzme
novac,
gramzljivo.
48
udan
gest
milosra
ovjek
je
tek
probijajui
se
vrevu,
nehajem bacio
tunim
49
pogled
gore
na
obradovao
od
pronaao
(o,
slijepcu
milostinju. "Kad
udijeli
50
je
po
ramenu
osmjehnuvi
mu se s odobravanjem
ponovno
vrevu.
utonuo
Melkior
uspio da mu vidi
je
u
jo
51
glavu,
smeuranu,
stre
na
strane
Zaprepastila ga
dvije
svijeta.
52
dobro
upamenoj
veliini..^ No tada je ta
glava
puna,
bila
crvena
mlada
strahovita, s tim
i
i
53
istim
krila
uima
u
valovima
nalik
na
imia
bujne
kose
koja ih je titila od
smijenosti
Taj tanki blijedi vrati!
tiho usklikne Melkior, je
li to mogue?
54
kriju
svoje
uspomene? Imaju
li neki tajni pretinac na
pero iz kojeg uveer,
55
kad
se
zavuku
samou, vade
neke male stvari koje
miluju
jecaju
nad
njima?
Melkior
otpone
romantinu
svoju
priu
56
zagonetnoj
dui
sveenika to luta u
gradskoj
vrevi
traei
dui...
Te
57
uvijek
na
svojim
obrazima
kao
zagonetku.
sve
kasnije to se dogodilo s
58
neobinom
ovjeku.
ak je bio spreman da
ga proglasi
muenikom, mada mu
je muenik raspalio par
59
prevrelih
uaka
po
ljupkim obrazima.
(One
zrelije
ene
ima
ljupke
obraze - i ljubile
su ga, ak i grizle za
obraze, usidjelice.)
60
61
komad
ugljena
62
iarane
uesima.
Uho
plai.
Pojavila
se
tajna sekta
otoista,
aurista,
usnih
63
prakranska.
golemo,
natprirodno
Uho
ogromno,
na
kakvoj
uho...
nacrtati.
tehniku i
to
bolje
Svladati
64
ablonu.
Odrasliji
mladii
plesali
charleston
su
irokim
mah
crtali
su
uho.
fanatino
Nisu
znali
65
slegnuli
ramenima, ospice. A iz
centra stigao
66
telegram
andarmeriji:
ispitati da li je ta pojava
u
kakvoj
vezi
komunistima?
Glupe - djeje manije.
Sakupljati marke - to
rade i odrasli, filatelisti,
67
mislioci
smjera.
potanskoga
Ali
sakupljati
rogaeve sjemenke! - to
rade
seminaristi
(neovisni).
Melkior ih je imao na
kilograme. Bacio je sve
kad je
68
stizale
do
pete;
nisu znale
za korisnost rada, ni za
tetnost.
Crtanje
uha
buknulo
odjednom i proirilo se
69
mjere
ali
(kolskih
one
su
70
Melkioru
duboko
se
inilo
uvredljivim
nedostojnim
kad
i
je
saznao za razlog i
nikad vie nije nacrtao
uha.
Ali
njega
je
71
prola
osjeao
fizika
je
katehetom,
stid
traio
bol
pred
je
72
ga ni sreo vie... do
veeras. (Ali u kakvom
jadnom stanju!)
Don Kuzma je unosio u
borbu odvie strasti da
bi mogao pobijediti. Bilo
je
73
besmisleno to je radio,
ak i ludo, te se inilo,
hoe golim rukama (to
jest,
crnkama) izbrisati sve
te "ui" oko sebe to ga
izazivaju. Uputao se u
bezumna
74
kolektivna ukanja po
razredima, naprosto iz
preventivnih
razloga.
Razmahujui
svojim tekim rukama
njegova
je
revnost
svuda
kao kazna
osvetnika
stizala
75
boja.
Svakome
je
aku
iz
zoologije.
Nekima i po dva,
kombinirana. Uzimao je
imena
ivotinja da
udnovatih
76
LU
Marinkovi Kiklop
bi
se
on
nekome
narugao, da bi se tome
netko
smijao...
Ali
77
ve
podmukla
djeja
don
u
klupi
Kuzma
nekog
78
mu
ko
prerasla
slamnati
vrat
krov
ui
(popriline):
- A to je ufanje?... reci
ti
tamo,
Kondoru
Andski?
Osjea
ornitoloki
79
maa
don
Kuzmina
pogleda na svom
ptijem
sebe
licu
odmah
identificira
grabljivu
ptiurinu
kao
sa
Anda.
- Uf... ufanje je... ufanje
je, kad...
80
- Doi, da ti ja kaem...
na uho.
Ide
Kondor
katedri
mesnatom
81
82
- A to je to ljubav, ti...
Kljunau udnovati?
- Lju... ljubav... je, kad
se...
- ...Kad se dobije po tom
kljunu slinavom - dovri
don Kuzma odgovor a
nos
83
Kljunaev
proizvede
pa
krvlju
posvjedoi svoju
nevinost.
- Hajde, reci mu ti, Foka
Pingvinski,
to
je
to
84
nije
mogao
zinuti.
Krupnim
oima
sumnjiavo prati
kretanje don Kuzminih
ruku: prikuplja sve svoje
oskudno lukavstvo kako
bi
85
djeak
odluno
podigao glavu i
zagledao se drsko u don
Kuzmino uho. Vidjelo se
jasno kako se to uho
pod
86
njegovim
pogledom
stidi.
Mijenja
blijedi,
crveni
boje:
se
sve
munje
groma. Cijeli
udarci
87
razred
poniknuo,
osvetniko,
88
poinje
olovnu
da
tamni
modrinu,
u
u
krv.
spusti
okrene se i izae
Don
ruke,
89
iz sobe.
Melkior
umalo
nije
misli
don
90
Marinkovi Kiklop
otkrila mu se odjednom,
nejasno i mutno, sva
teina njegove sudbine.
Prvi put se
tada i javila u njemu ta
rije; izgovorio je u sebi
91
sudbina
gotovo
zaplakao,
potresen.
"I ree Bog"... govorio je
don Kuzma uzvieno... i
ondje
stvarao je
pred
njima
92
ree
Bog...
ali
Don
93
pokazujui
prstom
tada
ljudske
94
pred
bratom
braa
Misircima;
zavodi
prodae
Putifarka
Josipa;
iskuava brau;
Josip
95
David
ubija
koji
96
tisue
Filistejaca,
svlada
ga
propala
mjestu
prokleta
kad
Dalila
Samsonovu kosu
je
iala
97
Don
Kuzmino
se
lice
preobrazilo, gorina mu
je vezivala rijei, oi mu
se zavile
u tugu. Melkior je vidio
don
Kuzmu
oslijepljena
stejskog
oiana,
usred
fili-
98
hrama,
ui
mu
Ali
tada
Samson, oajan,
zavapi
ree:
prema
nebu
Gospode,
Gospode! opomeni me
99
se,
molim
te,
samo
sada,
o Boe! da se osvetim
jedanput Filistejima za
oba oka svoja. I zagrli
Samson dva
stupa srednja, na kojima
stajae kua, i nasloni
100
se na njih, na jedan
desnom a
na drugi lijevom rukom
svojom; pa onda ree
Samson: neka umrem s
Filistejima. I
nalee jako, i pade kua
na knezove i na sav
101
koje
pobi
pobi
za
ivota
Melkior
suze
svojega.
Vidje
osvetnike
oima
102
vjerouiteljevim
sav
potresen i satrven
priom,
ponesen
strasnom
eljom
da
uzbueno
zanosu,
103
ljupkim
104
Melkior
osnovno
prekine
svoje
kolovanje.
On
nije
105
ismijati
suze
don
da
se
objasni? Kako
sada
to
106
da mu kae, ispljuskan:
ja
sam
Samsona,
sam
alio
gospodine?
107
on
je
na
tajanstven nain
nestao. Naklapalo se da
je poslan u Rim na neku
strogu ispovijed, jer mu
samo
108
otpust
od
nekih
tekih grijeha.
Kasnije se ulo da se
nalazi
kod
benediktinaca na Monte
Cassinu gdje izdrava
109
pokoru,
zatim
da
je
"vien" u trapistikom
samostanu u Banjaluci
gdje, opasan
bijelim
uzlovima
odricanja,
paom
strogog
trapei
se
glau, eu i bdijenjima,
110
111
muenitva.
lijepa
to
tajanstveno smijeila
se
112
mukarcima;
drugima
po
neudata
uiteljica
koja
se
to,
nije
ni
uostalom,
najmanje
113
tu
sramnu
enska
osoba,
moe biti ak i
aneoskog
lika,
na
114
vlastoruno
samom
biskupu
pismo
kao
115
njegove".
Strana
poruga.
Ali
otkud
ba
sedam
pramova? Zato ih je
upravo
do
sedam
sitosti
116
perfidna
oduzela
Dalila
snagu.
Samsonu? Poigrao se
mujak
svemoni
117
raspustio
svoju
snagu
umornu i
raspriao se cinino o
silnom Samsonu i maloj
podloj
kujici...
pa
zaspao. A ona
trafikantica
ili
118
za
svoju
ve
119
davno
zamiljenu
osvetu. A uz to je
valjda
teila
onoj
glupoj
nadmoi
kojoj
jadne
ene
preesto
nasjedaju...
Liila ga tako nepoznata
ena
sve
njegove
120
snage,
izvrgla
ga
strahovitoj sramoti.
I
evo
klipe
ga
gdje
nesretnik
sada
u
jesenjem sumraku,
Marinkovi Kiklop
ispijen i blijed, kao da je
za svih ovih godina koje
121
su odonda protekle u
nekom
mranom
dijelio
kruha
podrumu
komad
s
crnog
mievima
gujama natapajui ga
svojim gorkim suzama.
Njegov
nekadanji
122
123
Melkior
se
mukom
jesen
iz
voarskih
izloga svjeinom
124
kao
blaga
opomena
prije
nekog
tekog rastanka.
Otkida se u drvoredu
poneki uti list i uti
alosno kao staro pismo
nekadanje
125
sretne ljubavi...
Jesen,
jesen...
muziku
Uz
sezonskog
126
zelenih
ploha,
proetala se
parkovima
kurtizana
ocvala
u
utavoj
127
Zaronio
bezobzirno
rijei,
mirisa,
traei
nestrpljivo don Kuzmin
ispijeni vrat. Laktovima i
ramenima probija silom
sebi
128
put
kroz
zgusnuto
udarce
rebra. No slabo se na to
osvre.
Ona
alosna to luta
dua
129
njenu
jadnu
tjelesnost kako se na
rubu plonika
130
oprezno
na
obadvije
strane,
oklijevajui
da
ulazi
zatim,
asak
u
kao
rijeku
krokodilima, urno
131
udno
samilosno
132
ulicu,
opreznije
od
moj
gospodine! - dobaci mu
nepoznati prolaznik.
Nije bio pijan niti je bio
neki
svadljivi
133
podrugljivac,
nego
drei otvorene
veernje novine bio je
uplaen i oajan, pa je
svoje
stanje
elio
nekome
saopiti.
Melkior
je
odluio da se ne osvre
134
na njega. U posljednje
vrijeme,
otkad su uestali pozivi
starijim
goditima
rezerve, pojavili se u
gradu
iznuivai novca koji su
radili "psiholoki". Takav
135
majstor
dobaci
prolazniku,
tako
usput,
udicu
prosuujui jo iz daljine
kakva
je
klijentova
dareljivost.
Lakovjeran
obziran
136
Marinkovi Kiklop
dobaenu
majstor
meku,
ga
"obraivati":
uzme
poziv
stari
roditelji,
137
138
svaki
pokuaj
otpora.
Neki
ovjek
dan
tako
ulicom,
plonikom
hita
grabi
urnim
poslovnim korakom.
139
Poklopljen
eirom
sa
masnim
sputenim
obodom,
cipele
stranu,
lice
140
zabrinut,
pozdravlja
Melkiora tako,
usput,
rastreseno
141
- Zdravo, Filipoviu! - i
grabi dalje ne osvrui
se.
Melkior,
iznenaen,
stane i okrene se za
ovjekom. Onaj tamo ne
okree se odmah:
142
svejednako
hitajui, on
se malko osvrne, tek od
puke
radoznalosti,
143
nasmijei
se
prijazno.
144
ranijeg
susreta
tim
ak
i
stvar, moliti
za
njim
razjasniti
145
za oprotenje. Ah onaj
tamo zna to se ovdje
deava,
zna
da
ovaj
stoji i da
gleda za njim, pa stane i
on i gleda Melkiora sa
smijekom
kome nije do
ovjeka
146
znak
predbacivanja stane se
pribliavati Melkioru
sporim
strpljivim
reklo
bi
se
korakom.
147
pribliio)
stid
izraavalo
zbog
je
"takvog
liku
nije
ni
prepoznao.
-
Cviker
izgovori
148
oplakujui
svom
prezimenu
ujedno i svoju opaku
sudbinu. - Eh, izmijenio
se ja... - doda elegino
zagledajui
turobno
prolost. ak mu se i oi
149
150
151
sad
te
gledam,
tvoju pametnu
Marinkovi Kiklop
glavu. Do tebe je sjedio
onaj
mali...
kako
se
152
neto to se jede...
- Opolski?
- ...ih pije, vidi! Znao
sam, tako neto...
Melkior
Nikada
se
snebivao.
ovjeka
153
ivotu, a ovaj se ve
sasvim
udomaio
razgovoru,
ak
u
ga
uhvatio za lakat i
drmao ga intimno: budi
u
njemu
uspomene.
mladenake
154
ipak
ieprkao
odnekle ovog
Cvikera. Moda je on
doista postojao u nekoj
tamo klupi iza njega kao
skromni,
155
neprimjetni ai koji se
niim nije isticao?...
Cviker je gledao dotle u
njega s nadom.
- No? A sjea li se kad
smo zimi divlje kestenje
bacali u pe, pa nastala
pucnjava, a?
156
157
zna.
je
Pa
sjedio
da,
do
mene, pravio
rebuse, krialjke, itao
rijei naopako, Edison nos ide... Pa da, gdje bi
ti
158
159
oduevljava
se
Cviker
svojim pamenjem te i
Melkior
nesvjesno
160
sjeao
nazivao
da
bi
ga
tko
"Samotres".
Govorili su ti valjda i
drugi "Tresi
Pavii",
Tresi",
pa
ti:
"samo
odatle
"Samotres". A to nekako
samo izleti
161
premjesti
162
protumai
nestrpljenje
to
kao
ga
uplai.
- uri ti se? A ja sam ti,
brate, eto, iz bolnice.
163
Stara
kubura
bubrezima.
Doktor
mora
veh
van"
"bubreg
-
Cviker
164
izgubio
165
hrvatske".
jutros
kod
Bio
sam
direktora.
molbu.
Sedamdeset
pet? -Sedamdeset
166
pet.
Kratko
jasno.
leao
bolnici,
vie.
namjetenja -
Bez
167
nema kredita. A to da
ti priam, zna kakvi su
nai
filistri.
Sjede
na
parama,
a
ovjek
zbog
neka
piivih
crkne
sedam
168
oekivanju.
krajikom
Tek
oka
on
krije
lisnica.
169
Ah,
nemoj,
nisam
pokuaj
da
mu zaustavi
ruku. - Ja sam to tebi
kao
starom...
Nemam
kome da se izjadam.
170
- Ja na alost... - muca
Melkior stidljivo. - To je
sve to imam -prui mu
srebrni
komad
od
Boe
uzvikne
sauvaj!
Cviker
171
ustuknuvi kao da se
uplaio. - Posljednji
novac, jok, brate, nisam
ja takav!
- Ali nije posljednji gotovo ga moli Melkior ja u ga sutra dobiti.
- Sigurno?
172
- Sasvim sigurno.
- No onda... Samo, zna,
nemoj mi lagati! Ako
lae, ovo je milostinja,
a to
neu! - izjasni se Cviker
ponosno, zatim doda u
173
povjerenju: -1 zna, to
te
molim, neka ovo ostane
meu nama,
zar ne?
174
- Lako, ve emo se
vidjeti...
-
Eh,
moj
Samotres,
nikada
neu
zaboraviti, da zna!
- Strese nekako u urbi
Melkiorovu
ruku
175
pogledavi ga u lice s
iskrenom
zahvalnou. - E, pa do
vienja.
Odoh
ja
po
176
poslovnim
korakom
177
osobitoj
formi
bezobratine. Odluio je
tada mudro: nee se
vie osvrtati na
dobaene
sada
na
udice.
ovoga
Tako
s
178
odluio
je
da
se
ne
osvre, ve da pouri za
don
Marinkovi Kiklop
Kuzmom; ponovo gaje
izgubio
meu
prolaznicima. No ipak je
pogledao ovjeka s
179
Ovaj
pogled
kao
odkrinuta vrata i
odmah u njih mugnuo:
-
Ne
ljude
ubija
se
danas
tramvajem,
moj
180
naslove
novinama.
Melkior
proita
NAJSTRANIJE
BOMBARDIRANJE
LONDONA
OD
181
POETKARATA, a ispod
toga
est sati pakla i uasa itavi
kvartovi
on
zamisliti
nije
mogao
nita
182
konkretno,
nikakvo
ubijeno dijete,
zdrobljenu
oajna
sruenim
lubanju,
ovjeka
nad
domom,
ubijenom porodicom...
nita od onih stranih
slika to doista postoje
183
kanda
to
je
ovjeka
uvrijedilo:
-
to
velite?
To
nije
prometna nesrea, a? -
184
govorio
je
gorkim
osmijehom,
ponosan
to
shvaa
mogli
proitati
juer i prekjuer...
185
- I juer i prekjuer...
Ako je jue i prekjuer,
zar
je
manje
strano
ovo
danas ? - upita ovjek
strogo. - Da se to shvati
ne treba biti doktor. Ali,
186
neodreeno
187
su
naslovi
novinama
dosadni, uvijek isti - od
juer
prekjuer?
188
ba
njega
189
ree
tek
da
zavri
neoekivani susret.
- Kakvi?
- Pa takvi... da sada
mene
ili
tramvaj,
vas
vie
uzbudilo nego te
pregazi
bi
ih
190
tisue
ubijenih
ruevinama
Londona.
Melkior
govori,
191
Fantaziju?
strogo.
Skupi
upita
obrve
pogleda Melkioru u oi s
neprikrivenom
antipatijom. - Savjest,
192
savjest, a ne fantazija!
to se tu
Marinkovi Kiklop
ima fantazirati? Hou li
kriti da se bojim rata?
Ne, ne za sebe! Ni za
enu! Ja
193
mi
objavu
za
Apatin... Rekao
sam:
za
govorim...
enu
Ako
ne
rata
194
mom
djeaku
od
praviti
se
etrnaest
godina
195
liniju
Francusku
za
sluam
male: tata e,
one
196
rairi
ruke,
pokazuje kako
u rukama nema nita,
prazne
bespomone.
ruke,
197
Mobiliziran!
surovo
kao
opsovao
boga.
gledajte, tu mladi
vikne
daje
-
198
nas
mobiliziraju,
199
Otkud
ja
znam
voziti
nije
za
nae
200
Kuzmu
tenkovima
te
je
jedva
o
i
sluao, pa iz
pristojnosti ovla upita
ovjeka:
201
202
sasvim
rastreseno. Obuzela ga
udnovata tjeskoba
od rijei mobilizacija. Znai, mobiliziraju?
- Sve u esnaest! Moj
kum je ve od prolog
203
utorka
unutra.
Isto
devetstota. Lako
njemu,
on
je
kroja,
204
ovjek se smekao od
saaljevanja
sebe
samoga, ak mu se i oi
ovlaile. Melkior
osjeti nekorisnu potrebu
tjeenja
kojom
se
205
nikakvog
iskrenijeg
boljeg osjeaja.
- Tko zna? Moda samo
pozivaju
na
vjebu?
206
- E, to je ono! - uzvikne
ofer oajno kao da je
Melkior pogodio misao
koje se
on najvie i bojao. - S
tim Hitler i rauna, s
iznenaenjem! Marinkovi Kiklop
207
Zatim,
sasvim,
pribliivi
se
zaape
oni
se
vozikaju u gumenim
tu
208
amcima i fotografiraju
nae
prirodne
ljepote.
Turisti - i nasmije se
gorkom
ironijom
utjeio
kao
aicom
da
se
ljutog
209
zatim
zbunjeno,
opazivi
Melkiorovo
nestrpljenje.
-No
da,
rastvorivi
vano,
zabrinut ovjek u
kao
210
toj
gomili
bezbrinih
budala.
Melkior
mjestu.
uri?
ostane
Kamo
Uini
smijenim
nad
mu
mu
na
se
se
saaljenje
211
don
Kuzminom
sudbinom?
Rije
mobilizacija proela ga
uvstvom nepodnosive
tjeskobe,
uao
nemir
njega
je
nekog
stranog iekivanja. I
to sada valja
212
(naivno,
dakako)
vee
Mrtav
se
grad
svoje
213
ljudi
pakuju,
214
opustjele
poneki
automobil
tihe.
Tek
dravni
projuri
Odjeci
215
potkova
noi,
aputanje
meu
straama
tajanstvenih
rijei,
strogo
vojne
tajne.
Nestvarno i djetinjasto,
kao u djetinjstvu don
216
Kuzmina
pria
Samsonu... A
Melkior
nalazi
tim
217
koloni
sve
magareom
eljusti pobiti
218
oficira
na
bijelome konju...
U staklu meu izloenim
cipelama
tanka,
pojavi
se
neugledna
silueta gradskog
219
konstrukcije.
Naherena
pojava
odrazu izloga
izazove
Melkioru
nae
se
220
maslinastosiva
monotonija
tunih
nepoznatih ljudi na
nekom
kraja.
hodanju
Vika
bez
ljutih
221
strah
od
novih
zbivanja oko
njega: ofer ide u Apatin
da ofira u tenku... po
naoj gorovitoj zemlji...
U
222
nekoj
gori
kao
savijena
duboko
pritajiti
se
buba
kori
neunitivoga stabla:
eto,
mene
ivjeti,
nema...
ivjeti...
Kako
223
od ljudi
Marinkovi Kiklop
svoje
izdajniko
odnijeti
ga
beskrajnu
tijelo,
neku
samou,
sakriti ga u
ahuru straha, uvui se
u privremenu smrt?...
224
225
zatim
obrie
226
Invalid
je
jo
samo
smrklo):
uzvrpolji se
usluno
tucne
uurbano
svojom
drvenom
nogom,
227
namjesti
naoale
izvezane koncem
i odvagne don Kuzmu
reklo bi se s pobonou
koja
mu
dolikuje.
Sudei po svemu
don Kuzma je tu dobra
stalna muterija koja je
228
ve
stekla
puno
povjerenje.
Pitanje povjerenja ovdje
je
sasvim
Bolesnik
umjesno.
kome
ivot
zavisi od
svjedoanstva
jedne
229
toj
trgovakoj
spravi
(koja je i
stvorena
zbog
prijevare), a jo manje
vjeruje
gospodaru.
je on,
njenom
Sumnjiav
230
nekoliko
dragocijenih
dekagrama na koje se
jo oslanja njegov ivot,
ivot, prijatelju!
231
Don
Kuzma
strepnjom
sa
saeka
se
sam
gorljivo
zaokupi
jeziaka
na
neto
oko
vagi,
porjeka se malo s
232
invalidom i odgurne mu
ruku
nestrpljenjem,
napokon
se
smiri
pomiri s
jezicima,
primi
se
prisustvuje
inilo
da
lukavom
233
obredu
kome
se
provjerava milost
boja, a moda i boje
postojanje.
intelektualnim
stidom,
on
na
vagu
234
235
ezdeset
kilogram,
jedan
sedamsto
osamdeset grama.
- Ne moe biti! - povie
uplaeno.
-
Moe,
odgovara
moe
invalid
sa
236
sigurnou. Naviknuo se
na zanovijetanje
mravih muterija.
-Kako? Pa ja sam...
- Vi ste dovoljno mravi
za
tu
invalid
teinu
s
cinizmom. -
ree
doktorskim
237
nastoji
238
smijekom
objasniti
ne
poklanja
li
ona?
- Nit krade, nit poklanja.
Sto ima to i klima.
239
upita
povjerljivim osmijehom.
- Kao i jutros. -Znai, i
jutros je?...
-1
jutros,
jutros.
240
je pokazivao elju da
zavri
beskoristan
razgovor:
ova mu je radoznalost
ve
bila
"ispituje ovaj
neto..."
sumnjiva,
241
- Ada se on ne trapi,
ujte?
navaljuje
242
kod
mene
aboni-rao,
ako ba
morate
unaprijed
znati.
Plaa
mjeseno...
ve treu godinu.
- Treu godinu? A prije,
to jest prije tri godine,
bio je tei, zar ne?
243
Samo,
ako
vi
to
pogleda
nepovjerljivo na
novine
ruci.
poeo
u
-
Melkiorovoj
Da
je
sa
kaemo,
vie
od
osamdeset. Oi su mu
244
sijevale
od
sada,
eto,
snage,
jedva
pedeset i est. I to mu
nekako uinim.
- Uinite? - Melkior se
uplai
strunosti
245
podruma i pokore na
Monte Cassinu? A ree
invalidu
licemjerno:
No, kaem ja
vama, posvetio se.
- Ah - odmahuje invalid
samilosno - posveuje
246
se on majci zemlji iz
dana u dan.
Sui se od bolesti, jadan
ovjek, a za svaki gram
ja sam kriv... i ova moja
-i
udari familijarno vagu
po eljeznom vratu. -
247
Dvadeset
est
kilograma to je do
sada izgubio, to nita.
Slistio sam mu ih, nije ni
primje-tio, sve malo po
malo.
Zna da sam mu uzeo,
kako ne bi znao, ali o
248
tome ni rijei. No za
desetak
grama...
ubijate
vi
249
onih
sedam
pramova,
na
spavanju?
-
sada
ga
moram
grama
250
mnom,
ja
Invalid
doista
je
nije
alio
Kuzmu. - Uveer
lagao,
don
251
mu,
na
primjer,
ga
umirim
za
spavanje, a ujutro ga
ruim za sto dvadeset
Pokunji se, suze mu
252
oima,
laete,
moe
ne
veli,
biti
vjeruje,
kako
preko
to
noi
toliko? Ne valja
vaa
vaga,
veli,
253
utjei
sa
254
vaa
vaga,
uglavnom. To se moe,
veli, desiti po
noi,
zar
ne,
uslijed
probave i slino... No
ipak,
pripazite,
pripazite! A
veli,
255
onome
na
uglu
vaga
kae,
oduzeo
vagu. Na ugao se
postavio delija! Mislite li
daje on uistinu slijep?
Prikrivaju se oni tako,
256
jo
ga
jedanput.
vaem
pritiskam malo da ga
umirim. Ovaj sam
257
258
ne
vjeruje.
vagu,
veli,
Pritiskajte
pritiskajte!
259
nesretan.
sada
je
otiao nesretan to je
stanje isto od jutros. A,
veli, najeo
se kao nikad u ivotu... i
trbuh
mi
je
pokazao.
260
naali
se
261
Melkior
da
bi
prikrio
kako je
potresen.
Invalidu
se
262
iskreno,
ali
odmah se pouri da to
pokvari: - A
ipak, on jo moe dobiti
natrag svoje kilograme,
a vama tko moe nogu
vratiti?
263
ve
jednom
264
granata
ruskog
poljubila
cara
nogu?
stjenice
265
teini,
odjuri
stajao
Kuzma
vlastoruno
don
266
izravnavao
jezike
traio im
ravnoteu. Prsti su mu
drhtali kod te molitve
gdje je u Boga vapio
Marinkovi Kiklop
da mu jezikom na vagi
izree
svoju
milost.
267
stane
urno
Kljueve,
268
metalnim
novcem,
brevijar i rubac
i
ostale
izbaci
na
sitnice
sve
klupicu
do
na
vagu.
sprava
269
teinu.
Zaludu su je
sveenik
drmali
i
i
slijepac
tresli
(don
270
Kuzma
ju
je
ak
udarao) - ona
dosljedno
ostane
kod
271
glupo
uljepati
stvarnost?
"Prokleta bila!" ree joj i
odlui
vagnuti
jedanput
sa
se
jo
svim
stvarima.
Vaga
sada
skoi
272
dvjesta
grama
oborio
uplaeni
na
nju
273
274
Ah,
dakle,
ipak!
275
slijepcu
dvostruku
pristojbu,
mu prije
ali
Plati
priprijeti
276
muterije,
prijatelju!
- i ode s pomuenom
vjerom u ispravnost svih
vaga na svijetu.
277
"Interesantno",
pomisli
vjeru
njega
je
invalidovu
vagu.
Na
tko
zna
278
profesionalnih trikova?...
Ipak stupi na slijepevu
vagu.
-
Eustahije
Izgubljeni!
Nenadoknadivi
Eustahije! - klikne glas
iza njegovih
279
mu
se
da
je
kao
da
se
to
280
sporazumijevanje
sa
slijepcem.
- Da mu se ne vjeruje,
da mu se ne vjeruje,
gospodo! - Smijao se
runim smijehom
pokazujui prednje zube
s
velikim
tamnim
281
plombama.
Intelektualac, vejk,
spekulira
Gledajte
ga,
na
ga!
vagi.
Gledajte
milogledi!
Vojni
spekulant! Pha,
ha, ha... Kod slijepca on
ide! Milogledi!
282
Marinkovi Kiklop
Prolaznici
se
zaustavljaju i motre sa
zanimanjem.
Netko
je
283
Nitko
nita
ne
zna
incidenta.
Ne
zna se hoe
li
tu
doi
do
neke
tunjave, to li?
Pijanac
prilazio
je
sasvim
Melkioru,
284
monstruma-
patuljka,
enu-ribu,
prase s dvije
285
pojeo
vedskoga
turista...
Slijepac
isprui
obje
ruke preda se da bi se
obranio od pijanca, a on
mu u svaku
286
je
oekivala
se
Dobivi prvi
ovjek...
287
improvizirani
program.
- Molim vas, dragi barde
- obrati se slijepcu koliko je teak strah od
rata u
288
ovog
Eustahija
Mirotoivog?
- to brbljate? Vi ste ludi
- zaape mu Melkior u
uho.
-
vi,
monsieur
Brabonjak - obrati se
289
sitnom debeljku to se
slatko cerio
gladei
sa
zadovoljstvom
svoje
uho - to vi mislite o
mojoj ludosti?
- ujte, vi!... - uvrijedi
se
sitni
debeljko.
290
po
uesima,
vi!...
- Pazim, vi... A svoje uho
milujete, a? Da vas ono
moda ne hrani, kao
291
najstariji
kod
sin
uposlen
firme
"Vau
legitimaciju, molim"? E,
u tom sluaju
odnosite
njemu
uho
se
prema
oinski;
vrijedi
takvo
vie
od
292
I uvajte ga svakako od
iznenadnih
dodira
kojekakvim ruetinama
koje nose
teko prstenje.
Iz
tog
debeljko
smotka
nije
rijei
izvukao
293
"ruetine". On razumno
uroni
meu
kapute
kiobrane mrmljajui
neke
teko
prijetnje.
ostvarive
294
vagu,
zamahne
pucka:
konje
295
zaklopivi oi stane u
zanosu
recitirati
Jesenjina:
...a
poljem
juri tua
trojka, na tuoj trojci
tua
mladost...
gdje
296
Marinkovi Kiklop
i
suze
Ponavlja
srea,
mu
potekoe.
"gdje
gdje
mi
mi
je
je
radost?" a suze mu
cure niz obraze.
Gledaju ga ljudi kako
ludo tjera trojku na vagi
297
suze
mu
teku,
pa
netko apne s
potovanjem
"plae".
298
svoje
tamne
plombe.
-
Eustahije
Podjednakoviu, nemam
ni kopjejke, vi platite
izvoika - ree
299
Melkioru.
vama
graanine Ferdvenko,
"Zatvoreno"
neprimjetno objesi o
dugme
kaputa
radoznalom prolazniku,
to se upravo zaustavio
da vidi to se tu
300
usput
vrata
301
ne zna to mu visi na
trbuhu,
skupa
pa
s
se
smije
ostalima.
Malkior jo
jednako stoji na vagi i
znoji se od muke. Izvui
e
se
on
Ferdvenko opazi
kad
302
ploicu,
pa
Ferdvenko po meni...
- ujte, Ugo - obrati mu
se Melkior ljubazno gdje
kasnije?
vas
nai
303
Tako
se
govori!
Hotel-Pimodanu,
dragi
304
Eustahije,
zna
se,
Hotel-Pimodanu...
ili
kako
mi
Dajdamu.
tamo.
Bit
kaemo,
e
Trae
svi
vas...
Maestro-Ludi Kukac
mjesecima
pita
gdje
305
gdje
je
na
umni
Eustahije? Bit e i
don Fernando, iznimno.
Doite.
-
Dolazim
odmah
za
vama. Samo da tu jo
neto...
306
se
publici
ve
i
okrenuo
klanja
se
nekome po
panjolskom
ceremonijalu:
-
Potovanje
smjerno
plemenitom hidalgu! -
307
Vaa
seiior,
308
dep
309
ogoreno
icari".
"prokleti
I
pljune
na
odlasku.
- A to, gospodine, ako
se ta tuberkuloza, koju
ste sad ispljunuli, vrati
vaoj
310
misliti.
Zato,
gospodo, ne
pljujte na pod! Je li tako,
kamarad? - obrati se
nekom
Marinkovi Kiklop
311
Marinkovi Kiklop
raznosau
plakata
biciklom.
- Tako je - ree biciklist
ponosan to se njemu
obratio.
- A to su to, plakati s
kukastim krievima? Da
312
ne
radite
vi
njemakom
konzulatu,
von
Ne
nasmije
se
biciklist prostoduno - ja
radim kod "Francka".
313
neki
faizam.
de
Llano?
se,
svetost
314
mu
je
315
koja
bila
je
ve
prepustila
bicikl...
No,
Parampion...
zar
316
malog harlekina to je u
njegovoj
glavi
izvodio
Bicikletissime!
usklikne on oduevljeno
i nastavi, reklo bi se,
ozbiljnim i
317
nekako
svijetlim
tonom
sveanim
glavnog
318
ponosnog
mukog
gnuanja
od
bilo
kakve
veze
najveim neprijateljem
ovjeanstva,
nepismenim faizmom!
319
- i on zgrabi spomenutu
desnicu biciklista,
ve spremnu za neki
drugi posao, i strese je
temeljito
znak
"vjenog
prijateljstva". Pao je ak
i
poljubac
elo
320
raznosaevo, peat na
povelji.
Razdragani namjetenik
"Francka", koji je lijepio
po
gradu
reklamne
plakate
tvornice
cikorije,
321
javne
proklamacije
njegova politikog
potenja.
- A sada, gospodo obrati se Ugo publici - ja
idem...
moda
Pampelunu.
322
Zavrili
smo
na
dananji
lini
ulini
pro-pos,
bicikletissime, ima
323
li
moda
vaa
potovana
velocipederastija
jednu
cigaretu?
-1 dvije, i dvije! - vadi
biciklist
od
omanu
svinjske
nabijenu
dozu
koe
324
cigaretama.
Evo,
posluite se.
- 0, tenkju veri ma iz
toka,
brao!
Ne,
ne,
su
dubrovaki
govorili
gospari,
325
za
Eustahija.
papagaj,
moga
To
to
je
nije
onaj
preporuuju
326
se...
Tako,
hvala
velikarna.
Takva se velocipederska
gesta
ne
zaboravlja!
327
klanjajui
se
pred
biciklistom
vrlo
ceremonijalno.
Pha,
milogledi,
obratite panju, on se
328
dopustite,
bicikletissime - izvue
raznosau
jo
jednu
cigaretu - dat
u
mu
veeras
Dajdamu. Sada se on
329
potovani
Ferdyenko..."Sezame,
otvori se!" - i neopaeno
skine s trbuha
Radoznaloga
ZATVORENO.
ploicu
330
Radoznaloga
uvrijedilo
je
gdje
se
pijanac ve
drugi put bavi njegovom
osobom
tko
nazivajui
zna
ga
kakvim
uvredljivim imenom,
331
samo
hrani
te
fakine?"
-
sada,
gospodo,
pha... vi mislite da ja
sada
idem
Pampelunu? Ne,
neku
332
njievo!
Adieu,
333
probije
izmeu
gledalaca
prolazniku
prema
na
drugoj
bezbrino
de
ma
334
Melkior
ostane
sam
odgovara
razoaranje.
za
I
to
doista,
335
sad
ga
pitaju
za
objanjenje.
On se stao i ponaati
kao da je zaista neto
skrivio toj nezadovoljnoj
rulji...
336
tu
ponovi
fakinau?
svoje
pitanje
radoznali
graanin
ploicom
ZATVORENO. Sada je to
pitanje iznio naglas pred
sve
337
prisutne,
oni
bezuvjetno
su
mu
duni
dati
neki odgovor.
-
Ha,
tko?
slegne
338
hokus-
339
ovaj
mu
tu
na
vagi
340
Marinhovi Kiklop
to
vam
fali
depovima.
po
Bogme,
marionete
jednom
niti
341
nervozno
opipavanje po
prsima,
po
po bedrima,
bokovima,
po
svim
342
343
ruku
na
pritiskajui
344
traei
od
njih pomo.
Melkior
okradenog
pogleda
nesretnika:
345
zaprepatenje kad je u
okradenom
Cvikera!
prepoznao
Njegova
neduna misao da se
odavle neopaen izvue
(nije elio prisustvovati
hvatanju
pokazala se
depara)
346
sada
vrlo
naivnom.
Ubrzo mu se objasnilo
da je, na Meksikanevu
sugestiju, ovdje
preutno
lopovom
proglaen
ba
on!
347
od
njega
priznanje,
traili
Melkior
se
sasvim
nerazumno
zagleda
Cvikera u napregnutom
oekivanju...
Dokaza svoje
ega?
348
nevinosti?
to
je
Cvikera
znao.
oekivao
ni
od
sam
nije
se
ipak
Valjda
nadao da ga se
Cviker jo nije sjetio...
ono
od
neki
dan...
349
Samotres... A Cviker mu
upravlja
suzan i tragian pogled,
pun molbe i muenikog
pratanja
(to
nije
ostalo
nezapaeno).
Zatim,
odvrativsi
pogled
350
neodreeno i smeteno
nekud ustranu,
izgovori suznim glasom
te se jedva ulo (ali ulo
se)... jer on nikoga tu ne
optuuje, nego mu se
srce
oinsko
nadvoje:
cijepa
351
Htio
kupiti
kupi,
sam
cipelice
djetetu...
veli,
jedan
Tata,
broj
vee, ja
rastem.
Siromano
dijete, i na to misli. A
sad, eto, jesen dolazi,
kia...
352
Dijete e mi brzo ii u
kolu.
itao
je
Dostojevskoga,
nitkov
pomisli
na brzinu Melkior.
- A jesu li vam mnogo? upita netko ganuto.
353
Lisnicu
dvjesto
tisuu
dinara.
dokumente.
sve
Onda
pauze,
iz
354
Legitimaciju makar da
mi
vrati!
Sada
su
ozbiljna vremena.
Bilo je ganutljivo. Jednoj
eni suze udarile na oi.
Gle, jadnik, dijete mu
boso, a on legitimaciju
samo
trai!
Sjeti
se
355
netko
da
bi
trebalo
pozvati
straara... No Cvikeru se
nije osobito svidio taj
prijedlog: on se ivo
usprotivi, ak do vrlo
sumnjive granice; - Ne,
356
ne,
molim
vas!
Ljudi
smo, treba
razumjeti...
- ujte vi! - javi se
odjednom
biciklist
357
358
oima,
slika
sveca-muenika
to
poziva Boga za
svjedoka. - A otpoetka
sam ovdje! Evo neka
kae ovaj tu gospodin,
jesam li
359
kao
ovjek
"pardon"?
Jo se i trag od cipele
poznaje, evo, gledajte.
Meksikanac
je
bio
gospodin to mu je stao
360
na nogu. On to i potvrdi
glavom.
-
Vidi
ga,
"trag
se
361
362
ree
mrko,
363
neim
strano
razoaran
na ovome svijetu. - Reci
istinu, rei e ti da si
pijan; lai, pitat e te
to
eli
popiti.
Pi!
364
omjeri
jo
365
je
naila
na
odobravanje, a
Cvikerova
neuvena
lopovtina
otkrilje
nala
u
je
uvara
svetosti privatnoga
366
vlasnitva.
zakljui
da
Melkior
bi
bilo
vrijeme da umakne iz
kruga ovih
potenjacina, makar uz
cijenu
da
poviu
za
njim: dr te lopova. On
sie s vage i
367
pokua da se probije
kroz (nazovimo ga tako)
"Meksikanev
prolaz",
no odmah
nasta ope gunanje... i
zatvaranje prolaza. Oni
su htjeli da se lopov
uglavi
368
(ako
usto
bude
tunjave, jo bolje).
To
ohrabri
Cvikera.
ugled...
drsko istupi
pred Melkiora:
Marinkovi Kiklop
On
369
Idite
vi
samo
pokroviteljski
marine
Melkioru
glavom
370
se
podboi,
ja?"
zamuca
371
Cviker,
naputa
ga
hrabrost. - Ja
samo molim, zar ne, da
se potrai moj novac,
bez uvrede... Ljudi smo,
je li
372
tako?
Ne
odmah...
treba
Ali
se
potenja
mora biti!
Tada Melkior uini gestu
sasvim
glupe
velikodunosti:
izvadi
lisnicu u kojoj je
373
jednu
od
dadu,
mene
374
ruku
za
novcem,
no
biciklist mu je odbije ne
birajui kod toga ba
najblai
nain.
- Zato? Kad gospodin
hoe dati? - udi se
375
prijekorom
blagim
i
pokua
ponovo
dohvatiti
novanicu.
Taj
je
nain
rasrdio
biciklista i on ga klepne
376
po
ispruenoj
ruci,
odmah i
potkrijepi taj postupak
stisnutom
mu
akom
namijesti
koju
ispod
nosa.
- No, pomirii - ree mu
dareljivo kao da mu
377
nudi
naranu, a onaj
odvrati glavu
s grimasom dosade i
gaenja.
- Gadi ti se, a? A tui
novci, to? fino miriu?
- to tui?... Meni su
ukrali... - Ali to je ve
378
zvuilo
na
uzmak.
doista,
Cviker se poe povlaiti
ledimice
nekim
branei
se
nejasnim
mumljanjem nalik na
psovke.
Naavi
se
379
dna
due
"ah,
teko
ode
onim
potenom
ovjeku!"
ve poznatim poslovnim
korakom.
I
publika
se
stala
razilaziti, razoarana.
380
je
gladio
uho,
381
nezadovoljan to stvar
nije
razjanjena.
- Zar bi ovjek govorio
da nisu?
- Ah, nemojte, danas
jedino lopovi i viu: dr
te tata.
382
Na
mjestu
Melkior
ostadoe
biciklist.
383
svoje
384
"hvala"
zbunjenosti
svojoj
pogreno
385
lopovski!
Sova
djetetu...
Cipelice
htio
a
je
kupiti
nema
ni
make, bitanga
pijana!
-
Sova?
zaudi
se
386
lokalima,
pijanice,
potkrada
danju
se
zavlai po tavanima i
spava. Neki dan
387
na
tavanu,
zapalio se
stari papir... jedva su ga
vatrogasci
dima.
izvukli
iz
388
Biciklist as posuti pa
upita stidljivo:
- A onaj... to je va
prijatelj?
- Da. Nemojte se ljutiti,
bio je malo...
389
otiao
Zatim
povjerljivo: - A
upita
390
391
Ja
ba
politike
ne
piem
stvari...
ali
govori se da bi moglo
biti... Zadre Melkior kao da
su zazivali avla.
- Samo da ne bi Hitler
polomio zube ovdje na
392
biciklist
sa
emo
se
negdje i sresti? Vi
jo
393
odjuri
niz
ulicu.
Sto je ovo? Te su rijei
miljene
bezglasno
394
imale
su
sljepako
znaenje: gdje
se nalazim? Sve mu je
odjednom
nepoznato:
bilo
ulice,
395
Postidio
se,
396
one
ene
gore
na
prozorima to se tako
smiju...
- Vaganje niste platili! surov
vrati
slijepev
ga
odnose. Plati
glas
poznate
397
sjeti
ostalih
dunosti. U
Marinkovi Kiklop
depu
je
jo
bila
Romance, a on
Viviane
398
tragu
djejih
uspomena... I dospio na
vagu... kontrola
tjelesne teine... Traaaata-ta,
ta-ta-ta-ta-ta...
399
tuno
poveerje
mranu
aleju
pjesma
sna
oduzme mu volju da se
popne u svoju sobu, tu,
preko puta, na
400
treem katu.
Gazio je po jesenjem
liu. uti lie svojim
glasom uvelim... tad se
sjetih
slatkih
snova:
sretni
401
nadovezala se pjesma u
njemu na
utanje
lia
nogama.
trebao
pod
filmu
noas
je
napisati
recenziju za
sutranji
Viviane
broj.
Romance
Lijepa
igra
402
razvratne zavodnice. S
tugom je
gledao njene filmove. A
u
njemu
srce
treperi
403
ime
svoje
zbog
proienja
ljubavi,
tune
beznadne...
Melanholija
Besciljne
ulice,
jesenja.
mrea
404
miluje
dahom
dlanom
mu
obraze
bludnice;
prelazi
preko
pale
se
namiguju
405
razveseli
se".
Shvaa
Dajdam
namiguje
mrgodi
se,
Vivijana"...
"ui,
unutra
mu
ne
je
406
vrijeme
primao
taj
mig
prkosom
407
ve
to
kae.
Ali
veeras
ispruila je svoj arobni
prst, ispisala po praini
ime Vivijane...
408
Iza
ulo
zahukanih
se
stakala
orgijanje
409
krene,
no
odjednom
pijancem)
410
nama?
zahripao
Ali
ve
Maestro
je
iz
411
umnoga! - a Ugo mu je
letio u susret i obasipao
poljupcima oba obraza,
jedan je
ak pao i na obrvu "za
isti um". Cijeli buffet je
morao
vratio
saznati
da
se
412
irokim
govornikim gestama i
rijeima
najbiranijim - blagajnici
se
posebno
"madame"
ceremonijalu
poklonio
sve
po
413
se
provue
stidljivo
kroz
gestikulaciju i retoriku i
uputi se ve
414
Priite,
Eustahije
Lampion, Parampionskoj
brai - dere se Maestro i
vue
415
Melkiora da sjedne do
njega. - Nisam vie Ludi,
ve
nadahnuti
Kukac,
nova
titula, steena za vaeg
odsustva - ree mu u
povjerenju. Nos mu je
veeras kao
416
ovjek,
pijanica-rakija, urednik
gradske
rubrike.
Prsti
zubi
pocrnjeli od nikotina, iz
417
usta
bazdi
zvjerska
nastamba, a
uhvatio Melkiora za vrat
i
puhnuo
mu
lice
straan dah.
Melkior
istjerujui
se
zakalje
iz
sebe
418
Maestrovo "nadahnue"
i gotovo se
pobljuje
od
gaenja.
po
nama",
on
419
dok
smislim
smijeh
zapljusne
na
i
420
421
Marinkovi Kiklop
njske
listove
kupusastog
svoga
duha.
422
svoje
zavisti.
Ugo
je
govorio
potresno, sa suzama u
oima,
"povratku"
Melkiorovu i na kraju
traio od
423
vlasnika Dajdama da i
on
kae
neku
rije
dobrodolice.
- A sad je na vama,
papa
Thenardier,
pozdravite
da
povratak
najmilijega gosta.
424
- Ma nisam ja nikakav
govornik,
pustite
vi
jednako
mili
dobrodoli... - a to je
znailo:
425
je
"Parampionsku
ak
podnosio
brau",
podravao
kao
426
ruganja,
ali
posao
je
posao, avo da
ih nosi. Ta luda bratija,
"umjetnici
bohemi"
privlaila je goste od
kazalita
i
tampe;
"burgije"
velike
terevenke
427
smijeha, tko na to ne bi
neto popio!
Usta
se
kreveljenja,
koila
od
grlo
se
428
su
nadahnuti
epruveta
svi-
429
uzeo
uznosi-ti
"umjetnikim
nadimkom". Svi su oni
nosili
neke
smijene
nazive, pa valjda je to
tako, s tim
430
luckastim
svijetom,
Thenardiera",
kako ga je Ugo
431
jednom
proklamirao.
Pazio
je
ipak
tenardjeovskim
okom
da se to manje stakla
razbija
da
se
pie
432
Ne,
ne,
papa
glavu
prema
433
434
iz
Biblije:
najmiliji
Melkior
je
Tresi,
izgubljeni.
-
Eustahije
Neizrecivi!
Lampion
zahriplje
435
zamijenio
historijsko
ime.
- Pardon, Maestro! Za
sada jo Melkior Tresi
Apostata. Mora
Marinkovi Kiklop
se izvriti rehabilitacija,
sa svim pravima... Pola
436
godine
je
(govorniki
patos)
istio
duh
dajdamskog
udisao
mirisnog
duevnih
od
dima,
inspiracije
iz
ozona
437
oluja,
tovio
mudrim
je
glavu
tomovima...
Zatvorio se u sebe i u
svoju sobu, na
kucanje ne otvara, krije
se kao krivac i veliki
dunik, pokrio se kao
opatica
438
svijeta...
invalida
vae
439
ivotu
osamljenog umnika to
uti
suznim
oima
440
Melkiorovo
sveto
blijedilo)
no
to
zadovoljstvo
preputamo
njegovoj
441
sudbini...
Evo
ga,
meutim,
brao, opet k nama u
pokajnikoj
(sjeti
se
kostrijeti
don
Kuzme
Melkior),
spremnog da se napoji
dajdamskog
dima
442
parampionskog
duha!
On je opet na
Eustahije Lampion...
- Kreten i idiot!
To je dobacio Fredi i
kesio se izazovno. Zatim
se
nagnuo
Vivijani.
na
uho
443
Melkior
ju
je
tada
lice
dok
je
sluala
Fredijevo aptanje, onda
je na kraju prasnula u
smijeh. Zrelija glumica
444
obaavateljica",
misli Melkior.
Prole sezone napisao
mu je u kritici da glumi
445
da
ulja nerazumljivo. Da
sam
mu
ih
pripisao
dvanaest stotina
moda bi bilo sve u
redu? No pet, est za tu
446
ga,
ovla,
tim
neznatnim
brojem likvidirao. A to je
bilo
smijeno.
Zbog
447
Fredija
su
se
ene
trovale,
rezale
ile,
prozora,
mijenjale,
skakale
boju
kose
mueve
ostavljale - sve za
ljubav
Fredija.
Za
448
sree - za obeanje na
telefonu:
veeras
u,
madame,
449
idealan
mladi
ruke,
noge,
450
cigaretom
po
451
Marinkovi Kiklop
paljivao... ne, pun je,
pun je arma, govorile
su
ve
raskvaene
zamiljenom
zagrljaju s njim.
Fredijeve
manire
glumake
doista
su
452
dostojne
boljega
frizera... I uketa
mazno...
ak
ni
ovo
kako
valja...
Ali
Melkior lovi
njezin
mudro,
pogled,
trai
objektivno
453
biti
ist,
biti
ist...
Smijala
se
dosjetkama
vlanim
Ugovim
i
oima
odmah
lijepila
po Melkioru njegove
454
podrugljive
rijei.
Prokleti Parampion, to
se dohvatio!...
Prekinut
zanosu
retorinom
Fredijevim
455
sveanu
besjedu.
Okrene
se
stolu,
lupi
glumevu
petama
vojniki, a lice mu je
sveano i strogo:
- Nije potrebno da vas
sada
pljuskam
ili
da
456
sati
vas
izjutra
sa
jezera.
Ponesite sa sobom ma
457
iz
"Henrika
IV",
epizodistika nulo.
Ja u ponijeti viljuku,
na koju u vas nabosti u
sedam sati i pet minuta,
tono.
Bifeom
smijeh.
se
prolomio
458
Namjetenik za ankom
grunuo u kikot te je
ispustio
flau
nekog
dragocijenog
pia; dva mjeseca e
kod Thenardiera raditi
bez plae.
459
Melkior
je
potraio
nju:...
smijala
ramena
joj
se,
se
tresu.
opomenuo
pod
stolom,
uozbiljila
se
naglo:
pa
se
on
460
smijeno.
Zbunila
se
zateeno.
Ugo se nakon poziva na
dvoboj okrenuo na peti i
odmarirao
svome
stolu. Nalie
mu za nagradu au,
koju iskapi naduak, pa i
461
ustane,
popravi
blijed,
462
se
neega
uplaila i povukla ga za
rukav: "Nemoj,
463
novo,
bijela
sjedne.
ak
se
464
osmjehne
kao
finiji
gospodin to se
ne mijea s bagaom.
- No eto, sad je opet sve
u redu - ree ona mazno
gladei mu ruku.
Marinkovi Kiklop
465
glumica
ispijenih
oiju
svojim tamnim glasom.
- Valja lupati tu bandu! Bila
je
nezadovoljna
veoma
466
svretkom incidenta.
- Ma ba! - usprotivi se
Vivijana. - Da se tue s
fakinima! - a "fakine" je
uputila ravno Melkioru.
On osjeti da su mu ui
vrue, znao je da su i
467
crvene.
Smatrao
se
nedunim pred
njenom uvredom. Smeo
se te nije odgovarao na
mnotvo pitanja to mu
je, po
ceremonijalu, postavljao
Ugo. Opravdava se u
468
mislima,
objanjava
njoj... ma to?
- objektivno! - Fredi je
plitak,
netalentiran
469
oborila
na
mirni
njezinoj
470
ravnodunim
smijehom... I ruka mu,
eto, poloena na stol,
ne lei mirno,
uplaeno dre.
- Zar se vi bojite njega?
-
pita
ga
apui
471
zbog
raskvaenog
dima
sa
ika
to
mu dogorijeva u jednom
uglu usta, pa se
ini da se ruga.
- Koga da se bojim?
472
- Onoga, Fredija?
- Zato mislite da se
bojim?
- Pogledavate stalno na
njegovu
Maknite
stranu?
tu
ruku
sa
473
Maestro.
budite
oprezni. Devet stotina i
dvadesete
glumac
jedan
iibao
kazalinog
je
naeg
474
kritiara. Izdevetao ga
usred bijela dana pred
kavanom
Kazalinom
korbaem za
pse. Gledao sam ovim
svojim oima.
- Zato ga je istakao?
Zbog kritike? - Melkior
475
je osjeao da mu glas
podrhtava.
- Govorilo se... Pa bit e
neto
zbog
kritike,
napisao mu je da vriti,
ili
neto slino, ne znam,
odavno
ne
idem
476
kazalite.
Moda
je
nemir
oima.
zatitra
477
Da,
punaka,
svojstava
oblih
svakom
nastavcima
su
njezin interes za
Marinkovi Kiklop
sav
478
Na
komplimente
odgovarala
je "ma nemojte", a u
svemu to je govorila
nalazio
atribut
se
bezuvjetno
479
"strano".
Toliko
armu i koketnosti.
Maestro
ispljune
gucne
rakiju
novu
cigaretu,
odmah jezikom
ik,
pripali
koju
480
ne
smeta
pri
govoru.
- No ini se da su oba
umjetnika bili amateuri
njezine punoe, pa je
umjetnik
481
potrebu
da
se
sakrije.
- Pa ja i ne kaem da
vi...
Maestro
uini
482
bi
bila
glupost,
483
484
kazalite.
pokojni
Fijan
Kad
je
prolazio
485
komparativnih
razloga,
da se vidi to je Bog, a
to
eirdija.
Fijan
bjee Bog!
Ili makar i polubog... ali
neto
velianstveno.
Ljudi su mu se uklanjali
s
486
potovanjem, pravili mu
mjesta na ulici da bi
mogla proi nesmetano
njegova
veliina.
kad
bi
mrtvom Cordelijom na
rukama vikao "urlajte,
urlajte, o
487
Na
Fredijevo
jedino
bi
se
neki magarac
mogao
odazvati,
bratski. Ja ne znam na
to on peca ove jegulje?
Jer u njega je
488
To
je
provjereno.
U Melkioru se razvedrio
jedan osjeaj, pun stida
i
nadanja.
Maestrove
Ali
to
su
489
izmiljotine... i opet se
sve smrai.
- A ja sam i sam neko
imao
ambicija
umjetnikih
-
izjavi Maestro.
- Glumakih?
odjednom
490
Knjievnikih,
pjesnikih. No onda se i
vino pilo, poganski,
pjevalo se
"sunane
ditirambe".
Svi
bili
faliki
instrumentalisti,
po-
smo
mahnitala braa
491
nae
none
koke
492
Pan.
Pili
plamno.
smo
Svi
sunce
bradati
mala,
493
stresavi
se
494
nekim
gaenjem.
-Alambik. Kemija.
Loemo formule Ce-hao-ha
svinjarije.
Paracelzusove
Rakija
je
kurvinsko pie,
drolja-zavodnica, vamp
s modrim podonjacima
495
s promuklim
altom,
raskona kao
naa Zarah, je li tako
Cikorije Hazdrubaloviu?
-
Molim,
trgne
se
smijeha
Maestro?
iz
grevitog
blijedi
nervozna lica,
mladi
496
zar
-
nije
Maestro
497
komino
ipak
prihvati
498
kinematografska ljubav
unosi novi
sakramenat
nau
biografiju. Cikorije ju je
upoznao lino, lani, kad
je bila
ovdje. Pa eto, nikakva
monstranca,
razoarao
499
Metre.
Ali
500
Eustahije
nam
pre-
porua Vivijanu,
divnu smokvicu.
Melkior
osjeti
501
uvrijeeno
ne
poznajem nijednu od
tih
Platonovih
sjena.
Objasnite, Cikorije, na
kojem se jeziku smokva
odaziva?
-
Romanska
Figue
smokva,
Romance.
Iz
502
Ah,
Maestro
ah
ve
uzdie
sasvim
ravnoduno i odvraa se
s dosadom. - Sve je
503
mira
sabranosti - odjednom
se
obrati
Melkioru,
trijezno, kao da je
504
Kuica
(neka
u
je
"idilino",
neka, ja to i hou!), stol
pod zelenom sjenicom,
na stolu aa zdrava
vina. U
505
kao
Oblomova, sjeate
li se?), dopiru mirisi iz
kuhinje,
razdrauju
506
profesori
na
507
anatomiji.
Neostvareni
san. A gdje tu
kod nas moete ostvariti
neki san, a da ovjek
ostane ist i svean?
Gdje se ja
tu
mogu
nestati,
kad
izgubiti,
me
svi
508
smiljam,
papir,
kad
me
509
dosauje...
i
zato
da
bi
pokazao kako i on
poznaje mene, Yorickaludu,
pijan-duru
vieg
510
stupnja.
No
dobro,
znam, - nastavi
Maestro nakon gutljaja ja
ne
mogu
napisati
511
Raskoljnikov? Jeste li vi
Raskoljnikov ili koji od
ovih tu? Hajde, jo vi, ali
ovaj - pokae oima na
mravog
studenta
za
stolom - je li to Rodion
Romani
512
Raskoljnikov,
otkupitelj
droljicom
(profesionalnom) koju je
nazvao
razumijete li
onjom,
513
pretenzije
ovog
zelembaa? Ja bih ga
vrhom
cipele
izbacio
odavle da nemam
respekta prema Cikoriju,
koji ga je doveo. Njemu
je
potreban
ministrant za
takav
514
juventutem
ga
krevet.
515
kaem
gnjide!...
gnjida
nema
Ideje.
Kakve
no
glave.
ideje!
Gnjida udobno
ivi na glavi, grije se
gad, nema pojma to se
unutra
deava.
koncu, emu
na
516
ja
sve
to
kuham
517
naivnim
zanimanjem kao
promaenoga genija. Ali
sada,
nakon
gledao
rakijaa s
je
"gnjida",
stranog
518
vjeito
smrznutim
mrcavim
nosom
pomodrjelim
oteenim
rukama s nekim
nepovjerljivim oprezom.
To
bi
mogla
biti
ivotinjica sa stranim
instinktima, a
519
pauk.
Razvratni
Melkior
odmakne od njega i
se
520
pripali
cigaretu,
ponaanje:
za
521
Mogao
upoznati
bih
s
onom
vas
-
522
523
- Ne bih elio da se
historija
moga
kolege
524
- Kao mahnit. ia on po
njemu, a na kazalini
barem
da
bjei,
ne,
nego stoji i
trpi kao kakav muenik.
Prekrio
oi
rukama,
525
Viem mu ja iz redakcije
(ba sam se desio na
prozoru) bjei, ovjee!
a od
njega
nita...
samo
526
drugog
kraja
stola. - A
molim, je li uka ili
Perezvon?
527
Maestro
sa
strpljivim
smijekom. - A vi biste,
Pa-ara-rampione
528
upamtiti da su uka i
Perezvon jedna te ista
osoba, hou rei, jedan
pas, samo
je Kolja Krasotkin zbog
iznenaenja
nazvao
Zuku
Perezvonom,
zbog samilosnog
529
iznenaenja.
-
On
je,
da
znate,
ivotinje
Dostojevskoga.
u
Molim,
530
odgovori
Maestro
nehajno.
- A zato "zvao"? - upita
netko kod stola.
531
Azorka
ugi-nuo
odmah na
poetku romana, ve u
prvoj glavi.
-
Vidite,
uzvikuje
zna
sve!
Ugo
532
lakrdijakom
oduevljenju
kao
da
nudi
papigu na prodaju - A
molim, Maestro, kako se
zvala
kapetana
ona
pjesma
533
lukavo.
odgovor
uinio je utisak u
drutvu. Ugo se zbunio.
534
- Ne znam - nastavi
Maestro nakon efektne
stanke - jer Lebjatkin
ima vie
pjesama. A vi, dakako,
mislite na "ohara".
-
Ma,
naravno,
na
535
ushieno.
ohara,
536
Ah,
da,
nadahnuti,
537
nadahnute,
melanholinoanatomske,
"time-
538
Fernando
smjeka
skeptino,
toboe,
kakav
ste
vi
pjesnik? A to je ba
neto
za
vas,
don
Fernando, neto
humano...
Dakle,
539
- Ja se ne smjekam mrmlja
don
Fernando
doista,
on
se
nije
540
sluao
Ugovo
naklapanje (barem se
tako drao kao da ne
slua), ali njegovo je lice
cijelo vrijeme ipak bilo
nasmijeeno,
te
se
541
podrugljivim
osmijehom i nikako se
nije udostojao
542
tovie,
umne
visine.
Taj
vani
osmijeh
543
nestajao
don
Fernandova lica. On je
u neku ruku sainjavao
smisao
njegove
fizionomije.
Ugo
je
govorio da on namjeta
osmijeh
ujutro
pred
544
sprema
pod
545
tim
nedokuivim
osmijehom.
kritiar o
Jedan
je
546
pri
koprivama
sadizma
547
muenje
nije
nipoto
548
biem
tjera
da
budu
veseli.
- Ali ja se doista ne
smjekam - govori don
Fernando gotovo srdito
osjeajui
na
sebi
prijekorne
549
to
ste
zautjeli?
Molim. Maestro,
izvolite.
- A, ne, ne - zabrunda
Maestro uvrijeeno - ne
mogu ja pred Europom.
Prezrivo
550
lice
najistananijeg
551
Fernanda,
gotovo
prijetei.
-
Ali
ne,
umijea
Maestro,
se
Melkior
miroljubivo - ne, on se
doista ne
552
smjeka.
To
se
samo
Fernando
Melkiora
osine
letiminim
da
ne
bude
odmah
553
razblai
taj
pogled
554
Fernando
pomiluje
oima. Ovdje se
ivjelo
pijano
ludo,
razbarueno i bezumno
ljenarilo, a on je bio
ozbiljan i
radin i nekud odgovoran
ovjek. Radio je, pisao,
555
znalo
zato
je
uope i dolazio. Tu su
Parampioni
izvodili
svoje
aave
556
Sunce
bi
naas
557
punom
zamraenju otplovio u
svoju
nedostinost.
Don
Fernando
je
558
moi
"elokvencije",
zbaci
da
svoje
ga
prijestolja
indiferentne i
utljive
podrugljivosti,
da ga izravna i usadi u
559
"drutvo"!
Don
Fernando se
dodue,
odmah
ruke,
ak
560
ak
eto...
moda
nikakav ovjek
- ostajao je svejedno
dalek
tu,
to
je
561
utnja
je
postala
munom
kao
da
se
ozbiljnost
ubije
raspoloenje, da pohara
veselje, da bi
562
stilu"
kao
izbavitelj.
On
bio
je
veliki majstor
takvih situacija.
Najtee je bilo Melkioru.
Otkud
taj
osjeaj
563
krivnje? ini mu se da
su sve oi
uperene
njega
nekim
oekivanjem,
je
dirao
Fernandovo
don
564
neobjanjivo boanstvo?
Ono se vinulo strahovito
visoko
iznad
njegovih
pozemljarskih snaga te
je ve odavno poeo
razvijati
strpljivu politiku vjernika
to zavidi svome bogu
565
mijeala
neka
podmukla
antipatija
koju
nesvjesno
je
rastjerivao udnom
spremnou
rtvuje.
da
se
566
Marinhovi Kiklop
I svaki put kad bi ulovio
sebe u spremnosti na
rtvu, jo dok se raao
u njemu
taj
inferiorni
laskave
osjeaj
poniznosti
567
javljala se i srdba i
odvratnost
prema svemu tome, pa i
prema sebi samome u
svemu tome. Odakle taj
ljigavi
osjeaj
puzave
laljivosti to se vjerno
568
lijepi
uz
nadmonu
0,
ovjee!
uzdahne
Melkior
"iz
dubine"
lukavo izigravajui svoju
savjest, kao da je tim
569
"ovjekom"
vjeto
zaepio neku
bocu
iz
koje
suklja
smrad.
- Predlaem - javi se
usred
utnje
Cikorije
Hazdrubalovi tronutim
glasom - da
570
cijelo
parampionsko
za
pompe
funebre, a zatim da se
obratimo
jednakom
molbom i besmrtnom
571
alosti
pokojnicu
da
dragu
je
tu
dostojno i skupno
oplaemo...
Prekinuli
su
ga
smijehom (u kome se
572
Ali
odjednom
573
tek
oivljeno
Neto
na
se
don
Fernandovom licu i to se
odmah odrazi na svima,
kao da su se pojavile
574
pjege na Suncu pa se
odjednom
promijenila
Doista,
klima.
pojavile
se
mrki
oblak
srdbe preletio mu u
575
576
Nastalo
tako
pomraenje
Sunca.
sav
Dajdam.
Smak
svijeta
se
577
tom
oekivanju
uvrijeenim
prezirom
potamnjelom
-
Fernandovu
licu
don
pokazujui
578
neustraivo.
Je
li
je
zbog
plomba
heretike
ili
samih
zbog
nepokornosti
dva gla-vna
Parampiona iskoila iz
uzviene ravnotee don
Fernandova
579
boanstvena
mirnoa?
On
je
pohlepno
pograbio
au kao da e je ispiti
naduak, jedan as ju je
stiskao u
aci (ipak je htio odoljeti
napasti), a onda lakim
580
zamahom,
ali
izvanredno
efektno, pljusnuo vino
preko stola ravno Ugu u
zube. Zatim je ustao i
ne
581
iziao
iz
Dajdama.
Marinkovi Kiklop
Fredi
je,
triumfirao.
neoekivano
dakako,
Tako
osveen
582
tuom
rukom!
Hura!
Bravo!
Pljeskao
je,
smijao
vikao,
se
od
zadovoljstva,
buno,
prebuno.
gaje
ona,
ak
583
Vivijana,
krotiti,
ruci,
pokuala
gladila
molila
da
ga
po
bude
umjereniji. Ona u
tom ispadu nije vidjela
nita smijeno, njene su
simpatije bile, oito, na
584
je
Melkior
zahvalan!)
bio
Pusti
napokon Fredijevu
ruku, ustane i prie Ugu
s njenom zabrinutou.
- Je li vas u oi pogodio?
-
upita
skidajui
Ugu
585
ruke
oiju.
Melkior
osjeti u
grlu dragu, nemuku bol
od ganua. Dobra. Mila.
Ugo trlja oi kako bi se
snaao
586
(ipak
ga
je
don
Fernando iznenadio), a
ona misli...
- Recite, je li vam ulo u
oi?
- Nije, srce - ree on
sablanjivo
njeno,
587
zagrli
je
iznenada
poljubi u usta.
Kakav
podlac!
ljubomorno
Melkior,
misli
drugi
kraj
misli mu se raduje...
Oskvrnue
samilosti,
588
podsmjeljivo
gleda
do
Fredija.
On je zatitniki prihvati
i posadi na stolicu, onda
589
je
gledao
filmovima: ide
straan
osvetnik...
Ali
na
udaljenosti.
razumnoj
590
Neu
da
izaem,
vitee! - Ugo mu se
591
Nekako
nisam
592
je
reeno,
na
viljuku od srebra, sa
593
svim
poastima
koje
pripadaju vaoj
iznimnoj osobi. A sada
pustite na miru ovjeka
kojeg
je
Sudbina
odabrala da ga
polije dionizijskim piem
iz nadarene rake svog
594
velikog
sina.
Ja
sam
maloas
uao u biografiju jednog
velikana! Budui doktori
citirat e me u svojim
disertacijama,
studenti
595
spominjati
fusnotama...
Zahvaljujui
genijalnoj
596
historijskim
licem,
bijednice!
-
Pljujem
ja
historijsko
majmune!
lice,
-
tvoje
doista
597
sedmi
graanine u "Koriolanu".
ao mije samo
598
to
se
sjeati
neete
moi
naplate
svih
to
Sudbino,
pomislim.
ne
0,
budi
599
naprnjaku
nezasoljenog mozga, za
mnogo toga on nije kriv.
A sada - obrati se
svome stolu odvrativi
se od Fredija s nehajem
-
ostavimo
digresije i
nezgodne
600
Maestro,
to
okruen
sam
601
Ugov, na koji se on i ne
osvre! Zrelija glumica
ispijenih
oiju
stee
Fredijevu
ruku, estita mu zbog
pljuvanja.
Poljubila
ga
602
eznula) i ostavila mu
pobjedniki peat svojih
usana.
Vivijana
pogledala.
stolu,
ga
nije
Sjeo
pruio
daje miluje po
joj
on
ruku
603
primjeuje.
Nema
vie te ruke
u
njezinoj
propada
milosti,
Fredijevo
carstvo vivijansko.
604
0, kako je to povoljno za
Parampiona,
prokletog
brbljavca!
Nita
Melkioru nije
umaklo.
pokrete,
Pratim
tvoje
prevrtljiva
605
za Fredija. Au sebi je
jadikovao..." Kako sam
ja propao, ah, kako sam
ja
propao!" i srce mu se
stezalo beznadno i oi
lutale
za
nekim
skrovitem. Sakriti
606
Kako
su
svi
slobodni, svi
sigurni
kretanju,
hodu!
ja
se
u
ne
usuujem krenuti ni do
onih vrata na
607
kojima
je
nacrtana
unutra
postolar!
moralo
bi
608
Dopustite
nam
tu
asocijaciju,
mole
higijeniari.
Koja
rafiniranost u
Thenardiera,
kondora
609
internacionalnog
urolokog jezika. Kodeks
uriniranja.
To
je
Europejac!
Melkior se neprestano
tu
snebivao
njihove
zbog
smionosti.
610
kakvom
kraljevskom!
gestom
Poljubiti
gorkim
udnjama, a matanja
mu se
Marinkovi Kiklop
611
Dakle,
Maestro
nepobjedivo
se
javlja
Ugo s predsjednikom
poslovnou mislim da je nastupio
pravi
trenutak
za
612
ba
ne
bi
mogla
nazvati triumfalnima, a
pljuvati
lice,
poto
civilizacija
zabranjuje
pljuvati
po
podu - to je logino. I
613
scenama.
Ali
614
ostavimo
ta
sputaliciozna pitanja
pljuvaima, iz njihovih
usta umjesto rijei leti
slina. Zbogom, slinavci,
uvajte
svoju
615
opsjednuti
tvravi,
osuit e vam se
usta
od
uzrujavanja.
Oprostite, Maestro, to
ste me ekali zbog ove
ratne poruke
njima tamo, na drugoj
obali
gdje
prestaje
616
kultura.
Govorio
sam
kao Cezar
Vercingetorbcu.
Dakle,
ljute?
Ili...
moda
apu, moda apu?
617
- Ne apu - zahriplje
Maestro srdito - riu! Ali
ja u umjereno odsvirati
svoj
marche-funcbre,
moderato, kako pie u
notama.
Parampione,
618
Sto
govore
dva
"Tame"
619
izgovori
Maestro
sveano. Zatim
ispljune ik, iskalje se
poteno i propere grlo
gutljajem
rakije
(to
jednako
spada
simbolino),
ceremonijal,
onda
620
zaklopivi
oi
pone
recitirati udnovato
izvijajui
vratom:
ti
kapariraj tame.
me,
621
No
zapsikae, i
Maestro nastavi:
Dajem ispod cijene,
evo, cijelog mene:
svi
622
slavnom
anatomskom nou.
Item,
krupniji,
ljiva
jedan
modar
nos,
kao
623
piva)
njuha
fenomen
za
od
podvale
spletke...
Marinkovi Kiklop
Kapariraj
ti
kapariraj tame.
me,
624
Item,
jednu
spretnu
malu spravu,
to mi Priroda usadi u
glavu,
mali uas, britvu, avla,
zmiju moj
pogani
prljaviji od sviju
jezik,
625
slinih
organia
na
svijetu...
Kapariraj
ti
me,
kapariraj tame.
(okanj do oknja - dva
daj amo, krmaru,
da se uje pjesma sva,
majku li mu staru!)
626
apne
Ugo
Thenardieru.
- Tako - ree Maestro
kad je stiglo pie - dva
okanjia
govorei:
nastavljaju
627
Item,
jedan
mozak
raznobojnim
snima:
628
buboci,
pritevi,
gadosti, guba,
te silne bube (kae se, u
glavi),
629
kapariraj
ti
me,
kapariraj tome!
Sto jo da vam nudim,
nauni mesari?
Marinkovi Kiklop
630
emo
preskoiti
malo
razne
redom
svaki
631
ima.
- Tu su razne izboine govori Maestro u prozi ili hemisfere, pa usjeci i
klanci, prijevoji, otvori...
i rupe sve ostale za
funkcije velike i male...
632
- To emo preskoiti, te
rupe, i ostale detalje, i
odmah idemo na bitno govori
mu Ugo.
- Anatomija ima devet
sistema.
Molim,
onda
633
pripadaju
tijelu mome.
gordom
634
Da spomenem jo noge
(kurje oi k tome),
zakrpljeno
srce
uzdrhtale ruke...
sve,
sve
dajem
za
procvat nauke!
A svoj u mali spleen
utopiti u formalin.
635
ti
Kapariraj Tame.
Time
Tame.
me,
636
svetom
Maestrove
637
aplauza
smijeha. Maestro se ne
predaje
pijanstvu
uspjeha:
razbijenog
ogledala i namiguje
638
saveznitvo
639
osamljene
due
koja
njegova.
gadila
Njemu
se
Maestrova
640
namjerno
veeras
istreMarinkovi Kiklop
sao zbog nekog svoga
cininog
razloga.
No
641
Vivijana,
oborila
pogled
stidljivo i gle pod stolom
gazi
neki
staniol
642
riznicu
duevne
ljepote... nakubio usta
u gadljivu grimasu kako
bi je doekao odmah s
otvorenom
643
srodnou
za
nijemi,
da
pogledom
je
svojim
pljunula
njegovu glupu
na
644
ponudu.
On
odmah
uzme
osmijeh
iz
atmosfere dajdamske,
uivalaki,
mangupski,
645
Gledajte,
milogledi,
pokazuje
na
Melkiora koji
umalo to se nije pod
stol
skljokao.
zgurio
kao
Sav
se
da
se
zaklanja od neke
646
da
ga
lice
ne
647
Ugo
je
bezobzirno
slavio.
- Ne vjerujte, on pati! vie i prstom upire, tjera
ga u pakao izopenja. -
648
Pati
golubica
bijela
poeziji
kljuca
bubrege! Sada e
se golubica onesvijestiti,
nosila molim!
Zahvatio je njega delirij
razularenosti,
ono
649
njegovo
ludo
nadahnue
neodgovornosti
nema
obzira
koje
i
nema
650
lica
ruke
uzdigao u raspuinskom
orgijastikom
doziva
zanosu:
silazak
nekih
651
Maestro,
olimpijski,
derali
Leinaru
dosta
jetra
ste
Eustahiju
okovanom na
hridi dajdamskoj. Sada
molim onu bolnolirsku
kao melem. "Dajte mi
srce za
652
paradu"...
-
Neu!
odgovara
Maestro vano, ak i s
nekom srdbom. -Sada
dolaze na red
"Plemeniti".
Svi
Parampioni
uzviknue oduevljeno:
653
Plemeniti,
Plemeniti!
Uf,
sad
gnjaviti
precima!
ete
tim
To
je
njegova zooloka
opet
vaim
neka
654
genealogija
Ugo
tumai
Dajdamu.
Ali
ostavimo
Marinkovi Kiklop
privatno rodoslovlje...
- Nije privatno! - hriplje
Maestro uvrijeeno. - Tu
se iznosi porijeklo
655
plemikih
temelju
vrsta
na
Danvinove
dalje
Hamletu, to
ruke
656
je
ovaj
rekao
znate?
Sjednite,
magarino, ponavljat
ete
blesavi
razred!
Vi
kao
ste
pruska
ilovaa to je ispunila
genijalnu lubanju
657
658
student,
ministrant,
659
- Ja znam - ree a oi
mu triumfalno sjaju.
- to zna, krastaviu
moj zeleni?
- to je Hamlet rekao o
Aleksandru Velikom.
-
odakle
zna?
Proitao si u "Ali-Babi i
660
etrdeset
hajduia"?
Viknuo si
Sezame i pred tobom se
rastvorie dveri svega
znanja
ljudskoga?
moda ti zna
i
vie
ljudskoga?
od
znanja
Moda
ti
661
ima
neka
znanja
662
A,
vidi,
stonoga to zna. Da ne
zna, ne bi mogla hodati.
Ih ti
misli da si pametniji od
Lunaarskog?
663
Cikorije
Hazdrubalovi
molbu
pomilovanje.
za
664
Montezuma
je
li
imao
665
Drag
ti
Montezuma
je
sada
kao
sveti
Nikola? Zbog
okolade? Ali to ja tebi
govorim
starim
civilizacijama, ti tupi...
ne znam
666
sasvim
neuspio
proizvod...
- Ne doputam da me
vrijeate!
odjednom
667
nikada
ga
668
-1
neete!
student
govori
raspadnutim
glasom, od ljutine. - Ja s
vama nikada
vie neu sjediti!
-1 meni ti to kae koji
sam te kao sina volio! -
669
Maestrov
on
gurka
670
popusti,
da
prie...
biti
on
je
dobar
ovjek...
Student
se
nasmijei
misli
dobio
napokon
pomirljivo;
je
zadovoljtinu. No
ipak
671
svejedno
pogleda
nee
Maestra,
da
sve
svog
mentora
Hazdrubalovia.
-
No,
Cikorije
pa
posredujte,
neumoljivi!
672
da
se
od
vas
oekuje pomo!
Cikoriju
se
trzaju
neodluno
nervozno
obrazi
mirka
673
674
Eto,
Maestro
mir,
mu
sinko.
prui
675
676
povezane
poljupcem. I poljubi ga
Maestro
oinski. I student
obraz,
677
uzvrati poljubac.
- A sada lijepo reci to si
htio
njeno
govori
Maestro - to je Hamlet
rekao
o Aleksandru Velikom?
Svima
se
za
stolom
obrazi
nadimaju.
Ugo
678
Aleksandrov
679
ga
napokon
kako
je
stolom
odjednom
pripremao.
Student je uletio...
- to se smijete, budale
- srdi se toboe Maestro
680
- pa on je tono rekao?
Da
zaepi bure piva, je li
tako?
Aleksandar
postaje ep, to je
Marinkovi Kiklop
smisao, je li tako, sinko?
681
No student je ve skoio
od
stola
pobjegao.
682
prave
683
stola
Maestra
obasuo
estitanjima,
pa i
poljupcima u masnu i
pljeivu glavu.
684
tako
rafinirano...
- Toma Akvinski bio je
doctor
angelicus,
685
mogli
686
687
micati
na
stolici: spremao se na
odlazak. I
njega
su
nasamarili.
je
ovdje
Povjerovao
Maestrov,
"proplamsaj", pomogao
688
"uvaliti"
studenta...
se
to
je
bio
naivan. Zato
mu odmah nisam dao
po gubici! Nego "mir mir do neba", ha, ha...
Smije se sebi
689
se
nije
ni
odlijepio od stolice, a
Ugo ga ve zgrabio za
iju: - 0,
690
691
nas
cijelu
veer
692
konkretne
Zar
se
tako
ignorira
stvaralatvo?
- Ja sam sluao pozorno
- muca Melkior. - Ali
693
sada
moram,
mene
eka rad.
- Rad! - Ugo napravi
pobonu
ujete
grimasu.
li,
vjerni,
tu
presvetu rije?
Priite i poklonite se!
Sam gospodin Bog nju
694
izmisli
ree
Adamu
(nakon podvale
s jabukom): u znoju lica
svoga
zaraivat
695
Marinkovi Kiklop
dovanje
uz
Zemljina
praotac,
zbog
utjehe u jadu,
izmisli
znamenitu
696
697
Zahvaljujem
na
komplimentu - nakloni
se Ugo. No zbunila ga
Maestrova upadica;
on se zato ponovo baci
na Melkiora:
698
- Sramota, drueljubivi
Eustahije - okrene ga k
sebi i govori mu u lice sramota
za
jednog
parampionskog
veterana da se zatvara
u svoj mali tajni
699
laboratorij
danonono
gdje
destilira
ekstrakt najkorozivnijeg
antimilitaristikog
raspoloenja, koje bi se,
u
daljnjim
postupcima,
kemijskim
700
moglo
nazvati
protudravnim.
- Ugo! - apui zavapi
Melkior.
- Usred bijela dana nastavlja Ugo okrutno via se po uglovima na
invalidskim
701
teine
svoga nenadoknadivoga
tijela s
osobitim
obzirom
na
702
svoje
tijelo
703
pravo,
kao
poznato
iz
to
je
cjelokupne
Ne
znam
joj,
704
potreban, a moda ga i
nema, je li Eustahije?
- Ugo, molim te, - ape
Melkior
drui
ne
705
Moda
malo
staromodna. Sluajte:
Pustite me sada, pustite
me
sama
dapriem
travi...
- Dosta! - vrisne Melkior
oajno
silovito
se
706
od
Ugovih
ruku koje
su ga htjele zadrati.
Kad
je
za
sobom
707
708
709
sanatorija
za
grudobolne.
rei
Nije
htio
"tuberkulozne",
ipak se bojao te
rijei.
planinska
Pogled
jezera
na
i
gleere. aa mlijeka na
bijelom stoliu.
710
Lei u chaise-longu, a u
rukama debela historija
nekog dugog, trideset,
tristo,
tri tisuegodinjeg rata.
A
podalje
na
terasi
odmara se zlatokosa i
blijeda,
711
"Jelkin
712
ak "Sluaj" od istoga
pisca. Lijepa banalnost
jedne
tlapnje...
Lijepa
zlatokosa
na nekim mjestima u
knjizi
brie
skromno
Sirotica. Sve
suzice
kaljuca.
713
Navlas
banalno!
Originalnost je gotovo
plaila Melkiora svojom
literarnom koketerijom.
Svojim
714
zavodnikim
armom
iznenaenjima.
Originalnost bi ga mogla
odueviti i iupati iz
stvarnosti
715
bi
bilo
trajno
osloboenje, to je samo
slatki tren
zaborava: malo svirke
Te Deum lau-damus i
mirisa tamjana, a iza
prvog ugla vreba
716
briga da ga zadavi. Za
trajno
osloboenje
potrebna
mu
je
bila
upravo banalnost,
bljutava,
tupa
neka
terasa, gleeri,
bolest,
717
mlijeko i zlatokosa. I,
Kumii!
Bez
zanosa,
more
najprimitivniji
na
718
naivan
povjeri
svoj
svoju
da
mu
svoj
sanatorij,
"Jelkin
bosiljak",
719
grudobolnu
tlapnju
pogledom na planinska
jezera.
A
ipak
ta
otrcana
razglednica davala mu
je snage da izdri put
Marinkovi Kiklop
720
kola
to
721
pregaenima,
samoubojicama
je
pratio
zainteresiranim,
mrtvakim
kolima
722
Promatrao je tijela to
prolaze
mimo njegova tijela i
usporeivao
ta
mala,
neugledna,
patuljasta
bia sa svojim
zdravljem,
ilavou,
snagom,
sa
svojom
723
sposobnou za sve to
se moe zvati
dunost koja apelira na
njegovo tijelo. Daj mi
tijelo, govori dunost, i
otkrit
u ti njegovu snagu.
724
svim
tim
organizmima
to se kreu, to vau,
to viu, to se smiju
ima moda neki kvar,
neka
725
726
iaenja,
sakatosti,
nedostatak
desnog
kaiprsta,
ravnih
ivi!
najsolidnija
koju
je
To
mimikrija
ivot
pruiti svojoj
je
mogao
727
osmatranice
728
kinematografu.
Mi
svoje
sigurnosti;
osveuje mu se to gaje
odbacio i
729
je
Inteligenciju
odabrao
za
svoje
igre, on ne
pravi
historiju
idiotima. On je genije
odredio za velike rijei
na kriu, pod
730
giljotinom,
pod
vjealima,
pred
prepustio
vr
731
prepustio slavu da mu
historija odrubi glavu. A
idiot
nosi
svoju
anonimnu glavu
s
udnom
grimasom
sve
nasmijeio se
shvatio,
732
podrugljivo i zaustavio
vrijeme
naborima
ukoenim
svoga
je
zlostavljao
gorkim,
733
sarkastinim
mislima.
zajednika
misao
svih ljudi,
on je govorio demagoki
kao
advokat,
734
propovijedao prorokim
patosom, glasom
vapijueg,
traio
je
efektne
govornike
figure,
paradokse,
drastine primjere,
on
je
stvar".
branio
"svoju
735
736
krevetu:
polju
na
jedno
prvom
zrno,
na
drugom dva, na
treem
etvrtom
petom
etiri,
na
osam,
na
esnaest,
na
737
ezdeset
etiri,
osmom
sto
osam,
na
na
dvadeset
devetom dvijesto
pedeset
desetom
est,
na
petsto
738
dvanaest,
na
jedanaestom
tisuu
dvadeset i
etiri,
na
dvanaestom
739
devedeset
etrnaestom
est,
osam
tisua
osamdeset
tri
i
esnaestom
trideset i dvije
740
tisue
ezdeset
sedamsto
i
osam,
sedamnaestom
ezdeset i
pet tisua
petsto
trideset
est,
osamnaestom
sto
741
dvije
742
emu
sasvim
to?
Jednim
malim,
nedunim
podvostruenjem,
upravo
neznatnim
743
posredstvom
tako
omiljelog,
tako
popularnog,
svagdanjeg,
prijateljskog,
rodbinskog,
ljubavnikog broja dva
raste taj
744
beskrajni monstrum, to
nesagledivo
tijelo
beskonanosti,
strano
kao strah,
veliko kao vjenost.
I
to
je
bio
nain
muenja: beskonanost
745
ukroene
oblicima, upregnute u
nae
ograniene
potrebe, izrezane u
zalogaje prema naem
apetitu.
Kostimirane
746
stvari,
izbrijane,
ureene za paradu,
za predstavu; ponienje
materije,
svoenje
na
rekvizit, na motiku, na
etku.
A stvari su udnovato
nadmone i bezobzirne.
747
Nedimenzionirane.
Beskrajne. I svi
simboli to su narasli
iznad stvari, oblaci to
su
se
isparili
iznad
beskrajnih
voda, putuju po naim
glavama
kao
misli,
748
nasladom.
ve
rauna.
se
749
raunajui kako e se u
tim komplikacijama u
koje je svesrdno utrao,
kako e u tom labirintu,
po
kome
je
luckasto
trkarao i
vikao iz svega glasa "ja
sam
nestao,
mene
750
koji
je
vrebao.
nevidljiv,
na
Biti
neulovljiv
onim ogromnim,
dlakavim,
prstima
masnim
to
mu
se
751
se
zaboravi
prepusti zadovoljstvima.
Marinkovi Kiklop
Ondje je njegov stan iza
ugla: soba sa stubinim
752
ulazom,
gleda
preko
ulice u
dvorite
vojarne
35.
Tu
Melkior
753
njemaka
obitelj:
mali
rumeni otac s nabreklim
trbuhom
licem
754
uvjerenim
vanost
svoga postojanja,
duga i mrava mati koja
dobroudno
smijeno
govori
hrvatsko-
njemaki, punaka
bijela kerka Else, kao
da je donedavno bila
755
opatica,
krije
svoje
enstvo pred
mukom
stidljivo
kad
pohotom
obara
pogled
posluuje
kod
stolova (kao da
posluuje kod oltara) i
sin
Kurt
velikom
756
Tu
iz
zalaze
vojarne
757
odgovara
njihovom
inu, to li?
Melkior
ue
bi
on
nekakvim
obilazi
po
poslovima),
758
no mamin se pozdrav
istie "topra
fea".
Vodnici su zauzeli etiri
strane jednog stola, a
na jednom od uglova
sjedi
759
stidljiva
Else,
preplie
oborena
pogleda.
Kurt
posluuje
dragi
760
jo
od
ljeta
zadralo
od
"stola
761
je
student
tehnike.
Posluio
onom
je
Melkiora
"njihovom"
762
specijalnom kobasicom i
pivom i zamolio da
li smije sjesti.
- Ah, znate, gospodin
profesor
(Melkiora
je
763
konverzacije,
ili
vie
radi,
zato
764
vitiosus,
gospodin
mislili
kako
se
vrtimo u
krugu
apsurda,
765
teoretskom
oajanju
Melkiorova
tanjura. Deset
prstiju
mesnatih,
kobasiastih.
upravo
zareza
kobasicu, ali je
Melkior
svoju
766
pomiluje, odustane od
klanja zbog tih
Marinkovi Kiklop
Kurtovih prstiju na stolu.
I ponovo se javi ideja o
ljudoderima, o tijelu
767
osjeaj
za
ton
768
strah
na
vrhu
tjemena,
matanja
769
ai
cvijea"...
vode
sve
kita
-
jelo,
tijelo - upropastitelj.
-
Circulus,
gospodin
gospodina,
vojnici, svi
oni
770
govorimo.
moemo
A
mi
to
rijeiti?
Moemo li mi rukama
neto uiniti da se sve
promijeni?
Govorimo,
771
krivolovi, raubieri. A
to nije
uivanje.
Jesam
ti
772
Elza,
subotu
potamanio petnaest
ljutih? Pa nita. Ustao,
opasao se i na levo krug
pravac kasarna. A noga
ko
grom,
iskra
plonika,
frca
ko
iz
u
773
paradnom
prvog
decembra."
"Ja ti, brate, nisam za
pie zbog pia. Nikako.
Nego trgne jednu-dvije
zbog
raspoloenja.
nekako
ko
Pa
si
slobodniji.
774
Eto,
uem
ovamo,
sjednem ko klada,
rije
ne
znam
da
izustim. Ko nema to
da
kae.
Trgnem
li
okanje, eh breee, i
Elzu
bih
poljubim.
mogao
Sta
da
znai,
775
Eto,
na
gospodin
gradimo
primjer,
profesor,
nasip,
doe
ima
li
smisla,
gospodin profesor?
776
"Spavam
ja,
kad
najedanput ku, ku u
prozor. Ustanem ti ja,
kume, to jest
dignem e i kreveta,
mjee
prozorom
zna."
ja,
pred
golubica,
777
778
golubica
po
prozoru.
779
780
ena
mu
aria
gospodin
781
profesor,
tako
je.
Pametno.
ovjek nema prijatelja.
Kad
nam
kau
"Prijatelj", mislimo, to
on to treba?
"0",
pomisli
"proiruje
se
Melkior,
Kurtova
782
filozofija!" 0 nasipima je
ve
sluao, no, eto sada i
djeca, prijatelji...
"Kad je ar izdahnuo,
eto
carii
njegove
na
due
golubie! I
prozor
u
liku
783
pjesmu
pjeva:
Otvori
784
"Taamooo
daleeko,
nostalgino
vodnik druge
klase zabacivi glavu i
zaklopivi oi.
"Ne, ne", zamoli Else da
se sauva mir. "Platit
785
pjevanje
zabranjeno,
je
uope",
786
govori
Else
umiljato,
netko
hoe
poljubiti.
- Vojske su za rat, zar
ne, gospodin profesor? Zatim
Kurt
apui, ak
nastavi
787
nekako povjerljivo, te je
Tresiu sinula neobina
misao koje se gotovo i
uplaio.
gospodin
profesor,
mentalitet
glavom na
Gledajte,
taj
(pokae
788
vodnike), je li to za rat?
To
je
za
tunjave
789
nogom.
moja
Mentalitet.
sestra,
to
A
e,
790
ja
tako
pred
njega,
gosn majore, znate kako
je, vojska smo, enska
791
onim
avolskim
okom.
-Paaa...
ne
znam
smijem
li
da
792
pljucne i frkne ko da me
alje u
patrolu.
Majka,
asna
rije."
"A jesi li ti, kume, kada
vidio kako e kanarini
ljube? Ja am vidio. To je
793
tako
sitni
stvorovi..."
Marinkovi Kiklop
- Pa i ta vaa stvar,
gospodin profesor... Vi
794
Da
superiornom
jednom
ovjeku
795
ovakvi
prostaci
devet
ne
moete
povjerljivo:
Moj
otac, znate,
gospodin
profesor,
796
ali
nita
opasno
nikakvih
posljedica po zdravlje.
Zna on to, iz rata, a vrlo
jednostavno i nikakav
profesor
medicine
ne
797
Dvije
cigarete
treba
natopiti u...
ne znam u to, u neto
ih
treba
natopiti
798
as
trebao
Ako
da
priekate,
799
Melkior
se
uznemiri
nevinu
zaplaenost
historijom.
pred
Pa
to
je
800
Kurt...
poeo
Melkior
sebi
je
mucati
neku ispriku
svojoj savjesti.
- Vi ve idete, gospodin
profesor?
ja
sam
801
802
ariju
za
Melkiorom,
ljubazno
lakim
rumenilom.
Teko
se
uspeo
do
803
da su mu depovi puni
kamenja. To je
iscrpljenost, pomisli, od
trapljenja. Ona Kurtova
kobasica
bilo
je
prvo
jelo od
juer u podne. "Svetac",
rekao
bi
Ugo.
Zbog
804
do
kraja.
"Kanibalstvo" - to je bila
misao na koju je naiao
u drugoj
polovici
kobasice.
ostavio je tu polovicu
805
iznenaenom,
ak
uvrijeenom Kuitu!
"Konji
su
skuplji
od
Kurt,
"tu
nema
konjetine".
Ima ovjetine, Kurt, u
naoj mati.
806
zagrabi
svojih
punu
dlakavih
aku
prsiju.
Covjetina.
Upotrebljiv termin... a i
meso
Kanibali.
ponegdje.
Zavaljen
krevetu, u mraku,
na
807
ponovo
zaplovi
"Menelajem",
njakom
s
teret-
pacifike
kompanije.
"Kanibali".
Tako
se imala zvati drama
koju
si
zamiljao.
808
Zapravo
groteska
ljudoderskim
urlikanjem, plesovima i
Marinkovi Kiklop
uroenikim igrama uz
zagluno bubnjanje oko
kotla na velikoj vatri.
Kotao je,
809
takvi
najefektniji
810
brodolomaca
potopljenog
s
broda
"Menelaj". Trebala je to
biti neka simbolina
satira, ili tako neto...
Uostalom, svejedno to
je trebalo biti, kad od
toga i
811
sijevnula
812
jedne
na
noi
tvrdoj
klupi
treeg
razreda. Uivao si itav
mali kupe kao privilegij
koji
si
kupio
konduktera za
od
813
polako
ta
zamisao
si
sluao
djetinjstvu od
814
laljivih
starih
su
svi
vidjeli
815
odjednom
te
starake
hvalisave
odisejade
jednom
momentu
816
drugu
na
ramenu,
tvrde
iljaste
kosti, prevuene
suhom tankom koom;
zavlaio
si
prste
spojeve
zglobova,
rupe u kostima, u
817
usjeke
izmeu
tetiva,
svaku
zasebno,
nesvijesno,
samo
opipom,
opipom,
kao
818
misli,
sve
ti
se
od
straha
819
putovanje
bilo
zbog
si
odjednom
instinktivno
zadovoljstvo,
820
podsmjeljivu
radost
tim
svojim
kosturom, koji
putuje, koji nosi tvoje
ime,
koji
je
od
821
svoje
kosti
pipati ih i konstatirati:
gle, kosti
koljena,
kljuna
rebra...jednom
lopatica,
kost,
rijei:
ustanoviti zastraujuu
822
razgovijetnost
jednog
znam
kako
se
823
svom
skeletu,
824
kosti
tu
osjetilo
proglasilo
tijelo:
nema!
mene
825
predahu
izmeu
dva
antropofagima i
brodolomcima, zabavno
i vedro i gotovo obijesno
kao
od
kad se
prezasienosti
826
dareljivo
razmeemo
hranom.
I veeras u "Ugodnom
kutiu",
uz
Kurtove
obijest
827
skeleta
koji
kanibale
posluuje
ivom
svjeom
ovjetinom, a sam se
hrani
umjereno
oprezno, da se ne bi na
828
Ve
brod
"Menelaj".
zvao
se
829
putovanje,
koje
traje
Tonga
(Europljani ga zovu
"Prijateljskim otocima"),
izmeu otoka Vavau i
Tongatabu
Tutuili, otoku u
prema
830
arhipelagu
zapravo
Samoa,
prema
luci
831
lijepa - arhipelag!), a
veeras dosta, rat je,
"Menelaj"
treba
da
potone.
Pogodio ga torpedo i
"Menelaj" - mu lijepe
Helene (od trojanskog
rata tratatata-
832
jer
sedmi,
833
ruke
polinezijskim
ljudoderima,
tek
kuhinje
"Menelaja". No - to bi
rekao Hamlet - ne
834
veselje
mnoge
folklorne
su
plesove,
preko
osvojili
Europu
neka vrst
koji
Amerike
i
kao
835
helenizacije
kanibalske
kulture
postali
univerzalnijima
uzbudljivijima od
Eshila i Sofokla. Tada je
brodski cinik, lijenik po
struci,
ubogi
izjavio
da
je
836
kuhar
otpraen
mrani
svijet
ljudoderske
mandizije
guruz
neto
pretjerane
poasti za njegov ovji
mozak, koji je mnogo
837
bolje
pripremao
na
"Menelaju".
No
prije
tog
kuhanja
brodolomci su svueni
do gola i predve-deni
pred neku
komisiju
kao
regruti.
838
stii
poziv,
jo
jednom, sedmi:
mladi Melkior Tresi da
stupi
pred
komisiju
regrutnu
radi
ocjene
sposobnosti za
odsluenje...
onaj
bivi
Predsjeda
austrijski
839
Peharek
pukovnik
ravnim
tabanima.
Najprije
govor "vojnii-junai i vi
ai-vojnii...
ovo
obilno vrijeme
Kral
Ota-dbina
oekuju hrabru
840
Marinkovi Kiklop
du-nost"... Goli se tresu
od
hladnoe,
stida;
neki
treme,
pokrivaju
rukama
svoje visee vrtove, a
hrabriji junaci ih i podiu
841
kakljaju
njima
stidljivce
ispred
zaplaenoj,
sebe
po
najeenoj
uvredljivo
842
za
mjerenje
visine,
udah-izdah,
opet
im
utajiti
gadljiva
prsta
uhvatit e ga za
miicu
kapetan
Eskulapovom zmijom na
843
epoletama
teka
astenija, privremeno...
No,
nema
vie
Peharek
zalogaja!
ne
da
Mrav,
844
845
odozgo
poklopi
ajkaom do
uiju, pa neka tiho cvrlji
tu ispod po pravilima
slube - sva etiri dijela
u
boju
Ljudoderski
mater!)
Peharek,
846
butove,
na
bijele
golima
jednom
kretnjom odreuje efa
kuhinje za veeru. Drugi
847
po
debljini,
agent
kompanije,
pada u nesvijest. Ostali
gledaju
svoju
uasom
sudbinu.
Jedino
brodski
lijenik
skot!)
(pjegavi,
odvaja
rii
svoju
848
inteligentnu
radoznalost, motri,
ocjenjuje kao da je i on
tamo
komisiji,
na
regrutaciju
mesa.
On
paljivo
849
gotovo
njeno
klizi
anatomskim pogledom
po
iroko
pleima
stroja,
nabijenim
upravitelja
plazi
po
gojaznom strojarovom
tijelu,
leta
krugom
mujeg
oblijee
njegov
850
arogantno
izboen
trbuh, obavija mu
bedra gotovo ljubavnom
njenou i kae u sebi
"trei"
podlom
sigurnou.
Jadni upravitelj stroja!
Osjea
hladnu
njuku
851
takora
na
sebi,
svijestan je
svoga
mjesta
ovoj
groznoj kronologiji, pa
ne
moe
da
sakrije
zavist na
odvratnost
tijela.
lijenikova
852
Toliko
zmiji
je
i
Eskulapovoj
trebalo
provjerila
da
bi
vrijednost
svoga
zakljuka.
meu
Lijenik
ovim
je
tjelesnim
853
stvorenje,
odjednom
nadmonost.
koje
je
osjetilo
Tamo,
"onom svijetu", on je
zbog svoga tijela ivio u
paklu samoe. U svijetu
mirisavu,
standardni
gdje
su
854
smradovi
zatvoreni
morao
nositi
sa
sobom tu ustanovu sa
svojim sasvim
855
nekonvencionalnim,
nepatenti-ranim, ak i
nekako
originalnim
smradom sa stranom
svijeu o definiMarinkovi Kiklop
856
tivnosti
svoga
stanja.
ene
nisu
njegove
857
Sangaju
mu
je
rekla
miris..."Smrdim,
858
hod,
njegov
rije
iri
nepodnosivo
smrdljivu
atmosferu
kojoj
se
859
je
Sapunao
samom
se,
sebi.
strugao,
tijelo
vjetru
860
se,
podlo,
osulo
mekinjastim tokicama i
nekim
odvratnim
861
izgoreno,
uniteno
od
je
nesretnik
gubavac
svoga vjenog
svjestan
862
izopenja iz svega to je
drutveno i ljudsko, to
je radosno i lijepo, to je
svima doputeno.
Jadni brodski lijenik!
I gle odjednom, njemu,
u rukama polinezijskih
863
Melkior
Tresi
njego-
vom odvratnom
tijelu,
smradu,
njegovu
u
njegovu
864
jadnom
odbaenom
forme
865
kapetanove, mesnata i
jaka plea
strojarova
te
delikatno,
bijelo
ono
sanjarsko
meso
prvog
asnika palube pa
osjea
sam
neko
kanibalsko zadovoljstvo
866
nad
tim
slasnim
mesom
nita
uskraeno
nije
u
bilo
onom
svijetu, koje se
nasitilo
nauivalo
hrane
ugleda
867
potovanja i ljubavi. On
je sada bio
siguran
za
svoje
sa
starim
868
on
depovima
tamo
po
stvarica
doista,
vratie
mu
869
mornaru.
Ali
oficirske
uniforme,
ukraene
sidrima,
zlatnim
vrpcama
gumbima,
obukli
i
su
natakli
870
na
glavu.
Poto
su
poveerali efa
kuhinje,
otplesali
domaini
nekoliko
najmoMarinkovi Kiklop
871
dernijih
a-a-a
brodolomaca
prvu
polinezijsku no u maloj
okrugloj uroenikoj
872
kolibi,
spletenoj
od
malih
svaa i
triavog natezanja oko
izbora leaja (to dalje
od lijenika i mornara),
u tom
873
tijesnom
tuljkom
krugu
od
pod
pletera
otmjena
golaa,
874
Ali
san
Oslukujui
svojom
ne
dolazi.
svaki
sa
zebnjom
razgovore majmuna iz
oblinje dungle sjeaju
se
brodolomci
ogorenjem
s
svoga
slavnog Zapadnjaka
875
proglasio
praunucima
te
groteskne parodije
ljudskog bia to skae
po granama i urlie u
toplim tropskim noima.
Gadi im se
876
sada
Tarzanov
djevianski heroizam i
ogoreno
zazivaju
gospodu
literate
Defoea,
Burroughsa
Kiplinga
877
te
robinzonske
tarzanske i
riki-tiki-tavi
djevianski
ljepote
iste
ljudoderskog
polinezijskog
otoka!
idile
878
noi
tune
doziva
bijela
kuharova,
svoje
dua
pa
ne
879
kao
preplaena
sebi
papagajsku vjenost.
880
gore
visoko
nebeskim
nehajno
daljinama
vise
sjajne
trajanja.
881
zvijezde
prostorima
modrim
nad
ljudoderskim
otokom
razbacujui prakama
meteore to padaju u
plamenim
lukovima
882
Otplovio
je
mladi
menelaj-skom.
Indonezija,
Polinezija,
Poezija.
takav
Arhipelagi. Atoli
roman).
883
osamljenike.
Taj
884
se
Svijestan
u
je
groznici.
svoga
mjesta u
redoslijedu: to moe biti
sutra,
prekosutra...
885
masau
glave,
miia
koji
se
moe
umrtviti... Nazvao
ga zloincem i cinikom.
- Ah, nema nam vie
naeg dobrog kuhara -
886
odgovara lijenik na tu
neljubaznost.
Agent je zaplakao.
Nitko se ne osvre na
njegovo jecanje. Svatko
opipava sebe u mraku,
ispituje
887
na
njega.
Konstatacije su krupne,
teke, fatalne
kao optube neke glupe
lakomislenosti koja eto
donosi
Konac u
sada
propast.
888
kotlu
kanibalskom.
Uas.
Netko
bijesno
udara
889
trbuh,
ali
ga
lupanjem nekako
moda
890
prignjeiti,
smanjiti,
891
Ne,
meni
treba
892
da me podigne iz ovog
raja zemaljskog, a ja u
od
vas
izmodelirati
odvratno
mravu
takvu
mizeriju
da
ljudoderima
ekam odgovor.
se
zgaditi.
893
Smijeno.
Upravitelj
uzdahnuo
je
i
stroja
napustio
svaku nadu.
Kapetan tiho proklinje
svoj
"prokleti
Predbacuje
raskona
apetit".
sebi
svoja
894
hranjenja u proteklom
ivotu. Burne simfonije
gurmanskih uivanja, za
koja je
mnogo kriv i onaj debeli
idiot to su ga danas
"ovi" skuhali. Defiliraju
pred
895
njim
sveane
slavnih
luncha
povorke
breakfasta,
i
dinnera
tustim slaninama od
neprispodobivih
jorkirskih svinja, utih
hamandeggsa, suptilnih
narezaka
896
bacona,
mortadele
unke
talijanske,
uzbudljivih pateta od
gusaka, zeeva,
jarebica;
perfidni
krivonoge
mariraju
rakovi,
abice
balerine u paniranom
897
trikou
mother"
fazone
i
"grand
nestano
ljapkaju po delikatnoj
kai od whiskya,
rice-pudinga
najra-
zmaenijih krema to se
slatko
pjesma
razlijegaju
kao
898
slasti
po
toj
dolini
ugodnikoj. A na svetom
jezeru
gurmandizije
plivaju masni
svetokruzi kao metalni
zvui
veernjih
highlandskih
angelusa.
899
kotskog
kokodakanja, pitanja i
fri-ganja i
peenja
prokletoj
900
Marinkovi Kiklop
uspomene
lupanja
umanjaka,
zveketa
tanjura, klinkanja aa i
pucanja epova! I
to
je
"Menelaja"
kapetanu
stvarno
901
ostalo
od
cijele
te
bar
moglo
svim
902
monstruoznim zainima
izjelike ludosti
kao
zavodniki
903
kapetan
"Menelaja" i izgovorio,
ne znajui ni sam
zato, oitu besmislicu:
- Eh, do avola, da smo
barem ponijeli kompas!
904
905
blijed
mlad
ljepukast,
906
dosadnih putovanja na
sporim
trgovakim
brodovima
njegova
melankolina priroda
zala je u mrani spleen
i
neko
stanje
gorke
potitenosti i sarkazma.
Osjeao se
907
osamljenim u svijetu, pa
je u jednoj puionici u
Hong
Kongu
ubrzo
otkrio
Nirvanu.
Ostao je bez droge i bio
je,
razumije
se,
908
razdraen.
Cijeli
svojega
blaenstva, zna da ga
nikada vie nee okusiti
i to ga znanje
909
akom
po
glavi
pa
ublaiti
mu
nastoji
prolaznu
perspektivom
bol
910
pravom,
tako
"prirodnom"
rei
nitavilu.
No nita, pa
ni
to
nitavilo,
utjeiti
kanibalsko
ne
blijedog
asnika. Jedino
moe
prvog
911
izjavljuje
takva
da
mu
vrst
se
smrti
misli
crijeva
maha u svojoj
dati
912
fantaziji i zamiljao je
sasvim
sebe
ravnoduno
savakanog
na
tom posljednjem
putovanju. Gadilo mu se
to i nita vie. Ali ovo,
"ivjeti
stvarnosti" i
paklu
913
makar
to
"nikad
914
nudi.
-
Betel
uzdahne
je
Indiji
asnik
doktor
ne
915
odustaje.
Betel
je
tropski biber, a
mi smo u tropima, hvala
budi Budhi i Vini.
- E, pa dajte mi ga! vrisne asnik kao da e
nekoga zadaviti ako mu
odmah ne
916
doktor
sigurnou
sa
Kristovom
kad je desnom
razbojniku za sutradan
obeao raj.
917
rodi
se
Melkioru-putniku,
u
okus
nekog osjeanja
osjeti
sebi.
Ali
918
otkud to odjednom, ta
razmaenost
srca,
ta
fantastina rasvjeta po
ivcima,
morbidno
milovanje
Budunosti? Kao da je
usuo u sebe okanj ljute
po
919
Maestrovom...
Dajdamu... Ljepotica se
ipak ljupko nasmijeila u
magli njegova
straha - Ugu... Ugu se
nasmijeila!
Proguta Uga u suhim
ustima,
na
silu,
bez
920
Ona
se
921
nama,
majstorima.
Uortaio se s
"drutvom". Drutvo e
imati
kraljicu.
On
922
biti
Zid,
Cikorije
Hazdrubalovi
Mjesec.
923
vojarnom
petog
trideset
puka.
i
Pod
tajanstvene
924
Poela
je
uspinje
na
dosada...
Netko
se
na
stubitu.
925
bune,
926
odgovora
smijekom,
ispriavajui se zbog
927
zlatnim
ispod brade.
paukom
928
Iznajmio
je
sobu
na
drugom
Marinkovi Kiklop
katu, ispod Melkiorove.
Artistiko
ime
ATMA
pronaao mu je Melkior
jo prije
929
tada
bavio
930
kui
ga
cijene
vie nego apelacionog
suca iz treeg kata, ak
ga se i pribojavaju. Pred
931
njegovim
ape
se
i
vratima
hoda
na
prstima.
-
Dobra
gospodine
Oprostite,
veer,
Melkiore.
ovako
sam
932
mi
nad
glavom,
pa
933
- Pa i ule su se etiri
noge na stubitu - ree
Melkior
dosta
neprijazno.
Smetala mu je sada ova
prisutnost.
- Niste me valjda htjeli
uvrijediti? - nasmijei se
934
kiromant
umiljato.
Htjeli
ste me smatrati nekom
ivotinjom,
etverononom?
- Ne... Uinilo mi se da
se dvojica uspinju...
935
- Ta udvostruenja nisu
iznimna,
Djelovanje
noi.
none
fantazije. No
umnoava,
osobito
akustike fenomene. I
samoa. Vi ste mnogo
usamljeni.
936
Razmiljate. Smiljate.
- Ja mislim da ste vi
mnogo usamljeniji.
- A ne! - ivahno se
usprotivi
Adam
gospodin
i
sjedne
udomaeno, spremajui
se
937
938
samostalan
razmiljanju,
u
prodoran.
Naprosto, ne date se
smetati. A mene
smetaju.
Neprestano
"a
to
939
kuicu
na
leima, kao
pu.
Zamislite,
kakve
940
to
kod
mene.
Zadirkivanje.
I smjekao se gospodin
Adam
dobroudno,
941
- Razgovaramo mi i o
udnim osjeajima, nas
dvojica. Protegnemo se
tako u
samoi i neto kvrcne u
vratu, tu odmah ispod
lubanje.
Otvaraju
vrata udnim
se
942
Sve
to
smo
skupili kroz
dan dirajui, sluajui,
gledajui.
Marinkovi Kiklop
943
Tu
ima
doslovnoga
kojekakvih
smea,
smea
prljavtina.
Dodirujemo kojeta
svojom pozornou kao
pasjom njukom. Sve se
lijepi za nas, svakakva
opaanja.
944
Njuimo,
prstom,
njukamo
uhom,
okom.
945
ga
Melkior
946
- kae li se to tako? - to
mene uzbuuje mnogo
strastvenije.
Zar
sam
malo blata
procijedio
jednog
zbog
zrna,
jedinog
zrna
istine? Pa to mi je i
zanimanje.
947
Cijediti,
procjeivati.
me
zalijeva?
948
Ja
Ane,
cijedim,
949
filtriram.
Neka
dok
se
950
se one budunosti. 0
ne!
bojimo
Budunosti
mi,
vi
se
i
ja,
951
dame,
zrna
bisera
boje
u
se
onog
mulju,
onog
njihovim
istaloio
prakticiranju stanovitog
ivota. Pa kad segnem
ja prstima da
952
953
razdrauju
se,
doslovno,
hou
ak
rei
seksualno.
- Mi bjeimo, mi koji
znamo
pjeva.
zato
Mi
ne
znati. Naa je
pijetao
elimo
954
E,
tu
je
-sadanjosti.
Skoro sam
se zaletio, a sadanjost
nam,
bistra.
na
alost,
Strah
budunosti - to
nije
od
955
Pametni
smo,
Hm,
vi
znate
izvjesno?... - osmjehne
se Melkior s dosadom.
956
- Vi znate?...
- Izvjesno ne zna ni Bog,
jer
moe
odluku.
promijeniti
U
jednom
trenutku svidi
mu se "neto drugo".
Hir boanski.
Marinkovi Kiklop
957
Zato
zbog
hira?
No
ako
958
Uvrijedio
se
gospodin
dovriti
dva
959
horoskopa
za
sutra.
Jedan je za
istaknutu
linost.
Politiku.
- Pa to ete proreci
istaknutoj linosti?
-
Zabrinut
sam.
Ne
960
to
ste
mi
Ani
onda
shvatio.
Atma,
961
niste
ieprkali,
nego
ni
tek
ATMA
nita
ne
962
ime
naopako,
preokrenuto. A moda je
i
ATMA
neto
preokrenuto, tako, iz
vica?
Mnogo
sam
sumnjao u poetku. No
963
Melkior
neuvjerljivo.
- 0, da, smijete se vi. U
sebi. "Ovaj bi budunost
proricao," velite vi. "A
964
zato
sebi
proriete?"
proriem,
ne
Pa
ako
i
ba
emu
da
govorim?
965
etvrtom
dijelu
966
zvjerinjem
zemaljskijem". Proitao i
uptamtio. Apokalipsa. A
ja se ipak ne
rugam
vaem
strahu
967
udnim osmijehom, od
kojeg Melkioru
posta nekako tjeskobno.
"Sto
se
ovaj
mene
968
izdere
na
ATMU.
-Ja
nemam nikakva
straha!
- No zato se branite? nasmije
Adam
se
gospodin
srdano.
ovjek misli,
-Kad
969
boji
se
prema
snazi
konj
bijel
jahaem... U jednoj od
onih vaih knjiga to su
dolje kod
970
od
nekog
na
stolice,
971
najveem
strahu
izazivakim
972
naprosto
ne
973
misao mu nikakva ne
pada na pamet.
I
glupo
je
to
se
974
misliti.
Bio
je
bijesan na sebe to je
ovom
zagonetnom
probisvijetu
dopustio
priblii.
da
mu
se
975
ujte,
gospodine
Adame...
otpone
sveano
tjeranje
iz
sveanost
976
dosadanje
da
se
pone ispoetka.
- Eto, metnimo sve na
vagu. Odvagnimo stvari
ozbiljno,
gospodine
Melkiore. Vaga
je precizan instrument,
nema tu smicalica ni
977
zadirki-vanja. to ima,
to klima,
veli invalid s drvenom
nogom. Ja se slaem s
vama to potujete tu
spravu. Ipak
se
njoj,
provjeravamo
i
na
doslovnom
978
Postoje
zdravlja
propisi
dravnom
smislu.
- Molim vas, gospodine
Adame...
ponovo
979
pokua
Melkior
istjerivanjem.
-
Molim,
gospodine
Uvijek
980
Melkior
je
gubio
Jo
napisati
moram
lanak
za
981
sutra.Oprostite
moram
noas raditi!
-1
ja,
kako
rekoh,
zabrinuto.
Da
982
sam
arobnjak,
pretvorio bih
politiara u pticu, pa
nek leti kud ga krila
nose.
Takva
mu
je
budunost:
letjeti... - Zatim unosei
se Melkioru u lice, tako
983
kao
arape:
usta,
na
prljave
-Odletjeti,
a,
gospodine
Melkiore?
Daleko
od
984
ne
putaju
oni!
Zagrizu u meso i ne
putaju. A mi im, he,
he... ukidamo
meso. Nema mesa, jok!
Kost i koa,
985
Marinkovi Kiklop
eto, pa grizite. A to ako
zagrizu u kosti i kou,
gospodine Melkiore, ako
ipak
zagrizu?
pakosni...
Psi
su
oni
986
emu
sve
te
budalatine?
Ostavite me, gospodine!
Hou
da
radim!...
radim,
da
987
988
jedan
nabor
popravi,
usluno,
lakajski.
Ali ATMA opazi svjee
izglaano
Melkiorovo
na krevetu.
rublje
naslagano
989
koulje.
preferiram
ja
bijele
koulje. A vi
ovo sami kupujete?
- Dakako. Sam. A tko bi
mi kupovao?
990
Ah,
ne
mislim,
he,
he...
991
manete
na
dva
gumbia. Ne na jedan,
ve na dva.
Najmodernije.
Melkior je i sam elio da
ATMIN
odlazak
ne
992
svoje
dokraja
izmueno strpljenje da
mu sagradi zlatni most
za asno
povlaenje.
ATMA
ne
Ali
da!
misli
na
993
Mi
njih
osuujemo
se
te
ruice osjeaju
njihove
994
kouljama,
primjer.
To
je
na
njihov
svijet, ta dva
gumbia, ak i pogled, i
pogled na svijet. - On
jako
naglasi
"pogled", kao
rije
995
nas
razdiru
vane brige.
One se smiju vanim
brigama i bave se oko
naeg rublja, tjeraju nas
da se svaki
996
as
presvlaimo,
Uzdiemo
mueniki, jer to je u
neku ruku teror. Teimo
za
ma
kakvim
osloboenjem. Vi to ne
znate, gospodine
997
Melkiore,
niste
bili
Sasvim
kao
da
998
na
avanturu.
neku
Okupan,
bez
terora)
999
slobodnog ljubavnika, a
sve pred ogledalom da
bi se i veselje nekako
udvostruilo,
Marinkovi Kiklop
jednom rijei, silan ste
vi,
divljenju
nema
1000
na
mjestu
oni
njegovu
brii
od
samoe!
da
bi
ona
1001
ostavila
drukiji
trag?
Da je ona iznad
gumbia?
odjednom
upita
ATMA
Melkiora pribliivi mu
sasvim svoj podrugljivi
osmijeh.
1002
Vi
doista
naklapate...
-
Ona
veeras...
Dajdama?
Ha,
iz
ha!
1003
je ve prva greka.
Melkior
je
rijei
od
ostao
bez
uenja!
Otkuda on?... Pa to je
telepatija!
Nikome nije govorio... A
Vivijana, to bi joj ime i
1004
Sve,
Melkiore,
gospodine
ja
znam
1005
priopi
kiromant
istraiteljski. -1
koliko
patite
zbog
"posljednjeg mjesta". I
to
je
pogreka.
Vi
mislite daje ak i
Ugo
ispred
glumac
je
vas.
naprosto
1006
ukosnica,
podvezica,
1007
pitanje,
ali
nestrpljivo,
nestrpljivo!
- Da li je poznajem? Ona
k
meni
dolazi
po
1008
inicijativa?
to
sam joj
ja
rekao.
Treba
potraiti, i pokucati, i
1009
dvije
koljena,
pa
iznad
zamisao
jedrih grudi da se
srce stee? Govorio sam
joj
tako,
zamalo
1010
stihovima. Vi se smijete
stihovima?
Ali
ipak
rekao
sam
najpje-snikije to sam
znao, u zanosu.
-1
odbila
poveseli
vas
se
je!
Melkior.
1011
Postajao je nadmoniji,
gotovo je
zbunio ATMU.
- Odbila... i nije ba
sasvim.
Ve
se
1012
1013
kontakt.
Mi
kon-tak-ti-
ramo. Mrtite li se vi to
na "kontaktiramo"? No
dobro:
podravamo
diplomatske
odnose.
Obostrani
Marinkovi Kiklop
1014
interesi.
valjda
Ona
ve
je
to
znate
parazit.
-
Vi
je
izdravate?
1015
Flora.
Tetka.
1016
se
osmjehne
oltara
djeakih
iz
dalekih
1017
svibanjskih
U
kratkim
pobonosti.
hlaicama
1018
sibilski
smrti.
Ali
pjevao
sunce
o
se
1019
zasjala...
- Ne zove li se ona Ana?
- Ni to jo ne znate kako se zove? Ne, ne
zove se Ana. I otkud ba
Ana? Pa
ostanite kod Vivijana, i
tako ime nita ne znai.
1020
- A otkud vi znate to
veeras iz Dajdama? sjeti
se
odjednom
Melkior da upita.
- Ha, otkuda? udno.
Bio sam tamo.
- Ja vas nisam vidio.
1021
iza
Thenardier
sobicu, kancelariju. On i
spava tamo
kad se zalumpuje. Ima
otoman.
boravim...
potrebno.
Ja
ondje
kad
je
1022
- Vi nju slijedite?
- Katkada. Ja ekam.
-
Tamo
ekate?
Thenardiera,
Kod
na
otomanu?
- Ah, ne tako doslovno.
Fredi
uskoro
nju
1023
zamijeniti
novom
namjesnicom. To ja
ekam.
- Kako, on zamijeniti, a
malo prije ste rekli da
ona njega...
-
Dri
kao
uljepavanje?
pribor
za
Da.
Tu
1024
nema
proturjenosti.
Tako uljepanu
njime,
on
ju
je
se
kavani"
zaljubio",
1025
namjesnica
se
odmah
mijenja.
- Znai, njemu nije ni
stalo do nje? - Melkior
se zainteresira ivo.
Marinkovi Kiklop
- Stalo... jest, ali ne
"onako". On je prilian
1026
onjo. -"onjo", to je
to?
- To je "danas nisam
raspoloen". To je "ne
garantiram,
veeras
imam predstavu".
I
tako.
odgodom.
Mukarac
1027
- Interesantno! - Melkior
se
smijao
sa
zadovoljstvom. - Avelite,
uskoro e...
- Uskoro. Pukao je glas u
"Kazalinoj".
Nee
ni
1028
1029
se
nasmijati,
pokua
ali
bez
uvjerljivog uspjeha.
Zavolio je ATMU.
-
Vi
ste
ozbiljan
1030
zabrinuto: - Pitala me za
vas.
- To ste sada izmislili! - a
srce
mu
je
zaigralo,
ludo.
To
je
poetak
ljubavi,
pomisli.
1031
ju
je
zbog
kritika.
upozorio,
On
vas
Veeras
me
mrzi,
strahovito.
-
Znam.
provocirao u Dajdamu.
1032
Ona
ga
je
1033
poigrava
sa
mnom?
Navalio bi on
sada s pitanjima, ali se
svlada, ozlojaeno.
Kiromant
ga
gleda
ozbiljno, ak i s nekim
suosjeanjem kao dionik
iste sudbine.
1034
Zatim
pucne
svojim
ruke
kao
misnik, rezignirano,
"oremus".
- Hja, tko bi ih shvatio!
Valjda
vole
takve
1035
prizore?
One
vole
gledati i
pregaene
pod
psi
trai
1036
- Kako znate da ga je
nagovarala?
Ipak
Sama
Sjedio
je
sam
priznala.
s
njima,
1037
ueljela
jedne
makljae".
takvi
su
dobre
Makljaa,
njeni
izrazi.
Morate znati,
njezina
je
minimalna.
naobrazba
Kad
se
1038
su
podaci.
1039
- Pa ime se bavi?
- ita ljubavne romane.
Trai mua. Moda ste
vi... Ne, niste. Odvie
obino.
Njezina je predodba o
muu
senzacionalna.
1040
Njena
ponovna
udaja
morala bi da bude
neki skandal. Ja imam
vie
ansa.
Kiromant
ATMA. Skandal!
- A ona je ve bila
udana?
1041
- Jednom. I to obino.
Dobar,
mlad,
marljiv
ovjek.
Obino.
Tetka
Flora kae
nije
Tetka
joj
je
"imponirao".
usidjelica
angorskim
One ne ive
makom.
1042
zajedno.
Sve
ljepe.
zato
govori?
ATMA
Ali
zato,
sve
to
li
on
Je
zaljubljen u nju? I
emu ovaj noni posjet?
Kakva je to igra?
1043
Valjda
ne
za
1044
1045
zanima
na
1046
Glavno da ih zanima.
Upoznat u vas s njom.
-
Zato?
Ako
sami
reflektirate... ak i na
enidbu?
-
enidbu
spomenuo
nisam
izriito.
Ali
1047
Samo,
strpljiv.
to
ja
je
snaga - strpljivost. Ja je
putam da
se prije iivi. Da doe
do
stadija
"uvijek
1048
nai
starca
kome
krpiti
arape". A ja nisam jo
tako
prema
skoro
tome
veu milost.
starac,
pruam
1049
morate
priznati,
ljepotica.
- Jest, lijepa je - prizna
Melkior
takvim
tonom
1050
1051
znam
ja,
nemam,
nedostaju.
talenta
rijei
mi
Operiram
uglavnom sa "srcem" i
"tugama", a kakva je to
poezija - srce i tuga?
Ugo e joj pisati sonete.
Ugovorio je sastanak.
1052
sablja.
slutio:
Zar
prijei
nije
e
magarcu?
- Sastanak... s njom?
- Ili na njoj, kako se kae
u nekoj drami. A mislite
1053
li
da je meni
lake?
Samo,
ja
sam
oklopnik.
1054
- "Doista" - to je to? Ja
nju
volim
silno,
ne
realizam:
1055
imati
konano.
1056
- Jesam. A to da radim?
Da
sve
poubijam,
sviaju?
Kaem - privremeno. Ja
nju hou, ne vau smrt.
Sada je Ugo
1057
1058
komplicirane
Budunosti. Ja ostajem.
Jednostavno:
"trajno
nesposoban". Imam
1059
uvjerenje potpisano od
generala, ha-ha. Moda
ete svi izginuti. Ona ne
treba
mrtvaca.
Raun je priveden kraju.
Melkior
osjeti
sebi
1060
kostur
kako
se
mie
komino pred
ATMINIM osmijehom koji
ga gleda s one strane, iz
ivota.
Kao
nekom
grotesknom
mimohodu nae se tako
Melkior
povorci
1061
historijskih mrtvaca to
mariraju pored
ivota u svoj nepovrat,
a gore na tribini sjedi
izvanvremenski,
ATMA -
vjeni
1062
kiromant,
milo
nasmijeeni
ljubazni
poznavatelj budunosti.
Ljubazno
se
smijei
mu
ruku za "laku
finu
bijelu
1063
no".
Ne
opaa
on
svoje
kao
rasprostrti,
nepobitni,
neunitivi
strah od svega to se
mie,
ivi.
to
govori,
to
1064
Marinkovi Kiklop
-
No,
laku
gospodine
prihvaa
no,
Melkiore
gospodin
je
vrsto,
sa
srdanim prijateljstvom.
1065
oprostite.
sam
stranu
da
nekome
1066
sve
svoje
slabosti.
Tiho za sobom zatvori
vrata
kao
daje
sama
1067
Samoa
Melkioru
se
kao
javi
bolno
sama
da
priem
1068
drau,
ljutim
slici
mrtvaci,
bez
1069
1070
plaa,
jada,
tunog
stada.
Domovini slava, bubnju
moja
koa.
moje
kosti...
Dalje nije znao. "Te e
mene
bosti",
doda
1071
makinalno. 0, Gospode,
oprosti,
Gospode, oprosti. Ona
ne treba mrtvaca.
Purine
skupljenim
usnicama, a puhanje se
pretvori u zviduk. Uini
mu se to kao
1072
vjetar
na
pozornici
Shakespearovoj
tragediji. Ku, pojavit e
se vjetice!
Kad je uutkao sebe,
javi
se
"oprosti,
don
sinko,
onih pljusaka,
Kuzma:
zbog
1073
Kuzma
vratiem
kako
onim
se
na
1074
samo
antipatije?
izvrilac
Sva
je
Kuzmine
ruke
1075
odbaeno,
prokleto
orue. Tiranin je
odbacio vjernog slugu
svoga.
Poslao
ga
od
1076
Smrt
sviju.
Jedna
je
Duh.
ATMA
1077
dogoditi?
Ako
ne
postoji,
kako
neto
se
moe
ega
desiti
nema?
1078
moju
glavu?
Onaj
mozak
jednoj sekundi
1079
to
je
iz
cjelokupnog
vremena upravo za to
odabrana?
mislima
pratim metak od
njegova
putu
do
postanka
moje
fabriciranje,
pakiranje,
na
glave:
sortiranje,
1080
isporuivanje.
transporti
on,
gad,
Veliki
municije.
u
jednom
sanduku putuje
zbog mene. I tono su
ga odredili gdje treba da
stigne,
dodijeli,
kome
da
se
1081
kada da se umetne u
puku i tada... tada u
onoj mojoj sekundi - kh i ja mu
vie ne piem biografiju.
Sam je pljunuo u moju
tin-tarnicu. Gotovo, ne
pratim
1082
Ubio
je
moju
se
desiti,
Besmrtni
"avolska to je
o,
ATMA.
1083
spavanja,
dobra,
Jago...
Baci
se
zaklopi
na
oi.
krevet
Kako
i
bi
sredio misli.
Sada seminarist sanja u
sjemenitu
svoju
milu
1084
sve
je
kako
bog
rtva
tijela
krvi. Kako se
zove lijepa Vivijana iz
Dajdama? Nije se sjetio
1085
da
upita
Maestra,
ATMA nee da
mu kae. Od veeras
zove
se
Vivijana,
do
1086
ne bi zaspao. Spavanje
krijepi
tijelo,
pothranjuje,
kare
ovjetine.
Pojest e na Peharek,
1087
ptia-
lebdjeti
nad
morima
1088
orijako
hrkanje
se
1089
odozgo,
sa
stubita,
ovcu
djevojku.
ob
no
1090
Gargantua
se
zavalio
Pue
iz
pa
gudi
1091
puih-pljuf...
Hrkanje
iroko,
bogato,
raskono.
Bezbrino,
ljudodersko.
Optimistiko.
Gospoa Ema ne hre
tako.
Gospoa
Ema,
1092
udovica,
Melkiorova
gazdarica, hre
komplicirano,
klimakteriki,
muena
snovima
debelim
zmijama i razbojnicima
to
1093
joj
zarivaju
noeve u
boli.
Ona
je
ovo
je
1094
za
kontinenata
svih
pet
svijeta,
golemo, egzemplarno,
izazovno.
Tu smo spremili neto
vlanog jesenjeg zraka
1095
usisati,
sve
1096
se
kotrlja
nezadrivo
niz
stepenice, vraa se iz
podruma
bijesom
tavana
s
i
hukom
penje
i
do
ponovo
strovaljuje i pljuska,
1097
pljaska,
fulji,
pijace,
stubite
1098
1099
neobino.
spavanja.
Nema
Svi
ustaju.
susjednom
stanu
Kua gori.
U
Papue
po
tapkanje u mraku,
podu,
1100
glasovi.
"Tata,
keri,
Uzbuenje.
tata",
uju
se
prigueno.
Apelacioni sudac
brunda
sam:
srdito.
uje
nadnaravno
1101
se
hrkanje
ne
bi
uuljalo.
Ruke
vrata
dru
djevojci,
kripuu
1102
neodluno. Petrolejku je
ispruila kroz
vrata na stubite, neka
petrolejka
najprije
1103
doista
gori.
Gospoa
vie "vode", sudac vie
"ne vode! Kaput. Stari".
1104
neki
prostira
predsoblju.
Gospoa
1105
baciti."
"Vrag s tepihom! - srdi
se
sudac.
Obraa
se
1106
"Puhnuo
je"
djevojka.
muca
"Neto
je
puhnulo i ugasilo..."
"Ugasilo? Lampu hoe
rei?" - ispituje sudac
struno.
"Ali
upalilo, ako
kako
se
1107
je
lampa
ve
bila
ugaena?"
"Pala mi je... Puhnuo je
kad
sam
najedanput
otvorila,
i
zapalila
se..."
"Zapalila?
Lampa?"
1108
"Ali
kako
se
mogla
zapaliti kad je
bila ugaena?"
"Gorjela je..." - Djevojka
ve plae.
"Je li ti pala svjetiljka
upaljena ili ugaena, to
1109
mi
reci?"
-Sudac
inzistira,
hoe
iste
injenice,
Ajde,
ajde
1110
sam
gospoa se
izvidi.
No
1111
protivi,
keri
preklinju
vraju
u
stubitu!"
tamu?
svijetlo
na
1112
Hrkanje
nahrupi
na
li,
bezumni,
ovjee?"
1113
"Tata,
tata!
plau
1114
pidamu, koze!"
Istrgnuo se enama i
izlazi, hrabro.
"A ti dri vrata. Pazi."
Upalio
je
svijetlo
na
1115
"Gospodin
Tresi!
Melkiorova
vrata. Zove
pomo.
Nije
svoga
volio
izvikivanje
imena.
1116
Prezimena.
"Znaju
kako
Marinkovi Kiklop
se zovem. Znai, vode
rauna tamo, priaju..."
To je pomislio prije nego
se
odazvao.
1117
- Molim.
- Gospodin Tresi, molim
vas.
Gospoa
je
haljinu
na
1118
grudima
pred
Melkiorovim sluajnim
pogledom.) - ujete li
to se ovdje dogaa?
- Ne, gospoo. Sto se
dogaa?
- Zar ne ujete, zaboga?
1119
Hrkanje se jo uvijek
"dogaalo". Sada mirno,
gotovo umno. Uzvieno.
- Ah, to? Netko spava. Melkior je uivao.
Na stubitu je zatekao
prizor: u sredim sudac,
1120
sijed,
visok,
mrav,
okrenut
prema
tavanu,
1121
(kao
aneli),
ministriraju. Djevojka
obim rukama dri vrata,
vrsto,
instrukcijama,
prema
gospoa
zvoni po svim
vratima,
vjernike...
poziva
1122
su
napustile
vriskom
obred.
"Pobjegle. Lude
djevice." Vidio je prvo
cvjetanje
grudi
1123
mazne,
prpone,
se
heretike
svetogrdne.
osmjehnu
misli,
1124
Zaboravi
na
straha
pogleda
svetost
za
anelima - poudno.
- Trebalo bi ga probuditi
- ree mu sudac.
- Zato? Neka spava.
- Spava? To je ljudoder!
1125
Kaem,
kakvo
velianstveno
hrkanje!
Homersko!
1126
Sudac
se
njega
odvrati
od
grimasom
1127
govore
odjednom,
beskorisno,
inicijative.
bez
Sudac
ih
je
ljudeskara,
bi
pomlatiti, treba
ih
sve
1128
postupati
oprezno
slono. Predlagali su da
se
poe
po
metle
kiobrane. Da se
pozovu
Marinkovi Kiklop
vatrogasci
svakako!),
(to
da
se
1129
na
spavanju
gotovo je s njegovom
1130
snagom.
Kao
to
je
Dalila Samsonu
odrezala kosu...
Pojavi
ATMAna
se
napokon
stubitu.
Crni
1131
pauk,
crna
osmijeh
uine
bradica
strunjaka
kraj
svim
naklapanjima. Na
stubitu
zavlada
1132
lakat
lijeve
desne
i
gladei
bradicu
strpljivo
zavlada
saeka
potpun
da
mir.
1133
prstom
na
ustima ATMA
prekine ovacije i nakloni
se publici na sve tri
strane gotovo s bolnim
1134
Tada
uzaae,
jer
otpone
on
se
1135
renesansnoj slici.
I
Melkior
glavu
Kao
je
podigao
prema
tavanu.
koko
zbog
kapi
je
ipak
upalo
1136
meu
zupce
hrkanja:
djeluje
nepravibo,
kao
motor
kletva
umijeala.
uje
da
se
Tresi
1137
srdito
aptanje,
neoprezno, bunovno
povisivanje
jednoga
Hipnoze,
tajanstvene
sile
glas
to
1138
1139
sjeti
se
reklamni
zakljui
Zadravala ga je
Tresi.
1140
jo samo radoznalost.
Automatsko svijetlo na
stubitu
odjednom
se
1141
oblo
predaje
se
nemono,
mazno.
poudno
Njegove
ruke
istrauju
1142
plastiku
hemisfere,
sputaju se u klance,
niz klance; usta ulaze u
dunglu kose, otkrivaju
koljicu
draga,
uha
"draga,
1143
povucimo
usta
se"
sama
od
govore
sebe,
neujno.
Deseci prstiju panino
trae
gumb
na
Prepliu se kao
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
zidu.
1144
jezici
koji
se
ne
se
maknite",
zapovijeda sudac, a
glas mu je na krivom
valu,
podrhtava.
1145
"Gdje
gaje
sada
vrag?..."
"Draga"
Melkiorove
dungli,
apu
usne
oblo
u
toplo
govori njegovim
dlanovima
tvoja".
Sve
"tvoja,
je
tu
1146
tu
je
moja
soba."
se
preplaeno,
1147
tamu.
Ah,
mogao
ono
muko
sam... To je
prokleto
Ovako,
ne
1148
vole
dogovaranje,
tajnovitost. Ugo je
ugovorio
sastanak
je
netko
1149
iskljuivanja,
ve obrnuto: po izboru,
stazom elje. "Gumbii",
kae
gospodin
Adam.
Koji
1150
Odabere
gospou
iroka
1151
vrijednim.
Pogleda
je.
Nita. Jo
jedan
pogled,
suuesniki,
nevidljivim
Nita.
Nije
Suta
dug,
s
migom.
nevinost.
1152
gore,
prema
tavanu. Svi
gledaju prema tavanu.
"Silaze",
pobono.
apne
netko
1153
udnom
razlomljena
kroz zvunu
prizmu, s mnogostrukim
jekama. ATMA je iao
odzada kao mo koja
upravlja. Iz
1154
oiju
mu
se
neto
njega
hipnotizirani medij
s posluno ispruenim
rukama kao slijepac. Oi
su
mu
nita ne
otvorene,
ali
1155
se
oni
uspinjali.
Dogovorena stvar.
1156
Ope
razoaranje
stubitu.
Oekivao
div-ljudoder
na
se
ukroen
hipnozom. A eto,
mali
odrpanac,
1157
mu
igra,
majmun,
pomisli Melkior. To im
sigurno nije prvi put.
1158
Na posljednjoj stepenici
ATMA
stane.
isputa
Ali
ne
uspavanog
medija iz
svemonog
pogleda.
nekoga
meu
prisutnima. Melkior
1159
Prije
nego
se
1160
pronaao
davno
izgubljenog!
- A zato "neka spava"? ree sudac. Sve mu je
sada jasno. -Znali ste.
1161
vrisne
iz
zagrljaja.
1162
se
sudac
zagriljivo. Dogovorena
gospodo.
spavati.
stvar,
Hajdmo
Laku
no.
1163
Samo,
gospodine
Tresiu,
ove cirkuse prireujte u
krmi. A nas pustite da
spavamo.
Mi
rano
ustajemo.
I ode sudac. Povue za
sobom
enu
svoje
1164
djevice,
koje
su
oklijevale:
zadravala
ih
je
Reci
mi
Horacije,
tko
neto,
je
taj
1165
1166
Melkior se odmakne od
njega
gaenjem.
Drhtao je od bijesa.
- Gospodine Adame, ako
smjesta
ne
odvedete
svoga majmuna, ja u
ga izlupati!
1167
ATMA
dostojanstveno - zar vi
ovdje vidite nekog
majmuna? Priberite se
zaboga,
gospodine
1168
Svima
je
nama
neobino.
Publika je bila uz ATMU.
Ali Melkior nije opaao
kako propada.
- Ovo je danas drugi put
kako me ova pijandura
inzultira. Ja ga uope ne
1169
poznajem.
- Moda ipak, gospodine
Melkiore,
iz
nekog
psihijatar
ludom
1170
1171
Marinkovi Kiklop
Ovdje
imate
tipian
ivotu,
kako
1172
rekoh,
pasli
na
istoj
trali,
da
oproste
Prestanite
brbljati,
1173
1174
poznavatelja
tajni.
-
Vidite,
gospodo,
brourici".
brourici.
"u
Mi
A
oni
debelim knjigama.
u
-
1175
Nisu
okultne
tajne,
gospodine Melkiore, u
brouri-cama, ve ovdje
- kiromant
takne prstom svoje elo.
- I vas u, ako hoete,
voditi kao medij goredolje po
1176
bibliotekama.
svih
1177
uostalom,
oekivao.
1178
Valjda
na
neki
tajni
kiromantov
znak Cviker se izgubio,
naprosto
ishlapio
kao
njegov
1179
ni vjerovao da je on
stvarno tu
postojao.
vjerovali
ak
su
je
ono
da
na
jedna
stubitu
nona
1180
arolija
kojom
ih
je
kiromant htio
iznenaditi, i bili su mu
zahvalni
zbog
Razilazili
su
toga.
se
sa
smijekom na
licu i divili se majstoriji.
1181
sobu,
ali
ga
Melkior zadri.
-
ekajte
malo,
gospodine Adame.
Okreui
Melkioru,
se
prema
kiromant
smjekao neduno.
se
1182
tim
Cvikerom?
-
Cvikerom?
Kakvim
cvikerom?
- Cvikerom, pijanicom.
Doveli ste ga ovamo i
1183
smo,
moete
govoriti.
- Hipnoza - budalatina?
Tako
govori
psiholog?
Vidjeli
kako nita ne
jedan
ste
1184
vi,
gospodine
Melkiore!...
Marinkovi Kiklop
- Ostavite se laskanja ree
Melkior
prijetei.
doveli
gotovo
Zato
ste
1185
Cvikera?
- Eto, znate i kako se
zove! Atu ste izigravali
da ga ne poznajete?
- ujte, zato ste ga
doveli?
1186
- Pa on je va prijatelj,
"votre ami", to mene
pitate.
- uo sam etiri noge na
stubitu
kad
ste
se
uspinjali...
- Eto, kako vi slikovito
vrijeate!
Kako
samo
1187
pronaete
nain
da
biste me
nazvali
magarcem!
1188
literarnim
izrazima
uvrede,
za
vrijeajte
Ubiti?
kiromant
zaape
sladostrasno,
1189
lice
na
svesrdno,
uljudno.
udarac,
gotovo
Kao
da
nije
1190
tako
ravnom
blizu,
crtom
1191
obrva,
gledale
su
ga
nije
slagao
njegovim
rijeima.
Pogledom
1192
"zna
sve"
koji
se
nimalo ne ali.
Zvijer se njegova uplai
tog
pogleda,
povi
1193
apui,
oajanju.
Oi su se kiromantove
ponovno
smekale,
pribliile,
prijateljski,
intimno
1194
dodirujui
Melkiorove
oi nekom dobrotom.
-
Gospodine
gospodine
Melkiore,
Melkiore
vam
pada
na
1195
Sljedbenik?
Kojih
osoba?
-
To
"sljedbenik"
je
1196
kako
bi
se
istaknula
jedna idejica.
Zanimljivih,
zanimljivih
osoba,
gospodine
Melkiore.
zanimljivih.
Rekoh
1197
Podsjeate
jednog
me
na
preprodavaa
dan
izmiljao
1198
- Moda je preprodava
izmiljao,
ja
ne
izmiljam.
Sjetite
se,
gospodine
Melkiore...
popodne...
danas,
-
Kiromant
1199
podrugljivo.
Tada se i Melkior sjeti.
Moda
toga
upravo
kiljenja.
zbog
Doista,
iao je za
don Kuzmom. Znai...
- Znai i danas ste me
slijedili, popodne?
1200
1201
- A to se sve to vas
tie, prokleti ovjee? vikne
Melkior
ve
sasvim
razbjenjen.
-1 sam se pitam: to me
se tie? A tie me se, ne
toliko vaa osoba, koliko
1202
pogreka
koju
Upravo,
radite.
pogrean
1203
bolesti?
Vidjeli
katehetu.
Ali
ste
on
se
sada
ivjeti.
Prekasno. On se odricao
ivota,
1204
ispatajui,
vi,
zato
se
ubijate.
Ja
opaam taj
besmisao, eto, to sam
htio
odavno
kaem.
da
vam
1205
- Ja se nikako ne ubijam.
To su opet vae glupe
kombinacije. Ali Melkior
odjednom opazi da se
brani, da uzmie. I zato
uope
doputa
ovom
nitkovu da se mijea u
njegove stvari?
1206
-1 ja vam zabranjujem
da se bavite sa mnom! ree energino i nekako
definitivno.
-
Ali,
gospodine
Melkiore, pa ja se i ne
bavim
vama.
Ve
1207
zanimljiv:
po
opasnosti
cijenu
druge
koja
nikako
1208
sada
vi
sav
ne
ste
opsjednut strahom od
one prve. Ja razumijem
robijaa
koji
trapi
1209
bi
se
mogao
provui
kroz neku
rupu.
Njegov
cilj
je
poslije
rupe
oporavak i
debljanje. A to je vaa
rupa? Gdje je ta vaa
1210
oajno.
1211
"laku
no",
gospodine Melkiore?
-
iskesi
bezobrazno.
mu
se
1212
Melkior ga pogleda s
nemonim
prezirom.
na
stubitu
1213
kiromantove blizine. On
instinktivno isprui ruke
preda se i napipa ATMU
koji mu
se
pribliavao
koracima
sitnim
sikui
1214
Odgurne
ga
prestravljeno,
silovito,
i
stane
upalio
gumba
svijetlo.
Ali
1215
nita
vrsto,
1216
bilo.
Samo
njegov
1217
neto
lupne
Kameni.
1218
Pijan,
Melkior otvori
prozor.
nasred
dakako.
1219
Elle
m'aime,
elle
1220
sasvim
"njemu ispod".
jasno
1221
priati.
Ah,
l'amour! a
demain, mon cher. Laku
no, plemeniti i mudri.
Ah, l'amour!
1222
nekoj
belle,
la
tres
1223
coeur...
salut
aFiminortalite...
Marinkovi Kiklop
Melkior zatvori prozor.
Zamiljen.
Dakle,
1224
odmah... Drolja. To je
njihov ukus - brbljavci i
pijanice.
Jesam
li
ti
rekao da
e
ona...
ree
sebi.
1225
li zaljubljen? Ili je to
zavist? Treba piti, biti
(vidi, rima!) pijanica,
pjandura. Gadura! ak
je poalio i Fredija. S
jednom
milju.
Licemjerno. Kako to
1226
l'amour.
Baudelaire. Bordel.
Baci
se
na
krevet.
1227
polegne
pred
prvim kokotom.
Cocotte.
dvoritu.
papagaju,
svakom
Legne
arenom,
brbljavom. - Pardon,
1228
Nita,
Ja
sam
general. Uniforma
zgodna, to? - Diiivna! Ja imam sto i dvadeset
godina. Mlad papagaj. A ve
1229
ipak
un
amour
1230
monsieur
le
Perroquet! - 0 ne, ja
sam gurman.
Vojska
Nemamo
vremena
delikatnosti.
pokretu.
za
Budite
1231
ste
vi
mukarci
jednaki.
Sve
biste
odjednom.
htjeli
A
ne
1232
peeno,
madame
Poule.
la
Ordonanc,
pobrinite se da gospoa
Cocotte ne pati.
Otar
no.
Uope,
Antoinettom.
Trticu skuhajte.
1233
Drugo
profesija.
je
Mrzim
surovosti. Volite li
moj kljun? -Diiivan je. U ljubavi je straan. II
est
ete.
formidable.
Vidjet
1234
uspomene.
Mi
dugo
ivimo.
Mi,
krokodili, slonovi i
kornjae. teta to niste
kornjaa.
Brzo
ete
ostarjeti. - A to mogu?
-Da. to
1235
Samo
kad
sam trudna. S
kokotima?
pijetlom.
Cocoom.
S
-
mojim
Dere
se,
glupan. Ku-ku-rii-kuuu...
1236
to
to
Glupost.
znai?
-
Nita.
Ljubomorni
ali
istina
se
1237
ene
uope
1238
smo
1239
armantni. Da popijemo
neto? - Joj, opit u
se. - Pijana koko. To
sam
ve
vidio.
uz
aicu
ene
lake
1240
shvaaju ljubav. - To vi
nazivate
ljubavlju? - A to je po
vaem
Kokodakanje?
ljubav?
Ja
sam
realist. - Vi ste
zavodnik jadnih ena. Vi
ste vulgarni. - A vi ste
1241
Poule!
Ja
vas
od
mene?
1242
Samo
njega,
draga,
jesam.
1243
slatka
mala
moja
Poupoulette! Pojest u
te! -Jedi
me, mali moj. Jedi, jedi,
jedi... ah...
1244
je
umoran
razdraen.
Sjeti
i
se
Enkinih bijesnih
milovanja
strano.
spava
poeli
Moda
na
klinici?
sie do javne
je
Coco
Da
1245
govornice i da je nazove
odmah?
Kako
bi
se
svoju
odijevati
ne-vjernost
u
fraze. Zbog
francuske
1246
dekora.
gadosti,
Pompadour.
Kostimirane
a
Bila
la
je
krevetu
baldahinom. Zazvonio je
telefon na
1247
stoliu
pored
kreveta.
Htio ju je sprijeiti da
digne slualicu. Ne, ona
je
htjela govoriti. Ba u
situaciji! Namignula mu
je.
Coco.
fakulteta,
Javlja
se
1248
od
dosade.
Odgovorila mu je
francuski. Mon bichon,
mon cheri. ita knjigu
koju joj je preporuio.
Ne svia
1249
Jo
predavanja.
dva
Doi
sata
to
prije, on fera
des iki-iki. Coco se
smijao u telefon. Sretan.
Spustila
Smijala
je
slualicu.
1250
se.
"Gdje
smo
ono
stali?"
"Koja
si
ti
drolja!"
1251
"A
ti
si
mali
glupi
provalnik. A to da mu
kaem? Da si ti ovdje?"
"Da se ne javlja."
"Ah,
glup
Dojurio
si
bi
ti.
uti.
taksijem
ovamo, da mi se
Marinkovi Kiklop
1252
Marinkovi Kiklop
nije to dogodilo."
"Jadan Coco."
"On je sretan, jer nita
ne zna. On je divan.
Pametan."
"Voli ga?"
1253
"Mnogo.
Na
drugi
nain."
"I s njim ti je lijepo?"
"Divno. Na drugi nain.
Ti to ne razumije."
"Ne,
Podla
ne
razumijem.
stvorenja.
1254
ovjek
vas
voli,
vjeruje..."
"A to ti ima meni ne
vjerovati? Doi, mravi
moj..."
Ne noas. Moda bi je
ispljuskao. Nazvat e je
1255
sutra.
Malu,
podlu,
nasmijanu
Enku.
"M
uitelj"
revno.
Ali
zvrndanje
je
zvonio
njegovo
je
provalilo
spavaev san
1256
kao
razbija
bezobzirna
prokleta
1257
na
bijelom
velikom
brodu.
mijenjaju
polake, tie...
brzinu:
1258
Tiha
vonja.
Svjetionici
daljini:
Zvijezde.
migaju
zdravo,
kume,
kapetane. On,
gore
mraku,
zdravo,
na
mostu,
smjeka
u
se:
momci,
1259
noobdije.
Cigaretu
stjerao
ukraj usta, zamirio na
jedno oko, zbog dima.
Morski vuk. Kormilaru:
petnaest
desno. Petnaest desno,
odjekuje kormilar kao u
1260
Vodi
brod
kao
umotana
kotski plaid,
zuri u kompas i dre
kao no. Prua joj ruku,
1261
ona
je
ne
prihvaa.
Zgrabi joj
ruku,
ona
je
istrgne
jezikom
prebaci
cigaretu u
drugi kraj usta, zamiri
na drugo oko i ree
1262
kormilaru:
Dri
kurs.
Njoj:
Hajdemo.
(pokorno):
Ona
Kamo?
On
1263
- Zdravo! - Ona: Ne
mogu. Zato? - Neto u ti
pokazati. Odgrne plaid:
Gledaj.
pokae
mu
mali penis i
testis mali, golubinji. On
je
pljusne,
lako,
tek
1264
vrcima
prstiju,
bezbolno,
simbolino. Ona: Znai
da
me
voli?
Pokazujui
Da.
cigaretom
njezine
minijature: Je li to zbog
vjernosti?
Da.
1265
Penelopa! - Zato me
vrijea? - Ti
ne zna to je to. - Ne
znam.
Svakako
neka
je
uvreda.
1266
lijevo.
Polifemu.
kiklop,
gad,
1267
Marinkovi Kiklop
jednook. - Neka kiklop,
gad, podere sve nas
jednook. - Nema Itake.
-Nema Itake.
- Penelopa penis ima. Penelopa penis ima. -
1268
Da
se
baci
morskim
1269
kreveta.
Je
li
to
ve
poelo!
Ilije vjeba? Ljudi mirno
hodaju ulicama. Straar
se poudno ogledava za
enama.
Jo nije. Vjeba. Javimo
se Enki.
1270
Zahvatila
urba,
ga
kao
treba
da
na
neka
neto
vrijeme
ne
nikoga,
da ga ne bi zadrali
zbog najglupljih
1271
pitanja
zdravlju,
vrijeme.
Erotikih.
Nemamo
vremena.
1272
novac
ispao
automata.
Okree brojeve
iz
Ponovo.
1273
po
Enkinim
se
jedno
drugoga. Goli.
na
pored
1274
"Halooo?"...
Njezin
1275
"Ne,
ovdje
privatni
ak
dosadom. Pa ne
sputajui
slualicu,
etvrti
jutros". I smijeh
majmun
1276
se
uo,
nekako
se
to
ve
osjeti
se
iskljuenim.
Majmun! Strpala ga je
1277
neka
ona
uje.
njegov
1278
danas da on uje da je
jutros
etvrti
majmun
koji
dosadni
ne
zna
birati brojeve
na telefonu? Pojavi se
neto
kao
trag
ljubomornosti... Ne, ne
ljubomornosti!
1279
Branio
se
osjeaja.
vrata
od
Zalupila
pred
Prosjakom?
Prostakom,
je
njegovom
ispruenom rukom,
prosjakom.
toga
1280
provalnikom! Davao je
sebi cinike
vanosti. Oito, nisam
dorastao
lukavstvu
te
da
prilagodi
osjetljivost
1281
njezinim
kompliciranim
branim
situacijama koje je ona
rjeavala
svojom
virtuozno
priroenom
pokvarenou.
Marinkovi Kiklop
1282
Nikakva
nisu
imunizirati
ga
iskustva
uspijevala
od
uvredljivosti. Ona e se
kasnije smijati njegovoj
naivnosti,
navesti
1283
ona
riskirati.
stjee
nee
nimalo
tovie,
ona
sigurnost,
ona
uvruje svoju
vjernost Cocou na raun
njegova
ponosa,
1284
uviavnosti.
Stoji
sa
osjetljivosti
smije se,
superiorno, raskalaeno,
strano
daleka,
nerazumljiva,
neulovljiva, odvratna.
1285
Koliko
je
odlazio
namjerom
ve
k
njoj
da
puta
s
je
ispljuska? Da je pljuska
ba
po onim lanim ustima,
da joj iupa jezik, da
1286
ta
usta,
drao
1287
njegovu
morbidnu
mu
glavu.
neobrijano
Maestrovo lice.
1288
1289
Kasnije,
Gore
je
kad
proe.
sada
rusvaj.
Mnogo
1290
spominju
tehniku,
politiku..." to
muzika"?
Slabo
sam
1291
- Ne vie iz uvjerenja.
Vie da ga uje ef iza
tapeciranih vrata. Teko
se uje
kroz
ta
vrata.
Mora
takva
plaa.
1292
poelo
uzrujavati.
- Povod je Beethoven,
zamislite! -Pa?
1293
Pa...
sino
sveana
"Fidelia",
je
bila
predstava
"muziki"
je
napisao
kritiku.
-1
to?
Beethovena!
On
voli
1294
On
uope
njemaku
Maestro
voli
muziku.
je
smijekom
1295
vie:
kroniarska
"a
dunost"?
"Mi smo
politiki
"politiki
list",
to
jest
orijentiran
1296
sveana
predstava,
razumijete?
Trebalo
je
Linosti.
spomenuti
linosti.
- A "muziki", naravno
nije spomenuo linosti?
1297
To
je
stvar
vae, "gradske".
-
Da,
smetlarske.
skupljamo
smee,
Mi
vi
1298
svi
emo
se
1299
"na
pragu
ef
dananjeg
naslovu
1300
uvodnika.
pragu
Evo,
"Na
historijskih
dana"...
Maestro
mu
razvije
odluno.
bijesnu potrebu
Osjeti
1301
da
se
umijea
tamo
meni...
da
spominjem linosti...
- Ne, ja moram ii gore!
-
uputi
donkihotskim
se
koracima
1302
mrmljajui
neto nerazumljivo.
- Molim?
- A znate li da je sino
Fredi ipak izlupao Uga?
Kad ste vi otili. I dobro
je
1303
gledajui
gore,
u prozore redakcije.
1304
1305
vlastitom
rukom
rupiem
vlastitim.
1306
Vivijana
mu
je
pakosno,
osveen Fredijevom
1307
nogom.
- Koja Vivijana?
- Pa... ljepotica.
-
Ona
se
ne
zove
Jaje
pouri
tako
se
da
zovem
prekine
1308
iz
ovog
izvora
gadosti.
-
Vivijana
unula
dobro
samaritanski
1309
sam
mu
na
ranama.
-
Fredi
Nastoji
nita?
Melkior
1310
"Sam
majmun. Idi!" I,
si
1311
1312
Bastilje!
Thenardieru
to
kaem?
velianstven! Ona ga je
samo
ljubila
nateenu usnu od
onu
1313
Fredijeve
ake,
on
1314
opravdanje.
Sjetio
se
Enke.
Nazvat u je.
-
Pijana,
zaljubljena,
sve. Zvala ga je da je
prati kui. Tamo je i
ostao
spavati.
1315
1316
Pa
sad...
vidio,
ne
vidio,
ne
budite
ljubomorni,
dragi
Eustahije. I vi ete
doi na red. Ja ne. Mene
je
sudbina
obdarila
1317
Velikom
Samoom.
Prostranim
ogrtaem
kome
ni
Pustinjak.
Leone Eremita.
istunac.
vapijueg.
Glas
Leopold,
1318
zovu me i Poldi. ak i
Polda, intimniji
pijanci. Tako smo, eto,
stigli i do tale sisavca
Thenardiera. Sjednimo,
moj
Eustahije.
Thenardier,
Sisavce
okanj
do
1319
tehnici.
icama
PTT i
visokim naponima. To se
zove vano VOD.
Osobito elektrini vod! nasmije
se
Maestro
1320
podrugljivo.
to
mislite,
Eustahije, postoji li ica
PTT izmeu Vatikana i
Kremlja?
Tajna
ica?
Podzemna.
Dogovaranja, a? Kad bi
mi uspjelo da je negdje
1321
iskopam,
kako
bih
ja
njima
poruio
neto,
oba
smjera! Sa Karpata.
Marinkovi Kiklop
- Zato ba sa Karpata?
- A mislio je Melkior na
1322
mi
se
rije
1323
poruuje
sa
Karpata
Vatikanu i
Kremlju"... ha? Onda bih
prekinuo icu i vezao im
za svaki kraj po jednu
maku,
neka
im
ivotinjo
se
dere!
Thenardier,
1324
aptati
povjerljivo kao da mu
otkriva
neku
tajnu:
Ovaj Thenardier je
nova
njemu
vrst
jo
sisavca,
ne
ue
1325
koli,
ali
uiti.
Agledaj-te koliko
smo mu sino istegnuli
lijevo uho. Sasvim se
lijepo razabire razlika.
Jesi li ga
mjerio,
Thenardier?
1326
Thenardier
otrese
uz
nervoznu grimasu.
se
neku
1327
- Batrahomiomahija. Uh,
to smo kreketali!
Ugasila
mu
raskvaena,
cigareta
se
slinava
ustima.
Uzalud ju je isisavao.
Nita.
- Thenardier, ibicu!
1328
- Na zapovijed, strani
Faraone! - i pripali mu
poniznom
gestom
dvorskog metra.
Ceremonijalno.
-
Nakon
mora
rei
"Faraona"
"ivot
1329
zdravlje
snaga",
ivotinjo! Tako se
govorilo faraonima, kao
podanika elja: "onkhu
- uza -sonbu". To je na
staroegipatskom
objasni
Melkioru.
1330
sada
odstupi!
-otpusti
Maestro
Thenardiera
gestom
faraonskom.
-
Staroegipatski!
udite
se,
Ne
Eustahije?
1331
hvalisavo
1332
1333
prljav
gnjila."
je
kao
Ima
riba
i
postolaru: "Postolar je
vrlo jadan vjeito
se ali; zdravlje mu je
kao u krepane ribe, da
ne gloe kou, ostao bi
gladan."
1334
To
je
ovako,
po
memoriji, u slobodnom
prijevodu. A ovi danas,
mainisti, misle
da su sve oni pronali.
Kult
maine!
Prepotencija! Inspiracija
- benzinska.
1335
na
ledu
je
nastala u
to
poezija
1336
kae!
Maenje
1337
zavitlavao
Recite,
po
Ateni?
jesam
li
pretjerao?
- Ni govora. Samo...
- Da, kaite: Progres!
Neka
izvoli
samo
1338
zemlju
pod
nogama, sretan to je
gazim, gazim, gazim! - i
uzeo da lupa
1339
nogama
po
podu,
bijesno, ak i s mrnjom
- tu staru prokletu drolju
to me
rodila zato da bi me
opet
moga
progutala!
od
materijala
1340
se.
strojari,
Kamo?
Kamo,
1341
bravari,
mehaniari,
oferi?
Maestro iroko raskrilio
ruke i pitao uokolo po
praznom
nekom
oajanju.
buffe-tu
1342
razmjeta
zadovoljstvom
jutarnju zabavu.
1343
Melkioru
rezignirano
glavom.
tresui
Ovakvi
su
1344
naponom... ha,
ha,
ha,
visokim
1345
ha,
ha.
0,
visokim.
osobito
uvajte
s
se!
Opasno po ivot! A na
stupovima,
vidjeli
ste?
naslikah
1346
naponom.
Imam da ubijem
jednog mislioca, ha, ha,
ha...
- Ipak je elektrika u
mnogome
usreila
1347
ovjeanstvo
ree
je
mogao da
poslije
toga
1348
ovjeanstvo?
Koje
ovjeanstvo? - Maestro
se ozbiljno uzrujao. Ima raznih
1349
nisu
bili
ovjeanstvo? U emu
je to Aristotel bio
nesretan
bez
visokog
napona? Pa on je znao
za trljanje jantara, ali ga
je
1350
Da
je
1351
ve bi on bio zavrtio
tamo neke
Marinkovi Kiklop
kotae da iskre vrcaju.
Strojeve je konstruirao,
ostali su nacrti, pa kako
ne
1352
smjeka,
he,
he...
Smjeka
se
ona
ivotinjica
izvrsna
1353
kad doete. Pa vi jo
niste bili kod mene? Ne,
morate svakako jednom
doi... Sto
kaem
"jednom"?
1354
da
znate.
napon
prolazi
pored kue, ak
da-le-ko-vod,
odmah
petrolejka!
Ha,
1355
se to svia? Ignoriram
stranu silu to prolazi
pored
mene.
Idi,
idi,
silna
besmislico,
pusti
na
trebam te ja.
a
miru,
mene
ne
1356
- Ada
li
vi,
Maestro,
ironiju
Melkiorovom
pogleda ga
pitanju:
1357
sumnjiavo
jednim
1358
Ipak
se
vozite
elektrinim tramvajem!
-
Nikada!
plane
Maestro uvrijeeno. - Ja
cijeli sat pjeaim do
redakcije.
1359
su
etali.
to
teorija, ako
je
moja
1360
ti
strunjaci,
objese,
kad
nisu
opazili
tu
najoigledniju injenicu!
A to je govor nego
miljenje?
1361
Drukije
govori
onaj
nego
onaj
koji
hoda po
asfaltu.
Tvrda
rije
gazi.
brzaju u hodu -
Oni
to
1362
tla,
tempo
1363
prostoru.
Ritam
1364
avrljanje.
treba mene
Ali
1365
nego
pisati.
Usmena literatura.
- Vi ste govornik. I to je
umjetnost.
- Zato to sam pjeak.
"Pjeak", ne, dakako, u
vojnikom smi-
1366
Marinkovi Kiklop
slu. Profesionalni vojnici
i kad govore mariraju.
Avojnike zapovijedi, zar
je
to jo ljudski govor? Vi
niste
jo
sluili?
Ne?
1367
Zapovijed
se
sastoji,
moj
gospodine,
dijela:
od
dva
pripravnog
dio.
"Paj"
je
to
je
1368
"paj"? A? "Stupatistuuu"
treba
da
stvori
potrebno
trtici
raspoloenje,
impuls
za
1369
kretanje. Iskusit e to
ve vaa
presvijetla guza pa ete
me se sjetiti, makar i
tim povodom.
-
Oktopodu,
hobotnico,
polipe,
usisau
1370
koji
raunao
je
za
1371
Thenardier
javi
ne
se
diui
glave od
svojih rauna.
-
Sluaj,
bakalaru
bezglavi, podigni to to
1372
1373
ustane,
zgodnu
samo
pauzu
eka
da
pobjegne iz Maestrova
suanjstva. Mora ii
sada na telefon, mora
nazvati Enku. Zna ona
da u je nazvati. eka
ona.
1374
Eustahije
ljubazni,
Maestro
nekako
zavjereniki.
Vi
ste
osobit ovjek.
- Koga da ostavim? trgne
se
Melkior
iz
1375
intimnog
zagrljaja
Enkom.
- Njih. Uga i ostale. Plitki
ljudi,
komedijai.
-1
nastavi apui: - A to
se
nje tie, doplazit e vam
sama pred noge. Molit
1376
Visoko
glavu.
1377
Ne
mene.
interesira
Maestro.
ona
Zato
mislite...
-
Pustite,
tatina
vas
Usporeujete:
Ugo bolji... A
ona je lijepa.
Eustahije,
izjeda.
to
je
1378
mjesto
za
1379
to
nam
preostaje
misli
iz
1380
Marinkovi Kiklop
kaem,
da
duhovi
nam
se
oplouju
meusobno...
Glas
je
zadrhtao
od
neke
njenosti. Melkior
udne
1381
se nije usudio da mu
pogleda u lice: ono sada
sigurno ima onaj izraz
ponizno
moleivi,
bolni
nekontrolirane,
izraz
jadne
1382
tope
od
slasti
ponizivanja.
-
Ne
mrtite
Oprostite,
se.
Eustahije,
neku
vau
1383
ak
nije
ni
vie
ovo
moje.
Svoj kadaver
sam
prodao
medicinskom fakultetu. I
1384
svoj
le
je
ozarila
neka
misao, oi mu se udno
zasjaju i osmijeh
1385
mu se razlije po licu
nadmoan, trijumfalan.
Javilo
se
prkosno
uivanje.
- A takvu smrt kao to
e biti moja jo nikada
nitko
nije
Opaate li
doivio!
1386
opazio
uoi
smaknua: ne moe se
rei "bio sam
1387
giljotiniran".
Ali
to,
giljotina - to je banalno.
Maestro naglo uuti i
kao
da
je
uzeo
neemu razmiljati.
- Ja sam odabrao svoju
smrt ve odavno, jo
1388
prije
nego
sam
se
prodao anatomskom
institutu. (Ovo "prodao
se"
zvui
nekako
prostitu-tski, to ne?) A
ba sam se i
prodao
zato
to
sam
1389
moj Eustahije! - On se
oduevljavao.
-
Nitko
jo
nije
tako
triumfalno-
ironino.
Simbolino!
kompletno.
Tako
1390
- Ne govorite ludosti,
Maestro,
Melkior.
uplai
Da
se
se
vi,
moda, ne
kanite ubiti?
- Hm, ubiti... Ne vucite
me po blatu, Eustahije!
1391
uvrijedi
se
Maestro
vrlo
ozbiljno.
Ubijaju
se
naputene
dame
drugom
stanju
zaljubljeni djeaci s
pritiima po licu. Osim
toga, potrebno je i neko
1392
sredstvo da se ovjek
ubije.
Ja
to
prezirem.
Nedostojno je i gadno
unakazivati svoje tijelo!
A svi koji se
ubijaju upravo to rade:
pucaju u svoju glavu,
1393
reu
vene,
grkljane,
trbuhe,
zabijaju noeve u srce
(ak i avle u mozak!),
unitavaju
unutranje
organe
kojekakvim
svinjarijama,
otrovnim
dave
se,
1394
bacaju
svoje
tijelo
iz
velikih
visina, komadaju ga i
masakriraju
kotaima
pod
lokomotive...
Jezivo i odvratno.
Zloinci
Perverzni
okrutni!
1395
Marinkovi Kiklop
nitkovi! Kad sami to ne
bi uinili, trebalo bi ih
smaknuti. Oistiti ivot
od
prokletih
manijaka.
koljaa
1396
medicinski
da
Bez
se
tako
krvi
1397
Samo
moram
vie
se
vie
mokri.
Moram ve zapoeti s
vjebama,
Ne pitajte
hahahaaa...
1398
nita,
Eustahije
preljubazni.
Jednog
je
ipak
ta
medicinska
1399
se
jadni
Ukoliko
Maestro.
on
samo
ne
Mistifikator.
1400
to
namjerno
neke
vrlo
prljanje
intimne
Zar
ljubazni
me
ostavljate,
Eustahije?
1401
Moram
odgovori
Melkior kratko da bi se
to prije otkinuo.
- Valjda ne idete gore? opomene ga Maestro. -
1402
Mislim
da
jo
nije
vrijeme.
- Ne idem. Uostalom,
hoete li predati ovaj
lanak
kulturnom?
drugoj strani
imam posla...
Na
1403
- Seksualnog? - nasmije
se
Maestro
bludniki
zavidno. -Spomenite se
u svojim
molitvama
svih
mojih
grijeha.
-
Dokle
smuenoj
pamenje
mi
glavi
1404
stoluje,
moj
bijedni
due, sjeat u se
tebe!
Melkior
potrao
telefonskoj
je
gotovo
prema
govornici.
1405
da
ostane
okretali
na
aparatu. Njegovom se
nestrpljenju urilo da joj
uje glas,
1406
1407
Pa
da,
nazvao
pogrijeio
je
je,
"Hitnu
pomo", 3 umjesto 4.
Na kraju 4, 4, 4!
Marinkovi Kiklop
- Halo, hitna pomo?
- Da, daaa... - Enka se
smijala
poznatim
1408
je
glas, osjeao
mu
je!
na
njezin
1409
Doao
bih,
1410
ekam
te,
zna...
Znam, o znam! Gola,
topla...
naiao
tramvaj
kako
je
treba.
Kondukter mu je sa
1411
smijekom
odrezao
govorili
su
njegovi brii.
Objesio se o dvije ruke,
nehajno,
Prepustio
Uspinjaa
mornarski.
se
vonji.
1412
naopako - A AJ NI PSU.
TKANINA
AENKIN
ANIN
AKT?
AKT.
TKA-NI-
KEN... Nije.
Zapleo se u poslednjim
slovima.
pogreno.
NEKIN,
da,
Ona
nije
1413
-NIKNE...TKANIKNE
besmislica!
"A to ti na to?
"Da je idiot. I to onaj od
Tolstoja!
Obje
su
prasnule
1414
Zaljubljene su u njega,
obadvije.
Lijepe,
namirisane,
ureene za kavanu.
"Ii u ga pogledati u
kazalitu drugi tjedan. S
njim. Rekla sam mu."
"Koga e ii gledati?"
1415
se
ne
sviaju
da
na
kau flundra?"
jednom
pozornici
1416
1417
se
valjda
dopada
ta
rije.
ee je upotrebljavaju
nego
mi,
mukarci.
Osjeaju je intimnije. U
drugom inu
kae
obina,
Leone
"jedna
anonimna
1418
kurva".
puttana.
La
grande
Azurno-
ruiaste
Boucherove gologuze. A
Dante "donne, ch'avete
intelletto d'amore!" - ili
tako
1419
nekako
aristotelska
kvintesencija
Zrno
soli
bordela.
u
mozgu
ivotinje
odreene za uivanje.
Skromna
toliko
da
doza,
ne
tek
bude
1420
urno,
Ovako
se
1421
Raskoljnikov
Aljoni
sa
oprezno,
oslukujui. A stepenica
ovdje ima sedamdeset i
dvije. Danas
1422
broji.
Znai
li
to
druga.
mjedena
1423
ploica
na
vratima
sjajila se dobrodolicom
starom
znancu
i...
Doktor,
profesor,
kirurg... Osjeti respekt
pred
ozbiljnou
1424
zanimanja. Cocoom ga
je ona prozvala,
opravda se na brzinu
pred
vratima.
Pritisne
Morseovo
1425
zove. No vrata su ga
nestrpljivo
oekivala - odkrinuta.
- Kior - javi se Enka
mazno, proteui se. Zakljuaj iznutra. Ve je
to
1426
uinio, automatski, po
navici.
Leala je u prostranom
branom
rukama
krevetu
ispod
glave,
grudi otkrivenih do
1427
bludne
granice,
rafinirano. Smijeila mu
se smijekom "doi".
On
se
baci
na
nju,
onako, odjeven...
-
Uh,
gadljivu
rakiju!
pio
si
uini
grimasu
1428
Ostavi
sad,
ostavi!
mu
se
pod
1429
punako,
savreno
tijelo.
On
navali
Uvue
se
nezadrivo.
k
njoj
iz
nekog
zbog
onog
1430
smijeha
jutros
na
svoju
To
joj
je
1431
cipele!
Nita!
Zagospodario je i uivao
u nadmoi. ak vie u
nadmoi nego u
1432
njoj.
Bilo
je
neto
osvetniko
tom
uzimanju,
kao
da
je
svakim
prstom,
svakim
zglobom;
ivcem,
1433
1434
PrijapeL.
PrijapeL.
vikala je bezumno. - To
je udo, udo! PrijapeL.
Odjednom,
Melkior
udno!
se
sjeti
Maestra..."Svih njegovih
grijeha"... "Moj
1435
blagi
ritam
jedrenja
na
lakim
valovima. Oblo
1436
ljuljanje
dugim
amplitudama.
Brani
izlet.
- Kiooo?!... - javi se ona
negdje iznutra, iz utrobe
broda, u panici, kao da
tone.
1437
sprema,
novcatu?
novu
Medicinski
istu? Zar se od
piva umire?
- Kior, to se dogodilo? Ona je izala na palubu,
upava, oznojena.
1438
je
zaprepateno
male
su
joj
grudi
splasnule. - to e ti to
sada?
1439
on
na
vrhuncu
kakav
ivot!
jadao se uivajui. - Pa
1440
ona
gnjavi!
Imam
ja
svoju Vivijanu
("svoju"!), a ti se... I
grudi su joj dvije pogae
sa sitnim malinama u
sredini...
1441
upita
ona
pripijajui se umiljato.
- 0 opasnosti piva po
ivot.
Nije
vie
Maestra.
mislio
Radilo
se
na
o
1442
1443
Ona
zine
1444
zakokodae
oduevljenim
smijehom...ko-ko-ko-koko...
- Ti si lud - ponovi sa
znaenjem
velikog
1445
priznanja.
Znai
"originalan".
Momenat
Strateg.
iznenaenja.
To
mu
je
laku
pobjedu.
1446
pedanteriji
1447
Vivijana?
Golubica na krovu.
Marinkovi Kiklop
1448
1449
Draga
sam
tvoja,
ti?
sva...
tvoja... Kio!
Desdemona i Cassio... Je
li
ovoga
bilo
meu
1450
Venecijanci.
Desdemonice,
budimo,
krijmo
oprezni
nau
1451
spaava
ivot.
"Srce
1452
(nedavno) na radiju o
umorstvu
(ekiem
Trockoga
po
glavi),
preko
raskreene,
kaput segnuo
stolice
u
trku,
1453
rukavom
za
srebrnom
pedesetdinarkom
na
podu to je ispala iz
depa. Ipak urba.
Nasmije
briljivokrtoj
se
gesti
1454
huljo,
sigurno
1455
zrnce
crne
istine
iz
okrutni.
1456
1457
Ukopao
je
"erotiki
misli
koje
smetaju, zavitlavanje s
hormonima.
1458
djevojice...
ali
djeaci!
Kud
ste
navalili?
1459
Buonaparte
dvadeset
se
i
u
treoj
da
ja
ne
ovom
plovidbom? Nasmije se
1460
suho: ha-ha.
- Ti si danas sasvim lud!
-
ree
trijezno,
Enka
budno,
na
ovome
svijetu.
Ovo tree "ti si lud" bilo
je zakljuno. Ona sjedne
i uzme uvrijeeno
1461
popravljati kosu. On se
okrene na lea, utei.
Smijeio
se
hladno,
udaljeno.
Stane joj prstima brojiti
kraljeke
po
leima,
rastreseno, ne mislei
na nju.
1462
prstiju,
indiferentnih od
Marinkovi Kiklop
sitosti.
Otrese
se
1463
Glavu
na
miicu, on se
je
njegovu
1464
malina
nabrekla
1465
Odjednom
te
to
Ja
sam
taj
1466
spustila
ba
slualicu,
ujem
da
da
sam
etvrti majmun.
- Da on vidi...
- to da vidi? Da sam
majmun?
sam.
To
vidim
1467
slualice,
da
1468
on
svejedno uo.
bi
te
1469
moj
ovjek
mu!
koji
On
se
je
bavi
1470
ozbiljnim poslom i ja ga
neu muiti
sumnjama.
njemu
biti
miran.
Ja
njega potujem i
volim.
Ne
smij
se,
demone, ja ga doista
1471
volim.
On
je
dobar,
vrijedan i pametan
ovjek...
-1 ti ga potuje i voli.
Ah, sretna li ovjeka,
boga mu!
- Pa i jest sretan! A ti se
objesi
sa
svojim
1472
cinizmom. Mi ivimo u
sretnom
braku.
- Iz ljubavi.
-
To
ne
ide
tvoju
zaguljenu glavu? Ja tu
sreu ne dam ni za to
na svijetu!
1473
Njegovu
njegovo
sreu!
zadovoljstvo,
to
ja
volim
1474
drhtaj
njegove
ruke
ivota.
od
tvoga piskaranja
to se moe desiti? - da
te netko prebije, kao to
te i htio prebitL.onaj
1475
glumac.
Njega
svi
ova
Desdemona!
jagov-ska
1476
sofisti,
gnostici,
1477
dijalektici,
okulisti,
moralisti,
veterinari,
smetlari,
vatrogasci...
to je to?
0, veliki ATMA, ti zna!
Ti... i Shakespeare! Taj
zapletaj crijeva u glavi,
tu
1478
Luciferovu
teologiju,
droljinu moralistiku, to
smee
na
salatu,
poslasticu od
sadraja
vlastitoga
1479
esto
oni
koji
je
nemaju."
On ponovi naglas taj
citat.
- to je to? - upita ona
sumnjiavo.
1480
- Shakespeare. To Jago
govori
Othellu
Desdemoni.
- Razumijem - ree ona
svadljivo. - To znai da
ja nemam asti. Mogao
bi biti
malo pristojniji.
1481
On se nasmije iz dubine
plua
nervoznim
isforsiranim,
smijehom.
Sada bi je
trebalo
ispljuskati
1482
mu
upravo
je
potrebna
ovakva,
paradoksalna i laljiva,
nadarena za svaku vrst
pokvarenosti. U njoj je
nalazio pokrie za svoje
stanje
1483
izgubljenosti,
neku
osjeanje.
Gubavac. to vie
gadosti
oko
sebe!
Izgubiti se u prljavtini
kao odvratni insekt to
ivi u
1484
mimikrija
svijesti
nad
blatom u koje
uasnute
ivim
1485
djeji
monstrumima
san
sa
dva
1486
da invalid
1487
podne,
da
kolporteri ne bi vikali
"najstranije
bombardiranje Londona
od poetka rata". Da bi
netko ozbiljno rekao
1488
dolje
na
ulici
"nije
planinska
bjelina
sanatorija za nedune
bolesti, sanjarenja pod
zatitom
1489
melankoline
zastave
kriem
bijele
maginim
crvenim,
nad
oblacima
piloti
1490
gleerima
termometrima
s
pod
jezikom u popodnevnim
kontemplacijama listaju
breMarinkovi Kiklop
vijare ljubavne. Ona je
sada
Vivijana.
Nije
1491
ni
Heloisa
ni
pomirljivo.
emu misli?
1492
Abelardu.
Srednjevjekovnom
kastratu.
- Je li to uinio zbog
pobonosti?
- Uinili su mu. Crkva.
Zbog
ljubavi
maloj Heloisi.
prema
1493
- Bi li i ti podnio to zbog
mene? Bi vraga! - ak
se
ozbiljno
uvrijedila
zbog
svoga zakljuka.
- Ja tebe ne ljubim - ree
on
otpuhnuvi
njenu
1494
vlas to ga je kakljala
po nosu.
-Ne?
-Ne.
Ona otjera njegovu ruku
sa svojih grudi i ustane
neodluno.
kunu haljinu
Obue
1495
ode
bez
rijei
kupaonicu.
Tako
su
obino
zavravali ti susreti, na
njegovo
zadovoljstvo.
On je i udeavao
takve
zatvarao
zavretke
za
sobom
1496
Kao
da
zbog
se
neke
1497
Poeli da pobjegne. Da
iskoristi
njezinu
odsutnost i da nestane.
Obue
se
urno.
uljajui se na prstima,
nastojao
neujno,
je
da
gazi
1498
provalniki. No parket je
zapucketao
pod
1499
biti
tvom
1500
Uzet
i
tako
tvoj.
imam
1501
ruke
umjesto
da
ga
napadnu, bace
mu se oko vrata.
- Kio, zato me vrijea?
- Ponovo je bila mazna
Enka.
1502
oko
tebe
uvredljive.
- No dobro. Reci, to
hoe da uradim? Hoe
li da ga sada nazovem:
"uj,
1503
se
osmjehne
prezirno.
-
Pa
moda
sam
ja,
1504
Marinkovi Kiklop
bih eljela da nanesem
bol tom ovjeku. To je
moj moral. A sad se smij
koliko
hoe.
Nije
se
smijao.
1505
pokunjeno, te se sam
udio odakle mu ta
nijansa u glasu:
- Boli me to si takva.
Lagao je. Volio je to je
takva, to je ona, Enka,
takva. Ali je mislio na
onu,
1506
Vivijanu...
ta
gaje
njim,
samaritanski... Znala je
da
joj
gleda...
Oh,
1507
Gospod
njemu
uini
samilosnu
1508
odustane.
Sjetila
se
same sebe:
- A to e, Kio, ja sam
takva. Tu se nita ne
moe
slegne
ramenima.
Zar sve tako slegnu? Sve, ponovi Gospod u
1509
njemu. On se okrene da
izae. Enka
mu zakri put smijeei
se zbunjeno.
- Hoe li da posluamo
"Bolero"?
nismo
Odavno
sluali.
mala, ponizna
Bila
ga
je
1510
Nekada je s Ravelovim
"Bolerom" uspijevala
- Ne - ree on odluno. Prolo
Moram
je
jo
dvanaest.
i
redakcije...
- Kad e opet doi?
- Vjerojatno - nikada.
do
1511
preletio
strah.
sam
joj
puta
1512
uvijek
taj
treptaj
valu
hvatala
upravo tu misao? Ja i
sada mislim daje
1513
elio
je
sada od svega
srca da bude.
- Kio, molim te, ostani
jo samo asak. - Molila
je.
1514
Eto,
mene.
izdire
-
Jecaj
se
joj
na
je
1515
Marinkovi Kiklop
- Zato se onda ljuti?
- Ne ljutim se.
-
uj,
Kio.
Molim
te
1516
hoe. Ja ne znam to
sam
ti
uinila.
Ali...
1517
1518
sam.
Zar
nam
1519
1520
niz
obraze.
Osjeala se nedunom i
prevarenom.
1521
Razapetom
dva
voljena
tu
izmeu
ovjeka...
Kior,
alit
1522
okultnoga
svijeta,
medijume
trikova
podvala,
velemajstore mranih
enigma, da mu objasne
ovo
ovdje
udnovato
1523
muitelj,
krv
1524
Ona
sasvim
pribrano
sebi)
njemu
znak da se ne mie.
Podigne slualicu.
ne
dati
1525
slatko,
pliaku.
1526
partenogenetski,
postaje
bezbrojna,
beskrajna.
Marinkovi Kiklop
Posvudanja.
Vjena.
Neunitiva i svemona.
Gle, ona sve moe! 0,
Boe, ti koji
1527
je
stvori
rastvori,
tvoju
vicarsku
preciznost u
ovom
dragocijenom
1528
rebro
Adamovo!
0,
preko
svoje
kamenja
po
1529
neka
nam
ranjavaju,
ali
noge
spasi
dopustio
Deukalionu da postane
ovjekom!
1530
ni
znala
daje
1531
Ma
nemoj!
Ali
zato? Pa ti si uinio
sve, ja sam
uvjerena. Ja vjerujem u
tebe, dragi moj. Doi k
meni, duo, doi. Pouri.
-1 dva
1532
poljupca mu je otkucala
prije nego je spustila
slualicu.
- ovjek mu je umro pod
noem,
strano
je
utuen.
Govorila
je
tuno, prilazei
1533
ga
zagrli:
"jadan
ovjek"...
On
joj
grubo,
odbaci
okrene
ruke
se
1534
oajniko
bi
mogao
sresti
1535
Vivijanu?
Prolo
je
dvanaest, to je
vrijeme kad ona izlazi u
kavanu.
nee,
Danas
ako
se
valjda
sino
posvadila s
Fredijem? to bi da je
sretne!
Da
li
bi
je
1536
pozdravio?
udnovato
gore
kod
Enke.
derem?
Jadan
umro
mu
1537
odgovori
Gospod
mrano, s
osjeajem krivnje.
1538
visoko
podne.
Toplo je,
ugodno.
Osjeao
se
malo
otvoreni, jo
prije
bili
1539
se
ulicama
mirisi
iz
provlae
parfumerija...
kostimu
pripijenom
uz
1540
noice,
imaju
to
sigurno
potpisao
1541
svoje
tijelo
gotovo s mrnjom. Ti
Marinkovi Kiklop
e me otpremiti tamo,
ree mu neprijateljski. Ti
i tebi slini kreteni.
1542
Vjealica
za
puku
glava
za
1543
tako,
bez
stabla pred
sobom,
lagan,
1544
Bacit
me
ljudoderima -ratnicima
u kotao gdje
se kuha Historija. Svi e
dobiti
tanjuru,
svoj
dio
na
zbog
nacionalnog ponosa. A
1545
nemaju
ponosa,
zato e
ostati bez svoga dijela
historije.
Sto
je
1546
Aleksandra
Velikoga...
Shakespeare,
pisac elizabetinske
epohe...
Nije
Aristotel
1547
vrijeme
Shakespearovo... to nije
Historija.
Reci,
vojnie, pita
ae-
1548
jednim
poznatim
ovjekom? - Ne znam.
Znam
da
razgovarao
je
Goethe
s
1549
brisao
1550
Historija.
Higlgrija
su:
Smioni,
Posthumni,
1551
Crvenobradi,
Bez zemlje,
Lavljega
Naroda,
purpuru
Srca,
Roen
Otac
u
(Porfirogenet),
Velianstveni...
1552
Pijanice,
ubojice,
luaci...
Historija uiteljica.
Usidjelica
naoalama na iljastom
nosu,
neiivljena, sa
histerija,
1553
ibom:
nikada
pogaamo
uvijek
smo
ne
to
hoe,
za
neto
dremo,
1554
1555
balvana,
1556
do historijskog skandala
i
zavela
poslovne
svoje
knjige
pod
pridjevom Raspeti.
0,
Gospode,
ikakve
ima
li
od
te
obrane
luakinje?
Gospod
odgovori Melkioru
1557
pritiskom
svojih
ulazom
podzemlje
trgu.
na
Banovu
Desno
silaze
1558
1559
- Gospodine... No dobro,
razgovarat emo kad se
vratite. Melkior podigne
glavu
za
glasom.
Nad
eljeznom ogradom
opazi Ugovo nacereno
lice
tamnim
1560
plombama na prednjim
zubima.
-
Nita,
izmolite,
izmolite,
tu
vas
ekati.
Melkior
sie.
Sva
su
1561
radoznalosti
ministranata
strane
zavirkuju
obje
to
drsko
tajne.
Potrai
slobodan boks i prie
zidu uzdisaja. II muro
1562
dei
sospiri.
Uzdahne
olakano.
-
Sospiri?
ministrant
Prekine
ga
upita
lijeva.
taj
glas,
automatski.
Gospodin
Kalisto,
1563
moj
sin
predbacivao je gospodin
Kalisto preko
mramorne ploe koja je
pokuavala
1564
razgraniavati
privatne
se
ezne
za
apsolutnom samoom.
- Ma svaku noo, svaku
noo, moj Melkooo!
1565
Svaku
no
tim
enskamaaa... - kukao
1566
je
zavidno
(zna
se)
Za
to
novaca, novaca,
treba
1567
oslobodiboe,
koliko
se
Kalisto preko
gospodin
1568
mramorne
Melkior
lijepe
pregrade
ugleda
jedne
ruiaste
desni
bez zuba. On je
uketao preko tih golih
desni i mljaskao rijei
uivajui. - One to vam
1569
pokazuju
grla,
nogeee
he-heee.
do
Ajde,
umjerenooo,
1570
organizam
mladom
potrebno
i
starom
jednakooo.
Gubite
noiii. Tu se i pijeee i
bani, znamo mi sve to.
Proli
smo
tu
kolu,
1571
Marinkovi Kiklop
Klijenti u boksovima su
se okretali prema njima.
Melkioru
je
posjet ovoj
bijeloj ustanovi.
prisjeo
1572
sniziti
ton
gospodina Kalista.
-1 ne govori! to e mi
rei:
umjetniciii?
Ugo
vojsku,
da
1573
i da se oeni. Ja ga vie
ne mogu
hraniti. A ti kako hoe.
-1 na kraju strogo, s
uzdignutim
kaiprstom
iznad
mramorne
ploe:
1574
umjetnicima.
nemate
ni
kue
Vi
ni
obitelji, ne poznajete ni
Boga ni zakona.
1575
Vama
smo mi uredni
graani smijeni. E, pa
smijte se. Zbogom.
I nakon to se istresao,
gospodin
zakopa
osobitim
se
i
Kalisto
uspravi
1576
ponosom.
Melkior
kurje
tabanima, kae
oi
po
1577
pusti
mlaz
uivanjem. Zagleda se u
svoju
parabolu
topnik i uzme
kao
1578
savjesno
pucati
po
pretendent
njegov
mu
pregradak.
ga
prepusti
bratskim osmijehom.
na
On
s
1579
Kod
neto
vas
taj
podulje
obred
traje?
Prostata? - doeka ga
Ugo nestrpljivo
na izlazu iz podzemlja. II je moda moj tata
opet pokucao na vrata
vae
1580
trule savjesti?
- Da, nastoji da vas
spasi od moga utjecaja.
- Dok nije kasno. Dragi
roditelj! Za njim! - i
zamahne rukom u kojoj
je nosio
1581
neto
umotano
novinski papir.
- Znam ja kamo smjera
moj Polonije. Zato je i
bogat
savjetima
mrmlja Ugo, a
koljena
naporno
1582
Sada
ete
prisustvovati
taktici
zavaravanja
eventualnih
progonitelja. Ide na
1583
glavnu
potu,
vidjet
Pros-ta-ta,
pros-ta-ta, troetvrtinski
taktiar. A ja moram,
evo,
1584
nita
shvaao.
Marinkovi Kiklop
nije
1585
govori
da
ste
1586
krvi
troim
dnevno
novac
da
na
1587
se
odjednom
prosula iz
neke
Ugo
sporedne
se
ulice.
istegnuo
na
1588
dostojanstvenu
svoga
roditelja,
glavu
ali
1589
Idem
za
vodiljom!
zvijezdom
Za
svojim
oajnikom
jetkou. - to u sada?
Propala
mi
je
danas
jedinstvena prilika!
1590
su
besposleno,
ene
prolazu: bio je
srdit i alostan, pa je
mislio da je u alosti
1591
nepristojno
gledati
ene.
- A sveano je, u etiri
oka,
potpisao
Ne
smijte
ugovor!
se.
Vi
poznajete moju
majku? No, a on je tu
svoju gluhu uvjerio da
1592
mu je ena na umoru,
da nee jo ni
est dana ivjeti. I dola
gluha
da
se
uvjeri.
vi
nju.
1593
razgovor
vidi
pred
propale
sobom,
1594
smijeha.
Majka
strahu to
je sa mnom, uleti u
sobu, gluha za njom,
1595
Majka
predstavlja,
misli,
to
me
pristojno,
e,
valjda,
1596
moj
uivanjem
privodio
krevet.
sam
je
svijesti
1597
pljuskama.
Majka
mi
dri
ruke,
ne
pljuskam,
da
da
odlazi
je
po
na
nogama,
spremna da se tue sa
1598
mnom.
Jedva
sam
je
dana
1599
Marinkovi Kiklop
zbog
moje
surovosti
1600
moje
pristao
uvjete
za
uvanje tajne.
Ali
se
vremena
od
poeo
nekog
tiho
buniti, ak i sa suzama
u oima: i najvei
1601
ivotni
trokovi su vei, a i on
pui, i on popije kavu,
eto, ak
1602
ekspresnu,
Molio
je
pomilovao
stojei...
milost
sam
i
ga.
Onda je postao
agresivan,
moralist,
dragi
savjetnik
1603
Kalisto.
Stid
me je i rei po emu
znam.
Zamislite, kad je mene
stid!
1604
Melkior
se
Zabavljalo
smijao.
ga
je
vragolanstvo gospodina
Kalista. Moralista.
- A znate li to on radi
tamo dolje? - Uga je
oito
muilo
seksualno
oevo
1605
odmetnitvo.
Oslukuje
umove
iz
akustiki
znak
organizma.
Bijedno. Ali po to on i
ide tamo dolje:
1606
afrodizijak za seansu s
gluhom. Eto, kako znam
daje otiao k njoj. Pi! - i
pljune Ugo estoko i s
iskrenim gaenjem.
Melkior se sjeti Maestra:
sve je to neko starako
1607
uriniranje.
Glogotanje
mlakih
voda, lani signali.
-
niste
li
ipak
to
poneto iskonstruirali?
- Iskonstruirao? Sam mi
je,
stanju
surovog
1608
ujeee
ziiid...
kroz
Ugo
onaj
ga
imitirao s
gadljivom mrnjom.
je
1609
ni
deset
dinara.
nema
ni
jedne
rupice,
regardez.
Odmota eir iz novina i
okrene ga prema suncu.
1610
prvog,
1611
Lijepo
se
moe
Alfa
Betegeuze.
Nazdravlje!
promatrao
Ugo
je
zvijea
astronomskim
zanimanjem, ozbiljno. -
1612
Galaksije
konstelacije
moljaca,
cjedila
za
1613
nad
nama
moralni
iz
Konigsberga. Slijedimo,
dakle,
nau
Polarnu
glas
1614
imperativa u nama!
Tako ue, sve u nekom
zanosu,
aulu
glavne
prostranu
pote,
Melkior dotra za
njim.
1615
srditih
Bojao
se
Ugovih ekscesa.
- Traim globus, da mu
poklonim nebo - ree
1616
Ne
uvijek
tako
da
moe htjeti...
kako ide dalje, vi ste
neki
kantovac?
1617
Kategoriki,
imperativno! Pazite, sad
e
se
Zemlja
potresti,
mislite na uzmak.
Odabra
golu
egzemplarno
ukastu
glavu
1618
nekog
uurbanog
dostavljaa i vrlo
hitrom,
nevidljivom
1619
da
trai
neku
informaciju:
-
Alea
zaape
jacta
est!
uurbano.
Zemlja se ve trese od
povrede ponosa.
1620
nije
oklijevao,
gotovo
potri
prema
izlazu. To je ve sasvim
ludo, ubit
e ga oni unutra...
1621
glavnoj
Neduan. rtva
poti.
1622
nesporazuma. Jo prije
rata - svreno. Zbogom
oruje.
Doista bi netko mogao
pomisliti...
bjeim...
kad
Umiri
tako...
se
ulici, na
suprotnom trotoaru.
na
1623
Ugov
"acte
gratuit".
1624
Bezobraznika za takve
gluparije. Usuditi se. Na
primjer:
Starac,
dostojanstven,
tvrd, hrid,
crte odaju
najveu
naprosto jedan
veliinu,
1625
Goethe,
(desi
se)
zakalje
i
pljune
se
-
1626
1627
Bez-obraznik!
zagrgolji
hrid
kroz
katare, a prolaznici se
sloie s time, u
dui.
-
Gratuit
dobaci
1628
pocrveni,
jadno.
Ne, ne znam ja. Doista,
ne znam ja to...
- ...da tvoj in postane
opim
moralnim
1629
Mislim
na
mala sunca to e mu
sjati na eli kad izie na
ulicu. Gad. Platio bi on
Kikinisu za taj klobuk,
1630
brat
bratu
trideset
dinara. A
tui se htio.
Pokaja
se
Ugo
zbog
poklona.
- Gledali smo ga prema
suncu,
trebalo
je
1631
filistra,
1632
rtve
kategorikog
dajdemisati
do
1633
prema
Kazalinoj
kavani.
Prema Vivijani. I kako to,
ako je sino bio s njom,
kako to da se nisu
dogovorili? Dogovorili su
se.
Za
veeras.
Pod
1634
1635
1636
Strano
se
bojao
policije.
Platonska Politeia.
epesao je prema njima
na kraoj i duljoj nozi,
ali s licem "uklanjaj se".
U
uniformi, u zlatu...
1637
zapjeva
izdaleka
Ugo
jo
pratei
ga
pogledom. No
upravo kad je prolazio
mimo, on izgovori preda
se
strano
dikcijom u
izazovnom
1638
Ima
neto
trulo
dravi Danskoj.
Scarpia zastane u arzi
(na duljoj nozi) s milju
"da li da shvatim?" i dok
se
1639
odluivao, Ugo je ve
povukao
Melkiora
iza
Inae
nejednaka
bi
to
borba.
bila
Ne
1640
odmazde ve e do.
Datum je poznat don
Fernandu, rekli su mu u
kavani "Corso".
"Don Fernando" zvrcne
u Melkiora kao alarm,
kao strah da ne bude
zateen s Ugom
1641
je
neko
Prilaenje
problemima. Odgovorna
zabrinutost
ovjeanstva. Nita
zbog
1642
manje.
- Tko mu je to rekao? - U
Melkiora se ugasi volja
za alu.
- Oni bradati. Oni strogi.
To
jest,
obrijali
ne
su
natmureni, s
bradati,
se,
ali
1643
vi
fukate
ovjeanstvo?
na
upita
Melkior sumnjiavo, ak
s nekim
moralnim prezirom.
1644
pokajniki,
nadima se od smijeha.
-Nekako mi nije
stalo do njega. A ono,
znam,
strahovito
pati
1645
sam
ja,
mon
ami,
gadan.
- To da, ovo svakako ree
Melkior
iz
iznenadne
svoje
osam-
ljenosti. to bi
sada
trebalo
rei?
ovjeanstvo? - To su
1646
raznih
ovjeanstava.
ovjeanstvo
Enka,
ovjeanstvo - Fredi,
ovjeanstvo - gospodin
Kalisto...
Don
1647
Fernandovo
OVJEANSTVO? Rije i
patos. Moe se rei i
ANAKON-DA - sveano.
Zmijurina.
- A je li vas jako udario,
prijatelju
moj?
1648
s
Tko
1649
moj.
Krv
je
rana,
od
taj
Roscius-
1650
predzie,
antemurale
Melchioritatis!
Svojom
fizikom
osobom
zaustavio sam
stvaralaku snagu toga
kabote-na, kao to se
moe vidjeti iz priloene
gornje
1651
se
spustio
ekstremitet
prednji
umjetnika
scene.
Da, tu je usna jo bila
oteena...
Melkior
pogleda
ozljedu
suutno.
1652
Ali
rat
smo
dobili,
pardieu! Fredegunda je
osvojena i stoji vrsto
uz nas,
bez brige.
- Uz vas - iupa se
Melkiora
korijenom.
uzdah
1653
Marinkovi Kiklop
- Ma emu uzdasi? Uz
nas,
uz
vas,
uz...
1654
Naturellement,
mon
petit!
- Kod nje?
- Garsonijera, kau, (dva
kaua)!,
kupaonica,
1655
mu
pod
suknju
je
brisala
1656
krvavu
gubicu,
to
je
1657
Eustahije?
To
1658
je od apstinencije. Ja
opim spolno. Ugledajte
se.
Melkior
sebi.
se
Enka.
nasmije
Sto
radi?
Pograbi ga elja da je
nazove. Ne,
1659
oplakuju
njegov
1660
Uga
udvorno,
prosjaei.
- Ne. - Ugo je sada znao
cijeniti svoju vanost.
- Oho, ve otkaz?
- Ne, voljno. Danas. -1
pucne
jezikom
Ugo,
1661
slasno.
Odjednom
uhvati Melkiora za
ramena
okrene
ga
prema sebi.
Zagleda mu se u oi
objeenjaki,
podrugljivo.
1662
-1
prasne
Nita.
Melkiora
Zagrli
zatitniki.
1663
samostan,
ako
ha?
Lijepa
1664
1665
ujte,
Parampione,
1666
Evo
mi
1667
"A
moda
Nepoznanica.
i..."
to?
On
se
Razne
Sve
1668
mogunosti.
Sve
mogue.
Svemogue. Svemone.
Kao
miris
proljetnog
munja
udare
po
1669
smotaju,
sasijeku,
skuhaju, smekaju.
Razmazujemo
posluno,
se
kaasto,
pekmezasto po njihovim
hirovima. Dok ima
hirova.
odlijepe,
Onda
nas
sastrugaju,
1670
potpuni
vjeni
zaborav.
Teku po naim venama
kao
otrov,
1671
melanholino,
turobno.
bilo
kakvog,
konanosti,
bilo
gledati
na
njihanje
vjetru,
1672
pomagati
mravima
njihovom malom
ivotu... Vuemo se kao
bolesni psi uz plotove
tuih
srea,
tueg
smijeha...
Zalajemo sami u noi.
Gledamo
sumnjiavo,
1673
Otrovani.
za
toplinu
za
za
jutra,
za
smisao
1674
hodanja,
gibanja...
Kamo? Otrovani.
Otrovani. Otrovani.
I
onda...
uzimamo
ih
na
prozebli, tui,
brzinu,
1675
daleki,
sluajni
tue,
daleke,
sluajne.
Ravnoduni.
Zatvoreni.
Cinini. To je kraj.
0,
Maestro,
gadosti!
Rapsodijo
1676
sazna,
nekako
no"... i sve
da
proita
nje
"prolu
1677
hijeroglife ljubavne to
su
ih
razni
faraoni
1678
1679
1680
to,
ako
nije?...
0,
se
kavani.
ivahnih.
Uzimaju konjake
1681
prije
ekaju
ruka.
Novinari.
prijelome
listova. U jednoj
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
grupi Maestro, bezumno
pijan,
recitira.
"Na
1682
bi
napustiti
sebe.
Ostaviti
sebe
tu
1683
1684
glad
tijelu.
To
cijelom
potjee
od
ti.
Nee
jesti,
1685
1686
1687
sudbina
nae
otadbine.
Od tih rijei probude se
refleksi
elucu.
On
1688
lud,
opasnost
vreba,
Rekli
bi
jadan
otac, tako
neodgojeno
Zato
je
dijete!
ivio
jedan
Pestalozzi? Umjerenost,
umjerenost, kako
1689
pa
on
nije
stoik.
Odricanje,
1690
tobom,
vrae
prodrljivi! Ubit e ti
mene,
vidim
odgovori um-
ja!
1691
Melkior
odvede
pota-pljao
komade kruha to
1692
ih je nadrobio u juhu. Do
njega
je
sjedila
na
klupici
baba
koaricom: u drugom
je loniu bilo mesa i
krumpira
prenog
lukom.
Hrana
zamirisala. Melkiorov
s
je
1693
odmah
zacvili
1694
poslovno,
poneto
proitavi
ak
neprijazno,
1695
Melkiorovu
teinu
na
Je
li
to
okruglo?
onako
Neto
ste
prebrzo vi to...
- Nita prebrzo, nita
okruglo!
ree
baba
1696
zadovoljno
1697
don
Kuzma,
opazi
Melkior i osjeti neto
kao stid.
- Moe se, moe i do
osamsto
grama
baciti
1698
kroz
ustima.
1699
to
vi
zaboravljate.
"klima"!
ovog poduzea.
Geslo
1700
Ipak,
morao
Bilo
je
doavola!
ljutnu se nesretni
1701
etrdeset
primitaka
grama.
nikakvih,
ni
veere ni
ruka, ni jela ni pila!
Ruak, veera - banalna
objanjenja. Ima, ima tu
1702
hirova
Egzaktnost?
fizike.
Kakva
egzaktnost! U zakonima
fizike ima
odstupanja,
paradoksa.
iznimaka,
1703
Zamrzavanje
vode
poveanje obujma, na
primjer,
ree
triumfirajui
Melkior,
nad
nema
drugoga.
1704
Konano - teina, to je
gravitacija.
Newtonov
zakon:
privlaenje
masa.
Danas
znai,
Zemlja
Masu
me,
jae
privlai?
1705
privlai
masa,
da
Zemljina
znate.
Za
dvjesto i
etrdeset grama
jae.
1706
na
galaksikim
prostorima
kakvim
se
gozbama
1707
pijana,
sita,
spusti
0,
vidi
je!
Metamorfoze!
Novi
zakon
na
invalidovoj
vagi:
Izgladnjelo
truplo
1708
razmjerna
njegovom
vojnikom
teinom, a
obrnuto
njegovim
otporom. A rat je R,
konstanta. Konstantina.
Konstanca! moda
1709
je
to
pravo
ime
Vivijane? Naknadno mu
se i znaenje te rijei
mnogo svidjelo.
Vie nego sama rije.
Runo ime, zapravo, ali
lijepu duu ima...
1710
Iao
je
udnim
njegovoj
1711
strani
namjetaja
udomaeni,
komad
u
njegov
intimni
prihvatiti
1712
mogao
je
svoju
misao,
prekinutu
partiju
aha sa tono
odreenom situacijom a
sada: netko je micao
1713
figure,
mijenjao,
izmijeao... Nije
trpio nered. U njemu i
oko njega sve je moralo
biti na svome mjestu.
Definirano,
rasporeeno
odreenoj
po
logici,
po
1714
sistemu
neke
njegove
klasifikacije
vrijednosti,
neke
vanosti,
subjektivne,
bitnog,
1715
1716
nepoznatog
tvrdoglavog razloga.
To je mrlja nekog otrova
to se razlila u meni. To
je ta mrlja, razlivena...
1717
Nisam
bio
dovoljno
oprezan da se uvam,
da
se
uvam.
To
je
preko...
ega?
se
svoju
1718
Sve
je
neisto,
sve
umornim,
1719
noi
duge,
monotone.
Les
sanglots
1720
l'automne... Preputanje
nekim
tugama,
oputanje, odmaranje. A
ovo je sve neko
napregnuto iekivanje
pred
operacione
vratima
dvorane.
1721
1722
povezati me ponovo s
mamom Zemljom koja
me
tako
gravita-ciono
vue k sebi od
ljubavi.
oduzimam
razvijam
Ali
ja
joj
silu.
Ja
svoju
antigravitaciju asketski,
1723
natpatriot-
nadljudsko
Objesit u se o
nebo.
1724
1725
Izvolite,
Adame?
gospodine
Melkior
je
govorio kao to se
Marinkovi Kiklop
govori
vjerovniku
koji
eka u zasjedi.
- Ona je tu - apne mu
gospodin Adam ravno u
1726
uho, te su ga vokali iz
ona
zakakljali
duboko
punici.
- Tu je kod mene - ape
ATMA povjerljivo kao da
priprema umorstvo.
1727
jezik
pleo
masku
kiromantom.
malu
pred
1728
je
zaneseno
kao
govorio
to
se
1729
govori
izvanredno
sretnom dogaaju. I
sav
je
uznesen
bio
nekako
ustreptao.
Isprepleui
nervozno
Melkiorom
kao
1730
trgovac
koji
nagovara
muteriju to
se
zaustavila
pred
izlogom da izvoli ui u
radnju, da pogleda robu
izbliza...
1731
Izvolite,
gospodine
uite,
Melkiore.
1732
da i sam eli ui i da e
doista ui evo ovaj as.
- Nezgodno je to se
zadravamo. - ATMA ga
ve
gurka
prema
vratima. -1 to e
ona
pomisliti,
radimo?
to
tu
1733
je
dvostrukom
podijelio
plianom
zavjesom na mrano
predsoblje-ekaonicu
radnu
sobu,
gdje
i
je
1734
uvijek
vodi
ispod
ruke ili
bolje, dri ga da mu ne
pobjegne.
- A zamisli, on se tebe
boji - vikne kroz zavjesu
1735
cikne
nekim
razmakne
i
uvede
1736
susret:
poprijeko
ispruenih
sjedila
na
je
kauu
nogu
debelom knjigom na
koljenima.
prepozna
Melkior
svoju
knjigu
1737
-prijevod
Individualne
psihologije
Alfreda Adlera; njenom
je
debljinom
ATMA
1738
drvenog
manekena.
Upoznajte se.
Na Tresi ona promrmlja
neko ime i odmah ree s
iskrenom skromnou:
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
1739
1740
oduevljeno. -1 da zna
da ti on ne
laska.
Njoj
se
krajevi
usta
uzviju od zadovoljstva.
Lijepa,
kaplje u
lijepa,
lijepa...
1741
sporo,
dugo,
lijeno.
Rairila je paunski oko
sebe svoju suknju po
kauu, pa joj se struk u
1742
zatvorenom,
puloveru
izvio
tijesnom
tanak,
samosvijesno.
Kosa svijetlokestenjasta,
glatka,
punu, i
skupljena
1743
eto,
zato
ljubiti,
zakljui
1744
Uzdigne
svoje
1745
proitao?
upita
ATMU podsmjeljivo.
- Dakako da jesam. To
jest, nisam jo dovrio.
Ali itam, itam...
1746
- Ato e to tebi? Za
tvoje
babe?
Gospodin
Treec je profesor... Vi
ste
profesor, ne?
-
Diplomirao
filozofiju
sam
odgovori
1747
Melkior, a zna da su mu
se ui
zacrvenjele, pa doda o
istom troku: - A zovem
se Tresi.
- No da, profesor Tresi,
tako
sam
ula.
1748
Melkior
sitni
kusur
uarene
primi
za
kao
svoje
ui
bi
mu
ja
nita
ne
ugodno.
-
Ovo
razumijem.
Pokuala
1749
sam itati. A to je to
kom-pen-zacija?
- Eto, egzemplar, zar
vam
nisam
rekao?
1750
uti,
nisam
tebe
se
razgovor
poput
djeteta
umijealo
odraslih.
jednim krajem
u
Ali
1751
oka
on
se
smijeio,
lukavo.
Kakav je to odnos meu
njima?
Melkiora
rastuila
autoritativna
je
njezina
1752
intimnost
prema
odmah
opazi
udvostruenom
kako
ATMA
tugom
istie
ponosom to njezino
1753
ponaanje.
Kao
svoje
pravo da se ne vrijea,
da to prima kao neto
uobiajeno,
domae. ak se i naceri
prema Melkioru - "vidi
kako mi ivimo?"
1754
Osjeao
se
strano
da
bi
bilo
postoji
minimalna
mogunost
da
se
1755
strano
otkrie,
prekinuti
ovaj
Kojeta!
oni
sretni
as...
izigravaju
neku
1756
namjestio
zasjedu:
se
Melkiore
odjednom
1757
iskesi
se
servilno.
tu,
pored
ustruavate,
gospodine Melkiore?
1758
Ne
bojte
samo
se,
ona
prema
je
meni
1759
zvijer
ree
ona
makasto. Izvolite,
gospodine
1760
to
kompenzacija,
je
a
Fredi
na primjer ne zna, na
1761
1762
lijepe
-
zube,
Dinja
je
slatka.
- Eto, nisam ni dinja.
Jeste li uli, gospodine
1763
Melkiore?
-nisam
ni
dinja.
ATMA prinese mali niski
stoli do kaua, smijui
se slatko. Melkior opazi
da su
na stol ve ranije bile
postavljene tri alice za
1764
aj.
Znai,
sve
je
unaprijed
aranirano,
smiljeno.
To ga ak uplai: to oni
kane sa mnom?
-
Fredi
je,
znai,
sladak? - naklapao je
1765
kiromant
veselo,
na-
smijano,
donosei na stol maslac,
patetu,
narezane
1766
Marinkovi Kiklop
pomnjivim,
enskim
kretnjama.
- A ja bundeva, ha, ha..
Tikva. - Ulijevao je u
alice fini mirisavi aj
boje
1767
tamnog
jantara
osmjehujui
svojoj
se
nekoj
neizgovorenoj
misli.
- Mako, da ti namaem
patete? Prava guija,
nije
masna.
gospodine
Izvolite,
1768
Melkiore,
sluite
Preporuam
vrlo
su
se.
kobasice,
dobre.
Malo
paprene, za nas
momke.
Melkiorova se ivotinja
prene i zadre od gladi.
1769
Oima
stane
bijesno
prodirati
hranu.
Ali
Um
lupi
ivotinju
izbezumljenoj
po
gubici
objavi nehajno:
- Ah, hvala, gospodine
Adame, ja sam upravo s
1770
ruka...
Molim
samo
alicu aja.
Hvala.
-
odustali
ruka?
ste?
Znai,
Pa
da,
1771
kako
da
kaem,
je...
beznadnu
nasmijei
dobroudno.
on
uini
kretnju
i
se
1772
patete.
Ona
1773
vakati.
- Tko vam je to rekao? upita Melkior uplaeno.
- Ugo? Izmislio neto o
meni,
pa pria po krmama.
On je lud.
- Ugo? Koji Ugo?
1774
spavala,
Ona
je
droljo!
proitala
Melkiorovu
pogledu
neku
slinu
pakosno,
odmah sve to
ali
1775
Poznaje,
nainu
po
mom
raunanja,
od
1776
osvetniki. - Ranjenik,
sino u Dajdamu, to si
ga njegovala.
- Ah, onaj to ga je Fredi
maznuo? - sjeti se ona
vrlo uvjerljivo.
- Jadnik. Sva su mu usta
bila
krvava.
Ona
1777
buno,
glavu
na
1778
neko
nepoznanica.
Marinkovi Kiklop
lice-
1779
putnik
koji
nam odjednom
oduzme svaki smisao za
zbilju. Isie naprosto svu
volju
slatka
poinju
naa
1780
lutanja. Po iluzijama.
Melkior se ve osjeao
nemonim
Prokletstvo
ugodnost
preputanja,
1781
nerazumno
tovljenje
tatine. Rijei to
se
po
najbanalnijim
zvunim
ablonama
osobito
u
naoj
1782
zamreno poremeenoj
svijesti. Spremno im
podmeemo
glupava
pogladi,
1783
pomiluje,
da
ujede,
zasijee, da
krvari i boli, jer i to je
katkada
potrebno
tatini.
Volim li ja nju? i pogleda
je uz to pitanje... kao da
bi htio provjeriti. Ne
1784
govorite mi o ljubavi!
Eto, da ona sada padne
nauznak
samrtnim
grevima, s
pjenama i muenjima,
da joj smrt ugledam u
oima
-da
izbezumio od
li
bih
se
1785
odgovor
sasvim
hladna
ciniki
nasmijeena
elja da se to doista i
dogodi, da umre sada tu
u mukama.
1786
Eto ljubavi!
On ju je mrzio. Mrzio ju
je
zainteresiranom,
za
Njegovu
1787
budunost. Jer tu je ve
proklijala u njemu
jedna bol, to on zna, i
ve
je
njenu
gledao
svoju
stabljiku
kako
njie gorke
plodove.
1788
- A on je i pjesnik, zar
ne? - upita ona, ali ne
oekujui
odgovora.
Govorio
mi
je
Nita
neke
nisam
pjesme.
upamtila,
1789
osjeajno - popravi se
jer je opazila ironini
trzaj
oko
Melkiorovih
usta. - Ja
drim da je Ugo izvrstan
glumac.
Svakako
od Fredija.
bolji
1790
se
odrazi
profesionalni
triumf.
- ak i bolji glumac,
ujete
li,
gospodine
1791
Melkiore?
Lice
se
ATMINO izgubi u
neku neodreenost: tu
su
se
suprotna
mijeala
dva
izraza
kao
suprotni vjetrovi
na
povrini
njegovo
je
lice
vode;
lako
1792
podrhtavalo
od
ljubaznog osmijeha i
mrnje.
Fredi
je
1793
Marinhovi Kiklop
pomo. - Fred je imao
premijeru, ne sjeam se
vie to je to bilo, imao
je
sjajnu, svoju scenu, a
ovaj Otelo...
1794
Ti
jede
golubove!
- Kakve to veze ima,
jedem golubove? Recite,
1795
gospodine
Melkiore?
Ona je luda,
ne?
- Ha, ha, luda? Znate li
to je uinio? Poela je
Fredova velika scena s
pauzom,
1796
1797
mu
kolege
od
zavisti...
- A ovaj, to mislite pustio goluba iz svoje
loe
Sigurno ste i
gledalite!
1798
vi
bili
na
predstavi,
sjeate li se?
Da, sjeao se Melkior
goluba. Scena je Frediju
doista propala. ene su
titile
kosu,
mislile
da
je
1799
golubinji
ivot.
Nastao je u gledalitu
lov na
goluba, nikoga vie nije
zanimala
predstava.
1800
1801
Eto,
sad
recite,
gospodine Melkiore, je li
avo u njoj? Ni avolu
ne bi...
- ...pala napamet takva
psina
njegovu
dovri
ona
reenicu
uivajui pakosno.
1802
nisam
tako
1803
gore
svoja
gnijezda...
- Oh, golube moj... zapjeva ona podrugljivo.
- Sjetio si se, sjetio kad
si
1804
1805
Oh,
mako,
pa
1806
- ujete li ljudodera
kako
govori
krvi
da
vi
ne
1807
znam
prijateljem. Fred
kakvim
1808
golubom,
sceni,
1809
mu
ne
gospodine...
vjerujte,
gospodine
Tresiu.
- Zovite me po imenu ree Melkior uvrijeeno
- moje prezime teko
pamtite. Ime
mi je Melkior.
1810
- To je jo tee. A zar
sam opet pogrijeila? ree ona koketno.
- A zato vi ne volite
Freda?
- A zar se mora svakoga
voljeti?
1811
jedan
istaknuti
umjetnik. Protagonist. A
to se
ti kesi, zlotvore, zar se
ne kae protagonisti
1812
ATMA
namigne Melkioru.
- Sam si egzemplar! plane ona. - Egzemplar
glupana. Ali ne, zbilja,
gospodine
1813
usudi
Melkior
upitati
vidljivim
crvenilom na licu.
se
vrlo
1814
- To je drugo. Ja ga
poznajem,
dobro
osim
pozornici...
na
uope,
1815
ne
poznajete
izbliza,
privatno?...
-
Ni
astronomi
ne
1816
da ja ne bih smio o
njemu
govoriti.
Jako
joj
odgovor.
se
svidio
Ona
se
nasmije zadovoljno.
-
Zgodno.
takva
Fredi
nije
zvijezda...
vrlo
1817
svi
1818
1819
Marinhovi Kiklop
- Parampion.
- A zato?
- Sam se tako nazvao.
- A zato? - pitala je
djejom upornou, ali
je ve mislila na neto
drugo.
1820
To
drugo
vrijealo
je
Mislio
je:
da,
povrna,
prevrtljiva i - kad bi do
toga dolo - nevjerna
svakako. Ali je volio tu
1821
naivnost
koja
mu
se
inila nesposobnom da
bude
lana.
Ona
je
pjevala u mirisu
rua u koru s anelima.
Gotovo
zaljubljen.
je,
ja
I
veseo. Pronaao
bio
sam
je
1822
gnijezdo
granju.
prestati
tim
vakanjem. - Nasmijala
se s malim
gaenjem.
1823
Doista,
ATMINO
njoj
moda
je
mljackanje
naruavalo
neku
sveanost?
- Oprosti, Mic, odmah
sam gotov. - On stane
raspremati stol. -Ovo je
meni ruak.
1824
Danas
sam
golem
posao.
historijska
obavio
Dva
horoskopa.
godine.
Obojica
idu
Gotovo.
na
dno.
1825
eline
sljedee
grdosije
godine
Gledajte,
tonu.
gospodine
Melkiore - on
prostre po stolu neke
papire
ucrtanim
sazvijeima, brojkama,
imenima. - 13.
1826
1827
1828
broj
vaeg
gospodine
Melkiore. Pojavit
1829
se
pod
naslovom
Ve
sam
govorio s
Maestrom.
Bio
je
oduevljen.
- To vam vjerujem. On bi
potopio sve brodove -
1830
ree
Melkior.
-1
sve
od
neke
velike
mrnje.
- Vi ga poznajete?
-
Toga
gada
poznaje
1831
meni
govorio
svinjarije, vidjela
sam. uvajte se, on je
zaraen
sifilisom.
Govorila
je
zadihano kao da
je trala.
brzo
1832
nesretan
Ti
to
barem
1833
Molim
mijeaj
te,
me
Mac,
s
ne
tom
uzburkanom
To
je
prvo
1834
zapaanje MelMorovo, a
drugo
je
zapaanje,
je
imala
vrlo
1835
prolost.
Bila
nenaeta,
je
jo
netroena,
sjedne
okrene
lea
ponovo
obojici.
1836
protiv
mene.
lice
rukama.
Sada e se vidjeti
te
glasovite
oima.
suze
ATMA
u
ga
1837
pogledom
upozori
na
fenomen. Trebalo je
ekati dok se okrene,
jo uplakana. Moda ju
je navlas uvrijedio, zbog
lijepih
1838
Smijei
se
strpljivo. eka.
- A tako mi je tu bilo
lijepo
jecajui.
mora
pokvariti.
govorila
-
Uvijek
je
sve
1839
Sada
emo
skuhati
1840
cijelo
popodne.
1841
- A moda je sada on u
kolima
bojnim,
mlad
ratnik
tepao
je
gospodin Adam
uspavanku. - Moda nije
vie
na
straan...
konju
vitez
1842
Lae
sada,
lae!
Udat u se za istaa
cipela na trgu... - Ona
zarida
zagledavi
se
crnu
1843
Melkioru
i
slegne
ramenima. Jo ekati,
znailo je to.
1844
Voda
zabrunda
na
limenku,
miris
divan
Otvorena
krajolik.
1845
je
kutija
nevienom
novom,
igrakom.
Sad
_i.V 1
Marinkovi Kiklop
emo
zaviriti
kaleidoskop budunosti:
1846
raznobojna
stakalca
naarat e snove.
Obojena
geometrija,
bjelini,
koraa iznad
plamenih jezika gnusnih
gmazova,
simbolinih
1847
sve
za
1848
Tamo
1849
More,
planine,
nebo,
zemlje,
egzotine, zov
divljine.
Istok
osamnaesto
dvadeseto
stoljee;
-
gradovi, praume
daleki
1850
svijetla,
crnac
sa
konjak,
mokri
asfalt,
saksofonom,
Zapad.
to
hoete od
ivota? Malo enje mi
daj, dragi, dragi moj. Da
eznem
za
Pismo. Glava
tobom.
1851
(dravnika). Poslao mi je
dva kompleta (kombine
i gaice), est (slovom
est)
rupia,
al
spavaicu.
svileni
To
neto
1852
plakati.
oi.
nos.
1853
Upropastila
je
sve.
lijepe
-crvene,
upaljene,
istrljane
prezirno
gledaju
hladno,
jo
1854
glou
kost
tuge,
isisavaju modinu.
Nezasitan
gospoice,
apetit
gospoe
1855
Lice
ozbiljno,
mu
je
gotovo
razoarano: nije
zasjala u suzama. Ipak
uspije istegnuti lice u
osmijeh no-no.
1856
- Mogla bi te ubiti. - Oi
joj
se
smijee
suzdrljivo. Lijepo. - Ti
pretpotopna
ivotinjo!
Ona
je
velikim
ispijala
kavu
gutljajima.
1857
je
alicu
Prua
krakove,
1858
putove,
otklanja
smetnje, rui
zapreke.
Silna
je,
1859
zeleni,
labudovi
bijeli.
jezero,
Iznad
krova
divlje
guske
lete
1860
malim
prstom
1861
putem
do
dvorca
blistavog nakon
jedne, dvije, tri, etiri,
nakon etiri godine. Ali
na putu vidim strane
zapreke: ruenja, poari,
eksplozije.
Vidite
li
1862
eksploziju
gospodine
Melkiore? Sada
je
pokazivao
1863
dohvaaju
te
redom,
svaki za
sebe, na neko vrijeme. I
opet si na putu prema
dvorcu
ovjeka
to
eka...
-1 onda? - Sluala ga je
s
bolesnikom
1864
napregnutou. U oima
strah od
neizvjesnosti,
poniznom
s
laskavom
1865
Onda
nastupiti
1866
drugu
glavu proi
svojom
dobrotom,
ali
1867
drhtavim
rukama
prekrije
lice,
uasnuta.
Dobro
je.
Tu
su
im,
njene
Kako je dri
Sree.
1868
prikovanu
Sudbine!
znamo
za
Ali
zato
jezu
mi
koji
pijetao
pjeva... Melkior se
nasmije u sebi, ali mu
ATMINA fraza jo uvijek
laskavo lei u uhu. Mi
koji
1869
znamo...
- Treu nee proi ponavlja
kiromant
1870
nakon
etiri
1871
Pogledaj
otpoetka,
Nita
zaboravio
ATMA
nisam
-
ja
odgovori
strogo.
Odloi
1872
prekidaj,
nisam
dovrio!... ne
vidim te okom ljudskim.
ekaj,
sada
drukije
gledam,unutra. Mlijeko,
mlijeko,
uzavrelo,
mlijeko
vidim.
od
Crno
ptice
1873
1874
1875
Marinkovi Kiklop
proroanske boli.
-
Stoji
li
jo
pred
se
ona
jadno,
zaljubljeno.
- Stoji, stoji... Pada! Zub
za
vratom,
no
pod
1876
sae,
sae
groe
gusto.
1877
Mel-
1878
1879
stisak
cijelim
tijelom,
kao
dodir s gromom. -1 vas
vidi. Sluajte. - Ruku je
ostavila na njegovoj. On
je
osjeao samo tu ruku.
1880
1881
lice
mu
se
smiruje,
nekim
razblaeno.
ak
nade,
veli
Melkior. Za nju u to
1882
1883
Vi-vi-ja-nu
govori
ATMA, a jabuica mu u
grlu
poigrava
od
suzdranog
smijeha.
Adamova
1884
ba
po
jabuici
Adamovoj to grohoe u
grlu Adamovu. Pljusnut
u ga...
- A koja je to Vivijana,
Mac? - Nita ona ne
opaa. - Zato ga za nju
die? Tko
1885
je ona?
- Kerka tvoje majke, a
nije ti sestra - odgovara
on pitijski i jabuica
Adamova opet zaigra.
- Ki moje majke, a nije
mi... Pa to nije nitko,
1886
To
znai
Melkior
pruenu ansu.
prihvati
spremno
1887
reci,
nita
ne
1888
- Vidim. Uprtio ga na
rame Melkior i nosi u
dvorac
stakleni.
Za
njenu sreu
nosim,
daje
veli
mu
Melkior
krvi
ispod
1889
oi
velike.
veli,
sve
je
svreno (kako se ve
kae), ako li sam iv,
pustite da
1890
1891
Hvala,
hvala,
Melkior
vratiti.
odbija
gaenjem. Ja sam to
veli
s
1892
njene
sree
je
poklonio. Nego,
poslat u vam uitelja,
veli Melkior, jer vi ste
prostoduni
na jednoj
kao
roda,
1893
noge
znadem
1894
uitelja
trebate
prije
1895
za danononu smjenu, i
jo po koja papiga zbog
askanja ugodnog. Sve
u joj ja
dati,
sve
iz
sebe,
1896
- Je li mene, je li mene,
Mac? - zamekee ona
mazno, puna nade.
- Vivijanu, rekoh ti.
- Tko je to? To nije nitko!
- Ki tvoje majke...
1897
On
ramenima:
pojma.
- Eto, izmislio si.
slegne
nemam
1898
glasom
prikilji na
Melkiora. - To je on.
-Tko?
-
Melkior...
Melkior...
izmislio,
1899
oznojene.
Gospodine
Adame
ponovi besmisleno i
1900
osjetio
je
to
1901
kako
bi
usput
udarac
Sluajno,
ispriavanja,
kakva.
ispod
uz
ne znam
1902
oice
Melkiora s
velikom
prijetnjom
sveobuhvatnog
stranoga
polipa,
gospodara
1903
Ne,
spavao
je
sin
Sve
joj
je
1904
nije
mi
brat?
prihvati on oduevljeno.
- Pa to sam ipak ja,
znai,
spavao.
Njoj sine:
1905
1906
upozori
cipelom
cjevanicu.
Ovaj
blago,
osmijehom
put
"mangupe".
-
Vivijana!
Ja
sam
Vivijana! - izvikivala je
ona
svoje
otkrie.
sudbinsko
1907
rekli?
Melkior
se
Vivijana?
svia. To si
ne
sjea?
Ba
mi
se
1908
ti izmislio, Mac?
- Ne, gospodin Melkior.
Ona
ga
koko
prema
pogleda
nagnuvi
jednom
kao
glavu
pa
1909
On
problije-di.
klupko
mu
se
naglo smotalo
pod dijafragmom, osjeti
aj u jednjaku, sladak.
- Lijepo ime. Ba vam
hvala
govorila
je
1910
ga
pogleda
1911
zbog
insinuacije
udne
gospodina
1912
1913
to
on
misli
pod
orlovima. Doista, to e
misliti o njoj tu gospodin
Melkior? A
gospodin Melkior je ve
mislio: gle, pa to je sada
jasno
nimfomanka!
ona
je...
1914
otkrivanjem,
poveavanjem
alosti. I zato
za
svoje
1915
je
ostao,
ekajui,
Melkior.
Ali
ona
je
skupljajui
stvarice
ustala
svoje
torbicu.
1916
daljini.
tekoa
mora biti,
boe
moj.
Na
to
je
navikla.
- Hoete li me malo
pratiti,
Melkiore?
gospodine
-
To
ubila gospodina
da
bi
1917
Ona
ga
je
odgajala.
- No dobro, Mic, - skoi
on i zapucketa prstima hoe li da ti kaem svu
1918
zatrepti
zblienim
velike
rijetke
1919
Nije
otkidala
oblak
obrubio
1920
punim
pjenuave
ustima
dobrote.
Netko me
nogom
ispod
stola...
1921
se prerano. Nisam jo
dovrio, Mic.
Zaas je sputao njeno
slavlje
svadbeno
dvorcu
dalekom,
staklenom. Ona je
uasnuto
Demiurgove
gledala
razigrane
1922
zube
kojima
ide
da
pregrize grkljan
obeanoj srei. Ona je
preklinjala
ne
cijelim
je
prekid,
1923
je
teko
postii
tu
prokletu Sreu!
- Jer ja bih jo imao rei
o vienom...
- Ne, Mac, molim te! Ne
zagoravaj
zagoravaj...
mi...
-
ne
Ona
1924
Groznim,
usrdno,
oima
gledajui
suzno,
koje
je
ga
onim
htio
pokazati Melkioru.
On mu i dade znak da
pogleda.
Jadna. Melkior je htjede
pomilovati
1925
pokroviteljski,
ali
ga
njene oi vrate u
stanje poraenoga. Oi!
Pravo ima ATMA-Neron,
pjesnik tih
Marinkovi Kiklop
suza. Divio se njegovoj
okrutnosti.
1926
- A da mi malo dlan
pokae?... Da ti kaem
i svretak? - On segne
za njenom
rukom. Ona sakrije ruke
za leima. - Daj, nije
tako strano. - Smjekao
se gore
1927
ATMA,
divlji
bog,
svemoni. U njegovim
rukama
treptala
je
molbom;
1928
htjede ga zadrati, no
rije joj umre
na usnama. ATMA se ne
osvre, on je s njom
nasamo,
Melkiora
je
iskljuio
jednostavno. Pozvao me
na
manevre,
zakljui
1929
stepenice
pobjegne,
ranjen, u svoju sobu.
Marinkovi Kiklop
1930
Sutra
ete
ga
dobiti,
avao
prvom
asniku - anelu
Nirvane.
Sutra
raj
1931
ne
sasijee
otrom
kristalno
geometrijom
stazu
nudi
betela da njime
list
1932
pokrije
svoj
sramni
1933
divlji
Upozorio
arhipelag.
te
Uitelj:
estoki,
okrutni,
Purna, to su
ljudi
1934
rijei
ako
zle
ti
i
se
usprotive,
uvredljive,
u
to
srdbi
e
misliti?
Ako mi dobace u lice
rijei
zle
uvredljive,
evo to u misliti: to su
sigurno
1935
ljudi
dobri,
koji
mi
1936
Mislit u da su ti ljudi
dobri, da su mili, jer me
ne
tuku
batinom
ni
maem.
Ali ako te udare batinom
i maem?
Dobri su to ljudi, mislit
u, ljudi mili, koji me
1937
udaraju
batinom
maem, ali
mi ne oduzimaju ivot.
Ali
ako
ti
ivot
oduzmu?
To su dobri ljudi, to su
ljudi mili, mislit u, koji
me s tako malo boli
1938
tjei.
Kad
1939
se
proklete
odlijepim
od
elje
za
postojanjem? Ja znam
1940
1941
vezala
za
ivot.
Kad
sudbinom.
Ja
1942
1943
mi
boli,
Veliki
Gotama!
Jer sve je tako jasno
sraunato na muenje
1944
postojanja.
Lanci
kauzalnosti,
krialjke
pojmova,
ARS
1945
COMBINATORIA,
trik
kartakih varalica.
Lukavac,
lupeki
svodnik
Medius,
lanim
meetar,
posrednik,
Terminus
varalica
1946
identitetom,
dvostrukom
sad
ulogom
subjekt
S,
sad
me
arobnjak
ne
-
vidi
arlatan,
1947
misteriozni
anonimni
tip
otac
kretena
M,
sina
zvanog
Conclusio. A pradjedovi
Principi,
Kategorije!
tetaka!
tetke
Deset
1948
0, Aristotele, Aristotele!
uzdie
prvi
asnik.
1949
ljudodersko, a Stagirit
mu nudi da poljubi prije
misterija
pretvorbe
Princip
Identiteta,
da
preao
supstanciju
ne
samo
bi
novu
tje-
lesno-bolno, osjetilno,
1950
kao
govedo.
Nije
ljudoderi
nije
uzdrhtalo
straha, ve
klupko
1951
ona
sama,
ona
svome
1952
BARBARI:
Svaki
je
zove
se
1953
ovjek je Terminus M,
Srednji
pojam
1954
netom
snesena,
jo
puritanskom
eljom za povraanjem.
Autofagija
1955
moe
se
voli
jo
ivjeti
1956
izgristi
svoje
meso,
1957
neulovljiva,
nejestiva,
arielskim
moima osvete:
sve vidi, sve zna, sve
moe.
dakako,
Ali
sve
to,
samo
1958
privremeno,
dok
opasnost
mine. A onda, molim
natrag moje tijelo, moja
usta i drijelo i crijeva i
sve
ostalo
crijevno
1959
blaga
blaenstva
Mene-Fenomena
molim natrag. Takva je
bila pogodba. Takva je,
tko kae da nije! Samo,
to mi
pada na um, da vam
sada damo reinkarnaciju
1960
ivi
idejama?
Kakva samsara!
1961
Da
proirimo
zadovoljstva
krug
i
na
gotovo
bi
se
1962
glas
1963
asklepijad
kroz
moda
prvi
1964
brodom
Ovdje
1965
skreem
1966
otkazivanje poslunosti,
ne?
- U ratu? S kim smo mi
u ratu?
-
Mi
smo
ovdje
dio
1967
neprijatelju,
statusu
ratnih zarobljenika.
-
Mi
smo
prirode
gospodine,
ovdje
u
dio
prirodi,
ako
jo
Kakvi
Ovo
su
1968
Prijateljski otoci, a mi
smo hrana ovim
prijateljima,
gospodine
Zalogaju. Provijant.
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
Prvi asnik se smijao
zajedljivo u svom dijelu
1969
mraka.
Agent
upravitelj stroja
rigali
su
bezobzirno
mrnju na lijenika. I po
koi
se
vidi
da
ne
vas
je
moete biti s
nama,
iskljuio,
Bog
oznaio
vas
1970
1971
govorite,
govorite,
vi
odabrani,
vi isti, vi lijepi! Ukusni,
mirisni,
aromatini,
gurmanski obroci. Vi
delikatese!
0,
blagoslovljen,
da
si
Smrade
1972
jeeva,
kuica
snaga
1973
lukavstvo
lisije,
krilo
ptije, crnilo
sipino,
gadost
salamandrova.
Postoje
mravojedi,
lastavice
muhoderke, kameleoni,
pauci, razni insektovori,
ali nema stjenicodera.
1974
smrdljiva,
noobdija
vaih
nesanica.
Ja
1975
krv.
nadbiskupi
vi,
ljepote,
kucnuo je as odmazde!
- Probudite ga! - izdere
se najzad kapetan, jer je
1976
Kako
spavati,
predbaci
moete
ovjee?
mu
upravitelj stroja
tako
-
ljubazno
1977
nakon to ga je dobro
prodrmao i razbudio.
-
Ato
gospodine
da
radim,
inenjeru?
1978
-ispriava
se
ozbiljno
mornar.
mi
da
strahovito. Nikad
rokem
1979
1980
im
na
se
lea.
pomoi.
Tu
Nego
jedino da me okrenete
na
1981
bok...
- Ma ne radi se o tome,
do avola! - ljuti
se
li,
kako
hrkati
tako
1982
Ja
ne
znam
mogu,
kako
gospodine
komandante.
To
je
nije
nikako,
tako mi...
- Ah, blaena budala! uzdahne kapetan.
1983
hrkanje
odmah prestati.
1984
Zanimljivo.
-1
1985
se
stari
bezazleno
1986
vi,
prokleti
idiote,
da
vas
ovi
crni
1987
paklu? A vi se cerekate,
umjesto
da
mislite
tome!
-
Ato
da
mislim,
gospodine? Ja znam da
sam veliki grenik, pa
ako me ovi
1988
za
gospodina
glavnog kuhara.
Dobar ovjek. Sigurno bi
bio otiao u raj da ga
ovi vragovi nisu pojeli.
Pojesti
1989
bogme
nepravda.
dodavao
oficirske
hrane.
vae
Jedi,
1990
kako,
dobro
gospodine,
i
vrlo
hvala
vam,
na
vaoj
gospodine,
velikoj ljudskoj
dobroti. A kakav je tek
aljivac
glavni
bio
kuhar!
tako stojim
gospodin
Jednom
1991
ja...
- Gle, on bi sada priao
anegdote, dosadno mu
je - promumlja kapetan.
Stari mornar shvati da
ga
nitko
okrene
se
zaas zaspi
ne
na
slua,
bok
1992
bezbrino.
Sutradan
brodolomcima
se
plaljivo
pripremao
nikakav
1993
kani-balski
ruak.
Na
jueranjoj
kuharovoj
miroljubivo
zeleno
lomai
se
granje,
dimilo
zbog
rastjerivanja
otrovnih
pomisli
insekata,
asklepijad,
1994
neki
govor,
bio
religiozni
bi
za
sto
godina
proglaen
svecem
ili
barem
muenikom,
1995
njegovo
bi
spominjalo
se
ime
u
katedralama
kranskoga
svijeta.
1996
"Menelaja",
koji
ga
usrdno proklinju to ih
je
tako
briljivo
nakljukao smru. U
naselju nije bilo nikakvih
priprema
za
osobite
sveanosti.
Uroenici su
neke
1997
besposleno
tumarali
pljeskale
po
crnim
stranjicama. Majke su s
tupom ravnodunou
1998
po
dvoje
odjednom, na
. ^1
Marinkovi Kiklop
svakoj
sisi
Odraslija
po
djeca
jedno.
sa
1999
zaviu
su
motrila
hranjenje malih
sisavaca i prstima krala
kapljice
mlijeka
prodrljivih
malih
njukica; sa
slau
su
oblizivala
2000
urlikalo
njime
protestirajui
2001
uma
urlikom.
stranim
Uvrijeen
majmunski
narod.
Ljudoderi su se
smijali
nemonom
bijesu
majmunskom
2002
dobacujui
izazovno
razdraljive protuurlike.
Nato
se
vritanje
majmunsko pretvorilo u
neku vrst opeg plaa i
naricanja,
2003
priznanja
nemoi
uroenika
sulicama
izveli su brodolomce iz
kolibe i odveli
2004
umjesto
smokvina lista
prooe kroz selo pored
golih ena dentlmenski
oborena
umirui od
pogleda,
2005
stida.
asnik
bijelim
Samo
svojim
je
prvi
dugim
prstima
ga
nekim
poduava
elementarnim
2006
palube
prkosi
elementima:
on pravi humor od svoje
bijede. No nitko to i ne
primjeuje. A njemu nije
ni
2007
smjeka
se
gadljivo.
Uz gole idu i dva gada
(nejestiva) u odijelima.
Stari mornar pokazuje
vrlo
2008
razgranani radoznalost:
brzim
ispituje
pogledima
nebo
podneblje, stabla,
kolibe,
ljude,
ene
2009
kronjama,
ree
odjednom
sa
zadovoljstvom:
ovdje
je,
"
Pa
sveca
mi,
sasvim
dobro".
Doktor
hoda
malo
2010
to je hodao cijeloga
ivota. Ipak s
razlikom! Sada se on
sam odvojio,
odjeven,
ak i gizdav, svjestan
svoje
strahovite superiornosti
koju je jako isticao pred
2011
stadom
blesavog
koje
blaga
sa
smijenim
dostojanstvom
ljudskih
bivih
2012
konvencionalnosti
stidljivo
krije
svoje
ove
neki
blai
zaguljene
2013
tuno
objeenim
moralnu
ovih
dama
to se i same gole eu i
ne obraaju
2014
nikakvu
panju
na
sveca
2015
2016
- Pokaite mi to drvo
spoznaje!
- Ah - sjeti se doktor - vi
traite svoje alkaloide?
Nadam
se
da
emo
neto
pronai za vas. Lie
Piper Bette. Samo ja ne
2017
znam
kako
stablo
izgleda. Ali
palmu
Areca
Catechu
alkaloida.
ona
je
vrlo
2018
koju
nisam zaboravio.
jo
2019
- Ne sumnjam. Samo,
hoe li ovi dopustiti da
se penjete tako visoko?
- A kamo u im pobjei?
U nebo?
- To pitajte njih. Ali ja
znam
doda
rii
2020
asklepijad
lukavo
-ovjeka kome bi
dopustili da se penje.
-
Vama?
ree
prvi
asnik i odmjeri ga s
podsmijehom. - Ti bi se
penjao!
2021
- To jo ne znam. Osim
toga za tu majmunsku
vjetinu
nikada
nisam
bio sposoban.
Ali
staroga
ne
bi
njega
ne
spreavali...
-
Mislite,
2022
2023
bjelanevine. Pa e se
noas lupati po
trbusima mea culpa.
Doista,
kapetan,
2024
lakomo
su
ljutili
samo
letjele
su
se
hranili
2025
bezumno,
gotovo
idiotski, ne mislei
vie na tako skoru i jo
gore - na tako stranu
smrt. Ali odjednom, kad
je mladi
kanibal bacio pred njih
novi naramak banana,
2026
kokosa,
ananasa,
mango plodova,
sladorne sri trstike te
ljepljivo
slatkih
ruiastih
indijskih
smokava,
kapetanu
neto
kao
sinulo.
da
je
On
se
2027
2028
Jedva
promrmlja
jednom!
doktor
uz
osmijeh saaljenja.
- Oni nas tove! - gotovo
zajeca
prvougroeni
agent s uasavanjem.
- Tako je, gospodo konstatira
posramljeno
2029
brinom
2030
odbiju
od
dareljive
2031
utroba
panici
uzbuni
iznenadne
katastrofe. Svaki
obgrli po jedno stablo i
stane
iz
sve
snage
2032
prodrljivu
odvratnu
smrt.
Odvratnu
smrt.
kao
rodni
kraj,
dragi zaviaj.
Zaviaju, mili raju, tko
te ne bi ljubio. Tamo,
2033
da
se
2034
polovica
pokretnog
nepokretnog imutka
preda
mojoj
zakonitoj
2035
unucima
o
ako
ih
njihovoj
punoljetnosti.
eni da se u tom sluaju
ostavi samo njena lina
2036
jedna
svakidanja
jedna
blagdanska, item dvije
promjene
rubenine
2037
dva
kombinea,
dvoje
gaice, dva
grudnjaka, dva nosaa
za arape, a sve to po
jedan bijeli i po jedan
crni komad
(zbog
Isto
event.
tako
korote).
dva
para
2038
crne
razloga
2039
koji
njezinom
novom
udajom
svoje
sakramentalno
gubi
znaenje i postaje
ukrasnim
predmetom,
koji da se oduzme. Da
2040
se u ostavinskoj masi
odredi svota (po
tekuim
njezin
razreda
cijenama)
za
pogreb
prvoga
(bez
mise
zadunice) i da joj
se
sprovodu
nosi
2041
kopriva
sa
utom
vrpcom na kojoj
e pisati DOI, DOI
DRAGANA. Da se ukopa
u zaseban grob, a na
plou da joj se
uklee TU POIVA MOJA
MILA KOJA ME JE LJUBILA
2042
- DO GROBA- POKOJNI
MU I. Akad se
bude
zakucavala
sanduk, da se...
Marinkovi Kiklop
Kuc, kuc, kuc - estoko
kucanje
na
vratima
2043
sobi
se
pojavi
Doista,
doista
vam
2044
stigne do otomana na
kome je leao
Melkior. - Vi od sebe
inite neto to ni Bog
nee
moi
vie
razumjeti. Leite
li
dugo
ovako?
dakako, matate?
I,
2045
Melkior
proteui se kao da se
probudio.
- Mislio? Pa i ja prezirem
tijelo,
preljubazni.
sloi tijelo
Eustahije
"Ali
Bog
2046
ast."
Sveti
neki
Kuzma.
stanoviti
To
mama pokupi po
moja
2047
2048
Neto
kao
elefant.
Vi
bivi
ga
poznajete?
- Ah, jadni don Kuzma. Melkior
ga
vidi
na
za
gram
2049
pred
gnjevno
2050
Gospodnje.
Moja
je
Kalistovo
2051
ba
nimalo
tjelesne
stidljivosti,
osnovne
2052
zato
vi
smatrate
mene
tako
nesposobnim
duhovno
za
uzlijetanje?
Neisti duh
koji proizlazi iz oca...
-
Proizlazi
Filioque.
iz
sina.
Teoloko-
2053
Zapadom.
Vie
je
volio da se oslanja na
oca,
iskusnijega.
Seksualni
duh
nehotini
jeste
2054
tvorac
sina,
kanjeni
sladostrastnik
koji plaa skupo svoju
malu kratkotrajnu sreu.
Sin
je
njegovo
prokletstvo.
Njegov
inkarnirani
2055
neprestano
mota
pod
nogama kad mu se
javi elja. Budno uho u
bludnim
sumnjiavo
noima,
oko
to
nepravednim
okrutnim
gaenjem.
2056
Jadni
roditelj
koji
se
mora stidjeti
Marinkovi Kiklop
svoje mukosti, jer ga je
njegov muki potomak
ukopio
fantaziji.
svojoj
2057
- Ja gledam na stvar
vie
ekonomski.
Kalistova
mukost
prilino optereuje
obiteljski budet.
- A vi biste htjeli da on
tu
stavku
prebaci
na
2058
financijsku
pomo
klipan
2059
trzajima?
neko
provjeravanje?
tuno
2060
- Nemojte, zaplakat u!
-
uini
Ugo
komino
2061
roenju.
bezgrenom
2062
-1
vi
biste
ba
tako
ja
sam
propao.
Ako
nema
grijeha,
ne
mogu
2063
prodavati
oproste.
AKalisto
je
krupniji
primjerak
vidjeti
boga
2064
svoga.
Nauljao
bi
2065
kaete
da
sam
bez
razumijevanja!
Ja sam milosrdan. A on,
kako se odnosi prema
svom
legitimnom
"spermatozoidu"?
Prisiljava ga da prodaje
stare eire! Ja moram
2066
odlaziti
na
sastanak
ljubavni
kao suiavi romantik, s
pjesmama u depu, jer
nemam
kinte
da
djevojku odvedem u
kavanu.
svim
Duan
sam
konobarima.
2067
Thenardier e mi jetru
iskljuvati. Razbolit
u
se
od
vlage
po
2068
se
rimama
moe
muiti!
se
slobodnim
Gledaju
jo
nita
s
Ne
sa
stihom.
2069
2070
moe. To je jedino to
one razumiju, granje sanje. Klepetanje. Ali to
im
privue
pozornost.
Strahopotovanje. Dive
se. Kako se samo slau
te rijei,
2071
se
smijao
otomanu:
"Onda
pravite,
Parampu,
na
dragi
rimovane
stihove".
Marinkovi Kiklop
2072
Ah,
ne
pjesniku
Eustahije
smijte
se
praktiaru,
premudri.
Radije pomozite,
vi
lako
pravite
te
rezance
koje
rado
kljucaju
nae
koke.
Sluajte:
2073
Umrla
je
stara
nada.
2074
2075
ga
poljubi
2076
talenat! I vi to samo
onako... saspete iz
rukava".
Ugo-dan glu-pan. Onda
mu
sine:
Krpice
za
2077
veeras!
Blagi
fluid
spomenar,
fluid
listopada. A to je to
fluid,
dragi?
sigurno neto
To
je
2078
prosto?
- Mogli ste joj napisati
neto
bolje
ustima
na
kojima
ree
se
osuio osmijeh.
- A zar nije sada dobro?
- uplai se Ugo. - Ah,
2079
Stvarno,
2080
- Ne brinite, njoj e to
biti
divno.
A-ha,
ula
Ma,
Eustahije
2081
kao
zaprepateno
piem?
jo
se
Ne,
vi
mene
uope
ne
poznajete.
2082
Danas
zarunica
ima
roendan, a nemam,
jadan, ime da joj kupim
dar.
Pjesmu
nosim,
2083
zarunica,
fluid
struji
blagi
kosi
2084
Marinkovi Kiklop
- Znai, priznajete!
- Priznajem. - Ugo obori
oi kao mala grenica. Ali... ali sve neduno,
isto,
2085
za
Kavana "Gita",
nju.
2086
uglavnom za studente,
vona salata i kava, vrlo
jeftino. Ili kino, Nelson
Eddy i
Jeannette
Macdonald,
2087
od
njega
tri,
2088
skupljene - svezane u
dvije skromne pregrti
ispod djevianske bluze,
na bradi
bradavica s tri otporne
dlake.
otoku
voljela,
Tri
palme
sree.
Nije
na
ga
2089
Melkiora.
Raditi
to
je
voljela.
Ali zarunik je dobivao
akutne napadaje drugih
ljubavi. Na posljednjoj
godini
2090
studija
kolegica
Cica,
je
stara
nada.
Zarunicu
je
spremao
(tako
se
garau
govorilo,
studentski) ve u devet,
onda s kolegicom
2091
nekog
drugog? Ideja za
raskid, ti si kriva, a ja
sam ti tako vjerovao,
ah,
gore.
nevjernice.
jo
2092
ene
to
vole
gledati,
uspaljuju
majmunskim
se.
Pred
kavezom
2093
je
promatrao
mladi
uzbueno.
Ona je mijenjala
boje u licu, ljubomorno.
Idemo, dragi. Glas joj se
kidao kao da se umorila
od
2094
tranja.
on
ju
je
gurkao na mladia ne bi
li je pogledao, ne bi li ga
pogledala,
planula
velika,
ne
meu
bi
li
njima
neodoljiva
ljubav, povodom
2095
majmuna,
on
slobodan, s Cicom, u
proljetnim
sonetima.
je
Mladi
se,
zateen,
ta
nada.
onanistiki
uklonio.
2096
se)
onako,
majmunski. Mora da se
neto rodilo u
njoj. I bio je ljubomoran.
I posvadio se. Ti si opica
jedna obina, uspaljena!
2097
Ti bi sada sa svakim. I
ona je plakala. / love
you.
on
ju
je
pomilovao po
rijetkoj kosi i poveo u
umu iza zoo-vrta i radili
su
gii-gii
majmuni.
kao
2098
Kad
je
mogli
tako
isto,
joj
ipak
ste
napisati
neto
bolje.
Melkior je etao
po sobi s osvetnikim
osmijehom. U njemu je
cvjetala tuga u blagoj
klimi
malog
oajanja.
2099
Raspoloenje
lakog
otrovanja. Umor.
Zijevanje. Humor.
Marinkovi Kiklop
- Mogli ste, mogli ste srdio se Ugo izgubljeno.
- Ani vremena nije bilo.
ekao
2100
naplatim
crvenim
zrncima.
svojim
krvnim
Nikad
kraja.
2101
problijedio
Kalisto
od
straha.
razgovor
oka.
Vas
u
sam
2102
naveo
za
svjedoka
njegovom jutronjem
kretanju
oko
glavne
2103
roendan,
dar
za
zarunicu.
Nemam,
veli,
uplatio
(tj.
zarunica)
svaki as ima
roendan.
Ah,
sinko,
2104
na
svojim
nogama. Ah sinko, ti si
nitko i nita. Ah,
tata, ti si netko i neto.
Poto
smo
izmijenili
2105
diplomatske
note,
pristupili smo
izvrenju
ugovora
reparacijama.
o
evo,
Ugo
2106
dlan
komad
srebrnog
novca od pedeset
dinara - Hopla!
- Bit e veeras za Dajdam veeg stila.
- Ane, veeras e stil
biti vie damski - ree
2107
Ugo
triumfalno.
-Tihi
lokal s
pristojnim
konobarima.
koljicu
jednog
malog uha.
Samo, kad bi bilo malo
petrarkizma,
dolci
ire,
2108
listopada,
oh,
ljubavi.
vi
imate,
2109
Eustahije
irokogrudni,
Dajte,
veliki
Cvrano,
svoga
duha
iskru
jadnom
Christianu, da bi, uz
2110
obdario
Roxanu.
-
Nemam,
jadni
Christiane, ba nimalo
duha. A emu duh uz
takva usta od uha do
uha?
2111
Spomenite
plombe,
jo
sasvim
dotucite,
i
me
ljubazni
govore
drui
sastanak
ovjeku
ide
ljubavni?
jo s tim vaim
na
Pa
2112
listopadom u depu!
- Molim, odbacite ga, Melkior se baci leima
na
otoman.
Opruge
zajecaju
bolno.
- Odbacite? A to da
metnem?
Oktobar?
0,
2113
Eustahije
okrutni!
sam,
dijete,
aren
2114
Marinkovi Kiklop
sio? Eto, tu mi dajte.
Odgovarala
inae,
bi
mi
to
jest
raspoloenju i uope
stanju moje due.
- A tko zna gdje je
tooo...
Melkior
je
2115
Gle,
dosaujem.
Zijevate. Eustahije, ne
budite
ivotinja,
posudite mi pjesmu.
-
Ne
znam
gdje
je,
2116
Mininim
2117
osvaja
Vivijanu?
0,
zbogom,
draga, bit e gorak san
mojoj trpkoj noi kad
pogrbljen
bdijem.
No
vedar tebi
bio ovaj dan, a ja u...
2118
Govorite
mi
je,
Eustahije preslatki, ja u
je zapisati.
Imam jo
vremena da je
nauim.
- Zaboravio sam. - Ne
mari
ako
jednom
2119
ta
ja
sam,
ne
Eustahije
makar jednu
znate?
milogledi,
2120
strofu,
molim
Kleknuo
Ugo
otomana
vas.
pored
cjelivao
Melkiora u
sljepooicu.
-
Ja
sada
idem.
Ti
2121
- Jo, jo.
-
Kad
sunce
zae,
ne
znam.
cjelov tvoj.
-A to? -to?
Zalud
2122
2123
Ja
sada
idem.
Ti
zae?
tim
kad
sunce
2124
- Pomokrite se i legnite.
A
kad
sunce
izae,
vikao
je
razdraeno. Glad je u
njemu razvijala
2125
zvjerski
nagon
rikanjem.
Cijelo
za
svoje
jadno
Marinkovi Kiklop
izmueno tijelo osjeao
je tu prisutno, u svom
bezumnom glasu.
2126
No
dobro,
Eustahije
dobro,
grozni.
Ne
protiv
onaj
zmaja
junak
2127
kad
je
Melkior
pripalio cigaretu, on i
sam uzme
jednu
zamoli
vatre.
2128
svijetlu
ibice
izbrijano
lice,
loe
bludne
2129
gustih
crnih
majmun.
To
zakljuak
obrva
je
bio
kome
se
mirno,
ak
nasmijeeno.
- Eto vidite, Eustahije
dobri. - Smijeio se i
2130
laje
preko
La
Manchea. Dobit
e ve po gubici od
naih strieva, zato to
2131
se
veselio
Melkiorovom
nasmijeenom
licu.
2132
2133
Evo
mene,
tamnog
isposnika...
Kako
Dajte,
mogu
ne
ide?
ii
ovako. - On rairi
prazne
ruke
bespomono.
-
Ne
gnjavite,
Parampione. - Melkior je
2134
se
upoznati?
2135
znati to je to. - Na
"govei
gula" eludac zajaue
mueniki.
Gulaa
bi
jeo.
- Vi je, znai, poznajete?
-
Ugu
su
se
obrve
2136
stopile
kosom,
od
uenja.
-
Donekle
odgovori
2137
Dakle,
primitivna?
Melkior
Ona
se
ne
odgovori.
nije
htjela
2138
upoznati? Dobro je to
sam onako otiao.
Dobro je.
- A to ete misliti - ree
Ugo
odjednom
ako
2139
kako
da
oslonac,
intelektualno
kaem...
to
jest
druenje
na najviem duevnom
nivou? - Lice mu se
nadimalo i svaki as e
prsnuti
Marinkovi Kiklop
2140
smijeh.
Ugo
se
zabavljao. - A vi kaete
"govei gula"! - i odista
smijeh prsne.
Melkior
se
sam
gaenjem.
Ona misli da ga je
2141
ulovila
"na
najviem
nivou", on se ruga s
njom. Ona gradi njihovu
ljepljivu vezu
na bazi "due", on je
dri
tom
pekmezu
2142
ovakve,
ba
ovakve
da
zabavlja
se
sa
samo
mnom,
mangupe. A ja tebe
2143
niz
ali
obraz
od
prezrene
ljubavi. Ah,
moj dragi, nesretan bio,
zato si me ostavio? Zar
ti nisam ja vjerna bila,
zar
2144
jahanja",
roman
za
2145
zbog
njenosti
priroene
i
obiteljskim
odgojem
steene
stidljivosti prilikom
stupanja
ljubavne
grubosti
mukaraca, no ipak
2146
povjeruju
lanim
izjavama
njihovim
ljubavnim
te
tako
doivljavaju svakojaka
bolna razoaranja koja
ih
kasnije
cijeli
prate
kroz
ivot,
zagoravajui im duu
2147
runim sjeanjima, pa
kad se udaju ni svome
muu
koji
je
njihov
Spasitelj i
Otkupitelj od sviju zala,
ne smiju priznati svu
bobu
svoje
tugu
zbog
one
2148
mladosti
toliko
koja
je
neiskusna
bila
daje
silnih
to
su
mukaraca
im
djevianske
svojim medvjeim
guili
jecaje
2149
da
sanjaju
najuasnije snove i u
snu trae muku pomo
u posveenom branom
2150
krevetu
od
dobrog
supruga
kako
svoga
strpljivog
bi
se
2151
sve
do
svoje
smrti.
Amen.
Ugo
se
kesio
nasred
2152
nekim
oekivanjem.
Postao je
nestrpljiv, urilo mu se,
a ovaj se dao u neka
razmiljanja.
- No, jeste li smislili
koliko
je
dug
Kineski
2153
zid?
Putate
da
vas
ekam kao
fijakerski
hramom
zavrite
konj
dok
svoj
pred
unutra
misaoni
obred.
- Pa to ekate ako vam
se
uri?
otrese
se
2154
Melkior
nestrpljivo.
Zaelio je da
ostane sam, da u osami
oblizuje
svoj
papak.
Danas
opreni
sam
zlatne
ATMA-Demiurg.
ribice.
Da
li
2155
doista
"ubrzava
historiju" mnome?
Vjetica
makbetska.
2156
pomakne.
Tko
bi
Bit
vivijanski,
u
tan
2157
mrtvac
balkanski. Hura!
-
Zdravo,
tane
dajdamski! - obrati se
Ugu dubokim naklonom
cerekajui se ludo.
2158
noas
dajdamskoj.
pustari
Triput
za
dajdamskoj.
Zbogom! - i okrene se
od Uga,
2159
maak
Poto
je
ranjeni.
ostao
sam,
2160
od
ispijenih
boca
grad
sazidali.
Grad proziran,
bocama
naikan.
Staklengrad.
Zvuangrad.
grad
2161
stanarima
pijanstvu
Spava
usnulim.
grad
pjesmi
staklenoj. A u
svakoj
boci,
prozirnoj,
po
kuici
jedan
2162
domom
usnulim?
2163
stajali
na
postoljima mramornim,
uz bok samog Jupitera i
Venere predivne, a
ovo? tu me gui Bakhov
zadah
smrdljivi!
Taj
2164
flai
ivjeti,
svemoni,
zvati se penatom!
To je stan za gutere il
abe
krepane,
za
2165
embrione
prasee
fetuse i nedonoad
pobaenu
kolskim
zbirkama i patolokim
institutima,
nije
boravite ipak
jednog boga. 0, boga ti
tvoga, penate, srdi se
2166
bije mraz,
2167
grade
Staklengrad.
0,
lare
predobri,
sada
te
snivaju
pijanice
svoje
2168
e ko paad jedni na
druge i pobit e se kao
divlji slonovi i slomit e i
slupati
taj
Bocagrad
je
Bakhov duh
uzidan.
njem
divlji
2169
jednog
lijepoga,
ba
dana
kad
je
Staklengrad na
suncu
divno
blistao,
probudie
se
2170
proklete, protegnue se
i protrljae oi i zbog
zije-vanja
glasnog
kavgu
mutavog
zametnue
poklae
se
zvjerski
okrutno i razorie ba
do temelja svoj
2171
zelenkasto-plavi
Staklengrad to je na
Marinkovi Kiklop
suncu divno blistao. Nije
ni boce na boci ostalo.
A lari i penati beskuni
skupie se i odluie da
2172
potrae
druge,
bolje
gradove.
I
pronaoe
gradove
upravitelja
domova
za
2173
starce
portira
hotelima druge
kategorije, jer u njima je
uniforma
gotovo
admiralska.
Jastuk je bio sav slinav
pod
njim,
od
zavisti.
2174
Vivijana.
Postojati
znai
2175
2176
zatvori?
Eto,
nema
mene. 0,
da nema mene! Da sam
titrav zrak to osmijeh
njene usne... Pjesma za
Vivijanu.
Pjesma I... to osmijeh
njene
usne
ini
tako
2177
lijepim!
Zato
nisam
po
njenoj
2178
zavjesama
drhtaj
hladna
2179
2180
mahnu,
mene
krenu...
Nesretniku ne bje dosta
muke i on se pjesme
mai. Neuspjela ljubav.
Ima neto
2181
dua
Vivijanom,
najpoznatijim prirodnim
gnojivom u gradu. Duik
i fosfor. Tonu formulu
sastava
2182
zna
Maestro.
Pitati
otkrije
tajna.
Tajanstvena
genetika sila, duevna
oplodnja,
cvjetanje:
poetsko
Ugo,
Maestro, ja, a
ATMA,
2183
vjerojatno
Fredi
Plejada
strastvenih
poeta
vivijanskih.
Akoliko ih jo ima
onanistiki malodunih,
anonimnih, sakrivenih u
svoje mrane sobice, u
svoje
2184
oajnike
brade,
muiavih
trubadura,
inspiriranih
nonih
glodavaca to danju
skupljaju
slasti
pokreta,
preivaju
puni
njenih
sluajne, prolazne,
nou
nje,
2185
Iz
njenih
2186
sulfata,
nitrata
klijaju
vjenosti.
Traaa-tata,
taratata,
ta-raa-tata,
tatata-taaa...
Truba preko u
Marinkovi Kiklop
vojarni
spavanje.
poziva
na
Osam
sati.
2187
Kao
kokoi,
glavu
krilo, vojnici, i
hri!
Bezbrino.
tobom
bdiju
Nad
strae,
2188
ustajanje,
budnost
strepnje
na
od
dana sutranjeg.
Ustane
nervoznim
2189
gluhonijemog.
nasred
sobe,
besposlen. Sto
sada? Crv samoe uzme
vrtati,
eludac
neizdrivo.
zacvili
kao pas za
tuno
2190
vratima.
Bijeli je stari sjedio s
orijaem. I vodnici na
mjestu-voljno, s Elzom
na svom
uglu. Za treim stolom
studenti-veterinari,
sve
2191
krupni
primjerci,
glomaznim
gestama
"stranih
Kurt
ih
je,
2192
pripitomljene, rastvarao
u
svom
nihilizmu.
saevi
2193
- E, vidi, a ja imam i
znam emu.
Budui lijenici domaih
i pritipomljenih ivotinja
cerekali su se gledajui
na
2194
vrlo
istananim prezirom.
- Da si makar i kobili
zavukao ruku u neku
2195
stvar...
Veterinari
su
preuzeli
inicijativu.
Kurt
se
izgubio u smijehu.
- Ali... - pokuao je rei,
ali se nita nije ulo.
- A to sam ja, valjda,
ugav?
vie
vodnik
2196
uvrijeeno. - Zato me
ne bi
htjela? Reci, Elza, sama,
neka uju.
-
Zato
se
ljutite?
2197
Eto,
jeste
mamlazi
li
uli,
garnizonski?
bijelo.
Hajd,
Elza,
2198
- A ja mislim, kume, da
u oni slabi - uketa
bijeli stari.
- Nisu - rikne orija.
- Niu? Abombe? Svaki
dan
bombe.
Kau
da
2199
kume,
brod
kao
Bimark? Govori e da
je to takva
snaga, da mu je samo
gospodin
Nikakvi
Bog
ga
ravan.
topovi
mogu potopiti.
ne
2200
Marinkovi Kiklop
- Mogu.
- Mogu? Ja am vidio
Viribu
Uniti,
kume,
devettopetnaete
uBokiodKotora.
zna
2201
Nije.
Englezi
imaju
Georga V. -Petoga? A je
li jak?
2202
-Jak.
- Kao Bimarkl
- Jai.
- Dva puta? -Tri.
- Puta?
- Da. I uope. - Orija
uini
neku
gestu
2203
stisnutom
akom
koju
na koncu spusti na
stol, snano, da su ae
zazvonile.
Melkior se smjesti za
stolom
do
vrata,
2204
Njegov
2205
Melkiorovu i stiskala je
srdano.
moemo
ime
posluiti,
gospodin profesor?
Melkior zatrai komadi
jetre na aru, ili tako
neto, mravo.
2206
profesor...
je
Kurt
jako
nesretan,
popravljajui
stolnjak.
dan, gospodin
Bezmesni
2207
profesor.
vojske
Meso
-
govorio
jedu
je
2208
Ovetinu,
ostavljamo
to
Englezima,
2209
Zaas
se
vrati
radosnom
vijeu,
dobro.
Izvrsno.
2210
odmah
sam
slabokrvan, desni su mi
2211
2212
to
da
2213
ustavni
smisao,
kvintesencija
moga
podanitva,
epopeja kraljevstva. A
da ja ovako... natoim
2214
bato,
nema
zabuavanja! To
stjeni-cama
garnizonskim
daj
buhama!
2215
to
sam
ja
tebi,
neka, to li?
Oprostite,
Vae
zato
se
ne
propie doza, to
jest...
da,
doza
koju
2216
pridonese.
Jer
ovako,
nikad se ne
zna koliko se trai. A
znate kakvi su poreznici
Vaeg
Velianstva,
te
razni
generali, pa korupcija,
protekcija, veze. Ja bih
2217
samo
da
se
napravi
malo reda u
tom pitanju, i nita vie.
I onda (oprostite) ima i
drugih
tekuina
naem
podanikom
tijelu.
2218
ba na krvi? Zar se ne bi
moglo i
neto drugo prolijevati?
Eto,
na
Maestro,
na
2219
Pivo,
profesor,
gospodin
ili
moda
aicu vina?
Kurt mi rijei ita s usta,
do avola, ili je neki
telepat, to li?
2220
upita
ga
sumnjiavo.
- No moete i vino. Toga
barem
ima
ovoj
2221
to
su
neki
2222
dosadom.
Valjda
2223
neto
slave.
-Htio
se
otarasiti
Kurta, da bi mogao u
miru
razmotriti
pitanje
pragovima
historije...
krvi...
to
na
2224
mogao
staloenije...
rei,
2225
Marinkovi Kiklop
-
Eto,
to
su
duhovitosti,
njihove
gospodin
profesor - skandalizirao
se Kurt
trljajui
svoje
vlane
2226
prstima.
-Same
prostote. Moja
sestra vie ne sjedi s
njima.
Bolji
podoficiri,
su
asna
ovi
rije.
Primitivni,
ali pristojni. Kad sestra s
njima sjedi nikad se ne
2227
eniti,
-osmjehne
hm,
se
opratajui mu
hm
Kurt
2228
to
Podoficir
budunost?
2229
2230
2231
to
objasni?
prisutnost stranoga, i
zatee sebe u
nesvijesnom
lukavstvu
da se sauva u krugu
Kurtovih
simpatija,
zadri njegovo
da
2232
povjerenje, ne bi li se ta
Budunost malo jasnije
iscijedila iz Kurta, ne bi
li
se mogao saznati ba
taj dan, taj da...Trebalo
bi
sada
protusloviti,
tek
malo
2233
malo
posumnjati...
ne
uini
gestu.
2234
budalasto
laskavo
osjeti glupost
razmazanu
licu
kao
kozmetiku
po
svome
ukoenu
masku.
da
bi
2235
sugerirao
Kurtu
svoju
mlitavu
ravnodunost
pred
sudbinom. elio je da
njegovo ponaanje Kurt
shvati kao
uzvienu indiferentnost
ovjeka koji se naprosto
2236
Kurt
profesor?
uzdahnuvi
bespomono.
2237
Zovne
ga
majka
iz
aom
pjenuavog piva.
Melkior navali na hranu
pohlepno, a eludac mu
se
zahvaljivao
mrmljanjem,
tihim
2238
uivajui.
Kurt
Uivao
gledajui
dragom
gostu
je
kako
prija
njegova kuhinja.
Beki
bezmesni
odrezak
dan.
u
To-je-
2239
se
Melkiorova uha. -
do
2240
Namoi
pusti
se
da
cigareta
se
osui.
2241
bi
se
sjetio...
posljedica nema
nikakvih,
ve
za
2242
Freiwilliger,
ginuti
nikome nije
bilo milo... za austrougarskog
Habsburzi
cara.
su
bili
nesrea za germansku
misao. Dobro je to ih je
avao odnio. Svreno je
2243
bekom
valcer-
politikom "Na
lijepom
Dunavu"
plavom
za
sva
provincija
2244
ini
li
vam
se,
gospodin
profesor?
Melkior
neto
promumlja
kroz
zalogaj.
2245
tamo
pomonim
nekim
valom
muzici
mirisa,
vakanja,
2246
gaje
troetvrtinskom taktu i
smijeio se carski.
- Drago mi je, gospodin
profesor, da volite nau
hranu.
2247
pisanice...
Osjeao je da mu se
pribliava
ljudoderska i on je
tema
2248
odbaci
sa
opet
strahom.
ovaj
Kurt
nadahnjuje tu mesnatu
kanibalsku derainu!
0, kurtoazni Kurt!
Ostavio
povraaju
sam
u
ih
da
oblinjoj
2249
od
bolova.
trbuh,
guili
ga,
davili da bi se to bolje
2250
ispovraao. Najradije bi
ga
zadavili!
Svratio
je
ga,"
asniku
ree
u
2251
povjerenju.
"Tko?
Zar
svijetu
postupaju
mu
ne
pomognete?" - "Nema
2252
pomoi.
To
je
akutni
poelo
razmiljati, dogodilo bi
mu se to isto.
Moda
rei
bi
mu
otvoreno
trebalo
da
tim
2253
grevima
sebe
vodi
vi.
Meni
nee
2254
terapiju.
"Gospodine,
2255
Agent
ga
2256
pogleda
sabrano,
bezbolMarinkovi Kiklop
na lica i odmah ustane.
ak mu se i osmjehne
uljudno, u znak neke
zbunjene
2257
zahvalnosti.
"A
sada
to
zdravije
moete,
gospodine, to vas jedino
jo moe spasiti." No
sada i svi ostali navalie
na taj
2258
jedini
izlaz:
prihvatie
se pomamno plodova, a
doktor promrmlja preda
se: pi,
antropoidni majmuni! i
pljune s gaenjem.
- Ma to?- uasne se
odjednom Kurt. - Da nije
2259
nekog
maloljetnog
prijestolonasljednika.
- Kakva dlaka? - zaudi
se Melkior.
2260
- U jelu? - strepio je
Kurt.
Ali
to
je
nemogue.
- to vam pada... Zato
dlaka?
- Pa tako ste nekako...
pljucnuli?...
objasni
2261
Kurt
oklijevajui
delikatno.
- Ah, to - nasmije se
Melkior. - Pljunuo sam
na jednu svoju misao.
Kurtu je
odlanulo.
piva?
"Jo
Ja
au
astim,
2262
gospodin profesor." To
da se proslavi
odsustvo
dlake.
"Ne
jedna
2263
2264
kao
maka.
dimnjak,
gromobran.
Sad
ad
a
a
Ali
2265
razderanog
lima
prereze grkljan,
kume
ti
moj.
ilu
pa
lijeb.
2266
progonitelju
stvarno,
i,
neprijatelju,
be
premiljanja
razdere
2267
je
dugo
kravatu,
2268
razmekavao,
2269
2270
strani
ubojica.
jo
kau - Dotojevki!"
Melkior ode razoaran,
uz
Kurtova
dubokonaklona
dovienja. Dostojevski?
Svi se
2271
obraaju
Mihajloviu
Fjodoru
sa
svojim
Ne
proglaujte
maloga gada,
2272
sposobnog
da
smisli
knezom
Uzalud
se
pozivamo, tu literatura
nita ne opravdava.
2273
nakon
grijehu.
sada se kaje.
Javlja
se
Savjest
sa
je
apetit
zadovoljan. A
usnuo,
2274
budan
Mesoder
sama
je
sluila
kod
njega
na
dvoru
kao
luda
za
punom trpezom i
2275
priala mu - za vrijeme
bekog
odreska
prisilio
kako
da
se
2276
egzistencije:
"morate,
2277
mnogo
ste
lukavi,
2278
oprataju ti se grijesi...
na dui. A na tijelu ostaju trbusi. Grijesi i
trbusi
noumeni
fenomeni, et substratus
est appetitus gloriosus zapjeva
2279
Melkior
kao
velikoj
Credo
misi
u
et
prediranja
2280
pjevam i zaudaram na
luk, ali to je
dobro
za
zdravlje
organizma...
Pitat u te ja, moda
ve sutra, za zdravlje
organizma,
Sancho. Radi se
dragi
2281
ako
to
doista
pone sutra? A to je
sutra? (Glupan koji bi
me uo,
2282
odgovorio bi - etvrtak.)
Sutra - je vremenska
granica
izmeu
dva
budna stanja,
izmeu dva znanja o
postojanju.
Satovi
ne
2283
Dajdamu,
neizvjesnom,
potitenom
noi
oekivanju
prekosutranjeg
sutra.
2284
Veer
mi
se
ljupko
smijei i
obeava
lijep
dan
sutranji.
Meteoroloko
2285
preljubazno
ovu
posljednju jesen.)
Marinkovi Kiklop
na lica i odmah ustane.
ak mu se i osmjehne
uljudno, u znak neke
zbunjene
2286
zahvalnosti.
"A
sada
to
zdravije
moete,
gospodine, to vas jedino
jo moe spasiti." No
sada i svi ostali navalie
na taj
2287
jedini
izlaz:
prihvatie
se pomamno plodova, a
doktor promrmlja preda
se: pi,
antropoidni majmuni! i
pljune s gaenjem.
- Ma to?- uasne se
odjednom Kurt. - Da nije
2288
dlaka? - On kao da je
prisustvovao
hranjenju
nekog
maloljetnog
prijestolonasljednika.
- Kakva dlaka? - zaudi
se Melkior.
2289
- U jelu? - strepio je
Kurt.
Ali
to
je
nemogue.
- Sto vam pada... Zato
dlaka?
- Pa tako ste nekako...
pljucnuli?...
objasni
2290
Kurt
oklijevajui
delikatno.
- Ah, to - nasmije se
Melkior. - Pljunuo sam
na jednu svoju misao.
Kurtu je
odlanulo.
piva?
"Jo
Ja
au
astim,
2291
gospodin profesor." To
da se proslavi
odsustvo
dlake.
"Ne
jedna
2292
2293
kao
maka.
dimnjak,
gromobran.
ad
ad
a
a
Ali
2294
raderanog
lima
prereze grkljan,
kume
ti
moj.
ilu
pa
lijeb.
2295
progonitelju
stvarno,
i,
neprijatelju,
be
premiljanja
razdere
2296
je
dugo
kravatu,
2297
razmekavao,
2298
2299
strani
ubojica.
jo
kau - Dotojevki!"
Melkior ode razoaran,
uz
Kurtova
dubokonaklona
dovienja. Dostojevski?
Svi se
2300
obraaju
Mihajloviu
Fjodoru
sa
svojim
Ne
proglaujte
maloga gada,
2301
sposobnog
da
smisli
knezom
Uzalud
se
pozivamo, tu literatura
nita ne opravdava.
2302
nakon
grijehu.
sada se kaje.
Javlja
se
Savjest
sa
je
apetit
zadovoljan. A
usnuo,
2303
budan
Mesoder
sama
je
sluila
kod
njega
na
dvoru
kao
luda
za
punom trpezom i
2304
priala mu - za vrijeme
bekog
odreska
prisilio
kako
da
se
2305
egzistencije:
"morate,
2306
mnogo
ste
lukavi,
2307
oprataju ti se grijesi...
na dui. A na tijelu ostaju trbusi. Grijesi i
trbusi
noumeni
fenomeni, et substratus
est appetitus gloriosus zapjeva
2308
Melkior
kao
velikoj
Credo
misi
u
et
predircrnja
2309
pjevam i zaudaram na
luk, ali to je
dobro
za
zdravlje
organizma...
Pitat u te ja, moda
ve sutra, za zdravlje
organizma,
Sancho. Radi se
dragi
2310
ako
to
doista
pone sutra? A to je
sutra? (Glupan koji bi
me uo,
2311
odgovorio bi - etvrtak.)
Sutra - je vremenska
granica
izmeu
dva
budna stanja,
izmeu dva znanja o
postojanju.
Satovi
ne
2312
Dajdamu,
neizvjesnom,
potitenom
noi
oekivanju
prekosutranjeg
sutra.
2313
Veer
mi
se
ljupko
smijei i
obeava
lijep
dan
sutranji.
Meteoroloko
2314
preljubazno
ovu
posljednju jesen.)
Marinkovi Kiklop
Pedagoko sutra: drago
dijete, mora misliti na
sutra.
Staljin
Politiko
sutra:
2315
namignuo
Hitleru
harao?
odmignuo
Hitler
natiirlich.
Historijsko sutra: i
kad
ljudi
otkrie
boansku mo materije,
ona
zavlada
njima
pomuti im pamet,
2316
uniti
ivot,
onda
ime
proglasiti
Hegela
mogla
2317
je
ovjek
rugobu
otkrio
materije,
umjetnici
postadoe
runoga.
obrtnici
Geografsko
2318
su
oni
nazivali
tragedijama, a zvao se
Sekspir. Kako se to ime
pisalo vie
2319
nekom
koje
danas
nazivamo ruskim
pismom.
Filozofsko
2320
se
2321
oko
porazbijao,
sebe
pitat
gdje su stvari,
gdje su ljudi? i osjetit e
oko
sebe
samou
pobljuvat
strahovitu
prazninu.
2322
e se od oaja. I nastat
e
iz
bljuvotina
Novi
Svijet u kome e se
izlei
senzibilni crvi koji e
plaziti po blatu i slaviti
njegovu
vjerovat
ljepotu.
2323
e da ih je stvorio Veliki
Crv na sliku i priliku
svoju i da On obuhvaa
cijeli
svijet svojom duljinom,
a taje tako beskrajna
daje njima neshvatljiva.
Jer oni
2324
uvjerenje
nejednakosti
njima. I jedna e
meu
2325
manjina
uspjeti
da
propovjednici,
tumai
2326
istoduinskom
uzvisinama
2327
predjele
opasnost
od
poplava,
manja
voda
i
manja
naseljenost. I gledat e
s prezirom na crve u
dolinama. Onda e se
zbog
uzvisina
sobom zavaditi.
meu
2328
crvima
tamo
oni
2329
Velikog!
da
on
Propovijedaju
i
nema
tijela
nikakva ve da je sama
Duljina
Beskrajna.
ista
atributa
postojanja, a
Njegova
2330
korak
nevjerovanje
Marinkovi Kiklop
i gotova izdaja. I zato se
pozivaju
vjerni
Crvu
2331
nevjernika.
planuti
rat
tako
strahoviti
2332
grobovima...
I ue tako crv Melkior u
crvotoinu koja se zvae
Dajdam. Ah tu ne bijae
crva
Uga ni crvie Vivijane.
Ta
odsutnost
pogodi
2333
su,
Znai,
spleteni
klupko bludniko,
crvi prokleti! Dovue se
do
stola,
za
kojim
2334
sjedijae
crv
podbuhli
Maestro i crv
blijedi Cikorije, ba u
trenu
kad
gusjenica
2335
Eustahija
2336
Hazdrubalovi
smijae
se
trzavim
smijehom
glave
lijepo
izduene.
Oni su vodili razgovor
tihomisniki za oltarom
2337
dajdamskim.
Umah
prekinue
konverzaciju umilnu kad
pristupi
Melkior
crv
crvasti, te njemu bi i
sumnjiv
taj
muk
iznenadni
dolasku njegovu. I on ne
2338
svoj
pristup
stolu njihovu.
- Ne bijae li ovdje Ugo
cr... - na vrijeme crva
prekinu.
2339
- Ne bijae, cr - naali se
Cikorije licem nervoznim
i cr ponudi mu stolicu,
koja ree cr crvotono,
zbog svoje istroenosti.
-
Samo
sjednite,
2340
Maestro
gurati
stolicu
pod Melkiora.
Rubom sjedala previje
mu koljena i on sjedne
automatski. -Ve e on
doi da
podnese
uinjenom.
izvjetaj
Podvig
je
2341
vaan...
ali
nije
tako
teak kako on
misli. Uostalom, budite
mirni, Eustahije, i tako
e
lagati.
Ugo
je
bogodan... to
jest, bolje je ovako rei:
Ugo je ugodan laljivac.
2342
Melkioru se smrkne. To
je sve tako javno, tako
sramno.
ona
je
bestid...
- Ne blijedite, Eustahije.
Ugo je ugo-dna nitarija.
Drugo ste vi. Vi teite...
2343
hou
rei,
vi
imate
ne
moe
dugo
2344
- A to vi mene mijeate
u
to?
usprotivi
se
Traio
te
don
ga
Cikorije.
-Rekao je da e se
vratiti.
2345
Marinkovi Kiklop
- Mene? Zato?
- Nije poznato - javi se
Maestro, usluno. - Ali
bio
je
veoma
vaan.
Dobio je
linu poruku od Lava
Trockoga.
Opazivi
2346
zlovolju na Melkiorovu
licu, pouri se
da promijeni temu. - A
upravo
Cikorije
razmatramo
pitanje: dokle to
ja
jedno
2347
pod
2348
se
nesvjesno
poinjemo
orijentirati,
to jest udeavati
svoju
2349
budunosti,
osobne
neke
komplikacije,
postajem
ja
hipohondar,
uvam se i najmanjeg
propuha,
2350
pijem
trave,
nosim
2351
ba
ja?
tako
2352
se
Maestro
2353
sjetio
se
odjednom da se
pojavilo
prisutnost
neto
smrti
kao
u
2354
strah
odgovornosti,
smjesta
za
od
odjurio
njom
upravo stigao da je
skine s konopca. Eto,
sugerirao
"pogodio",
2355
lopov.
dvoritu
se
objesila o ue
za
suenje
Upuhivao
joj
rublja.
na
usta
poljupci.
Ali
2356
2357
(Maestro
uini
neku
je
se
se
otarasiti.
gospodin
2358
vrat, ooopala!
Melkior
se
Povezuje
smjekao.
sada
neka
toga
mu
se
2359
Smjekate
Eustahije
se
vi,
plemeniti,
glavnom.
Nita
2360
razna
bratstva
njenih
2361
na
najuzvienije
osjeaje - i kadri, to je
najvanije,
da
se
2362
Eustahije,
janje
boje.
se
dalje
smjeka, a milina mu
zalijeva
srce.
moe biti?...
Zar
to
2363
Vivijana?... To je oito
neka
njihova
Dajdamska.
intriga.
I
nee
vjerovati, a
sve
trai
gdje
je
ta
2364
- Ah, to u, Adam e
me minirati - ve se
razmee
on
nehajno,
ovjek mogunik
koji koraa po sagovima
od cvijea.
- Ja sam rekao e-li-minirati,
je
li
tako,
2365
Cikorije?
Uostalom,
vi
ete mu i
pomoi
tome
ako
dotle,
toplo
preporuujem,
okrenite vi tu plovku na
lea. Eustahije blaeni.
2366
Provozajte
je.
Budimo
roaci,
haa, ha...
- Laete - iscijedi se
nekako
ta
Melkiorovih
suvina slina
rije
usta
iz
kao
2367
kod
neopreznog
zijevanja. Idiotski.
-
Oh,
mi
razgranata
smo
vrlo
familija.
Dopustite, Eustahije, da
bude i neki
2368
roae
Cikorije
Hazdrubaloviu?
-
Oprostite,
milorde,
moje se plemstvo ne
rauna od te loze. Moj je
pedigre
2369
mnogo
skromniji,
dosta
elemenata
bastardnih
-
odgovori
Cikorije ozbiljno.
- Aprincesa Van Den...
kako se ono zvala? To bi
bio trofej i za Casanovu!
2370
jednom
povjerenju
priznali da ste
2371
ipak
izmjenjivali
spolne
neke
instrumente
zlatousti?
naom Bibijanom?
- Precjenjujete me, oito
-
odgovori
Cikorije
2372
smjerno zaklopivi oi
od
skromnosti.
obojica
Onda
prasnue
smijeh.
Melkior
uvrijeeno.
ustane
Dakako,
2373
2374
don
Fernando
ljubaznou koja
sve
razumije
sve
oprata, unaprijed.
- Svijet je velik, ako ste
me
traili
po
vaem
2375
osmjehne strpljivo. - A
emu se ima zahvaliti ta
ast? -Melkior se pokua
nasmijati.
-
Bez
ale...
Don
2376
odvue
uurbano
nekako
Melkiora
na
2377
godina.
netko
ga
nekamo
valjalo da stigne na
je
je
2378
melodiozan
odijevanje
nehajno.
bariton,
namjeteno
2379
Smjekao
se
srdano,
susretu
ispriavao, na alost...
Odavno je polagao
2380
fakultetu,
sa
studentskim
brigama,
kao
na
2381
nepoznato.
I
veeras
odjednom
izronio
Pupo.
Zato?
Ne
Odakle?
smije
se
pitati. Tajanstveni
ivot Pupa.
Pupo eli
2382
Melkior
se
kretao
Pupovom
magnetskom
polju
povezanosti
nekim tajanstvom,
sa zatvorenim, neitkim
misterijem, od kojeg su
2383
vidljivi
samo
vrlo
jednostavni,
primitivni
hijeroglifi.
2384
stvari, ali mu je i to
sitno
povjerenje
Osjeao
laskalo.
je
moralno
je
optuen.
netko
Trema
nevin
u
2385
kao
da
ga
tu
usporedbu
kao...
neadekvatnu.
osjeanje
Kao
intimne
2386
osobne
opasnosti
dok
neuporedivo,
to,
Pupovo povjerenje.
U kavani nije bilo Pupa.
Melkior
nekoliko
cijeli
je
pogledom
puta
obiao
2387
tako
da
ekamo...
Tada se jedne novine
spustie, i on prepozna
smijeak
koji
gledao... Ali
ga
je
2388
bez
kicokih
bria.
prorijeena.
Hm,
od
oito
I
-
prozorskog
stakla. Prilazio
2389
mu
je
spreman
uzbueno,
za
buran
susret, za gnjeenje u
zagrljaju. Ali Pupo sve
razumno
smiri
na
srdano rukovanje.
- Zdravo, pjesnie. Kako
si?
Dugo
se
nismo
2390
vidjeli.
Zvuao
je
Pupov bariton
poneto prigueno, sa
smanjenom svjeinom.
- Dugo, dugo... - Melkior
opazi da vie ne zna s
njime
zna to
razgovarati.
Ne
2391
smije
pitati,
je
li
Htio
je
govoriti
korisno.
Ali
je
pokazati
Pupu
elio
radost
to ga ponovo vidi i
uspostavi odmah
2392
staru
prijateljsku
intimnost,
pa
uzme
slobodu da se naali: - A
ti u meuvremenu
i naoale stekao i brk
izgubio a i elo poneto
tu gore otkrio...
2393
2394
stolovima
oko
glazba
svirala
osjeti
je
da
radi
njih
-
drugu
glupost. Oh,
Gospode, kako je teko
s ovima! Teko, teko,
odgovori
oportunistiki.
Gospod
2395
Naravno.
Ali
mislio
nisam
govorio je s
htio...
2396
osmijehom,
svejedno
ali
pogleda
Pupo
na
sat, po navici.
- Petnaest minuta se
uvijek nae za starog...
- ali mislio je na neto
drugo, a
2397
Petnaest
minutama.
to
2398
su njegove vrijed-nije?
Ja bih makar
i mislio... ili naprosto nita,
lunjao
gledao.
vrijeme s
tu
gradom,
gubim
2399
ovim... jakobincem. On
mi poklanja!... Bunio se
u sebi i utio pobunjeno.
Revolucija e zakasniti
za
ovih
petnaest
minuta. Ci-ha!
- Prehladio si se?
- Ne. Zato?
2400
uvijek
onako
2401
Da.
Svratimo
iz
Dajdamu.
redakcije.
2402
Kazalite
film.
Opipava me.
- Da, ti si uvijek to volio.
I Ugo radi u novinama?
- Ne, on ne radi.
- A to radi?
- Nita.
2403
- Nita? I to je lijepo
zanimanje. Je li se ti
neto ljuti na mene?
- Ne. Zato? Ti pita, ja
odgovaram.
- Da, doista... - Pupo se
nasmije i pogleda na
2404
2405
smo...
- Ne, ivim sam - hladno
prekine Melkior Pupovo
sjeanje. I tako mu nije
stalo,
to
je
samo
"emocionalna priprava"
2406
za neto drugo. On je
ekao.
- Ima li dobru sobu?
-
Dobru.
Ulaz
sa
stubita.
- to ima - krevet?
-1 otoman. - Melkior se
nasmije.
Pa
reci
2407
se
nasmije
odsutno.
- Ne ja. - Zatim mu se
lice
preobrazi
2408
neodlunu,
sumnjiavu
Melkiora
zabrinuto
tuno.
- uj - progovori Pupo
zbunjeno - ti si... tako...
2409
sjetio...
Uostalom,
tako...
noi.
Ja
za
2410
njega
odgovaram,
razumije. To je vano.
A sve drugo s tim u vezi
mislim
da
sam
razumije... Razumije?
Nita Ugu i tom
tvom
tako?
drutvu...
je
li
2411
- Jasno. - Melkior se
osjeao
spreman
patetino,
za
lomau.
Ubijte,
zlotvori!...
sam
se
2412
Da,
to
nezgodno.
je
Preko
malo
puta
Udovica
srednjih
2413
ezne
2414
za
istom,
njenom
ljubavlju,
dakako
sanja
vjenom,
same
svinjarije.
2415
dvaput
sedmino je posjeuje
njezin prijatelj.
Ali to je vie duevna
veza. Premda, uje se
ponekad
tjelesno... no, to
neto
2416
Hvala
za
gospodine
Hvala
za
cvijee,
doktore.
cvijee,
gospodo. Prolazila je
2417
izmeu
stolova
strahovito
izmravjela
starija ena i
klanjajui
zahvaljivala
svima
rukom
cvijee.
se
svima,
najsrdanije,
na
srcu,
za
2418
Tanka
olinjala
lisica
koji
se
povijao
2419
obrati
se
2420
se
Divno
vi
pomladili!
izgledate,
mila
moja. A bili
ste veeras? Zar ne da
je bilo dobro?
Cijela je kavana gledala
u njihov stol. Pupo je
2421
crvenio
blijedio
naizmjenino.
Melkior je vidio jasno
kako mu dre donja
vilica... od bijesa... od
straha...
sve su oi uprte u njega,
ah, do avola.
2422
Mozarteumu,
moja.
Ah,
mila
kakav
2423
ruke
jednoga
Boga koji je
stvorio svijet. Boe, daj
mi takve ruke! uzviknuo
je i zaplakao. Veliki
2424
Rubinstein.
uzviknula
Bravo!
u
vatrenom
2425
barune,
hvala
za
cvijee,
vrlo
ste
2426
skupila
dugu
gomilom
cvijea u naruju.
.............\
Marinhovi Kiklop
2427
- Mislim da je i moj
koncert zavrio - ree
Pupo
gotovo
apatom
gledajui u
sat.
muzikalne
Ovdje
publike.
ima
Ja
2428
mu
bez
rijei
praktino,
Ostao
je
kao
2429
prevarena
djevojka.
Javit u se
sutra
telegrafski
poznati
rastanak
2430
2431
to
vee,
2432
meu
nama.
mnogobrojne
ljubavne spojeve.
2433
A Pupo... inilo mu se
da
se
povlai
neuspjelog
nakon
osvajanja
Vivijane. Sada
je prihvaao usporedbu
koju je ranije odbacivao
kao neadekvatnu. Hm,
2434
veeri?
Uzme
prekapati po
mogunostima. Dajdam
odbaci
najdalje.
Kod
2435
bi
vidio
cvijet
iz
popodnevne bate. Da
se
javi
Enki?
Moda
uz
ono
srce to mu je jutros
uginulo u rukama... kao
kanarinac. I
2436
tu mogunost - udalji,
obzirno. A znao je da e
ii nekamo za svojim
koracima
koji
su
eznuli
za
konobarima.
2437
listopada.
sonetom.
pristojnim konobarima?
Svijetlila
2438
su mu redom neonska
slova lokala. Ali borio se
neprestano
Dajdamom. I,
prokleti!
Kao
golemog
nadlijetao
milo titranje
sjena
strvinara
je
Dajdam
2439
Vivijanina
imena
Valja
noi,
procijediti
2440
no?
Obii
cijelu no s
kraja na kraj, zaviriti u
sve tame, ispitati sve
sove,
make,
uke,
mieve,
2441
dokle
dopire
no...
Marinkovi Kiklop
Ah, gdje su je samo
skrili?
Gilda!
Pieta,
2442
sono...
Suze
mu
udarie na
oi... i pusti ih da teku.
U gustom mraku jedne
2443
stare
vee
Melkior
zajeca. 0,
ljudi,
kako
sam
nesretan!
-1 ja, brate - javi se
mrak s uzdahom.
2444
Melkiora
osine
stid.
Udarite,
udarite.
gospodine,
Vuklo
se
2445
prema
njemu
neto
etveronono,
puzavo, dolje po tlu, po
neravnim
kloparalo
ploama
nekim
golemim kopitima,
2446
oklopima,
nekom
stranom
mainerijom.
2447
2448
Da
niste
vi
pijani?
Valjate se po zemlji...
-
Ne
valjam
se.
Ja
2449
besmisleno
2450
koje dostojanstvo?
- Pa to biste eljeli? upita ga ljubazno.
- Nisam vam to rekao
zato da biste promijenili
ton - ree ovjek bez
nogu pomalo
2451
nabusitb. - Moete vi i
dalje mene prezirati ako
hoete. Ne radi se o
takvoj
vrsti samilosti. Ja vas
molim da mi pomognete
u
jednoj
stvari, to je
odreenoj
2452
sve.
- U kakvoj stvari, recite.
- Stube su tu previsoke,
a
meni
odrezane
su
gotovo
kukova, ne mogu
zakoraiti...
noge
do
2453
ulo
ovih
bi
se
mojih
2454
ostale
orme.
Ona
bi
prepoznala zvuk. Ja po
kui hodam
Marinkovi Kiklop
etveronoke,
ona
to
2455
gore
kod
jednog
ovjeka. Kod
ljubavnika
muno.
doda
2456
2457
ovjek
bez
2458
vrata
njegove
sobe
se
istoe
tie
2459
od
sam
ukusa.
nisam ni siromah.
Danas imam ak i novo
odijelo na sebi, to jest
poluodijelo,
imam i
kravatu
2460
Vjerujem
promrmlja
vam
Melkior.
ve osjea elju da se
okrene i pobjegne.
-1 to ete gore raditi?
2461
nogu
Htio
bih
poudno.
uti
njezinu
ljubav
istinitu, iskrenu. S njom
ja
to
nikada
nisam
2462
li me? Bojim se da to
nije lako razumjeti vama
gore uspravnim, cijelim
ljudima.
No ponadao sam se kad
sam
vas
malo
prije
2463
ne,
prekine
naprotiv!
ga
odmah
2464
ovjek
bez
nogu.
-Pokuajte se uivjeti
u
ovakvu
polovicu
2465
mene,
sada
nemam
vremena da vam
objanjavam,
dugo
je
naravno.
Jer
2466
drugo,
neto
to
se
nikako ne moe
stvarno spojiti, povezati,
pomijeati s mojom. Ne
moe se nikada stopiti u
jedno
ljubavno bie u kome je
potpuno
iezlo
(ta
2467
kako
bi?
sa
mnom?)
nae posebno ti
i/a...
- To se ne dogaa ni s
jednom
enskom,
ljubavi
dragi
-promrmlja Melkior
iskusno.
moj
2468
momentu,
beskrajno
Eto,
to
ja
2469
Marinkovi Kiklop
zove,
kako
razumijete
ime
ime...
li?...
kako
spominje
bezumnom enjom
spajanja,
topljenja,
2470
- S drugim?
-
to
smeta,
ona
je
put
muzikom,
nekom
i
to
jako
2471
zanosim, ak do nekog
duevnog orgazma (ja
jako volim muziku), pa
zar nisam i ja tako s
nekim
drugim...
nekom drugom, u
orgazmu,
eto
2472
tako
kaem?
Ja
govorim o kvalitetama,
ne o prostoj (ak i
prostakoj) radnji. Ona
me se ne tie, na nju
2473
Beethovenovom
koncertu
mislim
(D-dur)
na
konjskog repa
zar
struganje
2474
po ovjem crijevu? Ja
znam da su to sredstva,
ne-op-hod-na kako bi se
proizvele
divne
harmonije,
harmonije
ali
mene
uzbuuju, ne crijeva. A
crijeva su ipak
2475
2476
i...
sve
kad
te
hou
ljubavnu
2477
zasvirala?
Samo
to
je
svinjarija!
Nisam svira, a on je
moda i virtuoz. Za to je
potrebno
2478
2479
graenu,
pomno
pripravljanu misao
i uutio. Umorio se. Ili ju
je moda sada prvi put
priopio
nepoznatom
ovjeku u
ovoj
mranoj
vei,
udnim okolnostima - i
2480
nju,
njenu
vrijednost,
njenu
izdrljivost
2481
razumni
gmaz
vukui se po zemlji? Da
sam izgradio
2482
novi
organ
za
svoju
jadnu egzistenciju? Da
je
ovo
neka
sasvim
2483
Svaki
mukarac.
normalan
(On
jako
2484
tek
tako,
zbog
konverzacije.
Marinkovi Kiklop
- Zar zato to ovdje ne
reim na ono gore? Pa ja
eznem za onim gore
svojom
2485
nadpasjom
apsolutnu
vjerom
ljubav.
u
Ja
2486
Vapaj
de
Melkiora
profundis.
podie
Zatreperie
jeza.
njemu
podmukli afiniteti
s
ovim
jadnim
2487
glavom
na
njega
posadilo
jednu
jedinu
zvijezdu
koju
je
upisalo svoju
sudbinu.
Nebo
nad
2488
ljubavno,
dragi
moj
zemnie, to je - suknja
vulgaris
vrhu
koje
treperi jedna
tvrdoglavo
odabrana...
2489
- Onda, hoete li mi
pomoi da se uspnem? upita nesigurno ovjek
bez nogu.
Gle,
ne
odustaje
on.
2490
- Dakako da u vam
pomoi. Hajdemo.
- Vi mene ovako straga
prihvatite, ispod pazuha
- upuivao ga ovjek
ustro i s
2491
nekom radou. ak i
ruke podigao kao da e
uzletjeti.
Melkior ga prihvati kao
to se djeca dre kad se
ue hodati i privede ga
stepenicama. Upravo se
poeli
uspinjati,
jedva
2492
zakoraie
prve
stepenice, kad se
gore
otvorie
zaue
Ozbiljni
se
vrata
glasovi.
glasovi,
neveseli.
- To je ona! Neto nije u
redu - zaape ovjek
2493
prestraeno.
-Bjeite,
bjeite!
Sto
dalje
pouruje
bjeite!
on
kao
da
2494
sve
je
kako
nesretan!
propalo!
sam
ja
2495
apne
mu
"zbogom" i pobjegne na
ulicu.
2496
da
violinu.
vidimo
tu
Namjesti
se
zgodno prema
izlogu trgovine u kome
je bilo koso poloeno
ogledalo.
ekao. Na
Nije
dugo
2497
2498
nain
armantne
hromosti.
Jednom
drugom
stupala
svojom bujnom
je
svom
2499
tjelesnou.
kontrapunktu.
Ah, kakav instrument!
uzdahne Melkior. Otuda
enja
za
virtuozom
tamo gore.
Pomisli na nesretni torzo
skriven
iza
vrata.
0,
2500
bi
ni
Johann
Sebastian u draesnijem
kontrapunktu
odsvirao
tvoj ivot.
A kamo sada? Svi su
putovi
zameteni
2501
neizvjesnou. Valjalo bi
krenuti s neke
polazne toke pod ovom
nonom
kupolom
izreetanom
zvijezdama. Za kojom
zvijezdom?
Svaka
je
2502
kretanja...
Svaka
je
misao zvijezda
neke
jo
nepoznate
konstelacije utopljene u
beskonanosti vremena.
Beskrajnosti.
Predodbene
Metafore.
sljeparije.
Strahovita
2503
gvalju
svojim
enje
malim
pod
nebom
jedne krinoline
kojoj
vrhu
sja
Vivijana. To je njegova
2504
izgubljenom
zvijezdom
uzaludna
nona lutanja.
Daleko u gradu izbijaju
satovi na katedrali. Pet
sati. A no jo davi grad
2505
vlanom
hladnom
tamom.
Duga
no
jesenja. Promrzao je u
pustoj aleji pod
visokim
mranim
2506
stablima. Trgne se na
riku
lavova.
Na
glas
Car
iz
stravinog
je
njihova mesa.
gladan
2507
Melkior
osjeti
zoolokog
Odmataju
smrad
vrta.
se
topla
krzna, proteu se
zvijeri,
ire
se
ralje,
2508
Ovako
zatvori
valjda
i
smrde
vojarne.
su
karakteristian
epohama. Velika
dale
miris
2509
kolektivna
isparavanja,
smradovi
historije.
Smradovi
perzijski,
smradovi
aleksandrijski, smradovi
hanibalski,
smradovi
cezarinski,
smradovi
avarski,
2510
hunski,
mongolski,
tatarski,
germanski,
smradovi
kriarski,
smradovi turski,
smradovi
napoleonski,
smradovi
samurajski,
smradovi
pruski,
francjozefinski,
2511
benitomusolinski i
Marinkovi Kiklop
smradovi
adolfhitlerski...
Smradovi,
dokle
see
Nasmrdjelo
smradovi,
historija.
2512
se
ovjeanstvo
pohodima
ratnikim.
Pi!
na
zahodima
Melkior
pljune na smrad
ivotinjski kojim mu je
historija zapahnula nozdrve iz zoolokog vrta.
2513
se
daljini
svijetla
jutarnjeg tramvaja. Ide
tehnika,
rekao
bi
Maestro. Pa hajde, da
vidimo. Ide
2514
Sila.
Opsjedne
ga
strana
bude...
plonika na
Sie
2515
tranica
susret
tramvaju.
Izazovno, ak
svadljivo, sa smijenom
hrabrou malog lovcadelije iz aljivih crtea
koji
2516
pokazuju
"dugi
nos"
podrhtava
pod
nogama
pribliavanja eljezne
od
2517
ivotinje.
Strah
ga
da
vidimo
ipak,
dokle se to moe
izdrati?
pone
Mata
plaiti
ga
slikama:
2518
tu
pribliavanja.
nikakva
2519
kao
Valja
sliku
sve
na
reflektirati
2520
predmeta
na
sliku
potpuno
2521
koji
mogu
ukinuti
oi.
kad
Nijemi
odmah
zaklopim
film.
On
zatvori oi.
Fikcija. Eto, pukla vrpca
i projekcija je prekinuta.
Ali tramvaj zaroke na
2522
neravnim
inama
kritiki
tren
kad
2523
da
nosi
jednu
2524
2525
smrti.
Prkosno.
Tvrdoglavo.
Ali
tu
varijanti,
mjeavina, konfuzija s
primjesama
moja je
ludosti.
2526
Ne
uklonit
usporava.
e
se...
2527
Marinkovi Kiklop
jeila misao na pruzi,
jaa
od
straha
pred
njegovom gvoarijom.
Maestro bi mi
estitao.
Banalni
Tramvaj.
glupi
stroj.
2528
Ponovno
mata:
2529
2530
fenomen!
Sve
ensko
Poeli
Enku,
onu s
fotografije u lisnici...
Voza estoko pritisne
nogom
na
zvono.
2531
Melkioru
zadre
utroba. Uzbuna u
cijelom tijelu, u svakoj
stanici
"opasnost,
2532
propuste,
2533
erekci-ja.
2534
Na dvadeset, na deset,
na pet
metara! Lupa u zvono
panino,
zapomaze,
2535
pravim
samoubojstvo, mamlazu
eljezni!
Tu
sam
postavio
pred
tebe
2536
svoju
misao,
hajde,
se
odjednom
razumno.
strahovito
(neto mu se zaprai
pod
2537
nogama)
stane
na
mjestu kao da ga je
neka ogromna sila lupila
po gubici.
- Ha, ha! - iskesi se
Melkior
triumfalno
luaki
gore,
2538
pred
njim
umorno,
pobijeen.
mirno
posramljeno,
-
Ha,
ha,
2539
zamahne
Lud?
zaudi
Ne.
se
Zato?
Melkior.
2540
Nisam
samoubojica.
Normalan...
-
ini
normalnim
zaustavljati
vozni
red?
mislite?
m^^ff^'
vam
se
ovako
kola?
Sto
vi
2541
Marinkovi Kiklop
- Pa izvolite, produite...
-
mrmlja
Otkriva
mu
Melkior.
se
druga
strana
incidenta,
prometnika.
banalna,
2542
Dat
ja
tebi
"produite"! - i bio bi
nasrnuo voza, ali javi
se kondukter s
vie objektivnosti.
- Hajde, pusti ga. Vidi
to je...
2543
ja
ivce,
2544
pokrene kola.
A
Melkior
zbunjen
ostane
neoekivanom
pobjedom. Kako bi to
mogao objasniti ovim
tramvajcima?
Izdrao
2545
je
arhimedski
aavo.
Otkrio sam
bioloki zakon uzgona!
Tijelo uronjeno u strah
izgubi onoliko od svoje
smrtnosti
koliko
tei
strah. Heureka!
istisnuti
2546
"Noli
turbare
circulos
sad
je
kasno.
Vivere...
Vivere
maliconiiaaa...
senzaa
zapjeva
2547
grabei
urno
prema
ga
sitnom
2548
politika
urota
mranom podrumu
pri svijetlu petrolejke. Tri
neobrijana tipa vijeaju
kako da ti skinu glavu.
Noevi su pobodeni u
stol, otri, svijetli, na
2549
njima
pie
ROSTFREI-
SOLINGEN.
Imaju
otricama
lijeb
kao
na
noevi
2550
strunjaka
emu
onaj
klanju
lijeb
na
mesarskim noevima?)
Doekat e te u mranoj
ulici, nou, kad bude
prolazio
rastreseno
lupkajui
2551
da
ti
skidaju
no
tako... uvjerenje.
to
je...
2552
"Pa
dobro,
gospodo,
(kakva su to gospoda?)
zar ne smijem ja imati
svoga
uvjerenja" i ve se boji
da oni tamo i znaju za
to
tvoje
uvjerenje, da
kukavno
2553
su mu ak izmjerili i
jainu nekim posebnim
mjerilom i da je s tobom
ve
svreno. Jer ovi snovi,
ovi snovi to te mue!...
Ne, mora biti da se o
tebi
2554
ak
upisivalo
spiskove, u
formulare.
Stoji
invalidove
Ugom
vage
kod
i
2555
razmahao
se
dokazujui:
"ovjeanstvo,
dragi
Parampione,
ovjeanstvo!"
Prie
im
gospodin
elegantan
u
kinoj
2556
uperivi
Melkiora
lulu
koju
u
je
2557
"Vi
ste
vikali
ovjeanstvo?"
"Ne, ja sam diskretno
rekao
ovjeanstvo,
2558
ovjenosti...
bratstva."
"ovjenosti? Bratstva?
Internacionalist?"
Marinkovi Kiklop
"0
ne,
naprotiv!
Ja
sam... da se branimo,
2559
da
se
odupremo
kao
nacija do
posljednje kapi!..."
"Da se odupremo?"
"Da, da se ne damo, zar
ne, kolega?"
No kolega je ve bio
strugnuo,
gospodin
2560
to
je
ekao
tramvaj
uzeo ljubazno
Melkiora ispod ruke i
poveo ga u etnju...
Borba
na
noeve,
pucnjava
bjeanja,
padanja
visina
mraku,
s
2561
to
je
bio
kratkog
program
jutronjeg
ga
mesarskim
oko
blistavim
noevima
Sveuiline
biblioteke. Penje se na
2562
zeleni
bakreni
krov
sada
na
njega
2563
jata
gustim
ileta
ofanzivnim
formacijama i
obruavaju
se
na
2564
rairila
krila
Melkiora-bje-gunca
titi
od
pomalja
se
2565
se
ubio,
otila
a
u
samostan"... On
pogleda dolje, ali oba
mu oka ispala iz glave i
bratski
ivcem kao da
povezana
2566
polako
se
spustie na
zemlju, pogledae jedno
drugo
ispustie
jednu suzu.
Pretapanje.
po
2567
Sjedi
na
topovskoj
ni
jedan
jezika.
od
Tamo
2568
neprijateljski
Na
fronti
Garcia
vadi
poloaji.
je
zatije.
rijei
iz
depova na
bluzi i slae ih po dlanu.
Zatim nabija ih u puku.
Ui
jezike.
Garcie
Odjednom
2569
nema
tu
na
topu.
cijevi
Makaronci! Makaronci!*
i opali top strahovito.
Lete rijei i viu, vrite
2570
Muk.
Mrak.
Ne
vidi se nebo.
Bjei.
Gazi
preko
ljemovi,
razlupani
lonci,
2571
zahodski
porculan.
no
lea.
Merhum Melkior.
Merhaba!
netko
te
2572
taj
mravi,
bezubi
2573
*Marokanci, najokrutniji
Francovi
vojnici
panjol.
graan.
u
ratu
1936-1939;
metateza
Makaronci
podsjea da su i talijan.
faisti
Franca
bili
na
strani
2574
Marinkovi Kiklop
"Da, profesore, taktiki
potez. Garcia je rekao.
Ali nai se dre bog
bogova."
"Politeistiki?"
nasmijei se bezubi s
mirnim zadovoljstvom.
2575
slijedeoj
sekvenci
zahodu
(za
nastavnike)
oblijepljenom
novinama
sa
starim
slikama
2576
bubnjevi,
glazbe,
povici
2577
nije
mogao
2578
kakav
teret.
Napokon je
profesor
porculansku
sjeo
koljku
na
i
zasmradivi se uzdisao
"ah, moja
2579
profesore,
centimosa.
2580
"A onda?"
"Onda?
obriite
svoju
karijeru - i bjeimo!"
I dok su se pobjednici
dolje upali oko ake
novca,
vi
ste
promjenljivom
se
2581
sreom
provlaili
zamrene
hodnike
i
i
kroz
mrane
bili
biste
sigurno umakli da
ste
mogli
trati...
Ali
kanibali su ve tu sa
svih strana. Opkoljeni!
Ulovljeni!
2582
kako
se
kae
lica)
odmah
odbacili
kao
neupotrebljivog za jelo
(malo su ga zasjekli,
2583
potamnio
morbus
je
lues,
no
otrovno,
kotao
za
loio
kao rob, s
(dakako,
2584
izvjesnim
pravom
nezadovoljstvo)
Fomi
na
Foma
Opiskin
mrmljajui:
"Progone
me.
Ja zaraujem svoj kruh!"
I
tu
se
naao
rii
2585
"I
jo
2586
Rez u montai.
Obala
moru.
mjestu
Uz
na
obalu
nikoga.
2587
Marinkovi Kiklop
"0
ne,
naprotiv!
Ja
sam... da se branimo,
da
se
odupremo
nacija do
posljednje kapi!..."
"Da se odupremo?"
kao
2588
je
ekao
gospodin
tramvaj
uzeo ljubazno
Melkiora ispod ruke i
poveo ga u etnju...
2589
Borba
na
noeve,
pucnjava
mraku,
bjeanja,
padanja
visina
-
to
je
kratkog
bio
program
jutronjeg
2590
Vitlaju
ga
mesarskim
oko
blistavim
noevima
Sveuiline
biblioteke. Penje se na
zeleni
bakreni
krov
2591
sada
na
njega
jata
gustim
formacijama i
ileta
ofanzivnim
2592
obruavaju
se
na
krila
Melkiora-bje-gunca
titi
od
2593
pomalja
se
se
ubio,
otila
samostan"... On
a
u
2594
povezana
ivcem kao da
se dre za ruke, kao dva
blizanca - mjehura od
sapunice
spustie na
polako
se
2595
ispustie
po
jednu suzu.
Pretapanje.
Sjedi
na
topovskoj
2596
govori
ni
poznatih
jedan
jezika.
od
Tamo
fronti
Garcia
vadi
depova na
poloaji.
je
zatije.
rijei
iz
2597
jezike.
Odjednom
Garcie
nema
tu
na
topu.
cijevi
Makaronci! Makarona!* i
2598
opali
top
strahovito.
Muk.
Mrak.
Ne
vidi se nebo.
Bjei.
Gazi
preko
2599
ljudi.
ljemovi,
lonci,
razlupani
zahodski
porculan.
no
lea.
Merhum Melkior.
Merhaba!
netko
te
2600
lea, a ti ve misli
-merhum... No
taj
mravi,
bezubi
2601
vojnici
graan.
1936-1939;
u
ratu
2602
metateza
Makaronci
podsjea da su i talijan.
faisti
bili
na
strani
Franca
Marinkovi Kiklop
"Da, profesore, taktiki
potez. Garcia je rekao.
2603
nasmijei se bezubi s
mirnim zadovoljstvom.
U
slijedeoj
sekvenci
2604
kolskom
zahodu
(za
nastavnike)
oblijepljenom
novinama
sa
starim
slikama
2605
bubnjevi,
glazbe,
povici
2606
nije
mogao
2607
kakav
teret.
Napokon je
profesor
porculansku
sjeo
koljku
na
i
zasmradivi se uzdisao
"ah, moja
2608
profesore,
centimosa.
2609
"A onda?"
"Onda?
obriite
svoju
karijeru - i bjeimo!"
I dok su se pobjednici
dolje upali oko ake
novca,
vi
ste
promjenljivom
se
2610
sreom
provlaili
zamrene
hodnike
i
i
kroz
mrane
bili
biste
sigurno umakli da
ste
mogli
trati...
Ali
kanibali su ve tu sa
svih strana. Opkoljeni!
Ulovljeni!
2611
kako
se
kae
lica)
odmah
odbacili
kao
neupotrebljivog za jelo
(malo su ga zasjekli,
2612
potamnio
morbus
je
lues,
no
otrovno,
kotao
za
loio
kao rob, s
(dakako,
2613
izvjesnim
pravom
nezadovoljstvo)
Fomi
na
Foma
Opiskin
mrmljajui:
"Progone
me.
Ja zaraujem svoj kruh!"
I
tu
se
naao
rii
2614
"I
jo
2615
Rez u montai.
Obala
moru.
mjestu
Uz
na
obalu
nikoga.
2616
Marinkovi Kiklop
jeme, jutro ili podne, ne
zna
se,
kazaljke
ispale
na
satu
su
na
crkvenom tornju.
Zahralo
brojanice.
mu
lice
2617
(uje
kolska
se
davna
jeka,
zbor
djejih
glasova). U ruci nosi
praznu flau od tinte i
sjeti se odjednom da bi
je mogao
2618
stepenice,
blie
no,
i
veliki,
prihvativi
lijevom rukom
2619
kosu,
jednom
prirodnom
veoma
lakom
kokoi.
umjesto
flaice,
Zatim
pere
2620
na
njoj
otvorene,
indiferentne
Odjednom
oi.
glava
ti
2621
zatim
se
kao
od
iznenadne boli.
neke
2622
Pokuava je privui k
sebi nekakvom batinom,
ona
se
prevre
na
mjestu kao
bundeva
ne
prilazi.
bornim,
2623
"Zbogom,
ja
odlazim" i uo si kako je
zajecala, onda zaronila
duboko i nestala.
2624
se
idiotski
gledajui to
radi.
Kad
zaronila,
je
rekao
glava
je:
2625
umrla
sestra,
ona
je
gluha."
"Ona gluha", to je uo
Melkior kad je ve bio
otvorio oi.
-
Sto
glasno.
je
to?
ree
2626
2627
je
zaplaen.
Otkrio te na krevetu u
odijelu i cipelama, i sad
te promatra
2628
udu,
nepoznatog.
kao
Kao
otkrie.
Pokazuje
mu
ruke,
2629
konstatira
ravnoduno.
Ne zanimaju ga ruke.
Skrauje
domet,
trai
blii cilj.
Zatvara se i ukrtava,
kiljei gleda nos iz oba
profila kao Picasso. To je
2630
nos.
Usput
definira
2631
glavu,
trai
rjeenje
zagonetke, odgovor na
Marinkovi Kiklop
ovu no, na ovaj san glavosjeni. Pogled trai
sebe,
sebe
hoe da se
samoga,
2632
glupo,
kratkovidno, slijepo za
sve to
nije.
On,
MARKANTAN
to
nije
POGLED.
2633
Htio
bi
se
pogledati.
Pogled
en
face
profila,
prouiti
iz
svoju
irinu, svoju
otrinu, otkriti svoje lice
iz
jedne
nove,
jo
nepoznate perspektive.
Htio bi
2634
proniknuti
sebe,
svoje
praiskonsko,
protozojsko
porijeklo
kad
je
jo
2635
Pogled
je
imao
neustraivu elju da se
vidi.
Ali ti si se uplaio te
smionosti. Tko zna to
se unutra krije? Moda
je to ulaz
2636
u jedan
sasvim novi,
neotkriveni
kojeg
pakao
vie
iz
nema
povratka? Nestanak u
svojim vlastitim oima i
muke beskonane?
Strah te je od sebe na
krevetu. Odjevena i u
2637
cipelama. (Kau da se
teko sanja s
cipelama na nogama).
Ali tko je upalio svijetlo?
Zakleo bi se daje jutros,
kad se popeo u sobu,
skinuo
promoenu
sa
sebe
odjeu
2638
Pjesma
nad
2639
pjesmama,
Kleopatra,
Beatrice, Laura,
Romeo,
Fedra,
Don
Casanova?
to
je
ljubav?
Dobro se sjea: najprije
se
onako
prokisao
2640
umoran
bacio
na
otoman i listao
Stendhalovu knjigu "0
ljubavi",
zatim
zaklopivi oi razmiljao
o mnogim
neobjanjivim pitanjima
ljepote
patnje
2641
ljubavi
milinama! Uzrast ti je
kao palma i dojke kao
grozdovi.
Lijepa si, draga moja,
kao Tersa, krasna si kao
2642
Vinograd
Solomun
Valamonu...
"Minus
2643
Andre le Chapelaina iz
Avignona.
Koliko
tunih
praznih
dana,
koliko
besanih
noi,
koliko
straha,
strepnje,
enje, jada, ludovanja!
Koliko patnje. Koliko krvi
2644
zbog
"ljubavi
milinama"!
Koliko
ustreptalih
2645
pisao
je
jadni
pa
Quillaume du Cabstaing
iz
Provanse
dvanaestom
stoljeu
tren
prije nego mu je njegov
gospodar
Monseigneur
2646
Ravmond de Roussillon
odrubio glavu
i iupao srce iz grudi,
ispekao ga i dao pojesti
svojoj eni, paevoj
ljubavnici. Onda ju je
upitao je li bilo dobro
2647
jelo
ni
pie
2648
to
ga
je
ostavilo
Guillaumeovo
srce.
Nakon
toga
je
skoila
kroz
prozor
ubila
se,
nesretna
Madame Marguerite.
2649
2650
aeronautiki veleslalom.
Padobran
se
nije
otvorio...
Ali to: lei na krevetu
odjeven, a u sobi gori
svijetlo!
svijetlu
sanja
pri
2651
da
si
sebi
odrubio
glavu! A najstranije od
svega - pri svijetlu!
Ne, to sam ja noas
pokuao neku operaciju
na sebi... A moda sam i
ustajao,
2652
palio
svijetlo,
oblaio
pa
izlazio?
odijelo,
Sve
nejasno,
nepovezano.
Recite
2653
plameni!
arulji.
obrati
se
arulja
pod
plafonom
svijetli
ravnoduno, nijema,
gluha,
svijetli
uti.
2654
se
razrezivanje
noa
knjiga
za
i
2655
zavisi.
Morao
bi
biti
tamo, na stolu. I jo ti
kau uvee laku no!
No
je
zaboden
debelu,
bio
do
na
stolu,
drka
napola
2656
"Kratka
2657
izvadi
no
iz
trbuha Povijesti.
Ipak sam ja tim noem
nekog
vraga
snu
radio! - Ta ga misao
nikako ne naputa.
2658
do
ogledala
to
ga
tako
uporno!
Htio
bi
2659
ne
Ne,
vjeruje
ovjeku ni u ogledalu!
Marinkovi Kiklop
No,
to
je,
prijatelju!
2660
bez
glave?
Zgrabi
lijevom svoju
glavu
desnom
oprezan
za
kosu,
uini
potez
a
vrlo
noem
preko grkljana.
Gljukhrhhh...
grkljan,
zaklan.
uini
Zatim
2661
uzme
glavu
meu
dlanove i stane je
okretati
kao
da
je
to
udno
ljudsku glavu u
rukama!
drati
2662
A moda je to bilo i
ovako:
navalile
vane,
hitne
neke
misli
predsoblje sna i
lupaju, bude, alarmiraju,
trae da budu smjesta
primljene i sasluane. A
dobri
2663
loim
naprosto
ti
oduzeo glavu,
pa ape tvom tijelu:
nema
ime
misliti,
2664
Spavaj... a no tamo na
dva
metra
zaboden
od
u
sna
utrobu
Povijesti!
NO. U toj rijei i je ono
najstranije.
Tu
sadran
akcident
odreen za
je
2665
klanje.
drugim
jezicima
to
instrument
za
je
iljenje
olovaka, za rezanje
jabuka...
ali
no
je
bez
-aavi
2666
kao
igla
sve
pojave
strane
zbog
none
kojih
se
2667
I misli to bi s njim?
Doista, boji se pored
njega
zaspati.
Pa
kombinira:
njega
dobro
jedne
cijele
uviti
novine,
2668
2669
prozor.
Odvie
komplicirano. A i glupo.
Sve se to
moe
opet
vratiti
natrag.
to da radi? Sjedi na
krevetu
noem
za
2670
razrezivanje
knjiga
ogoreno: psima
2671
okivaju
reetkama,
svuda ograde,
stupovi, brave, crvena
svijetla,
svjetionici,
PAZI
OPASNO
JE
NA
VLAK!
VAN
SE
2672
NAGNUTI!
VISOK
NAPON! (a Maestro se
smije),
OTROV! i da bi te bolje
uvali, plae mrtvakom
lubanjom; strunjaci na
eljeznicama,
morima
na
u
zraku;
2673
strunjaci po policijama
uvaju tebe i tvoje
dvije
cipele
od
provalnika i kolektivista;
u svakoj prijestolnici po
jedan
strunjak
uva
iznenadnog
te
od
napadaja
2674
paktovima,
savezima,
priMarinkovi Kiklop
jateljstvima - i uope,
uva tvoje interese u
inozemstvu.
Duobrinici uvaju
2675
tvoju
duu,
dravnici
natjeu,
ak
svaaju tko
e te bolje uvati, pa te
zato kade tamjanom i
krope svetom vodicom,
2676
osiguravaju
te
sakramentima
blagoslovima
duu,
za
i
-
to
tijelo
za
-
okruuju
te
monim
sigurnosti:
Naroda,
mjerama
Drutvom
Paktom
2677
nenapadanju
uzajamnoj
pomoi,
Maginotovom
linijom,
Siegfriedovom
linijom,
topovima,
tenkovima,
podmornicama,
bombarderima,
2678
pukama,
minama,
bajonetama, pitoljima,
jednom
rijei
-neprobojnim
2679
moe
mirno
spavati.
Spavati...
Ali
ne,
razumjeli.
naravno, ja sam
Ja,
2680
zatitu.
ne
bojim se ja
nikoga dok ste vi tu. Ali
kad zaspim, onda vas
nema, onda sam sam i
nerazuman
2681
kao
neka
vrst
Vidite
li
to
Kako
mogu
idiota.
sanjam?
spavati?
Bojim se noa.
Ovog
moga
razrezivanje
noa
za
knjiga.
2682
i bajoneta - ne udite se
-
ja
sam
zatien
vrlo
od
slabo
samoga
sebe! U panici
sam kao korpion. Sto
u, korpion sam. I ako
me
ne
pustite
izaem, bojim se
da
2683
da
sebi
utrcati
smrtonosnu
injekciju,
ba kao korpion, od
oaja!
Pomisli
da
bi
ipak
se
odmah
2684
Liibbe
izbezumljen
od
vratite
glavu,
glavu, glavu..."
Melkior se nasloni na
prozor.
Vojarna
jo
2685
spava.
Straar
se
susjednoj
kui
stanuje
jedna
mlada
posljednjem
ena
mjesecu
2686
trudnoe. to e roditi?
Kerku. Onda e
je uiti, kad poodraste,
da ena dri tri ugla
kue
mu
samo
etvrti. (Ako
padne
bomba
tko
2687
koja
bi
olovne
2688
njihovom
kuom
djecu
neprijatelje iz susjednih
2689
je
ozbiljan,
zabrinut
ne
uzima
i
u
2690
obzir
igru
djeteta.
rukaMarinkovi Kiklop
ma
nosi
novine,
2691
ponovo
puca
ubojnikim
bijesom
se
na
pod
od
bijesa
i udara akama plaui
to se ne potuju pravila
njegove igre. "Zato ne
2692
zadovolji
dijete?"
nema
volje
za
si."
"Doskora
2693
zabrinuto.
Mali
materine
intervencije. Na kraju ga
otac izlupa
2694
i otjera na spavanje. U
krevetu uvrijeeno jeca
u mraku. Kasnije uje
kroz san
kako otac i mati tiho
razgovaraju u krevetu,
kako mati plae a otac
se prevre i
2695
2696
kameni
na
toj
prozor,
maloj
2697
poeo
rumenjeti,
je
lako
sa
svoje
visine ugledao je
sunce pod horizontom.
Daleko
eljeznice,
vlakovi.
zvide
kreu
rani
2698
Melkior
prozora
pozdravlja
jutro.
"Dobrojutro,
Jutro!
Ali
to
je
jedan
dobrodolice.
ivim... pak to?" i
bio
tren
"Ah,
2699
ponovno
ga
stegne
je
ustala.
2700
tapka
jutarnjem
polumraku jo
pijana od sna. Navlas je
lupila laktom u njegova
vrata
pro-mrmljala:
"Cijelu
no uje..."
2701
Melkior
metal
osjeti
noa
hladan
ruci
strese se od gaenja.
Izae urno na
stubite i ue gazdarici
u stan. Zatee je pred
vratima
raupanu,
kupaonice,
2702
mlitavu, raskvaenu od
spavanja.
- Opet niste spavali? skupljala
haljinu
je
na
kunu
prsima
skrivajui svoje
nematerinske
jo
2703
blijed,
dubokim
plavim
podonjacima. Ona ga
gleda
gotovo
strahom.
Marinhovi Kiklop
sa
2704
Zato
mi
dajete no?
-
Uz
njega
runo
sanjam.
- Ah, i ja sanjam te
proklete noeve. I zmije.
2705
vi
uzvrati
se
oenite
mu
ona
sa
2706
svjeom
jutarnjom
koketerijom.
Melkior
pomisli
na
Vivijanu vraajui se u
svoju sobu. I na Enku,
usput. Njezin
no.
Njoj
snu
ne
2707
kao
jadnoj
gazdarici.
Njezini su
snovi
kao
make,
2708
- Ci-i-koov... Ci-i-kov...
- odgovori joj Melkior s
literarnim sarkazmom. Mrtve
due.
Sada
jo
uspije
da
promrmlja padajui na
2709
2710
idemo. uo je glasove
nad sobom,
ali nije mogao otvoriti
oi.
Teak
pritisnuo
mu
umor
kapke
drao mu svijest u
nekom
stanju
tromog
2711
snu.
Osjeao
je
od
vremena na
vrijeme
pod
sobom
Razabire:
"pijan
2712
"pusti"
netko
drugi,
nepoznat. Ali
on misli da sanja, pa se
preputa
omami
kao
pijanac, a od glasova
gradi mali
sketch:..."bane
za
2713
klanja
se
stara
pijanistica nad
krevetom.
Pupo
je
ona
se
otima
"neka, pusti,
nemoj ga buditi"... Ali tu
je jo netko, nevidljiv,
2714
netko
vaan,
"ostavit
emo
stvari i idemo". I svi
odlaze.
Melkior
odjednom
se
uplai
samoe i skoi na
noge:
"ekajte!
Ne,
ekajte! Ja u odmah...
2715
zatvorene.
"Sanja
oi
slijepljene
su
mu
jo
masnim
2716
gustim
snom.
Izvanrednom sigurnou
dotapka
ipak
do
stajali
Pupo
2717
nepoznati i gledali ga
nasmijeeno.
Marinhovi Kiklop
-
Oprostite,
ja
sam...
Opravdava
nepoznatim.
se
pred
2718
"Ovi
su
ranoranioci",
pomisli.
-
Je
li
makar
bio
se
smijeio
prezirno.
-
Lumperaj?
Nesanica.
Ne
Ne.
mogu
2719
spavati. - Popravljao je
zguvano odijelo, u
neprilici.
namjesti.
Bilo
kravatu
je
tek
2720
jo uvijek na mjestu, s
mokrim
licem, zbunjeno.
- A to ne spusti to na
pod? - obrati se Pupo
nepoznatom ovjeku.
Doista, on je jo uvijek
drao
mali
koveg
2721
Visok,
plav,
mrav,
etrdesetih
godina,
ozbiljna,
iz
svoje
2722
mu
kovei.
prui
prihvatiti
ovjek
ruku.
mu
Melkior
uzvrati stisak,
srdano. Izgovori svoje
prezime.
ovjek
2723
zamrmlja
neto
nerazumljivo i pogleda
Melkiora
osmijehom
misli
Melkior,
"ime
ostaje Nepoznati."
Usluno rastvori ormar:
2724
uspije
kovei
oduzeti
Nepoznatom.
Smjesti ga u
ormar. - Ovdje vam je
dolje. Sjednite. A ti, to
se neprestano neemu
udi? -
2725
obrati
se
Pupu
nekadanjom prisnou.
- Nisam pio, evo na - i
hukne mu u nos.
Nepoznati se nasmije.
-
to,
zabranjuje?
on
-
glavom na Pupa.
to
pokae
2726
istiui
svoj
autoritet.
-
Zamislite
odgojitelja
nosimo,
jer
ovoga
kako
je
ga
hodao
etveronoke. Grize
2727
ae
vie
"dolje
monarhija"...
Melkior
osjeti
istog
trena da je prekardaio.
Pupo
ga
pogleda
prezrivim
bijesom.
"ovdje"
Oito
se
prikazivao
2728
svecem,
"tu"
je
podreen.
Nepoznati se nasmije.
Ali opazivi Pupovo lice
prekine smijeh naglo i
izbrie ga
2729
je
ponovno
bilo
mirno i zabrinuto.
- Ako se elite oprati obrati
se
Melkior
2730
je
naas
ostati
mu
ponudi
2731
cigaretu.
Hvala,
ne
puim.
Ponudi Pupa i nasmijei
mu se prijateljski. Pupo
uzme i prihvati osmijeh.
- Ja ujutro pijem crnu
kavu.
Sad
odmah
2732
2733
Vrlo
sam
ree
ispriavajui se.
- Samo vi leite. Ja i
tako moram u redakciju.
2734
2735
dakako,
radoznalosti.
sve
to
zbog
Melkior
odgodi
za
2736
tehniku
2737
potrebne kljueve i s
najljubaznijim
zdravo,
zdravo
obojici,
pobjegne.
A moda je ovo i neki
budui Marat? pomisli
silazei
urno
stepenicama, mada
2738
nikakva
razloga
za
Marat?
Njega
je
drolja Charlotta
zaklala u kadi. Danton,
Saint-Just,
Robespierre?... frc-frc-frc
- sve tri glave
2739
ne
valja.
Ni
Zinovjev, ni Kamenjev,
ni Buharin,
pa ni Lav Bronstein, sve
frc,
frc
ekiem.
tup!
Aja
gostu Nepoznatom
Lava
mom
2740
Obuzelo
ga
2741
oduevljenje.
Najradije
bi otrao u Dajdam i
izbrbljao kao BobinskiDobinski
kakav
je
gost stigao.
Tajan,
tajanstven,
sasvim
jednostavan
simpatian
a
i
2742
sve
stidljiv
"ma,
nekako
nemojte
moram
se
javiti
2743
2744
izvoljela
izloiti
svoju
je.
Odmaranje
blagog
fluida
2745
redakciju,
umoran.
oduevljenje.
ve
Klonulo
Pogledati
Kod
kulturnoga
2746
- Glavni ti je izbacio
jedan pasus.
-
Oho,
spreman
cenzura?
na
veliku
svau.
-
Glupost.
Odvie
2747
- Koji pasus?
- A tko bi se sada sjetio.
Uostalom,
desetak
redaka, ba te briga.
- Mogao si me pitati,
sam bih skratio.
- Traio sam te sino u
Dajdamu.
"Ovaj
tren
2748
izaao
don
telefona.
Kako
da te pitam?
- Svejedno, svinjarija!
- Don Fernando ti je kod
glavnoga.
Donio
neki
2749
Raspravljaju...
principijelno
kulturni
se smijeio s krotkom
podrugljivou.
Melkior je to i elio,
jednom ve uletjeti u to
"principijelno"
glavnim. Ali
2750
kad
je
uao
"Crni
dvojica
su
se
2751
dodirivao
i
konjakom
aicu
drao
s
pred
2752
upravo,
dovrio
valjda,
nekim
prianjem i sam
udario da se smije, ali
nekako u sinkopama i
dugim
intervalima
kojima je davao
2753
na
znanje
svojoj
neozbiljnosti
moe
da
svaki
prekinuti
on
as
tom
glupou ako
je
potrebno.
No
nije
2754
je,
dakle,
"raspravljaju
principijelno". Mogla mu
se i na licu proitati ta
ogorena
ali
nije
konstatacija,
imao
tko
2755
proitati. Oni su se i
dalje smijali.
Glavni
rukom
mu
je
pokazao
samo
da
2756
tim
Bio
je
smijehom.
2757
Zakasnio na predstavu
u kojoj ve
svi uivaju, a on jedini
nita ne razumije.
Marinkovi Kiklop
Glupost!
Osjeao
pogoenim.
se
Jer
2758
pogoeni
smo
svakim
smijehom kome ne
poznajemo uzrok.
- Mislio sam da se tu
raspravlja
vanim
stvarima, da u neto
nauiti... -
2759
zove
Eustahije...
Maestro
(ponovo
obojica
prasnue u smijeh) - da
se ne mogu i vane
2760
2761
Mogu
zamahne
2762
Ne
doputa
smijeha,
priroda
ona
je
Fernando
ne
izbirljiva.
Don
glavnoga,
uspostaviti duhovnu
2763
crni
stol
od
mahagonija.
To je znailo "dosta ale,
na posao".
- Skratili smo vam malo
kritiku
obrati
se
2764
Melkioru
obzirnim
osmijehom. No,
svega
desetak
Masa
sitnih
vijesti.
- ao mi je, ali nisam
imao
prilike
da
2765
spomenem
neke
linosti... - Melkior
pokua izazvati ono "principijelno".
Glavni
se
osmjehne
gorko.
- Od vas to ne bih ni
oekivao
ree
2766
gledajui
Melkiora
prijazno. - Onaj
juer, to je neto drugo.
Njemu je i samome ao
to se nije sjetio da se
osvrne
po loama. Zato sam i
vikao na njega. On se tu
2767
izmotavao, a vi biste mi
zalupili
vrata i otili.
Melkior je cvao to to
govori
pred
Fernandom.
ak
promrmljao jedno
don
je
2768
2769
ve
utanaenim
razumijevanjem.
Melkior se naao s don
Fernandom na stubitu.
Silazili su utei. Don
Fernando
je
gurao
unutranji
rukopis
dep,
u
ali
2770
neto
se
unutra
isprijeilo, smetalo te
su don Fernandu malo i
oice
zatitrale
od
srdbe.
Marinkovi Kiklop
- to, ne ide ni u dep?
2771
neprijazno
nekako otro.
- lanak, velim, ne ide?
A zato gaje odbio?
-
Otkud
znate
da
je
2772
je
oblilo
djeviansko
rumenilo.
- Znam. Zar biste u
novinama htjeli sauvati
tajnu?
Nije
glavni, ali
mi
rekao
2773
Ostalu
znam
Fernando
dvojicu
ree
ne
don
pokuavajui
da se nasmijei.
2774
na
stepenicama. Osjeti
odjednom
ganutost
neku
zbog
bolnu
te
2775
se
ponovo
odmahne
2776
Maestro
zove
Eustahije?
Glavni mi je o njemu
ispriao
izvanrednih
nekoliko
zgoda.
2777
je
nekorumpirani
vie
cinik.
2778
biti
dobar.
On
bi
zapravo morao
ivjeti u bavi, he, he...
- Za njegov je duh dobra
i
neoprana
boca.
On
2779
ako
ste
to
mislili...
- Pa sad... da... Ali kako
on radi taj svoj posao!
To
jest
svoju
kako
ureuje
2780
gradsku rubriku!
Kako
2781
nekog
aavog
alkemiara,
izdestili-rati
jednu
htio
makar
kaplju
neke
"prave"
esencije, makar poneto
i prljave i otrovne, ali
2782
takozvanih
pisanija.
kulturnih
2783
On
uiva
svojoj
prljavoj alkemiji!
Marinkovi Kiklop
- Pa... ja ne iskljuujem
ni taj osobni uitak.
- Ali on se naprosto
kupa u fekalijama! On
2784
se
identificira
sa
smeem, jer je i
sam smee, i tu nema
nikakvih kapi osim kapi
gadosti to cure iz...
- Otkud odjednom ta
vehementna
mrnja,
2785
dragi
Eustahije,
ako
doputate da vas
tako zovem?
- A otkud odjednom ta
ljubav? Ja ga ne mrzim,
ja ga alim, ako elite
znati, jer
2786
Odvie
se
2787
postojanje
prljavih
njegovih
i
poluuspjelih
svinjskih,
i
sasvim
neuspjelih
varijanti u pojavnosti. Vi
Maestra
ne
moete
voljeti, vi ga ak ne
moete ni
2788
njemu
nije
opasna.
Vi
2789
moda
takvu
eto,
neku
sugerirao
simpatiju,
onim
smijehom
Moliere
rjeava
2790
2791
neraspadljivu
formu
koja
manifestira
se
uvijek
na
da
se
raduje
smradu. Time je ve i
2792
za
takvu
usporedbu?
Da
nema
2793
tog...
kupanja
fekalijama, ime bi on
dosegao Tersita?
Zato on ovo govori?
Naravno da se ne radi o
Maestru. Ali o emu se
radi?
2794
cijeni,
dakako
izvjesnom smislu.
- Cijeni on svakoga tko
mu moe biti koristan.
- Varate se. Glavni je i
sam koristan, ak i vrlo
koristan. -Posljednje je
2795
rijei
don
Fernando
podvukao sa sigurnou
koja
je
proizlazila
iz
gledanja
na
nekog
drukijeg
2796
-1 to to ne doputa da
objavljujete u njegovom
listu,
to
smatrate
2797
Fernando se osmjehne:
-
Da
ne
objavljujem?
2798
- Recite mi neto...
- Razgovarate sa mnom
kao Hamlet - osmjehne
se don Fernando gotovo
uvrijeeno. No rei u vam sve to
budem znao i mogao.
- 0 emu ste pisali?
2799
ili
tragedije
skepsom.
Melkior napravi blesavo
lice:
2800
- Je li to neto to bih i
ja mogao razumjeti?
-
Moda,
potrudite.
dramski
uostalom.
ako
Vi
se
ste
kritiar,
2801
Onda
mi
pomozite
zaboga!
zavapi
Melkior.
etali
su
trgom
oko
2802
je
misli.
gledao
njega, oekujui
napregnuto
rezultate
toga procesa.
- U ovim se kuama don Fernando pokae na
2803
sati
budu
velika
veina,
poivaju na
lanim pretpostavkama.
Kako to da Hamlet, na
2804
to
jest
prije
drame, da
bi stric Klaudije mogao
ubiti njegova oca? Pa
2805
pijanica
razvratnik? Hamlet je to
morao opaziti. Kako to
da nije bio
oprezan prema takvom
lopovu,
nego
se
tek
2806
naknadno
iuava
hulja?
dobro,
Othello
Hajde,
doputam,
je
naivan
(premda i tu se osjea
potreba
za
nekom
granicom te naivnosti),
2807
biti
takva
ivotinja.
Ali
Hamlet,
otkuda
njemu
naivnost?
ta
2808
- U njegovoj mladosti, u
vjeri u ivot, u ljude, u
ljubav. -Melkior nije tako
mislio.
-1
odjednom,
poinje
tragedija,
kad
on
2809
to
kriva
pretpostavka da
Hamlet ne zna da je
njegova
koja
je
majka
kadra
krevet s drugim
ena
lei
2810
mukarcem,
Polonije
da
je
profesionalni
dvorski
Marinkovi Kiklop
savjetnik koji e sluiti
"vjerno" svakom kralju,
da je Ofelija enskica
koju je
2811
se
dre
svoga
2812
prijestolonasljednik...
tako
redom.
Bilo
i
je
potrebno da mu ubiju
oca, da mu se
mati preuda za oeva
ubojicu, da mu Polonije
postavlja stupicu u koju
Ofelija
2813
svijesno
ulazi
kao
mamac, da ga prijatelji
u smrt odvedu - da bi
napokon shvatio
da
se
nalazio
huljama.
Prekasno
meu
Prekasno.
za
jednog
Hamleta i prenaivno.
2814
- A zamislite, na primjer,
kako
je
Andromaha
2815
tog
"lukavog"
bi
ostala
Hektoru. 0, vrlo
vjerna
2816
prefrigano,
zar
ne?
njegovom
2817
ta
tragedija?
strahovita
Na
logici
jedne guske: ne
smije mi Pir ubiti sina,
jer ja sam ispunila to je
traio. Vee ga rije.
2818
tom
traginom
kokokom da je
2819
to
ga
je
2820
veliinu! Merde!
to
je
njemu
Andromaha i to je on
Andromahi da se toliko
njome bavi? Jer ovo su
prethodnice. Melkior je
ekao glavninu misli.
2821
Don
Fernando
je
instinktom pasioniranog
mislioca-analizatora
osjetio to pitanje.
- udnovato, zar ne, da
ja o tome razgovaram? On zastane i pogleda
Melkiora u
2822
je
meni
do
Ili
do
Andromahe?
Hamleta? I do sveg
tog
traginog
afektiranja? A ipak se
niste
sjetili
da
mi
spomenete Horacija. To
2823
Tragedija
pretpostavlja vjerovanje
u dobrotu.
Horacije
je
dobrota,
suta
naivna,
velikoduna dobriina, a
tako sporedna
2824
toliko
podvrgnuto
sumnji
postojanje
jednog takvog
Horacija.
pretpostavka
merituma
On
je
izvan
tragedije,
2825
konstelaciji
Zato
mu
doputam da
bude
dobar,
nevaan.
jer
je
2826
moe.
On
je
odgovoran. On mora u
sebi izgraditi
svoju vlastitu zlobu da
mu se ne bi desilo da
2827
povjeruje u dobrotu. On
mora
sumnjati.
paziti,
to
motriti,
znai
sluati
vrtjeti
kako
ih
bi
i
im
2828
i
On
koja
e
je
tako
hulja
koja
mi
2829
kani
zapaliti
kuu
(a
takva hulja
doista postoji), ja neu
sjediti kod tople pei i
recitirati "bit ili ne bit"
sa
suzama
oima.
2830
da
ucmekam
hulju prije
nego
vatru.
mi
podmetne
2831
ako
hulju
ne
(to
uostalom
znadem) vano je to
radi. Vano je
2832
"preventivna
dehumanizacija"
sastojala bi se u
iskljuenju
svake
mogunosti
dobrote,
2833
teoretskom
unitenju
dobrote?
-
Privremenom
uvjeti
za
njezino istinsko
postojanje. Naivno je i
glupo u ovom svijetu
2834
biti
dobar.
To
je
uostalom i lana
dobrota, prema tome i
lana
traginost.
Nije
tu
strahovitu
2835
tu
istinu
skriva
armom
umjetnosti,
zavodi
na
ona
nas
uivanja
suknju
gadosti
2836
ivota
uz
zavodniki
osmijeh. ak ni smrt
tu nije ozbiljna. I nita
nije ozbiljno i sve je
naprosto lijepo i sve je
poeljno.
ja
hou
2837
traginost,
i
prava
ona
i
strana, i da mi
tu
nikakav
Raine
ni
Shakespeare ne moe
2838
pomoi.
Ja
nisam
da
bih
sprijeio...
- Vi ete njega ubiti.
to
2839
Dakako,
makar
teoretski.
Marinkovi Kiklop
-
otkud
znate
sa
sigurnou da e stric
ubiti?
-
Otkud?
Odgovorimo
pitanjem: a zato ne bi
2840
ubio, to ga spri-jeava?
Zato ne
bi,
ako
pruiti
mu
to
sva
moe
ona
zadovoljstva o kojima je
cijeloga ivota
sanjao?
Vi
dakako,
2841
i...
nepopravljivi
propust:
to sudimo po sebi. A
nitkov s time i
rauna, da emo suditi
po
sebi,
da
neemo
2842
posumnjati.
Ali
valja
suditi po njemu,
zato
kaem,
treba
motriti sumnjiavo i s
nepovjerenjem,
valja
znati unaprijed.
A mi se odvie sobom
bavimo, odvie pipamo
2843
kakvi
se
on
grenici.
sprema,
je
poslije
2844
sam
znao,
da
sam
mogao slutiti!
Kako
to
opazio,
pomislio,
da
da
da
nisam
nisam
nisam
2845
sve
to,
emu
2846
2847
plau,
on
se
smije i
uiva to je od njega
napravljena
umjetnost.
2848
tragediji (a ponekad ga i
ne ubija), no ubija ga
umjetniki, simboliki, a
fuka
on na njezine simbole,
kad on zna da ivi. I
uiva to ivi. ak uiva
iu
2849
simbolima,
kojima
uivanja.
0,
mi
2850
tragediji!
ivotu
ostavljamo mu da uiva
svoj
zloinaki
plijen.
Ostavljamo
mu i ivot koji ne samo
ne zasluuje, nego je i
opasan po druge ivote.
Hulju
2851
valja
na
ukloniti.
vrijeme
Stvarno
jednostavno,
i
ne
simboliki,
bez
ceremonija
i
katarza
traginoga
Aristotelu.
kerefeka
patosa
po
2852
trebalo
bi
preventivno ubijati
da
ne
Znai,
budemo
ubijeni?
-zakljui Melkior
s osmijehom koji mu se
ledio na ustima. - Samo,
koga ubijati? Po kakvom
kriteriju?
2853
- Po jednostavnom, po
medicinskom.
simptomi.
Postoje
Kako
kirurg
nekakav
On
otkriva gdje se
naprosto
2854
organizma.
2855
binije
lukavstvo.
izazvati.
Valja
ga
izmamiti iz
oklopa
njegova
2856
sve
je
tu
njegovo. Ne radi on to s
nekom namjerom, ve
naprosto - tako
2857
mu se svia. Ne vidi on
da
smeta
nogama,
tim
da
svojim
ih
ljudi
preskau,
obilaze, da mrmljaju to
o njima moraju voditi
rauna. No, a vi mu
navlas
2858
stanete na nogu. I to
dobrano,
cijeloga
teinom
tijela!
Ali
odmah mu se
ispriate uz ne znam
kakvo aljenje, kako ste
to sluajno i nehotice i
tako
2859
dalje...
tada
pogledajte
mu
lice,
pogledajte
oi:
ako
izmijenjenim
prilikama! Eto
2860
vam "kriterija"!
Don Fernando je uutio
nosei
na
licu
neku
2861
namrti
Fernando.
se
don
No,
2862
policije
uistinu
titi
sigurnost
graana,
ubojice
zloina,
da
prije
a
ubojstva da
hvata
izvrenja
ne
poslije
2863
malih
delikvenata
romantinih onanista.
- Znailo bi... u tramvaju
gaziti
po
nogama
2864
otkrivati
potencijalne zloince po
njihovim
oima?
Nekada
mislilo
nisko
se
elo,
2865
sa
pogledom
nedvojbeno
je potencijalni
zlim
2866
ubojica
ree
don
Fernando sa sigurnou.
-
Pruite
mu
samo
priliku,
riskirajte. Stanite mu na
nogu,
doslovno,
dakako
u
ne
tramvaju,
ve u prenesenom
2867
ste
nisko
elo,
sratene obrve... a ja
vam kaem, sve koje je
Priroda na neki nain
tjelesno
2868
nadzor.
nejednake
Sve
te
ruke,
nejednake noge, ui
klempave,
nosove
2869
te
vrste
ovjeuljaka i vjerujem
da
je
jedan
izumio zloin.
od
njih
2870
Gledajte
Marinkovi Kiklop
ih
samo
na
visokim
kako
velikim
gestama sve
neto
iroko
2871
"muki" rjeavaju, a i
glas je u njih nekako
krupan, junaan. Ali to
njima nije dosta. Oni
hoe i drugih junatava,
onih
pravih,
ulijevaju
priznatih,
koja
strah
2872
potovanje.
Oni
hoe
biti ne normalni
nego veliki, oni hoe
vladati nad nama i kod
toga ne pitaju za cijenu.
Oni su
dali Napoleona, a ini se
i
Cezara,
epileptika.
2873
uvajte
se,
dakle,
oznaenih, a
osobito
malenih.
Oni
mrze i spremni su na
sve.
- Po tome bi velik dio
ovjeanstva iao "pod
2874
nadzor"
primijeti
Melkior
zajedljivo. - Ali tko bi
nadzirao?
kojim
pravom?
- Pravom veine... - ree
don Fernando tromo kao
2875
da ni sam mnogo ne
vjeruje u
to.
- A tko vam kae da je u
veine
ljudi
"dobar
pogled"?
- Historija mi kae! ivne
odjednom
don
2876
Fernando,
okrijepljen
nekom novom
milju. - Na koncu je
svaki historijski nitkov
poloio
raun
ovjeanstvu! Samo,
uvijek
prekasno,
tek
nakon to se do grla
2877
se
pustili
meusobno,
su
malog
ambicioznog
generala da im mugne
izmeu nogu i pokolje
2878
deset
(moda
godina
ranije),
Mussolinija
prije
dvadeset
dobro
izdevetati po stranjici
2879
dok ne zaplae i ne
zamoli za
oprotenje.
uinio.
njima
On
Ovako
bi
to
valja
ratovati
pobijediti uz tko
zna kakvu cijenu (ako
ikako i bude pobjede?)
2880
da
bi
se
napokon
zadavilo ta dva
historijska majmuna. Ali
opet
prekasno...
prekasno,
zbog
one
iste hamletske
indolencije i naivnosti.
2881
moe
neto
Atentatima,
-
prihvati
2882
osjeti
hulja
strah
za
vlastitu zadnjicu! To je
uvijek pouno! A to je
ini se i
jedina pedagogija za te
nitkove.
Strah.
Onaj
2883
satisfakcija;
"strepi,
huljo", kako se pjeva u
operama.
Don
predahne.
Fernando
Bio
se
2884
ozbiljno uzrujao, ak mu
i jarko crvenilo izbilo
po licu, a u uglovima
usta skupila se pjena.
Rupcem
Marinkovi Kiklop
obrie
usta,
elo
2885
uzvieni
njegovog
izraz
mirnog
unutranjeg sjaja.
Stidio
se
sada
svoga
uzbuenja i pustio je
2886
lahor
dobroudnog
smijeka po svome
licu da sakrije taj stid.
-
No
vama
se
vie
Kakve
bajke?
iznenadi se Melkior.
2887
Aljoki
Karamazovu, malom
kalueriu.
onog
mjerite
kalueriu. No u tu
po
2888
mjeru
on
nikako
ne
Preusko
je
vae
mjerenje, dragi
Eustahije,
odvie
nepravilni,
2889
Muno je to dovesti u
red, skupiti i sloiti po
nekom
pravilu,
pojedinano je
jo munije svaki komad
klesati.
ak
nemogue
neto to se
je
isklesati
2890
rado
zove
"moralnim
se
sa
sobom
razraunava,
misli
mojim
"mjerenjima"... Bori se
2891
on
valjda
nekim
svojim
"kalueriem"?
- A niste me upitali kako
se
sve
mojim
politikim
ovo
slae
konkretnim
2892
orijentacijama? - upita
odjednom don Fernando
i
nasmije
se
suho
nekako
pakosno.
- Doista, jeste li kada o
tome govorili s Pupom?
2893
Pa
tom...
individualnom teroru... i
atentatima?
- Zato s Pupom? Zar je
Pupo
ekspert
za
ta
2894
2895
Dakako,
on
je
protiv
"individualnoga terora".
"To
je
anarhoindividualizam",
on
odmah
otvara
odgovarajui pretinac. I
2896
Pupo
je
neka
vrst
misli
na
2897
Ja
sam,
poaen
znai,
ovim
razogovorom?
nasmijei se Melkior.
2898
Vi
jedinka
ste
senzibilna
koja
moe
2899
svoje
lino
muilite.
Heautontimorumenos,
krvnik i
rtva u istoj osobi, no i
rana,
vampir
svoga
2900
srca,
kako
je
rekao
Baudelaire.
Vaa misao vas mui
strahom, ja to znam i
cijenim, jer to ne moe
svatko,
pogotovo ne tako kao
vi, a oni pijani kreteni iz
2901
Ja
vam
jer
se
ne
bojati
se
se
tome
pridruim. Na strah je
2902
budunost
egzistencije.
(A
2903
(i
tu
vas
naputam)
ja
neka
manijakalna potreba da
se njime bavite, da ga
istraujete
svim
tonalitetima i okusima
2904
od gorkog do slatkog.
Osobito slatkog.
Jer ima neka naslada u
osjeanju straha ( ja to
znam
iz
djetinjstva),
neka
mogunost unutranjeg
tamnog
cvjetanja,
2905
udnovatog
samotnog
dozrijevanja crnog
ploda
neke
osobito
iz
miolovke:
2906
"prokletu"
slobodu.
"Prokletu" jer
je ostvarujete na jadan
nain
doivotnog
to
na
zraci
pada
2907
njegovu
vlanu
eliju
2908
Uvrijedio se Melkior i
odgovorio je grubo te je
don
Fernando
malo
porumenio.
- Oprostite, nisam mislio
tako
uvredljivo.
Htio
2909
izrazio,
robijaem
to
pogotovo
nikako ne valja.
Sakrio
je
strah
svoje
2910
uope
nedostojno
pravog ovjeka da se
njime bavi. Zato sam i
htio rei da je
va
strah
obogaen
rafiniran,
ljepotama
vae nekonvencionalne
prirode, ak
2911
dotjeran
krajnjeg,
eto
do
ak
muzikalnog senzibiliteta
te i nije vie
2912
jadno
ve
ljudsko
djelo
stanje,
neke
lude
se
divim...
2913
zato
se
divim
Moj
strah
je
ja
neu
da
2914
stvarno
Marinkovi Kiklop
moe otpoeti sutra, i u
tome
nema
retorike.
nikakve
Bojim
se
naprosto za sebe,
za svoj jadni ivot kao i
svaki
mrav
kad
2915
na
kakve
"duhovne
tamo
vrijednosti".
Svejedno mi je to e
biti sa slikama, s
knjigama, s umjetnikim
kamenjem.
Bojim
se
2916
za
mene
asu
2917
dakle,
nije
nikakav
violinski
vibrato i ni ma kakav
vibrato,
naprosto
suptilnosti,
bez
bez
umjetnosti, bez
ljepote:
grub
nepomirljiv,
agresivan.
Ja
2918
neu
da
se
muim
sam
manje
heroj
nego vi. Ne
mogu
da
podnosim
2919
milijuna
mojih
istomiljenika.
-
kako
ete
ga
ozbiljnom
zabrinutou. -1 tko su
2920
vai istomiljenici?
- Tko? Obini ljudi. Evo
moda
ba
ovi
2921
enu,
bez
osjeanja
pritiska u
glavi, bez more na dui,
s veseljem i sigurnou
kao da e vjeno ivjeti.
A to
je
meni
smatram
dosta
da
ih
"svojim
2922
ljudima";
makar
ne
zajednici
protivnika straha.
-
Otkuda
sigurnou
"vai"?
znate
da
su
Moda
pripadaju i protivnoj
sa
oni
oni
2923
"prolaznici"
ovakvi
to
obino
nazivaju i
"redom"? Oni su za red
pod biem, a vi im, eto,
dolazite
shvaanje
nuditi
svoje
2924
nered,
ta
opa
strepnja i neizvjesnost?
- Strepnja i neizvjesnost
za vas, "neprijatelja". Po
njihovom, to ste i
2925
zasluili: vi im hoete
poruiti ideale, pobiti im
voe koje oni oboavaju
upravo
zato
to
im
Ja
takvim
ne
raunam
dresiranim
2926
ljudima!
slobodnim,
ljudima
koji
svoju ljudsku
Sa
ponosnim
osjeaju
2927
vrijednost,
svoje
dostojanstvo...
- Sve je to opet pitanje
mjerila: to je ljudska
vrijednost?
-
Mjerila...
Fernando
se
don
udno
2928
kesio,
nekako
"prekipjelo",
**"***
t^t^^"^^ .
Vi
Marinkovi Kiklop
kao da je doveden do
krajnjih
granica
2929
strpljivosti. - Ja znam
gdje u postaviti
svoje pravo na otkrie
nove
vrijednosti
odbacujem
svako
vremena
za
2930
procedura-lna
zavitlavanja, ostaje
jedino
pitanje
vrijednosti, a to je meni
jasno.
-1 to, da se odmah
pone
pucati,
trovati,
2931
podmetati
bombe,
udarati ekiem po
glavi?
sve
pod
2932
tamo
uglu,
ovjeuljka
da,
onoga
na
to
prodaje novine.
Kolporter
je
tree
izvikivao
izdanje
2933
starosti,
sav
2934
stri
komadina
prevrnuti
kolporterska
natpisom
lonac
kapa
"Jutarnjega
lista". Trubio je
2935
2936
postojanje.
on,
to
kaete, osjea. Da mu
sad priete i povuete
ga za ono
jedno uho (gledajte ta
uesa!), on bi nasrnuo
na vas da vas udari,
moda ak i
2937
ubije
zbog
nanesene
On
po
on,
je
njegovu
Njutanji.
2938
vrijednost.
Michelangelov David u
Firenci,
krasni
goli
ljudske
anatomije),
golem,
ponosan
gord,
snage i smjelosti, on
pun
2939
nije
ovjek.
On
ne
"osjea", on je kamen.
On ak nema ni toliko
"ljudskoga" da
bi
znao
izgovoriti
onaj
tamo
monstrum zna. A
mali
2940
jedinstvena
Ili
moda
nije,
moda se vi ne slaerte,
jer ste malo prije rekli
da vam nije stalo do
"umjetnikog kamenja"?
2941
ja
pak
"kondicionalno"
mislim
da
svi
svijetu
ima,
Njutanji
koliko
god
na
ih
2942
nisu
vrijedni
2943
unitenja,
pretpostavimo
sluaj,
traio
takav
ivot
2944
2945
intelektualnim
gaenjem.
-
Neka
je
"dostojevtina",
i
ali
2946
upitajmo
druge,
eto
"obine ljude",
one
"vae",
"prolaznike"...
Gotovo
nitko ne bi to odobrio.
Pa ni vi sami,
pogotovu to vam nije
stalo
do
"umjetnikog
2947
jadnog
Davida!
(Kojeg
2948
Davida?
Ja
ga
ne
poznajem!) cijelo bi
"humano" ovjeanstvo
ustalo
protiv
najodlunije
same
ideje
takvoj cijeni
spaavanja
"kamenog
ovjeka".
Odjednom
2949
cijelo
ovjeanstvo
postaje "nekulturno".
Zaboravlja jedinstvenu,
nenadoknadivu
vrijednost
Michelangelove
skulpture i
2950
na
ovjeuljka-kolportera.
Uzdie ga do izvanredne
"ljudske"
koje
vrijednosti,
dakako
Njutanji pravo
ni
sam
2951
ne shvaa. On postaje
izuzetnim,
legendarnim
ak
licem
(mnogi su Njutanji na
taj
nain uli u legende),
nekom vrsti muenika i
2952
Njutanji
Ve
sam
senzibilitet
"osjea".
elementarni
stavlja
to
nakazno
tijelo iznad jedinstvenog
i
neponovljivog
djela
2953
jednoga
genija.
Jer
Njutanji ima
epidermu
bol,
koja
osjea
David
je
smrt
2954
To je zakljuak u korist
epiderme, i uope, u
korist
osjetljivo-ivog,
glupog i
besmislenog,
"bezvrijednog",
runog
2955
vrlo
povrnim
konvencijama pridaju i
ovjeku. I
David je sinteza atributa
koji
su
prema
opreznijim
neto
2956
konvencijama
od
kamena
napravili
"ovjeka".
2957
uope?
2958
ivjeti
sada.
2959
djelovati,
moram
se
neprestano odluivati.
- No, pa za koga se
odluujete: za Davida ili
za kolportera? Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
2960
podsmjeljivom
radoznalou.
- Ponekad za Davida, a
ponekad i za kolportera
- odgovori don Fernando
odmah,
bez premiljanja.
2961
Naravno.
Lako
se
odluiti za Davida. To
to
on
predstavlja
nikada ne moe
biti opasno. Ali ono to
moe
zamiljati
2962
kolporter,
ideja
2963
uima, razumijete, to
prodaje Njutanji...
- To i mislim... kad bi ti
nosovi i te ui, kad bi
stotine tisua i milijuna
ovakvih
uzurpirali
Njutanjih
pravo
na
2964
procjenjivanje
svih
vrijednosti, kad bi se
postavili iznad nas kao
gospodari naih ivota...
-
To
je
prekine
mlako,
nemogue
ga
tek
Melkior
tako
protuslovi; nije ni
da
2965
elio
je
Nemogue?
don
Fernando
upita
skoro
uvrijeeno. -Nemogue
da se pronae
2966
takva
ideja
za
kao
bljuvotinu?
zar
se
muhe
na
(Uostalom,
nisu
okupili?) Da im se
ve
2967
Unitavajte
2968
nee
udruiti?
Udruit
famozni
Hromi,
Glupi,
usaen duboko
vladari
elavi,
2969
takozvane
normalne?
iste,
snane
Ponosne,
Davide?
2970
zajedniko,
nita
normalan,
dobar,
2971
poznaje.
Svaki
zasebna
je
jedinka,
osamljena
kontemplativna
monada, a izmeu
njih je nekomunikativna
i
oajno
besmislena
2972
to
su
to
ih
vee
pojedinano,
nepripravne, u trenutku
2973
nae
slabosti,
"molitvi", to jest
u asu nae boleive
poetske
kontemplacije,
u trenucima divljenja i
ljubavnog
zanosa.
2974
udruenih,
zdravih zanosa
koji predstavljaju snagu,
o, i te kakvu snagu! koja
se moe oduprijeti... Melkior
je
uvjerenjem
govorio
sudionika:
2975
mislio
je
na
Nepoznatoga u svojoj
sobi.
- Gdje su, pokaite mi
ih!
zavie
Fernando
-Pokaite mi te
don
svadljivo.
2976
se
nisu
"sporazumjeli"?
Dali
su
ubojicama
laissez faire!
- Pitanje je dokle?
2977
- Dok vi i ja ne zarinemo
nos
ledinu!
Fernando
se
Don
nasmije
pakosno.
-
Dakle,
bojite?
stvarno
se
Melkior
ga
2978
srdbe.
-
zar
sam
ikada
2979
2980
kako
2981
Kad
sam
izdan
doveden do oaja,
onda se i ponaam kao
oajnik. Sto me se tie
sada Michelangelo i vai
kazuistiki
problemi:
2982
teror,
istrebljivanje
ubojica
na
sutranjih
ovdje
meu
2983
Don
Fernando
se
umorio. Osjeao je da
nije
uspio
uvjeriti
urbi,
srdbi,
mrnjom,
2984
- Od toga u jednom
napraviti roman... ako
bude
prilike
ree
cvokotati
2985
osam-ljeniki,
razoarano,
mrano. Skidao je eir i
nesvijesnom
gestom
2986
rastjeruje
imie
nevidljive
iznad
svoje
ljute
misli;
nisu
onaj
osmijeh pod
uzvieni
2987
kojim
je
krio
boanstvo
lano
svoje
2988
otprhnula
boanstvena
avola,
ozbiljno
misli
zar
na
on
to
2989
"preventivno ubijanje"?
Melkiora odmah
zatim
uvrijedi
jedna
2990
osniva
"novih
vrijednosti"!
Intelektualni zaetnik...
iz pozadine. On misli da
bih ja, oajnik...
Melkior
se
strese.
2991
uvijek
mu
se
negdje
"gore") i opazi na
njemu umiljatu masku,
ali oi... iz oiju je zraio
2992
pomisli
strahom,
po
sa
njegovoj
"osobnoj" definiciji. Uz
garanciju
osobne
sigurnosti.
2993
li
zubima?...
to
A
cvokotati
ja
sam
2994
Gospod
nasmija...
se
i
saalno
ne
ree
nita.
- Zamislite ovjeka na
tramvajskoj pruzi... - no
don Fernando ga je bez
rijei
2995
napustio.
svojim
Poao
dugim
je
urnim
glavom
slavoluk...
Tako
se
pozdravljaju
2996
pakou.
Ta glava to i zasluuje, i
okrene
se nesvijesno za iglom
svoga
kompasa
ljubavnog
-
prema
2997
jesen
nemir
ponavljao
glupo, odjednom
sav nesretan.
je
2998
glas
Njutanji,
kao
Njutanji,
da moli
milost.
Don
Fernando
2999
ga
na
Zbog
odgovornost.
Michelangelova
Davida. Ti si jedan od
mnotva malih
gadova
koji
se
od
odabranih
monstruma putenih
3000
lanca.
ubijajte",
je
"Koljite,
li?
Ti
si
radi
3001
uti,
nesretnice!
Fernando
Don
Karamazov
ide gradom i
snuje
svoju
teoriju
"preventivnoga
ubojstva".
Trai
Smrdljakova, izvritelja.
Da
3002
od
vas
mora
potvrditi
teoriju - to je jasno.
Ljudi
svih
zemalja,
dehumanizirajte
Preventivno. Ne
se.
3003
pakosnim
je
zadovoljstvom
parodirao
Fernandove
Ogoren.
don
misli.
3004
Dan
je
bio
vedar
oktobarski
apsurdno
topao;
kapriciozni
scherzo, kao da se
vraa ljeto. Melkior je
iao
prema
kavani
gorljivost
Kazalinoj
usporujui
3005
se
njene
je
bilo
ivo
3006
Maestrovo
rakijom
raspaljeno
drijelo:
0,
Eustahije
podjednakoprosuti! Vi
ste kao voda kojom se
cvijee
zalijeva.
Ali
3007
nema
vam
ovom
cvjetnjaku Lilie,
odnosno
Ljerke,
to
Ljiljan
jo
nije
rairio
svoje hvoje, jo spava
bijeli cvijet. Priite blie
3008
da
vas
poljubim,
odnosno
poblie
poliem
stopala
koja
su
vaa
vas
ovamo dovela.
Bio je sasvim nakresan.
Glava mu se crvenjela
3009
kao da e prsnuti, a oi
se
caklile luaki. S njim je
sjedilo nekoliko mlaih
novinara
iz
redakcije,
meu
njima
Fredi
uvrijeenim osmijehom.
3010
Nije
bio
centru
pozornosti, a to je
sada mogao vidjeti ak i
Melkior, zato je Fredi i
bio srdit i uvrijeen.
-
Hajte,
recite
vi,
3011
metafizikoj stvari. I to
kaem
ovom
naem
protagonistu, a on mi se
podrugljivo
smjeka,
kao
to
se
njegovoj
3012
on i ne zna to je to
metafizika.
Razgovaramo o sudbini
raznih sitnih
ivotinjica,
metafiziki.
Ne znam zato se ne bi
razgovaralo metafiziki
o
3013
sudbini
sitnih
ivi
sam
kao
osobenjak,
pustinjak-licemjer
punom
slatkom
3014
zabavica,
neki
samoblud, crvlji, to mi
znamo. Srea kakve ni
zamisliti ne
moemo. Eh, ali dokle?
Dok neki bog ne zaeli
da pojede jabuku. Zub
ili no,
3015
svejedno,
crvlji
fatum
para
svijet
kao
rui
neki
strani,
neumoljivi. Zahvaa
crva i kida na dvoje... Ili
ne
L-JU
Marinkovi Kiklop
3016
zahvaa,
ha?
To
je
Nedostojno,
zar
ne,
Uzvieni?
mirne
Maestro podrugljivo na
Fredija. Zatim se obrati
Melkioru
3017
cigaretom pokazujui na
glumca:
Zanovijeta
tamo u kazalitu da mu
dadu
Hamleta, a ono o crvuposredniku
izmeu
3018
uplji
kao
bambus.
Fredi zamahne da udari
Maestra, ali mu novinari
3019
traje,
pomisli
Melkior
sa zadovoljstvom. Malo
prije sam ga mrzio u
3020
razgovoru
don
Fernandom, sada se
udim tome, ak bi ga i
sam branio od Fredija
kad bi ustrebalo.
-
Pustite
me!
3021
drao,
novinari
nego
tako
su
tijesno
3022
Digao
dakle
Brutus
ree
hladnokrvno kao
Maestro
3023
vana
linost
nakon
neuspjelog atentata. - A
to se apice tie, ima
jedna
slina anegdota o vuku.
Da priam? Ali, djeco, to
nije Crvenkapica.
3024
3025
Mi hodamo po raznim
elipsama i
spiralama, to je opet
na
posao...
digresija
jedna
ovom
pripovijedanju, je
li
tako?
vukova
U
i
umi
bilo
umari
se,
3026
naravno,
bojali.
Ali
jedan od njih
kae, ne bojte se, ja
imam
umirili.
pilu,
Misle,
oni
se
dodue,
to e pila
protiv vuka? ali, opet,
valjda ovjek zna to
3027
odnekud
3028
jednu
noicu
3029
lukav
pokvaren
taj
umarpilar,
pa
ubacio
noicu
otpi-ljenu
crkvu
kroz
3030
je
crkvenjak
ispraivao
upravo
svece
pred
noice,
recite,
3031
Gdje
mu
je
etvrta
3032
crkvenjak
apu,
jo
krvavu, i pomisli da je
to neki boji bojovnik
upravo
3033
dovrio
obraun
avlom
pa
Gospodu
na
poslao
dar
svoj
nosi
vukovu svom
nogu
3034
upniku koji se u te
stvari bolje razumije. Ali
upnik
vrti
prevre
nogu i
nita ne razumije. udo
jest,
ali
on
ga
ne
shvaa. Ne nalazi na
nozi nikakva
3035
tri
dana
kanonici
vjerouitelji
biskupi,
i
svi
pomno
3036
prihvatljiva
tumaenja
vukovu
dobro
usolili i
poslali
je
Rim
na
ondje
prelati,
kardinali
3037
jezuiti
ueni
najsposobniji,
teolozi
otvorili
Augustinove, i ak spise
arijanske i
3038
heretike ne bi li se
poslanje
kakogod
te
ape
protumailo.
seminara
i
dominikanskih
intriga
3039
(jer
htjeli
su
tim
povodom
progurati
svog
ueni
prividno
jednoglasan
zakljuak
da
se
oci
tu
3040
odsjekao
neki
3041
naeg
vuka
smjestie
zbirku dokazala
3042
3043
nedavno,
prije
tri
mjeseca, u planinama
Guadarrame
panjolskoj.
-
Glupost!
Fredi
kroz
nesuzdranom
intelektualnom
protisne
zube
3044
odvratnou,
novinarima se nadimlju
obrazi
od
smijeha,
oekuju Maestrovu
repliku.
- Glupost, Frederie, da
su jezuiti uzeli nogu za
nogu? - upita Maestro
3045
strpljivo.
Marinkovi Rklop
Marinkovi Kiklop
- Glupost je sve! - ree
Fredi
jednakim
gaenjem. - A to piljenje
je najvea
3046
glupost.
ta
crkva...
smijeh.
3047
njih
nema
prava
kao
da
potpuno
sudjelovati. No
Fredi odabra ba njegov
"izdvojeni" smijeh da na
3048
njemu
isprazni
naboj
svoje
srdbe. To je osim toga
bila
prilika,
stari
rauni...
- Vidi, i on se smije! omjeri Melkiora odozdo.
3049
Iupao
je
pero
iz
kokoje
zadnjice
pie,
piskaralo!
Melkior ne ree nita, ali
vie
se
nije
smijao.
3050
kako
mu
krvotoku
umi
mrnja,
ivotinjska,
ubilaka.
sjeanju:
dospije
trenutku donijeti
prvom
3051
odluku da se okrene i
ode i odmah zapazi tu
pogreku. Ali sada je
morao ostati,
makar jedan trenutak.
- Sva su naa sredstva
izraavanja
porijeklom
3052
iz
neke
zadnjice,
Frederie zahriplje
Maestro
kaljui.
Eto,
Eustahijevo
pero,
to
kaete, iz kokoje, a
vaa govorna trumpeta
iz
ljudske.
Vi
ste na
3053
3054
triumfalrum
osmijehom.
Maestro je neto vikao
za njim, bila mu je jo
potrebna
prisutnost.
njegova
3055
"Frederie,
vi
irite
zadah kretenstva", to je
jo uo za sobom, kao
mamac da se
vrati.
Kamo? Sluaj bi mogao
dobaciti
neko
malo
3056
zadovoljstvo.
Susresti
Vivijanu. U to
je jo jutros vjerovao, jer
ljubav
njeguje
religiju
ponekad u
sluaja
takvu
koji
3057
jedan as preobraava
svijet i ini veliku milost
oajniku.
Gledao je u izloge. Ali u
njima nije vidio nita
osim sebe. Narcisoidna
projekcija,
pomisli.
3058
izloga
nasmijeila
prodavaica
koja
je
tamo neto
namjetala. Okrene se
za
njom
ne
3059
zaustavljajui
se:
ona
ga je jo gledala s
istim
Zgodna.
Mogunost
osmijehom.
Eto
sluaja.
jednog
3060
te u podne tamo na
uglu... Pokazao bi na
svoj
sat,
odbrojao
prstima dvanaest, i
ugao ulice glavom, ona
bi
lako
klimnula
sputajui
koketno, pristaje,
vjee
3061
sretna. A moda bi i
isplazila jezik: evo ti,
tipe! Sto ti misli? Ja
sam
potena
enska.
Ja
one
ponuda. Strana je
boljih
3062
Fredijeva
mrnja.
Ubilaka.
Zbog
dvanaest
oboavateljica.
Apostolica. Davolica.
avo lica. Sve ima svog
avla.
Na
nama
3063
jednom
elegantno
izlogu
odjevena
3064
lutka
diskretnoj
baletnoj pozi sa
stidljivim izrazom lica.
Neugodno
joj
to
je
3065
Melkior,
da
vas
gledaju. Zamiljao ju je
golu. A
moda sam vas ve i
vidio
golu?
Koliko
je
3066
iza
nehajno
nekom
zaaranom bordelu, te
ukoene,
votano
3067
izrazom
djevica.
Pompejanski lupanarij
nakon provale Vezuva.
Zamiljao
ju
Siva
se
joj
je
golu.
tkanina
zategnula
na
3068
rafinirano
ispupenim
finim grudima.
Sisama, ree, jer ju je
skinuo. Zatee sebe u
udnoj pohoti za tom
finom mrtvom
djevojkom.
izvor
muni
bludnog
3069
nespkojstva otkrivao se
postupno kao neki strah
od slinosti tog struka,
tih
dugih
(poneto
nogu,
tankih)
uskih
bokova, tih
grudi, tog zaustavljenog
ljupkog gibanja, tih finih
3070
dugih
prstiju,
koje
je
lako
razmaknula
kupaica
kad
kao
ulazi
3071
zanjiu
-odjednom
iz
lutke
izroni Vivijana! Pomisli
da je poludio. Ali ne, u
izlogu
se
kretala
Vivijana.
Prelazila je ulicu. On se
pritaji
buljei
3072
preplaeno
njezin
odraz u staklu.
Sunce je sjalo po njoj,
ona je nosila svjetlost.
Njega je ve zaslijepio
straan
sjaj i oi vie nisu nita
vidjele. Ali osjeao je
3073
cijelim
tijelom
pribliavanje
sudbonosne zvijezde iz
nepojmljivih
nebesa
sluajnosti. Propadao je
u sebi od
strahovitog
nereda
tijelu,
duhu,
3074
mislima.
Nita
nije
razabirao od sebe
osim kaotinog uenja.
Zar sluaj moe biti tako
okrutan da ga zatee
sasvim
nepripravna! Osjeao je
svoj dugi nos i glupo
3075
iscereno
lice.
ruke
duge, teke.
Spremi ih u depove.
Osjeti olakanje od tog
malog
Odreenijeg,
definiranijeg,
i
ureenja.
3076
m-^tm
Marinkovi Kiklop
mukijeg
izgleda
blaziranog
dangube
rukama
depovima,
besciljnog etaa od
dosade. to znae ruke
u depovima! To je bilo
3077
repatica.
Pripremao se za sudar
svjetova.
Nju je privukao izlog. Ali
on je mislio da ga je
3078
opazila, pa se umrtvio
kao
kukac. Zanimalo ga je
neko nita tamo dolje u
uglu, ak se i sagnuo da
bi to
bolje promotrio. udak,
eto,
tko
zna
to
je
3079
valjda
je
elom.
da
mu
3080
propada
gluma
ruke
izvan
pokret
blizini
njezinoj
otkine
mrvicu
3081
dragocjene
pozornosti
(ta to je ipak
tu neki mukarac) i ona
ga
otkrije
kao
preplaenog zrikavca u
travi. On se
preda. Milost.
3082
Ona
ree
on
Slina
je
vama.
- Lutka? Ne znam bih li
se trebala uvrijediti? - I
3083
doista
nije
znala.
Smjekala
se nesigurno, fifty-fifty,
za svaki sluaj.
- Ima divno tijelo. - Sada
je ve ponovo imao ruke
u depovima, a to je
tako i
3084
Bio
to
mu
to
je
je
je
to
uspjelo.
-
Da,
mukarcima
vano - truplo.
vama
jedino
3085
Truplo
mu
dijafragmu,
uznemiri
gadljivo.
Melkiora
intimnije,
3086
nit.
Pomuena
je
sveanost sluaja.
- To, da je mukarcima...
3087
- Uglavnom poputala?
To je sigurno.
Ona
ga
pogleda
3088
3089
smije,
uozbilji
se
govorite"...
uplai.
"udno
takne
ga
rukom
kao
somnambula, ne bi li se
probudio.
Marinkovi Kiklop
3090
On se uivio u ulogu
luaka i nije htio tako
brzo iz nje izai. Tu se
osjeao
sigurnim i nadmonim u
tim psiholokim igrama
gdje ga ona nije mogla
slijediti,
3091
a on je mogao govoriti
bilo
to
luakim
alegorijama.
- Sve su to mali bordeli,
ti izlozi. Dame se nou
svlae do gola, primaju
goste,
3092
uglavnom
trgovake
pomonike
koji
se
dinastija.
Samo to s njima ne
zapleu.
3093
On se nasmije kratko i
nesigurno.
-
Gospodine
Tresiu,
3094
i pone se bojati da ga
ne
napusti, pa brzo prihvati
u Ugovu stilu: - Nisam,
nisam pijan, gospo. Jer
to mi
danas
opojnosti
treba
3095
komad
neba
zlatu
sunca... i tako
dalje. Ali mogli bismo
negdje
molim,
sjesti.
ne
Kazalinu.Tamo su
Samo,
u
3096
zlobno.
alost, ne mogu
-Na
3097
duanima
neke
pravite
drutvo,
ako
mi
nemate
pametnijeg posla.
3098
- Pametnijeg - eh... - on
odmahne rukom negdje
u daljinu - ali ugodnijeg
doista
nemam
ree
nesuzdranim
oduevljenjem. - Pratim
3099
vas
makar
u...
Cvtheru,
koje nema, Vivijana.
-
Gle,
bila
zaboravila
sam
svoje
ime.
3100
Nju
sam
ja
izmislio.
- Zar nisam ja Vivijana?
-1 jeste i niste. Za mene
jeste. I niste. A to ste,
neu da znam. Tra-ra-raram
3101
- neu da znam.
- Vi pjevate? - Ona se
smijala. Laskalo joj je
njegovo oduevljenje.
- To je arija vojvode od
Mantove. Smeta li vas?
-
Naprotiv.
pjevajte.
Samo
3102
Na
alost,
to
je
svretak arije.
- Tako ste veseli. A ono
kod Mac Adama mislila
sam da ste neki strani
pesimist.
Marinkovi Kiklop
3103
"Ooopala,
pomisli
egzemplar!"
Melkior
na
brzinu.
- Ja i jesam tako neto u
radne dane. Ali danas je
blagdan. A zato mog
prijatelja
Adam?
zovete
Mac
3104
- Tako ga je prozvao
onaj pokvareni gad...
- Maestro?
- Da. Na nekom jeziku,
kae,
kaldrmu.
tako
Glup
kaldrma, to je htio
rei.
zovu
kao
3105
- A vi njega strano
mrzite?
- Maca?
- Ne, Maestra.
Ona se zaustavi pred
jednim
Uvrijeeno.
izlogom.
Kako
bi
3106
Melkior
kao
da
se
posvetila
promatranju, njegovu
prisutnost
vie
nije
uzimala u ozbir.
On se osjeti jadnim i
suvinim. Pratio ju je
3107
vjerno
snudeno.
Ulazila je u
duane
vanim
dostojanstvom
muterije.
velike
Prevrtala,
kopkala, pipkala,
guvala...
itava
Odbacivala
brda
tkanina.
3108
Vidio
je
pomonicima
znoj ispod
pazuha:
diu
ruke,
govore
3109
gaenjem
prerazmaenog
milim
zbog
ukusa,
3110
tree,
nemogue,
pazusima,
zraka!
3111
Nemate
Veliki
nita.
izlazak.
Dostojanstven. Ukus
iznad svega.
Melkior je osjeao stid
sukrivca za to muenje.
3112
Ali
je
iao
za
njom
pokorno kao
neki
Ivan,
sluga,
paenik. Ona mu je tu i
tamo
osmijehom
pokazivala da sada
uzima u obzir njegovu
prisutnost. Uvredu zbog
3113
toga
osjeao
je
tek
naknadno, kad
bi razmislio o dobaenoj
milosti.
Ali
ponavljala
milost
sve
se
ee
kao
isprika,
kao
zalogaji
psiu,
nagrada
za
3114
vjernost. I slijedio ju je
zahvalno,
drui od slasti njezine
blizine. Tu se giba na
dohvat ruke bogatstvo
oblina.
Gore-dolje
predivnih
dviju
hemisfera
3115
najsvetijeg
mesa
(poljubac
desno,
poljubac
lijevo), utanje napetih
arapa,
maze
punih
se
nogu:
strasno
polutami suknje,
3116
tijesno
pripijene
uz
brijeg
Venerin,
uz
klanac
delfijski
pod
Parnasom. 0, tajno
pitijska, o,
Marinkovi Kiklop
luda
ikada
vjetice,
hou
postati
li
tan
3117
kao
da
groa,
tvrde
jesti
bobice
3118
prskaju
pod
zubima
(crv-osobenjak, on
je u jabuci), u grlo se
izlijeva
slatki
sunev
vrenja
momak-vino,
3119
Dajdamu,
po
lijenikoj preporuci, u
njega je jetra naeta.
Od
3120
Blagi
fluid
listopada...
- Nigdje ga danas nema
- ree gledajui turobno
u kolica ovjeka koji je
kupovao
3121
pomisli
usput. - Je
li sino pio?
Ona ga pogleda ovla
upitno,
ali
odmah
joj
3122
3123
- pogleda na sat. - Pa
da,
jo nije deset. Spava.
- Tko spava? - upita ona
rastreseno,
sva
3124
covercoatu
za
Hajdmo
unutra,
pogledati
ovako
izgleda loe. A
ne
3125
to to govorite, tko da
spava?
Opet
razoarati
kad
se
vidim
izbliza, znam ja
sebe. U izlogu mi uvijek
izgleda
lijepo,
uzmem
ruke
kopriva, gunj
kad
sama
3126
za
konje.
vrea.
Ja
nesretna
Naprosto
sam
kad
tako
moram
sigurno
negdje
neto
Takva
sam
ima
bolje.
svemu.
Uvijek se razoaram.
3127
isprevrta-la
izala.
Razoarana.
- Zar nisam rekla? govorila je uzrujano, a
3128
porunila,
osmjehne se on u sebi
od nekog
zadovoljstva. Gle, i suze
joj u oima!
3129
je
suzdravajui se jedva
jedvice da ne zaplae.
-
Nikad
mi
nita
ne
3130
to je istina.
- Ne smijem se - a
smijao se u sebi drsko i
osvetoljubivo. Ismijavao
je tu
manekensku alost koja
mu
je
oduzimala
3131
vanost
njegova
ga
osamljena
pratitelja:
klipsa uz nju
Marinhovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
tu,
3132
angrizavo.
Homeomerije,
prababe
atoma, po Anaksagori
sjemenje svijeta, eto, i
to znam. Isticao je sebi
svoju
ne bi
vrijednost,
kako
3133
potonuo.
slamke.
Prihvatio
se
Homeomerije.
Prihvatio ih je i Aristotel.
Kako su
joj usta fina i lijepa,
donja
usna
malo
3134
Subjektivni
derivat razmnoavanja.
Mamac.
Biblijska
Biglisanje.
jabuka.
Srce
moje,
3135
plombe
razjapljenim pohotljivim
Ugovim ustima to
poljupcima deru blud.
Mesnato
ensko
3136
Ponos
tijela.
3137
strpljivu
Zemlju
usiljenom
koturnom
uzdignua
uzviena
vladarica svijeta.
Nosovi
se
trzaju
za
3138
PRIRODA,
stara
svodnica,
madame
zar
nisu
3139
opominje,
et
vanitas. Kajte se
omnia
3140
Pestilentia.
hara
tu
Ve
blizini.
Pomolite se i
prodajte flae. I papir od
starih novina. Flae.
- Ne znam to e im te
flae?
javi
se
ona
3141
podrugljivo.
-Stalno
vapiju za tim
flaama.
Dobro,
jo
3142
- Od starih? Zato se i
nema
to
itati
novinama.
Same
pametnijeg
posla.
-
mogli
bi
tkati
marquisette... - Otkud
3143
mu "marquisette", -sam
se udio.
- Zato markizet? - Ali
se ona odmah dosjeti: A, to se vi meni rugate?
Pa
rekla
sam
vam
da
3144
Ali
nemojte
se
dosaivati. Idem ja
sama.
Melkior se poboja da e
ga ostaviti nasred ulice.
-
Ne,
Vivijana,
molim
vas,
3145
nimalo
se
ja
ne
3146
osmjeh.
Ja
najprije
trebam nai kako bih
otkrila to sam traila.
Onda se ak i oduevim
kao luda.
3147
prizvuka
hvalisavog
triumfa
ni
u
3148
tonu,
konstatacija:
prosta
daj
to
da,
a onda emo vidjeti.
Melkior se davao. Davao
se svom duom, ne bi li
bio pronaen, otkriven.
Evo, tu
3149
jedne
3150
su prskale od smijeha.
Uh,
to
smo
se
zabavljali!
Sva
je
isisana
poljupcima,
oglodana
3151
"divna
razlivenom
no"
sfumatu
bludnog plavetnila. Jo
joj se rasprskavaju
zvijezde
zjenicama.
uivanja
Jo
u
je
natopljena milovanjima.
Vivijana! U njemu
3152
je
zveckalo
razbijeno
okrenute
na
3153
pozdrav
izlozima.
Po
profilima.
pohlepne,
prolazu
Oi,
grabe
fetie
u
iza
njima
farizeji
sveenici
oduevljeno
3154
kvaliteta,
najnajnajvie
Odjednom
izmeu
ekstatinih
profila
3155
opazi
jedan
heretiki
en-face koji
je
prezirno
uurbano
brisao
sajamsko
oduevljenje i ostavljao
za sobom trag
zabrinutosti.
je
iao
Nepoznati
"uzdignuto",
3156
ispod
za-gnjurio
povrine,
nemirne
3157
prodiranju,
poniknuo
kao
Htio
stopiti
se
krivac.
kao
anonimna
kapljica
ovom
3158
besmislenog
gibanja,
proi neopaen,
nevidljiv.
lijepom,
ovom
nepotrebnom
jednog
3159
neodgovornog
ivota,
osumnjien u njegovim
oima
kao suuesnik, moda
ak i vjernik.
No,
Nepoznati
prodirao
ravno
je
prema
3160
v
Marinkovi Kiklop
gibljivu magmu kao da
eli sresti ovjeka u toj
gluposti
pruiti
mu
ruku.
Opazio
me.
Prema
tome...
Melkior
se
3161
ostavivi
3162
pruge,
ovjeka odgovornog za
3163
nijemi
hermetini
oklopni vlak
koji
ima
tajanstveni
svoj
vani
smjer
3164
nekim
nepojmljivim
daljinama.
Melkior pogleda za njim
razoarano, odbaen u
stranu, suvian u tom
"historijskom
prolazu".
Danton bi se zaustavio,
3165
moda
prvi
pruio
ruku. No
ovaj
Dugavilovi...
Osjeao
se
osramoenim
svojom
rukom, pred
pred
ispruenom
3166
puritanskim
odreknuem
Vivijane.
- Lijepo - ona ga uhvati
za
lakat
ja
vas
3167
traim.
Htjeli
ste
mi
pobjei?
-
elio
susret
sam
izbjei
jednim
ovjekom... - Osjeao je
njezine prste i
stid zbog lai.
- Ili s nekom enom?
3168
Ne,
ovjekom
promuca
pokajniki,
gotovo
ali
mu
je
godilo njezino
sumnjienje za koje je
znao da nije vie od
pokuaja
konvencionalne
neke
3169
koketerije. I to je bila
istina, nita nije dodala
na njegovu ponovljenu
tvrdnju. Tako, ba nju
briga - ovjek ili ena.
Ah,
to
ja
vrijeme? A
tu
gubim
3170
bio je ve i umoran.
Neispavan,
izmuen
gladan,
snovima,
mislima i javom,
zaelio je negdje sjesti
sam i odmoriti se od
njezine
preivati
blizine.
Sjetno
3171
neku
sretnu
ljubav,
povueno, u osami, u
tami... gledam tvoje oi
divne... i
ivotu pruiti da sre
slatki okus boli. Jadnik
bez nogu (onaj od sino)
nije
3172
je
pronaao
bjedniju
jo
metafiziku
ljubavi. istu
muziku. Bez crijeva i
repova, kako je rekao u
svojoj
skruenosti. A
stranoj
3173
gle,
nekakvu
kan-tilenu bi da slua
izdajnike ljubavi! Ne,
sudbina je
3174
je
izgovarao
to
3175
3176
usto
vrijea. On je
me
3177
veliki
gad
doda
osmijehom
kojim
je
ublaila
rijei.
-1
te
se
pokazujui
3178
3179
mangup,
duhovit, - nasmijeila se
zagonetno tako
sam
se
njim
nasmijala!
-
Sino
Melkior gorko.
protenja
3180
Ne,
to
preksino.
je
bilo
Ono
Dajdamu, kad je
Freda zavitlavao. Pa i vi
ste
bili
Ili
zar
niste? Ne sjeam
se,
pravo da
tamo.
3181
vam kaem.
Ne sjea se. "Ja sam
demokratina",
dame
od
kau
formata.
Moda je i lagao
Maestro,
govori.
ona
to
ne
3182
neobjanjivom
mrnjom...
- S mrnjom? - ree s
nehajnim
uenjem.
3183
nisam
sasvim
pogleda
pogledom,
ga
ptijim
koket-no
3184
odjednom
3185
sam
vas
gledao...
drukije. Bili
ste strano nepravedni
prema meni.
-
Gledali
interesom...
ste
me
zna
s
se
3186
3187
slae
on
ve
Frediju.
-
zato
da
vam
vi?
Juer
sam
3188
razgovarala
kod
onog
aavog
Maca.
zapravo
nismo
ni
3189
pozabavila,
utjeno.
Ipak
se
pomisli
3190
Nije
dobro
izvali
Melkior nervozno. - Ja
nisam
na
primjer
3191
Vi
meni
dosadni
ba
niste
ree
ona
iskreno. - U tome se
varate... i vidi se
da me ne poznajete. Ja
sam
demokratina,
3192
udan,
ali
3193
Zaista,
Vivijana?
Preskoio
je
"demokratinost"
kako
sretan
to
sam
sam
ja
vas
3194
3195
3196
Ono
pobjegli?
kad
ste
mi
Ona
se
smijala.
- Ne, ono je doista bilo
zbog ovjeka...
- Ili zbog ene. Niste
htjeli da vas vidi sa
mnom, priznajte.
3197
- Nemam to priznavati,
Vivijana. ovjek je bio...
- Doista nisam htio da
me
vidi s njom... i stidim se
sada. udio se kako je
mogao
zbog...
nju
napustiti
3198
sam,
zahvaen, jadao se u
sebi, ali se nikako nije
mogao pribrali, te
3199
vam,
3200
bude to bude...
Sve je to bilo veoma
laskavo za nju. Takvo
oitovanje.
Sa
svim
patnjama, ak i s
tramvajem
od
jutros.
3201
samoubilaku
nakanu
od koje je
odustao
posljednji
morala
shvatiti.) Bilo je
tako
3202
Marinkovi Kiklop
prekasno
da
ita
"popravi".
Nosila
je
neke
pobjede.
vijore
iznad
3203
njene
glave,
glazbe
je!
eno
je!
uz
Melkiora Tresia, to je
ona, Vivijana! ivjela! U
jednom
milostivom
trenu
3204
ona
je
demokratina,
gospodin
kiromant,
Maestro i Ugo,
Adam
Fred
3205
cijeli Dajdam... da se
ona ne stidi. A on je iao
uz nju kao "drugo lice" u
paradi,
lani
prinz-gemahl,
car,
papu-ar,
sav crn i
lani
ar,
dimnja-ar,
3206
nedostojan.
povukla
ona
je
iz
te
ruku
mezalijanse
nakon
desetak koraaja,
jer... bilo je i to dosta. A
njemu se crnina vrati u
duu
rukom
onom
tunom
3207
sam
ruevinama.
meu
3208
Zar
vam
je
neto
odgovori
3209
je
-
neki
3210
Bolje...
moram
ii,
Oprostite,
Vivijana
uurba se on.
- Tako, odjednom?
- Eto, odjednom, neto
sam
Zbogom.
zaboravio.
3211
mu
je
ruku
3212
Ni
ruku
mi
neete
pruiti?
- Oh, da, oprostite... Osjeti njenu malu meku
ruku u svojoj i naas se
pokoleba. Ali tada ga
zahvati
neki
bijes,
3213
urno
prema
najbliem uglu.
Prema
uglu,
uglu,
Nanianila
prema
zaklon!
je
svoj
3214
pogled
njegova
ustreptala
lea. Hodao je udno
nejednako,
smijeno,
3215
kao
kornjau,
truntavo i
tromo,
neto
to
se
3216
podavio
bih...
3217
:#
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
tivno... Ali bio je ve iza
ugla i ludilo se naglo
stiavalo. Pojavilo se i
don
3218
Fernandovo preventivno
kao
dobar
znak
zajedljivog humora. No
hodao je jo uvijek
brzo
kao
da
nestrpljivu cilju...
hita
3219
Zar
je
ve
poelo?
Iscerene plombe i usne
tuste, nadute od bluda.
Melkior se svlada da ne
pljune u
3220
taj
u
simbolini
ustima
kao
rjeenje svog
udnovatog
Ugom!
Eto,
odnosa
i
opet
propustio! Najmanje je
sad elio ba
3221
3222
obuhvatiti prijatelja da
ga
ljubi,
no
Melkior
moe
potovano-prokleta
(itaj - mona)
vaa
3223
mata.
listopad
Urodio
preko
oekivanja.
je
svakog
Plodove
ljepljiv
od
slatkih
snova.
-
Samo
osmjehne
od
se
snova?
Melkior
3224
izazivaki.
Htio
je
saznati, saznati, pa
makar...
- 0, i od jave, i od jave! klie Ugo oduevljeno. A
snovi
naknadno,
su
doli
3225
kao
kratka
rekapitulacija. Ja sam iz
roda preivaa to se
toga tie.
-1
konkretno,
to
to
znai? - 0, znao je to
znai predobro, ali htio
je ba
3226
uti,
uti!
Jedino
ako
ovaj...
- Znai... A to da vam
ba onako... de-talj-no?
- iskesio Ugo plombe, a
dolje
izmeu usne i donjih
zuba
skuplja
mu
se
3227
oiju
dobili
su
3228
vrlo
autentino
objanjenje. Ah,
to,
sada
valja
ii
dokraja.
- Znai, vi ste...?
- Jesam. - Gleda ga Ugo
"neduno"
oi,
3229
gubica
mu
puna
smijeha.
- Laete, Parampione procijedi
Melkior
3230
Kupovala
plemenite
3231
gdje
Melkior
ste
uini
to...
kretnju
kavani,
kako
3232
pubertetu,
sjeate?
ako
Ali
pristojan
se
sasvim
lokal
za
"ilegalce" (mislim
parove
nekoga
koji
na
imaju
dui)
uvjebanim, diskretnim
personalom. Zatim kod
3233
nje.
- Kod nje?
-
Da.
Zar
nezamislivo?
je
to
Ali
nemir
nosi,
ruke,
razumijete
a
li?
3234
rade...
poetino.
poeziji...
vi
ste
mi
to
nauno,
3235
javnom
mjestu,
razumljivo, nezgodno je
uzbuivati
se... seksualno. Nismo u
zoolokom
kavezu,
3236
potencijalnom
osloboditelju...
Oh, mon Dieu, kakav
sam ja, a? Ali kod nje u
3237
po
svim
3238
Melkiorovim
oima
velikodunom
dobroinstvu.
3239
ona
je
vama
sve
to
odvie
po
pokojnom Platonu.
Ona nije za to. A i ne
razumije tu pragmatiku,
pravo da vam kaem.
Problem
3240
prijelaza u horizontalu
izmislila
je
nesigurnost.
muka
Na
tome
smo izgradili
poeziju.
One
vole
da
"ne"
oblik
je
3241
Rubikon,
ukoliko je
ikada tu neto i teklo
osim krokodilskih suza.
Eto,
sad
izloio stvari
sam
vam
3242
na
vaem
intelektualnom
nivou,
priznajte.
ak
govornikim
metaforama.
Pljeskajte.
- Ali vi kod nje sino
niste
bili
zaintai
3243
mogao
vjerovati.
Ne
vjerujete?
pogledajte
A
ovo,
3244
Eustahije, - on izvadi iz
depa mali klju
automatske
mogu
vas
brave
smjesta
uvesti u to nebo,
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
3245
ecco
la
chiave
del
patetinom
visokom
gestom.
Vjerujete li sada,
3246
jadni Eustahije? I ja ne
znam zato se vi kinjite
tako kiniki doktri-narno
i
pijete, tako rei, iz ruke
pored
tolikih
aa
3247
vi,
Dio-genije,
asketonanije,
mlitavi
svece
nad
portalom
bordela
Historije,
muenice
3248
martiro-manije,
samozvani
naricatelju
nad
sudbinom
ovjeanstva...
kome,
3249
da
pljunete),
3250
dajte
maha
nestanim
svojim
hormonima.
3251
goluba-
listonoe ili
vjernosti
psa?
Vi
ste
3252
uivaju
rokui.
Eto, pa sad
recite da sam kreten.
- Ne. Vi ste Nadsvinja...
po
Nietzscheu
3253
osmjehne
se
Melkior
gadljivogorko.
Htjede
se
okrenuti
pokloni
podrugljivo.
mu
se
3254
Uitelju,
naui
me
Ipak...
Nadsvinja! i to je neto!
Glavno
daje
prosjenosti.
iznad
3255
Mrzim prosjenost, ak i
svinjsku.
Ali
bjeite,
kuda
Eustahije
preisti? ekajte
da vam kaem! Vano
je. Nje se tie.
No uzalud. Melkior je
potrao urno i uskoio
3256
u tramvaj koji je ve
kretao sa
stanice.
Nije odolio da se ne
okrene. Ugo nije gledao
za tramvajem. Iao je
odreeno
3257
Njemu
nije
aneli
osmjesima. Crna
vode
3258
zavist
zamrai
sljepaki
po
neizvjesnostima prole
noi - ali nita ne nalazi
pred
Nita
mogla
svojim
to
ticalima.
bi
mata
3259
pruiti
kao
slikoviti
dokument
Ugovom
pohodu.
Garsonijera.
Projekcija Minine
garsonijere:
upaljen
nonog
uspavalo
baziliska
3260
ljepoticu
na
grudima
3261
Svijetlo
dvorani.
Mata
vrpcu...
umee
Film
drugu
BLAGI
3262
FLUID
crno-bijeli,
ljubavnopornografski,
u
glavnim
ulogama
reija
UGO
maska
3263
DON FERNANDO... i to je
sve. Film
nikako
ne
poinje.
Neprestano se ponavlja
"pica"
glavnim
ulogama...
reija... produkcija...
3264
Karte
molim
za
kontrolu.
A
predstava
nije
ni
se
poela!
pobuni
Melkior
zamraenoj
3265
predoenje
dobiva
kartice
3266
blagoslov
Melkior
oprost.
se
skrueno
legitimira
svojom
karticom i dobi
blagoslov
osjeti
se
dostojnim
oprost.
istim
da
nastavi
putovanje gradskim
3267
tramvajem. Koliko je to
zadovoljstvo!
izbrijani
Svjee
kontrolor
modroj
uniformi, sa zlatom na
kapi, visoki jaki ovjek
ozbiljno ide od putnika
do
3268
putnika
dijeli
kon-trolu.Hvala.
Karte molim za
kontrolu.
Hvala...
absolvo
in
tramvai,
Te
nomine
amen.
absolvo in nomine
Te
3269
tramvai.
Amen...
Aleluja,
aleluja,
otpijevaju
vjernici,
tramvajskim
3270
svome
uredi
s
tramvajem.
svoje
elektrinim
3271
eljezni
veliki
mamut,
glupan?
Lukavi
3272
hulji-automobilu.
Ali
Tramvaj...
Vozi, vozi... jedan tram,
jedan vaj, tram-tram...
vaj-vaj
tramvaj,
na
krovu mu
lira svira vaj, a kotai
udaraju tram-tram... No
3273
se
misli
kradom
vraale Vivijani. To je
ljubav. Sto
da radim, majko moja?
Znao je da e i noas i
3274
sutra i prekosutra i u
sve dane
svoga jo kratkotrajnog
civilistikog ivota, dok
Peharek
ne
zavie
vojnici!, da
e je traiti... Ulicama
kruim
ne
bih
li
te
3275
sreo...
misao
njegova
zapjeva taj
banalni
napjev
izgubljeno i emerno i
gvalja boli stane mu se
penjati u grlu.
Svladavao
zaje-
se
da
ne
3276
I
Ll..
Marinkovi Kiklop
Marinhovi Kiklop
ca.
Prisloni
elo
na
3277
je
pijanac
tramvaju
govorio
glasno:
-
Ma
tko
komandirati?
e
-
meni
tucne
3278
drmnuo iz eluca, pa od
toga
napravi
neki
javljam,
ne
nikakvih
zapovijedi. To kao
3279
prvo
najvanije.
to
da.
Onda
sam ja na konju,
je li
tono? Onda
vidim
konjsku
ja
glavu.
3280
sam
kralja
otadbinu
i
u
petrovaradinskoj
tvravi.
A vodnik je u Novom
Sadu
imao
Miu
3281
preda
mnom
irok
Dunav. E, ali
oni
nisu
moe,
pitali
nego
to
napred
3282
glavo?
vidio
Jesi
li
Dunav?
obrati se sada
Melkioru, jedinom koji je
na
njega
obraao
3283
3284
budu...
je
tono?
Ne
bih
valjda
Fiireru
mutio
jednom
li
svoga
Crno
3285
more, razumije? E, da
Dunav tee
obratno!
O-ho,
razumije? A jesi li ti
dobio
poziv?
odjednom Melkiora
upita
3286
bere
3287
glasom,
izvijajui
3288
prkosi.
Melkior skoi s tramvaja
ne
saekavi
stanice.
3289
3290
pozdravljao
izdaleka. Kad se
3291
pribliio rekao mu je u
povjerenju
da
ima
gospodin
3292
razgovarati. Obeao je
Kurtu. Kurtoazno.
Nije kanio ii. One su ga
cigarete
kiselini,
u
po
octenoj
faterovom
receptu,
ponovno
uznemirile.
3293
mamlazi
vodnici
zbog
preiste
Elze-djevice...
Osjeti
Podrugljiva
uslunost.
Simbolino
3294
srce.
Na
aru.
cigaretama u octu.
Sve zbog srca. Moga,
nesretnoga.
Prokune
rime,
naprosto
3295
nasjeo
inspiraciji
blejanja.
Beee... zableji ljutito na
cijeli svijet.
Jo ako je i onaj gore,
mrmljao je penjui se
prema svojoj sobi.
3296
svom
crnom
kunom
kaputu s bijelim alom
oko vrata i klanjao mu
se. - Izaao je, ima i dva
sata.
3297
svijestan
naglas mislio.
da
je
3298
- Pa va prijatelj i mili
gost! - klikne ATMA. Vrlo simpatina osoba.
- Otkud znate?
- Da imate gosta?
-
Daje
osoba?
simpatina
prodere
se
Melkior s nestrpljenjem.
3299
Oh,
pa
vidi
se.
3300
se uznemirio. Kako se
nije
sjetio ovog arobnjaka
kad
je
razgovarao
Pupom!
-
Svejedno.
Pozdravio
sam, odzdravio mi je
3301
uglaeno. to ima na
tome?
- A izali ste navlas da
vidite tko silazi?
- Ne, sluajno, to jest
pur fer pipi, a to, jasno,
nije sluajno. No, dokle
smo
3302
spustili
na
gospodine
razgovor,
Melkiore!
prekori ga ATMA.
-
Radoznali
ste
kao
zabrunda
srdito.
Melkior
3303
- Radoznalost je poetak
mudrosti, rekao je... vi
ve znate tko je rekao.
Vi
mnogo znate, a ja ne
znam nita. Zato sam i
radoznao.
Pa
dopustite, makar i
mi
3304
kakve
gospodine
stvari,
Melkiore?
3305
Pozdravio
sam
vaeg
prijatelja i eto,
zabadam nos u neke
stvari! Sto je vama?
- Volio bih da se ne
bavite time tko k meni
dolazi!
Ali
vrijeme shvaao
isto
3306
je da govori gluposti u
srdbi i da to sve nije
nimalo
pametno.
to
sada? ATMAje
stajao
pred
njim
ja
naveo...
svojim glupim
ovim
3307
nainom...
Prokleti
3308
- Vi mislite, gospodine
Melkiore...
Ne,
varate
3309
brbljaju.
Pa
ja
bih,
3310
Da ne razgovaramo o
tim
temama
tu
na
stubitu.
Melkior dosta prijazno
klimne i krene za njim. 0
temama?
temama mi
kakvim
3311
razgovaramo? Je li on to
rekao samo da bi se
ula ta rije iz njegovih
usta? Ili
on
doista
ima
neku
naknadno opazi da je
tek
3312
ini
se,
nije
3313
kad
meni,
ste
mogu
otili.
rei.
I
A
sigurno i
vama.
odjednom?
pretjerao,
zato
onako
Malo
je
li?
sam
Pa
3314
brutalno,
Dodue,
ak
bolno, he -osmjehne se
ATMA neugodno
3315
Odvie
mijeali
ste
u
tu
mene
vau
marmeladu - nasmije se
i Melkior.
-
Marmeladu,
to
je
3316
na
onu
vrijeme
lijepu
njuku, neka se
oblizuje. Pa kad izlie
zalihu ponovno doe.
3317
nekom
eznutljivom tugom.
- Jutros vam je rekla?
- Koga ste uhodili: mene
ili nju?
3318
Eto,
vi
moete
"sluajno", a meni ne
3319
3320
osniva
ova
naa
od
svake
profesija. To
je
vre
doktorske
ordinacije.
lijekove...
ali
3321
sobice
pruat
dlanove,
prevrtati alice i strepiti
pred nama, drhtati od
naih rijei. Dolazit e
makar
i s namjerom da nam se
narugaju kako smo "sve
3322
pogrijeili",
da
nam
pokau svoj
prezir,
svoju
nadmonost.
To
intelektualke,
3323
krotke,
kao
Sretne
budue
sree.
opet
zbog
I
tako
iznova.
3324
Ispovjedaonica
nestati po
crkvama, ali dolazit e
se
one
nama
ispovijedati, to vam ja
jamim. Romani? Ma
to romani, ne moe ni
Lav Tolstoj izmisliti to
3325
kreveta.
vanbranih.
vanbranih
Osobito
Takve
pikanterije! Maestro mi
je nudio posao fifti-fifti:
ja da ga snabdijevam
3326
materijalom, a on e
pisati - i
ne treba vie da radim
dok
sam
iv.
Kronik
skandalez, kae li se to
tako? - tko
to ne voli, recite. Pa kad
bi
to
jo
Maestro
3327
garnirao
svojim
svinjarijama...
Kaem vam, puna aka
brade. Ali nisam pristao,
ne, ne - zatrese ATMA
glavom
odluno kao da je tek
sada definitivno odbacio
3328
Maestrovu ideju. - A vi
mi kaete
da zabadam nos. One
mi same donose pod
nos, one same, pa kad
moram, njukam po
tome, to u... i pomalo
uivam,
priznajem,
3329
pogleda
3330
Maestro
izvrio
3331
straan
utjecaj,
to
je
vjerujete
oito.
-
Boga?
vi...
-
upita
ga
3332
- Na tome se osniva
moja vjera u
Sudbinu. Kako bih inae
radio?
- Znai, u vas je vjera
nekako "poslovna"?
ft*
Marinkovi Kiklop
3333
Marinkovi Kiklop
-
Praktina.
vjerovati.
Moram
Meni
je
3334
razumije
se,
prema
svojim
sposobnostima;
nedostatku mudrosti, ja
ulaem glupost.
- Pa... kakav je to rizik? Melkior prihvati ATMINU
3335
podlu
igru.
Vi
svakom
sluaju dobivate.
- Mislite izgubiti glupost
to
je
dobitak?
Jest,
glupost ne samo da je
odsustnost
3336
pameti,
umno
siromatvo, ve i gore
od toga, kao neki vjeiti
deficit... E, ali
to se samo ini vama
mudrima. Za nas je ona
sve, sve to imamo, pa
kad i nju
3337
izgubimo
to
nam
ostaje?
- Podlost - izvali Melkior
gubei strpljenje.
-
Ane,
to
zabranjeno.
je
nama
Umnici
3338
nasladom,
poletnom
a
sve
dobroudni osmijeh
uz
3339
Lako
umnim
magnatima! Vai su
kapitali
neiscrpivi.
3340
igru.
Izgubite
vrlo
vano - glavnica se ne
smanjuje,
vaa
veliina raste.
Hou
rei,
tragini.
postajete
Heroji,
prognanici,
opepriznati
rtve,
patnici,
3341
za
ivota...
3342
sobama,
sastanaka
tuim
nonih
na
tavanu
3343
3344
vjerovati
neto
to
zabrine.
3345
to?
smijeio
se
3346
je
to
neki
moniji
organ u
tijelu umnikovu. Dobar
eludac,
recimo,
opiran apetit,
fm nos za situacije ili na
primjer
osobita
3347
mukost. On se sada
odrie
isposniki, sve u ime
uma,
poslije
pak
proradi ta aparatura u
miru, u
udobnostima, e-he!
3348
depove
3349
unaprijed
organizirati.
lanim
zaprepatenjem. - A ja
vas na kavu
3350
pozvao
gle,
sasvim
Gledajte
kafe-
mainu, sve
je gotovo za minutu.
Donio
sam
Njemake.
je
iz
3351
se
Melkior
neoprezno.
- U Austriji zapravo odgovori ATMA nehajno.
- Ali nakon Anschlussa i
to je
3352
kukastim
krievima.
Smijeno.
-
Ne
trudite
gospodine
doista
moram
se,
Adame,
ii.
3353
Razlozi
za
odlazak
narasli
su veoma ozbiljno. Ali
gdje u ih sada nai? On
nikako ne bi smio gore
noiti...
nikako...
3354
Melkiore?
bolesnik
termometar? -
3355
ATMINA
dva
udno
zbliena oka jo su se
vie pribliila i gotovo
stopila u jedno
malo i strano, prijetei
kiljavo oko nasred ela.
Polifem-kiklop jednook...
pomisli Melkior; vidio je
3356
pred
sobom,
asovitom
zamagljenju
simbolino
svijesti,
nakazno
privienje i protrlja oi
da bi doao k
sebi.
3357
3358
Doista, to je moda i od
gladi.
Koljena
podrhtavala
su
mu
dok
se
penjao uz
stepenice, glava mu se
zanosila kao od pia. Ne
zbog sebe, na potenu
rije,
3359
Ne,
nemogue!
to
je
Aopet...
dijete su mi ostavili na
uvanje, i ja
3360
saznajem
otmiarima.
neto
A
dijete
3361
eto
ih!...
kao
malog
se
zvao
Hauptmann...
"Ne
ispie
dolazite
ovamo",
mehaniki
na
3362
komadu
papira.
Papir
odmah zguva i
nasmije
se
shvativi
apsurdnost
suludo
isti
tih
mah
rijei.
3363
prozor.
Osjeti
malo
olakanje od
te
konspirativne
pedanterije kao da je
ve time neto rijeeno.
Ali, naravno,
3364
to
treba
uiniti.
Izvijestiti policiju da se
sprema
otmica?
3365
glavi - kreten! Da su
barem
ostavili
neki
3366
napisano! Oni to ak i
gutaju, te cedulje, ne
dolazite
ovamo
progutati.
Zakljua sobu i strci na
ulicu. Pred kuom na
trotoaru
sumnjivoj
leala
je
3367
samoi
spaljenog
cma
guva
papira.
On
neki
blagonakloni
3368
mnom.
uputi
se
pravcu neizvjesnosti.
A
sad
potragu
za
bjei,
bjei,
3369
iz
3370
savakali
3371
svoje
dobronamjerne
muitelje:
gutao
je
zelene
kuglice
muno
kao
3372
on
se
odmah
ponadao: eto,
lijee, znai... i smijeio
im
se
prijaznom
zahvalnou.
- to su to trpali u
njega? - upita kapetan
3373
lijenika
tonom
efa
obitelji.
-
Mislim,
biljne
purgative. Gospodina e
to temeljito proistiti. Ali
ini se da
3374
doista,
povalili
su
3375
bambusovu
u
duboko
ugarak
iz
ruku
stao
arati
3376
po
nabreklom
agentovom trbuhu
izgovarajui
obredne
odgovarali
skandirajui
neke
druge
rijei,
3377
koji,
oito,
nisu
bez
otpora naputali
utrobu naeg prijatelja.
Agent je, razumije se,
urlao od boli, a to je
Veliki
Vra
primao
sa
3378
uspjenog
raanja
na
pupak.
Upravitelj stroja, koji je,
ini se, bio najhumaniji i
svakako najjai meu
bijelcima, uini pokret
kojim bi vjerojatno bio
3379
nije
pravi
trenutak zaustavio.
-
Zar
ste
poludjeli,
gospodine!
- Pa dokle oni kane tako
muiti ovog ovjeka?
3380
- Dok mu ne istjeraju i
posljednjeg demona iz
trbuha
kroz
onaj
dimnjak na pupku.
Demoni
trebali
vatrom...
bi
navodno
pobjei
pred
3381
To
pitajte
odgovori
njih
lijenik
neprijazno. - Vjerojatno
kad se na
3382
3383
Neu
se
Uostalom,
mijeati.
nisam
mogu
preuzeti
odgovornost na sebe. Ja
znam to je
3384
to
kad
se
radi
kapetan
3385
odgovori
okrene
mu
lea.
- Gospodine - obrati se
agentu
prvi
usrdno
asnik
dragi
3386
moete,
pokuajte
se
3387
"prestadoe".
Veliki Vra
izvadi
bambus
iz
3388
.4
Marinkovi Kiklop
cijevi spali na eravici,
zatim je odbaci daleko
od sebe isputajui pri
tom
strahovite
koje
mu
krikove
na
majmuni
3389
odgovorie iz praume.
Svi se uroenici
tada
grohotom
nasmijae...
-
Uivaju
to
su
ga
3390
- Ne gospodine. Raduju
se to su demoni preli
u
majmune
-odgovori
su
uveer
3391
jadnik,
noas
bijelom
hljebu,
naglas
svoju
sumnju
na
izree
stranu
3392
3393
kanibalsku dobrotu.
- Jeste li vi, gospodine,
mrzili sva goveda od
kojih
ste
jeli
svoje
beefsteake?
- upita
ga
lijenik.
3394
svome
srcu
prema
svim onim
mnogobrojnim
ivotinjama ija su tijela
prola kroz vae tijelo?
Sjetite se samo
onih malih pilia to su
pijukali
za
svojom
3395
mamom... pa to su bila
djeca!
- Ali mi nismo ivotinje!
-
Za
njih
goveda.
svinje.
- To ste vi!
smo
moda
mi
i
3396
Moda.
sluaju
svakom
zahvaljujem,
kad
neke
bi
to
vae
istaknute
tjelesne osobine.
3397
Na
vau
alost
mrava. A vjerojatno i
neupotrebljiva za jelo.
Kapetan,
izgubivi
svako
nasrne na
odjednom
dostojanstvo,
3398
lijenika i bio bi ga ve
samim svojim trbuhom
oborio
da
ga
nisu
zaustavili.
-
Gospodo,
sjetite
se
-uzvikne
3399
upravitelj stroja... - a
usto
nae
vlastite
sudbine.
- Uostalom, gospodo progovori lijenik koji se
brzo pribrao -emu ta
preuranjena panika to
se tie naeg prijatelja?
3400
prsima
uroenice
neke
zauzeo
mjesto
njenog dojeneta?
3401
Marinhovi Kiklop
Svi su pljunuli na to s
gaenjem. Osim staroga
koji
se
smijao
zamiljajui tu
sliku. Mnogo je toga tu
njemu
bilo
dobro
3402
zabavno.
Prije
svega,
nalazio se u
odlinom drutvu. Nije
smio prije ni sanjati da
e ikada u ivotu ovako
provoditi vrijeme s tom
gospodom.
Da
ih
3403
boemiprosti,
sasvim
gole... I, premda ih je
alio, bilo mu je sve to
vrlo
udnovato
smijeno.
3404
dogodilo?
zato
se
slono...
kao
jedna obitelj... ak se
osjeao
ponovno
zapostavljenim i
3405
niim zato to je on
odjeven meu njima, pa
je
lijenika
poeo
smatrati nekako
"niim" i gotovo sebi
ravnim. Znai, ipak njih
dvojica nisu dostojni da
se pred
3406
Zato
su
ovi
"domaini" to
tako
odredili.
Uostalom, on je navikao
u
svome
ivotu
"nii", pa ga to ni
biti
3407
izvrsno.
Hranio
se
obilno
plodovima to mu ih je
zemlja nudila u ovom
blagoslovljenom
svijeta koji
dijelu
3408
ne poznaje ni gladi ni
zime ni umora. Tu se
jede, spava i planduje u
slobodi, u
toploti,
golotinji,
3409
zato
ih
ovi
On
jednostavno
hranio
se
i
3410
pod
gigantski
eukaliptus i zahrkao u
blaenoj
bezbrinosti.
shvaao
ropstvu
ovaj
Stari
je
ivot
kod
polinezijskih ljudodera
3411
pruila
mirovinu, o, i te kako
zasluenu. Nastojao je
da pojede to
3412
je
mogao
pojesti,
da
prospavati,
drugih potreba
nije ni imao. Nikada nije
bio dovoljno na kopnu
kako
oeniti;
bi
se
dospio
3413
ljubakao
je
dok
je
mogao
po
lukama
svijeta
(po
obiaju
svoga
mravog
starog
3414
otkrio
otoku
kao
neto svoje i
jedino i uzeo ga voljeti i
njegovati ne bi li ga
sauvao to je mogue
dulje.
3415
zbog
drutva, jer se
meu ovom gospodom
osjeao
usamljenim.
veoma
3416
Osim
drugih
svojih
nedostataka (socijalnih i
umnih)
on
se
svojim
od
svojih
tijelom toliko
razlikovao
menelajevaca (pa ak i
od
-.t *-,..
3417
Marinkovi Kiklop
samog doktora!), da ga
oni vie nisu smatrali ni
toliko "svojim" koliko je
iziskivala
solidarnost
tradicionalna
pomoraca
kad su prisiljeni da se
povezu
3418
zajednikom
sudbinom
brodolomaca. Jer on je
ve bio toliko udaljen od
njihove
sudbine,
tijelom
toliko
svojim
usidren
sigurnosti te ne samo
da su prezirali
3419
njegovo
"ivotinjsko"
zadovoljstvo, ve su ga
naprosto uzeli i mrziti.
Pored
sve
neumjerenosti u jelu i
spavanju,
neogranienog
zadovoljstva
pored
3420
kojim
se
opseno
sunca
jo
pocrnjelo
postalo
da
i
je
sasvim
neinteresantno za
3421
domaine
onom
najstranijem
smislu.
valjda
uvrstilo
njihovo uvjerenje da on
nije isto to i ostali, daje
on
3422
ga
slian
nisu
njima,
vie
ni
3423
kree slobodno, da se
sam hrani i uope da
radi to hoe.
Kapetan je bjesnio zbog
te nepravde.
- Nas izvode na pau
kao svoju marvu, a on...
Zar je to pravedno?
3424
Nije
ganuto.
ree
-
Ali
lijenik
jo
je
nadivi
Shakespearea. A i da ne
govorimo
insektima.
raznim
3425
Bogovi
su
edni,
da
zgnjee,
krvopiju, nego
tebe, ovjeka. Moda i
znatnog ovjeka, to ja
znam,
Dantona,
rekoh... Ali
kako
3426
Melkior
nasred
3427
imaju...
Vlastito se tijelo javi s
poznatim zahtjevima i
zgri
eludac
kao
bijesnu
pesnicu sve do ispod
nosa Melkiorova. On mu
3428
se
odupre
uvijek
spremnom silom
umnih razloga i zaprijeti
mu vagom invalidovom.
eli
li,
bezumnie,
jednog dana
i sam stajati u vei bez
noge,
bez
ruke,
bez
3429
vida...
uz
vagu
natpisom VAGA
RATNOG
INVALIDA
dovikivati
prosjaki
3430
sumnju)
od
3431
tanjurima... i u tanjure
same,
kriom.
Sami
homini,
transsupstancijacija,
gastrolatrija...
3432
Dominus
Melkior
vobiscum!
se
odvrati
uasavanjem
nad
bezbrinou
"ljudi
svoga
vremena". Nabiju vree
za dobar nian. A ovdje
3433
Ne,
agenta
svakako
intervenirati,
Melkiore Tresiu, ne daj
da ga pojedu. Mogao bi
3434
organizirati
njihovu
buduu
firma
3435
TUTU-ILA-
upravitelj
stroja
3436
podigao
bi
razne
tehnike servise i
radionice kao bazu za
buduu
lijenik
industriju;
bi
organizirao
zdravstvenu
slubu, podigao bolnice
i
ambulante;
prvi
bi
3437
asnik
izmislio
neku
novu, humaniju
religiju koja bi branila
da
se
jedu
neprijatelji
ubijeni
potivala
status
zarobljenika
Hakoj
prema
konvenciji,
3438
mornar... on bi osnovao
sindikate i
laburistiku
opoziciju...
arhipelagu
3439
Samoa,
to
jest
brodolomci mogu jo
biti i pojedeni, to za
sada
ovisi
njihovoj
osobnoj snalaljivosti i,
dakako, o
stanju
Melkiorove
3440
eto
milostivo
sklona
svakom ovjeku na
kojeg
vreba
neka
opasnost.
Ponovo
prelistavati
je
ulice
uzeo
kao
albume s fotografijama
nepoznatih lica.
3441
Ali
ubrzo
njegova
panja
se
zamori
nenaviknuta
od
policijskog
provjeravanja
prolaznika i on zaboravi
na
svrhu
uzaludnog
svoga
krstarenja.
3442
tijela
svijetlom
sunanom prostoru koji
mu se odjednom uini
strahovito prostranim i
praznim,
3443
nesavladivim.
Zato
je
neko
malo
pred
najneutjenija
njim
3444
dimenzija - duina sa
svojim
varavim
zatvaranjem
perspektivi.
u
Jo
nitko
takvu
ulicu,
nije
sagradio
padne
mu
napamet,
3445
koja
bi
se
stvarno
klinasto zatvarala.
Nema takvog pogleda
na svijet. To je strasnije
od oajanja. Zamisli dva
beskrajno visoka slijepa
siva
zida
to
se
3446
3447
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
iza lea je ostalo sve: i
ivot
ljubav
povjerenje... i ono to se
nazivalo
sreom. Osuen da ivi
do ugla, a stati ne moe
3448
jer
ga
vrijeme
samo
pomie. Ide
u
cik-caku,
milostivu
otkriva
dimenziju
sve
svome
3449
ieznuu
matematikoj
nuli.
nula je oma
vjeala,
plotun
pred
3450
se
otkotrljala
reenice.
na
kraj
Isplaen
bezbrojnim
3451
koje
su
prolaznici
rijetki
pogledavali
sa sumnjiavom i
naivnom
hrabrou
ju
je
nametljivom intimnou
3452
drao
ispod
ruke
priao
dosjetke,
njemu
nagnula glavu
je
3453
da bi ga bolje ula.
Nije
se
sjetio
da
se
Iza
ovih
3454
okovanim
prozorima
nou su se mogli
uti
stari
gramofona.
svirka
lageri
Buna
odozgo,
dvorita,
3455
spasonosni
ponori
oajnikog
herojstva. Tu dolje na
muklim betonima bubali
su
posljednji
odgovori
na pitanja
postavljena uz pratnju
glazbe.
3456
Melkior
je
mislio
na
svoga gosta, i ta ga je
misao
po
udnim
vijugama njegova
nemira i dovela ovamo.
I gle lovine - njih dvoje!
Na koja e vrata pakla
3457
uletjeti
aneli-
navjestitelji? Slijedio ih
je s mranom nasladom
oajnikog
razoaranja.
dakako
Vivijanu.
To
se
odnosilo
na
onog
3458
zagonetnog
nitkova
nikada
nije imao... Ne, to nije
sasvim... on je o ATMI
vrlo
esto
temeljito
mijenjao
miljenja. I to sebi sada
estito prizna. I jo k
3459
Neulovljiv
instituciju
muka
3460
ptica,
prema
jugu,
odakle
zvide
nestana
ve
3461
uhodanog
kojim
para
se
pred
pouzdano
prostire
slatki ivot ljubavi. Bilo
je
smijeha
smijeha!).
sluhu to
(njenog
Melkiorovu
3462
Koje
je
gore?
3463
Oh,
gospodine
3464
(a slijedio ih je na vie
od
trideset
daljine);
ona
koraka
im
je
prilazila
nekako
oklijevajui
najobinijim osmijehom.
- Pa mi se svaki as
susreemo,
kao
3465
stajao
Zateeno
pred
njima
razderane
panje i gledao tri para
cipela
na
zemlji.
3466
Njegove
stare
razgaene, zapraene
cipele umornog pjeaka,
ATMINE blistave i nove,
usiljene kao kljunovi to
kljucaju
po
zemlji
3467
drmajui
ga
lagano za rukav.
-
to
da
prijavim?
3468
- Pa prijatelja... gosta.
Vidi, Mic, on se nije ni
sjetio. Stigao gost, valja
ga prijaviti. Tu je prijavni
ured - on pokae na
plou iznad Melkiorove
glave -
3469
ak
smjekao
iskazao
zabrinuto
i
odmah
spremnost
bude na usluzi.
da
3470
kao
micanje boli.
da
ga
3471
Ali
mi
zadravamo
uurbano
3472
prokletnicu. eli me se
osloboditi. - Ja sam tek
onako, izaao u etnju,
kako
kau rekonvalescenti - i
pokua se osmjehnuti,
ali mu to jedva uspije.
3473
- To su bolesnici koji se
oporavljaju - prevede joj
ATMA zajedljivo.
-
ti,
Mac,
mene
smatra ba potpunom
budalom! - rasrdi se ona
ozbiljno.
3474
ovdje
najpovoljniji
nije
ba
zrak
za
3475
Atmosfera...
kojeta
3476
troje
etati.
stvarno
-
negdje
Ona
oduevljavala
se
svojim
prijedlogom na
uobiajeni enski nain.
- Na primjer, u Botaniki
vrt. Citat emo latin-ska
3477
imena
za
svoju
nesretno
3478
zaljubljeni
studenti.
Uostalom, i
gospodin
izmilja
Melkior
lijepa
imena.
Vivijana, je li to biljka?
- Nije, mislim da nije ree Melkior zlovoljno.
3479
ste
me
napustili
nasred ulice...
jutros
3480
je
to
rekao
3481
mrnju
prema
3482
pokret,
ree
3483
"zbogom" i nestane ne
birajui
smjera.
U"Quisisani"
bilo
je
3484
crne
kave
ljudskog
isparavanja. Melkioru se
smui od toga potpurija
to mu se
kroz
nos
spustio
eludac. To je od gladi.
On zadri gr i urno
ubaci neto
3485
usluno
ponudi
sendvi. Proguta ga u
dva zalogaja.
Komadi
krastavca
kiselog
zaas
smiri
3486
novac:
mali
se
lift
vratacima
(molim!)
pojavi se repi sardine
izmeu utih osmica od
majoneze
kolutom
poklopljenih
3487
salame
trokutom
izreetanoga
sira.
Ovu
tankim
je
"mrtvu
prirodu" ve metodino
mljeo
meu
zubima
putajui da se gladna
usta
namiluju
uene ljubavi. I
tako
3488
usta
su
pohotno
aputala
i
bludno
je
na
zahvalno
znanje
nebesku poeziju
tu
3489
odozgo i prihvaao se
svoga posla zapijevajui
zadovoljno. Zatim se izli
na
njega pljusak piva i on
zagrgolji
presretan.
"hvala".
oduevljeno,
I
podrigne
3490
priputao
glasove
razmaenoj panji.
svojoj
3491
nagnut
nad
razmotanim
novinskim
papirom
kojeg
neto
Njegov
je
iz
jeo.
niski
subesjednik vano se
3492
puno
razumijevanje
za
ono
da
kada
oduzmu
3493
esto
vrlo
udni,"
nastavljao je turobni, a
mali se dvaput digao i
spustio u
znak
odobravanja.
"Ponekad
izvanredan
ulau
trud
3494
umjenost da bi sebe
ubili.
Autor najneobinijeg
Marinkovi Kiklop
samoubojstva
posljednjih
godina
3495
bogati
farmer
iz
Teksasa.
On je iz svoga starog
aviona, koji mu je sluio
za
zasijavanje
prostranih polja
i
prevoenje
robe
na
3496
jer
pljotimice,
je
pao
leima.
3497
Izgleda
da
je
sam
izvrila
3498
sa
svojim
ljubavnikom
koji ju je napustio. Pet
dana je donosila u sobu
ogromne
mirisavog
bukete
vrlo
3499
cvijea, a za to vrijeme
spavala
hotelu.
estu
drugom
no
zakljuala se u
svoju sobu i vie nije
izlazila. Poslije dva dana
nali su je na krevetu
3500
zatrpanu
cvijeem,
cvijee.
A,
to
kaete?"
"Da", ree vano mali. "A ima ih koji sami sebi
zabijaju avao u glavu!"
3501
"Jest,
jest,
prihvati
udnim
jest!
turobni
oduevljenjem.
-"ak i unaprijed
biraju avao! Ne kakav
god
avao,
ve
ba
3502
ree
zadovoljno.
Svidio
mali
mu
3503
"Kao
na
primjer
onaj
novinama.
zanimaju
te
3504
dana
izvanredno
gradio
fina,
polirana vjeala s
mnogobrojnim
ornamentima
3505
umjetnikim
detaljima.
po-znatim
kineskim
blagim
3506
osmijehom.
Kad
je
zakljuio da su vjeala
gotova, objesio se."
"A znate li za onoga" uzeo se mali natjecati "to je otvarao grobove
i
3507
vezivao
mrtvacima
itao
sam"
turobni
razdragano. - "Priajte."
3508
je
3509
izdui
se
mali
3510
etvorica.
Neobjanjivo." - Mali se
duboko zamislio.
3511
3512
otvarati
grobove,
jednako
zabrinuto
3513
Sada bi se ve i Ugo tu
umijeao,
pomisli
Melkior
odlazei
to
je
dobacio
pregladnjeloj
bacilo
neku mlitavost;
ga
3514
nije
vie
imao
traiti
snage
svoga
s
uiniti
3515
to hoe. Ti ne zna to
e s njima. I nee
se
vie
mijeati.
pokuati
da
nagovore staroga...
- Kad bi barem imao
toliko
pameti,
pa
da
3516
pobjegne!
izjavi
kapetan.
- A to bi bjeao? osmjehivao
asnik.
se
prvi
Njega
nee
pojesti, a ovdje
3517
neki
brod,
3518
3519
stalo
da
se
spasim
prihvati
se
razgovora
lijenik - ali mi svejedno
nije jasno zato bi stari
neto riskirao za nas?
Pa
3520
za
nas?
ime
smo ga mi
zaduili,
osobito
vi,
na
spasonosni brod,
taj
3521
samo
takvoj
glavi!
- U ovakvoj glavi ima jo
nekih ideja, kapetane.
3522
Naa
zahvalnost!
vjena
-
povie
3523
starakom
domu?
- ...da emo mu, svi
skupa,
isplaivati
3524
dostojnu
doivotnu
penziju.
- Ah - odmahne lijenik
prezrivo - to je na vrbi
svirala, ta penzija. Ima
on
ovdje
bolju
penziju.
3525
nekakvim
osuenim
ljutim liem i
veli da je ak bolje od
duhana...
- A meni obeano lie
vi
do
pronali
asnik u
danas
-
apne
niste
prvi
3526
doktorovo
uho
drhtavim,
iznemoglim
glasom,
punim
predbaci-vanja. Lijenik
pogleda
ljutito
na
tu
"razmaenost" i ne ree
nita.
3527
je
razdraeno
upravitelj stroja. - A ja
sam
3528
mislio
da
upravo
vi
predloiti,
biste
trebali
on
mu
to
vas
najvie slua.
- Dobro, predloit u mu
-
odjednom
lijenik.
odmah
Ali
pristane
svi
su
3529
posumnjali
da
se
iza
je
odjednom
no,
bez
Sunce
se
banke,
jo
pregrt
3530
crvenila
po
visokim
je
kao
gledao
u
neko
3531
nadahnuto
kao
mokre
plonike. Melkior
nije
volio
mokre
3532
glavom
kratke
3533
to mi to sunce bije u
glavu
ljepote zlatne jeseni i
napaja oi bljeskovima
lanih
obeanja!
Uspavljuje nadom
sretnih
plodnih
svitanja,
dana
malim
3534
zadovoljstvima,
noi
Melkior
je
demonstrirao (u
sebi)
viui
protiv
3535
mu
zasvijetli
nad
odjednom
glavom.
svojih
Tungsram,
obeanja.
Singer,
3536
Bayer,
Bata,
Flit...
poinju svoju
prepredenu
igru:
3537
Marinkovi Kiklop
pozornost gledatelja. Iz
tog golemog nekorisnog
mulja ispiru zatim zrnca
zlata...
blista
sam)
raste
Remington-Imperator.
3538
iz
onih
gore
molitvicu:
pod
tim
bojama on izgubio
je
3539
vid.
London
plamenu!
Churchill
izjavio:
borit
derao
da
se
bi
3540
nadglasao
monu
MAAROVU akustiku.
- Zato nas i zovu - zau
Melkior glas pored sebe.
-
Kao
da
smo
vatrogasci.
ovjek
je
Gledao
je
bio
sam.
tuno
3541
graanin
ednim
navikama.
On
ni
3542
volio
gledati
rasko
lijepih stvari u
naivnoj
igri
svjetla
"besplatnoga kina" na
svojoj veernjoj etnji. I
to e mu
oduzeti... oni tamo.
3543
Pa,
mrmljao
borite
je
se!
ovjek
3544
ga
osjeti
potrebu
pljusne.
Ali
3545
svom
svojom
(dodue
skromnom) teinom na
palac
jedne
od
nogu
"neumoljivoga". I
ree mu "on, pardon" s
izrazom
najsrdanijeg
3546
"ubojice
tramvaju",
Vratite
kozama,
kad
znate hodati po
gradu!
jo
se
ne
3547
- Kozama?... - brzinom
munje prostruji uvreda
Melkiorovim tijelom. On
stane
pred
graanina
sa
zbunjenom
neodlunou i ponovi
drui "kozama"?
3548
definitivno,
spreman
prihvatiti
borbu.
Oko
njih
se
zaas
3549
jedan
svoga
susjeda.
radoznali.
jo",
"Nisu
odgovara
ravnoduni.
Marinkovi Kiklop
3550
kozama".
"Kako?
Politiki?"
"Moda".
Melkior
je
bio
nesretan... i zaplaen.
3551
to
se
uputao,
do
usamljenost...
pomislio
na Uga. Kako bi on sada
s
dva
poteza
uinio
3552
pokupio
Ugo,
Ugo,
zavidno
kao
3553
Rekoh,
mjesta! - i eto ga u
krugu, stroga i odluna.
Skupio obrve
3554
strahovito
strijelja
ugaenog pogledom sa
svi-jetleim nabojima.
- A, dakle vi ste taj?...
Hm,
hm...
mae
glavom pobjedniki.
- Nita ja nisam...
3555
- Najoiglednija istina! I
nitko dodajte k tome. Ugo kao da se ne ali.
- ...ali ja ne dam gaziti
po
sebi!
brani
se
graanin u povlaenju.
-
Nego
to,
da
vas
3556
Posljednja
djelovala
je
kao
rije
smrad:
Svatko
da
to
je
prije
3557
majstorijama,
pokrije
da
se
bezbrinom
graanskom lojalnou.
No
Ugo
im
nije
nasjedao. Znao je da
najmanje jo dvadeset
oiju potajno prati
3558
rasplet u naputenom
trokutu i eli proitati na
kraju filma KRAJ velikim
tiskanim
slovima.
3559
ukoenom
graaninu trzajui mu
gumb na kaputu. Hajte i vi, Eustahije.
3560
- Pa vi se?... - promuca
sleeni uhapenik.
- ...Poznajemo. Dato!
Nego,
imate
sreu:
danas
mije
mamin
roendan pa sam
neto
mekan.
hajte. Za nama!
Hajte,
3561
Graanin
se
pokorno
probijao
za
svojom
sudbinom
slijedei
zvijezdu
svoje
odjednom
3562
glavu
ree
Melkioru: "Dolje
glavu! Ugasite svjeMarinhovi Kiklop
tionik
na
se
moreplovac nasukati." I
3563
doista,
malo
zatim
zaue njegovo
izgubljeno
zapomaganje:
"Gospodine, ja sam tu.
Gdje ste, gospodine? Ja
sam tu."
3564
3565
htio
se
3566
Melkior
osjeti
neko
glupo
zadovoljstvo.
- Veselio se, nitarija,
bombardiranju Londona
- pouri se da utvrdi
zasluge. -
3567
Naglas je likovao to je
London u plamenu.
- A vi zbog Londona?... razoara se Ugo. - To
sam i slutio da nije acte
gratuit. Ah, zasluili ste
da
vas
prepustim
3568
ljubitelju
nasilja.
gledajte ga,
njui zrak na ulici: trai
gospodara.
-1
doista:
graanin se uznemireno
osvrtao
na
sve
zagledajui
strane
u
lica
3569
3570
eli
noas
spavati,
slami.
makar
Mislim
mirno
i
na
da
je
dovoljno kanjen.
Hajdemo.
Melkior se sjeti svoga
gosta i savjest ga, to
3571
no
se
kae,
zapee.
Osjeti se
unaprijed krivim za sve
eventualne... Moda se
ve i vratio, a ATMA
upravo ovaj
as
okree
telefona:
halo,
brojeve
imam
3572
pticu
za
vas.
Kako
molim? Da,
crvenperka, mislim da
e vas zanimatL.Obuze
ga udan nemir od zlih
slutnja i on
se
odjednom
Ugove ruke.
oslobodi
3573
3574
sam?
sada,
Rano
jadan,
je
Dajdam... i za sve
ostalo.
za
3575
Ali
zadrat
se
su
utei
rasvijetljenih
pored
duana
3576
kroz
veernju
vrevu.
Melkior je
mislio
na
Enku.
Pola
3577
mrcavi,
nos
neku
glumei
mudru
uvrijeenost.
- A mogao sam ja tamo i
drukije
nastupiti.
primjer:
(Pokazujui
to,
Na
ovaj?
3578
zna
se.
Ili:
to
on
Poznajem ja
njega
poznaje
kao
moj
dep.
3579
gospodine?
Ili:
Drite
to?
Ona
sestra,
maloljetnica,
je
moja
gospodo,
3580
upropatena
za
cijeli
3581
izvan
sebe.
Ili
biste
vas
predstavio
estitim
graanima
kao
nastranog
bludnika,
odbjeglog
robijaa,
3582
krivotvoritelja
novanica,
manijaka-palikuu,
pljakaa
grobova,
epileptika,
fantoma-
trbosjeka, sakupljaa
odrezanih
nokata,
3583
to mogao, a umjesto
toga ja vas
spaavam od sigurnog
lina.
kako
mi
zahvaljujete? Ostavljate
me nasred ulice!
"Moram
skoknuti
na
3584
sata? I to mi je neka
tajna! Pi! i pljune Ugo estoko na
vitrinu
uvenoga
gurmanskog
buffeta
najdelikatnijim
delikatesama. Ali kao da
se pokajao, ue u buffet
3585
za
svojom
"ludom
inspiracijom"
i prikae zatim Melkioru
(koji je zauen zastao
kod vrata) pantomimuimpromptu:
Odabrao je najdebljega
gosta
lovakim
3586
eiriem
navrh
tuste
glave koja se
pobono nadnijela nad
tanjur.Ugo
pribliio
mu
s
se
lea,
eiri
glave,
3587
podie
monstrancu
poljubio ga
bratskim
poljupcem
zvunim
golu
blistavu
glavu.
eiriem je zatim
poklopio
istom
svoj
cjelov
obrednom
3588
poklonio
se
prekriio
krotko i izaao na
se
3589
pogleda
upravljena k nebu.
Prizor je trajao moda i
pola minuta, a nitko nije
rekao
ni
iznenaenja. Ni
od
3590
3591
sinulo je njima da se
neto smijeno zbilo. No
je li to bio neki luak ili
objeenjak
koji
napravio alu? - o
Marinkovi Kiklop
je
3592
tome
se
sada
raspravljalo.
Bilo
buno
je
smijeha.
- Eto, to je acte gratuit ree Ugo pouno - a ne
stati nekome na nogu
zbog
Londona.
3593
prekine
reenicu: opazi da se
"opravdava".
- Ah da, vi ste eljeli
osvetiti
ovjeanstvo.
Zgaziti
Hitlera
jednom kurjem
na
3594
oku.
izazovno
Ugo
ga
je
ismijavao.
poljubac
onu
misaonu glavu, to je
to?
-
Nita.
Glupost
Poljubio
na
sam
jednome
3595
gaziti,
dragi
3596
gaenje:
budui
diktator. Pa jeste li ga
barem poteno zgazili,
Eustahije
svrhoviti?
3597
Idite
Nemam
vae
do
avola!
vremena
za
zavitlavanje!
elio
se
ali
Bjesnio je.
kako,
kako?
3598
ii
kui...
da
vidim je li mi stigao
poziv slae napokon.
- Poziv veernji? - iskesi
se Ugo. - 0, to je lijepo.
3599
Dobro
razmislite,
nerazboriti
Eustahije,
3600
jeste li mi ba to htjeli
rei?
- Ba to! - vikne Melkior
ve potpuno van sebe. Dosta mi je tvojih
majmunarija, razumije
li!
Imam
posla. Odlazi!
ozbiljnoga
3601
Znai,
doista
je
ozbiljno.
No, zar me ne biste
mogli
pomilovati,
3602
nasmijati
olovne
izazovu
tamne
njegove
plombe
stvarno
neku
3603
No,
Eustahije,
dobro,
dragi
dobro.
3604
Govorio
je
ganutim
glasom, natopljenim
nevidljivim
suzama.
Uklonit
svoju
lakomislenu
Marinkovi Kiklop
osobu
vaih
oiju,
3605
pojedinosti.
Zbogom,
zauvijek.
Okrene se i ode.
-
ekajte,
ludi
Parampione, ekajte! -
3606
Niz
Ugovo
lice
Ugovih
suza,
3607
kao
bie
na
prevareno,
3608
omrznuto,
odbaeno
siroe
to se samo, gladno i
promrzlo,
potuca
po
okrutnom svijetu i ne
preostaje mu
nita
drugo
nego
da
3609
jest
da
se
ubije.
Ali
najganutljivije
(i tu tek suze najbolnije
poteku) jest gledanje "s
one
strane"
svoje koji
na
ove
3610
sjeaju
se
3611
majmunskim
kavezom" - gii-gii
- i ne misli vie na
njega.
Samo
stara
3612
ujte,
dragi
Parampione - ree mu
Melkior i sam nekako
glupo ganut - ekajte
3613
me
tu,
kutiu".
"Ugodnom
Zaas
se
vratiti.
- Da ekam u kutiu... ponavljao
je
Ugo
djejom naivnou.
- Jest, sjednite, popijte
neto...
3614
balavo
te
to
razljuti
Melkiora:
-
Na
zadnjici,
sjedite...
vratim.
dok
dragi,
se
ne
3615
- Novaca... - mucao je
Ugo
ve
ridajui
pelenice,
one...
3616
je
Melkior
Pelenice...
hulja..." smijao
3617
se u sebi s olakanjem.
Na
stubitu,
nije
sreo
zaudo,
ATMU.
kiromantovim
Pred
vratima
proulja se
oprezno, na prstima, ne
diui,
onda
urno
3618
gosta.
Zakljua
vrata za
Marinkovi Kiklop
sobom i ne upali svjetla.
Svali se, premoren na
3619
Osjeti
svoje
lice u rukama i bi mu
udno: kao da
se branim od ukanja...
U
koli,
kod
don
3620
Kuzme... to je ljubav,
Foka
Pingvinski?...
Kuzmine
zapeku
novim,
stidom
Don
uke
na
ga
obrazima
"odraslim"
3621
donio
Osjeti
vrelinu
ovamo.
svojih
obraza na
dlanovima.
uke.
3622
je zabluda udarenoga, u
tome
jeste
njegova
neizbrisiva sramota.
Otpone
Velika
3623
u ovaj dan-dananji. I tu
se zaustavi na Vivijani.
On
opazi
da
se
zaustavio na
njoj, opazi i izraz na njoj
u
kome
je
zatekao
3624
u leima. Spopadne je
osvetniki (do avola s
oklijevanjem!) i stane je
bezumno
grliti
(napokon!),
stiskati,
nestrpljivo
ruke, svlaiti...
ljubiti,
zavlaiti
3625
pripremati
je
muki
surovo - za "predaju".
Ona se "stidljivo" opire
pomami (ah,
to radite? Sto vi mislite
o
meni?),
rafinirano
3626
snalaljivo,
raspaljujui
prelazi
uputio
se
invalidovoj
duboko
vagi
ulicu;
natuenim eirom
3627
(tako
se
ui
manje
opaaju) a usne mu se
miu, sam sebi neto
govori. I raspada
se
Vivijanino
divno
tijelo, rasplinjuje se u
jad poraenoga. Ostaje
djevianski
3628
prazna
rairene
suknja
oko
ruke
razorene
valom
3629
pouno
oajanja:
iz
svoga
tako,
sinko,
pobjeda.
Kiselo
3630
groe!
Uho
ga
dahe
dahom
samrtnim: ohola je
lisica, ohola. Neka ptice
nebeske zoblju groe
to zrije visoko, neka u
svoja
3631
gnijezda
odnose;
nit
svijeta
turobnom
Melkior
nastavlja
pjesnikom
jadu - po trnju i po
3632
kamenju, od nemila do
nedraga... - A kad mu se
suze pojavie u oima,
on ih
pusti da teku niz obraze
i pusti rijei pjesnikove
apatom da same plau
iz
3633
njega:
i noge su mu krvave, i
srce mu je ranjeno,
Marinhovi Kiklop
(' kosti su mu umorne, i
dua mu je alosna...
...i sin ovjeji Melkior
obuhvati obim akama
3634
razjareni
to
trese
bijesu.
demiurg
nebesa
Galaksije
zapleu, razbacuje
zvijezde i stvara novi
red u svemiru. Ali reda
3635
kolobara
na
vrata
3636
muklim
otkucajima.
Kucanje se ponovilo kao
glas stvari u mamurnom
svitanju jave, i rije se,
ve
3637
ustima:
gadno
3638
prema
Otkljua
vratima.
otvori
bez
straha,
preputajui se sasvim
svojoj
ravnodunoj
iznemoglosti.
3639
vratima
se
njihao
je
glasnik
progovorio
gestikulirajui uurbano.
3640
tokom...
da
se
ovdje
izrazim.
- Tko... Gdje tamo? upita
Melkior,
3641
uznemiren
slutnjama.
Mislio je na gosta i
drhtao.
- U "Kutiu" su stvari
tako
Cviker
krenule
ree
smrdljivim
dahom; rijei su
3642
se jedva razabirale - a
poruuje to Parabrion,
nije li tako? Pamtim i
tea imena
-
Periplektomen,
Batrahomiomahija - jo
iz gimnazije. Davili nas,
eto. Reeno je
3643
to
Ugo
"djeluje". Nasloni se na
dovratak
iznemoglo.
3644
Cviker se jo njihao u
vratima.
- No, to je? - upita ga
Melkior umorno.
- Molim, kao odgovor,
to da tamo odnesem?
Jer stvari su krenule...
kako sam
3645
rekao.
- Recite, doi u, doi u
-
ree
Melkior
nestrpljivo.
Marinhovi Kiklop
- Odmah, nije li tako?
Odmah e doi, odmah
3646
e doi... -pjevuio je
Cviker
poskakujui
stepenice
niz
s
idiotskim
veseljem.
Pozor,
pozor,
prozor,
sad
svi
e
na
bacit
3647
govorio
je
pijanac
gestikulirajui preda se
tragino.
tom
je
recitacijom i
uao u "Ugodni kuti",
ali odmah je i izaao,
bolje, izletio leimice i
sjeo na
3648
plonik.
stajale
Iza
su
te
akcije
snane
sa
zasukanim rukavima, u
stanju
3649
pripravnosti.
- Kako rekoh, sad e
bacit... molim, uz mali
ispravak... na vrata. Phi,
vrlo
vano, ista je pjesma. Pijanac nije ustajao s
3650
nosom
kratkovidnim
sitnim,
gestama,
kao da plete
ipku, neko vano i vrlo
zapleteno pitanje.
3651
vladao
rusvaj.
nje
loadjej...
iz
ganji
"Ruske
3652
razdeen
zbor
razarao
pjesmu
pijanim neredom.
Melkior
se
na
ulici
3653
nepokolebljive
trezvenosti
bezumnom
orgijanju
dosta
oklijevanja
dugog
njegova
3654
osjetljiva
savjest
ipak
prisilila da ue u
"Ugodni
kuti",
Kurtu
kod
vrata
gotovo
polizao
ruku
3655
Melkioru
maui
nevidljivim repom:
- Ah, gospodin profesor,
gospodin
profesor!
povjerljivo,
kao
3656
trijezan
trijeznomu.
Ipak nisam
zvao
smo
policiju.
vau
Primili
poruku.
Ja
3657
njega
drsko,
buntovnom
oduevljenju
nje
"jamik,
3658
na
Ugovih
udivljenim
klupi
nogu
kod
i
strahom
3659
nad
nezatienom
najstrooj
tajnosti
ne
vidi
tko
je
3660
naas
pjevanje.
-
Ve
plivam,
plivam,
gospodaru
ve
-
3661
Pokloni
se,
nakazni
prijatelja
mog
Eustahija.
Eustahije
Velikoduni,
preputam
vas
peharniku.
svom
3662
Ali
nema
poastiti,
se
ime
gospodaru
zacvili
Cviker
pregledavajui flae
prema svjetlu - presuili
izvori.
Mama
udarila
3663
anku.
-
Puzaj,
Mame
kornjao,
Kork
do
lupaj
beskorisnom glavom o
kameni pod dok joj
ne smeka srce - ree
Ugo vladarski i zapjeva
3664
vodnicima
novu
pjesmu: upik,
upik,
upik
kueravi...
- Eto, vidite, gospodin
profesor
jadao
Kurt.
posve lud.
potiho
-
On
se
je
3665
3666
Melkiorovo
zaueno
ao,
profesor. Ajo
gospodin
3667
dozvole
za
pjevanje.
- Ja sam mu rekao da
sam neto popije...
- ...A on asti cijeli lokal,
vidite. I jo razbija! Tsts-ts... -zgraao se
3668
uiva
Koliko
svom
energije
otpuhne ovaj
ludov tako - u zrak, u
dim ovih noi! Pokua
3669
ga
zamisliti
starim,
umornim,
klonulim,
kako
kaljucajui
slae
domino
kavani...
Uga
svoje
pronae
osuene
3670
ovakav:
jedne
ovakve
3671
ivotinja
to
pokree
ovu
snagu ne moe amiti u
kavezu starosti.
- Gospodo centurioni obrati se Ugo vodnicima
a
sablja
fijukne nad
nestano
3672
njihovim
glavama
gospodo
centurioni
Fraulein
Else
Germanije. Dosta je
Marinkovi Kiklop
od
3673
bilo
ruske
stepe
Fraulein,
kako
zapovijeda vae
vojniko
dostojanstvo.
3674
Adieu,
mein
kleiner
Gardeoffizier...
Ali
otpjevao
sam,
3675
pijani
pas
ispod
je
lizao
gdje
proliveno vino
s
linoleuma
jezikom,
puckao
podrugljivo
3676
smijeak
na
tako
enska
nalagala,
3677
su
svoje
zavrne
sablje
adieu,
uz
adieu
3678
su,
lijepo
mangupi,
izveli,
gospodin
zar
vrlo
ne,
3679
profesor? - i nasmijei
se zadivljeno. Ali odmah
mu se vrati sva njegova
trijezna
nanovo
ozbiljnost
ga
spopadnu
3680
valjda
parada
vrijeme
je,
3681
trebalo
zapoeti
ono
vrhunsko
ludo
neku
od
vrst
vlasnika
3682
gordou
proslavljenog virtuoza ja se ne
sjeam
kada
sam
3683
va
nadasve
cijenjeni
vaem
nabusitom karakteru. To
je vie kurtoafrika,
gospodine.
Ovdje
je
3684
3685
artistiku
trupu,
ukljuujui tu i
naeg kunog psa koji u
ovom
trai
asu
neke
uzaludno
kosti
po
zemlji i u
oajanju grize nogu od
stola.
(Cviker
3686
Dobro,
ne
osvrite se na psa, pa ni
na moju malenkost, ali
obratite
pozornost,
gospodine,
3687
ivote
na
domovine. Je li
socmffm"'
Marinkovi Kiklop
oltar
3688
tako,
centurioni
gospodo
trideset
pete legije?
- Tako je! - povikae
jednoglasno
ozbiljno
vodnici
uzbueni
Ugovim patosom.
3689
- Dakako da je tako.
Fraulein Else, Ofelija je
imala brata-viteza koji je
poginuo
zbog
njene
poginuti
zbog epa na
svojoj bavi...
jedino
3690
sa
strpljenjem
proglasi
"veoma
situaciju
3691
kritinom".
-
Jer
netko
pogledom
junak
ubija
gordim,
maem,
al
da!
-izrecitira s drskim
patosom i s neozbiljnom
prijetnjom uperi sablju
3692
prema
Kurtovim
grudima. Kurt ne
ustukne. Naprotiv, isprsi
se hrabro, spreman da
pogine. ene vrisnue.
Ali Ugo
miroljubivom
uz
povik
gestom,
"zbogom
3693
3694
se
sporovi!
To
rjeavaju
prenesite
gore, svojim
generalima! - i cmokne
Ugo
Kurta
oba
3695
viteki.
3696
Muki
prihvati
Ugovu
kao
heroj
heroju.
- Tako, gospodo, mir je
sklopljen. Samo jo da
se kucnemo... - migne
Ugo
3697
vodnicima
lukavstvom
koji
pjandura
znak
Elsi
da
3698
kucanje
je
donijelo
3699
etveronoke
izai
na
svoje
prijatelje.
Dvaput se sputao na
zemlju
svoje puzanje
otpoinjao
3700
zabave)
vjerovao"
Kurt
"nije
je
3701
3702
Marinkovi Kiklop
voljstvo.
Raspalila
se
3703
vodnik - pretendent na
Elsinu
ljubav - dvaput epao
Uga za ui i drmnuo ga
ljubomorno. - Jesi li ti
ovjek? Jesam,
ovjek
sam
3704
vie
nesebino,
vodnik
krijui
mukom svoju
zapostavljenost.
- E, jesi, brate, neka
bena! - zamjeraju mu
3705
vodnici.
Umalo
ne
upropasti cijelo
raspoloenje. Pa to je ne
ovjek, ve ovjek i po!
Ljudina!
-
udaraju
takt
3706
obazirao.
ak
ni
pijanstva
sav
3707
je ispio nekoliko aa i
sad mu se
eludac
muno
grio:
3708
okrene
razblaeno
astim, vi
Kurt
masno
lice
-ja
3709
neu
ni
da
3710
ostao
leati
mrmljajui
na
podu
blesavo:
etverrrono-ke,
vi
to
uzjaite...
Melkior
iskoristi
neopaeno se iskrade iz
"Ugodnog kutia".
3711
ljekoviti.
koji
kokoinjca
izlazi
Kao
iz
3712
on
razmahne
krilima
slobodno i doe mu da
zakukurie.
Tiho se uvue u sobu ne
palei svijetla da ne bi
budio gosta. Vrata nisu
bila
3713
"dobra
3714
moda
smije?
izmrmlja
odgovor.
se
ni
to
ne
Nepoznati
neto
Odabrao
kao
je
divan
za spavanje, a krevet
ostavio domainu. Pored
3715
neredu.
informiranje...
spavanja,
pomisli Melkior.
Temeljito
prije
3716
ree
vrata
pomnjivom
opreznou
punom
3717
Svuda
ja
spavam...
oklijevanjem
kao da
odaje
neku
tajnu.
Nasmijei se srdano i
3718
knjiga.
Citate
-pokae
na
novine. - U vlaku
ponekad dohvatim neku
knjigu. Ali kakvo je to
3719
itanje...
kinematografsko,
titravo, isprekidano - i
uzdahne rezignirano.
- Ako sada elite neto
raditi... meni svijetlo ne
smeta.
3720
Melkiora je dirnula ta
panja. elio je uiniti
neku
gestu,
iskazati
simpatije,
potovanje...
- Oprostite, eto, ovdje
skupa
spavamo,
ja
3721
prema
ispruenom
gostu
rukom
da
se predstavi.
- Ne - zaustavi ga gost
vrlo
energino
ne
3722
mirnim
poznajem
uglavnom
osmijehom
-
3723
nasmije
se
gost
kad
sreli... - on
smo
se
3724
je
bio
ganut:
3725
dan
gradu,
traio
po
onako,
nasumce...
- Zar se to desilo? upita gost bez osobite
3726
osobito
onima
to
ste
me
traili?
- Ovaj dolje ispod mene,
kiromant...
3727
- Kiromant? - nasmije se
gost. - Jedan me takav
arobnjak
pozdravio
jutros na
stepenicama, tu ispod
vas...
- To je on, to je ATMA ree
Melkior
3728
uznemireno. - ATMA, to
mu je "artistiko"
ime.
Ja
sam
mu
ga
ne
pohvali,
podsmijehom.
- ATMA? - smijao se
gost. - Da, pozdravio,
3729
"tu
gore",
ne
spominjui
vas. "On je
potenjaina. Apsolutno
velika dua, ponos ove
3730
kue,
moete
se
pouzdati u
njega",
to
je
zaas
3731
- to? A - ne - shvati on
Melkiorovu
bojazan.
3732
sumnjiavosti - on je
veoma
zagonetan
nitkov.
-
Mora
biti
takav...
profesionalno
zagonetan - zabavljao
se gost.
- A to to znai ATMA?
3733
Aha,
to
ste
mu
3734
prognoze...
3735
Objavljuju
mu
to
novinama.
Prorie
propast
"Bismarcka", njemakog
bojnog broda.
- Ha, jasno, potopit e
ga Englezi.
3736
blesavom ratu
ovom
3737
ree
gost
zijevajui
nervozno.
-
Nadam
se
da
me
vi
vjerujete
Hitler biti...
da
3738
Uniten?
to
znai
vjerovati? Ja radim, sa
svim
ostalim
anti-
hitlerovcima,
kako bi bio uniten. U
tome je moja vjera. Kad
ne bih radio, ne bih ni
vjerovao.
3739
- Ili obrnuto?
- Pa, moda... - ree
gost s dosadom. Melkior
se uplai da se gost
uvrijedio,
ali nije htio kriti svoje
sumnje.
3740
Samo...
pone
na
don
3741
Rade
ree
gost
surovo - i radit e jo
vie. Radit e najvie.
Morat e
raditi! - zavri s nekom
srdbom
prelazila
koja
je
preko
Melkiorove tu nazone
3742
nesigurnosti
udarala
je,
razgovor
ini
bio
se,
zavren.
3743
- Da ugasim?
- Kako hoete - odgovori
gost neljubazno, oito
zabavljen
nekim
mislima.
Melkior
"laku
ugasi
no".
ree
Ne
dobi
3744
odgovora. Umor ga je
vrsto zagrlio u
krevetu, ali sna mu nije
priputao.
Ve
pustio
malaksalost.
3745
put.
Iza
sedam
emernih planina i
sedam
ljutih
rijeka
sazidano
na
mudrosti i
pravdi. I oni se uputie
tamo.
Po
blatnom
3746
bespuu
trudnim
kostima ne misle o
smislu svoga hodanja.
Deset godina iz noi u
no (po danu se kriju)
nose
eljezne poluge i cijevi
po
debelom
blatu
3747
3748
ali
poluga
da
blato,
spuste
da
se
3749
kojega
nema.
To me rastuuje. A opet,
ne mogu im valjda ja
rei
teret.
da
ispuste
svoj
3750
kojeg
nema?... Zar se
ikada
ita
sigurno
zna?... U jednom mi je
trenutku palo napamet
da im kaem kako
3751
3752
3753
doista
kakvog
nadzornika - ne znam.
Moda i ima.
"Zato onda kaete da
nema?"
"Ah, to se sve ne kae.
Amoda bi najbolje bilo
da se vi vratite?"
3754
neto
kaem,
nesigurnou
oprezna
ovjeka. Bojao
sam
se
prekidati
se
dogoditi.
tada
moglo
3755
"Da
se
vratimo?"
bijesno.
odgovorie
3756
zaletio
sam
se!
3757
"Pa
hajte,
govorite.
kad
Dokaite
tako
da
ste to to tvrdite."
Ali to nije bilo tako otro
reeno, ak moda ni
tim istim rijeima kako
se sada
3758
svom
raspoloenju pa i ako
rijei sijeku,
3759
hajmo,
ne
tu
zamislili
nad
nama? Prouavate
nas, je li?"
Eto, to je bilo strano:
kako da se ponaam?
3760
meni?
nekako
se
skrauje put i
svladava
(udno!)
umor.
ja
pokuam
3761
misliti
depu!
se
misao
prenosi
moe.
im
se
rodi
glavi
se
dep
prevrete
po
3762
ga
prstima
prebrojavate:
rasporeujete
veliini
po
vrijednosti,
3763
zbrajate,
odbijate,
mnoite, dijelite,
kombinirate
veliko
ili
ne
slae,
izvodite
operacije, gradite cijele
fraze s dodacima, ak i
3764
s umetnutim dijelovima,
s
metaforama i ukrasima,
a sve sa smislom ili
besmislom... naprosto razmiljate
u depu.
3765
Zar
sam
ja
3766
depu, igram se da mi
vrijeme proe.
Ili... zar to nije dobro?"
"Ne pravite se naivni.
Znate vi to je dobro a
to nije - bolje od nas.
Mi
3767
jedino
znamo
da
znamo.
Opet
se
3768
Vidite
da
smo
iznemogli."
To je istina: znao sam
da ne znaju, ali nisam
pitao
iz
pakosti.
Htio
sam samo
pokazati
zanimanje
svoje
za
njihovo
3769
hodanje. inilo mi se
ak da mi savjest
nalae da podijelim s
njima
munost
te
beskonanosti kojoj ni
mata nije mogla
sagledati nikakva kraja
ni odmora. A eto, nisam
3770
*.
Marinkovi Kiklop
dobro uinio. I emu to
kurtoazno
pitanje
kad
3771
ne
bi
bile
lake. A
ipak... ipak je za faktor
napora vaan i put koji
3772
treba
prevaliti
teretom.
Istina, ni teret nije laki,
ni put nije krai zbog
toga to se zna koliko je
dug taj put. Ali ima se,
eto, putnik ime baviti u
3773
besposlici
hodanja.
Uzme, na
primjer, dijeliti (makar i
u depu) tu ogromnu
koliinu
pred
sobom,
dijeliti u
manje
polovice,
dijelove,
polovice
u
u
3774
njihove polovice, pa i te
polovice u
polovice i opet polovice
u polovice... i tako sve
redom dok ne stigne
(obratite
pozornost na taj izraz)
do
takvih
neznatnih
3775
koliina te se putniku
ini da i
nema vie pred sobom
neke veliine koja plai
svojom
ogromnou.
Sve postaje
lako
kao
nitica,
kao
estica nestvarnoga. I
3776
lukava
mudrost
tome
3777
Zar
sam
to
rekao?"
"Pazite, meni je kosa
otpala od napora, od
znojenja. Ne rugajte se
ovjeku koji
3778
izgleda
svojom
krivnjom? - to sam mu
mogao rei,
bilo bi pouno za njega,
ali nisam se usudio, ve
3779
sam
tako
samo
pomislio, i to u
depu... ovjek je bio
vrlo srdit, zato mi je i
proitao misao...
"Ima ih, naravno, koji
tako izgledaju i svojom
3780
krivnjom. To su razni
razvratnici
i
bludnici
te
ostala
olova
da
postrijelja. Paraziti."
se
3781
Bludnikom
ipak
nije
3782
Ja naprotiv, to se tie...
eto, Vivijana... ali emu
to dirati? On me
vjerojatno
htio
samo
3783
izdiu od nevinosti, a
onamo u
njima
spolne
gadovi
sve
plamti
od
upaljenosti.
meni
Ti
onda
3784
graditi djecu. A to da
radim sa enom?
Da
joj
navlaim
crne
arape, da
Marinkovi Kiklop
joj veem crnu vrpicu
oko bijela vrata pa da
3785
joj
apem
uho
prostake rijei?
Da, onda bih ja bio za te
nitarije netko, onda bi
me priznali sebi ravnim.
Kao
daje meni do toga da se
s njima izravnavam? I u
3786
emu da se izravnam?
U
gadostima?"
Bjesnio
je
iskreno.
ak
tonom
ovjek
i
nekim
kome
ni
3787
Da,
on
je
oekivao nagradu
od Budunosti za svoja
sadanja
svoja
liavanja,
za
pravednika
uzbuenja, ak i
3788
postovima
nemrsima. On je htio ui
u Raj
Budunosti
ist
kao
3789
moralne
procjene
njegove
ve
naprosto
zato da bi neprestano
mogao u sebi nalaziti
jednu prolost
3790
vie
ne
moe
poeljeti.
Osiguravao se tako od
avolske
povratkom,
elje
za
od
one
glupave radoznalosti
3791
koja
vue
natrag
sentimentalno
pjeva
na
kojem
eka
arobni svijet,
ulaz
ga
u
3792
posut
cvijeem
pravdom, ne samo da
nije znao, nego se i
srdio to ta granica i
postoji i to ga mui
elja da sazna koliko jo
ima
hoda
Budunosti.
do
vrata
3793
tome
misle,
sa
oprezom
sumnjiavim
i
budnim
neprijateljstvom kao na
atentatore to
3794
vrebaju
na
dragocjeni
A
li
vi,
u
budunost?
Nije u prvi mah znao je
li to pitao gost ili je jo
3795
sluao
svoju
zalutalu
misao.
Ne,
gost
je
Njegovo
spavao.
pravilno
disanje dijelilo je no na
jednake krike
3796
mraka,
uredno,
porotnici,
na
3797
neodreeno
pitanje?
svoj
veliki
obrambeni
govor.) Kao kratkotrajna
jedinka
sveukupnou
pred
trajanja
3798
nazivate
"budunou"?
Je
li
dosta
kupiti
(ak
koje
jeftino
i
popustom), tu dolje
3799
3800
ne
samo
premauje
nego
misao
vie
ni
moja
tamo
ne
3801
sadanjeg
zamilja
stanja
budue
dogaaje? Misao, to je
istina, i sama posie u
to prazno, neispunjeno
vrijeme preda mnom... i
daje
maha
radoznaloj mati.
mojoj
3802
Mata
ispunja
budue
3803
oni
matanje
ljude...
ili
ne,
je
podijelilo
Ali,
gospodo
porotnici, ono o
3804
Ako
je,
gospodo,
budunost
jo
to
matanje moe jo
moje
3805
potrebno
je
samo da
se dogodi, to jest, da se
odvije za moje iskustvo,
za moje oi i moje ui.
3806
Na umjesno pitanje: a
tko ju je snimio? (Povici
na galeriji: da, da, to,
tko je
snimio?) odgovaram: nitko!
meu
(agor,
desno,
teolozima...
lijevo, meu
3807
kauzalistima.)
(Obraajui
teolozima):
teko
se
Da,
shvaate.
to
vi
Nita
bez
Demiurga. Vi mislite na
stolicu koja kripi pod
vama: zar nju nitko nije
3808
majstora.
kad
0
bi
3809
moglo
bezbrino
smisao
besmisao)
makar i
neke
(ili
ideje,
3810
idiotske,
apsurdne,
monstruozne,
neprihvatljive. Moda bi
se idiotu prohtjelo da
se
etrdeset
raaju
samo
godina
enska
djeca: ovjeanstvu bi
nedostajale dvije
3811
generacije
Moete
mukaraca.
li
zamisliti
posljedice na podruju
seksualnom, a
osobito vojnom. Hvala
Bogu,
gospodo
kaete
vi,
teolozi,
budunou upravlja
3812
Providnost
red
te
odrava
pojava
stvari
(skreem
panju
na
policijski nain
vaeg izraavanja to se
"odravanja reda" tie),
pa
se
zato
podjednako
raaju
3813
misao...
tome,
je
zadovoljno, ak i sretno
u
3814
svakom
osobito
pogledu,
u
pogledu
osiguranu
3815
da se opijemo,
a
to
zadovoljstvom
velikim
radimo
se
kauzalistima):
Vi
gospodo,
dakako
se,
3816
zadovoljstvu.
Pijanstvo
je u poetku peotino,
kasnije
je
slino
idiotizmu. Vi
jo
uvijek
potujete
stari
odvie
princip
3817
problematinoj
Providnosti (o kojoj ne
postoje
nikakva iskustva), a jo
manje nekom idiotskom
hiru.
Poto
dugotrajnim
je
3818
ljudskim
iskustvom
utvreno
odvija
da
po
se
sve
zakonu
kauzalnosti - od uzroka
prema posljedicama - to
je taj princip jasan kao
sunce
gora. Dok
snaan
kao
3819
nee
sii
3820
Golijata
jer
posumnjao
njegovu.
Mislim
je
snagu
na
njegovo
teko
sumnjienje Kauzaliteta
(koji se kao
3821
dotino
nego
bih
3822
iznevjere
Ako
jaja
zmije? Ako se iz
se
iz
izlegu
3823
papagajskog
rodi
nova
retorika,
govora
lingvistika,
logika,
pa
literatura? Ako
iz krokodilskog smijeha
nastane
nova
vrst
humora? A sve to po
navici koja bi
3824
na
ovome
zahvalim
mjestu
jednom
Principu
poetine
takve
suptilnosti
3825
kojima
nije
ni
sanjao
jedan Aristotel.
To je Sganarelle, sluga,
koji je ostao bez plae
zbog udne smrti svoga
gospodara Don Juana,
vaeg
najdrskijeg
3826
sljedbenika.
(Obratite,
molim, kauzalnu
pozornost
na
uzrok:
dadaistika
poezija
kauzaliteta
3827
izraena
logikom
nedosljednou,
karakteristinom za tu
vrst
poezije.
Depoetizirana
kauzalnom strogou i
svedena
3828
dobre
savjete;
3829
slijedi
dobre
savjete...
-
Ja
sam
majmun!
Eustahije Vivijanski, ja
sam majmun! - Ugo se
derao pod
3830
prozorom, cijela ga je
ulica mogla uti.
/IH,
Marinkovi Kiklop
Neka
uje
ulica,
on
ipak
oslobodi
3831
Eto,
Eustahije,
priznajem, ja sam... to
sam ja? - To je ve bilo
iznemoglo
razmatranje koje se ipak
ulo u tiini noi. Zatim
3832
jo
jedan
proplamsaj
nade
prema
onom
zamraenom,
prozoru:
gore
nijemom
-Eustahije
3833
nije
mogao
Uga
neprijateljskoga glasa,
jer
se
ponovo
Sganarelle
javio
silnom
3834
retorikom
lananih
silogizama. Na emu se
izgrauje budunost! Na
obeanjima?
Sto
se
3835
neimatina
je
siromatvo;
siromatvo
nije
bogatstvo; bogatstvo je
mo; moni vladaju; tko
vlada ne poznaje
zakona; tko ne poznaje
zakona vri nasilje; tko
3836
tko
mrzi
ljubi;
ljubiti
ne
valja
oprezno; oprez
je
majka
mudrost
nije
mudrosti;
glupost;
3837
hvalisavci
tijelu
zdrav
3838
otac;
otac
je
glava
obitelji; obitelj
je
elija
drutvo
pojedinaca;
drutva;
je
skup
pojedinac
3839
me,
molim
3840
vas;
molim
vas,
nee?
Gospodo
porotnici...
- Nitko - javi se glas iz
praznog
Melkiora.
vremena
oko
3841
osveta
gospodo!
bijedna,
vikne
on
izronivi iz
vrtloga logike. - Zar se
moe ostaviti ovjek u
tom
paklenom
zakljuivanja
krugu
3842
da
se
vrti
zauvijek?
Pustite me da hodam po
ravnoj
crti
trajanja,
uputit u se
pjevajui.
Ne
zanima
niti
me
vjenost preda
plai
3843
mnom.
Sfinge
Na
pitanja
odgovorit
je
Edip
kralj,
ocoubojica, mu svoje
majke i brat
3844
Vrijeme
ju
je
3845
Marinkovi Kiklop
da bi se mogla dogoditi.
Da bi postala gledanje i
sluanje, ispunjenje
predvianja
strahovanja.
prestala
i
Da
bi
postojati
kao
strah i matanje, da bi
3846
postala
stvarnost
strana
dimenzija
postojanja, moja
gospodo,
podmuklo
budunosti.
kojoj
kriju
Ja
vrijeme, ubojicu
se
nae
mrzim
3847
svega ivoga!
Ali
vratimo
se
sada
vaem pitanju: to da
vam na nj odgovorim,
gospodo
porotnici? Nisam ratnik
da
bih
vjerovao
3848
pobjedu.
Nisam
dravnik da bih
vjerovao u silu. Nisam
pjesnik da bih vjerovao
u slavu. Nisam vjernik
da bih
vjerovao
aneoske
trublje
na
3849
posljednjem
sudu.
ovjek,
sljepilu
zaet
3850
3851
da
sluam
najmukotrpnijeg
jecanje
bia
3852
ubijam.
noge
da
3853
mogao
nadati
donijeti
neto
radosti. A kad
radosti ne bude, opet u
se
nadati
laima
3854
se
tada
Polifemkiklop
jednooki, i navalit e
golem kamen na spilju
moga sna i nee biti
izlaza.
3855
Zgrabit
strano,
me
neto
ogromno,
probudit u se u rukama
ljudodera...
I ne zna se koliko je jo
trajala no, ali netko je
izvana
snanim
pokuavao
da
3856
ulazu.
Melkior
je
3857
odustaju.
Njega
uhvati
panika,
otii
e,
3858
se
nasmijao
gunajui
neto. Melkior sjedne u
krevetu. S prozora ga
pogleda
nevoljko
dan jesenji,
sivi
3859
Odmah...
Policija,
3860
prazan.
ak
raspremljen
sloenom
uredno
posteljinom
na uzglavlju s izrazom
"hvala" i pozdravom.
Pred vratima je stajao
gradski grb na slubenoj
3861
Od
policije?
osmjehne se Melkior, a
3862
Kakva
policija!
Od
vojske.
Gradski vojni
odsjek. Potpiite ovdje.
Taaako. Hvala lijepooo...
3863
Pa
to
je
nekako...
sve
"u
ispalo
civilu".
tramvajski.
-
kakva
3864
okrenut
kinom
stii
po
propisu
sivomaslinastom.)
3865
Mali
bijeli
kvadrat
sitno
drobio,
detalji izvrenja, a to je
ve
3866
svejedno... Sudbina je
ula pod krov moj...
Melkior je stajao nasred
sobe kao idiot: bos, u
prugastoj
pidami
(ludnice) i
drhtao. Ukoeni osmijeh
iznenaenja nije silazio
3867
odvedu
izvrenje...
he
od
Govorio
vremena
na
je
na
preplaeno
magare da se pokrene.
3868
No
magare
oprezno
cigareta
nasred
baen
ulice.
s
3869
visokoga
prozora.
Prilian
komad,
gotovo
pola
mogao
bi
jo
dugo poivjeti,
petnaest-dvadeset
minuta
uz
povoljne
3870
ik
krijesnica...
je
pala
Grenica
izbaena iz
kreveta gdje je svrila
ljubav.
Poletio
je
3871
svijetlom
luku
kao
meteor, kroz
prozor - na ulicu. I dimi
iz eravice. Sagorijeva,
ivi...
"Mogao bih skrenuti s
plonika, poi do njega
3872
misao
koja
"Jer
3873
najradije
kroz prozor
bacio
3874
3875
"Da.
Drugu
cigaretu.
Gotovo je sa mnom. Ja
sam opuak."
"Ti si lula."
"Sada sam i luda..."
"Rekao sam lula."
"Zato lula? Ima li u
tome elje za mnom?"
3876
"Lula se ne odbacuje.
to se dulje pui bolja
je."
"Kao
violina.
Sto
dulje svira..."
"Da, kao violina."
"I ti e svirati?"
Marinkovi Kiklop
se
3877
"Kao virtuoz!"
"Neu kao virtuoz. Sviraj
obino."
"Obino
svira
se
na
3878
Pogledaj
se
tamo
ogledalu,
cijela,
gola:
Da
spavamo.
regrut.
ajkaa
mi
Ja
Oian.
sjedi
na
3879
dragonera,
kaem,
kad
lutko
ti
moja
blesava!"
Pije ia bozu, bozu, pa
nee da plati... zavriti
truba.
3880
3881
Drolje
su
ti
to,
don
im
svane,
otprhnu. Vjeruj ti
iku,
starom
garnizonskom maku.
Soba se nasmije suhim
laskavim
smijehom
3882
mamurnom
sivilu
hladnog, besmislenog
svitanja.
...ako, ia, nee platit,
ja u tebe mlatit... vie
truba u kasar-nskom
dvoritu u sivo nebo.
Drei
Melkiorovo
3883
Nisi
da
senja
hotelu,
3884
3885
gerontologiji.
3886
Mir-no!
drekne
podnarednik koji je iz
3887
nekog
razloga
sebe
zvao ikom.
Sve se oiane glave
pod
zatresoe
ajkaama
na
mjestu:
prostrujao
3888
na hodniku konjunice
pred
boksovima
ikovu
ekali
komandu
da
ivotinje
3889
da
im
Regruti
itko
su
drhtali.
Melkior je itao imena
na
tablama:
CEZAR, LIZA
PRINC,
3890
Marinkovi Kiklop
(kobila),
On
BATO, ZIKO...
je
stajao
pred
besposleno
3891
0,
moni
Cezare
pred
silnim
3892
njime ne mlatne i da
iv se vratim od tebe.
Primi moje podvorenje
kao vjernost
Marka
Antonija,
to
ljubio te i bojao te se i
bojei se tovao te kao i
ja to
3893
to
bijesu
pravednom...
Cezar zare nestrpljivo,
dosadila
mu
besjeda.
Da se prijee na stvar!
Ali to je
3894
psiholoki
trik
silnika,
3895
vano
(na
pred
njemu
kasnije
da
ti
3896
Jas-no?
to se smije, ti tamo
novajlijo,
je
li,
ptico
materina? To
se
odnosilo
na
Melkiora, ali on se ba
3897
uti,
boji
Mangupi
se
se
3898
- Ta kako? - snebiva se
iak
svemono.
Intelektualac, pa ne zna
ta je
primadona! uste li ovo,
moji sirotani? - obraa
se stroju.
3899
ikovu
3900
3901
sijalica?
- Pa... znam. - Sto moe,
mora
odgovoriti:
mu
tako
to
je
predvieno. ak i
prstima pokae kako se
okree prekida, da bi
veselje bilo vee.
3902
pokae
na
vojnika
malog
vjeito
3903
3904
Lae!
nadvikuje
3905
zabavu!
Mamlazi
se
3906
kao
najljui
pas.
Ali varao se iak, njega
je to, ini se, zabavljalo.
Lajao
je
registrima
svim
3907
tonalitetima
interpretirajui
razne
pasje karaktere, ak i
situacije. Skviao
kao
razmaena
mala
lajao
3908
lajao
zadirkujui
kao
veselo
prolaznike
pas-skitnica
3909
da
je
juer
gospodara.
znao
lajati.
sahranio
Doista
je
Sve
je
zadivio, ak i
ganuo,
ulo
se
mrmljanje u stroju.
AMelkior mu je zaviao.
to nije, do avola, znao
3910
ipak!)
Sad
bi
lijepo
stajao tu pod aruljom i
lajao po miloj volji kao
3911
milost
pred
njegovim
kopitom. Jer Cezar je
uven
konj
ovoj
3912
konjunici
po
svojim
carskim hirovima.
Moda bi izvoljevao da
mu prie netko ravan
njemu,
neki
slavni
konjanik,
Colleoni,
Napoleon,
Gattamelata,
a
ne
ti,
3913
Aleksandra
Veliki,
Bucefal
se bojao svoje
sjene... A ega se ti
boji, dini Cezare? Zar
3914
Ida
Martovskih?
Da
upitamo ATMU,
on to zna? No, moda
e to biti i neto kasnije,
a moda i prije, dragi
Cezare,
3915
Kapitolij
ne
gine,
zarzat e uveno tu
quoque uskoro.
Marinkovi Kiklop
3916
mahao
repom.
Da, ne boj se... a onda
kopitom! Ti zavidna i
3917
glupa
ivotinjo,
rebra
e mi
polomiti! avo da nosi
tebe
ratniki!
cijeli
rod
tvoj
Nismo
mi
ratovali,
gonili su nas.
3918
3919
konjanici
nisu
(na
jahali
ni
Sokrat ni
Platon).
Bojne
jurii,
Spomenici
trube,
galopi!...
u
pozama!... Ni
efektnim
3920
Homer ni Shakespeare
ni Dante nemaju takvih
spomenika kao ti, Konj
Veliki!
Veliku si slavu stekao!
-
Konj
ma!
zarie
odjednom iak da se
3921
tala zatresla. A od te
rijei rodio
se
udan
pakao:
pomijeali se ljudski i
konjski
glasovi
stravinom vrisku
(jedni
su
se
drugih
3922
pogoenih
kopitom.
Jurnuli momci
na juri u boksove i
nasta
strana
vika
3923
nekog
svoga
sveca zaziva.
Odjekuju udarci kopita u
drvene
pregrade,
3924
se udarcima, podmiuju
uzviene
kruhom
ivotinje
i
eerom,
poneki, smioniji,
smiruju
ih
(kriom)
akom
meu
(akom
na
oi.
konjsku
svetinju! - to se teko
3925
kanjava.)
Ali nije bilo spomenuto
slavno
Nije
ime
bio
Cezarovo.
zamoljen
da
izvoli "primiti".
Njegov
3926
Ostao
je
na
jo
uvijek
nepomirljivo lajao na
arulju.
3927
Na
ikovu
zapovijed
se
htio
pokrenuti, nije
elio prkositi, ali noge
se
nisu
htjele
3928
lako
3929
pomisli
sa
3930
eka
da
3931
se ve i daniti, razabire
tuno sivilo:
oi mu gledaju u maglu;
uje
udne
glasove
meko
apui,
3932
se
dogovaraju.
Neka,
priekat e
ipak dok se sunce ne
pomoli, da ga ogrije i
osui
od
ove
kie
nonog uasa...
Ali
kia
ponovo...
pljusne
I
pljuske
3933
pljute
po
njegovim
obrazima... Ljudske
rijei tu na dohvatu...
Konji, konjunica.
Otvorio
je
oi.
Lica...
mnotvo
udnih
nosova...
"Krelina"
3934
napuhano,
naslikano na crvenom
3935
balonu.
Eh,
to
nemamo parfimerijskog
roda oruja, to bi bilo
neto za tebe, lutkice!
Da mirisnim sapunima
rukuje, a
ne
ovim
govnima
konjskim
alio
se
3936
grubo
iak
iznad
Melkiora, a ruke su mu
jo
stajale
spremne
za
3937
Moe
li
da
ustane?
Melkior
se
pomakne.
sebe
na
(polijevali su me
sebi
3938
iz
konjskog
pojila)
blatu.
Oko
3939
kao
stabla
bolesna,
uvijena
sivomaslinaste
u
povoje.
strana,
3940
osmijeh
zakaklja
na
usnama.
- Dignite ga - zapovijedi
iak.
Izvedite
ga
je
svitao,
siv
3941
budio,
zijevao
protezao,
beznadno
nebo mrmljajui
zlovoljno.
3942
Melkior
se
strese
od
mokro
na
pleima, na prsima,
na glavi, mokra ajkaa.
Mokro,
pomokreno
ivljenje.
Marinkovi Kiklop
3943
Pridravaju ga sa strane
dva regruta milosrdna.
-
Dobro
si
mangupe
to
izveo,
progovori
3944
najmanje
tri
tjedna
potede. A sa
malo
sree
moda
da
onesvijestio.
sam
se
3945
Misli,
dakle
onesvijestio
si
jesi
se...
3946
ree
nesebinom
desni
nadom.
-Sutra se javi u
ambulantu.
- Mokar sam, hladno mi
je - zacvokoe Melkior. -
3947
ustajanja
3948
eskadronu.
pogledavi
Zatim,
prema
paviljonu u kome su se
upravo upalila
svijetla: - Vidi, u hotelu
se
bude,
ustaju.
pidamice
3949
Pidamice?
lanii
oko
Zlatni
vrata.
3950
braa
naeg
mladog
Velianstva doda
apui
Melkiorovo uho.
- Ovo je, mora se znati,
"uzorna kola surovosti
vojnikog ivota" - ree
3951
lijevi.
Oni
predstavljaju
tamo
uzornost,
a mi konjuari surovost
kole. To e
ve uti na "teorijskoj
obuci".
- A oni... ne iste konje?
3952
Prekomandovali
su
momke iz puka da im
briu
stranjice
-ree
desni bez
humora.
Tatice
izmislile "auto-etu" da
3953
se
djeca
ne
bi
dosaivala. Vozikaju
vojne
automobile
po
prijestolnici, a nedjelje
provode
na
maminoj
hrani. Vraaju
se u kasarnu uglavnom
u ponedjeljak, neki ne
3954
dolaze
po
nekoliko
dana, ovisi o
tatinoj moi. Sada idu
na kakao u trpezariju.
-
kad
pone
rat,
otputovat e s mamama
u vicarsku na lijeenje
proirenih
3955
hilusa.
Ti
mora
krv
pljuvati, drakane, da bi
se
dokopao
bobice.
Ukoliko te
konji prije ne dokusure.
Melkior uzdrhta od tih
perspektiva. Nita nije
pomoglo: ni post
3956
Marinkovi Kiklop
ni bdijenje. Ipak gaje
epao
Peharek!
tijela
(aci
kral
3957
otadbina)
iku-
dreseru u kraljevski
rezervat,
bodljikavom
ograen
icom.
3958
smrti
od
taj
posao"...
ikov
"muki
konjska
3959
znak
usklika
3960
Cikorije Hazdrabaloviu,
prijatelju
krotki!
uzdahne Melkior.) Pa ti
se trese,
drue!
Doi
odvukao
ga
konjunice
ovamo
lijevi
iza
naprosto
zakopao u slamu,
3961
da
moe
raanje
ovog
divnog dana.
- Ti se mora svakako
izvui odavle - govorio
je
desni
zamatajui
ozbiljno
3962
cigaretu od praine to
ju
je
pokupio
depovima.
Jako
po
si
slab, a jo nisi
vidio ni pola nevolje.
Zrak e te otpiliti kad
uzjai na konja. Jesi li
kada
3963
jahao?
- Jesam. Na magarcu nasmijei se Melkior u
slami: poeo je osjeati
toplinu.
- Pa da, tamo dolje kod
vas i nema konja. Ja
3964
sam
sa
sela,
od
djetinjstva jaim,
ali ovih se i ja bojim. To
su pokvarene ivotinje.
A
tebi
Cezara,
je
dodijelio
3965
3966
nekom
ini
se
primio
rasporedu,
da
je
kao
on
ali
to
sretnu
okolnost, elio je
razgovarati
Melkiorom,
dodirnuo jela.
s
koji
nije
3967
nekom
crnom marmeladom. Ja
sam
ono
namjerno, zna.
ipak
tamo
Ti si
3968
vii
intelektualac,
profesor, je li? To se i
vidi. A meni je to, da ti
kaem,
zabavno.
Uvijek
sam
3969
Jednom
pokazati, nou,
vidjet e.
Marinkovi Kiklop
- Vjerujem ti, dragi...
ti
3970
3971
budem
ponosan?
Ponosan regrut, ma to
kaete! A
zato ne jede? Nee?
Mogu lija? Hvala ti ko
bratu. Da se s ponosom
naganjam sa
3972
starom
droljom
Lizom
svjei
kruh
3973
marmeladom i govorio
povjerljivo,
otkrivajui
3974
bez
zakrpe,
rupu?
E, ja imam i tu visoku
kolu, a iak je nema,
njemu je vojska oblaila
akire.
3975
to
potrebno,
razumije? to bi
3976
on
bio,
pored
na
tebe?
primjer,
Neki
3977
etiri,
da
te
avo
odnese!
- Pa to sam mu ja
skrivio?
snebiva
se
Melkior i dolazi mu da
zaplae. - Ja...
sam mu pokoran.
3978
Pokoran,
usto
3979
dostojanstvo, ljudsko, je
li? Mani to. Insekti e
prije ili kasnije pojesti
ovjeanstvo,
ima
ih
3980
tog
stajalita
uzbuuje
me
ne
nae
privremeno
dostojanstvo.
To
preputam
velikanima.
Budui
3981
Za
stotinu
moda
ranije, pojavit e se na
tritu
Hitlerove kosti, dakako
lane.
Amerikanci
3982
dvije
vlasi,
Mussolinijeve
mada
nijedne na
nema
3983
Sauvati
ispod
ive
ikove
3984
Ali
ti,
drugu
ini
se,
taktiku.
ima
Neka.
satisfakcija
za
3985
a!
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
Pala je neka zapovijed u
trpezariji.
Svi
su
poustajali.
-
Evo,
pokret
ree
3986
da
ustane.
Danas
dijele izme i
opasae,
galanterija.
kona
Idemo
magazin.
Krele ga je ekao vjerno
ispred magazina. Kad se
3987
Melkior
pojavio,
nasmijeio se
skeptino.
- Nisam siguran da li je
to
ba
dobro
ree
3988
ak
nekim strahom.
- Hajde, brate, svatko e
pitati:
kakvo
je
to
strailo? A sada si se i
izmama
kompletirao.
3989
ostavio
naslijee.
ajkaa
u
na
3990
uima,
desna
izma
-amac, a lijeva...
nauljat e te, proklinjat
e, vjeruj bratu. To je
strana stvar u vojsci
kad
gloe obua: moe se
do
kosti
izribati,
vrlo
3991
vidi
gdje
mu
je
dragoner! A
kako e se ti opasati,
strani
ratnice?
Pod
3992
prsima,
kao
gospoa
Recamier, u
stilu empire? Ne valja ti
to, brate, upadljiv si.
- Pa ja nisam elio... brani se Melkior. - Uzeo
sam to su dali.
3993
kako
se
prave
3994
hoda
uz
njega
oinski
iskusno, a u
zrelo,
3995
nainu
ima
iskrene
zainteresiranosti, ak i
zabrinutosti.
Pita
se
stalo
do
Melkior: to
je
njemu
mene?
nema
ni
dva
sata da se poznajemo? i
ne vjeruje mu,
3996
brate,
ne
mogu
gledati
toliku
naivnost
pametna ovjeka!
3997
Ne
cifraj
pametan
si.
se,
jesi,
Samo
si
dan:
sjedi,
ne
3998
jede,
prezire.
Od
bijesa ne
uzima hranu... ili po
nekoj
prezire
metodi...
ali
strahovito
superiorno. To je
iak
osjetio.
psi
3999
ono
"lafe",
neto si sanjao, to li
4000
(Melkioru
se
otkine
uzdah, bolno,
iz dubine, za Vivijanom,
iz "sna"...) - jo uzdie a ja odmah pomislio:
burazeru,
uvaj
se.
4001
te
izvukao
iz
"sijalice", a nesvjestica
ti je moda
i ivot spasila. On se i
sam boji Cezara, jasno
4002
da te htio udesiti. Da
zna s
kakvom
te
slau
te
na
prvi
4003
je
imao
pravo,
4004
4005
neobino
strailo.
Prekjuer se oblaio u
magazinu uzimajui iz
hrpe smrdljivih
prnja,
bez
osobite
namjere, prvo to mu je
dolazilo
pod
nehajno, do
ruku,
4006
avola,
svejedno
to
ponienje
prljava
travestija.
Komadi
rastrganih
tjele-sa
sivomaslinasto-masnoprljavih,
4007
natopljenih
znojem
mukom
jadnih
pokojnika.
Iz
pokolja
vojnog skladita
izmrcvarene
izaao
je
odjee
Monstrum
4008
raznih
dijelova
tuih
intendantski
potporunik,
enskasto
4009
ljepukast i gizdelinski
udeen,
nasmijao se nehajno i
nekako gadljivo kad je
Melkior doao potpisati
revers i
upitao ga povrno: zar
nema neto bolje tamo
4010
unutra?
Melkior
je
odgovorio: nema
-
uputio
se
mjesearskim osjeajem
odsutnosti preko pustog
dvorita, kao
4011
preko
koji
je
udnog
svijeta
neka
okrutna
mata izmislila.
Tu je sreo i oficira kome
se
naklonio
rekao
4012
izvjesile
iz
kratkih
rukava.
Oficir,
ugojen
dobriina,
prasnuo
smijeh i
odzdravio mu: "I tebi
dobar,
Novajlija,
mladiu.
a?
Alaj
elegantan, brate!" i
si
4013
ponovo
prasnuo
smijeh.
Otac,
pomisli
Melkior
mravog
4014
znao
da
se
smjeka
lupam
ja,
a?
4015
4016
to ne bi ti nagrabusio?
Sve o
meni
iak
brine...
i
tebe
Moe
da
"proita".
- Mene... kn-kn - marine
on glavom uvjereno. - Ja
4017
tabula
4018
- Pa i ti si intelektualac,
studirao si...
- Tri semestra kemije, i
to
onako...
ne
znam
4019
Strana
mangupina!
Dama s psiem
seta po parku, odvezala
ga
da
se
ivotinjica
4020
ga u grm, pa u vreu... i
prodaje
ga
drugom
dijelu
grada. To je ve bila
postala
afera
novinama, moda si i
itao. Od njega sam i
nauio
lajati.
Sve
je
4021
kota,
petrolejsku
kad
se
gasi.
lepu
na
4022
4023
mu
izjedaju
garderobu".
Vidi - garderobu!
4024
nekog
uh
smrdljivog
kuga
jedna,
ljudi su bjeali
pred nama, a nosio ga
"po deurstvu" onaj koji
je iao da nabavi klopu.
"Klopa"
4025
to ti je njupa, kako bi ti
rekao - hrana.
- Pa to ti je s drugom?
Nije vie iv?
- Vjerojatno nije. Poao
na deregliju brodarima
na slavu i nikada ga
vie nisam
4026
odnijela
ga
njima,
4027
voda,
tee"...
Pobjegao on
Dunavom
eku,
4028
Preao
sam
asistent
Pomagao
maioniaru,
u
sam
nauio
4029
kad
je
trebalo.
4030
polijevali
katastrofa.
4031
4032
kojoj
svejedno,
li
ruci.
No
desna
ili
4033
mada
bih
odnosno
devet
ono
baru,
prstia.
-
maioniar... je li mu
4034
stoj!
Otkud
jest,
zna?
Zaista, Adam mu je
4035
dodatak,
neto... ne
sjeam
se.
Pa
jasno,
4036
Eva
bila
isto
iz
cirkusa?
-
Blagajnica,
strano
da
prodaje
ulaznice.
Za
njom
taj
Adam
4037
4038
udario
tjerati
svoje
gospoe,
ukalo se to naveliko,
4039
opet
po
pravilu
biva,
"povjerila" muu kako ja
sve neto nastojim oko
4040
bi
vjerovati
on
da
mogao
bi
ona
4041
onolika
ljepota,
sa
4042
jauci.
Mislim,
4043
toliku
4044
Marinkovi Kiklop
kao neko oprotenje, jer
sam jo mlad i tako
dalje. On ponovo udri po
meni, a ja
se udim to i nju ne
udara. No nee valjda
4045
preda
mnom,
nju
kasnije... Tu sam
i
ostao
leati,
premlaen
stranim
onako
njegovim
kostima
rukama. (Melkior se
sjeti
kako
mu
prsti
4046
uveer,
dok
je
on
izvodio program,
grli,
ljubi
me
hoe
rekao,
odmah
on,
ubija,
4047
hajde,
osveti
mu
se
odmah tu na mjestu
zloina. A kako u onako
prebijen? No ona je bila
takva
prokletnica,
da
bih to i
mrtav mogao. Ali vie
manje to, nego on e
4048
predstave
sve
maioniarske rekvizite
temeljito
pokvario,
ali
tako da se
nita ranije ne opazi.
Promatrao sam njegovu
4049
poanta.
Ali,
4050
kad
je
potpuna,
propast
on
se
glavu
(a
oajniki
uhvatio
za
4051
zamisliti) i dote-turavi
do
plianog zastora zaurlao
"gdje je, da ga ubijem!"
Ja sam, razumije se, ve
bio
daleko. Ali otkud zna
da se zvao Adam?
4052
mu
Picasso?
je
naslikao
4053
- Da, otprilike...
-
Znai,
preao
kiromantiju?
na
Babe
4054
Vivijanu.
- Svrio, znai, zemaljski
raj. - Javila se truba. Evo je, zove na obuku.
Ne
smij
se
tamo,
preporuam.
ut
toplo
e
4055
oiane
glave.
meu
klupama.
4056
dugim
finim
prstima prelijee
preko
vrste
ispituje
burnih
tamne
valova
kose,
stanje
uzburkanosti oficirske
4057
frizure.
Znak
nadmonosti
oianim
Jedna
nad
glavama.
vrst
starozavjetne,
misli Melkior, nad
Marinkovi Kiklop
snage,
4058
oianim Filistejima. A
porunik
eljust mie,
govori. to govori, ne
razumije
Melkior,
ve
gleda
kako
pleu
valovima. Potom
na
4059
ree
Melkior:
eljuu
magareom
gomilu,
jednu
dvije
gomile,
eljuu magareom
pobi
eljuu
tisuu
ljudi.
magareom
4060
gospodine
porunice, mamlazu!
4061
Sluam,
gospodine
porunice.
-
pa,
deder,
kai
kako
magareom
eljuu
4062
jednu,
dvije
eljuu
gomile,
magareom
Ne
zna?
ti
si
druge.
Moda je
Sjedni.
4063
naslutio
negdje
neki
osmijeh.
- A ti, nosati, ta se
smije
ko
luda
na
brano? Da se javi na
raport! Raz
4064
stra'
ve
pita
udomaenim kraticama
- ti, Krele?
Krelu izbaci neka silna
opruga i sav drui od
napete svoje spremnosti
ispali
4065
grudi
dumanske,
tebe
ono
iak
nazva Kreletom? Pa ti si
bistar mangup!
4066
- Ne znam, gospodine
porunice
raportira
4067
sjeo
Krele
je
ali
glavu
je
4068
porunikovoj: ne da se
on ukebati
u nepanji i nestaluku.
- Diplomacija... kojeta!
- Seta meu redovima
klupa
ratnik,
krupan
major-
4069
krivonogi
jaha
izmama.
Zvecka
mamuzama.
ruke
na
Zabacio
stranjicu,
gurka
klupe koljenima, mii mi
se
puta,
govori
4070
banketi,
ampanjac,
majoneze!
torte,
Cilindrai!
Nabiguzice! Guzaju se
po automobilima, po
Marinkovi Kiklop
4071
loama,
injoni,
frak,
salonima,
lornjoni, lak i
zlato,
dijamanti,
brilijanti,
buzoranti,
glumice,
balerine...
Otmjenost!
4072
enska!
ubre
do
kad
svrava
sa
zezanjem
za
boju
lornjoni i sifoni,
mater,
4073
gamad!
E,
4074
kom
obojci!
4075
Major
je
prekinuo
mu
psovako
svadljivo, predratno
raspoloenje, gdje je u
ponienju
podnosio
kukaviko
diplomatsko
puzanje i
4076
kurvinsko
prenemaganje.
Sada
ovjek
zna
to
je:
vojnik!
je.
Sve
to
rijeava
oi
oi,
otvoreno,
4077
god
Odlunost
budala.
hrabrost,
4078
orijentacija.
Odrezan si od jedinice
ili,
ako hoe, upuen si na
zadatak, kako e se
4079
orijentirati
suncu.
- Nema sunca, no je.
po
4080
- Onda po zvijezdama.
-
Ni
zvijezda
nema.
Oblano.
- Eh - sjetio se profesor pa po busoli!
- Vidi mudrijaa! Nema
busole,
nita
nema,
4081
osim
svoga
mozga
blesavog?
- Onda ne znam.
- Jasno da ne zna. Zato
si tu da naui. Sluaj
amo, vidi ga! Tko je od
vas sa
4082
sela?
Ha,
mnogo
kako
bi
se
orijentirao?
-
Ja
bih
majore, pitao.
gospodine
4083
seljak
bi
ti
se
4084
- Vidi, sluajno... A ti
zna maarski?
-
Zato
maarski,
gospodine majore?
- Pa valjda smo dobri da
prebacimo
front
4085
seljak!
-
Istina,
ne
znam
maarski ni rijei. Da je
njemaki, ali maarski...
- Jasno da ne zna! Tko
zna?
- Ja znam. Ja sam iz
Sente.
4086
- to zna?
- Maarski.
- uj ti, mazo majina unese mu se major u
lice i spusti glas, a to je
znailo
neto strano - zezati se
hoe! ta raport? Ne
4087
on
zna!
Progovorit e ti meni i
turski, pa
se ali ocu Alahu i svecu
Muhamedu!
4088
- Oprostite, gospodine
majore, nisam htio... Ja
sam mislio...
- ut! - opali major u
njega ko iz pitolja. - On
je mislio... ta ti ima da
misli? Kenjaj ti svoje
dubokoumne misli tamo
4089
tvojim
dilkoima
Senti! I tako
ste svi vi tamo preko
Dunava
antidravna
Save
banda.
4090
- Razumijem, gospodine
majore
promuca
4091
bi
busolu
da
mu
4092
gdje
ima
4093
Vrlo
dobro
oduevljava se major.
- Starat u se! - izdere
se Krele.
-
Ne
staraj
se,
govori!
Marinkovi Kiklop
ve
4094
Krele
"pravila slube".
ni
4095
E,
pa
sada
odredi
tamo
gdje
mahovina: za
raste
4096
leima mi je jug, na
desnoj ruci istok, a na
lijevoj zapad.
- Tako je! Odlino!
- Starat u se!
-
Tko
li
te
nazva
"idiotom", majku li mu
blesavu?
4097
- "Kreletom", gospodine
majore - popravlja Krele,
stidljivo i skromno. - Ali
to
je bilo onako, od ale...
- Nema tu ale! Nije ovo
cirkus, bogamu! A onaj
4098
mi
iak
dopasti
nisam
rekao,
aka!
-
Ja
gospodine majore...
- Cut! Znam ja, to su
njegovi
Najbolje
zeza, taj
marifetluci!
mi
momke
4099
prikazanski zupar! A ti si
znao tu orijentaciju po
mahovini,
to
nisi
odmah
kazao!
-
Nisam
se
sjetio,
4100
- Dobro, sjedni.
- Starat u se! - ne
poputa Krele, sjeda i
istie
svoje
zadovoljstvo.
I
major
je
vrlo
4101
ali
oinskim
smijekom, ak im sada
govori i "djeco", "sluaj
amo, djeco, vidi ga!" A
za sve to zasluan je
Krele:
stvorio
obiteljsku
atmosferu ni iz ega, iz
4102
maku!
Evo, ponovi
orijentaciju
po
4103
klupi.
4104
major
oduevljenju.
- Star' emo se! - ruknu
momci kao grom. Uz
poasti oianih glava
prolazi
4105
4106
A Melkior se zanese u
pitome misli: eto, kako
bi se moglo ivjeti u
miru i
meusobnom
potovanju... Kad bismo
kao Krele... Ali otkuda
on zna gdje raste
4107
mahovina?
- Eh, otkuda? Rekoh ti,
tu je devet fakulteta! odgovara
hva-lisavo
Krele u
trpezariji za rukom i
lupka se po elu. - Ti
4108
zna
kad
je
umro
Luther, a ja ne
znam. Obrisi se sa svim
tim
tvojim
Schopenhauerima!
Ovdje, kako vidi, vrijedi
4109
mahovina! - govorio je
Krele jedui Melkiorov
ruak.
Vjetina
ivljenja.
bie,
lieno
4110
snalaenja,
izloeno
Polifemu-ljudoderu,
nemono. 0, Gospode (a
to me zove,
ree
Gospod,
vjeruje
kad
ne
mene?),
morat u se predati. Ne
preostaje mi nego
4111
da se predam u ruke
kiklopa-ljudodera,
pa
mladia
4112
Polifem-
golem
podigao
kamen i
tako visoki kamen na
vrata navalio spilji... i
svi unutra ekaju krotko
ko
4113
posebno
brine
za
svoje
krljavo tijelo? Polifem
ne
voli
glodati
kosti.
4114
je
gore
nego
"sutra te
jo
pojest
nee".
Gospode,
ja
moda,
daj
neu
mi
4115
Cezarova
mona
Spasi
me
od
ika,
od
straha,
od
4116
srama,
od
lajanja
na
arulju!
Strah produbljuje ivot,
rekao je netko u slavu
Opreznosti, ali Krelina
jednostavna
inila
je
vjetina
smijenim
4117
Melkiorovo
ubogo
lukavstvo. Kako je
Krele
na
prvi
odgonetnuo
"tajni
pogled
njegov
mehanizam"!
Poet
4118
grijeiti
pred iskusnim
oima
eksperta, zaplest e se
u detalje a zaboraviti
cjelinu, skrivajui nokte
pokazat
e glavu. Pribojavao se
Kreline
pronicljivosti
4119
toga, do avola, to se
njime
on toliko bavi!
Odluio
se
neprijaznu
plaanje
na
utnju,
prijateljske
4120
kusa
Melkiorova
Krele
iz
jedva
dirnuta tanjura,
ali svejednako savjesno
i
prijateljski
misli:
4121
konaca:
ovako
ili... onakol
Bojim se da se ti bavi
nekim
aavim
4122
takvom
4123
rasuivanju. On okrene
jo jednu svoju
uzaludnu
no
pod
sivomaslinastim
pokrivaem
kraljevskim
trobojnim
rubom
4124
bila.
eljkovano
4125
vrua,
medicinska,
iznad
konjunice,
aputanja i
bijelu
sliku
4126
obvezatnog
mira.
sutra i temperatura... za
"ljekarsku", u vojnom...
to se tako
kae.
Sutra, za "ljekarsku" nita.
Grlo
svjee
4127
bezbolno,
puls
tucka
stidljivo i
skromno,
gotovo
ve
glupavo
4128
veseli
cikoriji
crnoj
marmeladi
na svjeem, jo toplom
crnom kruhu.
E,
nee,
prodrljiva
izgladnjelo
alosno
pae
4129
zacvili i zamalo se ne
skljoka
na
neprijaznu
blatnu
zemlju
od
iznemoglosti. (A
to sam mu i dao svih
ovih dana? Od toga bi i
muha
prizna
uginula,
lojalno
4130
uzmi
tijela
isposnika i
raznih
eremita,
pustinjaka,
kako
ih
jo
4131
je
sva
hrana
za
svoga
Gospodara putaju na
miru, ne sanjaju
4132
misli
kultivira
duu. A ti e meni (a,
bogami, i sebi!) iskopati
grob sa svojim "dero
bih,
4133
dero",
deronjo,
prizemaljska
spravo glupog
pantagnielskog
Sjeti
se
samo
ivota!
naih
brodolomaca! Za tebe
sam i izmislio
4134
tu
pedagoku
vojvoda
burgundski ve jedno
prodrljivo crijevo) da ti
pokaem
kamo
vodi
4135
tako
kraja,
prodrljivci! Kad
bez
prokleti
4136
su me ve ovako fatalno
posadili
nesjaivo
na
tebe
jaem
da
na
tvojoj
uspravljenoj neudobnoj
grbai (o zato nisam
zajahao kornjau!) budi
makar mudar
4137
kao
magare,
oprezno
ne
hitaj
ne
srljaj, nita
nije vrijedno prevelike
urbe,
dulje
gledaj
da
traje
putovanje, nigdje
to
nae
4138
te
ne
Zemlja.
eka
Na
Obeana
kraju
je
4139
- ta trai tu?
-
Za
gospodine
"ljekarsku",
narednice.
4140
Ui.
utljiv
srdit
narednik (u eskadronu)
sjedne za stol, umoi u
tintarnicu zaralo pero i
dri ga spremno iznad
etvrtine papira. eka,
4141
rastreseno
kroz
prozor.
zagledan
-
No,
govori!
-
to,
gospodine
narednice?
- Ime, ime - oca ti,
prezime... Tako. Godina
4142
roenja?
Selo?
Srez?
Banovina? - i
preda Melkioru papir. A
Melkior jo eka, stoji
ispred stola, valjda to
jo nije
4143
sve,
ovako,
spremno,
brzo
bez
vike
i
i
psovke...
- No, ta je? - izdere se
narednik. - Hoe li da
te ja pregledam?
-
Ra-razumijem
4144
od
sree
da
zalupi
petama, kako je
vidio u filmu da vojnici
tim
udarcima
aste
pretpostavljene,
ali
promai i izme
se
odazovu
besmisleno.
suho,
4145
izmami
tanak
zadovoljstva
oko
narednikovih strogih (ali
pravednih!) usana. To u
meni ve djeluje Krele,
misli
4146
Melkior
lupanju
petama
izlazei
iz
eskadronske
kancelarije.
U ambulanti zaudaraju
vrua razgoliena tijela,
sva pod temperaturom,
oznojena,
4147
crvena.
sanitetski,
dade
Vojnik,
Melkioru
toplomjer
zakrpljen flasterom i
objasni mu da se to
utakne pod pazuh. Sada
bi ga trebalo kvrcnuti po
glavi
4148
(mislim, toplomjer) da
se
iva
trideset
popne
i
iznad
sedam,
ali
kako? na glavi
mu
je
rupa
ispod
flastera.
Ipak,
on
odapne
kaiprst
sa
4149
trideset
sedam - tri. Je li to
dovoljno
4150
jedan
Izgubljeni?...
Mladi ambulantni doktor
smatrao
ju
je
pouzdanom. Sasluao je
paljivo Melkiorova
4151
nije
krio
svoje
prisutnosti
4152
kostura: pa to je sama
kost i koa, nema na
tebi, brate, ni mrvice
mesa.
Palanim
noktom
4153
doktor,
neto
bratu:
ti
4154
mora
jesti,
mnogo
mora jesti.
Opasno
si
mrav.
Svrio je pregled.
Opasnost, znai, vreba
iz
kostiju.
veselio
medicine:
Melkior
brizi
se
vojne
4155
njezino je da prekrije
kostur
zdravim
otadbinskim
mesom,
da razveseli kralja
vojskom pred kojom se i
sama otadbina trese.
4156
ga
narednik
pred ambulantom.
- Hajde, po-stroj s'! otkomandira
sedmorici
bolesnih u dvoritu. - Na
parove
ra-zbroj s'!
4157
Prvi,
drugi,
prvi,
drugi... - razbrojavaju se
mlitavo
garnizonski
otpaci.
- U dvojne redove na
deee-sno! - ljak-ljak,
odazovu
se
pokorno. - A jel'
izme
4158
opasao?
Nisi
ispravan!
Pa da, rekao je Krele!
misli
Melkior...
4159
Opasa
iznad
dragonera, razumije!
-
Razumijem
kae
4160
biti
ovako
gospodine
previsoko,
narednice,
preko prsiju?
-
Neka!
narednik.
prigovara!
drekne
-
Vidi,
sav
si
4161
oravu!
zaelje,
da
Hajd
te
u
ne
gledam!
Melkior se premjesti u
zaelje, da ga narednik
ne gleda, opasa preko
prsiju
4162
ispravan.
Napred
4163
potrao
do
ugla,
polijepljene
plakate, moda
ak i podigao nogu... od
veselja.
Atamo
4164
je
jedno
zadovoljstvo:
znati da je Cezar za
danas...
posluen.
0,
dini Cezare,
ja koraam po gradu!
Mariram
sredinom
4165
tvoja
manje
sretna
braa
vuku
strane
bih
njihovu, nego
bio
na
4166
na
tvom
ovih
mjestu.
nijedan
nije
Od
za
prolaznici
uglu
pa
zastali
gledaju
4167
vojnike
smiju
se.
Prstom pokazuje
jedan
na
njega,
Melkiora, i svi se ve
ponovo smiju.
Narednik usporio korak,
spustio se do zaelja, pa
4168
cijedi
kroz
zube
ne
gledajui
ga, njega, Melkiora: Bruka
me,
tvoga,
da
boga
mi
ti
obraz
4169
pod
ikovo
otkrilje:
narednik mu je ulio svu
potrebnu
snagu.
Specijalni pregled ve
mu alje ljubazne
4170
osmijehe:
tu
je,
eto,
sve
bijelo
mala
neka bolest. I sva je
slika
sada
skromnija:
4171
gleeri
ni
banalna
lektira.
Ni
zlatokosa
van
dohvata
4172
Cezarova svijeta.
- Ovamo, ti - izdire se
narednik kad su uli u
bolniko dvorite. - Tu
ekaj. Melkior je ekao. Ostali
znali su i sami gdje da
4173
4174
da
odapne!
ovdje
iskesi
se
pasji narednik.
- Da vojska odahne od
takvih
udalji
pripaljujui cigaretu.
se
4175
Doista,
Doeka
sve
bijelo...
ga
bijela
smijei
se
upisujui
4176
raj
ulazi,
nebeska
sekretarica...
- Tresi? - smjeka se
sekretarica
nad
4177
Marinkovi Kiklop
- No ja sam samo Tresi
- nasmijei se skromno
Melkior,
srce
mu
zatrepta od
zahvalnosti.
- Ali strica znate? - Digla
rajsku
glavu
gleda
4178
lijepim
oima.
-Hou
rei,
itali ste ga?
Melkior
nekoliko
joj
odrecitira
patetinih
pjesnikovih stihova.
- Ah - zadivila se. Recite, i vi ste odozdo?
4179
to
malo
zadovoljstvo. - Ja sam...
- ali
prekine
ga
zvonce,
major ju je zvao.
- Oprostite. - Ona ue
na bijela vrata i zaas
4180
se vrati: -Gospodin e
vas
major
odmah
primiti.
4181
kao
dragu
tajnu.
"Vrlo
dobar
ovjek"...
Svlaio se u mranom
4182
sobiku
zasienom
smradom
isparavanja
oznojenih
njega.
doktori i
To
se
zna,
4183
bolniarke... a unutra je
sigurno i divan... "Dobar
ovjek"... Gol do pasa,
dopola
banana,
oguljena
bijela...
ne,
4184
crtanog
filma
s
stidom.
Glumice
i
reiseri,hori-zontalna
4185
na
ona
druga
vrata.
Ue.
"Vrlo
dobar
visok,
ovjek",
ravan,
na
sljepooicama
prosijed...
takve
one
vole
4186
intelektualce. Sporom i
umornom gestom ree
mu da prie. On osjeti
potovanje,
nakloni
se
golom
4187
Melkior
se
poboja da mu se ne
zgadi to
tijelo...
-
Okrenite
se
ree
4188
moli. Oho, tu se ak
govori i vi! Bio
bi mu poljubio ruku na
svom ramenu!
-
Diite.
Duboko.
4189
brzo,
smijeno,
4190
Ona
slika:
4191
se uistinu vole... - No
leite,
to
zamoli
ga
je
isto
major.
On
legne na
isto, hladno platno i (u
sebi)
zamoli
oprotenje.
Marinkovi Kiklop
za
4192
Major
je
njemu,
traio
kuckao
po
oslukivao,
skrivenog
neprijatelja.
Nita. I na rentgenu nita.
- Nita - ree major s
osmijehom
skrivenog
4193
zadovoljstva.
-Teka
astenija. Ali
ostat ete ovdje, valja
da se oporavite - govori
ispisujui
enigmatske
rijei u
formular
vojne
4194
gumb
elektrinog
zvonca.
to znai "ostat ete
ovdje", a tamo ekaju
na
mene
Cezar,
4195
da e me tu neko sunce
bolje ogrijati pod nebom
njihove ljubavi i velike
dobrote? A znate li to
znai
jednom
Cezaru
4196
iak
jako
se
toku
svoga
programa. Sada on jo
spava,
4197
hulja!
Svi
oni
jo
njima.
Ugo
(natekla mu jetra)
jo
nije
Gospodin
dobio
Kalisto
poziv?
ima,
4198
jok!
pred
Kraljem
svi smo jednaki i goli.
Sad e ona ui, a on
ovako jadan
akira viri...
i gol iz
4199
Izvolite,
majore?
gospodine
ue
ona,
je
vrata
nepomina
i
pobono
4200
slubeno?
laknu.
Na
prsima muki
prekriio ruke kao goli
ratnik
poglavice.
atoru
4201
skidajui
ree
major
stetoskop
uiju. - Uputite
ga,
sestro,
gore
na
4202
lupnu
Melkiora
ramenu.
To
je
po
bio
pozdrav.
-
Hvala,
doktore
gospodine
povlai
se
4203
stegnuto
oko
tankog
struka rascvalo se od
ponizne
zahvalnosti.
Zadnjicu upravio
krivo i na kriva vrata, pa
ga
Ona
prstom
4204
dogovor
za
4205
Oblaio
se
jadom
njene
"bijele
4206
kojoj
sveg
je,
skrivenog
prezira,
najsvetija
dunost
mu
najljubaznije
se
smijei
da
pri
umjereno pokazuje
da
tom
4207
njegovu
pozvonite
to
ako
ustreba...
transatlantik
zaploviti po lakim
i
e
4208
gdje
ne
ljudoderski
dopire
zadah
Polifemakiklopa,
jednookoga gada.
- Dobar je major, zar
ne? - ree ona hvalisavo
4209
kao da po neemu on
pripada
njoj.
Melkior
prebaci
gestom
4210
je
razumije.
Ona
pocrveni.
-
Da,
utljiv
4211
na
eventualno
povjeravanje.
Nepristupaan.
-
On
je
lijenik.
jenjavalo
licu, ali
prije
svega
Crvenilo
na
je
njenome
4212
papiri
poslati
natrag
4213
Cezaru
Cezarovo...
-nasmije se
suho Melkior.
-
Kojem
Cezaru?
pogleda
ga
zaueno;
papire
odloila na stol.
ona
je
4214
To
je
jedan,
kau,
Melkior
je
govorio s
potrebnim respektom. Dva je sina nekih jadnih
majki ve poslao u Had,
k
4215
iskusio
smrtni
4216
Ona
se
smijala
pokazujui
naveliko
A-ha,
natjeralo
Ponudi
kutijice
to
k
ga
vas
je
nama!
iz
limene
4217
gumastozelenim
bombonima
"Eucalvptus": - Uzmite,
neu
vas
otrovati.
Raskuuju
grlo, dobri su za ovo
gripozno
jesenje
4218
lava,
bojite i,
ali
se
mia
4219
ha-ha-ha,
bojite
se
ohara. A poznato je da
je
ohar
opasniji
od
lava... Ni muha
se ne boji krokodila, ali
pauka
se
instinkt
nikada ne
boji.
koji,
To
je
kau,
4220
tako
idu
ti
4221
neki
nain
mie.
po
prozorskom
4222
sav
nekako
isuen
upalj. Jest, to je on
mrtav!
Simulira,
mali
lukavac.
Misli: ovako u ja biti
neinteresantan,
pa
me se proi ti zlotvori.
Mudrac, a
4223
tako
sitan!
ak
ni
mozga nema.
Ona je sad zamiljeno
sisala
"Eucalvptuse":
ve
odavno
4224
progutao, smetao mu je
dok je
govorio. Ona raskuuje
dah za poljupce. Moda
ima zadah od istrunulih
krajnika
ili od jutarnjega praznog
eluca,
"gospodin
4225
major"...
Ali
to
je
nezahvalnost!
- sjeti se i zastidi u sebi.
Zar mi nisu oni oboje?...
Da sam ovjek,
blagoslovio
bih
njinu
4226
Nisam.
Nemam
4227
Ba
naprotiv.
jedan
od
4228
je
prekrasan
mukarac.
Ona pogleda radoznalo,
ali
elektrino
ugasi
njen
major ju je
zvonce
pogled:
4229
zvao.
- Evo, s ovim se prijavite
na odjel - na brzinu mu
preda nekakve papire. Nastavit emo razgovor,
sad emo se viati. -1
nestane ona iza bijelih
vrata.
4230
Otila
na
divan...
mislim, na razgovor, po
turski, popravi on rijei,
ali misao
osta
puna
ljubomornih
gorkih
sumnji.
4231
radosno
da
Upita
vojnika
bijelom, vojna
medicina, gdje da se s
tim papirima javi.
4232
na
skijama,
strani mangupi.
pucaju,
4233
Proita jo jednom to
pie
"iznad
nosa"
na
crnoj
podlozi
-pogrebniko drutvo.
Servus!
4234
Marinkovi Kiklop
i
Lijepa podvala! - ape
razoarano vraajui se
prema ambulanti. Radije
i Cezar
i
iak
Kochove
nego
one
bakterije!
4235
Crtao
ih
je
na
ploi
profesor higijene,
tapii,
milijunsko
"vrlo
dobar
ovjek" namjestili
klopku: izmeu Cezaroika i Kochovih bacila -
4236
biraj.
Sad
se
tamo
smiju. "Sad
emo se viati"...
U ekaonici nije bilo nje.
Odanle
se
nita
nije
4237
divan,
vjeran,
ponizan,
stisnuo zube, uti kao
grob. Sigurno je to i
zakljuano. On pritisne
kvaku.
4238
stolom,
potpisuje,
ministrira
suilom u
ruci, gnjei potpise.
sa
4239
ona
iznad
potpisa.
-
Tamo
pie
TUBERKULOZNO
ODJELJENJE
glava
unutra.
plaho
izgovori
tamo
4240
- Pa to onda? - ree
major.
Oboje
se
nasmijae. - To vas je
uplailo?
-
Ja
bih
radije
onda
4241
povui - smetam.
-
ekajte.
Major
ustane, povue ga za
rame,
uvue
sobu
4242
bolesnici
oni
ba
su
posebno,
tuberkulozni.
kreveta,
se
major
tako, goljavi, na
4243
reimu
pojaane
zbog
sumnjienja:
onog
4244
klopka...
zbog
nje,
sada
kleknuo
poljubio zemlju
po
kojoj
koraa,
blagoslovljena ti svaka
stopa, dobri ovjee!...
Oi mu se
4245
ispunie
suzama
zahvalnosti, poboja se
da
ne
zajeca.
Major
inteligentno nasluti
to
stanje,
"muki"
po
udari
obrazu:
ga
-
4246
za
vojnika
nakloni
Melkior u povlaenju.
se
4247
Marinkovi Kiklop
- Dobro, dobro, mome,
do vienja - nastavlja
major s potpi-siva-njem.
- I jest
neka strava ona naa
tabla TUBERKULOZNO...
4248
za
sobom
zatvarao vrata.
U
bolnikoj
plavo-bijelim
odjei
sitnim
4249
prugama,
prosjaki
ogrnut injelom,
ulazi Melkior u sobu broj
sedam.
Zastaje
Nesigurno.
kod
vrata,
pogled mu
zabrinuto
bludi
od
kreveta do kreveta, po
4250
licima
to
vire
iznad
pokrivaa i
gledaju ga ispitljivo i
reklo
bi
se
na
smrt
4251
pred
tim
hladnim
4252
glavom
krevet
na
odmah
4253
tei
-
majorov
Zauje
se
4254
oi
izvan
nude
pokrivaa
pridolici
svoju
4255
Krele, da te vidim! I
odjednom
"zborno
se
sjeti
mjesto
kod
kantine" - narednika.
Baci svoj zaveljaj na
krevet i izjuri na hodnik.
Oni ga dozivaju iz sobe,
viu:
4256
je
ozbiljan
sluaj?...
Narednik je ekao na
zbornome
mjestu
kod
kantine, s etvoricom:
nije im
4257
upalilo...
kao
misli
Melkior
odabranik
medicinske fortune.
- A dokle u ja tebe da
ekam, je li? - izdire se
narednik. -No, ta je?
- Ja ostajem. - etvorica
zavidno
gledaju
na
4258
bolniko
rublje
ispod
njegova
injela. Melkior pokae
naredniku
svoje
vrijednosne papire.
- Nemoj, zaplakat u! ceri
se
na
njega
4259
narednik
bijesno.
kako u jadan ja
bez
nakon
tebe?
Zatim,
to
je
pomno
pregledao
papire:
4260
naglas:
Razumijem,
gospodine
narednice.
- Razumjet e ti ve
jednom boga svoga! uo je Melkior za sobom
narednikov
4261
blagoslov na rastanku.
Sad je evo tu sve bijelo i
neka
mala
donekle.
bolest...
Zlatokosa
nije, ispod
bijelog
ukrobljenog
4262
bijelim
hramovima
zdravlja.
sveenici
Samo
tu
tamo
4263
Melkior
se
ugrijao u
krevetu
utopljenik
(spaen
vraa
se
4264
ivotu)
mrava
ivotinjica napajala se
matom, poela se ivo
micati pod pokrivaem
u
raskoima
samoe. Pustio
poudne
4265
njena
zadovoljstva.
e
se
na
Priviknut
udobnosti
maznoga bolesnikoga
4266
ivota,
odat
glupom,
tovljenju,
se
slijepom
spremiti
od
spavaju.
4267
4268
ostavljen za no). A za
agenta vie nita nisu
uli. Dani su prolazili u
nagaanju. Upravitelj je
stroja vjerovao da su ga
domaini
neku
smjestili
4269
to
"valjda
ljudoderi...
morao bi
Ali
4270
se
nai
neki
znak
oiljak,
prepoznavanje po
Aristotelu), po emu bi
se znalo da je agent...
Imao je zlatan lani
oko vrata
4271
s kriiem i djetelinom
sa
etiri
(dvostruko
listia
osiguranje),
valjda ga nisu
i
krii
ostavili
i
na
djetelina
cjedilu
odsudnom asu? Tu je
nadu izrekao
4272
vaui
ga
je
lie
to
pronaao
4273
baobaba
Napokon
su
shvatile
4274
Prirode
ukazale
veselo
papige
mu
potovanje,
se
smijale
koru, pjevice
izvijale ditirambe Snu.
Sjeo mu san na vjee
mekom zadnjicom: bujipaji, pulji o
4275
Marinkovi Kiklop
kojekakvim obeanjima.
Opija
ga
slatkim
slikovitim
priama:
njoj,
ona
meni,
4276
odlazimo
dalje,
gustog
iza
tamnog
tamarisa to se
nadvio nad pjeanom
plaom. Ja je vodim za
4277
mojoj
mukoj
4278
Planktoni
svjetlucaju,
jato
zvijezdica, vidjet
ete, divno je... mucam
i
obuhvaam
je
oko
4279
me
odbijaju
diui
as
duboko
na
uho.
Dobro,uho. Prihvaam i
4280
svu
koljku
4281
vlanim milovanjem. I ja
kaem
fuj! (jer uho je poneto i
gorko), ali ona se sad
sva privija uza me i
kae ah i
oh i to to radi, dragi?
Ali
nita
dalje
ne
4282
pokree
mata.
Nae
glave zanjihae
nad
nama
granu
z-z-z-z-z-
od
4283
posljednjeg
slova
abecede.
Zuji
san
sanjivu
koi.
Oi
4284
odbacuju san. Tu je jo i
doktor
koji ne spava. Smilja
to da radi. Htio im je
napraviti
psinu,
nagovoriti
mornara da nestane na
nekoliko
dana,
da
se
4285
krije, pa bi im onda
rekao: eto,
posluao
sam
vas,
ale,
ga
kolega
4286
major.
Doktor
izmijenio
otkad
se
je
upoznao
majora. Postao je, tono
rije,
"drugi
ovjek".
4287
demagoko umijee da
postidi rieg asklepijada
pred humanim i umnim
vojnim
ftiziologom.
obraenje
No
nije
teklo
4288
bi
na
vaem
mjestu
nastojao da iupa te
nesretne ljude iz zuba
ljudodera, a vi
uivate
njihovoj
4289
4290
odvratnu
smrt?
Da,
no
priznajte, ima
Marinkovi Kiklop
ovoj,
4291
pojeden,
Boe!
o,
Svi
"skuhani"
smo mi na neki
nain
osmjehuje se doktor - a
bogme
pojedeni.
4292
hulje
kodovima
svojim
monim
prezirima, tjeraju
nas u bjesnila i mrnje,
pa
kad
nas
dobro
4293
sprave da se ubijamo. A
zato? Zar zato da bi se
najeli
nae
ovjetine?
Kojeta.
Njima
se
crkotina.
hijene,
ribe, bia
gadi
Nas
crvi,
naa
deru
leinari,
4294
nedostojna
delikatne
ovdje,
tako
hrane.
te
"nesretne
4295
kakva
je
tome
narodno
slau
rijetku divlja
kao
4296
biti
pojeden
od
4297
da
s
li
biste
jednakim
cinizmom?
- Govorio ne bih, no bio
bih prisiljen da jednako
mislim. -1 ne biste nita
4298
poduzeli
da
vas
ta
poduzeti?
Da
kao vi i ovi
trapim svoje tijelo? Da
unitim meso? Da im
otmem
zalogaj?
ostala bi koa! Od
No
4299
nje
bi
oni
napravili
misionare!)
uinim udo?
Da
4300
zavedeni
pomutnju i kaos?
nered,
4301
Od
svih
bogova,
jo
poznatih
nijednom
4302
ni
sudbinu
se
bogovi
drali Prirode
radije
4303
ptice
da
mu
4304
4305
Svoju
Volju.
Oni
su
ljudi
nazivaju
Sudbinom. Oni su
bili za to da sin ubije
oca i oeni majku, da
mu majka rodi sinove i
brau,
4306
4307
4308
izluivanjima
povrinskih
lijezda
(ne
zaboravljajmo nikad to
njegovo stanje), ali vie
ni on nije mislio
tako. Akako je mislio, to
Melkior
nikako
nije
4309
jednim
dobrim
Jo
juer
4310
za
svoje
budu
pojedeni.
Moda i zbog
osjeaja
samilosti
4311
da
radi?
pita
matu u stvaralakom
oajanju.
4312
Uzeo
se
usput
sudbinom
agenta.
baviti
jadnoga
No
ve
sutradan izvijestio ga
stari
mornar
da
je
4313
blizini
samog
4314
zavist.
trgovaka
Ta
bluna
4315
zauzeo
mjesto
mora
smjesta
se
sveti
suanj
hodnika
krute
4316
potplatima.
Melkiorovo
tijelo
zadre preplaeno. On
proape "dolazi" i
uzme odabirati nekakav
izraz za doek. Osjeti
4317
ponavljanje
na
svom
kojom
je
Vivijanu
zaklonite
4318
kad
je
osjetio
njen
ulazak u sobu
razmakne trepavice tek
toliko
da
bi
mogao
provjeriti: hoe li me
potraiti
pogledom?
4319
Mila!
Izgovarajui
"dobra
oi
jo
veer"
njezine
potraie
njegov
krevet. On
sretno zaklopi oi kao
blaeni psi preputen
milovanju! Mila! Davilo
gaje gusto
4320
osjeanje sree.
- Ovaj novi... spava? zau iznad sebe paljiv
apat, kod
Marinkovi Kiklop
djejeg
krevetia,
4321
sretni
u
iznenadnom
gr
nekom
i
tunom
ozdravljenju. Hladna
ravnodunost
odomaenog,
kunog
4322
bluzi.
Toliko
novi,
prugasta
anonimnost
jednoga od ovih. I ne
otvara
oiju
Melkior.
4323
Usne
lano,
dahom
umornog spavaa,
od
razoaranja
4324
se
sva
utavo
papirnata
magnetskom polju
njegova
ljubavnog
silnog
eznua
neosjetljivou stranog,
ravnodunog tijela.
4325
Ne
osjea
ona
tu
jedan
nemam
poljubim. Evo
da
te
4326
smrt
pod
pokrivaem
(zbog
sivim
poasno
obrubljenim dravnom
4327
zastavom. A unutra, u
smrti svojih oiju, vidi
udan ivot osloboenih
boja,
divno lebdenje obojene
mate
svoje
po
prostorima
oajne
Imao je potrebu
samoe.
4328
4329
glas
iz
onog
drugog,
biveg
prostora gdje je ivot
opasan i gorak. I htio bi
da se vrati po tom glasu
iz
labirinta
svoje
izgubljenosti, da ostane
4330
pod
Ali
naklonosti nije uo u
tom nehajnom pluralu
koji
je
samo
znaio
4331
nekih
dunosti.
njenih
bolje
da
4332
- Pa on uope ne spava,
sestro aci-ha! - kihne
onaj to gaje nazvao
Tartuffom;
svi ga popratie salvom
kihanja.
To
je
neki
poasni
4333
kliktavim
4334
epidemija jo traje? - i
vadi pet toplomjera iz
prsnoga
depa,
svakome po jedan
pod pazuh.
A peti joj je ostao u ruci.
- A ovaj jo spava.
4335
protestira
4336
ni
ovjekovu
snu.
Ona
se
nagne
nad
4337
On
doista
spava
na
oima).
-Ostavite ga u miru,
umoran je, jadan.
- Tartuffe - otro ape
mali to lei pored njega
4338
aneo
lebdi
iznad
tvoje
glave.
Isprui
ruke,
ona
nagnuta
njegovim licem.
se
nad
4339
Vidi
Melkior
razmaknute
sunce
kroz
trepavice
meu
crnim
zavjesama: ljepotu
njenih
grudi
ispod
4340
Mefistofel
ape
"isprui
ruke,
zagrli
Tartuffe"...
njegove
anela,
ruke
se
doista
4341
privukoe
snano njenu
aneosku
glavu
na
njegove usne.
Njen
vrisak
prostrijeli
dvije
grabljivice,
one
4342
boje
vojnog
pokrivaa.
Melkior
se
trgne
iz
4343
se na laktove i gleda
zaueno
nita
ne
Nije
acte
4344
svojoj
probuenoj
svijesti.
Ona je rukama zaklonila
lice i sva se jo trese.
Do nje ve zatitniki
stoji
4345
4346
kako
sam
se
uplaila!
- Fanjao je on vvafju
matev! - isfuflja ugojeni
zubati tip her-mafrodita
to
4347
obraa
se
4348
Menjoua
Melkiora:
"Pustite ga, radio je u
snu. Idite u krevet."
- Hi, hi, ja sam mu
sugerirao
triumfira
4349
4350
tu
nama
po
4351
Menjou.
Nije
uspio
4352
nekako
4353
snu...
Oprostite,
sestro.
- Pa on je lud! - uzvikuje
oduevljeno Tartuffe. Zar ne vidite da je lud?
Gledajte mu te staklene
oi! Odmah sam opazio
4354
struno
Mali
psiholog.
- To fe tako kafe, budalo,
-
poduava
Maloga
4355
Hermafrodit. No Tartuffu
nije do
razgovora
Malim:
sebi.
Opet
sanja...
Gledajte mu oi!
neto
4356
Melkior
jo
nepomino
uvijek
sjedi
Neprestano
jedno
isto
4357
nije
acte
gratuit",
ali
on
nikako i ne misli
na to. Tim rijeima eli
postaviti zapreku jednoj
drugoj
nastoji
misli
to
se
4358
4359
acte... On se bori za
istinu. I dok traje borba,
uje svoju misao izvana,
izvan
ove
magle
to
mu
4360
pa on je lud! Zar ne
vidite da je lud?
To
je,
Melkior
znai,
se
ludost?
spusti
na
4361
moda
4362
4363
Marinkovi Kiklop
bolje za moje prilike.
Vojne
prilike.
Vvafji
poljubiti
4364
majora, da ne bi bilo
fum-nje.
Oduzet
im
"seksualno" objanjenje.
Kakav acte gratuit, ja
sam lud! Dragi
4365
Parampione,
proglaavam se ludim,
Orate, fratres!
- On bi tako "u snu" sve
nas
mogao
poklati
4366
Menjou
ovjek.
kao
-
Ovo
mudar
treba
prijaviti majoru.
Po brku on bi mogao biti
neki pokuaj turistikog
vodia u ljetnoj sezoni
(jadranska obala na elu
s Dubrovnikom), a po
4367
zatiti
enske
asti,
dakako,
glumac
(bri
pristaje
uz uniformu). Valjda se
nije
vratila
Frediju?...
ako je i
Parampion
otiao
4368
Petrovaradin
(pasji
sin!), a don
Fernando...
Uostalom,
eto,
mi
sinulo
je
4369
za
jedno
"eksperimentalno
preventivno" (nazovimo
ga
tako)
ubojstvo?
sve
tamo
zbilo?
4370
pod
istragom,
pod
sumnjom?...
- A to biste prijavili
majoru? - uje njezin
glas.
Da
je
ovaj
pacijent u snu
pruio ruke za mnom?
4371
Ne
"pvufio",
nego
fagvlio i poljubio. - To
govori Hermafrodit.
- Nije istina, nije me
poljubio!
brani.
Ona
Gospode!
brani te,
me
(Jest,
4372
podlace!
odgovara
Gospod.)
- Istina je, ja sam vidio govori Mali. - Poljubio
vas je, dodue, ali pod
mojom
hipnozom.
nije za to kriv.
On
4373
Sjajan
mali
ATMA
zabavlja se Melkior.
-
uj,
Tartuffe
mali
-
ako
govori
te
ja
ti
garantiram!
4374
enskim budalatinama!
Ovaj je lud, to
je valjda jasno. Slaem
se,
treba
to
prijaviti
Neka
na
ga
nervno
4375
odjeljenje.
Na
promatranje.
A
ba
majora!
poljubiti
Neka
Tartuffe
ima pravo.
- Kaem ja, sve nas
moe
poklati
na
4376
spavanju
govori
Menjou.
- Zar se tako bojite ovog
mravog
Govori,
mladia?
Anele,
ja
te
akademije,
4377
dakle,
vodi?
Budui
turistiki
ratnik!
4378
kihne
pokrivaa,
ispod
prigueno
4379
polijevali, a ni upala ti
plua sada
ne gine, rekao je lijevi.
- Eto, i on kie - osvrne
se ona. Prie oprezno i
otkrije mu glavu. - Aja
sam
4380
4381
mrmlja
neumoljivo.
Tartuffe
4382
ujte,
ozbiljno!
kihnuo
Hi,
hi,
je
hi
cereka se Mali.
- Stvarno sam kihnuo Melkior
glumi
kneza
Mvkina.
-
Vjerujem
vjerujem
vam,
drmne
ga
4383
Moda
prehladio.
sam
se
Tamo
garnizonu polijevali su
me vodom. Bio sam se
4384
onesvijestio pa su me
polijevali...
-
Naravno,
hladni
okovi. To se daje za
izofreniju
Tartuffe.
-objanjava
4385
- Veli da fe onefvijeftio.
To je padavitsa - govori
Hermafrodit. - No, bit e
ovdje vvlo fgodno kad
dobije naftupe.
- Ja sam se onesvijestio
u
konjunici,
smrada...
od
4386
- Jo nisam uo da se
netko
od
smrada
onesvijestio - s visoka
govori Menjou. Moe od gladi... Valjda
nee rei da ti nisu dali
jesti u vojarni?
4387
sam
doruka.
se
U
4388
Zato
su
me
polijevali
vodom. "A upala ti plua
sada ne gine", rekao je
Lijevi. Bilo je hladno kad
su
4389
me
iznijeli,
mokra...
onako
Moda
sam
vadi
ona
toplomjer i gura mu ga
pod pazuh. -
4390
mu
svoj
mali
Menjou
je
4391
postao radoznao: -I to
ti je jo
rekao "Lijevi"?
- A koji ti je sad taj
"Lijevi", odnio te avo
aavi!
Tartuffe.
smije
se
4392
- Onaj to me izvodio iz
konjunice, a bio mi je
slijeva
-potanko
objanjava
Melkior. - A bio je i
Desni s desne strane.
Tako
narednik.
je
odredio
4393
4394
prema
Idiotu?
besmislene
stvari. Da tu
pod
krevetom
ive
4395
trai
da
mu
kau
Velianstvo. To je luak.
Hvalisavac.
Uobraeni
tip. Hoe da
ivi
Glumi
na
velikoj
kralja
nozi.
Leara
4396
kraljevia
Hamleta.
Idiot je fina,
skromna
osoba.
Govori
odgovara na
to
zna,
4397
je
smijeno
bezazleno.
4398
pokae
ispod
meu
Pomalo
4399
Osamljen.
Bira
svoje
mislima.
eznutljiva, tanka,
profinjena dua - to je
Idiot. Gledajte samo to
naborano
pogled to
elo
onaj
4400
naslanja
na
4401
njegovo
istureno
koljeno. Koljeno
uronilo
meki
topli
4402
enja
za
Enkom,
malom,
pokvarenom...
Priape,
mala
arogantna
zadnjica,
pune
ake
oduevljenog bluda.
4403
Zaboravio je toplomjer
zbog Enke. Svuda nas
slijede
praklijen-tice
(reeno po
ruski).
Tucne
pokrivaem
toplomjera
u
tri
pod
glavu
jaka
4404
toplomjerova
lanog svjedoanstva.
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
4405
molbi
oajnikoj...
odaziva
zatoeno
se
tijelo, uzvraa
gle,
4406
drhtaj
drhtajem
se
dodirnula
dva
straha usnama
iznenadne sree.
Kao
nenamjernom
4407
ruku
od
svog
boka,
uzdahne duboko i
zaklopi
oi.
Trenutak
Uga,
4408
Eustahije,
uite
kraljevstvo moje.
Ona
je
polako
ve
sputala
ruku na sivi
pokriva
gledajui
nekim zamagljenim,
dalekim
njegovo
pogledom
lice.
u
Lice
4409
oianog,
suhog,
previsoka!
kula
vrsta,
4410
ptica
preplaena?...
Otprhnula
ptica,
bez
je
puls
temperaturu u njegovu
bolesniku listu.
4411
4412
4413
tijelo,
brada
iznad
pokrivaa, zaklopljene
oi. Ovako e to jednom
biti
doista.
Uokolo
svijee, cvijee,
aputanje,
crnini.
Udovica
sve
Acika.
4414
Nepristalo
ime
za
udovicu, koketno.
Ve izmjenjuje poglede
s Menjouom, a ni nos mi
se
jo
nije
ohladio.
za
ivota,
Trebalo bi
ih
tui
preventivno. Zato me
4415
tue?
Zbog
ukaljane
uspomene,
prokletnice!
Izrast
4416
Nije
ona
to,
-Lukrecija
je
4417
dogodilo.
Ne
Ne
vjerujem
4418
silovanje
kao
ni
bezgreno zaee. Ne
vjerujem da ena moe
biti silovana. - Kao da se
to
samo
jednoj
eni
no
samo
4419
djelomino.
Ne
elim
ulaziti u detalje, to
preputam vaoj mati,
ali
drugi
dio
toga
Nego
(zacrvenjela
to
se
je?
od
4420
ljutine).
Na
neki
nain... pristajanje, a ne
bih
se
nema
zakleo
i
uivanja,
da
tu
stanovitog
dakako
"svojevrsnoga" i, kako vi
kaete, "bolnoga". Tek
nakon
toga
nastupa
4421
No
ta
veim
sramota
sadri u stvari
-
razoaranje.
Zbog
njegova divljatva, jo
4422
mogla
ljubav.
Sve
pojaviti
bi
mu
4423
4424
4425
"nikada"
ne
bismo
pristale da
nismo bile "prisiljene".
Govorimo "ne, ne, ne",
je li tako, ali jao onome
koji
nam povjeruje: to mu
nikada
ne
opratamo.
4426
zbog
iskrenosti
iskrena!)
(pa
i
njene
budi
naziva
je
moete
najpogrdnijim
imenima,
4427
miljenje
imate
moete
stvarno
nisu
nijednu
ljubiti.
sve
Valjda
takve.
Zar
doista tako
mislite o svim enama?
-
Ne,
Vivij...
to
jest,
4428
Acika.
Tako
misli
Parampion, moj
prijatelj Ugo, a on voli
sve ene. - To i jest
najodvratnije. Voli sve,
ali
4429
nijednu
ne
ljubi,
ne
4430
(uplaio
se
4431
(nakon
bojaljivog
malog,
oklijevanja)
mukarca,
4432
(sutra
poljubiti)
ga
zato
samaritanske
nita
ljubaznost
vie.
Vaa
ima
samo
zdravstvenu vrijednost.
4433
Dunost.
Terapeutska,
optimistiki
atmosfera
vedra
za
plune
bolesnike:
ugostiteljskokonobarska
vedrina
4434
naoj
kui.
Umiljatost
stjuardese u nebeskim
visinama.
Aneoski
osmjesi za
bolesna tijela, za ireve,
za rane, za zadah trulih
plua, za ustajali smrad
4435
labud
odvratnim
ovim
kloakama
ivota? Zar je
ovo
podneblje
za
4436
4437
najveim
prezirom - jesi li ti s
njom
pokuavao neto onako?
- Da fnaf, nema ti tu... govorio je Herma skoro
prijateljski.
4438
Bilo
je
tu
Toreadora,
veih
musje
Matador, pa im je izvisio
visuljak.
- Ja sam bio pristojan s
gospoicom...
4439
ujte,
pristojan!
on
-
je
bio
hukaki
uzvikuje Menjou.
- Ona nikad nije ovako
odlazila, bez pozdrava govori mu Mali potiho, u
povjerenju. - Neim si je
uvrijedio.
4440
Nisam
joj
ja
nita
rekao...
Branim se, misli Melkior,
a to, do avola, nije
4441
dobro. Parampion bi ih
napao.
Izvrio bi pu i preuzeo
vlast. Ali kako se to
radi? (Ve dugo smilja
takav
neki
pu
asklepijada
za
kako
rieg
bi
4442
preuzeo
vlast
nad
ljudoderima.) Trebalo
bi moda otvoriti prozor
na dvorite i govoriti
kroz prozor, odrati neki
demagoki
ne,
govor...
zemljaci
drui,
4443
su
oni
asni
poteni... (u
dvoritu
amor,
negodovanja)
znak
ve
4444
htjedoh
samo
svoje
4445
Menjou
mrmljanje
4446
dvoritu.)
Zato
sam
odluio da utim
i
trpim
ljubav
svoju
mira
bol
i
za
zbog
da
sam
je
4447
On,
znai,
4448
znade to je ljubav, a
ovjek je
mudar,
pa
znati
da
kakve
uvrede
valjda
vam
kae
ima
4449
ljubavi ne ima. Ja ne
znam, jao, to njegovoj
ljubavi
moe
smetati
moje
uzdisanje?
Zar
mogu
okuiti
kome
se
kupa
blaenstvo? Vi
uzdasi
zrak
neije
4450
vidite
da
govornik
ja
lijepim
rijeima
ukrasit ono
to i sami znate. No on
je mudar, rjeit ovjek
pa neka vam kae ime
sam je ja
4451
4452
znam
kakve
line
lakom
jednim prstom
dodiru
4453
zemljaci
drskost
ne
glagola
drhtati,
dobro znate.
drui,
dolazi
to
od
vi
4454
Drskost ne dre ve
grabi. Ja i sada drem
pri pomisli na dodir s
onom svetom
haljinom. A moda je i
oekivala
njenu
da
ruku
zgrabim
i
poljubim. Ta koja
da
je
4455
nemir
vlastitoj
4456
taknuo
sam
prstom
promislimo,
silnu
nanose. Trei
to
krivicu
4457
glas:
Tako
je!
On
je
glas:
Menjou
je
nitkov, to
je
sada
jasno.
Drugi
4458
mili,
dragi
drui,
4459
voa!
Admiral!
Drugi
Jedan
glas
Otplovimo.
4460
odgovoriti:
hrid...
poetini
njim
ostali.) Oh,
plau
svi
4461
blagoslovljene te suze,
pue
moj!
Hajdmo,
4462
Hajdemo!)
E,
nisam
strasti,
pohote.
4463
Prijape!
uzvikivala je ona... ne
mogu da vam kaem
koja... A i ovu
4464
nau
istu,
bijelu
4465
zgodna,
priznajte.
(Ha-ha,
Admirale,
koji
mangup! dive se i
si
ti
4466
odobravaju
dolje
dvoritu.)
"Da mu se ne vjeruje,
milogledi, da mu se ne
vjeruje!"
vie
glas
odozgo (deus
ex machina! uplai se
Melkior). "Da mu se ne
4467
vjeruje,
zaljubio
se
preko uiju,
znam
(Zbogom,
ja
njega!
Vivijana,
4468
4469
zauje
svoj
glas udno
odvojen od sebe kao da
je uskliknula jeka.
Marinkovi Kiklop
4470
Melkior je osjetio da ga
vuku za nos. Probudio
se odjednom i zaueno
rastvorio
oi. Na krevetu mu sjedi
mlad krupan ovjek u
bijelom: razvukao usta u
tobonji
4471
mu
se
cijedi iz onih
otopina.
- Mitar. Inae me zovu
Vampir. Pst, ne budi ih,
4472
4473
Melkior
je
mislio
da
4474
pred
jutarnje
buenje.
Puhali
su
zajednikom
slono
poslu,
na
a
4475
Hermafrodit
ih
je
predvodio slasnim
hrkanjem.
Melkior
uzdahne od zavisti.
- A to e ti moja krv? ree gledajui beznadno
u sivi zid pred sobom.
4476
Dobro,
zakljui
ne
da
ravnoduno
osvijesti
se
4477
dva naprnjaka.
-
Meni
jedan
je
-
osmjehuje
dovoljan
slatko
Mitar.
i
se
nisam ni ja tu tek
tako... ovdje se i mene
pita za kojeta. Zna li
to je krvna slika?
4478
- Ne znam.
- E, pa onda?
- Odakle e uzimati? Melkior mu prui ruku.
Marinhovi Kiklop
-
ekaj,
ne
moramo
4479
On ga obzirno polegne
na lea i
pokrije do brade. I ruke
mu
je
ugurao
ispod
pokrivaa. - Ti si jedan
pacijent,
mora
se
paziti.
Ako
4480
4481
bolest
zdravlje
zabuavanje. U njoj ti
sve pie ko u Svetom
pismu, sva tvoja
sudbina. Zato se i zove
krvna slika., a ja sam ti
njezin
tata-mata.
napravim
to
4482
bogati",
nego
jasno: tu
ti je sedimentacija, tu ti
je
Wassermann,
crveni,
bilirubini,
tu
bijeli,
tu
tu
4483
"b.o.",
"mar,
mar,
onda ti to
znai
4484
Mitar-Vampir
napravio
svoje
iroko,
4485
nekim
prezirom:
apne
obzirnim
-
Spavaju
4486
4487
to
pitanje,
4488
ispod
kojeg
je
obzirno
potpasao hlae - to je
car-gospodar!
Samo
4489
Rotilj,
digerica,
4490
pljeskavica,
ulbastija,
pa pomasni
kembii... uh, to volim
poslastice, ubio me bog!
A vidi, za evap ne
marim
makar
mi
ga
4491
hi,
se
hi,
hi
Mitar,
4492
oblizuje
se
neto
grr...
gradele,
kako
Cigani to prodaju
Marinhovi Kiklop
viu
4493
tanko
pjeva
Netko
od
spavaa
4494
Mitar
se
hitno
lati
instrumenata.
- Nego, da brzo svrimo
tu
stvar,
hoe
li?
Pa
evo,
svravaj
4495
Mitar
gumom
mu
stee
nadlakticu.
Nigdje potene
vene, mili bogo, tu e
biti
muke
govori
4496
mu
je
jo
pokretu
glava
uurbano
4497
neodluno
4498
ubio
vas...
na
maslinovom ulju! A to
bi za te pare mogao da
4499
4500
bolju
stjenicu
da
napoji. A sada je tu
strogo, da zna - opet
ape Mitar. Rat je, bato -uzvikuje
strogo
vojska
je
4501
na
svojoj
4502
trai
mjesto
gdje
bi
utisnuo rilo
svoje krvolone sprave.
- Ne tu. Poslije vizite
ekam te u nuniku ve
ce.
- Kakav je to nunik... ve
ce?
4503
pronaao
venu
zarinuo
iglu,
hitro,
vjeto,
te
4504
tanka
ruiasta
pomie
cijevi
za
i
krv
epom
puni
stakleni
trbui Mitra
krvopije. Moja krv, Vae
Velianstvo... no osjea
da blijedi, rasplinula se
4505
na
4506
Melkior
se
mukom
razbudi
i
pogleda
izgovori
4507
je
ba
morao
to
ukoenosti
iznad
mokrih krovova.
tmurnih
4508
zadirkuje
Hermafrodit
Mitra.
"Tvojom ne*bih
ni
kupus
odgovara
ubrio",
Mitar,
no
4509
daljine, te mu se ini da
ne uje glas ljudi, ve
graktanje
nekih
raz-
draenih
papagaja.
A slikanje plua? pomisli
s
pomijeanim
4510
osjeajem
iznenadne
radosti i jedne
neugodnosti koja ga je
trgnula
iz
slatke
tijelo.
4511
dolje...
na
slikanju
plua? I bio s
njom nasamo? Nasamo,
pa onda? Kako ta rije,
to
toliko
obeava
uzbuuje, ne
znai nita! Nasamo, to
znai
pokuati
joj
se
4512
pribliiti
uzbuenim,
krivim
rijeima, u stvari lanim
rijeima
koje
pomo
nalaze
jedinu
u
rukama. I sve je
nespretno, i rijei i ruke:
nestrpljive ruke, a rijei
4513
gluhe,
neduhovite,
baene
u prazan prostor bez
odjeka.
Ona
kae:
priajte mi neto, a vi
ba elite da
zaepite
svoja
usta
4514
vam
se
neka
rije
omakne, u njoj ba
nema
nita
pripovijedanja.
elje
mucavac,
kreten,
od
Od
te
postajete
drhtavi
4515
epileptiar,
impotentni
Kior
kraljevstvo
ui
4516
moje,
on
ue
triumfalno-kraljevski,
kao Kior Veliki.
Na vratima se pojavio
Mitar.
- Zaboravio sam da ti
uzmem urin. Jesi li ve
4517
sebi:
peharnika.
evo
moga
4518
- Onda doi da mi se
pocula - pokae mu
au kao mamac.
-
Hajde,
Matadore,
hajde.
taman
je
4519
sestra,
dan
je
licem,
te
se
4520
4521
priupitala
za
posjetu
odjednom
4522
zubima...
krvi
piti!...
grio
u
se
mu
u
neka
strana
bol
razdire.
Sva trojica skoila da ga
smiruju,
glade
ga
po
4523
Ne,
njega
stvavno
ebe
preko
4524
4525
Famo
ifdaje!
da
-
ne
bude
Hermafrodit
sumnjiavo pogleda na
Melkiora; on je
4526
stvar
shvatio
veoma
govorio
je
prijetei Menjou.
- Nee izdati - rekao je
Mali
sa
sigurnou.
4527
na
Melkiora
sugestije:
udno
izbuljio
oi
na
kruiti
njega
uzeo
rastvorenim
4528
sestrinoj,
izdati...
nee
hipnotizirao
gaje.
Melkior se jedva osvrtao
na to aranje. On je s
4529
na
Mitrovu
probudila
onu
au
koja
je
njegovu
tijelu potrebu za
mokrenjem.
to
je
4530
imperativ kome e se
evo sada
podrediti. Ustat e i
otii za Mitrovom aom
kao
mjesear,
kao
hipnotizirana
budala.
Uvjetovani
4531
mislio
je
Ona
je
4532
skoi
Menjou
kreveta prijetei.
iz
4533
Idem
da
mu
au
napunim.
- Dobar si! - uo je za
sobom tu ocjenu i njihov
smijeh
kojim
nagraivali
njegovu lojalnost.
Marinkovi Kiklop
su
4534
Marinkovi Kiklop
0, Gospode, da se i ta
aa ispuni! I prepunit
e, kakav si, odgovori
Gospod.
I doista prepuni, kako
ree Gospod. Jer silna
4535
4536
u urbi nespretnoj te mu
se ono
i
omakne
prvi
put,
lukavac),
ali
zahvatom
4537
strahoviti
to
lijevae
etrdeset
dana
etrdeset noi...
4538
dosta
pljusku
bezumnom,
zaustavi
val
plahoviti
to se valja s puine!...
4539
Maestro,
sjeti
se
bih
preko
4540
pogasio bih
vatru na
Osjeao
je
ponos od neke
mukosti,
kao
izveo
velianstveno,
da
je
neto
a
to
4541
olakanja
banalnog
sasvim
koji
je
on
bahato tumaio.
- Jesi li donio pare? pita
Mitar
punim
peharom u uzdignutoj
ruci kao da mu
nazdravlja.
4542
radi
urno,
oduevljeno,
veselo,
te
ga
Mitar
gleda sa zanimanjem i
kaje se to mu nije vie
traio, dao bi, budala.
4543
- A je li, to je govorio
onaj tamo, da e me
prijaviti? - upita Mitar.
- A zato, to si mu
uinio?
- Pa ono zbog sestre,
zna.
Mnogo
su
4544
to,
otac
mu
je
4545
da
nema
prstom
mene,
Mitra-laboranta.
- A oni ostali?
-
Sve
fina
djeca,
4546
4547
kontrapijunaa uhvatila
njih
ba
na
tom
spavanju, pa drolju u
uzu, a njega
tatici. A tata, to e, dao
ga na odsluenje roka,
kao "neka se opameti", i
eto,
4548
sin
dame,
je
to
dvorske
jest
bive
dvorske... Zvali
su
je
garde.
majora
Pompadurka
Od
nije
redova
birala,
do
a
4549
aavko-
4550
oruje
za
vojsku. Sin
je
doao
odslui
samo
aki
pa
da
se
4551
bori
ako
do
neega
nain.
Svi
oni,
brate, imaju ve
spakovane
kofere
"diplomatska"...
zove
4552
kao
da
4553
predomisli:
Zahvali
Bogu i majoru...
- Pa ja majora i ne
poznajem!
- Upravo zato to ga ne
poznaje. Kad upozna
pukovnika, upoznat e
i majora.
4554
Pukovnik je ef odjela,
vojnik, brate, i patriot.
-A major nije patriot?
- Jeste, tko kae da nije!
Neto mnogo pita? pogleda
ga
sumnjiavo. -1
Mitar
4555
to to sam ti rekao,
rekao sam previe.
- Pa to govori? Moda
sam i ja...
- Ti? - podsmjehne se
Mitar
prezrivo.
4556
misli
ovako
da
bih
s
razgovarao?
inae
tobom
Mitar
4557
4558
vojarnu
da
je
po
4559
- to ne ode iz vojske?
- U staroj vojsci otac mu
je bio naelnik saniteta,
general,
I
Marinhovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
4560
preao
Albaniju.
ljekar
starog
Lini
naeg
4561
avo...
odjednom
prekine
no
se
Mitar, razabere se
s onom aom koju je
stalno drao u "sveanoj
zdravici" i nasmije se. A mi ba
4562
odabrali
mjesto. A ja
Hajde
uzdravlje, i
bjei u krevet. Sad e
uskoro vizita. Imat e
ast
danas
pukovnikom. Zezat e
4563
4564
ne
izdra
Melkior.
- Acika? Svia ti se, a?
No otpisi odmah, nema
ti tu nita.
- A to bi i bilo? Samo
tako... pitam.
4565
-1 pravo je to pita, ne
da
je
zgodna,
nego
ono... uslikana!
- Jest, veoma je lijepa uzdahne Melkior. - A to,
ima li nekog...?
- avo bi je znao. Ona
sa svima lijepo, pa ne
4566
enska.
Hajd,
uzdravlje.
udna
enska,
veli,
ponavljao je Melkior u
4567
tijelo.
Laka
drhtavica krenula je od
4568
brade
nanie,
prema
trbuhu i
nogama i porasla naglo
u neukrotivo grozniavo
drhtanje. Eto, i zubi mi
cvokokou, pokua da
se naali, ali od toga
4569
ispadne
nervozno
grevito zijevanje
uz
neko
gluhonijemo
mumljanje.
-
Ti
neto
Matador?
kae,
upita
blagonaklono Menjou.
ga
4570
"vanjskim
uveliko
njegovu
unutranju napetost:
4571
drhtanje
je
prestalo,
tijelo
odjednom
njegovo
osjeti
se
mnogo
sigurnijim u
povoljnoj klimi kreveta.
Vrata
su
se
otvorila
4572
potovanjem. U sobu je
ulazila
bijela povorka sveano i
nijemo
kao
nekoj
starac,
bijela
bradica
iljasto
4573
stroga,
pogled
prodoran i otar,
"itam
te,
bato,
ko
4574
4575
pukovnik,
patriot.
vojnik
Za
major
njim
na
i
ide
malom
odstojanju kojim
naglaava
podreeno
svoje
mjesto
sveanoj ophodnji. On je
rekao "dobro jutro,
4576
momci",
na
pukovniku
to
se
iznenaeno
podigao
iljak
starjeinske brade. Tu je
i
Ona,
odmah
majora,
listama
na
do
bolesnikim
ruci,
nad
4577
Sva
se
posvetila
potovanju
uzvienog ina i
revnosno
sveanom
se
mie
hodu.
u
U
4578
izbrijanih
klerikim
lica
to
strpljenjem
prisustvuju pontifikalnoj
funkciji
kao nevani subjekti. Na
kraju se pojavio i Mitar,
ali je ostao kod vrata
kao
4579
siromani
roak
sprovodu; on je dobro
znao svoje mjesto.
Pukovnik je obilazio ona
etiri
zaustavljao
"svoja",
se
podnoju kreveta i
4580
pitao
za
"junako
zdravlje".
- No, kako je, junae obrati
se
oinskom
4581
mazno
odgovara Menjou. - Ja
bih natrag u
akademiju, zaostat u s
uenjem.
- Prvo zdravlje, mome!
- uzvi pukovnik bradicu
4582
Prvi,
gospodine
pukovnie
Menjou
ispali
kljocne
zubima, a pete mu se u
krevetu same sastavie.
4583
Pak
to
4584
Molim,
gospodine
pukovnie - i glavom
zatreska Menjou u
znak pozdrava.
- A ti, diplomata? - upita
Tartuffa. - Javlja li se
otac? Je li se
4585
sretno
prebacio
Englesku.
-
Sretno,
gospodine
pukovnie... u posljednji
as
osmijehom
povjerljivim
4586
dodaje
Tartuffe.
Nijemci su ve bili u
Bordeauxu...
- Sto kae? Ipak uspio
da umakne, a! Neka,
neka. A gdje je sada, u
Londonu?
Pak to pie?
4587
I
Marinkovi Kiklop
-U Londonu i Glasgowu,
putuje
po
gospodine
dunosti,
pukovnie.
Pie da bombe
padaju
ujesen.
ko
kruke
4588
Vidi,
dosadno
njemu
-
nije
dobaci
Menjouu. - A to emo s
tobom, ljubavnice?
- prekorno mae glavom
nad Hermafroditom, a
sva se svita udvorniki
smije ali
4589
pukovnikovoj
(osim
majora, on je ozbiljan). Je
li
tebi
ovdje
dosadno?
-
Pa
jefte,
pukovnie
odgovara
gofpodine
-
uvjereno
Herma
4590
uvee...
nema
vaditi,
fe
fta
pvodajemo
fjake...
- Zjake, veli... Zaista,
sestro...
-
Izvolite,
gospodine
4591
smijeh.
Nju
oblije
rumen.
Major se je mrtio. Htjedoh
nabavite
rei,
to
ne
ovom
4592
skapat e od dosade.
Hermafrodit se veselo
cerekao.
"Fgodno",
uzviknuo
je
ak
oduevljeno.
- Cut, ti sramoto roda i
plemena!
rukne
na
4593
njega
pukovnik
bradica mu sva
podrhtava
prikrivenog
Onakvog
od
smijeha.
oca
ti
da
sramoti! Na njegovom
mjestu ja bih te...
4594
- ...ufkopio! - zavitlava
se Herma luckasto.
- Vidi ga, ui me! ljutnu se pukovnik, a
vidi
se
rado
bi
se
smijao; priat e
to ocu... - Jeste, pravo
veli,
ko
nerasta
bih
4595
tebe
ja...
da
me
upamti!
- Ftavat u fe, gofpodine
pukovnie!
tresne
Herma podrugljivo. No
pukovnik se
ne osvrne. Mangup je
prevrio mjeru, to je
4596
nije
smijao),
autoritet mu je ve u
pitanju... On
prie Malomu.
-
to
je
tobom
4597
Hvala
gospodine
4598
se
kad
nju
spominju.
- No, ne stidi se to voli
pitu - gladi ga pukovnik
po glavi - i
Marinkovi Kiklop
4599
ja je volim, tu pitu od
mladoga sira. A ovaj tu?
- pokazuje bradom na
Melkiorov
krevet. Melkior ga gleda
s
potovanjem
sa
4600
ree Mitar.
- To je novi, gospodine
pukovnie - ree major
mirno.
- Vidim i sam daje novi pukovnik
ve
gubi
4601
Iz koje je komande?
- Autovozarska kola strpljivo
odgovara
major.
- ak? - ree pukovnik
kao da mu se to pitanje
gadi.
4602
Da.
Major
je
suzdrljiv i hladan.
- Pa to? - pita pukovnik
naglaeno starjeinskim
tonom.
Ta
uvreda
naas
4603
neki
tamni
oblak
preletio je preko
njegove
pametne
mirnoe.
- Jako proirenje hilusa progovori zatim na svoj
neuzbudljiv nain. -
4604
Radioskopski se vidi na
lijevome
krilu
mogunost
jednog
arita s tipinim
fibroznim
arama
jedno zasjenjenje...
- Kod svakog drkadije
se vide proireni hilusi! -
4605
grubo
ga
prekine
pukovnik.
Ona je stidno zatreptala
oima.
smiju
Ona
se
etvorica
pod
pokrivaem.
- Pacijent je ve sazreo
mladi...
4606
- Pacijent... sazreo za
vojni sud! Pa ovo je isto
to
dezerterstvo!
Pukovnik
je gledao u Melkiora s
mrnjom
(a
on
4607
Mitar).
- Osim toga... otkrijte
se, molim vas - obrati se
major Melkioru - radi se
o
sluaju strane astenije.
Izvolite
pogledati
4608
gospodine
pukovnie,
od
samih
-podvikne
4609
Izvolite,
pukovnie,
pacijentovu
listu. -
gospodine
pogledati
bolesniku
4610
radiografski
snimak?
-
Jeste,
gospodine
pogled
plazne preko
joj
4611
ree
major
suho
4612
prepusti
pukovniku
mjesto uz
Melkiorov krevet.
Asklepijad die ruke s
mene,
sad
pristupa
ljudoderski
Melkior pogledom
vra.
4613
pomo
ohrabrujuim
smijekom. No Melkior
vidi Cezarove iskeene
zube, uje potkove na
kamenom
4614
podu...
Pukovnik
je
iznad
i
pokazuje
4615
Najprije
valjda
Ali
to
je
smijeak, reklo
bi se dobar, nekakvoga
sveca to djeci dolazi
nou i polae im darove
u krevet.
4616
Znai,
nee
ponada
se
gristi,
Melkior.
Strana
astenija.
Pogledajte, strie, te
ruke,
ramena
taj
Usto
se
4617
astenija.
Ali
gledao je pukovnika, za
svaki
sluaj,
strahom, kao
sa
4618
iznad
njega
starjeinski
glas. - Intelektualac, a...
pa
misli
daje
lino
4619
samo
za
4620
osvjetljenje? Za barut...
vai to je rekao Mitar:
ne odgovaraj i gledaj s
potovanjem
strahom
da
kao
sa
si
4621
potovanjem
i...
4622
akademski
obrazovan
ovjek,
ja akademski obrazovan
ovjek, a govori mi "ti"?
Kakva je ovo vojnika
budala!
4623
Je li da to misli? Kakva
je
ovo
neotesana
vojniina?
U sobi tiina, ak ni
cipele nikome ne kripe.
I nije bilo udvornikog
smijeha.
4624
Major
je
gledao
dizala
oiju
od
neto
4625
raspalila
elju da pokae
Marinkovi Kklop
4626
on njima svima!... Tu se
uvode
nekakve
manire...
On
se
saginje
nad
4627
po
njemu
se
Gleda
zube
plomba
pravilnom
svi
4628
pukovnik tiho
govori
4629
dlaice
po
4630
ureenju?
Recite samo, to
vam
se
ne
svia?
budale,
primitivci? Ne dopada
4631
namjeta
pukovnik
obraz
izazovno,
tono
4632
to
me
Veli,
ne
moj
dostojan
amara?
obraz
ni
nije
tvojega
dlana. 0, boga ti
tvoga!
Onda,
evo,
pljuni! - i sputa mu
obraz tono iznad usta:
- Hajde, to ne
4633
ve
sasvim
iznerviran Melkiorovom
mirnoom.
Moda
je
taj
povik
trgnuo
Melkiora
iz
mrtvila?
Nad
je
njim
stajala stravino
4634
uveana
slika
ponuenog
lica.
Njegova
pomakne
se
i
die
glava
kao
oivjelom
mrtvacu, i prije no to je
pukovnik uspio ukloniti
glavu, on ga strelovito
4635
To
majora.
je
umjesto
Parampione,
Parampione, je li to acte
gratuit? Ne,
4636
se
pukovnik
4637
strijelja
svakog
4638
od
-Gospodine
uda.
majore,
pitam, to je ovo?
4639
- Ja ne znam, gospodine
pukovnie - ravnoduno
odgovara major.
- Ja ne znam - i kvit! A,
neemo to tako...
Marinkovi Kiklop
- Moda je momak elio
da kae da vas voli...? -
4640
pokua
da
objasni
major, a
nevidljiv
osmijeh
mu
jednom
na
titra
kraju
usta.
- Gospodine pukovnie javlja
se
Tartuffe
smijem li da se obratim?
4641
- Kai.
- Mi ovdje mislimo da on
nije normalan. Juer je
tako poljubio i sestru...
- Sestru? iju sestru?
- Ovu nau... bolniarku.
-
To
je
bilo
snu,
gospodine pukovnie -
4642
njemu
se
4643
Hermafrodit
sa
slau.
-
Cut,
ti
bitango!
4644
- Pa i jefte - cereka se
Herma - nije da mi nije
kvivo...
- Hajde ne budali. - javi
se Menjou - u pitanju su
tu ozibljne stvari. Mi
4645
mislimo,
gospodine
4646
- S vama? Neka se to
smjesta alje na nervno
odjeljenje
-zapovijedi
pukovnik
izlazei na elu bijele
povorke.
Tako je, ne luak nego
idiot!
Potvreno
sa
4647
je
sveden
na
4648
poznanstvo
Napoleonom. S
Cezarom sam ve imao
ast, tako... poiz-dalje.
Ipak
nije
bilo
nuno
poljubiti
majora
za
stupanj
4649
vitekiji,
kornejevski
velikoduan:
gone te da pljuje u lice
(nismo djeca), a ti cmok
u
lice!
poljubac.
Osjeao
se zadah zubala. Nou
na njeg rei s nonog
4650
ormaria, iz vode, u ai
potopljeno
uto
zubalo,
bradicom
malen,
on
krevetu,
krotak,
bez
bezub
kao
4651
novoroene,
ne
zna
izgovoriti ni z.
Marinkovi Kiklop
Pukovnica
klimakterija
zaboravljiva,
gadljiva i
je
zbog
jadna,
moda
4652
straljiva i praznovjerna
k tome, tri dana nije
promijenila vodu u ai
krokodilu, i on, eto, ima
zadah pljuni me. A on,
starjeina
saniteta, ef
vojnog
4653
tuberkuloznog odjeljenja
i uope ovjek poznat,
vojnik
koji
poznaje
gardijskog
generala
Menjouova
4654
izmama,
pecanje
ide
kaiprstom
na
u
au vode. Kaiprstom
udicom lovi uto
zubalo. Zubalo se vrti,
prevre, okree, izmie,
ne da se iz svoje mutne
vode,
4655
gnjei
pitu
od
mladoga sira.
Pa kad se tako u vodi
dovoljno
razgnjevilo,
ugrizlo je pukovnika za
strogi
4656
kaiprst. Na koncu ga
pukovnik ipak ukebao i
bijesnim
pokretom
ubacio u usta s
gaenjem, ko da hladnu
abu mora pojesti. Ali
jednog e mu dana uto
zubalo
4657
vojnik
manje
ispeeno,
djeca,
nismo
4658
bogamu.
- Ipak fteta, bogati kae Hermafrodit - fad
emo
tu
kvepati
od
dofade.
- A tebi je zabavno,
budalino, da tu jedan
4659
aavac
zeza
pukovnika? - ljuti se
Menjou.
- Fta bi ga fefao? Famo
ga je fmoknuo, hu, hu,
hu... To je fgodno.
- A to misli da ga je
"fmoknuo" iz ljubavi? -
4660
ti
razljutio
fi
kveten!
se
Herma.
4661
gaje, pa fta? Bi li fe ti
ufudio? Ja fe ne bih...
fato mu kafem "bvavo!
bvavo!"
- Eto!
Njegova
je
ljutnja
izazvala
smijeh.
(I
4662
Melkior
se
smijao,
sebi.)
-
veli,
stari
gaje
4663
on!
Tebe
bi
tvebalo
poflati
na
pvomatvanje...
- Stojte, ne svaajte se javi se Mali pokajniki
tiho. - Ja sam sve to
skuhao.
- to si ti to "skuhao"?
4664
Marinkovi Kiklop
-
Pa
to,
da
je
ovaj
poljubio...
-
Da
mu
nisi
opet
sugerirao?
- Jesam - prizna Mali kao
nepopravljivi grenik.
4665
4666
s jo jednim ogromnim i
jakim
momkom
4667
Melkiora
jedan
od
4668
trojice
tek
trei
dan
nakon to
se uselio u ovu ogromnu
bijelu sobu s reetkama.
Ni sada nije gledao u
njega.
Gledao je u zid iznad
Melkiorova
kreveta.
4669
kojim
sanjarski
gole
prazan
kao
je
promatrao
zidove,
prostor
ak
sobe,
4670
da se pripremio do smrti
na
strpljiv
dosadan
ivot.
Druga dvojica jo nisu
progovorila. Mali pleati
odlazio je s vremena na
vrijeme
4671
do prozora i svadljivo
reao kroz reetke, a
beskrajno dugi i mravi
tip ivio
je,
naprotiv,
uzvieno
mirno i dostojanstveno.
Njegovu je hranu jeo
mali
4672
pleati,
dok
je
on
po
duini
sobe
obavljajui, oito,
neku vanu funkciju.
U sobi su bila samo
etiri kreveta (etvrti su
4673
unijeli za Melkiora) u
svakom
uglu po jedan, vrsto za
pod
vie,
prikovan,
nikakav
nita
drugi
predmet: goli
bijeli zidovi i praznina.
Akustika golih praznih
4674
prostora,
strana,
beznadna.
Melkior je proveo dva
dana na krevetu kao na
splavi,
apsolutnom
miru, sam sa
sobom. Krevet sa starim
pokrivaima,
bez
4675
ponjava,
prljav,
zaputen, s
kondenziranim mirisima
tjelesa to su se tu prije
njega
isparivala.
Ali
smrad je
sad ve dobio njegovo
priznanje i toplinu. Uzeo
4676
kao
prosjak
naenom
kabanicom.
Kao
tvor,
4677
kanibalskom:
se
sada,
delikatni nosovi,
ovom
neprobojnom
4678
Osjeao
je
spaavanje
oekivaMarinkovi Kiklop
4679
prozranim,
nevidljivim. 0,
da nema mene, da sam
smrdljiv zrak, to moje
postojanje
pouzdano krije!...
tako
4680
sanjar
gledajui
jednako
zid
iznad
Kakve
hvojice?
4681
- Ne znam. To je bilo
neto...
vie
sjeam.
se
ne
Uuti
zamiljeno, zatim,
uzdahnuvi,
zavapi
teko: - Na Ombrelionu,
gori
pustoj,
govorio! Ja sam
on
je
4682
Nisam.
kompletni
odgovori
Ja
sam
idiot
Melkior
ozbiljno. -A to je to?
Tue
se?
4683
Ne,
miran
sam.
Smrdim.
- A mene su tamo htjeli
prepoloviti. Bio sam u
onoj
artiljerijskoj
ambulanti,
tamo gdje su haubice,
razumije?
Ha-ubice s
4684
crticom,
zna,
od
jednoga napraviti
dva... jedan-dva, lijevadesna, tri etiri... znam
brojiti do milijardu. To ti
je koliko ima vlasi na
pola glave, pa puta dva.
4685
apatom
gledajui sa strahom u
dugonju koji je marirao
paradnim korakom.
- Koja kraljica? - upita
Melkior.
4686
- Kraljeva ena.
- Nema on ene.
- Onda dolje njegova
sestra.
- Nema ni sestre.
- A ima neka enska na
dvoru, pa dolje ta. Zna
4687
uljajui
se
prie
Melkioru i
apne mu u povjerenju
pokazujui na dugonju ne smije se pred njim,
on je
4688
lukavom
ironijom.
- Kojeg dvora?
- Ovog... saharinskog nasmijei se Melankolik
nekako
On zna
prepredeno.
4689
najviima.
Gledaj.
Maral dvora ugodno je
askao s kraljem vozei
se u koiji (kralj je sjedio
na
4690
cijelog
razgovora
razabirale su se samo
rijei
Vae
izgovarane
velianstvo,
sa
silnim
potovanjem, drugo je
sve bio strogo
4691
povjerljivi
Dvorski
je
apat.
maral
slatkim
sa
osmijehom
pozdravljao narod i
usto
prstom
ukazivao
kralju na
Marinkovi Kiklop
4692
stala,
kaiprst
Dvorskoga
4693
Melankolika.
- Nisam ja, Vae Slatko
Velianstvo! - preplai
se ovaj. - On vam je
pojeo
(pokazuje na Pleatog
Malog) kruh i kupus. -
4694
Ali
prst
Dvorskoga
marala nije
silazio s njega. tovie.
Dvorski
maral
hukne
4695
pokazujui
4696
pruao mu je Melankolik
mali
bijeli
gumb
dvije
rupice - a sutra u ti
dati od etiri, sigurno.
- Sutra ga uij za uho!
Daj odmah.
4697
zubima
otpili
Melankolikova
palca i pokae
4698
ga Dvorskom maralu.
Ovaj zadovoljno klimne
glavom, otpusti Kera i
potjera
konje.
- Mora tako s njima objasni
Melankolik
4699
Lud?
tuno
se
nasmijei Melankolik -
4700
misle...
Dvorski
4701
- to tu ima misliti?
- Kako ne, mora ih
spojiti. Evo uzmi dva s
jedne i
dva s druge
strane - on
pokae po dva prsta na
svakoj ruci - i sad, ajde:
4702
koji
kojima
prii?
Zato bi
jedni prilazili, a drugi
stajali? Oni su jednaki,
je
li
tako?
ma-te-
matiki
jednaki,
pa
zato
jedni
prilazili?
bi
E,
4703
matematiki
jesu,
ali
nisu jednaki po
odijevanju.
Moda
su
4704
zbog
etiri.
to
im
moe, kad
oni nee etiri? Vidi da
je dosadno. Ti e rei,
mogu jedni drugima ii
u suMarinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
4705
to
ekati.
On
pogleda Melkioru u oi
radoznalo: - Ti valjda
misli da
4706
4707
Pa
dobro,
kako
4708
uzmu
petoga
maloga... da ne ostane
sam. Otuda ta
zabluda.
4709
Studirao
si
matematiku, a to ti je
zanimanje?
- Putnik. Berem gloginje.
-1 broji ih?
- Otkud zna?
- Tako, neto mi kae...
4710
4711
Hoe li da ti prebrojim
vlasi?
Njemu sam prebrojio pokae Keru. - A zna
kako
radim?
mu glavu na
Podijelim
4712
sektore...
imao
sam
Samo,
nisam
micao
dovrio,
se.
- A kako bi meni kad
nema olovke?
4713
Kau,
-
ekaj,
Odjednom
4714
strane.
Pazi,
po
pet
Veeras u ti
prozora.
4715
"lukavo"
4716
glave
ree
vapijueg:
glasom
-
Na
ga
je
poelo
4717
vratio
svijetu
ivih
rijei a onda ga natrag
bacio
zanijemjelu
4718
samou.
Razdraenom
sluhu zvukom
ljudskog glasa bilo je
sada tee podnositi ovu
gluhu utnju nego dva
posljednja
dana. Ostavio ga je s tih
petnaest prozora tamo
4719
preko
nekim
obeanjem za
veeras...
Ali gdje je jo veeras?
Dan gore jo blista u
nebu meu rastrganim
oblacima, a
4720
plovi
sunce
slavlju
jesenje
modrine. Mrzio
je
sunce
etvorini
4721
rijei,
uhu!
rijei
Bilo
gladnom
kojih,
bilo
pokua
posluati
4722
Rimljani,
zemljaci
drui... A to
ako
se
Polifem,
oni
odazovu?
kiklop,
gad...
tako,
kao
4723
neko
ime...
Melkior
izgovori to
naglas.
Maral
Dvora
skoi
4724
netko
to
usudio
jedva
Okrenuo
se
doekao.
hitrinom
4725
zarei
on
na
4726
ogrtaa
4727
Ha,
isceri
dva
gumba!
se
Kero
podrugljivo. - Uij ih za
ui! Predaj se!
4728
4729
opet
da
kua
prodre
formulama ovog
4730
4731
4732
Nasmijao
Maral
se
sam
Dvora,
dostojanstveno i suho.
Pa ovi su stvarno ludi!
uvrijeeno misli Melkior,
sada mi se jo i rugaju.
Prie
4733
Melankoliku i sjedne na
njegov krevet. Ovaj ga
nogom
upozori
da
ustane. To
Melkiora
uvrijedi
jo
4734
Dobro,
odavle.
spominjao
rei
Dvaput
tatare,
ti
si
a
4735
Melankolik
tatari?
se
smijao
podrugljivo. - Ja
jesam
lud,
ali
nisam
4736
ima li to veze?
Sva
trojica
su
se
Melkioru rugala.
to je ovo sada, snebiva
se
on,
smiju?
spreman
luaci
I
ve
mi
je
se
bio
4737
misliti:
sve
je
lupeka
ovo
igra
nepovjerljivih ugursuzasimu-lanata,
"opipavaju"
nije
li
4738
njihov
smijeh
naglo
strignu
uima na neki
udni zvuk s hodnika.
Doista, sad je Melkior
uo neko daleko tuno
tulenje kao
4739
pokua
prii
zaviriti
kroz
kljuanicu
ili makar prisloniti uho ega su se oni tako
prepali? - ali mu Kero
neujnim
4740
pokae
da
stane.
- Psst, ne mii se ape
drui.
Melankolik
4741
Zato?
zaape
nesvjesno i Melkior.
- Kurjak - ape Kero
neujno,
meu
4742
kurjaka
prkosi
im
Melkior.
- Na broju 16... ima moli ga Melankolik neka
vjeruje. -1 mi smo prije
mislili... A ja sam ga
poslije i vidio: sav crn i
4743
krastav.
rep...
se
kao
zubi!... zatrese
groznici.
pozove
Povjerljivo
kaiprstom
Melkiora da se priblii
4744
Od
svih
4745
ga,
budalu.
Melankolik
straan, ogroman,
Marinkovi Kiklop
4746
kreveta,
ovim
vidio
oima...
Zauje se sada
strano urlanje. - A-ha,
uje li?
4747
4748
Melankolik je govorio sa
sigurnou
upuena
ovjeka.
Neka glupa radost rodi
se u Melkioru: asovita
udna iluzija od jedne
lude
4749
prie.
Bljesak
Protiv
nade.
Polifema-
nepobjediv!...
4750
tako
Veliku
spjev
pria
Melkioru
Pobjedu
na
-epski
nervnom
odjeljenju Glavne
vojne
bolnice
cijeli
dan
gusli
osvetniku
radost nemonog.
4751
svjetla,
ovom
dostojanstven
Dvorskoga marala
san
4752
Kerovo
hrkanje.
estoko
Tad
je
sada -
4753
misli
da
sam
Misli,
neki
su
osvijetljeni?...
- Neki? Ha-haaa - on je
vie
znao,
zato
se
4754
smijao.
Sada
samo
upamti koji su
upaljeni, kasnije... bit e
sasvim drukije.
- Naravno, ljudi ulaze i
izlaze iz sobe, pale i
gase svijetla...
4755
- Ha, ulaze-izlaze... A
zato ulaze-izlaze? I ba
u
odreeno
vrijeme
ulazeizlaze,
ha? Uveer, ha? Cijelu
no.
Ja
to
ve
dugo
4756
sam
uskoiti
doktoritatari...
onaj bi te bio ubio. To se
ne smije znati da su oni
tu, u tome i jeste
4757
Ha-ha,
tatarsku vam
mamicu... - Melankolik
se nasmijao s udnim
prezirom. Jedan tren je
razmiljao,
4758
onome
to
misli: - A
voli li ti puiti? Ja volim
gledati eravicu... kad
razgovaram
Govori
mraku.
4759
s nevidljivim ovjekom.
Kad on povue, pua,
lice mu se osvijetli, zaMarinkovi Kiklop
sjaje se oi, sad e me
zadaviti. A nee, znam,
zbog jeze se to radi.
Cigareta
4760
bi se jo i nalo, ali
ibica...
Vatre
oni
ne
4761
predumiljajem.
volim
vatru
to
A
s
ja
uope,
gledati u plamen...
4762
jezike
drugome,
jedan
oblizuju
se,
miluju, puckaju
i praskaju, a sve u vatri,
prokleti,
uivaju...
4763
iekivanja.
Gledao je
prijeko
prozore
4764
Kodeksa.
Poinju,
prokleti...
- Tatari?
- Pst, ne smetaj! - otro
ape
Melankolik
4765
mrmlja
sav
napet,
pogleda upijena u
one
tamo
prozore:
a-ha,
dva-pet, aha,
pet-pet,
4766
a-ha,
jasno,
jedan-tri,
Ugovaraju
dan...
4767
Melkior
sa
kako
oduzima
opet
mu
4768
pruila.
Nije
se
lako
odricao...
- A to e nama takva
neman, i nas bi pojela.
Ne znamo upravljati...
Ali to pitanje kao da nije
Melankolika ba mnogo
4769
uzbuivalo. On se sav
posvetio
deifriranju
signala
osvijetljenim prozorima,
pa je i zaboravio sasvim
Melkiora.
cifre
Mrmljao
je
ushiivao
se
4770
svojim
udnovatim
otkriima.
Marinkovi Kiklop
Melkior
ovo
je
pozdravljao
svijetlo
jutro:
4771
uzdignut,
spreman da ga svega
prelije.
4772
Mila,
mila,
odgovara
koracima
snanog tupog
bolniara to za njim
koraa.
razgovor,
Hajde
dobio
posjetu - digao ga s
na
si
4773
toj
maloj
vjenosti
ovog
iekivanja.
Ovog
desno-lijevo, kako ga je
4774
ugla
umi
njega
novi
radosti.
Bilo
staklima
jo
jesenjeg, meko
razlog
je
na
sunca
4775
ciale
granama
na
i
suhim
pijetao
je
pozdravljao jutro
iz daljine... sve u slavu
njezinu, sve u slavu...
- Evo ovdje ui - pokae
mu jedna vrata bolniar
4776
- tu te eka. Doi u po
tebe ree
odlazei
dalje
hodnikom.
Nasred
sobe,
stojei,
ekao je Krele.
Val se onaj Melkiorov
slomio odjednom, kao
4777
da je ivota u njemu
nestalo, i sve
se ono obeanje sree
prosulo.
Uzdah
nesretnika zame se u
grudima i zatreperi
plaho, hoe da se rodi,
da izleti iz usta kao mali
4778
nesretni
aneli,
no
Melkior
ga odmah ugui i ispue
mu duu na nos, srdito.
- Srdi li se to sam
doao? - upita ga Krele
nekako
ponizno.
sa
stidom,
4779
Ne.
Samo
sam
se
iznenadio - snalazi se
Melkior i nekakvo ga
samotno ganue
grabi za grlo. Puta da
se
rodi
uzdah,
mrtvoroene. -Kako si
me naao?
4780
onom
plunom
odjelu, laboranta...
-
Mitra?
zaudi
se
Melkior. - Poslao te da
mu dadem novac?
- Kakav novac, ovjee!
Doao
sam
da
te
4781
vidim... ree mi da su te
ovamo
prebacili...
- Sam sam udesio da
me prebace - prkosno
istie Melkior.
- Poljubio si pukovnika?
Zanimljivo kao ideja -
4782
priznaje
mu
Krele
samo, kako
e se izvui odavle?
-
Pa,
izvuem...
da
se
ne
ovdje
je
zanimljivo. - Makar tu i
Marinkovi Kiklop
4783
krepao, to me briga,
svi
su
me
napustili,
4784
dovriti reenicu.
- Zanimljivo, eh... Ne
znam
to
tu
ima
zanimljivo... - Krele se
ogleda po sobi s
tunim uenjem. - Ti
e
ovdje
propasti,
4785
burazeru,
zbog
svoje
4786
ree
Krele
4787
ravnoduno. -Poslao me
japanski
mikado da te pozdravim
i evo alje ti iz svoga
vrta
ove
narane
izvadi iz
svakog depa od injela
po
jednu
naranu.
4788
Govorio je s njim ve
kao s luakom ozbiljno.
Melkior
doe
Jedna
misao milo
mu
se
4789
smijeila:
to
poslala,
diskreciji...
je
ona
strogoj
i
ree
odjednom kao
nesumnjivi
Zahvaljujem
luak:
dragome
4790
ruku.
Krele gaje sada gledao
sa sumnjom: ne izigrava
li on tu neto, sprda li
se, to
li?... ili je on stvarno...
- uj burazeru - ipak mu
prekipi - da svrimo mi s
4791
4792
osobno
dala?
-on
pokae narane.
Krele jedan tren posuti i
gleda
Melkiora
ve
preko
puta
4793
nije
ti
ona...
sestra?... - Sruio mu je
i posljednju iluziju. Sad
je
gotovo,
mislio
je
4794
i udahne duboko da bi
zaustavio jecaj.
Krele mu metne ruku na
rame
malen
kako
je
zagleda
bio
mu
odozdo u oi: - Ma
to je, brate, s tobom?
Sasvim su te oamutili.
4795
Ti
pod
hitno
mora
odavde! Ovdje
e podivljali. A narane
sam ti ja donio, cigarete
nisam
kupio...
Ako
nee,
baci ih, ali razgovaraj sa
mnom, uje li!
4796
Marinkovi Kiklop
- Nita ja ne trebam govori Melkior tragino.
- Kubni centimetar vode
prljave!
- ubaci estoko - da
ivim kao mikrob, to je
meni dovoljno.
4797
intelektualac,
ovjek
pametan
nastoji Krele
oko njega. - Eh, daje u
mojoj glavi zrno tvoje
soli...
4798
Sto
znam...
bih
bih?...
svata.
knjige,
to
ja
Pisao
razmiljao,
objanjavao
budalama, jednom rijei
- osolio bih glupi svijet.
4799
4800
mora
stidjeti.
Skupljao je
usne kao da e na neto
pljunuti.
Kako da se rijeim ovog
"vjernika",
misli
4801
podmuklo... a da ga ne
razoaram...
ukoliko
se
on
ovako
majstorski sa mnom ne
sprda? Sto on to vidi u
meni? Ili su
ga poslali da vidi to je
sa mnom? A moda je
4802
stvarno
kao
"sljedbenik"...
Gospode, pa ja bih sada
zbog njega morao uzeti
neku
ulogu,
javno
glumiti, biti
ideal,
voa...
4803
izruguje?
eli
da
me
posadi na
Rosinanta...
on
za
mnom na magarcu da
kaska
pa
se
smije
pokazuje me vojnoj
medicini? Pa ja sam ve
i
pitao
za
Dulcineju!
4804
iz
Krelinih
4805
njedra.
Tako.
Nisu
se,
ludo,
kao
4806
Suknju
zadrati...
Bolje da se naem tu
kad ga puste... a ja u
trati po
hodnicima
vritati,
vritati,
preplaena
4807
dobro? - Oi je ludo
izbuljio u Kreleta.
- Dobro, dobro... - Krele
je
strahu
uzmicao
4808
- Aligatora. Pst, to je
smrtna tajna. Mrvi sve,
tenk mu nita ne moe ape
Kreli u povjerenju. - A
sad pazi, ide tatar, kao
da se ne poznajemo...
4809
To
je
vidio
unutranjim
plaem
za
prijateljstvom koje
Marinkovi Kiklop
tim
4810
otkrie.
Gospode, dopusti mi da
povjerujem
makar jednom ovjeku!
Osjeti svoje "lude" dojke
na
sebi.
Osmijeh
mu
4811
zatitra na usnama, no
dua mu se
sva odjednom smrai i
on
potrati
strahu
za
zaeli
Krelom
vikati "ekaj,
alio
sam
pobjegao
se"
iz
da
bi
ovog
4812
zamraenja...
Ali
na
hodniku zauli su se
ve drugi koraci, vraao
se
bolniar.
Pedeset
posto tu je sigurno, u
ovim
dojkama, pedeset posto
istog ludila, pomisli na
4813
brzinu, prije no to je
uao
bolniar, kao da se uri
da sakrije neku stranu
tajnu.
- Otio burazer? - pita
bolniar.
4814
njedara
jednu
tjera
uspostavlja
vraa svijetu
alu,
"odnose",
4815
njegovu banalnost.
Bolniar
se
osvrne
dosadom.
- Koji ti avo bi da ljubi
pukovnika?
- Onako, ne znam... ko
oca - slijee ramenima
Melkior.
4816
"Na
promatranju". A to da
te
promatramo,
mangupe! Mogao si da
ode i pred vojni sud. Bolniar je gulio
4817
je
golu
prostoriju. - Uope si
dobro proao,
nisi dobio ni tueve.
- Kakve tueve?
- Ledene. okovi... da
doe
pameti.
4818
grlu
skakue
4819
major
odjeljenja
tvoga
ovdje
preporuio,
inae...
Kako
zna
preporuio?
da
je
4820
Znam.
Govorio
je
te
dugo
ovdje
4821
se
Melkior
uzdrhta
pred stranim
likom
Cezara.
Vidi
gole
ruke
do
ramena.
- A to ja znam. Moda
e
te
4822
prekomandovati...
Hajdemo... -Bolniar mu
mahne
glavom da izae i poe
za njim ukorak.
Marinkovi Kiklop
Vratili su ga "njegovom"
majoru.
Ravno
4823
ambulantu su ga odveli.
Nje nije bilo u
predsoblju. Znala je da
e me dovesti, ne eli
me vidjeti... i bi mu tako
lake
doi
pred
majora
4824
htio
Vjerojatno
gledati.
ja
sada
4825
pokua
major
dati
4826
- Ja ne znam, gospodine
doktore
ree
4827
- Da vas prebacimo u
intendantsku
kolu,
tamo
konja
nema
-dometne sa smijekom
...ili moda kui?
-
Kako
gospodine
vi
mislite,
doktore
4828
to
odmah
mu
je
zaigralo
srce
zbog
rijei "kua", a to je u
neku ruku
nezahvalnost...
moda
on
No,
mene
4829
iskuava,
ipak
pomisli
za svaki sluaj.
- Dobro, vidjet emo zakljui major. - Sada
idite gore na odjeljenje,
javite
se sestri Olgi. I uredite
se malo ovjee! - doda
4830
Tu
ima
se
zacrveni.
4831
- Oprostite to ovakav...
-
zamuca
...tamo
na
rame
intimno i nekako
ree
4832
"povjerljivo": - Zato se
unitavate? Vi ste jo
vrlo
mladi,
ovjee,
ivot je
pred vama - zatim se
okrene i izae gotovo
srdito.
4833
ovjek
osjea
svoj
vonj.
Atmosfera
povjerenja. Nos uronjen
u
poseban
miris:
4834
se meusobno... To je
Melkior govorio penjui
se
gore,
prema
odjeljenju, ali
nije
mislio
tome.
4835
vama,
ovjee!
ona
bude
poteena
ivota
tvoga
pred...
neka
koji
od
je
4836
Pred
tobom
je,
eto,
a glas
propisan po
blago-
4837
Minejama:
- Vi ste taj sa nervnoga?
- govorila je sestra Olga
ukoena izraza. - Doite
za
mnom, ovamo - i uputila
se hodnikom smjerom
4838
bitke,
putu
izgnanstvo.
na
Prljavi, smrdljivi
zarobljenik,
davno
4839
4840
zautati
njezina
ugla,
gdje
se
hodnik lomio u
novo
malo
Zastajkivao
nadanje.
je
ispred
4841
krkljanja,
kaljanja,
hripanja,
pljuvanja,
provirivao
odkrinuta
nigdje
nije
je
vrata,
bilo
kroz
ali
nje.
4842
bilo nje.
- Evo, ovdje ete biti...
za sada - ree bijela
ikona.
Dva duga niza oguljenih
bijelih
mnotvom
kreveta
ispijenih
4843
vojnih
pokrivaa.
Truli
zadah ue u njegovo
osjetilo
njuha
kao
ovdanje poimanje
svijeta. Valja se ponovo
prilagoditi.
Valja
4844
uiniti
svojim,
domaim...
ree
umalo
ne
uvjerenjem.
Borba za opstanak
prilagoivanjem...
njuha. I odmah legne u
krevet da bi mu se sve
te prljave krpe
4845
to prije oitovale, da bi
s njima izmijenio dodir i
toplinu i sklopio prisne
odnose. Melkior se tu
spremao ivjeti, ivot je
pred njim, ovjee!
4846
Obrijao
se
okupao.
je
cijelo
ali
nje
4847
4848
gasne
pramen
njene
enje,
otisak
noge bose...
Govorio je automatski
ali s pobonou neke
minule, izmiljene sree
u koju je
4849
do
suza
vjerovao.
vie
sam,
da
taj
pjesniki,
ali
zatvori sa
prozor
ga
ipak
4850
stranom
alou
kao
stane
nadirati
kroz
Marinkovi Kiklop
stisnuto grlo. Mrai se.
To crne sjene piju moje
suze... i Melkior neujno
4851
zaplae
sumraku
bolesnike sobe.
Govorio
je
runim
glasom,
djevojica
uje
kao
da
//?
ali
ga
4852
pouzdaje
utnju.
Stajala
je
nepomino
kao
velika
skupocjena lutka s
dubokim tamnim oima.
Strelica joj je prolazila
4853
od
ramena,
ramena
s
do
malom
se
malo
4854
pogrbila, valjda da bi se
bolje
prilagodila toj elinoj
kopi to joj je probuila
lea; opustila je ruke niz
bokove,
isturila
glavicu
naprijed
nekakvoj pokornosti.
4855
pomoi.
Ali
4856
jedva
zau
glasi,
ali
otegnut
umnogostruen, u
4857
nekim jekama to se
javie odjednom s vie
strana kao da je neki
djeji zbor to
otpjevao u kanonu... Tek
tada on pogleda uokolo,
po irini cijele ulice. Bilo
je
4858
djevojica,
isto tako
nepominih i utljivih i
malo
pogrbljenih
glavom
naprijed. I sve
isturenom
4859
vie
nita
ne
oekuju, nego su se ve
predale jednoj stranoj
aroliji i
4860
ostale
tako
izbodene,
ukoene,
ostavljene
to
uinio
zato,
4861
upomo,
jer
je
strano
bilo kako su djevojice
stajale, kako su pokorno
4862
gledale
preda
se
sa
strelicama
u
svome
nedunom
malom
mesu.
4863
navlas,
da
bi
mogle
ivjeti, i ive
su, gotovo bih rekao i
zdrave,
mogle
micati,
bi
iupati
se
te
streslice iz sebe
i
pobjei
kui
svojim
4864
potragu
za
4865
je",
potvrdi
Melankolik,
"ovuda
je
jutros proao."
"Jutros? A to je sada?"
4866
"Sada
je no. Ali
se
Sunce zaustavilo da bi
mu posvijetlilo. On je
Sin Sunca,
kao pobjednik. Svi su
pobjednici
Sunca."
Sinovi
4867
je
ivotinjski
bio
Kerov
zadah,
po
zadahu je i
znao
da
on
govori.
4868
sve
pobjeglo,
one
lutkice
postrijeljali,
hi,
hi...
otili...
otili."
Postrijeljali
se
Kerov
glas
4869
smijao,
reklo
lascivno?
bi
se
Jadne
male
No,
nema
nedune...
vremena za
im
to
prije
4870
stranoga
reptila,
ponovno
ih
vratiti u
ivot.
Ispriat
im
4871
ondje
djevojica.
vie
Iz
bilo
jedne
4872
oguljenog
otkrilo
ivo
proelja
meso
od
ena.
ene
su
neke
4873
smijale
se
njemu,
namigivale i pozivale ga
da se uspne gore. Na
prozorima bila
je izloena posteljina da
se zrai: bijele ponjave,
popluni
ute,
od
jantarno
4874
bijeli
optoeni
jastuci
ipkama,
pjenasto
prozirne,
nestvarne
4875
obrise
enskih
mirise
tijela...
onih
bludni
mesom
raskono su se lelujali
nad njegovom glavom.
"A
djevojice...
gdje
su?" - pitao je on i
4876
ponovo
je
uo
salve
njinog smijeha.
"To
bo...oli,
smijale
su
hi-hi-hi",
se
one
najgornjega
prodornim
kata,
trilerima
4877
isticao
se
koloraturni
smijeh jednog
ptijeg
glasa.
Ona
je
4878
Marinkovi Kiklop
rumene
luakom
nekom
upornou
kao
mamac
4879
Ona
je
Glavna
Sirena, asna Majka u
ovoj
kui
bluda
tatare-strijelce,
pobjednike.
za
4880
"Vivijana,
Vivijana",
pokua je on dozivati
odozdo,
pobonim
apatom kao da se
moli, ali je njegov glas
bio bezglasan,
bio je
4881
alosti.
Bio
bi
vikao
da
je
rukama,
4882
zemlju
pod
sobom...
- Pazi, ovaj mae krilima
- rekao je netko - sada
e zakukurikati.
4883
doista,
zakukurie
oajnikim
vriskom kao da sa
sebe otresuje no. Tad
zauje kikot. Zemlja mu
se smijala.
4884
Zdravo,
Odozgor
kokote!
ga
je
su
pokrivaa
se
iznad
laskavo
4885
nasmijale
poast
Mitrove nadmonosti.
- to kae? - Melkior je
jo
sluao
Vivijanin
smijeh.
-
Pa
tlaio?
koku
si
Mitar
valjda
kao
4886
glumac
uvruje
uspjeh. - Mae
krilima, kukurie...
- Ah, letio sam... - misli
naglas
Melkior,
4887
dlanom
je
pritiskao
4888
rjeenje. Sanjao si da
leti,
pa
eto,
vidi,
ali
se
obradovao. I sam se
eto,
nije
4889
udio,
otkuda
ravnodunost?
odjednom,
ta
Gle,
svrila
je
"lina" pria o
ljudoderima!
asklepijad
prolijevanja
Rii
je
krvi,
doslovnom smislu s
bez
u
4890
Pokazalo
se
uskoro
kolika je bila srea za
Marinkovi Kiklop
uroenike to ih nisu
pojeli. Umjesto slasti od
4891
poeli
osjeati
su
istinska
uivanja u tekovinama
male civilizacije
koju su ti mudri i iskusni
ljudi uskoro ostvarili u
4892
primitivnim
uvjetima
divljeg
otoka. Melkior sad nije
imao
vremena
da
nekim
4893
uvrijeenim
uenjem:
to je sada ovom
ludovu, kao da mu nije
stalo...
Doista, kako to da mi
sada
asnik
nije
stalo?
Prvi
ne
vae
vie
narkotino
4894
lie,
posvetio
prouavanju
promatra
se
vjetrova:
kako
plove
4895
vie
ne
prezire
tijelo
ne
psuje
"prodrljivu
ivotinju". Ona je sada
"ponos ljudski" (onako
simbolino
onim to se
odjevena
4896
nekad
list),
zvalo
ona
je
smokvin
ponovo
znale
su
intuicijom
4897
ocijeniti
znanja
neka
osobita
tih
udnih
mujaka.
rii
politiki
najmlaom
brak
kerkom
poglavice. Tako je
4898
uao
vladarsku
savjetnik
vladarski zet, a
poslije, kad se poglavica
povukao
sreivanju
papagajskog
posvetio
zbirke
4899
Najprije
kraljem,
se
a
zatim i carem
drave koju je nazvao
ASKLEPIJA u ast svoga
zatitnika. Mada je svoje
bive
4900
prijatelje s "Menelaja"
postavio
za
ministre,
morali su mu odavati
sve carske
poasti
nazivati
ga
4901
jednostavno,
Sire.
Ali
blago,
sve
pod
blagotvornim
utjecajem
"naega
dokrajio
4902
sretnim svretkom.
Ali Melkiora nije usreio
svretak.
Gledao
je
Mitra ak i s nekom
mrnjom to mu
je tako... u depu donio
"reenje". Happy end u
depu bijelog ogrtaa.
4903
Uvrijedio
Mitar
zbog
se
njegove
utnje. A i
taj pogled...
- Zato? Pravo mi je... i
hvala
ti...
ali
4904
neuvjerljivo je bilo to
izreeno.
- Zahvaljuj svojoj strini!
Da
nisam
burazeru
to
obeao
bih
tebi...
Marinkovi Kiklop
ja
4905
4906
Lino
je
iao
majoru.
- A meni su rekli da je
ona... molila majora... lagao je Melkior elei
arko
da i vjeruje u to.
4907
- Acika? - nasmije se
Mitar. - Jest, prebila se
jadna da bi ti pomogla.
Ni jela
ni
pila,
ne
sklapala
4908
neka
lica
4909
mnom
tako
neovjeno... A to
je mogla uiniti, jadna?
- A to je mogla uiniti,
jadna? - slua jeku svoje
romantine
Gdje je
sada ona?
mate.
4910
Na
morskoj
puini.
mornarica.
4911
se
smatrao
4912
Napoli,
4913
bez
ruku...
Uostalom,
ivo mi
se, to no kau... Eto,
tamo ti je ona.
Za
prvog
brodolomca
asnika,
s
"Menelaja"... Ne vae
vie narkotino lie. Jo
4914
nisam
ljudoderi
pustio
da
skuhaju
kotlu to odabrano
meso!
Zaas
"licemjernu
otpise
kihavicu"
4915
zasja
dalekim
Vivijana
spasonosnim
sjajem. Svjetionik u
brodolomu.
"brodolomne"
Volio
misli
je
u
4916
ljutih
vjetrova
Posidon
pokrenu
onda protiv
4917
Odiseja to mu oslijepi
Polifema,
sina
jednookog...
Uhvati sebe u pakosnoj,
osvetnikoj nadi i zastidi
se Melkior
Marinkovi Kiklop
4918
lice.
Eto
to je
ljubav: budi moja ili...
- Evo ti tvojih deset
banki!
Melkior
baci
4919
Mitru
stotinjarku
nekim prezirom.
- Vidi sad, na meni hoe
da se izduva! - Ne prima
Mitar
novac,
ve
ga
ostavlja
na nonom ormariu: Eto, da te astim. Najedi
4920
se
napij,
proslavi
povratak i
uzdravlje ti! Ugoji se.
- Kad misli da bi me
mogli odavle otpustiti?
- Sutra ujutro. Zatim e
se razduiti u vojarni, i
slobodan si kao ptica.
4921
Umalo
Melkior
zacvrkutao.
radost
nije
Silna
spopala
ga
od
povratka. Odjednom
osjeti
slobodu
nogama,
neki
rukama
nezadriv
nagon
kretanja digne ga iz
4922
navukavi
injel
na
gotovo
istri iz sobe.
- ekaj, kud si, bogati,
navalio! - ne stie ga
Mitar,
trbuh
pred sobom,
nosi
on
4923
hej.
- Hajde da trgnemo koju
dolje u kantini. Rjeenje
imamo u depu. Mi se
rastajemo Mitre.
- Rastajemo, ali, brate,
ne ovako, trkom - jedva
die Mitar. - A ja sam u
4924
slubi,
sluaj,
da
ti
kaem...
Ali Melkior je nezadriv.
"Cokanj do oknja - dva"
vie odmah s vrata
kantinerki. Ona upitno
pogleda u Mitra, a on joj
4925
oima
dade
znak
da
toi. Da
toi, dakako, onu neku
"pravu".
- Azna li to je meni
ao? Ali stvarno, stvarno
mije ao... Ne, ti ne
vjeruje,
4926
da
ali!
Hajd,
uzdravlje!
To je bilo poslije pete
rde"okanj do oknja
- dva". Kucali su se
4927
su
im
se
mimoilazile u
zraku, sve je lebdjelo
oko njih u besteinskom
stanju.
4928
Ne,
uj,
Mitridate...
4929
nisam
poljubio
4930
sam
poljubiti
majora!
- Da ga zeza? E, jesi
ti...
- Ne, Mitridate, nisam apne Melkior skrueno
4931
se
zakovitla
odjednom
u
vidnome
polju.
udno, kako se sve vrti.
Kako su se pokrenule
4932
zaustaviti
4933
toj
ogromnoj
svojoj
igraki. Pruao je
ruke za njom i bilo mu
je smijeno to nita ne
moe dohvatiti. Tako u
zajahati
4934
4935
stolici
pred
Parampionima.
"0, Eustahije Vasionski,
pozdravljam vas u ime
Parampiona! vie Ugo
oduevljeno.
Kako ste letjeli? Niste
imali zapleta? Danas je
4936
bilo
mnogo
stolica
zraku.
Sjednice,
gospodine,
sjednice,
takozvane
"letee". to im jo nee
pasti
napamet!"
4937
I Vivijana
je
tu
(bez
Maestro
je,
zbog
danas
ba
osobite
radosti
propisno...
4938
izmitrio",
govori
4939
drugim "bijelcima" to
ga hvataju za ruke i ue
hodati. "Ne, ne, dajte mi
Mitra
natrag...
demitrirajte",
otima se on i nee da
prohoda. "On je poletio
evo
4940
ga
protuavionskom,
raspalite mu granatu u
sjedalo,
ha, ha, ha... Neka otvori
kiobran, ha, ha. Spustit
4941
e se Mitar, vasionski
gost!
Neka se ispee konjsko
srce za njega!"
Noge
mu
nisu
htjele
slijediti kretanje to su
ga na njemu izvodila
dva "bijelca"
4942
odjednom
majoru
poljubim
da
ga
progovori
4943
reklo
bi
se
sasvim
ponovo
me
kad
ba
hoete - ree on s
lukavom
pomirljivou
namigujui "prefrigano"
4944
samoj
kantinerki.
Jedan neka
ide
naprijed
da
me
najavi.
Marinkovi Kiklop
Ne
mogu
samo
tako
4945
4946
Kojemu
majoru?
Naemu,
valjda
majoru Atleeju.
ne
4947
Vojnik
kantine;
je
iziao
pojma
iz
nije
4948
se
vukle
po
zemlji
saplitale
jedna o drugu. Ali on je
na neki nain uivao u
nemoi
kojoj
je
prepustio svoje
tijelo. On je letio kroz
udne prostore u kojima
4949
taj
"zemaljski"
nered
te
se
sretno
dva
anela.
snana
bijela
4950
Marinkovi Kiklop
Ni ATMAjo ne zna! Ve
etiri dana ivi iznad
kiromantove glave, tiho,
u
papuama,
maznim
lijenim,
ivotom
4951
spavanja,
leanja,
protezanja. Gledanja
plamena
pei...
zanimljivi
mali pakao.
A kia lije, lije, lije...
(uluio pjesnik priliku za
4952
metaforu)... ko da me
pita
kako mi je. Kako mi je?
Pitanje
papagajsko,
svoju
lijenost
vjernu maku, a
kao
4953
Podsjetiti
na
radi
sluaja.
radoznala
4954
kave.
Prua
sudbini male
detaljne
svoje
recepte
za
unitenje.
4955
izmiljene
propasti.
Zavodljivo,
koketno. Umjetniki.
Prije etiri dana stigao
je vlakom rano ujutro
4956
izmuen
nasmrt
umoran. Uspinjao
se
stubitem
na
zaustavio
je
spavala
slatkim
4957
gospoe Eme, uo je
zvuni finale nekog
stranog sna, opet su joj
zabadali
noeve
trbuh.
Krevet je stajao snijeno
bijel i mirisan, spreman
4958
da ga primi. No Melkior
se
osjeao nedostojnim da
mu
uzme
Umotao
se
nevinost.
u
pokriva i bacio na
stari
4959
svojim
umornim oprugama.
Leao je tako bez misli i
bez sna u nekoj letargiji
prazne idiotske
Marinkovi Kiklop
Marinhovi Kiklop
4960
1I
sree kao pas koji se
vratio pred svoj kuni
prag.
eznuo
je
za
on
se
nekom rukom da
ga
pogladi
4961
ruku
vjerno
oblie.
nasmije se
svojoj vjernosti.
Misao mu je sve ee
posizala za Enkom, no
sve nekako u polusnu i
bunilu, u
4962
trudi
donje
da
rubove
dohvati
neke
leprave crvene
tkanine koja se na neki
nain "uva" i lukavo
uzmie. On i rukama
pokua
4963
zaustaviti to lepranje,
dohvatiti
to
ensko-enkasto,
neto
to
enkasto to se
previja, leluja i kikoe tu
na dohvatu neulovljivo a
blista
sjajem
nekim
arkim
4964
pali
po
beskrajne
hladne
prostore, i on zacvokoe
zubima od
4965
pod
i
pokriva
glavu
tamo
skloni pred
nevremenom to je ve
umilo
njegovim
iz
daljine
uima
razbjenjelo more.
u
kao
4966
marcima
treperave
male,
sree,
bez
raspreno,
maglovito,
sjeanje.
mutno
Ali
on
brzo
4967
mjesto
zadre
od
sav
njezine
vrtlog,
da
4968
njegovim
eljustima kao da mu
eli zube zdrobiti.
4969
je
nazvati,
odlui
tako
Melkior
cvokoui. No
kasnije...
idealne,
eto,
neke
bestjelesne
vijuge mue se da uu u
neke druge
4970
vijuge, no ne mogu da
uu jer su prevelike za
one male vijuge... i sve
se neki
mali
Kvantiteti
bore
4971
besadrajne Praznine... i
Konci i Konopci odupiru
se nesmiljeno dugoj
PROTENOSTI
dru
4972
se
konci
mutnim
spopala
zbog
nerijeenih
4973
pitanja",
ponovo
se
prihvaa vijuga i
kutija i konaca, i sve
opet slae, rasporeuje,
razmrsuje,
razvlai
koncima
povezuje
Beskonanosti...
Dvije
4974
jednom
rastrganom
razvedravanju
strogo
davala
mu
gorke bijele
govorila
da
guta
4975
zatim
mu
mu
se
gospoe
Eme.
4976
gospoa
vie
nije
govorila. A Melkior je
stajao u vruoj vodi do
uiju, samo
je ruke izvlaio iznad
povrine i plivao, plivao
4977
prema
nekom
prohladnom otoku
gdje su paome mahale
zelenim lepezama...
- Pa vi ste ludi, dragi
moj! - srdila se gospoa
Ema.
majinski i
Sjedila
je
4978
brisala
mu
oznojeno
lice. - to mi se niste
javili?
- Spavali ste... nisam ni
znao da sam bolestan.
- Nije znao, a gorio je
kao iva vatra! Nego
4979
svukli
krevet?
legli
4980
4981
me je svlaila! sine mu
odjednom.
- Boe, odvikao se od
istoe! - gospoa Ema
je afektirala. - Da niste i
kakve
gamadi
donijeli?
sa
sobom
4982
Kako
sam
vam
ja
skinula temperaturu, a!
4983
4984
vam
tamo
nisu
dali
jesti?
Kosti
vam
kou
probiti.
Melkior
porumeni,
gledala me golog... No
rukom segne dolje ispod
pokrivaa i
4985
uvjeri se da mu je preko
gaica
navukla
pidamu. On je pogleda
sa zahvalnou.
Ona kao da je shvatila,
odvrati
pogled
prema
prozoru: - Ne prestaje
padati...
4986
ispred
prozora...
kao da me pita...
-
Lije,
lije...
ree
naglas,
zatim
sebi
4987
itao
Kasnije,
Turgenjeva.
kad
gospoa
ode...
U svijetlu male svjetiljke
s nonog ormaria vidio
je lice gospoe Eme.
Koa joj
4988
slabom,
rezignirano
omlohavljelom
stanju.
Koliko bora,
Gospode!
Mnogo,
mnogo, ree
Marinhovi Kiklop
4989
Gospod
mislio
rastreseno,
je
na
neto
drugo.
Ona
pogled
je
osjetila
na
taj
svom
"nepripravnom"
opreznocu ene na
licu
4990
4991
prozebao,
4992
4993
pokae
nogom
ispod
je
htio
pisati!
4994
se dogodilo... kad je on
htio pisati.
No poslije juhe, kasnije,
u noi Melkior se smirio.
I itao je Turgenjeva,
"Plemiko
gnijezdo".
4995
to
Triumfirao je
glavom,
ne
zna!
4996
Melkior.
Spavao
je,
zanimljivi
mali
pakao u pei.
A kia...
... Nije kuckala veeras
po limu ispred prozora.
4997
Osjeao se ve dobro i
uelio
se
kretanja
mokrim
zanimljivo
uklanjati
se ATMI,
prolaziti mu ispred nosa
kao
slijepoj
nemani,
4998
umai
kao
Odisej
Polifemu. Zato
je htio pisati?
Srce mu je jako kucalo
kad
je
bio
pred
4999
leima: sad e mi se
njegova kostunjava ruka
s dugim prstima spustiti
na rame hop!
Ali nije bilo hop, sretno
je izaao na ulicu. Zrak
je bio svje i mirisan,
5000
ispran
ali
vlaan,
neosuen. Melkior ga je
svejedno
poudno
5001
Naao
se
pred
ipak
vodnika,
udala
za
pomisli
podrugljivo. A to je od
srca poelio Kurtu:
5002
e,
pa
estitam
vam,
gospodine
odjednom
sebe glas
iza
5003
natopljen
nestrpljivim
zadovoljstvom, a ruka
kostunjava
dugim
prstima ve je
leala
na
njegovu
ramenu.
Kada se okrenuo gledale
su
ga
iz
mraka
5004
nerazdvojne oi polipa i
smijeile se,
smijeile...
ha-
ha,gospodine.
- Gospodine Adame! lane preplaeno Melkior
kao da je ugledao duha.
- Kako ste
5005
me samo...
- Sasvim sluajno, na
putu kui - pouri se
objasniti ATMA.
- ...preplaili! - dovrava
misao
Melkior.
5006
Zato,
zaboga?
5007
pametno... Ato, da mi
uemo tu unutra, a? Da
vidite kako je to sada?
Evo,
izvolite - i ve je otvorio
vrata pred Melkiorom i
ugurao ga pred sobom u
lokal.
5008
odijelu
stajao
meu
praznim
stolovima
ruke)
pokorno u
gledao
5009
zemlju
kao
prigovore
da
prima
nekog
5010
ponudio
da
sjednu
Izvolite,
gospodo
to
vino,
mislite,
a?
kuhano
nagne
se
5011
preko
stola
ATMA
Melkioru. - Jesenje
pie, protiv hunjavice. Ili
moda
vi
elite
prije
neto jesti?
- Samo hladna jela ree hladan glas odozgo
5012
zamahne
vano
ubrusom po stolu.
- Sardine, malo sira i
salame - naruuje ATMA
stilom otmjenog gosta.
-
Sardina
nema,
sir
5013
ljetna
ree
blijedi
ravnoduno i
ponovo
ubrusom
nevidljivu
stolu.
zamahne
na
mrvicu
neku
na
5014
5015
kuhane
rakije
ree
blijedi
odlazei
tromo.
"Eh, ovjek bi se s vama
mogao obogatiti", kao
da je htio rei.
5016
ruskog
carskog
da
kupuje
5017
uli
domai,
ste,
kravlji".
"sir
Kau
da e
ponestati
ide...
zna
vina,
se
sve
kamo.
5018
Uostalom,
"Ugodan
u
-
svakom
ATMA
je
podvukao
posljednje rijei
uperivi
podrugljive
svoje
oi
male
u
oi
5019
Melkiora. A Melkior se
budalasto smeo
od
pogleda,
shvaao
jo
kuda
nije
ATMA
smjera.
- A zato ste traili moju
adresu u vojsci? - upita
Melkior odjednom te se
5020
kao
da
mu
je
5021
- Zato... i o emu?
- Pa... - smjekao se
ATMAkao
pred
da
oklijeva
nekim
velikim
otkriem - ...tako.
Htio sam vam se javiti,
moda
da
vam
5022
5023
ATMA
lae!
ree
naglas: - Ne vjerujem.
- Zato? U nje je dobro
srce.
vunene
rukavice vam je ak i
sama splela. To
jest nije ona nego tetka
Flora, ali ona je nabavila
5024
vunu
uope
brinula
se...
No kad nije bilo adrese,
dala ih je meni, evo ih ATMA izvadi iz depa
sive
pletene
rukavice
5025
rukama
je
uzimala mjeru, a
ja imam duge prste hehe, gledajte - on poloi
5026
Krele,
misli
Melkior, to je
moralo
boljeti...
strahovito
5027
moje
ruke.
On
gadno.
5028
Conradom
Veidtom.
nesrei
izvrili
smrtnu kaznu
su
5029
nad
nekim
stranim
ubojicom, a kirurzi... ja
stvarno
mnogo
potujem kirurge,
jedino
to
medicini...
cijenim
nakalemili,
5030
Sad
poinje
muenje:
njegovo
nositi
ruke
5031
ipak
toliko
ne
cijenimo,
a?
ATMA
primjetljivo
Melkioru,
jedva
migne
zatim
5032
odjednom
prui
ruke
prema
njemu
zagraktavi
nasmije
runo:
se
-
ih
moram
stalno
5033
nositi, to je najgore.
Ovim
milovati i grliti ene!
Zato moda mene i ne
vole
ene,
zbog
ovih
strahota. Lako
vama.
Ne
samo
to
5034
hoe
da
vam
alju, i
rukavice za vae njene
ruke. A vi, kakvi ste,
5035
ipak
se
nijednoj
ne
javljate. ak
ni... hm... pa je dola k
meni da joj ja govorim.
A to da joj kaem? I
kirurzi
su mobilizirani, to jest
pozvani na vjebu, sve
5036
je
radosti
oduzela
vojska:
mukarce,
hranu,
automobile, sve.
- Tko je doao k vama? I
to se mene tiu vae
muterije?
5037
A-a,
ova
vas
se
vas
se...
Govorio
tako
5038
cvijeu, u ruama. Te
oajnice, kad ih napuste
mukarci,
kadre
su
uiniti
svata.
- Objesiti se, na primjer
-
ree
Melkior
5039
osvetniki, a pakost mu
se cijedila iz
oiju - pa kad ih skinete
s konopca, objese vam
se o vrat.
- He-he, imade i takvih nasmije
se
polaskano
5040
Uostalom,
je
tjelesnu
5041
"potrebicu"
imati
pri
ruci, a mi opet
znamo odijeliti, zar ne,
to prljavo i nisko od
naih i-de-ala, mi koji
poznajemo
idealhu
platonsku,
ljubav,
ako
5042
dopustite.
Drugo
je
tjelesna potreba... s
konopca:
tu
smo
gospodari
te
jadne
parade, ak i tirani sa
stranim zahtjevima.
Muimo
majmunice,
te
nae
zar
ne,
5043
gospodine
Melkiore,
sam
jezik!),
5044
predbacivati
im
to
varaju
Cocoa (Coco je, zna
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
se,
mu-rogonja,
reeno,
mislim,
na
5045
tek
neduno
sredstvo njihove
5046
budale,
srdio
se
5047
izmuzao, do posljednje
kapi...
- Imate veliko iskustvo. Odlui
da
mu
vrati
5048
naas
ATMA
nekakvo bljedilo mu se
pojavilo na elu;
donja mu je eljust lako
zadrhtala, kao od nekog
straha
ili
uspomene,
od
rune
5049
no odmah je smogao
svoj podrugljivi osmijeh
i razvukao ga po licu
kao masku: He, to zato to je meni
ime Adam? Dobro vas je
nauio
va
zato ste mu
kateheta,
5050
i ostali vjerni.
-
A-a,
ne
biblijskoj
Melkior
radi
Evi
to
se
likuje
zbunjuje
ATMU. - A to je
istina da su je okrstili
Evom zato to je vama
ime Adam.
5051
taktiki
je
mu
izvor
5052
rjeitosti; on je uutio i
kao da se
u neto zamislio.
Kajao se Melkior to mu
je to rekao, moda je
trebao sauvati kartu za
neki
5053
odluniji
trenutak,
naprosto
ne
ili
govoriti
5054
smilja?
-
No
evo
napokon
5055
5056
prekinuti
ATMINU
neobinu utnju.
- Lijepo ili ne... htjeli ste
mi
se
osmjehne
osvetiti
se
ATMA
Dobro,
nekakvom
grimasom.
5057
5058
slici,
sve
su
loe
graene, sve
neke rodilje bez struka.
A ona je bila punaka a
vitka; noge, grudi, oi i
sve,
sve...
ne,
grandiozna
to
je
bila
ena,
ako
5059
pogleda
sumnjom Melkiora:
sa
5060
ne
zna
neto
li
vie?
on
moda
Valjda
je
prihvati
odmah:
naim su se
mukom,
-
i
U
5061
pored
Naprosto
sam
njezinu ljepotu.
teko
5062
zabave,
zbog
prostoga hira,
kako to ve znaju ene
da
se
Govorila
zabavljaju.
je
mora biti u
da
toga
5063
da
mukarci
je
napastuju
iz
naega
kruga, da se smiju
meni iza lea... Zavadila
me
sa
svima.
Doista
5064
Jednoga
sam
momka
na
mrtvo.
premlatio
Potuila mi se da je
salijee bezobrazno i
javno,
to
njoj
5065
ja
dohvatio
5066
je
malen,
zaplaen
jadan.
Jadan Krele.
- A ime ste ga tukli?
Korbaem
za
pse?
Ah,
ovim
kakav
korba,
instrumentima
5067
on
mlatne
po
stolu
svojim stranim
rukama.
poslije
izmislila.
Priznala
daje
sve
Zato?
je
to
Tako,
htjela je da
zbog
istuem.
nje
nekoga
5068
Ali
zato
ba
toga
mladia? - Melkior je s
podsmijehom
sebi
upitao ATMU.
- Zato, zamislite, to joj
se on sviao! - odgovori
ATMA kao da se jo i
sada
5069
5070
taj
je
nain
otklonila
opasnost...
Oh,
to
zvui
vrlo
5071
- Vi se neto smjekate,
gospodine
ATMA
ga
Melkiore?
je
gledao
5072
Ah,
nemojte,
gospodine
Melkiore,
5073
nikada
ne
bih
mogao
dokazati.
Coco
nikad
5074
"nisam"...
tako
do
sudnjeg dana. A to e
mi takav ivot? Ja sam
praktian, ja
sam s njom htio ivjeti.
Da
uzmemo
jednu
jo
kuhanu,
Gazda, jo dvije
po
a?
5075
kuhane.
Jadan ATMA, pomislio je
u
svom
Melkior.
slabom
Motrio
asu
ga
je
kako vrti au
u svojim dugim tvrdim
rukama: zagledao se u
5076
jednostavnoj
toj
optici
prljavoga stakla. Oi mu
se strano zbliile
od
neke
teke
zabrinutosti i gotovo se
5077
zbog
ale
dao
kiromantsko ime
ATMA? I jo je jednom
Melkior
osjetio
neku
5078
zebnju
pred
tim
pitanjem.
-
Samo
se
razumije,
Melkiore
po
sebi
gospodine
-
progovori
5079
postavljate
pitanje
(nemojte, ja ga vidim u
vaim
oima,
gledam):
iako
vas
kako
ne
se
5080
usuujem da ponovo...
vi znate to ja hou
rei.
- Ne, ne znam...
-
Eh,
ne
laite,
gospodine Melkiore, mi
se razumijemo. Ja znam
da nisam
5081
nimalo...
eh,
vraga,
no,
da
nisam
osobito mio
enama. Ne, ne, imam
ja ogledalo! Tuga me
spopada
kad
se
5082
oi u ogledalu najvie
gledaju ba sebe! A to
moje oi imaju u sebi
vidjeti? Pa
barem da se vidi ta
moja tuga u njima! Taj
strah
od
nakaznosti,
slike
svoje
5083
enskim
pred
mojim
5084
Da,
ali
one
tada
ne
5085
oima
ove
moje
majmunske... i na taj
me
nain,
ini
se,
5086
ponovo
je
Melkior
poalio ATMU.
- Ne, ima neto gadno u
mojim
oima
kao
neprestano snuju
Marinkovi Kiklop
da
5087
neki
ATMA
zloin
jadanjem.
nastavi
oajnikim
-
Primijetio
sam, ni vi ne
volite da mi gledate u
oi, bojite se da me ne
uvrijedite. Ovakve oi,
jasno,
5088
zloinci.
Zbog
don
Fernando
svaki
prema njegovoj
sluaj"...
5089
opasan?
Don
Fernando moda
ima
mene
pravo,
moda
trebalo
bi
doista
5090
a? - iskesio se ATMA
izazivaki.
-
Govorite
gospodine
besmislice,
Adame,
5091
Zar
vam
nije
izloio? Ne vjerujem, vi
ste za njega
jedan od...
- Ne znam nita o tome.
-
Eh,
osmjehne
ne
znate
se
ATMA
5092
don
Fernando.
Nastradalo bi dodue i
mnogo nevinih, ali bi i
onih
"opasnih"
bilo
dosta
5093
neko
zlo?
Uiniti... kako?
- Preventivno.
-
Tako
je,
ubiti
5094
Hitlera
odavno
5095
ostale
na
koje
don
5096
"izvritelju",
se,
meu
5097
koji
sami
kane... ve su i prodali
svoj
le
medicinskom
fakultetu.
Maestro! sine Melkioru,
Maestro mu je sve to
5098
Melkiore,
5099
5100
Marinkovi Kiklop
"crnoj listi" zbog ovog
mog pogleda, gledajte
ga, gospodine Melkiore
-on s oba
kaiprsta
pokae
na
5101
"izvritelja",
ha-ha...
ozbiljno
shvatio
"pre-ven-tivnog
ubijanja".
Tako,
neodgovoran,
5102
"rtvom"
naruitelja,
ismijao
ha-ha-ha...
Eh, da,
ali nije samo stvar u
tome: nasmijali se - i
5103
jednako
smijehom,
sa
zavrio
ATMA.
- Nego u emu je jo
stvar? Hajte, molim vas!
5104
Melkior
se
navlas
prikazao
srditim. - Po emu biste
vi bili nekome "opasni" i
tko
bi
nekakvu
"listu"!
vas
unosio
5105
- Po emu? Po mome
pogledu!... kako teorija
kae - uzvikne i ATMA
skoro
hvalisavo. - Ada sam
unesen u listu to znam
pouzdano!
Ako
hoete da znate...
ba
5106
narueno
je
moje
umorstvo...
- "Narueno umorstvo" nervozno
se
nasmije
vam
se
5107
nalupala
kojeta.
-
Koja
pijandura,
gospodine Melkiore? - s
umiljatim
smijekom
upita ga ATMA. -
5108
Vi
znate
podnosim
ovu
da
pijanice,
rakiju
pijem
ne
a
po
lijek.
Zato
vas
cijenim
od
cijelog vaeg
5109
drutva to ne pijete,
to ste ozbiljan, trijezan
i zabrinut ovjek. Meni
se, da
vam pravo kaem, cijeli
onaj
Dajdam
gadi.
znate li - odjednom se
on sjeti - da
5110
je
Maestro
izranio
nedavno
Uga,
razbijao
ae o njegovu glavu,
sve mu je lice
bilo isjeeno.
- A je li ga opet ona
njegovala?
upita
5111
Melkior
prikrivenom
patnjom.
- Nije. Nije bila tamo.
Ona
uope
nije
vie
tamo.
- 0! - uini Melkior, a
srce
mu
zatreperi.
uzbueno
5112
5113
prou...
-1 vi znate, ja sam sad
na redu... - Melkior se
nervozno nasmije.
-
Znam.
Ona
je
sladokusac,
kao
mora
5114
gospodine
Melkiore,
oprostite, vi niste ba
kakvogod
Marinkovi Kiklop
jelo. I to me spopade
to jelo? Vi ste moda i
poslastica
enu, mislim
za
takovu
5115
in-te-lek-tualnom
primitivna,
pravo
duhovno
siroe, da se ponekad
ak i meni smili, a vi
znate moj famozni nivo.
Egzemplari
5116
5117
Nikad...
to
je
Moda
kasno, a moda i tu
skoro, ali jednom mora
biti. No mislim ipak vrlo
brzo... jer drugog izbora
vie
5118
nee biti.
Melkior
zadre
ATMINA
od
stranog
proroanstva.
Stari
nad
njegovom
utjeenom
5119
san
svoje
Polifema-
kiklopa, jednookog
gada. I zaudi se gorko,
gdje se ovih dana krila
5120
ta
misao
vjena
pratilica?
Strah
je
Melkiora
stao
("jer
tresti
drugog
obilazio
je
5121
Gledate,
gospodine
5122
bi
zlo
bilo
5123
Kurtom
bratstvo"
i
i
"piti
lumpati
ovdje, to se to
koga tie, e, je li tako?
5124
Melkior
odgovori otro.
- Kaem, da i jeste, zar
se to ikoga tie? Vi ste
valjda imali za to svoje
line
5125
sa
smijekom
izmrmljao ATMA)
- svaki svoje, pa to
onda,
na
obostranu
5126
rasrdi
se
Melkior;
osjetio je da mu ATMA
podvaljuje
"neto". - Kakvu sam
korist mogao imati ako
sam tu ponekad pojeo
kobasicu?
5127
Pa
tu...
da
jedete
kobasicu - nasmije se
ATMA. - A vi ste smatrali
da mislim
neto drugo? Kurtova je
mama
bila
dobra
5128
su
vodnici
iz
5129
domai,
kao
krugu
ovaj
Rat,
rat
topli
je,
5130
kravlji.
ATMA
je
uivanjem
"rat".
podlim
rigao
Gledao
rije
ga
je
Melkior s gaenjem i
strahom
kako
mu
se
5131
5132
5133
- Onako... - osmjehuje
se ATMA. - Moda se i
ovdje
jo
bavi...
moda gaje i
pozvao Fiihrer... Oni nisu
mudri kao mi: komisije,
vage, izgladnjelo
5134
se
bavi?
odjednom
preplai se
upita
Melkior
5135
svoje
smionosti,
kog
avola se ja tu petljam?
- A vi kao da niste? prijetei
ATMA.
se
-1
iskesio
trebali
ste,
stvarno,
uiniti neto, gospodine
Melkiore, ja sam stalno
5136
gotovo
ovjek,
odgovoran
kod
vas
5137
ja
to
nisam
mogao, ne bi vjerovali
5138
jednom
kiromantu,
kakvo je to
zvanje...
Mislili
bi
da
potenjak,
5139
ovjeanstvo,
socijalnu
pravdu".
za
Eh,
5140
gospodine Melkiore! Pa
daje i na tome
stalo, nego...
-
Gospodine
vae
Adame,
provokacije...
uzdrhtao
Melkior
5141
- Ah, to pro-vo-kacije!
Kad smo rekli a, recimo
i b, gospodine
Marinkovi Kiklop
Melkiore - zahuktao se
ATMA kao da se odluio
na neto - vi ste se i
sami... eh,
5142
eto
umaknule
su
same, pa
sada to bude. Gledao
je sa smijekom kako se
5143
bljedilo
iri
po
Melkiorovu licu,
zatim odmah rumenilo,
pa
opet
zabavljao
bljedoa...
se
tim
promjenama boja. A
Melkior je znao to se
dogaa
na
njegovom
5144
korist?
ATMINU
nije
mogao
tim
jadnim
vjetinu
nadvikati
psovanjem u
vlastito uho. Ali nije mu
htio ni odati priznanje
5145
nekom
"javnom"
srdbom, pa se
i sam nasmije smijehom
koji je trebao zamijeniti
sve rijei.
- Ja bih ipak... - otpone
ATMA i stane kao da se
predomislio.
5146
Melkior,
osjea
"Umoili
se
5147
govoriti ATMA.
- Prije svega, smijao se
ne bih, - ree ak s
nekom
otrinom
-a
zatim... vidi
kako ja to vano kaem
zatim,
kako
da
sam
5148
najmanje
ruski
general...
-
Dobro,
niste
ruski
Nita
nasmije
se
5149
kao
da
se
tepa
malom
djetetu,
Neizvjesna
ti-ti-ti...).
je
naa
5150
kau politiari.
- A to bi po vaem
trebalo uiniti za nau
sudbinu?
Na
to
bi
trebalo obratiti
pozornost?
- Ti-ti pozornost - igrao
se ATMA - ti-ti pozornost
5151
sada
izvukli,
sudbina
prekrasnih
iznenaenja.
jo
ali
ima
5152
Zar
vi
znate? - ATMA mu se
unosio u lice,
osjeao
je
neugodni dah.
njegov
5153
Melkior se odmakne i
ree podrugljivo. - Mene
pitate, vi koji ivite u
intimnim
odnosima sa Sudbinom.
- U intimnim odnosima...
hm, vrlo rado kad bi bila
lijepa.
5154
Pa
valjda
strunjak,
ste,
za
kao
sebe
odabrali najljepu?
Marinkovi Kiklop
- Rugate se, gospodine
Melkiore,
eto,
ak
5155
za
svoju
sudbinu... uz pomo
posta, kao neki svetac...
i uz pomo ovdje ovog...
Kurta
podrugljivo
mirei
5156
na Melkiora motrio je
djelovanje svojih rijei.
Melkior se sada vie nije
mogao smijati: - Kakvu
pomo Kurta? U emu je
meni
pomagao Kurt?
5157
- U kucanju rodoljubnog
srca, ha-ha... U to se
ono
umoe
cigarete,
sjeate li
se, gospodine Melkiore,
to nije bilo tako davno?
- Vi ste o tome govorili s
Kurtom?
5158
- Ja sam mu to i rekao, a
ne njegov fater, he-he...
- Ali ja to nisam uinio.
Uostalom, nisam to ni
traio od Kurta, on je
sam... A
zato
ste
njega?...
vi
preko
5159
mene
nemate
povjerenja...
- Au Kurta imam?
- Pa... ini mi se, da. Da,
svakako vie negoli u
5160
mene. On je od monije
strane.
A moda bi Kurt jo
mogao
pomagati,
5161
gospodine
5162
naivno.
Moda
bi,
ujte,
vi!...
no
5163
do avola, zato da tu
urlam? Ali
za koga ovaj nitkov... ili
naprosto on mene ovdje
mota?
mogu
li
saopiti
vama
iskustva?
ta...
vojna
5164
- A to e to meni,
gospodine
Melkiore,
5165
ape
Melkior
najstroem
povjerenju.
sam
dok
bio...
tamo
Aligator,
oruje, dre ga u
svakome gradu...
Saznao
sam
novo
5166
Pa
to
je
ivotinja,
ATMA,
ali
motri
Melkiora.
Marinkovi Kiklop
pomno
5167
5168
pjeadije. Donijeli su ih
iz Gangesa i Nila.
- A vi ste vidjeli te
krokodile?
ATMA
je
prihvatio zabavu.
- Nisam, ali sam ih uo.
Urlaju strasnije od svake
druge zvijeri. Dre ih u
5169
velikoj tajnosti.
-
Ma
govori
to
kaete...
ATMA
nedoumici,
ali
nekoj
pomno
motri Melkiora: ne
izigrava li on tu neto ili
je stvarno... -1 mislite
da bi u sluaju rata...
5170
Slistili
bi
sve
te
prstom
kutiju
5171
Osjeti
uitak
pobjednike
od
te
kretnje.
Prihvati
tu
pred
zauenim ATMOM.. -
5172
Aja
bih
gospodine
mogao
mnotvo
vama,
Adame,
ispriati
vrlo
jo
udnih
stvari
koje sam tamo vidio pa neka otkuca hulja
5173
tamo
gdje
ve
govorio
je
ATMA
5174
to
signaliziranja
(ovako govori
se
tie
svjetlima
5175
evakin
II
Gogoljev,
se
prozori
osvjetljavaju,
brojevima, i u kojem
po
5176
katu,
vano.
to
je
Radi
posebnom
razumijete,
osobito
se
kodeksu,
i
sve
se
javljaju
moe
saznati
to
5177
upita
ATMA
dosadom, ak i zijevne
pritom otvoreno
i bezobrazno. No svialo
mu se da ponovi rije
kodeks.
5178
jednog
sjetio
se
Melankolika. - Moram se
nasmijati kad se sjetim
kako smo
5179
ak
nepristojno,
neke
psovke
rijei
prostake. Valjda su se
momci
od
5180
kontrapijunae
zabavljali
ili
su
neprijateljske
5181
ATMA
je
ve
uvelike
zijevao. Oi su mu od
dosade lutale,
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
pogled mu se gasio. Sad
e
zaspati
sa
5182
zadovoljstvom
misli
VELIKOG
njegovim
vlastitim
orujem!
-
No
dosaujem,
vama
ja
gospodine
Adame, oprostite.
5183
- 0, naprotiv, vrlo je
zanimljivo - ali ipak on
pogleda na sat i pozove
"platiti".
-
Ipak
dosadno
je
vama
bilo
veeras
sa
mnom, priznajte - ne
odustaje Melkior,
5184
napamet,
gospodine
Melkiore!
Samo
umoran,
sam
neto
5185
zavri
5186
Nisu,
ve
nekakve
je
ona
moja
"s
konopa", kako vi
velite.
No,
gospodine
upita
ujte,
Melkiore
odjednom
jako ozbiljno -
ATMA
5187
vjerujete li vi doista u
te... aligatore?
-
to
se
tu
ima
kao
to
govore luaci. - U
"zrake
smrti"
ne
vjerujem, no aligatori,
5188
vrlo
"odreeno"
5189
ulici
mu
Melkior
ATMA
gotovo
zadovoljstvom.
sa
5190
elim
se
proetati.
Dajdam?
uglavnom vie
Tamo
5191
Dobra
vam
5192
ja
njoj
najruiastije...
Gospodine
Melkiore,
pomozite
Sudbini,
uzvratit e vam
stostruko - smijao se
ATMA
sav
glas.
5193
Ostao
je
krenuti,
magla
sve
je
zastrla
5194
smrdljivo
hladnom
pustoi. Odluio je
ekati da se ATMA udalji
pa da i sam krene u
svoje toplo gnijezdo.
A
moda
ipak
da
5195
devet. Sudbina ga je
doista usrdno molila
da joj pomogne. On se
odazove sa smijekom
pustolova.
Telefonska
govornica na
uglu ponudi mu se kao
bludnica, kao pouzdana
5196
svodilja:
mali,
evo
"hitne pomoi",
4 umjesto 3, na kraju 4,
4,
4,...
odmahne
Ah,
to,
Melkior.
5197
isti
ga
je
5198
bljesne posramljeno, o
Gospode! Ali Melkior ne
gleda
asno
lice
supruga i
gospodara ovog praga,
ve
alje
svoj
muki
5199
zatim
unutra
uje
micanje
se
(ensko,
5200
kao
da
se
koko
uznemirila. A
Melkior
kooo"
ree
iza
"ko-ko-
vrata
zbog
5201
unutra
njeno
isprekidano,
uzbueno disanje. Sama
je, odahne Melkior.
- Ko... ko je? - zau
njezin uzdrhtali apat iz
5202
tamnog
etverokuta.
Sav zadre
od njezine blizine, osjeti
um krvi u ilama.
- Nije Coco, ja sam ree
koliko
god
mogao podrugljivo.
je
5203
Kior!
bezumno.
klikne
-
Doao
ona
je
mazno-povjerljivo,
sva
izbezumljena
nenadane
Okretala je klju u
od
sree.
5204
bravi
desno,
nervozno,
lijevo,
jedva
je
uspjela otkljuati.
- Gdje si, gdje si, zloko,
ah... - pripila se sva,
mala, drhtava, u njegov
zagrljaj - Kior, ah, Kior!
5205
Imala
je
na
sebi
smaragdno
zelenu
barunastu
kunu
poznato
5206
5207
Koji
Adam?
Ve
si
kao
Eva,
raskopa
vidi
haljinu
5208
Adam".
On
je
eljno
obujmi
5209
vrat
grudi,
trbuh,
Ovamo,
Kio,
doi
ovamo - vukla ga je u
sobu sa irokim branim
krevetom. -
5210
zli,
okrutni
joj
potekle,
mukarci suze
su
5211
teko
uzdahne
5212
ne umakne nagrada za
sve
patnje
koje
je
podnosila.
- Teko mi je bilo, Enki,
priat u ti - govorio je
Melkior
sebe
odbacujui
sa
5213
odjeu po stolicama, po
podu, neuredno, i njemu
se urilo. - Nikome se
nisam
javljao, proivio sam...
svata...
- uti, ne govori sada aptala je ona iz kreveta
5214
ugasi
sva
svijetla. Poslije
emo
se
gledati
5215
da vidim ni da ujem.
Hou samo da te
osjeam
mraku,
5216
ludo
njegovom
burnom zagrljaju.
Puili su (dakako) istu
cigaretu
utjeli.
Naslonila je glavu na
njegovu mravu
5217
miicu i predavala se
mazno
kao
laica
zaklonu, a on obuhvatio
akom njenu
malu dojku, rastvorenim
prstima, kraljevski, kao
vladarsku
Osjeao je
jabuku.
5218
ugodan
kristalne
pritisak
teke
pepeljare
na
disanja.
5219
Rekao
sam
"lula"...
ali si i luda, a to nije
san.
- Kako si mogla tako sve
izbrbljati?
5220
sam.
Zato
je
kiromant.
- Khiromant... - izgovori
on posprdno.
- Sve je pogaao kao da
je
avo
njemu.
5221
Stiskala
se
uz
njega,
jadna
mala,
pod mono
otkrilje,
bespomona, sama...
- A ti vjeruje da on
moe pogaati?
- Ma kaem ti, sve je
znao
sam;
nita
ja
5222
nisam govorila, on je
govorio...
- ...a ti si potvrivala ree on srdito. - Jesi li
mu naglasila da ti voli
svoga
mua?
Melkior
ironijom.
sa
upita
skrivenom
5223
- Ma naravno...
- Ma naravno... Sada
moe oekivati da te
ucjenjuje do smrti.
-
Zato
bi
me
ucjenjivao?
- A zato ne bi? Sada
zna da ti je stalo da tvoj
5224
mu
ne
sazna
za...
ovo... no,
pa
valjda
sama
razumije! - Bilo ga je
stid
tome
postajao je
razdraljiv.
govoriti;
5225
Pa
ja
sam
njemu
platila to je traio!
- Platila je ona to je
traio. 0, kakva ste vi
vrsta
malih
naivnih
5226
ATMI. - Ti misli da si za
pedesetak
svojih
osobitih
dinara
5227
uivanje i hoe da mu ti
to plati!
- Da platim zato to me
mrzi?
- ini se da poinje
shvaati.
ponovno
on
uivao je to je
Bio
sit
je
nje,
5228
moe
kazniti.
uzbuivanje:
Novo
vidio
je
0,
Kio,
pa
to
je
5229
- Pa koliko e on to
traiti?
-
Moda
nee
htjeti
To
je
odvratno
to
govori! - odmaknula se
5230
pokrila
grudi
djevianski stidno.
- Odvratno... ali tako je.
Uinio bi on to i zbog
5231
rukom
5232
5233
povjerovao - smijala se
smijehom koji je Melkior
mrzio.
- Pa jesi li mu rekla to?
.JI
Marinkovi Kiklop
- Komu?
- Adamu.
5234
Kojem
Adamu?
5235
nije
smijeno
da
je
kiromantu
ime
Adam,
prorie
sudbinu?
- Ime. to ima u tom
smijeno? - A ima, do
avola! priznavao je u
sebi, smijeno
5236
je.
- Mislim na onog Adama
iz zemaljskog raja, zato
se
ja
smijem.
-1
na
njegov prvi
grijeh ti misli...
- Je li ono s jabukom,
Kio?
5237
5238
Potraila
je
drvo
saznanja to je naraslo
usred
vrta
visoko
vrsto.
- Ah, Adame, Adame... aptala
zanosu
bezumno.
je
Enka
nudei
u
se
5239
Afrodizijak
"Adam",
mislio je Melkior.
- Ne smjekaj mi se,
zlotvore! - izroni naas
Enka s licem muenice i
odmah
ponovno potone u mulj,
to bi rekao ATMA.
5240
ATMI-NOJ
"Sudbini".
Kucao je na otvorena
vrata, prvu pomo joj je
pruio,
sada
gospodariti,
je
htio
5241
5242
opsjednuta
od
onog
raju,
da
5243
Bog
da...
5244
5245
budnog
5246
obamiranja. Noge mu se
ledile, jer sad je jasno
sluao
kako
netko
nastoji
otkljuati vrata.
- uj, netko otkljuava
vrata.
Ali
do
nje
5247
Ne
moe,
klju
je
5248
bezbrino
ponovo
pone tonuti.
- A to emo sada? - Eto
Gospoda! Melkior prui
noge
da
izae
iz
kreveta, ali
ona
ga
zapovijedniki,
vrati
bez
5249
Kad
neprestano
ti
mora
zazivati
neke tvoje
bogove!
bijesno,
apne
psovaki.
ona
-
5250
Zato
nije
javio
da
ja
sam
vrsto
zaspala, pa valjda to
zna!
Svoj
iskaljivala sad
na onog tamo.
bijes
je
5251
tiini
zvonce,
stana
reklo
neodluno,
zajei
bi
plano,
se
to
sam ja,
otvori... No, Melkior ga
je sasluao kao gnjevni
vrisak,
gospodnji,
kao
glas
5252
branom
kreVetu... Drugo je
zvonjenje bilo zabrinuto,
to je s njom, zato ne
otvara? a tree je ve
bilo
5253
panino:
isprekidano,
dugo,
kratko,
neuredno...
-
E,
sada
spavam,
vie
ujem,
ne
dragi
5254
Ali
nije
kreveta.
se
micala
Melkiora
iz
je
se
vratima.
deava
za
5255
Odanle
malo,
se
ulo
neko
prigueno
ruenje.
- Obuci se - zapovijedi
ona.
- A to on to tamo radi?
-
pita
Melkior
ne
5256
pogaa
nogom
nogavicu.
- Provaljuje prozori na
vratima...
- Pa to je usko, ne moe
ni glavu provui - ree
glupo Melkior. Ona se
nasmije
5257
bezglasno i odmahne s
prezirom.
- Provui e ruku i izvui
e klju iznutra - ree
ona mirno usta-jui s
nekom
hotiminom sporou zatim e otkljuati...
5258
- A mogu li ja nekako
izai? - govori Melkior a
prsti mu jedva gumbe
nalaze. Ima li kakav drugi izlaz?
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
5259
Ima
ree
ona
podrugljivo. Navukla je
na sebe neto donjeg
rublja, a preko
toga
kunu
haljinu.
ponovno je oslukivala.
Ruenje
mnogo
je
bilo
sada
urnije,
5260
spletenu
kravatu
podivljalim
prstima
od
straha
Melkior je pokuavao
5261
njegovom
punom
dostojanstvu: na klinici,
okruenog
svitom
asistenata,
utrobom
5262
pomnjivo...
provaljuje prozori na
vratima
roenog stana! Nikako
da odagna tu prokletu
ponizujuu sliku jadnog
ovjeka pred
5263
svojim
zakljuanim
vratima!
Htio
ga
je
gorkog
prevarena,
ovjeka...
sramote,
iz
ponienja
ismijana
5264
- On zna da je netko s
tobom - prokleta droljo,
ogoreno dodaje u sebi
Melkior.
- On zamilja tu mene s
prerezanim
otrovanu,
ilama,
silovanu,
zaklanu - govori
5265
0,
jadni
ovjek!
5266
5267
0, Gospode, to je ovo?
pita Melkior. - Mimikrija,
odgovori
Gospod
znanstveno.
Poravnala je krevet, kao
da se nita nije desilo;
pripremala se za njegov
ulazak.
5268
Zar
nije
pametnije da mu sama
otvori?
5269
Ona
ga
pogleda
osmjehne se prezrivo.
Nije krila svoga prezira.
Bila je
neobino
mirna,
sabrana, ak sigurna da
se nema zato bojati. Ta
ona je
5270
neduna!...
Smislila je neto... no
Melkior
osloniti
se
nije
na
uspio
njezinu
sigurnost. Ona
gaje ve bila "svrgnula",
vratila ga tuem svijetu
iz kojeg ga je i uzela.
5271
Osjeao se odbaenim,
izopenim
iz
tog
obiteljskog posveenja,
uljezom,
"etvrtim majmunom". I
to je to, kao da me
gleda
5272
je
provalio
mjedeni
5273
ruku,
Melkior,
jo
nekoliko
minuta
misli
svega
dijeli
me od "susreta".
Zadavit e me, pomisli i
proguta zrak.
5274
Enka je ve zakljuala
vrata od spavae sobe i
dala
mu
znak
da
je
slijedi.
Vodila gaje kroz hladne
mrane
prostorije...
5275
usana
5276
kojim
saekati udarac
valja
5277
sudbine...
ali
tad
se
probudimo. I u filmu se
u posljednji tren nae
neki
izlaz...
Ovo
poslao
Sudbinu.
je
na
ATMA
mene
"Kucajte"...
5278
ja
sam
Sudbini,
pomogao
i
sad
sam
ulovljen!
Napokon je Enka upalila
svjetlo.
Cocoovom
Bili
su
radnom
kabinetu. Police s
5279
konatih
fotelja; na
pisaem stolu cerila se
mrtvaka lubanja. Tu se
zaustavio
pogled: je
Melkiorov
5280
li
Coco
odrubio
tu
glavu?
0,
bijedni
Yorie!
Iz
je
podrugljivo
mrtvaevo lice.
-
To
je
bio
neki
5281
ravnoduno
kao
cicerone i pogladi
tjeme pokojnika. - Pao je
s
krova,
vjerojatno
pijan; jo mu se tu vidi
fraktura
na glavi...
5282
0 Maestrovoj e lubanji
govoriti ovako: bio je
neki novinar, udak i
strana
pijanica. Jo je za ivota
prodao
svoj
anatomskom
njegovu smo
le
institutu;
5283
lubanju
dobili
bagatelu
od
laboranta,
za
nekog
takoer
Mislimo,
od
sifilisa; iv se raspadao.
Eto, ovako, na pisaem
stolu, ili
5284
jadni
moj
nekog
koji
katkada
e,
u
5285
zbog
nazonosti
hamletske
suptilnosti.
Uostalom,
5286
dospjeti na ormar?
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
- Sjednite asak - ree
Enka uvredljivo hladno moramo jo priekati.
-
Priekati...
to?
5287
da
je
sada
napokon ispljuskati.
Ona je, dakako, osjetila
taj
"veliki
nasmijeila
as";
mu
nekakvom milinom
se
5288
Ne
budite
surovi,
gospodine - apne mu
kod
uha,
zavodljivo.
-Moramo priekati
da izae, budalo.
- Znai, ipak ima izlaz!
5289
Zar
nisam
rekla...
tamo? - smijeila se s
nekim
lukavim
trium-
fom. - A zato
ja sve ovo radim?
- Pa ti si... - Melkior je
htjede
poljubiti
5290
oduevljenju, no ona se
obrani s
obadvije ruke. - Reci,
kako u odavle izii? Zar
da skaem kroz prozor?
- jer
nikakvih
nije vidio.
drugih
vrata
5291
isticanje
svoga
5292
heroizma
ovoj
miolovci. Kao da
se
ulovljenom
predbacuje
miu
kukaviluk...
Coco je tamo, iz daljine
nekoliko
soba,
5293
diskretnim
obiteljskim
glasom uzaludno
zazivao
Enku.
Ispred
5294
i da mu je rekla: tu sam,
dragi,
iva,
krevetu
drugim, on bi odahnuo,
sretan:
neka,
mila,
glavno da si iva.
Ali
od
nje
nije
bilo
znaka, i on je navalio na
5295
ona
prva
zakljuana
vrata. uli
su prigueni lom i tresak
(ipak je pazio da radi sa
to manje buke) i zatim
njegov izgubljeni glas u
dalekoj sobi, Enka, gdje
5296
jedan
oajniki,
njezinom
ukazalo
se
licu
neto
5297
to
pokazivala
slavodobitno
Melkioru:
eto, uje li to ja za
njega znaim? A
to bi ti uinio za mene?
5298
je
pogleda
5299
Pa
tu
stvarno
nema
imao
vremena
uvredljiv
nain
5300
njezinoga
filmskog
spasenja (izlaz u
posljednji
as)
susjednoj sobi ve je
ludovao
Coco
oajan: - Kuki, ne
sasvim
5301
vrata
je
ovjek
plakao.
Tada Enka tiho otvori
maskirana vrata u polici
5302
knjigama:
pred
Melkiorom zjakne
crna
rupa
nekakav
mrak:
- Sada brzo! - ape ona
uurbano. - Tu desno
hodnikom do predsoblja
- i ve
5303
njim
se
zatvorie
5304
hladnom
neprijaznoscu.
No
prisutnost:
njoj
se
po
mogao
5305
pipajui
neprijateljske
zidove.
mrnjom
Samo
da
ne
nabasam na kakav
sanduk,
lonac,
zvono,
5306
po hodnicima... zapreke
i zamke
za
lopove,
ljubavnike...
nekom
uljeze,
zavri
podsmjeljivom
zadovoljtinom.
Ah, gdje su ta vrata...
uma
mog?
ree
ludi
5307
Lear. inilo mu se da
nikada nee
izai iz toga bezumlja
to
ga
mrakom
je
pritiskao
izmeu
dva
ledena zida.
Branila se kao Troja...
Troja je vrata provalio
5308
Helenke,
bludnice...
lijepe
Pipao
je
iz
ovog
mraka
5309
skatolokom
putovanju
kroz prpono
crijevce
prokleta,
Enkino.
0,
prokleta!...
proklinjao je Melkior u
tmini, gdje
su
vrata
uma
mog?
5310
koljenima
milost...
Nije
se
moli
vie
ulo nikakvo
razbijanje, ve u tiini,
moda
neko
jecanje...
5311
njezino, od sree to je
to bio
on Menelaj-Coco, a nije
ubojica,
razbojnik,
oskvrnitelj-bludnik,
seksualni
manijak.
Zato
zatvorila
za
se
tolikim
5312
vratima
drhtala,
drhtala... oh,
Boe!...
moda
se
onesvijestila u posljednji
as...
Napokon se ukazao neki
svijetli trag; no evo i
5313
Bijeg
tamnice,
konopi, strae,
iz
bedemi,
5314
tamniarova
ljubav
kerka,
beznadna...
romantika.
.JA
Marinkovi Kiklop
Najeio
pogledao
se
kad
u
je
mrani
5315
Za
5316
nekakvoga
5317
nesigurnog snijega to
je pokuao da mu
hvata
tragove.
Nita,
neuspjele
krutosti, ha-ha,
triumfirao je on gazei
po
znakovima
nemoi
5318
staroga
prosinca.
Osvrne se ipak za
sobom:
ne,
nema
za
sobom.
nona
5319
rasprava,
duga,
se
strano
nesretnim.
Otjeran
ko
osjeti
pseto
ulicu, u no i zimu, a
na
5320
oni
se
gore
osvijetljenog
griju
iza
prozora
poljupcima
nenadane
sree.
Okraden,
izigran, u noi sam... a
ja
sam
osim
toga
5321
rekonvalescent!
(to
je
predbacivao
njemu, doktoru) i umalo
nije
zajecao
nasred
5322
dok
su
5323
ljapkajui
po
prljavoj bljuzgavici.
-
Mali,
hoe
li
se
ugrijati? - upita ga iz
jedne vee arko narumenjeno lice
5324
to je izvirilo naas iz
toplog
gnijezda
ute
lisice.
-1 sama si se smrzla... odgovori Melkior usput.
Sit sam ena, ene. Prije
nepunoga
sata
leao
5325
- Da se protrljamo nas
dvoje, uj - ponada se
uta lisica. - Stani, da ti
neto
pokaem... - Melkior se
osvrne
ugleda
5326
nekakvoj
reklamno
ovakve
nastaju
nam
pomisli na brzinu.
grae
snovi,
5327
- Ne razdvajaj ih zbog
mene
odlazei
dobaci
-
neka
joj
ive
slono
sestrice... i pozdravi im
mamu.
5328
Skuhaj
ga
curi
za
roendan!
- Gdje stanuje, poslat
u ti juhu...
5329
Marinkovi Kiklop
Melkior joj je prepustio
posljednju rije, ali je
vie nije razumio zbog
daljine.
Tko
ovakvom...
odlazi
utom
krevet?
Kalisto, papski
s
u
Gospodin
5330
imenjak.
Sjeti
njegovih
se
ruiastih
to
arolija!
sobom
je
-
nekakva
uo
glas
daljine. Melkior
je
za
sina
iz
5331
stane. No je nesigurno
prenosila
patetine
rijei
Ugove
recitacije...
kraljici
svih ena... To je bilo u
ast one tamo "lisice" u
vei,
pokazala
njemu
je
5332
noge...
Sestri
krizantema... Ona ga je
ve tjerala od sebe, a
Ugo je poput nekog
upornoga
izlajavao
psia
pred
veom
5333
vae
diem
ovu
au... (vidio
ga
je
Melkior
pod
poklonio
se
5334
nekom
novom
pjesmom. Pribliavao se
velikim nesigurnim
koracima
pijanca
ljapkajui
buno
5335
idem
govorio
Habarovsk",
je
hvalisavo
preda
i
se
rukama
izmahivao iroko i
vano u nekakvoj urbi.
Odjednom
stane.
Lice
mu je bilo zabrinuto,
5336
skupljajui
ispred
nosa.
"Ja
prste
sam
kukac",
odgovori s nekim lanim
oajanjem i krene rezo-
5337
se
ukloni
pjesnikova
spomenika da bi Uga
propustio da proe. Ali
5338
Ugo
stane
ispred
spomenika. Bronani je
pjesnik imao u rukama
olovku i papir;
oekujui
gledao
je
inspiraciju
u
proelje
5339
znate
li
vi,
gospodine Petre, to je
to
tartalom...
na
njega
odozdo
5340
odgovori.
Ne
znate
dakle? Mislite da je to
neki grki pakao, ha,
ha... To je sadraj. Toliko za danas.
Zapiite - i krene, no
odmah se vrati: - Jo
jednu
5341
rije,
Petre:
ja
sam
5342
5343
Marinkovi Kiklop
Marinhovi Kiklop
-
Ja?
to
sam
ja?
prozora
ba ga briga...
5344
5345
to
ne
zanima,
(zavitlava
koji
ima
se
grad
Melkior)
ast...
tko
zna?... zar se
zna
to
Parampion,
je
on,
Ugo,
singospodi-nakalista?
to bi jo mogao biti?
5346
Danas,
eto,
5347
gradu
svoj
siuni oaj.
...A moda i strahovitu
prijetnju, ha, ha, da li
5348
itko
zna?
tjera
svoju
alu
Melkior,
ali
smanjenom
ve
sa
snagom
mlaz
vode
5349
prijetei sike, ne da mu
da proe.
Radnici,
zbog
mrkom
ale,
zatvorili
kukcu.
On
put
pokuava
promiliti uz
vodenoga gmaza, da ga
zavara
mugne,
no
5350
gmaz se u skoku ve
ponovno propinje
na njega. Ta mala igra
ve traje neko vrijeme.
-
Potovani
trudbenici
zapoinje
5351
je
prekinuo
govor?
ne
razabire
5352
ga
po
ramenima. Eno, ve i
pui s njima! Ne, neki
avo tu njemu pomae!
5353
ensko
muko, Parampion
- Osvaja ljudi! A ime
to
radi?
Oi,
(plombe!),
geste... a sve
usta
rijei,
5354
lano.
Doe
mu
da
5355
Tresla
ga
je
zavist,
ovako, iz daljine. On je
tamo "u familiji", meu
ljudima,
meu svojima. Tapaju
ga po ramenima, a on
im se svojim slinavim
nozdrvama
5356
Melkior
njemu
vide?
nije
sada
gii-gii.
se
kod
nje.
5357
Odnijeli
garsonijeru
kobasica, kruha,
pia... Dva kaua: sad ti
doi k meni, ne
tako,
mome
ekaj,
posjeti
me
kauu,
ne
udvaraj mi malo.
na
gici...
odmah,
5358
Razmazi
bijeloj
patete
plahti,
po
namoi
u
i
vrijeme
Eve"
nego je Coco
(prije
5359
sa
opipa
5360
garsonijere!
mi
gaje!
Pokazivao
odgovori
5361
zbog
cigareta!
5362
- Trudbenici... proleteri...
- iz stisnutih usta trubio
im je uvredljivo, kako
trubi naduveno crijevo polijte
me,
hajte,
proleteri...
Nisu oklijevali: u tren
oka
okrenuli
mrk,
5363
je
navijao
za
5364
u
su
zraku.
povikali
samopouzdanje
5365
smisao
za
zluradi
smijeh. Smijali su
se mokrom protivniku.
-
ivio
kapitalizam!
5366
tim
povicima.
5367
Nisu
se
vie
osvrtali,
misli
Mokri
klaun
5368
mokro,
hladno, ne gine
ti sad upala plua. 0,
Parampione, ludo, tvoje
5369
bi
mjesto
bilo
za
kraljevskim
stolom. Tko zna kakav
e
te
klipan
lopatom
5370
izjela
tog
ga
ludog
ugursuza. To je lubanja
Parampionova"...
"Da
uzima
vidim
lubanju)
(Hamlet
-
Ali,
5371
ubogi
Parampione!
su
sada
rugalice,
tvoje skakutanje,
J
tvoje
5372
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
gdje su tvoje pjesme,
tvoje blistave ale od
kojih se esto itav stol
grohotom
smijao? Zar nema sada
nijedne da se naruga
5373
Sve,
moj
kraljeviu.
Melkior
je
prilazio
radnicima s osjeajem
krivnje: ipak, oni rade...
taj glupi
5374
mokri
posao,
ja...
oni
znaju
to,
oekivao je da e
se i na njega spustiti
pljusak
iste
ljudske
5375
Ubit-razbit!
prozora
Razbijanje
(u
uzbudljiv
teatru
efekt)
akustiki simbol
revolta,
odmazda
5376
je
skrueno
5377
rekla
mu
je
voda.
"Ni
ikako nee, nikako nee
proljee
da
grane",
5378
Vojni
dani,
5379
jednolini.
Kreu
se
vojnici,
sivomaslinasti,
jednolini, isti kao dani,
monotoni,
umotani,
jadni, beznadni
vojnici.
danu,
Mariraju
udaraju
po
hrabro
5380
stopalima; iskradaju se
nou
bezglasno, tajno, uvaju
pod STROGO POV brojna
stanja,
pravce,
rasporede.
Melkior
komande
slua
i
stiane
bezbrojne
5381
noge to s oprezom i
strahom tapkaju u
noi. Idu nekamo... to
moe
biti
nigdje,
to
iak
tucano
5382
staklo:
strano
hodoae...
Stii e do neke crte i
rei e im stoj. iak.
Na
parove
razbro-js-
prvidrugi...
Lezi! I onda e tu ekati
onaj
dan,
Kurtov-dan.
5383
Imendan
Polifemakiklopaljudodera to ga silnom
pucnjavom
slavi
gromoradan
blizanac-brat. Rat.
Ne moe tu proljee da
grane.
Da
pronese
5384
5385
na
vrata
svijeta:
tu
strah
od
vlada muk i
mrak
jednookoga gada.
Duge
zapletene
misli
Zima
pod
5386
pokrivaem
korijenje
gloe
i
pakosno
mumlja: korijenje e i ti
glodati... Pod
zemlju e htjeti kao
crv, pod vodu kao rak,
pod
kamen
babura... Govori:
kao
5387
nee
proljee
grane...
To
da
Ugo
govori... - ...nee mu
vidjeti zelenila,
zaklopit e oi da ga
ne vidi...
5388
kao
vjetica.
Melkior se bojao
.J
Marinhovi Kiklop
proljea. "Krenut e na
Rusiju
kad
okopni
5389
na
Balkanu.
Zatititi
desni
Visarionovi
bok.
posmicao
5390
generale
potpisao
dobro...
movare?"
5391
rekao je Melkior; i on
nekog vraga zna.
Don
Fernando
se
nasmijao.
"Movare...
ih
svakako
5392
zaustaviti".
Rugao
se
don
Fernando.
"Berezina",
smijao se on.
Zato
je
sa
mnom
zapoeo razgovor? uo
je tih dana u redakciji,
od onih iz
5393
"politike", o Pripjatskim
movarama. Valjda nisu
izmislili, na to se mnogo
polae.
"Na
to
se
mnogo
5394
je
napustio
nita
movara. Pa valjda
osim
5395
kraj?
Stotinu
osamdeset
milijuna!
Kineska
raunica. A mi (mislio je
na sebe i zadrhtao), nas
e u jednom zalogaju
Polifemkiklop-
5396
grane.
kad
proljee
5397
se
prema
kalendaru: "slubeno" je
nastupilo proljee. Kurt i
ATMA...
5398
Melkior
je
povezivao...
Otvorili
sada
nestali.
"radnje"
kod
vojarne trideset i
petog... ekaj, kada se
tu dolje doselio ATMA?...
dvije godine... ili tri?
5399
"Ugodan
kuti" iz
iste
je
epohe.
Ista
"inspiracija". Tko bi se
bio dosjetio: kiromant i
krma -
5400
nebo
Osmatranica
zemlja.
kod
ATME:
"klijenti"
osmatraju
vojarnu,
svaki je
podatak vaan. Nitko na
to ne misli. Osim don
5401
on
bi
sve
Sve
5402
ona...
(Melkioru
se
Malo
5403
Osam
cijevi
njezino srce.
Lano, izdajniko srce!
Neumoljiv Melkior. Zar
zbilja? misli ona brzo,
lukavo.
5404
Nastoji
bedra
ispod
suknje; isprsila
se, izbacila grudi... ovaj
je narednik mukarac...
iak vidi ispred sebe
kuju,
5405
on
nije
mukarac!
Melkior!...
Melkior!...
okrene
glavu,
5406
je
njemu
odjeknuo
muklo, kao
ispod zemlje - mrtva je
bila Vivijana.
S olakanjem ustane s
divana.
Pokopao
mrtvu
sam
svoju
dragu,
ree
5407
pjesnik
Pandurovi
Sima... govorio je
prilazei
prozoru.
5408
Padala
je
kia
po
vara...
gledao
je
5409
klize...
ustrijelio
sam
izvikuju
posebno
izdanje.
Prolaznici
im
grabe
mjestu
listova
izmeu
pohlepno
5410
5411
Smrailo
se
proljetno
popodne
od
kie,
tuge,
od
oiju
od
to
stari
biti
da
orijau:
je
neka
5412
e,
odgovorio
je
orija. - Moda u e
Nijemci
iskrcali u Engleskoj? Nisu.
Orija
je
za
5413
je
svadljiv
5414
Sa
stubita
razgovor;
se
uo
raznosio
ga
5415
poslovica!
Ljubitelji
narodnoga
blaga.) Glavno
5416
Mogli
su
nas
5417
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
"He, he..."
Rastali su se u bratskom
zadovoljstvu. Sudac se
uspinjao prema drugom
katu,
5418
pjevueci
ovjek.
kao
Glavno
sretan
daje
5419
5420
Napali
su
Rusiju!
pripremao
5421
Gotovo!
potpisano
Evo,
bekom
"Belvederu" -pokazivao
je novine.
- Sad je nama sigurna
na ramenu glava - ree
5422
je
naao
drago
to
je
5423
istomiljenika. - A on je,
znate - snizio je glas na
ton za ogovaranje - vie
za
Hitlera, a meni... ujte...
glavno da nas ostave na
miru. to emo se u to
5424
mijeati mi mali, e, je li
tako?
- Mi smo mali papagali ree Melkior.
- Eh, da... - nasmije se
sudac; to malo humora
upotpunjava
zadovoljstvo. -
ovo
5425
5426
Njemakoj
napravio
reda Melkior
mu
svesrdno
ponudi tu misao.
- A, to da - prihvatio je
spremno sudac. - to
jest, jest, valja priznati i
5427
asak
Melkiora
gledao
malo
sumnjiavo - tamo se
esto
pretjeruje
5428
boljevizmom...
- Zato je najbolje kao
Amerikanci...
- E, ba ste mi oteli iz
usta!
usklikne
5429
Mi
smo
za
tombola,
ovjee ne ljuti se - a
5430
bezumni
neka
se
ubijaju.
- Mi smo za srednji put ree naglas Melkior.
- Tako je! Ni desno ni
lijevo, zlatna sredina.
- To je najzdravije. -1
najpametnije.
5431
paktu",
iezao
Kurt,
ATMA...
tu
se
iezao
neto
nikako ne slae.
Ako ima pakta, nee biti
rata (ovdje)... Mislite da
5432
ga
to
pita
don
Fernando. I smjekao se
kao don Fernando kada
njega pita,
podrugljivo. Ali vratimo
se... Dakle, mislite da
5433
nee? - Pa
ako smo
pristupili
"Trojnom"... - Pristupili...
tko, vi? - Pa mi... drava.
- "Mi, drava"... A vi
ste
drava?
Nisam
5434
-Senzibilna
jedinka,
vi
ste me tako
nazvali. - No, senzibilna
jedinko,
moe
li
se
5435
5436
ovom
historijskom
moraju
najnoviju
razmotriti
vijest,
ovjeanstva
razmatraju. A
oni
zbog
to
5437
Pupo
ih
prezire,
"kavanski
revolucionari",
"intelektualci anarhoindividualisti"...
tako stoji u njegovim
pretincima,
Fernando,
kae
don
5438
ali
ipak
znade
iskoristiti
kad
ustrebaju.
oni
ih
mu
ga
karijerist...
no
5439
svojim
"pretincima"?
Don
Fernando dakako ne
priznaje
tu
nikakve
5440
(ini
se da je jednom i takvu
rije
spomenuo)
dok
bi
5441
sama
sumnja
kakav
pogled
ma
nekih
oiju... On je nestrpljiv.
Vidi ovjeka kako
se utaplja, trebalo bi mu
dobaciti
dasku,
pa
5442
najmanju
osobnu
5443
pritome: a tko e se
uputati,
ako
osobne
nade
nema
ba
budue
nepoznate
ljude! Za ovjeanstvo.
Marinhovi Kiklop
5444
roditi
za
dvjesta
daj
tri
metra
5445
svjetlosnom
brzinom,
on
pilule.
Njega
napraviti profesor
jesti
e
5446
Bombai
odgajat
buoglavca,
Kikuko
epruveti,
(jer
ga,
e
biti
uglavnom
pod
staklenim
samo
glava)
5447
uz
ostalo,
biti
biblioteka s
minijaturnim knjigama o
kibemetici
kozmonautici.
Mladost
e provesti Kikuko po
svemirskim
kolonijama
da bi upoznao kozmos.
5448
Putovat e s planeta na
planet,
bavit
se
primijenjenom
znanou.
Marsovcima e raditi na
usisavanju
5449
Mjeseeve praine, na
odvoenju
topline
suvine
s
Merkura,
sudjelovat e u
postavljanju
elektromagnetskog
sanitarnog pojasa oko
5450
naeg
sunanog
sistema
protiv osvajakih horda
iz galaksija gornjih...
Pred "Corsom" je bila
neka guva. Skupila se
grupa ljudi i zatvorila
polukrug
5451
gledaju
Neto
se
tu
ute.
zbiva...
Melkior
zastane i pogleda ovla:
nita nije vidio preko
ljudskih glava.
5452
uini
glavom:
kretnju
Onaj
kod
5453
prozora...
usluno
pusti Melkiora
ispred sebe.
Tamo je stajao Maestro.
Dlanovima se odupro o
prozor
priljubio uz
lice
sasvim
5454
staklo
unutra
kao
da
neto
tamo
gleda.
5455
rumenilo
nekog
bezrazlonog
stida.
Nesretni Maestro...
- A gdje se to on... zar je
pao? - pitao je ovjeka
do sebe.
-
Nije.
udario...
Jedan
tamo
gaje
u
5456
kavani...
akom.
Konobari su ga zatim
izbacili...
- A zato ga je udario?
- Zbog nekih politikih
stvari...
- Ma kakvih politikih!
Onaj
je
unutra,
sa
5457
5458
na
mekom
zelenom
divanu
ispod
dugog zidnog
ogledala sjedio je Fredi,
a do njega s nogom
preko
noge
Lica su im
Vivijana.
5459
koje
se
zalijepio
Maestro, no na njega ne
obraaju
pozornost,
to
nema
5460
dva
cvijeta,
dvije
skupocjene stvari.
Melkior
Maestrom
je
dijelio
bol
s
i
5461
nije
prekinula!
nikad
Eto,
tu
je
dokaz, ovaj
umiljati
nakon
tete-a-tete
podlog
5462
krvoprolia. U Fredija je
prljav, podmukao
pogled...
po
don
Fernandu. No sjeti se
Melkior da je Vivijana
"mrtva" i utuli
bol; ostao je samo miris
ugasle
samrtnike
5463
je
jednako
5464
kukac
prignjeen
na
staklo.
- A stoji li dugo tako? upita onoga s politikim
objanjenjem.
- Ne znam, sad sam
doao.
5465
koliko
god
ih
ima...
Moda i nema sasvim
krivo - doape ovjek
5466
gledajui sumnjiavo u
blistavu
kavanu - tu se skuplja
kojekakvo
politiko
smee.
Melkior
pogledom
5467
"njegovom"
uglu
nije
bilo "drutva".
Tamo su sjedile dvije
podebele
skupocjenim
oko vrata i s
dame
sa
lisicama
5468
kavanskim
dostojanstvom
listale
strane ilustracije.
pijunke,
Melkior...
naali
no
ruku
se
u
je
navlaio
5469
trag
krvave
5470
maske. U publici se uo
laki uzdah
zgraanja, iznenaenja,
moda
ak
zadovoljstva:
treba toj pijanoj
tako
i
i
5471
bagri,
promijeniti
im
Trojnom
5472
Maestro
okrenuo
je
prkosno
prema
njima
okrvavljeno lice i
Marinkovi Kiklop
zareao kao ljuti krvolok
sangrrre... Oni iz prvoga
reda
straha,
ustuknuli
od
5473
uklonili
se,
prolaz...
Strano
krvolono;
napravili
lice,
nabrekao
nos,
okrvavljena
usta;
sav
5474
krvi.
Znai, to je sve iz nosa,
s
olakanjem
zakljui
5475
Krv
njih
5476
protudokaz.
5477
Maricu!
Maestro
ulazi!...
Kamo ga je sada avo
odnio? Nestao mu je iz
5478
vida. Gledatelji su se
razilazili.
Dosadno. Svega jedna
okrvavljena
njuka,
5479
5480
ga
Melkior
vlastitu
krv.
Kad
5481
biti
gadljivo.
iz
nosa,
5482
5483
zato
se
ti
boji,
a?
razvodnjenom
koju
si
strepnjom nosio u
sa
5484
srcu,
da
si
bio
na
protivnoj strani...
- Ne srdite se, Eustahije,
to vas ovdje ekam javi se iz jedne mrane
vee
5485
izubijani Maestro. - Ne
pravite iznenaeno lice,
ne laite, Eustahije
istinoljubivi, kao da ste
me
tek
Gledali
sada
ste
tamo... I ja
otkrili.
me
ve
5486
da
potraimo
vodu, da...
Marinkovi Kiklop
- ... da operemo rane
kao pobijeeni ratnici -
5487
znadem,
mili
neko
vrijeme
zadrao ovu
mistagogicku
masku
5488
da
mi
dobro
stoji,
tamo,
donekle,
Ostavite
sada
to,
Maestro, do avola! -
5489
preistu
Desdemonu. ekajte, ja
se ne alim.
5490
Nemam rupca i to e
vam rubac? To je varka
da me od moje molbe
odvratite.
- Kakve molbe?
-
Eh,
to
je
citat,
5491
molba.
Ovo
sam
sve
5492
njegovim
prednjim
kopitom, dakle
ipak on, pravo imate. A
kako i zato, dugo je to,
Eustahije, i ne da mi se
sada...
- Dobro, onda idemo.
5493
kamo,
Samo
Eustahije?
biste
nekamo!
odlazili
Kao
da
je
drugamo drugaije? A
osim
toga
ja
ne
5494
tu
valjda
splasnuti, u vei?
- Nee splasnuti, ali e
se odmoriti. Mnogo ga
prolaznici
promatraju:
povratak
ranjenog ratnika... ja ga
tako zamiljam.
5495
vi
krv
Tako.
sada
idemo.
-
Zar
po
ovoj
kii,
Eustahije? - Maestro se
5496
nekao
da
izae
na
ulicu. Ali ne
moe ni tu ostati... s
tom
maskom
"mistagogikom",
Melkior...
misli
5497
5498
odgriznuti
uho,
vidjet
ete
-
mrmlja
Maestro
djeak
smilja
5499
Marinkovi Kiklop
- Kako ete mu uho
odgristi? To nije lako...
osim toga ni on nee to
dopustiti...
-
Upravo
to
sada
5500
Maestro
je
doista
5501
nekim
gaenjem.
- Eh, kanite se, a zlo
neka caruje! Ima pravo
don Fernando, to valja
preventivno...
5502
Dakle,
ipak
mu
je
samo
zbog
5503
nikako i ne tie.
-1
vi
mislite
da
to
preventivno...
- Ima to dakako i svojih
slabosti,
ali
biti...
5504
5505
da
bi
me
Rotterdamski
Erazmo
raspalio
po gubici?
Melkior se nasmije.
- I to vam je smijeno?
Sve je vama smijeno
to ja... Zbog gubice, je
li? Pa
5506
da,
ja
sam
pelivan!
cirkusu.
Smij-se-ba-
pogledajte
Eustahije,
nije
gore.
li
to
5507
mjesec
prosuo
svoje
su
Dajdamova
svjetla.
polje
neonskoga
Maestro
5508
mjesearski
zakorai
prema
plavoj sferi; Melkior ga
budnom kretnjom trgne
i zaustavi na samom
pragu neba...
- 0, kako bolno... - zajei
Maestro.
5509
gotovo
zbog
5510
Ostanite,
ja
Eustahije,
sam dekurairan...
Marinkovi Kiklop
jako
5511
Thenardier
nije
pogledao
ni
"starog
5512
upita
Thenardiera umiljato.
-
Nije
odvrati
arogantno
Thenardier
ne
5513
to ekate? Odlazite! I
ne traite se vie ovdje!
Dostaje meni svih vas,
prokleta
bagaa!
uzvie se on odjednom.
- S ovakvima bi ovjek
pao na
5514
prosjaki tap... - uo je
za sobom Melkior kako
Thenardier
govori
svojim dobrim
gostima.
Izaao je osramoen i
strano
nesretan.
Do
5515
do...?
upita
Maestro razoarano, on
je cijelo
5516
vrijeme
drhtao
oekujui okanj.
- Pa rekli ste da ste se
preorijentirali na pivo? otrese
se
ogoreno
Melkior.
- Zar sam spomenuo ja
nekakvo pie? - snebiva
5517
skoro
vojevali,
njime
5518
sjeti
se
odjednom
Melkior.
- Staklom, da... a zato?
Uostalom, aama, ne
naprosto - staklom. Ali
razlozi
5519
su
nitavni
prema
krvnom prijateljstvu to
nas sada vezuje. Mi smo
ve padali u
zagrljaj jedan drugome i
sve
oprostili.
prolivena
povezala!
krv
Upravo,
nas
je
5520
Prolivena za zajedniku
stvar... I za vau, za
vau
stvar
takoer,
nezahvalni
Eustahije. Ali muno mi
je sada o tome govoriti.
Moda
kasnije...
znate to,
Eh,
5521
ja
idem
svoje
obitavalite - izjavi on
odjednom
odmah
Melkiora
za
sobom.
sa
Hajte
5522
Moda
zbog
gubitka
mi
obeali!
Kod
5523
jednostavno. Vama u
skuhati kakao, a ja u...
nije vano to u ja.
Gledat u
vas,
ako
dopustite,
5524
mislim
svoje,
vi
mislite
svoje; misli nam se, tko
zna,
moda
same
razgovaraju, a mi toga i
ne znamo.
5525
to mi uope znamo o
naim mislima? Znamo
da znae ovo ili ono, ali
kako
nastaju,
kako
premjetaju iz glave
Marinkovi Kiklop
se
5526
strojeve...
Zato,
kaem,
moda nije ni potrebno
mlatiti
misli
jezikom...
5527
simpatije...
ili
tramvajem?
5528
daleko
gdje
vi
stanujete.
- Nikako!... makar mi
sva krv na nos iscurila -
5529
odupre
se
on
najodlunije, ak
i s nekim strahom. - Ali
nee iscuriti, jer... eto,
va je udotvorni rubac
uinio... i ne curi vie. A
nos
osjeam
kao
5530
patlidan, zaklonio mi je
pola
svijeta:
gore,
vidim
dolje
samo
nita
ne
Thenardier
5531
usred
"tehnikog
napretka": sifon...
veliki izum!
Maestro
se
smijao
zajedljivo, rugao se s
nekim
bezobzirnim
sarkazmom. Ali,
5532
on
ruga?
Loncu?
se
lonac...
Rugao
Nerazumnom troenju
duhovne
energije
pravljenje
strojeva
na
lonaca,
pa
knjiga? Mlaenje
samih
5533
razgovaraju
odnosima simpatije... to
je, oito,
laskavi
razgovor...
poziv
Melkior
na
je
elio da ga to prije
spremi pod krov.
5534
Maestro je gestikulirao,
svraao
pozornost
prolaznika
na
svoje
okrvavljeno lice.
Melkior
se
zaklanjao
kiobranoom
od
5535
se da to prije stigne do
tog "obitavalita" i da
ga se rijei.
-
Ali
vi
Eustahije,
ste,
udarili
hitri
u
nekakav "maraton"? A
kuda vam se uri?
5536
Da
niste
vi
nestrpljivih
pred
sobom
od
to
onih
trae
nekakvo
rjeenje? Polako,
Eustahije,
misaonim
hodom, peripatetiki.
5537
na
suho!
Na
suho
da
se
nasuemo? ovjee, mi
jesmo ve pod krovom!
Razapet nad naom
5538
glavom,
crn
kao
pjesma
"Kiobran". Je li
ve netko napisao tu
pjesmu
kiobranu?
5539
Pomognite,
Eustahije,
zapelo
je,
patetian...
crkla
uspon
crn
no...
napisat u ja to
je
kao
nita,
5540
drug
kinog
5541
dodir
je,
ne
5542
kao
Izazvao
rukavice,
bih
Bergerac...
ga...
bez
5543
prostim amarom... pa
na barijeru i... pomogo
ti
bog!
Ovako,
pod
kiobranom
slini
Bergerac,
nosina
koija:
crni
5544
cilindar,
kutija
pitoljima - junatvo i
okaljana
ast.
Danas
oferi smrde po
benzinu
akama.
Na
viteki
tuku
se
ma,
na
ma!
Aofer
5545
labrnji
"progres",
pratioe
to
je
dragi
taj
moj
Eustahije
Veliki!
- A vi biste se s njim
pobili
na
ma?
smjeka se Melkior.
5546
Na
ma,
Eustahije!
Razmahnuo
Maestro
sabljom na
Fredija
gleda
nasladom kako mu je
odletjelo odsjeeno uho.
- Pa onda ona
5547
maka
to
slijedila
nas
(make
je
to
nasluuju) i vrebala u
grmu na otpatke
mesa...
daje
maha
5548
efektnije!
pa
ona
maka...
Ovo je itao u Edmonda
Abouta,
nedavno
misli
Melkior,
je
izaao
prijevod "Nosa
jednog notara"...
5549
veseli
-
nos
se
pojela
maka! Stigli su u
podruje
neasfaltirane,
blatne,
periferije. Na
mrane
5550
Sad
Maestro,
morate
vi,
preuzeti
5551
- Ovuda, za mnom, uz
ove plotove - povede ga
sigurno Maestro. - Samo
pripazite
molim na lajave uvare
privatnog
vlasnitva,
5552
dotaknete
plota,
pomislit e da im hoete
ukrasti glavicu kupusa
iz vrta i mogu
vam
prikratiti
prste.
5553
njiui
se
nesigurno
nonoj
Kad on
plovidbi.
5554
iluminiranom
Osvijetlit
ga
5555
zastane
opominjui.
Ako ste
me
htjeli
izazvati,
Eustahije,
tim
elektrinim svijetlom,
H-. K
Marinkavi Kiklop
Marinkovi Kiklop
5556
Maestro
je
govorio
vrlo ozbiljno. - Meni nije
mnogo stalo to se misli
da su moja uvjerenja
nazadna
5557
i smijena. Znam se i
sam smijati, ne brinite,
bolje nego bilo koji od
vas Parampionovaca.
- Ipak ste se uvrijedili?
- Pa... i nisam. Uvrijediti
se moe netko tko se...
5558
razoarao,
tko
je
oekivao
neto drugo ili... ali nije
vano to. To jest, netko
tko
propagira
svoje
ideje,
trai sljedbenike... a ja
ba ivo fukam na sve
5559
to,
mno-gopotovani
Eustahije.
Ovo mnogopotovani ne
govorim ironino, jer...
-Maestro
kao
da
je
jedan tren
oklijevao i onda odustao
da
neto
kae.
5560
-Pripazite, tu je jedan
jarak i u njemu
silno blato, ukopavaju tu
nekakvu
ideju,
ka-na-li-zacije,
ha-ha,
morate
je
preskoiti.
Hop!
izmahnuo
Maestro
5561
su
mu
upadale. - U lijepu
noge
5562
to
ba
doslovno.
- Ima valjda i neki drugi
put?
-
Ima,
zaobilazni,
cestom. ak i osvijetljen
5563
Eustahije.
5564
5565
gore,
pogledajte
gore,
Eustahije...
Ah,
kiobran! Zatvorite
kiobran,
pogledajte
5566
pruge,
to
prazno
crtovlje preko
neba,
to
Dalekovod.
je
On
Vama
je
5567
- Ve sam se priviknuo
na vae bizarnosti...
-
Ali
meni
bizarnosti,
nije
do
dobrostivi
Eustahije, ja iskreno to
mrzim - ree
Maestro vrlo tiho, ak i s
nekom skromnou.
5568
po
itkome
iz
zemljanog
Melkior
je
5569
je
poneto
nakresan i
lud.
Izmijenio
se,
ne
5570
Moda
sada
tu
spirohete
dovravaju
svoj
kao
centrali...
5571
(od
paste
za
5572
zube) pa preporueno...
No, to
sutra, sutra... bez ijedne
rijei, hvala na svemu,
sad smo, mislim, kvit.
ak i
ako ona ponovo napie
pismo,
ako
se
od
5573
uz
lea...
sve
kao
sveti
anahoret
5574
tebanski. Recite, a to
ako se ona lino
pojavi?
apage!
Hoemo
-
kao
li
sveti...
kakva
5575
glupost!) hoemo li se
uzdrati, kako
je
uio
ostarjeli
Lav
grof...
- Evo, Eustahije - javi se
Maestro
naputamo
sad
plotove.
Udaramo dijagonalno
5576
prema
onoj
je
nekako
zapijevajui na melodiju
eke himne.
5577
zemlju
od
skromnosti i
siromakog stida, izdigla
se samosvjesno a posve
neuvjerljivo
mrana
nekakva
5578
gradskih
-
odgovori
Maestro, voditelj
5579
u paklu. - Tu su neudate
majke
plodove
doekivale
svoje
grene
ljubavi. Ovdje su
dreali
nepriznati
naruju
mame-lude
djevice. Dakako,
5580
dronjcima
dostojanstva.
punim
Od
starosjedilaca tu i
danas malo tko s kim
razgovara,
kao
ruski
emigranti,
ispod
asti
mu je da govori
5581
onih
prozora;
to
gornjih
su
oni
iskreni, bez
oprotajnih
slinih
pisama
govnarija.
i
No
5582
travu.
Lome
"rodoslovljem",
da bi
opirnim
jasno,
5583
dospjeli u novine...
-1 vi piete...
- Da, uinim im tu malu
uslugu,
riskantno.
nadrljaju.
ipak
Neki
je
i
5584
5585
Marinkovi Kiklop
radou. - Eh, manite,
ima to svog cara. ar
valcera.
Oni
odozgor
nisu tako
esti, a ovi donji... he,
he...
Ima
tu
jedan
5586
"barun
Sigismund"...
zapjeva
Maestro
hripljivo
operete
kuplet
"Kod
iz
bijelog
5587
konja",
ali
se
odmah
Prvi
ena.
Nosi
put
zbog
brie
monokl,
poludjele za njim nae
pedesetogodinje
5588
nego
skae.
Drugi
skakao
zbog
put
da
je
etvrte
podjele Poljske,
pretprole jeseni. Plemi
i
vitez!
Sienkiewicza
5589
znade napamet, a ne
zna ni
rijei
poljski.
Kobieta,
aj...
Znam
5590
znai.
Sijedeijepjen
ezdeset
je
pet...
Sigismund me zna ni
sijedeijepjen,
5591
Poljske,
ubio
ga
pan
Podbipieta. Ali
zato sam to... da, htio
sam rei daje ovo jedno
pravo
pravcato
"plemiko
gnijezdo", tovie, kua
vitezova.
5592
5593
se
mraka
na
5594
jedva
izusti
Melkior; znao je da e to
mnogo
rastuiti Maestra. - ao
mi je, ali ja doista...
- Sto, neete k meni? - s
tunim
razoaranjem
5595
promrmlja Maestro. - A
ja sam
mislio... Otkad ste mi
obeali!
sam
vas
Cijelu
traio,
"Corsu", eto...
veer
i
5596
zamolio
milostinju... Strah
5597
od
samoe?
samoubojica?
Kua
Sto
on
medicinski
Govorio
je
posprdno o skakanju s
prozora gornjih
5598
i donjih. On je protiv
skakanja.
- Hajte, Eustahije, samo
na pola sata - molio je
Maestro. Ieprkao je iz
depa
komadiak
svijee
pripalio. - Evo, ja u
5599
to
je
tamo
asfalt
rasvjeta
uokolo,
cestom
elektrina
5600
nasmije se reklo bi se
stidljivo.
Stubite je zaudaralo na
ustajali
kupus,
urin
5601
biti
"smrti
iste"?
Smuilo se Melkioru od
pomijeanog smrada.
Za njima su se po zidu
uspinjala dva golema,
strana
grbavca.
Melkior je krajem
5602
se:
mirne,
vidio
je
strpljive
gorile s
dugim
rukama,
bez
5603
Obratite
Eustahije.
pozornost,
Iza
svakih
mranim
jedan
egzem-plar
spomenutih bastardnih
5604
plemia
otmjenom
oskudici,
dronjcima
punim
dostojanstva.
ivot
konventualski: elija je
takozvana
soba
sa
tednjakom, ekonomska
i druga
5605
samostalnost...
Sada
preporuam
uspinjanje
tiho
-
apui
pisaeg
5606
zbirku
sliica za
neenje. Dobro je (tko
voli) kao inspiracija za
tihe slasti. Ramona, daj
mojoj
5607
baci
kriom
radi?
Zgrila
se,
zbila, sprema
se... Maestro je podigao
svijeu, ivotinje su se
5608
sagnule
na
zidu,
poklonile se
svijetlu.
- Ovdje, Eustahije, iza
ovih
vrata
apue
5609
Sigismunda.
Ako
5610
Wolodiowskoga,
on
plae.
-Stoje... lud?
- Prema tome kako se
stvar gleda. Smatrate li
Don
Quijota
ovaj voli
ludim?
5611
vitezove.
Odvie
smo
kako
se
kae
tratinice
5612
betlehemske
ovice.
Duice
kvartinama,
sonetnim vjeniima, ah
i oh, i srce kuca, kuca,
kuca... Ba mi prsluk
puca! Oni
5613
su
ili
kopljima
tenkove,
credo
na
quia
absurdum...
- Tko je iao kopljima...?
- Tko... vitezovi! Panovi!
Skrzetuski,
Wolodiowski... svejedno
kako su se zvali,
5614
konjanici...
pisao je i
na
list...
ili
protiv
5615
Maestro
iskrivio
je
usta
sam
ast
kraljevskoga
imena.
Krivousti,
nedostaje
taj
u
mi
popisu
5616
velikih
vladara,
misli
Melkior.
- Aotkada ste vi takav...
vitez?
-
Moda
od
roenja,
ih
neki
5617
zemlje, to se jo mora
ispitati. Upoznat ete vi
jo mene u punom sjaju.
Tu smo,
Eustahije. - Maestro je
podigao
svijeu:
stoj!
Na treperavom svijetlu
uz
5618
smijekom
nakrivljenim
erardi-eirom a la
Mamice Chevalier.
5619
-A ovo...
- ... sam ja, ne budi
uroka gospodaru kue.
Iz vremena charlestona,
Eustahije:
adieu, Mirni... Umjesto
posjetnice s plemikim
5620
veprom
ili
kojom
drugom
krvolonom ivotinjom.
Uite
Eustahije,
mraku,
bubnuo
nekakav
5621
predmet, svijea mu se
ugasila na propuhu kad
je otvorio vrata. - Ah,
upozorenje. Priekajte. Palio je ibice i traio
svijeu, ali su se i ibice
gasile
zbog
strujanja
5622
To
ujutro
trijezan ja
postavljam sebi uvee
pijanome
neto
kao
5623
Tako
mala
stvarnost
putu
prema
onim
vratima sa
suprotne strane koja bi
me odvela u vjenost.
Vidite li nebo? Jer sve se
ovo
5624
katu,
imajte
na umu! - objanjava
Maestro iz
mraka
svijeu
organom.
traei
sada
sljepakim
5625
Oborit
je,
proliti
nita
ne
bi
od
Melkiorova strahovanja.
Maestro je upalio lampu
veoma brzo i
s udnovatom vjetinom
kao
da
je
okrenuo
5626
iznutra
zapahne
udnovato
5627
- Sjednite, Eustahije, po
vlastitom izboru. Sve je
isto, to jest i stolice i
sanduk,
pod
ne
gledajte, to je plodna
zemlja,
rajice.
posijat
5628
Soba
sa
tednjakom,
kako
ree,
obloen
pod
slojem
osuenog
blata.
Dakle
vjerojatno
zemlja,
plodna.
Ali
5629
oribana,
isto
poklopac
tako
ogromnog
le
neke
5630
komadi
5631
pogleda
Maestra
zbunjeno, s osjeanjem
krivnje.
-...
moda
roenja
ak
od
govorio
je
5632
eksponata?
Mislite da nisam
autentian...
0,
o,
o,
ovakva
kakav
5633
breskve...
ah,
5634
Medicina
je
zagovnila
detalji
ipak
5635
uvjereni
morao
pijanac,
ispustiti
uzdah
pun enje,
do avola!
Melkioru
posta
nelagodno: u mati su
mu
kao
na
policama
5636
sjedile
boce
odrezanim
uima,
jezicima,
penisima...
On
se
Hladno
Eustahije.
vam
Odmah
je,
u
5637
naloiti
tednjak
za
jedan as e vama
biti toplo.
U jednom uglu sobe bio
je sloen eljezni krevet
za
rasklapanje,
njemu
5638
smotana
slamarica.
to
potpali.
sloi
drva
Vatra
nujno
5639
svom
grobu,
pomisli
Melkior.
- Vi tako uvijek vadite
slamu iz svog... umalo
nije
rekao
svog
kreveta?
groba...
iz
5640
vi
ste
to
odmah
kao
kakav
molijerovski kreten, pa
mi se desi da na koncu
spavam na
5641
spaljenih
5642
inkvizitor.
mog
Obilaze
kreveta
oko
upaljene
requiem
aeternam,
dona
ei,
Domine,
et
lux
5643
perpetua...
"lux
perpetua"
- od slame! Gluparija, ali
sam se ipak preznojio
od muke.
L,Ji
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
5644
piritusom,
zatim
pumpao
odjednom
ugaen,
zrak.
Primus
zaiti,
isputajui
oblaice petroleja u
5645
se
zakalje.
se
ikove
konjunice i
poboja se nesvjestice.
5646
Ne
bismo
otvorili...
gotovo
li
malo
proape
posljednjim
dahom.
-
Zato,
Eustahije
dobrodoli? - zaudi se
Maestro
prenosei
upaljenu ibicu
5647
dotle
usrdno
isputajui
je
itao
5648
petrolejski smrad.
- Cijeli dan se zrailo,
sada
sam
govorio
zatvorio
je
Maestro
prenosei novu
ibicu preko sobe. I ta
se, naravno, ugasila. Ali
5649
to
njega
nimalo
nije
upaliti
jo
zbunilo,
poao
je
jednu... Melkior je sa
strepnjom
nesigurni
plamiak...
pratio
5650
pa
vam
se
5651
se
dira
njegove
znate,
neki
izum:
5652
ugasio
novu
ibicu;
ispalio ga s
bijesnim
prezirom
plameni je preminuo
kao nedonoe.
- Tu vam sve zaudara po
petroleju... - zanovijeta
Melkior.
5653
tankoutni,
ponaate
se kao lan kraljevske
kue
posjetu
siromanog
Jedan as
kod
podanika.
5654
ovakvoga
5655
krvavoga?
Fizionomija,
a? Ne, ogledala
ja
nemam
decenije,
onog...
ve
otprilike.
dvije
Od
charlestona.
Nato ogledalo?
Da gledam odraz svoje
ljepote?
5656
Sto
bih
se
ja
vas
neka
ledena
guja po leima,
zato
me
traio
veeras?
- To tek tako kaem nasmije se Maestro, a
5657
5658
isceri
svoje
nosom
prema Melkioru na
5659
nain
kako
djeca.
gadljivu
se
plae
Melkior
uini
grimasu
okrene glavu.
- Ah, to je ala, ne ljutite
se
odjednom
se
uozbilji Maestro. - A i ne
radi se
5660
5661
ipak
ivi
jo
neko
gledajui
ga
zaueno. - A to e
vam to sada?
5662
itao
sam
da
su
5663
elektrine
stolice,
udesio,
kupio
5664
se
samo
moe
kad
se
ivjeti...
netko
prihvati, zar
ne, Eustahije?
- Valjda... ne znam odgovori
Melkior
5665
praviti
od
Eustahije, da
nje.
5666
bi
se
upoznala
ta
gadost!
Maestro
nasred
je
sobe
proroanskom
propovjedniki
uzdignutih
ruku.
govorio
s
grozom,
5667
Pa
baciti
vas
nitko
na
nee
elektrinu
to
ovjeka...
je
dostojnije
da
se
5668
vlastitom
teinom
da
me
kljukaju
munjinom...
- Ma tko vas kljuka,
ovjee, to vam je? -
5669
nasmije
se
Melkior
nervozno. Doista,
koji
mu
je
avo
veeras?
- Imate pravo, ovjee,
nitko me ne kljuka ree Maestro zamiljeno
i vrati se
5670
Eustahije
ljubazni?
- Ne volim nikakav odgovori
nabusito.
Melkior
5671
- A ja spremam kakao,
kako
sam
obeao,
Eustahije neljubazni.
Lji
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
5672
Pa,
hajde,
dajte
5673
miris kakaa mu ak i
razdrai apetit.
Maestro
se
domainskom
prihvati
gosta:
radou
usluivanja
5674
gadi,
insekti
ne
mogu tu prodrijeti. ak
ni
5675
najlukaviji,
to
su
odjednom
su
5676
se ivjeti sa mnom... A
moda su i uginule od
mene?
-
Kako?...
prisjede
Melkioru
zalogaj
gaenja:
od
odjednom
osjeti smrad
stjenka svuda oko sebe.
5677
Pa
tako
Maestro
ljupkom
nastavi
nekom
pakou
bratoubilakih
5678
naklapali:
rasadnik
mikroba, Wassermann s
tri kria. Tri kria to je
Golgota,
mala,
lina
vrlo
5679
raspasti,
rastoiti,
Eustahije!
5680
kao
razdrauje
da
svoju
nastranu pohotljivost, a
onda nagne au i
5681
trag...
to
je
svejedno.
- A zar sada ne pijete
pivo? - upita Melkior.
- Da, za nonu vjebu tajanstveno
se
5682
osmjehuje
Maestro.
sobe
iz
gdje
su
sanduka
5683
Balistiku.
vidite
Zar
te
ne
granate
spremljene za paljbu?
- Nita ne razumijem.
- Razumjet ete, dobri
Eustahije,
balistiki
ako
luk
do vjenosti,
moj
dosegne
5684
neki
mu
je
mrani gr
guio vedrinu.
Melkiora
ponovo
hladna jeza.
lizne
5685
5686
izvrne
5687
praznu
bocu
-kao
morska pijavica.
- Ja bih sada iao - ree
Melkior ustajui. - Zato
ste me zvali?
- Pa otkada sam vas,
Eustahije nepodmitljivi,
5688
ja molio da doete na
razgovor!
Ali da, ne moe se vas
ba
lako
namamiti.
5689
Vi
hoete
5690
smijanje po Bergsonu,
vai ivci
drukije
ne
podnose,
5691
mo
podrugljivosti!
Aniste je ni
pogledali
Maestro
podigne
svijeu
osvijetli
potamnjelu,
zaaenu Giocondu na
zidu.
5692
mu
je
nepodnoljivo, zaeli da
ode.
- Otkad vam tu visi? ree ovla. - Pocrnjela je
od petrolejskih para.
5693
- Od paklenskih para, to
ste htjeli rei! Jer ovo je
pakao mog ivota, a ona
se
osmjehuje nad paklom,
prokleta
Maestro
femina!
se
govorio je s
raspalio,
5694
bezduni!
spoitne
ozbiljno. - Ja
Maestro
5695
ne
govorim
Dakako,
sliku
slici.
sam
objesio sam. No to je
slika? - tek
simbol, dah umjetnosti,
eto ak tiskarski otisak,
ali
nju,
feminu, ja
nju
samu,
5696
nisam
objesio
da
se
Sama
se
uuljala i zasjela...
Svima nam je zasjela, a
smijemo
se
drugome.
No
jedan
to
uzvieni Eustahije,
je,
5697
ne smijete se vie?
Doista,
Melkior
uozbiljio.
podrugljivo
se
Maestrovo
nacereno
lice stajalo je
sasvim blizu njegovom i
zapljuskivalo ga dahom
5698
5699
ponovo
oivi
borno
Vivijana,
raskalaena,
to
da
kastrirati,
se
damo
rasni
5700
toj
muci,
mukom
ponienju?
riskirati,
Tko
e
ljupki
5701
svestrano
besplodno
stvorenje,
trbuh
karoserijom
se
kidao
od
5702
smijeha te mu je sve
slina prskala iz
prljavoga crnog zubala.
-Eto, ja se smijem, s
vaim
doputenjem,
prejasni
Eustahije,
ako
se
to
5703
Izgubio
je
nit,
zadovoljstvom
sa
misli
je
mukom
5704
pribirao
misli.
-Otkud
njezin? Zar
na toj njukici udeenoj
kao
pohoti
mamac
bludnoj
(opaate
Eustahije, stil
li,
5705
ekspirski?)
da
zatitra
jedan
5706
- to je pitanje, veleumni
Eustahije! Ona to se
sva nadvikuje ovom ili
onom
stranom
(oh,
svoga
mesa
naj-de-li-katnijeg,
poklonimo
oblinama!)
se
pred
5707
odjednom se umotala,
to jest to kliktavo meso
je
umotala
neku
nedokuivost, u
mitski
enstva,
ruga
veo
pa
vjeitoga
se
tamo
mukom
5708
ovjeanstvu.
0,
Leonardo,
to ti ne opratam! uzvikne
ogoreno.
Maestro
-
Jedino...
pa
se
5709
podsmjehnuo
samom
to
sebi
moe
priutiti.
Maestro nato iskapi jo
jednu bocu piva.
- Hoete li i vi jednu,
Eustahije, poto vam se
5710
tvornice,
doista
hermetiki... s epom...
- Ne, hvala. A zato tako
ogoreno
ene?
vi
mrzite
5711
- Ne govorite gluposti,
Eustahije.
toga
To
enski
je
osim
nain
izraavanja "vi
mrzite ene", a to doista
mrzim.
Ja
da
mrzim
ene? To je kao da mi se
kae da
5712
mrzim
rakiju.
No
neemo
valjda
zbog
naih
neukrotivih
simpatija privikavati
istinu.
znanost.
napredan
Znanost
Vi
je
ste
ovjek,
5713
Eustahije,
dakako
human. U
ime
znanosti
humanosti osuujete na
primjer progon vjetica.
Zgraate se, je
li? Ne moete shvatiti
kako se moglo vjerovati
5714
da
je
ena
zajaila
metlu i
odletjela na rendez-vous
s
avlom.
tome
He-he,
jeste
naivnosti vae
nauke
doza
5715
to
misli
da
vjerovali.
su
oni
Nosonje
po
jedna
5716
vjetice?
- Mnogi su vjerovali...
Martin
Luther
primjer
je
na
vjerovao
"avolske
drolje", pa i sam Kepler.
Njemu
su
spalili
5717
prihvati
Spalili
mu
5718
babetina...
bradi
bradavica
dlakama?... I
na
s
5719
danas
bi
je
nazivali
vjeticom.
-1 vi biste je spalili? Ugova
bradavica
"fiancee"
s
dlakama,
gii-gii,
vjetica - na lomau! na
lomau! Ugo bi donosio
5720
za
slobodu!
ne
bi
bilo
5721
to
je
kokica...
ve
Ne
peena
zgraajte
5722
Stradale
su
dakako i
nevine, ali koja, recite,
koja je sasvim nevina?
Koja
se
zajahati
ne
bi
dala
5723
Po
"Malleus maleficarumu"
plesale su oko
njega
ljubile
ga
5724
paklensku
sliku
avolski uivao.
-
Ne
vjerujem,
slatki
Eustahije, da i u vaoj
ljubavnoj
bilo
uturici
nije
5725
ba
tom
gorinom najgorom
to truje srce zauvijek.
Vidite
primjer
(navodim
da
razumjeli moje
kao
biste
5726
svijet
oplakuje
Desdemonu,
a ja je ne oplakujem.
Daje bila sasvim nevina
bila bi pokakljala mua
ispod
5727
ha?
Ja
moda jedini
na svijetu mislim da je
zadavljena
po
propisima
preventive. Nisi,
svim
muke
5728
dva
(vidi
stihova!), jo si pijana...
Ali koliko
5729
to
dini
dobro
znamo,
Eustahije,
zato
pre-ven-tivno
- kljik! (Maestro uini
kretnju
davljenja)
5730
nikada pogrijeio.
Marinkovi Kiklop
Melkiora jako zagolica
udna misao:
-
Vi
ste
razgovarali
mnogo
s
don
Fernandom?
- Razgovarao... o emu?
5731
- Pa o toj... preventivi.
- Moda, ne znam... On
eli
da
ovjeanstvo,
spasi
nita
5732
Glupost,
Eustahije!
mudri
Ratovi
ga
Ja
hou
bankrota:
uvidi -
da
se
5733
u eunuhe.
ene
mikrobi.
Neka
5734
gradove
strojeve,
vodama
kao
poetku Geneze.
- A zato sve to?
na
5735
zato
spasonosni
sve
ovo,
Eustahije?
5736
pred
nemonim
ovjekom uivajui
u nadmonosti. Melkior
se uplaio: on e mene
sada moda zubima...
- Ne bojte se, Eustahije,
- nasmije se Maestro
5737
Poet
emo
mnogo
blie,
he-he,
5738
roaku
5739
pa to pritiska knjigama.
Od
toga
ivi
general
otmjenom
oskudici,
dronjcima
punim
matu
roaka
5740
nije
vratio
sa
koje se valjda
aljenjem
5741
knjiga
vrijedna
nije
naeg
potovanja.
Zaista,
kaem
zaista
da
su
vam
misao,
5742
je
nametnula
duhu
glupo,
teko
perolaki
5743
teina.
Slavimo
Gutenberga... zato? -
5744
zato
to
je
od
misli
napravio opeku.
Da bi se misli kon-zervirale! Mumije, osueni
bakalari.
Borgisi,
garmondi,
petiti,
kurzivi...
da
bi
5745
se
sauvale
za
narataje.
Homer
Sokrat
nisu
se
sauvali
za
narataje. Zar
su Sokratu bili potrebni
kurzivi da bi mu misli
5746
buduim
Faraon
5747
mumija
udaljena
stoljea...
to? - za godinu,
za
a
5748
dvije
to
osueni
tek
biti
bakalar,
se
Otkrivao
zadovoljstvo
smijeio.
je
svoje
s
tim
"obezglavljenim suhim
5749
bakalarom"... U njemu
je uivao mali pakosni
duh
osvete.
Uz
don
Fernandovu
"faraonsku veliinu" on
je
pokuao
postaviti
5750
Smjekate
se,
Eustahije? Mislite li da
e to biti neto vie od
osuene ribe?
-
Bit
svakako
odgovori
dvosmisleno.
Fernando ima
Melkior
-
Don
5751
interesantnih ideja. Pa
on je i vama iznosio...
-
Iznosio...
da...
Maestro je ve mislio na
neto drugo. - Meni se
smrt gadi,
Eustahije.
mate,
Ja
mogu
imam
da
5752
5753
blatom
ja
volim istou.
- Pa vas su i po glavi
udarali!
- A ne, ja sam sam bio
legao na lea... nasred
5754
ulice,
umjesto
protestnog
mitinga,
za
slobodu
kretanja...
Maestro je govorio brzo
i
zbunjeno.
elio
je
5755
naglavce
kavane,
izmislio
izbacili
pa
je
iz
sada
"protestno
leanje".
- Ali tu vam je modrica
na glavi?
5756
kapa
puta
boju,
plavu...
- A ima i blata. Operite
to. I nos.
- To u oprati, dakako.
Ali nosa prati neu! -
5757
5758
krvavim,
nastupiti
5759
Kako:
to
e?Javna
optuba! Ukazat u na
krivca (nos je svjedok),
izdevetat u
ga, nos u mu sravniti
sa zemljom! Ondje pred
svima! Moda e biti
prisutan i
5760
Metrovi!
Melkiora
ponovno
5761
listom,
kuhari... ak
i gospoa od toaleta.
Eh,
daje
bio
sam,
5762
Njegov
nos
se
sada
je
Melkiora
mata.
- Mislim, je li Fredi sjedio
u drutvu? - namjerno je
draio
mrnju.
Maestrovu
5763
to
znai
ta
namigne
Maestro. - Postavljate
mi
neke
zamke?
Vi
5764
Melkior osjeti da mu je
crvenilo preplavilo lice.
No sva je srea da je
ovaj ve
sasvim
pijan...
raunao je i na slabo
svijetlo petrolejke.
5765
Ne
crvenite
Eustahije.
No
se,
moda
sada vi i blijedite, ne
vidi se, ali
jednako je lijepo. Duu
na vidjelo, to volim.
Melkior
se
utio
kao
pokunjio
grenik.
5766
Maestro je pobjedniki
ispijao rakiju,
zatim ulijevao u sebe
cijelu bocu piva. Gdje
mu to sve stane, pitao
se usput
Melkior, ali na to nije
mislio.
Ponovno
je
5767
osjetio
onaj
nered
sebi. Zaeli
jako da ustane i ode
(ovaj
me
sasvim
svoje
korake
5768
misli...
misli
sam,
ograen
bedemima
beskrajne
Maestro
inio,
svijetlu
svoje
samoe.
mu
pri
se
sada
tmurnom
5769
petrolejke,
nestvarnim
nekim
ovjekom
sobom,
kao
kinematografu. Maestro
je govorio, govorio, ali
do njega je
5770
rijei
nije
vie
pratio.
- Jeste li kada mislili o
tome, Eustahije?
Melkior je utio. Gledao
je
Maestrovu
blijedu
5771
glavom,
5772
ispod
stola
zijevajui
podigne i spusti lakte
kao
kokot
kad
5773
zakukurie.
Nehajno,
sve mi je svejedno...
- Odmah u ja kavu
skuhati,
delikatni
Eustahije. Jo ete mi tu
zaspati za
stolom, a temu nismo ni
dodirnuli.
Ja
sve
ovo
5774
okoliam namjerno. to
mislite da
mi je stalo neto do
spaljivanja
vjetica,
Koji
put
5775
blizancem.
su
nas,
ali
vidite,
cijeloga
on
ivota
meni
smeta.
5776
Tu,
mrtav
do
mene,
Tako
osjeam,
vuem kostur
sa sobom.
se
ja
Eustahije,
5777
nazonosti
5778
njegova
majka
bi
to
5779
vue
kostur
ree Melkior.
- Lako je vama, mladi
Eustahije,
govoriti
metaforama.
mrtvac nije
Ali
u
moj
5780
Maestro
uskliknuli,
neto
ali
se
predomisli
odjednom
kretnjom
pozove
Melkiora
da
5781
Dante
je
Virgila
nazivao "Maestrom".
Izvede
ga
na
mali
polja
periferije
5782
po
pomiluje
obrazima
svjeina
Iz
dalekog
5783
tu
sasvim
blizu
neko
udno zujanje,
kao
da
je
neki
ujete
li
Eustahije?
ga,
tihi
zaape
5784
Maestro
nekakvom
strahu. Glas mu je
podrhtavao, no moda
je
to
od
hladnoe,
pijanosti
pomisli
Melkior. - ujete li
ziii...
zii...
podmuklo
zii...
kako
meditira
5785
zlotvor! Reklo bi se da
to no,
glasom
prirode...
Moli
se
avlu,
5786
trese,
tako.
zato
Kao
5787
5788
Ali
kome
vi
to
Zar
mu
krakove
Pogledajte
ne
i
vidite
pipke?
tamo
daljinu. -Maestro je
5789
drhtavom
pokazivao
Tamo,
rukom
u
tamo,
tamu.
zar
ne
5790
ree
danski
kraljevi.
Sada je tek razabrao
Melkior: tu nedaleko u
visini
Maestrova
balkona, moda
5791
vod.
Tamne
crte
monih i debelih ica
smiono
tminu.
su
A
dolazilo od
rasijecale
zujanje
je
5792
elektrinoga stupa to
je strio tu nedaleko,
visok
kao
kua.
Tu
valjda esto
udara
grom,
misli
Melkior.
- Pa ega se tako bojite?
-
ree
Maestru
kao
5793
djetetu - to je elektrini
vod.
-Da-le-ko-vod - naglasi
Maestro
"visokog
napona,
opasno
po
je
mrtvaka
ljubazno
5794
upozorenje: ne igraj se
ovim. Ali moe da
bude i mamac. obanin,
na primjer... Zar vam je
hladno,
njeni
Eustahije? (a sam
je
drhtao
udimo,
ko
iba),
Eustahije,
5795
ivi
meu
od
dosade
penje se po stupu da bi
dohvatio onu
porculansku au, da bi
donio u selo razbijaki
5796
trofej? A moda ba u
prkos
onome
upozorenju,
iskazujui
time
neko
kretena,
5797
dolje
ovce
ostavljene
bleje.
Narodna budala.
-
Zato
"narodna"?
-naprosto
5798
Budala
je
na
primjer
Frederik... i recimo Ugo.
Ili... i ne Ugo, on je vie
aav, taj pojam ima
5799
arma.
Ali
glupost
narodna je tupa. To je
kao neka opa dunost,
biti do
izvjesnog
stupnja
narodna
nacionalnog
standardna
budala;
nonja, pjesma,
kao
5800
Samo
obratite
5801
samo
"narodsku
jednu
5802
ogleda
po
5803
sobi,
zatim
nekom
upornom
podrugljivou
promatrati
stane
Maestra.
5804
trena
vrati
njegova
mu
se
retorika
sigurnost:
- Da, velite, to ja imam
govoriti o taktu i istoi?
Sve je prljavo u meni i
na
5805
meni
skrueno
priznade Maestro, ak i
s nekim stidom. -Utonuo
sam ja u
gadosti, isti Eustahije,
u svakom pogledu... Ali
ja
ipak
iskonskim
ne
smrdim
5806
smradom ovjeanstva,
po balegi i pru, kako
smrde vojarne i kole...
po onom
vjenom
popianstvu...
5807
friga
higijene;
smradu
za
propise
u
ima
mome
moda
pjesnikoga nadahnua,
poezije
arome
bohemstva,
slobode!
Zar
mislite da je ljepe...
oprostite, pitanje
5808
je
nuno...
Baudelaire?
mirisao
Bio
bi
polijevali
miomirisima. Uostalom,
ah,
mili
Eustahije
melankolino uzdahne
5809
Maestro
ulijevajui
bijelim...
tako,
5810
ruice
oko
aputanje
vrata,
"dragi"
5811
sudom.
Oi
su
mu
mutne, vlane...
od rakije ili moda suza,
nije znao Melkior. No
moda je sve ovo i neki
labirint
cinizma pijanoga kukca
u koji eli da me sad
5812
odjednom
nasmijati u lice...
-
Pa
to
se
niste
zaljubili... u to vrijeme
kad ste se brijali tri puta
dnevno?
5813
doda
podrugljivo
sluaj",
Melkior
"za
svaki
nije
mu
ljubio
sam,
vjerovao.
-
Ja...
5814
to
sam
ljubio?
drvo
ruino,
granje,
5815
drugu vrst
uplai
se
osjeti
neku
5816
je
bilo
na
visini
Maestrova,
na
neki
nain,
superiornoga
cinizma
kome
Melkior
se
5817
katkada
divio
zbog
njegove
drske originalnosti. Ovo
"otkrivanje due"
Marinkovi Kiklop
bilo mu je gadno na
sasvim drugi nain. Nije
5818
volio
intimna
ispovijedanja, a ovo
mu je bilo i posebno
mrsko od ovog ovjeka
s okrvavljenom njukom
koji je esto
izjavljivao da bi mu po
godinama
mogao
biti
5819
5820
Maestro
nije
sada
5821
okrenuo
stranu,
nateene
pomodrjele
ake
pritisnuo je na grudi,
sav
nekom
gru
Glupo,
glupo,
5822
Vi
prezirete,
mene
sada
Eustahije
progovori
Maestro
da
ete
mi
5823
Premda, hm... - on se
odjednom oslobodi gra
i nastavi svojim "starim"
podrugljivim tonom - to
bi bilo kao u francuskom
vodvilju...
5824
Sto
bi
bilo
kao
5825
udari
u
strahovito
i
razuzdan
smijeh tapajui
5826
se
trgne
od
5827
doprle
do
svijesti.
Gledao je u njega s
glupim uenjem...
-
Da,
da,
Eustahije
nenadoknadivi,
zato
5828
Kakvu
vraju
sveanost! - rasrdi se
Melkior. Odjednom mu
se "objasni": ipak me
htio
nasamariti!
Namjestio
svoje
5829
zagrljaj
"priznanjima"...
- Nije "vraja" - ponovo
se
uozbilji
sveanost
moda ak i
Maestro
je
tuna,
5830
posljednja
jednom
poast
ovjeku...
ili
bivem ovjeku.
Kakva
lakrdija?
aljivo,
je
to
Ne
no...
velemajstor u
opet
zvui
on
je
5831
smicalicama...
se
uvao.
Melkior
utei
je
ekao.
Marinkovi Kiklop
- Moj smijeh je vae
misli, Eustahije, uputio
u pogrenom smjeru, a
to je teta.
5832
dlanove.
("Poza
velikog
ispovijedanja",
sa
ete
vjerovati ono to
teko
5833
da
se
kae.
-Maestro nalije u au
rakije. Melkior i
sebi nalije, "moda e
se lake sluati". - Tako
je - ree Maestro s
5834
odobravanjem. - Dakle,
u zdravlje. Samo, ja je
moram,
mislim
rakiju,
ukrotiti
pivom,
jer
elim
da
izgleda
pijano
ovo
kao
5835
trabunjanje...
razloga...
doda
drugih...
nekim
zabrinutim
oklijevanjem. - Ona, to
jest
sada
govorim
dami, ne o rakiji, a vi
me dakako
5836
razumijete, bila je u to
vrijeme udana za moga
kolegu,
sa
mnom
je
radio u listu,
sportski urednik. Mlad,
veseo,
vie
plitak
po
bazenima,
novinar;
igralitima,
5837
"terenima",
nego
nekom
"terenu",
5838
je
kui
to
skupocjeno
tijelo i poloio ga u svoj
krevet. Kao boanstvo
nekakvoga
zdravlja,
sportskog
5839
njegovim
atletskim
napisima. Ali ne mi-slite
da sam ga mrzio, estiti
Eustahije... samo sam
mu
5840
zaviao,
razlozi
su
odvlaio
kui
na
5841
rukove,
veere,
dosaivao... u poetku!
No kasnije navalila i ona
i meni se
tamo kod njih omililo:
"topli
kuni
kutak",
5842
divna
vam
domaica,
se
svaki
ini
bi
je
(Melkioru
uspije
ne
zaustaviti
uzdah)... i to da vam
kaem, odlazio
5843
sam
bez
poziva,
5844
smijeno: mislila je da je
neto "duhovito", pa je
htjela
pokazati
da
shvaa
"prikriveni smisao". Tek
kasnije
se
meni
5845
ulogu
lupetala-
zabavljaa... To mi je
onda
ilo
nekako
sretan
od
smijeha,
od
toga
tijela, otkrivao
krasnog
5846
zamislite.
5847
uvijek
granicama
strogim
engleske
pristojnosti.
Kaem
vam,
Marinkovi Kiklop
brijao sam se i umivao,
mijenjao
koulje...
5848
nimalo
nisam
ovako
izgledao. Maestro
nekakvom
grevitom
ispije
ostatak
rakije iz ae
i
ponovno
rukama
5849
se
nasmije
surovo
suho:
- Ljubav... - izgovori s
podsmijehom.
Nitko
as
nas
ini
5850
Apolonima,
as
nitavnim gnjidama.
Dok sam bio tamo s
njom inilo mi se da
sam joj "zanimljiv" (ja,
dakako, danas,
"poslije
upotrebljavam
svega",
taj
5851
"pa
doite
kao
sluga
5852
ne
izdra
5853
on
podigne
udnom
njegove
nazonosti. Onda mu se
5854
nasmije
podrugljivo
zlobno:
- Jesam li rekao to,
Eustahije...? - Melkior je
uo i atribut "glupi". I ne
ree
nita.
"rekao"...
He,
nastavi
5855
pakosno Maestro. - to
sam imao govoriti!
I sama je vidjela... i
poela se zabavljati.
- Na va raun?
- Ne, na raun Gradske
tedionice! - razdraeno
5856
odbrusi
Maestro.
Eustahije,
ne rugajte se. Moje e
tijelo moda ve sutra
plivati
formalinu
nastavi
tmurno, a glas mu se
kidao
od
nekakvog
5857
ga
noas
5858
mojim
odskliznuem.
Pred vaim
oima se sputam na
nivo gutera, a vi se
zavitlavate!
-
Dragi
uzvikne
Maestro
Melkior
5859
velikoduno - nije mi ni
na kraj pameti...
- Ne obraam se kraju
vae pameti, Eustahije nastavi
Maestro
ljubaznom
mirnoom - ve upravo
sredini i aritu vaeg
5860
uma,
sposobnog
za
puno
razumijevanje. Prekasno
sam
podlo
ja
otkrio
njeno
poigravanje,
to
uvelike
razvijao
5861
ne? deavalo se da su
one, u nekim
iznimnim
sluajevima,
odjednom stale
Marinkovi Kiklop
cijeniti
duhovne
5862
sam
veoma
iroko.
-
Pa
stvarno
moda
vas
cijenila?
je
-
5863
utjeiti
sebe,
onda vam
velim,
okrenite
se
je
crna
maka
5864
otrovanoga
drijela. Cijenu
su
kod
nje
5865
saznao.
Noge,
plea,
miice...
ak
strijelci,
doslovno.
dobri
A
moja
"cijena"...
kad
ve
govorimo
trgovakim
5866
Sjedio
sam
kod
nje
nedjeljne
taj
dan.
"Izabrao" za to? to ne
5867
uvijek
kaem
duboko
pijuckao,
no,
avrljao,
5868
No te veeri neki me se
avo prihvatio: sve kao
da neto moram a sam
ne znam
to. Rei? uiniti? - ne
znam, ali sputalo me to,
ne znam se pokrenuti,
sakrivam
5869
mlataram
kojeta, bez
uspjeha,
Samo
gledam
dosaujem.
joj
netremice
u
zaobljena, puna
koljena,
5870
nogu
preko
noge da
ubacim pogled u onaj
sveti
polumrak...
Primjeuje
ona
otpoinje svoju
to
5871
5872
pozornost
od
muke
narataje. I sama je
5873
ete
kasnije
shvatiti, no mogla me
otpremiti, mogla
me zamoliti da odem,
da je umorna... ne, ona
je
odluila
vodvilj. I
da
odigra
5874
stale
preesto
nadmeu,
nude,
preporuuju, i suknja je
kod
toga
bivala
kraa - ni jednom
sve
5875
je
nije
povukla
na
hou
rei
5876
odjednom
nadoknaditi,
sve
5877
sve
enje,
ekanja...
rujui
njukom
5878
udno smijala, ak me i
gladila po glavi i ekala
ba kao to se prasad
eka,
uz dlaku... tada je bilo
jo dosta kose tu gore
na
glavi...
kao da se
Odjednom
5879
odluila,
apnula
mi
toga
sam
se
5880
sve
do
detalja,
5881
ja
sam
toliko
udeavaju za
peru
5882
za
istoom...
prvog dodira,
mila,
ljubavi...
drui
velika
moja
Tako
sam
blebetao
5883
umove
prestraen
kui,
kao
kradljivac. Odjednom mi
se uini da netko gura
klju u kuna vrata na
stubitu! I doista, ona
uzbueno utri u sobu,
"to je
5884
on",
apne
oajno.
Odvede me za ruku u
spavaonicu i ugura u
ormar s mukim
odijelima; jo jednom se
vrati i ubaci u ormar
moje haljine, zatim me
zakljua i
5885
klju
izvadi
iz
brave.
okrutni...
bijedni.
Maestro napravi pauzu.
Otpljune ik na pod i
pripali
novu
koju odmah
cigaretu
5886
krpama,
ormaru
meu
5887
naftalin
me
gui
strepim
da
se
i
ne
odam...
zbog
nje!
Potenu
rije
vam
dajem,
nisam mislio na sebe
(eto, izdrat u... ili se
5888
5889
onoj
akustici
nisam
ni
imao kada
provjeravati:
ubrzo
su
5890
proceduru...
do
posljednjeg uzdaha. Ne
znam vie
kakav sam glas ispustio,
ali
mora
da
je
bio
5891
5892
- Kako? - zaprepasti se
Melkior - zar se niste
bojali? - Sjea se svoga
"povlaenja" kod Enke...
-
Mogao
vas
je
na
mjestu ubiti.
- Mogao je... ali elja za
osvetom bila je jaa,
5893
Eustahije.
Uostalom,
goli
mukarac
ormaru
5894
kurvinstvu ene? On je i
stao vikati, kao Othello
kad je zahtijevao rubac,
"klju,
"klju",
"klju,
hihoe
5895
kad
je
ve
izluen
dokraja htio da je davi,
da
razvaljuje
ormar,
5896
izvukao
kao
aka...
Naravno,
tako
sam
Osveta
je,
5897
(astenina,
intelektualna
graa,
zamislite, pa s
trbuiem) nita to se
ona smije (a kako i ne
bi: zamislite, dva gola
5898
kretena!)...
osveta,
osveta
je
izostala
sasvim!
Boe,
zato
bolje
pridruio
pogledao,
se
njezinom smijehu.
on
5899
Uvukao
krevet
se
pa
njoj
tako
njih
mislim
jadan,
skupljajui
onako
gologuz
svoje
5900
odjevne
komade
po
ormaru,
dobro, doi e kraj i tom
kurvinskom
veselju.
5901
Dakako,
Eustahije,
vodvilj
dramatskim svretkom,
a reirao sam
ga ja!
5902
- Kako...
-
Cilj
je
posvetio
sredstvo. Ne zamjerite,
Eustahije
estiti,
anonimnim
pisamcem.
Umjesto
5903
ormaru.
Osvetnik.
Odjeven, dakako. I
naoruan nekim djejim
pitoljiem, tek toliko
da bi ih mogao gole
izagnati na
ulicu.
5904
Melkior
je
sluao
osjeajem
slatke
5905
zadovoljstvu.
- Zar mislite, Eustahije,
da
bih
bio
kadar
propustiti
takvu
Adam
Eva
5906
protjerivani iz Edena... i
smijao sam se kao
duh
uvjeravam
paklenski,
vas,
sve
nekako na hu da bi bilo
to pakosnije.
Marinkovi Kiklop
5907
su
zanimale
pojedinosti.
- Suprug? Ne, odmah je
za njima zalupio vrata...
tek
tada
sam
pojavio, huhu...
se
ja
5908
onaj
vas
je
prepoznao?
- E, to je jedino to mi je
pokvarilo
sveanost.
majstor
Sada,
kau,
5909
svoje
instrumente... 0, to je
bio jedan od
5910
najuvenijih spektakla u
povijesti
ovog
naeg
napisao
"drutvenoj
"Adam
kronici":
Eva
na
5911
nije
Maestrova
Tako
je
bilo
do
hvalisanja.
to,
Vivijanom...
dakle,
5912
olakanje"
"definitivno
osloboenje"...)
ukoliko
sve
izmislio?...
ovo
nije
Uostalom,
5913
Jesam,
pokopao
sam
moj
savjet.
5914
5915
Vrlo,
Eustahije.
vrlo,
Ako
vrli
joj
5916
5917
Melkior
ga
namrgoeno
pogleda
i
nepovjerenjem:
- Jednom sam s njom
sjedio
kod
Adama,
kiromanta...
- Pa jesu li vas, he-he...
uortaili?
pakosno
5918
zakilji
Maestro.
No
moda je to
i zbog dima s cigarete
tako pogledao, pomisli
Melkior
nekim
strahom: pitanje
je bilo i odvie jasno.
5919
- Ne razumijem vas...
kako "uortaili"?
Marinkovi Kiklop
- Ne sluajte vi mene,
Eustahije, ja sam zao
ovjek - ree Maestro i
ponovo
5920
zakilji
onako
neobjanjivo.
zaista,
zaista
No,
vam
kaem, uvajte se
arobnjaka Adama. Ovo
vam je oporuno: Ono
to nitko ne moe, to
moe podlac.
5921
iju",
preventiva!
otkrio
don
prst. Znai,
to
je
Melkior
je
Fernandov
5922
Maestro
5923
tri
puta,
zaredom!
-
on
pouno
podie
5924
postelji.
Maestro
saaljenjem
prema
nekim
pogleda
sloenom
krevetu:
- Bio bi sada red da se
tamo ispruim i da vam
5925
dadem
blagoslov...
ali
tko e
sada
to
rasklapati...
zbog ceremonije...
- Ja u.... - pouri se
Melkior i zaustavi jezik
zubima - to jest, dobro
bi bilo
5926
da
prilegnete,
ve
je
ne
doputam,
Eustahije! Vae mi je
svjedoanstvo
tit protiv klevete.
5927
zbog
"kapitulantstva". Ja sam
im rekao,
onako,
preko
ramena,
da fukam na njihovu
5928
Budunost. Ne dam ni
nokta s malog
nonog prsta za njihove
elektrine
Uostalom,
centrale.
na
malim
nonim prstima
ja i nemam nokata, to
su neka kopita, neto
5929
to
se
pretvorilo
uljeve... od
pjeaenja. Eto, ne dam
svoga pjeakoga ulja
za
sve
elektrine
energije Velike
Budunosti! Sto e one
nama
pjeacima?
Ja
5930
potujem
ljudsko
hodanje.
-
To
ste
rekli
don
Fernandu?
-1 njemu... i ostalima. Ja
potujem
ljudsko
Zgreni
uspravnost,
dostojanstvo!
5931
5932
pretvoriti ne u biblijski
stup soli ve u hrpu
eljeza i govana... a uri
mu se
u BUDUNOST, ha-ha,
moj Eustahije!
5933
- Znai, ovjeanstvo bi
se
moralo
odrei
tehnikoga napretka?
Marinkovi Kiklop
-
ovjeanstvo...
tugaljivo
se
osmjehne
Maestro. - A moda bi
se i odreklo
5934
"ovjeanstvo"
tko
upita?
da
Ali
Eustahije,
ga
tko,
pita
"ovjeanstvo"?
"ovjeanstvo"
samo
ruke,
ima
energiju
5935
to su "konjske snage"...
ukoliko to nisu snage
konja na etiri noge. A
znate li vi, Eustahije, to
su "konjske snage"? E,
ne znate! Pogledat ete
noas
5936
illustre".
5937
ovjeanstva,
to
je
energija?
- Sposobnost... - Melkior
se smijao, zabavno je
poela
mislio je
protkati
no,
5938
on - sposobnost da se
izvri neka radnja... tako
nekako...
- Sjednite, Eustahije, ne
znate!
uzvikuje
-Sposobnost
profesorski
Maestro.
5939
obzir,
to
je
5940
5941
nevidljivo to hoda po
ici, nema tijela a nije ni
dua
umrlog
ekvili-
brista...
ha? Vi mislite da je to
tako
samo...
pitalica?
napravi
narodna
Maestro
5942
govorniku
pauzu
podrugljivim
iekivanjem. -1
religija
najmiliji
Budunosti,
Eustahije
5943
nevidljivo
prisutno
svim
stvarima, na nebu i na
zemlji. Opasno po ivot!
Ne diraj tog boga bez
potrebe! -
5944
to
je
prva
najvia
ne
boji
se
vie nitko;
plaio je nekim ognjem
koji
zaas
danas
vatrogasci
pogase.
Nevidljivi to
Ali
5945
juri
kao
mahnitac
po
preko
ramena
prema prozoru)
hajte,
na
njega
vi
5946
Eustahije,
specifinost
nove teologije.
Maestro odahne. Izvrio
je
znaajan
iakao
iz
posao:
naune
tajanstvenosti tu
"novu
budalatinu",
ljudsku
to
5947
"mistino
lice
od
nedokuive vanosti za
ovjeanstvo"... A sve
persiflirajui
ekstravagantnim
metaforama... jer on
zvidi,
kao
to
je
5948
na ovome svijetu. I na
onome... ako
ste i to htjeli znati.
Bio je zadovoljan. Vidio
je Melkior kako mu lako
podrhtava
Marinkovi Kiklop
5949
podbradak
sretnog
od
nekog
osmijeha,
ali
5950
pakosnoj
patetici
svoga glasa,
sav ispunjen eljom za
nekim
Poloi
prkoenjem.
svoje
nakovanj
prste
na
5951
Budunosti
da
pretuemo!
otkinemo
ti
ih
Da
ruke,
ti
da
ti
noge slomimo, da ti od
lubanje
pepeljaru!
napravimo
Budi
5952
imenom
nazvati
gigantski
hidro-hram naega boga
ELEKTRONA!
Eustahije!
Ali
Eh,
ja
sam
ateist! Ne nasjedam
pjesmicama pjevanim u
maru.
5953
Maestro
se
podrugljivo,
smijao
zajedljivo
gledajui Melkioru u oi
kao da ga
izaziva.
Kosa
mu
se
5954
sasvim
staklene,
izbezumljene
od
pia;
na nosu mu ispucala
kora od osuene krvi
a lice podbulo, crveno, s
tamnoljubiastim
pjegama
gusto
ispletenom mreom
5955
lica
javljaju
stravinim projekcijama
mate kad
nas
hvata
san,
misli
Melkior.
- Molim vas, Maestro,
leite - (kad bi samo
5956
razgovarati.
vama
Rasklopit
u vam krevet...
- Ne, Eustahije - Maestro
digne ruku odluno - ne
5957
biti
budan,
5958
je
nagovarao
da
pobjegne. No vi ste
vie onaj drugi... kako
se ono zvao?... plaljivi
uenik.
Sokrata
kukutom, a
mene
ELEKTRONOM!
bogom
Kakva
5959
kao
da
se
5960
Smolko,
ljubazni
do
posljednjeg
asa.
Melkior se uplai:
5961
Bojite
se,
he-he,
Eustahije, da vam ne
uzdrmam vjeru? Vie ne
znamo ni cipelu
svezati a da u neto ne
vjerujemo. Ne bojte se,
5962
najljubazniji,
ostat
vam
uvijek neki mamac tek
toliko ispred nosa da
vam
draka
njuh,
ali
zubima ga
neete dohvatiti nikada.
Pa eto, vjerujte u tu
5963
Vjeitu
Kobasicu
(Melkior se
sjeti
Kurta
idite
za
zadre)
njom...
ali
5964
- Moda ja i ne traim
nita
opravdati
pokua
Melkior
se
i
naljuti se na sebe
u isti as: - Ako me
smatrate budalom...
5965
vi...
znate?
5966
nas.
Ostavili
su
za
sobom
hramove,
djecu,
piramide,
simfonije,
sebe
mumiju,
ostaviti
makar
5967
ambiciozni
zamiljate...
- Ne ubrajajte mene! prekine
ga
Melkior
5968
fu-tu-risti
pomirljivo
prihvaa
Maestro zamiljaju
kao
neku
Budunost
Konanu
5969
Sveanost,
Veliku
Gunduli
na
5970
Opere,
iva
slika
za
vjenost. Ha-ha,
najljubazniji
Eustahije,
nekakve
5971
ozbiljnosti...
Ah,
zato
poznanstvo
sa
svim
ljudima!
-patetino
nisam imao
uzdahne Maestro.
- A to biste sada s tim?
- nasmije se Melkior. -
5972
Da
im
ostavite
svoju
uspomenu?
-
Sada
samo
elim
svoj
ostaviti
neoteeni
5973
ugovoru,
gore,
Institutom... Da bi
studenti mogli na meni
studirati
lijenicima,
postati i sami
postati
a
zatim
5974
kosturima.
Eustahije,
Eto
vam,
jednakosti
bratstva!
Maestrova
glava
tada
5975
nae
uporita,
pa
5976
je
sasueno
blato na
njegovom
tjemenu:
golom
"Prljava
5977
ela"... Bacali su ga i
tukli na njezine oi.
Fredi ga je tukao, a ona
je,
po
svoj
prilici,
uivala. Vivijana.
Melkior izgovori to ime s
tunim podsmijehom i
time je sve
5978
Marinkovi Kiklop
domislio i izrekao sve.
To
je
gotovo.
Ustrijeljeno.
Sam
je
komandirao plotunom.
Pali! On ponovi tu kaznu
s
nekim
bezvoljnim
bijednim oajem.
5979
mu
se
same
sklapaju, nemaju
vie to gledati, htjele bi
da spavaju. Ali glava ne
spava... po-navlja u sebi
5980
mehaniki,
no
rijei
to
je
opazio.
Maestro
se
ne
mie:
5981
uznemirene
na
granici
matanja i sna...
park i mrtav ovjek u
bijelom odijelu pliva u
bazenu... izmeu nogu
trca
5982
vodoskok...
nijema
pasa
uznemirena
no,
eljeznice
pla
jecaju
5983
mlad,
uzdie
pred
Maestrovim balkonom...
sve
tumai
Melkior
obamrlim ulima.
Zii-zii-zii...
pred
nonim
oglasio
kuom
se
svojim
glasom,
5984
Dickensov,
on
Dalekovod.
- ujete li, Eustahije odjednom
Maestro
progovori
zlovoljno
podiui glave
ne
5985
5986
zbog
i
permi-ni-
malnog
optimizma...
On ustane i protegne se
reklo bi se trijezno.
5987
Znai,
nije
spavao,
zakljui
odmarao
Melkior,
je
misli
na
jedan
znamenovanih... sa
od
5988
zvijezdom na elu, sa
iskrom
oku...
misli
Melkior.
Maestro otvori vrata od
balkona, mirisni svjei
zrak nahrupi u smrdljivu
sobu.
5989
Osjeate
proljea,
upita
li
dah
Eustahije?
s
pritajenom
ironijom. - Zato su
u meni nabujale vode.
Ja ne volim Turgenjeva,
a vi? Idem da upravim
svoj mrk,
5990
dosegnuti
Vjenost. Zbogom,
i sjeaj me se...
-
Dokle
smuenoj
pamenje
mi
glavi
5991
stoluje,
moj
bijedni
due, sjeat u se
tebe
patetino
Od
puenja,
bdijenja
sutra
i
se
5992
to
"sutra"
nasmijeio se.
Maestro je
ve
mono
s balkona
"upravio
5993
mrk",
ulo
se
kako
pljuti vodopad...
Djeaka igra, briselski
mali popianac to se
poigrao u parku svojim
malim
vodoskokom. Smjekao
se
Melkior
oslukujui
5994
um
male
intimne
kaskade. A-ah
mannequin-pisse... ree
zijevajui. No jo nije
dospio zaklopiti usta a
opazi
kako mu se ipak sluh
osvre s nekim ozbiljnim
5995
zanimanjem
za
onim
tamo umom...
vidi svjetlucavi luk gdje
se prkosno propinje i
stremi preko ove noi
nekamo
daleko:
pokropi
hoe
da
oklevetanom,
5996
simbolinom
vodom
Vjenost
svojim preziranjem.
Pred kuom se ponovo
oglasi
umiljato,
toplo
5997
ponuditi
kunog
toplinu
ognjita
udobnost sna.
Melkiora
obasja
odjednom
neka
stravina
5998
jasnoa! Kao da su se u
njemu provalile
stijene
neke
obine,
druge,
svakidanje
shvati
Maestrovu
"novu
5999
novani",
"originalnu",
istri
Maestro
na
balkon...
je
svojim
"lukom" ve bio
dosegnuo Vjenost. uo
je
njegov
udno
6000
izmijenjeni,
mukli
nekako iznenaeni
glas, kao da je srdito
pokuao proistiti grlo
za novu besjedu "estiti
EustahijeL. ali od svega
izalo je samo muno
6001
mumljanje,
smrtni
hropaci zatim
meki i reklo bi se obzirni
pad, kojim kao da se
htjelo rei "eto, to je
sve".
Marinkovi Kiklop
6002
su
se
oko
usnuloga i
ini
se
pokojnog,
izvjestan
prodanog...
na
nain
Bio
je
6003
tresao
mrtvo
tandrkavim
se
tijelo
kao
na
taljigama,
kao da ga struja
6004
trese.
Jo
elektrina
djeluje
groznica,
disanje:
to
Maestrove
6005
je
neophodan
zrak... Ugo se
smijao: pumpa! Oca mi
Parampiona
bludnika
6006
zalijevao ga rakijom iz
vrtne trcaljke za povre
i cvijee. Gledajte, mie
mu
se
uho...
"Na
6007
Melankolik.
Tko
govorio?
pitao
je
je
prije
nego
6008
zato
pijetao
pjeva,
Thenardier
6009
platiti
ono
to
je
mu
polokala!"
je
zemlja
"Na
Ombrelionu... Dajte mu
muice u glavi i zvrk,
6010
kad
se
javi
(aptao
je
pokazati
6011
je
plakao:
Uitelju!... On jedini je
njega
volio,
Melkior i
mislio
je
6012
si
Odnekud
se
Fredi i kesio
upalj!"
stvorio
6013
se
nad
Prelomljenim
6014
Okupilo
se
veliko
soba
je
6015
Pred
kuom
je
masa
Pljunite
je!
Odnosilo se na
Giocondu; stajala je nad
njim, osmijeh joj nije
silazio s lica.
6016
Fred,
ako
me
6017
ATMA.
kunom
ogrtau, s bijelim
alom, s paukom. Ona
se privila uz njega, "ah,
Mac!" On ju je odgurnuo
blago:
"ekaj,
tu
mi
valja
6018
je
duge
kotunjave
prste prema
prelomljenome Maestra
i uzeo arati: "Dakle,
oe? Bila je bosonoga...
Dakle,
oe?"
6019
"Valjda
ga
ne
misli
otegne
gledajui
podrugljivo Melkioru u
oi. Njegove se
6020
oi
sasvim
stopile
se,
zbliile,
kao
dvije
6021
zubima.
"Polifem,
ne!
Embrio
slave u piritusu, je li? A
ovamo
svaki
as,
koa...
je
Koa
li?
6022
Domovini...
juha?
Ah,
Kro-ko-dill
Aligatooor!"
pozove
6023
gotovo
bez
daha
Melankolik. "Mig
do miga, devet."
Na
ATMIN
poziv
zatalasala se beskrajna
Duina Crva Velikog. Iz
svakog pokreta
6024
je Melkior,
ali
ima
nekakvog
6025
ha-ha"...
je
Maestro
savijajui se (od
smijeha)
oko
ograde.
6026
vjenost? - e, te noi
sam
gaja...
Ha-ha-ha,
ubila me munja!"
"A to u ja, Maestro?
Na mene je sad doao
red, on dolazi bijesan,
uasan..."
6027
"Popisan! Zavucite se u
Vatikansku knjinicu na
est
godina...
otmjenoj
oskudici,
dronjcima
razmiljanja:
6028
ukopiti!
Eustahije
Bit
Eunuh,
ete
to
jeka,
uo
6029
otegnuti
vapijui
don
Fernandov glas:
"Ne
hvatajte
pijte
vodu...
trovae
komeanje,
6030
maloas
popio
pune dvije
ae, misli Melkior sa
slau oajnika, osjea
6031
nekakvo
junatvo
trbuhu, kao
djeak koji je progutao
gumb.
Onda neki dragi glas,
trijezan,
usluan,
tu
6032
napadnuta.
Poeo je..."
Melkior je sam izgovorio
tu
rije,
zatvorenih
ponovio je.
sebi,
jo
oiju,
6033
se
vratiti
labirinte
lanih zvukova, u jeke
prijaznih daljina; pustiti
spavaa
rijeima;
da
se
igra
6034
ostaviti
jedno
buenju
jutro
iz
jo
onoga
6035
vjeba. To to ujete, to
pucaju nai topovi. Naa
je
zemlja
napadnuta.
Poeo je
rat.
Nai
topovi!
ganuto
6036
osmijehom
sigurnosti...
Ori-jen-ti-
rane...
mahovini,
po
rasulo
konjunice:
slici
sapi
6037
je
glas
iz
6038
6039
reenici, sprdaju se s
njezinom milinom.
"To
je
protuavionska",
ulo se s ulice.
Pucaju na Kurta. Melkior
ga vidi gore visoko u
zraku, "dunost,
Marinkovi Kiklop
6040
gospodin
profesor",
gleda
iza
svoj
ondje
"Ugodni
ugla
kuti"...
Hm, udi se
ushieni Kurt.
"A
gledajte
ga
gaa, slijepac!"
kako
6041
"Visoko
je,
ovjee,
6042
6043
sumnji
da
su
neprijateljski
agenti otrovali vodu. Ne
upotrebljavajte
vodu
6044
dok
vam
ne
javimo
rezultate
analize...
"Sasvim
glupa
propaganda!" - govorio
je gnjevno advokat na
stubitu. "Pa oni e
6045
glupa
propaganda.
Danice,
donesi
vode!"
"Joj, tata, nemoj..."
au
6046
"Glupao, donesi au
vode!
Onu
veliku,
iz
kuhinje!"
"Moda ipak, doktore"...
uo se zabrinuti glas
gazdarice.
"to
ipak"...
vikao
je
6047
Oni
da
su
to hoe,
da ti ja razbijem glavu?
6048
6049
imao
pravo
don
Fernando...
"No, evo, i to mi je
sada?" - Advokat je na
6050
6051
to
jo
iz
svega
toga...
Povlaili su se u svoja
gnijezda; zakljocale su
brave... za svaki sluaj.
"Ha,
derao
otrovali
se
za
vodu",
njima
6052
doe
da
6053
pod
pokriva
glodati
uzme
svoju
ve
kanibalski
on
6054
valjda
osjeaju
ljudoderi
ene...
(koljeno
mu
se
obljubiti
Samobludni
sjenu.
6055
autofag.
Uzbudljiva
blizina
pretraivati
tu
6056
Dakle,
neoteen
kostur... o, moj
bijedni due, tu lei jo
sa mnom. Znade zakone
poluge i vage i hodaj,
skoi,
6057
(desnom
ili
6058
za
sobom ostavljati
crne,
savijene,
prepletene,
iskidane
konce
6059
mree;
mehanika,
hrapavo
6060
Laboratoriji,
kabineti,
instituti,
instrumenti
precizni
za
sitno
mjerenje
sigurnosti
unutra lei
ovaj
ivota.
Tu
sa mnom
savreni
mudro otkucava,
svijet:
6061
je
rat.
onaj
smrtonosni
insekt ve je puten iz
Essena
leti
prema
ovom savrenstvu...
6062
S bukom su se otvorila
vrata i netko je upao u
sobu.
- Ha-ha, gledajte ga! Ugo je iskesio svoje crne
plombe. - Vani se rue
svjetovi,
on
ovdje
6063
svue
pokriva
Melkiora - mi
smo
napadnuti!
navlai
6064
opreza
u
vrijeme. Prvo
ovo
niste
ratno
6065
gaje
avo
sada
6066
raspoloen
za
ale.
Pustite da spavam.
- I snivate moda? A rat
- nita, ala? Pa ovo je
protiv ovjeanstva!
Sve je njemu zabava,
ubila
ga...
Iritirao
je
6067
vrisne
6068
"u
miru"...
6069
zbog
klopke...
bravo! Recite, to
6070
ste sanjali?
Melkior
mu
odgovarao.
Leei
nije
na
izgaene.
Eto,
6071
nepomino tu ekaju od
sino,
strpljive, ravnodune za
sve
to
nisam
ja.
Nemaju pojma da su
doivjele rat. A
kada siem s kreveta
poljubit e me pobono
6072
molitve
za
6073
Hajte,
ustanite,
Eustahije, idemo.
- Kamo da idemo?
6074
ivotu
moe
samo
jednom vidjeti.
- A to ete vidjeti?
- Kako to! Sve je sada
drukije. Moj je Kalisto
odmah
nakupovao gorke
jutros
6075
soli
deset
paketa
puta
6076
Franjo,
asna
rije,
razgovara
golubovima.
vama
Lako
smijati,
ali
se
ja
ivim
u toj atmosferi.
Melkior se nije smijao,
cijenio
je
brige
6077
ovaj
njegov sin...
-1 onda, znate - govorio
je sin - lijepo je gledati
buruje kako su
6078
problijedjeli.
Duani,
na
banke,
hoe uloge, a
nedjelja,
zatvorene.
kupovati
banke
Sutra
okoladu
e
i
6079
da
nee
biti
brana
ni
sapuna
(vi
znate njezine
komplekse
istoe),
higijenskog
papira! To vam
6080
je ratno stanje to se
tie moje familije. Ana
ulicama
svi
neto
njukaju po
zraku
kao
ispustio
ugodan
da
je
neki
miris.
gledaju u nebo...
rat
ak
svi
6081
Odanle
se,
naime,
oekuje
glavna
sveanost.
Marinkovi Kiklop
Ve su se, kau, prole
noi
spustili
na
pe-
6082
odijelima.
-1 vodu su otrovali nervozno
se
smije
Smijte
se...
no
po
6083
kavanama
uima
na
guten
striu
Tag.
Jednu sam i ja
oamutio
nekakvim
6084
jo
jedna
rije,
6085
- A ujte - Melkioru se
grlo
stisnulo
ona
blagi
fluid
listopada...?
- to sam s njom, blagi
fluid... koja?
6086
Zna,
ivotinja,
dobro
je
ja
zvao
Vivijana... valjda i
ona
oekuje
guten
Morgen?,
- Ona mu je, mislim,
pola u susret - ree
6087
otila
oprotajnog
bez
poljupca,
za
vjeno
6088
Nema
je,
odleprala golubica.
- Ili moda s ATMOM? pita se naglas Melkior.
- S kojom Atmom?
6089
- Ovim kiromantom... tu
ispod mene...
- Ha, ATMA. To ste mu vi
nadjenuli?
Ili
pokojni
tehniki
6090
simbolika,
popisati
elektrinu
energiju!
Dostojno
6091
Ni
Maestro
se
nije
"onoga
to
gaje nagovarao
da bjei"...
Melkiorova
visjela
je
glava
preko
ruba
6092
kreveta.
Vie
nije
gledao u papue,
zatvorio je oi. Vidio je
Maestrove mrtve ruke
kako vise preko ograde;
istegnute, duge, ravne,
kao
da
su,
tako
6093
progutao
kaput,
spustio se
nanie
pojeo
Maestrovu glavu. To je
6094
bila
slika
mutnom
sivilu Melkiorova
sjeanja.
IL..
Marinkovi Kiklop
"Smrt
je,
vjerojatno,
6095
je reenica iz Maestrove
"gradske
rubrike"
kojom
se
Moda
jedno
6096
"gradske"
do
nitice
"odmah", valjda da bi
bilo lako
[jednostavno, bez misli i
bez
nadanja?
Utjeha
6097
vlastitoj budunosti? A
ipak
upamtio je to je itao o
spaenom s elektrine
stolice!
Nakon
sedam
minuta,
ogromna ansa! "Znai,
i nakon struje jo nije
6098
sve izgubljeno, jo se
moe
ivjeti... kad se netko
prihvati,
zar
ne,
6099
ponovo
6100
pio
je
pivo,
vjebao se - govorio je
Melkior ne
otvarajui oiju. - "Smrt
ista"...
protiv
6101
hulje...
Bio
je
ve
prodao i le...
- Da, "Tame", sjeamo
se,
"Anatomija
ili
rasprodaja organizma"...
Ah, jadni na
6102
kukac!
Znao
je
sve
ivotinje
Dostojevskoga. A ujte,
Eustahije... i ba je
tako... naciljao i pogodio
otprve?
Melkior
se
namrti
gaenjem i ne odgovori.
6103
razloga
da
ak
6104
Za
vas
"ozbiljni
Ugo
se
smijuckao "tajanstveno"
- moda ja
6105
raspolaem
stanovitim
to
nema
vama. Vas
veze
6106
je
uzeo
svjedoka
zbog
samo
one...
za
geste,
legende...
Ali
ga
stanju
zatekli
6107
sreom,
nita
osobito... nego
u kakvom jo stanju? - u
krvavom,
bolje
okrvavljenom... a znate
li tko je to
6108
uinio?
-
Pa
glumac
Fredi,
naravno.
- Eh, nije, vidite da ne
znate. To jest, nije Fredi
sam, a onaj kapitalni,
krvavi udarac nije mu
on zadao, nije u njega
6109
takva
egzemplarna
ruka. To je bila
ruka
teka,
koata,
glas,
sad
6110
se
srdito
6111
Dakako.
popodne
Cijelo
u
sam
Dajdamu
6112
asistirao
vjebama
za
podvig. Tu je sve i
poelo. I Thenardiera je
optuio:
douniko,
ima
uho
duu
si
upisao u "petu
kolonu"; inuo mu je u
oko
sodu
iz
sifona,
6113
izvrio
pokolj
meu
kolonama
dumanskih
anku...
aa
Tako
na
je,
otiao
zadatka.
na
izvrenje
6114
Zadatka...
valjda
patriotskog... Trebalo je
da svrati pozornost nae
javnosti
na sumnjive tipove u
"Corsu"... ali ispalo je
6115
krivo.
Na
licu
mjesta
otvorile se
stare rane, vi znate ljubavne, i umjesto da
izazove paniku u petoj
koloni, da
pokrene
jednom
javnost,
rijei
da
6116
problijede pijuni, on je
sam dobio po organu
njuha
od
spomenute
koate ruke.
- Od ruke?...
ve
teke
6117
6118
izvoljeli
zvati
arobnjaka.
- Ali zato je on mislio
da ga je glumac udario?
- Mislio je, da, i ne
sasvim krivo. Vikao je
6119
sve
je
dame,
6120
ponudio
pljuske
samo
i
gurnuo
neke
ga
ondje
u mrak, iza garderobe, u
one
ve
spomenute
6121
Fredegarius-glumac
zablistao
jednoj
epizodi.
- ujte, a one... parole,
to jest taj zadatak, to je
djelo
Preven-
don
Fernanda?
6122
Kako
molim?
uzdrao
od
6123
izjava
kombinacija.
Govorim samo
o svojim opservacijama.
Jo vam mogu rei, ako
to to vrijedi, da je po
vama
netom
spomenuti
srednjoeuropski mislilac
6124
pratio
diverziju
iz
telefonske kabine
simulirajui
telefonski
razgovor. A moda je i
stvarno javljao tamo u
neki tab
6125
razvoju
operacija...
misli
naglas
Melkior. - Na to ga je
namamio?
6126
Ugo
nekako
ozbiljno - na medicinski
isti oaj.
I na okanj do oknja.
Njemu je i tako bilo... vi
ve znate kako, pa kada
je jo
6127
naiao
na
nju
Frederikom-upljim...
to
da
vam
s
a
priam,
trzaje
kukca.
6128
Zbog
velike
scene
Patetian
6129
znancu,
"Ludom
Kukcu",
plemenitom
Maestru!
elio je uzdii tu
6130
uspomenu
svoga
stanja.
na
rang
sadanjega
Maestro
je
6131
zvijezdama
pie?
ree
Ugo
gledajui "tragino"
kroz prozor. - A jeste li
kada traili od vaeg
zvjez-doznanca da vam
proita
6132
sudbinu?
Tko
zna...
ne
mrtvaca"...
treba
sjeti
se
Hajte,
ustanite
6133
nestrpljenjem
stane
ponovo skidati
pokriva. - Ponaate se
kao
boleljivi
dauphin
6134
6135
- U Dajdamu? A gdje vi
ivite,
dijete?
zaprepasti
se
Ugo
teatralno. - Ne
znate da je monstrum
Thenardier
ucjenu
raspisao
na
moju
6136
Baverovih
aspirina na
mjestu onog ovijalnog
pijanca
aicom
"courvoisiera".
Marinkovi Kiklop
6137
Melkior
se
rastreseno
nasmije.
- Ne smijte se, nije mi
do ale u ovim kritinim
vremenima!
-Ugo
bi
elio da se
povjeruje
"ozbiljnost",
njegovu
makar
6138
se
deavaju
udnovate
metamorfoze, sve ve
smrdi
najoiglednijem
faizmu.
po
6139
nekom
drugom
mjesta;
permanentno
tamo
6140
sad
zasjeda
zabrinutih,
tab
mi
smo
tako... svrake...
- U "Kazalinoj" dakle... Flaster!
nervira
se
6141
Zato
(Doista
"dakle"?
lijepi).
se
Kanite iznevjeriti?
^"No
onda
bez
"dakle"... i dovienja, do
avola! - razljuti se na
koncu Melkior.
6142
E,
sada:
je
li
"do
Uostalom
6143
"dovienja"...
nekakvu
grimasu
Uini
skeptinu
i
izae
zasviravi na
stepenicama
silovito
"Radetzky-mar".
Ove
ulice
pokorene.
ve
lee
Strpljivo
6144
meu
6145
nije
pupalo;
pod
sobom:
hvala, ne
treba...
(Jadna
majko,
6146
eljelo
da
ga
sunce
ogrije:
hvala i na tome; vraalo
je
zelenilo
Neemo
im,
svjetlosti.
valjda,
saviti nad
glavom
zelenih
slavoluk
od
kroanja?
6147
drvee!
patosom
Melkior
6148
bogovi
zemlje
nae!
deklamira
pod
golim
6149
usana...
evarje...
diljem
iprazi
sve
ikare
domovine...
Melkior osjeti
nekakvo
komino
ganue od te besmislice
i nasmije se tuno. Ipak
digne glavu u
6150
ast
raskone
pred
platane
Sveuilitem:
6151
velikim
veseljem.
Stepenitem
je silazio poznati stari
profesor teorijske fizike;
i on je svratio pozornost
na
vrapju
Melkior
sveanost.
ga
pozdravi
6152
eirom.
"Vesele
se",
as",
profesor
odgovori
podiui
svoj
nosni
pijev;
6153
prodavao je "Jutarnji" s
mehanikom
apatijom.
-
Vidi,
"Stanje
se
poboljava" - smijao se
ovjek
pokazujui
bradom krupan
6154
znakovi"...
"Postoje
ha-ha!
Melkior mu uzvrati
neodreenim
osmijehom, tko zna to
taj misli? A kada se za
njim osvrnuo (kako on
6155
to
hoda...
naletio
je
iroko?)
na
vojnika
za
ramena
preda
duinu ruku:
se
i
na
6156
mu
se
podrugljivo. Melkior je
lako zinuo u
poznato
lice,
nekako...
odijelu...
ali
ovom
6157
Pupo
izmama
mokrau...
6158
mrgodno
Melkior.
Ali
odmah zatim
osjeti neku radost od
tog susreta: eto, ovjekratnik, u izmama... bez
naoala...
6159
- Vojnik si - ree sa
zbunjenim, besmislenim
uenjem.
-
to
da
budem...
visine,
vanou. - Svi
nekom
6160
ivjeti?
mehaniki
ponovi
Melkior.
Iz
kakvog mu je to sad
pretinca, ta
fraza?
Negdje
su
zakljuili... - A kakvog
6161
Melkior
pogleda
podrugljivo
zlato
Pupovim ramenima.
na
6162
nekom
pritajenom gordou:
- Ovo? - to su nune
gluposti. Dragocjeno je
sada ovo zlato -doda s
osmijehom.
6163
Pupovom
preleti
pogledu
oblak
srdbe.
6164
6165
nije
elio
tako
razgovarati, ali
neto se u njemu bunilo
protiv potovanja koje je
osjetio
prema
Pupu,
neto
opako i cinino... kao
malo
prije
prema
6166
drveu.
Siprazi
evarje...
- uj, nemam vremena odjednom
Pupo,
se
pokrene
naputajui
neizljeivoga. No
ipak,
po
propusti
navici,
da
ne
strpljivo
6167
podigne
6168
ramena Melkior. - Da
pljujem na Hitlerove
tenkove?
- Misli da postoje samo
velike stvari...
- A to da idem s malim
stvarima
protiv
6169
tenkova? - pakosno se
nasmije Melkior. Kao
poljski
panovi
Ne
razmahuj
oajnikim
gestama
se
-
opominje ga Pupo sa
strpljivou koja se
6170
ve istroila. - A to ja
radim, boga ti? Idem po
vojarnama,
govorim,
pripremam
ljude na borbu! Zato i
nosim
te zvijezde
ramenima...
na
6171
Uli
su
Varadin!
- Prava borba tek e
poeti - govori Pupo s
6172
6173
stvari,
vitee,
Varadin...
to
a
mogu,
pele,
misli
Melkior, a potreban je
sada odmah med. Vie
vjerujem u
6174
Melankolikove
aligatore...
- A onaj... to je spavao
kod mene, zna li gdje
je sada?
- A to e ti on? - ree
Pupo strogo. - Ne znam
6175
gdje
je...
m'je
ni
vano.
Nije vano... Opet ga je
neto odbijalo od Pupa.
Kako
savren
instrument za
vrenje dunosti! Onaj
je
ovjek
bio
miran,
6176
skroman,
razuman,
dunosti je
valjda
obavljao
kako
6177
6178
nai
ovom
svoje
mjesto
vremenu.
Ti
u
si
6179
osjeajem dunosti... i
ono
"ti si poten ovjek" isto
tako.
Na
glavnom
ulazu
doekala ga je poznata
kapa s velikim zlatnim
slovima VRATAR.
6180
Iza
velikih
stakala
6181
Melkior.
Glatko
lice
gustim
crveno
utim brkom
i zlatnim obrvama (zbog
toga
su
"Mrkva")
zabrinuto:
ga
zvali
klimne
6182
Prvi
put
izali.
6183
"Stanje se poboljava"...
a
glavnoga
nema!
grada
Svi
se
vie
gore
smiju. - Nasmije se i on
lojalno. - Hoete
li gore? Svi su na okupu.
Sobe
su
pune
dima,
6184
6185
"vanjsko-
pogodna
kakvo pokrivalo,
ni
za
6186
pa se onako golema i
gola
isticala
vanou.
Ve
nekom
se
sa
stepenica oborio na
riega vratara: - Tu u ti
kapetinu sabiti u gubicu
sa
svim
slovima! Ve
zlatnim
6187
se sprema da slui
novog gospodara, je li? Obratio
se
zatim
Melkioru s
nekakvim
neistroenim
gnjevom od kojega mu
je
glava
jo
vie
6188
neka
kenjaju!
tamo
Gnjide
defetistike! Ve paze
da se ne bi zamjerili
novim
gospodarima,
6189
neto
smrve...
polome
nesvijesno
smrvie meu
prstima nedunu malu
cigaretu "Moravu".
Portir
sklonio
se
na
u
vrijeme
portirnicu:
6190
6191
iz
obzira
prema
neprijatelju!
Donio sam im vijesti s
fronta,
iz
taba
IV
ne
6192
neko "rekla-kaza-la". Ja
to donosim, to
je
"rekla-kazala".
0,
6193
to
nisu
dobre!
zauzela
Rijeku,
je
vrsto
naim rukama.
6194
Mladi
kralj
poao
Operacije
je
na
se
lino
frontu.
povoljno
razvijaju... i to je
njima "rekla-kazala"!
A
moda
je
istina,
6195
Gledao
je
malu
"Moravu", zdrobljenu
u monim prstima, pa
mu
se
to
simbolinim...
inilo
ti
prsti
strani,
nepobjedivi... i iprazi i
evarje, sve ikare...
6196
- A to kae glavni?
- Glavni je... nevidljiv ko
nikada! Zavukao se u
crni
kabinet,
jezuit!
Legao na
telefon,
trai
gospodinom
vezu
Bogom!
6197
li?...
0,
boga
mu
njegovoga!
Ode
urednik
korakom
kao
urnim
da
je
6198
odluio
na
drugome
ljuto.
Melkior
6199
mu
za
ovo
kralj
6200
suprotnu
prijeko u
stranu
6201
kavanu... na konjake i
likere... a sirotinja neka
strada
za
njihovo
gospodstvo.
Recite,
imam
li
pravo?
- Vi ste, znai, protiv...
ja
6202
se
vratar
prekinuti pitanje. - to
vrijedi moja
glava? Dok je ova kapa
na njoj... eto, toliko ona
vrijedi.
odlazi i
Ode
li
kapa,
6203
politiko
6204
mi je pokojni Maestro
kad je ovuda prolazio.
Nataknuo mi taj naziv,
zbog ovih
mojih dlaka.
- A bio je simpatian...
6205
usklikne
Mrkva
onako
6206
za
ovjeka... Sva ta
maloga
6207
je
zavrio...
na
6208
6209
6210
peti
in,
na
groblju,
Eustahije...
zazebe
6211
slutnja,
zauenog
ostavi
portira
izae urno na
ulicu.
A ovdje je opet rat! Nije
znao na koju e stranu,
6212
na
objema
je
jednak
besmisao.
Vojna kola s visokom
karoserijom
projure
pored
Unutra
njega.
crveni reveri,
sijedi
brkovi,
zlato:
generali. On krene za
6213
njima. Za vojskovoama
(ree) kad je
rat! Odlaze na frontu,
gdje je mladi kralj... Ili
moda
bjee,
ostavili
kralja?
Svejedno, za njima!
6214
Kola
su
ve
davno
odredio
je
smjer. "Moda u
ve
sutra
formalinu"...
sjeanje?
plivati
Sada
to
Pokua
odagnati ljupkom
ga
6215
razglednicom:
panorama
grada
zeleno
proljee,
kvadratni
goli
okrenut
bazen:
blijedi
le
6216
sebi
nekakvom
6217
vrstinom
za
generalima! "Boriti
se mora svaki u kom
junaka
krvca
vri"...
pjevalo se na kolskim
izletima.
Rodoljubivi djeji glasii,
a naprijed uiteljica s
6218
njom,
zaljubljeni...
mali
Melkior
za
uiteljicu-otadbinu
6219
tamnim
naborima...
"Za
slobodu
6220
otadbine"...
sada
idem za
generalima...
Marinkovi Kiklop
Pogleda preda se: pust
kolnik.
odrpanih
Desetina
vojnika
dugakim starim
6221
pukama.
generali?
nestanak
gdje
Njihov
osjetio
su
je
kao
izdaju. Jadni
vojnici ostavljeni nasred
ulice
udaraju
potkovanim
Kamo idu
ozbiljno
cokulama.
6222
ti
vojnici?
tim
pukama - kundaci do
koljena? Po suhu slamu
za Cezara na
ratitu?
Na
koju
se
6223
Gle, pa on jo s tim
uima!... gotovo naglas
klikne
Melkior.
Na
desetak metara
pred sobom ugledao je
par uiju i onaj poznati
tanki
vrat...
prema vagi
Iao
je
6224
invalidovoj.
Jo
uvijek
za
svaki
gram!
"Boriti se
mora svaki"... zapjeva u
sebi Melkior.
Prie
"slijedea"
vagi
kao
muterija:
6225
Hajdmo
boje
vjerouitelj
balast iz
da,
govorio
ime
je
odbacujui
6226
ga
u
vama, staroj
invalid.
ako
neu
6227
muteriji... - Invalid je
bez
lijeve
ruke
do
loe
zakrpljena.
Rovovska
granata,
objanjava
Melkior.
struno
6228
zaprepastio
se
vjerouitelj. - Od sino
ezdeset
grama
manje!
Ne,
invalid
sa
6229
znanstvenom
sigurnou - tako vam
je i nikako drugaije.
- Ali ezdeset grama,
ovjee... od sino! Tu
sam kod vas bio.
- Znam, veleasni, znam
-
slijee
invalid
6230
ravnoduno - ali to ja
tu mogu,
sprava toliko iskazuje. "Sprava"
krvnici
tako
zovu
giljotinu,
vjeala...
Mrzio
invalidovu
je
Melkior
6231
ravnodunost. - Pa to
vam
je
to
ezdeset
grama,
veleasni? To je svega
est
dekagrama...
ste
se
samo
oznojili, ve biste
izgubili.
da
malo
6232
6233
Pa
ima
drugih
se
invalid
prema Melkioru
-
to
govoriti...
vam
ja
to
6234
don
Kuzma
nesvijesno. Opazio je
Marinkovi Kiklop
pored sebe Melkiora pa
uzme
zbunjeno
trpati
6235
podigne
glavu
prema
Imali
ste
pravo,
prijatelju, sino sam u
depu imao naranu! To
je tih ezdeset grama! -
6236
Nasmijeeno je silazio s
vage, pun iznenadnog
optimizma. No avo mu
je sa slau
pomutio veselje: - Ipak,
sumnjam
ja
vau
6237
gospodine.
Melkior
stidno poloi dinar na
poklopac kutijice i ode
ne
stupivi na vagu.
6238
- A vaganje? - zaudi se
vlasnik
svakakvih
"sprave":
vas
ima...
"Nije potrebno",
ree
Melkior
vie
za
6239
bijelo
bolest...
mala
neka
nita
nije
potrebno.
Osjeti
stid
bijes.
zemlji
(Zapjenio se.)
gazi!
6240
smijeh
je
6241
Obratite
pozornost,
pha-ha-ha...
Odjednom
njega
je
ispred
izronilo
pijano
6242
usput,
krmama...
buno
po
i
areno drutvo
- od odrpanaca poput
Cvikera
do
kicoki
6243
elegantnog
Fredija.
Kakva je to sada
kombinacija?
udi
se
Melkior.
Fredi
se,
dodue,
drao
"po
obraao:
6244
"Vae
Visoanstvo",
nastojao usrdno
da
mu
prebaci
ruku
preko ramena.
-
Obratite
pozornost,
propalice - obratio se
Ugo rulji - evo nae
Savjesti,
6245
poklonite se!
Cviker
se
ponizno
korisno.
Jedan
neobrijani i
prljavi
nasmije.
tip
mu
se
6246
6247
uti,
bazilisku!
obrecne
se
njega
uvijek
Ugo
na
kvari
sveanost!
Marinkovi Kiklop
- Neu, gospodaru... Cviker
se
ogleda
po
6248
Jedva
smo
vas
se
Ugo
6249
bijes
rastrga.
sve
U
rijei
suhim,
gorkim ustima
podrai ga okus neke
pakosti:
bljutava
osvetnika mrnja, to
se ve dugo u
6250
njemu
navalila
skupljala,
na
usta
neartikulirano-di-vljakiivotinjski, liena
dara govora, i on je
ispljune
nesvijesno,
6251
jedva
doeka:
piskaralom!) za njim
tim
6252
ostali...
Juri
na
toga
nekakvog...!
Ugo
je
ponovno
na
pljuvanje,
pogledao gaje
samo
nekim
zamuenim
vlanim,
pogledom.
6253
Zatim
se
pribrano
Samo
mrtvoga!
odluno.
preko
-
mene
rekao
je
"Posrani",
eljan tunjave,
6254
jelove
Razmaknite
letve!
6255
se
posluno
razdvojila, a on dade
galantnim
pokretom
Melkioru znak da
proe.
6256
To
je
podvala...
misli
se
sa
strane
smijuljio
podmuklo.) No, to e,
valja krenuti... Lea mu
se
jee,
udarce...
oekuju
6257
6258
0,
Parampione!
Dolo
mu je da se okrene i
zagrli Uga. No jo nije
vjerovao. A
kad se uvjerio, pomisli
ipak: to bi moglo ba
navesti ludu da poali
ono malo
6259
prije...
-
sada,
oajnici!
na
Jo
konje,
nije
sve
propalo! - uo je iza
sebe Ugovu
zapovijed.
Ali
tom
6260
oajno
tuno,
kao
desperatni
vapaj
za
izgubljenim...
neim
ili
je
6261
iza
ugla.
rijetki
Ulica,
prolaznici
promrznutih
Marinkovi Kiklop
nosova. (esti travnja - i
to
je
neko
proljee!)
6262
Gledali su ravnoduno
nedjeljne
dokone
Besposleno,
sluajnosti.
nekorisno
6263
indiferentno,
tupo
nije
se
Evo
ga,
ree
6264
Melkior.
Usamljeni
prolaznici
skupljaju se u grupice
kao
da
se
dogodila
jedan
svi
ga
6265
pouzdanjem
sluaju,
visini,
izviaki.
to
je
Fotografira.
Kasnije
dolaze
bombarderi... A
protuavionska
mukajet..."
ni
6266
Jedva
to
ovjek
izgovorio a zagruhae
topovi.
Avion
je
bio
rascvjetavali
se
6267
ta
tutnjava... (odlazio je s
podsmjeljivim
mislima)... kao da tu
6268
ba
pametno
je
za
sobom
poznavatelja, "na
grad
padaju
granata"...
komadi
Melkior
se
6269
je
pred
njim
vojnik-straar, na puci
6270
neveselim
smeim
slovima
uprljanoj
sivoj
na
podlozi
KOMANDA GRADA.
6271
6272
mlad
strano
6273
Ovaj
straar
tu
pokae
glavom
na
Melkiora.
-
Sto
eli?
pita
podnarednik s dosadom.
- Deurnom - odgovori
Melkior
nekom
6274
vanou. Valjda je to
ovdje, pomisli.
- Ja sam deurni.
- Oficiru - ree Melkior.
Marinkovi Kiklop
- Ne moe. Ima vana
posla.
ratu
smo,
6275
6276
rekao
podnarednik
je
ekaj.
izrovanim
od
6277
beznadno...?
6278
nema
nikoga.
Na
stolu
ispod
slike
mladog
kralja
napola
ispijena
6279
suhe
hrane
nekoliko
listova
izmeu
razbacanih
papira.
Tek
vojniki
krevet
6280
se
glas
ispod
uspio
da
opsuje
Melkioru majku, na to
se svakako
6281
prestane
kihanje.
ovjeku
ispod
pokrivaa? Ni lica mu
6282
luk,
pije
rakiju:
sada
se
znoji
tamo
unutra...
- Jesi li jo tu?
6283
- Jesam. - Odjednom mu
se uini da razgovara s
mrtvim, ve
pokopanim ovjekom.
- Pa to ne govori... sada je uspio da mu
spomene i majku. -Vidi,
bre, da
6284
pitomo
krevetu:
- Imate gripu?
prie
6285
- ta, doao si da se
zeza! - Oficir prijetei
odbaci pokriva. Melkior
ostane
na mjestu. Gledao ga je
sa
aljenjem.
potporunik
Mlad
6286
zguvanoj
uniformi
staroj
(ratnoj)
polomljenim epoletama.
Oi
grozniave, mutne, lice
mu gori od vruice, kosa
sva mokra, ulijeplje-na
na
6287
uima
elu...
potporunik!
ostavili,
jadan
Tu
ga
bolesna,
pod
ovim pokrivaem,
uz
bocu
ljivovice
6288
- No ta je, da ti boga
tvoga?
Nije
snage
da
se
imao
digne,
samo se oslonio
na lakat.
Pazi, jo ima vremena
da kae: traim toga i
6289
napamet...
Donio mi narane...
6290
Bjegunac?
pita
potporunik
naviknutom
dosadom.
Sklapa
puknut e
mu glava.
bolno
oi,
6291
Dobrovoljac
odlunom
jasnoom
ree Melkior.
- ta kae? - kao da
nije
dobro
potporunik.
uo
6292
Javljam
dobrovoljac
se
-
kao
ponovi
jasno Melkior.
- Zato? - nesvijesno
izleti potporuniku.
- Da se borim... - Pupo
ga tape po ramenu,
vidi, ti si poten ovjek.
6293
od
vrata
6294
hodniku.
Izaao
sam
otiao
je
da
vjerojatno
se
ponovo
se
naao
6295
oficirom,
ozbiljnim
protumai
6296
je
za
stolom
golim
i
vojnim
gledao
vrata?
kapetan
strogo ne pogledavi jo
doljaka.
6297
nekim
udnim osmijehom.
- Ti bi dakleee... -Da.
6298
zatresao
mu
se brk.
-
Da
se
prijavim
dobrovoljce.
vie
poznavao
nije
Melkior
6299
ga
odmjeravao
je
sada
hladnim,
6300
iznoenim
predmetom ponuenim
na prodaju kod
Kikinisa: obara mi cijenu
tim pogledom...
- A zato ti nisi pod
mobilizacijom? Mlad si,
6301
ini
se
zdrav?
-ogledao mu je
noge i ramena, prsa,
ruke, glavu...
- Bio sam otputen...
kao
nesposoban
nekim
stidom
Melkior. To je tu
ree
6302
sramota... to sam se
uputao?... elio je otii.
- Nesposoban... Znai,
nisi odsluio vojsku. Bez
ina.
Intelektualac?
Melkior
klimne
6303
kapetanove
glave,
na
karti kraljevine,
grad Varadin. Tu su,
dakle? Blizu...
Kapetan
izvadi
list
6304
6305
kapetan
neki
reklo
bi
se
oinskim - zato se ti
javlja?
6306
Pa...
zemlja
je
napadnuta! - Sada je
stvarno elio odglumiti
arko
rodoljublje
Kral
(Peharek,
otadbina)
6307
municija, cokule...
- A tebi je, veli, mnogo
stalo do te zemlje, a? Kapetanov
osmijeh
treperio je
od
podmukle
nepovjerljivosti. - Nego,
6308
protiv,
to
je
pozitivno... rekli su ti da
se javi, je li? No kai,
ne boj
se, sve je inae u redu,
ja
sam,
evo
vidi,
6309
ovo
presluavanje!...
Pupo
mene nije uputio...
je
Ali
6310
sam,
od
volje.
Neko
svoje
se
najobinije potenje
pobuni u njemu.
-
Da
se
bori,
a?
6311
glavu?
Ne
6312
hulja u patriotizam, tu u
ormaru ima spremljeno
civilno odijelo, pobjei
e kada
dou, i brk e obrijati...
-
Doo-bro
zakljui
6313
Marinhovi Kiklop
Ustane i uzme sa stola
onaj papir: - Priekaj tu
asak.
Evo ti,
popui
cigaru namigne
mu
usto,
"dobar si ti mangup", i
izie iz sobe.
6314
stekli
povjerenje...
dozu,
6315
bratski.
Obojica
pue,
otpuhuju, stapaju im se
dimovi u zraku (eto, lula
mira,
reklo bi se) ah, tko sada
pita
iji
je
koji
dim,
6316
ja
nita
protiv
tebe
e,
taj
dosadni
posao mora
obaviti, oni gore trae, a
ja
bih
tobom
sada
radije
popio
(zabranili tu
koju
6317
ili
naprosto
popriao, ha-ha, ti ve
zna o emu... Viao
sam te,
6318
mangupe,
onom...
odmah
vraam...
seja
6319
Negdje
je
zvrndao
kui
telefon.
rat,
razderano
6320
to
ja
ovdje
ekam?
policijom,
doo-bro,
poaljite
ovjeka
ovamo,
doo-
6321
doete, doo-bro...
Melkior se na prstima
prikrade do vrata: na
hodniku tiina, u vojnoj
kui
tiina... a rat bjesni na
svim granicama! Jedan
glas u susjednoj sobi
6322
povjerljivo je sricao u
telefon: to on, kapetan,
daje lini opis... nos pravilan, brkovi - brije,
brada - brije, posebnih
znakova
Pritisne
nema...
6323
zacvilie
6324
Dakako,
desno!
lijevo
kapetan jo
toroe u telefon... Iza
potporunikovih
vrata
6325
Smrad.
Iao
je
na
prstima. Pete
udaraju ravno iz trtice,
iz kime, iz glave, svom
teinom
tijela;
na
prstima
tijelo gubi na teini, na
oprugama
lakim
6326
balet...
Hod
lopova,
pijuna,
ljubavnika, ljudi to se
uljaju
bjee,
sa
strahom u koi.
U
vei
punim
je
ve
gazio
stopalima.
6327
Nadohvat
spasenja:
ulica, ugao,
prostranstvo
grada
6328
gore?
podnarednik
na
pita
kapiji
ve s
familijarnim smijekom.
Marinhovi Kiklop
- U-rredu, podnarednie,
zdravo!
Zdrhavo,
6329
vojnice
na
strhai!
obijesno zarska
Melkior.
Podnarednik
odzdravio
vojnik
je
je
"zdravo",
mehaniki
6330
podnaredniku
odgovarati zbog toga: ta
udara
petama,
usranom
civilu! - Dobrovoljakom
bjeguncu,
6331
podnarednie... ako si
uo
za
taj
rod
vojske
tvojega kralja.
Melkioru se jako urilo
do prvoga ugla.
A to daje zovem? zastane
pred
6332
telefonskom
govornicom
ono
etiri, etiri,
Hitna pomo... ve sam
i zaboravio broj. Idem
ravno tamo. Coco je,
kako rekosmo,
6333
"pod
mobilizacijom"...
to
si
ga
pustio,
idiote! - izdire se na
podnarednika.
Apred
6334
Marica,
utroba
lizolu...
rastvorena...
joj
smrdi
po
eka
dobrovoljnoga bjegunca
- kao to se moe vidjeti
- uzalud.
Tramvaj
prazniki
zvecka
prijazno,
6335
pozdravlja
znance
na
Staje
smireno,
smijee mu se prozori:
izvolite,
ulazite. Uzeo i Melkiora,
cin-cin,
hajdemo.
6336
Graani-put-nici
mrki,
srditi, je li
ovo Cvjetna nedjelja - u
zimskim
snijei
kaputima,
kao
a
na
poludjelo,
vam!
kaem
6337
Na
vrijeme
se
obara
na
ruak
sveani:
purani,
patkice,
pilii,
palainke,
pljeiviko,
pite,
pravo
pijmo
ga,
6338
Gore
iznad
6339
viljukom u tanjur! I ba
na ovu svetu Cvjetnu
nedjelju! Odabrali dan!
Puhale
su
djetinjstvu
vlane,
pasionske
nebo
tamo
mlane,
takozvane
jugovine;
6340
bez
modrine,
rastrganim
s
brzim
muka
Spasiteljeva.
Kuzma
je
smrt
Don
ve
ranije
6341
objasnio u koli da je
tako
bilo
one
davne
je
Isus
uao
Jeruzalem, pa do Velike
6342
subote,
odnosno
nedjelje iliti
Uskrsa,
kada
je
kad
ponovno
zazvone
zvona,
ili
6343
Djeaci
"marinerkama",
djevojice u
bijelim
haljinama,
ispletenim
palminim
6344
granama i granicama
masline u
Marinkovi Kiklop
rukama,
pod
svodovima
visokim
crkve,
6345
orgulja...
velika
sveanost. Deavalo se
da je i sam biskup, pod
mitrom, i s
pastirskim
odsluio
tapom,
misu,
pontifikalnu, pa su ga
tamo kod glavnoga
6346
kod
gospodina.
udio,
velikog
Melkior
kako
to
se
don
6347
nita,
navlai
biskupu
papue na noge?
Ali zato na Veliki petak,
kad
se
prikazivala
6348
sveeniki,
carinici,
6349
"Zar
tako
odgovara
poglavaru
sveenikom?" -ree mu
jedan
udari
ga
po
obrazu.
A don Kuzma, u dugoj
bijeloj haljini s granom
6350
palme
preko
snanog
ramena, a ui
mu stre prijetei, mirno
podnosi
sve
to
6351
jedini
nije
Vidi,
ovjek
6352
govori
neke
ludosti...
idovski?
pita
gospodski
ironino
sanjalicu,
jadnika... ne zna to bi s
tim osobenjakom. A don
Kuzma opet
6353
krotko,
pokorno:
"Kraljevstvo
moje
nije
raspnem
cara?"
okupator
vaeg
Ruga
se
6354
porobljenom
narodu,
razjedinjenom politikim
strastima.
"Mi
ne
poznajemo drugog
cara,
osim
cara
"Daj
nam
6355
ruke
diplomatski:
tako
je
tom
prljavom
politikom...
Melkior je bjesnio zbog
nepravde.
6356
nee
spomene
uima!
da
neto
mu
o
6357
Sve
trgovina,
je
to
a
vi
velika
meni
zlatni
lanac
preko
6358
to
emo
jo
doivjeti...
-
Ima
valjda
neto
6359
vulgarni nain: - To je
pak
materijalizam!
uzvikne optuujui.
- Sada je u modi kod
nekih usijanih glava... gledao je sumnjiavo u
Melkiora
6360
Otkad
ima
ratova,
6361
novaca...
netko opet
udario nosom u ledinu.
-
0!
uzvikuje
pogoen
idealist
srce
6362
asne
rtve,
pali
heroji?
- Sve je to... nosom u
ledinu,
nazovite
vi
mene
majmunom.
Sve je to
divljatvo... i trgovina.
6363
Melkior
je
silazio
na
6364
i Rima. Kartaga...
-
Siracusa!
Melkior
tramvaja.
skaui
-
vikne
s
Ubili
Arhimeda! Lepant,
Cervantesu
ruku!
osakatili
6365
Tramvaj je ve krenuo,
materijalist mu se iza
stakla
osmijehom
zahvalio na
pomoi.
Ruku... desnu ili lijevu?
Ba odrezali... maem?
6366
Longin Podbipieta. To su
bili
Turci,
kod
sablje
demiskinje...
gdje
je
Lepanta,
uostalom
A
taj
Lepant? Moda je
cijelog
napisao
"Don
Quijota"
lijevom...
6367
Don
Miguel
"Zar
vi,
mislite
daje
predgovoru
drugog
6368
dijela.
"Zar
vi,
gospodine, mislite
da je lak posao napisati
knjigu?"
dodaje
don
Miguel,
bogalj
od
Lepanta.
Bio
je
kuom.
pred
Enkinom
6369
"Pred
En-ki-nom
ku-
Znao
je
nema ba nikakva
da
6370
razloga
da
se
popne
odluno
vratima okrene
lea.
Da, ali kamo? Ulica je
kratka, pusta, sumorna.
6371
Zatvorena
sa
svake
strane
pitanjem
desno?
motivi:
jedan
6372
ugao
sa
sitniarijom
(jelen u trku
-
sapun
drugi
krljavo
"Zlatorog"),
ugao
golo
stabalce
starateljski vezano uz
kolac - autoritet. Dolazi
djelovanje po motivima.
6373
Buridanov
magarac
doekao smrt
u
obilju
(razmaeni
kao
korne-
6374
Buridanovu
ni
slamica
uplja da se prihvatim...
6375
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
Motrio
je
slijeu
tupo
neba
pahuljice
kako
rijetke
snijega:
dodirnu
Kratkotrajni
zemlju.
ivot
6376
ini
trajanje!
nestvarne
dugim
Jedan
to
ivot
lakoe,
6377
kraj
tom
majstorskom
djelu, paloj
zvijezdi
od
ipkastih
kristala.
Gledao
je
to
sitno
savrenstvo na svome
rukavu. Malo estokrako
udo! Sve su
6378
snjene
zvjezdice
estokrake...
to
je
Sja
na
bijela
mranom
nedostojnog
6379
mirno,
umno,
dostojanstvo
krotko
svoje
podivljalih
Polifem-kiklop
6380
ili
lijevo?
6381
motiva:
sapunski
uti
jelen
"Zlatorog"
malo
uz
drvo
suhi,
krljavo
tutora,
samosvijesni
kolac? On se
odlui
za
nekakav
kolac.
autoritet,
Ipak
ta
6382
ponosna
muka
vertikala. On ide u
susret dogaajima... a
jelen (pa jo k tome
ut!)
propeo
se
paninom bijegu,
jasna
slika
straha
6383
Melkior
je
doao
do
"krljavca": svi su mu
pupoljci
jo
vrsto
zatvoreni, mali
se boji pogledati svijet.
On
potape
kolac:
6384
Rima!
Na toj su se strani kue
rijedile.
Obiteljske
jednokatnice
usred
malih ukrasnih
vrtova zatiene psom i
eljezom (ograde).
6385
vedra,
blagdanska, graanska:
nakon masnog ruka
sijesta
uz
opereta,
tran-tam,
"Barun
gramofon:
lager,
mar
ran-tan-tan...
6386
Trenk". Jo jednom na
rasanku ruku da ti pruuuuim... Kad si negdje
sama daleko
u
svijetu...
pomisao
na
Hitra
Vivijanu,
6387
domovinu
imam...
"Moja domovina" - to
je? ulica,
Dajdam, spavaonica kod
Enke, "soba sa stubita"
kod
gospoe
Tamo ve trae
Eme?
6388
odbjegloga
dobrovoljca...
Dajdamu
U
je
ve
6389
nae
Domovine!
livade, u
polja
pastirskom
frulom...
gaucho,
U
u
pampe,
prerije!
pustinje, gristi
6390
proroko
hvatati
korijenje,
skakavce
za
veliko iskuenje...
Koraao
je
ve
izvan
6391
posljednje
periferne
stanice.
Zbogom,
ree
mu
prihvaam
cin-cin.
Idem u susret
Polifemu-ljudoderu to
sada zemljom gazi... ne
6392
6393
ivota
liit
due!...
U
daljini
se
prolomio
6394
Melkioru
pored
6395
nos
mokroj
travi.
Promaio,
ha,
ha!
Neka
uje
Polifem-kiklop
6396
Nekakva
se
svjetlost
sunce
na
zalazu
probilo kroz
oblake. No Melkior nije
podizao glave: klanjao
se svojoj ludoj srei to
mu je
6397
nalegla
na
lea
pritiskala ga k zemlji.
Miruj, miruj tu, napravi
se mrtvim,
govorila
Hou,
je
Srea.
hou,
hou,
6398
mene
pitao
jo
vreba,
je
ne?
razborito
trave
ticalima
6399
divljaka
6400
broji
dlake
Melkioru
obrvi.
Podrauje ga,
kaklje...
Ne trepe Melkior, ne
izdaje Sreu: kad ona
6401
6402
obrstiti
on...
cijelo
6403
budi
ledena,
mrazom,
hladna,
stegnuta
tvrda,
nepri-
6404
(govori mu Srea): ne
dii, ne mii
se - polokat e ti dah,
polomit e ti pokrete.
Pod zemlju ui glodati
isposniko
korijenje, pod vodu, pod
kamen kao buba...
6405
kamena.
Ide
po
trbuhu
natovarena
metalnoga
sjaja na podmuklim
6406
ralanjenim
nogama - est
njih na broju, prebroji ih
Melkior.
1
Marinkovi Kiklop
6407
kukac
6408
teko
kroz
gutaru.
Smetaju
mu
rogovi,
oklop
noge,
ga
poklopio... ali oi
radoznalo
izbacio
se
svom cilju -
prodrljivo
6409
oku Melkiorovu.
Ne trepe Melkior.
-
uj
me,
due...
prozbori u posljednji as
svoju besjedu (rogovima
e mi oko
probiti)
no
kukac
nezadrivi ve mu je
6410
Melkior
nemono
zemljina njedra:
majko moja...
spusti
na
6411
je
zemlja.
Hrope zemlja
razrovana, ranjena, ve
je
udaraju
njegova
kopita..
- Polifem-kiklop dolazi!
6412
na
horizontu
je
nebo.
Praskave zvijezde
rigale su vatru sa visine.
uo je riku uplaenih
zvijeri u daljini.
6413
Zoopolis!
ree
Praviti
otmjenoj
hvojice...
oskudici,
6414
dronjcima
punim
dostojanstva... Samo
se tijelo stalo kretati.
Noge... ruke... vie nije
znao
razliku...
Uspravnost
kolca - zdravo, stoie dostojanstvo
stopala,
6415
uz
zemljina
njedra...
Poljubi Zemlju vjernim,
ljubavnikim poljupcem:
hladna si mi, hladna...
6416
je
ovo?
rikom:
Doite,
pomozite!
-
Evo,
dolazim...
odgovori Melkior.
Pomiluje
vlat
njeno,
lijevim
trave,
pa
6417
desnim
nikada
obrazom:
se
vie
neemo...
i
tebe
zgaziti.
Amravu
ree
zemlju,
nesretnice!
Zemlju poljubi jo
pod
I
6418
ne
viite,
otplazi
u izbezumljeni
grad Zoopolis.
6419
Marinkovi Kiklop
Dr.
CVJETKO
KIKLOP
MILANJA
ROMAN
DEZINTEGRACIJI
ROMANA
Ranko Marinkovi rodio
se 22. veljae 1913. na
6420
Visu.
Puku
kolu
pohaao je u
rodnom
mjestu,
gimnaziju
Splitu
a
i
Zagrebu. Od 1931. do
1935. studirao je na
Filozofskom fakultetu u
Zagrebu.
6421
Godine
1939.
Hrvatskom
kazalitu
izvodi
narodnom
u
se
Zagrebu
njegova
groteska
Albatros, a u Krleinu
Peatu
objavljuje
6422
tim
fragmentima
osjea
predstojei
kataklizam.
ratni
6423
Splitu
je
uhien
interniran
logor
Ferramonte
(Kalabrija),
ali je nakon
kapitulacije
Italije
(8.
6424
El Shatt. Od 1946. do
1950.
godine
bio
je
profesor
zagrebakoj
na
Akademiji
za kazalinu umjetnost,
na kojoj je
6425
radio do umirovljenja.
Marinkovi
prozaist
se
kao
javlja
prije
tekstovi
prikupljeni su u knjizi
6426
u
kritikom
teorijskom
dijelu,
jo
socrealistika
na
snazi
doktrina.
6427
Segedinom
pravu
istoi
te
6428
nepomuene
doktrinarne misli.
U drugoj svojoj knjizi
Ruke (1953.), danas ve
klasinoj
novelistikoj
zbirci,
Marinkovi
prozne
objavljuje
tekstove
iz
6429
druge
faze.
Njegovu
treu spisateljsku
fazu
roman
obiljeava
Kiklop
Potom
veliki
(1965.).
slijedi
svojevrstan antiroman
Zajednika
kupka
(1980.) te naposljetku
6430
romanNever
more
(1993.).
Marinkovi Kiklop
Svaku tu proznu fazu po
prilici
prati
jedan
6431
je
Albatros,
uz
Ruke
roman
Kiklop
jamano pristaje
Politea,
prikazana
(1977.),
antiroman
uz
6432
komina
dramski
6433
Svojom
novehstikom
Marinkovi u hrvatsku
knjievnost
unosi
mediteranski svijet
"sunane
Dalmacije"
uhvaen
"zaustavljenom"
6434
sklerotinih
mitiziraju
do
povijesne
6435
vanosti.
Oni
istim
naklapanjima
ispunjavaju prazni svijet
starakih dana. Pritom
se
Marinkovi
gotovo
flaubertovskonaturalistikom
slui
6436
"voajerskom" metodom
gledanja
kroz
kljuanicu. On,
dakle, nastoji objektivno
opisati,
izbjegavajui
pritom konfekcijsko
"poetiziranje".
6437
te
6438
nadopunjenom izdanju,
u
Neveselim oima klauna
.Ti
se
eseji
odlikuju
hamletovskom
skepsom, koju emo
nai i u prozi. U tom bi
smislu posebnu panju
6439
zahtijevala
Marinkovieva poetika
teleskopa, teleobjektiva,
mikroskopa,
oka
skladu
njegovim
razmiljanjima o
filmu i filmskoj tehnici.
Sve
to
Marinkovi
6440
pnmijenjuje
svom
stvaralakom
postupku.
Naime,
on
njegova
mata
preobrazili
sumornu
6441
besmisao".
Dakle, ono to je po
sebi
razumljivo,
jednostavno i
logino, zapravo je vrlo
monstruozno,
6442
komplicirano i presudno.
Zato su
Mannkovieve
novele
ironina
demitologizacija maloga
i osrednjeg ivota
6443
mediteranskoga
zagrebakoga podruja,
pune humora i groteske.
Kada
je
pak,
rije
6444
opisne karakteristike, za
koje je roman upravo
paradigmatski
primjer.
Sa
spoznajom
znaajkama
jasnijima
tim
postaju
promjene
hrvatskoj romanesknoj
6445
praksi
od
oljana
Slamniga
sve
i
do
postmodemizma, kojega
je isprobao i sam
Marinkovi
romanu
Zajednika
kupka.
taj je
Marinkovi Kiklop
Na
6446
zapoeti
kojega
nije
posao
teko
situirati u trag
Bahtinovih
ideja
karnevalizaciji
knjievnosti
6447
romanesknoj
sposobnosti camere
obscure.
Romanu Kiklop teren je
pripremila
Marinkovieva
novelistika i "prenijela"
u nj
6448
mnoge
strukturalne
stilske karakteristike, od
kojih je ironizaci-ja,
kompozicijska
novelistika ciklizacija i
metatekstualna
(svijest o
svijest
6449
knjievnoj
tehnologiji)
najuoljivija,
proizvodnoj
jamano
ali
ne
jedina.
Marinkoviev roman ima
brojne
mogunosti
"vanjskoga" tumaenja,
od
6450
simplificiranoga
do
sloeno sociologijskoga,
ideoTo^ijjoga,
politikogaj[antiratno^ga^.
zagrebaki
Milje
s
je
poetka
drugoga svjetskog
6451
rata,
pa
je
normalno
daje patologizirana, do
zoologinosti
infernalnosti, i
drutvena scena. Ve se
iz prijanje novehstike
moglo naslutiti da autor
motiv
6452
rata
"tumai"
normalnu
posljedicu
kao
oekivanu
ove
nae
ljudoderske epohe.
Latentne nemogunosti
istinskoga
ljudskoga
komuniciranja,
ovjekovo skriveno
6453
barbarstvo, probudilo se
i
vrijeme
pravome
krize,
svijetlu,
oitovalo se u
svome kanibalizmu.
spasonosna
mjera
A
od
6454
milje
svijet
malograanskoga
mentaliteta,
sredita
boeme,
novinske
redakcije i
vojarne,
isprazne
erotike,
proizvodnje
6455
sumnjive knjievnosti i
filozofiranja,
jest
crni
humor.
Egzistencije koje se u
tom
okoliu
kreu
6456
svijet
kao
"rtve"
povijesnoga
procesa, pa su dakle,
egzistentne, a nisu pak
puke
ideje.
Otuda
tema straha
kao glavna aktancijalna
pokretna
snaga,
uz
6457
se
plai)
jedini
smisao /Sklopa?
Kako bi se dao naputak
za
mogui
odgovor
6458
potrebno je podsjetiti se
jednoga
mjesta u jednoj ranijoj
Marinkovievoj
koja
samo
noveli,
na
prvi
sveze
pogled kao da
nema
naznaenom
6459
problematikom,
zapravo
razotkriva
model Mannkovieve
metode.
noveli
Sunana je Dalmacija,
objavljenoj jo u Peatu
(10-12/1939.),
6460
poslije preimenovanoj u
Samotni
ivot
tvoj,
unakaziti
teleskopom! Otkrit e ti
taj
6461
protunebeski
top
strahovitih perturbacija,
neoekivanih lomatanja,
divljih
ibanja
vatrenim
prostora
repovima,
tumaranja i sudaranja
kugala, ruenja
6462
zvijezda,
gmizanja
maglenih
spirala,
unakrsnih
oijukanja
prati
ijedan
6463
Albatros,
uz
Ruke
roman
Kiklop
jamano pristaje
Politea,
prikazana
6464
kasnije
(1977.),
uz
antiroman
Zajednika kupka sotija
(posebna
komina
6465
dramski
novelistikom
Marinkovi u hrvatsku
knjievnost
mediteranski svijet
unosi
6466
"sunane
Dalmacije"
uhvaen
"zaustavljenom"
vremenu razliitih radnji
i akula
(govora)
sklerotinih
6467
mitiziraju
stupnja
vanosti.
do
povijesne
Oni
istim
naklapanjima
ispunjavaju prazni svijet
starakih dana. Pritom
6468
se
Marinkovi
slui
gotovo
flaubertovskonaturalistikom
"voajerskom" metodom
gledanja
kljuanicu. On,
kroz
6469
izbjegavajui
pritom konfekcijsko
"poetiziranje".
Uz to, slui se autor
pirandellovskochaplinovskom ironijom,
o kojoj on inae
6470
te
nadopunjenom izdanju,
u
Neveselim oitna klauna
.Ti
se
eseji
odlikuju
6471
hamletovskom
skepsom, koju emo
nai i u prozi. U tom bi
smislu posebnu panju
zahtijevala
Marinkovieva poetika
teleskopa, teleobjektiva,
mikroskopa,
oka
6472
skladu
njegovim
razmiljanjima o
filmu i filmskoj tehnici.
Sve
to
Marinkovi
primijenjuje
svom
stvaralakom
postupku.
Naime,
on
6473
da
njegova
mata
preobraziti
nepodnoljivo
sumornu
besmisao".
Dakle, ono to je po
6474
sebi
razumljivo,
jednostavno i
logino, zapravo je vrlo
monstruozno,
komplicirano i presudno.
Zato su
Mannkovieve
ironina
novele
6475
demitologizacija maloga
i osrednjeg ivota
mediteranskoga
zagrebakoga podruja,
pune humora i groteske.
Kada
je
pak,
rije
6476
primjer.
Sa
spoznajom
znaajkama
tim
postaju
6477
jasnijima
promjene
hrvatskoj romanesknoj
praksi
Soljana
od
Slamniga
sve
i
do
postmodemizma, kojega
je isprobao i sam
6478
Marinkovi
romanu
Zajednika
kupka.
Na
taj je
k
Marinkovi Kiklop
nain on "dovrio" svoj
ranije
zapoeti
posao
6479
kojega
nije
teko
situirati u trag
Bahtinovih
ideja
karnevalizaciji
knjievnosti
romanesknoj
sposobnosti camere
obscure.
6480
strukturalne
stilske karakteristike, od
kojih je lronizaci-ja,
6481
kompozicijska
novelistika ciklizacija i
metatekstualna
svijest
(svijest o
knjievnoj
tehnologiji)
najuoljivija,
jedina.
proizvodnoj
jamano
ali
ne
6482
mogunosti
"vanjskoga" tumaenja,
od
simplificiranoga
do
sloeno sociologijskoga,
ideologijskoga^
politikoga
6483
(antiratno-^ga)T^Ii|
e~jezagrebakis
poetka
drugoga
svjetskog rata, pa je
normalno
patologizirana,
zoologinosti
daje
do
i
6484
infernalnosti,
drutvena
scena.
Ve
prijanje
se
iz
novelistike
posljedicu
6485
ljudskoga
komuniciranja,
ovjekovo skriveno
barbarstvo, probudilo se
i
vrijeme
krize,
6486
pravome
svijetlu,
oitovalo se u
svome kanibalizmu.
spasonosna
mjera
A
od
svijet
6487
mentaliteta,
sredita
boeme,
novinske
redakcije i
vojarne,
isprazne
erotike,
proizvodnje
sumnjive knjievnosti i
filozofiranja,
6488
jest
crni
humor.
Egzistencije koje se u
tom
okoliu
kreu
kao
povijesnoga
"rtve"
6489
procesa, pa su dakle,
egzistentne, a nisu pak
puke
ideje.
Otuda
tema straha
kao glavna aktancijalna
pokretna
snaga,
uz
6490
se
plai)
jedini
smisao Kiklopa?
Kako bi se dao naputak
za
mogui
odgovor
potrebno je podsjetiti se
jednoga
6491
samo
noveli,
na
prvi
sveze
pogled kao da
nema
naznaenom
problematikom,
6492
zapravo
razotkriva
model Marinkovieve
metode.
noveli
Sunana je Dalmacija,
objavljenoj jo u Peatn
(10-12/1939.),
6493
poslije preimenovanoj u
Samotni
ivot
tvoj,
unakaziti
teleskopom! Otkrit e ti
taj
6494
protunebeski
top
strahovitih perturbacija,
neoekivanih lomatanja,
divljih
ibanja
vatrenim
prostora
repovima,
tumaranja i sudaranja
kugala, ruenja
6495
zvijezda,
gmizanja
magknih
spirala,
unakrsnih
oijukanja
svemirskih reflektoI
Marinkovi Kiklop
ra, nemira svjetla... kao
to
tise
lijepo
6496
prljavi
ponori iz kojih
6497
iz
movarnog
SK,
Zagreb,
6498
navedeno
Marinkovievo
zanimanje
za
filmsku
tehniku
ubrzavanja
usporavanja
i
te
iz
6499
ovoga - uveavanja i
umanjivanja, pa onda
jamano postaje jasnije
da
su
to
karakteristike
bitne
Marinko
viceve analitike.
No, modernost romana
ne oituje se samo u
6500
knjievne
tradicije od Krlee do
Desnice, ili pak, u tim
eminentno
egzistencijalistikim
motivima straha i smrti
6501
kao
graninih
ljudskih
situacija,
nego
ponajprije
pojam
poeta
duc-tus. Kontekst
ovih
zapaanja
stanovitu
smislu
6502
implicira
"unutarnje"
vienje, vienje
strukture.
onom
Rije
vienju,
je
naime,
"raspadnut"
6503
totalitet.
To
je
najuoljivije u
parodiji
ironiji
donkihotovskoga toposa
zapadnjake, i hrvatske
i europske,
6504
knjievnosti
najee
ostvarenima u hibridnim
postupcima i "inverznoj
perspektivi".
naprosto
To
"ilustrira"
se
u
injenici to Marinkovi
svijet,
6505
Krlee,
prve
dakle
svijet
polovice
20.
stoljea ije
su se vrijednosti poele
raspadati,
smjeta
svakodnevne trivijalne i
monotone
6506
situacije, te sudbinska
pitanja
razrijeuje
parodijski-groteskno.
Kao to se to, dakle,
dogodilo
radnje
na
i
razini
razmiljanja
(ideje), dogodilo
6507
se
to
na
razini
(iz)
6508
arheologije, drugom je
razinom
jamano
bio
blii
postmodernoj
arhitekturi
aleksandrizma. No, valja
ukazati na "paralelu" sa
Shakespeareom, upravo
u smislu
6509
tehnologije (stila) a ne
pukog
prepisivanja,
reminiscencija
koje
najee
alogino
funkcioniraju.
6510
mitologeminosti
strukture,
podreenosti
odnosno
junaka
mitologemskim
aktantima.
To je citat (intertekst) na
dubinskoj razini teksta.
6511
Ali
Marinkovia
je
zaviri
6512
Marinkovi Kiklop
ironizacije
vrlo
vaan
element osporavanje i
parodiranje
tradicije
tekstova
hrvatske
batine.
knjievne
Ta
dimenzija
6513
su
idejna
drutvena
razina,
scena
drutveni okvir
samo gradivni materijal
narativne
ekonomije,
6514
kojoj
nije
(samo)
do
prijepisa
zbilje,
nego
ironizacije
knjievnih
do
samih
iskaza,
Homera do Matoa,
Ujevia i Krlee.
od
6515
Melkior,
naime,
kao
intelektualac i umjetnik,
romansekno graen kao
"odraz"
razmrvljene slike svijeta
i
fragmentarizirane
prozne
strukture,
tetizirajua
sin-
6516
vanjskoga
"ilustrira"
knjievnim
analogijama,
asocijacijama
dakako
koje
6517
dvostruko znaenje. Na
razini
Melkiorova
6518
intelektualca
tipa
odreena
sa
odreene
svijetom
povijesno-
drutvene
konfiguracije. S pozicija
autorske svijesti rije je
o disocijacijama
6519
vrijednosti:
kiklopskom vremenu, s
iitavanjem
simbolinoga sloja od
pragmatike
do
imaginarne
projekcije,
intelektualne,
umjetnike, filozofske,
6520
knjievne
zapravo
vrijednosti
su
praktino
neuporabive.
Dakle,
Melkior kao
umjetnik i kao sredinja
umjetnika
svijest
ne
6521
strukturu,
nego
ponajprije
"preslikava"
tezu
umjetnikoj
nemoi u
odreenom kontekstu i
odreenim
konstelacijama snaga.
6522
Nego, Marinkovi se ne
miri
ozbiljnou
konceptualiziranih i
intelektualiziranih
refleksija
nego
kao
ih
istina,
naprotiv,
ironizira. Da se u
6523
toj
ironiji
komorni,
osjea
prigueni
pripada
modernistikoj
nostalgiji. Ako
6524
su prethodne asocijacije
bile eksplicitnije, ove su
potonje
svakako
implicitnije
i
njihova
kapitalna.
prijeporu
je
Rije
tema
je
o
oko
knjievnosti, u naemu
6525
stoljeu
dakako:
ironizacija
samosvrhovitosti
patetinoga
pjesnikog
govora,
zamjena
groteskom,
tragedije
6526
"neureenost" romana,
relativizam istine, te
svijest o neprimjerenim
kodificiranim
romanesknim
strukturama,
istodobno
to
6527
znai
poetikih
relativizam
uzusa.
koncepcije
svijeta
Od
i
duhovnosti, dakle,
do naina funkcioniranja
romaneskne
tehnologije.
6528
Autorefleksijom
autoregulacijom
romaneskna
namire
svijest
spoznaju
raspadnutoj
o
zoo-
kiklopskoj slici
svijeta
neodgovarajuega
njoj
6529
monoga i mimetinoga
modela
knjievne
prakse,
koji bi uzoritim epskim
totalitetom bio u stanju
"odraziti" taj svijet.
Marinkovi Kiklop
6530
kao
hegelovsko-
6531
lukaevskom
matricom
moe odraziti
totalitet zbilje. Rije je,
dakle, o svijesti koja je
Marinkoviu omoguila
parodiranje
(auto)ironizaciju.
i
To
6532
vrhunsko
egaenje
zahtijevala je negativna
strana
povijesti
larpurlartistika
intencija
knjievnosti,
to je predmet
Marinkovieve
preokupacije,
pa
je
6533
suprotno od onoga na
emu je nastojao Krlea,
Marinkovieva
proza
antiepska
antiheroina. Dakle, ta
intelektualizacija je u
Marinkovia
posvema
6534
Gjalskoga
ili
pak,
Krlee. Tu
"pravljenost" dokazuje i
njegova
novelistika
"narav",
novelistiki
nain
kompozicije.
novele,
neke
napisane
6535
objavljene
ve
ranije,
cjelovito su
integrirane u roman.
U Kiklopu su Vrijeme i
Povijest,
smislu
drutvene kategorije, te
Naracija, u
6536
smislu
knjievne
kategorije,
glavne
realizira
"pojedinostima", koje su
u romanu naglaenije.
Rije je o
6537
Phobosu.
Tako
nam
6538
kao
oni
objavljeni,
zakljuak
Marinkovi
kasnije
namire
kako
raje
romanopisac
u
klasinom
smislu
6539
glavnih
(ciklizacija
likova
novela),
nego je vrlo
vano
da
je
Melkior
6540
koji
svoje
knjievne
radnje i govore
ne motivira po modelu
realistikoga
naina
pisanja. Pa se i ne treba
zaustaviti
samo na razini njegove
egzistencijalne sudbine
6541
makabnstinosti
povijesne scene
ili
nultom
stupnju
humaniteta. A i unutar
toga
podsjetiti
je
na
dualitet
egzistencije i esencije kao i u Rukama - na
6542
tjelesno
umno,
materiju i duh, a
oboje
smjera
ivotinjskome.
Hrvatska
se
romaneskna
poslije
praksa
Marinkovieva
6543
proznoj
praksi od oljana
i Slanuiiga nadalje.
Marinkovi Kiklop
6544
.
KAZALO
Kiklop
Dr.
Cvjetko
Milanja:
6545
LEKTIRA
izalo:
*
Ranko
Marinkovi:
Ranko
RUKE,
Marinkovi:
zbirka
pripovijedaka, 1995.
6546
Ranko
Marinkovi:
ALBATROS,
drama,
1995.
.
Biblioteka
Ranko
LEKTIRA
Marinkovi
Kiklop
Prireeno
prema
izdanju:
Ranko
6547
Marinkovi
Izabrana
djela II / Kklop
-Biblioteka Pet stoljea
hrvatske
knjievnosti,
6548
D.
Hotko
6.
6549
Korektura:
Branko
Male,
Brigita
Stojsavljevi,
Mirjana
igir
^^W:, |
Sva
prava
izvoenja
autor.
tiskanja
pridrava
6550
Tisak:
Tiskara KASANI d.o.o.
Zagreb, Vunarii 9.
Naklada:
primjeraka
"9 i
Knjinica Zelina
540000235
2000
6551
\, I Hii.^i/y
l..............
110735