Lois McMaster Bujold Ples zrcala

Naslov izvornika Mirror Dance

Copvright © 1994 by Lois McMaster Bujold
Prevela s engleskoga Milena Benini-Getz
Ilustracija Esad T. Ribiæ
Urednik Neven Antièeviæ
Lektura
Damir Antoniazzo
LOIS McMASTER
BUJOLD
PLES ZRCALA
PUSTOLOVINE MILESA VORKOSIGANA
/1LGORIT/1NN
Zagreb 2000. prvo izdanje
Lois McMaster Bujold
Knjige iz serije Pustolovine Milesa Vorkosigana
Pripravnik za ratnika (The Warrior's Apprentice) Vorska igra (The Vor Game)
Cetaganda (Cetaganda)
Braæa po oru ju (Brothers in Arms)
Ples zrcala (Mirror Dance)
Pamæenje (Memorv) Granice vjeènosti (Borders of Infinitv)
Patriciji Collins Wrede, za pomoæ pri raðanju knjige,
veæu od one kad samo meðugradska du nost zove
U pripremi: Krhotine èasti (Shards of Honor)
Barravar (Barravar) Ethan od Athosa (Ethan of Athos)
Komarr (Komarr) Graðanska du nost (Civil Campaign)
PRVO POGLAVLJE
Red komunikacijskih kabina koji se pru ao putnièkim prolazom najveæe komercijalne
orbitalne postaje Escoba-ra imao je vrata sa zrcalima dijagonalno presjeèenim pr
ugama svjetla u duginim bojama. Mo da je to bila neèija predod ba o dekoraciji. Zrca
la su namjerno bila postavljena bez sklada, tako da su im odrazi bili razlomljen
i. Nizak èovjek u sivo-bijeloj vojnoj odori namr tio se svojoj podijeljenoj slici
u okviru.
Slika je uzvratila mr tenje. Svakodnevna odora plaæenièkog èasnika bez oznaka èina
i pripadnosti samo obièna jakna s d epovima, komotne hlaèe ugurane u vojnièke èiz
me bila je toèna do najsitnijih pojedinosti. Prouèavao je tijelo ispod odore. Iz
du eni patuljak iskrivljene kralje nice, kratka vrata, velike glave. Podmuklo izobli
èen, niska rasta koji mu je oduzimao svaku nadu da bi uznemirujuæa slika zamalo
normalnog èovjeka mogla proæi nezapa eno. Tamna mu je kosa bila uredno pod i a-na. Pod
crnim obrvama, bijesni se bljesak sivih oèiju produbio. I tijelo je, takoðer, b
ilo toèno u svakoj pojedinosti. Mrzio je to tijelo.
Zrcalna vrata konaèno su kliznula prema gore i iz kabine je iza la neka ena. Imala
je na sebi meku tuniku i tanke hlaèe. Moderan redenik skupe elektronske opreme v
isio joj je preko prsa, obje en na ukrasni lanac s dragim
kamenjem i tako oznaèavao njezin dru tveni polo aj. Ugledav i ga, zastala je u pola ko
raka i ustuknula, odbijena njegovim praznim crnim zurenjem, zatim ga oprezno zao
biðe, mrmljajuæi: "Oprostite... ao mije..."
Zaka njelo je iskrivio usta u imitaciju osmijeha i promrmljao ne to samo napola razu
mljivo, odajuæi da ipak dovoljno poznaje dru tvene norme da bi se mogao provuæi na
ispitu pristojnosti. Pritisnuo je prekidaè i spustio vrata, titeæi se od pogleda
. Napokon sam, jo posljednji trenutak, pa makar i u uskom prostoru komercijalne k
omunikacijske kabine. Parfem one ene neugodno je lebdio u zraku, zajedno s natruh
om staniènih mirisa; reciklirani zrak, hrana, tijela, stres, plastika i metal i
sredstva za èi æenje. Izdahnuo je i sjeo, polo io ruke na stoliæ pred sobom kako bi
se prestale tresti.
Nije bio sasvim sam. I tu je bilo jo jedno prokleto zrcalo, za mu terije koje ele pr
ovjeriti svoj izgled prije nego to ga obznane preko holovida. Oèi s podoènjacima
neprijateljski su sijevnule prema njemu, a onda se prestao obazirati na svoj odr
az. Ispraznio je d epove na stoliæ. Sve njegovo blago stalo je uredno na prostor j
edva malo veæi od dva otvorena dlana. Posljednja inventura. Kao da bi ponovno br
ojenje moglo promijeniti zbroj...
Kreditna kartica s otprilike tri stotine betanskih dolara: od toga bi se na orbi
talnoj stanici moglo ugodno ivjeti nekih tjedan dana, a dolje na planetu nekoliko
siroma nih mjeseci, uz malo raèunanja. Tri la ne identifikacijske kartice, nijedna
za èovjeka kojeg je sad predstavljao. Nijedna za njega. Tko god on bio. Obièan p
lastièni d epni èe- alj. Kocka s podacima. To je bilo sve. Vratio je sve osim kredit
ne kartice u razne d epove svoje jakne, bri no ih sortirajuæi. Predmeta mu je ponest
alo prije nego d epova; prezrivo je otpuhnuo. Mogao si barem ponijeti vlastitu èet
kicu za zube... Prekasno.
A sad je jo vi e prekasno. Strahote se dogaðaju i razvijaju bez otpora dok on tu sj
edi i skuplja hrabrost. Ma daj. Veæ si to radio. Mo e ti to i sada. Stavio je kredi
tnu karticu u prorez i unio pomno zapamæen kodni broj. Instinktivno je bacio jo j
edan pogled u zrcalo i poku ao izraz svoga lica slo iti malo neutralnije. Bez obzira
na vje bu, nije vjerovao da bi ovog èasa mogao proizvesti onaj smije ak. Ionako je
prezirao taj smije ak.
Videoploèa se pokrenula u ivot, a nad njom se stvorilo lice neke ene. Imala je na
sebi sivo-bijelu odoru, kao i on, ali s odgovarajuæim oznakama èina i ploèicom s
imenom. Prpo no je odrecitirala: "Komunikacijski èasnik He-reld, Trijumf, Dendari
ijska slobodna... korporacija." U svemiru Escobarana, plaæenièka flota morala je
zapeèatiti oru je na vanjskoj skoènoj postaji, pod bri nim pogledom eskobaranskih v
ojnih inspektora i podnijeti dokaz iskljuèivo komercijalnih namjera prije nego to
bi joj dopustili da makar i proðe onuda. Uljudna dru tvena la oèito se po tivala i o
vdje, u eskobaranskoj orbiti.
Ovla io sije usne i mirno rekao: "Spojite me s de urnim èasnikom, molim vas."
"Admirale Naismith! Vratili ste se!" Èak i preko holovida, val zadovoljstva i uz
buðenja provalio je iz njezina ispravljenog polo aja i presretna lica. Boljelo je
kao udarac. "Sto se dogaða? Hoæemo li se uskoro pokrenuti?"
"Polako, poruènice... Hereld." Pravo ime za komunikacijskog èasnika1. Uspio se t
rzavo osmjehnuti. Admiral Naismith bi se nasmije io, da. "Sve æete doznati na vrij
eme. U meðuvremenu, elim da me pokupite s orbitalne stanice."
"Da, gospodine. To vam i ja mogu srediti. Je li i kapetanica Quinn s vama?"
Igra rijeèi, na engleskom Herald znaèi glasnik.
"Ovaj... ne." "Kad æe ona doæi?" "... Kasnije."
"U redu, gospodine. Samo da dobijem odobrenje za ukrcavamo li i kakvu opremu?"
"Ne. Samo mene."
"Eskobaransko odobrenje za putnièku kapsulu, znaèi..." Naèas se okrenula u stran
u. "Poslat æu vam nekog u pristani te E17, za nekih dvadeset minuta."
"U redu." Trebat æe mu gotovo isto toliko vremena da odavde doðe do tog dijela s
tanice. Treba li dodati i neku privatnu primjedbu za poruènicu Hereld? Poznaje g
a; koliko ga dobro poznaje? Svaka reèenica koju izgovori od sada nadalje nosit æ
e sa sobom rizik, rizik od nepoznatog, rizik pogre ke. Pogre ke se ka njavaju. Je li n
jegov betan-ski naglasak doista dobar? Mrzio je to, s u asom od kojeg mu se grèio e
ludac. " elim da me prebacite ravno na Ariel."
"U redu, gospodine. elite li da obavijestim kapetana Thornea?"
Provodi li admiral Naismith èesto nenajavljene inspekcije? Pa, ovog puta ne. "Da
, molim vas. Recite mu da se pripremi za izlazak iz orbite."
"Samo Ariel?" Obrve su joj se podigle.
"Da, poruènice." Ovo izreèe uz savr eno blazirano be-tansko zavlaèenje. Èestitao j
e samome sebi, dok se ona primjetno umirila. Ton njegova glasa upravo je savr eno
nagovijestio kritiku zbog nepo tivanja sigurnosti ili lijepog pona anja, ili obojega
, taman toliko da sprijeèi bilo kakva daljnja opasna pitanja.
"Dogovoreno, admirale."
"Naismith, gotovo." Presjekao je komunikaciju. Poruènica je nestala u izmaglici
iskrica, a on je ispustio dug
dah. Admiral Naismith. Miles Naismith. Morao se opet naviknuti na to da se odazi
va na to ime, èak i u snu. Za sad mo e posve izostaviti baruna Vorkosigana; veæ je
dovoljno te ko pokrivati naismithovsku polovicu tog èovjeka. Vje ba. Kako se zove ? M
iles. Miles. Miles.
Barun Vorkosigan pretvara se daje admiral Naismith. Pa tako i on. Konaèno, kakva
je razlika?
Ali, kako se stvarno zove ?
Pogled mu se zatamnio od navale oèaja i bijesa. Za-treptao je, vraæajuæi disanje
pod kontrolu. Zovem se kako elim. A trenutno se elim zvati Miles Naismith.
Izi ao je iz kabine i krenuo prolazom o trim koracima kratkih nogu, privlaèeæi i odb
ijajuæi postraniène poglede iznenaðenih stranaca. Gle Milesa. Gle Milesa kako tr
èi. Gle Milesa kako dobiva stoje zaslu io. Mar irao je pognute glave i nitko mu nije
stao na put.
Utrèao je u kapsulu za osoblje, siæu an shuttle èetve-rosjed, èim su senzori herme
tiènih vrata zabljeskali zeleno a vrata se rastvorila. Odmah je pritisnuo tipku
i zatvorio vrata za sobom. Kapsula je bila premalena da bi imala vlastito gravit
acijsko polje. Preletio je preko sjedala i oprezno se zavukao na mjesto pokraj u
samljenog pilota, èovjeka odjevena u sivi dendariijski kombinezon tehnièara.
"Uredu. Idemo."
Pilot se nasmije io i dao mu naznaku salutiranja dok je stavljao sigurnosni pojas.
Premda je inaèe djelovao kao razuman odrastao èovjek, na licu je imao isti izra
z kao i komunikacijska èasnica, Hereld: uzbuðen, bez daha, eljno motreæi, kao da
æe mu putnik svakog trena iz d epova poèeti nuditi slatki e.
Bacio je pogled preko ramena dok se kapsula poslu no odvajala od pristajnih kopèi
i okretala se. Otisnuli su se od
staniène ko e i u prazan prostor. Oznake kontrole leta pretvarale su navigacijsku
konzolu u labirint arenih svjetala, kroz koji ih je pilot provodio hitro i vje to.
"Lijepo je to ste se vratili, admirale", rekao je pilot èim su se izvukli iz najg
ore gu ve. " to se dogaða?"
Prizvuk formalnosti u pilotovu glasu bio je utje an. Samo drug po oru ju, dakle, ne
jedan od Dragih Starih Prijatelja ili, jo gore, Dragih Starih Ljubavnica. Poku ao j
e izbjeæi odgovor. "Doznat æete kad za to bude vrijeme." Glas mu je bio ljubazan
, ali izbjegao je spomenuti ime ili èin.
Pilot je ispustio jedno zami ljeno "hm" i osmjehnuo se, oèito zadovoljan.
On se s napetim osmijehom zavalio u svoje sjedalo. Golema postaja bezglasno se u
daljavala od njih, svodeæi se na igraèku za neko ludo dijete, a zatim na nekolik
o slaba nih svjetalaca. "Oprostite. Malo sam umoran." Jo se dublje zavukao u svoj s
tolac i sklopio oèi. "Ako zaspim, probudite me kad pristanemo."
"Da, gospodine", reèe pilot s po tovanjem. "Vidi se da vam je odmor potreban."
Priznao je to umornim odmahivanjem ruke, pretvarajuæi se da drijema.
Uvijek je od prve mogao pogoditi kad je netko s kime bi se susreo mislio da pred
sobom ima "Naismitha". Svi su oni imali taj isti glupi napeti sjaj na licu. Nis
u svi bili puni obo avanja: jednom se bio susreo s nekim Naismith-ovim neprijatelj
ima, ali, bili obo avatelji ili ubojice, svi su reagirali. Kao da su se odjednom u
palili i postali deset puta ivlji nego prije. Kako mu je, dovraga, to uspijevalo?
Natjerati ljude da tako buknu? Istina, Naismith je bio prokleti hiperaktivac, a
li kako je uspijevao biti i tako nemoguæe zarazan?
Stranci koji su ga upoznali kao njega samoga nisu njega pozdravljali na taj naèi
n. Bili su bezizra ajni i ljubazni, ili bezizra ajni i nepristojni, ili samo bezizra a
jni, zatvoreni i ravnodu ni. Pritajeno u nelagodi zbog njegovih bla ih deformacija,
kao i zbog uoèljivo nenormalne visine od 145 centimetara. Oprezni.
Ljubomora mu se uskovitlala u dubini oèiju poput bolnih sinusa. Sve to prokleto
obo avanje junaka, ili to veæ jest. Sve za Naismitha. Za Naismitha, a ne za mene...
nikad za mene...
Prigu io je trzaj u asa, znajuæi s èime æe se uskoro suoèiti. Bel Thorne, kapetan Ar
iela, bit æe jo jedan. Prijatelj, èasnik, takoðer Betanac, da, te ak ispit, no dobr
o. Ali Thorne je osim toga znao i za postojanje klona, jo od onog kaotiènog susre
ta na Zemlji, prije dvije godine. Nikad se nisu susreli licem u lice. Ali pogre ka
koju bi neki drugi Dendarii mo da zanemario kao zbunjenost mogla bi u Thorneu pob
uditi sumnju, sumanutu pretpostavku...
Naismith mu je oteo èak i tu osobitost. Plaæenièki je admiral, javno i la no, sad
sam za sebe tvrdio da je klon. Savr ena krinka, koja skriva njegov drugi identitet
, njegov drugi ivot. Ti ima dva ivota, pomislio je o svome odsutnome neprijatelju.
Ja nemam ni jedan. Prokletstvo, ja sam pravi klon. Zar nisam mogao zadr ati bar tu
jedinstvenu osobinu ? Zar si morao uzeti ba sve ?
Ne. Misli pozitivno. Moæi æe se snaæi s Thorneom. Tako dugo dok bude uspijevao i
zbjegavati zastra ujuæu Quinn, tjelesnog èuvara, ljubavnicu, Quinn. Bio se zaista
susreo s Quinn licem u lice, na Zemlji i jednom je uspio zavarati, cijelo jedno
jutro. Ali nije vjerovao da bi mu drugi put uspjelo. Ali Quinn je bila s pravim
Milesom Naismithom, prilijepljena uz njega kao ljepilom; bio je siguran od nje.
Na ovom putovanju neæe biti starih ljubavnica.
Nikad nije imao ljubavnicu. Jo ne. Mo da i nije bilo posve po teno da i za to krivi N
aismitha. Prvih je dvadeset godina svoga ivota proveo praktièki kao zatvorenik, p
remda nije uvijek bio toga svjestan. A posljednje dvije... posljednje dvije godi
ne bile su neprekidna katastrofa, zakljuèio je gorko. Ovo mu je bila posljednja
prilika. Odbijao je misliti dalje od toga. Dosta. Ovo mora upaliti.
Pilot pokraj njega pomakao se, pa je malèice otvorio oèi. Usporavanje ga je prit
iskalo o sigurnosni pojas. Pristajali su na Ariel. Izrastao je od toèke, preko u
manjenog modela, do pravog broda. Krstarica illvrske graðe nosila je dvadeset èl
anova posade, plus prostor za poseban teret i odred komandosa. Opremljena sna nim
pogonom za svoju velièinu, s energetskim profilom tipiènim za bojne brodove, dje
lovala je hitro, gotovo gusarski. Dobar kurirski brod; dobar brod za trenutke ka
d treba dati petama vjetra. Savr en. Usprkos svome crnom raspolo enju, dok je prouèa
vao brod, usne su mu se uzdigle u smije ak. Sad ja uzimam, a ti daje , Naismith.
Oèito posve svjestan da prevozi svoga admirala, pilot je kapsulu za osoblje uvez
ao u pristajne hvataljke jedva èujno, uredno i glatko koliko je bilo moguæe. "Da
prièekam, gospodine?"^/
"Ne. Neæete mi vi e trebati."
Pilot je po urio otpustiti hermetièno zatvaranje dok mu se putnik jo oslobaðao sigu
rnosnog pojasa, te mu salutirao s jo jednim idiotskim, irokim, ponosnim osmijehom.
Trzavo je uzvratio smije ak i pozdrav, a zatim dohvatio ruèke iznad vrata i preba
cio se u gravitacijsko polje Ariela.
Uredno se spustio na noge u malom prekrcajnom doku. Iza njega, pilot je ponovno
zatvarao vrata da vrati sebe i svoju kapsulu na pripadajuæe vozilo, vjerojatno a
dmiral-ski brod Trijumf. On je podigao pogled podigao, uvijek
u lice dendariijskog èasnika koji gaje èekao, lice koje je prije ovoga prouèavao
samo na holovidu.
Kapetan Bel Thorne bio je betanski hermafrodit, pripadnik rase koja je preostala
nakon jednog ranog pokusa u podruèju ljudske genetike i socijalnog in enjeringa k
oji je na kraju uspio stvoriti samo jo jednu manjinu. Thor-neovo bezbrado lice bi
lo je uokvireno mekom smeðom kosom oblikovanom u kratku, dvosmislenu frizuru kak
vu su mogli nositi i mu karac i ena. Njegov èasnièki haljetak bio je otvoren, otkri
vajuæi ispod crnu majicu i skromne, ali nedvojbeno enske grudi. Sive hlaèe dendar
iijske odore bile su dovoljno iroke da prikriju odgovarajuæu na-breklinu izmeðu n
ogu. Neki ljudi smatrali su hermafrodi-te vrlo uznemirujuæima. Njemu je laknulo
kad je shvatio da ga ta Thorneova strana vrlo malo smeta. Rugala se klonirana aba
... èemu ? Ali blistav volim-Naismitha izraz na hermafroditovu licu bio je ono to
gaje zaista smetalo. eludac mu se zgrèio dok je uzvraæao pozdrav Arielovu kapeta
nu.
"Dobro do li na brod, gospodine!" Thorneov alt podrhtavao je od entuzijazma.
Uspio je istisnuti samo krut smije ak prije nego to mu je dvospolac pri ao i zagrlio
ga. Srce mu je zadrhtalo i jedva je progutao uzvik i nasilan obrambeni udarac. I
zdr ao je zagrljaj a da se ne ukoèi, u sebi oèajnièki hvatajuæi izgubljenu smireno
st i bri no uvje bane govorancije. Neæe me valjda poljubiti ?
Dvospolac se meðutim zagledao u njega s rukama prisno polo enim na njegova ramena,
no bez poljupca. Odahnuo je od olak anja. Thorne je nakrenuo glavu, usana iskrivl
jenih od zbunjenosti. "U èemu je problem, Miles?"
Imena, a ne èinovi? "Oprosti, Bel. Samo sam malo umoran. Mo emo li odmah prijeæi n
a stvar?"
"Izgleda jako umorno. Dobro. Hoæe da okupim cijelu posadu?"
"Ne... mo e ih uputiti kad bude potrebno." Takav je bio plan, to manje izravnog kont
akta sa to manjim brojem Dendariija.
"Onda idemo u moju kabinu, pa se mo e opustiti i popiti èaj dok razgovaramo."
Hermafrodit ga je slijedio u hodnik. Ne znajuæi kamo da krene, on se okrenuo i p
rièekao, kao iz pristojnosti, da Thorne krene prvi. Pro ao je za dendariijskim èas
nikom kroz nekoliko skretanja i okreta i uspeo se jedan kat. Unutarnja arhitektu
ra broda nije bila onoliko natrpana koliko je bio oèekivao. Bri ljivo je pamtio pu
t. Naismith dobro poznaje ovaj brod.
Kabina Arieloua kapetana bila je uredna mala komora vojnièkog stila koja nije ot
krivala na prvi pogled ba mnogo o karakteru svoga vlasnika. Ali Thorne je otvorio
vrata ugraðenog ormara i razotkrio antièki keramièki servis za èaj i nekoliko d
esetaka posudica razlièitih zemaljskih i nezemaljskih èajeva, sve za tiæeno od lom
ova posebno izraðenom ambala om od plastiène mase. "Koji?" zazvao je Thorne, s ruk
om iznad posudica.
"Kao i obièno", odvratio je, spu tajuæi se u sjedalicu prièvr æenu za pod pokraj sto
liæa.
"Moglo sam i misliti. Kunem se, jednog æu te dana nauèiti da bude malo hrabriji."
Thorne mu je preko ramena dobacio nekakav èudan smije ak je li to trebalo biti ne t
o dvosmisleno? Nakon jo malo zveketanja, Thorne mu je do lakta spustio finu ruèno
oslikanu alicu i tanjuriæ. Podigao ih je i oprezno srknuo dok je Thorne kvaèio j
o jednu sjedalicu u spojke èetvrt kruga udaljene od njega, zatim spremio svoju ali
cu i konaèno sjeo s malim uzdahom zadovoljstva.
Laknulo mu je kad je otkrio da je vruæa tamnosmeða tekuæina ukusna, premda o tra o
kusa. eæer? Nije se usudio tra iti. Thorne ga nije ponudio. Bio bi to zacijelo uèin
io da je oèekivao da æe Naismithu trebati. Nemoguæe je da Thorne veæ provodi nek
i profinjen test, zar ne? Znaèi, bez eæera.
Plaæenici koji piju èaj. Piæe nekako nije bilo ni izbliza dovoljno otrovno u odn
osu na izlo bu, ne, radni arsenal, oru ja prièvr æenih za zid: nekoliko o amuta, jedan i
glièni pi tolj, plazmièni luk, sjajan metalni samostrel s paletom granatnih streli
ca u tobolcu koji je visio pokraj njega. Thorne je navodno bio dobar u svom posl
u. Ako je to toèno, nije bilo va no to to stvorenje pije.
"U mraènom si raspolo enju. Pretpostavljam da si nam donio ne to ljupko, ha?" poku ao
je Thorne nakon nekoliko trenutaka ti ine.
"Na a slijedeæa misija, ah da." Bar se nadao daje to ono to Thorne misli. Dvospolac
je kimnuo i podigao obrve u ohrabrujuæem ispitivanju. "Operacija spa avanje. Nije
najveæa stvar koju smo ikad poku ali, ni izbliza "
Thorne se nasmijao.
"Ali ima svoje komplikacije."
"Ne mo e biti kompliciranije od Dagoole Èetiri. Prièaj dalje, molim te."
Protrljao je usnice, to je bila patentirana Naismitho-va kretnja. "Sru it æemo klon
ske jaslice Kuæe Bharaputra na Jacksonovu Skrovi tu. Totalno èi æenje."
Thorne je upravo bio prekri io noge; sad su mu oba stopala buèno udarila o pod. "P
oubijati ih?" rekao je zapanjenim glasom.
"Klonove? Ne, spasiti ih! Sve æemo ih spasiti."
"Oh. Hu." Thorne je djelovao kao da mu je uvelike laknulo. "Naèas sam imao strav
iènu viziju oni jesu djeca, konaèno. Premda su klonovi."
"Upravo tako." Iznenada, pravi smije ak potegnuo mu je uglove usana prema gore. "J
a... drago mi je to na to tako gleda ."
"A kako drugaèije?" Thorne slegne ramenima. "Posao s presaðivanjem mozgova u klo
nirana tijela najèudovi nija je, najodvratnija stvar u cijelom Bharaputrinom katal
ogu ljigavih usluga. Ukoliko nema neèeg jo goreg za to jo nisam èuo."
"I ja tako mislim." Zavalio se u svom sjedalu, skrivajuæi iznenaðenost na tako o
dluènu podr ku njegovu planu. Je li Thorne iskren? On sam znao je, bolje nego itko
, sve skrivene u ase klonskog posla na Jacksonovu Skro-vi tu. On ih je pre ivio. No ni
je oèekivao da æe netko tko nije imao ista iskustva kao on imati isto mi ljenje.
Specijalnost Kuæe Bharaputra nije, precizno govoreæi, bilo kloniranje. Radilo se
o prodaji besmrtnosti ili, u najmanju ruku, produ etka ivota. Vrlo unosan posao, j
er tko mo e odrediti cijenu ivota? Koliko tr i te mo e platiti. Postupak koji je Bharaput
ra prodavao bio je medicinski riskantan, daleko od savr enog... no suprotstavljen
sigurnosti skore smrti, kod mu terija koje su sve odreda bile bogate, bezoène i, m
orao je to priznati, posjedovale odreðenu hladnokrvnu dalekovidnost.
Princip je bio jednostavan, premda je kirur ki postupak na kojem se zasnivao bio ð
avolski slo en. Klon se uzgojio iz mu terijine stanice, uz gestaciju u materiènom re
plikatoru, a zatim se do tjelesne zrelosti odgajao u Bha-raputrinim jaslicama, n
ekoj vrsti nevjerojatnog siroti ta. Konaèno, klonovi su bili vrijedni, tjelesno st
anje i zdravlje bilo im je od vrhunske va nosti. A onda su, kad bi do lo vrijeme, ka
nibalizirani. Operacijom koja je bila uspje -
na znatno manje od sto posto, mozak klonova pretka presaðivao se iz ostarjelog i
li o teæenog tijela u duplikat u prvom cvatu mladosti. Mozak klona oznaèavao se ka
o medicinski otpad.
Postupak je bio ilegalan na svim planetima crvotoènog neksusa osim Jacksonova Sk
rovi ta. To je posve odgovaralo kriminalnim Kuæama koje su tamo vladale. Pru alo im
je zgodan monopol, stalan posao s puno vje be na rijeci bogatih stranaca, èime su
njihovi kirur ki timovi zadr avali vrhunsku formu. Koliko je uspio razaznati, stav o
statka svijeta prema cijelom problemu bio je "daleko od oèiju, daleko od srca".
Iskra suosjeæajnog, pravednog gnjeva u Thorneovim oèima dotakla ga je na razini
bola tako otupjeloj od uporabe da je gotovo vi e nije ni zamjeæivao. Prestravljeno
je shvatio da mu samo otkucaj srca nedostaje pa da bri ne u plaè. To je vjerojatn
o samo trik. Ispustio je dah. Jo jedan naismithizam.
Thorneove obrve skupile su se u dubokoj zami ljenosti. "Jesi li siguran da bismo t
rebali uzeti Ariel? Koliko ja znam, barun Rvoval jo je iv. To æe mu sigurno privuæ
i pozornost."
Kuæa Rvoval bila je jedan od Bharaputrinih manjih suparnika na ilegalno-medicins
kom polju. Specijalizirali su se za proizvodnju genetskim in enjeringom izmijenjen
ih ili kirur ki isklesanih ljudi za bilo kakvu svrhu, ukljuèujuæi i seks; pojednos
tavljeno reèeno, robovi po narud bi. Pretpostavljao je da je i to zlo, ali ne ono
ubojito zlo koje je njega opsjedalo. Ali kakve veze Ariel ima s barunom Rvovalom
? Nije imao pojma. Neka se o tome brine Thorne. Mo da æe mu dvospolac kasnije pru it
i jo informacija. Podsjetio se da prvom prilikom pregleda dnevnike misije s broda
.
"Ova misija nema nikakve veze s Kuæom Rvoval. Izbjegavat æemo ih."
"^Jadam se", slo io se Thorne gorljivo. Zastao je, zami ljeno pijuckajuæi èaj. "A sa
d, usprkos èinjenici da je .^vvJack onovo Skrovi te veæ odavno trebalo poèistiti, po
mo-;~-guænosti atomskim oru jem, pretpostavljam da to ne èinimo samo zbog dobrote
srca svoga. to je ovog puta, ovaj, misija iza misije?"
Za to je imao uvje ban odgovor. "Zapravo, na eg poslodavca zanima samo jedan klon, o
dnosno, samo jedan izvorni predak. Ostatak je kamufla a. Kad ih se stavi na kup, B
haraputrine mu terije imaju mnogo neprijatelja. Neæe znati tko napada koga. Tako æ
e identitet na eg poslodavca, koji bi to pod svaku cijenu elio zadr ati tajnom, ostat
i sigurniji."
Thorne se samozadovoljno iskesio. "Taj detalj tvoja je ideja, pretpostavljam."
Slegnuo je ramenima. "Na odreðeni naèin."
"Ne bismo li trebali doznati kojeg klona tra imo, da se sprijeèe nesreæe ako budem
o morali napustiti akciju i pobjeæi? Ako ga na poslodavac eli ivog ili im nije va no
je li iv ili mrtav? Ako je prava meta stari prasac koji ga je dao stvoriti."
"Va no im je. iv. Ali... u praksi, poðimo od pretpostavke da su svi klonovi onaj ko
jeg tra imo."
Thorne pomirljivo ra iri ruke. "Meni odgovara." Her-mafroditove oèi zablistale su
od odu evljenja; odjednom udari akom u dlan s o trim zvukom od kojeg je poskoèio. "Bi
lo je i vrijeme da netko potegne tu jacksonsku kopilad! Oh, ovo æe biti zabavno!
" Pokazao je zube u vrlo opasnom smije ku. "Koliko pomoæi imamo na Jacksonovu Skro
vi -tu? Sigurnosne mre e?"
"Ne oèekuj ih."
"Hm. Koliko prepreka? Ne raèunajuæi Bharaputru, Ryovala i Fella, naravno."
Kuæa Fell bavila se uglavnom oru jem. Kakve sad veze ima Fell? "Pogaðao bih kao i
ti."
Thorne se namr tio: to izgleda nije bio uobièajen nais-mithovski odgovor.
"Imam puno unutarnjih informacija o jaslicama, to æu ti reæi kad krenemo. Gledaj
, Bel, ne trebam ti nakon toliko vremena ja govoriti kako da radi svoj posao. Vje
rujem ti. Preuzmi logistiku i planiranje, a ja æu provjeriti krajnji rezultat."
Thorneova se leða isprave. "U redu. O koliko se djece radi?"
"Bharaputra u prosjeku radi jedno takvo presaðivanje na tjedan. Recimo da imaju
otprilike pedeset predbilje bi godi nje. U posljednjoj godini ivota klonove premje taju
u poseban odjel u blizini glavnog sto era Kuæe, gdje prolaze zavr ne pripreme. Htio
bih iz tog odjela oteti cjelogodi nju rezervu. Pedesetero, ezdesetero djece."
"Svi natrpani na Ariel? Bit æe gu ve."
"Brzina, Bel, brzina."
"Da. Mislim da si u pravu. Kakav je raspored?"
"Sto prije. Svaki tjedan odgaðanja odnosi jo jedan nevin ivot." Posljednje dvije g
odine mjerio je takvim satom. Dosad sam veæ potratio stotinu ivota. Samo putovanj
e od Zemlje do Escobara ko talo ga je tisuæu betanskih dolara i èetiri mrtva klona
.
"Jasno mije" , reèe Thorne smrknuto, ustajuæi da pospremi svoju alicu. Prebacio j
e svoj stolac pred komkon-zolu. "Klinac je predviðen za operaciju, zar ne?"
"Da. Ako ne on, onda netko iz njegovih jaslica."
Thorne je poèelo tipkati. "A stoje s fondovima? To jest tvoja du nost."
"Misija se plaæa nakon izvr enja. Procijenjene potrebe popuni iz fondova Flote."
"U redu. Onda spusti dlan ovamo i odobri mi novac." Thorne mu je pru ilo senzorsku
ploèicu.
Bez oklijevanja polo io je dlan na nju. Na njegov u as, na ekranu se pojavio crveni
znak neprepoznavanja. Ne! Mora biti dobro, mora /
"Prokleti stroj." Thorne je uglom senzora o tro udario po stolu. "Daj se skockaj.
Probaj ponovno."
Ovog puta, polo io je dlan malo drugaèije; raèunalo je obradilo nove podatke i sad
a ga proglasilo èistim, prihvaæenim, blagoslovljenim. Punim para. Lupanje njegov
a srca sti alo se od olak anja.
Thorne je unosio jo podataka i dodao preko ramena: "I ne pitam koji odred komando
sa hoæe , ha?"
"Ne pitaj" , odvratio je uplje. Morao bi se izvuæi odavde, prije nego to mu napor
predstave upropasti dobar poèetak.
"Hoæe svoju staru kabinu?" upita Thorne. "Jasno." Ustao je.
"Uskoro, pretpostavljam..." Dvospolac je pogledao na sjajan slo eni logistièki pri
kaz nad videoploèom komkon-zole. "Brava je jo namje tena na tvoj dlan. Ispru i se mal
o, izgleda krepano. Sve je pod kontrolom."
"Fino."
"Kad sti e Elli Quinn?"
"U ovoj misiji neæe sudjelovati."
Thorneove oèi ra irile su se od iznenaðenja. "Zaista?" smije ak mu se ra irio, posve n
eobja njivo. "Kakva teta." Glas mu nije zvuèao nimalo razoèarano. Je li to neko sup
arni tvo? Oko èega?
"Uredi da mi s Trijumfa po alju opremu", naredio je. Da, jo jedna kraða preko preds
tavnika. Sve preko pred-
stavnika. "I... kad bude imao vremena, neka mi u kabinu po alju ne to za jelo."
"Dogovoreno", obeæao je Thorne odluènim kimanjem glave. "Usput reèeno, drago mi
je to bar bolje jede , premda ne spava . Dobro. Samo tako nastavi. Brinemo se za tebe
, zna ."
Bolje jede, vraga. S njegovom graðom, odr avanje prave te ine postalo je stalna bitk
a. Tri se mjeseca izgladnjivao samo kako bi se mogao ponovno uvuæi u Naismithovu
odoru, koju je ukrao prije dvije godine i sad je imao na sebi. Preplavi ga jo je
dan val umorne mr nje. Iza ao je s nehajnim pozdravom koji æe, nadao se, Thornea pot
aknuti da nastavi raditi. Uspio je ne zare ati sve dok se vrata nisu siktavo zatvo
rila za njim.
Nije mu bilo druge no da isprobava svaku bravu u hodniku sve dok jednu ne otklju
èa. Nadao se da nikakav Dendarii neæe naiæi kad on trese vratima. Konaèno je pro
na ao svoju kabinu, ba preko puta kabine dvospolnog kapetana. Kad je dotakao senzor
, vrata su skliznula u stranu bez ikakva zastra ujuæeg zastajkivanja.
Kabina je bila malena komora gotovo jednaka Thor-neovoj, samo jo bezliènija. Prov
jerio je ormare. Veæina ih je bila prazna, ali u jednome je prona ao sivu trenirku
i umrljani tehnièki kombinezon svoje velièine. Ostatak napola potro enih toaletni
h potrep tina u siæu noj kupaonici ukljuèivao je èetkicu za zube, na to su mu se usne
iskrivile u ironièan smije ak. Uredno slo en krevet koji se izvlaèio iz zida djelov
ao je izuzetno privlaèno i skoro se stropo tao u njega.
Krenuo sam. Uspio sam. Dendarii su ga prihvatili, prihvatili su njegova nareðenj
a s istim onim glupavo slijepim povjerenjem s kojim su slijedili Naismitha. Kao
ovce. Sad je samo trebao paziti da ne to ne zariba. Najte i je dio pro ao.
Na brzinu se istu irao i upravo je navlaèio Naismitho-ve hlaèe kad mu je stigao ob
rok. Nedostatak odjeæe poslu io mu je kao izlika da bri nog Dendariija koji je donio
pladanj na brzinu izgura van. Veèera pod poklopcem bila je prava hrana, ne vojn
ièka porcija. Umjetni odrezak na aru, naizgled svje e povræe, prava kava, topla i h
ladna hrana, prekrasno izlo ena u siæu nim porcijama procijenjenim za Naismithov ape
tit. Èak i sladoled. Prepoznao je ukus svoga pretka i opet se na ao povrijeðenim t
om voljom nepoznatih ljudi da mu ugode, èak i u takvim sitnicama. Visoki èin ima
o je svojih privilegija, ali ovo je ludost.
U depresiji, sve je pojeo i upravo se pitao je li i ona èupkasta zelena tvar koj
om je bio popunjen prazan prostor na tanjuru jestiva, kad je zvono na vratima ka
bine opet zazujalo.
Ovog puta bio je to dendariijski ni i èasnik i lebdeæa paleta s tri velika sanduka
.
"Ah." Trepnuo je. "Moje stvari. Za sad ih samo ostavite tamo na podu."
"Da, gospodine. Zar si neæete odrediti posilnog?" Voj-nikov eljni izraz nije osta
vljao mjesta sumnji o tome tko bi se prvi prijavio kao dobrovoljac za takvo mjes
to.
"Ne... na ovoj misiji ne. Kasnije æemo imati jako malo prostora. Samo ostavite s
tvari."
"Bit æe mi drago da ih raspakiram, gospodine. Ja sam ih sve i spakirao."
"Ureduje."
"Ako sam bilo to propustio, samo recite."
"Hvala, skupnièe." Iznurenost mu je procurila u glas; na svu sreæu, to je ipak m
alo zakoèilo skupnikov entuzijazam. Plaæenik je spustio sanduke s palete i iza ao
s blagim smije kom, kao da hoæe reæi: Hej, èovjek valjda smije poku ati.
Osmjehnuo se kroz stisnute zube i okrenuo se sanducima èim su se vrata zatvorila
. Otvorio je kopèe i zastao, zabavljen vlastitom urbom. Tako nekako valjda izgled
a kad dobije roðendanski poklon. Nikad u ivotu nije dobio roðendanski poklon. Dakl
e, treba nadoknaditi izgubljeno vrijeme.
Prvi poklopac se otvorio i otkrio odjeæu, vi e odjeæe nego to je ikad imao. Tehnièk
i kombinezoni, svakodnevna uniforma, sveèana odora podigao je sivu bar unastu tuni
ku i podigao obrve na sjaj srebrnih puceta èizme, cipele, papuèe, pid ama, sve po
propisu, sve prekrojeno da mu savr eno pristaje. I civilna odjeæa, osam ili deset
kompleta, po lokalnoj modi raznih planeta te po opæoj galak-tièkoj i to za nekol
iko dru tvenih polo aja. Eskobaransko poslovno odijelo od crvene svile, barravarska
kvazi-vojna tunika i hlaèe s crtom, pletenina, betanski sarong i sandale, otrcan
a jakna i ko ulja i hlaèe pogodne za osiroma ena luèkog radnika bilo gdje na svijetu
. Gomila donjeg rublja. Tri vrste satova s ugraðenim komunikacijskim jedinicama,
jedan dendariijski propisni, jedan vrlo skup komercijalni model, jedan naizgled
jeftin i otrcan, ali zapravo profinjeni vojni vi ak. I jo .
Pre ao je na drugi sanduk, otvorio poklopac i zinuo. Svemirski oklop. Svemirski ok
lop u punoj borbenoj spremi, s do kraja napunjenim pogonom i sustavom za odr avanj
e ivota, napunjenog i zakoèenog oru ja. Toèno njegove velièine. Èinilo se da oklop
svjetluca vlastitim, tamnim i pokvarenim sjajem, ugnije ðen u svojoj za titnoj ambal
a i. Sam ga je miris o amutio, nevjerojatno vojnièki, metal i plastika, energija i k
emija... stari znoj. Izvukao je kacigu i zadivljeno se zabuljio u tamno zrcalo v
izira. Nikad jo nije imao na sebi svemirski oklop, premda ga je prouèavao na holo
vidu dok mu se vid nije zamaglio. Zloslutan, smrtonosni za titni ovoj...
J
Istovario je sve i na pod slo io sve dijelove po redu. Èudne mrlje, o iljci i tragov
i, tu i tamo, prekrivali su sjajnu povr inu. Koje oru je, kakvi su udari bili dovolj
no sna ni da uni te tu vi estruku metalnu povr inu? Koji su to bili neprijatelji? Svaki
o iljak, shvatio je dok ih je doticao, bio je namjera smrti. To nije bilo za igru.
I bilo je vrlo uznemirujuæe. Ne. Odgurnuo je hladan drhtaj sumnje. Ako mo e on, mo
gu i ja. Dok je ponovno pakirao oklop i vraæao ga u sanduk, poku avao je ne obazir
ati se na popravke i tajnovite mrlje na kompresijskom odijelu i mekom, upijajuæe
m pododijelu. Krv? Govno? Opekline? Ulje? Uostalom, sad je sve bilo èisto i bez
mirisa.
Treæi sanduk, manji od drugog, sadr avao je polu-oklop, bez ugraðenog oru ja. Nije b
io namijenjen svemirskoj uporabi, veæ borbi s normalnim ili gotovo normalnim tla
kom, temperaturom i atmosferskim uvjetima. Najupadljiviji dio ovog oklopa bio je
 komandni ljem, glatka stvar od duraslitine koja je u titniku iznad èela imala ugr
aðen telemetrijski i videoprojektor, koji je sve podatke s mre e mogao staviti zap
ovjedniku pred oèi. Protok podataka bio je upravljan odreðenim kretnjama lica i
glasovnim zapovijedima. Ostavio je ljem vani da ga kasnije pomnije prouèi, a osta
tak ponovno zapakirao.
Kad je zavr io sa smje tanjem sve odjeæe u ormare i ladice, za alio je to je tako odluè
no odbio posilnog. Pao je na krevet i prigu io svjetla. Kad se sljedeæi put probud
i, trebao bi biti na putu prema Jacksonovu Skrovi tu...
Ba je zadrijemao kad je komunikator u kabini zazu-jao. Otetuvao je da se javi, is
tisnuv i relativno pristojan "Naismith ovdje", glasom nerazgovjetnim od pospanosti
.
"Miles?" reèe Thorneov glas. "Stigao je komandoski odred."
"Oh... dobro. Onda napusti orbitu èim bude spreman."
"Zar ih ne eli vidjeti?" rekao je Thorne iznenaðeno.
Inspekcija. Udahnuo je. "Dobro. Ja... doæi æu. Naismith, gotovo." U urbano je navu
kao hlaèe svoje odore, ovog puta uzev i jaknu s odgovarajuæim oznakama i brzo pozv
ao shematski prikaz unutra njosti broda na komkon-zolu kabine. Postojala su dva si
dri ta za borbene shuttle-ove, naprijed i straga. Koje? Zapamtio je put do oba.
Prvo je probao s operativnim sidri tem. Naèas je zastao u tami i ti ini u zavoju hod
nika da se prije nego to ga budu ugledali upozna sa okolinom.
U ukrcajnom se terminalu guralo desetak mu karaca i ena u sivim kamufla nim letaèkim
odijelima, zajedno s gomilom opreme i zaliha. Ruèno i te ko oru je bilo je simetrièn
o naslagano. Plaæenici su stajali ili sjedili, razgovarajuæi glasno, buèno i gru
bo, tu i tamo praskajuæi u smijeh. Svi su bili tako veliki, proizvodili toliko e
nergije, gurajuæi jedno drugo napola u igri, kao da tra e izgovor za jo glasnije vi
kanje. Nosili su no eve i drugo osobno naoru anje na pojasevima ili u tobolcima, kao
da se prave va ni. Lica su im izgledala neraspoznatljivo, gotovo ivotinjski. Progu
tao je, ispravio se i koraknuo meðu njih.
Rezultat se pojavio smjesta. Netko je viknuo "Glave gore!" i oni su, bez ikakvih
daljnjih naredbi, stali mirno u dvije savr eno uredne, potpuno tihe vrste, svatko
sa svojom hrpicom opreme do nogu. Slika je bila mo da jo i strasnija od kaosa koji
joj je prethodio.
S tanu nim smije kom, koraknuo je naprijed, pretvarajuæi se da promatra jednog po je
dnog. Posljednja te ka torba izletjela je iz shuttlea i glasno udarila o palubu, a
trinaesti komandos izgurao se kroz prolaz, uspravio se i salutirao mu.
Zastao je paraliziran od straha. Stoje, dovraga, to? Za-buljio se u blje tavu kopè
u pojasa, zatim nakrenuo glavu unatrag, iste uæi vrat. Prokleta stvar bila je viso
ka dva i
pol metra. Golemo tijelo isijavalo je snagu koju je osjeæao gotovo kao val vruæi
ne, a lice lice je bilo noæna mora. Zuækastosmeðe oèi, kao u vuka, iskrivljena,
napuæena usta s oènjacima, prokletstvo, dugaèki bijeli zubi koji su virili preko
rubova grimiznocrvenih usnica. Goleme ruke imale su pand e, sna ne, krupne, o tre nam
azane grimizno-crvenim lakom za nokte... Molim'? Pogled mu se podigao natrag do
èudovi nog lica. Oèi su bile istaknute sjenilom i zlatnom bojom, dodatno nagla enom
malom zlatnom ljokicom ukrasno zalijepljenom na jednu visoku jagodicu. Kosa boje
mahagonija bila je povuèena unatrag u slo enu pletenicu. Pojas je bio jako zategnu
t, nagla avajuæi neku vrst figure, usprkos prostranom, sivom letaèkom odijelu. Stv
ar je ensko ?
"Poruènik Taura i Zeleni odred, prijavljuju se po naredbi, gospodine!" Baritonsk
i glas odjeknuo je po sidri tu.
"Hvala " Iza lo je kao napukli apat, naka ljao se da proèisti grlo. "Hvala, to bi bilo
sve, naredbe æete dobiti od kapetana Thornea, svi voljno." Svi su se napinjali d
a ga èuju, tjerajuæi ga da ponovi: "Otpust!"
Rasuli su se u neredu, ili mo da nekom redu koji su samo oni shvaæali, jer se sidr
i te ra èistilo od opreme zapanjujuæom brzinom. Èudovi na narednica je zaostala, nadno
seæi se nad njim. Izravnao je koljena kako bi se natjerao da ne pobjegne od toga
nje...
Spustila je glas. "Hvala ti to si odabrao Zeleni odred, Miles. Koliko sam shvatil
a, zadatak je pravi."
I opet imena? "Kapetan Thorne æe vas uputiti kad krenemo. Misija je... izazov."
A ovo æe biti narednik koji æe je voditi?
"Kapetanica Quinn ima detalje, kao i obièno?" Podigla je jednu gustu obrvu.
"Kapetanica Quinn... neæe sudjelovati u ovoj misiji."
Mogao se zakleti da su joj se zlatne oèi ra irile, pa èak i zjenice. Usne su joj s
e povukle unatrag, pokazujuæi oènjake u neèem to je, shvatio je jedan prestravlje
n tren kasnije, trebao biti osmijeh. Na neki èudan naèin, podsjetio ga je na smi
je ak s kojim je Thorne pozdravio istu vijest.
Podigla je pogled; sidri te je bilo prazno. "Aah?" Glas joj je romorio kao predenj
e maèke. "Pa, ljubavnice, ja æu ti biti tjelesni èuvar kad god hoæe . Samo mi daj
znak."
Kakav znak, to dovraga
Sagnula se, usnice su joj zadrhtale, grimizne pand e zgrabile su mu ramena naèas m
u se uèinilo da æe mu otrgnuti glavu, oguliti ga i pojesti a onda su joj se usta
spustila na njegova. Dah mu se presjekao, a vid zamutio. Gotovo se onesvijestio
prije nego to se ispravila i pogledala ga povrijeðeno i zbunjeno. "Miles, u èemu
je problem?"
To je bio poljubac. Prokleti bogovi. "Ni u èemu" , dah-nuo je. "Ja... bio sam bo
lestan. Vjerojatno nisam jo trebao ustati, ali morao sam obaviti inspekciju."
Djelovala je vrlo uzbunjeno. "I te kako nisi trebao ustati sav se trese ! Jedva st
oji na nogama! Evo, odnijet æu te u ambulantu. Luðak!"
"Ne! Dobro mi je. To jest, lijeèio sam se. Samo se trebam jo neko vrijeme odmarat
i i oporavljati, to je sve."
"Pa, onda ide ravno natrag u krevet!" "Da."
Okrenuo se. Pljesnula gaje po stra njici. Ugrizao se za jezik. Rekla je: "Bar si b
olje jeo. Pazi na sebe, dobro?"
Mahnuo je preko ramena i pobjegao ne okreæuæi se. Je li to bilo vojnièko prijate
ljstvo? Narednik i admiral? Nije vjerovao u to. Ono je bila intimnost. Naismith,
ti jebeno ludo kopile, èime se ti to bavi u slobodno vrijeme ? Nisam
vjerovao da uopæe ima slobodnog vremena. Mora da si prokleti manijaèki samoubojic
a, ako si tro io ono
Zakljuèao je za sobom vrata kabine i oslonio se na njih, dr æuæi, hihoæuæi od hist
eriène nevjerice. Prokletstvo, prouèio je sve o Naismithu, ba sve. Ovo se nije mo
glo dogoditi. S takvim prijateljima, tko treba neprijatelje?
Svukao se i napeto legao u krevet, razmi ljajuæi o Nai-smithovom/Vorkosiganovom sl
o enom ivotu, pitajuæi se kakve su ga jo klopke èekale. Konaèno, blaga promjena u u kan
ju i pucketanju broda oko njega i kratak trzaj gravitacijskog polja rekli su mu
da se Ariel odvaja od orbite oko Escobara. Stvarno je uspio ukrasti potpuno opre
mljenu i naoru anu vojnu krstaricu, a da nitko to èak i ne zna. Na putu su za Jack
sonovo Skrovi te. Za njegovu sudbinu. Njegovu sudbinu, ne Naismithovu. Misli su mu
se konaèno strovalile u san.
Ali ako mo e preuzeti svoju sudbinu, apnuo je konaèno glas njegova demona prije zabo
rava noæi, za to ne mo e preuzeti i svoje ime ?
DRUGO POGLAVLJE
Iza li su iz putnièkog broda kroz fleksi-cijev jednakim korakom, rukom pod ruku, Q
uinn sa svojom vojnièkom torbom prebaèenom preko ramena, Miles s letaèkom torbom
u slobodnoj ruci. U pristani nom salonu orbitalne stanice, ljudi su se okretali z
a njima. Dok su etali pokraj napola odvraæenih, zavidnih mu kih pogleda, Miles je k
radimice bacio pogled na svoju pratilju. Moja Quinn.
Quinn je ovog jutra je li stvarno jutro? Morao bi provjeriti vrijeme dendariijsk
e flote djelovala posebno opasno, napola se vrativ i u svoj uobièajeni lik. Uspjel
a je sive hlaèe svoje odore maskirati u modni detalj, zagurav i ih u èizme od crve
nog antilopa (èelièna pojaèanja ispod iljastih vrhova nisu se primjeæivala) i dop
univ i ih gri-miznocrvenim oskudnim topom. Njezina blijeda ko a upravo je sjala od k
ontrasta s topom i kratkim tamnim kovr-èama. arenilo povr ine odvraæalo je pozornos
t od njezine atletske graðe, neprimjetne ako se ne zna koliko toèno ta prokleta
vojna torba te i.
Tople smeðe oèi èinile su joj lice duhovnijim. Ali mu ki su glasovi pucali usred r
eèenice zbog savr enih, isklesanih povr ina njezina lica. Oèito skupo lice, rad kiru
r kog umjetnika neobiènog talenta. Sluèajni promatraè mogao bi pogoditi da joj je
lice platio ru ni èovjeèuljak
koga je dr ala za ruku i procijeniti da je i ena pod licem bila isto tako kupljena.
Sluèajni promatraè ne bi nikad pogodio pravu cijenu: njezino staro lice izgorje
lo je u borbi kod Tau Verde. Gotovo prvi bojni gubitak u slu bi admirala Naismitha
prije veæ deset godina? Bo e! Sluèajni promatraè je kreten, zakljuèio je Miles.
Posljednji predstavnik te vrste bio je bogat poslovni èovjek koji je Milesu djel
ovao kao plavokosa, civilna verzija njegovog roðaka Ivana i koji je proveo veæi
dio dvotjednog puta sa Sergvara na Escobar u takvim iluzijama, poku avajuæi zavest
i Quinn. Miles ga je sad ugledao krajièkom oka, dok je tovario svoju prtljagu na
lebdeæu paletu i ispu tao posljednji frustrirani uzdah poraza prije nego to se odv
ukao dalje. Osim stoje podsjeæao na Ivana, Miles mu nije ni ta zamjerao. Zapravo,
Miles gaje gotovo alio, buduæi da je Quinnin smisao za humor bio opako zloèest ko
liko i njezini smrtonosni refleksi.
Miles je glavom trznuo prema Eskobarcu u povlaèenju i promrmljao: "I, èime si ga
se konaèno uspjela rije iti, ljubavi?"
Quinnine oèi pomakle su se da pronaðu èovjeka i naborale se od smijeha. "Ako ti
ka em, bit æe ti neugodno."
"Neæe. Reci mi."
"Rekla sam mu da radi sklekove na jeziku. Vjerojatno je zakljuèio da se s time ne
mo e natjecati."
Miles pocrveni.
"Ne bih ga tako dugo vukla za nos, ali isprva nisam bila sigurna da nije nekakav
agent", doda Quinn ispriku.
"Sad si sigurna?"
"Aha. teta. Tako bi bilo zabavnije." "Meni ne. Ba mije trebalo malo odmora." "Toèn
o i sad puno bolje izgleda . Odmoreno."
"Stvarno mi se sviða ova fora s braènim parom, za putovanje", primijetio je. "Od
govara mi." Malo je dublje udahnuo. "Dakle, medeni mjesec smo pro li, za to se sad n
e bismo i vjenèali?"
"Nikad ne odustaje , ha?" Glas joj je ostao bezbri an. Samo je blagi trzaj ruke pod
njegovom odavao da su je njegove rijeèi povrijedile. Prokleo se u sebi.
"Oprosti. Obeæao sam da neæu naèinjati tu temu."
Slegnula je neoptereæenim ramenom i usput se odvojila od njega, agresivno ma uæi r
ukom u hodu. "Problem je u tome to me ti ne eli kao madame Naismith, denda-riijski
Strah i Trepet. Ti eli da budem barunica Vorko-sigan od Barravara. To je zemaljski
polo aj. Ja sam svemir-ka po roðenju. Èak i kad bih se udala za nekog zemljanina
i spustila se u neku gravitacijsku rupu da se vi e nikad ne dignem... Barravar nij
e mjesto koje bih odabrala za takvo to. Ne elim uvrijediti tvoj dom."
Za to ne? Svi drugi to èine. "Mojoj se majci sviða ", poku ao je.
"I ja se njoj divim. Susrela sam je, koliko, èetiri puta i svaki me se put jaèe
dojmila. Ali... to sam vi e impresionirana, to me vi e u asava koliko Barravar trati nj
ezinu sposobnost. Da je ostala na Koloniji Beta, sad bi veæ bila glavni nadgledn
ik betanskog astronomskog istra ivanja. Ili bilo to drugo to bi htjela."
"Htjela je biti grofica Vorkosigan."
"Htjela se odu evljavati tvojim tatom. Priznajem da se ima èime odu eviti. Ali nije
joj nimalo stalo do ostatka vor-ske kaste." Quinn je zastala prije nego to su do li
u blizinu eskobaranskih carinika. Miles je zastao pokraj nje. Oboje su buljili
u prostoriju, ne jedno u drugo. "I bez obzira na svu ivahnost, u sebi, ona je umo
rna. Barravar je toliko toga isisao iz nje. Barravar je njezin rak. Polako je ub
ija."
Miles nijemo zatrese glavom.
"I tebe, barune Vorkosigan," dodala je Quinn trijezno. Ovog je puta na njemu bio
red da se tr ne.
Osjetila je to i zabacila glavu. "U svakom sluèaju, admiral Naismith je manijak
kakav meni odgovara. Barun Vorkosigan je prema njemu dosadna uslu na metla. Vidjel
a sam te kod kuæe na Barravaru, Miles. Tamo si samo polovica sebe. Prigu en, zagu en
. Èak ti je i glas ti i. To je krajnje neobièna pojava."
"Ne mogu... tamo se moram uklopiti. Prije samo jedne generacije, netko s tijelom
poput mojega bio bi smjesta ubijen zbog sumnje na mutaciju. Ne mogu stvari gura
ti predaleko i prebrzo. Prelaka sam meta."
"Je li to razlog za to te Barravarska carska slu ba sigurnosti alje na toliko misija
izvan planeta?"
"To je zbog mog razvoja kao èasnika. Da si pro irim poglede, produbim iskustva."
"A jednog æe te dana zauvijek povuæi natrag i odvesti te kuæi i iscijediti sve t
o iskustvo iz tebe u njihovoj slu bi. Kao spu vu."
"Ja sam i sad u njihovoj slu bi, Elli", podsjetio ju je blago, ozbiljnim, mirnim g
lasom koji ju je natjerao da spusti glavu kako bi ga èula. "Sad i onda i uvijek.
"
Oèi su joj skliznule u stranu. "Mo e... onda, kad ti jednog dana pribiju èizme nat
rag na tlo Barravara, ja elim tvoj posao. elim jednog dana biti admiralica Quinn."
"Sla em se", rekao je dobroæudno. Posao, da. Do ao je trenutak da se barun Vorkosiga
n i njegove osobne elje vrate u torbu. Ionako bi se trebao prestati tako mazohist
ièki vraæati na taj razgovor o vjenèanju s Quinn. Quinn je Quinn; on nije elio da
ona bude bilo to drugo, èak ni za... baruna Vorkosigana.
Usprkos trenutku depresije koji si je sam nametnuo, oèekivanje povratka Dendarii
ma ubrzalo mu je korake dok su se probijali kroz carinsku slu bu i u golemu transf
er-nu postaju. Quinn je u pravu. Osjeæao je kako mu Naismith ispunjava ko u, odnek
ud iz dubine psihe. Zbogom, dosadnom poruèniku Milesu Vorkosiganu, visokom tajno
m operativcu Barravarske carske sigurnosti (koji je veæ odavna zaslu io promaknuæe
); dobrodo lica, neodoljivom admiralu Naismithu, svemirskom plaæeniku i ratniku za
sva doba.
Ili mo da za nijedno doba. Usporio je kad su do li do reda komercijalnih komkonzolni
h kabina uz rub putnièkog prolaza i kimnuo prema zrcalima ukra enim vratima. "Daj
da prvo vidimo kako se Crveni odred snalazi. Ako su se oporavili dovoljno da kre
nu, rado bih osobno oti ao dolje i doveo ih."
"Mo e." Quinn je svoju torbu bacila opasno blizu Mi-lesovih nogu u sandalama, u la u
najbli u praznu kabinu, gurnula svoju karticu u prorez i utipkala kod.
Miles je spustio svoju torbu, sjeo na Quinninu i promatrao je. Uhvatio je prerez
an odraz samoga sebe u zrcalnom mozaiku na spu tenim vratima sljedeæe kabine. Tamn
e hlaèe i komotna bijela ko ulja bili su neutralni u pogledu planetarnih moda, ali
, zbog putovanja, vrlo civilnog kroja. Opu teno, mirno. Nije lo e.
Postojalo je vrijeme kad je nosio uniformu kao kornjaèin oklop, visok dru tveni po
lo aj za za titu ranjive neobiènosti svoga tijela. Oklop pripadanja koji je govorio
Ne diraj me. Imam prijatelje. Kad mu je to prestalo biti tako oèajnièki potrebno
? Nije bio siguran.
to se toga tièe, kad je prestao mrziti svoje tijelo? Pro lo je dvije godine od posl
jednje ozbiljne ozljede, na misiji spa avanja talaca koja je do la odmah nakon nevje
rojatne gu ve s njegovim bratom na Zemlji. Veæ je neko
vrijeme potpuno oporavljen. Razgibao je ruke, pune plastiènih zamjenskih kostiju
i otkrio da su isto toliko njegove kao i prije posljednjeg loma. Kao i prije pr
vog loma. Veæ mjesecima nije imao ni jedan napadaj upale kostiju. Ne osjeæam bol
ove, shvatio je s mraènim osmijehom. A to nije bila samo Quinnina zasluga, premd
a je Quinn bila ... vrlo ljekovita. Jesam li to pod starost ozdravio?
U ivaj dok mo e . S dvadeset i osam godina, zacijelo je na nekoj vrsti tjelesnog vrhun
ca. Osjeæao je taj vrhunac, odu evljavajuæi vrh krivulje. Silazni luk doèekat æe g
a negdje u buduænosti.
Glasovi iz komunikacijske kabine vratili su ga u sada njost. Quinn je razgovarala
sa Sandy Hereld i upravo je objavila: "Zdravo, vratila sam se."
"Zdravo, Quinnie, oèekivala sam te. to mogu uèiniti za tebe?" Sandy je opet napra
vila ne to èudno s kosom, primijetio je Miles sa strane.
"Upravo sam si la sa skoènog broda, tu sam na trans-fernoj stanici. Planiram malo
skretanje. Hoæu prijevoz na tlo da pokupim pre ivjele iz Crvenog odreda, a onda se
vraæam na Trijumf. Kakav im je trenutni status?"
"Prièekaj, samo sekundu..." Poruènica Hereld prikazala je podatke na prikazu sa
svoje lijeve strane.
U napuèenom hodniku, pokraj njih je pro ao neki èovjek u dendariijskoj sivoj odori
. Ugledao je Milesa i uputio mu nesigurno, oprezno kimanje glavom, mo da nesiguran
u to znaèi li admiralova civilna odjeæa neku vrstu skrivanja. Miles mu je uzvra
tio mahanjem, èovjek se osmjehnuo i produ io svojim putem. Milesov mozak izbacio j
e ne eljene podatke. Èovjek se zove Travis Gray, terenski je tehnièar trenutno dod
ijeljen na Peregrine, struènjak za komunikacijsku opremu, skuplja klasiènu preds
koènu glazbu zemaljskog podrijetla... koliko takvih osobnih dosjea Miles veæ nos
i u svojoj glavi? Stotine? Tisuæe?
A bilo je jo toga. Hereld se okrenula natrag i odreciti-rala: "Ives je otpu ten na
kopneno odsustvo, a Boyd je vraæen na Trijumf radi daljnje terapije. Bolnica Bea
uche-ne javlja da su Durham, Vifian i Aziz spremni za otpust, ali prvo ele razgov
arati s nekim odgovornim."
"Mo e."
"Kee i Zelaski... o njima takoðer ele razgovarati."
Quinnine usne se stegnu. "Mo e", slo ila se bezizra ajno. Milesu se zgrèio eludac, samo
malo. Pretpostavljao je da razgovor neæe biti nimalo sretan. "Onda im javi da s
ti emo", reèe Quinn.
"Da, kapetanice." Hereld je promijenila prikaz na svom ekranu. "U redu. Koji shu
ttle elite?"
"Dobar æe biti Trijumfov manji shuttle za osoblje, ukoliko ne treba istovremeno
utovariti i neki teret."
"Ne iz Beauchenea, ne."
"U redu."
Hereld je provjerila svoj vid. "Prema eskobarskoj kontroli leta, Shuttle dva mo e
biti u pristani tu J-26 za trideset minuta. Spu tanje æe vam se odobriti odmah."
"Hvala. Javi svima kad se vratimo, odr at æemo sastanak s kapetanima i kapetanima-
vlasnicima. Koliko je sati u Beaucheneu?"
Hereld pogleda u stranu. "0906, u danu s 26 sati i 7 minuta."
"Jutro. Izvrsno. Kakvo je vrijeme dolje?"
"Lijepo. Ne trebate jaknu."
"Fino, ne moram se presvlaèiti. Javit æemo se kad budemo spremni da krenemo iz l
uke Beauchene. Quinn, gotovo."
Miles je sjedio na njezinoj torbi, zureæi u svoje sandale, zapljusnut neugodnim
sjeæanjima. Bila je to jedna od ne-
zgodnijih krijumèarskih pustolovina za dendariijske plaæenike, spu tanje vojnih sa
vjetnika i opreme na Marilac u potporu njihovu trajnom otporu cetagandskoj invaz
iji. Borbeni shuttle A-4 s Trijumfa pogoðen je neprijateljskom vatrom na posljed
njem povratnom putu, prevozeæi èitav Crveni odred i nekoliko va nih Marilakanaca.
Pilot, poruènik Durham, premda i sam smrtno ranjen i u oku, uspio je svoj o teæeni
i zapaljeni shuttle dovesti u dovoljno usporen dohvat Trijumfovih pristajnih hva
taljki, tako da je spasilaèka ekipa mogla na shuttle prilijepiti fleksi cijev, p
rorezati si prolaz u brod i evakuirati sve koji su bili na njemu. Uspjeli su odb
aciti o teæeni shuttle neposredno prije nego stoje eksplodirao, a Trijumf se odvoj
io iz orbite tik pred opakom cetagandskom osvetom. I tako je misija koja je poèe
la jednostavno, glatko i neprimjetno opet zavr ila onom vrstom junaèkog kaosa kaka
v je Miles nauèio prezirati. Kaos, ne juna tvo.
Nakon tu ne trija e, rezultat je bio sljedeæi: dvanae-stero te ko ranjenih; sedmero iz
van Trijumfovih moæi lijeèenja, kriogenski zamrznuto u nadi da æe im se kasnije
moæi pomoæi; troje trajno i definitivno mrtvih. A sad æe Miles doznati koliko ih
iz druge skupine treba prebaciti u treæu. Imena, lica, stotine ne eljenih podatak
a o njima jurilo mu je kroz glavu. Izvorno je bio planirao biti na tom posljednj
em shuttleu, ali je oti ao gore ranijim letom da rije i neku drugu nenadanu krizu...
"Mo da neæe biti tako lo e", rekla je Quinn, èitajuæi mu s lica. Ispru ila je ruku, po
digao se s njezine torbe i pokupio svoju.
"Ja sam sam proveo toliko vremena po bolnicama, ne mogu a da se ne poistovjeæuje
m s njima", isprièao se za svoje mraène misli. Jedna savr ena misija. Sto bi dao z
a jednu savr enu misiju, na kojoj ama ba ni ta ne bi krenulo po zlu. Mo da æe ova sljed
eæa biti takva.
Bolnièki miris pogodio je Milesa èim je s Quinn pro ao kroz ulazna vrata bolnice B
eauchene, specijalizirane krio-terapijske klinike s kojom su Dendarii suraðivali
na Esco-baru. Nije to bio ru an miris, nije bio smrad, samo neka èudna primjesa u
zraku iz klima ureðaja. Ali taj je miris u njegovu iskustvu bio toliko duboko p
ovezan s bolom da mu je srce i nesvjesno zatuklo br e. Bori se ili bje i. Neodgovara
juæa reakcija. Duboko je udahnuo, prigu ujuæi instinktivno pulsiranje i ogledao se
oko sebe. Predvorje je izgledalo isto kao bilo koje drugo tehnolo ko mjesto na Es
cobaru, èisto ali jeftino opremljeno. Pravi novac bio je investiran gore, u krio
-opremu, regeneracijske laboratorije i operacijske dvorane.
Jedan od partnera u klinici, dr. Aragones, si ao je da ih pozdravi i odveo ih gore
u svoj ured. Milesu se Arago-nesov ured sviðao, onako sav natrpan gomilom infor
macijskih diskova, grafikona i novinskih folija, kao za titni znak tehnokrata koji
duboko i stalno promi lja o onome èime se bavi. Sviðao mu se i sam Aragones, krup
an, otvoren tip bronèane ko e, aristokratska nosa i prosijede kose, ljubazan i isk
ren.
Dr. Aragones bio je nesretan to ne mo e prijaviti bolje rezultate. Miles je procije
nio da mu je to povrijedilo ponos.
"Donosite nam takve strahote i oèekujete èuda", po alio se blago, me koljeæi se u sv
ome sjedalu nakon to su se Miles i Quinn smjestili. "Ako elite èuda, morate poèeti
na poèetku, kad se moji jadni pacijenti pripremaju za tretman."
Aragones ih nikad nije zvao ledole evima, ni bilo kojim drugim nelagodnim nadimkom
kakve su izmi ljali vojnici. Uvijek su to bili moji pacijenti. Bio je to jedan od
razloga za to se Milesu sviðao.
"Opæenito govoreæi, na alost, na i ranjenici ne sti u po rasporedu, jedan po jedan", n
apola se isprièa Miles. "U ovom sluèaju imali smo dvadeset i osmero ljudi u boln
ici, sa svim moguæim ozljedama traumama, opeklinama, kemijskim kontaminacijama s
ve odjednom. Trija a je neko vrijeme bila brutalna, dok se stvari nisu malo smiril
e. Moji ljudi uèinili su sve to su mogli." Oklijevao je. "Mislite li da bi vrijed
ilo poslati nekoliko na ih medicinskih tehnièara na dodatno obrazovanje u va im najn
ovijim tehnikama? I, ako je tako, biste li bili voljni voditi seminar?"
Aragones je zami ljeno ra irio ruke. "Ne to bi se moglo smisliti... prije nego to odete
, porazgovarajte s administratorom Margarom."
Quinn je uhvatila Milesovo kimanje glavom i unijela bilje ku u svoju izvje tajnu plo
èu.
Aragones je na svojoj komkonzoli pozvao nekoliko medicinskih kartona. "Prvo najg
ore. Nismo mogli uèiniti ni ta za gospodina Keeja ni za gospoðicu Zelaski."
"Ja... vidio sam Keejevu ozljedu glave. Nisam iznenaðen. " Rasprsnuta kao lubeni
ca. "Ali imali smo krio-komo-ru na raspolaganju, pa smo poku ali."
Aragones klimne u znak razumijevanja. "Gðica Zelaski je imala slièan problem, pr
emda nije bio tako oèit izvana. Trauma je prekinula toliko unutarnje cirkulacije
u lubanji da joj se krv nije dobro ispraznila, niti su kriogen-ske tekuæine mog
le natopiti mozak kako treba. Smrzavanje i hematomi jedno preko drugoga. Propada
nje neurona bilo je potpuno. ao mije. Njihova su tijela trenutno u na oj mrtvaènici
, èekaju va e upute."
"Kee je elio da mu tijelo vrate obitelji i da bude pokopan na rodnom svijetu. Nek
a ga va a mrtvaènica pripremi i preveze uobièajenim putem. Dat æemo vam adresu." T
rznuo je glavom prema Quinn, koja je dodala jo jednu
bilje ku. "Zelaski nije navela obitelj ni bli nje neki Den-darii to jednostavno ne u
èine, a mi ne postavljamo zahtjeve. Ali jednom je nekome iz svog odreda rekla to e
li za svoj pepeo. Molim vas da je kremirate i vratite na Trijumf, a dalje æe se
za to pobrinuti na medicinski odjel."
"U redu." Aragones je otpisao kartone na svojoj komkonzoli; nestali su kao duhov
i. Umjesto njih pozvao je druge prikaze.
"Va i gospodin Durham i gospoðica Vifian trenutno su samo djelomièno oporavljeni o
d izvornih ozljeda. Oboje pate od neèeg to bih ja nazvao normalnom neuralno--trau
matskom krio-amnezijom. Gubitak pamæenja dublji je kod gospodina Durhama, dijelo
m i zbog komplikacija oko njegovih pilotskih neuro-usadaka, koje smo na alost mora
li ukloniti."
"Hoæe li ikad moæi ugraditi drugi set?"
"Jo je prerano reæi. Za oboje bih rekao da su im dugoroène prognoze dobre, ali ni
jedno se neæe moæi vratiti vojnim du nostima barem jo godinu dana. A onda æe im tr
ebati temeljito obnavljanje obuke. U oba sluèaja, prvenstveno bih preporuèio da
ih se vrati u domaæe obiteljsko okru enje, ako je to ikako moguæe. Poznati okoli s
vremenom æe pomoæi u pokretanju i ponovnom uspostavljanju pristupa pre ivjelom pam
æenju."
"Poruènik Durham ima obitelj na Zemlji. Pobrinut æemo se da dospije tamo. Tehniè
arka Vifian je s postaje Kline. Vidjet æemo to se mo e uèiniti."
Quinn je odluèno kimnula i dalje praveæi bilje ke.
"Onda ih oboje mogu otpustiti danas s vama. Mi smo uèinili sve to smo mogli, a os
tatak se mo e obaviti i u obiènim bolnicama. Dakle... to nam ostavlja va eg gospodin
a Aziza."
"Mog vojnika Aziza", potvrdi Miles. Aziz je bio u Den-dariijima tri godine, prij
avio se i bio primljen na èasnièku obuku. Dvadeset i jedna godina.
"Gospodin Aziz je... iv. To jest, njegovo tijelo se odr ava bez umjetne pomoæi, osi
m jednog manjeg problema s unutarnjom regulacijom temperature koji se, izgleda,
popravlja sam po sebi."
"Ali Aziz nije imao ozljedu glave. Sto je po lo krivo?" upita Miles. "Hoæete li vi
to reæi da æe ostati kao biljka?"
"Bojim se daje gospodin Aziz rtva lo e pripreme. Krv mu je izgleda izvuèena na brzi
nu i ne dovoljno pomnjivo. Male smrznute kemociste ispunile su mozgovno tkivo ne
-krotskim mrljama. Uklonili smo ih i pokrenuli novi rast, koji se uspje no razvija
. Ali njegovo ja nepovratno je izgubljeno."
"Sve?"
"Mo da æe zadr ati nekoliko frustrirajuæih djeliæa sjeæanja. Snove. Ali ne mo e ponovn
o pristupiti svojim ivèanim putevima preko novih izraslina, jer je samo tkivo pro
palo. Novi èovjek poèet æe ispoèetka, gotovo kao dijete. Izgubio je, èak i sposo
bnost govora."
"Hoæe li povratiti um? S vremenom?"
Aragones je predugo oklijevao s odgovorom. "Za nekoliko godina mo da æe biti sposo
ban izvr avati dovoljno jednostavnih radnji da se mo e brinuti sam za sebe."
"Shvaæam", uzdahne Miles.
" to elite uèiniti s njim?"
"Ni on nije naveo nikakve bli nje." Miles otpuhne. "Prebacite ga u dugoroèni smje ta
j ovdje na Escobaru. Neki s dobrim terapijskim odjelom. Zamolit æu vas da mi pre
poruèite neku bolnicu. Ja æu osnovati mali fond koji æe pokrivati tro kove tako du
go dok on ne bude sposoban brinuti se za sebe. Koliko to god trajalo."
Aragones je kimnuo; i on i Quinn zabilje ili su dogovor.
Nakon to su rije ili ostatak administrativnih i financijskih pitanja, sastanak je z
avr io. Miles je ustrajao na tome da vidi Aziza prije nego to odu po ostalo dvoje r
ekonvalescenata.
"Ne mo e vas prepoznati", upozorio je doktor Aragones dok su ulazili u bolnièku so
bu.
"Ureduje."
Na prvi pogled, Aziz nije djelovao kao smrt na dopustu, kao to je Miles bio oèeki
vao, usprkos neuglednoj bolnièkoj pid ami. Lice mu je imalo boju i toplinu, a prir
odna razina melanina spa avala ga je od bolnièkog bljedila. Ali le ao je bez snage,
razbacano, zapetljan u pokrivaèe. Strane kreveta bile su podignute, neugodno pod
sjeæajuæi na kolijevku ili lijes. Quinn je stala uza zid i prekri ila ruke. I ona
je imala ru na sjeæanja na bolnice i klinike.
"Azzie," pozvao je Miles blago, saginjuæi se nad njega. "Azzie, èuje li me?"
Azizove oèi naèas su ga potra ile, ali su onda opet odlutale.
"Znam da me ne pozna , ali mo da æe se kasnije sjeæati ovog trenutka. Bio si dobar vo
jnik, mudar i jak. Ostao si uz svoje drugove kad je bilo te ko. Imao si onu vrst s
amodiscipline koja spa ava ivote." Tuðe, ne tvoj vlastiti. "Sutra æe otiæi u jednu d
rugu bolnicu i tamo æe ti pomoæi da se oporavi ." Meðu strancima. Jo stranaca. "Ne
brini se za novac. Ja æu sve srediti tako da ga bude koliko god ti bude trebalo.
" On ne zna stoje to novac. "Povremeno æu pogledati kako ti je, kad budem imao p
rilike", obeæao je Miles. Obeæao kome? Azizu? Aziza vi e nema. Sebi samome? Dok se
spu tao, glas mu se sti ao do neèujnosti.
Zvuk je natjerao Aziza da se tr ne i ispusti nekakve glasne, neartikulirane jecaje
; po svemu sudeæi, jo nije bio u stanju kontrolirati svoju glasnoæu. Èak i kroz f
ilter oèajnièke nade, Miles to nije mogao nazvati poku ajem komunikacije. Samo ivot
injski refleksi.
"Pazi na sebe", apnuo je i povukao se, zastav i naèas u hodniku, sav uzdrhtao.
"Za to si to radi ?" upitala je Quinn ljutito. Prekri ene ruke koje su je dr ale dodaval
e su: / sebi i meni?
"Kao prvo, on je doslovno umro za mene, a kao drugo," poku ao je natjerati svoj gl
as na veselost, "ne osjeæa li i ti odreðenu opsesivnu opèinjenost gledajuæi u lic
e svog najveæeg straha?"
"A smrt je tvoj najveæi strah?" upitala je znati eljno.
"Ne. Ne smrt." Protrljao sije èelo, oklijevajuæi. "Gubitak uma. Cijelog ivota,moj
plan igre temeljio se na zahtjevu za prihvaæanjem ovoga", neodreðeno je mahnuo
niz cijelu du inu, ili kratkoæu, svoga tijela, "zato to sam inteligentan mali pokva
renjak koji mo e pameæu ispreska-kati svakog suparnika i to sam toliko puta dokaza
o. Bez pameti..." Bez pameti nisam ni ta. Ispravio se, ne obaziruæi se na bolnu na
petost u svome elucu, slegnuo ramenima i trzavo joj se osmjehnuo. "Bojnim korakom
, Quinn."
Nakon Aziza, Durhama i Vifian nije bilo tako te ko podnijeti. Mogli su govoriti i
hodati, premda s oklijevanjem, a Vifian je èak i prepoznala Quinn. Odveli su ih
natrag u zraènu luku iznajmljenim cestovnim vozilom, a Quinn je svoj uobièajeni
nehajni stil vo nje ubla ila iz obzira prema njihovim tek napola zacijeljenim ozljed
ama. Kad su stigli na shuttle, Miles je Durhama poslao da sjedne pokraj pilota,
njegova kolege, i dok su do li na Trijumf, Durham se veæ sjetio ne samo èovjekova
imena nego i nekih pilotskih postupaka. Miles je oboje rekonvalescenata
predao medicinskim tehnièarima koji su ih doèekali u izlaznom hodniku i otpratil
i u brodsku bolnicu da opet legnu nakon napora kratkog putovanja. Miles ih je pr
omatrao dok su izlazili i osjetio se malo bolje.
"Skupo", primijeti Quinn zami ljeno.
"Da", uzdahne Miles. "Rehabilitacija nam poèinje uzimati sve veæi dio medicinsko
g proraèuna. Mo da æu reæi raèunovodstvu da razdijelimo proraèune, tako da zdravst
vo ne ostane tako opasno kratkih rukava. Ali to se mo e? Moji ljudi odani su preko
svake mjere; ne mogu ih razoèarati. Osim toga", naèas se iskesio, "plaæa barrava
r-ski imperij."
"A meni se èinilo da te tvoj ef iz CarSiga malo napao zbog raèuna."
"Illvan mora objasniti za to u proraèun njegova odjela svake godine odlazi dovoljn
o novca da bi se od toga mogla uzdr avati privatna vojska, a da pri tome ne prizna
da uzdr ava privatnu vojsku. Odreðeni carski raèunovoðe ponekad ga optu uju za nesp
osobnost, a njega to boli... ."
Iskljuèiv i svoj brod, pilot dendariijskog shuttlea u ao je u hodnik i zatvorio vrat
a. Kimnuo je Milesu.
"Gospodine, dok sam vas èekao u luci Beauchene, na lokalnoj novinskoj mre i prona ao
sam jednu prièicu koja bi vas mogla zanimati. Prièica u eskobarskim razmjerima,
hoæu reæi." Èovjek se lijeno ljuljao na vr cima prstiju.
"Recite, narednice LaJoie." Miles je podigao jednu obrvu.
"Cetagandanci su upravo objavili povlaèenje s Marila-ca. Nazivaju to kako su ono
rekli 'Zbog velikog napretka u kulturnoj suradnji, policijska pitanja prepu tamo
lokalnoj upravi'."
Milesove ake stisnule su se od veselja. "Drugim rijeèima, napu taju svoju marionets
ku vladu! Ha!" Skakutao je s noge na nogu, lupkajuæi Quinn po leðima. "Jesi li
èula, Elli! Pobijedili smo! Hoæu reæi, oni su pobijedili, Ma-rilakanci su pobije
dili." Na e su rtve iskupljene...
Povratio je kontrolu nad svojim stisnutim grlom prije nego to bri ne u plaè ili tak
o ne to blesavo. "Uèinite mi uslugu, LaJoie. Prenesite obavijest u Flotu. Recite d
a sam rekao: 'Ljudi, obavljate dobar posao.' Ha?"
"Da, gospodine. Sa zadovoljstvom." Nasmije eni pilot veselo je salutirao i po urio u
z hodnik.
Milesu je osmijeh razvukao lice. "Vidi , Elli! Ono to je Simon Illvan upravo kupio
bilo bi jeftino i daje ko talo tisuæu puta vi e. Prava ozbiljna cetagandska planetna
invazija prvo zakoèena zatim zaustavljena uni tena propala!" I, ustrim apatom: "
sam to uèinio. Ja sam promijenio stvari."
I Quinn se smje kala, ali jedna savr ena obrva izvila se s odreðenom suhom ironijom.
"To je krasno, ali ako sam ispravno èitala izmeðu redaka, èini mi se da je Bar-
ravarska carska sigurnost zapravo eljela cetagandske snage zauzete gerilskim rato
m na Marilacu. Na neodreðeno vrijeme. Odvraæajuæi cetagandsku pozornost s barrav
ar-skih granica i skoènih toèaka."
"To nisu napisali." Milesove usne razvukle su se s vuèjim izrazom. "Sve stoje Si
mon rekao bilo je da pomognemo Marilakancima kako nam prilike omoguæe. To je bil
a slu bena naredba, doslovno."
"Ali savr eno si dobro znao to zaista eli."
"Èetiri krvave godine dovoljne su. Nisam izdao Bar-rayar. Ni ikog drugog."
"Da? I onda, ako je Simon Illvan toliko prepredeniji od tebe, kako to da je tvoj
a verzija prevladala? Jednog dana, Miles, ponestat æe ti dlaka za cijepanje. I to
æe onda?"
Nasmije io se i odmahnuo glavom, izbjegavajuæi odgovor.
Odu evljenje vijestima s Marilaca jo ga je dr alo na pola gravitacije kad je stigao u
svoju kabinu na Trijumfu. Nakon potajnog osvrta da se uvjeri kako je hodnik pra
zan, zagrlio je i poljubio Quinn, dubokim poljupcem koji æe im morati dugo potra
jati, a zatim je ona oti la u svoju sobu. On se uvukao u kabinu i popratio siktavo
zatvaranje vrata uzdahom. Opet doma.
A ovo zaista i jest dom, za polovicu njegova uma, pomislio je bacajuæi putnu tor
bu na krevet i upuæujuæi se ravno pod tu . Prije deset godina, barun Miles Vorkosi
gan izmislio je identitet admirala Naismitha u trenutku oèaja i izbezumljeno usp
io na blef zadobiti kontrolu nad urno preimenovanim dendariijskim plaæenicima. Ba
rravarska carska slu ba sigurnosti otkrila je kako je ta krinka korisna... ne. Pri
znanje treba dati oneme kome pripada. On je uvjerio, urotama, demonstracijama i
nagovaranjem, natjerao je CarSig da preuzme njegovu krinku. Èuvaj se onoga to se
pretvara da jesi. Mogao bi se u to i pretvoriti.
Kad je admiral Naismith prestao biti samo predstava? Postupno, to je sigurno, al
i najveæim dijelom otkako se njegov plaæenièki mentor komodor Tung povukao u mir
ovinu. Ilije mo da prepredeni Tung jo i prije Milesa shvatio da njegove usluge u od
r avanju Milesova prerano uzdignutog èina vi e nisu potrebne. areni videoprikazi orga
nizacije dendariijske slobodne plaæenièke flote cvjetali su u Milesovoj glavi do
k se tu irao. Osoblje oprema administracija logistika sad je znao svaki brod, svak
og èovjeka, svaki shuttle i svaki komad opreme. Znao je kako pristaju jedni uz d
ruge, to treba prvo uèiniti, to drugo, treæe, dvadeseto, sve to treba da bi se prec
izno procijenjene snage smjestilo u bilo koju toèku taktièke osi. To je iskustvo
: biti u stanju pogledati brod kao to je Trijumfi u sebi vidjeti kroz sve zidove,
do svake graditeljske
pojedinosti, svake snage i slabosti; pogledati odred komandosa, ili kapetane i v
lasnike brodova okupljene oko stola za sastanak i znati to æe bilo tko od njih uè
initi ili reæi, prije nego to oni to i sami doznaju. Na vrhu sam. Konaèno sam sve
savladao. S ovakvom polugom, mogu pomicati svjetove. Prebacio je tu na "su enje" i
okrenuo se u val toplog zraka. Iza ao je iz kupaonice jo uvijek hihoæuæi u pola gl
asa. Obo avam to.
Hihot mu je nestao u zbunjenosti kad je otvorio vrata svog ormara s odorama i ot
krio daje prazan. Zar ih je njegov posilni sve odnio na èi æenje i popravak? Zbunj
enost mu se jo pojaèala kad je poku ao s ladicama i na ao u njima samo ostatke civiln
ih krpica koje je nosio kad bi lanac svog identiteta pro irio za jo jednu kariku i
igrao se pijuna za raèun Dendariija. I ne to malo otrcanog donjeg rublja. Je li to
nekakva ala? Ako je tako, on æe se zadnji smijati. Gol i bijesan, otvorio je orma
r u kojem je stajao njegov svemirski oklop. Prazno. To je veæ bio ok. Netko gaje
odnio dolje u Strojarski odjel da ga se rekalibrira ili da dodaju nekakav taktiè
ki program ili tako ne to. Ali njegov posilni veæ gaje dosad trebao vratiti na mje
sto. to ako mu zatreba na brzinu?
Vrijeme. Ljudi æe mu se okupljati. Quinn je jednom ustvrdila da bi mogao govorit
i gol i natjerati sve oko sebe da se osjete pretjerano odjevenim. Naèas je bio u
napasti da provjeri njezinu tvrdnju u praksi, ali nadvladao je tu mentalnu slik
u i navukao ko ulju, hlaèe i sandale koje je prije bio imao na sebi. Nije mu treba
la uniforma da zavlada sobom za sastanke. Vi e ne.
Putem na sastanak, pro ao je u hodniku pokraj Sandy Hereld koja je upravo odlazila
s du nosti i prijateljski joj kimnuo. Ona se naglo okrenula i, sva zapanjena, pro
du ila hodati natra ke. "Vratili ste se, gospodine! To je bilo brzo."
Te ko da bi se nekoliko tjedana putovanja u Carski glavni sto er na Barravaru moglo
nazvati brzim. Vjerojatno je mislila na putovanje do planeta. "Samo dva sata."
" to?" Nos joj se naborao. Jo je hodala natra ke i stigla do kraja hodnika.
Èekala ga je soba puna vi ih èasnika. Mahnuo joj je i spustio se u dizalnu cijev.
Soba za sastanke bila je utje no poznata, sve do lepeze lica oko tamnog ula tenog st
ola. Kapetan Auson s Trijumfa. Elena Bothari-Jesek, nedavno promaknuta u kapetan
icu Peregrina. Njezin suprug, komodor Baz Jesek, in enjer flote i, u Milesovoj ods
utnosti, zadu en za sve popravke i opremanje flote oko Escobara. Njih dvoje i sami
s Barravara, bili su, uz Quinn, meðu ono malo Dendariija koji su poznavali Mile
sov dvostruki identitet. Kapetan Truzillo s Jayhawka i jo desetak drugih, provjer
enih i odanih. Njegovi ljudi.
Bel Thorne s Ariela je kasnio. To nije bilo uobièajeno. Jedna od Thorneovih glav
nih osobina bila je nezaja ljiva znati elja; svako novo upuæivanje u misiju bilo je
za be-tanskog hermafrodita kao Zimoslavni dar. Miles se okrenuo Eleni Bothari-Je
sek da proèavrlja dok èekaju.
"Jesi li imala prilike posjetiti majku na Escobaru?"
"Da, hvala." Osmjehnula se. "Bilo je... zgodno, imati malo vremena. Imale smo pr
iliku porazgovarati o nekim stvarima o kojima nismo govorile jo otkako smo se prv
i put susrele."
I to je bilo dobro za njih obje, procijenio je Miles. Dio stalne napetosti kao d
aje nestao iz Eleninih tamnih oèiju. Sve bolje i bolje, malo po malo. "Fino."
Kad su se vrata siktavo otvorila, podigao je pogled, no bila je to samo Quinn, n
oseæi u ruci sigurnosne dosjee. Opet je na sebi imala punu radnu odoru èasnika i
djelo-
vala je vrlo vedro i djelotvorno. Pru ila je dosjee Milesu, a on ih je unio u komk
onzolu i prièekao jo minutu. Bela Thornea niotkuda.
Razgovor je zamro. Njegovi èasnici dobacivali su mu pozorne poglede koji su govo
rili "poènimo veæ jednom". Ne smije jo dugo èekati i kopati nos. Prije nego to je
pokrenuo prikaz na konzoli, upitao je: "Postoji li neki razlog za to kapetan Thorn
e kasni?"
Pogledali su u njega, a zatim jedni druge. Nemoguæe je da ne to nije u redu s Belo
m, to bi mi prvo javili. Svejedno, na dnu eluca pojavio mu se olovni èvoriæ. "Gdj
e je Bel Thorne?"
Pogledima su odredili Elenu Bothari-Jesek kao glasnogovornicu. Vrlo lo znak. "Mil
es," reèe ona s oklijevanjem, "zar se Bel trebalo vratiti prije tebe?"
"Vratiti? Kamo je oti ao?"
Gledala gaje kao daje si ao s uma. "Bel je oti ao s tobom, na Arielu, prije tri dana
."
Quinnina glava naglo se podigla. "Nemoguæe."
"Prije tri dana, jo smo bili na putu za Escobar", poèeo je Miles. Olovni èvoriæ p
retvarao se u masu neutron-ske zvijezde. Uopæe nije dobro vladao ovom sobom. Zap
ravo, èinilo se da se soba ljulja.
"Poveo si sa sobom Zeleni odred. Bel je rekao da se radi o novom ugovoru", doda
Elena.
"Ovo je novi ugovor." Miles je potap ao komkonzolu. U mislima mu se pojavilo u asno
obja njenje, uzdi uæi se iz crne rupe u njegovu elucu. Izrazi na licima oko stola tak
oðer su se poèeli dijeliti u dvije nejednake skupine, u asnuta pretpostavka manjin
e koja je bila u onoj gu vi na Zemlji prije dvije godine o da, njima je sve bilo j
asno i potpuna zbunjenost veæine, koji nisu bili izravno upleteni...
"I to sam rekao, kamo idem?" upita Miles. Vjerovao je da mu je ton miran, ali nek
oliko se ljudi trgnulo.
"Jacksonovo Skrovi te." Elena ga je gledala ravno u oèi, koncentriranim pogledom z
oologa koji se sprema secirati primjerak. Nagli nedostatak povjerenja...
Jacksonovo Skrovi te. To je sigurno to. "Bel Thorne? Ariel? Taura? S deset skokova
do Jacksonova Skrovi ta?" Miles se zagrcnuo. "Blagi Bo e."
"Ali ako si ti-ti", reèe Truzillo, "tko je bio tu prije tri dana?"
"Ako si ti-ti", reèe Elena smrknuto. Upuæena je skupina sva poprimala takav namr t
en izraz.
"Vidite", objasnio je Miles onom O-èemu-se-dovraga--radi dijelu sobe, "neki ljud
i imaju zlog blizanca. Ja nisam te sreæe. Ja imam kretenskog blizanca."
"Tvoj klon", reèe Elena Bothari-Jesek.
"Moj brat", ispravio je automatski.
"Mali Mark Pierre", reèe Quinn. "Oh... sranje."
TREÆE POGLAVLJE
eludac kao da mu se izokrenuo, kabina je drhtala, a sjene su mu pokrile vid. Neob
ièni simptomi crvotoènog skoka nestali su tek to su se pojavili, ali su za sobom
ostavili neugodne odjeke u njegovu tijelu, kao da je on gong kojeg je netko dobr
ano udario. Duboko je udahnuo da se smiri. To je bio èetvrti skok na njihovu put
u. Jo pet skokova, sporom cik-cak putanjom kroz crvotoèni neksus od Escobara do J
acksonova Skrovi ta. Ariel je putovao veæ tri dana, gotovo je na pola puta.
Pogledao je po Naismithovoj kabini. Neæe se jo dugo moæi nastaviti skrivati u njo
j, bez obzira na navodnu bolest ili Naismithovo crno raspolo enje. Thorne treba sv
aki djeliæ informacije koji mu mo e pru iti kako bi isplanirao dendariijski napad na
klonske jaslice. Dobro je iskoristio svoj zimski san, prolazeæi kroz Arieloue d
nevnike misija unatrag, sve do njegova prvog susreta s Dendariijima prije dvije
godine. Sad je znao znatno vi e o plaæenicima i pomisao na usputni razgovor s posa
dom Ariela nije vi e bila tako zastra ujuæa.
Na alost, u dnevnicima misija nije bilo ba puno toga to bi mu pomoglo da otkrije kak
o je njegov prvi susret s Naismithom, na Zemlji, izgledao s dendariijske toèke g
ledi ta. Dnevnik se ogranièavao na izvje æa o rehabilitaciji i
opremi, probleme s raznim dobavljaèima i in enjerske sastanke. Usred gomile podata
ka, prona ao je samo jednu naredbu koja se odnosila na njegove vlastite do ivljaje,
obavijest svim zapovjednicima brodova daje na Zemlji viðen klon admirala Naismit
ha, uz upozorenje da bi se klon mogao poku ati predstaviti kao admiral, uz (netoèn
u) informaciju da bi se klonove noge na medicinskom pregledu pokazale kao normal
na kost a ne kao plastièna zamjena i upuæujuæi na o amuæivanje kao jedino dopu teno
sredstvo pri hvatanju uljeza. Nikakvih obja njenja, nikakvih kasnijih ispravaka il
i dopuna. Sve Naismithove/Vorkosiga-nove najvi e naredbe bile su obièno usmene i n
epopraæe-ne dokumentacijom, iz sigurnosnih razloga za za titu od Dendariija, ne za
njihovu za titu to je bila navika koja je njemu sad dobro poslu ila.
Zavalio se natrag u stolac i namr tio se prema ekranu komkonzole. Dendariijski pod
aci nazivali su ga Mark. Jo jedna stvar koju ne mo e birati, bio mu je rekao Miles N
aismith Vorkosigan. Mark Pierre. Na Barrajaru ti si, pravom svog roðenja, barun
Mark Pierre Vorkosigan.
Ali on nije na Barravaru i, ako se njega bude pitalo, neæe tamo nikad ni dospjet
i. Ti nisi moj brat, a Komarrski Koljaè nije mi nikad bio otac, zanijekao je u m
islima tisuæiti put rijeèi svoga pretka. Moja je majka materièni repli-kator.
Ali snaga sugestije progonila ga je jo odonda, oduzimajuæi mu zadovoljstvo u svak
om pseudonimu koji je ikad isku ao, premda je zurio u liste imena dok mu oèi ne bi
za-suzile. Dramatièna imena, obièna imena, egzotièna, èudna, èesta, smije na... J
an Vandermark bio je pseudonim kojim se najdulje slu io, najbli i zaobilazni pristup
identitetu.
Mark! bio je povikao Miles dok su ga, koliko je on znao, odvlaèili u smrt. Zove s
e Mark!
Ja nisam Mark. Ja NISAM tvoj prokleti brat, manija-èe. Nijekanje je bilo vrelo i
sna no, ali kad su mu odjeci zamrli, u praznom prostoru unutar njegove glave kao
da vi e nije bilo nikoga.
Glava gaje boljela, uporna napetost koja mu je plazila uz kralje nicu pa kroz rame
na i vrat irila mu se pod tjeme. O tro je protrljao vrat, ali napetost se samo pro ir
ila kroz ruke i vratila opet u ramena.
Ne brat. Ali, toènosti radi, Naismitha se nije moglo kriviti za njegov ivot na is
ti naèin kao ostale izvorne roditelje klonova iz Kuæe Bharaputra. Oh, da, bili s
u genetski identièni. Bilo je to pitanje... namjere, mo da. I porijekla novca.
Barun Miles Naismith Vorkosigan bio je star samo est godina kad je primjerak tkiv
a s biopsije ukraden iz nekog klinièkog laboratorija na Barravaru, u zadnjem val
u ko-marrskog otpora barravarskom carskom osvajanju. Nikoga, ni Barravarce ni Ko
marrance, nije zanimao Miles, in-validno dijete, sam po sebi. U sredi tu je bio nj
egov otac. Admiral grof Aral Vorkosigan, regent Barravara, Komar-rski Osvajaè (i
li Koljaè). Aral Vorkosigan osigurao je volju i duh koji su Komarr pretvorili u
prvu barravarsku pobjedu izvan matiènog planeta. Sebe je pretvorio u metu ko-mar
rske osvete i otpora. Nada u uspje an otpor s vremenom je izblijedjela. Nada u osv
etu pre ivjela je u gorèini izgnanstva. Ostav i bez vojske, oru ja, podr ke, jedna ko-ma
rrska skupina puna mr nje smi ljala je sporu, suludu osvetu. Udariti oca kroz sina k
ojeg obo ava...
Kao èarobnjaci u nekoj staroj prièi, Komarranci su sklopili pakt s vragom da dob
iju svoju kopiju. Klon-kopile, pomislio je s bezvuènim, sumornim smijehom. Ali s
tvari su po le krivo. Invalidni izvorni djeèak, otrovan jo prije roðenja jo jednim a
tentatom na oca, izrastao je èudno, nepredvidljivo; njegov genetski duplikat izr
astao je kako
treba... to mu je bio prvi nagovje taj da se razlikuje od svih ostalih klonova, po
mislio je. Kad su drugi klonovi i li lijeèniku, vraæali su se sna niji, zdraviji, ra
stuæi sve br e. Svaki put kad bi on oti ao lijeèniku, a i ao je èesto, bolni tretmani
kao da su ga èinili bolesnijim, iskrivljenijim. Lon-gete koje su mu stavljali na
kosti, vrat, leða, nikad nisu pomogle. Napravili su ga ovakvim, grbavim patuljk
om, kao da ga stavljaju u pre u, kao otisak iz kalupa njegova pretka. Da Miles Vor
kosigan nije invalid, mogao sam biti normalan.
Kad je poèeo slutiti pravu svrhu svojih suklonova, jer meðu djecom je uvijek bil
o govorkanja koja èak ni najbri -ljiviji nadglednici nisu mogli u potpunosti zauzd
ati, njegova sve veæa izoblièenost potajno ga je poèela radovati. Pa sigurno ova
kvo tijelo neæe poslu iti za presaðivanje mozga. Mo da æe ga odbaciti mo da se jo izvuè
e iz ruku svojih ugodnih, nasmije enih èuvara...
Pravo osloboðenje, kad su njegovi komarrski vlasnici u èetrnaestoj godini do li po
njega, bilo je poput èuda. A onda je poèela obuka. Beskrajno o tro uèenje, dril,
indoktrinacija. Isprva se sudbina, pa makar kakva, èinila sjajnom u usporedbi s
krajem koji je èekao njegove drugove iz jaslica. Odluèno se prihvatio obuke da z
auzme mjesto svoga pretka i zada udarac u ime dragog Komarra, koji nikad nije vi
dio, protiv zlog Barravara, koji takoðer nikad nije vidio. Ali uèenje da postane
Miles Vorkosigan pokazalo se sliènim utrci iz Zenonova paradoksa. Koliko god na
uèio, koliko god vje bao, koliko ga god ka njavali za svaku pogre ku, Miles je stalno
uèio vi e, br e; kad bi on stigao, njegov bi plijen veæ odmakao daleko i u umnom i u
svakom drugom pogledu.
Simbolièna utrka postala je stvarnom kad su njegovi komarrski tutori odluèili kr
enuti u sam èin zamjene. Jurili su neuhvatljivog mladog baruna Vorkosigana preko
pola crvotoènog neksusa, ne shvaæajuæi da je, kad bi nes-
. sft*
tao, on posve prestajao postojati, a pojavio bi se admiral Naismith. Komarranci
nisu ni znali za admirala Naismi-tha. Èista sreæa, a ne plan, doveli su ih konaè
no do susreta prije dvije godine, na Zemlji, tamo gdje je cijela glupa utrka i p
oèela, u potrazi za osvetom koja se hladila dvadeset godina.
Ka njenje u provedbi bilo je odluèujuæe na naèin kojeg Komarranci nisu bili ni svj
esni. Kad su tek krenuli u potjeru za Vorkosiganom, njihov naruèeni klon bio je
na vrhuncu svojeg mentalnog odgoja, predan ciljevima pobune, potpuno odan. Zar g
a nisu spasili od sudbine drugih klo-nova? Osamnaest mjeseci u kojima ih je prom
atrao kako grije e, osamnaest mjeseci putovanja, promatranja, izlo enosti necenzurir
anim vijestima, pogledima, pa èak i nekolicini ljudi, posadilo je u njegov um po
tajne sumnje. I, iskreno govoreæi, nitko nije mogao proæi èak ni imitaciju obraz
ovanja galaktièke razine kakvu je imao Vorkosigan a da pri tome ne nauèi razmi lja
ti, makar i nenamjerno. Usred svega toga, operacija kojom su njegove savr eno zdra
ve kosti zamijenjene sintetikom u nogama, uz zapanjujuæe bolove. A to ako Vorkosi
gan iduæi put slomi vrat? sinulo mu je.
To kako su mu glavu malo-pomalo punili barunom Vorkosiganom bilo je isto toliko
presaðivanje mozga kao i bilo to uèinjeno vibracijskim skalpelima i ivim tkivom. O
naj tko sprema osvetu mora iskopati dva groba. Ali Komarranci su drugi grob isko
pali za njega. Za osobu kojom nikad nije imao prilike postati, èovjeka kakav je
mogao biti da ga nisu ok- tapovima natjerali da se stalno trudi biti netko drugi.
Poneki put nije bio siguran koga vi e mrzi, Kuæu Bha-raputra, Komarrance ili Miles
a Naismitha Vorkosigana.
S uzdahom je ugasio komkonzolu i ustao da dragocjenu kocku s podacima izvadi iz
d epa odore u kojem ju je
jo skrivao. Razmisliv i, opet se oprao i depilirao, prije nego to je navukao svje u si
vu radnu odoru Dendariija. To je bilo sve to je mogao uèiniti da bude po propisu.
Neka Dendarii vide samo uglaèanu povr inu, a ne èovjeka koji se skriva iza èovjek
a u njoj...
Pripremio se, iza ao iz kabine, pre ao preko hodnika i pritisnuo zvono na vratima ka
bine dvospolnog kapetana.
Bez odgovora. Ponovno je pritisnuo. Nakon kratke stanke, stigao je Thorneov zamu
æen alt: "Da?"
"Naismith."
"Oh! Uði, Miles." Glas se izo trio sa zanimanjem. Vrata su kliznula u stranu pa je
u ao unutra, shvaæajuæi daje razlog za stanku bilo to stoje probudio Thornea. Dvo
spolac je le ao u krevetu oslonjen na jedan lakat, rasku trane smeðe kose, slobodne
ruke opu tene pokraj tipke kojom je otvorio vrata.
"Oprosti", rekao je, koraknuv i unatrag, ali vrata su se veæ zatvorila.
"Ne, sve je u redu", nasmije io se hermafrodit pospano, pomakav i se i potapkav i krev
et ispred svog pokrivenog... krila u znak poziva. "Za tebe, uvijek. Doði, sjedi.
Hoæe da ti izmasiram leða? Djeluje napeto." Imao je na sebi izrazito zavodnièku s
pavaæicu od lepr ave svile s èipkastim rubom oko dubokog V-izreza koji je otkrivao
blijede obline njegovih grudi.
Umjesto toga zavukao se na stolac. Thorneov osmijeh dobio je neobièno ironièan r
ub, ostav i istovremeno potpuno opu ten. On proèisti grlo. "Ja... èinilo mi se daje
ovo dobar trenutak za podrobnije obavijesti koje sam ti obeæao." Trebao sam prov
jeriti raspored du nosti. Bi li admiral Naismith znao kapetanov ciklus sna?
"I te kako je dobar trenutak. Drago mi je da si izvirio iz magle. to si to, dovra
ga, radio tih osam tjedana to te nije bilo, Miles? Tko je umro?"
"Nitko. Pa, osam klonova, pretpostavljam."
"Hm." Thorne je suho klimnuo. Zavodljivost mu je nestala iz dr anja, sjeo je uspra
vno i istrljao ostatak sna iz svojih oèiju. "Èaj?"
"Jasno. Ili, ovaj, mogu se vratiti i nakon to odspava ." /// kad se odjene do kraja.
Spustio je svoje svilom pokrivene noge na pod. "Ni sluèajno. Ionako bih ustao za
sat vremena. eljno sam ovo èekao. Iskoristi vrijeme." Otapkao je preko kabine do
svog èajnog rituala. Miles je spustio kocku s podacima na kom-konzolu i zastao,
koliko iz pristojnosti toliko i iz praktiènih razloga, èekajuæi da kapetan otpi
je prve gutljaje vrele tamne tekuæine i do kraja se razbudi. Samo je elio da se i
odjene.
Ukljuèio je prikaz kad se Thorne pribli io. "Imam podrobnu holokartu glavnog medic
inskog kompleksa Kuæe Bharaputra. Ovi podaci su od prije èetiri mjeseca. Plus ra
spored stra a i patrola osiguranje im je znatno jaèe nego u obiènoj civilnoj bolni
ci, vi e je kao neki vojni laboratorij, ali ipak nije tvrðava. Svakodnevna briga u
smjerena je vi e protiv pojedinih lokalnih uljeza koji ele ne to ukrasti. I, naravno,
spreèavanje manje dobrovoljnih pacijenata da pobjegnu." Znatan dio njegova neka
da njeg bogatstva oti ao je na tu mapu.
Shematski pregled u bojama prekrio je videoploèu crtama i trakama svjetlosti. Ko
mpleks je zaista bio slo en, prostrani krtiènjak zgrada, tunela, terapijskih vrtov
a, laboratorija, minijaturnih proizvodnih pogona i èak dva sidri ta za shuttleove,
za izravan odlazak u orbitu planeta.
Thorne je spustio svoju alicu, nagnuo se preko kom-konzole i sa zanimanjem se zag
ledao u prikaz. Dohvatio je
daljinski upravljaè i okrenuo sliku, pa je smanjio, pa poveæao, pa pogledao dio
po dio. "Hoæemo li krenuti od osvajanja sidri ta?"
"Ne. Klonove sve dr e na okupu, i to na zapadnoj strani, u nekoj vrsti internata.
Po mome, ako sletimo ovdje, u ovo igrali te, bit æemo na njihovoj spavaonici. Nara
vno, nije me ba previ e briga za to koliko æe tete napraviti slijetanje shuttlea."
"Naravno", smije ak je naèas zatitrao kapetanovim licem. "Vrijeme?"
"Htio bih da poduzmemo noænu operaciju. Ne toliko radi tajnosti, jer nema naèina
da neprimjetno spustimo borbeni shuttle, veæ stoga to je to jedino vrijeme kad s
u svi klonovi zajedno na malom prostoru. Tijekom dana raspr eni su po igrali tima i
vje bali tima i na bazenu i tako dalje."
"I po razredima?"
"Ba i ne. Ne uèe ih bogzna èemu od minimuma neophodnog za socijalizaciju. Ako klo
n zna nabrojiti do dvadeset i èitati znakove, to je sve to im treba. Mozgovi za o
dbacivanje." To je bila druga stvar po kojoj je shvatio daje drukèiji od ostalih
. Pravi ljudski uèitelj uveo ga je u irok raspon virtualnih programa za uèenje. D
anima se znao gubiti u strpljivom odobravanju kompjutera. Za razliku od njegovih
kasnijih komarrskih uèitelja, raèunala su lekcije ponavljala beskonaèno mnogo p
uta i nikad ga nisu ka njavala, nikad nisu psovala ni bjesnila ni udarila ga ni na
tjerala ga na tjelesne napore od kojih bi mu pozlilo ili bi se onesvijestio... "
Meðutim, klonovi bez obzira na to, pokupe neoèekivano mnogo informacija. Puno to
ga iz holo-vidnih igara. Pametni klinci. Vrlo mali broj tih klonova ima glupe ro
ditelje, inaèe ne bi mogli nakupiti dovoljno bogatstva da si priu te takav oblik p
rodu enja ivota. Mo da su bezobzirni, ali glupi nisu."
Thorneove oèi skupile su se dok je prouèavalo podruèje na videu, ra èlanjujuæi zgr
adu sloj po sloj i prouèavajuæi unutarnji raspored prostorija. "Znaèi, desetak d
enda-riijskih komandosa u punoj opremi probudi pedesetero ili ezdesetero djece iz
najdubljeg sna usred noæi... znaju li oni da dolazimo?"
"Ne. Usput reèeno, pobrini se da svi znaju oni ba neæe izgledati kao djeca. Uzima
mo ih u posljednjoj godini razvoja. Uglavnom im je deset ili jedanaest godina, a
li zbog ubrzivaèa rasta djelovat æe kao da imaju tijela adolescenata."
"Krakati?"
"Ne ba . Dobiju izvrsnu tjelesnu spremu. Zdravi k'o sam vrag. To i jest razlog za to
ih se ne uzgaja u posudi sve do trenutka presaðivanja."
"Oni... znaju? Znaju li to ih èeka?" upitao je Thorne zami ljeno se mr teæi.
"Nitko im to ne ka e, ne. Èuju sve moguæe la i, kako tko. Ka u im da su u posebnoj koli
, zbog razloga sigurnosti, da ih se oèuva od neke egzotiène opasnosti. Svi su on
i nekakvi prinèevi i princeze ili nasljednici bogata a i vojnih voða i jednog dana
, vrlo skoro, njihovi roditelji ili tetke ili veleposlanici doæi æe po njih i od
vesti ih u neku fantastiènu buduænost... i onda, naravno, konaèno neka nasmije ena
osoba zaista i doðe, pozove ih da se udalje od svojih prijatelja i ka e im da je
taj dan svanuo i oni potrèe..." zastao je, progutao, "i poberu sve svoje stvari.
Hvale se prijateljima..."
Thorne je nesvjesno lupkao videoupravljaèem u svojoj ruci, sve bljeðe i bljeðe.
"Jasno mi je."
"I veselo od eæu, dr eæi svoje ubojice za ruku."
"Ne mora dovr iti scenarij, ukoliko ne eli u ivo vidjeti moj posljednji obrok."
"Pa, godinama veæ zna da se to dogaða", narugao se. "Za to si sad odjednom tako osj
etljiv?" Odgrizao je svoju gorèinu. Naismith. Mora biti Naismith.
Thorne mu dobaci o tar pogled. "Ja sam pro li put bio spreman spr iti ih iz orbite, ak
o se sjeæa . Ti mi to nisi dopustio."
Kakav pro li put? Ne u posljednje tri godine. Morat æe pregledati dnevnike misija
jo dalje unatrag, prokletstvo. Dvosmisleno je slegnuo ramenima.
"Dakle", reèe Thorne, "hoæe li ta... velika djeca... sva zakljuèiti da smo mi ne
prijatelji njihovih roditelja koji ih otimaju tik prije povratka kuæi? Èini mi s
e da bi tu moglo biti problema."
Stisnuo je i ra irio prste svoje desne ruke. "Mo da i ne. Djeca... imaju vlastitu ku
lturu. Prenosi se iz godine u godinu. Ima govorkanja. Prièa o èudovi tima. Sumnji.
Rekao sam ti, nisu glupi. Njihovi odrasli odgajatelji nastoje iskorijeniti takv
e prièe, rugaju im se ili ih mije aju s drugim, oèitim la ima." Pa ipak... njega nis
u prevarili. Ali on je u jaslicama proveo vi e vremena nego to je uobièajeno. Imao
je vremena vidjeti vi e klonova kako dolaze i odlaze, vremena da uoèi kako se priè
e ponavljaju, la ne biografije koje su bile identiène jedna drugoj. Vremena da se
sitni propusti i pogre ke odgajatelja nakupe i postanu zamjetljive. "Ako je jo isto "
Umalo je bio rekao Ako je jo isto kao stoje bilo u moje vrijeme, ali uspio se za
ustaviti, "trebao bih ih biti u stanju uvjeriti. Taj dio prepusti meni."
"Vrlo rado." Thorne je ugurao konzolski stolac u hva-taljke tik pokraj njega, sm
jestio se i hitro unio neke bilje ke o logistici i uglu napada, prethodnicama i po
dr ci, iscrtao predviðene puteve kroz zgradu. "Dvije spavaonice?" pokazao je znati e
ljno. Thorneovi nokti bili su odrezani ravno, bez ukrasa.
"Da. Djeèaci se dr e odvojeno od djevojèica, prilièno strogo. enske obièno enske mu t
rije oèekuju da se probude u tijelu koje jo ima peèat nevinosti."
"Shvaæam. Dakle, nekim èudom utovarimo svu tu djecu prije nego to stigne cijela b
haraputranska vojska "
"Brzina je od presudne va nosti, da."
"Kao i obièno. Ali Bharaputranci æe nas ive ispreska-kati ako bude bilo kakvog za
stajkivanja ili zapinjanja. Za razliku od Marilakanaca na Dagooli, nisi imao tje
dne i tjedne da tu djecu poduèi postupku ukrcaja u shuttle. Dakle, to ako?"
"Kad su klonovi jednom u shuttleu, zapravo postaju na i taoci. S njima na brodu, b
it æemo sigurni od smrtonosne vatre. Bharaputranci neæe riskirati svoju investic
iju dokle god postoji neka ansa da æe je moæi vratiti."
"Ali kad jednom zakljuèe da takve anse nema, sigurno æe se odluèiti za o tar kaznen
i pohod ne bi li obeshrabrili moguæe imitatore."
"Toèno. Moramo im staviti bubu u uho."
"Znaèi da æe im sljedeæi korak ako uspijemo podiæi shuttle biti poku aj da razore
Ariel u orbiti prije nego mi stignemo do tamo, tako da nam presijeku odstupnicu.
"
"Brzina", ponovio je uporno.
"Alternative, Miles, du o. Probudi se. Obièno te ujutro nije potrebno dodatno poti
cati hoæe li jo èaja? Ne? Moj je prijedlog, ako na povr ini doðe do opasnog zastoja,
da se Ariel skloni u stanicu Fell, pa se mo emo tamo naæi."
"Stanica Fell? Orbitalna stanica?" Oklijevao je. "Za to?"
"Barun Fell jo je u krvnoj zavadi s Bharaputrom i Rvovalom, zar ne?"
Jacksonska politika sukoba meðu kuæama; nije to pratio onoliko koliko je trebao.
Nije mu èak ni palo na pamet da potra i saveznika meðu ostalim kuæama. Svi su oni
bili kriminalci, koji su tolerirali ili sabotirali jedni druge kako se mijenjao
raspored moæi. A sad je opet spomenut i Ryo-val. Za to? Skrio se za jo jednim nije
mim slijeganjem ramenima. "Ako nas uhvate, zaglavit æemo na stanici Fell s pedes
et mladih klonova, dok Bharaputra poku ava steæi kontrolu nad skoènim stanicama to
nam ba i ne bi jako popravilo polo aj. Ni jednom Jacksoncu ne treba vjerovati. Po ur
iti i skoèiti to se br e mo e to je jo uvijek najsigurnija strategija."
"Bharaputra neæe moæi zauzeti skoènu stanicu Pet, nju ima Fell."
"Da, ali ja se elim vratiti na Escobar. Klonovi ovdje mogu pronaæi sigurno skloni t
e."
"Gle, Miles, skok natrag na ovom putu kontrolira konzorcij kojim veæ upravlja Bh
araputra. Neæemo se moæi vratiti istim putem, ukoliko nema ne to drugo u rukavu ne?
Onda bih ponovo predlo io skoènu toèku Pet kao najbolji put za bijeg."
"Stvarno misli da je Fell tako pouzdan saveznik?" upitao je oprezno.
"Ni sluèajno. Ali neprijatelj je na ih neprijatelja. U ovom sluèaju."
"Ali skok iz Petice dovest æe nas na Hegensku Os. Ne mo emo skoèiti na cetagandski
teritorij, a jedini drugi put s Osi jest na Komarr, preko Pola." "Zaobilazno, a
li mnogo sigurnije." Za mene nije! To je prokleti Barrajarski imperij! Progutao
je urlik bez rijeèi.
"Os, na Pol, na Komarr, na Sergvar i natrag na Escobar", recitirao je Thorne sre
tno. "Zna , to bi zbilja moglo
upaliti." Napravio je jo nekoliko bilje ki, naginjuæi se nad komkonzolu dok mu je s
pavaæica klizila i svjetlucala u arenim svjetlima videoprikaza. Zatim spusti lakt
ove na konzolu i osloni bradu na ruke, stisnuv i grudi koje su se pomicale pod tan
kom tkaninom. Izraz mu je postao blag i zami ljen. Konaèno je podigao pogled prema
njemu, uz neki èudan, gotovo tu an osmijeh.
"Je li ijedan klon ikad pobjegao?" upita Thorne blago. "Ne", uzvratio je brzo, a
utomatski. "Osim tvog klona, naravno."
Opasan dio razgovora. "Ni moj klon nije zapravo pobjegao. Jednostavno su ga odve
li oni koji su ga naruèili." Trebao je poku ati pobjeæi... kakav bi ivot mogao imat
i daje uspio?
"Pedesetero djece", uzdahne Thorne. "Zna stvarno odobravam ovu misiju." Zastao je
, promatrajuæi ga o trim, blistavim oèima.
Napadnut nelagodom, potisnuo je glup poriv da zahvali, ali nije imao to drugo reæ
i, pa je to dovelo do neugodne ti ine.
"Pretpostavljam", reèe Thorne zami ljeno nakon podulje stanke, "da bi bilo kome tk
o je odrastao u takvom okru enju bilo vrlo te ko stvarno vjerovati... bilo kome drug
ome. Bilo èijoj rijeèi. Bilo èijoj dobroj namjeri."
"Da... pretpostavljam daje tako." Je li to usputni razgovor ili ne to zloslutnije?
Klopka...
Jo s onim èudnim, tajnovitim osmijehom, Thorne se nagnuo preko njihovih stolaca,
uhvatio mu bradu sna nom, vitkom rukom i poljubio ga.
Nije znao bi li trebao ustuknuti ili uzvratiti, pa nije uèinio nijedno ni drugo,
u unezvijerenoj, uspanièenoj paralizi. Thorneove usne bile su tople, imale su o
kus èaja i bergamot kru aka, svilenkaste i mirisne. evi li Naismith
i ovo? I, u tom sluèaju, tko kome radi to? Ili se izmjenjuju? / bi li to zaista b
ilo tako stra no? U as mu se pojaèao s neporecivim zaèetkom uzbuðenosti. Mislim da b
ih umro za ljubavni dodir. Oduvijek je bio sam.
Thorne se napokon povukao, na njegovo veliko olak anje, premda samo malo, rukom mu
jo uvijek pridr avajuæi bradu. Nakon jo jednog trenutka mrtvaèke ti ine, smije ak mu po
stane gorak. "Vjerojatno te ne bih smio izazivati", uzdahne. "S obzirom na sve,
ima u tome neke okrutnosti."
Pustio ga je i ustao, naglo odbaciv i putenu opu tenost. "Odmah se vraæam." Oti ao je
do vrata svoje kupaonice i zatvorilo ih za sobom.
On je ostao sjediti, iscrpljen i uzdrhtao. A stoje, dovra-ga, sad to bilo? I, iz
drugog dijela uma: Kladim se da bi na ovom putovanju mogao izgubiti i prokleto
djevièanstvo i iz jednog treæeg: Ne! Ne s tim!
Je li to bio test? Je li pao ili pro ao? Thorne nije uzviknuo optu bu ni pozvao oru an
o pojaèanje. Mo da je kapetan ovog èasa sreðivao njegovo uhiæenje, komunikacijskom
vezom iz svoje kupaonice. Nije imao kamo pobjeæi, na malom brodu usred svemira.
Prekri i ruke i zagrli sam sebe potom s naporom razdvoji ruke, spusti ih na konzo
lu i natjera svoje mi iæe da se opuste snagom volje. Vjerojatno me neæe ubiti. Odv
est æe ga natrag u flotu i pustiti Naismitha da ga ubije.
Ali nikakav odred sigurnosti nije razvalio vrata, a Thorne se uskoro vratio. Ure
dno odjeven u svoju uniformu, napokon. Izvadio je kocku s podacima iz komkonzole
i sklopio dlan preko nje. "Sjest æu s narednicom Taurom i ovim ovdje i napravit
i ozbiljan plan."
"Ah, da. Vrijeme je." Ne bi mu bilo drago da ispusti dragocjenu kocku iz vida. A
li, po svemu sudeæi, u Thor-neovim je oèima jo uvijek bio Naismith.
Thorne napuæi usne. "Sad kad je do lo vrijeme da uputimo posadu, ne bi li bila dob
ra ideja staviti Ariel u komunikacijsku izolaciju?"
Izvrsna ideja, premda se on sam bojao predlo iti tako ne to, da ne bude èudno i sumn
jivo. Mo da to i nije bilo tako neobièno, u ovim tajnim operacijama. Nije imao toè
ne predod be o tome kad se pravi Naismith trebao vratiti u Dendariijsku flotu, ali
po lakom prihvaæanju s kojim su ga plaæenici doèekali, to je moralo biti uskoro
. Protekla je tri dana pre ivio u strahu od u urbanih naredbi koje bi stigle usmjere
nim zrakom i skoènim kurirom, od pravog admirala, nareðujuæi Arielu da se okrene
. Daj mi jo nekoliko dana. Jo samo nekoliko dana i sve æu iskupiti. "Da. Uèini tak
o."
"U redu, gospodine." Thorne je oklijevao. "Kako se sad osjeæa ? Svi znaju da te tv
oje crne maglu tine znaju trajati i tjednima. Ali ako se bude dobro odmarao, nadam
se da æe biti energièan kao i obièno kad doðe vrijeme za spu tanje. Da svima ka em da
te puste na miru?"
"Ja... bio bih ti zahvalan, Bel." Kakva sreæa! "Ali obavje tavaj me o svemu, ha?"
"O, da. Mo e raèunati na mene. Uobièajen napad, osim upravljanja tim krdom djece, u
èemu æu se pokloniti tvojem veæem iskustvu."
"Fino." Sa smije kom i veselim pozdravom, pobjegao je preko hodnika u sigurnu izol
aciju vlastite kabine. Pulsi-rajuæa kombinacija odu evljenja i napete glavobolje d
ovela ga je do osjeæaja sliènog plutanju u beste inskom stanju. Kad su se vrata za
tvorila za njim, pao je preko kreveta i zgrabio pokrivaèe da se zadr i na mjestu.
Stvarno æe se dogoditi!
Kasnije, dok je na svojoj komkonzoli marljivo prouèavao brodske dnevnike, konaèn
o je prona ao èetiri godine
stare zapise o Arielovu prethodnom posjetu Jacksonovu Skrovi tu, tanu ne zapise kakv
i su veæ bili. Poèinjali su s u asno dosadnim pojedinostima o pogodbi za neku vojn
u opremu, o unosu inventara koji su se odnosili na po iljku oru ja koju je trebalo u
tovariti iz orbitalne stanice Kuæe Fell. Bez ikakva uvoda, Thorneov zadihani gla
s nerazumljivo je zabilje io: "Murka je izgubio Admirala. Barun Ryo-val dr i ga zaro
bljenog. Ja idem prodati du u Fellu."
Zatim zapisi o putovanju borbenog shuttlea na planet i iza njih nagli odlazak Ar
iela s postaje Fell, sa samo pola tereta ukrcanog na brod. Za ovim dogaðajima sl
ijedila su dva fascinantna, nerazja njena razgovora izmeðu admirala Naismitha i ba
runa Rvovala, zatim Naismitha i baruna Fella. Rvoval je bjesnio, pljujuæi egzoti
ène prijetnje smræu. Barunovo iskrivljeno, lijepo lice ispunilo gaje nelagodom.
Èak i u dru tvu koje je tovalo bezobzirnost, Rvoval je bio èovjek kojeg drugi jacks
onski moænici ne bi voljeli nagaziti. Admiral Naismith kao daje upravo to uèinio
.
Fell je bio kontroliraniji, hladno bijesan. Kao i obièno, svi zaista kljuèni pod
aci, ukljuèujuæi tu i razlog za posjete, nestao je u Naismithovim usmenim naredb
ama. Ali uspio je shvatiti iznenaðujuæu èinjenicu daje dva i pol metarska komand
osica, narednica Taura, bila proizvod genetskih laboratorija Kuæe Bharaputra, ge
netièkim in enjeringom proizveden prototip super-vojnika.
Bilo je to kao daje nenadano susreo nekog iz svog rodnog grada. Neoèekivano zapl
jusnut nostalgijom, èeznuo je za tim da je potra i i razmijeni iskustva. Naismith
je izgleda ukrao njezino srce, ili je bar ukrao nju, premda se nije èinilo da je
to razlog zbog kojeg se Rvoval pjenio. Sve je to bilo prilièno nerazumljivo.
No shvatio je jo jednu neugodnu èinjenicu. Barun Fell bio je potencijalni potro aè
klona. Njegov stari neprijatelj Rvoval osvetnièki je, izgleda, uspio ubiti Fello
va klo-
na prije nego to se moglo provesti presaðivanje, zarobiv- i tako Fella u ostarjelom
tijelu, ali namjera je bila tu. Bez obzira na alternativne planove Bela Thornea
, odluèio je da æe izbjeæi svaku vezu s barunom Fellom, ako to ikako bude mogao.
Ispustio je dah, iskljuèio komkonzolu i vratio se vje bi sa simulacijama iz zapovj
ednièkog ljema, to je bio proizvoðaèki program za obuku koji na sreæu nije izbrisa
n iz memorije. Ovo æe mi uspjeti. Nekako.
ÈETVRTO POGLAVLJE
"Nema odgovora s Ariela, ni s kurirskog skoènika, gospodine", izvijestila je por
uènica Hereld kao da se isprièava.
Milesove ake frustrirano se stisnu. Natjerao sije ruke da se ispru e niz avove hlaèa
, ali energija mu je samo suknula u noge pa je poèeo koraèati od zida do zida kr
oz navigacijsko-komunikacijsku prostoriju na Trijumfu. "To je treæi treæi? Ponov
ili ste poruku sa svakim kurirom?"
"Da, gospodine."
"Treæi put da ne odgovaraju? Prokletstvo, to zadr ava Bela?"
Poruènica Hereld bespomoæno slegne ramenima na njegovo retorièko pitanje.
Miles je ponovno pre ao preko sobe, bijesno se mr- teæi. Prokleta vremenska razlika.
Htio je doznati to se dogaða ovog èasa. Uskozraèna komunikacija prolazila je kro
z lokalni svemir brzinom svjetlosti, ali jedini naèin da se informacija prenese
kroz crvotoèinu bio je daje se fizièki zabilje i, stavi u skoèni brod i preskoèi j
e se do sljedeæe prijenosne postaje, gdje ju se zrakom prenosilo do sljedeæe crv
otoèine i opet skakalo, ako se ekonomski isplatilo odr avati takvu uslugu. U podru
èjima gustog prometa, takvi su kuriri skakali i svakih pola sata, pa èak i èe æe.
Izme-
ðu Escobara i Jacksonova krovi ta, kuriri su odr avali vozni red od svaka èetiri sat
a. Tako da se odgodi zbog ogranièenja brzine svjetlosti dodavao jo i umjetni, lju
dski zastoj. Takav je zastoj ponekad bio vrlo koristan ljudima koji su igrali sl
o ene igre meðuzvjezdanih financijskih poslova, meðuvalutnih teèajeva i buduæih ci
jena na robnoj burzi. Ili neovisno nastrojenim podreðenima koji su eljeli prikrit
i vi ak informacija o svojim aktivnostima od svojih nadreðenih Miles je nekoliko p
uta i sam iskoristio zastoj u takve svrhe. Nekoliko zahtjeva za poja njenja i neko
liko odgovora na njih, moglo je kupiti dovoljno vremena da se to ta uspije sprijeèi
ti. Zato se i pobrinuo da njegova naredba za Arielov povratak bude osobna, sna na
i kristalno jasna. Ali Bel nije uzvratio nekim la no mirnim Kako to mislite, gospo
dine? Bel uopæe nije odgovorio.
"Ne radi se valjda o nekakvoj gre ki u kurirskom sustavu? Drugi promet prolaze li
druge poruke bez problema?"
"Da, gospodine. Provjerila sam. Protok informacija je normalan sve do Jacksonova
Skrovi ta."
"Oni jesu prijavili plan leta do Jacksonova Skrovi ta, zaista su skoèili kroz tu i
zlaznu toèku "
"Da, gospodine."
Prije èetiri prokleta dana. Promotrio je u sebi sliku cr-votoènog neksusa. Nijed
an poznati put koji je i ao od ove standardne, najkraæe trase od Escobara do Jacks
onova Skrovi ta nije vodio ni na kakvo zanimljivo mjesto. Nije mogao zamisliti da
bi Belu ovog èasa palo na pamet igrati se betanskog astronomskog dru tva i otiæi u
istra ivanje. Istina, bilo je rijetkih sluèajeva da brod skoèi kroz neku savr eno o
biènu rutu i nikad se ne pojavi na drugoj strani... pretvoren u nepovratnu mrlji
cu kvarkova u tkanju prostor-vremena kakvim sitnim kvarom u brodskim Neck-linovi
m klipovima ili pilotovom neurolo kom kontrolnom
sustavu. No na ovako komercijalnim rutama skoèni kuriri pratili su promet i smje
sta bi prijavili takav nestanak.
Do ao je prisilno do odluke i veæ sama ta èinjenica podigla mu je temperaturu za j
o nekoliko stupnjeva. U zadnje se vrijeme odvikao od toga da ga dogaðaji izvan nj
egove kontrole tjeraju na odluke. Ovo nije dan kakav sam planirao, prokletstvo.
"U redu, Sandy. Sazovi mi sastanak osoblja. Kapetanica Quinn, kapetanica Bothari
-Je-sek, komodor Jesek, u Trijumfovoj sobi za sastanke, to prije moguæe."
Hereld je podigla obrve na listu imena jo dok su joj se ruke poslu no kretale po su
èelju konzole. Samo Unutarnji krug. "Ozbiljno sranje, gospodine?"
Uspio se napeto nasmije iti i poku ao zazvuèati bla e. "Samo ozbiljna gnjava a, poruènic
e."
Ne ba . to je njegov idiotski mlaði brat Mark namjeravao uèiniti s odredom komandos
a koji je rekvirirao? Tucet potpuno opremljenih dendariijskih vojnika nije mala
snaga. Ali, u usporedbi s vojnim resursima, na primjer, Kuæe Bharaputra... dovol
jno snage da se uvale u prokleto debelu nevolju, ali ne i dovoljno da se pucanje
m probiju van iz toga. Pomisao na njegove ljude bo e! Taura! koji slijepo slijede
neznalicu Marka u neku taktièku ludost, naivno uvjereni da ih to vodi on, tjeral
a ga je u ludilo. U glavi su mu brenèale trube i bljeskala crvena svjetla. Bel,
za to mi ne odgovara ?
Miles se uhvatio kako i u Trijumfovoj sobi za sastanke, koraèa u krug oko veliko
g glavnog taktièkog stola, sve dok Quinn nije podigla bradu s ruku i zare ala: "Ho
æe li, molim te, sjesti?" Quinn nije bila toliko zabrinuta; jo nije grizla nokte.
Rubovi su im jo bili uredni, neo teæeni polumjeseci. To gaje bar malo umirilo. Zava
lio se u sjedalo. Jednom nogom u èizmi poèeo je tapkati po frikcijskom te-
pihu. Quinn je to uoèila, namr tila se, otvorila usta, zatvorila ih i stresla glav
om. Smirio je nogu i pokazao joj zube u hitrom, la nom smije ku. Na sreæu, prije neg
o to se njegova nervozna energija mogla materijalizirati u neki jo nepodno ljivi]i t
ik, stigao je Baz Jesek.
"Elena upravo dolazi kapsulom s Peregrina", objavio je Baz smje tajuæi se na svoje
uobièajeno mjesto i po navici pozivajuæi suèelje flotnog in enjeringa na komkonzo
li. "Trebala bi stiæi za nekoliko minuta."
"Fino, hvala", klimne Miles.
Kad gaje Miles upoznao, prije gotovo deset godina, pri samom roðenju Dendariija,
in enjer je bio visok, mr av, tamnokos, napeto nesretan èovjek u kasnim dvadesetim
godinama. U to vrijeme, ekipa se sastojala od Milesa, njegova barravarskog tjele
snog èuvara, èuvareve kæeri, jednog zastarjelog teretnjaka na putu za otpad i nj
egova samoubilaèki deprimiranog skoènog pilota, dopunjena lo e zami ljenim planom za
brzo bogaæenje krijumèarenjem oru ja. Miles je primio Bazovu prisegu vazala barun
u Vor-kosiganu jo prije nego stoje uopæe izmislio admirala Nai-smitha. Sad, u kas
nim tridesetim Baz je ostao isto tako mr av, s malo manjom kolièinom malo manje ta
mne kose i isto tako tih, ali ispunjen smirenom samouvjereno æu. Podsjeæao je Mile
sa na èaplju koja eæe kroz neko trskom obraslo jezero, sav dug i miran, ekonomièn
ih pokreta.
Prema obeæanju, Elena Bothari-Jesek u la je u sobu ubrzo nakon njega, smjestila se
pokraj svoga supruga. Kako su oboje bili na du nosti, ogranièili su izraze veselj
a zbog sastanka na razmjenu osmijeha i kratak dodir ruke ispod stola. Elena je i
mala jedan osmijeh i za Milesa. Onaj drugi.
Od svih iz unutarnjeg kruga Dendariija, svih koji su ga znali kao poruènika baru
na Vorkosigana, Elena mu je bila najbli a. Njezin otac, pokojni narednik Bothari,
bio je
Milesov prisegnuti èuvar i osobni za titnik od roðenja. Istih godina, Miles i Elen
a praktièki su odrasli zajedno, buduæi da je grofica Vorkosigan razvila roditelj
sko zanimanje za djevojèicu bez majke. Elena je poznavala admirala Naismitha, ba
runa Vorkosigana i Milesa obiènog, mo da bolje nego itko drugi u cijelom svemiru.
I odluèila se umjesto toga udati za Baza Jeseka... Mi-lesu je bilo utje no i koris
no razmi ljati o Eleni kao o sestri. Posestra mu je gotovo i bila. Visoka koliko i
njezin suprug, pod i ane tamne kose i ko e blijede kao slonovaèa. Jo je mogao vidjeti
odjek hrtovskih crta narednika Botharija u orlovskim kostima njezina lica; Botha
rijeva olovna ru noæa pretvorena nekom genetskom alkemijom u njezinu zlaæanu ljepo
tu. Elena, prokletstvo, jo te volim... prekinuo je tu pomisao. On sad ima Quinn.
Ili, u najmanju ruku, ona njegova polovica koja se zove admiral Naismith je ima.
Kao dendariijski èasnik, Elena je bila njegovo najbolje djelo. Promatrao ju je k
ako raste, od stidljive, ljute, neuravnote ene djevojke kojoj je na Barravaru zbog
spola bila nedostupna vojna slu ba, preko voðe odreda i tajnog operativca do vi eg
èasnika i konaèno zapovjednika broda. Umirovljeni komodor Tung jednom ju je prog
lasio svojim drugim najboljim uèenikom svih vremena. Miles se ponekad pitao u ko
likoj je mjeri njegovo stalno odr avanje Den-dariijskih plaæenika bilo zaista uslu
ga Carskoj sigurnosti, koliko se radilo o udovoljavanju vrlo sumnjivoj strani nj
egove vlastite vi estrane ili podvojene liènosti, a koliko je to bio tajni dar za
Elenu Bothari. Bothari-Jesek. Pravi uzroci povijesnih zbivanja znaju stvarno bit
i zapleteni.
"Jo nema vijesti s Ariela", poèeo je Miles bez uvoda; s ovom skupinom nije bilo p
otrebe za formalnostima. Svi su bili upuæeni do te mjere da se pred njima usudio
misliti na glas. Osjetio je kako mu se um opu ta, ponovno spaja-
juæi admirala Naismitha i baruna Vorkosigana. Mogao si je èak dopustiti i mijenj
anje naglaska, od Naismithova strogo betanskog zavlaèenja do nekoliko betanskih
gutu-rala ubaèenih meðu psovke. A bit æe podosta psovanja na ovom sastanku, u to
je bio prilièno uvjeren. " elim iæi za njima."
Quinn je jedanput zabubnjala prstima po stolu. "To sam i oèekivala. Prema tome,
bi li to oèekivao i mali Mark? On te prouèavao. Pozna te. Mo e li se raditi o klop
ci? Sjeti se kako te navukao pro li put."
Miles se tr ne. "Sjeæam se. Moguænost da se radi o nekoj vrsti namje taljke zaista m
i je pala na pamet. To je jedan od razloga za to nisam krenuo za njima prije dvade
set sati." Odmah nakon onog neugodnog i na brzinu raspu tenog sastanka osoblja. To
g je èasa bio u bratoubilaèkom raspolo enju. "Pretpostavimo, to mi se èini razumni
m, da je Bel isprva popu io a ne vidim za to ne bi, kad svi drugi jesu vremenska raz
lika mogla je Marku dati prilike da se zabuni i Belu da shvati. Ali u tom sluèaj
u naredba za povratak vratila bi Ariela ovamo."
"Mark te jako dobro opona a", primijeti Quinn iz osobnog iskustva. "Ili te bar dob
ro opona ao prije dvije godine. Ako ne oèekuje moguænost dvojnika, djeluje toèno ka
o ti na lo dan. A vanjski izgled bio mu je savr en." "Ali Bel zna za moguænost dvoj
nika", ubaci Elena. "Da", reèe Miles. "Dakle, mo da Bel i nije popu io foru. Mo da je
samo popu io pa sada eæe svemirom."
"Marku treba posada da upravlja brodom", reèe Baz. "Premda, mogao je imati i nov
u posadu koja ga je doèekala s druge strane."
"Da je planirao takvo otvoreno otimanje i ubojstvo ne bi sa sobom poveo i odred
dendariijskih komandosa da mu pru e otpor." Razum je katkad jako utje na stvar. Katk
ad. Miles duboko udahne. "Ili je mo da Bel promijenio strane."
Baz podigne obrve; Quinn je nesvjesno sklopila zube na noktu malog prsta svoje l
ijeve ruke, ali nije zagrizla u njega.
"Èime bi ga se na to navelo?" reèe Elena. "Novcem ne." Na licu joj se pojavio sm
ije ak. "Ili misli daje Bel konaèno odustao od poku aja da zavede tebe, pa sad tra i na
jbolju moguæu zamjenu?"
"Nije smije no", odre e Miles. Baz je sumnjivo frkta-nje pretvorio u bri an ka alj i otv
oreno mu susreo pogled, ali onda odustane i zahihoæe.
"U svakom sluèaju, to je stari vic", prizna Miles umorno. "Ali sve ovisi o tomu t
o Mark namjerava na Jackso-novu Skrovi tu. Ta vrsta... ropstva kakva se provodi me
ðu raznim jacksonskim klesarima tijela mora biti duboka uvreda za Belovu napredn
u betansku du u. Ako Mark namjerava zabosti neku iglu u dupe svog rodnog planeta,
mogao bi Bela nagovoriti da ga slijedi."
"Na tro ak Flote?" upita Baz.
"To je zaista... na granici pobune", slo io se Miles nevoljko. "Ne optu ujem, samo r
azmi ljam. Poku avam uvidjeti sve moguænosti."
"U tom sluèaju, je li moguæe da Markovo odredi te uopæe nije Jacksonovo Skrovi te?"
reèe Baz. "Iz jackson-skog lokalnog svemira postoje jo èetiri druga skoka. Mo da je
Ariel samo u prolazu."
"Fizièki je to moguæe, da", reèe Miles. "Psiholo ki... i ja sam prouèavao Marka. I
 premda ne mogu tvrditi da ga potpuno poznam, znam da Jacksonovo Skrovi te ima vel
ik utjecaj u njegovu ivotu. To je samo dojam, ali je vrlo sna an. Kao pokvaren eluda
c."
"No pitanje je kako nas je zapravo Mark uspio nasamariti ovaj put?" upita Elena.
"Mislila sam da ga je Car-Sig trebao za na raèun dr ati na oku."
"To i rade. Dobivam redovna izvje æa iz Illvanova ureda", reèe Miles. "Posljednje
izvje æe, koje sam proèitao u glavnom sto eru CarSiga prije manje od tri tjedna, tvr
dilo je daje Mark jo na Zemlji. Ali tu je i prokleta vremenska razlika. Ako je ot
i ao sa Zemlje prije recimo èetiri ili pet tjedana, taj je izvje taj jo na putu sa Ze
mlje do Illvana na Barravaru i natrag do mene. Kladim se u betanske dolare da æe
mo u sljedeæih nekoliko dana dobiti ifriranu poruku iz glavnog sto era s usrdnim up
ozorenjem kako je Mark " nestao iz vida. Ponovno."
"Ponovno?" reèe Elena. "Zar je veæ i prije nestajao?" "Nekoliko puta. Zapravo, t
ri." Miles je oklijevao. "Znate, svako toliko tri puta u posljednje dvije godine
poku ao sam sam stupiti u dodir s njim. Pozvao sam ga da doðe kuæi, da doðe na Ba
rravar, bar da se sastane sa mnom. Svaki bi se put uspanièio, povukao i promijen
io identitet prilièno je dobar u tome, jo od vremena koje je proveo kao zarobljen
ik komarrskih terorista i Illya-novim ljudima onda treba nekoliko tjedana ili mj
eseci da ga ponovno naðu. Illvan me zamolio da se vi e ne poku avam pribli iti Marku b
ez njegova dopu tenja." Zamislio se. "Majka toliko eli da se on vrati kuæi, ali odb
ija Uljanu odobriti otmicu. Isprva sam se slagao s njom, ali sad se pitam."
"Kao tvoj klon, on " poène Baz. "Brat", ispravi ga Miles smjesta. "Brat. Kod Marka
odbacujem izraz 'klon'. Zabranjujem ga. 'Klon' implicira ne to zamjenjivo. Brat j
e ne to jedinstveno. A uvjeravam te, Mark je jedinstven."
"Kad pogaðamo... Markov sljedeæi potez", poèeo je Baz ponovno, opreznije, "mo emo
li se uopæe oslanjati na razum? Je li on mentalno zdrav?"
"Ako jest, to nije zahvaljujuæi Komarrancima." Miles je ustao i opet se ushodao
oko stola, usprkos Quinninu
L
oèajnom pogledu. Izbjegavao je njezine oèi i umjesto toga promatrao svoje èizme,
sivilo na sivoj podlozi frikcijskog saga. "Kad smo konaèno otkrili njegovo post
ojanje, Illvan je preko svojih agenata obavio sve moguæe provjere. Dijelom i zat
o da prikrije vrlo neugodnu èinjenicu kako ga je CarSig propustio otkriti sve te
godine, mislim. Vidio sam sva izvje æa. I trudio se da proniknem u Markov um." To
je kao kad ode iza ugla, niz drugu stranu i opet natrag. "Njegov ivot u Bharaputr
inim klonskim jaslicama, èini se i nije bio previ e te ak oni jako pa ljivo postupaju
s tim tijelima ali nakon to su ga pokupili komar-rski agenti, èini mi se da se sv
e pretvorilo vi e-manje u noænu moru. Stalno su ga uèili da bude ja, ali kad god s
u pomislili da su uspjeli, ja bih uèinio ne to neoèekivano pa su morali krenuti is
poèetka. Stalno su mijenjali i dodavali pojedinosti svojem planu. Zavjera se raz
vlaèila i godinama kasnila za prvotnim planom. Bili su mala skupina i zapravo su
bili siroma ni kao crkveni mi evi. Njihov voða, Ser Galen, bio je, mislim i sam nap
ola lud." U krug i u krug. "Dio vremena, Galen bi se prema Marku odnosio kao pre
ma velikoj nadi komarrskog ustanka ili bi ga teto io i govorio mu da æe ga vojnim
udarom uèiniti carem Bar-ravara. Ali ostatak vremena, Galenu bi kihnuo neki kota
èiæ i vidio bi Marka kao osobnog genetskog predstavnika na eg oca, pa bi ispa tao za
svu Galenovu mr nju prema Vorkosiganima i Barravaru. Najgore kazne, zapravo muèen
ja, Galen je samom sebi, a mo da i Marku predstavljao kao 'disciplinske mjere' za
uèenje. Illvanov agent dobio je dio podataka u prilièno ilegalnom ispitivanju br
-zopentom, od jednog Galenova biv eg podreðenog, tako da znam daje u pitanju èista
istina." Jo jednom u krug i u krug.
"Na primjer, izgleda da Markov i moj metabolizam nisu isti. Pa, kad god bi Marko
va te ina pre la moje parametre, umjesto da uèini pametnu stvar i medicinski mu
prilagodi apetit, Galen bi Marku prvo nekoliko dana uskratio svaku hranu, zatim
bi ga pustio da se pre dere i konaèno ga ok- tapom natjerao da vje ba dok ne povrati. T
akve, èudne stvari, stvarno poremeæene. Galen je izgle- / da imao jako kratak fi
tilj, bar kad je Mark bio u pitanju. Ilije mo da namjerno poku avao izludjeti Marka.
Stvoriti Ludog cara Milesa, da ponovi vladavinu Ludog cara Yu-rija i uni ti Barra
var od vrha. Jednom to je izvijestio taj Galenov èovjek Mark se poku ao iskrasti n
a noæni provod, samo jednu veèer i èak je na neko vrijeme i pobjegao, ali su ga
Galenovi gorile vratili. Galen je poludio, optu io gaje za poku aj bijega, uzeo je ok
- tap i " U oèi mu je upalo Elenino problijedjelo lice, u urbano je prekrojio svoj ner
vozni ispad. " i uèinio je neke vrlo ru ne stvari." Koje nisu nimalo pomogle Markovu
spolnu sazrijevanju. Bilo je tako gadno da su Galenove vlastite gorile molile z
a milost, isprièao im je dou nik.
"Nikakvo èudo stoje mrzio Galena", reèe Quinn tiho.
Elenin pogled bio je poprilièno o triji. "Nisi mogao ni ta uèiniti. U to vrijeme nis
i znao èak ni da Mark postoji."
"Trebali smo znati."
"Toèno. I do koje mjere ova retroaktivna gri nja savjesti utjeèe na tvoje trenutno
razmi ljanje, admirale?"
"Donekle, vjerojatno", priznao je. "Zato sam vas sve i pozvao ovamo. U ovome ima
m potrebu za provjerom." Zastao je i opet se natjerao da sjedne. "Ali to nije je
dini razlog. Prije nego to nas je zaskoèilo ovo sranje s Arielom, bio sam vam poè
eo prenositi pravu, bona fide misiju."
"Aha", reèe Baz zadovoljno. "Konaèno."
"Novi ugovor." Usprkos svemu to mu je bilo na pameti, nasmije io se. "Prije nego to
se pojavio Mark, mi-
slio sam da je to misija u kojoj ni ta ne mo e poæi po zlu. Plaæeni odmor."
" to, neborbena specijalka?" zafrkavala ga je Elena. "Mislila sam da si zbog takvi
h misija uvijek prezirao admirala Osera."
"Promijenio sam se." Naèas je, kao i uvijek, osjetio aljenje za pokojnim admiralo
m Oserom. "Njegova zapovjedna filozofija izgleda mi sve bolje i bolje. Valjda st
arim." "Ili odrasta ", predlo i Elena. Izmijenili su suh pogled. "U svakom sluèaju",
nastavi Miles, "barrayarsko zapovjedni tvo eli odreðenu neovisnu transfernu postaj
u u otvorenom svemiru opremiti oru jem boljim od onog kojeg sada posjedujem. Stani
ca Vega je, nimalo sluèajno, odmah pokraj jednih od stra njih vrata Cetagandskog c
arstva. Meðutim, ta vakuumska republika nalazi se na nezgodnom kri anju u crvotoèn
om neksusu. Quinn, molim mapu."
Quinn je na holovidu pokrenula trodimenzionalni shematski prikaz stanice Vega i
njezinih susjeda. Skoèni pu-tevi bili su predstavljeni blje tavim nazubljenim crta
ma, izmeðu maglovitih kugli lokalnih svemirskih sustava.
"Od tri skoène toèke koje nadgleda stanica Vega, jedna vodi u cetagandsko podruè
je kroz njihovu satrapiju Ola Tri. Jednu blokira Toranira, koja je ponekad nepri
jatelj Cetagande a ponekad njezin saveznik. Treæu dr i Zo-avski Sumrak, politièki
neutralan prema Cetagandi ali oprezan zbog velièine susjeda." Kako ih je spominj
ao, Quinn bi istaknula jedan po jedan sustav. "Ola Tri i Toranira jednostavno bl
okiraju stanicu Vega od svakog uvoza velikog svemirskog naoru anja, bilo ofenzivno
g bilo de-fenzivnog. Zoavski Sumrak, pred pritiskom Cetagande, nevoljko sudjeluj
e u embargu na uvoz oru ja." "I gdje tu mi upadamo?" upita Baz.
"Doslovno kroz Toraniru. Krijumèarimo tovarne konje."
"Molim?" rekao je Baz, premda je Elena shvatila na to misli i zakikotala.
"Nisi nikad èuo tu prièu? Iz barravarske povijesti? Ka e ovako: grof Selig Vorkosi
gan bio je zaratio s barunom Vor-wynom od Hazelbrighta, za vrijeme Prvog krvavog
stoljeæa. Grad Vorkosigan Voshnoi bio je pod opsadom. Dvaput na tjedan, patrole
baruna Vorwyna zaustavile bi nekog ludog, otrcanog tipa s krdom konja i pretra il
e mu prtljagu u potrazi za krijumèarenom robom, hranom ili opremom. Ali svi su m
u paketi uvijek bili puni smeæa. Tresli su ih, boli i praznili on bi uvijek sve
bri ljivo skupio i spremio natrag pretresali su i njega i pretra ivali ga i konaèno
bi ga uvijek morali pustiti da proðe. Nakon rata, jedan od Vorwynovih pogranièni
h stra ara sluèajno je susreo vazala grofa Seliga u nekoj krèmi. Ovaj vi e nije bio
nimalo otrcan. ' to ste krijumèarili?' upitao gaje granièar frustrirano. 'Znali sm
o da krijumèarite ne to, ali to?'
A vazal grofa Seliga je odgovorio: 'Konje.'" "A mi krijumèarimo svemirske brodov
e. Precizno govoreæi, Trijumf, D-16 i Ariel, sve u vlasni tvu flote. Ulazimo u veg
anski svemir kroz Toraniru, s tranzitnim planom leta, a slu beni cilj nam je IUvri
ca. I tamo zaista i idemo. Izlazimo kroz Zoave, jo uvijek sa svim vojnicima, ali
bez tri ostarjela broda. Zatim nastavljamo do Illvrice i pokupimo tri posve nova
ratna broda koji se dovr avaju u ilirskim orbitnim brodogradili tima dok tu razgova
ramo. Dar za sretnu Zimoslavu, od cara Gregora." Baz zatrepæe. "Hoæe li to upali
ti?" "Nema razloga da ne. Osnove æe dozvole, vize, mita i tako dalje srediti age
nti CarSiga na terenu. Sve to mi trebamo uèiniti jest da pro eæemo kroz blokadu a d
a nikog
ne uzbunimo. Nije progla en rat i nitko ni na koga ne puca. Jedini je problem u to
me to je jedna treæina mog trgovaèkog inventara oti la na Jacksonovo Skrovi te", zavr i
o je Miles s uzdahom.
"Koliko vremena imamo da ga vratimo?" upita Elena.
"Ne dovoljno. Vrijeme koje je CarSig predvidio za ovu krijumèarsku operaciju mo e
se rastegnuti na nekoliko dana, ali ne i na nekoliko tjedana. Flota mora napusti
ti Escobar do kraja ovog tjedna. Ja sam odlazak prvotno bio predvidio za sutra."
"Znaèi da idemo bez ArielaV upita Baz.
"Morat æemo. Ali ne i praznih ruku. Imam ideju za zamjenu. Quinn, prenesi Bazu o
ne ilirièke specifikacije."
Quinn je sagnula glavu do osigurane kocke s podacima u suèelju svoje komkonzole
i ispustila bljesak koda prema Bazovu terminalu. In enjer je poèeo listati kroz og
lasne prikaze, opise, specifikacije i planove ilirièkih brodograditelja. Njegovo
mr avo lice ozarilo se rijetkim smije kom. "Djed Mraz je ove Zimoslave iroke ruke",
promrmljao je. Kad su se pojavile specifikacije brodskog pogona, usne su mu se o
du evljeno razdvojile, a oèi edno krenule niz podrobnosti.
Miles ga je pustio da u iva jo nekoliko minuta. "A sad", rekao je kad je Baz zbunje
no izronio po zrak. "Iznad Ariela, prvi brod u floti to se tièe funkcionalnosti i
vatrene moæi jest Truzillov Jayhawk." Na alost, Truzillo je bio kapetan i vlasnik
broda, s neovisnim ugovorom prema Floti, a ne namje tenik Flote. "Misli li da bi g
a se moglo nagovoriti na zamjenu? Drugi brod bio bi noviji i br i, ali premda je p
o naoru anju korak iznad Ariela, to je korak ispod Jayhawka. Kad smo dogovarali st
var, imao sam namjeru da svi proðemo bolje, a nejednako."
Elena podigne obrve i nasmije i se. "To je sve tvoj scenarij, zar ne?"
Slegnuo je ramenima. "Illvan mije rekao neka rije im problem embarga, da. Prihvati
o je moje rje enje."
"Oh", preo je Baz, jo izgubljen u podacima, "èekaj da Truzillo vidi ovo... i ovo.
.. i ..."
"Znaèi, misli da bi ga mogao nagovoriti na zamjenu?" upita Miles.
"Da", reèe Baz uvjereno. Podigao je pogled. "Mogao bi i ti."
"Samo to æu ja biti na putu u suprotnom smjeru. Premda, ako sve proðe u redu, nij
e nemoguæe da vas kasnije sustignem. Tebe zadu ujem za ovu misiju, Baz. Quinn æe t
i prenijeti sve naredbe, sve ifre i sve kontakte sve stoje Illvan dao meni."
Baz kimne. "U redu, gospodine."
"Ja æu uzeti Peregrine i idem za Arielom", doda Miles.
Baz i Elena izmijenili su samo jedan, postranièan pogled. "U redu, gospodine", o
djeknula je Elena gotovo bez oklijevanja. "Jo juèer prebacila sam Peregrine s dva
deset i èetiri sata na jedan sat za punu spremu. Za kad da najavim polazak eskob
aranskoj kontroli leta?"
"Za sat vremena." I, premda nitko nije zatra io obja njenje, dodao je: "Peregrine je
, uz Ariela i Jayhawka, najbr i brod koji imamo a koji ima i znatnu vatrenu moæ. M
islim da æe brzina biti od presudne va nosti. Ako uspijemo sustiæi Ariel pa, znatn
o je lak e sprijeèiti gu vu nego je poèistiti. Sad mije ao to nisam krenuo jo juèer, al
i morao sam prvo poku ati s jednostavnim rje enjem. Quinn dodjeljujem sebi kao pomoæ
no osoblje jer ima znatno prethodno iskustvo sa skupljanjem informacija na Jack-
sonovu Skrovi tu."
Quinn si protrlja ruku. "Kuæa Bharaputra prokleto je opasna, ako se Mark tamo up
utio. Imaju opasnu lovu, opasnu opremu i o tro pamæenje za osvetu."
"A to misli , za to ja izbjegavam to mjesto? To je jo jedna opasnost; neki bi Jacksonc
i mogli zamijeniti Marka s admiralom Naismithom. Na primjer, barun Rvoval."
Barun Rvoval bio je trajna opasnost. Dendarii su se rije ili posljednjeg lovca na
ucjene kojeg je Rvoval poslao u potragu za admiralom Naismithom prije samo tri m
jeseca; to je bio veæ èetvrti lovac na skalpove koji se pojavio i stvar je polak
o veæ postajala godi nja tradicija. Mo da je Rvoval slao po jednog agenta na svaku o
bljetnicu njihova prvog susreta, kao uspomenu. Rvoval nije imao veliku moæ, ni d
alek doseg, ali pro ao je tretmane za produ enje ivota; bio je strpljiv i mogao je s
igrom nastaviti jo dugo, dugo.
"Jesi li razmi ljao o jo jednom moguæem rje enju problema?" reèe Quinn polako. "Po alji
nekog na Jacksono-vo Skrovi te i upozori ih. Naruèi, recimo, od Kuæe Fell da uhit
i Marka i zaplijeni Ariel dok ti ne doðe po njih. Fell mrzi Rvovala sasvim dovolj
no da za titi Marka samo zbog toga koliko æe se Rvoval iznervirati."
Miles uzdahne. "Razmi ljao sam o tome." Vr kom je prsta na uglaèanoj povr ini stola po
vukao neodreðenu crtu.
"Tra io si provjeru, Miles", istakne Elena. " to ne valja u toj ideji?"
"Mogla bi upaliti. Ali ako je Mark stvarno uvjerio Bel da je on ja, mogli bi se
oduprijeti uhiæenju. Mo da i fatalno. Mark je paranoièan kad je u pitanju Jacksono
vo Skrovi te. Mark je paranoièan i toèka. Ne znam to bi mogao uèiniti ako se uspani
èi."
"Jako si obazriv prema Marku", reèe Elena.
"Poku avam zadobiti njegovo povjerenje. Ne mogu ba poèeti time da ga izdam."
iilMlsiiilli
"Jesi li razmi ljao o tome koliko æe ovaj izlet ko tati kad raèun za to jednom stign
e na Illvanov stol?" upita Quinn.
"CarSig æe platiti. Bez pitanja." Quinn reèe: "Jesi li siguran? to Mark znaèi Car
Sigu, uostalom, sad kad je postao samo ostatak uni tene urote? Za Barravar vi e nema
opasnosti da on potajno zauzme tvoje mjesto. Mislila sam da ga nadgledaju samo
kao uslugu nama. Prilièno skupu uslugu."
Miles je pa ljivo odmjerio svoj odgovor. "Izravna je zadaæa CarSiga da èuva Barrav
arski imperij. To ne ukljuèuje samo èuvanje Gregora i odreðenu kolièinu galaktiè
ke pijuna e " pokretom ruke obuhvatio je Dendariijsku flotu i Illvanovu dalekose nu, pr
emda tanku, mre u agenata, vojnih ata ea i dou nika, "veæ i nadgledanje neposrednih Gr
egorovih nasljednika. Nadgledanje ne samo radi njihove za tite veæ i da se Imperij
za titi od raznih urota, bilo njihovih vlastitih, bilo tuðih u kojima bi oni mogl
i biti iskori teni. Ja sam neugodno svjestan koliko je pitanje Gregorova nasljedni
ka trenutno zapleteno. I te kako bih volio da se to prije o eni i sve nas rije i muke
." Miles je oklijevao jedan dug trenutak. "Po jednoj interpretaciji, barun Mark
Pierre Vorkosigan ima mjesto u redu za nasljeðe Barravarskog imperija odmah posl
ije mene. To ga ne pretvara samo u posao CarSiga, to ga pretvara u na glavni posa
o. To to ja osobno idem za Arielom posve je razumno."
"Razumljivo", ispravi ga Quinn suho.
" to bilo."
"Ako Barravar kao to sam èesto tvrdi ne bi prihvatio tebe za cara, zbog sumnje na
mutaciju, oèekivao bih da bi pogotovo dobili napadaj na pomisao o tvom klonu u c
arskoj rezidenciji", reèe Baz. "Bratu blizancu", ispravio se u urbano èim je Miles
otvorio usta.
L
"Vjerojatnost uspjeha nije uvjet da moguænost zavjere postane problem CarSiga",
puhnuo je Miles. "Smije no. Komarranci su cijelo vrijeme mislili da je njihov la ni
Miles ujedno i la ni pretendent na prijestolje. Ne vjerujem da su bilo oni, bilo M
ark ikad shvatili da su stvorili pravog pretendenta. Pa, ja bih u oba sluèaja mo
rao biti mrtav, tako daje iz mojeg polo aja pitanje neva no." Zabub-njao je po stolu
i ustao. "Idemo se pokrenuti, ljudi."
Na putu prema vratima, Elena je spustila glas i upitala: "Miles je li i tvoja maj
ka vidjela ona stra na Illya-nova izvje æa o Marku?"
Blijedo se osmjehnuo. "A to misli , tko ih je naruèio?"
PETO POGLAVLJE
Poèeo je navlaèiti poluoklop. Kao prvo, ravno na ko u, komad najnovije tehnologije
koja postoji na tr i tu: za titna mre a protiv disruptora ivaca. Mre a koja proizvodi za
no polje bila je istkana u tkaninu priljubljenog bo-dija, s kapuljaèom koja je ti
tila glavu, vrat i èelo, ostavljajuæi mu samo oèi, nos i usta da vire kroz rupu.
I tako je opasnost jednog od najstra nijih protupje aèkih oru ja, disruptora ivaca, ko
ji je uni tavao mozak, bila svedena na nulu. Kao dodatni bonus, odijelo je zaustav
ljalo i o a-mutni udar. Pouzdaj se u Naismitha da ima sve najbolje i najnovije, na
pravljeno po narud bi i po mjeri... je li ta elastièna tkanina morala biti tako pr
okleto uska?
Preko mre nog odijela do ao je savitljivi prsni oklop koji æe zaustaviti svaki proje
ktil sve do malih ruènih mina i ubojitih bodlji iglièara. Na sreæu po njegovu sp
osobnost disanja, oklop je imao prilagodive kopèe. Otpustio ih je do kraja, dove
v i vrijednu za titu do razine udobne i ispravne priljubljenosti. Preko toga dolazio
je bla eno irok sivi kombinezon od borbene tkanine koja se neæe rastopiti ni zapal
iti. Zatim pojasi i redenici s o amutom, disruptorom ivaca, plazmiènim lukom, minam
a, pogonskim æelijama, vitlenim pojasom i vitlom te rezervnim kisikom. Na leða j
e navukao naprtnjaèu s praktiènom, plosnatom baterijom
koja je na prvi dodir neprijateljske vatre proizvodila zrcalno polje za plazmièn
i luk, velièine jednog èovjeka, s tako malim vremenskim zaostatkom da se èovjek
jedva stigao oprljiti. Polje je moglo primiti trideset do èetrdeset izravnih uda
ra prije nego to bi baterija i njezin nosaè, izdah-nuli. Èinilo se neispravnim to
nazivati poluoklopom: trostruki oklop bio bi toèniji opis.
Preko za titne mre e na svojim stopalima navukao je debele èarape, a zatim Naismitho
ve borbene èizme. Bar su mu èizme pristajale bez neugodnih prilagodbi velièine.
Samo tjedan dana neaktivnosti i tijelo mu se bunilo, debljalo... Naismith je pro
kleti anoreksièar, u tome je problem. Hiperaktivni anoreksièar. Ispravio se. Isp
ravno rasporeðena, impresivna gomila opreme bila je iznenaðujuæe laka.
Na radnoj povr ini do kabinske komkonzole le ao je zapovjedni ljem. Prazna sjena ispo
d èeonog titnika iz nekog gaje morbidnog razloga podsjeæala na praznu lubanju. Po
digao je ljem u ruke i okrenuo ga prema svjetlu, pa se gladno zabuljio u njegove
otmjene linije. Ruke su mu mogle upravljati jednim oru jem, najvi e dvama. Ali ovo j
e, preko ljudi kojima je zapovijedalo, upravljalo desetinama oru ja; moglo je upra
vljati i stotinama, ili èak tisuæama. Tu je bila Naismithova prava moæ.
Zvono na vratima kabine zazuji: poskoèio je i zamalo ispustio ljem. Mogao ga je i
zavitlati u zid, a da ga ne o teti, ali svejedno gaje bri ljivo spustio.
"Miles?" stigao je preko interkoma glas kapetana Thor-nea. "Jesi li gotov?"
"Da, uði." Dotakao je tipku da otvori vrata.
Thorne je u ao, odjeven kao i on, ali s kapuljaèom privremeno zabaèenom unatrag. B
ezoblièni kombinezon pretvarao je Thornea umjesto dvospolca u bespolca, u :
neu-
tralnu stvar, vojnika. Thorne je pod rukom takoðer nosio zapovjedni ljem, malo st
ariji i drukèijeg tipa.
Thorne je ophodao oko njega, oèima prelazeæi preko svakog oru ja i kopèe, provjera
vajuæi oznake na bateriji plazmiènog tita. "U redu." Je li kapetan Thorne uvijek
provjeravao svoga admirala prije borbe? Je li Naismith imao naviku krenuti u bit
ku s razvezanim èizmama ili tako ne to? Thorne je kimnulo prema zapovjednom ljemu n
a stolu. "To je opaki stroj. Jesi li siguran da mo e izaæi na kraj s njim?"
ljem je djelovao novo, ali ne ba toliko novo. Nije vjerovao da se Naismith za svoj
e osobne potrebe opskrbljuje rabljenim vojnim vi kovima, bez obzira na to kakve je
mjere tednje mo da koristio u floti. "Za to ne bih?" Slegnuo je ramenima. "Veæ mije
i prije to uspijevalo."
"Ove stvari", podigao je Thorne svoj ljem, "mogu isprva biti prilièno zbunjujuæe.
To nije protok podataka, veæ prava prokleta poplava. Mora nauèiti ignorirati sve
to ti nije potrebno, u suprotnom je praktièki bolje jednostavno iskljuèiti cijel
u stvar. A ti..." Thorne zastane. "Ti ima onu istu neobiènu sposobnost kao i star
i Tung, djeluje kao da sve ignorira , a zapravo si sposoban sjetiti se bilo èega to
ti u danom trenutku zatreba. Nekako si uvijek na pravom kanalu u pravom trenutku
. Kao da ti um radi na dvije razine. Zapovjedno vrijeme reakcije ti je nevjeroja
tno brzo, kad ti adrenalin jednom krene. Èovjek se na to lako navikne. Ljudi koj
i s tobom puno rade oèekuju to i pouzdaju se u to." Thorne je stalo, èekajuæi.
Stoje sad trebao reæi? Ponovno slegne. "Uèinit æu najbolje to mogu."
"Ako ti jo uvijek nije dobro, zna da mo e cijeli napad prepustiti meni."
"Izgledam li bolesno?"
"Nisi kao obièno. Ne eli zaraziti cijelu ekipu." Thorne je djelovalo napeto, gotov
o u urbano.
"Sad mije dobro, Bel. Pusti me na miru!" "Da, gospodine", uzdahne Thorne. "Je li
vani sve spremno?"
"Shuttle je napunjen gorivom i naoru an. Zeleni odred je opremljen i upravo dovr ava
ukrcavanje. Tempirali smo cijelu stvar tako da u pristupnu orbitu kod Bharapu-t
rina glavnog medicinskog pogona stignemo toèno u ponoæ. Spu tamo se odmah, nema èe
kanja da netko poène postavljati pitanja. Udari i bje i. Ako sve bude po planu, ci
jela bi operacija trebala biti gotova za sat vremena."
"Dobro." Srce mu se ubrzalo. Prikrio je ote an dah razvuèenim uzdahom. "Idemo."
"Ovaj... prvo bismo trebali provjeriti komunikaciju u ljemovima, ha?" reèe Thorne
.
To je bila dobra ideja, ovdje u tihoj kabini a ne usred buke i uzbuðenja i napet
osti shuttlea u spu tanju. "U redu", rekao je i podmuklo dodao: "Ne uri se."
U zapovjednom ljemu bilo je u uporabi vi e od stotinu kanala, èak i u ovako ograniè
enoj operaciji. Osim izravnog zvuènog kontakta s Arielom, Thorneom i svakim poje
dinim vojnikom, bili su tu jo i vojni kompjuteri na brodu, na shuttleu i u samome
ljemu. Bilo je svih moguæih telemetrijskih podatka, provjere oru ja, logistièkih o
bavijesti. ljemovi svih vojnika imali su i videoprijenos, tako daje mogao vidjeti
to oni vide, u infracrvenom, vidljivom i ultraljubièastom spektru; pun zvuk; nji
hovo medicinsko stanje; holovidni prikazi mapa. Holokarta klonskih jaslica poseb
no je unesena kao program, zajedno s planom napada i nekoliko rezervnih rje enja.
Bilo je kanala koji su se usput mogli posvetiti uhoðenju neprijateljske teleme-t
rije. Thorne je veæ unio i komunikacijske veze Bharaput-
rinih stra ara. Kako je prolazio kroz sve te kanale, zrak je naèas ispunila tanu na
telefonska glazba.
Zavr ili su pa je otkrio da zure jedno u drugo u nelagodnoj ti ini. Thorneovo lice b
ilo je blijedo, puno strepnje, kao da se bori s nekim potisnutim osjeæajem. Kriv
nja? Èudan dojam, nemoguæ. Thorne ga sigurno jo nije prokljuvio, inaèe bi opozvao
cijelu operaciju.
" ivce u kanticu, Bel?" reèe lako. "Mislio sam da voli svoj posao."
Thorne se s trzajem prene iz zami ljenog cuclanja donje usne. "Oh. Volim." Duboko
je udahnuo. '"Ajmo."
"Idemo!" slo io se i konaèno prvi krenuo iz svoje izolirane kabinske pilje u svjetl
o hodnika i napuèenu stvarnost koju su stvorili njegovi njegovi postupci.
Hodnik pristani ta podsjetio ga je na prvi put kad ga je vidio samo naopako: krupn
i dendariijski komandosi kuljali su unutra umjesto van. Ovaj put djelovali su ti e
, nije bilo toliko zafrkancije i viceva. Poslovnije. A sad su imali i imena, sva
pohranjena u njegovu zapovjednom ljemu, tako da ih mo e razlikovati jedno od drugo
g. Svatko je imao neku vrst poluoklopa i ljem, uz dodatak te eg naoru anja naravno, o
sim ruène opreme kakvu je i sam nosio.
Uhvatio se kako na drukèiji naèin zuri u èudovi nu narednicu sad kad je znao njezi
nu prièu. Dnevnik je tvrdio da joj je samo devetnaest godina, premda je djeloval
a starije; bilo joj je tek esnaest godina kad ju je Naismith prije èetiri godine
ukrao od Kuæe Ryoval. Za kiljio je, trudeæi se daje zamisli kao djevojku. Njega su
odveli kad mu je bilo èetrnaest godina, prije osam godina. Mora biti da su oboj
e bili genetski proizvodi i zarobljenici Kuæe Bhara-putra u isto vrijeme, premda
je nikad nije susreo. Laboratoriji za genetska istra ivanja bili su u drugom grad
u, ne uz glavno medicinsko postrojenje. Kuæa Bharaputra je ve-
lika organizacija i na svoj èudan jacksonski naèin gotovo da je predstavljala ne
ku malu vladu. Osim to na Jackso-novu Skrovi tu nema vlada.
Osam godina... Nitko koga si onda poznavao vi e nije iv. Zna to, zar ne?
Ako ne mogu uèiniti ono to elim, bar mogu uèiniti to mogu.
Pri ao je Tauri. "Narednice Taura " okrenula se. Obrve su mu poskoèile od iznenaðenj
a. "Sto vam je to oko vrata?" Zapravo, dobro je vidio to je to, velika mekana ru iè
asta vrpca. U stvari je htio pitati za to joj je tako ne to oko vrata?
Ona se nasmije ila, pretpostavio je gledajuæi odbojnu grimasu i popravila svoju ma
snicu velikim akama. Noæas je imala sjajno ru ièasti lak za pand e. "Misli da æe upali
ti? Htjela sam ne to da ne prestra im djecu."
Pro ao je pogledom uz dva i pol metra poluoklopa, ka-mufla ne tkanine, èizama, reden
ika, mi iæa i oènjaka. Ne-kako ne vjerujem da æe masnica biti dovoljna, narednice.
"Pa... vrijedi poku ati", zagrcnuo se. Znaèi, ona je svjesna svoje neobiène pojav
e... Budalo! Kako bi mogla biti ne svjesna? Zar ti nisi svjestan svoje pojave? G
otovo daje za alio to se ranije, tijekom puta, nije usudio iziæi iz svoje kabine i
bolje se upoznati s njom. Djevojka iz mog rodnog grada.
"Kakav je osjeæaj vratiti se?" upitao je naglo, neodreðenim pokretom glave obuhv
aæajuæi cijelu Kuæu Bharaputra, njihov cilj, sve.
"Èudno", priznala je, mr teæi se.
"Poznaje li dio gdje slijeæemo? Jesi li ikad prije bila tamo?"
"Ne u tom medicinskom sklopu. Jedva da sam ikad iza la iz genetskog pogona, osim n
ekoliko godina kad sam
ivjela s unajmljenim skrbnicima, ali to je bilo u istom gradu." Glava joj se okre
nula, glas joj se spustio za oktavu, zare ala je neku naredbu o utovaru opreme pre
ma jednom od svojih ljudi, koji je napola mahnuo i po urio poslu ati je. Okrenula se
natrag k njemu a glas joj se omek ao u svjesnu, bri ljivu lakoæu. Na du nosti to je b
io jedini naèin na koji je izra avala intimnost; ako su Nai-smith i ona zaista bil
i ljubavnici, bili su doista diskretni. To mu je donijelo olak anje. Dodala je: "N
isam ba puno izlazila."
I njegov se glas spustio. "Mrzi li ih?" Kao ja? Drugaèija vrst intimnog pitanja.
Njezine debele usne zami ljeno se iskrive. "Pretpostavljam... da su mnome stra no ma
nipulirali dok sam odrastala, ali tada mi to nije djelovalo kao maltretiranje. B
ilo je puno neugodnih testova, ali sve je bila znanost... nije tu bilo nikakve el
je da me povrijede. Ni ta me zapravo nije povrijedilo dok me nisu prodali Rvovalu,
kad je projekt super-vojnika otkazan. Ono stoje Rvoval htio uèiniti sa mnom bil
o je groteskno, ali Rvoval je naprosto takav. Ali Bharaputra... Bharaputra je ta
j koji nije mario. Koji me odbacio. To je boljelo. Ali onda si do ao ti..." Razved
rila se. "Vitez u bijelom oklopu i tako to."
Preplavio gaje poznat, zlovoljan val zamjeranja. Jebe viteza u bijelom oklopu i n
jegova konja priðe. Pa onda: Prokletstvo i ja mogu spa avati ljude! Na sreæu, gled
ala je u stranu i nije uhvatila grè bijesa na njegovu licu. Ili gaje mo da shvatil
a kao bijes prema njezinim biv im muèiteljima.
"Ali bez obzira na sve", promrmljala je, "ne bih èak ni postojala bez Kuæe Bhara
putra. Oni su me napravili. iva sam, bez obzira na to koliko dugo... trebam li za
ivot uzvratiti smræu?" Njezino se èudno iskrivljeno lice zamisli.
To ba nije bilo idealno raspolo enje za komandosa koji upravo kreæe u akciju, shvat
io je sa zaka njenjem. "Ne... ne nu no. Ovdje smo da spasimo klonove, ne da poubijam
o Bharaputrine namje tenike. Ubijat æemo samo ako budemo morali, ha?"
To je bio pravi naismithizam; glava joj se uzdigla, osmjehnula mu se. "Tako mi j
e drago to ti je bolje. Bila sam stra no zabrinuta. Htjela sam te posjetiti, ali ka
petan Thorne nije mi dopustio." Oèi su joj postale tople, poput sjajnih utih plam
enova.
"Da, bio sam... vrlo bolestan. Thorne je dobro uèinio. Ali... mo da æemo moæi vi e r
azgovarati na putu kuæi." Kad ovo sve bude gotovo. Kad zaslu i pravo... zaslu i prav
o na to ?
"Dogovoreno, admirale." Namignula mu je i ispravila se, divljaèki sretna. Sto sa
m to obeæao? Skoèila je naprijed, opet zadovoljna narednica, da nadgleda svoju e
kipu.
Slijedio ju je u borbeni shuttle. Svjetlo je ovdje bilo znatno slabije, zrak hla
dniji i, naravno, nije bilo gravitacije. Od ruèke do ruèke, otplovio je naprijed
do kapetana Thornea, u sebi raspodjeljujuæi svoj buduæi teret po podu. Dvanaest
ili petnaest redova klinaca, po èetiri u redu... sasvim dovoljno mjesta. Shuttl
e je bio opremljen da preveze dva odreda, plus naoru ane hoverd ipove ili èitavu pol
jsku bolnicu. Otraga je bila postaja za prvu pomoæ, ukljuèujuæi i èetiri sklopiv
a kreveta i prenosivu krio-komo-ru. Dendariijski komandoski lijeènik ubrzano je
organizirao svoje podruèje i osiguravao svoju opremu. Tihi vojnici u kombinezoni
ma sve su spremali i prièvr æivali, s vrlo malo gu ve ili razgovora. Mjesto za sve i
sve na svom mjestu.
Pilot shuttlea bio je na svom polo aju. Thorne je zauzeo sjedalo kopilota. On zauz
me mjesto u komunikacijskom stolcu tik iza njih. Kroz prednji prozor vidio je ud
a-
ljene zvijezde o trih rubova, u blizini su migala arena svjetla neke ljudske aktivno
sti, a na samom rubu vidnog polja pojavila se sjajna zakrivljena kri ka planeta. U
skoro æe biti kod kuæe. eludac mu je zatreperio, ne samo od beste inskog stanja. Tr
ake napetosti pulsirale su mu oko glave ispod vezova ljema.
Pilot je ukljuèio interkom. "Taura, prebrojavanje. Imamo pet minuta ubrzanja da
uskladimo orbitu, zatim otpu tamo koènice i padamo."
Tren kasnije uzvratio je glas narednice Taure. "Provjereno. Svi vojnici privezan
i, izlaz zapeèaæen. Spremni smo. Idemo-ponavljam-idemo."
Thorne baci pogled preko ramena i poka e rukom. U urbano je privezao svoj sigurnosni
pojas, taman na vrijeme. Trake pojasa ugrizle su ga dok se valjao u stranu od A
rielova potresa pri ulasku u pristani nu orbitu. Na velikom brodu, to bi se sve ko
mpenziralo i poni tilo umjetnim gravitacijskim poljem.
Pilot je podigao ruke a zatim ih naglo spustio, kao glazbenik koji svira kakav s
na an crescendo. Glasni nagli udari odjeknuli su kroz cijevi. Iz stra njeg su odjela
uzvratili zavijajuæi uzvici.
Kad ka u padamo, pomislio je divlje, onda to tako i misle. Zvijezde i planet okret
ali su se u prednjem prozoru do muènine. Sklopio je oèi; eludac mu se poku avao pop
eti kroz jednjak. Odjednom je shvatio prikrivenu prednost punog svemirskog oklop
a. Ako se usere od straha pri spu tanju, odijelo se pobrine za to i nitko nikad ne
dozna.
Kad su udarili u jonosferu, zrak je zavri tao preko vanjske oplate. Pojas njegova
sjedala poku avao gaje razrezati na kri ke kao jaje. "Zabavno je, ha?" dovikne Thorn
e s luðaèkim osmijehom, lica izoblièena i uzdrmana od usporavanja. Kretali su se
ravno dolje, bar je tako bio us-
I
mjeren nos shuttlea, premda ga je sjedalo poku avalo izbaciti u strop kabine snago
m koja bi mu smrskala lubanju i slomila vrat.
"Nadam se da pred nama nema nièega", dovikne pilot veselo. "Znate, ovo nije prov
jereno ni sa kakvom kontrolom leta!"
Zamislio sije zraèni sudar s velikim komercijalnim putnièkim shuttleom... pet st
otina ena i djece... krupne uto-crne eksplozije i tijela koja lete...
Pro li su crtu sumraka. A zatim tama, ibanje oblaka... veæi oblaci... shuttle podrh
tava i trubi kao poludjela tuba... jo ravno prema dolje, mogao se zakleti, premda
nije mogao zamisliti kako se pilot snalazi u toj vri teæoj magli.
A onda, naglo, izravnali su se poput obiènog zrakoplova, oblaci nad njima, svjet
la grada kao dragulji prosuti na sagu pod njima. Zrakoplov koji pada kao kamen.
Kralje nica mu se poèela stiskati, sve jaèe i jaèe. Jo u asnog kle-peta, kad su se no
ge shuttlea ispru ile. Pod njima je rasla gomila napola osvijetljenih zgrada. Tamn
o igrali te sranje, to je to! Zgrade su se uzdigle pokraj njih, iznad njih. Bum-kr
c-krc. Solidno spu tanje na est nogu. Ti ina ga zaprepasti.
"U redu, idemo!" Thorne je izletio iz svog sjedala zajapurena lica, nije bio sig
uran je li to od krvo ednosti ili od straha ili obojega.
Pojurio je niz rampu iza desetak Dendariija. Oèi su mu se dopola veæ privikle na
tamu, a oko kompleksa zgrada bilo je dovoljno svjetla raspr enog kroz hladan i ma
glen ponoæni zrak, tako da nije imao problema s vidom, premda nije bilo boja. Sj
ene su bile crne i zloslutne. Narednica Taura razdijelila je svoj odred neèujnim
znakovima ruke. Nitko nije proizvodio nikakvu buku. Tiha lica pozlatila su se p
od kratkim bljeskovima svjetlosti kad god bi im video
u ljemu prikazao neki podatak u rubu vidnog polja. Jedna je plaæenica, opremljena
dodatnim antenama na ljemu, izvukla lebdeæi bicikl, uspela se na njega i neèujno
se digla u tamu. Pokrivanje iz zraka.
Pilot je ostao na brodu, s jo èetvero Dendariija koje je Taura odbrojila. Dvoje i
h je nestalo u sjene oko broda, a dvoje ostalo kao stra a na brodu. On i Thorne po
svaðali su se oko toga. Thorne je elio vi e stra ara. Njegov je dojam bio da æe im tr
ebati to vi e vojnika u klonskim jasli-cama. Civilni bolnièki èuvari nisu bili nika
kva prijetnja, a bolje naoru ana pojaèanja trebat æe neko vrijeme dok stignu. Do t
ada æe Dendarii veæ odavno nestati, samo ako uspiju dovoljno ukrcati klonove. Pr
okleo je samog sebe to nije na Escobaru zatra io dva odreda komandosa umjesto samo
jednog. Mogao je to uèiniti bez problema, ali izgubio se u proraèunima s Arielov
im kapacitetom za prijevoz putnika, vjerovao je da èuva sustave za odr anje ivota z
a konaèni bijeg. Toliko èimbenika treba uzeti u obzir.
Njegov mu je ljem uokvirio pogled arenom gomilom kodova, brojeva i grafova. Prouèa
vao ih je sve, ali prolazili su prebrzo; dok bi on razaznao i shvatio jedan, veæ
bi ga nestalo i pojavio bi se neki drugi. Prihvatio je Thorneov savjet i apatom
smanjio snagu svjetla do jedva primjetlji-va mrmora. Audio informacije nisu bile
tako stra ne. Nitko se nije bavio nepotrebnim brbljanjem.
On, Thorne i jo sedam plaæenika trkom Taurinim korakom krenuli su za narednicom i
zmeðu dviju zgrada. Na komunikacijskim vezama Bharaputrina osiguranja bilo je ne
ke aktivnosti, stoje otkrio ukljuèiv i njihove frekvencije u svome ljemu. Prvo: Sto
do vraga... Jesi li èuo? Joe, provjeri sektor èetiri, poèetak odgovora na njiho
v upad. Bit æe toga jo , bio je uvjeren, premda nije imao namjeru ostati da to i v
idi.
i
Iza ugla. Evo. Trokatna, ugodna bijela zgrada s puno biljaka i zelenila, velikih
prozora, balkona. Ne ba bolnica, ne ba internat, velika, dvosmislena, diskretna.
KUÆA IVOTA, pisalo je na njoj jacksonskim la nogovorom. Kuæa smrti. Moj dragi dom.
Bila je stra no poznata i stra no strana. Jednom davno, èinila mu se velièanstvenom.
Sad je djelovala... manja nego stoje se sjeæao.
Taura je podigla svoj plazmièni luk, namjestila mu zraku na iroko i uklonila zakl
juèana staklena ulazna vrata usred naranèasto-bijelo-plavog vatrometa pr tavih krh
otina. Prije nego to je sjaj rasprsnutih kuglica stakla imao vremena da se ohladi
, Dendarii su navalili kroz otvor, razdijeliv i se na desnu i lijevu polovicu. Jed
an dio preuzeo je patrolu prizemlja. Oglasili su se signali za uzbunu i po arni al
armi; plaæenici su u prolazu uni tavali buène zvuènike plazmiènom vatrom, ali alar
mne jedinice u daljim dijelovima zgrade i dalje su prigu eno buèile. Automatske pr
otupo arne prskalice stvarale su oko njih paru i ostavljale nered.
Potrèao je da ih sustigne. Bharaputrin slu benik osiguranja u smeðoj odori s ru ièas
tim rubom pojavio se u hodniku pred njima. Tri dendariijska o amuta istovremeno su
ga oborila, dok je njegova zraka bezopasno zavr ila u stropu.
Taura i jo dvije plaæenice krenule su dizalnom cijevi prema treæem katu; jo jedan
vojnik pro ao je pokraj njih u nadi da æe doseæi krov. On je poveo Thornea i ostal
e vojnike u predvorje drugog kata, pa lijevo. Dvoje nenaoru anih odraslih, od koji
h je jedno bila ena koja je upravo preko spavaæice navlaèila kuæni haljetak, sru en
i su èim su se pojavili. Tamo. Kroz ova dvostruka vrata. Bila su zakljuèana i ne
tko je iznutra lupao po njima.
"Razvalit æemo vrata", povièe Thorne kroz njih. "Odmaknite se ili æete nastradat
i!" Udaranje je prestalo.
Thorne kimne glavom. Jedan vojnik suzio je zraku svog plazmiènog luka i prorezao
kroz metalni kraèun. Thorne otvori vrata udarcem noge.
Neki plavokos mladiæ ustukne za korak i zaprepa teno se zabulji u Thornea. "Vi nis
te vatrogasci."
Skupina drugih ljudi, visokih djeèaka, ispunila je hodnik iza plavokosog. Samoga
sebe nije morao podsjeæati da se radi o gomili desetgodi njaka, ali nije bio sigu
ran hoæe li i vojnici to tako do ivjeti. Moglo se vidjeti sve varijante visine i r
ase i graðe, mnogo veæa mje avina nego to bi se mo da oèekivalo nakon kvazi-grèkog ok
ru ja vrtova i fontana. Bogatstvo, a ne ljepota, to je bio uvjet za njihovo stvara
nje. No bez obzira na to, svi su oni, unutar vlastitih genetskih osobina, bili i
znenaðujuæe zdravi. Svi su imali jednaku odjeæu za spavanje, bronèano smeðe tuni
ke i kratke hlaèice.
"Sad je tvoj red", sikne Thorne i gurne ga naprijed. "Prièaj."
"Koliko ih ima?" procijedio je kroz ugao usana dok ga je Thorne gurao.
"Reæi æu ti."
Veæ je tisuæu puta u sebi isprobao govor za ovaj vrhunski trenutak, svaku moguæu
varijantu. Jedina stvar koju je sigurno znao bila je da neæe poèeti s Ja sam Mi
les Nai-smith. Srce mu je jurilo. Duboko je udahnuo. "Mi smo dendariijski plaæen
ici i ovdje smo da vas spasimo."
Djeèakov izraz lica bio je zgaðen, prestra en i podrugljiv, sve odjednom. "Izgleda
kao gljiva", reèe naglo.
To je bilo tako... tako nepredviðeno. Od tisuæu isprobanih drugih reèenica, ni j
edna nije odgovarala ovome. Zapravo, sa zapovjednim ljemom i svim ostalim, vjeroj
atno i djeluje pomalo kao velika siva ne junaèka slika koju je elio
Skinuo je ljem, povukao kapuljaèu i pokazao zube. Djeèak ustukne.
"Slu ajte me, klonovi!" povikao je. "Tajna koju ste mo da èuli apatom istina je! Svi
vi èekate u repu da vas pobiju kirurzi Kuæe Bharaputra. U va u glavu uvalit æe neè
iji tuði mozak, a va æe baciti. Tako su zavr ili svi va i prijatelji, jedan po jedan,
svi su mrtvi. Mi smo do li da vas odvedemo na Escobar, gdje æete dobiti za titu "
Isprva se nisu svi djeèaci skupili u hodniku. Oni koji su stigli posljednji, na
suprotnom kraju gomile, sad su se poèeli odvajati i povlaèiti u pojedine sobe. U
zdigla se graja, uzvici i vriskovi. Jedan tamnokosi djeèak poku ao je projuriti po
kraj njih do hodnika iza velikih dvostrukih vrata, a jedan gaje vojnik dohvatio
standardnim hvatom. Djeèak je vrisnuo od bola i iznenaðenja: taj zvuk i ok kao da
su druge odgurnuli unatrag. Djeèak se bezuspje no koprcao u vojnikovom èeliènom s
tisku. Vojnik je djelovao izbezumljeno i nesigurno. Zurio je u njega kao da oèek
uje kakvu uputu ili naredbu.
"Pokupi prijatelje i za mnom!" povikao je oèajno prema djeèacima u povlaèenju. P
lavokosi se okrenuo i pojurio.
"Izgleda da nam ba i ne vjeruju", reèe Thorne. Dvo-spolèevo je lice bilo blijedo
i napeto. "Mo da bi bilo lak e sve ih o amutiti i nositi. S na im tankim zaleðem, ne mo em
o si dopustiti da ovdje gubimo vrijeme."
"Ne "
Njegov ga je ljem dozivao. Navukao ga je natrag na glavu. Komunikacijska buka pra
snula mu je u u ima, ali duboki glas narednice Taure prodro je do njega, selektivn
o pojaèan njezinim kanalom. "Gospodine, ovdje gore trebamo pomoæ."
"Stoje?"
___...... ,JJl
Njezin se odgovor izgubio pod hitnom porukom ene s lebdeæeg bicikla. "Gospodine,
troje ili èetvero ljudi spu ta se niz vanjske balkone zgrade u kojoj se nalazite.
A skupina Bharaputrina osiguranja pribli ava vam se sa sjevera. Èetiri èovjeka."
Oèajnièki je prolazio kroz kanale dok nije prona ao onaj koji je vodio do ene s bic
iklom. "Ne dopusti im da pobjegnu!"
"Kako da ih zaustavim, gospodine?" Glas joj je bio o tar.
"O amuti", odluèio se bespomoæno. "Èekaj! Nemoj o a-muæivati one koji vise s balkona
, prièekaj da dospiju na tlo."
"Mo da neæu imati èistu metu."
"Uèini to mo e ." Odrezao je nju i opet prona ao Tauru. " to je, poruènice?"
"Doði ovamo i razgovaraj s ovom luðakinjom. Ako je nitko drugi ne mo e uvjeriti, t
i mo e ."
"Stvari ovdje dolje nisu ba posve pod kontrolom."
Thorne prevrne oèima. Uhvaæeni djeèak golim je petama udarao o cjevanice dendari
ijskog vojnika. Thorne je namjestilo svoj o amut na najbla e i pritisnuo ga o zatilj
ak uzvrpoljenog djeèaka. Ovaj se zgrèi i ostane opu teno visjeti. Jo svjestan, razr
ogaèenih, divljih oèiju, djeèak bri ne u plaè.
U napadu kukavièluka, on se okrene Thorneu. "Pokupi ih. Kako god zna . Ja idem pom
oæi narednici Tauri."
"Uèini tako", zare i Thorne nimalo podreðenim tonom. Okrenulo se, okupljajuæi svoj
e ljude. "Ti i ti, na onu stranu ti, na drugu. Razvalite ona vrata "
Posramljeno se povukao uz zvuk pucanja plastike.
Gore su stvari bile mirnije. Ukupno je bilo manje djevojèica nego djeèaka, razli
ka koja je postojala jo u njegovo vrijeme. Èesto se pitao zastoje tako. Prekoraèi
o je one-
svije teno tijelo krupne slu benice osiguranja i, uz pomoæ holovidne karte koju je p
rojicirao njegov ljem, krenuo prema narednici Tauri.
Nekih desetak djevojèica sjedilo je na podu prekri enih nogu, s rukama na vratu, p
red sveobuhvatnom prijetnjom jednog dendariijskog o amuta. Njihove pid ame bile su o
d ru ièaste svile, po svemu drugome iste kao i one koje su imali djeèaci. Djeloval
e su prestra eno, no bar su sjedile u ti ini. U ao je u pokrajnju sobu i prona ao Tauru
i jo jednu plaæenicu suoèene s visokom eurazijskom djevojkom- enom koja je sjedila
za komkonzolom napadaèki prekri enih ruku. Tamo gdje se trebala nalaziti vi-deoplo
èa bila je vrela zadimljena rupa od plazmiène vatre, oèito nedavno nastala.
Eurazijska djevojka okrenula je glavu, duga crna kosa joj se zanjihala; pogledal
a je Tauru, zatim njega, pa opet nju. "Gospo moja, kakav cirkus!" Glas joj je bi
o biè prezira.
"Odbija se pomaknuti", reèe Taura. Glas joj je bio èudno zabrinut.
"Djevojko", kimnuo je uljudno. "Ako ostane ovdje, mrtva si. Ti si klon. Tvoje tij
elo ukrast æe tvoj predak. Mozak æe ti biti odstranjen i uni ten. Mo da i vrlo skoro
."
"Ja to znam", reèe ona posprdno, kao da razgovara s kretenom.
" to?" Èeljust mu se razvalila.
"Znam ja to. Posve sam pripremna za svoju sudbinu. Moja gospa zahtijeva da bude
tako. Ja svojoj gospi slu im. Savr eno." Brada joj se podigla, oèi su joj se naèas z
amaglile zasanjanim, udaljenim obo avanjem, nije mogao èak ni zamisliti èega.
.,. iii. ju
"Pozvala je osiguranje Kuæe", izvijesti Taura napeto, glavom pokazujuæi zadimlje
ni holovid. "Opisala je nas i na u opremu èak je dala i procjenu na eg brojnog stanj
a."
"Neæete me odvojiti od moje gospe", ustvrdila je djevojka hladnim kimanjem glave
. "Stra ari æe vas dohvatiti i spasiti me. Ja sam jako va na."
to li su, dovraga, Bharaputranci uèinili da tako izvrnu njezin um? I kako bi on t
o mogao poni titi u manje od trideset sekundi? Nikako. "Narednice," duboko je udah
nuo i izrekao visokim, lakim glasom uzdaha, "o amutite je."
Eurazijska se djevojka poèela saginjati, ali narednièini refleksi imali su brzin
u munje. Zraka o amuta dohvatila ju je meðu oèi dok je jo skakala. Taura je jurnula
do kom-konzole i uhvatila djevojèinu glavu prije nego to je udarila o pod.
"Imamo li ih sve?" upitao je.
"Barem su dvije si le niz stra nje stubi te prije nego to smo ga zablokirali", izvijest
i Taura mr teæi se.
"Ako poku aju napustiti zgradu, o amutit æe ih", utje io ju je.
"Ali to ako se sakriju negdje dolje? Potrajat æe dok ih naðemo." Njezine uækasto-s
meðe oèi bljesnule su u stranu da pogledaju kronometar unutar ljema. "Dosad smo v
eæ svi trebali biti na putu natrag na shuttle."
"Samo tren." S naporom se probio kroz svoje kanale sve dok nije opet prona ao Thor
nea. U daljini, limenim zvukom sekundarnog audio prijenosa, netko je vikao: '"kl
et-stvo! Ti mali k"
"Sto?" odrezao je Thorne ivèanim glasom. "Jeste li pokupili cure?"
"Jednu smo morali o amutiti. Taura je mo e ponijeti. Slu aj, jesi li veæ prona ao brojèa
no stanje?" ^
"Da, skinuli smo ga s komkonzole u èuvarevoj sobi trideset i osam djeèaka i esnae
st djevojaka. Nedostaju nam èetvorica djeèaka koji su, izgleda, pobjegli preko b
alkona. Vojnikinja Philippi vidjela je samo trojicu. Kako je kod tebe?"
"Narednica Taura ka e da su dvije djevojke pobjeglo stra njim stubi tem. Mo da ih vi ugl
edate." Podigao je pogled, vireæi iz svog videoprikaza koji se kovitlao poput ko
rone. "Kapetan Thorne ka e da bi ih ovdje trebalo biti esnaest."
Taura je ispru ila glavu u hodnik, pokreæuæi usne, zatim se vrati i baci pogled na
o amuæenu Eurazijku. "Jo nam jedna nedostaje. Kesterton, proði po ovom katu, pogle
daj u ormare i ispod kreveta."
"Odmah, narednice." Dendariijska se plaæenica po urila poslu ati.
Krenuo je za njom, dok mu je u u ima odzvanjao Thor-neov glas. "Po urite tamo gore!
Ovo je brza akcija, je li tako? Nemamo vremena da skupljamo pobjeglice!"
"Prièekaj, kvragu!"
U treæoj sobi u koju su u li plaæenica se sagnula pogledati pod krevet i rekla: "H
a! Imamo je, narednice!" Sagnula se, dohvatila par uznemirenih gle njeva i potegnu
la. Njezin je ulov skliznuo na svjetlo, niska djevojka- ena u ru ièastoj tunici i kr
atkim hlaèama. Ispu tala je tanke, bespomoæne, prigu ene zvukove, oèaj bez ikakve na
de da bi njezina vika mogla dovesti pomoæ. Imala je slap plati-naste kose, ali n
ajuoèljivija njezina osobina bilo je zapanjujuæe poprsje, velike debele polukugl
e koje su gotovo ispadale iz napete svile njezine tunike. Okrenula se na koljena
i sjela na pete, podignutim rukama neodreðeno gurajuæi i gnjeèeæi te ko meso, kao
da je jo u oku i ne oèekuje da æe to pronaæi tamo.
Deset godina. Sranje. Djelovala je kao da joj je dvadeset. A takva èudovi na hiper
trofija nije mogla biti prirodna. Mu terija-predak sigurno je naruèila i oblikovan
je tijela prije preuzimanja. To je imalo smisla, neka klon proðe kroz kirur ko i m
etabolièko muèenje. Siæu an struk, linija bokova... sudeæi po pretjeranoj, tjelesn
o zreloj enstvenosti, pretpostavio je da se radi o jednom od presaðivanja koje uk
ljuèuje i promjenu spola. Gotovo sigurno. I operacija slijedi uskoro.
"Ne, odlazite", jecala je. "Odlazite, pustite me na miru... moja mama dolazi po
mene. Moja mama sutra dolazi po mene. Odlazite, pustite me na miru, upoznat æu s
voju mamu..."
Njezini jecaji i zadihano... poprsje æe ga izludjeti, zakljuèio je. "O amuti i nju
", zakre ti. Morat æe je nositi, ali je barem neæe morati slu ati.
Plaæenièino je lice bilo rumeno, kao da se ukoèila od nelagode pred djevojèinom
grotesknom graðom. "Jadna lutkica", pro aptala je i prikratila joj muke blagim dod
irom o amuta u vrat. Pala je prema naprijed i prosula se po podu.
Njegov gaje ljem dozivao, premda nije bio siguran èiji je to glas. "Gospodine, up
ravo smo o amutima odbili jednu ekipu vatrogasaca Kuæe Bharaputra. Nisu imali za tit
nih odijela. Ali osiguranje koje upravo sti e sigurno æe ih imati. alju i nove ekip
e, s te im naoru anjem. Igranje o amutima je gotovo."
Pro ao je kroz prikaze u ljemu, poku avajuæi smjestiti vojnika na kartu. Prije nego to
mu je to uspjelo, prekine ga glas zraènog promatraèa: "Bharaputranska ekipa s t
e kim naoru anjem zaobilazi va u zgradu s juga, gospodine. Morate se prokleto brzo mak
nuti odatle. Ovdje æe uskoro biti gusto."
Odmaknuo je dendariijsku plaæenicu i njezin lutkasti teret iz sobe ispred sebe.
"Narednice Taura", pozvao je. "Jesi li èula ove vanjske izvje taje?"
"Da, gospodine. Idemo."
Narednica Taura prebacila je Eurazijku preko irokog ramena, a plavu u preko drugog,
naizgled i ne primjeæujuæi njihovu te inu, pa su hrpu prestra enih djevojaka poveli
prema dolje. Taura ih je natjerala da hodaju u parovima, dr eæi se za ruke, uz bo
lju organizaciju nego to je oèekivao. Djevojaèki prigu eni glasovi vrisnuh su od oka
kad su ih uputili u spavaonice za djeèake. "Mi tamo ne smijemo", pobunila se je
dna, sva u suzama. "Bit æemo u nevolji."
Thorne je estoricu o amuæenih djeèaka polo io na pod hodnika, a jo dvadesetak stajalo
je oslonjeno o zid, ra irenih nogu i ispru enih ruku, u polo aju za kontrolu zatvoreni
ka, dok je nekolicina nervoznih vojnika vikala na njih i dr ala ih na mjestu. Neki
su klonovi djelovali ljuti-to, neki su plakali, a svi su izgledali nasmrt prest
ra eno.
Oèajno se zabuljio u gomilu o amuæenih. "Kako æemo ih sve nositi?"
"Neka ovi budni nose ostale", reèe Taura. "Nama æe ruke ostati slobodne, a njima
zauzete." Pa ljivo je svoj vlastiti teret polo ila na kraj reda.
"Dobro", reèe Thorne, s mukom odvajajuæi pogled od ene-lutke. "Worley, Kenston, i
demo " glas mu se prekinuo kad je ista, statikom optereæena, hitna poruka preplavi
la sve kanale u oba njihova zapovjedna ljema.
Bila je to plaæenica na biciklu i vikala je. "Pasmater, shuttle pazite, deèki, v
ama slijeva " vreli val bijele buke, zatim " o jebemti sranje " Zatim ti ina, ispunjena
samo zujanjem praznog kanala.
Lois MrMasrer Riiinlri 104
I 05 PIpc Trrd,
. I. L
Oèajnièki je krenuo u potragu za informacijom, bilo kakvom informacijom iz njezi
na ljema. Oznaèivaè polo aja jo je radio, smje tajuæi je na tlo izmeðu dviju zgrada u
stra njem dijelu igrali ta na kojem je bio parkiran njihov shuttle. Njezini medicins
ki znaci bili su ravne crte. Mrtva? Nemoguæe, moralo bi biti bar kemijske analiz
e krvi... nepokretan, prazan pogled prema gore, u noænu maglu, konaèno mu je obj
asnio to se dogodilo. Phillipi je izgubila svoj ljem. Sto je jo izgubila, nije imao
pojma.
Thorne je pozivao pilota shuttlea, ponovno i ponovno i svako malo poku avao dozvat
i stra are; nije bilo odgovora. Opsovao je kroza zube. "Ti probaj."
I on je nai ao na prazne kanale. Druga dvojica denda-riijskih stra ara bila su zauze
ta razmjenom vatre s bha-raputranskim te kim naoru anjem, na ju noj lokaciji o kojoj i
h je biciklistica veæ prije obavijestila.
"Moramo u izvidnicu", zare i Thorne u pola glasa. "Narednice Taura, preuzmi ovdje,
pripremi klince na mar . Ti " To je izgleda bilo upuæeno njemu; za to ga Thorne vi e ni
je zvalo admirale ili bar Miles? "Doði sa mnom. Vojnice Sumner, pokrivajte nas."
Thorne je krenuo trkom; zaostajuæi, on je proklinjao svoje kratke noge. Niz diza
lnu cijev, kroz jo vruæa vrata, oko jedne mraène zgrade, izmeðu dviju kuæa. Susti
gao je dvospolca koji je stajao priljubljen uz ugao zgrade na rubu igrali ta.
Shuttle je jo bio tamo, naizgled neo teæen nikakvo ruèno naoru anje nije moglo probit
i njegov borbeni oklop. Rampa je bila povuèena, vrata zatvorena. Neki taman obri
s oboren Dendarii ili neprijatelj? nazirao se u tami ispod zakrilaca. apæuæi psov
ke, Thorne je unio kod u kontrolnu ploèicu na svojoj lijevoj podlaktici. Vrata s
u skliznula u stranu i ulazna se rampa kripavo isplazila. Jo nikakve ljudske reakc
ije.
IL
"Idem unutra", reèe Thorne.
"Kapetane, standardna procedura ka e da je to moj posao", rekao je sa svog polo aja
iza velikog betonskog cvjetnjaka vojnik kojeg je Thorne odredio da ih pokriva.
"Ovaj put ne", reèe Thorne smrknuto. Ne nastavljajuæi raspravu, jurnuo je naprij
ed u cik-caku, zatim ravno uz rampu, baciv i se unutra s plazmiènim lukom u ruci.
Tren kasnije, preko komunikatora dopre njegov glas. "Sad, Sumner."
Nepozvan, slijedio je vojnika Sumnera. Unutra njost shuttlea bila je posve mraèna.
Svi su ukljuèili svjetla na svojim ljemovima, bijele prste koji su skakutali po
mraku. Unutra se ni ta nije èinilo pomaknutim, ali vrata koja su vodila u pilotski
odjeljak bila su zatvorena.
U ti ini, Thorne je mahnuo vojniku da zauzme vatreni polo aj preko puta njegova, okr
u iv i vrata koja su vodila na komandni most. On stane iza Thornea. Thorne unese jo j
edan kod u kontrolnu ploèicu na svojoj ruci. Vrata su kliznula u stranu uz izmuè
en zvuk, zatim se stresu i zapnu.
Val vreline suknuo je van kao iz peænice. Uslijedila je blaga naranèasta eksploz
ija, kad je u zapeèaæen odjeljak dospjelo dovoljno kisika da zapali sve to je jo m
oglo go-rjeti. Vojnik je navukao svoju masku za kisik, dohvatio kemijski aparat
za ga enje vatre sa zida i nani anio njime u komandni most. Tren kasnije, krenuli su
za njim.
Sve je bilo ogareno i izgoreno. Upravljaèki instrumenti rastopili su se, oprema
za komunikaciju pocrnjela. Odjeljak je zagu ljivo bazdio na produkt toksiène oksid
acije raznih sintetskih materijala. I jedan organski smrad. Pougljenjeno meso. O
no stoje preostalo od pilota okrenuo je glavu i progutao. "Bharaputra ovdje nema
ne bi trebao imati te ko naoru anje!"
Thorne zasikæe, preslabo za psovku. Pokazao je rukom. "Ubacili su unutra nekolik
o na ih vlastitih termalnih granati, zatvorili vrata i pobjegli. Pilota su sigurno
prvo o amutili. Jedno prokleto pametno bharaputransko kopile... nisu imali te kog n
aoru anja, pa su se poslu ili na im. Odvukli su ili zaskoèili moje stra are, u li unutra i
prizemljili nas. Nisu èak ni ostali da nas zaskoèe... to sad mogu obaviti polak
o. Ova ivotinjica vi e neæe letjeti." U bijelom svjetlu njihovih ljemova, Thorneovo
lice izgledalo je kao isklesana maska mrtvaèke glave.
Panika mu je stisnula grlo. " to æemo sad, Bel?"
"Vraæamo se u zgradu. Odreðujemo stra u. Koristimo taoce da pregovorima doðemo do
nekakvih uvjeta pre-daje."
"Ne!"
"Ima li bolju ideju Miles?" Thorneovi zubi su za- kripali. "I mislio sam da nema ."
Zapanjeni vojnik zurio je u Thornea. "Kapetane " pogled mu je skakao od jednog do
drugog, "Admiral æe nas izvuæi. Bili smo veæ i u gorim situacijama."
"Ovaj put ne." Thorne se uspravio, glasa tankog od agonije. "Moja gre ka preuzimam
punu odgovornost... To nije na admiral. To je njegov klon-brat, Mark. Smjestio n
am je, ali ja veæ danima znam istinu. Proku io sam ga prije nego to smo se spustili
, prije nego to smo uopæe do li u jacksonski lokalni svemir. Mislio sam da mogu to
sam, da me ne uhvate."
"Ha?" Vojnikove obrve zatitrale su u nevjerici. Klon koji pada pod anestetik mog
ao bi na licu imati isti takav zapanjen izraz.
"Ne mo emo ne mo emo tu djecu izdati i vratiti ih u Bharaputrine ruke", za kripi Mark,
preklinjuæi.
Thorne je golom rukom zagrabio
masu
^ sto1 Tko
rH,, \ ^ ^ rUkU' Pr°trlja° Crnu smrvljenu rlju preko njegova lica, o
d obraza do brade. "Tko je izdan?" apne Thorne. "Ima li _ bolju - ideju."
Drhtao je a um mu se posve ispraznio. Vreli ugljen na njegovu licu djelovao je k
ao o iljak.
?" Th°rne- "Na m°Ju zaP°-
ESTO POGLAVLJE
"Nikakvih podreðenih", reèe Miles odluèno. " elim razgovarati s glavnim tipom, sam
o jedanput. I onda idemo odavde."
"Poku avam i dalje", reèe Quinn. Okrenula se natrag svojoj komkonzoli u taktièkoj
sobi Peregrina, koja je tog trenutka prenosila sliku visokog bharaputranskog èas
nika osiguranja i opet se upustila u raspravu.
Miles se zavalio u svoj stolac, s èizmama na stolu, ruku namjerno mirnih na nasl
onima ispunjenim kontrolnim gumbima. Mir i kontrola. To je prava strategija. Ovo
g èasa, ta mu je strategija jedina i preostala. Daje samo stigao devet sati rani
je... proteklih je pet dana metodièno prokleo svako odlaganje, na èetiri jezika,
sve dok mu nije ponestalo psovki. Manijaèki su tro ili gorivo, gurajuæi Pe-regrin
e do maksimalnog ubrzanja i zamalo su sustigli Ariel. Zamalo. Zaostatak je dao M
arku taman dovoljno vremena da lo u zamisao pretvori u potpunu propast. Ali ne sam
o Marku. Miles vi e nije odobravao junaèku teoriju propasti. Silno je elio privatno
razgovarati s Belom Thor-neom i to vrlo, vrlo uskoro. Nije oèekivao da æe se Be
l pokazati isto tako nepredvidljivim kao i Mark.
Bacio je pogled po taktièkoj sobi, upijajuæi s videopri-kaza posljednje informac
ije. Ariel se izvukao, pobjegav i
pod vatrom u sidri te na stanici Fell, pod zapovjedni tvom Thorneova zamjenika, poru
ènika Harta. Sad ih je blokiralo pola tuceta letjelica bharaputranskog osiguranj
a, vrebajuæi na samom rubu Fellova podruèja. Jo dva bharaputranska broda upravo s
u dopratila Peregrine u orbitu. Zasad se radilo o simboliènoj snazi; Peregrine i
h je oru jem daleko nadma ivao. Ali taj bi se odnos snaga mogao promijeniti kad stig
nu sva njihova bharaputranska braæa. Ukoliko on ne uspije baruna Bharaputru uvje
riti kako to nije neophodno.
Pozvao je na videoprikaz pogled na situaciju na tlu, kako ju je tog trena vidio
bojni kompjuter s Peregrina. Vanjski raspored Bharaputrina medicinskog kompleksa
bio je jasan èak i iz orbite, ali nije imao podrobnih podataka o unutra njosti ko
ji bi mu trebali ako bi planirao mudar napad. Nikakvog mudrog napada. Pregovori
i podmiæivanje... trznuo se razmi ljajuæi o neizbje nim tro kovima. Bel Thorne, Mark,
Zeleni odred i pedesetak bhara-putranskih talaca trenutno su bili zarobljeni u j
ednoj zgradi, odvojeni od svog o teæenog shuttlea i to veæ osam sati. Pilot shuttl
ea mrtav, tri vojnika ranjena. To æe Bela ko tati zapovjedni tva, zakleo se Miles sa
m sebi.
Dolje æe uskoro svanuti. Bharaputranci su iz ostatka kompleksa evakuirali sve ci
vile, hvala Bogu, ali su takoðer doveli te ko naoru ano osiguranje i opremu. Samo je
prijetnja o teæivanja njihovih vrijednih klonova jo prijeèila sveobuhvatni bharapu
transki napad. Na alost, neæe ba pregovarati s dobrog polo aja. Mirno.
Ne okreæuæi se, Quinn je podigla ruku i pokazala mu da je sve u redu. Spremi se.
Bacio je pogled prema dolje, provjeravajuæi svoju pojavu. Njegova radna uniform
a bila je posuðena od najmanje osobe na Peregrinu, neke ene iz in enjeringa visoke
metar i pol i nije mu ba bogzna kako pristajala. Imao je samo polovicu svojih slu b
enih oznaka. Agresivna neurednost bila je prihvatljiv zapovjednièki
stil, ali da bi mu to uspjelo, trebao je jo opreme. Adrenalin i potisnuti bijes m
orat æe mu poslu iti kao pogonsko gorivo. Da nije bilo bio-èipa na njegovu vagusno
m ivcu, stari èirevi sad bi mu veæ bu ili eludac. Otvorio je svoju komkonzolu za Qui
nnin komunikacijski prijenos i prièekao.
Uz bljesak, nad videoploèom pojavila se slika namr tenog èovjeka. Tamna mu je kosa
bila povuèena u èvrstu pund u koju je dr ao zlatan prsten, nagla avajuæi sna ne kosti n
jegova lica. Imao je na sebi bronèanosmeðu svilenu tuniku i nije nosio drugog na
kita. Maslinastosmeða ko a; djelovao je kao da mu je nekih dobro odr avanih èetrdese
t godina. Ali dojmovi su varljivi. Da bi se borbom i urotama do lo do neosporenog
vodstva jedne jacksonske Kuæe, trebalo je vi e od jednog ivota. Va a Luigi, barun Bha
raput-ra, barem je dvadeset godina nosio tijelo klona. Oèito se dobro brinuo za
njega. Ranjivo razdoblje jo jednog presaðivanja mozga bilo bi dvostruko opasno za
èovjeka èiju moæ pri eljkuje tako mnogo bezobzirnih podreðenih. S ovim èovjekom s
e ne igra, zakljuèi Miles.
"Ovdje Bharaputra", rekao je èovjek u smeðem i zastao. Zaista, èovjek i Kuæa bil
i su, praktièki, ista stvar.
"Ovdje Naismith", reèe Miles. "Zapovjednik, Denda-riijska slobodna plaæenièka fl
ota."
"Izgleda, ne cijela", reèe Va a Luigi bezizra ajno.
Miles je ra irio usnice preko stisnutih zubi i uspio je ne zacrvenjeti se. "Upravo
tako. Jasno vam je da ja ovaj napad nisam odobrio?"
"Jasno mi je da tako tvrdite. Ja osobno ne bih bio u takvoj urbi da svima objavim
kako ne mogu kontrolirati svoje podreðene."
Hoæe te razbjesniti. Mirno. "Moramo razjasniti èinjenice. Ja jo nisam ustanovio j
e li kapetan Thorne doista poèinio izdaju ili gaje jednostavno prevario moj kole
ga klon.
L
U svakom sluèaju, va je proizvod taj koji se, zbog nekakvih sentimentalnih razlog
a, vratio i poku ao vam se osobno osvetiti. Ja sam tu samo nevini promatraè koji p
oku ava stvari dovesti u red."
"Vi", barun Bharaputra trepne poput gu tera, "vi ste kuriozitet. Mi vas nismo napr
avili. Odakle vi dolazite?" "Je li to va no?" "Moglo bi biti."
"U tom sluèaju, to je informacija za prodaju ili razmjenu, ali ne ide besplatno.
" To je bio pravi jacksonski bonton; barun je kimnuo, nimalo uvrijeðen. Ulazili
su u podruèje dogovora, premda jo ne dogovora ravnopravnih strana. Dobro.
No barun nije nastavio istra ivati Milesovu povijest. "A to vi elite od mene, admira
le?"
" elim vam pomoæi. Ako mi date odrije ene ruke, mogao bih svoje ljude izvuæi iz te n
ezgodne planetarne situacije uz minimum dodatne tete za bharaputransku ivu silu il
i imovinu. Tiho i èisto. Èak bih mo da razmotrio plaæanje znatnih tro kova zbog fizi
èke tete koja je dosad nastala."
"Ne treba mi va a pomoæ, admirale."
"Treba, ako elite zadr ati tro kove na minimumu."
Luigijeve oèi se suze u razmi ljanju. "Je li to prijetnja?"
Miles slegne ramenima. "Upravo suprotno. I va i i moji tro kovi mogu biti vrlo mali
ili nam obojici tro kovi mogu biti visoki. Radije bih da budu mali."
Barunove oèi bljesnule su na desno, prema nekome ili neèemu izvan dometa videoka
mere. "Oprostite trenutak, admirale." Lice mu je zamijenio znak za èekanje.
Quinn priðe Milesu. "Misli da æemo moæi spasiti nekog od onih jadnih klonova?"
Pro ao je rukom kroz kosu. "Kvragu, Elli, jo poku avam izvuæi Zeleni odred! Sumnjam."
" teta. A tako smo daleko do li."
"Gledaj, ako se elim time baviti, imam ja i kri arskih pohoda daleko bli ih od Jackso
nova Skrovi ta. Za poèetak, daleko vi e od pedesetero djece strada svake godine u ba
rravarskoj provinciji zbog sumnje na mutaciju. Ne mogu si dopustiti da budem don
Quijote, kao Mark. Ne znam odakle mu te ideje, ali od Bharaputranaca ih sigurno
nije pobrao. Ni od Komarranaca."
Quinnine se obrve podignu; otvorila je usta, a zatim ih zatvorila kao da se pred
omislila. Suho se osmjehne. Onda reèe: "Razmi ljala sam o Marku. Stalno govori kako
bi ga htio navesti da ti vjeruje."
"Misli da mu poklonim te klonove? Volio bih da mogu. Odmah nakon to ga golim rukam
a zadavim, to æe biti neposredno nakon to objesim Bela Thornea. Markje Mark, ni ta m
i ne duguje, ali Bel je trebao biti pametniji." Èeljust mu se stisnula do bola.
Quinnine rijeèi preplavile su ga galopirajuæim vizijama. Oba broda, na njima svi
ti klonovi, kako slavodobitno iskaèu iz jacksonskog lokalnog svemira... plazeæi
jezik zloèestim Bharaputrancima... Mark kako mucavo zahvaljuje, sav izgubljen u
divljenju... dolazak kuæi i mami... ludilo. Nemoguæe. Daje sve sam isplanirao,
od poèetka do kraja, mo da. Njegovi planovi sigurno ne bi ukljuèili ponoæni izravn
i napad bez ikakve podr ke. Videoploèa je opet bljesnula, mahnuo je Quinn da se iz
makne iz kadra. Opet se pojavio Va a Luigi.
"Admirale Naismith", kimnuo je. "Odluèio sam vam dopustiti da svojoj pobunjenoj
posadi naredite neka se predaju mojim snagama osiguranja."
"Ne bih elio dalje optereæivati va e osiguranje, barune. Konaèno, cijele su noæi na
nogama. Umorni su i razdra ljivi. Sam æu pokupiti svoje ljude."
"To neæe biti moguæe. Ali jamèim vam za njihove ivote. Pojedine kazne za njihove
kriminalne postupke odredit æe se kasnije."
Otkupnine. Progutao je bijes. "To je... jedna moguænost, svakako. Ali kazne se m
oraju odrediti unaprijed." "Niste ba u polo aju da postavljate uvjete, admirale." "
Samo bih elio izbjeæi nesporazume, barune." Va a Luigi napuæi usne. "U redu. Vojnic
i, deset tisuæa betanskih dolara po glavi. Èasnici, dvadeset i pet tisuæa. Va dvo
spolni kapetan, pedeset tisuæa, osim ukoliko elite da ga sami sredimo ne? Ne vidi
m od kakve vam koristi mo e biti va , ovaj, kolega klon, tako da æemo njega zadr ati.
Zauzvrat, odreæi æu se bilo kakve optu be za o teæi-vanje imovine." Barun kimne, zad
ovoljan vlastitom veli-kodu no æu.
Vi e od èetvrt milijuna. Miles se u sebi zgrèi. Pa, izve-divo. "Ali nije toèno da
mi klon nije od koristi. Koju... koju biste cijenu stavili na njegovu glavu?"
"Od kakve koristi?" upita Va a Luigi iznenaðeno.
Miles slegne ramenima. "Mislim da je to oèito. Moja profesija puna je rizika. Ja
sam jedini pre ivio iz svoga klonskog legla. Onaj kojeg zovem Mark meni je bio is
to takvo iznenaðenje kao i ja njemu, vjerujem; ni jedan od nas nije znao za onaj
drugi projekt kloniranja. Gdje bih drugdje mogao pronaæi tako savr enog, ovaj, do
natora organa i to u tako kratkom roku?"
Va a Luigi ra iri ruke. "Mogli bismo se dogovoriti da ga saèuvamo za vas."
"Ako ga budem trebao, to æe biti hitno. S obzirom na okolnosti, bojao bih se da
ne doðe do naglog rasta cijena. Osim toga, nesreæe se dogaðaju. Pogledajte, reci
mo, nesreæu koja se dogodila s klonom jadnog baruna Fella i to dok ste ga vi èuv
ali."
Temperatura kao da je pala za dvadeset stupnjeva, a Miles prokle svoj prebrzi je
zik. Taj je dogaðaj, po svemu sudeæi, ovdje jo bio tajna informacija, ili bar nek
a vrsta vruæe teme. Barun ga je prouèavao, ako ne veæ s vi e po tovanja, a ono bar s
vi e sumnje. "Ako elite jo jednog klona za presaðivanje, admirale, do li ste na pravo
mjesto. Ali ovaj klon nije za prodaju."
"Ovaj klon nije va e vlasni tvo", odre e Miles prebrzo. Ne samo mirno. Samo hladno, kr
ijuæi svoje prave misli, zadr avajuæi tu ljigavu povr insku masku koja bi pomogla da
se doðe do dogovora s barunom Bharaputrom, da ne povrati. Mirno. "Osim toga, po
stoji i ta vremenska razlika od deset godina. Mene ne brine neka udaljena smrt o
d starosti. Nego ona nagla i iznenadna." Nakon stanke, uz junaèki napor, uspio j
e istisnuti: "Naravno, ne morate se odreæi od tete za tetu na imovini."
"Ja ni ta ne moram uèiniti, admirale", istakne barun. Hladno.
Nemoj se kladiti, ti jacksonsko kopile. "Za to vi elite toga klona, barune? S obzir
om na to kako biste si lako mogli napraviti drugog."
"Ne ba tako lako. Njegov zdravstveni dosje pokazuje da se radilo o pravom izazovu
." Va a Luigi potap ao je svoj orlovski nos jednim ka iprstom i osmjehnuo se bez neke
veselosti.
"Namjeravate li ga kazniti? Kao upozorenje drugim zloèincima?"
"Njemu æe to sigurno tako izgledati."
Dakle, postojao je plan za Marka, ili bar neka zamisao koja je mirisala na moguæ
nost zarade. "Nadam se da ni ta od toga neæe biti usmjereno prema na em barravarskom
pretku. Ta je urota veæ odavno mrtva. Oni znaju za nas obojicu."
"Priznajem da me njegove barravarske veze zanimaju. I va e me barrayarske veze zan
imaju. Po imenu koje ste si odabrali vidi se da veæ odavno znate odakle ste do li.
Kakav je va odnos s Barrayarom, admirale?"
"Neugodan", priznao je. "Oni me trpe, ja im tu i tamo uèinim uslugu. Za odreðenu
cijenu. Izvan toga, meðusobno se izbjegavamo. Barrayarska carska sigurnost ima
doseg dalji èak i od Kuæe Bharaputra. Ne elite privuæi njihovu pozornost, uvjerav
am vas."
Obrve Va e Luigija podignu se u pristojnoj nevjerici. "Predak i dva klona... tri j
ednaka brata. I svi su tako niski. Svi zajedno, valjda biste dali jednog cijelog
èovjeka."
Skretanje s teme; barun je poku avao ne to iskopati, vjerojatno kakvu informaciju. "
Trojica, ali nismo ba jednaki", reèe Miles. "Izvorni barun Vorkosigan pravi je do
-sadnjakoviæ, bar mi tako ka u. Ogranièenja Markovih sposobnosti upravo ste imali
prilike vidjeti, bojim se. Ja sam pobolj ani model. Moji su autori za mene planira
li vi e stvari, ali obavili su predobar posao, pa sam poèeo stvarati vlastite plan
ove. To je ne to to ni jedan od moje drage braæe jo nije uspio."
"Volio bih porazgovarati s va im autorima."
"I ja bih volio da to mo ete. Nisu vi e meðu ivima."
Barun mu uputi ledeni smije ak. "Vi ste jedan samouvjeren èovjeèuljak, zar ne?"
Miles je zauzvrat rastegnuo usnice i nije ni ta rekao.
Barun se zavali u svom sjedalu, ispru iv i prste. "Moja ponuda stoji. Klon nije na p
rodaju. Ali svakih trideset minuta, kazne æe se podvostruèiti. Preporuèam vam da
brzo sklopite pogodbu, admirale. Bolju neæete dobiti."
"Moram se nakratko savjetovati s raèunovodstvom Flote", reèe Miles, poku avajuæi d
obiti na vremenu. "Uzvratit æu vam poziv. Zakratko."
"S obzirom koliki ste, kako drugaèije?" promrmlja Va a Luigi, s malim smije kom za v
lastiti vic.
Miles je naglo prekinuo komunikaciju i sjeo. eludac mu je podrhtavao, vreli valov
i srama i bijesa isijavali su mu kroz cijelo tijelo.
"Ali raèunovoða Flote nije ovdje", istakne Quinn, zvu-èeæi pomalo zbunjeno. Poru
ènica Bone doista je oti la s Escobara s Bazom i ostalim Dendariijima.
"Ja... ne sviða mi se barunova ponuda."
"Ne bi li Marka mogao kasnije spasiti preko Car Siga?"
"Ja sam CarSig."
Quinn to nije mogla opovræi; za utjela je..
"Hoæu svoj svemirski oklop!" zacvilio je, zgrbiv i se u sjedalu.
"Mark ga ima", reèe Quinn.
"Znam. Moj poluoklop. Moj zapovjedni ljem."
"I to je kod Marka."
"Znam." Sna no je udario po rukohvatu stolca; nagli zvuk u tihoj prostoriji natjer
ao je Quinn da se tr ne. "Onda ljem zapovjednika odreda!"
"Za to?" rekla je Quinn bezizra ajnim, nimalo ohrabrujuæim glasom. "Sam si rekao da
ovdje nema mjesta kri-' arskim pohodima."
"Osigurat æu si bolju pogodbu." Ustao je. U u ima mu je bubnjala krv, sve jaèe i j
aèe. "Idemo."
Kad je shuttle odbacio kopèe i odvojio se od Peregrina, pojas sjedala usjekao mu
se u tijelo. Miles baci pogled preko pilotova ramena, prema obrisu planeta koji
je klizio preko prozora. Dva borbena shuttlea odvajala su se od matiènog broda
da im pru e podr ku. Slijedio ih je drugi Peregrinov borbeni shuttle za prijevoz oso
blja, druga po-
I
lovica njegova dvostranog napada. Njegov jadni blef. Hoæe li ga Bharaputranci oz
biljno shvatiti? Nadaj se. Opet se posvetio svjetlucavom svijetu podataka u svom
e zapovjednom ljemu.
Na kraju ipak nije ostao na ljemu zapovjednika odreda. Rekvirirao je kapetansku o
premu Elene Bothari-Je-sek, koja je ostala u taktièkoj sobi na Peregrinu. Vrati
mi to bez nekakvih ru nih rupa, proklet bio, bila mu je rekla, usana blijedih od n
eizreèene tjeskobe. Gotovo sve to je imao na sebi bilo je iz donacija. Prevelika
za titna mre a protiv disruptora ivaca, zavrnutih rukava pridr anih gu-micama na gle njev
ima i zglavcima. To je bilo na Quinnin zahtjev, no, kako je disruptor ivaca bio i
njegov najveæi strah, nije se protivio. Neuredni kombinezon, prièvr æen na isti n
aèin. Naramenice terenskog plazmiènog zrcala prilièno su dobro pridr avale vi ak tka
nine oko njegova tijela. Dva para debelih èarapa osiguravala su da mu noge ne kl
ampaju u posuðenim èizmama. Sve je to bila velika gnjava a, ali jedva da ju je i p
rimijetio, trudeæi se da u pola sata slo i napad na povr inu.
Najveæa mu je briga bilo mjesto za slijetanje. Najradije bi se odluèio za vrh Th
orneove zgrade, ali pilot shuttlea bojao se da bi se cijela zgrada mogla uru iti o
d slijetanja, a i krov joj je bio previ e kos. Sljedeæe najbli e mjesto bilo je zauz
eto Arielovim mrtvim, napu tenim shuttleom. Treæi je izbor zahtijevao etnju preduga
èku za njegov ukus, osobito na povratku, kad Bharaputrino osiguranje bude imalo
vremena pripremiti protumjere. Ravna crta bila je njegov omiljeni stil napada. A
li mo da æe narednik Kimura i uti odred zadati Bharaputri i preèih briga. Pazi na s
voj shuttle, Kimura. To nam je sad jedina rezerva. Trebao sam povesti cijelu pro
kletu flotu.
Nije se obazirao na kripu i cvile njihova shuttlea kad su usporili udariv i u atmosf
eru izvrsno ravno spu tanje, ali za njegov ukus jo presporo veæ se udubio u pro-
matranje zraènog prikaza u svome ljemu, punog arenih kodova i oznaka. Zapanjeni Bh
araputrini borbeni shut-tleovi koji su bili èuvali Peregrine sad su djednom bili
prisiljeni podijeliti pozornost. Potratili su nekoliko uzaludnih pucnjeva na sa
m brod, naèas po li za Kimurom, a zatim se vratili da prate Milesovu borbenu forma
ciju. Jedan Bharaputranac odmah je glavom platio svoj trud i Miles je smjesta u
svoj automatski dnevnik promrmljao pohvalu pilotu koji ga je oborio. Drugi se Bh
araputranac prestra io i odvojio da prièeka pojaèanje. Pa, to je bilo lako. Tek æe
na putu natrag biti prave zabave. Veæ je osjeæao poèetak adrenalinske opijenost
i, sna nije i slaðe od bilo kakve droge, kako mu uri kroz tijelo. Trajat æe satima,
a zatim naglo nestati, ostavljajuæi ga kao izgorenu lju turu upljeg glasa i prazni
h oèiju. Vrijedi li toga? Vrijedit æe, ako pobijedimo.
Pobijedit æemo.
Dok su zaokretali oko planeta, opet je poku ao doseæi Thornea. Bharaputranci su om
etali glavne zapovjedne kanale. Poku ao se spustiti i odaslati kratak poziv preko
komercijalnih frekvencija, ali nije bilo odgovora. Trebao je nekoga odrediti da
prati i te frekvencije. Pa, kad jednom stignu dolje, moæi æe se probiti. Pozvao
je holo-prikaz medicinskog kompleksa. Slike-duhovi plesali su mu pred oèima. Gov
oreæi o izravnom napadu, naèas se na ao u napasti da svojim borbenim shuttleovima
nalo i da otvore vatru i probiju jarak od njegova mjesta za slijetanje do Thorneov
a skloni ta, uklanjajuæi sve te nespretne zgrade s njihova puta. Ali jarak bi se p
redugo hladio a, osim toga, zaklon bi bio od koristi i bharaputranskim snagama.
Èak i vi e nego njegovim, buduæi da Bharaputranci bolje poznaju raspored. Razmisli
o je o vjerojatnosti tunela, kanalizacije i vodova. Otpuhnuo je na pomisao o vod
ovima i namr tio se na pomisao o Tauri, koja je slijepo slijedila Marka u stroj za
mljevenje mesa.
Divlje, trzavo usporavanje konaèno je zavr ilo, a oko njih su se uzdigle zgrade sn
ajperske toèke. Shuttle je udario u tlo. Quinn, koja je u stolcu preko puta njeg
ovog bila poku avala pronaæi neki komunikacijski kanal, podigla je pogled i rekla:
"Imam Thornea. Poku aj 6-2-j. Samo audio, jo nema videa."
Uz bljesak oèiju i bri ljivo treptanje, unio je frekvenciju svojeg biv eg podreðenog
. "Bel? Dolje smo i sti emo po vas. Spremite se za proboj. Ima li dolje ikog ivog?"
Nije morao vidjeti Belovo lice da osjeti trzaj. Ali Bel bar nije tratilo vrijeme
na isprike ili izlike. "Dvoje nepokretnih ranjenika. Phillipi je umrla prije pe
tnaest minuta. Glavu smo joj smjestili u led. Ako mo ete donijeti pre-nosivu krio-
komoru, mo da se ne to jo da spasiti."
"Dobro, ali neæemo imati ba puno vremena. Odmah je poènite pripremati. Sti emo to pr
ije mo emo." Kim-nuo je Quinn pa su oboje ustali i iza li na palubu. Pilotu je nared
io da za njima zapeèati vrata.
Quinn je lijeènièkoj ekipi prenijela to ih oèekuje, a prva polovica Naranèastog o
dreda zarojila se iz shuttlea da zauzme obrambene polo aje. Dva mala naoru ana ho-ve
ra uzdigla su se odmah za njima, da sve polo aje oèiste od bharaputranskih snajper
a i zamijene ih dendariijskim. Kad su prijavili privremeno Sve èisto! Miles i Qu
inn krenuli su za Plavim odredom niz rampu, u hladnu, vla nu zoru. Cijelu drugu po
lovicu Naranèastog odreda ostavio je da èuva shuttle, za sluèaj da Bharaputranci
ma padne na pamet ponoviti prethodni uspjeh.
Jutarnja magla blago se cijedila niz vrelu ko u letjelice. Nebo je bilo srebrnasto
od prvog svjetla, ali strukture medicinskog kompleksa jo su se nadvijale nad mrl
jave sjene. Lebdeæi bicikl krenuo je naprijed, dva vojnika zauzela su isturene p
olo aje i Plavi je odred krenuo za njima. Miles se usredotoèio, tjerajuæi svoje kr
atke noge da rade
dovoljno brzo kako ne bi zaostao. Nikad nije dopustio da neki dugonogi vojnik zb
og njega uspori svoj korak. Ovaj put nitko to nije ni poku ao te je preostalim dah
om zadovoljno zastenjao. Ra trkana buka vatre iz ruènog oru ja koja je odjekivala sv
uda oko njega rekla mu je da su stra e Naranèastog odreda veæ dobrano zaposlene.
Zaobi li su jednu zgradu, pro li ispod zaklona porte kod sljedeæe, zatim i pokraj tr
eæe. Polovice odreda kretale su se jedna po jedna da stalno osiguraju napredovan
je ostalih. Sve je to bilo prelako. Kompleks je Milesa podsjeæao na meso derske bi
ljke nektarom natopljenih latica koje su sve bile zaobljene prema unutra. Ulazak
je bio jednostavan, za male bubice poput njega. Ali poku aji izlaska bi iscrpli i
ubili...
Zato mu je prvi udar soniène granate do ao gotovo kao olak anje. Bharaputranci nisu
ba sve èuvali za desert. Eksplozija je bila nekoliko zgrada udaljena i èudno je o
djekivala kroz hodnike. Nije se radilo o dendariijskoj opremi, znao je to po zvu
ku. Zapovjednièkom je ljemu naredio da prati borbu na napola nesvjesnoj razini, d
ok se Naranèasti odred obraèunavao s gnijezdom bharaputran-skog osiguranja. Nisu
 ga brinuli Bharaputranci koje bi njegovi ljudi istjerali na èistinu. Oni koje n
e ugledaju... Pitao se je li neprijatelj osim soniènih mina donio i druge projek
tile za masovno uni tenje. Hladno je postao svjestan dijela koji je nedostajao u n
jegovu posuðenom po-luoklopu. Quinn ga je poku ala natjerati da uzme njezin titnik,
ali uvjerio ju je da bi ga prevelik i prelabav oklop koji klizi oko njega èim s
e pomakne samo izludio. Jo vi e izludio, èinilo mu se da je promrmljala, ali nije z
atra io poja njenje. U svakom sluèaju, ovog puta nije namjeravao voditi nikakve konj
ièke napade.
Trepnuo je da se rije i neugodno prozraènog protoka podataka dok su zaobilazili po
sljednji ugao, prepla iv i tri-èetiri Bharaputranca u zasjedi i pribli iv i se klonskim
jaslicama. Velika èetvrtasta graðevina djelovala je poput hotela. Rasprsnuta sta
klena vrata vodila su u predvorje u kojem su se sjenoviti branitelji u svojim ma
skirnim odijelima kretali kroz improviziranu za titu, metalna vrata istrgnuta sa ar
ki i postavljena poprijeko kao tit. Brza razmjena znakova i na li su se unutra. Pol
ovica Plavog odreda smjesta se ra trkala da pomogne iscrpljenim braniteljima iz Ze
lenog odreda; druga polovica èuvala je njega. Lijeènik je kroz vrata progurao le
bdeæu paletu koja je nosila prenosivu krio-komoru i veæ je niz hodnik slijedio u u
rbane upute svojih kolega. Pametno, pripremali su Phillipi za prijevoz u pokrajn
joj sobi, izvan vidokruga klonskih talaca. Prvi korak bio je ukloniti to je vi e mo
guæe pacijentove krvi; u ovakvim u urbanim borbenim uvjetima, nisu ni poku avali spr
emiti krv. Grubo, brzo i izrazito neuredno; to nije bio prizor za slabe ivce, ni
za nekog tko ne zna to da oèekuje.
"Admirale", reèe tihi alt.
Okrenuo se i na ao licem u lice s Belom Thorneom. Dvospolèeve crte lica bile su go
tovo isto toliko sive kao i kapuljaèa za titne mre e koja ih je okru ivala, oval izbor
ana, podbula premora. I jo jedan izraz, koji je bilo bolno vidjeti, usprkos bijes
u. Pora enost. Bel je djelovao pora eno, djelovao je kao da je sve izgubio. I jest.
Nisu razmijenili ni jednu rijeè optu be ni obrane. Nisu ni morali; sve se na Belov
u licu vidjelo posve jasno. Vjerojatno i na Mi-lesovu. Kimnuo je u pozdrav, prih
vaæajuæi Bel, prihvaæajuæi sve.
Pokraj Bela stajao je jo jedan vojnik, a vrh njegova ljema mog ljema jedva je dosiz
ao do vrha Belova ramena. Napola je zaboravio kakvo je Mark iznenaðenje. Zar ja
zaista tako izgledam ?
"Ti " Milesov je glas pukao, otkrio je da mora stati i progutati. "Kasnije, nas dv
ojica moramo dobro porazgovarati. Izgleda da puno toga ne razumije ."
Markova brada prkosno se podigla. Ma nemoguæe je da mi je lice tako okruglo. To
je sigurno privid, zbog kapuljaèe. "A to æe biti s djecom?" reèe Mark. "S klonovi
-ma."
" to s njima?" Èinilo se da nekoliko mladiæa u smeðim svilenim tunikama i hlaèicam
a èak i poma e dendariij-skim braniteljima, upla eni i uzbuðeni, ali ne protiv volje
. Jedna druga skupina, pomije ani djeèaci i djevojèice, sjedila je prestravljena n
a podu, pod budnim okom vojnika naoru anog o amutom. Sranje, to su stvarno samo djec
a.
"Mi mora ih povesti sa sobom. Ili ne idem ni ja." Markovi zubi bili su stisnuti,
ali Miles je vidio kako je progutao.
"Ne izazivaj", zare i Miles. "Naravno da æemo ih povesti sa sobom, kako æemo druga
èije ivi izaæi odavde?"
Markovo se lice osvijetlilo, rastrzano izmeðu nade i mr nje. "A onda?" upita sumnj
ièavo.
"Oh", zapjevu i Miles sarkastièno, "jednostavno æemo docupkati do stanice Bharaput
ra i tamo ih ostaviti, uz ljubaznu zahvalu Va i Luigiju to nam ih je posudio. Idiot
! Sto si mislio? Ukrcamo se i bri emo kao ludi. Jedino mjesto za koje bismo ih mog
li odbaciti bilo bi kroz zraènu komoru, a u tom sluèaju, jamèim ti da æe ti biti
prvi na redu!"
Mark se trznuo, ali onda duboko udahne i kimne. "Onda u redu."
"Nije u redu", odgrize Miles. "Samo je... samo je..." nije se mogao dosjetiti ri
jeèi kojom bi opisao situaciju, osim najgore gu ve koju je ikad vidio. "Ako si veæ
morao
poku ati s ovako glupom forom, mogao si bar prvo tra iti savjet od obiteljskog struè
njaka!"
"Od tebe? Da od tebe tra im pomoæ? Misli da sam lud?"
"Da " Prekinuo ih je zabuljen plavokosi klon koji im je pri ao, razjapljenih usta.
"Stvarno jeste klonovi", reèe zapanjeno.
"Ne, mi smo blizanci roðeni u razmaku od est godina", odre e Miles. "Da, klonovi sm
o kao i vi, toèno, a sad se vrati i slu aj nareðenja, kvragu."
Djeèak se u urbano vratio, apuæuæi: "Istina je!" "Prokletstvo", zare i Mark u pola gl
asa, ako se prigu eni glas uopæe mogao tako nazvati. "Kako to da tebi vjeruju, a m
eni ne? Nije po teno!"
Quinnin glas u njegovu ljemu prekinuo je obiteljski sastanak. "Ako ste ti i Don Q
uijote junior gotovi s pozdravima, dr. Norvrood javlja da je vojnik Phillipi pri
premljena i ukrcana, a ranjenici spremni za transport."
"Onda idemo, prva skupina kreæe", odvratio je. Pozove narednika Plavog odreda. "
Framingham, povedi prvu skupinu. Spremni?"
"Spremni. Narednica Taura sve ih je dovela u red."
"Kreæite. I bez osvrtanja."
Pola tuceta Dendariija i oko triput vi e zabezeknutih i iscrpljenih klonova te dva
ranjena vojnika na lebdeæim paletama, svi su se okupili u predvorju i krenuli k
roz uni tena vrata. Farmingham nije djelovao sretno to se morao poslu iti dvjema djev
ojèicama kao titom protiv projektila; njegovo lice boje èokolade bilo je posve sm
rknuto. Ali bharaputranski snajperi morat æe ni aniti vrlo, vrlo pa ljivo. Dendarii
su potjerali djecu naprijed, ne ba trkom, ali zato ravnomjernom brzinom. Druga sk
upina krenula je za prvom za manje od minute. Miles je prijenos
iz obaju narednièkih ljemova smjestio na rub svog vidnog polja, dok su mu se u i na
pinjale da otkrije smrtonosno zavijanje ruènog naoru anja.
Hoæe li uspjeti? Narednica Taura dopratila je posljednju skupinu klonova u predv
orje. Pozdravila ga je s pola salutiranja, i ne zastav i da se odluèi izmeðu njega
i Marka. "Drago mije to vas vidim, gospodine", zagrmjela je.
"I meni, narednice", odvratio je od srca. Da je Taura poginula zbog Marka, nije
bio siguran bi li se stvari meðu njima ikad mogle popraviti. U nekom pogodnijem
trenutku, arko je elio doznati kako je Mark uspio prevariti nju i do koje mjere. K
asnije.
Taura je pri la bli e i spustila glas. "Izgubili smo èetvero djece koja su prebjegla
natrag Bharaputrancima. Malo mije od toga zlo. Nema anse...?"
Miles alosno strese glavom. "Nikakve. Ovog puta neæe biti èuda. Moramo uzeti to mo e
mo i otiæi, inaèe æemo izgubiti sve."
Kimnula je, savr eno shvaæajuæi taktièku situaciju. Shvaæanje, na alost, nije pomaga
lo pri grèevitoj muènini od aljenja. Ponudio joj je kratak osmijeh isprièavanja,
a usne su joj se izvile na jednu stranu, u suhom odgovoru.
Lijeènik Plavog odreda doveo je veliku lebdeæu paletu na kojoj se nalazila krio-
komora, s pokrivaèem prebaèenim preko prozirnog dijela sjajnog valjka kako bi na
go, hladno tijelo svoje pacijentice za titio od neshvaæanja i strave stranih pogle
da. Taura je klonovima dala znak da ustanu.
Bel Thorne ogleda se oko sebe. "Mrzim ovo mjesto", reèe mirno.
"Mo da ga ovaj put mo emo bombardirati pri odlasku", uzvrati Miles jednako mirno. "K
onaèno."
Bel kimne.
Njihova skupina, posljednjih petnaestak klonova, paleta, dendariijska odstupnica
, Taura i Quinn, Mark i Bel, svi su krenuli kroz vrata. Miles je pogledao prema
gore, osjeæajuæi se kao da mu je na vrhu ljema nacrtana meta, ali obris koji se k
retao po vrhu susjedne zgrade imao je na sebi dendariijsku sivu odoru. Dobro. Ho
lovid na desnoj strani njegova vidnog polja obavijestio ga je da su Fra-mingham
i njegova skupina do li do shuttlea bez ikakvih problema. Jo bolje. Prekinuo je pri
jenos iz Framingha-mova ljema, sti ao voðu druge skupine na jedva èujni mrmor i usr
edotoèio se na sada nji trenutak.
Koncentraciju mu je prekinuo Kimurin glas, prvi put to se javio uti odred, s druge
strane grada. "Gospodine, otpor je slab. Nisu nas popu ili. Kako daleko da se upu t
am da ih uvjerim kako mislimo ozbiljno?"
"Do kraja, Kimura. Mora Bharaputrinu pozornost odvuæi od nas. Odvucite ih, ali ne
izlazite se riziku i iznad svega nemojte ugroziti svoj shuttle." Miles se nadao
 daje poruènik Kimura previ e zaposlen a da bi porazmislio o pomalo shizoidnoj log
ici te naredbe. Ako
Prvi znak bharaputranskih strijelaca do ao je doslovno s udarom; sonièna mina slet
jela je oko petnaest metara pred njima. Napravila je rupu u ploèniku, koja se, tu
juæi gravitaciju, nekoliko trenutaka kasnije vratila u obliku o trog pljuska vreli
h komadiæaka, prestra iv i ih, no bez neke veæe opasnosti. Krikovi klonirane djece b
ili su u njegovim zaglu enim u ima èudno tihi.
"Moram iæi, Kimura. Preuzmi inicijativu!" Proma aj nije bio sluèajan, shvatio je M
iles kad je plazmièna vatra udarila u drvo na njihovoj lijevoj strani i zid na d
esnoj, uni tiv i oboje. Namjerno su gaðali oko njih ne bi li uspanièili klonove. I d
obro im je i lo klonovi su se bacali na tlo, grabili jedno drugo, vri tali i, po sve
mu sudeæi, bili spremni da se raspr e u svim smjerovima. Ako
se to dogodi, nitko ih vi e neæe moæi okupiti. Zraka plaz-miènog luka udarila je u
jednog Dendariija, samo da poka e kako Bharaputranci mogu i pogoditi kad hoæe, pr
etpostavio je Miles. Zrcalno polje apsorbiialo je zraku i ponovno je ispustilo u
z uobièajeni paklensko plavi udar, jo vi e prestraviv i djecu oko njih. Iskusniji voj
nici mirno su uzvratili vatru, dok je Miles vikao u svoj mikrofon, tra eæi za titu i
z zraka. Bharaputranci su bili uglavnom iznad njih, sudeæi po kutu pod kojim je
dolazila paljba.
Taura je prouèavala histeriène klonove, pogledala oko sebe, podigla svoj plazmiè
ni luk i razbila vrata najbli e zgrade, velike graðevine bez prozora, mo da skladi ta
ili gara e. "Unutra!" zaurlalaje.
To je bilo pametno jer, ako veæ moraju jurnuti, bar æe svi pojuriti u istom smje
ru. Pod uvjetom da unutra ne ostanu. Ako se opet naðu pritisnuti i okru eni, neæe
biti starijeg brata koji æe doæi spasiti njega.
"Kreæi se!" pozdravio je Miles njezinu zamisao, "ali i produ ite! Izaðite na drugo
m kraju!"
Mahnula je u znak razumijevanja, dok su djeca hitala s otvorenog u ono to je njim
a zacijelo djelovalo kao sigurno skrovi te. Njemu je djelovalo kao klopka. Ali mor
ali su ostati na okupu. Jedina moguænost gora od toga da budu okru eni bila bi da
budu ra trkani i okru eni. Mahanjem je potakao odred da proðe i slijedio ih. Nekolik
o vojnika Plavog odreda preuzelo je ulogu odstupnice, pucajuæi iz plazmiènih luk
ova prema gore, na njihove... vodièe, bojao se Miles. Raèunao je da æe to sve bi
ti upozoravajuæi hici tipa dolje-glave, ali jednom se vojniku posreæilo. Njegov
je plazmièni luk pogodio Bharaputranca koji je priglupo poku ao po rubu krova odju
riti do zgrade na suprotnoj strani. Bharaputranèev je tit apsorbirao udarac, ali
je izgubio ravnote u i pao vri teæi. Miles se trudio da ne èuje
zvuk kad je udario o beton, ali nije mu posve uspjelo, iako su mu u i bile zaglu ene
minama. Vri tanje prestane.
Miles se okrenuo i pojurio niz hodnik pa kroz neka velika dvostruka vrata, uz Th
orneovo napeto poticanje.
"Ja æu preuzeti èuvanje odstupnice", prijavi se Thorne.
Je li to Thorne namjeravao junaèki poginuti i tako izbjeæi neizbje an vojni sud? N
aèas, Miles se poigrao mi lju da mu to i dopusti. To bi bio vrlo vorski postupak.
Stari Vorovi znali su ponekad biti hrpa seratora. "Ti æe odvesti klonove u shuttl
e", odrezao je Miles konaèno. "Dovr i to si poèelo. Kad veæ toliko plaæam, elim dobi
ti ono to sam platio."
Thorne poka e zube, ali kimne glavom. Oboje su odjurili za odredom.
Dvostruka su se vrata otvorila u golemu betonsku prostoriju koja je oèito bila g
otovo jedina u velikoj zgradi. Crveno i zeleno obojeni viseæi prolazi vodili su
oko strop-nih greda, ukra eni namotajima kabela nepoznate namjene. Prema dolje je
svijetlilo nekoliko o trih bijelih svjetala, bacajuæi vi estruke sjene. Zatreptao je
u polumraku i zamalo spustio infracrveni vizir. Èinilo se da je to neka radioni
ca za sastavljanje neke vrsti krupnih projekata, premda se ovog trena izgleda ni t
a nije radilo. Quinn i Mark su zastali, èekajuæi da ih sustignu, usprkos Mileso-
vu u urbanom odmahivanju. "Za to ste stali?" zalajao je u bijesnom strahu, klizeæi d
a se zaustavi pokraj njih.
"Pazi!" povièe netko. Quinn se okrenula, podi uæi plazmièni luk u potrazi za metom
. Markova su se usta otvorila, okruglim oblikom blesavo opona ajuæi krug sive kapu
ljaèe oko njegova lica.
Miles je ugledao Bharaputranca jer su gledali ravno jedan u drugoga, taj jedan z
amrznuti trenutak. Skupina bharaputranskih snajperista u smeðem, vjerojatno na i
zlasku iz kakva tunela. Pentrali su se po stropnim greda-
J.L .Jt I
ma, jedva malo bolje pripremljeni od Dendariija koje su slijedili. Bharaputranac
je imao neku vrst ruènog minobacaèa, kojeg je uperio ravno u njega, blje tave nju k
e.
Miles naravno nije vidio projektil, èak ni kad mu je prodro u prsa. Vidio je sam
o svoja prsa kako se otvaraju poput cvijeta i zvuk koji nije samo èuo veæ i osje
tio, udar èekiæa koji gaje bacio unatrag. Tamni cvjetovi procvali su mu i u oèim
a, skrivajuæi sve.
Zapanjio se, ne time koliko je mislio, jer za razmi ljanje nije bilo vremena, veæ
time koliko je osjetio, u vremenu kad mu je posljednji udar krvi iz srca prestao
kolati kroz mozak. Prostorija se okretala oko njega... nemjerljivi bol.,, bijes
i zapanjenost... i preveliko aljenje, nemjerljivo po trajanju, beskrajno po dubi
ni. Èekajte, nisam jo
SEDMO POGLAVLJE
Mark je stajao tako blizu da je eksplozija projektila bila poput ti ine, priti æuæi
mu u i i istiskujuæi sve druge zvukove. Sve se dogodilo prebrzo da bi shvatio, pre
brzo da zatvori oèi i za titi si um od prizora. Èovjeèuljak koji je bio vikao i po
kretima ih poticao da nastave odlepr ao je unatrag poput sive krpe, ispru enih ruku
i zgrèena lica. Pjena krvi zaprskala je preko Marka sna no do uboda, dio irokog pol
ukruga krvi i komadiæa tkiva. Quinnina èitava lijeva strana bila je grimizna.
Dakle. Ipak nisi savr en, bila mu je prva, apsurdna pomisao. Ta nagla potpuna ranj
ivost nepodno ljivo gaje okirala. Nisam vjerovao da te se mo e ozlijediti. Proklet bi
o, nisam vjerovao da mo e
Quinn je vri tala, svi su ustuknuli, samo je on ostao stajati, paraliziran u svojo
j privatnoj ti ini zaglu enih u iju. Miles je le ao na betonu, raznesenih prsa, otvoreni
h usta, ne mièuæi se. To je mrtav èovjek. Veæ je u ivotu vidio mrtvaca, nije moga
o pogrije iti.
Divljeg izraza lica, Quinn je okrenula svoj plazmièni luk na Bharaputrance, isti
skujuæi pucanj po pucanj, sve dok vreli djeliæi stropa nisu poèeli smrtonosno pa
dati oko njih, a jedan Dendarii joj je udarcem okrenuo oru je u
stranu. "Taura, na njih!" Quinn je slobodnom rukom pokazala prema gore.
Èudovi na narednica ispalila je prema gore kuku s konopcem koja se zakvaèila za st
ropnu gredu. Popela se po njoj pri punoj brzini, kao poludjeli pauk. Kroz svjetl
o i sjene, Mark je jedva mogao slijediti njezino napredovanje, dok je neljudskom
brzinom preskakivala izmeðu prolaza, sve dok nije poèela padati ki a Bharaputrana
ca slomljenih vratova. Nikakav prvoliga ki poluoklop nije ih mogao za titi od tih go
lemih, bijesnih ruku s pand ama. Tri su èovjeka pala u valu vlastite krvi, razdera
nih vratova. Bilo je to suludo bombardiranje; jedan dendariijski vojnik koji je
trèao preko prostorije zamalo je zaglavio pod tijelom neprijatelja. Moderno rato
vanje nije trebalo biti tako krvavo. Oru je je sve trebalo skuhati, uredno, kao ja
ja u ljusci.
Quinn uopæe nije obraæala pa nju na sve to, kao da joj uopæe nije bilo stalo do po
sljedica njezine naredbe. Klek-nula je pokraj Milesa, ispru enih drhtavih ruku i z
astala. Onda se sagne i skine Milesov zapovjednièki ljem. Odbacila je svoj ljem za
povjednika odreda na pod i zamijenila ga Milesovim. Usne su joj se pomakle, uspo
stavljajuæi kontakt, provjeravajuæi kanale. ljem izgleda nije bio o teæen. Dovikiva
la je naredbe stra ama, pitanja shuttleu i jo ne to. "Norwood, vraæaj se ovamo, vraæa
j se ovamo. Da, donesi, odmah. Po uri, Norwood!" Glava joj se okrenula od Milesa s
amo toliko da dovikne: "Taura, osiguraj zgradu!" Odozgo, narednica je uzvratila
doviknutim naredbama za svoje ustrèale ljude.
Quinn je iz pojasa izvukla vibracijski no i poèela odsijecati Milesov kombinezon,
re uæi kroz pojase i za titno mre no odijelo, odbacujuæi okrvavljene dijelove. Mark j
e podigao pogled, slijedeæi njezin i ugledao lijeènika kako se vraæa s lebdeæom
paletom, povlaèeæi svoj teret preko betona. Lebdeæa paleta suprotstavljala se gr
avitaciji, ali ne i
masi; inercija te ke krio-komore suprotstavljala se lijeènikovim poku ajima da potrè
i i opet se pobunila kad je zakoèio i spustio paletu na pod do svoga mrtvog zapo
vjednika. Pola tuceta zbunjenih klonova slijedilo je lijeènika poput paèiæa, dr eæ
i se na okupu i prestravljeno zureæi oko sebe u straviène posljedice kratke o tre
borbe.
Lijeènik je pogledom skakao s Milesova tijela na popunjenu krio-komoru. "Kapetan
ice Quinn, nema smisla. Dvoje ne stanu."
"Vraga ne." Quinn je teturavo ustala, glasa kripava kao ljunak. Èinilo se da nije
svjesna suza koje su joj curile niz lice, ostavljajuæi ru ièaste tragove na krvi i
èaði. "Vraga ne." Bezizra ajno se zagledala u sjajnu krio-komoru. "Izbaci je."
"Quinn, ne mogu!"
"Na moju naredbu. Na moju glavu."
"Quinn..." Lijeènikov glas bio je pun tjeskobe. "Bi li i on to naredio?"
"On je upravo izgubio svoje prokleto pravo glasa. U redu." Duboko je udahnula. "
Ja æu. Ti pripremi njega."
Stisnuv i zube, lijeènik je poslu a. Otvorio je jedna vrata ca na kraju komore i izvad
io pladanj s opremom. Bila je sva u neredu, veæ jednom upotrijebljena i spremlje
na na brzinu. Izvukao je neke velike izolirane boce.
Quinn otvori komoru. Poklopac joj je kvrcnuo, otvoriv i peèat i podigao se. Posegn
ula je unutra, otkapèajuæi ne to to Mark nije vidio. Nije elio vidjeti. Siknula je i
smrznuta ko a otrgla joj se s ruku, ali Quinn ponovno posegne unutra. Stenjuæi, i
zvukla je nago, zelenkasto-ljubi-èasto tijelo ene iz komore i polo ila ga na pod. B
ila je to plaæenica koja je imala lebdeæi bicikl, Phillipi. Prkoseæi bharaputran
skoj vatri, Thorneova patrola napokon ju je na la kraj oborenog bicikla, nekoliko
zgrada dalje od mje-
sta gdje je bila izgubila ljem. Slomljena kralje nica, slomljeni udovi; trebali su
joj sati da umre, usprkos junaèkim naporima lijeènika Zelenog odreda da je spase
. Quinn je podigla pogled i ugledala Marka kako zuri u nju. Lice joj je bilo raz
oreno.
"Ti, ti beskorisni... zamotaj je." Pokazala je na Phil-lipi, a zatim se po urila z
aobiæi krio-komoru do mjesta gdje je lijeènik Plavog odreda kleèao kraj Milesa.
Mark se konaèno oslobodio paraliziranosti i proèeprkao uokolo sve dok nije meðu
medicinskom opremom prona ao tanu an sloj toplinske izolacijske folije. U strahu od
tijela, ali jo vi e od Quinn, rastegao je srebrnu foliju i zamotao hladnu mrtvu enu
u nju. Bila je ukoèena i te ka pod njegovim nevoljkim dodirom.
Podigao se i èuo lijeènika kako mrmlja, s rukama bez rukavica uronjenim duboko u
odvratnu gu vu koja je nekad bila prsni ko Milesa Vorkosigana. "Ne mogu pronaæi kr
aj. Gdje je, dovraga, kraj'? Bar neka prokleta aorta, ne to..."
"Pro lo je vi e od èetiri minute", zare i Quinn, izvuèe opet svoj no i zare e u grlo Mile
sova tijela, dva uredna reza koji su uokvirili du nik a da ga ne dotaknu. Prsti su
joj uronili u rez.
Lijeènik je podigao pogled samo da ka e: "Pazi da dohvati arteriju, a ne venu."
"Trudim se. Nisu oznaèene bojama." Prona la je ne to blijedo i gumasto. Povukla je c
ijev iz jedne od izoliranih posuda i plastièni ventil na njezinu kraju zgurala u
pretpostavljenu arteriju. Pokrenula je pumpu; zazujala je, gurajuæi svjetlucavu
zelenu krio-tekuæinu kroz prozirnu cijev. Izvukla je iz posude i drugu cijev i
umetnula je s druge strane Milesova vrata. Krv je potekla iz prerezanih izlaznih
ila, po njezinim rukama, po svemu; ne u valovima kao od kucanja srca, veæ ravnom
jerno, neljudski, me-
hanièki. Pro irila se po podu u svjetlucavu baricu, a onda poteèe preko neke blage
odvodne kosine, grimizni potoèiæ. Nemoguæa kolièina krvi. Klonovi su se okupili
i plakali. Markova glava je pucala, bolje bila tako jaka da mu je zatamnjivala
pogled.
Quinn je ostavila pumpe da rade sve dok ono to je istjecalo nije bilo prozirno i
zelenkasto. Lijeènik je u meðuvremenu prona ao krajeve koje je bio tra io i prikopèa
o jo dvije cijevi. Jo krvi, pomije ane s krio-tekuæinom, poteklo je i izlilo se iz r
ane. Potoèiæ je postao rijeka. Lijeènik je skinuo Milesove èizme i èarape i pre ao
senzorom preko blijedih stopala. "Gotovo... prokletstvo, gotovo smo suhi." Po uri
o je svojoj boci, koja se iskljuèila i treptala crvenim indikatorom.
"Ja sam upotrijebila sve to sam imala", reèe Quinn.
"Vjerojatno je dovoljno. Oboje su bili maleni. Prièvrsti krajeve " Dobacio joj je
ne to sjajno stoje ona uhvatila u zraku. Sagnuli su se nad sitno tijelo. "Onda, u
komoru", reèe lijeènik. Quinn je prihvatila glavu, lijeènik dohvati trup i bokov
e. Ruke i noge visjele su slobodno. "Lagan je..." U urbano su svoj ogoljeni teret
prebacili u krio-komoru, ostavljajuæi krvlju natopljenu odoru na podu, u pro-moè
enoj hrpi. Quinn je lijeèniku prepustila posljednje veze i okrenula se slijepo,
govoreæi u svoj ljem. Nije pogledala prema dugom srebrnom omotu do svojih nogu.
Pojavio se Thorne, pretrèavajuæi prostoriju. Gdje je bio? Thorne uhvati Quinnin
pogled i trzajem glave prema mrtvim Bharaputrancima objavi: "Do li su kroz tunele,
toèno. Zasad smo pokrili izlaze." Thorne se bezizra ajno namr tio prema krio-komori
. Dvospolac je odjednom djelovao... srednjih godina. Staro.
Quinn kimanjem glave potvrdi daje èula. "Ovdje Kljuè, Kanalu 9-C. Imamo problema
."
Neka vrst sumorne znati elje probila se kroz Markovu okiranu otupjelost. Ponovno je
ukljuèio svoj ljem. Satima gaje veæ dr ao iskljuèenog, bespomoæan i beznadan, sve
otkako je Thorne ponovno preuzeo zapovjedni tvo. Pratio je kapetanove rijeèi.
Stra arski timovi Plavog i Naranèastog odreda bili su pod te kim pritiskom pojaèanih
snaga bharaputranskog osiguranja. Quinnino zadr avanje u zgradi privlaèilo je Bha
raputrance kao muhe na le inu, uz uzbuðeno zujanje. S vi e od dvije treæine klonova
ukrcanih na shuttle, neprijatelj ga je prestao obasipati izravnom vatrom, ali zr
aèna pojaèanja ubrzano su se okupljala, èekajuæi poput le ina-ra. Quinn i oni s nj
om bili su pod neposrednom opasno æu da ih okru e i odsjeku.
"Mora postojati i neki drugi naèin", promrmlja Quinn. Promijenila je kanal. "Por
uènice Kimura, kako stoje stvari? Otpor jo slab?"
"Krasno se pojaèao. Malo su mi ovog èasa pune ruke, Quinnie", uzvratio je Kimuri
n tanak, neobièno veseo glas preko valova smetnji plazmiène vatre i zrcalnog pol
ja koje ju je odbijalo. "Postigli smo cilj i izvlaèimo se. Ili bar poku avamo. Pri
èat æemo kasnije, ha?" Jo smetnji.
"Kakav cilj? Èuvaj si taj prokleti shuttle, èuje me? Mo da æe morati doæi po nas. Ja
vi mi se èim bude ponovno u zraku."
"Dobro." Kratka stanka. "Quinnie, za to na ovom kanalu nije admiral?"
Quinnine oèi zatvore se od bola. "On je... trenutno izvan dometa. Po uri, Kimura!"
Kimurin odgovor, to god bio, prekinuo je jo jedan val smetnji. U Markovu ljemu nije
bilo nikakva programa koji bi objasnio Kimuru i njegov cilj, ali poruènik se iz
gleda nije javljao iz medicinskog kompleksa. Diverzija? Ako je tako, Kimura nije
privlaèio ni pribli no dovoljno nepri-
L,
jateljskih snaga. Kanal narednika Framinghama, koji se javljao sa shuttlea, otvo
rio se potièuæi Quinn da po uri, gotovo istovremeno s izvje æem stra arskog tima Naran
èastog odreda o prinudnom povlaèenju s jo jedne toèke. "Mo e li shuttle sletjeti na
ovu zgradu i pokupiti nas?" upita Quinn, zagledana u grede iznad njihovih glava
.
Thorne se namr ti slijedeæi joj pogled. "Mislim da bi se krov uru io."
"Kvragu. Druge ideje?"
"Dolje", reèe Mark odjednom. Oboje Dendariija se tr-glo, umalo se baciv i na tlo p
rije nego to su shvatili to misli. "Kroz tunele. Bharaputranci su tako u li, mi mo emo
izaæi."
"Slijepi u krtiènjaku", pobuni se Quinn.
"Ja imam kartu", reèe Mark. "Cijeli Zeleni odred je ima, unesena im je u ljemove.
Zeleni odred mo e voditi."
"Za to to nisi prije rekao?" odre e Quinn, nelogièno zanemarujuæi da ba i nije bilo n
ekog "prije".
Thorne je kimnuo da potvrdi i u urbano poèeo prouèavati holovidnu kartu iz svoga lj
ema. "Moguæe je. Postoji put dovest æe nas do zgrade iza na eg shuttlea, Quinn. Bh
araputranska je obrana tamo tanka i okrenuta u suprotnom smjeru. A dolje im ni b
rojnost neæe pomoæi."
Quinn je buljila dolje. "Mrzim zemlju. elim vakuum i prostor za kretanje. U redu,
idemo. Narednice Taura!"
Kovitlac organizacije, jo nekoliko razorenih vrata i mala je skupina opet mar irala
, niz dizalnu cijev i u odvodne kanale. Vojnici su izviðali ispred glavnine. Tau
ra je estorici klonova dala da nose Phillipino umotano tijelo polo eno na tri metal
ne cijevi koje je i èupala iz viseæih prolaza. Kao da je jo bilo neke posljednje na
de da se enu oèuva i omoguæi joj se o ivljavanje.
Mark se na ao ukorak s krio-komorom na lebdeæoj paleti, a zabrinuti lijeènik vukao
gaje za sobom. Krajièkom oka bacio je pogled kroz proziran poklopac. Njegov je
predak le ao otvorenih usta, blijed, sivih usnica i posve miran. Hladnoæa je stvar
ala are od inja na peèatnim zaklop-cima, a iz radijatora rashladne jedinice dopir
ao je val suvi ne topline. Na neprijateljskim infracrvenim senzori-ma to æe se vid
jeti kao krije . Mark je zadrhtao i zavukao se u toplinu. Bio je gladan i bilo mu
je u asno hladno. Proklet bio, Milesu Vorkosigane. Toliko sam ti toga htio reæi, a
sad me vi e ne slu a .
Ravni tunel kojim su i li prolazio je ispod jo jedne zgrade, do dvokrilnih vrata ko
ja su se otvorila na iroko predvorje puno vi estrukih raskri ja: nekoliko dizalnih ci
jevi, pomoænih stubi ta, drugih tunela i ormara za opremu. Sva su vrata otvorili i
li razorili izvidnici u potrazi za bharaputranskim otporom. Zrak je jo zaudarao n
a dim i o tar zaostali okus vatre iz plazmiènih lukova. Na alost, na ovom su mjestu
izvidnici prona li ono to su tra ili.
Svjetla su se pogasila. Posvuda oko Marka, viziri na dendariijskim ljemovima s tr
eskom su se pospu tali kako su se ljudi prebacivali na infracrveni vid. I on je to
uèinio, izgubljeno se zabuljiv i u svijet koji je izgubio boju. Njegov je ljem puc
ketao od glasova iz komunikatora koji su upadali jedan drugom u rijeè kad su se
dvojica izvidnika iz dvaju razlièitih hodnika trkom vratila u predvorje, pucajuæ
i iz plazmiènih lukova i proizvodeæi zasljepljujuæe mrlje u njegovu toplinski po
jaèanom vidu. Èetvorica bhara-putranskih slu benika osiguranja u poluoklopima izro
nila su iz dizalne cijevi, presijecajuæi Quinninu kolonu na pola. Prostor je bio
tako malen da su se morali boriti prsa o prsa. Marka je sluèajno oborio zamah j
ednoga Denda-riija, te se sklupèao pokraj lebdeæe palete.
"Ovo nije za tiæeno", zajecao je lijeènik lupkajuæi po krio-komori dok su lukovi v
atre palucali iznad njihovih glava. "Jedan èist pogodak i..."
"Onda u dizalnu cijev", dovikne mu Mark. Lijeènik je kimnuo i okrenuo paletu u n
ajbli i taman otvor u kojem nije bilo Bharaputranaca. Dizalna cijev bila je isklju
èena ili bi suprotstavljena gravitacijska polja uni tila sklopove i na cijevi i na
paleti. Lijeènik se uzverao na krio-komoru kao daje to konj i poèeo padati izva
n Markova vidnog polja. Slijedio ga je jo jedan vojnik, spu tajuæi se po sigurnosni
m ljestvama s unutarnje strane cijevi. Paljba iz plaz-miènog luka pogodila je Ma
rka tri puta uzastopce dok se poku avao osoviti na noge iznova ga oboriv i na pod. N
jegov zrcalni tit ispustio je urlik plavih munja dok se kroz valove vreline kotrl
jao prema cijevi. Spustio se ljestvama za vojnikom i izmakao vatrenoj liniji.
Ali ne zadugo. Bharaputranski je ljem bljesnuo na ulazu iznad njih, a zatim za nj
ima krene vatra iz plazmiènog luka, blje teæi jaèe od svjetala u cijevi. Vojnik je
pomogao lijeèniku da potegnu paletu iz cijevi koja se naglo pretvorila u strelj
anu, kroz najni i ulaz, a zatim se i sam provu-èe i nestane. Mark je pohitao za nj
ima, osjeæajuæi se kao ljudska baklja, uhvaæen i okru en isijavajuæim plavim bljes
kom. Koliko je to veæ pogodaka? Izgubio je broj. Koliko ih jo njegov tit mo e podnij
eti, prije nego to popusti i izgori?
Vojnik je zauzeo polo aj za paljbu, ni aneæi natrag u dizalnu cijev, ali nitko od Bh
araputranaca nije po ao za njima. Zastali su u d epu tame i ti ine, dok su uzvici i pu
cnjevi iz bitke iznad njihovih glava tiho odjekivali niz cijev. Ovo je bilo znat
no manje predvorje, sa samo dva izlaza. Mutno uto rezervno svjetlo na podu davalo
je prostoru la no udoban dojam topline.
"Prokletstvo", reèe lijeènik zureæi prema gore, "mislim da smo se upravo odsjekl
i."
"Ne nu no", reèe Mark. Ni lijeènik ni vojnik nisu bili iz Zelenog odreda, ali Mark
ov je ljem, naravno, imao zeleno programiranje. Pozvao je holokartu, prona ao njiho
v trenutni polo aj i prepustio raèunalu u ljemu da im pronaðe put. "Do tamo se mo e i
s ove razine. Malo je zaobi-lazniji put, ali ba zato je i manja vjerojatnost da
æete naletjeti na Bharaputrance."
"Daj da vidim", zatra i lijeènik.
Napola nevoljko, napola s olak anjem, Mark mu preda svoj ljem. Lijeènik ga stavi na
glavu i prouèi crvenu crtu koja je vodila kroz trodimenzionalni shematski prika
z medicinskog kompleksa pred njegovim oèima. Mark se usudio naèas virnuti uz diz
alnu cijev. Iznad njih nije bilo Bharaputranaca, a zvukovi borbe bili su prigu eni
, kao da se udaljavaju. Povukao je glavu iz cijevi i uhvatio vojnika kako zuri u
njega, s uznemirujuæim sjajem u oèima koji se vidio èak i kroz spu teni vizir. Ne
, ja nisam tvoj prokleti admiral. Ba teta, zar ne? Vojnik je mislio da su Bharaput
ranci pogodili pogre nog niskog tipa. Mark nije trebao rijeèi da shvati tu poruku.
Pogrbio se.
"Aha", zakljuèi lijeènik. Iza vizira, vilica mu se za-tegla.
"Ako po urite, mo da æete stiæi èak i prije kapetanice Quinn", reèe Mark. Lijeènikov
ljem jo mu je bio u ruci. Iznad njihovih glava nisu vi e dopirali nikakvi zvuèi. Bi
li trebao po uriti za odjekom bitke koju je za sobom ostavljala Quinn, ili ostati
ovdje i poku ati provesti i za tititi lebdeæu paletu? Nije bio siguran boji li se v
i e Quinn ili bha-raputranske vatre koju je privlaèila njezina skupina. U svakom s
luèaju, vjerojatno æe biti sigurniji s krio-komorom.
Duboko je udahnuo. "Vi... zadr ite moj ljem. Ja æu uzeti va ." I lijeènik i vojnik zu
rili su u njega zlovoljno i odbojno. "Ja æu krenuti za Quinn i klonovima." Njego
vim klonovima. Hoæe li Quinn uopæe misliti na njihove ivote?
"Onda idi", reèe lijeènik. On i vojnik okrenuli su paletu prema vratima i nisu s
e osvrnuli. Oèito su ga smatrali dodatnom pote koæom a ne pomoæi i bilo im je drag
o to su ga se rije ili.
Smrknuto se uspeo uz ljestve u dizalnoj cijevi. Oprezno je provirio preko ruba p
oda u predvorju. Puno tete. Sustav prskalica dodao je zagu ljivom dimu jo i paru. Je
dno tijelo u smeðoj odori le alo je nepomièno. Pod je bio mokar i sklizak. Izvukao
se iz cijevi i prestra eno jurnuo kroz hodnik kojim je dendariijska skupina moral
a krenuti ako su se dr ali planirane rute. Jo tragova plazmiène vatre uvjerilo gaje
daje na dobrom putu.
Zaokrenuo je za jedan ugao, skliznuo da se zaustavi i bacio se natrag u tamu. Bh
araputranci ga nisu ugledali; bili su okrenuti u suprotnom smjeru. Vratio se niz
hodnik, nespretno prolazeæi kroz kanale nepoznatog ljema sve dok nije uspostavio
kontakt s Quinn.
"Kapetanica Quinn? Ovaj, Mark ovdje."
"Dovraga, gdje si? Gdje je Norivood?"
"On ima moj ljem. Provodi krio-komoru drugim putem. Ja sam iza vas, ali ne mogu s
e pribli iti. Bar èetvorica Bharaputranaca u punom svemirskom oklopu nalaze se izm
eðu nas i prilaze vam s leða. Pripazite se."
"Prokletstvo, sad smo nadjaèani. To je to." Quinn zastane. "Ne. Mogu se pobrinut
i za njih. Mark, gubi se odavde, slijedi Norwooda. Trèi!"
"Sto misli uèiniti?"
"Spustit æu im strop na glavu. Ba æe im onda svemirski oklop koristiti. Trèi!"
Potrèao je, shvativ i to namjerava. Kod prve dizalne cijevi na koju je nai ao, dohvat
io se ljestava, penjuæi se divlje, ne mareæi kamo vodi. elio je biti to bli e povr ini
kad
Bilo je kao potres. Dr ao se koliko je mogao dok je cijev krèkala i svijala se. Os
jeæao je zvuk kako mu prolazi kroz tijelo. Sve je zaèas bilo gotovo, osim daleko
g odjeka sliènog grmljavini. Nastavio se penjati. Dnevno svjetlo pred njim odra av
alo se niz ulaz u cijev.
Iza ao je u prizemlju zgrade opremljene kao neki fini ured. Prozori su bili napukn
uti i probijeni mecima. U jednom je staklu probio rupu i provukao se kroz nju, a
zatim je podigao svoj infracrveni vizir. S njegove desne strane, pola druge zgr
ade propalo je u golemi krater. Pra ina se jo dizala u zagu ljivim oblacima. Bharaput
ranci u njihovim otpornim, smrtonosnimn svemirskim oklopima mo da su jo bili ivi, po
d svim tim, ali spasilaèkim ekipama trebat æe sati da ih iskopaju. Iscerio se us
prkos stravi, zadihan na dnevnoj svjetlosti.
Lijeènikov ljem nije imao ni pribli ne sposobnosti kao onaj zapovjednièki, ali je i
pak uspio pronaæi Quinn. "U redu, Norwood", govorila je, "samo nastavi. Trèi kao
lud! Framingham! Jesi li èuo? Usredotoèi se na Norwooda. Povlaèi rubne stra e. Kr
eni èim se Norwood i Tonkin ukrcaju. Kimura! Jesi li u zraku?" Stanka; Mark nije
mogao èuti Kimurin odgovor, tko god i gdje god on bio. Ali shvatio mu je smisao
prema Quinninim sljedeæim rijeèima. "Pa, upravo smo ti napravili novo sleti te. M
alo je grbavo, ali æe poslu iti. Prati moj signal i spusti se ravno dolje u krater
. Taman æe stati. Da, hoæe . Izmjerila sam laserom, ima dopu tenje. Sad mo e riskirati s
uttle, Kimura. Idemo!"
I on je krenuo prema krateru, uljajuæi se postrance uza zgradu, koristeæi obje ene
komade kao zaklon dok ga
ki ica betonskih krhotina nije podsjetila da razoren balkon nad njegovom glavom ba
i nije osobito siguran. Ostani pod njim i budi zdrobljen ili izaði na otvoreno i
budi pogoðen? to god da uèini, to æe biti pogre an izbor, bio je u to uvjeren. Kak
o je i la ona izreka koju su Vorkosiga-novi vojni ud benici tako rado citirali? Nije
dan plan bitke ne mo e pre ivjeti prvi dodir s neprijateljem. Quinnina taktika i pri
stup mijenjali su se zbunjujuæom brzinom. Koristila je doslovno novu moguænost b
uka shuttlea zare ala mu je u u ima, potrèao je iz skloni ta kad se balkon poèeo uru ava
ti od vibracija. Jedan je kraj popustio i buèno pao. On nastavi trèati. Neka bha
raputranski snajperi poku aju pogoditi pokretnu metu...
Quinn i njezina skupina upustili su se u izlazak upravo kad se shuttle, nogu isp
ru enih kao u nekog golemog kukca, pa ljivo spustio u krater. Nekoliko posljednjih B
haraputranaca bilo je na polo ajima na krovu nasuprot njima, pokrivajuæi ih vatrom
. Ali imali su samo plazmiène lukove, a jo su pazili na klonove, premda je jedna
djevojka u ru ièastom zavri tala, uhvaæena u udar odbijen od nekog dendariijskog zrc
alnog tita. Lak e opekline, ali ni ta stra no. Plakala je u panici, ali dendariijski ju
je vojnik svejedno dohvatio i gurnuo prema vratima shuttlea, koja su se upravo
otvarala i plazila prilaznu rampu.
Nekolicina Bharaputranaca, svjesni da nemaju nade oboriti shuttle svojim snajper
skim oru jem, promijenila je taktiku. Usredotoèili su svoju vatru na Quinn, posti uæ
i pogodak za pogotkom u njezino preoptereæeno zrcalno polje. Bljeskala je u izma
glici plave vatre, teturajuæi pod udarima. Klonovi i Dendarii verali su se uz ra
mpu.
Zapovjednièki ljemovi privlaèe vatru. Nije vidio drugog naèina do da potrèi pred
nju. Zrak oko njega planuo je kad je njegovo zrcalno polje prosulo energiju, ali
kratak tren olak anja omoguæio je Quinn da vrati ravnote u. Zgrabila gaje za ruku i
zajedno su pojurili uz rampu, ukr-
cav i se posljednji. Shuttle se veæ trzavo uzdizao, a rampa se uvlaèila dok su oni
jo padali kroz vrata. Vrata se za njima zapeèate. Ti ina je djelovala poput pjesme
.
Mark se prevalio na leða i ostao le ati, hvatajuæi zrak, s pluæima koja su gorjela
. Quinn je sjela, lica crvena u sivom krugu. Samo oprljotina kao od sunca. Tri j
e daha histerièno plakala, onda odluèno zatvori usta. Pla ljivo si je prstima dota
kla u arene obraze, Mark se sjetio da je to ena koja je veæ jednom posve izgubila l
ice u plazmiènoj vatri. Ali ne i drugi put. Ne i drugi put.
Kleknula je i poèela opet prolaziti kroz zapovjednièke kanale na svom umalo smrt
onosnom ljemu. Zatim se povuèe na noge i otetura naprijed usred trzava ubrzanja s
huttlea. Mark je sjeo i ogledavao se oko sebe, posve izgubljen. Narednica Taura,
Thorne, klonovi njih je prepoznao. Ostatak su bili nepoznati Dendarii, vjerojat
no uti odred poruènika Kimure, neki u obiènim sivim kombinezonima, neki u punom s
vemirskom oklopu. Djelovali su prilièno iscrpljeno. Sva èetiri kreveta za ranjen
ike u stra njem dijelu letjelice bila su otvorena i ispunjena, a peti je èovjek le a
o polo en na tlo. Ali lijeènica se kretala glatko, ne panièno. Njezini su pacijent
i oèito bili stabilni i u stanju èekati daljnju njegu u povoljnijim uvjetima. Al
i krio-komora utog odreda bila je zauzeta. anse za Phil-lipi u srebrnoj foliji bil
e su veæ tako slabe da se Mark pitao hoæe li je uopæe poku ati ponovno zamrznuti k
ad se jednom vrate na Peregrine. Ali osim nje i osobe u krio-ko-mori, nije bilo
drugih pokrivenih obrisa, ni vreæa za mrtvace Kimurin je odred, izgleda, prilièn
o dobro pro ao kroz svoju misiju, to god ona bila.
Shuttle se okrene; jo su kru ili, nisu jo kretali ka orbiti. Mark zastenje ispod gla
sa i ustane da poðe za Quinn i otkrije to se dogaða.
Kad je ugledao zarobljenika, zastane kao ukopan. Èovjek je sjedio, ruku vezanih
na leðima, sigurno vezan pojasom i pod stra om dvojice vojnika iz utog odreda, neko
g krupnog mu karca i mr ave ene koja je Marka podsjetila na zmiju, sva od gipkih mi iæa
i oèiju koje kao da nisu treptale. Zarobljenik je djelovao kao da mu je kakvih
markantnih èetrdeset godina. Imao je na sebi poderanu smeðu svilenu tuniku i hla
èe. Pramenovi tanke kose koji su pobjegli iz zlatnog prstena na vrhu njegove gla
ve padali su mu oko lica. Nije se borio, sjedio je mirno, èekajuæi, s hladnim st
rpljenjem kao u ene-zmije.
Bharaputra. Pravi Bharaputra, barun Bharaputra, Va a Luigi glavom. Èovjek se nije
nimalo promijenio u osam godina otkad ga je Mark posljednji put vidio.
Luigijevo se lice podigne, a oèi mu se blago ra ire kad ugleda Marka. "Dakle, admi
rale", promrmlja.
"Upravo tako", odvratio je Mark automatski nai-smithovskom frazom. Zaljuljao se
kad se shuttle o trije okrenuo, prikriv i tako u asnutu slabost u svojim koljenima i p
otpunu iscrpljenost. Nije spavao ni noæ prije ove misije. Bharaputra, ovdje1?
Barun podigne jednu obrvu. "Tko vam je to na ko ulji?" Mark baci pogled na sebe. R
edenik krvi jo nije promijenio boju, jo je bio vla an, ljepljiv i hladan. Uhvatio se
kako èezne odgovoriti Moj brat, samo radi oka. Ali nije bio siguran da se baruna
mo e okirati. Pojurio je naprijed, izbjegavajuæi intimniju konverzaciju. Barun Bha
raputra. Jesu li Quinn i njezina vesela dru ina namjeravali jahati i ovog tigra i
kako? Ali bar je sad shvatio kako shuttle mo e kru iti borbenom zonom bez ikakva str
aha od neprijateljske vatre.
Prona ao je i Quinn i Thornea u pilotskom odjeljku, zajedno sa zapovjednikom utog o
dreda Kimurom. Quinn
je preuzela komunikacijsku postaju shuttlea, sive tunike zabaèene unatrag, prezn
ojenih kovrèa u neredu.
"Framingham! Izvje taj!" vikala je u komunikator. "Morate uzletjeti. Bharaputransk
o zraèno pojaèanje gotovo je nad vama."
S druge strane kapetanskog mosta, u sjedalu nasuprot Quinninu, Thorne je pratio
taktièki holovid. Dvije denda-riijski obojene toèke, borbeni shuttleovi, navalji
vale su ali nisu mogle razbiti skupinu neprijateljskih shuttleova koji su prolaz
ili nad gradom duhova, astralnom projekcijom pravog ivog grada koji se okretao po
d njima. Mark baci pogled kroz prozor pokraj pilotova ramena, ali nije mogao pro
naæi stvarne letjelice u osunèanoj jutarnjoj magli.
"Upravo kupimo oborenog èovjeka, gospoðo", odvratio je Framinghamov glas. "Samo
minutu, da se skupina vrati."
"Imate li sve ostale? Imate li Norivooda? Ne mogu dobiti njegov ljem!"
Nastala je kratka stanka. Quinn stisne ake, pa ih opet otvori. Nokti su joj bili
izgrizeni do crvenih patrljaka.
Konaèno Framinghamov glas. "Sad ga imamo, gospoðo. Imamo sve i ive i mrtve, osim
Phillipi. Ne elim nikoga ostaviti ovim prokletim seronjama ako to mogu izbjeæi."
"Mi imamo Phillipi."
"Hvala Bogu! Onda su svi na broju. Mo emo krenuti, kapetane Quinn."
"Dragocjen teret, Framingham", reèe Quinn. "Sastajemo se pod Peregrinovom za titom
. Borbeni shuttleovi èuvat æe vam bokove." Na taktièkom prikazu, dendariij-ske t
oèke odvojile su se od neprijatelja i ostavile ih za sobom.
"A to je s vama?"
"Bit æemo iza vas. uti odred kupio nam je kartu za povratak kuæi prvom klasom. Ko
d kuæe je stanica Fell." "I onda idemo?"
"Ne. Ariel je ranije veæ o teæen. Slijeæemo. Sve je veæ ureðeno."
"Jasno. Vidimo se tamo."
Dendariijska formacija konaèno se slo ila i krenula prema gore. Mark se bacio u je
dan stolac i dr ao se svom snagom. Borbeni shuttleovi bili su u veæoj opasnosti ne
go oni, shvatio je promatrajuæi taktièki prikaz. Jedan borbeni shuttle upadljivo
je epao. Dr ao se u blizini letjelice utog odreda. Formacija je usporila da prièeka
ranjenika. Ali, bar jednom, stvari su i le po planu. Kad su iza li iz atmosfere i k
renuli u orbitu, Bharaputranci su nevoljko zaostali.
Quinn je jedan iscrpljen trenutak oslonila laktove na svoju konzolu i dlanovima
sakrila svoje crveno-bijelo lice, trljajuæi osjetljive kapke. Thorne je sjedio b
lijedo i utihlo. Quinn, Thorne, on sam, svi su na sebi imali svaki svoj dio onog
mlaza krvi. Poput crvene vrpce koja ih sve povezuje.
Konaèno se pojavila stanica Fell. Bila je to golema graðevina, najveæa orbitalna
stanica koja je kru ila oko Jack-sonova Skrovi ta, glavni sto er Kuæe Fell i njihov g
rad. Barun Fell volio je biti na povi enom mjestu. U osjetljivoj mre i velikih kuæa,
Kuæa Fell vjerojatno je raspolagala s najvi e sirove snage, u pogledu sposobnosti
za uni tavanje. Ali samo uni tavanje rijetko je donosilo zaradu, a snaga se ovdje m
jerila novcem. Kakvu su monetu Dendarii koristili da bi platili pomoæ ili bar ne
utralnost stanice Fell? Baruna Bharaputru, sad zarobljena u teretnom odjelu? A k
akvi su onda etoni klonovi, sitni , kusur? Kad pomisli daje bio prezirao Jacksonce
kao trgovce ljudskim mesom.
Stanica Fell upravo je izlazila iz planetne sjene. Sporo kretanje sunèana svjetl
a polako je otkrivalo svu njezinu velièinu. Usporili su prema jednom kraku, prep
u tajuæi usmjeravanje Fellovoj kontroli leta i nekim te ko naoru anim gorilama koje su
se pojavile niotkuda da ih otprate. Tu je bio i Peregrine, upravo pristajuæi. P
rijevozni i borbeni shuttleovi zaplesali su prema svom matiènom brodu, poslu no do
lazeæi do svojih pristajnih hvataljki. I sam Peregrine profinjeno se zaputio pre
ma dodijeljenu sidri tu.
Uz kljocanje prednjih hvataljki i u tanje fleksi-cijevi stigli su kuæi. U teretnom p
ristani tu, Dendarii su po urili prevesti ranjenike u bolnicu na Peregrinu, a zatim
su se znatno sporije i umornije posvetili poslovima ra èi æavanja i èi æenja. Quinn je
projurila kraj njih, u stopu praæena Thorneom. Mark ih je slijedio, kao da ga p
ovlaèi ona samrtna crvena vrpca.
Cilj Quinnina suludog trka bila je stra nja strana pristani ta, gdje je Framinghamov
shuttle upravo pristajao. Stigli su ba kad su otvoreni peèati fleksi-cijevi pa s
u se morali izmaknuti da prvo proðu ranjenici. Mark se uznemirio prepoznav i meðu
njima vojnika Tonkina, koji je pratio lijeènika Norwooda. Tonkin je zamijenio ul
ogu, postav i od èuvara pacijent. Lice mu je bilo tamno i mirno, bez svijesti, dok
su ga u urbane ruke pronosile i prebacivale na lebdeæu paletu. Ovdje je ne to jako
krenulo po zlu.
Quinn se nestrpljivo prebacivala s noge na nogu. Poèeli su izlaziti i drugi Dend
arii, izvodeæi i klonove. Quinn se namr ti i projuri kroz njih, kroz fleksi-cijev
i u unutra njost shuttlea.
Thorne i Mark po li su za njom u kaos slobodnog pada. Posvuda je bilo mladih klono
va, neki su plakali, nekima je bilo zlo Dendarii su ih poku avali sve pohvatati i
dotegliti do izlaza. Jedan iscrpljeni vojnik s ruènim usisi-
vaèem jurio je za lebdeæim grudicama neèijeg posljednjeg obroka prije nego to bi
ga drugi mogli udahnuti. Povici i vriska i brbljanje bili su kao izravan udarac
u mozak. Fra-minghamovo vikanje nije nimalo pospje ivalo povratak vojnom redu dok
su prestravljene klonove jednog po jednog izvodili iz teretnog dijela.
"Framingham!" Quinn je dolebdjela do njega i dohvatila ga za no ni gle anj. "Framing
ham, kvragu! Gdje je krio-komora koju je pratio Norwood?"
Pogledao je dolje mr teæi se. "Ali rekli ste daje vi imate, kapetane."
"Molim?"
"Rekli ste da vi imate Phillipi." Usne su mu se razvukle u bijesnu grimasu. "Bog
amu, ako smo je ostavili, ja æu "
"Imamo Phillipi, da, ali ona ona nije vi e bila u krio-komori. Norwood je komoru v
odio do vas. Norvvood i Tonkin."
"Nisu imali komore kad ih je moja patrola izvukla. Dovezli smo ih obojicu, ono to
je ostalo od njih. Norvvood je poginuo. Pogoðen je u oko, jednom od onih prokle
tih ig-lenih granata. Raznijelo mu je glavu. Ali nisam ostavio njegovo tijelo, t
amo je, u vreæi."
Zapovjedni ljemovi privlaèe vatru, o da, znao sam...
Nikakvo èudo to Quinn nije mogla dobiti Norwoodo-ve komunikacijske kanale.
"Krio-komora, Framingham!" Quinnin glas imao je visok ton strave kakav Mark nika
d prije nije èuo.
"Nismo ni vidjeli nikakvu prokletu krio-komoru, Quinn! Norwood i Tonkin je nisu
imali kad smo do li do njih! to je tako prokleto va no u jednoj krio-komori kad Phill
ipi nije èak ni bila u njoj?"
Quinn mu ispusti gle anj i otpluta u sve manju loptu, privlaèeæi ruke i noge k seb
i. Oèi su joj bile tamne i velike. Pregrizla je niz nedovoljno ru nih rijeèi, krguæ
uæi zubima tako sna no da su joj desni pobijeljele. Thorne je djelovao kao lutka o
d krede.
"Thorne", reèe Quinn kad je opet bila u stanju govoriti. "Javi se Eleni. Hoæu ob
a broda u potpunoj sigurnosnoj izolaciji, odmah. Nikakvih dopusta, nikakvih prop
usnica, nikakve komunikacije s postajom Fell ni s bilo kim drugim, osim ako ja t
o ne odobrim. Reci joj da dovede ovamo poruènika Harta s Ariela. elim se sastati
s oboje, smjesta, ali ne preko komunikacijskih kanala. Idemo."
Thorne kimne, okrene se u zraku i potisne se prema palubi.
"Stoje?" upita narednik Framingham. Quinn duboko, polako udahne. "Framingham, os
tavili smo admirala dolje."
"Zar ste poludjeli, pa tu je " Framinghamov prst ukoèeno je pokazivao na Marka. Ru
ka mu se stisne u aku. "Oh." Zastao je. "To je klon."
Quinnine su oèi gorjele; Mark je osjeæao kako mu prolaze kroz stra nji dio lubanje
poput laserskih bu ilica.
"Mo da i ne", reèe Quinn te ko. "To Kuæa Bharaputra ne mora znati."
"Ah?" Framinghamove oèi suzile su se u razmi ljanju. Ne! povièe Mark u sebi. Tiho.
Vrlo tiho.
OSMO POGLAVLJE
Marku se èinilo kao da je zatvoren u zakljuèanoj sobi s pola tuceta serijskih ub
ojica koji pate od mamurnosti, kao da mo e èuti svaki dah koji su ispu tali ljudi sj
edeæi u krugu oko èasnièkog stola za sastanke. Nalazili su se u sobi za sastanke
, odmah pokraj glavne taktièke sobe na Peregrinu. Quinnin dah bio je najlak i i na
jbr i, narednica Taura disala je najdublje i najzloslutnije. Samo su Ele-na Bothar
i-Jesek, na svom kapetanskom mjestu na èelu stola i poruènik Hart s njezine desn
e strane, bili èisti i uredni. Ostali su do li onakvi kakvi su bili u povr inskoj mi
siji, iscrpljeni i smrdljivi: Taura, narednik Framingham, poruènik Kimura, Quinn
, s lijeve strane Bothari-Jesek. I on sam, naravno, usamljen na suprotnom kraju
èetvrtastog stola.
Kapetanica Bothari-Jesek se namr tila i bez rijeèi ponudila boèicu tableta protiv
boli. Narednica Taura uzela je est komada. Samo se poruènik Kimura suzdr ao. Taura
ih je dodala Framinghamu i ne ponudiv i Marka. Èez-nuo je za tabletama kao to edan è
ovjek èezne za èa om vode, istoèenom i utopljenom u pustinjski pijesak. Boca se vr
atila uza stol i opet nestala u kapetanièinu d epu. Markove oèi pulsirale su u rit
mu njegovih sinusa, a stra nji dio glave bio mu je napet kao ko a koja se su i na sunc
u.
Bothari-Jesek progovori. "Ovaj hitni sastanak sazvan je radi rje avanja samo dva p
itanja i to to br e. to se, dovraga, dogodilo i to æemo sad uèiniti? Jesu li dnevnici
iz ljemova na putu?"
"Da, gospoðo", reèe narednik Framingham. "Skupnik Abromov ih donosi."
"Na alost, najva niji nam nedostaje", reèe Quinn. "Je li tako, Framingham?"
"Bojim se da jest, gospoðo. Pretpostavljam daje u zidu, negdje kod Bharaputre, z
ajedno s veæinom ostatka Nor-woodova ljema. Proklete granate."
"Prokletstvo." Quinn se skupi na svom stolcu.
Vrata sobe za sastanke kliznula su u stranu da propuste skupnika Abromova koji j
e u ao u trku. Nosio je èetiri malena, prozirna plastièna pladnja, polo ena jedan na
drugi i oznaèena kao "Zeleni odred", " uti odred", "Naranèasti odred" i "Plavi od
red". Svaki pladanj imao je na sebi deset do esnaest ploèica. Dnevnici iz ljemova.
Osobni zapisi svakog vojnika za proteklih nekoliko sati, svaki pokret, svaki ot
kucaj srca, svaki sken, pogodak, pucanj i komunikacija. Dogaðaji koji su se zapr
avo odigrali prebrzo da bi ih se primijetilo mogli su se usporiti, analizirati,
ra èlaniti, otkriti i ispraviti pogre ke za iduæi put.
Abromov salutira i preda pladnjeve kapetanici Bothari--Jesek. Otpustila ga je uz
zahvalu i dodala pladnjeve kapetanici Quinn, koja ih je umetnula u otvor simula
tora. Istovremeno je tako dobiven dosje oznaèila kao vrhunsku tajnu. Njezini prs
ti izgrizenih vrhova hitali su po kontrolnoj ploèi videa.
Veæ poznata trodimenzionalna holokarta Bharaputri-nih medicinskih postrojenja st
vorila se iznad stola. "Po u-rit æu naprijed do trenutka kad smo napadnuti u tunel
u", reèe Quinn. "Evo nas, Plavi odred, dio Zelenog odreda..." Vijugava zbrka crt
a zelenog i plavog svjetla pojavila se du-
boko u unutra njosti maglene zgade. "Tonkin je bio Plavi odred broj 6, zadr ao je sv
oj ljem sve vrijeme." Prebacila je Tonkinov plavi est u utu boju, da se bolje vidi.
"Nor-wood je jo imao Plavi odred broj deset. Mark..." usne su joj se stisnule, "
Mark je nosio ljem jedan." Taj je trag, naravno, bio upadljivo neprisutan. Norwoo
dov plavi 10 prebacila je u ru ièasto. "U kojem si trenutku zamijenio ljem s Norvro
odom, Mark?" Postavljajuæi pitanje, nije ga pogledala.
Molim vas, pustite me. Bio je uvjeren da je bolestan, jer se jo tresao. Neki mu s
e mi iæ na dnu leða grèio, siæu ni trzaji u bockavom donjem sloju bola. "Oti li smo na
 dno one dizalne cijevi." Glas mu je iza ao kao suh apat. "Kad... kad se ljem deset
ponovno pojavi, ja ga imam na sebi. Norvrood i Tonkin produ ili su zajedno, vi e ih
nisam vidio."
Ru ièasta crta zaista je ispuzala natrag iz cijevi i zavi-jugala za gomilom plavih
i zelenih crta. uti trag produ io je sam.
Quinn je ubrzano premotavala audiokontakt. Tonkinov bariton zvuèao je kao jecanj
e kukca na amfetamini-ma. "Kad sam zadnji put bila u kontaktu s njima, bili su o
vdje." Quinn je oznaèila mjesto jasnom toèkom svjetlosti, u unutarnjem hodniku d
uboko u jednoj drugoj zgradi. Za- utjela je i pustila utu zmiju da produ i. Niz dizal
nu cijev, kroz jo jedan kanal, ispod neke strukture, gore i kroz jo jednu.
"Tu", reèe Framingham naglo, "to je kat na kojem su zarobljeni. Mi smo u li u kont
akt ovdje."
Quinn oznaèi jo jednu toèku. "Onda krio-komora mora biti negdje u blizini crte nj
ihova prolaska, izmeðu ove i ove toèke." Pokazala je na dvije svjetleæe oznake.
"Dvije zgrade. Dvije i pol, valjda. Ali u Tonkinovim glasovnim bilje kama nema niè
eg po èemu bih mogla zakljuèiti gdje."
Kukcoliki glas opisivao je bharaputranske napadaèe i dozivao pomoæ, ponovno i po
novno, ali nije spominjao krio--komoru. Markovo grlo stezalo se u ritmu s vapaji
ma. Quinn, molim te, ugasi ga...
Program je do ao do kraja. Svi Dendarii oko stola zurili su u njega, kao da ga ele
natjerati da prizna jo ne to. Nije bilo vi e nièega.
Vrata su kliznula u stranu i u ao je kapetan Thorne. Mark nikad u ivotu nije vidio
iscrpljenije ljudsko biæe. I Thorne je jo bilo odjeven u prljavi kombinezon i sa
svog je poluoklopa odbacilo samo plazmièno zrcalo. Sivu kapuljaèu zabacio je una
trag, smeðe kose prilijepljene uz glavu. Krug prljav tine usred Thorneova blijedog
lica oznaèavao je otvor kapuljaèe, sivi blizanac crvenog kruga na Quinninom lic
u, od preoptereæen]a zrcalnog polja. Thor-neovi pokreti bili su u urbani i trzavi,
volja koja nadjaèava premor blizu kolapsa. Thorne se objema rukama oslonio na s
tol, usana stisnutih u zlovoljnu ravnu crtu.
"I, jesi li i ta izvuklo iz Tonkina?" upita Quinn. "Upravo smo vidjeli to ima kompj
uter. I mislim da to nije dovoljno."
"Lijeènici su ga nakratko probudili", izvijesti Thorne. "Progovorio je. Nadao sa
m se da æe dnevnici dati nekog smisla onome stoje rekao, ali..."
"Stoje rekao?"
"Rekao je da su se, kad su do li do ove zgrade", Thorne poka e na holovid, "na li odsj
eèeni. Ne jo u okru enju, ali odvojeni od prilaza shuttleu, s neprijateljem koji je
vrlo brzo zatvarao krug. Tonkin ka e da mu je Norvrood doviknuo kako ima neku ide
ju jer je ne to vidio "tamo otraga". Zatra io je od Tonkina da granatnim napadom stv
ori diverziju i èuva jedan hodnik to je sigurno ovo tu. Norwood je uzeo krio-kom
oru i vratio se putem kojim su i do li. Vratio se nekoliko minuta kasnije Tonkin
ka e, za najvi e est minuta. I rekao je Tonkinu daje sad sve u redu. "Admiral æe se i
zvuæi èak i ako nama ne uspije." Neke dvije minute kasnije, ubila gaje ona grana
ta, a Tonkin se onesvijestio od potresa mozga."
Framingham kimne glavom. "Moja ekipa stigla je tamo ni tri minute kasnije. Otjer
ali su hrpu Bharaputranaca koji su pretra ivali tijela pljaèka ili potraga za info
rmacijama ili oboje, skupnik Abromov nije bio siguran i pobrali su Tonkina i Nor
woodovo tijelo i odjurili. Nitko iz ekipe nije prijavio da bi igdje ugledao krio
-komoru."
Quinn je odsutno grizla patrljak jednog nokta. Mark je bio uvjeren da nije toga
èak ni svjesna. "To je sve?"
"Tonkin ka e da se Norvrood smijao", doda Thorne. "Smijao." Quinn se namr ti. "Prokl
etstvo."
Kapetanica Bothari-Jesek bila je zavaljena u svoj stolac. Svi oko stola kao da s
u poku avali probaviti ovu zadnju vijest, zureæi u holokartu. "Napravio je ne to luk
avo", reèe Bothari-Jesek. "Ili ne to stoje on smatrao lukavim."
"Imao je nekih pet minuta. Koliko lukav mo e biti u pet minuta?" po ali se Quinn. "Pr
oklet bio lukavi kreten do sto vragova, to se nije javio!"
"Vjerojatno je to namjeravao", uzdahne Bothari-Jesek. "Mislim da ne treba gubiti
vrijeme dijeleæi krivicu. Bit æe je dovoljno za sve."
Thorne se trgnuo, zajedno s Framinghamom, Quinn i Taurom. A onda svi pogledaju M
arka. On se skutrio u svome stolcu.
"Pro lo je samo", Quinn baci pogled na sat, "malo manje od dva sata. Sto god da je
Norwood uèinio, krio-komo-ra sigurno je jo tamo dolje. Mora biti."
"I to da uèinimo?" upita poruènik Kimura suho. "Da poku amo s jo jednom povr inskom mi
sijom?"
Quinn je stisnula usne, izra avajuæi manjak odu evljenja nad iscrpljenim sarkazmom.
"Javlja se dobrovoljno, Kimura?" Kimura podigne dlanove u znak predaje i po-nikne
glavom.
"U meðuvremenu", reèe Bothari-Jesek, "stanica Fell nas doziva, prilièno u urbano.
Moramo poèeti pregovarati. Pretpostavljam da æe ovo ukljuèivati na eg taoca." Krat
kim kimanjem glave u Kimurinu smjeru zahvalila mu je za jedini potpuno uspje no ob
avljen dio povr inske misije. Kimura uzvrati kimanjem. "Zna li itko stoje admiral
namjeravao uèiniti s barunom Bharaputrom?"
Krug odmahivanja glavom. "Zar ni ti ne zna , Quin-nie?" upita Kimura iznenaðeno.
"Ne. Nije bilo vremena za razgovor. Nisam èak ni sigurna je li admiral ozbiljno
oèekivao da vam otmica uspije, Kimura, ili je samo htio da to bude diverzija. To
bi bilo u skladu s njegovom strategijom, da ne ostavi cijelu misiju ovisnu o je
dnom nesigurnom ishodu. Pretpostavljam daje namjeravao", glas joj se izgubi u uz
dahu, "upotrijebiti vlastitu domi ljatost." Uspravila se na svom sjedalu. "Ali pro
kleto dobro znam to ja namjeravam uèiniti. Pogodba æe ovaj put biti u na u korist.
Barun Bharaputra mogao bi nam svima biti karta za odlazak odavde, kao i admiralu
, ali moramo sve izvesti kako treba."
"U tom sluèaju", reèe Bothari-Jesek, "mislim da ne bismo Kuæi Bharaputra priznal
i kako je vrijedan paket koji nam je ostao dolje." Bothari-Jesek, Thorne, Quinn,
svi su se okrenuli da pogledaju Marka, s hladno proraèunatim izrazima lica.
"I menije to palo na pamet", reèe Quinn.
"Ne", apnuo je. "Ne!" Vrisak mu je ispao poput kre- tanja. "Niste valjda ozbiljni.
Ne mo ete me natjerati da budem on, ne elim vi e biti on, Bo e! Ne!" Tresao se, drhtao,
eludac mu se okretao i grèio. Hladno mije.
Quinn i Bothari-Jesek izmijene poglede. Bothari-Jesek je kimnula, bila je to nek
a neizgovorena poruka.
Quinn reèe: "Svi ste otpu teni, vratite se svojim du nostima. Osim vas, kapetane Tho
rne. Zapovjedni tvo nad Arielom vam je oduzeto. Preuzet æe ga poruènik Hart."
Thorne kimne, kao daje to i oèekivalo. "Jesam li uhiæen?"
Quinnine oèi stisnule su se od bola. "Prokletstvo, nemamo za to vremena. Ni ljud
i. A nisi jo ni ispitan a, osim toga, trebam tvoje iskustvo. Ova... situacija mog
la bi se svakog èasa naglo promijeniti. Smatraj da si pod kuænim pritvorom i dod
ijeljen meni. Mo e èuvati sam sebe. Uzmi kabinu za èasnièke posjete ovdje na Peregr
inu i nazovi je æelijom ako ti od toga bude lak e."
Na Thorneovu licu vidjela se potpuna beznadnost. "Da, gospoðo", reèe drveno.
Quinn se namr ti. "Idite se oprati. Nastavit æemo kasnije."
Osim Quinn i Bothari-Jesek, svi su iza li u redu po jedan. Mark ih je poku ao slijed
iti. "Ti ne", rekla je Quinn glasom posmrtnog zvona. Bacio se natrag u svoj stol
ac i skutrio se u njemu. Kad je posljednji Dendarii iza ao iz prostorije, Quinn po
segne preko stola i iskljuèi sva sredstva za snimanje.
Milesove ene. Elena, ljubav iz djetinjstva, sad kapetanica Bothari-Jesek, koju je
Mark prouèavao dok su ga jo Komarranci poduèavali da glumi baruna Vorkosigana. A
li nije bila ba posve ono to je on oèekivao. Quinn iz Dendariija bila je za komarr
ske urotnike potpuno iznenaðenje. Dvije su ene sluèajno slièile jedna drugoj, obj
e s kratkom tamnom kosom, finom blijedom ko om, toplim smeðim oèima. Ili to nije b
ila sluèajnost? Je li Vorkosigan podsvjesno odabrao Quinn kao zamjenu za Bothari
-Jesek,
kad veæ nije mogao dobiti pravu stvar? Èak su im i imena bila slièna, Elli i Ele
na.
Bothari-Jesek bila je za glavu vi a, izdu enih, aristokratskih crta lica, hladnija i
rezerviranija, a taj je dojam jo pojaèavala njezina èista, dnevna èasnièka odora
. Quinn, odjevena u jednodjelnu ratnièku odoru i borbene èizme, bila je ni a, prem
da jo uvijek za glavu vi a od njega, zaoblje-nija i e æa. Obje su bile zastra ujuæe. Mar
kov vlastiti ukus to se tièe ena, ukoliko ikad pozivi da ga provede u praksi, nagi
njao je vi e prema onoj maloj kloniranoj plavu i koju su izvukli ispod kreveta, kad
bi joj samo bilo godina kako je izgledala. Netko nizak, mek, ru ièast, stidljiv, n
etko tko ga ne bi ubio i pojeo nakon parenja.
Elena Bothari-Jesek promatrala gaje s nekom vrstom zgaðene zadivljenosti. "Tako
nalik njemu. Ali nije on. Za to drhti ?"
"Hladno mije", promrmlja Mark.
"Tebi je hladno!" ponovila je Quinn bijesno. "Tebi je hladno! Ti prokleti mali s
eronjo " Naglo je okrenula svoj stolac i ostala sjediti leðima okrenuta njemu.
Bothari-Jesek ustane i pro eæe do njegovog kraja stola. ena-vrba. Dotakla mu je èel
o, koje je bilo ljepljivo; ustuknuo je gotovo prenaglo. Sagnula se i zagledala m
u se u oèi. "Quinnie, pusti ga. U oku je."
"Ne zaslu uje razumijevanje!" zagrcnula se Quinn.
"Svejedno je u oku. Ako eli rezultate, mora to uzeti u obzir."
"Prokletstvo." Quinn se okrene natrag. Novi èisti vla ni tragovi pru ali su joj se o
d oèiju, preko crveno-bijelog, prljav tinom i osu enom krvlju zamrljanog lica. "Ti n
isi vidjela. Nisi vidjela Milesa kako tamo le i srca raznesena po cijeloj prostori
ji."
"Quinnie, on nije stvarno mrtav. Zar ne? Samo je zamrznut, i... i izgubljen." Je
li joj se to u glasu pojavila natruha nesigurnosti, nijekanja?
"Oh, stvarno je mrtav, ne brini. Vrlo stvarno zamrznuto mrtav. I tako æe zauvije
k ostati ako ga ne vratimo!" Krv po njezinom kombinezonu, u crtama njezinih ruku
, po njezinom licu, konaèno je poèela tamnjeti.
Bothari-Jesek udahne. "Usredotoèimo se na neposredne stvari. Prvo je pitanje, mo e
li Mark prevariti baruna Fella? Fell je jednom upoznao pravog Milesa."
"To je jedan od razloga za to nisam strpala Bela Thor-nea u zatvor. Bel je bilo ta
mo i mo e nam savjetovati, nadam se."
"Da. I to je ono stoje èudno..." Bokom se oslonila na stol i zaljuljala jednu no
gu u èizmi. "Bio u oku ili ne, Mark nije provalio Milesov pravi identitet. Ime Vo
rkosi-gan nije mu pre lo preko usana, zar ne?"
"Ne", prizna Quinn.
Bothari-Jesek iskrivila je usta i prouèavala ga. "Za to ne?" upita odjednom.
Jo se malo skutrio u svome stolcu, poku avajuæi pobjeæi snazi njezina pogleda. "Ne
znam", promrmlja. Neumoljivo je èekala dalje. Uspio je jedva malo sna nijim glasom
: "Navika, valjda." Uglavnom Galenova navika da ga prebije na mrtvo kad god bi p
ogrije io, jo u lo a stara vremena. "Kad igram ulogu, igram ulogu. M-Miles ne bi nika
d pogrije io u tome, pa ne bih ni ja."
"Tko si ti kad ne igra ulogu?" Pogled Bothari-Jesek bio je su en, proraèunat.
"Ja... ba i ne znam." Progutao je i poku ao opet, jaèim glasom. " to æe se dogoditi s
mojim s klonovima?"
Kad je Quinn otvorila usta, Bothari-Jesek podigne ruku da je zaustavi. Umjesto n
je, Bothari-Jesek je rekla: " to eli da im se dogodi?"
" elim da budu slobodni. Da ih se pusti negdje na sigurnom, odakle ih Kuæa Bharapu
tra neæe moæi oteti i dovesti natrag."
"Èudan altruizam. Ne mogu a da se ne pitam, za to? Èemu uopæe cijela ova misija? to
si se nadao dobiti?"
Usta su mu se otvorila, ali nisu proizvela nikakav zvuk. Nije imao odgovora. Jo j
e uvijek bio sav ljepljiv, slab i uzdrhtao. Glava ga je opako boljela, kao da jo
j po-nestaje krvi. Stresao je glavom.
"Ha!" puhne Quinn. "Kakav onjo. Kakav, kakav prokleti anti-Miles. Dograbiti poraz
iz èeljusti pobjede."
"Quinn", reèe Bothari-Jesek tiho. U glasu joj se èuo dubok prijekor, samo u toj
jednoj rijeèi, Quinn je to èula i priznala slegnuv i jednim ramenom. "Mislim da ni
jedna od nas ne zna toèno to to tu imamo", produ ila je Bothari--Jesek. "Ali znam
kad se uvalim preko glave. No znam i nekog kome to ne bi bilo previ e."
"Koga?"
"Groficu Vorkosigan."
"Hm." Quinn uzdahne. "Ima jo ne to. Tko æe njoj reæi za " Palcem je pokazala prema do
lje, Jacksonovo Skrovi te i fatalne dogaðaje koji su se upravo tamo odigrali. "A,
bogovi mi pomogli, ako sam sad zbilja ja zapovjednik ovog cirkusa, morat æu sve
to prijaviti i Simonu II-lyanu." Zastala je. " eli li ti zapovijedati, Elena? Kao s
tariji zapovjednik broda, sad kad je Bel napola uhiæen i tako to. Ja sam potegnu
la samo zato to sam morala, pod vatrom."
"Dobro ti ide", rekla je Bothari-Jesek sa smije kom. "Podr at æu te." Dodala je: "Ti
si èitavo vrijeme u e suraðivala s obavje tajcima, ti si logièan izbor."
"Da, znam." Quinn se namr ti. "Ti æe reæi obitelji, ako doðe do toga?"
"Za to sam", uzdahne Bothari-Jesek, "pak ja logièan izbor. Ja æu reæi grofici, d
a."
"Dogovoreno." Ali obje su djelovale kao da se pitaju tko je dobio goru ili bolju
polovicu posla.
" to se tièe klonova," Bothari-Jesek opet pogleda Marka, "bi li htio zaraditi njih
ovu slobodu?"
"Elena," reèe Quinn upozoravajuæi, "nemoj mu ni ta obeæavati. Jo ne znamo èime æemo
morati trgovati da se izvuèemo odavde. Da "jo jedan potez prema dolje "njega dobij
emo natrag."
"Ne", pro apæe Mark. "Ne mo ete. Ne mo ete ih poslati... natrag dolje, nakon svega ovo
ga."
"Veæ sam rtvovala Phillipi", reèe Quinn smrknuto. "Dala bih im i tebe a da ne tre
pnem, da nije on... Zna li za to smo uopæe i li na tu prokletu povr insku misiju?" upit
ala je.
Bez rijeèi je stresao glavom.
"Za tebe, govno malo. Admiral je veæ dopola bio sklopio posao s barunom Bharaput
rom. Trebali smo otkupiti Zeleni odred za èetvrt milijuna betanskih dolara. Tro ak
ne bi bio puno veæi od tro ka povr inske misije, kad se ubroji sva oprema koju smo
izgubili, zajedno s Thorneo-vim shuttleom. I ivotima. Ali barun je odbio ubaciti
i tebe u nagodbu. Ne znam za to te silom htio ukljuèiti u razmjenu. Svima si drugi
ma bezvrijedan. Ali Miles te nije htio napustiti!"
Mark se zabuljio u dlake na svojim podlakticama i stao ih cupkati. Podigao je po
gled i ugledao Bothari-Jesek kako ga opet prouèava kao da je neki va an kriptogram
.
"Kao to admiral nije htio napustiti svoga brata", reèe Bothari-Jesek polako, "tak
o Mark neæe napustiti klo-nove. Zar ne? Ha?"
Bio bi progutao, ali ponestalo mu je sline.
"Uèinit æe sve da ih spasi , ha? Sto god zatra imo?"
Usta su mu se otvorila i zatvorila. Moglo je to biti neko uplje, bezvuèno da.
"Odigrat æe admirala za nas? Mi æemo te poduèiti, naravno."
Napola je kimnuo, ali uspije provaliti: "Kakvo obeæanje-?"
"Sve æemo klonove povesti sa sobom kad krenemo. I iskrcat æemo ih negdje gdje Ku
æa Bharaputra neæe moæi do njih."
"Elena!" pobuni se Quinn.
"Ja elim", ovog puta jest progutao, " elim Barravar-kinu rijeè. Tvoju rijeè", rekao
je Bothari-Jesek.
Quinn je sisala svoju donju usnu, ali nije progovorila. Nakon duge pauze, Bothar
i-Jesek kimne. "U redu. Ima moju rijeè. Ali imamo tvoju potpunu suradnju, jasno?"
"Tvoju rijeè kao to?" "Samo moju rijeè." "...Da. Dobro."
Quinn ustane i zabulji se u njega. "No je li on sad uopæe u stanju odigrati svoj
u ulogu?"
Bothari-Jesek slijedila je njezin pogled. "Ne u ovom stanju, izgleda da ne. Treb
a ga oprati, nahraniti, odmoriti. Onda æemo vidjeti to se da uèiniti."
"Barun Fell mo da nam neæe dati vremena da ga teto imo."
"Reæi æemo barunu Fellu da se tu ira. To æe biti dovoljno blizu istini."
Tu . Hrana. Bio je tako u asno gladan da je veæ pre-gladnio, odrvenjelog eluca, bezvo
ljnog tijela. I bilo mu je hladno.
"Mogu ti samo reæi", reèe Quinn, "da je on jako lo a imitacija pravog Milesa Vorko
sigana."
Da, to vam sve vrijeme poku avam reæi.
Bothari-Jesek stresla je glavom, vjerojatno u znak beznadnog slaganja. "Idemo",
reèe mu.
Otpratila ga je do neke èasnièke kabine, malene, ali hvala Bogu privatne. Nije b
ila u uporabi, èista i bezizra ajna, vojnièki skromna, pomalo ustajalog zraka. Pre
tpostavljao je da je Thorne slièno smje ten, negdje u blizini.
"Uredit æu da ti s Ariela po alju nekakvu èistu odjeæu. I poslat æu ti hrane."
"Prvo hranu molim te?" "Jasno."
"Za to si ljubazna prema meni?" Glas mu je ispao cvi-lav i sumnjièav, bojao se da
to ostavlja dojam slabosti i paranoje.
Njezino se orlovsko lice zamisli. " elim znati... tko si. to si."
"Zna . Ja sam proizvedeni klon. Proizveden ba tu na Jacksonovu Skrovi tu."
"Ne mislim na tijelo."
Zgrbio se automatski u obrambeni polo aj, premda je znao da to nagla ava njegovu izo
blièenost.
"Jako si zatvoren", primijetila je. "Jako usamljen. To nije nimalo slièno Milesu
. Obièno."
"On nije èovjek, on je gomila. Cijela jedna prokleta vojska vucara se za njim."
Da ne spominjem i opasan harem. "Valjda mu se tako dopada."
Usne su joj se zakrivile u neoèekivanom osmijehu. To je bilo prvi put da je vidi
kako se smije i. Cijelo joj se lice promijenilo. "Mislim da mu se dopada." smije ak
joj izbli-jedi. "Dopadalo mu se."
"Sve to radi za njega, zar ne. Pona a se ljubazno jer misli da bi on tako htio." Ne z
a njega, ne, nikad, sve za Milesa i njegovu prokletu bratsku opsesiju.
"Dijelom." Jasno.
"Ali prvenstveno", rekla je, "zato to æe me jednog dana grofica Vorkosigan upitat
i to sam uèinila za njezinog sina."
"Pa, namjerava ga zamijeniti za baruna Bharaputru, zar ne?"
"Mark..." oèi su joj se smraèile nekim èudnim... sa aljenjem? Ironijom? Nije znao
proèitati. "Ona æe me pitati za tebe."
Okrenula se na peti i ostavila ga samog, zapeèaæenog u kabini.
Istu irao se najvrelijom vodom koju je mali grijaè mogao proizvesti i dugo stajao
u toplini su ila, za arene ko e, dok nije prestao drhtati. Vrtjelo mu se od iscrpljeno
sti. Kad je konaèno iza ao ispod tu a, otkrio je da je netko bio u kabini i oti ao, os
taviv i mu odjeæu i hranu. urno je navukao donje rublje, crnu dendariijsku majicu i
par sivih brodskih hlaèa i bacio se na veèeru. Ovog puta nije se radilo o finoj
posebnoj Naismith dijeti, veæ o pladnju sa standardnom porcijom predviðenom da
krupnog i tjelesno aktivnog vojnika odr i u pogonu. Daleko je to bilo
od gurmanske kuhinje, ali mu je prvi put u vi e tjedana na tanjuru bilo dovoljno h
rane. Pojeo je sve, kao da bi se vila koja mu je to ostavila mogla pojaviti i ot
eti mu ostatak. Bolnog eluca, uvalio se u krevet i legao na bok. Vi e nije drhtao k
ao da mu je hladno i nije bio iscrpljen i pre-znojen i nesiguran od manjka eæera
u krvi. Ali nekakav psihièki odjek jo se uvijek poput crne plime valjao njegovim
tijelom.
Bar si izvukao klonove.
Ne, Milesje izvukao klonove.
Prokletstvo, prokletstvo, prokletstvo...
Ovakva polovièna katastrofa nije bila sjajno iskupljenje o kojem je bio sanjao.
Ali to je oèekivao, kakav æe biti kraj? Uza sve svoje oèajnièko planiranje, nije
predvidio ni ta nakon povratka s Arielom na Escobar. Na Escobar, sa smije kom i s kl
onovima u naruèju. Zami ljao je sebe kako onda raspravlja s bijesnim Milesom, ali
dotad bi veæ bilo prekasno da ga Miles zaustavi. Napola je oèekivao da æe ga uhi
titi, ali bio bi po ao dragovoljno. to je zaista elio?
Osloboditi se krivnje pre ivjelih? Prekinuti staro prokletstvo? Nitko koga si onda
poznavao vi e nije iv... To je bio motiv za koji je vjerovao da ga pogoni, kad je
o tome uopæe razmi ljao. Mo da i nije bilo tako jednostavno. elio se osloboditi neèeg
a... U posljednje dvije godine, Miles Vorkosigan oslobodio ga je od Ser Galena i
Komarranaca i onda ga jo jednom definitivno pustio na slobodu nasred londonske u
lice u zoru; a nije prona ao sreæu o kojoj je sanjao dok je su njevao teroristima. M
iles je slomio samo tjelesne lance koji su ga bili sputavali; oni drugi, nevidlj
ivi, usjekli su se tako duboko daje oko njih zaraslo meso.
Sto si mislio? Ako bude junak kao Miles, da æe te morati i tretirati kao Milesa ?
Da æe te morati voljeti ?
I tko su, uopæe, oni? Dendarii? Miles osobno? Ili iza Milesa, one zloslutne, fas
cinantne sjene, grof i grofica Vorkosigan?
Njegova slika o Milesovim roditeljima bila je mutna i nesigurna. Neuravnote eni Ga
len bio ih je predstavio, omrznute neprijatelje, kao crne zloèince, Komarrski Ko
ljaè i njegova napasna supruga. Ali s druge strane, zahtijevao je od Marka da ih
prouèava, koristeæi neobraðene izvorne materijale, njihove spise, javne govore,
privatne videosnimke. Milesovi roditelji bili su oèito slo eni ljudi, nimalo svec
i, ali isto je tako bilo jasno da se ne radi o zapjenjenom sadistièkom pederu i
ubojitoj vje tici iz Gale-novih bijesnih paranoja. U videosnimkama, grof Aral Vork
osigan pojavljivao se naprosto kao sjedokos, krupno graðen èovjek neobièno pozor
nih oèiju na prilièno te kom licu, bogatog, promuklog, mirnog glasa. Grofica Corde
lia Vorkosigan govorila je rjeðe, visoka ena tamne riðe kose i upadljivih sivih o
èiju, previ e sna na da je se nazove lijepom, ali toliko usredotoèena i uravnote ena d
a djeluje predivno, premda to nije bila.
A sad je Bothari-Jesek prijetila da æe ga izruèiti njima...
Sjeo je i upalio svjetlo. Brzi obilazak sobe nije otkrio ni ta èime bi se mogao ub
iti. Nikakvog oru ja ni o trice Dendarii su ga razoru ali èim se bio popeo na brod. Ni t
a o to bi mogao objesiti pojas ili konop. Nije se mogao ni skuhati u tu u, buduæi d
a je nepristupaèan sigurnosni senzor automatski iskljuèivao vodu kad bi pre la pod
no ljivu temperaturu. Vratio se u krevet.
Slika u urbanog niskog èovjeka koji vièe dok mu prsa eksplodiraju prema van uz gri
mizno prskanje ponavljala mu se u glavi kao usporena snimka. Iznenadio se kad je
poèeo plakati. ok, to je sigurno ok kojeg je otkrila Bothari-Jesek. Mrzio sam mal
og pedera dok je bio iv, za to sad plaèem? Apsurdno. Mo da polako ludi.
Dvije noæi bez sna ostavile su ga bolno tupim, ali sad nije mogao zaspati. Samo
je drijemao, lebdeæi izmeðu poloviènih snova i nedavnih, prodornih sjeæanja. Nap
ola je halucinirao o tome da se nalazi na gumenoj splavi usred rijeke krvi, oèaj
nièki se boreæi s crvenom strujom, tako da je, kad je Quinn do la po njega nakon s
amo sat odmora, to zapravo bilo olak anje.
DEVETO POGLAVLJE
" to god uèinio," rekao je kapetan Thorne, "ne spomi-nji betanski tretman pomlaðiv
anja."
Mark se namr ti. "Kakav betanski tretman pomlaðivanja? To postoji?"
"Ne."
"Pa onda, za to bih ga spominjao?"
"Nije va no, samo ga ne spominji."
Mark je stisnuo zube, okrenuo svoj stolac prema vi-deoploèi i pritisnuo kontroln
u ploèicu da spusti sjedal© dok mu stopala u èizmama nisu dotakla pod. Bio je po
sve opremljen u Naismithovoj èasnièkoj sivoj odori. Quinn ga je obukla kao daje
lutka ili zaostalo dijete. Quinn, Bothari--Jesek i Thorne zatim su mu nastavili
puniti glavu gomilom ponekad proturjeènih uputa o tome kako da u predstojeæem ra
zgovoru odigra Milesa. Kao da ja to ne znam. Troje kapetana sad je sjedilo svatk
o u svom stolcu izvan dometa videokamere u taktièkoj sobi Peregrina, spremni da
mu apæu kroz siæu nu slu alicu u njegovu uhu. A on je mislio da je Galen pravi lutkar
. Uho ga je zasvrbjelo, nervozno je protrljao slu alicu, natjerav i Bothari-Jesek da
se namr ti. Quinn se nije ni prestala mr titi.
Quinn nije stala ni za trenutak. Jo je uvijek imala na sebi krvlju natopljen komb
inezon. Neoèekivano naslijeðeno zapovjednièko mjesto operacije "katastrofa" nije
joj dopustilo da se odmori. Thorne se oprao i presvukao u brodsku trenirku, ali
oèito jo nije odspavao. Oboma su lica bila blijeda u sjeni, preo trih crta. Quinn
je natjerala Marka da uzme neki stimulans kad je, dok ga je oblaèila, zakljuèila
da zvuèi previ e mutno za njezin ukus. Posljedice mu se nisu sviðale. Glava i oèi
bili su mu gotovo pretjerano èisti, ali tijelo mu je bilo premoreno. Svi su se
rubovi i povr ine taktièke sobe isticali neprirodnom èistoæom. Zvukovi i glasovi u
njegovim u ima kao da su bili bolno zao treni, visoki i zamuæeni odjednom. I Quinn
je uzela istu stvar, shvatio je to vidjev i kako se trza na visoko elektronsko pi ta
nje komunikacijske opreme.
("Dobro, na redu si.") reèe Quinn kroz slu alicu kad je videoploèa pred njim poèel
a iskriti. Konaèno su svi za utjeli.
Stvorila se slika baruna Fella i èak se i on mr tio. Geo-rish Stauber, barun Fell
od Kuæe Fell, bio je iznimka meðu voðama jacksonskih velikih kuæa utoliko to je j
o uvijek nosio svoje izvorno tijelo. Staraèko tijelo. Barun je bio èvrst, ru ièasta
lica, sjajne æele pokrivene staraèkim mrljama i uokvirene pod i anim rubom posve bi
jele kose. Svilena tunika koju je imao na sebi, u zelenoj boji njegove Kuæe, dav
ala mu je izgled nekog grlatog vilenjaka. Ali u njegovim hladnim, prodornim oèim
a nije bilo nièeg vile-njaèkog. Miles se ne bi prestra io moæi jacksonskog baruna,
podsjeti se Mark. Miles se ne bi prestra io bilo èije moæi ako nije podr ana bar s
tri cijela planeta. Njegov otac, Komarrski Koljaè, jeo je jacksonske Velike kuæe
za doruèak.
On, naravno, nije Miles.
Jebe to. Ja sam Miles sljedeæih petnaest minuta, u svakom sluèaju.
"Dakle, admirale", zagrmi barun. "Ipak se ponovno sreæemo."
"Ba ." Mark je uspio sprijeèiti pucanje svoga glasa.
"Vidim da ste jo uvijek ambiciozni. I slabo obavije teni."
"Ba ."
("Poèni govoriti, prokletstvo",) zasiktao je Quinnin glas u njegovom uhu.
Mark proguta. "Barune Fell, uvuæi stanicu Fell u ovu situaciju nije bila moja iz
vorna zamisao. I meni se uri povuæi svoje snage kao to se vama uri da nas vidite ka
ko odlazimo. I ba zato, molim va u posrednièku pomoæ. Vi... znate da smo oteli baru
na Bharaputru, pretpostavljam?"
"Tako sam èuo." Jedan Fellov kapak tr ne se u tiku. "Malo ste se preraèunali u ras
polo ivoj podr ci, zar ne?"
"Jesam li?" Mark slegne ramenima. "Kuæa Fell je u osvetnièkom ratu s kuæom Bhara
putra, zar ne?"
"Ne ba . Kuæa Fell je na rubu toga da zavr i vendettu s Kuæom Bharaputra. U posljedn
je vrijeme otkrili smo da nam je rat neprofitabilan. A sad sam osumnjièen za sud
jelovanje u va em napadu." Barunovo mr tenje se pojaèa.
"Oh..." ovu misao prekinuo je Thorneov apat: ("Reci mu daje Bharaputra iv i zdrav.
")
"Barun Bharaputra je iv i zdrav", reèe Mark, "a tako mo e i ostati, to se mene tièe.
Kao posrednik, èini mi se, bili biste u dobrom polo aju da poka ete svoju dobru vol
ju Kuæi Bharaputra i pomognete im da ga vrate. Ja ga elim zamijeniti netaknutog z
a samo jednu stvar, a onda idemo."
"Optimistièni ste", reèe Fell suho.
M>
Mark je jurio dalje. "Jednostavna, profitabilna zamjena. Baruna za mog klona."
("Brata") ispravili su ga Thorne, Quinn i Bothari-Je-sek u jedan glas.
"Klonskog brata", nastavio je Mark zlovoljno. Natjerao sije zube da se razdvoje.
"Na alost, moj... brat je pogoðen usred one zbrke dolje. Na svu sreæu, uspje no je
zamrznut u jednoj od na ih poljskih krio-komora. Ovaj, na nesreæu, krio-komora je
u urbi uzlijetanja sluèajno ostala dolje. iv èovjek za mrtvaca; ne vidim u èemu je
problem."
Barun se nasmijao, prikriv i to ka ljem. Tri dendariij-ska lica u sjeni bila su ukoè
ena i ledena i nimalo zabavljena. "Ba imate zanimljiv posjet, admirale. to æe vam
mrtvi klon?"
("Brat"), reèe Quinn ponovno. ("Miles uvijek inzi-stira.")
("Da"), podr i je Thorne. ("Tako sam prvi put i otkrio da ti nisi Miles, jo na Arie
lu, kad sam te nazvao klonom a ti mi nisi skoèio za vrat.")
"Brat", ponovi Mark iscrpljeno. "Glava nije povrijeðena, krio-tretman je primije
njen gotovo istog èasa. Ima dobre izglede za o ivljavanje, s obzirom na sve."
("Samo ako ga dobijemo"), zare i Quinn.
"I ja imam brata", primijeti barun Fell. "On u meni ne potièe takve osjeæaje."
Potpuno vas razumijem, barune, pomisli Mark.
Thorne se javio u Markovom uhu: ("Govori o svom po-lubratu, barunu Ryovalu od Ku
æe Ryoval. Izvor ove ven-dette jest sukob izmeðu Fella i Rvovala. Bharaputra je
u cijelu stvar upao kasnije.")
Mark je elio da mo e odrezati Znam tko je Ryoval, ali nije mogao.
"Zapravo", nastavi barun Fell, "moj æe brat biti uzbuðen kad èuje da ste ovdje.
Nakon to ste mu pri svom posljednjem posjetu tako smanjili resurse, na alost, mora
se ogranièiti na manje napade. Ali preporuèam vam da pripazite leða."
"Oh? Znaèi Rvovalovi agenti imaju tako slobodne ruke na stanici Fell?" zaprede M
ark.
Thorne mu odobri. ("Fino. Ba kao Miles.") Fell se ukoèi. "Ne ba ."
Thorne pro apæe: ("Da, podsjeti ga da si mu pomogao s njegovim bratom.")
Sto je, kvragu, Miles to radio ovdje prije èetiri godine?
"Barune. Ja sam vama pomogao s va im bratom. Vi pomozite meni s mojim i raèun je i
zravnan."
"Te ko. Jabuke razdora koje ste pri svojem posljednjem odlasku posijali izmeðu nas
morale su se predugo ra èi æavati. Pa ipak... istina je da ste zadali Ryu bolji uda
rac nego to bih ja to mogao." Je li se to u Fellovim oèima pojavila natruha odobr
avanja? Protrljao je svoju okruglu bradu. "Zbog toga vam dajem jedan dan da dovr i
te svoj posao i odete."
"I bit æete nam posrednik?" "Dr at æu na oku obje strane, da."
Mark je objasnio dendariijsku pretpostavku o pribli nom polo aju krio-komore, opisao
je i dao mu serijski broj. "Recite Bharaputrancima da vjerujemo kako je komora
nekako skrivena ili preru ena. I molim vas naglasite, elimo da je se vrati u dobrom
stanju. Tako æe biti i s njihovim barunom."
("Dobro je"), ohrabrila ga je Bothari-Jesek. ("Neka znaju da je komora previ e vri
jedna da bi je se uni tilo, a da ne uvide da bi mogli tra iti jo otkupnine.")
Fellove se usne stanje. "Admirale, vi ste o trouman èovjek, ali nisam siguran da p
osve razumijete kako mi rje avamo stvari ovdje na Jacksonovu Skrovi tu."
"Ali vi razumijete, barune. Zato bismo i eljeli imati vas na svojoj strani."
"Ja nisam na va oj strani. To je mo da prva stvar koju ne shvaæate."
Mark polako kimne. Miles bi to shvatio, pomisli. Fel-lov stav bio je neobièan. P
omalo neprijateljski. Ali pona a se kao da me po tuje.
Ne. Po tuje Milesa. Prokletstvo. "Tra im samo va u neutralnost."
Fell mu dobaci stisnut pogled ispod bijelih obrva. "A to je s drugim klonovima?"
" to s njima?"
"Kuæa Bharaputra æe pitati za njih."
"Oni ne ulaze u ovu transakciju. ivot Va e Luigija trebao bi biti i vi e nego dovolja
n."
"Da, èini se da razmjena nije ba jednaka. to je to tako vrijedno u va em pokojnom kl
onu?"
Tri glasa zapjevala su mu u uho: ("Bratu!") Mark izvuèe slu alicu iz uha i odbaci
je na stol kraj videoploèe. Quinn se skoro zadavila.
"Ne mogu trgovati komadima baruna Bharaputre", odre e Mark, "koliko sam god u napa
sti da upravo to poènem raditi."
Barun Fell podigao je puna nu ruku da ga umiri. "Samo mirno, admirale. Sumnjam da
æe "biti neophodno iæi tako daleko."
"Nadam se da ne." Mark je drhtao. "Bila bi teta da ga moram poslati natrag bez mo
zga. Kao klonove."
Barun Fell oèito je proèitao vrlo osobnu iskrenost u ovoj prijetnji i ra irio je o
ba dlana. "Vidjet æu to mogu uèiniti, admirale."
"Hvala vam", pro apæe Mark.
Barun kimne glavom; slika mu nestane. Nekim trikom, da li holovida ili stimulans
a, Fellove oèi kao da su ostale da bi bacile jo jedan uznemirujuæi pogled. Mark j
e nekoliko sekundi sjedio kao smrznut, sve dok se nije uvjerio da su oèi nestale
.
"Hu", reèe Bothari-Jesek iznenaðeno. "Prilièno si to dobro izveo."
"Zanimljivo", reèe Thorne. "Za to Fell nije zatra io plaæu ili udio u dobiti?"
"Mo emo li mu vjerovati?"
"Ne ba vjerovati." Quinn je vr kom ka iprsta pre la preko svojih bijelih zubi, grickaju
æi. "Ali moramo imati Fellovu suradnju da bismo izi li kroz skoènu toèku pet. Ne s
mijemo ga uvrijediti, ni pod koju cijenu. Mislila sam da æe ga na udar na Bharapu
tru vi e veseliti, ali izgleda da se strate ka situacija promijenila otkako si ti po
sljednji put bilo ovdje, Bel."
Thorne se s uzdahom slo i.
Quinn nastavi: " elim da izvidi to mo e doznati o trenutnom rasporedu ovda njih snaga.
god mo e utjecati na nas, sve to nam mo e poslu iti kao pomoæ. Kuæe Fell, Bharaputra i
Rvoval i bilo to to se mo e pojaviti sa strane. Ne to u svemu ovome vodi me u paranoju
, iako su mo da u pitanju samo stimulansi. Ali prokleto sam pre-umorna da bih ovog
èasa vidjela o èemu se radi."
"Vidjet æu to mogu uèiniti." Thorne kimne i povuèe se.
Kad su se vrata siktavo zatvorila za Thorneom, Bo-. thari-Jesek obrati se Quinn:
 "Jesi li sve veæ prijavila Bar-rayaru?"
L
"Ne."
"Bar ne to?"
"Ne. Ne elim to slati preko bilo kakvog komercijalnog komunikacijskog kanala, èak
ni ifrirano. Illvan mo da ovdje i ima neke tajne agente, ali ne znam tko su ni kak
o da ih pronaðem. Miles bi to znao. A..."
"A?" Bothari-Jesek podigne obrvu.
"A jako bih rado prvo dobila krio-komoru."
"Da je gurne pod vrata zajedno s izvje æem? Ne bi i lo, Quinnie."
Quinn obrambeno slegne jednim ramenom.
Tren kasnije, Bothari-Jesek ponudi: "Ali sla em se da ni ta ne treba slati jacksonsk
im skoèno-kurirskim sustavom."
"Da, po onom to Illvan ka e, sav je pun uhoda i to ne samo od velikih kuæa koje pro
vjeravaju jedna drugu. Uostalom, Barravar nam ionako ne bi mogao pomoæi sljedeæi
dan."
"Koliko dugo", Mark proguta, "koliko æu jo dugo morati igrati Milesa?"
"Ne znam!" odre e Quinn. Progutala je slinu i povratila kontrolu nad svojim glasom
. "Dan, tjedan, dva tjedna barem dok ne uspijemo isporuèiti tebe i krio-komoru g
lavnom sto eru Galaktièkih poslova CarSiga na Komar-ru. Nakon toga, vi e neæe biti u
mojim rukama."
"A kako dovraga misli da æe sve to zadr ati tajnom?" upita Mark podrugljivo. "Deseci
ljudi znaju to se zaista dogodilo."
'"Dvoje mo e saèuvati tajnu ako je jedno od njih mrtvo'?" Quinn se iskesi. "Ne zna
m. S vojnicima æe biti sve u redu, oni imaju disciplinu. Klonove mogu zadr ati u i
zolaciji. Uostalom, svi æemo biti zatvoreni na brodu dok ne
doðemo do Komarra. Nakon toga... o tome æu misliti kasnije."
" elim vidjeti svoje... ovaj... na e klonove. Sto ste uèinili s njima", zatra i Mark o
djednom.
Quinn je djelovala kao da æe eksplodirati, ali Bothari--Jesek se ubaci: "Ja æu g
a odvesti dolje, Quinnie. I ja elim provjeriti svoje putnike."
"Pa... pod uvjetom da ga otprati natrag u njegovu kabinu kad budete gotovi. I sta
vi mu stra u pred vrata. Ne mo emo mu dopustiti da baulja po brodu."
"U redu." Bothari-Jesek izvukla gaje brzo, prije nego to se Quinn dosjeti da ga j
o treba i vezati i zapu iti mu usta.
Klonove su smjestili u tri na brzinu ra èi æena teretna skladi ta na Peregrinu, dva do
dijeljena djeèacima i jedan djevojèicama. Iza Bothari-Jesek, Mark se sagnuo da p
roðe kroz vrata i uðe u jednu od mu kih komora. Ogledao se oko sebe. Tri reda polj
skih kreveta, vjerojatno dovuèenih s Ariela, ispunjavala su prostor na podu. Sam
ostalan poljski zahod bio je prièvr æen u jednom kutu, a poljski sklop za tu iranje
improvizirano smje ten u drugom, da se potreba za kretanjem klonova po brodu svede
na minimum. Napola zatvor, napola izbjeglièki logor, natrpan dok je prolazio ni
z red le aja djeèaci su zurili u njega praznim licima zarobljenika.
Prokletstvo, ja sam vas sve oslobodio. Zar ne shvaæate da sam vas oslobodio ?
Osloboðenje je bilo grubo, istina. Kroz onu u asnu opsadu, Dendarii su se obilno s
lu ili najgroznijim prijetnjama da zadr e klonove pod kontrolom. Neki su klonovi spa
vali, iscrpljeni. Oni koji su bili o amuæeni budili su se s muèninom i zbunjeno æu;
jedna plaæenièka lijeènica kre-
tala se meðu njima, dijeleæi sinergin i utje ne rijeèi. Stvari su bile... pod kont
rolom. Suzdr ane. Tihe. Ako su povjerovali na im prijetnjama, za to ne vjeruju i na im o
beæanjima? Èak su i aktivni djeèaci koji su bili dragovoljno sudjelovali u uzbuð
enjima opsade i borbe sad zurili u njega s obnovljenom sumnjom.
Meðu njima je bio i onaj plavokosi djeèak. Mark je zastao kraj njegova le aja i sp
ustio se do njega. Bothari-Jesek prièeka, promatrajuæi ih. "Sve ovo", Mark neodr
eðeno mahne rukom po prostoriji, "sve je to privremeno, zna . Kasnije æe biti bolj
e. Izvest æemo vas odavde."
Oslonjen na lakat, djeèak se malo povukao unatrag. Zagrizao si je usnicu. "Koji
si ti?" upita sumnjièavo.
Onaj ivi, po elio je odgovoriti, ali nije se usudio, ne pred Bothari-Jesek. Mogla b
i to shvatiti kao neprikladnu veselost. "Nije va no. U svakom sluèaju, izvuæi æemo
 vas odavde." Istina ili nije? Sad vi e nije imao nikakve kontrole nad Dendariima;
nad Barravarcimajo manje, ako je to zaista njihovo odredi te, kako je Quinn zaprij
etila. Dok je ustajao i slijedio Bothari-Jesek u ensku komoru s druge strane hodn
ika, preplavila gaje sumorna depresija.
Sam je raspored bio isti kao i tamo, s le ajevima i sanitarnim èvorom, premda je b
ilo malo manje natrpano, sa samo petnaest djevojaka. Jedan Dendarii dijelio je h
rpu upakiranih obroka, to je prostoriji naèas dalo dojam pozitivne aktivnosti i z
animanja. Bila je to narednica Taura; nije se mogao zabuniti, èak ni s leða, gle
dajuæi je u urednoj sivoj brodskoj trenirki i frikcijskim papuèama. Sjedila je p
rekri enih nogu da smanji svoju zastra ujuæu visinu. Prevladavajuæi strah, djevojke
su joj polako prilazile i èak je i doticale, naizgled zadivljeno. Od svih Dendar
iija, jedino se Taura nije nikad, èak ni u najgorim trenucima, obratila klonovim
a drukèije osim ljubaznim rijeèima. Sad je
imala izraz junakinje iz bajke koja poku ava pripitomiti kakve divlje ivotinje.
I u tome uspijeva. Kad se Mark pribli io, dvije klonske djevojke èak su se sakrile
iza narednice, da bi provirile prema njemu preko zaklona njezinih irokih ramena.
Tau-ra mu se namr tila i pogledala prema Bothari-Jesek, koja joj uzvrati kratkim
kimanjem glave. U redu je. On je sa mnom.
"N-nisam oèekivao da æu vas vidjeti ovdje, narednice", uspije reæi Mark.
"Dobrovoljno sam se prijavila za èuvanje djece", zagrmi Taura. "Nisam htjela da
ih netko gnjavi."
"Hoæe li... to biti problem?" Petnaest predivnih djevica... pa, mo da i hoæe. esnae
st, brojeæi i tebe, stigla je rugalica iz stra njeg dijela njegova mozga.
"Sad ne", reèe Bothari-Jesek èvrsto. "Dobro", rekao je tiho.
Naèas je prouèavao red le ajeva. Udobno i sigurno koliko je moguæe, pretpostavljao
je, s obzirom na okolnosti. Ugledao je nisku platinastu plavu u kako spava na bok
u; meka je masa njezina isklesanog tijela provirivala kroz ru ièastu tuniku. Zbunj
en vlastitim zurenjem, kleknuo je i pokrio je do brade. Napola nesvjesno, ruka m
u je u prolazu dotakla njezinu svilenkastu kosu. S krivnjom podigne pogled prema
Tauri. "Je li dobila dozu sinergina?"
"Da. Pu tamo je da odspava. Kad se probudi, trebalo bi joj biti dobro."
Uzeo je jedan od zapeèaæenih pladnjeva s obrokom i polo io ga kraj plavu ine glave,
da je doèeka kad se probudi. Disanje joj je bilo sporo i ravnomjerno. Èinilo se
da ne mo e vi e ni ta uèiniti za nju. Podigao je pogled i uhvatio Eurazijku kako ga pr
omatra mudrim, zlobnim oèima i brzo se okrenuo u stranu.
Bothari-Jesek dovr ila je svoju inspekciju i iza la, a on za njom. Zastala je da por
azgovara sa stra arom koji je stajao u hodniku, oboru an o amutom.
" iroki domet", govorila je. "Prvo pucaj, onda postavljaj pitanja. Svi su oni mladi
i zdravi, mislim da se s ovom grupom ne mora brinuti o skrivenim bolestima srca.
Ali ne vjerujem da æe biti problema."
"S jednom iznimkom", ubaci se Mark. "Ona tamnokosa djevojka, vitka, vrlo markant
na izgleda da je pro la nekakvo posebno pranje mozga. Nije... posve zdrava. Pazite
na nju."
"Da, gospodine", reèe vojnik automatski, a onda zastane i baci pogled na Bothari
-Jesek. "... ovaj..."
"Narednica Taura potvrðuje to izvje æe", reèe Bothari--Jesek. "U svakom sluèaju, n
e elim da bilo tko od njih vrluda po mome brodu. Posve su neobrazovani. Njihovo n
eznanje mo e biti isto tako opasno kao i neprijateljstvo. Ovaj stra arski polo aj nije
za ukras. Ostani budan."
Salutirali su jedno drugome. Nadvladav i reflekse, vojnik je nekako uspio ne obuhv
atiti Marka. Mark po uri za dugim koracima Bothari-Jesek.
"Dakle", reèe ona tren kasnije, "odobrava li na postupak s tvojim klonovima?" Nije
bio do kraja siguran je li joj glas ironièan.
"Zasad, nitko ne bi mogao uèiniti ni ta vi e za njih." Zagrizao se za jezik, ali otv
oren ispad svejedno je provalio iz njega. "Prokletstvo, nije fer!"
Bothari-Jesek podigla je obrve, koraèajuæi niz hodnik. " to nije fer?"
"Ja sam spasio tu djecu odnosno, mi smo ih spasili, vi ste ih spasili a pona aju s
e kao da smo nekakvi zloèinci, otimaèi, èudovi ta. Uopæe nisu sretni."
"Mo da... æe ti morati biti dovoljno to to si ih spasio. Zahtijevati da budu i sret
ni zbog toga mo da ne spada u tvoju nadle nost... junaèe mali." Glas joj je sad bio
sigurno ironièan, ali, èudno, u njemu nije bilo nimalo poruge.
"Èovjek bi oèekivao bar malo zahvalnosti. Vjere. Priznanja. Ne to."
"Povjerenja?" rekla je tiho.
"Da, povjerenja! Bar od nekih. Zar nikome od njih nije jasno da smo iskreni?"
"Pro li su kroz popriliènu traumu. Ja na tvom mjestu ne bih oèekivala previ e, bar d
ok ne doðu u priliku da vide jo neke dokaze." Zastala je i govorom i korakom i ok
renula se prema njemu. "Ali ako to ikad otkrije ako ikad otkrije kako jednog traum
atiziranog, paranoiènog, priglupog klinca koji ni ta ne zna navesti da ti vjeruje
reci Milesu. Njemu to hitno treba."
Mark zastane, zapanjen. "Je li to... mislila si na mene?" upitao je, suhih usana
.
Pogledala je preko njegove glave, po praznom hodniku i osmjehnula se gorkim, izl
uðujuæim smije kom. "Doma si." Izra ajno je pokazala glavom na vrata njegove kabine.
"Ostani tu."
Konaèno je zaspao i dugo spavao, premda mu se, kad ga je Quinn do la probuditi, èi
nilo da nije bilo dovoljno dugo. Mark nije bio siguran je li Quinn imalo odspava
la, premda se konaèno oprala i presvukla u svoju èasnièku dnevnu odoru. Veæ se b
io poèeo pitati namjerava li nositi krvlju umrljan kombinezon sve dok ne vrate k
rio-komo-ru, kao kakav zavjet. Èak i bez borbene odore, isijavala je uznemirujuæ
u o trinu, crvenih oèiju i sva napeta.
"Idemo", zare i. "Mora opet razgovarati s Fellom. Vuèe me za nos. Poèinjem se pitat
i je li moguæe daje on u dosluhu s Bharaputrom. Ne shvaæam, stvari se ne sla u."
Opet ga je odvukla u taktièku sobu, premda se ovog puta nije oslanjala na slu alic
u, veæ ostane tik do njegova lakta. Nekom bi vanjskom promatraèu djelovalo kao d
a se postavlja u ulogu tjelesnog èuvara i glavne pomoænice; sve to je Mark mogao
smisliti bilo je kako je to pogodan polo aj da ga zagrabi za kosu i prereze mu grl
o.
Kapetanica Bothari-Jesek sjela je uz njih, u isti stolac kao i prije, tiho ih pr
omatrajuæi. Gledala je Quinnin izmuèen izgled s izrazom zabrinutosti, ali nije n
i ta rekla.
Kad se Fellovo lice opet pojavilo iznad videoploèe, njegova je boja bila oèito v
i e izazvana bijesom nego dobrim raspolo enjem. "Admirale Naismith. Rekao sam kapeta
nici Quinn da æu seja javiti vama kad budem imao èvrstih informacija."
"Barune, kapetanica Quinn... slu i meni. Molim vas da oprostite bilo kakvu nezgrap
nost s njezine strane. Ona samo, ovaj, vjerno odra ava moju vlastitu zabrinutost."
Milesov tipièno obilan rjeènik ispunio mu je usta kao bra no. Quinnini prsti zabi
li su mu se u rame, tiho bolno upozorenje da se ne zanese previ e. "Kakve nam, rec
imo to tako, ne-èvrste informacije mo ete ponuditi?"
Fell se zavali u svome sjedalu, namr ten ali i umiren. "Iskreno, Bharaputranci ne
mogu pronaæi va u krio-ko-moru."
"Mora biti tamo", sikne Quinn.
"Daj, daj, Quinnie." Mark je potap a po ruci. Stisnula ga je kao kripac. Nosnice su
joj se ubilaèki ra irile, ali uspjela je procijediti slaba an la ni osmijeh za holovi
d. Mark se okrene natrag Fellu. "Barune po va oj procjeni je li moguæe da Bharaputr
anci la u?"
,gpV
"Mislim da ne."
"Imate li kakve neovisne potvrde za to mi ljenje? Nekog èovjeka na terenu, ili to t
akvo?"
Barunove usne se iskrive. "Zaista, admirale, ne bih mogao reæi."
Naravno da ne. Protrljao si je lice, naismithovska kretnja zami ljenosti. "Mo ete li
nam reæi bilo to odreðenije o tome to Bharaputranci poduzimaju?"
"Zapravo, trenutno prevræu cijeli svoj medicinski kompleks. Svi slu benici i sve s
nage sigurnosti koje su doveli radi va eg su napada zaposleni na pretra ivanju."
"Je li moguæe da je to samo velika predstava da se nas zavara?"
Barun zastane. "Ne", reèe konaèno. "Zbilja tra e kao ludi. Na svim razinama. Jeste
li svjesni..." odluèno je udahnuo, "kakve bi posljedice va a otmica baruna Bhara-
putre, ako ne bude kratkoroèna, mogla imati na odnos snaga meðu velikim kuæama J
acksonova Skrovi ta?"
"Ne, kakve?"
Barunova brada se podigne, o tro je promotrio Marka u potrazi za znakovima sarkazm
a. Okomite bore izmeðu njegovih oèiju produbile su se, ali odgovorio je ozbiljno
. "Morali biste biti svjesni da se vrijednost va eg taoca s vremenom mo e smanjiti.
Na èelu jedne velike kuæe, pa èak ni u nekoj od manjih kuæa, mjesto voðe ne mo e d
ugo ostati prazno. Uvijek postoje skupine mlaðih ljudi koji èekaju, mo da potajno,
priliku da jurnu i popune prazninu. Èak i uz pretpostavku da Lotus uspije naves
ti najodanijeg pomoænika Va e Luigija da privremeno zauzme i zadr i èelni polo aj kako
vrijeme prolazi, mora mu pasti na pamet da æe povratak njegova gospodara znaèit
i pad polo aja usprkos nagradi. O velikim kuæama treba razmi ljati kao o mitolo kim hi
drama. Odsijeèe joj glavu, a jo m se
sedam izdvoji iz presjeèenog vrata i poène gristi jedna drugu. S vremenom, pre ivj
et æe samo jedna. U meðuvremenu, kuæa slabi, a sva njezina stara savezni tva i pog
odbe dolaze u sumnju. Kaos se iri i obuhvaæa i saveznièke kuæe... takve nagle pro
mjene ovdje nisu dobrodo le. Nikome." A najmanje barunu Fellu, shvatio je Mark.
"Osim mo da va im mlaðim kolegama", predlo i Mark.
Odmahivanje Fellove ruke rije ilo je pitanje mlaðih kolega. Ako ele moæ, kao daje r
ekao, neka smi ljaju urote i muèe se i ubijaju za svoj polo aj kao to je i on uèinio.
"Pa, ja nemam elje da zadr im baruna Bharaputru dok mu ne proðe vijek trajanja", re
èe Mark. "Nemam nikakve osobne potrebe za njim, izvan ovog konteksta. Molim vas,
recite kuæi Bharaputra da se po uri pronaæi moga brata, ha?"
"Nije im potrebna takva uputa." Fell gaje hladno promatrao. "Budite svjesni, adm
irale, ako ova... situacija ubrzo ne doðe do zadovoljavajuæeg rje enja, stanica Fe
ll neæe vas moæi za tititi."
"Ovaj... odredimo to znaèi ubrzo." "Vrlo brzo. Kroz jo jedan dnevni ciklus."
Stanica Fell nedvojbeno je raspolagala dovoljnim snagama da izbaci dva mala dend
ariijska broda kad joj god padne napamet. Izbaci, ili ne to jo gore. "Shvaæam. Ovaj
... a stoje s prolazom do skoène toèke pet?" Ako stvari krenu krivo...
"To... za to æemo se mo da morati posebno dogovoriti."
"Kako?"
"Ako jo uvijek budete imali svoga taoca... ne bih volio da odvedete Va u Luigija iz
van jacksonskog lokalnog svemira. A u polo aju sam da se za to pobrinem."
Quinnina aka udarila je pokraj videoploèe. "Ne!" povièe. "Nikako! Barun Bharaputr
a je jedina karta koju imamo da dobijemo ma, da dobijemo krio-komoru. Neæemo ga
predati!"
Fell je ustuknuo. "Kapetanice!" prigovorio je.
"Sigurno æemo ga uzeti sa sobom ako budemo prisiljeni na odlazak", zaprijeti Qui
nn, "a vi se svi mo ete objesiti. Ili ga mo emo poslati na etnju od skoène toèke pet,
ali bez svemirskog odijela. Ako ne dobijemo tu krio-komoru pa, imamo mi i bolji
h saveznika od vas. I jo manje obzirnih. Neæe im biti stalo do va ih profita, ili v
a ih dogovora, ili va e ravnote e snaga. Jedino pitanje koje æe oni postaviti bit æe d
a li da krenu od sjevernog pola i pale prema dolje, ili od ju nog i pale prema gor
e!"
Fell se ljutito namr ti. "Ne budite smije ni, kapetanice Quinn. Govorite o jednoj pl
anetarnoj snazi."
Quinn se nagne prema kameri i zare i: "Barune, govorim o snazi nekoliko planeta."
Zapanjena, Bothari-Jesek u urbano potegne rukom preko svoga grla. Prestani, Quinn!
Fellove oèi postale su tvrde i sjajne kao krhotine stakla. "Blefirate", reèe kon
aèno.
"Ne blefiram. Vjerujte, ne blefiram."
"Nitko ne bi uèinio tako ne to za jednog èovjeka. Jo manje za jednog mrtvaca."
Quinn zastane. Markova ruka prekrila je njezinu na njegovom ramenu i èvrsto stis
nula, govoreæi, Smiri se, prokleto mu bilo. Bila je na korak od toga da izda ono
za to je njemu zaprijetila smræu. "Mo da ste i u pravu, barune", reèe konaèno. "Mo
lite se da ste u pravu."
Nakon dugog trenutka ti ine, Fell blago upita: "A tko je zapravo taj va bezobzirni
saveznik, admirale?"
Nakon podjednako duge pauze, Mark podigne pogled i slatko reèe: "Kapetanica Quin
n je blefirala, barune."
Fell povuèe usne u vrlo suh osmijeh. "Svi Kreæani la u", reèe blago. Ruke su mu kr
enule prekinuti kontakt; njegova slika izblijedila je u uobièajenoj izmaglici is
krica. Ovog puta, kao da je njegov smije ak ostao dulje, bez ostatka tijela.
"Ba fino, Quinn", zare i Mark u ti inu. "Upravo si obznanila barunu Fellu koliko bi z
aista mogao dobiti za tu krio-komoru. A mo da i od koga. Sad imamo dva neprijatelj
a."
Quinn je disala te ko kao da je optrèala nekoliko kilometara. "Nije nam neprijatel
j; nije nam prijatelj. Fell slu i Fellu. Zapamti to, jer on to nikad ne zaboravlja
."
"Ali, da li Fell la e ili naprosto prenosi la i Kuæe Bharaputra?" upita Bothari-Jese
k polako. "Kakvu bi zasebnu zaradu Fell mogao izvuæi iz svega ovoga?"
"A mo da la u i jedni i drugi?" reèe Quinn.
" to ako nitko ne la e?" upita Mark uzrujano. "Jeste li pomislile i na to? Sjetite s
e to je Norwood "
Prekinulo ga je zujanje pagera. Quinn spusti ruke na komkonzolu da poslu a.
"Quinn, ovdje Bel. Onaj kontakt kojeg sam prona ao pristaje da se naðe s nama u Ar
ielouom pristani tu. Ako eli biti prisutna kod ispitivanja, mora odmah doæi."
"Da, u redu, dolazim, Quinn gotovo." Okrenula se, iscrpljeno i po la prema vratima
. "Elena, pobrini se da on", trzaj palca, "ostane u svojoj kabini."
"Aha, da, nakon to porazgovara s tim stoje dovukao Bel, malo se odmori, Quinnie, d
obro? Ne mo e vi e. Skoro ti je puklo, sad maloprije."
Quinnin dvoznaèni pozdrav priznao je koliko je to istina, no bez ikakvih obeæanj
a. Kad je Quinn iza la, Bothari-
-Jesek okrenula se svojoj konzoli da naruèi kapsulu za prijevoz osoblja tako da
bude spremna èim Quinn stigne do terminala.
Mark je ustao i pro etao kroz taktièku sobu, ruku bri ljivo zaguranih u d epove. Deset
ak stvarnih i holo-shematskih prikaznih zaslona na razlièitim konzolama bilo je
mirno i utihlo. Komunikacijski i ifrantski sustav le ao je u ti ini. Zamislio si je t
aktièki centar pod punom spremom, iv i blje tav i pun kaosa, na putu za bitku. Zami
slio je neprijateljsku vatru kako otvara brod kao konzervu, sav taj ivot razmrska
n i spaljen i prosut u te ku radijaciju i vakuum svemira. Recimo vatrom iz stanice
Fell na skoènoj toèki pet, dok se Peregrine bori da pobjegne. Stresao se od muè
nine.
Zastao je pred zakljuèanim vratima sobe za sastanke. Bothari-Jesek sad je bila z
aposlena nekim drugim razgovorom, neka odluka povezana s osiguranjem njihova sid
ri ta na stanici Fell. Znati eljan, polo io je dlan na pe-èatnu ploèicu. Donekle na nj
egovo iznenaðenje, vrata su se poslu no otvorila. Ako je dendariijsko vrhunsko osi
guranje jo uvijek pripu talo otisak dlana mrtvog èovjeka, netko bi se morao pozabav
iti s malo reprogramiranja. Puno reprogramiranja Miles je sigurno imao sve pode en
o tako da mo e proæi kroz sve to u floti postoji. To bi bio njegov stil.
Bothari-Jesek podigla je pogled, ali nije ni ta rekla. Shvativ i to kao pre utno dopu te
nje, Mark uðe u sobu za sastanke i krene oko stola. Dok je koraèao, svjetla su s
e palila. Thorneove rijeèi, izgovorene ba ovdje, odzvanjale su mu u glavi. Norivo
odje rekao da æe se admiral izvuæi èak i ako njima to ne uspije. Do koje su mjer
e Dendarii ispitali dnevnike povr inske misije? Sigurno je netko veæ pro ao kroz sve
njih nekoliko puta. Sto bi on to mogao vidjeti to su oni propustili? Oni poznaju
svoje ljude i
svoju opremu. Ali ja poznajem medicinski kompleks. Ja poznajem Jacksonovo Skrovi t
e.
Pitao se koliko æe ga daleko odvesti njegov dlan. Sjedne u Quinnin stolac; narav
no, dosjei su mu se otvorili, podatniji njegovu dodiru nego bilo koja ena. Prona ao
je zapise iz povr inske misije. Norwoodovi podaci bili su izgubljeni, ali Tonkin
je dio vremena bio s njim. Stoje Tonkin vidio? Ne arene crte na mapi, veæ stvarno
, oèima i u ima? Postoji li i takav zapis? Zapovjednièki ljem je vodio i takav dnev
nik, to je znao, ako to mogu i vojnièki ljemovi aha. Tonkinov video i audiozapis
krenuo je konzolom pred njegovim zadivljenim oèima.
Kad ga je poku ao pratiti, gotovo ga je odmah zaboljela glava. Nije to bio uravnot
e en i doraðen zapis video-kamere. Nikakvog polaganog venkanja, veæ naprosto tr-zav
i, kratki pogledi stvarnih pokreta glavom. Usporio je prikaz gledajuæi samog seb
e u predvorju dizalne cijevi, nizak, uzrujan èovjek u sivom maskirnom odijelu, b
lje tavih oèiju na skamenjenom licu. Zar stvarno tako izgledam? Pod prostranom uni
formom, nepravilnosti njegova tijela nisu bile tako uoèljive kao to je bio mislio
.
Sjeo je iza Tonkinovih oèiju i zajedno s njim pro ao kroz u urbani labirint Bharaput
rinih zgrada, tunela i hodnika, cijelim putem do posljednje borbe, na kraju. Ton
kin je toèno citirao Norwooda; bilo je zabilje eno na videoza-pisu. Ali pogrije io j
e u vremenu: po objektivnom satu u ljemu, Norwooda nije bilo toèno jedanaest minu
ta. Nor-woodovo zajapureno lice se vratilo, te ko di uæi, a njegov u urbani smijeh zvu
èao je a, èas kasnije, udar granate, eksplozija gotovo pobjednièki. Mark u urbano
iskljuèi video i baci pogled na sebe, kao da je napola oèekivao da æe opet biti
obilje en jo jednim samrtnim pljuskom krvi i mo dane tvari.
Ako i ima kakvog traga, to æe biti ranije. Opet je pokrenuo program od rastanka
u predvorju. Dok je treæi put prolazio istu stvar, usporio je prikaz do kraja i
i ao korak po korak, ispitujuæi sve. Strpljiva, podrobna usredotoèenost u kojoj je
zaboravljao na sebe bila je gotovo ugodna. Sitne pojedinosti u njima se èovjek
mogao izgubiti, anestetik za bol u mozgu.
Imam te, pro aptao je. Bljesnulo je tako brzo da se gotovo nije moglo primijetiti
pri normalnoj brzini. Kratki pogled na znak na zidu, strelica na popreènom hodni
ku oznaèena sa Slanje i primanje.
Podigao je pogled i vidio kako ga Bothari-Jesek promatra. Koliko je dugo veæ tam
o sjedila? Udobno se zavalila, dugih nogu u èizmama prekri enih na gle njevima, dugi
h skupljenih prstiju. " to ima ?" upita tiho.
Pozvao je holokartu zgrada s Norwoodovim i Tonkino-vim crtama prolaza koje su sv
jetlucale unutar njih. "Ne ovdje", pokazao je, "veæ tamo." Pokazao je kompleks p
osve odvojen od puta kojim su Dendarii bili pro li s krio--komorom. "Tamo je Norwo
od oti ao. Kroz ovaj tunel. Siguran sam! Vidio sam taj pogon pro ao sam cijelu tu zg
radu. Kvragu, znao sam se tamo s prijateljima igrati skrivaèa, sve dok nas èuvar
i nisu natjerali da prestanemo. Imam tu predod bu u glavi tako jasno kao da mi se
video iz Norwoodova ljema vrti tu na stolu. Odvezao je krio--komoru dolje do Slan
ja i primanja iposlaojuje!"
Bothari-Jesek sjedne uspravno. "Je li to moguæe? Imao je tako malo vremena!"
"Ne samo da je moguæe lako je! Oprema za pakiranje potpuno je automatska. Sve to
je trebalo napraviti bilo je da stavi krio-komoru u stroj za pakete i pritisne p
rekidaè. Roboti bi je èak i prenijeli u ukrcajni terminal. To je jako prometno m
jesto prihvaæa se oprema za cijeli kompleks, isporuèuje se sve, od diskova s pod
acima do
zamrznutih dijelova tijela za presaðivanje i fetusa za genetièki in enjering i opr
eme za spasilaèke ekipe. Pa tako, recimo i krio-komore. Sve ivo! I radi se dvades
et i èetiri sata dnevno, a sigurno su ih evakuirali na brzinu kad je poèeo na nap
ad. Oprema za pakiranje sigurno je jo radila. Norwood je mogao na kompjuteru napr
aviti naljepnicu s adresom. Nalijepi je na paket, sve preda robotu i onda, ako j
e bio pametan, a mislim da jest, jo je samo izbrisao zapis o adresi. I otrèao nat
rag do Tonkina."
"Dakle krio-komora sjedi zapakirana dolje u nekakvom ukrcajnom terminalu! Èekaj
da Quinn to èuje! A valjda bismo i Bharaputrancima trebali reæi gdje da tra e..."
"Ja..." Podigao je ruku daje zaustavi. "Ja mislim..."
Pogledala ga je i spustila se natrag u stolac, su enih oèiju. " to ti misli ?"
"Pro ao je gotovo cijeli jedan dan otkako smo poletjeli. Vi e od pola dana otkako sm
o Bharaputrancima rekli da tra e krio-komoru. Da ta komora jo sjedi u nekakvom term
inalu, mislim da bi je Bharaputranci dosad veæ prona li. Automatski sustav slanja
je djelotvoran. Ja mislim da je komora veæ poslana, mo da u roku od sat vremena. M
islim da Bharaputranci i Fell govore istinu. Sigurno su ivi izludjeli. Ne samo da
dolje nema krio-komore, nemaju èak ni pojma kamo je oti la!"
Bothari-Jesek sjedila je ukoèeno. "A mi?" upita. "Bo e moj. Ako si u pravu mogla b
i biti na putu bilo kamo. Na teretnjaku koji izlazi kroz bilo koju od dvadeset t
ran-sfernih stanica dosad je veæ mogla skoèitil Simona II-lyana trefit æe srce k
ad mu to javimo."
"Ne. Ne bilo kamo", ispravi je Mark bri ljivo. "Mogla je biti poslana samo na neko
mjesto koje je poznavao medicinski èasnik Norwood. Neko mjesto kojeg se mogao s
jetiti èak i u okru enju, odsjeèen od svojih i pod paljbom."
Obliznula je usne, razmi ljajuæi o ovome. "U redu", reèe konaèno. "Gotvo bilo kamo
. Ali bar mo emo poèeti pogaðati, prouèavajuæi Norwoodov dosje." Opet se zavalila
u sjedalo, prouèavajuæi ga ozbiljnim pogledom. "Zna da ti sasvim dobro ide kad si
sam u tihoj sobi. Nisi glup. Nije mi bilo jasno kako bi mogao biti. Samo nisi t
ip za terenskog èasnika."
"Nisam tip ni za kakvog èasnika. Mrzim vojsku."
"Miles obo ava rad na terenu. Ovisan je o adrenalinu."
"Ja to mrzim. Mrzim se bojati. Ne mogu razmi ljati kad sam prestra en. Smrznem se ka
d ljudi vièu na mene."
"Ali inaèe mo e razmi ljati... Koliko vremena provodi u prestra enu stanju?"
"Veæinu", priznao je smrknuto.
"Pa onda za to..." oklijevala je, kao da vrlo pa ljivo bira rijeèi, "za to stalno poku a
va biti Miles?"
"Ne poku avam, vi ste me natjerale da ga igram!" "Nisam mislila sad. Mislila sam o
pæenito." "Nemam pojma o èemu prièa ."
DESETO POGLAVLJE
Dvadeset sati kasnije, dva dendariijska broda odvojila su se od stanice Fell i o
krenula se prema skoènoj toèki pet. Nisu bili sami. Pratnja od nekih pet- est brod
ova osiguranja Kuæe Fell slijedila ih je u stopu. Fellove letjelice bile su ratn
i brodovi predviðeni samo za lokalni svemir, bez Necklinovih klipova i druge opr
eme za skok kroz cr-votoèinu; energija koja se tako u tedjela bila je pretoèena u
zapanjujuæu lepezu oru ja i titova. Brodovi-gorile.
Konvoj je s diskretne udaljenosti pratila ijedna bhara-putranska krstarica, vi e j
ahta nego ratni brod, pripremna da, prema dogovoru, prihvati konaèni transfer ba
runa Bharaputre, u svemiru kraj Fellove stanice kod skoène toèke pet. Na alost, Mi
lesova krio-komora nije bila na njoj.
Quinn se umalo slomila prije nego to je prihvatila neizbje no. Bothari-Jesek doslov
no ju je pritisnula uza zid za vrijeme njihova zadnjeg privatnog razgovora u sob
i za sastanke.
"Neæu ostaviti Milesa!" zavijala je Quinn. "Prije æu ono kopile Bharaputru bacit
i u svemir!"
"Gledaj", zasikæe Bothari-Jesek, gu vajuæi Quinninu jaknu u svojoj aci. Da je ivotin
ja, pomislio je Mark, u i bi joj sad bile posve priljubljene uz glavu. Skutrio se
u svome stolcu i trudio se biti sasvim malen. Jo manji. "Ni
meni se ovo ne sviða, jednako kao ni tebi, ali situacija je nadi la na e sposobnosti
. Miles oèito nije u Bharaputri-nim rukama i na putu je bogzna kamo. Treba nam p
ojaèanje; ne ratni brodovi, veæ trenirani obavje tajci. Cijela gomila njih. Treba
nam Illvan i CarSig, jako nam trebaju i trebaju nam to prije. Vrijeme je da se po
vuèemo. to prije odemo odavde to se prije mo emo vratiti."
"Ja æu se vratiti", zakle se Quinn.
"To æe biti stvar izmeðu tebe i Simona Illvana. Kunem ti se, njemu æe biti jedna
ko tako stalo da pronaðe krio-ko-moru kao i nama."
"Illvan je jedan obièni barravarski..." zamucalaje, tra eæi rijeè, "birokrat. Ne m
o e mariti za to kao mi."
"Nemoj se u to kladiti" pro apæe Bothari-Jesek.
Na kraju, prevladala je Bothari-Jesek, Quinnine obveze prema ostatku Dendariija
i logika situacije. I tako je Mark odjenuo èasnièku sivu odoru, iskreno se moleæ
i da to bude njegov posljednji javni nastup u ulozi admirala Milesa Naismitha, d
a prati prijevoz njihova taoca do shut-tlea Kuæe Fell. to god se nakon toga dogod
i s Va om Lui-gijem bit æe stvar baruna Fella. Mark se mogao samo nadati da æe se
raditi o neèem neugodnom.
Bothari-Jesek osobno je do la otpratiti Marka iz njegove zatvorske kabine do hodni
ka terminala u koji je trebao pristati Fellov shuttle. Djelovala je jednako mirn
o kao i uvijek, premda iscrpljeno, i, za razliku od Quinn, ogranièila je svoju k
ritiku njegove pojave u Milesovoj odori na to da rukom popravi znakove na njegov
om ovratniku. Kapu-tiæ odore bio je prostran i spu tao se dovoljno da prekrije usk
i struk hlaèa, i to kako mu je trbuh veæ poèeo viriti preko pojasa. O tro je povuk
ao jaknu prema dolje i slijedio kapetana Peregrina kroz njezin brod.
"Za to to moram uèiniti?" upitao je nezadovoljno.
"To nam je posljednja prilika da definitivno doka emo Va i Luigiju da si ti Miles Na
ismith a daje... ono u krio--komori samo klon. Za sluèaj da krio-komora nije oti l
a s planeta i za sluèaj da je, gdjegod bila, Bharaputra pronaðe prije nego mi."
Stigli su u hodnik terminala istovremeno kad i nekolicina te ko oboru anih dendariij
skih tehnièara, koji su zauzeli svoje polo aje kraj pristajnih hvataljki. Barun Bh
araputra pojavio se ubrzo nakon njih, u pratnji oprezne Quinn i dvojice nervozni
h dendariijskih stra ara. Stra ari su, zakljuèi Mark, prvenstveno bili ukras. Prava
snaga i prava prijetnja, glavne figure na ovoj ploèi, bile su skoèna stanica pet
i brodovi Kuæe Fell koji su je podr avali. Zamislio ih je u svemiru oko dendariij
skih brodova. ah. Je li barun Bharaputra kralj? Mark se osjeæao kao pijun pre-ru en
u lovca. Va a Luigi nije se obazirao na stra are, s pola je oka promatrao crnu kral
jicu Quinn, ali iznad svega motrio je otvor za shuttle.
Quinn salutira Marku. "Admirale."
Uzvratio je salutiranjem. "Kapetanice." Stao je u paradni polo aj voljno, kao da n
adgleda cijelu operaciju. Treba li se upustiti u razgovor s barunom? Èekao je da
Va a Luigi zapoène. Barun je samo èekao, s uznemirujuæe kontroliranim strpljenjem
, kao da mu vrijeme ne prolazi istim tempom kao Marku.
Bez obzira na to koliko su nadjaèani, Dendarii su bili samo nekoliko minuta udal
jeni od bijega. Èim se transfer zavr i, Peregrine i Ariel mogu skoèiti i klonovi æ
e biti izvan smrtonosnog dohvata Kuæe Bharaputra. Toliko je ipak postigao, potpu
no pogre no i zbrkano preko svake mjere, ali uspio je. Male pobjede.
Konaèno se zaèuo udarac pristajnih hvataljki dok su lovile i uèvr æivale svoj plij
en, a zatim i siktanje fleksi-ci-jevi. Dendarii su nadgledali irenje vrata i stal
i mirno. S
»i
druge strane vrata, èovjek odjeven u sivu odoru Kuæe Fell, s kapetanskim znakovl
jem i poduprt i sam dvojicom ukrasnih stra ara, o tro je kimnuo i predstavio sebe i
svoju izvornu letjelicu.
Uoèio je Marka kao najvi eg prisutnog èasnika i salutirao mu. "Pozdravi od baruna
Fella, admirale Naismith i barun vam vraæa ne to to ste sluèajno zaboravili poni-je
ti."
Quinn je problijedila od nade; Mark se mogao zakleti da joj je srce stalo. Fello
v kapetan odstupio je od vrata. Ali kroz njih nije pro la arko eljena krio-komora na
lebde-æoj paleti, veæ skupina od tri mu karca i dvije ene u civilnoj odjeæi, s izr
azima koji su varirali od nelagode, bijesa i jada. Jedan je èovjek epao oslanjaju
æi se na drugog.
Quinnine uhode. Skupina dendariijskih dobrovoljaca koje je bila poku ala prokrijum
èariti na stanicu Fell kako bi nastavili s potragom. Quinnino lice pocrvenjelo j
e od poni enja. Ali podigla je bradu i mirno rekla: "Zahvalite barunu Fellu na bri
zi."
Fellov kapetan prihvatio je poruku salutirajuæi, uz kiselkast osmijeh.
"Izvje æa to prije", dahnula je Quinn i otpustila nesretnu skupinu kimanjem glave.
Oti li su, praæeni Bo-thari-Jesek.
Fellov kapetan najavio je: "Spremni smo ukrcati na eg putnika." Uredno, nije stao
na Peregrine, veæ ostane èekati. Jednako tako uredno, dendariijski su se stra ari
i Quinn udaljili od baruna Bharaputre, koji je uzdigao svoju èetvrtastu bradu i
krenuo naprijed.
"Gospodaru! Èekajte mene!"
Prodoran vrisak iza njih natjerao je Marka da se naglo okrene. I barunove oèi ra i
rile su se od iznenaðenja.
Ona eurazijska djevojka, zapletene kose, izjurila je iz jednog popreènog hodnika
i pohitala naprijed. Dr ala se za ruke s kloniranom platinastom plavu om. Poput jeg
ulje, pro la je pokraj dendariijskih stra ara, koji su bili prepametni da bi u ovako
opasnom trenutku izvukli oru je, ali nisu bili dovoljno brzi da je uhvate. Malena
plavu a nije bila tako atletski nastrojena, napola izgubiv i ravnote u s jednom rukom
ispod grudi, sva zadihana, plavih oèiju ra irenih od straha.
Mark ju je u sebi veæ vidio ispru enu na operacijskom stolu, bri ljivo zadignute ko e
na tjemenu zujanje kirur ke pile koja prolazi kroz kost, polagano razdvajanje ivih
neurona u mo danom tkivu i posljednje podizanje mozga, kao dar, um, pamæenje, osob
nost, rtva nekom mraènom bogu, u akama maskiranog èudovi ta za tiæenog rukavicama
Dohvatio ju je oko koljena. Njezina sitna ruka istrgla se iz stiska tamnokose dj
evojke, pala je naprijed na palubu. Ispustila je krik i nastavila plaèuæi, udara
juæi ga, okreæuæi se i èupajuæi dok se nije okrenula na leða. Prestravljen da æe
 mu se oteti, povukao se gore sve dok nije le ao preko nje punom svojom te inom. Kop
rcala se pod njim bez uspjeha; nije èak ni dovoljno znala da ga poku a koljenom po
goditi izmeðu nogu. "Stani. Stani, za ime boga, ne elim te povrijediti", promrmlj
ao joj je u uho, kroz usta puna miomirisne kose.
Druga se djevojka u meðuvremenu uspjela baciti u otvor shuttlea. Kapetan Kuæe Fe
ll zbunio se njezinim dolaskom, ali ne i pred Dendariima; smjesta je potegao dis
-ruptor ivaca, odbijajuæi prvi instinktivni korak Quinni-nih ljudi. "Stanite smje
sta. Barune Bharaputra, stoje to?"
"Gospodaru!" vikala je Eurazijka. "Povedite me sa sobom, molim vas! elim se spoji
ti s mojom gospom! elim! elim!"
"Ostani na onoj strani", savjetovao joj je barun mirno. "Tamo ti ne mogu ni ta."
"Isku aj me " poèela je Quinn, kreæuæi naprijed, ali barun podigne ruku, blago svinu
tih prstiju. Nije to bila ni pesnica ni prostaèka gesta, ali je nekako djelovalo
pomalo uvredljivo.
"Kapetanice Quinn. Siguran sam da ne elite izazvati incident i odgoditi svoj odla
zak. Jasno je da se djevojka odluèila svojom slobodnom voljom."
Quinn je oklijevala.
"Ne!" povièe Mark. Uspentrao se na noge, povukao plavu u za r.obom i ugurao je u r
uke najkrupnijeg Denda-riija. "Dr i je." Okrenuo se i pro ao kraj baruna Bhara-putre
.
"Admirale?" Barun podigne jednu blago ironiènu obrvu.
"Ti nosi le inu", zare i Mark. "Ne obraæaj mi se." Zateturao je naprijed, ispru enih ru
ku, da se suoèi s tamnokosom djevojkom preko tog malog, u asnog, politièki znaèajn
og procijepa. "Djevojko..." nije joj znao ime. Nije znao to da ka e. "Ne idi. Ne mo
ra iæi. Ubit æe te."
Sve uvjerenija u vlastitu sigurnost, premda jo uvijek iza Fellova kapetana i izva
n dohvata bilo kakvog Denda-riija, djevojka je zabacila kosu i slavodobitno se n
asmije ila Marku. Oèi su joj gorjele. "Spasila sam svoju èast. Sasvim sama. Moja è
ast je moja gospa. Ti nema èasti. Svinjo! Moj ivot je rtva... veæa nego to ti mo e i z
misliti. Ja sam cvijet na njezinom oltaru."
"Ti si prokleto blesava, Ru ice", reèe Quinn grubo.
Brada joj se podigla, usne stanjile. "Doðite, barune", pozvala je hladno. Teatra
lno ispru i ruku.
Barun Bharaputra slegnuo je, kao da hoæe reæi Sto se mo e? i krenuo prema otvoru.
Nijedan Dendarii nije po-
digao oru je; Quinn to nije naredila. Mark nije imao oru ja. Okrenuo se k njoj, sav
tjeskoban. "Quinn..."
Te ko je disala. "Ako sad ne skoèimo, mogli bismo sve izgubiti. Ostani miran."
Va a Luigi zastao je u procjepu, s rukom na zatvaraèu vrata, jednom nogom jo uvijek
na palubi Peregrina i okrenuo se natrag k Marku. "Ukoliko se pitate, admirale o
na je klon moje ene", zaprede. Podigao je desnu ruku, polizao vrh ka iprsta i njime
dotakao Markovo èelo. Dodir je ostavio hladno mjesto. Brojanje bodova. "Jedan z
a mene. Èetrdeset i devet za vas. Ako se ikad usudite vratiti ovamo, obeæajem va
m, izjednaèit æu rezultat tako da æete moliti za smrt." Do kraja je u ao u shuttle
. "Ugodan dan, kapetane, hvala vam na strpljenju..." Vrata su se zatvorila preko
ostatka pozdrava za stra are njegova suparnika ili saveznika.
Ti inu je naru avao samo krckavi zvuk otvaranja hva-taljki i beznadno, napu teno plaka
nje klonirane plavu e. Toèka na Markovu èelu svrbjela je kao led. Protrljao ju je
nadlanicom kao da napola oèekuje da se smrska.
Koraci u frikcijskim papuèama bili su gotovo neèujni, ali ovi su bili dovoljno t
e ki da zaljuljaju cijelu palubu. Narednica Taura uletjela je u hodnik terminala.
Ugledala je kloniranu plavu u i viknula preko ramena: "Evo jo jedne! Jo samo dvije n
edostaju!" Jo jedan vojnik zadihano je stigao za njom.
" to se dogodilo, Taura?" uzdahne Quinn.
"Ona djevojka, ona je voða. Ona pametna", rekla je Taura s mukom se zaustavljaju
æi. Dok je govorila, oèi su joj provjeravale popreène hodnike. "Naprièala je dje
vojkama nekakve gluposti o tome da smo mi zapravo robovski brod. Uvjerila je nji
h deset da se odmah poku aju osloboditi. Stra ar je o amutio tri, ostalih sedam se ra tr
kalo. Uhvatili smo ih èetiri. Uglavnom se samo skrivaju, ali
mislim daje ona dugokosa imala suvisao plan da stigne do kapsula za osoblje prij
e nego to skoèimo. Poslala sam stra e kod kapsula, za svaki sluèaj."
Quinn bezizra ajno opsuje. "Pametno, narednice. Stra e su sigurno uspjele, jer se on
a pojavila ovdje. Na alost, naletjela je ravno na baruna Bharaputru za vrijeme raz
mjene. Oti la je s njim. Uspjeli smo dograbiti onu drugu prije nego stoje pre la pri
jeko." Quinn glavom poka e na plavu u, èiji se plaè sveo na mrkanje. "Tako da tra ite j
o samo jednu."
"Kako " narednièine oèi naèas su zbunjeno pre le preko hodnika terminala. "Kako to d
a ste to dopustili, gospoðo?"
Quinnino lice bilo je bezizra ajna maska. "Zakljuèila sam da ne mogu zbog nje zapo
èeti bitku."
Narednièine pand aste ruke trgnule su se od zbunjenosti, ali preko napuèenih usana
nije pre la nikakva kritika na raèun njezina pretpostavljenog. "Onda moramo naæi
jo i tu zadnju, prije nego to se dogodi ne to jo gore."
"Samo naprijed, narednice. Vas èetvero, pomozite joj", pokazala je Quinn prema s
ad besposlenim stra arima. "Javite mi se u sobu za sastanke kad ih sve okupite, Ta
ura."
Taura kimne, odredi vojnicima odgovarajuæe popreène hodnike, a sama se spusti u
najbli u dizalnu cijev. Nosnice su joj se ra irile; djelovala je kao da mo e nanju iti s
voj plijen.
Quinn se okrenula na peti, mrmljajuæi: "Moram u sobu za sastanke. Moram doznati t
o se dogodilo s "
"Ja... ja æu nju odvesti natrag meðu klonove, Quinn", predlo io je Mark glavom pok
azujuæi na plavu u.
Quinn se sumnjièavo zagleda u njega.
"Molim te. elim to uèiniti."
Bacila je pogled na prolaz kroz koji je pro la eurazijka, pa natrag na njegovo lic
e. Nije znao kakav mu je izraz lica, ali Quinn je duboko udahnula. "Zna , otkako s
mo oti li sa stanice Fell, nekoliko sam puta pregledala dnevnike povr inske akcije.
Nisam... ti imala prilike reæi. Jesi li bio svjestan, kad si stao pred mene dok
smo se penjali u Kimurin shuttle, jesi li znao koliko ti je energije ostalo u zr
calnom titu?"
"Ne. Mislim, znao sam da sam primio puno pogodaka, u tunelima."
"Jedan pogodak. Da si primio jo jedan pogodak, bilo bi gotovo. Jo dva i spr io bi se
."
"Oh."
Namr tila se, kao da se jo uvijek poku ava odluèiti da li da mu prizna hrabrost ili g
a naprosto proglasi glupim. "Pa, mislila sam da je to zanimljivo. Ne to to bi volio
znati." Jo je oklijevala. "Moja baterija bila je na nuli. Dakle, ako stvarno bro
ji bodove s barunom Bharaput-rom, slobodno se vrati natrag na pedeset."
Nije znao to oèekuje od njega, to bi trebao reæi. Konaèno, Quinn uzdahne. "U redu.
Otprati je. Ako æe ti od toga biti lak e." Odvukla se prema sobi za sastanke, tje
s-kobno zgrèena lica.
Okrenuo se i uzeo plavu u pod ruku, vrlo blago; ona se tr ne, trepæuæi kroz krupne,
suzama ispunjene plave oèi. Premda nije nitko bolje od njega znao koliko su joj
crte lica i tijelo bili izgraðeni prema nacrtima, uèinak je svejedno bio opèinja
vajuæi: ljepota i nevinost, spolnost i strah pomije ani zajedno opijali su. Djelov
ala je kao da je u zrelim dvadesetima, svje ini tjelesnog vrhunca, u savr enom sklad
u s njegovim vlastitim godinama. I samo nekoliko centimetara vi a od njega. Mogla
je biti napravljena upravo zato da bude junakinja u njegovoj drami, samo
to se njegov ivot rastoèio u neku nimalo junaèku baricu, svu u kaosu i izvan svake
kontrole. Nikakvih nagrada, samo jo kazne.
"Kako se zove ?" upitao je la no veselo. Sumnjièavo gaje pogledala. "Maree."
Klonovi nisu imali prezimena. "To je lijepo ime. Idemo, Maree. Odvest æu te natr
ag u va u, ovaj, spavaonicu. Bit æe ti bolje kad bude opet sa svojim prijateljima."
Nije imala izbora nego da poðe za njim.
"Narednica Taura sasvim je dobra, zna . Stvarno se eli brinuti za vas. Samo ste je
prestra ili, kad ste onako odjurili. Bojala se da æete se povrijediti. Pa ti se za
pravo ne boji narednice, zar ne?"
Njene dra esne usne zbunjeno su se stisnule. "Ja... nisam sigurna." Hod joj je bio
profinjen i blago nji uæi, premda su joj koraci vrlo napadno uzbibali grudi, samo
 napola zadr ane ru ièastom tunikom. Trebalo bi joj ponuditi smanjivanje, premda nij
e bio siguran ima li Peregri-nov brodski kirurg takvih iskustava. A ako su joj t
jelesna iskustva kod Bharaputre bila iole slièna njegovim, vjerojatno joj je veæ
bilo i dosta operacija. Njemu je bilo, nakon svih izoblièenosti koje su mu nava
lili.
"Mi nismo robovski brod", poèeo je opet iskreno. "Vodimo vas " Obavijest da su na
putu za Barravarski imperij mo da je neæe ba utje iti, to se toga tièe. "Prva stanica
æe nam vjerojatno biti Komarr. Ali mo da neæe morati ostati tamo." Nije mogao obeæa
vati ni ta o njezinom krajnjem odredi tu. Ni ta. Jedan zarobljenik nije mogao spasiti
drugog.
Zaka ljala je i protrljala si oèi. "Jeli... sve u redu?"
"Htjela bih èa u vode." Glas joj je promukao od trèanja i plakanja.
"Dobit æe ", obeæao je. Njegova vlastita kabina bila je u susjednom hodniku; poveo
ju je tamo.
Na dodir njegova dlana, vrata su se siktavo otvorila. "Uði. Nisam imao prilike p
orazgovarati s tobom. Mo da, da jesam... ona te djevojka ne bi mogla prevariti." U
veo ju je unutra i posjeo je na krevet. Malo je drhtala. I on.
"Je li te prevarila?"
"Pa... ne znam, admirale."
Gorko je otpuhnuo kroz nos. "Nisam ja admiral. Ja sam klon kao i ti. Odrastao sa
m kod Bharaputre, kat ispod tebe. Ispod mjesta gdje si ti ivjela." Oti ao je u kupa
onicu, natoèio èa u vode i donio joj. Napola je elio ponuditi joj vodu na koljenima
. Morao ju je navesti da "Moram te navesti da shvati . Da shvati tko si i to ti se d
ogodilo. Tako da te vi e nitko ne mo e prevariti. Mora mnogo toga nauèiti, za svoju v
lastitu sigurnost." Stvarno u takvom tijelu. "Morat æe iæi u kolu."
Progutala je vodu. "Neæu u kolu", rekla je, prigu eno èa om.
"Zar te Bharaputranci nikad nisu pustili u virtualne programe za uèenje? Kad sam
ja bio tamo, to je bio najbolji dio. Bolji i od igara. Premda sam volio i igre,
naravno. Jesi li igrala Zylec?"
Kimnula je glavom.
"To je bilo zabavno. Ali povijest, astrografija virtualni instruktor bio je stra n
o smije an. Nekakav sjedokos tip u odjeæi iz dvadesetog stoljeæa, u sakou sa zakrp
ama na laktovima uvijek sam se pitao je li zasnovan na nekoj stvarnoj osobi ili
je samo izmi ljen."
"Ja to nikad nisam vidjela."
"Pa to si radila cijele dane?"
"Prièali smo. Ureðivale smo si kosu. Plivale smo. Svaki dan smo morali vje bati "
"I mi."
" sve dok mi nisu napravili ovo." Dotakla je jednu dojku. "Onda su mi dali samo pl
ivati."
Vidio je logiku. "Zadnje oblikovanje tijela imala si dosta nedavno, pretpostavlj
am."
"Prije nekih mjesec dana." Zastala je. "Stvarno ne vjeruje ... daje moja majka dol
azila po mene?"
" ao mi je. Ti nema majke. Nemam ni ja. Ono to je dolazilo... to je u as. Gotovo nezam
isliv." Samo to gaje on mogao zamisliti i previ e vjerno.
Namr tila se, oèito ne eleæi se samo tako odreæi voljenih snova o buduænosti. "Mi s
mo svi lijepi. Ako si ti stvarno klon, za to nisi lijep?"
"Drago mije to si poèela razmi ljati", rekao je oprezno. "Moje tijelo prilagoðeno j
e da odgovara mome pretku. On je invalid."
"Ali ako je to istina o presaðivanju mozga za to se to tebi nije dogodilo?"
"Ja sam bio... dio jedne druge zavjere. Oni koji su me naruèili uzeli su me èita
vog. Tek sam kasnije doznao cijelu istinu o Bharaputri." Sjeo je kraj nje na kre
vet. Njezin miris jesu li joj u ko u genetski ugradili neki diskretan parfem? Opij
ao ga je. Sjeæanje na njezino meko tijelo, dok se koprca pod njegovim na palubi
terminala, oduzimalo mu je spokoj. Mogao bi se u njemu i rastopiti. "Imao sam pr
ijatelja ti ne?"
Nijemo je kimnula.
"Kad sam do ao u polo aj da mogu ne to uèiniti za njih davno prije nego to sam do ao u t
j polo aj svi su veæ pomrli. Sve su ih pobili. Zato sam umjesto njih spasio vas."
Sumnjièavo je zurila u njega. Nije mogao zamisliti to misli.
Kabina se zatresla, a val muènine koji nije imao nikakve veze s potisnutom spoln
o æu zahvatio mu je eludac.
" to je to?" Maree je dahnula, ra irenih oèiju. Nesvjesno gaje zgrabila za ruku. Ruk
a mu je gorjela od njezina dodira.
"U redu je. I vi e nego u redu. To je bio tvoj prvi skok kroz crvotoèinu." Sa svoj
im iskustvom od, dobro, nekoliko skokova, mogao sije glas uèiniti dobroæudno utj
e nim. "Oti li smo. Jacksonci nas vi e ne mogu dohvatiti." Znatno bolje od prijevare k
oju je, u nekom rezerviranom dijelu svoga uma, napola bio oèekivao od Fellovih s
naga èim Va a Luigi postane talac u njihovim rukama. Ne zavijanje i tresak neprija
teljske vatre. Samo lijepi mali pitomi skok. "Sigurna si. Svi smo sad sigurni."
Pomislio je na ludu eu-razijsku djevojku. Gotovo svi.
Tako je elio da mu Maree povjeruje. Dendarii, Bar-ravarci od njih nije ni oèekiva
o da æe razumjeti. Ali ova djevojka kad bi bar mogao zasjati u njezinim oèima. N
ije elio neku veliku nagradu, samo poljubac. Proguta slinu. Siguran si da eli samo
poljubac? U elucu mu je rastao nelagodno vreli èvor, toèno ispod onog prejako sti
snutog pojasa. Nelagodno stezanje u preponama. Mo da neæe primijetiti. Shvatiti. S
uditi.
"Hoæe li me... poljubiti?" upitao je ponizno, vrlo suhih usana. Uzeo joj je èa u i
progutao zadnji ostatak vode. Nije bilo dovoljno da smanji napetost u njegovom g
rlu.
"Za to?" upitala je, namr tenog èela. "Za... igru."
To je mogla shvatiti. Trepnula je, ali zatim, sasvim dobrovoljno, nagne se napri
jed i dotakne mu usne svojima. Tunika joj se pomakla...
"Oh", dahnuo je. Ruka mu je krenula oko njezinog vrata, da joj preprijeèi povlaè
enje. "Molim te, opet..." Privukao joj je lice svojemu. Nije se ni oduprla ni od
govorila, ali usne su joj svejedno bile nevjerojatne. elim, elim... Ni ta ne bi smet
alo daje dotakne, samo daje dotakne. Ruke su joj se sklopile oko njegova vrata,
automatski. Osjeæao je svaki pojedini hladan prst, zavr en sitnim ubodom nokta. Us
ne joj se rastave. Istopio se. U glavi mu je lupalo. Uzbuðen, odbacio je svoju j
aknu.
Stani. Stani smjesta, prokletstvo. Ali ona je trebala biti njegova heroina. Mile
s ih je imao pun prokleti harem, bio je uvjeren u to. Mo da bi mu dopustila... i v
i e od poljupca? Ne penetraciju, sigurno ne. Ni ta to bi je povrijedilo, ni ta nasilno.
Ali da se protrlja izmeðu tih krupnih dojki, to je ne bi povrijedilo, premda bi
je sigurno zbunilo. Mogao bi se gurnuti u to meko meso i pronaæi olak anje isto t
ako i bolje nego meðu njezinim nogama. Mo da æe pomisliti da je lud, ali ni ta joj s
e neæe dogoditi. Usta su mu opet potra ila njezina, gladno. Dotakao joj je ko u. Jo .
Povukao je tuniku s njezinih ramena, oslobaðajuæi joj tijelo za svoju izgladnjel
u ruku. Ko a joj je bila meka poput pli a. Drugom uzdrhtalom rukom krenuo je otpusti
ti davljenje pojasa svojih hlaèa. Kakvo olak anje. Bio je u asno, nepodno ljivo uzbuðe
n. Ali neæe je dotaæi ispod struka, ne...
Zakotrljao se preko kreveta, priti æuæi je pod sobom, izluðeno se poljupcima spu taj
uæi niz njezino tijelo. Ispustila je iznenaðen dah. Disanje mu se produbilo, a z
atim naglo stalo. Grè mu je posegnuo duboko u pluæa, kao da su mu se sve bronhij
e odjednom stisnule, uz zvuk zatvaranja klopke.
Ne! Ne opet! Opet mu se to dogodilo, kao i onda pro le godine kad je poku ao
Skotrljao se s nje, sav okupan ledenim znojem. Borio se sa stegnutim grlom. Uspi
o je uvuæi jedan astmatièan, uzdrhtao dah. Slike iz sjeæanja bile su jasne kao h
alucinacija.
Galenovo bijesno urlanje. Lars i Mok koji ga dr e, na Galenovu zapovijest i svlaèe
mu odjeæu, kao da batine koje je upravo dobio od njih nisu dovoljna kazna. Djev
ojku su pustili prije nego to su poèeli: odjurila je kao zec. Pljuvao je krv, sla
nog i eljeznog okusa. ok- tap, uperen, dodiruje ga, tu, tu, prskanje i pucketanje. G
alen, sve crveniji u licu dok ga optu uje za izdaju, jo gore i bunca o navodnim sek
sualnim sklonostima Arala Vorkosigana, okreæuæi snagu do kraja. "Okrenite ga." Z
grèeni u as duboko u njegovu elucu, uroðeno sjeæanje na bol, poni enje, paljenje i gr
èevi, èudno pogre no shvaæeno uzbuðenje i stravièno poni enje olak anja, usprkos svemu
, uz smrad spaljenog mesa...
Potisnuo je vizije i gotovo se onesvijestio prije nego to je uspio ponovno udahnu
ti i izdahnuti. Nekako je sjedio, ne na krevetu veæ na podu kraj njega, ruku i n
ogu zgrèenih uz tijelo. Zaèuðena plavu a kleèala je napcða gola na pomaknutom madr
acu, zureæi dolje, u njega. " to ti se dogodilo? Za to si stao? Umire ?"
Ne, samo to elim. Nije fer. Toèno je znao odakle dolazi njegov steèeni refleks. N
ije se radilo o sjeæanju pokopanom duboko u podsvijesti, na alost, niti u kakvom d
alekom, zamuæenom djetinjstvu. Jedva da je pro lo èetiri godine. Nije li takva jas
na svijest trebala omoguæiti da se èovjek oslobodi demona iz svoje pro losti? Zar
æe upadati u grèeve kad god poku a odnos s pravom djevojkom? Ili se radilo samo o
napetosti situacije? Ako ikad situacija bude manje napeta, manje optereæena savj
e æu, ako ikad bude imao vremena stvarno voditi ljubav, umjesto ovakvog u urbanog, o
znojenog grabljenja, mo da bi onda uspio nadvladati sjeæanje i ludilo a mo da i ne..
. borio se za jo je-
dan potresan dah. I jo jedan. Pluæa su mu opet proradila. Je li mu zaista prijeti
la opasnost da se zagu i? Vjerojatno bi, kad se jednom onesvijesti, njegov autonom
ni ivèani sustav opet preuzeo kontrolu i opet bi poèeo disati.
Vrata njegove kabine kliznu u stranu. Taura i Bothari--Jesek stajale su u otvoru
, zureæi u polutamu. Ono to su vidjele natjeralo je Bothari-Jesek da opsuje, a na
rednicu Tauru da jurne naprijed.
Sad, elio se onesvijestiti ovog èasa. Ali njegov je je-dnoumni demon odbijao sura
dnju. Nastavio je disati, zgrèen, s hlaèama oko koljena.
" to to radi ?" zare i narednica Taura. Opasan, pravi vuèji ton; njezini oènjaci svjet
lucali su iz uglova usana èak i u mekom polusvjetlu. Vidio ju je kako èupa ljudi
ma grla jednom rukom.
Klonirana plavu a sjela je na krevetu na koljena, djelujuæi vrlo zabrinuto, rukama
kao i obièno poku avajuæi prekriti i poduprijeti svoju najupadljiviju osobinu, ka
o i obièno uspijevajuæi samo na njih privuæi vi e pozornosti. "Ja sam samo zamolil
a èa u vode", zacviljela je. " ao mije."
Narednica Taura u urbano je spustila svoja dva i pol metra visine na jedno koljeno
i okrenula dlanove prema van da poka e djevojci kako nitko nije ljut na nju. Mark
nije bio siguran je li Maree uhvatila znak.
"I to se onda dogodilo?" upita Bothari-Jesek o tro. "Zatra io je da ga poljubim."
Elenin pogled preletio je preko njegova sklupèanog nereda i bijesno bljesnuo. Bi
la je ukoèena i napeta kao zapeti luk. Okrenula se prema njemu. Glas joj je bio
vrlo tih. "Jesi li je poku ao silovati?"
"Ne! Ne znam. Samo sam "
Narednica Taura je ustala, dohvatila ga za ko ulju i ne to ko e, povukla ga na noge i
jo vi e i pritisnula ga uz
najbli i zid. Pod je bio dobar metar ni e od njegovih ispru enih no nih prstiju. "Odgova
raj jasno, proklet bio", zare ala je.
Sklopio je oèi i duboko udahnuo. Ne zbog neke prijetnje Milesovih ena, ne. Ne zbo
g njih. Zbog one druge polovice Galenova poni enja u njemu, silovanja na svoj naèi
n goreg nego to je bilo ono prvo. Kad su Lars i Mok u panici konaèno uvjerili Gal
ena da prestane, Mark je bio u oku tako dubokom da mu je prijetio srèani udar. Ga
len je morao usred noæi odvesti svoga vrijednog klona plaæenom lijeèniku kojeg j
e nekako bio natjerao da mu nabavlja lijekove i hormone koji su Markov rast uskl
aðivali s Mileso-vim. Galen je objasnio opekline rekav i lijeèniku da se Mark bio
potajno samozadovoljavao ok- tapom, koji se onda sluèajno upalio i Mark ga od grèen
ja mi iæa nije mogao ugasiti sve dok njegovi urlici nisu prizvali pomoæ. Doktor je
èak ispustio okirani hihot. Tankoga glasa, Mark je potvrdio prièu, previ e se boje
æi Galena da bi mu proturjeèio, èak i kad je ostao sam s lijeènikom. Ali lijeèni
k je vidio njegove modrice, sigurno je shvatio daje u prièi moralo biti jo ne to. A
li nije rekao ni ta. Ni uèinio ni ta. Gledajuæi unatrag, Mark je najvi e alio zbog svoj
e vlastite slaba ne potvrde, onog crnog smijeha koji je najdublje palio. Nije moga
o, nije smio Maree ostaviti takav teret. Kratkim, otvorenim reèenicama, isprièao
je toèno to je bio namjeravao uèiniti. Zvuèalo je jako ru no, premda ga je zapravo
bila svladala njezina ljepota. Oèi je dr ao zatvorene. Nije spomenuo napadaj pani
ke, niti je poku ao objasniti Galena. U sebi se grèio, ali izrekao je èistu istinu
. Polako, dok je govorio, zid mu se popeo uz kralje nicu sve dok mu stopala nisu p
onovno dotakla pod. Pritisak na njegovu ko ulju je nestao i usudio se ponovno otvo
riti oèi. Zamalo ih je ponovno zatvorio, oprljen otvorenim prezirom na licu Both
ari-Jesek. Sad je stvarno zaribao. Ona, koja je bila gotovo prijazna, gotovo lju
bazna, gotovo njegov
jedini prijatelj ovdje, sad je stajala bijesna i ukoèena i znao je da je izgubio
jedinu osobu koja bi rekla rijeè u njegovu obranu. Boljelo je, prokleto je bolj
elo, imati tako malo i onda to izgubiti.
"Kad je Taura prijavila da joj jedan klon jo nedostaje", reèe Bothari-Jesek, "Qui
nn se sjetila da si ba zamolio daje otprati . Sad znamo i za to."
"Ne. Nisam imao namjeru... nikakvu. Stvarno je samo htjela èa u vode." Pokazao je
èa u, koja je prevrnute le ala na podu.
Taura mu okrene leða i klekne na jedno koljeno kraj kreveta, te se obrati plavu i
bri no mekim glasom. "Jesi li povrijeðena?"
"Dobro sam", zadrhtala je. Jednim si je potezom povukla tuniku natrag preko rame
na. "Ali njemu je bilo jako zlo." Zurila je u njega sa zbunjenom zabrinuto æu.
"Oèito", promrmlja Bothari-Jesek. Brada joj se podigla, a oèi probole Marka, koj
i se jo dr ao zida. "Smatraj se zatvorenikom u svojoj kabini. Vratit æu stra u na vra
ta. Ni ne poku avaj izaæi."
/ neæu. I neæu.
Odveli su Maree. Peèati na vratima zasiktali su kao giljotina u padu. Bacio se n
a svoj uski krevet, dr æuæi.
Dva tjedna do Komarra. Vrlo je iskreno elio da je mrtav.
JEDANAESTO POGLAVLJE
Prva tri dana u svojoj samici Mark je proveo le eæi deprimirano. Htio je da njegov
a junaèka misija spasi ivote, ne da ih uni ti. Prebrojavao je poginule, jednog po j
ednog. Pilot shuttlea. Phillipi. Norwood. Kimurin vojnik. I osam te ko ranjenih. S
vi ti ljudi nisu imali imena dok je stvarao svoje planove. I svi oni anonimni Bh
araputranci. Prosjeèni jacksonski slu benik osiguranja bio je samo èovjek koji se
trudi zaraditi za ivot. Tupo se pitao je li koji od mrtvih Bharaputranaca bio net
ko koga je poznavao dok je ivio u klonskim jaslicama, netko s kime je izmijenio k
akav vic. Kao i uvijek, mali su ljudi bivali prega eni, a oni s dovoljno moæi da i
h se mo e zaista smatrati odgovornima izvukli su se, kao barun Bharaputra.
Vrijede li ivoti èetrdeset i devetero klonova koliko i èetiri mrtva Dendariija? D
endarii izgleda nisu tog uvjerenja. Ti se ljudi nisu dobrovoljno prijavili. Ti s
i ih prijevarom namamio u smrt.
Potresla ga je ta spoznaja. ivoti se ne pona aju kao integrali. Pona aju se kao besko
naène vrijednosti.
Nisam elio da ovako ispadne.
Pa klonovi. Plavu a. On je bolje od svih znao da to nije zrela ena, usprkos onome to
govori njezin izgled i dodaci koji se tako zapanjujuæe obznanjuju kao njezino b
iæe.
ezdesetogodi nji mozak koji se namjeravao useliti zacijelo bi znao kako se ophoditi
s takvim tijelom. Ali Markje u glavi imao tako jasnu sliku desetogodi njakinje ko
ja se u njemu krila. Nije ju elio povrijediti ni upla iti, a uspjelo mu je oboje. el
io joj je ugoditi, navesti je da se rascvjeta. Kao to se rascvjetaju za Milesa? r
ugao mu se unutarnji glas.
Ni jedan od klonova nije mu mogao pru iti odgovor za kojim je èeznuo. Morat æe nap
ustiti tu ma tariju. Za deset, dvadeset godina, mo da æe mu zahvaliti za svoje ivote.
Ili neæe. Uèinio sam to sam mogao, ao mije.
Negdje tijekom drugog dana postao je opsjednut sobom kao rtvom za presaðivanje Mi
lesova mozga. Èudno, ili mo da logièno, nije se toga bojao od Milesa. Ali Miles ba
i nije bio u polo aju da zabrani takav plan. to ako nekome padne na pamet da bi Mil
esov mozak bilo lak e presaditi u Markovo toplo ivo tijelo nego se muèiti dosadnim
popravkom one razjapljene rane na prsima i krio-traume odjednom? Ta je moguænost
bila tako zastra ujuæa da se napola elio dobrovoljno prijaviti, samo da se to rije i
.
Jedino to ga je spreèavalo da potpuno ne skrahira bila je èinjenica da je prijetn
ja, tako dugo dok je krio-ko-mora izgubljena, ostala teoretska. Sve dok je opet
ne pronaðu. U tami svoje kabine, glave zabijene u jastuk, sinulo mu je da mu je,
zapravo, najvi e stalo da se samo jedno lice ozari po tovanjem prema njemu zbog hra
brog spa avanja klonova, a to lice pripada Milesu.
Tu si moguænost vi e manje eliminirao, zar ne?
Jedino olak anje mentalnoj vjetrenjaèi na kojoj se okretao dolazilo je od hrane i
spavanja. Kad bi odvalio èitavu terensku porciju hrane, to bi ga toliko omamilo
da bi uspio zadrijemati, bar na mahove. eleæi nesvijest vi e no bilo to drugo, uspio
je namr tenog Dendariija koji je triput dnevno gurao pladnjeve kroz njegova vrata
nagovoriti
da mu donosi repete. Buduæi da Dendarii oèito nisu svoje terenske obroke smatral
i nekim veseljem, pristali su na to.
Jedan drugi plaæenik donio je i kroz vrata mu gurnuo odabir Milesove èiste odjeæ
e iz ormara na Arielu. Ovog puta, sve su oznake èina bile bri ljivo uklonjene. Tre
æeg dana prestao je èak i poku avati zakopèati hlaèe Naismith-ove odore i prebacio
se na iroke brodske trenirke. Tog je èasa do ivio inspiraciju.
Ne mogu me natjerati da glumim Milesa ako ne izgledam poput Milesa.
Nakon toga, stvari su mu se u glavi pone to zamaglile. Jedan od Dendariija toliko
se iznervirao njegovim stalnim zahtjevima za repete da je dovukao èitav sanduk h
rane, odvukao ga u kut kabine i grubo zapovjedio Marku neka ga vi e ne gnjavi. Mar
k je ostao sam sa svojim prepredenim planom i spasonosnom idejom. Èuo je za zatv
orenike koji su si licama prokopali put iz tamnice; mo e li i on uèiniti isto?
Pa ipak, koliko to god bilo sumanuto, a na nekoj razini i on je bio svjestan daj
e ideja upravo takva, dalo je usmjerenje njegovu ivotu. Od previ e vremena, beskraj
nih sati na vi eskoènom putu do Komarra, odjednom je ostao s premalo vremena. Proè
itao je naljepnice s podacima o hranjivoj vrijednosti. Ako odr i maksimalnu razinu
neaktivnosti, jedna jedina porcija pru it æe mu sve dnevno gorivo koje mu je potr
ebno. Sve to pojede nakon toga mora se smjesta pretvoriti u Ne-Milesa. Svake èeti
ri porcije trebale bi proizvesti kilogram dodatne tjelesne mase, ako je dobro iz
raèunao. teta jedino stoje stalno isti meni...
Jedva je bilo dovoljno dana da ostvari projekt. No ipak, na njegovu tijelu, svak
i kilogram vi ka morao se odmah uoèiti. Pred kraj, uspanièen pomi lju na vrijeme koj
e istjeèe, jeo je stalno, sve dok ga èisti zadihani bol ne bi natje-
rao da stane, spajajuæi tako u itak, pobunu i kaznu u jedno jedinstveno, suludo za
dovoljavajuæe iskustvo.
Quinn je u la bez kucanja, upaliv i svjetla brutalnom djelotvorno æu, od potpune tame
do pune osvijetljenosti. "Agh." Mark je ustuknuo i rukom pokrio oèi. Otrgnut iz
udobnog drijeme a, prevrnuo se na krevetu. Zatrepæe prema satu na zidu. Quinn je d
o la po njega pola dana ranije nego to je oèekivao. Ako je to znaèilo da su upravo
stizali u komarrsku orbitu, dendariijski su brodovi zacijelo koristili maksimaln
o ubrzanje. Oh, upomoæ.
"Di i se", reèe Quinn. Nabrala je nos. "Operi se. Obuci ovu uniformu." Polo ila je n
a rub kreveta ne to umski zeleno sa zlatnim sjajem. Po izrazu njezina lica, bio bi
oèekivao da æe baciti stvari na njega; po pobo noj bri nosti kojom je baratala s odj
eæom, Mark je zakljuèio da uniforma pripada Milesu.
"Ustat æu", reèe Mark. "I oprat æu se. Ali neæu obuæi tu uniformu, ni bilo koju
drugu." "Uèinit æe to ti ka em."
"To je barravarska èasnièka odora. Predstavlja stvarnu moæ i kao takvu je i tuju.
Ljude koji je nose bez prava na to vje a se." Odbacio je pokrivaèe i ustao. Malo
mu se vrtjelo u glavi.
"Bogovi", reèe Quinn zagrcnuto. " to si to uèinio sa sobom?"
"Pretpostavljam", dopustio je, "da me jo uvijek mo ete poku ati ugurati u tu odoru. A
li mogli biste razmisliti o posljedicama." Oteturao je do kupaonice.
Dok se prao i depilirao, pregledao je rezultate svoga poku aja bijega. Naprosto ni
je bilo dovoljno vremena. Istina, vratio je kilograme koje je bio izgubio da bi
odigrao admirala Naismitha na Escobaru i mo da jo pone to, i to
za samo èetrnaest dana umjesto cijele godine koliko je prvi put trajalo kad se u
debljao. Natruha dvostrukog pod-bratka. Ali prsa su mu se primjetno ra irila, a tr
bu ni mu je pojas pa ljivo se kretao bio bolno rastegnut. Nije dovoljno, jo nije dovo
ljno za sigurnost.
Kako je Quinn ipak Quinn, morala se sama uvjeriti i svejedno mu je isprobala bar
ravarsku uniformu. Sasvim se opustio. Konaèni je dojam bio... vrlo ne-vojnièki.
Odustala je, re eæi i ostavila ga da se sam obuèe. Odabrao je èiste hlaèe brodske
trenirke, meke frikcijske papuèe i prostranu Milesovu barravarsku civilnu tuniku
irokih rukava popraæenu izvezenim pojasom. Jedan je trenutak bri no razmi ljao èime
æe vi e rasrditi Quinn ako stavi pojas ukoso preko svog zaobljenog trbuha, posred
njega ili ispod izboèine kao povoj. Sudeæi po kiselom izrazu na njezinu licu, to
joj se najmanje sviðalo, pa gaje tako i ostavio.
Osjetila je njegovo suludo raspolo enje. "Zabavlja se?" upita sarkastièno.
"To mi je zadnja prilika koju æu danas imati. Nije li?"
Ra irila je aku u pre utnom slaganju.
"Kamo me vodi ? I, kad smo veæ pri tome, gdje smo?"
"Komarrska orbita. Tajno æemo se kapsulom odvesti do jedne od barravarskih vojni
h svemirskih stanica. Tamo æemo imati vrlo privatan sastanak sa efom Carske sigur
nosti, Simonom Illvanom. On je do ao brzim kurirskim brodom, èak iz sto era CarSiga
na Barravaru, zbog jedne prilièno dvoznaène ifrirane poruke koju sam mu ja poslal
a i bit æe vrlo znati eljan da dozna za to sam mu prekinula rutinu. Zahtijevat æe da
dozna to je to tako prokleto va no. A", glas joj zadrhti uzdahom, "ja æu mu morati
odgovoriti."
Izvela ga je iz njegove kabine-æelije i provela kroz Pe-regrine. Oèito je stra ara
na njegovim vratima otpustila
kad je do la po njega, ali svi su hodnici djelovali podjednako prazno. Ne, ne praz
no. Ra èi æeno.
Do li su do terminala za kapsule i u li u jednu od njih, za èijim je upravljaèem sje
dila Bothari-Jesek glavom. Bo-thari-Jesek i nitko drugi. Zaista vrlo intimno dru t
vo.
Elenina uobièajena mirnoæa danas je djelovala posebno hladno. Kad je preko ramen
a bacila pogled na njega, oèi su joj se ra irile, a tamne obrve skupile se u iznen
aðenom izrazu neodobravanja za njegovu masnu, podbulu pojavu.
"Kvragu, Mark, izgleda kao utopljeni mrtvac koji je nakon tjedan dana doplutao do
povr ine."
Tako se i osjeæam. "Hvala", reèe bezizra ajno. Otpuhnula je, nije bio siguran da l
i u zabavi, s gaðenjem ili podrugljivo i ponovno se posvetila upravljaèkom suèel
ju kapsule. Vrata su se zatvorila, hvataljke povukle i u ti ini su se odvojili od
Peregrina. Kombinacija beste inskog stanja u kapsuli i naglog ubrzanja pri polasku
, usmjerila mu je pozornost na ra ireni eludac. Proguta slinu da bi sprijeèio muèni
nu.
"Za to glavni u CarSigu ima samo kapetanski èin?" upitao je Mark da si skrene misl
i s muènine. "Ne mo e biti iz sigurnosnih razloga, svi znaju tko je on."
"Jo jedna barravarska tradicija", reèe Bothari-Jesek. Rijeèi tradicija dala je po
malo gorak ton. Bar je razgovarala s njim. "Illvanov prethodnik na tom mjestu, p
okojni satnik Negri, nije htio prihvatiti èin vi i od kapetanskog. Taje vrsta ambi
cije, izgleda, bila neva na desnoj ruci cara Ezara. Svi su znali da Negri govori u
Carevo ime i njegove su naredbe obuhvaæale sve èinove. Illvan... se nije htio p
romaknuti u èin iznad njegovog biv eg efa, valjda. Ali dobiva plaæu vice-admirala.
I jadna budala koja naslijedi vodstvo CarSiga nakon to se Illyan umirovi vjerojat
no æe zauvijek zaglaviti s èinom kapetana."
Pri li su nevelikoj svemirskoj stanici u visokoj orbiti. Mark je konaèno ugledao K
omarr kako se okreæe daleko dolje, udaljeno æu smanjen na polumjesec. Bothari-Jese
k strogo se dr ala puta koji joj je dodijelila izrazito suzdr ana kontrola leta sa s
tanice. Nakon nervozne stanke u kojoj su izmijenili ifre i zaporke, u li su u prist
ani te.
Doèekala su ih dvojica utljivih, bezizra ajnih, oboru anih stra ara, vrlo uredni i èist
i, u barravarskim zelenim odorama, koji su ih proveli kroz stanicu sve do male k
omore bez prozora ureðene kao ured, s komkonzolnim stolom, tri stolca i bez ikak
vih ukrasa.
"Hvala. Ostavite nas", rekao je èovjek za stolom. Stra- ari su iza li jednako tiho k
ao to su èinili i sve ostalo.
Kad su ostali sami, èovjek kao da se malo opustio. Kim-nuo je Bothari-Jesek. "Zd
ravo, Elena. Drago mi je to te vidim." Glas mu je bio neoèekivano topao, kao ujak
koji pozdravlja omiljenu neæakinju.
Ostatak je bio toèno onakav kakvog je Mark vidio prouèavajuæi Galenove videosnim
ke. Simon Illvan bio je malen, star èovjek, smeðe kose koja je sijedila od sljep
ooènica prema unutra. Zaobljeno lice tupog nosa bilo je previ e pokriveno tankim b
orama da bi djelovalo posve mladenaèki. Na vojnom objektu nosio je odgovarajuæu
èasnièku dnevnu odoru zelene boje s oznakama èina, nalik onoj koju je Quinn bila
poku ala navuæi na Marka, samo s dodatkom Horusova oka, znakom Carske sigurnosti,
koje je treptalo s ovratnika.
Mark je shvatio da Illvan zuri u njega s vrlo neobiènim, rastresenim izrazom na
licu. "Bo e mili, Miles, pa ti si " poèeo je prigu enim glasom, a onda mu oèi sinu shv
aæanjem. Zavalio se u svome stolcu. "Ah." Usne su mu se izvile u jednu stranu. "
Barune Mark. Pozdravi od gospe, va e majke. I vrlo mi je drago to sam vas konaèno u
poznao." Zvuèao je potpuno iskreno.
Ali ne zadugo, pomisli Mark beznadno. I, barun Mark ? On se sigurno ali.
"Takoðer mi je drago i to opet znam gdje ste. Pretpostavljam, kapetanice Quinn, d
a vas je poruka moga zemaljskog odjela o nestanku baruna Marka konaèno sustigla?
" "Jo nije. Vjerojatno nas jo uvijek juri sve od na e... posljednje stanice."
Illvanove obrve se podignu. "Znaèi li to da je barun Mark sam od sebe do ao kuæi,
ili mi ga alje moj nekada nji podreðeni?"
"Ni jedno ni drugo, gospodine." Quinn kao da se muèila da progovori. Bothari-Jes
ek nije ni poku avala.
IUyan se nagne naprijed, sve ozbiljniji, premda jo uvijek s blagom ironijom. "Pa
onda, kakav to besmisleni, neposlu ni, mislio-sam-da- elite-da-upotrijebim-svoju-dom
i- ljatost-gospodine plan misli podmetnuti meni na plaæanje ovog puta i to jo preko
vas?"
"Nije plan, gospodine", promrsi Quinn. "Ali raèun æe biti ogroman."
Hladno zabavljen izraz njegovog lica posve je nestao dok je prouèavao njezine bl
ijede obraze. "Da?" reèe nakon trenutka stanke.
Quinn se naslonila na stol s obje ruke, ne radi efekta, veæ da se podupre, vjero
vao je Mark. "Illvane, imamo problem. Miles je mrtav."
Illvan je primio vijest s vo tanom mirnoæom. Naglo, okrenuo je svoj stolac na drug
u stranu. Mark mu je vidio samo potiljak. Kosa mu se prorijedila. Kad se opet ok
renuo, na mirnom licu iskoèile su mu bore, kao obrnutim liftingom; kao o iljci. "T
o nije problem, Quinn", apnuo je. "To je katastrofa." Spustio je ruke, ravno, vrl
o pa ljivo, preko glatke crne povr ine svoga stola. Dakle odatle je
Miles pobrao tu kretnju, pomisli Mark, koji ju je dobro prouèio.
"Zamrznut je u krio-komori." Quinn si oblizne suhe usne.
Illvanove oèi se zatvore; usta su mu se pomicala, Mark nije bio siguran da li u
molitvi ili psovki. Ali samo je blago rekao: "To si mi mogla prvo reæi. Ostalo b
i se pojavilo kao logièna pretpostavka." Oèi su mu se otvorile, opet pune pozorn
osti. "I, to se dogodilo? Koliko je te ko ranjen nije bilo ozljede glave, nadam se?
Je li bio dobro pripremljen?"
"Ja sam sama pomogla pri pripremi. Borbeni uvjeti. Ja... mislim da je dobro. Ne
mo e se reæi dok... da. Vrlo te ka rana u prsima. Koliko sam ja vidjela, ostao je ne
taknut od vrata prema gore."
Dlyan pa ljivo izdahne. 'Imate pravo, kapetanice Quinn. Nije katastrofa. Samo je p
roblem. Obavijestit æu Carsku vojnu bolnicu na Vorbarr Sultani da oèekuju svojeg
najmilijeg pacijenta. Mo emo smjesta prebaciti krio-komoru s va eg broda na moj brz
i kurirski." Zar on to malo blebeæe, od olak anja?
"Ovaj..." reèeQuinn. "Ne."
Illvan je oprezno oslonio èelo na ruku, kao da ga odmah iza oèiju muèi glavobolj
a. "Dovr i, Quinn", rekao je tonom prigu ene strave.
"Izgubili smo krio-komoru."
"Kako mo ete izgubiti krio-komoru?!"
"Bila je prijenosna." Prekinula je njegov goruæi pogled i ubrzano produ ila s izvj
e æem. "Ostala je na povr ini u urbi uzlijetanja. Bila su dva shuttlea za prijevoz i
svaki je mislio da je imaju oni drugi. Radilo se o pogre ci u komunikaciji provjeri
la sam, kunem se. Ispalo je da se lijeènik koji je bio zadu en za krio-komoru na ao
odsjeèen
od svog shuttlea neprijateljskim snagama. Imao je pristup komercijalnoj po ti. Mis
limo da je odatle poslao krio-ko-moru."
"Mislite? Kasnije æu pitati kakva je to povr inska misija bila u pitanju. Kamo ju
je poslao?"
"U tome i jest stvar, ne znamo. Poginuo je prije nego to nas je mogao izvijestiti
. Krio-komora dosad bi veæ mogla biti na putu doslovno bilo kamo."
Illvan se zavalio u sjedalo i protrljao si usne stisnute u tanku, prestravljenu
crtu. "Shvaæam. A to se sve dogodilo kada? I gdje?"
"Prije dva tjedna i tri dana, na Jacksonovu Skrovi- tu."
"Ja sam vas sve poslao na Illvricu, preko stanice Vega. Kako ste, dovraga, zavr il
i na Jacksonovu Skrovi tu?"
Quinn je stala u paradni polo aj voljno i krenula od poèetka. Ukoèen, skraæen preg
led dogaðaja u zadnja èetiri tjedna, od Escobara nadalje. "Ovdje je potpuno izvj
e æe, gospodine, zajedno sa svim na im videozapisima i Mileso-vim osobnim dnevnikom.
" Polo ila je kocku s podacima na njegovu komkonzolu.
Illvan se zagleda u kocku kao da je zmija; nije posegnuo prema njoj. "A èetrdese
t i devetero klonova?"
"Jo su na Peregrinu, gospodine. Voljeli bismo ih iskrcati."
Moji klonovi. Sto æe Illvan uèiniti s njima? Mark se nije usuðivao pitati.
"Milesov osobni dnevnik po mom je iskustvu uglavnom posve beskoristan", primijet
i Illvan odsutno. "Vrlo je lukav u tome to æe sve izostaviti." Zamislio se i dugo
sjedio u ti ini. Onda ustane i pro eæe s jedne strane malog ureda na drugu. Hladna
fasada pukla je bez upozorenja; zgrèena lica, okrenuo se i udario akom u zid snag
om od
koje su pucale kosti, vièuæi: "Prokleti klinac, kako je uspio napraviti farsu i
od svog vlastitog pogreba!"
Ostao im je okrenut leðima; kad se opet okrenuo i sjeo, lice mu je bilo ukoèeno
i bezizra ajno. Kad je podigao pogled, obratio se Bothari-Jesek.
"Elena. Jasno je da æu ja morati ostati ovdje na Ko-marru, bar zasad, da upravlj
am potragom iz CarSigova ureda za galaktièke poslove. Ne mogu si dopustiti da do
dam jo pet dana putovanja izmeðu sebe i dogaðaja. Ja æu, naravno... sastaviti slu b
eno izvje æe o nestanku poruènika baruna Vorkosigana u akciji i smjesta ga proslij
editi grofu i grofici Vorkosigan. Nije mi drago to æe ga isporuèiti neki moj podr
eðeni, ali druge nema. Ali hoæe li ti, kao osobnu uslugu meni, otpratiti baruna M
arka na Vorbarr Sultanu i predati ga u njihovu nadle nost?"
Ne, ne, ne vri tao je Mark u sebi.
"Ja... radije ne bih i la na Barravar, gospodine."
"Premijer æe imati pitanja na koja æe moæi odgovoriti samo netko tko je bio na m
jestu dogaðaja. Ti si mi idealan kurir za pitanja takve... slo ene problematike. S
hvaæam da æe to biti bolna zadaæa."
Bothari-Jesek djelovala je kao daje u klopci. "Gospodine, ja sam vi i zapovjednik
broda. Nisam slobodna napustiti Peregrine. I iskreno govoreæi ne bih rado pratil
a baruna Marka."
"Zauzvrat nudim to god tra i ." Oklijevala je. "Bilo to?" Kimnuo je.
Bacila je pogled na Marka. "Dala sam rijeè da æe klonovi iz Kuæe Bharaputra biti
odvedeni negdje na sigurno, u humane uvjete, gdje Jacksonci neæe moæi do njih.
Hoæete li iskupiti moju rijeè?"
Illyan se ugrize za usnu. "CarSig im mo e srediti identitet bez ikakvih problema,
naravno. Tu nema pote koæa. Odgovarajuæi smje taj mogao bi biti malo te i. Ali da. Pre
uzet æemo ih."
Preuzeti. to li to Illvan ima na umu? Bez obzira na sve druge nedostatke, Barrava
rci bar nisu imali ropstvo.
"Oni su djeca", ispali Mark. "Morate zapamtiti da su samo djeca." elio je dodati
jo , To je te ko zapamtiti, ali nije mogao, ne pod hladnim pogledom Bothari-Jesek.
Illvan skrene pogled od Marka. "U tom sluèaju, zamolit æu savjet grofice Vorkosi
gan. Jo ne to?"
"Peregrine i Ariel "
"Moraju zasad ostati u komarrskoj orbiti i bez komunikacija. Moje isprike va im lj
udima, ali morat æe to izdr ati."
"Pokrit æete tro kove cijele ove gu ve?"
Illvan se namr ti. "Na alost, da."
"I... i temeljito æete tra iti Milesa!"
"O, da", dahnuoje.
"Onda idem." Glas joj je bio jedva èujan, lice blijedo.
"Hvala", reèe Illvan tiho. "Moj brzi kurirski brod bit æe vam na raspolaganju èi
m budete spremni za kretanje." Pogled mu s oklijevanjem padne na Marka. Kroz zad
nju polovicu razgovora, izbjegavao je pogledati u Marka. "Koliko osobnih stra ara e
li ?" upitao je Bothari-Jesek. "Objasnit æu im da su pod tvojim zapovjedni tvom sve
dok sigurno ne stigne do grofa."
"Ne elim ih uopæe, ali pretpostavljam da æu i ja morati tu i tamo odspavati. Dvoj
icu", odluèi Bothari-Jesek.
I tako je slu beno postao zatvorenikom Barravarske carske vlasti. Kraj puta, pomis
li Mark.
Bothari-Jesek ustane i poka e pokretom Marku da je slijedi. "Idemo. elim pobrati ne
ke osobne stvari s Pere-grina. I moram svom pomoæniku reæi da preuzme zapovjedni t
vo i objasniti ljudima za to su u karanteni. Trideset minuta."
"Dobro. Kapetanice Quinn, molim vas, ostanite." "Da, gospodine."
Illyan je ustao da isprati Bothari-Jesek. "Reci Aralu i Cordeliji", poèeo je i z
astao. Vrijeme se rasteglo.
"Hoæu", reèe Bothari-Jesek tiho. Bez rijeèi, Illvan kimne.
Vrata su se siktavo otvarala pred njezinim korakom. Nije se èak ni osvrnula da p
rovjeri slijedi li je Mark. Svakih pet koraka, morao je potrèati daje sustigne.
Njegova kabina na CarSigovom brzom kurirskom brodu bila je jo manja i sliènija æe
liji nego ona koju je bio imao na Peregrinu. Bothari-Jesek ga je zakljuèala unut
ra i ostavila ga samoga. Nije bilo èak ni oznake vremena i ogranièenog ljudskog
dodira putem isporuke hrane tri puta dnevno; kabina je imala svoj vlastiti susta
v za isporuku hrane, kontroliran raèunalom i pneumatski povezan s nekakvim sredi n
jim skladi tem. Opet se prisilno prejedao, ne znajuæi vi e za to ili kako bi mu to mog
lo koristiti, osim to mu pru a kombinaciju utjehe i samouni tenja. Ali smrt od deblji
ne trajala je godinama, a on je na raspolaganju imao samo pet dana.
Posljednjeg dana, njegovo je tijelo promijenilo strategiju i u asno mu je pozlilo.
Uspio je tu èinjenicu sakriti sve do spu tanja u shuttleu za prijevoz osoblja, gd
je je neoèekivano ljubazan carsigovski stra ar to pogre no shvatio kao zraènu bolest
od kakve je i sam patio. Brzo i veselo, èovjek je iz medicinskog ormariæa na zi
du izvadio flaster protiv muènine i prilijepio ga Marku na vrat.
Flaster je imao i blago sedativno djelovanje. Lupanje Markova srca malo je uspor
ilo i tako je ostalo sve dok nisu sletjeli i pre li u zatvoreno cestovno vozilo. J
edan stra ar i vozaè zauzeli su prednji odjeljak, a Mark je sjedio otraga, preko p
uta Bothari-Jesek, na zadnjem dijelu ko mar-nog puta, od vojnog sleti ta izvan prije
stolnice do srca Vorbarr Sultane. U sredi tu Barravarskog imperija.
Tek kad se uhvatio usred neèeg to je nalikovalo na napadaj astme, Bothari-Jesek p
odigla je pogled iz svoje vlastite smrknute zami ljenosti i primijetila ga.
"Kvragu, to ti je?" Nagnula se naprijed i izmjerila mu bilo, koje je jurilo kao l
udo. Sav je bio ljepljiv od znoja.
"Zlo mije", dahnuo je, a onda, na njezin nervozan pogled koji mu je govorio da j
e to i sama shvatila, prizna: "Prestravljen sam." Mislio je daje dotakao dno lju
dskog straha tamo pod bharaputranskom vatrom, ali to nije bilo ni ta u usporedbi s
ovom sporom, zarobljenom stravom, ovom razvuèenom ugu enom nesposobno æu da utjeèe
na svoju sudbinu.
"Èega se ima bojati?" upitala je posprdno. "Nitko ti neæe ni ta."
"Kapetane, ubit æe me."
"Tko? Grof Aral i gospa Cordelia? Te ko. Ako iz bilo kojeg razloga ne uspijemo pov
ratiti Milesa, ti bi mogao biti sljedeæi grof Vorkosigan. Pa valjda si to veæ i
sam shvatio."
U tom èasu doznao je odgovor na pitanje koje ga je dugo muèilo. Kad se onesvijes
tio, zaista je automatski ponovno poèeo disati. Treptanjem je ra èistio crnu maglu
i obranio se od Eleninih upla enih poku aja da mu otpusti odjeæu i provjeri jezik k
ako ga ne bi progutao. Za svaki je sluèaj bila spremila nekoliko flastera iz orm
ariæa na shut-tleu i sad je nesigurno jednog dr ala u ruci. U urbano joj je pokazao
da mu ga stavi. Pomoglo je.
" to ti misli , tko su ti ljudi?" upitala je ljutito kad mu je disanje postalo pravi
lnije.
"Ne znam. Ali sigurno je da æe biti prokleto bijesni na mene."
Najgora od svega bila je spoznaja da nije moralo biti ovako lo e. U bilo kojem tre
nutku prije debakla na Jack-sonovu Skrovi tu, bar u teoriji, mogao je naprosto u eta
ti unutra i reæi bok. Ali on je htio susret s Barravarom pod vlastitim uvjetima.
 Kao poku aj da zauzme nebesa na prepad. Poku aji da popravi stvari samo su ih potpu
no pokvarili.
Ona se zavali u sjedi tu i zagleda se u njega s polaganom zbunjeno æu. "Ti si stvarn
o nasmrt prestra en, zar ne?" rekla je, glasom otkriæa od kojeg je htio zaurlati.
"Mark, grof Aral i gospa Cordelia sve æe uèiniti da te ne okrive prerano. Znam d
a hoæe. Ali i ti mora odigrati svoju ulogu."
"A koja je moja uloga?"
"Ja... nisam sigurna", priznala je.
"Hvala ti. Ba si od pomoæi."
A onda su stigli. Cestovno je vozilo pro lo kroz vratnice i u lo u uzak vrt velike k
amene rezidencije. Pred-elek-trièni izgled iz Doba izolacije davao je zgradi doj
am nevjerojatne starosti, zakljuèi Mark. Sliènu arhitekturu bio je vidio u Londo
nu i sva je bila vi e od tisuæu godina stara, premda je ovo mjesto bilo staro samo
stotinu i pedeset standardnih godina. Kuæa Vorkosigan.
Kad se krov vozila podigao, izvukao se iz auta nakon to je Bothari-Jesek iza la. Ov
oga ga je puta prièekala. Èvrsto ga je uhvatila za nadlakticu, mo da zabrinuta da
joj se ne onesvijesti, ili kako bi ga sprijeèila da pobjegne. Iza li su na ugodno
sunce, te u li u hladan polumrak prostranog ulaznog predvorja poploèanog crnim i b
ijelim ka-
menom, s fascinantnim irokim zavojitim stubi tem. Koliko je puta Miles pre ao preko o
vog praga?
Bothari-Jesek kao daje radila za raèun nekog zlobnog vilenjaka, otev i voljenog Mi
lesa i zamijeniv i ga ovim blijedim, bucmastim la njakom. Zagu io je histerièan hihot
kad je ironièna rugalica u stra njem dijelu njegovog mozga zazvala, Bok, mama, tat
a, doma sam... Zlobni vilenjak bio je on sam.
DVANAESTO POGLAVLJE
U predvorju ih je doèekao par slugu u livrejama, u smeðoj i srebrnoj boji kuæe V
orkosigan. U visokoj vorskoj kuæi èak su se i sluge igrali vojnika. Jedan od nji
h uputio je Bothari-Jesek na desnu stranu. Marku je do lo da zaplaèe. Ona gaje pre
zirala, ali barem je bila poznanica. Ostav i bez svake podr ke i osjeæajuæi se usaml
jenije nego kad je bio zakljuèan u tami svoje kabine, okrenuo se i slijedio drug
og slugu kroz kratak nadsvoðen prolaz i niz vrata na lijevoj strani.
Jo je davno, pod Galenovim uputama, zapamtio raspored kuæe Vorkosigan, tako da je
znao da ulaze u sobu nazvanu Prvo Predvorje, neku vrst predsoblja za veliku knj
i nicu koja se pru ala od prednjeg do stra njeg dijela kuæe. Po mjerilima javnih prost
orija u Kuæi Vorkosigan, Markje pretpostavljao daje to relativno intiman prostor
, premda mu je visoki strop davao hladnu, neodobravajuæu ogoljelost. Zaboravio j
e na arhitektonske detalje èim je ugledao enu koja je sjedila na podstavljenom ka
uèu, tiho ga oèekujuæi.
Bila je visoka, ni mr ava ni debela, èvrste graðe kakvu nose srednje godine. Crven
a kosa pro arana prirodnim sjedinama bila joj je svijena u slo enu punðu na potiljku
, ostavljajuæi joj lice slobodnim da se izrazi jagodicama, li-
nijom èeljusti i jasnim sivim oèima. Polo aj joj je bio suzdr an, vi e uravnote en nego
opu ten. Imala je na sebi meku svilenkastu bluzu be boje i rukom izvezen pojas èiji
je motiv, shvatio je iznenada, odgovarao onom na njegovom prisvojenom pojasu, t
e tamnu suknju do listova i èizme. Nikakvog nakita. Bio je oèekivao ne to napadnij
e, kompliciranije, sna nije, formalnu ikonu grofice Vorkosigan kakvu je pamtio s v
ideosnimki prijema i vojnih inspekcija. Ili je poimanje njezine vlastite moæi bi
lo tako potpuno da je nije morala pokazivati odijevanjem, veæ je naprosto ona sa
ma bila ta moæ? Nije vidio ama ba nikakve fizièke sliènosti izmeðu nje i sebe. Pa
, mo da boja oèiju. I blijeda ko a. I linija nosa, mo da. Crta èeljusti imala je odreð
ene usklaðenosti koje nisu bile vidljive na videosnimkama
"Barun Mark Vorkosigan, gospo" objavio je sluga sveèano, natjerav i Marka da se tr n
e.
"Hvala, Pym", kimnula je sredovjeènom sluzi u otpust. Èovjekova razoèarana znati e
lja bila je dobro skrivena, osim jednog kratkog pogleda prije nego to je za sobom
zatvorio vrata.
"Zdravo, Mark." Glas grofice Vorkosigan bio je ugodan alt. "Molim te, sjedi." Ma
hnula je prema naslonjaèu smje tenom nasuprot kauèu, pod malim kutom. Nije djelova
o kao klopka koja æe se zatvoriti preko njega i nije bio previ e blizu njoj; oprez
no se spustio u sjedalo, kako gaje i uputila. Zaèudo, mogao je nogama dotaæi pod
. Je li to bila sjedalica srezana za Milesa?
"Drago mije to se konaèno vidimo", poèela je, "premda mije ao to su okolnosti tako
nezgodne."
"I meni", promrmljao je. Drago ili ao? I tko su ta dva ja koja tu sjede, uljudno
jedno drugom la uæi o dragosti i alosti? Tko smo mi, gospo? Ogledao se u strahu, oè
ekujuæi Komarrskog Koljaèa. "Gdje je... va suprug?"
"Navodno pozdravlja Elenu. Zapravo se prepao i poslao mene u izvidnicu. To mu ni
je slièno."
"Ja... ne shvaæam. Gospoðo." Nije znao kako da joj se obrati.
"Zadnja dva dana pije lijekove za eludac kao da su pivo... mora imati na umu kako
su informacije sporo stizale, iz na e perspektive. Prvi nagovje taj da ne to nije u re
du stigao je prije èetiri dana, kurirskim èasnikom iz glavnog sto era CarSiga, s k
ratkom, standardnom porukom od Illvana da je Miles nestao u akciji, a pojedinost
i slijede. Isprva nismo naginjali panici. Miles je veæ i prije nestajao, ponekad
i na dulje vrijeme. Tek kad smo dobili punu Illvanovu poruku i de ifrirali je, ne
koliko sati kasnije, zajedno s obavijesti da vas dvoje sti ete ovamo, sve je posta
lo jasno. Imali smo tri dana da razmi ljamo o tome."
Sjedio je u ti ini, boreæi se s predod bom o velikom admiralu grofu Vorkosiganu, str
a nom Komarrskom Koljaèu, sjenovitom èudovi tu, koji ima nekakvo gledi te, i to takvo
koje bi jadni smrtnik poput njega trebao shvatiti na tako nehajan zahtjev.
"Illyan nikad ne koristi zaobilazne rijeèi", nastavi grofica, "ali uspio je dovr i
ti cijelo izvje æe a da nijednom nije upotrijebio izraz 'mrtav' ili 'poginuo' ili
bilo koji sinonim. Medicinski zapisi s tim se ne sla u. Toèno?"
"Ovaj... krio-tretman je djelovao uspje no." to ona eli od njega?
"I tako smo nasukani u emocionalnom i zakonskom limbu", uzdahnula je. "Gotovo da
bi bilo lak e daje..." O tro se namr tila dolje u svoje krilo. Ruke su joj se prvi pu
t stisnule u ake. "Shvaæa , puno æemo razgovarati o moguæim alternativnim rje enjima.
Puno æe se toga vrtjeti oko tebe. Ali neæu smatrati Milesa mrtvim dok ne istrun
e."
Sjetio se one plime krvi na betonu. "Pa..." reèe bespomoæno.
"Èinjenica da bi ti mo da mogao odigrati Milesa jako je zaokupila neke ljude." Zaè
uðeno se zagledala u njega. "Ka e da su te Dendarii prihvatili...?"
Skutrio se u svom sjedalu, svjestan svoga tijela pod njezinim o trim sivim pogledo
m, osjeæajuæi kako se meso njegova trupa kotrlja i napinje pod Milesovom ko uljom
i pojasom, pod napeto æu njegovih hlaèa. "Ja... malo sam se udebljao odonda."
"Sve to? U samo tri tjedna?" "Da", promrmljao je zacrvenjev i se. Jedna joj se obr
va podigla. "Namjerno?" "Na neki naèin."
"Ha." Naslonila se, iznenaðenog izraza lica. "To ti je bio jako pametan potez."
Zinuo je, shvatio da to nagla ava njegov dvostruki podbradak i brzo zatvorio usta.
"Tvoj status bio je predmetom velikih rasprava. Ja sam glasala protiv bilo kakve
sigurnosne zavjere da se Milesov polo aj sakrije tako to æe ga ti odglumiti. Kao pr
vo, to nije potrebno. Poruènik barun Vorkosigan èesto je odsutan mjesecima; u za
dnje vrijeme, to da ga nema kod kuæe normalnije je nego da ga ima. Strate ki je zn
atno va nije uspostaviti tebe kao tebe, baruna Marka, ako zaista bude barun Mark."
Gutnuo je na suho grlo. "Imam li izbora?"
"Imat æe ga, ali razumno, nakon to bude imao vremena da sve shvati i prihvati ."
"Sigurno se alite. Ja sam klon."
"A ja sam s Kolonije Beta, mali", rekla je o tro. "Be-tanski je zakon vrlo razuman
i jasan u pitanju klonova.
Samo barravarski obièaji u tome su nejasni. Barravarci!" Izgovorila je to kao ps
ovku. "Barravar nema dugog iskustva u rje avanju svih tehnolo kih varijanti ljudske
reprodukcije. Nema zakonskih presedana. A ako ne to nije u tradiciji", dala je rij
eèi isti onaj gorki prizvuk kao i Bo-thari-Jesek, "ne znaju to to im je èiniti."
" to sam ja vama kao Betanki?" upitao je, nervozno zadivljen.
"Sin ili sin u drugom koljenu", odgovorila je odmah. "Bez dozvole, ali priznat k
ao moj nasljednik."
"To su prave zakonske kategorije na va em rodnom svijetu?"
"Jasno. Recimo, da sam /a naruèila tvoje kloniranje od Milesa, nakon to sam dobila
odobrenje za dijete, bio bi mi naprosto sin. Daje Miles to uèinio kao odrastao
èovjek, on bi ti bio zakonski roditelj, a ja bih ti bila majka u drugom koljenu
i imala bih prema tebi prava i obveze otprilike kao baka ili djed. Miles, naravn
o, nije bio odrastao èovjek u vrijeme kad si ti kloniran, a nije bilo ni odobren
ja za tvoje roðenje. Da si jo uvijek maloljetan, on i ja mogli bismo otiæi do arb
itra nog suca i skrb nad tobom dodijelila bi se u skladu sa suèevom procjenom o tv
ojim interesima. Ali, naravno, ti vi e nisi maloljetan, ni po betanskom ni po barr
avarskom zakonu." Uzdahnula je. "Vrijeme za zakonsku skrb je pro lo. Izgubljeno. N
asljeðivanje imovine vjerojatno æe se zapetljati u barravarsku zakonsku zbrku. A
ral æe s tobom raspraviti barravarsko obièajno pravo, odnosno njegovo nepostojan
je, kad za to doðe vrijeme. Ostaje samo jo na emotivni odnos."
"Imamo li ga?" upitao je oprezno. Èinilo se da su oba njegova najveæa straha, il
i da æe odnekud izvuæi oru je i ubiti ga ili da æe se baciti na njega u nekom posv
e neprikladnom grèu materinskih osjeæaja, polako blijedila. Ostao je suoèen s mi
sterijem mirnoga glasa.
"Imamo, premda tek treba otkriti kakav je. Ali mora jedno shvatiti. U tvome tijel
u ima pola mojih gena, a moj sebièni genom temeljito je evolucionarno programira
n da tra i svoje kopije. Druga polovica kopija je èovjeka kojem se divim vi e nego i
kom na svijetu sada i uvijek, tako da mi je zanimanje dvostruko pobuðeno. Recimo
da umjetnièka kombinacija ta dva elementa neodoljivo privlaèi moju pozornost."
Kad se to tako postavi, zapravo je imalo smisla, postajalo logièno i gubilo osob
ine prijetnje. Otkrio je da mu se eludac prestao grèiti, grlo mu se opustilo. Smj
e taje opet ogladnio, prvi put otkako su napustili orbitu planeta.
"No, ono to postoji izmeðu tebe i mene nema nikakve veze s onim to je izmeðu tebe
i Barravara. To je Ara-lov odjel i on æe morati sam izraziti svoje stavove. A ni
je jo ni ta ni odluèeno, osim jedne stvari. Dok si ovdje, ti si ti, Mark, Milesov es
t godina mlaði brat blizanac. Ne imitacija ili zamjena za Milesa. Tako da bi se
trebao to se vi e mo e postaviti kao ti sam, razlièit od Milesa, od samog poèetka."
"Oh", dahnuoje. "Dapaèe."
"Pretpostavljala sam da si to veæ shvatio. Dobro, tu se sla emo. Ali to to nisi Mil
es samo je suprotnost od imitacije Milesa. Ja elim doznati tko je Mark?"
"Gospo... ja to ne znam." Potaknuta iskrenost imala je u sebi prizvuk tjeskobe.
Mudro gaje promatrala. "Ima vremena", reèe mirno. "Miles je... elio da bude ovdje,
zna . Govorio je da æe te pokazivati uokolo. Zami ljao je kako te uèi jahati." Prik
riveno je zadrhtala.
"Galen me poku ao nauèiti, u Londonu", sjeti se Mark. "Bilo je u asno skupo, a nije
mi ba dobro i lo, tako da mi je na kraju samo rekao neka izbjegavam konje kad doðem
ovamo."
i
"Ah?" malo se razvedrila. "Hm. Vidi , Miles ima... imao je... ima te neke romantiè
ne ideje o braæi, kao i svi jedinci. Ali ja imam brata, tako da nemam takvih ilu
zija." Zastala je, pogledala po sobi i nagnula se naprijed s naglo povjerljivim
izrazom, spustiv i glas. "Ima i ujaka, baku i dva bratiæa na Koloniji Beta i oni su
ti isto toliko roðaci koliko Aral ili ja ili tvoj roðak Ivan ovdje na Barravaru
. Zapamti, ima vi e moguænosti na izbor. Jednog sam sina dala Barravaru. I dvadeset
i osam godina gledala kako ga Barravar nastoji uni titi. Mo da je sad red na nekog
drugog, ha?"
"Ivan sad nije ovdje, zar ne?" upitao je Mark, prestravljeno zaboraviv i sve drugo
.
"Ne, nije u kuæi Vorkosigan, ako to misli . Tu je u Vor-barr Sultani, dodijeljen j
e glavnom sto eru Carske slu be. Mo da," oèi su joj spekulativno bljesnule, "mo da bi te
on mogao izvesti i pokazati ti neke stvari koje je Miles htio da vidi ."
"Ivan se vjerojatno jo uvijek ljuti zbog onog to sam mu uèinio u Londonu", bojao s
e Mark.
"Proæi æe ga to", predvidje grofica samopouzdano. "Moram priznati, Miles bi sigu
rno u ivao pokazivati te i uznemirivati ljude."
Osobina koju je Miles oèito naslijedio od svoje majke.
" ivim veæ gotovo tri desetljeæa na Barrayaru", rekla je zami ljeno. "Tako smo dugaè
ak put pro li. A opet, jo nam je tako mnogo ostalo. Èak se i Aral veæ umara. Mo da ne
mo emo sve uèiniti u jednoj generaciji. Vrijeme je za smjenu stra e, po mom mi ljenju
... ah, dobro."
Prvi put zavalio se u svoje sjedalo, pu tajuæi ga da ga podr i, slu ajuæi i gledajuæi
umjesto da samo strahuje. Saveznik. Èinilo se da je konaèno dobio saveznika, pre
mda jo uvijek nije bio siguran za to. Galen nije potro io puno vremena na groficu Cor
deliju Vorkosigan. Opsjednut je
j,i&\mM^±.
bio svojim starim neprijateljem Koljaèem. Galen ju je, izgleda, sasvim podcijeni
o. Pre ivjela je ovdje dvadeset i devet godina... mo e li i on tako? Prvi put, to mu
se èinilo donekle unutar ljudskih moguænosti.
Kratko kucanje oglasilo se na dvostrukim vratima prema hodniku. Na grofièino "Da
?" vrata su se malo otvorila, a unutra je provirio jedan èovjek, uputiv i joj nape
t osmijeh.
"Najdra a kapetanice, smijem li sad i ja uæi?" "Da, mislim da smije ", reèe grofica
Vorkosigan.
U ao je unutra i opet zatvorio vrata. Marku se grlo stegne; progutao je slinu i ud
ahnuo, progutao i udahnuo, zastra ujuæe krhkom samokontrolom. Neæe se onesvijestit
i pred ovim èovjekom. Niti povratiti. Do sad mu je u elucu ionako ostala jo samo k
oja lièica uèi. To je on, nepogre ivo on, premijer, admiral grof Aral Vorkosigan, bi
v i regent Barravarskog imperija i de facto diktator nad tri svijeta, pobjednik Ko
marra, vojni genij i politièki um optu en za ubojstva, muèenja, ludilo, previ e nemo
guæih stvari da bi ih sve mogao obuhvatiti taj èvrsti obris koji je sad koraèao
prema Marku.
Mark je prouèavao njegove videosnimke iz svih razdoblja ivota; mo da i nije bilo ta
ko èudno to mu je prva suvisla pomisao bila Djeluje starije nego to sam oèekivao.
Grof Vorkosigan bio je deset standardnih godina stariji od svoje betanske suprug
e, ali djelovao je kao da je razlika dvadeset ili trideset godina. Kosa mu je bi
la jo svjetlije sijeda nego na snimkama od prije samo dvije godine. Za Bar-ravarc
a, bio je nizak, grofièine visine. Lice mu je bilo te ko, sna no, izborano. Imao je
na sebi zelene hlaèe od uniforme, ali bez kaputiæa, samo svijetlu ko ulju zavrnuti
h rukava i otvorenog okruglog ovratnika; ako je to bio poku aj da djeluje nehajno,
nije mu uspijevalo. Napetost u sobi podigla se s njegovim ulaskom do gu enja.
"Elena se smjestila", izvijestio je grof Vorkosigan, sjedajuæi kraj grofice. Pol
o aj mu je bio otvoren, ruku na koljenima, ali nije se naslonio. "Posjet izgleda p
otièe vi e starih sjeæanja nego stoje oèekivala. Prilièno je uznemirena."
"Uskoro æu otiæi porazgovarati s njom", obeæa grofica.
"Fino." Grofove oèi prouèavale su Marka. Zbunjenost? Odbojnost? "Dobro." Iskusni
diplomat èiji je posao bio da tri planeta nagovori na put ka napretku sjedio je
bez rijeèi, ne znajuæi to da ka e, kao da se nije u stanju izravno obratiti Marku.
Umjesto toga okrenuo se svojoj eni. "On je pro ao pod Milesa?"
U oèima grofice Vorkosigan pojavio se bljesak tmurne zabavljenosti. "Odonda se u
debljao", rekla je mirno.
"Shvaæam."
Ti ina se protegla kroz neugodne sekunde.
Mark izvali: "Prva stvar koju sam trebao napraviti kad vas susretnem bila je da
vas ubijem."
"Da, znam." Grof Vorkosigan smjestio se na kauèu, konaèno se otvoreno zagledav i M
arku u lice.
"Natjerali su me da vje bam dvadeset razlièitih rezervnih metoda, dok ih sve nisam
znao napamet, ali glavna je ideja bila flaster s paralizirajuæim otrovom koji b
i se pri autopsiji pokazao kao srèani udar. Trebao sam ostati nasamo s vama i do
taæi bilo koji dio tijela. Za ubojiti otrov, stvar djeluje vrlo sporo. Trebao sa
m èekati, vama na vidiku, dvadeset minuta, dok ne umrete i nikad vam ne priznati
da nisam Miles."
Grof se smrknuto osmjehne. "Shvaæam. Dobra osveta. Vrlo umjetnièki. I upalilo bi
."
"Kao novi grof Vorkosigan, nakon toga trebao sam napraviti sljedeæi korak i pove
sti napad na carsko prijestolje."
"To ne bi upalilo. Ser Galen nije ni oèekivao da upali. elio je samo kaos koji bi
uslijedio nakon propasti takvog poku aja i u kojem se Komarr trebao podiæi na ust
anak. Znaèi da si trebao biti jo jedna vorkosiganska rtva." Èak je djelovao opu teni
je, profesionalnije, dok su raspravljali o tim grotesknim urotama.
"Jedini razlog mog postojanja bio je da vas ubijem. Prije dvije godine, samo sam
za to znao. Sve te godine pod Galenom podnio sam samo zbog toga."
"Samo hrabro", posavjetuje ga grofica. "Mnogi ljudi postoje posve bez ikakva raz
loga."
Grof primijeti: "CarSigje o tebi skupio veliku gomilu dokumentacije nakon to je z
avjera iza la na vidjelo. Pokriveno je vrijeme otkako si bio samo luðaèki sjaj u G
ale-novu oku, pa sve do posljednjeg dodatka o tvom nestanku sa Zemlje, prije dva
mjeseca. Ali nigdje u dokumentaciji nema nièeg to bi govorilo kako je tvoja, ova
j, nedavana pustolovina na Jacksonovu Skrovi tu bilo kakav latentni program ubaèen
uz moje ubojstvo. Radi li se o tome?" Traèak sumnje obojio mu je glas.
"Ne", reèe Mark èvrsto. "Dovoljno su me programirali da to znam. Nije to ne to to m
o ete ne primijetiti. Bar ne onako kako je to Galen radio."
"Ne sla em se", reèe grofica Vorkosigan neoèekivano. "Natjeran si na to, Mark. Ali
ne od Galena."
Grof je podigao obrve u iznenaðenju.
"Miles te na to natjerao, bojim se", objasnila je. "Sasvim nenamjerno."
"Ne shvaæam", reèe grof.
Mark je dijelio taj osjeæaj. "Bio sam u dodiru s Mile-som samo nekoliko dana, na
Zemlji."
"Nisam sigurna da si spreman za to, ali evo. U ivotu si imao toèno tri modela po
kojima si mogao nauèiti kako
da bude ljudsko biæe. Jacksonske robovlasnike, komarr-ske teroriste i Milesa. Bio
si natopljen Milesom. I, ao mi je, ali Miles misli da je vitez lutalica. Razumna
vlada ne bi mu dopustila ni d epni no , a kamoli svemirsku flotu. I tako, Mark, kad
si konaèno morao odabrati izmeðu dva jasna zla i luðaka ustao si i krenuo za lu
ðakom."
"Ja mislim da Milesu ide sasvim dobro", prigovori grof.
"Agh." Grofica naèas sakrije lice rukama. "Ljubavi, raspravljamo o mladiæu na ko
jeg je Barravar natrpao toliko nepodno ljivog stresa, toliko bola, da si je stvori
o èitavu jednu drugu liènost kako bi imao kamo pobjeæi. A zatim je uvjerio nekol
iko tisuæa galaktièkih plaæenika da podr e njegovu psihozu i povrh svega nagovorio
Barravarski imperij da mu sve to plaæa. Admiral Naismith mnogo je vi e nego samo
la ni identitet CarSiga i ti to zna . Priznajem daje genij, ali nemoj mi poku ati ustv
rditi daje mentalno zdrav." Zastala je. "Ne. To nije fer. Milesov sigurnosni ven
til radi. Neæu se stvarno poèeti bojati za njegovo zdravlje dok se ne naðe odsje
èen od svog malog admirala. To je naprosto vrlo slo en ples na ici." Bacila je pogl
ed na Marka. "Koji je gotovo nemoguæe slijediti, rekla bih."
Mark nikad nije razmi ljao o Milesu kao o nekom ozbiljno sluðenom; o njemu je razm
i ljao samo kao o nekom savr enom. Ovo je bilo vrlo uznemirujuæe.
"Dendarii zaista funkcioniraju kao tajna operacijska ruka CarSiga", rekao je gro
f i sam djelujuæi pomalo uznemireno. "I to povremeno fantastièno dobra."
"Naravno. Da nije tako, ne bi dopustio Milesu da ih zadr i, tako da se on uvijek m
o e pobrinuti za to. Naprosto elim istaæi da njihova slu bena funkcija nije ujedno i
njihova jedina funkcija. I ako oni ikad prestanu biti potrebni Milesu, neæe proæ
i ni godina dana a CarSig æe pronaæi naèin da se ta veza prekine. I svi æete isk
reno vjerovati da se pona ate savr eno logièno."
Za to ne optu uju njega...? Skupio je hrabrost da to otvoreno zapita "Za to mene ne kr
ivite za Milesovu smrt?"
Jednim pogledom, grofica je pitanje predala svome suprugu, koji kimne i odgovori
. Za oboje? "Illvanovo izvje æe ka e daje Milesa pogodio bharaputranski vojnik osigu
ranja."
"Ali ne bi bio na vatrenoj liniji da ja nisam "
Grof Vorkosigan podigne ruku da ga prekine. "Da on sam nije tako glupo postupio.
Nemoj poku avati prikriti svoju pravu krivnju tako to æe uzeti vi e nego to zaslu uje .
sam sam napravio previ e smrtonosnih pogre aka da bi me tako ne to zavaralo." Bacio je
pogled na svoje èizme. "Razmatrali smo i dugoroène prognoze. Premda su tvoj kar
akter i osoba jasno razlièiti od Milesovih, djeca koju bi ti zaèeo bila bi genet
ski potpuno identièna njegovoj. Mo da ono to Barravar treba nisi ti, veæ tvoj sin."
"Samo da se produ i vorski sustav", ubaci se grofica suho. "Sumnjiv cilj, ljubavi.
Ili se zami lja kao djedovskog mentora Markovoj teoretskoj djeci, kao to je tvoj ot
ac postupio s Milesom?"
"Bo e saèuvaj", promrmlja grof ustro.
"Èuvaj se vlastitog odgoja." Okrenula se Marku. "Problem je..." Skrenula je pogl
ed, opet ga vratila na Marka. "Ako ne uspijemo povratiti Milesa, suoèit æe se s n
eèim to nije samo odnos. To je posao. U najmanju ruku, bio bi odgovoran za dobrob
it nekoliko milijuna ljudi u tvome Okrugu; bio bi njihov glas u Vijeæu grofova.
Miles je za taj posao uèio doslovce od roðenja; nisam sigurna daje moguæe poslat
i zamjenu u posljednji èas."
Nije, sigurno nije, oh sigurno.
"Ne znam ba ", reèe grof zami ljeno. "Ja sam bio ba takva zamjena. Sve do jedanaeste
godine bio sam rezervni sin, a ne nasljednik. Priznajem, kad je moj stariji brat
ubi-
i
jen, brzina dogaðaja uèinila je promjenu sudbine jednostavnom. Svi smo, za Rata
ludog Yurija, bili tako usredotoèeni na osvetu. Dok sam podigao glavu i opet uda
hnuo, posve sam se pomirio èinjenicom da æu jednog dana biti grof. Premda nisam
oèekivao da æe taj jedan dan doæi kroz pedeset godina. Moguæe je da æe i ti, Mark
, imati vi e nego dovoljno vremena za uèenje i vje bu. Ali isto je tako moguæe da ti
grofovstvo padne u krilo veæ sutra."
Tom su èovjeku bile sedamdeset i dvije godine, to su srednje godine za nekog iz g
alaktike, a starost za okrutni Barravar. Grof Aral nije se u ivotu èuvao; je li o
sjeæao da mu se bli i kraj? Njegov otac, grof Piotr, bio je do ivio dvadeset godina
vi e, jo jedan èitav ivot. "Bi li Barravar ikad prihvatio klona kao va eg nasljednika?
" upita sumnjièavo.
"Pa, veæ je i vrijeme da se poène stvarati neke zakone o tome, ovako ili onako.
Ti bi mogao biti jedan od kljuènih sluèajeva. S dovoljno usredotoèenosti, vjeroj
atno bih im te mogao ugurati u grla "
Mark nije nimalo sumnjao u to.
"Ali mislim da je jo prerano zapoèeti zakonski rat, sve dok se ne ra èiste stvari s
tom nestalom krio-komo-rom. Za sad, javna je prièa da je Miles odsutan po du nost
i, a ti si prvi put u posjetu. Sve je to zapravo istina. Ne moram ti nagla avati d
a su pojedinosti povjerljive."
Mark strese glavom i kimne u znak slaganja, osjeæajuæi blagu vrtoglavicu. "Ali je
li to potrebno? Da nikad nisam stvoren i da je Miles negdje poginuo na du nosti,
Ivan Vorpatril bio bi va nasljednik."
"Da", reèe grof, "i kuæa Vorkosigan prestala bi postojati, nakon jedanaest gener
acija izravnih potomaka."
" to s tim ne valja?"
"Ne valja to to to nije sluèaj. Ti postoji . Problem je... to sam oduvijek elio da mi
nasljednik bude Cordelijin sin. Uzmi u obzir, govorimo o priliènom imanju, po u
obièajenim mjerilima."
"Mislio sam da veæina va ih posjeda svijetli u mraku, nakon razaranja Vorkosigan V
ashoija."
Grof slegne ramenima. "Ne to je i preostalo. Ova rezidencija, na primjer. Ali moje
imanje nije samo posjed nad zemljom; kao stoje Cordelia rekla, tu je prikljuèen
i posao uz puno radno vrijeme. Ako ti dopustimo da zatra i nasljedstvo i ti mora pr
ihvatiti to to tra i od tebe."
"Mo ete sve zadr ati", reèe Mark iskreno. "Potpisat æu gdje god treba."
Grof se namr ti.
"Smatraj ovo uvodnim razgovorom, Mark", reèe grofica. "Neki ljudi koje æe mo da sus
resti puno æe razmi ljati o takvim pitanjima. Naprosto mora biti svjestan neizgovor
enih planova."
Grof je poprimio odsutan izraz lica; ispustio je dug, polagan dah. Kad je opet p
odigao pogled, lice mu je bilo zastra ujuæe ozbiljno. "To je istina. A postoji i j
edan plan koji nije samo neizgovoriv, nego i nepodno ljiv. Moramo te upozoriti."
Toliko nepodno ljiv da ga je i grofu Vorkosiganu bilo te ko ispljunuti, izgleda. " to
sad?" upita Mark oprezno.
"Postoji... la na teorija nasljedstva, jedna od est moguæih linija, koja mene posta
vlja kao prvog u redu za bar-ravarski prijestol, ukoliko car Gregor umre bez pot
omstva."
"Da," reèe Mark nestrpljivo, "naravno da znam. Gale-nova urota bila je zasnovana
na tom zakonskom argumentu. Vi, zatim Miles, zatim Ivan."
"Da, ali sad je poredak ja, zatim Miles, zatim ti i zatim Ivan. A Miles je tehni
èki ovog èasa mrtav. To ostavlja samo mene izmeðu tebe i nasljedstva. Ne kao la no
g Milesa, veæ samog po sebi."
"To je glupost", eksplodira Mark. "To je jo luðe od zamisli da postanem grof Vork
osigan!"
"Misli na to", posavjetuje ga grofica. "Misli to ba tako i nemoj nikad dati ni na
slutiti da bi mogao promijeniti mi ljenje.
Upao sam meðu same luðake.
"Ako ti se bilo tko obrati na tu temu, smjesta to prijavi meni, ili Cordeliji, i
li Simonu Illvanu", doda grof.
Mark se zavukao u svoje sjedalo koliko je i lo. "Dobro..."
"Prestra io si ga, dragi", primijeti grofica.
"Kad je ta tema u pitanju, paranoja je vodiè za dobro zdravlje", reèe grof alosno
. Naèas se bez rijeèi zagleda u Marka. "Djeluje umorno. Pokazat æemo ti gdje je t
voja soba. Mo e se oprati i malo odmoriti."
Svi su ustali. Mark ih je slijedio do poploèanog hodnika. Grofica je glavom poka
zala na zasvoden prolaz koji je vodio natrag do zavojitog stubi ta. "Idem dizalnom
cijevi gore da porazgovaram s Elenom."
"Dobro", slo i se grof. Marku nije bilo druge do da ga slijedi po stubi tu. Dva kata
su mu pokazala koliko je ispao iz forme. Kad su do li do drugog odmori ta, disao je
jednako te ko kao i starac kraj njega. Grof skrene kroz hodnik na treæem katu.
Mark je upitao, s odreðenom dozom straha: "Neæete me valjda staviti u Milesovu s
obu?"
"Ne. Premda sam ja kao dijete neko vrijeme ivio u ovoj koju æe ti sad dobiti."
Prije smrti njegova starijeg brata, vjerojatno. Soba drugog sina. To je bilo got
ovo jednako toliko neugodno.
"Sad je to naprosto gostinska soba." Grof je otvorio jo jedna bezizra ajna drvena v
rata. Iza njih, le ala je osunèana soba. Oèito ruèno izraðen namje taj neodreðene st
arosti i ogromne vrijednosti ukljuèivao je krevet i komodu; domaæa konzola za po
de avanje svjetlosti i mehanièkih prozora neskladno je le ala kraj izrezbarene kreve
tne ploèe.
Mark je bacio pogled unatrag i uletio u grofov duboko upitan pogled. Bilo je tis
uæu puta gore od bilo kojeg volim--Naismitha izraza kojeg je vidio kod Dendariij
a. Rukama se zgrabio za glavu i za kripao: "Miles nije tu unutra!"
"Znam", reèe grof tiho. "Tra io sam... sebe, valjda. I Cordeliju. I tebe."
S nelagodom ali nesposoban da se odupre, Mark je zauzvrat potra io sebe u grofu. N
ije bio siguran. Boja kose, nekad; on i Miles imali su istu tamnu kosu koju je v
idio na videosnimkama mlaðeg admirala Vorkosigana. Razumno gledajuæi, znao je da
je Aral Vorkosigan mlaði sin starog generala grofa Piotra Vorkosigana, ali taj
izgubljeni stariji brat bio je mrtav veæ ezdeset godina. Zaèudilo ga je to ga se s
ada nji grof sjeæa tako izravno, ili iz toga izvlaèi neku vezu sa samim sobom. Èud
no i zastra ujuæe. Trebao sam ubiti ovog èovjeka. Jo bih to mogao. Uopæe se ne èuva
.
"Va vajni CarSig nije me èak ni ispitao brzopentom. Zar se uopæe ne brinete da bi
h mogao biti jo uvijek programiran za va e ubojstvo?" Ili djeluje kao tako zanemari
va prijetnja?
"Mislio sam da si veæ jednom upucao svoju oèinsku figuru. To je dovoljna katarza
." Zabavljena grimasa iskrivila je grofova usta.
Mark se sjetio Galenova iznenaðenog izraza lica, kad ga je zraka iz disruptora p
ogodila ravno u lice. Kako god Aral Vorkosigan izgledao kad bude umirao, Mark je
bio uvjeren da ne bi bio iznenaðen.
"Onda si spasio Milesov ivot, prema svim opisima sukoba", reèe grof. "Odabrao si
stranu na Zemlji, prije dvije godine. Vrlo djelotvorno. Mo da mnogo strahujem zbog
tebe, Mark, ali to da æu umrijeti od tvoje ruke nije u to ukljuèeno. Nisi u bod
ovnom zaostatku za svojim bratom kao to si zami lja . Zapravo, mislim da ste do li do i
zjednaèenja."
"Predak. Ne brat", reèe Mark, ukoèeno i ledeno.
"Cordelia i ja smo tvoji preci", reèe grof odluèno.
Nijekanje bljesne na Markovom licu.
Grof slegne ramenima. " to god Miles bio, mi smo ga stvorili. Mo da ima pravo to nam s
e pribli ava s takvim oprezom. Mo da ni za tebe neæemo biti dobri."
eludac mu je drhtao od u asne èe nje, prigu ene stra nim strahom. Preci. Roditelji. Nije
bio siguran da eli roditelje, ovako kasno u ivotu. Bili su takve ogromne figure. O
sjeæao se izbrisanim u njihovoj sjeni, rasprsnut poput stakla, poni ten. Odjednom
osjeti nebuloznu elju da se vrati Miles. Netko njegove velièine i godina, netko s
kim bi mogao razgovarati.
Grof opet pogleda prema spavaonici. "Pym je trebao razmjestiti tvoje stvari."
"Nemam nikakvih stvari. Samo odjeæu koju imam na sebi... gospodine." Bilo je nem
oguæe ne dodati izraz poèasti.
"Morao si bar imati neku drugu odjeæu!"
"Ono to sam donio sa Zemlje ostavio sam u garderobi
na Escobaru. Najamnina je dosad veæ istekla, vjerojatno
su sve zaplijenili."
Grof ga pogleda. "Poslat æu nekoga da te izmjeri i izradi ti garderobu. Da nas p
osjeæuje pod nekim normalnijim okolnostima, pokazivali bismo te uokolo. Upoznaval
i s prijateljima i roðacima. Razgledavanje grada. Pro ao bi testove sposobnosti, d
a ti mo emo urediti daljnje obrazovanje. Ne to od toga sigurno æemo i sad uèiniti."
kola? Kakve vrste? Smje taj u Barravarskoj vojnoj akademiji bio bi vrlo blizu Marko
ve zamisli o spu tanju u pakao. Mogu li ga natjerati...? Bilo je naèina da se odup
re. Uspje no je izbjegao posuðivanje Milesove garderobe.
"Ako ne to treba , pozvoni Pymu preko konzole", uputio gaje grof.
Ljudski sluge. Kako èudno. Fizièki strah koji gaje bio iskrenuo kao staru èarapu
polako je nestajao, da bi ga zamijenila daleko bezobliènija opæa tjeskoba. "Mog
u li dobiti ne to za jelo?"
"Ah. Molim te da se za jedan sat pridru i Cordeliji i meni na ruèku. Pym æe te odve
sti do utog Predvorja."
"Znam ga pronaæi. Kat ni e, jedan hodnik ju nije, treæa vrata desno."
Grof podigne jednu obrvu. "Toèno." "Prouèavao sam vas, znate."
"To je u redu. I mi smo prouèavali tebe. Svi smo dakle napravili svoje domaæe za
daæe."
"U èemu je test?"
"Ah, tu je trik. Nema testa. To se zove pravi ivot."
I prava smrt. " ao mije", provali Mark. Zbog Milesa? Zbog njega samog? Nije ni sam
znao.
Grof ga je gledao kao da se i on to pita; kratak ironièni smije ak trznuo mu je je
dan kut usnica. "Pa... na jedan èudan naèin, gotovo da je olak anje da nije sve ta
ko lo e kako bi moglo biti. Prije, kad bi god Miles nestao, pitali bismo se gdje j
e i to bi mogao èiniti da, ovaj, jo poveæa
kaos. Ovog puta bar znamo da se ne mo e uvaliti u jo goru nevolju."
Mahnuv i na pozdrav, grof se udaljio, ne u av i u sobu za Markom, ne pritisnuv i ga ni n
a koji naèin. Kroz Markov um pro la su tri naèina da ga ubije. Ali ta je obuka dje
lovala odavno prestarjelom. Uostalom, sad je bio previ e izvan forme. Penjanje uza
stube iscrpilo gaje. Povukao je vrata da ih zatvori i bacio se na izrezbaren kr
evet, dr æuæi od reakcije.
TRINAESTO POGLAVLJE
Navodno da bi dopustili Marku da se oporavi od skakanja kroz crvotoèinu, grof i
grofica nisu mu prva dva dana predvidjeli nikakve zadaæe. Zapravo, osim prilièno
formalnih obroka, Mark uopæe nije ni vidio grofa Vorkosi-gana. Lutao je kuæom i
zemlji tem kako je htio, bez ikakve oèite stra e osim diskretnog motrenja grofice V
orkosi-gan. Na izlaznim vratima vrta stajala su dvojica stra ara; jo nije skupio hr
abrost da provjeri je li im nalo eno i da njega zadr e unutra, a ne samo nepoznate l
jude vani.
Da, bio je prouèavao kuæu Vorkosigan, ali svejedno se morao privikavati na stvar
nost u kojoj se sad na ao. Sve se èinilo pomalo drukèije od onoga to je bio oèekiva
o. Mjesto je bilo pravi krtiènjak, ali bez obzira na starine kojih je bilo posvu
da, svi su izvorni prozori zamijenjeni modernim, vrhunskim modelima blindiranog
stakla i opremljeni automatskim roletama, èak i oni visoko uza zid u donjoj kuhi
nji. Bilo je to poput ljuske, premda prostrane, za titnièke. Palaèa/tvrðava/zatvor
. Mo e li se on uvuæi u takvu ljusku?
Cijelog ivota bio sam zatvorenik. elim biti slobodan.
Treæeg je dana stigla njegova nova odjeæa. Grofica mu je do la pomoæi da je raspak
ira. Jutarnje svjetlo i hladan zrak rane jeseni kuljali su u njegovu sobu kroz p
rozor koji
je, tvrdoglavo, ostavio otvoren prema tajnovitom, opasnom, nepoznatom svijetu.
Otvorio je jednu vreæu za odijela i prona ao ne to uznemirujuæe vojnièkog stila, tun
iku visokog ovratnika i hlaèe na crtu u vorkosiganskim bojama, smeðoj i srebrnoj
, vrlo slièno livrejama grofovih slugu ali s vi e sjaja oko ovratnika i na epoleta
ma. " to je to?" upita sumnjièavo.
"Ah", reèe grofica. "Upadljivo, zar ne? To je tvoja odora barunskog kadeta kuæe
Vorkosigan."
Njegova, ne Milesova. Sva je nova odjeæa bila kompjuterski predviðena da bude pr
ostrana; srce mu je stalo kad je poku ao proraèunati koliko bi morao pojesti da se
izvuèe iz ovoga.
Na njegov izraz oèajanja, grofièine se usne podignu. "To zapravo mora nositi na s
amo dva mjesta: ako prisustvuje sjednici Vijeæa grofova ili ako ode na ceremoniju
proslave careva roðendana. to bi ti se moglo dogoditi: to se sprema kroz nekoliko
tjedana." Zastala je, prstom prateæi znak Vorkosigana izvezen na ovratniku tuni
ke. "Mi-lesov je roðendan ubrzo poslije toga."
Pa, Miles trenutno ne stari, gdje god bio. "Roðendani su za mene malo te ko pojmlj
ivi. Kako se zove kad nekoga izvadi iz materiènog replikatora?"
"Kad su mene izvadili iz mog materiènog replikatora, moji su roditelji to zvali
mojim roðendanom", rekla je suho.
Ona je Betanka. Jasno. "Ja èak ni ne znam kad mi je roðendan."
"Ne zna ? U tvojem je dosjeu." "Kakvom dosjeu?"
"U tvom medicinskom kartonu iz Kuæe Bharaputra. Zar to nisi nikad vidio? Moram t
i nabaviti kopiju. To je,
ovaj, zanimljivo tivo, na jedan u asavajuæi naèin. Zapravo, roðendan ti je bio seda
mnaestog pro log mjeseca."
"Onda sam ga ionako propustio." Zatvorio je torbu i ugurao uniformu duboko u orm
ar. "Nije va no."
"Va no je da netko slavi na e postojanje", pobunila se prijazno. "Ljudi su samo zrca
la u kojima se sami moramo ogledati. Domet svakog smisla. Sve vrline, sva zla, s
ve je sadr ano samo u ljudima. Nièeg nema u svemiru kao takvom. Samica je kazna u
svakoj ljudskoj kulturi."
"To je... istina", priznao je, prisjeæajuæi se vlastitog nedavnog zatvora. "Hm."
Sljedeæi komad odjeæe koji je pro-tresao pristajao je njegovom raspolo enju: potp
uno crno. Premda se, kad je bolje pogledao, pokazalo daje gotovo istog kroja kao
i uniforma kadetskog baruna, sa znakovima i ukrasima prigu enim u crnoj svili umj
esto sjajnih srebrnih niti, gotovo nevidljivi na crnoj podlozi.
"To je za pogrebe", objasni grofica. Glas joj je odjednom bio prilièno ravnodu an.
"Oh." Shvativ i nagovje taj, zagurao je odijelo jo dalje od kadetske odore. Konaèno j
e odabrao ne to stoje djelovalo najmanje vojnièki, meke iroke hlaèe, prostrane èizm
e bez kopèi, èeliènih pojaèanja ili bilo kakvih drugih agresivnih ukrasa, te ko ul
ju i sako tamnih boja, plavo, zeleno, crvenkasto-smeðe. Djelovalo je malo kao ko
stim, ali bilo je vrsne izrade. Kamufla a? Je li odjeæa predstavljala èovjeka koji
je nosi, ili ga je skrivala? "Jesam li to ja?" upitao je groficu iza av i iz kupaon
ice da se poka e.
Napola se nasmijala. "Dubokoumno pitanje ako se postavlja odjeæi koju èovjek nos
i. Na to ni ja ne mogu odgovoriti."
Èetvrtog dana, Ivan Vorpatril pojavio se na doruèku. Imao je na sebi dnevnu odor
u carske vojske, koja je lijepo
isticala njegovo visoko, pristalo tijelo; s njegovim dolaskom, uto Predvorje odje
dnom se èinilo napuèenim. Mark se skutrio s osjeæajem krivnje dok je njegov navo
dni roðak pozdravljao svoju tetu urednim poljupcem u obraz i ujaka slu benim kiman
jem glave. Ivan je s pokrajnje komode uzeo tanjur i opako ga natrpao jajima, mes
om i za eæerenim kruhom, dodao alicu kave, nogom povukao stolac i smjestio se nasup
rot Marku.
"Bok, Mark", priznao je konaèno njegovo postojanje. "Izgleda grozno. Kad si se ta
ko napuhao?" Gurnuo je vilicu punu pr enog mesa u usta i poèeo vakati.
"Hvala, Ivane", sklonio se Mark koliko je mogao u blagu ironiju. "Vidim da se ni
si promijenio." Nadao se daje bilo jasno kako misli Nema pobolj anja.
Ivanove smeðe oèi zacaklile su se; zaustio je, ali ga zaustavi "Ivane" od njegov
e tete, izreèeno tonom hladnog prigovora.
Mark nije vjerovao da se grofica pobunila zato to je htio govoriti punih usta, al
i Ivan je progutao prije nego to je odgovorio, ne Marku veæ grofici. "Isprièavam
se, teta Cordelia. Ali zbog njega jo uvijek imam problema s ormarima i drugim usk
im, neprovjetrenim prostorima."
" ao mije", promrmlja Mark zgrbiv i se. Ali ne to u njemu nije dalo da ga Ivan maltret
ira, pa je dodao: "Rekao sam Galenu da te otme samo da doðem do Milesa."
"Znaèi, to je bila tvoja zamisao."
"I upalila je. Odmah je do ao i gurnuo vrat u omèu za tebe."
Ivanova vilica se stisne. "Navika koje se nije uspio rije iti, koliko èujem", odvr
atio je, tonom na pola puta izmeðu rezanja i predenja.
Sad je na Marka bio red da za uti. Ali, na neki naèin, sve je to bilo skoro utje no.
Ivan ga je tretirao kao to za-
slu uje. Malo dobrodo le kazne. Osjetio je kako je pod ki om prezira o ivio kao isu ena bi
ljka. Ivanovi izazovi gotovo su mu uljep ali dan. "Za to si do ao?"
"To nije bila moja zamisao, vjeruj", reèe Ivan. "Trebao bih te izvesti van. Da s
e provjetri ."
Mark baci pogled na groficu, ali ona je bila okrenuta svome mu u. "Zar veæ?" upita
la je.
"Po zahtjevu", reèe grof Vorkosigan.
"Aha", reèe ona, kao da joj je sinulo. Marku nije ni ta sinulo; to svakako nije bi
o njegov zahtjev. "Dobro. Mo da mu Ivan usput mo e malo pokazati grad."
"Takoje to zami ljeno", reèe grof. "Buduæi daje Ivan èasnik, time se uklanja potre
ba za tjelesnom stra om."
Oho, znaèi da æe njih dvoje moæi otvoreno razgovarati? U asna pomisao. I tko æe ga
za tititi od Ivana?
"Nadam se da æe postojati vanjska stra a", reèe grofica.
"O, da."
Vanjska je stra a bila stra a koju nitko nije trebao vidjeti, èak ni oni koje su èuv
ali. Mark se pitao to je ljude na vanjskoj stra i spreèavalo da si naprosto uzmu sl
obodan dan i kasnije tvrde da su bili tamo, samo nevidljivi. Vjerovao je da se o
d krize do krize takva prijevara mogla vuæi dosta dugo.
Poruènik barun Vorpatril imao je vlastito cestovno vozilo, otkrio je Mark nakon
doruèka, sportski model opremljen s puno crvenog laka. S oklijevanjem, Mark kliz
ne kraj Ivana. "Onda", rekao je nesigurnim glasom, " eli li me jo uvijek zadaviti?"
Ivan je jurnuo autom kroz vrata rezidencije i van u gradski promet Vorbarr Sulta
ne. "Osobno, da. Praktièno, ne. Trebaju mi svi koje mogu nagurati izmeðu sebe i
posla ujaka Arala. elio bih da Miles ima dva tuceta djece.
Mogao ih je veæ i imati, samo da je poèeo na odreðeni naèin, ti si dar od boga.
Da nema tebe, veæ bi me sad igo-sali kao nasljednika." Zastao je, samo u govoru;
automobil je ubrzao kroz jedno raskri je, usko se provlaèeæi kraj èetiri druga voz
ila koja su skretala u zamalo izbjegnutim sudarima. "Koliko je Miles zapravo mrt
av? Ujak Aral je bio prilièno neodreðen dok mi je preko vida prièao o tome svemu
. Nisam bio siguran koliko je to zbog razloga sigurnosti, a nikad ga jo nisam vid
io tako ukoèenog."
Promet je bio gori nego u Londonu i, ako je to moguæe, jo neuredniji, ili ureðen
po nekim pravilima koja su ukljuèivala pre ivljavanje najsposobnijih. Mark je zgra
bio rubove svoga sjedala i odgovorio: "Ne znam. Dobio je ig-liènu granatu u prsa
. Lo e koliko mo e biti a da ga ne presjeèe na pola."
Jesu li se to Ivanove usne nabrale u prigu enoj stravi? Ako je i bilo tako, lepr ava
fasada ponovno se spustila gotovo istog èasa. "Bit æe potrebna vrhunska bolnica
za o ivljavanje da mu se sve vrati na mjesto", nastavi Mark. "A to se tièe mozga..
. to se nikad ne zna dok o ivljavanje ne zavr i." A onda je veæ prekasno. "Ali to ni
je problem. Ili bar jo nije problem."
"Aha", namr ti se Ivan. "To vam je ispala prava koma, zna ? Kako ste mogli izgubiti.
.." Skrenuo je tako naglo da je rubom zapeo za ploènik, izazvav i iskrenje, pa ves
elo opsuje na jedan krupan hover-kamion koji je gotovo pro ao kroz Markovu stranu
cestovnog vozila. Mark se skurio u svome sjedalu i zaèepio usta. Bolje da im zam
re razgovor nego on; ivot mu je mo da ovisio o tome da ne dekon-centrira vozaèa. Pr
vi njegov dojam o Milesovu rodnom gradu bio je da æe pola stanovnika nastradati
u prometnim nesreæama prije no to padne mrak. Ivan je divlje pro ao kroz jedan U-za
voj i postrance uklizao u parkirno mjesto, presjekav i put dvama drugim automobili
ma koji su se
kretali prema njemu i zaustaviv i se tako naglo da je Mark gotovo proletio kroz pr
ednje staklo.
"Dvorac Vorhartung", objavio je Ivan kimanjem glave i mahanjem ruke dok je zavij
anje motora polako odumi-ralo. "Vijeæe grofova danas ne zasijeda, tako da je muz
ej otvoren za javnost. Premda mi nismo javnost."
"Kako... kulturno", reèe Mark oprezno, vireæi kroz pokrov automobila. Dvorac Vor
hartung zaista je izgledao kao dvorac: prostrana, prastara gomila bezobliènog ka
menja koja se uzdizala kroz drveæe. Smjestio se na obali iznad brzaca rijeke koj
a je dijelila Vorbarr Sultanu. Okolno zemlji te sad je bilo pretvoreno u parkove;
gredice uzgojenog cvijeæa rasle su gdje su nekad ljudi i konji vukli opsadne str
ojeve kroz ledeno blato, u uzaludnim napadima. "0 èemu se zapravo radi?"
"Treba upoznati jednog èovjeka. I vi e ti ni ta ne smijem reæi." Ivan je podigao krov
na autu i izvukao se van. Mark poðe za njim.
Da li po planu ili iz èiste perverzije, Ivan ga je zaista poveo u muzej, koji je
zauzimao cijelo jedno krilo dvorca i bio posveæen oru ju i oklopima Vorova jo od D
oba izolacije. Kao vojnik u odori, Ivan je imao slobodan ulaz, premda je uredno
platio Markovu ulaznicu. Kao mjeru preru- avanja, pretpostavio je Mark, buduæi da
su pripadnici vorske kaste takoðer imali slobodan ulaz, to mu je Ivan apatom objas
nio. To nije nigdje pisalo. Ako si Vor, oèekivalo se da zna takve stvari.
Ili je to mo da bilo Ivanovo prikriveno izrugivanje Markovoj pripadnosti Vorovima,
odnosno ne-pripadnosti. Ivan je igrao visokoroðenog mulca s istom bri no razvijen
om potpuno æu s kojom je igrao i carskog poruènika, ili bilo koju drugu ulogu koju
bi njegov svijet zatra io od njega.
L
Pravog Ivana bilo je mnogo te e pronaæi, procijenio je Mark: njegovu profinjenost
ne treba podcijeniti, niti ga pogre no smatrati glupim.
Dakle, trebao bi upoznati èovjeka. Kakvog èovjeka? Ako se radi o jo jednom ispiti
vanju CarSiga, za to nije mogao èovjeka upoznati u kuæi Vorkosigan? Radi li se o n
ekom iz vlade, ili iz premijerove Centristièke koalicijske stranke? I opet, za to
ne bi do ao k njemu? Ivan ga sigurno nije vodio da ga ubiju, Vorkosigani su to mog
li organizirati znatno tajnije, bilo kada u protekle dvije godine. Mo da su mu htj
eli smjestiti da bude optu en za neki zloèin? Jo neobi-ènije zamisli o urotama prol
azile su mu kroz glavu, sve s istim fatalnim nedostatkom u njima nije bilo ni mo
tiva ni logike.
Zabuljio se u natrpani izlo ak dvostrukog reda maèeva poredanih na zidu kronolo kim
redom, koji je pokazivao napredak barravarske kovaèke vje tine kroz dva stoljeæa,
a zatim po uri naprijed do Ivana, do vitrine u kojoj su bila izlo ena kemijskim eksp
lozivima pogonjena pro-jektilna oru ja: izrazito ukra en punjaè s velikim otvorima c
ijevi koji je nekad, pisalo je na kartici, pripadao caru Vladu Vorbarri. Meci su
bili èudni jer su bili od èistog zlata, masivne kugle velièine Markova palca. N
a kratak domet, to je vjerojatno bilo slièno udarcu cigle ubitaène brzine. Na du
g domet, vjerojatno nisu pogaðali ni ta. I onda, koji je jadni seljak ili titono a bi
o zadu en da ide uokolo i skuplja proma aje? Ili, jo gore, pogotke? Nekoliko sjajnih
loptica koje su bile izlo ene bilo je spljo teno ili iskrivljeno i, na Markovu zapan
jenost, jedna je kartica obja njavala posjetiocima muzeja kako je ova vrlo izobliè
ena kugla ubila baruna Vora-tog-i-tog u toj i toj bitci... "i izvaðena mu je iz
mozga", nakon smrti, pretpostavio je Mark. Nadao se. Bljak. Zapravo gaje iznenad
ilo stoje netko oèistio metak od prastarog tkiva prije nego to gaje poslao na iz-
lo bu; neki su od izlo aka bili upravo krvo edno gadni. Na primjer, u tavljen i konzervi
ran skalp ludog cara Yu-rija, posuðen iz privatne zbirke nekog vorskog klana.
"Barun Vorpatril." To nije bilo pitanje. Èovjek koji je progovorio pojavio se ta
ko tiho da Mark nije bio èak ni siguran iz kojeg je smjera do ao. Bio je isto tako
tiho i odjeven, srednjih godina, inteligentnog izgleda; mogao je biti kakav muz
ejski slu benik. "Molim vas, doðite sa mnom."
Bez pitanja ili komentara, Ivan je krenuo za èovjekom, pokretom pokazav i Marku ne
ka poðe ispred njega. Tako u sendvièu, Mark je hodao, rastrzan izmeðu znati elje i
straha.
Pro li su kroz vrata oznaèena sa "Zabranjen pristup", koja je èovjek otkljuèao meh
anièkim kljuèem a zatim opet zakljuèao za njima. Onda su se popeli dva kata po s
tubi tu, pa produ ili hodnikom drvenog poda po kojem su koraci odzvanjali, sve do so
be smje tene na zadnjem katu okruglog tornja na uglu zgrade. Nekad stra arsko mjesto
, sad je soba bila opremljena kao ured, s obiènim prozorima usjeèenim u kamene z
idove umjesto streljaèkih proreza. Unutra je èekao neki èovjek, sjedeæi na stolc
u bez naslona, zami ljeno zagledan dolje u parkove koji su se pru ali prema rijeci i
raspr ene, areno odjevene ljude koji su se etali ili penjali puteljcima.
Bio je mr av, tamnokos, tridesetih godina, blijede ko e istaknute komotnom tamnom od
jeæom na kojoj nije bilo ba nikakvih kvazi-vojnih detalja. Podigao je pogled i hi
tro se osmjehnuo njihovom vodièu. "Hvala, Kevi." I pozdrav i otpust u jednom, iz
gleda, jer je vodiè kimnuo glavom i iza ao.
Tek kad je Ivan kimnuo i rekao "Gospodaru", sinulo mu je.
Car Gregor Vorbarra. Sranje. Vrata iza Marka blokirao je Ivan. Mark je nadvladao
svoj napadaj panike. Gregor je samo èovjek, sam, naizgled nenaoru an. Sve ostalo
je... propaganda. Prièe. Iluzija. Srce mu je ipak zatuklo br e.
"Bok, Ivane", reèe car. "Hvala ti to si do ao. Ne bi li malo pogledao izlo bu?"
"Vidio sam je", reèe Ivan lakonski. "Svejedno." Gregor glavom poka e na vrata.
"Da ne bude nedoumica", reèe Ivan, "ovo nije Miles, èak ni u svojim dobrim danim
a. I, usprkos izgledu, on je bio izuèen za ubojicu. Nije li ovo malo preuranjeno
?"
"Pa", reèe Gregor tiho, "to æemo upravo otkriti, zar ne? eli li me ubiti, Mark?"
"Ne", za kripi Mark.
"Eto vidi . Pro eci, Ivane. Poslat æu Kevija po tebe malo kasnije."
Ivan se frustrirano namr ti. Mark je osjetio da je dobar dio frustriranosti potjec
ao iz znati elje. Oti ao je s ironiènim pozdravom koji kao da je govorio Na tvoju gl
avu.
"Dakle, barune Mark", reèe Gregor. "Kakvi su dosada nji dojmovi o Vorbarr Sultani?
"
"Prilièno je brzo pro la kraj mene", reèe Mark oprezno. "Bo e blagi, nemoj mi reæi d
a si pustio Ivana da vozi." "Nisam znao da imam izbora."
Car se nasmije. "Sjedi." Pokazao je Marku stolac iza komkonzole; sobica je osim
toga bila vrlo skromno namje tena, premda su drevne vojne grafike i karte koje su
pokrivale zidove mogle biti i vi kovi iz obli njeg muzeja.
Dok je prouèavao Marka, carev smije ak izblijedio je natrag u zami ljenost. To je Ma
rka pomalo podsjeæalo na naèin kako ga je gledao grof Vorkosigan, onaj izraz koj
i
pita Tko si?, samo bez grofove pro drljive snage. Podno ljivo èudo.
"Je li ovo va ured?" upitao je Mark, oprezno sjedajuæi u carski stolac na okretan
je. Soba se èinila nekako mala i skromna za carski ured.
"Jedan od. Cijeli ovaj kompleks prepun je raznih ureda, na najneobiènijim mjesti
ma. Grof Vorvolk ima ured u staroj tamnici. Meni su stropovi tamo preniski. Ja o
vo koristim kao privatno skrovi te kad prisustvujem sastancima Vijeæa grofova, ili
kad ovdje imam nekog drugog posla."
"Za to se ja brojim u posao? Osim zato to nisam u itak. Je li ovo privatno ili slu beno
?"
"Ja ne mogu ni pljunuti a da to nije slu beno. Na Bar-ravaru, to dvoje se ne mo e ba
tako lako razdvojiti. Miles je... bio..." I Gregorov se jezik spoticao o to pro lo
vrijeme, "bez reda, èlan moje kaste, èasnik u mojoj slu bi, sin iznimno va nog, mo da
i najva nijeg dr avnog slu benika i osobni prijatelj cijelog mog ivota. I nasljednik g
ro-fovstva nad jednim Okrugom. A grofovstvo je mehanizam kojim se jedan èovjek",
dotakao sije prsa, "mno i sa ezdeset, a zatim s gomilom. Grofovi su prvi slu benici
Imperija; ja sam njegov voða. Tebi je jasno da ja nisam Imperij? Carstvo je samo
pitanje zemljopisa. Imperij je dru tvo. Mno tvo, èitavo tijelo konaèno, svaki pojed
ini podanik to je Imperij. Èega sam ja samo jedan dio. I to zamje-njivi dio jesi
li dolje vidio skalp moga praujaka?"
"Ovaj... da. Dostaje, ovaj, uoèljivo izlo en."
"Ovo jest dom Vijeæa grofova. Upori na toèka poluge mo e si zami ljati da je iznad sve
ga, ali bez poluge nije ni ta. Ludi Yuri je to zaboravio. Ja nisam. Okrug grofa Vo
rkosigana isto je tako jedan ivi dio. Isto tako zamje-njiv." Zastao je.
"... Karika u lancu", ponudi Mark oprezno, da poka e kako ga slu a.
"Karika u veri njaèi. U mre i. Tako da jedna slaba karika nije fatalna. Da bi do lo do
katastrofe, moralo bi ih puno popustiti odjednom. Svejedno... èovjek si, naravn
o, eli to vi e zdravih, pouzdanih karika."
"Naravno." Za to gleda u mene?
"Tako. Reci mi to se dogodilo na Jacksonovu Skrovi- tu. Po tvojem." Gregor se uspra
vio na svojem stolcu, pod-boèiv i se jednom petom i prekri iv i noge u èizmama, naizgl
ed smiren i udobno smje ten, poput gavrana na grani.
"Morao bih poèeti od Zemlje."
"Samo izvoli." Lak osmijeh pokazao je Marku da ima vremena koliko god hoæe i svu
carevu pozornost.
S oklijevanjem, Mark je mucavo poèeo svoju prièu. Gregorovih je pitanja bilo mal
o i to samo kad bi Mark zapeo na te kim dijelovima; malo, ali bila su prodorna. Gr
egor nije tra io samo gole èinjenice, shvatio je Mark ubrzo. Oèito je veæ vidio Il
lvanovo izvje æe. Car je tra io ne to drugo.
"Nemam to reæi protiv tvojih dobrih namjera", reèe Gregor u jednom trenutku. "Taj
posao presaðivanja mozga odvratan je. Ali jasno ti je tvoji napori, tvoj napad,
sve to neæe ni zagrebati stvari. Kuæa Bharaputra naprosto æe poèistiti slomljen
o staklo i produ iti."
"Ali æe napraviti veliku promjenu u ivotu èetrdeset i devetero klonova", ustvrdi
Mark tvrdoglavo. "Svi mi govore istu prokletu stvar. 'Ne mogu napraviti sve, pa
neæu napraviti ni ta.' I onda ni ta ne uèine. I tako se to nastavlja. U svakom sluèa
ju, da sam se uspio vratiti preko Esco-bara, kako sam prvo bio planirao bilo bi
velikih naslova u vijestima. Kuæa Bharaputra mo da bi èak i zakonski poku ala ponovn
o doæi do klonova, a onda bi se zbilja di-
gla velika galama. Ja bih se za to pobrinuo. Èak i da sam se na ao u eskobarskom p
ritvoru. Gdje me, usput reèeno, snagatori iz Kuæe Bharaputra ne bi tako lako pro
na li. I mo da... mo da bi to malo poveæalo javno zanimanje za taj problem."
"Ah!" reèe Gregor. "Promid bena fora." "Nije bila fora", zare i Mark.
"Oprosti, nisam time mislio reæi da je tvoj poduhvat neva an. Naprotiv. Ali ipak J
esi imao suvislu dugoroènu strategiju."
"Aha, samo to je oti la u smeæe èim sam izgubio kontrolu nad Dendariijima. Èim su s
hvatili tko sam ja zapravo." Zlovoljno se prisjetio te bespomoænosti.
Potaknut Gregorovim pitanjima, Mark je produ io opisivati Milesovu smrt, kaos s iz
gubljenom krio-komorom, odustajanje od poku aja da doðu do nje i poni avajuæi izgon
iz jacksonskog lokalnog svemira. Ustanovio je da otkriva znatno vi e svojih pravih
misli nego to je bilo udobno, ali... uz Gregora se gotovo mogao opustiti. Kako l
i to èovjek postigne? Blago, gotovo samozatajno pona anje skrivalo je èovjeka nevj
erojatno vje tog u baratanju ljudima. Hitro i gotovo nesuvislo, Mark je opisao inc
ident s Maree i ono poluludo razdoblje u samici, a zatim padne u neodreðenu ti inu
.
Gregor se zami ljeno namr tio i neko vrijeme ostao tih. Prokletstvo, èovjek je cijel
o vrijeme bio tih. "Mark, èini mi se da ti podcjenjuje vlastite snage. Oku ao si se
u bitci i dokazao tjelesnu hrabrost. Zna preuzeti inicijativu i mnogo se toga us
udi uèiniti. Ne manjka ti mozga, veæ samo ponekad... upuæenosti. To ba i nije lo po
èetak za osobine potrebne za grofa. Jednog dana."
"Nijednog dana. Ne elim biti barravarski grof, za-nijeèe Mark izra ajno.
"To bi mogao biti prvi korak do mog posla", reèe Gregor sugestivno, s blagim osm
ijehom.
"Ne! To bi bilo jo gore. ivog bi me pojeli. I moj bi se skalp na ao dolje u muzejsko
j zbirci."
"Sasvim moguæe." Gregorov smije ak izblijedi. "Da, èesto se pitam gdje æe zavr iti d
ijelovi moga tijela. Ali ipak koliko znam, bio si spreman poku ati, prije samo dvi
je godine. Ukljuèujuæi tu i Aralovo grofovstvo."
"La no, da. Ali sad govorimo o pravoj stvari. Ne o imitaciji." Ja sam samo imitaci
ja, nisi znao? "Ja sam prouèio samo vanjske dijelove. Unutarnju povr inu ne mogu s
i ni zamisliti."
"Ali, vidi ," reèe Gregor, "svi mi krenemo odatle. La no. Uloga je simulakrum, u koj
i mi postupno ugraðujemo ivo meso."
"Postane stroj?"
"Neki postanu. To je patolo ka verzija grofa i ima ih nekolicina takvih. Drugi pos
tanu... vi e ljudski. Stroj, uloga, to sve postane vje to izraðena proteza, koja slu i
èo-vjeku: Oba tipa imaju svojih dobrih strana, to se mene tièe. Èovjek naprosto
mora provjeriti koliki je domet samozavaravanja u koji spada onaj s kime razgova
ra."
Da, grofica Cordelia oèito je sudjelovala u oblikovanju ovoga èovjeka. Mark je o
sjeæao njezin trag, kao fluorescentni otisak stopala u mraku. "A koji su va i cilj
evi?"
Gregor slegne ramenima. "Odr ati mir. Zadr ati razne frakcije da se meðusobno ne pob
iju. Prokleto dobro osigurati da nijedan galaktièki osvajaè vi e nikad ne kroèi na
barravarsko tlo. Potaæi ekonomski razvoj. Gospa od mira prvi je talac kad se po
jave ekonomski problemi. U tom pogledu, moja je vladavina neobièno bla ena, s tera
-formiranjem drugog kontinenta i otvaranjem Sergvara za punu kolonizaciju. Konaè
no, sad kad je ta prokleta po ast
potko nog crva pod kontrolom. Naseljavanje Sergvara trebalo bi nekoliko generacija
slu iti za preuzimanje svakog vi ka energije. U posljednje sam vrijeme prouèavao ra
zne kolonijalne povijesti, pitajuæi se koje bismo gre ke mogli izbjeæi... i tako."
"Jo uvijek ne elim biti grof Vorkosigan." "Bez Milesa, zapravo ba i nema izbora."
"Glupost." Bar se nadao daje to glupost. "Upravo ste rekli da se radi o zamjenji
vim dijelovima. Da moraju, mogli bi pronaæi nekog drugog tko bi se sasvim dobro
uklopio. Ivana, recimo."
Gregor se neveselo osmjehne. "Priznajem i sam sam èesto upotrebljavao isti taj a
rgument. Premda se u mom sluèaju radi o razmno avanju. Ko mari o sudbini dijelova mo
ga tijela nisu ni ta u usporedbi s onima koji me muèe o sudbini moje teoretske bud
uæe djece. I ne elim se o eniti nekim visokim vorskim pupoljkom èije se obiteljsko
stablo u posljednjih est generacija esnaest puta kri alo s mojim." Naglo se prekinuo
, s isprièavajuæim smije kom. Ali... èovjek je bio tako kontroliran da se Marku èi
nilo kako èak i taj kratak pogled na unutarnjeg Gregora ima svoju svrhu, ili bi
je mogao imati.
Marka je boljela glava. Bez Milesa... uz Milesa, sve te barravarske dileme bile
bi Milesove. A Mark bi bio slobodan suoèiti se... sa svojim vlastitim dilemama,
ako ni ta drugo. Svojim vlastitim demonima, ne onim posvojenim. "To nije moj... da
r. Talent. Interes. Sudbina. Ne to. Ne znam." Protrljao je vrat.
"Strast?" reèe Gregor.
"Da, to je to. Grofovanje nije moja strast."
Tren kasnije, Gregor znati eljno upita: " to jest tvoja strast, Mark? Ako nije vlada
vina, ili moæ, ili bogatstvo nisi èak niti spomenuo bogatstvo."
"Dovoljno bogatstva da uni tim Kuæu Bharaputra tako mi je daleko izvan dohvata da.
.. naprosto nije va no. To nije moguæe rje enje. Ja... ja... neki ljudi su ljudo deri.
Kuæa Bharaputra, njihove mu terije elim zaustaviti ljudo dere. To bi bilo ne to zbog è
ega bi vrijedilo ustajati iz kreveta." Shvatio je da mu je glas postao sna niji i
opet se skutrio u mekom stolcu.
"Drugim rijeèima... ti ima strast prema pravdi. Ili, ako smijem tako reæi, Sigurn
osti. Èudan odjek tvoga, ovaj, pretka."
"Ne, ne!" Pa... mo da, u odreðenom smislu. "Pretpostavljam da i na Barravaru ima l
judo dera, ali oni nisu privukli moju osobnu pozornost. Ne razmi ljam u smislu primj
ene zakona, jer posao s presaðivanjem na Jacksono-vu Skrovi tu nije ilegalan. Tako
da ni policajac nije rje enje. Odnosno... morao bi to biti prokleto neobièan poli
cajac." Kao recimo tajni agent CarSiga? Mark je poku ao zamisliti istra nog suca koj
i nosi dozvolu za ubijanje i uhidbeni nalog. Iz nekog razloga, stalno mu je pred
oèi dolazila slika njegovoga pretka. Prokleta Gregorova uznemirujuæa sugestija.
Ne policajac. Vitez-lutalica. Grofica je to toèno pogodila. Ali vi e nije bilo mj
esta za vitezove-lu-talice; policija bi ih sve morala uhititi.
Gregor se zavalio s vrlo zadovoljnim izrazom lica. "To je vrlo zanimljivo." Njeg
ov odsutan izraz lica podsjeæao je na èovjeka koji pamti ifru za otvaranje sefa.
Skliznuo je sa svoga stolca da pro eæe uz prozore i baci pogled prema dolje iz dru
gog kuta. Licem prema svjetlu, primijetio je: "Èini mi se da pristup tvojoj stra
sti u buduænosti u velikoj mjeri ovisi o tome kako æemo i kada vratiti Milesa."
Mark frustrirano uzdahne. "To nije u mojim rukama. Neæe mi dopustiti... to bih ja
mogao uèiniti to CarSig ne mo e? Mo da æe ga pronaæi. Tek to nisu."
"Drugim rijeèima", reèe Gregor polako, "najva nija stvar stvar u tvom ivotu ovoga j
e èasa ne to na to ne mo e utjecati. Ima moje iskreno suosjeæanje."
Mark se nesvjesno posklizne u iskrenost. "Ja sam ovdje praktièki zarobljenik. Ne
mogu ni ta uèiniti i ne mogu otiæi!"
Gregor nakrene glavu. "Jesi li poku ao?" Mark zastane. "Pa... zapravo, jo i nisam."
"Ah." Gregor se okrene od prozora i iz unutarnjeg d epa svoga sakoa izvadi malu pl
astiènu karticu. Dodao ju je Marku preko stola. "Moj Glas dopire samo do granica
barravarskih interesnih zona", reèe. "Svejedno... ovo je broj mog privatnog vid
koma. Tvoje æe pozive provjeravati samo jedna osoba. Bit æe na popisu. Samo reci
svoje ime i spojit æe te."
"Ovaj... hvala", rekao je Mark, oprezno i zbunjeno. Kartica je na sebi imala sam
o kodnu traku, nikakve druge oznake. Vrlo ju je pa ljivo spremio.
Gregor je dotakao audiokomsku iglu na svom reveru i obratio se Keviju. Nekoliko
trenutaka kasnije zaèulo se kucanje i vrata su se otvorila da opet pripuste Ivan
a. Mark se bio poèeo ljuljati u Gregorovom stolcu nije uopæe kripao; sad se posra
mljeno izvuèe iz njega.
Gregor i Ivan izmijenili su pozdrave jednako lakonske kao i na poèetku i Ivan je
izveo Marka iz toranjske sobe. Kad su zakrenuli za ugao, Mark se okrenuo na zvu
k koraka. Kevi je veæ uvodio sljedeæeg èovjeka na carski sastanak.
"I, kako je pro lo?" upita Ivan. "Osjeæam se iscrpljeno", prizna Mark.
Ivan se mrko osmjehne. "Gregor to zna napraviti, kad je car."
"Kadje?Ilikadgaigra?"
"Oh, nikad ga ne igra."
"Dao mije svoj broj." A mislim da ima moj.
Ivanove obrve se podignu. "Dobrodo ao u klub. Mogao bih nabrojati ljude koji imaju
taj broj prije nego izujem èizme."
"Je li... i Miles bio jedan od njih?" "Naravno."
ÈETRNAESTO POGLAVLJE
Vjerojatno po nareðenju grofièinu, pretpostavljao je Mark Ivan ga je poveo na ru
èak. Ivan je ispunjavao puno nareðenja, primijetio je Mark s blagim trzajem razu
mijevanja. Oti li su na neko mjesto po imenu karavanse-raj, poduljom etnjom od dvor
ca Vorhartung. Mark je izbjegao jo jednu vo nju s Ivanom zahvaljujuæi uskim ulièica
ma starog dijela grada.
Sam je karavanseraj bio èudna studija barravarske socijalne evolucije. Najstarij
a mu je jezgra bila oèi æena, renovirana i pretvorena u ugodan labirint trgovina,
kafiæa i malih muzeja, napuèena mje avinom gradskih radnika u potrazi za ruèkom i
oèitih provincijskih turista koji su do li u prijestolnicu obiæi povijesne spomeni
ke.
Ta se transformacija irila od skupina starih upravnih zgrada poput dvorca Vorhart
ung, uz rijeku, prema sredi tu èetvrti; na rubovima, prema jugu, obnova se pretvor
ila u onu vrstu otrcanog, pomalo opasnog podruèja koje je karavanseraju dalo izv
ornu, riziènu reputaciju. Po putu, Ivan je ponosno pokazao zgradu u kojoj se nav
odno on rodio, za vrijeme rata Vordarijanskog pretendentsva. Sad je to bila trgo
vina u kojoj su se prodavali pretjerano skupi ruèno istkani sagovi i drugi proiz
vodi starih obrta, navodno oèuvani jo od Doba izolacije. Po naèinu kako je Ivan
brbljao, Mark je napola oèekivao da æe se na zgradi nalaziti ploèa u spomen tog
znaèajnog dogaðaja, ali nije je bilo; provjerio je.
Nakon ruèka u jednom od malih kafiæa, Ivan je, sad usredotoèen na obiteljsku pov
ijest, odluèio Marka povesti da vidi mjesto na ploèniku gdje su njegova oca, bar
una Padmu Vorpatrila, ubile vordarijanske snage sigurnosti, u onom istom ratu. B
uduæi daje to odgovaralo krvavo-po-vijesnom tonu ostatka jutra, Mark se slo io, pa
su opet krenuli pje ice, prema jugu. Promjena u arhitekturi, od tamnih tukatura pr
vog stoljeæa Doba izolacije, preko visoke crvene cigle njegova posljednjeg stolj
eæa, oznaèavala je granicu karavanseraja.
Ovaj put, Bo e, stvarno je postojala ploèica, izliven bronèani pravokutnik ugraðen
u cestu; cestovna su vozila jurila preko i pokraj njega, dok je Ivan zurio prem
a dolje.
"Pomislio bi da æe je barem staviti na ploènik", reèe Mark.
"Toènost", reèe Ivan. "Mama je tako htjela."
Mark je prièekao trenutak, iz po tovanja prema Ivanovim tko bi znao kakvim intimni
m razmi ljanjima. Konaèno, Ivan podigne pogled i veselo reèe: "Desert? Znam jednu
izvrsnu slastièarnicu tu iza ugla, u èetvrti Keroslav. Mama me uvijek tamo vodil
a nakon svega, kad god smo dolazili ovamo ponuditi paljenicu. Pomalo je rupa, al
i je dobro."
Mark jo nije odhodao niti ruèak, ali mjesto je iznutra bilo isto toliko savr eno ko
liko je izvana bilo jadno i nekako je zavr io s cijelom vreæicom kiflica s orasima
i tradicionalnih voænih tortica za kasnije. Dok je Ivan oklijevao nad izborom s
latki a koji æe se isporuèiti gospi Vorpatril, a mo da i uz nekakav slatkasti razgov
or s ljepu kastom djevojkom za ankom bilo je te ko procijeniti je li ozbiljan ili je
to samo automatska reakcija Mark korakne van.
Galen je jednom u ovom podruèju bio smjestio nekoliko tajnih komarrskih uhoda, s
jeæao se Mark. Sigurno su ih pokupili prije dvije godine, kad je Barravarska car
ska sigurnost èistila ostatke njihove urote. Svejedno, pitao se bi li ih mogao p
ronaæi, da su se Galenovi snovi o osveti ikad ostvarili. To bi trebalo biti jedn
u ulicu dalje i onda druga desno... Ivan je jo uvijek obraðivao djevojku u slasti
èarnici. Mark se pro eæe.
Adresu je prona ao za nekoliko minuta, na svoje prilièno zadovoljstvo; zakljuèio j
e da ne mora provjeravati unutra. Okrenuo se i po ao neèim to je djelovalo kao pre-
èac do glavne ulice i slastièarnice. Pokazalo se da je u pitanju slijepa ulica.
Opet se okrenuo i po ao prema izlasku iz nje.
Stara ena i mr avi mladiæ koji su bili sjedili na ulasku u ve u i promatrali ga dok j
e ulazio, sad su ga gledali kako izlazi. Starièine mutne oèi bljesnule su blagim
neprijateljstvom kad je opet u ao u njezin kratkovidni domet.
"Nije ti to nikakav deèko. To ti je mutac", siknula je mladiæu. Unuku? Izra ajno g
aje gurnula. "Mutac je do 'o u na u ulicu."
Potaknut, mladiæ se spustio na noge i stao pred Marka. Mark zastane. Klinac je b
io vi i od njega a tko nije? ali nije bio puno te i, masne kose i blijed. Agresivno
je ra irio noge, blokirajuæi Markovu odstupnicu. O, Bo e. Uroðenici. U svoj svojoj m
rzovoljnoj slavi.
"Nema tu ta tra it', mutac." Pljunuo je, opona ajuæi snagatore; Mark se skoro nasmijao
.
"Ima pravo", slo io se lako. Pomakao si je naglasak prema srednjeatlantskom zemaljs
kom, nimalo barravar-ski. "Ovo je prava rupa."
"Stranac!" zavapi starica jo o trijim neodobravanjem. "Skoèi si crvotoèinom u pakao
, stranac nijedan!"
"Èini se da sam to veæ uèinio", reèe Mark suho. Ru no pona anje, ali bio je ru no i ra
spolo en. Ako ga ti propalice ele izazivati, on æe im uzvratiti. "Barravarci! Ako i
ma ièeg goreg od Vorova, onda su to budale pod njima. Nikakvo èudo da cijela gal
aktika prezire ovo mjesto kao rupu." Iznenadio se kako je lako otpustio potisnut
i bijes i kako se od toga dobro osjeæao. Bolje da ne ode predaleko.
"Do'vatit æu ja tebe, mutac", obeæao je djeèak, ljuljajuæi se na prstima u nervo
znoj prijetnji. Vje tica je potakla svog junaka nepristojnom kretnjom uperenom na
Marka. Èudna kombinacija: sitne starice i mladi propalice obièno su bili prirodn
i neprijatelji, ali ovo dvoje kao da su se dobro slagali. Podanici Imperija, val
jda, udru eni pred zajednièkim neprijateljem.
"Bolje i mutac nego mulac", zapjevu i Mark s la nom srdaèno æu.
Mali se namr ti. "Hej! Jel' se ti to meni ruga ? Ha?"
"Vidi li ti ovdje jo mulaca?" Na trzaj djeèakovih oèiju, Mark pogleda preko njegov
og ramena. "Oh. Oprosti. Ima ih jo dvojica. Sad shvaæam tvoju zabunu." Adrenalin
mu je skoèio, pretvarajuæi kasni ruèak u njegovom elucu u grudu aljenja. Jo dva mla
diæa, vi a, te a, starija, ali tek adolescenti. Mo da gadni, ali neizuèeni. Svejedno..
. gdje je sad Ivan? Gdje je ta prokleta nevidljiva navodna vanjska stra a? Na pauz
i? "Ne biste li vi trebali biti u koli? Mo da na popravnom iz balavljenja?"
"Smije an mutac", reèe jedan od starijih. Nije se smijao.
Napad je do ao naglo i gotovo je iznenadio Marka; bio je mislio da obièaji zahtije
vaju jo nekoliko uvreda prije borbe i taman je prona ao jo nekoliko dobrih. Uzbuðenj
e se èudno mije alo s oèekivanjem bola. Ilije mo da ba oèekivanje bola i bilo uzbudlj
ivo. Najveæi nasilnik poku ao ga je udariti u prepone. Dohvatio mu je nogu jednom
rukom
i gurnuo je prema gore, baciv i balavca na leða uz udarac koji mu je izbio sav zra
k. Drugi ga je krenuo udariti akom; Mark mu uhvati ruku. Okrenuli su se i nasilni
k se zaletio u svog mr avog prijatelja. Na alost, sad su se obojica nalazili izmeðu
Marka i izlaza.
Osovili su se na noge, djelujuæi zapanjeno i bijesno; kakvu su to laku metu oèek
ivali, zaboga? Sasvim laku. Refleksi su mu bili dvije godine zanemareni i veæ se
polako zadihao. Ali veæa te ina davala mu je vi e stabilnosti na nogama. Tri na jed
nog, protiv invalidnog, debelog, izgubljenog malog stranca, ha? Sviða vam se tak
av odnos snaga? Doðite k meni, ljudo deri mali. Jo je uvijek apsurdno u aci stezao v
reæicu iz slastièarnice, iskesiv i se i ra iriv i ruke u poziv.
Obojica su ga zaskoèili odjednom, izdajuæi se svakim pokretom. Posve obrambene k
ate i dalje su radile savr eno; uletjeli su mu u hvat i iz njega i obojica zavr ili
na zemlji, zbunjeno tresuæi glavama, rtve vlastite agresije. Mark si protrlja vil
icu, koja je dobila nespretan udarac, dovoljno sna an da ga strese i razbudi. Slje
deæa runda nije bila tako uspje na; na kraju se morao otkotrljati izvan njihovog d
ohvata, konaèno izgubiv i vreæicu sa slatki ima, koja se odmah na la prega ena. A onda g
a je jedan od njih dohvatio u stisak i donekle su nadoknadili razliku, nimalo zn
anstvenim udarcima stisnutih aka. Sad se veæ ozbiljno zadihao. Isplanirao je ruèn
i polu ni hvat i sprint do ceste. Tako bi i zavr ilo, dobra zabava za sve, da jedan
od glupih nasilnika, u èuènju, nije izvukao otrcan stari ok- tap i gurnuo ga prema
njemu.
Mark ga je zamalo odmah ubio udarcem u vrat; su-spregnuo je udarac u zadnji èas,
tako da je pogodio malo u stranu. Èak je kroz èizmu osjetio trganje tkiva, muèa
n dojam koji mu je pro eo cijelo tijelo. Markje u asnuto ustuknuo, dok je klinac grg
ljao le eæi na zemlji. Ne, ja nisam izuèen za borbu; ja sam izuèen za ubijanje. Oh
, sra-
nje. Uspio je da ipak ne smrska grkljan do kraja. Molio se samo da udarac nije p
rekinuo neku va niju ilu. Druga dva napadaèa zastala su u oku.
Ivan je dojurio iza ugla. "Kvragu, to to radi ?" povièe promuklo.
"Ne znam", dahnuo je Mark, osloniv i se rukama na koljena. Nos mu je krvario po no
voj ko ulji. Poèeo se tresti od zaka njele reakcije. "Zaskoèili su me." Ja sam ih iz
azivao. Za to to radi, kvragu? Sve se dogodilo tako brzo...
" ta, mutac je s tobom, vojnice?" upitao je mr avi deèko s mje avinom iznenaðenja i st
rave.
Mark je na Ivanovu licu vidio kako se bori s porivom da zanijeèe svaku vezu s nj
im. "Da", procijedio je konaèno. Veliki nasilnik koji je jo bio na nogama ustuknu
o je za korak, okrenuo se i otrèao. Mr avac se doimao zakoèenim na mjestu zbog pri
sutnosti ranjenika i starice, premda se èinilo da bi i on rado pobjegao. Stara b
aba, koja je ustala i do epesala do svog oborenog junaka, vri tala je prijetnje i op
tu be prema Marku. Samo ona, èini se, nije bila u asnuta Ivanovom èasnièkom odorom.
A onda je stigla gradska stra a.
Kad se uvjerio da æe se netko pobrinuti za povrijeðenog nasilnika, Mark je umukn
uo i pustio Ivana da sreðuje stvari. Ivan je lagao kao... kao pravi vojnik, samo
da sprijeèi pojavljivanje imena Vorkosigan; sa svoje strane, gradska je stra a, s
hvativ i tko je Ivan, prigu ila starièinu histeriju i brzo ih izvukla sa scene. Mark
je odbio podnijeti tu bu za napad i bez Ivanova u urbanog savjeta da to uèini. Trid
eset minuta kasnije bili su opet u Ivanovu cestovnom vozilu. Ovog je puta Ivan v
ozio znatno polak- e; ostaci strave, procjenjivao je Mark, jer je umalo izgubio sv
oga tiæenika.
"Gdje je, dovraga, bila ta vanjska stra a koja bi me trebala èuvati?" upitao je Ma
rk, oprezno pipajuæi masnice
na svome licu. Nos mu je konaèno prestao krvariti. Ivan ga nije pustio u svoj au
to dok krv nije stala i dok se nije uvjerio da Mark neæe povratiti.
"A to misli , tko je pozvao gradsku stra u? Vanjska stra a i treba biti diskretna."
"Oh." Rebra su ga boljela, ali nije bilo nièeg slomljenog, zakljuèi Mark. Za raz
liku od njegova pretka, u ivotu nije imao nijednu slomljenu kost. Mutac. "Je li..
. je li i Miles morao izlaziti na kraj s ovakvim sranjima?" Sve stoje uèinio bil
o je daje pro ao pokraj tih ljudi. Daje Miles bio obuèen kao on i sam kao on, bi l
i napali njega?
"Miles ne bi bio tako glup da tamo odvrluda sam, poèni od toga!"
Mark se namr ti. Od Galena je bio dobio dojam da je Milesu polo aj pru ao za titu pred b
arravarskim mutan-tskim predrasudama. Je li Miles stalno morao u glavi provoditi
proraèune sigurnosti, odluèujuæi kamo mo e iæi i to mo e raditi?
"A daje to i uèinio", nastavi Ivan, "izvukao bi se rijeèima. Iskliznuo bi. Za to s
i se uopæe upu tao s trojicom? Ako samo eli da te netko prebije na mrtvo, obrati se
meni. Bit æe mi zadovoljstvo."
Mark nelagodno slegne ramenima. Je li zapravo to tra io? Kaznu? Jesu li stvari zat
o krenule tako lo e i tako brzo? "Mislio sam da ste svi vi veliki Vorovi. Za to bi t
rebali isklizavati? Zar ne mo ete naprosto zgaziti gamad?"
Ivan zare i. "Ne. I jako mi je drago to neæu biti tvoj stalni tjelesni èuvar."
"I meni je drago, ako je ovo primjer tvoje djelotvornosti", sikne Mark zauzvrat.
Opipao si je lijevi oènjak; desni i usne bile su mu natekle, ali zub se nije kl
imao.
Ivan se samo namr tio. Mark se zavali u sjedalu, pitajuæi se kako je klincu s povr
ijeðenim grlom. Gradska gaje
stra a odvela da mu se pru i lijeènièka pomoæ. Mark se nije smio boriti s njim; do ao
je na centimetar od toga da ga ubije. Mogao ih je ubiti svu trojicu. Konaèno, sv
i su oni bili samo mali ljudo deri. I ba zato bi, shvati Mark, Miles bio upotrijebi
o rijeèi i iskliznuo im; ne iz straha, ne zbog noblesse oblige, veæ zato to ti lj
udi nisu bili... njegova kategorija. Marku je bilo zlo. Barrayarci. Bog mi pomog
ao.
Ivan je zastao u svome stanu, smje tenom u neboderu u boljem dijelu grada, nedalek
o od posve modernih upravnih zgrada Glavnog sto era Carske slu be. Tamo je dopustio
Marku da se opere i ukloni krvave mrlje s odjeæe prije nego to se vrate u kuæu Vo
rkosigan. Dobacujuæi mu ko ulju iz su ila, Ivan primijeti: "Prsa æe ti sutra biti sv
a arena. Miles bi poslije takvog neèeg proveo tri tjedna u bolnici. Morao bih ga
tamo pokupiti metlicom."
Mark baci pogled na crvene mrlje koje su polako prelazile u ljubièasto. Sav se p
oèeo koèiti. Pet- est istegnutih mi iæa bunilo se na lo e postupanje. Sve je to mogao
sakriti, ali lice mu je imalo tragova koje æe morati nekako objasniti. Da ka e gro
fu i grofici kako su imali prometni udes, to bi bilo vrlo uvjerljivo, ali nije v
jerovao da bi la dugo dr ala.
Kako je ispalo, opet je Ivan sredio stvar, isporuèujuæi ga natrag grofici s isti
nitim ali minimaliziranim izvje æem o Markovoj pustolovini: "Da, bio je odlutao i
malo se gur-kao s lokalnim stanovnicima, ali uhvatio sam ga prije nego to se ne to
veliko stiglo dogoditi. Bok, teta Cordelia..." Mark gaje pustio da pobjegne.
Cijelo izvje æe oèito je stiglo do grofa i grofice prije veèere. Mark je osjeæao h
ladnu napetost jo dok se spu tao na svoje mjesto preko puta Elene Bothari-Jesek, ko
ja se
1
konaèno vratila sa svog dugog i vjerojatno neugodnog preslu avanja u sto eru CarSiga
.
Grof je prièekao dok ljudska posluga nije poslu ila prvo jelo i izi la iz prostorije
prije nego to je primijetio: "Drago mije da tvoje obrazovno iskustvo danas nije
imalo smrtnih posljedica, Mark."
Mark je uspio progutati slinu a da se ne zagu i te rekao prigu enim glasom: "Za njeg
a ili za mene?"
"Za obojicu. eli li izvje æe o svojoj, ovaj, rtvi?" Ne. "Da, molim."
"Lijeènik u gradskoj bolnici oèekuje da æe ga moæi otpustiti za dva dana. Jo æe t
jedan dana provesti na tekuæoj dijeti. Glas æe mu se vratiti."
"Oh. Fino." Nisam htio... Kakva je svrha isprika, izlika, protesta? Nikakva, jas
no.
"Htio sam privatno pokriti njegov raèun, ali sam otkrio da me Ivan veæ preduhitr
io. Malo sam razmislio i zakljuèio sam da æu ga pustiti da plati."
"Oh." Treba li onda on ponuditi da vrati novac Ivanu? Ima li on kakvog novca, il
i prava na njega? Zakonski? Moralno?
"Sutra æe", objavi grofica, "tvoj lokalni vodiè biti Ele-na. I Pym æe iæi s vama
."
Elena nije djelovala nimalo zadovoljno.
"Razgovarao sam s Gregorom", nastavio je grof Vor-kosigan. "Izgleda da si nekako
ostavio dovoljno dobar dojam, tako daje dao dopu tenje da te slu beno predstavim ka
o svoga nasljednika, mlaðeg èlana kuæe Vorkosigan u Vijeæu grofova. Kad ja tako
odluèim, ako i kada potvrdimo Milesovu smrt. Jasno, za to je jo prerano. Ni sam n
isam siguran bi li bilo bolje pogurati tvoju potvrdu prije nego to te grofovi upo
znaju, ili nakon to im damo vremena da se naviknu na tu ideju. Hitri manevar, uda
ri i bje i, ili
duga dosadna opsada. Ovog puta, mislim da bi opsada bila bolja. Ako pobijedimo,
polo aj æe ti biti znatno sigurniji."
"Mogu li me odbaciti?" upita Mark. Vidim li ja to svjetlo na kraju tunela ?
"Da bi naslijedio grofovsku èast, moraju te prihvatiti i odobriti obiènom veæino
m. Moja osobna imovina druga je stvar. Obièno je takvo odobrenje rutina za najst
arijeg sina ili, ako ga nema, za bilo kojeg odgovarajuæeg mu kog roðaka kojeg pred
lo i trenutni grof. Èak, tehnièki, ne mora biti ni roðak, premda je u praksi gotov
o uvijek tako. Bio je, recimo, poznati sluèaj jednog od grofova Vortala, jo u Dob
a izolacije, koji se posvadio sa svojim sinom. Mladi barun Vortala u Zidiarchovo
m trgovinskom ratu stavio se na stranu svoga tasta. Vortala je razba tinio svoga s
ina i nekako uspio naglo sazvati sjednicu Vijeæa grofova da odobre njegovog konj
a Ponoæ kao nasljednika. Tvrdio je daje konj jednako toliko pametan, a bar ga ni
kad nije izdao."
"Kakav... ohrabrujuæi presedan za mene", zagrcne se Mark. "I kako je i lo grofu Po
noæi? U usporedbi s prosjeènim grofom."
"Barunu Ponoæi. Na alost, nitko to nije otkrio. Konj je umro prije Vortale, razbuk
tao se rat i sin je na kraju ipak naslijedio sve. Ali bio je to jedan od zoolo kih
vrhunaca raznorodne politièke povijesti Vijeæa, zajedno s ozlogla enom Urotom zap
aljivih maèaka." Dok je prièao, oèi grofa Vorkosigana blistale su s odreðenim iz
vrnutim entuzijazmom. Pogled mu je pao na Marka i trenutna ivost nestane. "Imali
smo nekoliko stoljeæa da nakupimo presedane kakve hoæe , od apsurdnih do u asnih. I
nekoliko mudrih iznimaka koje nam spa avaju prosjek."
Grof se nije dalje propitkivao o Markovu danu, a Mark nije dobrovoljno prijavio
nikakve pojedinosti. Veèera mu je legla poput olova i mugnuo je to je prije mogao.
Odvukao se u knji nicu, dugu prostoriju na kraju jednog krila najstarijeg dijela k
uæe. Grofica gaje poticala da lista po knjigama. Osim èitaèa koji je pristupao j
avnim bankama podataka i ifrirane i osigurane vladine kom--konzole s vlastitim ko
munikacijskim vezama, prostorija je bila prepuna uvezanih knjiga, tiskanih pa èa
k i rukom ispisanih na papiru, jo iz Doba izolacije. Knji nica je Marka podsjeæala
na dvorac Vorhartung, sa svom tom modernom opremom zaguranom u èudne kutke antiè
ke arhitekture koja nikad nije ni zamislila ni predvidjela mjesto za takvo to.
Dok je razmi ljao o muzeju, pogled mu je privukao veliki tom drvoreza oru ja i oklop
a, pa gaje pa ljivo izvukao iz za titnih korica i odnio ga do jednog od dva alkovena
koji su okru ivali dugaèka staklena vrata u stra nji vrt. Bili su luksuzno namje teni
; mali stoliæ privuèen uz prostrani naslonjaè pru io je potporanj za te ku knji urinu.
Zapanjen, Mark je listao knjigu. Pedeset vrsta maèeva i no eva i svaka je varijan
ta imala svoje ime i ime za svaki pojedini dio... kakva hrpa nevjerojatno detalj
nog znanja, one vrste koja stvara i poma e pri stvaranju, zatvorenih skupina kao to
su Vorovi...
Vrata knji nice su se otvorila, koraci zatopæu preko mramora i sagova. Bio je to g
rof Vorkosigan. Mark se zavukao u naslonjaè u alkovenu, privukav i noge izvan vidn
og polja. Mo da æe samo ne to uzeti i opet iziæi. Mark se nije elio uhvatiti u intimn
i razgovor kakav je izazivala ova udobna prostorija. Nadi ao je prvu stravu pred g
rofom, ali jo mu je uvijek u njegovu dru tvu bilo u asno neugodno, pa makar ni ta ne go
vorio.
Na alost, grof se Vorkosigan smjestio za jednu kom--konzolu. Odrazi arenih svjetala
na njezinom zaslonu svjetlucali su po svjetlu prozora prema kojem je bio okre-
nut Markov naslonjaè. to dulje bude èekao, shvatio je Mark, skrivajuæi se poput u
bojice, to æe biti nezgodnije kad se bude morao razotkriti. Pa onda reci bok. Is
pusti knjigu. Kihni, ne to. Upravo je skupljao hrabrost da proèisti grlo i za u ti str
anicama kad su arke na vratima opet za kripale i zaèuli su se lak i koraci. Grofica.
Mark se skutrio u loptu usred naslonjaèa.
"Ah", reèe grof. Svjetla u prozoru nestala su kad je iskljuèio konzolu u korist
ove nove pojave i okrenuo se u svome stolcu. Je li se ona to nagnula za neki kra
tak dodir? Tkanina je za u tala dok je sjedala.
"Pa, Mark oèito dobiva ubrzani teèaj o Barravaru", rekla je, uèinkovito uni tavaju
æi Markov posljednji oèajnièki impuls da obznani svoju prisutnost.
"To mu i treba", uzdahnuo je grof. "Mora nadoknaditi dvadeset godina, ako misli
funkcionirati."
"Mora li funkcionirati? Odmah?" "Ne. Ne odmah."
"Dobro. Mislila sam da mu mo da postavlja nemoguæi zadatak. A, kao to svi znamo, za
nemoguæe treba malo vremena."
Grof je ispustio kratak smijeh koji brzo nestane. "Bar je sad vidio jednu od na ih
najgorih dru tvenih osobina. Moramo se pobrinuti da dobije dobru podlogu u povije
sti mutagenih katastrofa, tako da shvati odakle dolazi nasilje. Koliko su duboki
agonija i strah koji pokreæu vidljive tjeskobe i, kako bi vi Betanci to nazvali
, ru no pona anje."
"Nisam sigurna da æe mu ikad uspjeti ponoviti Mileso-vu priroðenu sposobnost da
ple e kroz tu vrstu minskih polja."
"On je izgleda skloniji frontalnom pristupu", promrmlja grof suho i zastane. "N
jegova pojava... Miles se
stra no trudio da se kreæe, pona a i oblaèi tako da mu pojava bude neprimjetna. Da m
u karakter nadjaèa ono to se vidi golim okom. Neka vrst tjelesnog trika, ako hoæe .
Mark... kao da se namjerno trudi pretjerati u drugom smjeru."
" to, spu tena ramena?"
"To i... moram priznati, uznemiren sam zbog njegove debljine. Posebno zbog toga
kako je brzo nastupila, po Eleninom izvje æu. Mo da smo ga trebali poslati lijeèniku
. To sigurno nije dobro za njega."
Grofica otpuhne. "Tek su mu dvadeset i dvije godine. To nije nikakav izravni zdr
avstveni problem. Ne muèi tebe to, ljubavi."
"Mo da... nije jedino."
"Neugodno ti je zbog njega. Moj dragi tjelesno svjesni Barravarèe."
"Aha." Mark je primijetio da grof nije zanijekao.
"Jedan nula za njega."
"Hoæe li mi to objasniti?"
"Markovi postupci su jezik. Uglavnom jezik oèajnika. To nije uvijek lako shvatit
i. Ali taj je dio oèit."
"Meni nije. Analizu, molim."
"Problem ima tri dijela. Kao prvo, postoji posve tjelesna strana. Pretpostavljam
da nisi proèitao lijeènièki izvje taj onako podrobno kao ja."
"Proèitao sam skraæenu verziju iz CarSiga."
"Ja sam proèitala izvorne podatke. Sve. Kad su jack-sonski kipari smanjivali Mar
ka na Milesovu visinu, nisu mu genetièki prilagodili metabolizam. Umjesto toga,
napravili su smjesu hormona i stimulansa s tempiranim otpu tanjem i svakog mjeseca
mu davali novu dozu, prilago-ðavajuæi formulu prema potrebi. Jeftinije, jednost
avnije i
lak e je kontrolirati rezultate. Dakle, uzmi Ivana kao fe-notipski uzorak Milesova
genotipa, odnosno rezultata koje bi dobio bez trovanja soltoksinom. Mark je èov
jek tjelesno sveden na Milesovu visinu, ali genetièki programiran za Ivanovu te in
u. I kad su komarrski tretmani prestali, njegovo je tijelo opet poèelo poku avati
provesti svoju genetièku sudbinu. Ako se ikad uspije natjerati da ga otvoreno pog
leda , primijetit æe da nije samo debeo. I kosti i mi iæi su mu te i, u usporedbi s Mil
esom, ili èak u uspo-»redbi s njim samim od prije dvije godine. Kad konaèno pron
aðe novu ravnote u, vjerojatno æe mu te i te biti malo nisko."
Hoæe reæi, bit æu kugla, pomisli Mark, u asnuto slu ajuæi, intenzivno svjestan da se
za veèeru prejeo. Junaèki je prigu io potrebu da se podrigne.
"Kao neki mali tenk", predlo i grof, oèito stvarajuæi ne to nadobudniju viziju.
"Mo da. To æe ovisiti o druga dva aspekta njegovog, ovaj, govora tijela."
"A to su?"
"Pobuna i strah. to se tièe pobune cijelog ivota, drugi ljudi su si uzimali slobod
e s njegovim tjelesnim integritetom. Na silu su odabrali oblik njegova tijela. S
ad je konaèno red na njega. I strah. Od Barravara, od nas, ali, iskreno govoreæi
, prvenstveno strah od toga da ga Miles nadvlada a on mo e biti prilièno zastra ujuæ
i èak i ako mu nisi mlaði brat. I Mark je u pravu. Zapravo je to bila jedna vrst
pogodnosti. Oru nici i sluge nemaju nikakvih pote koæa da ga razlikuju, prihvaæaju
ga kao baruna Marka. Ta fora s te inom ima takvu jednu sumanutu, napola nesvjesnu
genijalnost da... da me podsjeæa na nekog koga oboje poznajemo."
"Ali gdje æe to stati?" I grof si je sad predoèio ne to kuglastog oblika, zakljuèi
Mark.
"Metabolizam kad on odluèi. Mo e otiæi do lijeènika i prilagoditi si metabolizam z
a bilo koju te inu koju eli. Odabrat æe neki manje upadljiv tip tijela kad mu pobun
a vi e ne bude potrebna i kad se oslobodi straha."
Grof kimne. "Ja poznam Barravar i njegove paranoje. Nikad nisi dovoljno siguran.
to æemo ako odluèi da nikad neæe biti dovoljno debeo?"
"Onda æemo mu kupiti lebdeæu paletu i nekoliko mi iæavih slugu. Ili ili mu mo emo po
moæi da nadvlada svoje strahove. Ha?"
"Ako je Miles mrtav", poène on.
"Ako se Miles ne povrati i ne oporavi", ispravila gaje
o tro.
"Onda je Mark sve to nam je ostalo od Milesa." "Ne!" Suknja joj je za u tala kad je u
stala, koraknula,
okrenula se, poèela etati sobom. Bo e, ne daj joj da doðe
na ovu stranu! "Tu si oti ao skroz ukrivo, Aral. Mark je
sve to nam je ostalo od Marka."
Grof je oklijevao. "U redu. Priznajem. Ali ako je Mark sve to nam je ostalo imamo
li sljedeæeg grofa Vorkosi-gana?"
"Mo e li ga prihvatiti kao svog sina èak i ako nije sljedeæi grof Vorkosigan? Ili j
e to test koji mora proæi da bi ga primio?"
Grof je utio. Grofièin glas se sti a. "Èujem lija to odjeke tvoga oca? Vidim li ja
to njega kako viri kroz tvoje oèi?"
"Pa... nemoguæe je... da tako ne bude." Grofov glas bio je podjednako tih, uznem
iren, ali prkosno bez isprièavanja. "Na nekoj razini. Usprkos svemu."
"Da... shvaæam. Oprosti." Opet je sjela, na Markovo smrznuto olak anje. "Premda ne
mo e biti tako te ko kvalificirati se kao grof od Barravara. Pogledaj neke sta-
re patke koje sad sjede u Vijeæu. Ili ne sjede, u najveæem broju sluèajeva. Koli
ko je pro lo otkako je grof Vortienne posljednji put glasovao?"
"Njegov je sin sad veæ dovoljno star da preuzme njegovo mjesto", reèe grof. "Na
veliko olak anje nama drugima. Posljednji put kad smo morali imati jednoglasje, sl
u ba sigurnosti komore morala je otiæi u rezidenciju po njega, izvuæi ga iz vrlo n
euobièajene scene... ovaj, on ima prilièno jedinstvene ideje o tome èemu slu i oso
bna garda."
"I jedinstvene kvalifikacije za njih, koliko èujem." U grofièinom glasu èuo se s
mije ak.
"Gdje si pa to èula?"
"Alys Vorpatril."
"Ja... neæu te ni pitati odakle ona zna."
"Mudra odluka. Ali poanta je u tome da bi se Mark zbilja morao potruditi da bude
najgori grof u Vijeæu. Nisu oni takva elita kakvom se prave."
"Vortienne je u asno pristran primjer. Vijeæe uopæe funkcionira samo zahvaljujuæi
nevjerojatnoj posveæenosti tolikog broja grofova. Vijeæe pro dire ljude. Ali Vijeæ
e je samo polovica bitke. O trija strana maèa je sam Okrug. Hoæe li ga ljudi prihv
atiti? Poremeæenog klona izoblièenog originala?"
"Prihvatili su Milesa. Èak su, mislim, ponosni na njega. Ali Miles to sam stvara
. On isijava toliko predanosti, ne mogu si pomoæi a da mu bar dio ne uzvrate."
"Nisam siguran to Mark isijava", zamisli se grof. "On djeluje vi e kao ljudska crna
rupa. Svjetlo ulazi unutra, ali ni ta ne izlazi."
"Daj mu vremena. Jo te se uvijek boji. Projicira krivnju, vjerojatno, zato to je s
vih ovih godina trebao postati tvojim ubojicom."
Di uæi kroz usta da bude ti i, Mark se zgrèi. Zar ta prokleta ena ima rendgenske zrak
e u oèima? Ako mu je uopæe bila saveznik, bila je vrlo nelagodan saveznik.
"Ivan", reèe grof polako. "On sigurno ne bi imao problema s popularno æu meðu ljud
ima. I, koliko god nevoljko, mislim da bi znao odgovoriti izazovima grofovske èa
sti. Ni najbolji ni najgori, ali barem prosjeèan."
"Tim se sistemom slu io i za provlaèenje kroz kolu, Carsku akademiju i svoju dosada n
ju karijeru. Nevidljivi prosjeèan èovjek", reèe grofica.
"Frustrira me to gledati. On mo e toliko vi e."
"S obzirom na to koliko je blizu Imperiju, koliko se mo e usuditi zasjati? Privuka
o bi potencijalne urotnike kao reflektor noæne leptire, u potrazi za voðom njiho
vih frakcija. A bio bi vrlo privlaèan voða. On se samo pravi da je blesav. Mo da j
e on zapravo najpametniji od svih nas."
"Optimistièna teorija, ali ako je Ivan toliko proraèunat, kako to da se pona a jed
nako otkako je prohodao?" upita grof nezadovoljno. "Ti bi ga pretvorila u makija
ve-listu s pet godina, najdra a kapetanice."
"Ne tvrdim da sam u pravu", reèe grofica mirno. "Ali, kad bi Mark recimo odabrao
ivot na Koloniji Beta, Bar-rayar bi mogao nastaviti i bez njega. Èak bi i tvoj O
krug vjerojatno pre ivio. A Mark ti ne bi bio ni ta manje sin."
"Ali elio sam ostaviti toliko vi e... Stalno se vraæa na to. Kolonija Beta."
"Da. Zar to nije jasno?"
"Jest." Glas mu se stanjio. "Ali ako ga odvede na Koloniju Beta, nikad ga neæu im
ati prilike upoznati."
Grofica je utjela, onda joj glas postane stro i. "Bila bih zabrinutija tvojom albom
kad bi pokazivao ikakve znake da ga eli upoznati sada. Izbjegava ga gotovo isto tol
iko bri ljivo koliko se on izmièe tebi."
"Ne mogu sav vladin posao pustiti zbog privatne krize", reèe grof ukoèeno. "Koli
ko bih to god mo da elio."
"Za Milesa ti je to uspjelo, koliko se sjeæam. Sjeti se svog onog vremena koje s
i proveo s njim, ovdje, u Vorko-sigan Surleau... krao si vrijeme poput tata, da
ga njemu pru i , djeliæi, tu i tamo, jedan sat, jedno jutro, jedan dan, to si god mog
ao urediti, a cijelo si to vrijeme na glavi imao regentstvo i trkom prolazio kro
z nekih est velikih politièkih i vojnih kriza. Ne mo e Marku uskratiti prednosti koj
e si pru io Milesu, a onda se aliti to on ne mo e nadma iti Milesa."
"O, Cordelia", uzdahne grof. "Onda sam bio mlaði. Vi e nisam tata kojeg je Miles i
mao prije dvadeset godina. Taj je èovjek nestao, izgorio."
"Ne tra im od tebe da bude tata kakav si bio; to bi bilo smije no. Mark nije dijete.
Samo tra im da poku a biti otac kakav si sada."
"Najdra a kapetanice..." glas mu se izgubio u iscrpljenosti.
Nakon zami ljene pauze, grofica odluèno reèe: "Imali bismo vi e vremena i snage da s
e povuèe . Konaèno napusti polo aj premijera."
"Sad? Cordelia, razmisli! Ne usuðujem se sad ispustiti kontrolu iz ruku. Kao pre
mijeru, Illvan i CarSig prvo javljaju meni. Ako se svedem samo na grofovsku èast
, ispadam iz tog zapovjednog lanca. Gubim moguænost da nadgledam potragu."
"Glupost. Miles je èasnik CarSiga. Bio on premijerov sin ili ne, tra it æe ga podj
ednako. Odanost svojim ljudima jedna je od malobrojnih lijepih osobina CarSiga."
"Tra it æe unutar razumnih granica. Samo kao premijer mogu ih natjerati da prijeðu
preko tih granica."
"Mislim da ne. Mislim da bi Simon Illvan za tebe prevrnuo i svijet i sebe èak i
da si mrtav i pokopan, ljubavi."
Kad je grof konaèno opet progovorio, glas mu je bio iscrpljen. "Bio sam spreman
da se povuèem prije tri godine, da sve predam Qunitllanu."
"Da. Tako sam se veselila."
"Samo da nije poginuo u onoj glupoj letaèkoj nesreæi. Takva besmislena tragedija
. Èak se nije radilo ni o ubojstvu!"
Grofica mu se mraèno nasmije. "Da, to je stvarno protraæena smrt po barravarskim
mjerilima. Ali ozbiljno. Vrijeme je da stane ."
"Veæ odavno", slo i se grof.
"Pusti."
"Èim bude sigurno."
Zastala je. "Nikad neæe biti dovoljno debeo, ljubavi. Pusti svejedno."
Markje sjedio presavinut, paraliziran, jedne noge pretvorene u same marce. Osjeæa
o se preoran i prega en, obraðen daleko bolje nego to je to uspjelo onim nasilnicim
a u slijepoj ulici. Grofica je bila znanstveni borac, bez sumnje.
Grof se napola nasmije. Ali ovog puta nije odgovorio. Na Markovo ogromno olak anje
, oboje su ustali i zajedno iza li iz knji nice. Èim su se vrata zatvorila za njima,
skotrljao se iz naslonjaèa na pod, razgibavajuæi bolne ruke i noge i poku avajuæi
ponovno pokrenuti cirkulaciju. Tresao se i drhtao. Grlo mu je bilo stisnuto, ko
naèno se naka ljao i iska ljao, nekoliko puta, bla eno, da si proèisti disanje. Nije z
nao bi li se smijao ili plakao, htio je i jedno i drugo i konaèno se odluèi za d
ahtanje, promatrajuæi svoj trbuh kako se di e i spu ta. Osjeæao se pretilo. Osjeæao
se
ludo. Osjeæao se kao da mu je ko a postala prozirna, pa prolaznici mogu pogledati
i razgledati svaki njegov organ.
Ono to nije osjeæao, shvatio je kad je nakon napadaja ka lja opet do ao do daha, bio
je strah. Bar ne od grofa i grofice. Njihova javna i privatna lica bila su... ne
oèekivano usklaðena. Èinilo se da im mo e vjerovati, ne toliko da ga neæe povrijed
iti, veæ da æe biti to jesu, kako i izgledaju. Isprva nije mogao pronaæi rijeè za
to, taj dojam osobne ujedinjenosti. Konaèno se sjeti. Oh. Znaèi, to je integrit
et. Nisam to znao.
PETNAESTO POGLAVLJE
Grofica je odr ala svoje obeæanje, ili prijetnju, da po alje Marka na etnju s Elenom.
Sljedeæih nekoliko tjedana bilo je oznaèeno èestim izletima po cijeloj Vorbarr
Sultani i okolnim okruzima, s posebnom pa njom posveæenoj kulturi i povijesti, ukl
juèujuæi tu i privatni posjet carskoj rezidenciji. Gregor toga dana nije bio kod
kuæe, na Markovo olak anje. Sigurno su pro li svaki muzej u gradu. Elena ga je, vje
rojatno po naredbi, isto tako odvukla i na valjda dva tuceta vi ih kola, akademija
i tehnièkih kola. Mark se ohrabrio otkriv i da nisu ba sve institucije na planetu ob
razovale samo vojne èasnike; dapaèe, najveæa i najza-poslenija kola u prijestolni
ci bila je Poljoprivredni i in enjerski institut okruga Vorbarra.
Elena je u Markovoj prisutnosti ostajala slu bena i bezlièna. Kakvi god bili njezi
ni osjeæaji dok je prvi put nakon deset godina ponovno gledala svoj nekada nji dom
, rijetko su se pokazivali kroz bjelokosnu masku, osim povremenih uzvika reakcij
e na neku neoèekivanu promjenu: pojavu novih zgrada, nestanak starih èetvrti, pr
omjenu ulica. Mark je pretpostavio da je svrha ubrzanog tempa obilazaka bila zap
ravo u tome da ne moraju razgovarati: umjesto toga, ispunjavala je ti inu lekcijam
a. Mark je poèinjao aliti to se nije vi e dodvorio Ivanu. Mo da bi ga
njegov roðak mogao prokrijumèariti i na kakvu etnju po bircevima, samo za promjen
u.
Promjena je stigla jedne veèeri kad se grof nenadano vratio u kuæu Vorkosigan i
objavio da svi idu u Vorkosigan Surleau. U roku od sat vremena, Mark i njegove s
tvari na li su se utrpani u laku letjelicu, zajedno s Elenom, grofom Vorkosiganom
i oru nikom Pymom, putujuæi kroz tamu prema jugu i ljetnoj rezidenciji Vorkosigano
vih. Grofica ih nije pratila. Razgovor po putu odvijao se od nategnutog do nepos
tojeæeg, osim povremenih kratkih razmjena informacija izmeðu grofa i Pyma, sve u
poloviènim reèenicama. Planinski lanac Dendarii konaèno se uzdigao pred njima,
tamna mrlja naspram sjena oblaka i zvijezda. Zaokru ili su iznad tamnog svjetlucav
og jezera i sletjeli na pola brijega ispred prostrane kamene kuæe, osvijetljene
u znak dobrodo lice i opet pune ljudskih slugu. Premijerovi CarSig èuvari bili su
diskretni obrisi koji su iza li iz druge letjelice, tik iza njih.
Kako se veæ bli ila ponoæ, grof se ogranièio na kratku orijentacijsku etnju po unut
ra njosti kuæe, a zatim ga ostavio u gostinskoj sobi na drugom katu, s pogledom ni
z brijeg i na jezero. Konaèno sam, Mark se naslonio na prozorsku dasku i zabulji
o u tamu. Svjetla su palucala po crnoj svilenkastoj vodi, dopiruæi iz sela na je
dnom kraju jezera i s nekoliko izoliranih imanja na drugoj obali. Za to si me dove
o ovamo ? u mislima je upitao grofa. Vorkosigan Surleau bila je najprivatnija re
zidencija Vorkosiganovih, dobro èuvano srce grofovog ra trkanog osobnog carstva. J
e li on to pro ao neki test, kad su ga pripustili ovamo? Ili je Vorkosigan Surleau
kao takav trebao biti test? Oti ao je u krevet i zaspao jo uvijek razmi ljajuæi o to
me.
Probudio se trepæuæi od jutarnjeg sunca koje se naginjalo kroz prozore koje je s
inoæ zaboravio pokriti. Neki je
sluga jo sinoæ rasporedio njegovu manje slu benu odjeæu u ormar. Prona ao je kupaonic
u malo ni e niz hodnik, oprao se, obukao i oti ao u opreznu potragu za ljudskom raso
m. U kuhinji ga je domaæica uputila van da pronaðe grofa a da mu nije, na alost, p
onudila i doruèak.
Pro ao je puteljkom poploèenim kamenim krhotinama, sve do umarka bri no posaðenog drv
eæa uvezenog sa Zemlje, upadljivo zelenog li æa zamrljanog i pozlaæenog poèecima j
esenskih promjena boja. Veliko drveæe, vrlo staro. Grof i Elena bili su u blizin
i umarka, u zidom ograðenom vrtu koji je sad slu io kao obiteljsko groblje Vorkosig
anovih. Kamena je rezidencija izvorno bila stra arska postaja koja je opslu ivala sa
d uni ten dvorac na obali jezera; njegovo je groblje jednom primilo posljednje str
a- are.
Markove se obrve podignu. Grof je bio divlja mrlja boje, u najslu benijoj, carskoj
, paradnoj crveno-plavoj vojnoj odori. Elena je bila isto tako, premda manje upa
dljivo otmjena, u dendariijskoj sveèanoj sivoj odori: pli istaknut srebrnim dugme
tima i bijelim vezom. Spustila se kraj plitke bronèane posude na trono cu. U njoj
su palucali mali naranèasti plamenovi, a dim se dizao i nestajao u zlatnoj izmag
lici jutarnjeg zraka. Pale posmrtnu rtvu, shvatio je Mark i jo nesigurnije zastao
kraj vrata od kovanog eljeza ugraðenih u nizak kameni zid. Za koga? Njega nitko n
ije pozvao.
Elena ustane; ona i grof tiho su razgovarali dok se paljenica, to god bila, pretv
arala u pepeo. Tren kasnije, Elena je uzela presavinutu krpu, podigla posudu s t
rono ca i istresla sivo-bijele mrvice na grob. Obrisala je bronèanu posudu te vrat
ila i nju i sklopivi trono ac u izvezenu smeðe-srebrnu vreæu. Grof je zurio preko
jezera, primijetio je Marka kako stoji kraj vrata i kimnuo mu; nije to bio poziv
da im se pridru i, ali nije ga ni odbio.
I
S jo jednom rijeèi za grofa, Elena iziðe iz ozidanog vrta. Grof joj je salutirao.
Marku je u prolazu dobacila pristojno kimanje glavom. Lice joj je bilo ozbiljno
ali, èinilo se Marku, manje napeto i ukoèeno nego u bilo kom trenutku otkako su
stigli na Barravar. Grof je sad otvoreno pozvao Marka da uðe. Osjeæajuæi se nes
pretno, no ipak znati eljan, Mark je pro ao kroz vrata i za kripao po ljunèanom putu.
" to... se dogaða?" konaèno je uspio upitati. Zvuèalo je previ e nehajno, ali grofu
kao da to nije smetalo.
Grof Vorkosigan glavom je pokazao na grob pored kojeg je stajao: Narednik Consta
ntine Bothari i datumi. Fi-delis. "Otkrio sam da Elena nije nikad ponudila palje
nicu za svoga oca. On mi je osamnaest godina bio oru nik, a prije toga slu io je pod
amnom u svemirskim snagama."
"Milesov tjelesni èuvar. Znam za njega. Ali poginuo je prije nego to me Galen poè
eo obuèavati. Galen ba nije potro io puno vremena na njega."
"Trebao je. Narednik Bothari bio je Milesu veoma va an. Kao i svima nama. Bothari
je bio... te ak èovjek. Ne vjerujem da se Elena ikad do kraja pomirila s tim. Treb
ao joj je naèin da ga nekako prihvati, da mo e ivjeti sama sa sobom."
"Te ak? Ja sam èuo daje bio kriminalac."
"To je vrlo..." grof zastane. Nepravedno, oèekivao je Mark, ili mo da neistinito,
ali rijeè koju je konaèno odabrao bila je "... nepotpuno."
Pro li su pored grobova, dok je grof obja njavao Marku tko je to. Roðaci i sluge...
tko je bio bojnik Amor Klveuvi? Marka je sve to podsjetilo na one muzeje. Obitel
jska povijest Vorkosiganovih od Doba izolacije predstavljala je povijest Barrava
ra u malom. Grof mu je pokazao svoga oca, majku, brata, sestru i svoje vorkosiga
nske djeda i baku. Vjerojatno su svi koji su umrli prije toga pokopani u sta-
roj prijestolnici okruga, Vorkosigan Vashnoi i rastopljeni su zajedno s tim grad
om kad su stigli cetagandski osvajaèi.
"I ja elim biti pokopan ovdje", primijetio je grof gledajuæi preko mirnog jezera
i brda u daljini. Jutarnja se magla dizala s povr ine, sunèeva svjetlost poèela je
prosijavati od povr ine. "Da izbjegnem gu vu na carskom groblju u Vorbarr Sultani.
Tamo su htjeli pokopati moga jadnog oca. Doslovce sam se morao svaditi oko toga,
usprkos izrièitom zahtjevu u njegovoj oporuci." Glavom je pokazao na kamen, Gen
eral grofPiotr Pierre Vorkosigan i datumi. Grof je oèito pobijedio u svaði. Ustv
ari oba grofa.
"Neke od najsretnijih dana u ivotu proveo sam ovdje, kad sam bio mali. I kasnije,
moje vjenèanje i medeni mjesec." Iskrivljen osmijeh preletio mu je preko lica.
"Miles je ovdje zaèet. Pa stoga, u odreðenom smislu i ti. Pogledaj oko sebe. Oda
vde dolazi . Nakon doruèka, kad se presvu-èem, pokazat æu ti jo ."
"Ah. Znaèi, ovaj, jo nitko nije jeo."
"Prije smrtne paljenice se posti. Upravo se zato to èesto radi u zoru, pretposta
vljam." Grof se napola nasmije i.
Grof ovdje nije vjerojatno trebao velièanstvenu paradnu odoru ni iz kojeg drugog
razloga, kao ni Elena svoju dendariijsku sveèanu odoru. Znaèi da su ih ponijeli
samo za tu svrhu. Mark baci pogled na iskrivljen odraz sebe samog u grofovim sa
vr eno ula tenim èizmama. Zakrivljena povr ina pro irila ga je do grotesknih razmjera. N
jegov buduæi izgled? "Jesmo li zato do li ovamo, dakle? Da Elena mo e obaviti taj ob
red?"
"Izmeðu ostalog."
Zloslutno. Mark je slijedio grofa natrag do velike kamene kuæe, osjeæajuæi se ne
jasno uznemireno.
Doruèak im je domaæica poslu ila na osunèanoj terasi na kraju kuæe, za tiæenoj raspo
redom vrta i rascvjetanim grmovima, osim na mjestu odakle je pucao pogled sve do
jezera. Grof se ponovno pojavio odjeven u hlaèe stare crne trenirke i seljaèku
tuniku irokog kroja s pojasom. Elena im se nije pridru ila. "Htjela se pro etati", ob
jasnio je grof ukratko. "Tako æemo i mi." Za svaku sigurnost, Mark vrati treæu k
iflu u pokrivenu ko aricu.
Ubrzo mu je bilo drago zbog te suzdr anosti, jer ga je grof poveo ravno uz brijeg.
Popeli su se na vrh i zastali da se oporave. Pogled na dugaèko jezero koje viju
ga meðu bregovima bio je prekrasan i vrijedan svake zadihanosti. S druge se stra
ne udolina izravnavala, èuvajuæi stare kamene tale i pa njake prekrivene zemaljski
zelenom travom. Neki konji besposlenog izgleda tumarali su po pa njaku. Grof poved
e Marka do ograde i osloni se na nju sa zami ljenim izrazom na licu.
"Onaj veliki riðan tamo dolje je Milesov konj. Prilièno je zapostavljen, zadnjih
nekoliko godina. Miles ga ne stigne uvijek jahati èak ni kad je kod kuæe. Nekad
je znao dotrèati kad bi ga Miles pozvao. Nevjerojatan prizor, vidjeti tog lijen
og konja kako se di e i juri." Grof zastane. "Mogao bi i ti poku ati."
" to? Dozvati konja?"
"Zanimalo bi me da vidim. Mo e li vas konj razlikovati. Glasovi su vam... vrlo sli
èni, po mom uhu."
"Izvje ban sam u tome."
"Ime mu je, ovaj, Ninny." Na Markov pogled, dodao je: "Neka vrst nadimka iz tale.
"
Ime mu je Debeli Ninny. To si izostavio. Ha. "Pa, to da uèinim? Stojim tu i vièem
'Hej, Ninny, Ninny'?" Veæ se sad osjeæao blesavo.
"Triput."
"Molim?"
"Miles uvijek triput ponovi ime."
Konj je stajao s druge strane pa njaka, podignutih u iju, promatrajuæi ih. Mark dubo
ko udahne i s najboljim barravarskim naglaskom pozove: "Hej, Ninny, Ninny, Nin-n
y. Doði, Ninny, Ninny, Ninny!"
Konj je puhnuo i dokasao do ograde. Nije ba potrèao, premda je jednom podigao pet
e, poskakujuæi po putu. Stigao je uz puhanje kojim je poprskao konjsku vlagu i p
o Marku i po grofu. Naslonio se na ogradu, koja je za kri-pala i savila se. Izbliz
a, tijelo mu je bilo ogromno. Veliku je glavu prebacio preko ograde. Mark u urbano
ustukne.
"Zdravo, stari moj." Grof ga potap a po vratu. "Miles mu uvijek da eæera", savjetov
ao je Marku preko ramena.
"Onda nije èudo da mu dojuri!" reèe Mark uvrijeðeno. A mislio je da je to opet o
naj volim-Naismitha efekt.
"Da, ali i Cordelia i ja mu dajemo eæer, a nama ne dojuri. Recimo da se do eæe kad
veæ njemu doðe."
Konj je zurio u njega s neèim za to bi se Mark zakleo da je potpuna zbunjenost. J
o jedna du a koju je izdao time to nije Miles. Sad su stigla i druga dva konja, pogo
-njena nekakvom ljubomorom, krupna gurkava gomila odluèna da ni ta ne propusti. Za
stra en, Mark cvilavo upita: "Jeste li ponijeli eæera?"
"Pa, jesam", reèe grof. Izvukao je iz d epa pet- est bijelih kockica i dodao ih Mark
u. Oprezno, Mark stavi dvije na dlan i ispru i ruku koliko je mogao. Vrisnuv i, Ninn
y zabaci u i unatrag i poka e zube svojim konjskim suparnicima da ih otjera, a zatim
uredno opet ispravi u i i pokupi eæer krupnim gumastim usnama, ostavljajuæi Marku
na dlanu trag travnato zelene sline. Mark je dio obrisao o ogradu, razmislio o s
vojim hlaèama, a onda obri e ostatak na sjajnom konjskom vratu. Neki stari o iljak k
vario je
L
dlaku, izboèiv i se pod njegovom rukom. Ninny ga opet gurne i Mark se povuèe izvan
dometa. Grof je povratio red s nekoliko uzvika i tap anja Ah, ba kao barrayarska p
olitika, pomisli Mark bez imalo po tovanja i pobrinuo se da i dva ljenjivca dobiju
dio eæera. Obrisao je dlan o hlaèe, posve nesvjesnom kretnjom.
" eli li ga jahati?" ponudi grof. "Premda u zadnje vrijeme nije ba vje bao, vjerojatno
je malo bezobrazan."
"Ne hvala", zagrcne se Mark. "Neki drugi put, mo da."
"Ah."
Hodali su uz ogradu, a Ninny ih je pratio s druge strane sve dok mu nade nisu za
pele u kutu. Zanji tao je dok su odlazili, strahovito alosnim zvukom. Markova ramen
a skutre se kao od udarca. Grof se osmjehnuo, ali poku aj je zacijelo bio jednako
tako bolan kao to je i djelovao, jer je smije ak nestao gotovo istog trena. Osvrnuo
se preko ramena. "Starome je veæ vi e od dvadeset godina. Lijepe godine, za konja
. Poèinjem suosjeæati s njim."
Uputili su se prema umi. "Ima jedan jahaèki put... ide okolo, sve do mjesta s pog
ledom na kuæu. Nekad smo znali tamo iæi na izlet. Bi li htio to vidjeti?"
etnja. Marku se nije etalo, ali veæ je odbio grofovu ponudu jahanja. Nije se usudi
o dvaput odbiti, grof æe misliti da... se duri. "U redu." Nikakvih oru nika ni car
si-govskih tjelesnih èuvara na vidiku. Grof se debelo potrudio da stvori ovaj pr
ivatni trenutak. Mark se zgrèio od oèekivanja. Intimni razgovor se bli i.
Kad su do li do ruba ume, prvo opalo li æe za u talo je i zapucketalo pod njihovim nogama
, ispu tajuæi ugodan organski miris. Ali zvuk njihovih koraka nije ba dokraja popun
io ti inu. Grof je, bez obzira na la nu seosku opu tenost, bio napet i ukoèen. Izvan r
avnote e. Uznemiren time, Mark izvali: "Grofica vas je natjerala na ovo. Zar ne."
"Ne zbilja", reèe grof. "... da."
Vrlo mje ovit odgovor i vjerojatno istinit.
"Hoæete li ikad Bharaputrancima oprostiti to su pogodili pogre nog admirala Naismit
ha?"
"Vjerojatno ne." Grofov ton bio je miran, bez uvrijeðenosti.
"Daje bilo obrnuto daje onaj Bharaputranac nani- anio na malenoga s lijeva bi li C
arSig sad uokolo tra io moju krio-komoru?" Bi li Miles uopæe izbacio Phillipi da s
tavi Marka na njezino mjesto?
"Buduæi da bi u tom sluèaju najbli i èasnik CarSiga bio Miles pretpostavljam daje
odgovor da", promrmlja grof. "Kako te ja nisam prije poznavao, moje vlastito zan
imanje bilo bi vjerojatno vi e... teoretsko. Ali tvoja bi majka poduzimala isti na
por", doda zami ljeno.
"Svakako, budimo iskreni jedan s drugim", reèe Mark ogorèeno.
"Ni ta trajno ne mo emo izgraditi ni na kakvoj drugoj osnovi", reèe grof suho. Mark
se zajapuri i zagunða u znak slaganja.
Puteljak je isprva vodio uz neki potok, a onda presijeèe preko uspona, kroz ne to t
o je gotovo bilo korito rijeke, pokriveno skliskim, raspr enim ljunkom. Na svu sreæ
u, put je zatim neko vrijeme bio ravan, odvajajuæi se i opet se spajajuæi kroz d
rveæe. Tu i tamo bilo je postavljeno nekoliko odsjeèenih debala i grmova, kao ma
le konjske prepreke; putevi su i li oko njih kao i preko njih, prema izboru. Za to j
e uvjeren da je Miles uvijek jahao preko prepreka? Morao je priznati, u umi je bi
lo neèeg izvorno odmarajuæeg, raspored sunca i sjene, visoko zemaljsko drveæe i
lokalni i uvezeni grmovi stvarali su iluziju beskrajne intimnosti. Èovjek je mog
ao zamisliti èitav planet kao takvu nenapuèenu divljinu, naravno, samo ako ne zn
a
ni ta o teraformiranju. Zakrenuli su na iri dvostruki put, gdje su mogli hodati jed
an uz drugog.
Grof ovla i usne. " to se tièe te krio-komore." Markova glava podigla se kao malopri
je konjska na najavu eæera. CarSig nije razgovarao s njim, grof nije razgovarao s
njim; napola izluðen informacijskim vakuumom, konaèno se slomio i navalio na gr
oficu, premda mu je gotovo pozlilo od toga. Ali èak gaje i ona mogla izvijestiti
samo nijeèno. CarSig je sad znao preko èetiri stotine mjesta na kojima se krio-
komora nije nalazila. I to je poèetak. Èetiri stotine je gotovo, ostatak svemira
je za pretra ivanje... nemoguæe, beskorisno, besmisleno
"CarSig ju je prona ao." Grof si protrlja lice.
" to!" Mark stane kao ukopan. "Vratili su je? Prokleto mu bilo! Gotovo je! Gdje su
za to niste " Pregrizao si je rijeèi kako mu je sinulo da vjerojatno postoji vrlo d
obar razlog za to mu grof nije odmah rekao. I nije bio siguran da ga eli èuti. Grof
ovo lice bilo je bezizra ajno.
"Bila je prazna."
"Oh." Kakav glup komentar, Oh. Mark se ovog èasa osjeæao nevjerojatno glupo. "Ka
ko ne shvaæam." Od svih scenarija koje je zami ljao, to mu nikad nije palo na pame
t. Prazna? "Gdje?"
"Agent CarSiga prona ao ju je u prodajnom inventaru kompanije koja se bavi medicin
skom opremom na Hegen-skoj Osi. Oèi æena i popravljena."
"Jesu li sigurni da je to ta?"
"Ako je identifikacija koju smo dobili od kapetanice Quinn i od Dendariija toèna
, onda jest. Agent, jedan od na ih pametnijih momaka, naprosto ju je tiho kupio. O
vog je èasa prevoze brzim kurirskim brodom u glavni sto er CarSiga na Komarru, rad
i detaljne forenzièke analize. Premda, po svemu sudeæi, nemaju ba to analizirati."
"Ali to je bar neki trag, konaèno! Kompanija koja ju je prodala sigurno ima zapi
se CarSig bi morao moæi slijediti taj trag natrag do do " Do èega?
"Da i ne. Trag dokumenata prekida se korak iza kompanije. Neovisni dobavljaè od
kojeg su je kupili izgleda da se bavi preprodajom ukradene imovine."
"S Jacksonova Skrovi ta? Pa to bar su uje podruèje za potragu!"
"Mhm. Mora imati na umu da je Hegenska Os os. Moguænost da je krio-komora iz Jack
sonova Skrovi ta oti la u Cetagandsko carstvo i opet natrag preko Hegen-ske Osi... m
ala je, ali stvarna."
"Ne. Vrijeme."
"Bilo bi prenapregnuto, ali moguæe. Illyan je sve izraèunao. Vrijeme ogranièava
podruèje traganja na samo... devet planeta, sedamnaest stanica i sve brodove koj
i prometuju meðu njima." Grof se namr ti. "Gotovo bih volio da smo sigurni kako se
radi o cetagandskoj uroti. Ghem--barunima bih barem mogao vjerovati da znaju il
i pogode vrijednost takvog paketa. Ko mar koji me tjera u oèaj jest moguænost daje
krio-komora nekako dopala u ruke nekog sitnog jacksonskog lopova, koji je napro
sto bacio njezin sadr aj da bi je mogao prodati. Bili bismo platili otkupninu... d
eset puta vi e od vrijednosti krio-komore samo za njegovo mrtvo tijelo. Za oèuvano
g Milesa kojeg bi se mo da moglo o ivjeti dobili bi to god zatra e. Ludim od pomisli da
Miles mo da negdje trune zabunom."
Mark si pritisne ruke o èelo; pulsiralo je. Vrat mu se tako ukoèio da se èinilo
kako je saèinjen od drva. "Ne... to je ludo, to je previ e ludo. Sad imamo oba kra
ja konca, nedostaje nam samo sredina. Mora se moæi povezati. Nor-wood Norwood je
bio odan admiralu Naismithu. I pametan. Upoznao sam ga, nakratko. Naravno, nije
planirao da æe poginuti, ali ne bi poslao krio-komoru u opasnost, niti
nekamo bez veze." Je li zaista siguran? Norwood je oèekivao da æe biti u stanju
podiæi krio-komoru s odredi ta u roku od jednog dana. Ako je stigla... gdje je sti
gla... samo s nekom kratkom porukom tipa "èuvaj mi to dok ne podignem", a onda n
itko nije do ao po nju... "Je li obnovljena prije ili nakon to ju je kupila ona heg
enska firma?"
"Prije."
"Onda negdje u dijelu koji nam nedostaje mora postojati neka medicinska postaja.
Mo da krio-pogon. Mo da... mo da je Miles prebaèen u neèiju banku za trajno èuvanje."
Bez identifikacija i bez novca? Na Escobaru bi takvo milosrðe moglo postojati,
ali na Jacksonovu Skrovi tu? Izgubljena nada.
"Molim se da je tako. Postoji samo ogranièen broj takvih ustanova. To se da prov
jeriti. CarSig se upravo time sad bavi. Ali samo... zamrznuti mrtvaci zahtijevaj
u toliko struènosti. Èista mehanika èi æenja prazne komore mo e se obaviti u bilo ka
kvoj brodskoj ambulanti. Ili in enjerskom odjelu. Neoznaèen grob bilo bi znatno te e
otkriti. Ili mo da èak niti grob, samo dezintegracija sa smeæem..." Grof se zabul
ji u drveæe.
Mark se mogao okladiti da ne vidi drveæe. Mark se mogao okladiti da vidi isto to
i Mark, smrznuto malo tijelo, raznesenih prsa ne bi ti trebao ni ruèni traktor d
a ga podigne nehajno, bezumno baèeno u neki kontejner za smeæe. Bi li se oni maka
r zapitali tko je taj mali èovjek? Ili bi im bio samo odurna stvar? I tko su oni
, dovraga?
I kako je dugo grofov um trèao po istom ovom kotaèu misli i kako je dovraga jo uv
ijek uspijevao hodati i govoriti? "Kako dugo to veæ znate?"
"Izvje æe je stiglo juèer popodne. I sad vidi ... postaje stvarno va no da znam kako t
i stoji . U odnosu na Bar-rayar." Opet je krenuo po putu, onda skrene u stranu na
dio koji se opet su avao i poèinjao o tar uspon kroz dio u kojem je drveæe bilo vi e a
grmlje rjeðe.
Mark se vukao za njim. "Nitko normalan ne bi stajao nikako u odnosu na Barravar.
Trèali bi u odnosu na Bar-rayar. U suprotnom smjeru."
Grof se iskezi preko ramena. "Bojim se da si previ e razgovarao s Cordelijom."
"Da, pa ona je valjda jedina osoba ovdje koja hoæe razgovarati sa mnom." Sustiga
o je grofa, koji uspori.
Grof se bolno namr tio. "To je bila istina." Krenuo je uz strmi kameni put. " ao mij
e." Nakon jo nekoliko koraka, dodao je, u bljesku crnog humora: "Pitam se jesu li
rizici koje sam ja preuzimao bili ovakvi za moga oca. Debelo je osveæen ako je
tako." Vi e crnine nego humora, èinilo se Marku. "Ali vi e no ikad neophodno je... d
a znam..."
Grof zastane i naglo sjedne kraj puta, leðima oslonjen o drvo. "To je èudno", pr
omrmlja. Njegovo lice, koje je prije bilo zajapureno i vla no od penjanja brijegom
i sve sna nije topline jutra, odjednom je bilo blijedo i vla no.
"Stoje?" reèe Mark oprezno, hvatajuæi dah. Oslonio si je ruke na koljena i zabul
jio se u èovjeka, tako èudno svedenog na njegovu visinu. Grof je na licu imao od
sutan, napet izraz.
"Mislim... da se moram naèas odmoriti."
"Meni odgovara." I Mark je sjeo, na obli nji kamen. Grof nije odmah nastavio njiho
v razgovor. Marku se eludac zgrèio od iznimne nelagode. to to nije u redu s njim?
Ne to nije u redu s njim. O, sranje... Nebo je postalo plavo i èisto, slaba ni povje
tarac mamio je iz drveæa uzdahe, a jo nekoliko zlatnih listova dolepr alo je do nji
h. Hladnoæa koja se penjala Markovom kralje nicom nije imala nikakve veze s vremen
skim prilikama.
"Nije", rekao je grof udaljenim, akademskim tonom, "nije puknuti èir. To sam veæ
imao i ovo nije isto." Prekri io je ruke preko prsa. Disanje mu je postajalo plit
ko i ubrzano i nije se od sjedenja vraæalo u normalan ritam kao Markovo.
Ne to jako nije u redu. Hrabar èovjek koji se trudi ne djelovati upla eno jedan je o
d najstra nijih prizora koji je ikad vidio, zakljuèi Mark. Hrabar, ali ne i glup:
grof, na primjer, nije odluèio pretvarati se da je sve u redu i produ iti putem da
to i doka e.
"Ne izgledate dobro." "Ne osjeæam se dobro." "Kako se osjeæate?"
"Ovaj... bolovi u prsima, bojim se", priznao je s oèitom nelagodom. "Vi e tupo. Vr
lo... èudan... dojam. Pojavilo se izmeðu dva koraka."
"Sigurno nije probava?" Kao ono to je ovog èasa kiselo kipjelo u Markovom elucu?
"Bojim se da nije."
"Mo da biste trebali pozvati pomoæ preko komunika-tora", predlo i Mark skromno. Prok
leto je sigurno da nema nièeg to bi on mogao uèiniti, ako je to medicinski hitan
sluèaj kao to djeluje.
Grof se nasmijao, suho i uplje. Nimalo utje an zvuk. "Ostavio sam ga."
"Molim? Pa vi ste nekakvi premijer, ne mo ete se et-kati uokolo bez "
"Htio sam osigurati neometan, privatan razgovor. Za promjenu. Da ga ne prekida p
ola tuceta pod-ministara iz Vorbarr Sultane koji zovu da me pitaju gdje su ostav
ili rokovnike. Nekad sam... to radio za Milesa. Ponekad, kad bi sve postalo preg
usto. Svi su od toga ludili ali s vremenom... su se... pomirili." Glas mu je na
posljednjoj rijeèi
postao visok i lagan. Legao je posve zabaèeno, na zemlju i opalo li æe. "Ne... nij
e ni ta bolje..." Ispru io je ruku i Mark ga, srca koje je lupalo od strave, povuèe
natrag u sjedeæi polo aj.
Paralizirajuæi otrov... srèani udar... trebao sam biti nasamo s tobom... trebao
sam èekati, tebi pred oèima, dvadeset minuta, dok ne umre ... Kako je to uèinio? C
rna magija? Mo da je ipak bio programiran i dio njega radio je stvari o kojima dru
gi dio nije imao pojma, kao one podvojene liènosti. Jesam lija ovo uèinio? O, Bo e
. O, sranja.
Grof je uspio izvuæi bljedunjav osmijeh. "Nemoj izgledati tako upla eno, deèko", p
ro apæe. "Samo se vrati do kuæe i dovedi moje stra are. Nije tako daleko. Obeæajem d
a se neæu ni pomaknuti." Promukli hihot.
Nisam obraæao pa nju na put dok smo i li gore. Slijedio sam tebe. Mo e li mo da nositi..
.? Ne. Mark nije bio medicinski tehnièar, ali imao je jasan, hladan dojam da bi
pomicanje ovog èovjeka bila vrlo glupa zamisao. Èak i s njegovim novim obujmom,
grof je bio znatno te i od njega. "U redu." Nije bilo ba toliko moguæih pogre nih skr
etanja, zar ne? "Vi... ti..." Da se nisi usudio sad mi umrijeti, prokletstvo! Ne
sad!
Mark se okrene i potrèi, posklizne se i konaèno jurne natrag niz put. Desno ili
lijevo? Lijevo, po onom dvostrukom putu. Ali gdje su dovraga skrenuli na njega?
Pro li su kroz neko grmlje grmlja je bilo cijelom du inom staze i svako malo pru alo j
e prolaz. Eto jedne od konjskih prepreka koju su pro li. Je li to ta? Veæina ih je
izgledala slièno. Izgubit æu se u ovoj prokletoj umi i trèati uokolo u krugovima
cijelih... dvadeset minuta, dok on ne bude klinièki mrtav i posve ukoèen i svi
æe misliti da sam to namjerno uèinio... Spotakao se i odbio od drveta, pa zalepe
-æe loveæi ravnote u i smjer. Osjeæao se kao pas u drami dok trèi po pomoæ; kad ko
naèno stigne, moæi æe samo la-
jati i zavijati i eniti i nitko ga neæe razumjeti... Dohvatio se jednog drveta, h
vatajuæi dah i zabuljio se oko sebe. Ne bi li mahovina trebala rasti na sjeverno
j strani drveæa, ili to vrijedi samo za Zemlju? Ovo je veæinom bilo zemaljsko dr
veæe. Na Jacksonovu Skrovi tu neka vrst ljigave mahovine rasla je na ju noj strani s
vega, ukljuèujuæi i zgrade i moralo je se strugati iz vratnih utora... ah! eto p
otoka. Ali jesu li i li nizvodno ili uzvodno? Budala, budala, budala. Za igalo gaje
pod rebrima. Okrenuo se lijevo i potrèao.
Haleluja! Visok enski obris koraèao je po putu pred njim. Elena, na povratku u tal
u. Ne samo da je bio na dobrom putu, veæ je prona ao i pomoæ. Poku ao je povi-kati.
Iza lo je kao kre tanje, ali privuklo joj je pa nju; pogledala je preko ramena, ugleda
la ga i stala. Doteturao je do nje.
" to te dovraga spopalo?" Izvorna hladnoæa i iritira-nost nestale su pred znati eljo
m i poèecima uzbune.
Mark dahne: "Grofu... pozlilo... u umi. Mo e li... dovesti... njegove ljude?"
Obrve su joj se skupile od duboke sumnje. "Pozlilo? Kako? Bilo mu je sasvim dobr
o prije sat vremena."
"Jako zlo, kvragumolimte po uri!"
" to si uèinio " poèela je, ali njegova oèita agonija nadjaèa joj sumnjièavost. "U ta
li ima veza, to je najbli e. Gdje si ga ostavio?"
Mark neodreðeno mahne prema natrag. "Negdje... ne znam kako vi to zovete. Na put
u do va eg mjesta za izlet. Zna na to mislim? Zar prokleti carsigovski stra ari nemaju
skenera?" Otkrio je da praktièki lupa nogama, frustriran njezinom sporo æu. "Ti i
ma dulje noge. Kreni!"
Konaèno mu je povjerovala i potrèala, s vrelim pogledom unatrag koji mu je umalo
oprljio ko u.
Nisam ni ta Okrenuo se i potrèao natrag prema mjestu gdje je ostavio grofa. Pitao
se ne bi li umjesto toga trebao tra iti zaklon. Ako ukrade letjelicu i vrati se u
prijestolnicu, bi li mogao doæi do nekog galaktièkog veleposlanstva i tamo zatra i
ti politièki azil? Ona misli da sam ja... svi æe misliti da sam ja... prokletstv
o, èak ni on nije vjerovao samome sebi, pa za to bi mu Barravarci vjerovali? Mo da b
i si trebao pri tedjeti korake i naprosto se ubiti odmah, tu u ovoj glupoj umi. Ali
nije imao oru ja a, koliko je god teren bio o tar, nije bilo litica dovoljno visoki
h i o trih da se baci s njih i bude siguran da æe poginuti.
Isprva mu se uèinilo da je opet negdje krivo skrenuo. Grof se sigurno nije mogao
diæi i produ iti ne. Bio je tamo, le eæi na leðima pokraj palog stabla. Disao je u
kratkim, napornim zamasima, s predugim stankama izmeðu udaha, ruku privuèenih k
sebi, oèito u veæim bolovima nego kad ga je Mark ostavio. Ali nije mrtav. Jo nije
mrtav.
"Zdravo. Deèko", puhnuo je u pozdrav.
"Elena æe dovesti pomoæ", obeæa Mark zabrinuto. Podigao je pogled, ogledao se i
osluhnuo. Ali jo nisu ovdje.
"Fino."
"Nemoj... govoriti."
Grof se od toga nasmijao kroz nos, jo strasnije s obzirom na isprekidano disanje.
"Samo je Cordeliji... uspjelo... da zasutim." Ali nakon toga je utihnuo. Mark m
u je mudro dopustio posljednju rijeè, da ne poku a jo jedan krug.
ivi, proklet bio. Nemoj me samo ovako ostaviti ovdje.
Poznati zvuk brzog prolaska kroz zrak natjerao ga je da podigne pogled. Elena je
problem prijevoza kroz drveæe rije ila lebdeæim biciklom. CarSigovac u zelenoj od
ori jahao je iza nje, dr eæi je za struk. Elena hitro spusti bi-
cikl kroz rjeðe granje, koje je pucketalo. Nije se obazirala na udarce grana koj
i su joj ostavljali crvene tragove po licu. CarSigovac je si ao dok je bicikl jo bi
o pola metra u zraku. "Natrag", zare ao je na Marka. Bar je sa sobom imao opremu z
a prvu pomoæ. " to si mu uèinio?"
Mark se povuèe do Elene. "Je li to lijeènik?"
"Ne, samo medicinski tehnièar." I Elena je bila zadihana.
Medicinski tehnièar podigne pogled i izvijesti: "Srce, ali ne znam to ni za to. Nek
a premijerov lijeènik ne dolazi ovamo, bolje da nas doèeka u Hassadaru. Bez odla
ganja. Mislim da æe nam trebati bolnica."
"Dobro." Elena je odrje ito izdavala naredbe u svoj kom.
Mark im je poku ao pomoæi da grofa privremeno prebace na bicikl, poduprta Elenom i
vojnikom. Bolnièar se namr ti na Marka. "Ne diraj ga!"
Premda je Mark vjerovao da je samo napola svjestan, grof otvori oèi i pro apæe: "H
ej. Mali je u redu, Ja i." Bolnièar Ja i se skutri. '"Broje, Mark."
Èovjek umire i jo uvijek razmi lja unaprijed. Poku ava me oprati sumnje.
"Letjelica nas èeka na najbli oj èistini", pokazala je Elena niz brijeg. "Idi tamo
ako hoæe s nama." Bicikl se uzdigao polako i oprezno.
Mark je prihvatio ponuðeno i odjurio niz brijeg, strahovito svjestan pokretne sj
ene tik iznad drveæa. Ostavila gaje za sobom. Pojurio je jo br e, koristeæi se drve
æem da mu pomogne pri zaokretanju i stigao do dvostruke staze posve oderanih dla
nova, taman kad su carsigovski bolnièar, Elena i oru nik Pym polo ili grofa Vorkosig
ana na stra nje sjedalo zadnjeg dijela vitke crne letjelice. Mark se skotrljao unu
tra i sjeo kraj Elene na sjedalo okrenuto u
suprotnom smjeru, dok se krov letjelice zatvarao. Pym je preuzeo upravljaè u pre
dnjem odjeljku, podigli su se u zrak i jurnuli. Bolnièar je èuèao na podu kraj s
vog pacijenta i èinio logiène stvari, prièvr æivao masku s kisikom i koristio hipo
sprej sinergina da ga stabilizira protiv oka.
Mark je disao jo glasnije od grofa, do te mjere da je zabrinuti bolnièar èak podi
gao pogled prema njemu s lijeènièkim mr tenjem ali, za razliku od grofa, Mark je n
akon nekog vremena povratio dah. Znojio se i iznutra drhtao. Posljednji put kad
se ovako lo e osjeæao, bharaputranske su snage sigurnosti bile na njega pucale smr
tonosnim oru jem. Trebaju li atmosferske letjelice iæi ovako brzo? Mark se molio d
a u mlaznice ne uvuku ni ta veæe od muhe.
Usprkos sinerginu, grofove su se oèi zamutile i izgubile fokus. Doticao se male
plastiène maske s kisikom, odmahnuo bolnièareve zabrinute poku aje da mu zaustavi
ruku i u urbano pokretima pozvao Marka k sebi. Bilo je tako oèito da eli ne to reæi d
a je bila manja trauma dopustiti mu nego ga poku ati sprijeèiti u tome. Mark skliz
ne na koljena kraj grofove glave.
Grof pro apæe Marku, tonom iskrenog povjeravanja: "Svako... pravo bogatstvo... je
biolo ko."
Bolnièar je zapanjeno pogledao Marka u potrazi za obja njenjem; Mark je mogao samo
bespomoæno slegnuti ramenima. "Mislim da se gubi."
Grof je poku ao progovoriti samo jo jednom, u urbano; odgurnuo je masku da zatra i: "Pl
junuti!" i bolnièar mu je pridr ao glavu da to i uèini. Gadno struganje koje mu je
samo privremeno oèistilo grlo.
Posljednje rijeèi velikog èovjeka, pomisli Mark crno. Sav taj èudovi tan, nevjeroj
atan ivot sveden na kraju na jedno Pljunuti. Biolo ko, ba . Stisnuo je ruke oko sebe
i
sjedio u sklupèanoj lopti na podu, odsutno si grickajuæi zglavke.
Kad su stigli na sleti te u Okru noj bolnici Hassadar, smjesta ih je prekrila mala v
ojska medicinskog osoblja koja je odvela grofa. Bolnièar i oru nik su pometeni; Ma
rka i Elenu prebacili su u privatnu èekaonicu i tamo ih ostavili.
U jednom trenutku, ena s izvje tajnom ploèom u ruci provirila je unutra da upita Ma
rka: "Jeste li mu vi najbli i rod?"
Markova se usta otvore i stanu. Doslovno nije bio u stanju odgovoriti. Spasila g
a je Elena, rekav i: "Grofica Vorkosigan sti e, iz Vorbarr Sultane. Trebala bi stiæi
za par minuta." To kao daje zadovoljilo enu, pa se opet povukla.
Elena je bila u pravu. Nije pro lo ni deset minuta prije nego to je hodnik ivnuo od
lupetanja èizama. Grofica je u la unutra u pratnji dvojice oru nika u livreji. Proju
rila je s hitrim utje nim osmjehom za Marka i Elenu, ali i produ ila kroz dvostruka
vrata bez zastajkivanja. Neki neupuæen lijeènik s druge strane poku ao ju je èak i
zaustaviti: "Oprostite, gospoðo, ovdje posjetitelji nemaju pristupa "
Njen glas nadjaèa njegov. "Ne sipaj mi ta sranja, mali. Ja sam vam vlasnik." Nje
govi protesti zavr ili su u grglja-vim isprikama kad je ugledao odore oru nika i do ao
do ispravnog zakljuèka; uz "Ovuda, gospo", glasovi su im nestali u daljini.
"I mislila je to doslovno", pripomene Elena Marku s blago ironiènim trzajem usan
a. "Medicinska mre a u Okrugu Vorkosigan jedan je od njezinih najdra ih projekata. P
ola osoblja ovdje prisegnulo joj je na vjernost u zamjenu za obrazovanje koje su
dobili."
Vrijeme je prolazilo. Mark je oti ao do prozora i zabu-ljio se van, u prijestolnic
u Okruga Vorkosigan. Hassadar je bio novi grad, nasljednik uni tenog Vorkosigan Va
s-hnoija; gotovo su sve njegove graðevine nastale nakon kraja Doba izolacije, ve
æinom kroz posljednjih trideset godina. Zami ljen za prijevoz moderniji od konjski
h kola, bio je rasprostranjen poput gradova na bilo kojem drugom razvijenom gala
ktièkom svijetu, nagla en nekolicinom tornjeva koji su se zabijali u nebo i svjetl
ucali na jutarnjem suncu. Jo je jutro? Èinilo se daje od zore pro lo èitavo stoljeæ
e. I bolnica je bila ista kao skromnije ustanove na, recimo, Escobaru. Grofova s
lu bena rezidencija u gradu spadala je u malobrojne posve moderne vile na popisu n
ekretnina Vorkosiganovih. Grofica je tvrdila da joj se sviða, ali koristili su j
e samo kad su boravili u Hassadaru slu beno, po kakvom okru nom poslu; vi e hotel nego
dom. Èudno.
Sjene hassadarskih tornjeva skratile su se prema po-dnevu prije nego to se grofic
a vratila po njih. Kad je u la, Mark joj zabrinuto prouèi lice. Koraci su joj bili
spori, oèi umorne i iscrpljene, ali usta joj se nisu krivila u bolu. Znao je da
je grof jo iv èak i prije nego stoje progovorila.
Zagrlila je Elenu i kimnula Marku. "Stanje mu se stabiliziralo. Prebacit æe ga u
Carsku vojnu bolnicu u Vor-barr Sultani. Srce mu je te ko o teæeno. Na èovjek ka e da
mu treba presaðivanje ili mehanika."
"Gdje ste vi bili jutros?" upita je Mark.
"Sto er CarSiga." Logièno. Promatrala ga je. "Podijelili smo poslove. Nismo oboje
morali sjediti u ifrantskoj sobi. Aral ti je rekao vijesti, zar ne? Zakleo mi se
da æe to uèiniti."
"Da, neposredno prije nego to mu je pozlilo." " to ste radili?"
Malo bolje nego uobièajeno to si mu uèinio? S oklijevanjem, Mark joj poku a opisati
jutro.
"Stres, doruèak, trèanje uz brijeg", razmi ljala je grofica. "I on je odredio kora
k, kladim se."
"Vojnièki", potvrdi Mark. "Ha", reèe ona smrknuto.
"Je li bilo zaèepljenje?" upita Elena. "Tako je bar djelovalo."
"Ne. Zato se i jesam toliko iznenadila. Znam da su mu arterije èiste ima on lije
kove za to, inaèe bi ga njegova grozna prehrana veæ odavno ubila. Radilo se o po
pu tanju arterije unutar srèanog mi iæa. Pucanje krvne ile."
"Stres, ha?" reèe Mark suhih usta. "Je li mu to tlak porastao?"
Oèi joj se suzi e. "Da, prilièno, ali ila je veæ bila slaba. Dogodilo bi se uskoro
u svakom sluèaju."
"Je li bilo... kakvih novih vijesti od CarSiga?" upitao je stidljivo. "Dok ste b
ili tamo."
"Ne." Pri la je prozoru i ne videæi zagledala se u mre u i tornjeve Hassadara. Mark
ju je slijedio. "Kad smo tako prona li krio-komoru... to nam je poprilièno skr ilo n
ade. Ali je bar konaèno natjeralo Arala da se poku a povezati s tobom." Stanka. "J
e li to uèinio?"
"Ne... Ne znam. Vodio me uokolo, pokazivao mi stvari. Trudio se. Trudio se tolik
o daje to bilo bolno gledati." Jo je uvijek boljelo, zgrèeni bol negdje iza njego
vog pleksusa. Gdje obitava du a, po neèijoj mitologiji.
"A, tako", dahnula je.
Sve je to bilo naprosto previ e. Prozor je bio neprobojan, ali njegova ruka nije;
du om pogonjena aka zgrèila mu se, povukla i udarila.
Grofica je uhvati hitrom, otvorenom rukom; nasilje upereno protiv njega samoga u
darilo joj je u dlan i skre-nulo sa svoga puta.
"Èuvaj to za nekog drugog", savjetovala mu je hladno.
ESNAESTO POGLAVLJE
Krupno zrcalo u rukom izrezbarenom okviru visjelo je na zidu predvorja knji nice.
Nervozno, Mark zastane pred njim radi posljednje provjere prije grofièine inspek
cije.
Smeða i srebrna odora vorkosiganskog kadeta nimalo nije skrivala oblik njegova t
ijela, ni staru ni novu izoblièe-nost, no kad bi stajao vrlo uspravno nadao se d
a mu je davala odreðenu jasnu èvrstinu. Na alost, kad bi se opustio, isto bi se do
godilo i s tunikom. Dobro mu je pristajala, to je bilo zloslutno, jer je prije os
am tjedana, kad ju je dobio, bila malo pre iroka. Je li to neki CarSigov analitièa
r pro-raèunao porast njegove te ine za ovaj datum? Ne bi ga èudilo.
Prije samo osam tjedana? Èinilo mu se da je oduvijek zarobljen ovdje. Uznik pod
blagim nadzorom, istina, kao jedan od onih drevnih èasnika koji bi, dav i rijeè da
neæe bje ati, mogli slobodno etati èitavom utvrdom. Premda od njega nitko nije tra i
o nikakvu rijeè. Mo da nije dovoljno vrijedila. Napustio je svoj odbojni odraz i p
rodu io do knji nice.
Grofica je sjedila na svilenom kauèu, pazeæi na svoju dugu haljinu, kreaciju s v
isokim ovratnikom meku poput oblaka, blage be boje i ukra enu slo enim bakrenim i sre
brnim vezom koji je odgovarao boji njezine kose podignu-
ta u kovrèe na potiljku. Ni traèak crnog ili sivog ili bilo èega to bi govorilo o
oèekivanoj koroti: gotovo arogantna otmjenost. Mi se ovdje osjeæamo sasvim dobr
o, kao da je govorila njezina pojava i vrlo vorkosiganski. Glava joj se okrenula
kad je Mark u ao, a zami ljen joj se izraz istopio u kratak spontani osmijeh. Usprk
os svemu, nije mogao a da joj ne uzvrati smije kom.
"Dobro izgleda ", rekla je s odobravanjem.
"I vi," odvratio je, a onda, jer se to èinilo odveæ intimnim dodao: "Gospo."
Obrva joj se trgnula na taj dodatak, ali nije komentirala. Pri ao je najbli em stolc
u ali se, preuzbuðen da bi sjeo, samo naslonio na njega. Potisnuo je potrebu da
desnom èizmom tupka o mramorni pod. "I, kako mislite da æe primiti ovo veèeras?
Va i vorski prijatelji."
"Pa, sasvim je sigurno da æe im privuæi pozornost", uzdahnula je. "S tim mo e raèuna
ti." Podigla je malu smeðu svilenu kesu sa znakom Vorkosigana izvezenim srebrnim
nitima i dodala je Marku. Zanimljivo je zveckala zbog te kih zlatnika u njoj. "Ka
d na veèera njem poreznom obredu bude ovo predao Gregoru kao Aralov zamjenik, to æe
biti slu bena obavijest svima da te smatramo zakonskim sinom i da si i ti to prih
vatio. Korak broj jedan. Slijedi ih jo puno."
A na kraju toga puta grofovska èast? Mark se duboko namr ti.
" to god ti sam osjeæao kako god zavr ila ova kriza ne daj im da vide kako se trese ",
savjetovala mu je grofica. "Sve je to u glavi, èitav taj vorski sustav. Uvjeren
ost je zarazna. Ali i sumnja."
"Smatrate cijeli vorski sustav iluzijom?" upita Mark.
"Nekad sam ga smatrala iluzijom. Sad bih ga nazvala stvorenjem koje, kao i svaku
drugu iva stvar, treba stal-
no iznova stvarati. Vidjela sam barravarski sustav kao nespretan, predivan, pokv
aren, glup, èastan, frustrirajuæi, sumanut i fantastièan. Uspijeva mu obaviti ve
æinu vlada-laèkog posla, u najveæem broju sluèajeva, a to je prosjeèan rezultat
svakog sustava."
"Dakle... odobravate li ga ili ne?" upitao je zbunjeno.
"Nisam sigurna daje moje odobravanje bitno. Imperij je kao vrlo obimna i vrlo ra
znovrsna simfonija koju je skladao neki odbor. Tijekom tri stotine godina. A izv
odi je gomila amatera dobrovoljaca. Ima strahovitu inerciju i u biti je krhka. N
ije ni nepromjenjiva, ni nepromijenjena. I mo e te zdrobiti poput slijepog slona."
"Kakva utje na pomisao."
Osmjehnula se. "Veèeras te ipak neæemo baciti meðu same strance. Bit æe tamo i I
van i tvoja teta Alys i mladi barun i barunica Vortala. I drugi koje si upoznao
tijekom posljednjih nekoliko tjedana."
Plod bolnih privatnih veèernjih zabava. Jo prije grofova kolapsa, odabrana parada
posjetitelja prolazila je kroz kuæu Vorkosigan ne bi li ga upoznala. Grofica Co
rdelia odluèno je nastavila taj proces usprkos cijelom tjednu medicinske krize,
kao pripremu za ovu veèer.
"Oèekujem da æe svi èeprkati za unutarnjim informacijama o Aralovu stanju", doda
la je.
" to da im ka em?"
"Èistu istinu uvijek je najlak e pratiti. Aral je u Car-Sigu, èeka da mu izraste s
rce za presaðivanje i trudi se ostati grozan pacijent. Njegov lijeènik naizmjenc
e prijeti da æe ga vezati za krevet ili da æe dati ostavku ako se ne smiri. Ne m
ora ulaziti u medicinske pojedinosti."
Pojedinosti koje bi otkrile koliko je premijer zaista u lo em stanju. Jasno. "... t
o ako me pitaju za Milesa?"
"Prije ili kasnije," udahnula je, "ako CarSig ne pronaðe tijelo, prije ili kasni
je morat æe se slu beno objaviti smrt. Dok je Aral iv, radije bih da to bude kasnij
e. Nitko osim, najvi ih redova CarSiga, cara Gregora i nekolicine vladinih slu benik
a ne zna daje Miles i ta drugo doli car-sigovski kurirski èasnik skromnog ranga. S
avr eno je istinito reæi da je slu beno odsutan. Veæina onih koji budu pitali za nje
ga bit æe spremni prihvatiti da ti CarSig nije rekao kamo su ga poslali ni na ka
ko dugo."
"Galen je jednom rekao", poène Mark i stane.
Grofica ga mirno pogleda. "Je li ti Galen puno veèeras na pameti?"
"Donekle", prizna Mark. "Obuèavao me i za ovo. Pro li smo kroz sve glavne obrede I
mperija, jer nije unaprijed znao u koje æe me doba godine moæi ubaciti. Carev ro
ðendan, Ljetna parada, Zimoslava sve. Ne mogu ovo raditi a da ne mislim na njega
i na to koliko je on mrzio Imperij."
"Imao je svojih razloga."
"On je rekao daje... admiral Vorkosigan ubojica."
Grofica uzdahne i zavali se u sjedalu. "Da?"
"Je li?"
"I sam si ga imao priliku promatrati. to ti misli ?"
"Gospo... ja sam ubojica. I ne bih to za sebe rekao."
Oèi joj se suze. "Ispravno reèeno. Dakle. Njegova vojna karijera bila je duga i
slo ena i krvava i dostupna je javnosti. Ali pretpostavljam da je Galen najvi e misl
io na Suncostajni pokolj, u kojem je poginula njegova sestra Rebecca."
Mark kimne bez rijeèi.
"Taj odvratni dogaðaj naredio je politièki èasnik bar-ravarske ekspedicije, a ne
Aral. Aral gaje zbog toga pogubio, vlastitim rukama, èim je doznao. Na alost bez
for-
malnosti vojnog suda. Tako da je izbjegao jednu optu bu ali ne i drugu. Dakle, da.
On je ubojica."
"Galen je rekao da je to bilo samo skrivanje dokaza. Postojala je usmena zapovij
ed, a znao ju je samo politièki èasnik."
"A kako bi to onda Galen znao? Aral tvrdi drukèije. Ja vjerujem Aralu."
"Galenje govorio daje muèitelj."
"Ne", reèe grofica jednostavno. "To su bili Ges Vorru-tyer i princ Serg. Njihova
je frakcija veæ izumrla." Osmjehnula se tankim, o trim osmjehom.
"Luðak."
"Nitko na Barravaru nije normalan po betanskim mjerilima." Dobacila mu je zabavl
jen pogled. "Èak ni ti ili ja."
Pogotovo ne ja. Kratko je udahnuo. "Sodomit."
Nakrivila je glavu. "Je li ti to va no?"
"To je bilo... vrlo prisutno u Galenovoj obuci."
"Znam."
"Stvarno? Prokletstvo..." Zar je on tim ljudima èisto staklo? Sentimentalna dram
a za zabavu? Samo to grofica nije djelovala kao da se zabavlja. "Izvje æe CarSiga,
sigurno", reèe ogorèeno.
"Brzopentom su ispitali jednog od pre ivjelih Galeno-vih ljudi. Po imenu Lars, ako
ti to ne to znaèi."
"Znaèi." Stisnuo je zube. Ni prilike za dostojanstvo, ni trunak mu nije ostao.
"Zanemariv i Galena, je li Aralova orijentacija va na? Tebi?"
"Ne znam. Istina je va na."
"To je toèno. Pa, istinu govoreæi... ja mislim daje bi-seksualan, ali podsvjesno
vi e privuèen mu karcima nego
enama. Odnosno vojnicima. Ne mu karcima opæenito, to ne. Ja sam, po barravarskim mj
erilima, prilièna, ovaj, mu karaca i tako sam postala rje enje za njegove dileme. Ka
d smo se prvi put sreli, bila sam u odori, usred gadnog oru anog sukoba. On je mis
lio da je u pitanju ljubav na prvi pogled. Nikad se nisam potrudila objasniti mu
da su to proradile njegove skrivene strasti." Usne joj se tr nu.
"Za to ne? Ili su proradile i va e strasti?"
"Ne, meni je trebalo, oh, èetiri ili pet dana da se potpuno otkaèim. Pa, dobro,
tri dana." Oèi joj bijesnu sjeæanjem. "Voljela bih da si ga mogao vidjeti tada,
kad mu je bilo èetrdeset. U naponu snage."
Mark je prislu kivao kad je grofica isto tako usmeno ra èlanila i njega, u ovoj isto
j knji nici. Bilo je neèeg èudno utje nog u spoznaji da njezin skalpel nije bio nami
jenjen samo njemu. Nisam to samo ja. Ona to radi sa svima. Argh.
"Vrlo ste... iskreni, gospo. to Miles misli o tome?"
Zami ljeno se namr tila. "Nikad me nije ni ta pitao. Moguæe je daje to nesretno razdob
lje Aralove mladosti do Milesovih u iju do lo samo kao iskrivljena kleveta Aralo-vih
politièkih neprijatelja, pa nije obraæao pozornost."
"A za to ste meni rekli?"
"Ti si pitao. Odrastao si. I... ima veæu potrebu da zna . Zbog Galena. Ako se stvar
i izmeðu tebe i Arala ikad budu ispravile, tvoja predod ba o njemu ne smije biti n
i la no ocrnjena ni la no uzdignuta. Aral je velik èovjek. To ti ka em ja, Betanka; al
i nemoj brkati velièinu i savr enstvo. Biti velik u svakom je sluèaju... veæe post
ignuæe." Iskrivljeno se osmjehnula. "A to bi ti trebalo dati nade, ha?"
"Ha. Mislite reæi, preprijeèiti mi bijeg. Govorite li mi to zapravo da æete, kol
iko god zbunjen bio, svejedno oèekivati da proizvodim èuda?" U asavajuæe.
Razmislila je o tome. "Da", reèe stalo eno. "Zapravo, kako nitko nije savr en, logiè
no slijedi da se velika djela posti u kroz nesavr enstvo. Ali svejedno se posti u, na
neki neobja njiv naèin."
Nije samo otac bio taj koji je od Milesa uèinio luðaka, zakljuèi Mark. "Nikad ni
sam èuo kako analizirate sebe, gospo", reèe zlovoljno. Aha, tko brije brijaèa?
"Sebe?" Smrknuto se osmjehnula. "Ja sam budala, moj deèko."
Izbjegla je pitanje. Ili nije? "Za ljubav?" rekao je lako, trudeæi se pobjeæi na
gloj nelagodi koju je stvorilo njegovo pitanje.
"I druge stvari." Oèi su joj bile sleðene.
Vla an, maglovit sumrak skupljao se i pokrivao grad kad su se grofica i Mark dovez
li u carsku rezidenciju. Vozio ih je Pym, u velièanstvenoj, bolesno urednoj livr
eji. Jo pola tuceta grofovih ljudi pratilo ih je u drugom vozilu, vi e kao poèasna
stra a nego kao pravi èuvari, shvatio je Mark: èinilo se da se vesele zabavi. Kad
je rekao ne to u tom smislu, grofica primijeti: "Da, njima je ovo slobodnija veèer
nego obièno. CarSig æe zatvoriti cijelu rezidenciju. U ovakvim prigodama razvij
e se cijelo jedno usporedno pod--dru tvo slugu a nije posve nepoznato ni da neki m
arkantan vojnik zapne za oko kakvom mlaðem vorskom cvjetiæu i napreduje enidbom,
ukoliko ima dovoljno dobru vojnu podlogu."
Stigli su do carske palaèe, koja je po graði podsjeæala na kuæu Vorkosigan, samo
osam puta uveæanu. Po urili su kroz ljepljivu maglu u toplu, sjajno osvijetljenu
unutra njost. Mark je otkrio da se grofica slu beno dr i njegove lijeve ruke, to je bil
o i zastra ujuæe i utje no odjednom. Je li on pratnja ili privjesak? U svakom sluèaj
u, uvukao je eludac i ispravio kralje nicu koliko je mogao.
Mark se zapanjio kad je prva osoba na koju su naletjeli u predvorju bio Simon Il
lyan. ef sigurnosti veèeras je bio odjeven kako je odgovaralo prigodi, u carsku p
aradnu cr-veno-plavu odoru, to ga ba nije èinilo neupadljivim usprkos sitnom tijel
u, ali je mo da bilo dovoljno drugih cr-veno-plavih odora da se mo e uklopiti. Samo t
o je Illyan na boku nosio pravo smrtonosno oru je, plazmièni luk i disruptor ivaca
u oèito kori tenim navlakama, a ne zatu-pljene ukrasne maèeve vorskih èasnika. U d
esnom mu je uhu svjetlucala prevelika slu alica.
"Gospo", kimne Illyan i povuèe ih u stranu. "Kad si ga danas popodne vidjela," r
ekao je tihim glasom grofici, "kako mu je bilo?"
U ovom kontekstu nije bilo potrebe obja njavati tko je on. Grofica pogleda oko seb
e da se uvjeri kako ih ne mo e èuti nitko od sluèajnih prolaznika. "Nije dobro, Si
mone. Boja mu je slaba, jako je crven u licu i povremeno se gubi, a to me pla i vi e
nego sve ostalo. Lijeènik ga je htio po- tedjeti dvostrukog stresa ugradnje mehan
ièkog srca dok se èeka da organsko doraste na potrebnu velièinu, ali mo da na kraj
u neæe moæi èekati. Mogao bi svakog èasa zavr iti na operaciji."
" to misli , da ga posjetim ili ne?"
"Ne. Èim uðe kroz vrata, poku at æe sjesti i poslovati. A stres truda neæe biti ni ta
u usporedbi sa stresom kad shvati da ne mo e. To bi ga u asno uzrujalo." Zastala je
. "Osim ako mo e samo naèas svratiti da mu, recimo, ka e kakvu dobru vijest."
Illvan frustrirano strese glavom. " ao mije."
Buduæi da grofica nije odmah progovorila, u ti ini koja je uslijedila Mark se usud
io reæi: "Mislio sam da ste na Komarru, gospodine."
"Morao sam se vratiti radi ovoga. Careva roðendanska veèera je godi nji ko mar za os
iguranje. Samo jedna bom-
ba mogla bi raznijeti praktièki cijelu prokletu vladu. Ti to dobro zna . Bio sam n
a putu kad sam dobio vijest o Ara-lovoj... bolesti. Daje to moglo pomoæi, bio bi
h iza ao iz broda i gurao ga dovde."
"I... to se dogaða na Komarru? Tko nadgleda, ovaj, potragu?"
"Povjerljivi podreðeni. Sad kad izgleda da mo da tra imo samo tijelo " Illvan baci pog
led na groficu i prekine se. Ona se sivo namr ti.
Spu taju prioritet potrage. Mark uznemireno udahne. "I koliko ljudi tra i na Jackson
ovu Skrovi tu?"
"Koliko si mo emo priu titi. Ova nova kriza", trzaj II-lyanove glave oznaèio je opas
nu bolest grofa Vorkosigana, "napinje mi resurse. Imate li pojma koliko æe nezdr
avog uzbuðenja premijerovo stanje izazvati samo na Cetagan-di?"
"Koliko?" Glas mu je postao o tar i preglasan, ali bar grofica nije napravila nika
kav pokret koji bi ga uti ao. Promatrala je s hladnim zanimanjem.
"Barune Mark, jo niste u polo aju tra iti i zahtijevati pregled najtajnijeg rasporeda
CarSiga!"
Jo ne? I nikad neæe biti, sigurno. "Samo molim, gospodine. Ali ne mo ete se pretvar
ati da ova operacija nema veze sa mnom."
Illyan mu uzvrati dvoznaènim, neodreðenim kima-njem glave. Dotakao je svoju slu al
icu, naèas poprimio odsutan izraz lica, pa salutira grofici u znak pozdrava. "Mo
rate mi oprostiti, gospo."
"Zabavi se."
"I ti." Njegova je grimasa odra avala ironiju njezina smije ka.
Mark se na ao kako prati groficu uz iroko stubi te i u dugaèku sobu za prijeme pokriv
enu zrcalima s jedne i
visokim prozorima s druge strane. Majordom na irom otvorenim vratima najavljivao
ih je titulama i imenima, pojaèanim glasom.
Markov prvi dojam bila je bezlièna, zloslutna zbrka arenih obrisa, kao vrt pun me
so derskih biljaka. Duga vor-skih odora, dobrano zaèinjena paradnim crveno-plavim
odorama, èak je i zasjenjivala prekrasne oprave dama. Veæina ljudi stajala je u
malim, promjenjivim skupinama, glasno razgovarajuæi; nekolicina ih je sjedila u
tanu nim stolcima uza zidove, stvarajuæi vlastite kamarile. Sluge su se glatko kre
tale meðu njima, nudeæi pladnjeve s hranom i piæem. Veæinom sluge. Svi ti neobiè
no tjelesno spremni mladiæi u odorama osoblja rezidencije sigurno su bili agenti
CarSiga. Stariji ljudi opasnog izgleda u livreji obitelji Vor-barra koji su sta
jali na izlazima bili su carevi osobni oru -nici.
Mark je zakljuèio kako mu samo njegova paranoja daje dojam da su se sve glave ok
renule prema njemu a val ti ine pro ao kroz gomilu kad su u li; ali nekoliko glava se
jest okrenulo i nekoliko obli njih razgovora jest stalo. Meðu njima je bio i Ivan
Vorpatril i njegova majka, gospa Alys Vorpatril; ona je smjesta mahanjem pozvala
groficu Vorkosigan k sebi.
"Cordelia, du o", zabrinuto se nasmije i gospa Vorpatril. "Mora mi reæi stoje novo. L
judi pitaju."
"Da, pa, zna kako to ide", uzdahne grofica.
Gospa Vorpatril suho kimne. Okrenula je glavu da uputi Ivana, koji je oèito nast
avljao razgovor prekinut ulaskom Vorkosigana: "Potrudi se da veèeras bude prijaza
n prema onoj djevojci Vorsoissonovih ako bude imao ikakve prilike. Ona je mlaða s
estra Violette Vorsoisson, mo da æe ti se vi e svidjeti. A i Cassia Vorgorov je tu.
Njoj je ovo prvi put da je na Carevu roðendanu. I Irene Vor-tashpula, kasnije mo
ra s njom odplesati bar jedan ples.
Obeæala sam njezinoj majci. Zbilja, Ivane, veèeras ovdje ima toliko prihvatljivi
h djevojaka. Kad bi se samo malo potrudio...' Dvije starije ene dohvatile su se p
od ruke da koraknu u stranu, djelotvorno izbaciv i Marka i Ivana iz svog privatnog
razgovora. O tro kimanje grofice Vorkosigan prema Ivanu upozorilo ga je da je ope
t na stra arskoj du nosti. Sjetiv i se posljednjeg puta, Mark pomisli kako bi mo da vi e v
olio grofièinu sna niju dru tvenu za titu.
"A to je to sve bilo?" upita Mark Ivana. Kraj njih je pro ao sluga s pladnjem piæa;
slijedeæi Ivanov primjer i Mark dohvati jednu èa u. Pokazalo se da sadr i suho bije
lo vino zaèinjeno limetom, to je bilo sasvim ukusno.
"Polugodi nji sajam stoke", namr ti se Ivan. "Ovo i zi-moslavni bal prilike su kad s
e najvi e vorske junice izvode na paradu."
Tu stranu careva roðendanskog obreda Galen nije nikad spomenuo. Mark potegne mal
o veæi gutljaj piæa. Poèinjao je proklinjati Galena, vi e zbog onog to mu nije reka
o nego zbog onog to ga je, i kako, natjerao da nauèi. "Zar æe i one gledati mene?
"
"S obzirom na to kakvim sve abama doista daju poljubac, ne vidim za to ne bi", sleg
ne Ivan.
Ba ti hvala, Ivane. Stojeæi pokraj Ivanova visokog crveno-plavog sjaja, vjerojatn
o i izgleda kao skvrèena smeða krastaèa. Bar se tako osjeæao. "Alija uopæe nisam
u igri", reèe èvrsto.
"Nemoj se kladiti. Ima samo ezdeset nasljednika grofova i puno vi e kæeri koje treb
a udati. Stotine, èini mi se. Kad se jednom proèuje to se dogodilo s jadnim prokl
etim Milesom, sve je moguæe."
"Hoæe reæi da... ne bih morao juriti ene? Ako budem mirno stajao, one æe doæi k me
ni?" Ili, u najmanju ruku, k njegovu imenu, polo aju i novcu. S tom gaje pomi lju za
-pahnulo odreðeno smrknuto zadovoljstvo, ako to nije bila
nemoguæa kombinacija. Bolje da ga vole zbog polo aja nego da ga uopæe ne vole; pon
osne budale koje tvrde suprotno nikad nisu do le tako blizu umiranju od gladi za n
ekim ljudskim dodirom kao on.
"Bar je kod Milesa to tako funkcioniralo", reèe Ivan, s neobja njivim preljevom za
visti u glasu. "Nikako ga nisam uspio nagovoriti da to iskoristi. Naravno, on ni
je mogao podnijeti odbijanje. Poku aj opet, to je moj moto, ali on bi se samo sav
raspao i danima ostao uvuèen u svoju lju turu. Nije ba bio poduzetan. Ili mo da jedno
stavno nije bio pohlepan. Obièavao je stati kod prve sigurne ene na koju bi nai ao.
Prvo Elena, a kad je to propalo, Quinn. Premda pretpostavljam da mogu shvatiti
za to bi stao kod Quinn." Ivan je ispio ostatak svoga vina i zamijenio èa u punom s
jednog pladnja u prolazu.
Admiral Naismith bio je, Mark se podsjetio, Milesova druga pojava. Sasvim je mog
uæe da Ivan ne zna ba sve o svome roðaku.
"Ah, prokletstvo", primijeti Ivan bacajuæi pogled preko ruba èa e. "Evo jedne od o
nih s popisa moje majèice i upravo su je ispalili prema nama."
"Pa dobro, jel' ti ganja ene ili ne?" upita Mark zbunjeno.
"Nema nikakve svrhe ganjati ene ovdje. Tu ti je sve gledaj-ali-ne-diraj. Nema anse
."
Pod ansom, u ovom kontekstu, Mark je shvatio da Ivan misli seks. Kao mnoge zaosta
le kulture koje jo uvijek ovise o biolo koj reprodukciji umjesto tehnologiji ma-ter
iènih replikatora, Barravarci su seks podijelili u dvije skupine: dopu ten, unutar
formalnog ugovora u kojem se svako proizvedeno potomstvo mora priznati i nedopu t
en, to jest, sve ostalo. Mark se jo vi e razvedrio. Znaèi li to da je ova prilika z
ona bez seksa? Nema napetosti, nema strave?
Pribli avala im se mlada ena koju je Ivan primijetio. Imala je na sebi dugu haljinu
pastelno zelene boje. Tamno-smeða kosa bila joj je podignuta na glavu u pleteni
cama i kovrèama, s nekoliko ivih cvjetova. "I to s njom ne valja?" upita Mark apato
m.
" ali se?" promrmlja Ivan za uzvrat. "Cassia Vorgo-vor? Mala kampica s licem konja i
graðom daske za peglanje...?" Prekinuo se kad je do la dovoljno blizu da ih mo e èu
ti i uljudno joj kimnuo. "Bok, Cass." Sakrio je skoro svu bolnu dosadu u svom gl
asu.
"Bok, barune Ivan", rekla je zadihano. Osmjehnula mu se oèaranih oèiju. Istina,
lice joj je bilo pomalo dugaèko i figura vitka, ali Mark je zakljuèio kako je Iv
an previ e izbirljiv. Imala je lijepu ko u i zgodne oèi. Dobro, sve su prisutne ene i
male zgodne oèi, to je samo minka. I te ki parfemi. Moglo joj je biti najvi e osamnae
st godina. Njezin stidljiv smije ak zamalo mu je natjerao suze na oèi; tako je bes
korisno bio usredotoèen na Ivana. Mene nitko nikad nije tako gledao. Ivane, ti p
rljavi nezahvalnièe!
"Veseli li se plesu?" upitala je Ivana, prozirno ga ohrabrujuæi.
"Ne posebno", slegne Ivan ramenima. "Svake je godine isto."
Uvenula je. Prvi put je ovdje, Mark se mogao okladiti. Da su stajali na stubi tu,
Mark bi do ao u napast da gurne Ivana niz njega. Proèistio je grlo. Ivanov pogled
padne na njega i bukne od inspiracije.
"Cassie", zapreo je Ivan, "jesi li veæ upoznala mog novog roðaka, baruna Marka V
orkosigana?"
Èinilo se da ga je sad prvi put primijetila. Mark joj se oprezno osmjehne. Zbunj
eno se zagledala u njega. "Ne... èula sam... valjda ne izgleda ba isto kao Miles,
zar ne?"
"Ne", reèe Mark. "Ja nisam Miles. Drago mije, gospo Cassia."
Sa zaka njenjem se sjetiv i bontona, odvratila je: "Drago mije, ovaj, barune Mark."
Nervozno je poniknula glavom, zatresav i svoje cvijeæe.
"Za to se vas dvoje ne biste bolje upoznali? Oprostite, moram porazgovarati s jedn
im èovjekom " Ivan je mahnuo nekom u crveno-plavoj odori na drugom kraju sobe i sk
liznuo u stranu.
"Veselite li se plesu?" poku a Mark. Toliko se bio usredotoèio da zapamti sve form
alne kretnje poreznog obreda i sveèane veèere, da se ne spominje Tko je Tko od o
tprilike tri stotine imena koja su sva poèinjala s "Vor", da je jedva i pomislio
na ples poslije toga.
"Ovaj... donekle." Oèi su joj s oklijevanjem napustile Ivanovo uspje no povlaèenje
, dotakle Marka i pobjegle.
Dolazi li èesto ovamo? uspio je ipak ne provaliti. Sto da ka e? Kako ti se sviða Ba
rrayar? Ne, to ne bi poslu ilo. Ba je veèeras vani lijepa magla. A i unutra. Daj mi
po-mozi, djevojko! Reci ne to, bilo to!
"Jeste li vi stvarno klon?"
Bilo to osim toga. "Da."
"Oh, grozno."
Jo ti ine.
"Mnogi ljudi su klonovi", primijetio je.
"Ovdje nisu."
"Istina."
"Ovaj... oh!" Lice joj se rastopilo od olak anja. "Oprostite, barune Mark. Vidim d
a me mama doziva " Poklonila mu je kao otkupninu trzavi smije ak i okrenula se da bi
po urila prema vreme noj vorskoj gospi na drugom kraju sobe. Mark nije vidio da bi
nekog dozivala.
Mark uzdahne. Toliko o nadobudnoj teoriji o nadmoænoj privlaènosti polo aja. Gospa
Cassia oèito nije bila u urbi da poljubi apca. Da sam ja Ivan, stajao bih na ruka
ma za djevojku koja bi me tako gledala.
"Djeluje zami ljeno", primijeti grofica Vorkosigan kraj njegova lakta. Blago je pos
koèio.
"Oh, jo jednom bili pozdravljeni. Da. Ivan me upravo upoznao s onom djevojkom. Mi
slim, nije mu djevojka."
"Da, promatrala sam va u jednoèinku preko Ah/sina ramena. Stala sam tako da vam on
a bude okrenuta leðima, iz samilosti."
"Ja... ne shvaæam Ivana. Menije djelovala kao ugodna djevojka."
Grofica Vorkosigan se osmjehne. "Sve su one ugodne djevojke. Nije u tome poanta.
"
"A u èemu jest?"
"Nije ti jasno? Pa, mo da kad bude imao vi e vremena za promatranje. Alys Vorpatril j
e stvarno odana majka, ali naprosto ne mo e odoljeti isku enju da poku a do tanèina ur
editi Ivanovu buduænost. Ivan je previ e drag ili previ e lijen da joj se otvoreno o
dupre. Pa zato radi to ga god ona zamoli osim jedne stvari koju bi ona eljela vi e n
o i ta drugo, a to je da se smiri u braku i pokloni joj unuke. Osobno smatram da m
u je strategija pogre na. Ako se zbilja eli rije iti optereæenja, unuci bi jadnoj Aly
s sigurno skrenuli pozornost. U meðuvremenu, premire od straha kad god se on ode
provozati."
"To mogu shvatiti", prizna Mark.
"Ponekad bih ga mogla ispljuskati zbog te igrice, samo to nisam sigurna da on to
svjesno radi, a i zapravo je to na tri èetvrt Alvsina krivnja."
Mark je promatrao gospu Vorpatril kako hvata Ivana, pri dnu sobe. Mark se bojao
da veæ provjerava koliko je od
popisa pro ao. "Vi, izgleda, uspijevate odr ati razuman materinski stav bez suvi ne ko
ntrole", primijetio je besposleno.
"To... je mo da bila pogre ka", promrmlja ona.
Podigao je pogled i u sebi se zgrèio pred samrtnim oèajem koji se naèas nenadano
pojavio u grofièinim oèima. Moj dugi jezik. Sranje. Izraz je tako u urbano nestao
da se nije usudio èak ni isprièati.
"Ne ba posve bez kontrole", rekla je lako, opet ga prihvativ i pod ruku. "Doði sa m
nom i pokazat æu ti to znaèi umre avanje na barravarski naèin."
Povela ga je niz izdu enu dvoranu. "Kao to si vidio, veèeras se ovdje provode dva d
nevna reda", tumaèila je grofica ljubazno. "Onaj politièki plan staraca godi nje o
bnavljanje vorskih obièaja i genetski plan starih ena. Mu karci zami ljaju da je njih
ov projekt jedini, ali to je samo egoistièno samozavaravanje. Èitav vorski susta
v zasnovan je zapravo na enskoj igri koja se odvija ispod povr ine. Stari mu karci u
vladinim vijeæima provode ivote raspravljajuæi protiv ovog ili onog komadiæa vojn
og hardvera koji nikad neæe ni sletjeti na ovaj planet ili kujuæi urote da bi ga
financirali. U meðuvremenu, materiè-ni replikator u uljava se kraj njihovih stra a,
a oni nisu èak ni svjesni da se rasprava koja æe su tinski promijeniti buduænost
Barravara odigrava ovog èasa meðu njihovim enama i kæerima. Koristiti ga ili ne?
Prekasno je da ga se iskljuèi, veæ je tu. Srednja klasa masovno ga prihvaæa. Sva
ka majka koja voli svoju kæer nagovara je na to, da je po tedi tjelesnih opasnosti
biolo kog raðanja. One se bore, ne protiv starih mu karaca, koji nemaju pojma, veæ
protiv stare garde svojih sestara koje kæerima zapravo govore 'Mi smo morale pat
iti, morate i vi!' Pogledaj oko sebe veèeras, Mark. Svjedok si posljednje genera
cije mu karaca i ena na Barravaru koji ovaj ples ple u na starinski
naèin. Vorski æe se sustav promijeniti na mjestu gdje se to najmanje oèekuje, u
dijelu koji gleda ili se ne sjeti gledati u same temelje sustava. Kroz pola gene
racije, neæe znati to ih je sna lo."
Mark se gotovo mogao zakleti da njezin miran, akademski glas prikriva divlje osv
etnièko zadovoljstvo. Ali izraz joj je jo uvijek bio nepristran.
Pri ao im je neki mladiæ u satnièkoj uniformi i kima-njem glave pozdravio i grofic
u i Marka. "Bojnik od protokola zahtijeva va u nazoènost, gospodaru", promrmljao j
e. I ta izjava kao daje neodreðeno visjela u zraku izmeðu njih. "Ovuda, molim va
s."
Slijedili su ga iz duge sale za prijeme te uz obilno izrezbareno bijelo mramorno
stubi te, niz jedan hodnik, pa u predvorje u kojem se veæ skupilo pola tuceta gro
fova ili njihovih slu benih predstavnika. Iza prostranog nadsvo-ðenog prolaza, u g
lavnoj prostoriji, Gregor je bio okru en malim sazvije ðem ljudi, uglavnom u crveno-
plavim odorama, ali trojica su bili u tamnim haljama ministara.
Car je sjedio na obiènom sklopivom stolcu, èak ne ni pravom komadu namje taja. "Ne
kako sam bio oèekivao prijestolje", apne Mark grofici.
"To je simbol", uzvratila je apatom. "I, kao veæina simbola, naslijeðen je. To je
standardna vojna èasnièka terenska sjedalica."
"Ha." A onda se morao rastati od nje, kako gaje bojnik od protokola poveo do za
njega odreðenog mjesta u redu. Mjesta za Vorkosigana. To je to. Osjetio je èasak
èiste panike, bojeæi se daje nekako po putu izgubio ili ostavio vreæu zlata, al
i jo je uvijek bila sigurno prièvr æena za njegovu tuniku. Znojnim je prstima razve
zao svilene konopce. Ovo je glupi mali obred. Za to bih sad bio nervozan?
Okret, korak naprijed koncentraciju mu je gotovo skrhao anoniman apat iz predvorj
a iza njega: "Bo e moj,
Vorkosigani æe to zbilja uèiniti...!" korak gore, salutiraj, klekni na lijevo ko
ljeno; ispru io je vreæu desnom rukom, ispravno ispru enog dlana i izmucao formalne
rijeèi, osjeæajuæi kao da mu se u leða zabijaju zrake iz plazmiè-nih lukova, pog
ledi svjedoka koji su èekali iza njega. Tek je tad podigao pogled da susretne ca
reve oèi.
Gregor se nasmije io, uzeo vreæu i odgovorio jednako formalnim rijeèima prihvaæanj
a. Dodao je vreæu Ministru financija u crnoj pli anoj halji, ali onda odmahne èovj
eka u stranu.
"Dakle ipak ste do li barune Vorkosigan", promrmlja Gregor.
"Samo barun Mark", zamolio je Mark u urbano. "Nisam barun Vorkosigan dok Miles nij
e, ne bude..." sjetio se grofièina o trog izraza, "mrtav i istrunuo. Ovo ni ta ne zn
aèi. Grof i grofica su tako htjeli. Nije se èinio dobar trenutak da im stanem na
ulj."
"To je toèno." Gregor se tu no osmjehne. "Hvala ti zbog toga. A kako si ti?"
Gregor je bio prva osoba koja je pitala za njega a ne za grofa. Mark zatrepæe. A
li onda, Gregor je mogao dobivati medicinska izvje æa o svom premijeru svakih sat
vremena, ako je tako htio. "Dobro, valjda", slegnuo je ramenima. "U usporedbi sa
svima ostalima, svakako."
"Aha", reèe Gregor. "Nisi se poslu io komunikacijskom karticom." Na Markov zapanje
n pogled, dodao je blago: "Nisam ti to dao kao suvenir."
"Ja... nisam vam uèinio nikakvu uslugu koja bi mi omoguæila da vam se nameæem, g
ospodaru."
"Tvoja obitelj ima kod Imperija kreditnu liniju gotovo beskrajne dubine. Mo e se ti
me poslu iti, zna ."
"Nisam ni ta tra io."
"Znam. Èasno, ali glupo. Mo da se jo i uklopi ovamo."
"Ne elim nikakvih usluga."
"Mnogi novi poslovi poèinju s posuðenim kapitalom. Kasnije ga vrate s kamatama."
"To sam veæ jednom poku ao", reèe Mark ogorèeno. "Posudio sam Dendariijske plaæeni
ke i bankrotirao."
"Hm." Gregorov se smije ak iskrene. Podigao je pogled, iza Marka, na gomilu koja j
e zacijelo veæ natrpala predsoblje. "Opet æemo razgovarati. U ivaj u veèeri." Ki-m
anje mu se pretvorilo u slu beni carski otpust.
Mark se uz kljocanje koljena podigao na noge, salutirao kako treba i povukao se d
o mjesta gdje ga je èekala grofica.
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Nakon dugaèke i dosadne porezne ceremonije, osoblje rezidencije poslu ilo je banke
t za tisuæu ljudi, rasporeðenih po nekoliko prostorija, zavisno od polo aja. Mark
je dobio mjesto tek malo ni e od Gregorova stola. Vino i gurmanska hrana pru ali su
mu izliku da ne prièa previ e sa svojim susjedima. vakao je i pijuckao to je sporije
mogao. Svejedno je zavr io neugodno prejeden i o amuæen od alkohola, sve dok nije p
rimijetio kako grofica kroz sve zdravice prolazi jedva ovla iv i usne. Opona ao je nje
zinu strategiju. alio je to to nije prije primijetio, ali bar je poslije svega bio
u stanju hodati a ne puzati, a soba se vrtjela samo malo.
Moglo je biti i gore. Mogao sam biti prisiljen proæi kroz sve ovo istovremeno se
pretvarajuæi da sam Miles Vorkosi-gan.
Grofica gaje povela u dvoranu èiji je uglaèani parket bio ra èi æen za ples, premda
jo nitko nije plesao. ivi ljudski orkestar, sve ljudi u odorama Carske slu be, smjes
tio se u jednom kutu. Ovog je èasa sviralo samo nekih pet-- est glazbenika, neku v
rst uvodne komorne glazbe. Dugaèka vrata na jednom kraju sobe bila su otvorena,
propu tajuæi prohladni noæni zrak s terase. Mark ih je zamijetio i zapamtio za pot
rebe buduæeg bijega. Ovog bi èasa
bilo neizrecivo olak anje naæi se sam u tami. Èak mu je poèela nedostajati njegova
 kabina na Peregrinu.
"Ple ete li?" upitao je groficu. "Veèeras, samo jednom."
Stvar se razjasnila uskoro, kad se pojavio car Gregor i sa svojim uobièajenim oz
biljnim osmijehom poveo groficu Vorkosigan na plesni podij da slu beno otvore ples
. Kod prvog refrena, pridru ili su im se i drugi parovi. Vorski plesovi naginjali
su formalnosti i sporosti, parovi su bili rasporeðeni u slo ene skupine umjesto da
ple u sami i imali su previ e preciznih pokreta da bi ih se moglo zapamtiti. Marku
se to èinilo pomalo kao alegorija za naèin kako se ovdje sve odvija.
Tako ostav i bez pratilje i za titnice, Mark je pobjegao u jednu pokrajnju sobu, gdj
e se glazba èula jo samo vrlo tiho. Stolovi s jo hrane i piæa poredali su se uz je
dan zid. Naèas je èeznutljivo razmatrao privlaènost anestetièkog opijanja. Zamuæ
en zaborav... Aha, svakako. Javno se na-pij i onda, neizbje no, javno ipobljuj. Gr
ofici bi ba to trebalo. A veæ je bio na pola puta do tako neèeg.
Umjesto toga, povukao se u jednu prozorsku istaku. Njegova zlovoljna nazoènost b
ila je izgleda dovoljna da za titi njegovo skrovi te od svih prolaznika. Naslonio se
na zid, u sjeni, prekri io ruke i smrknuto se spremio izdr ati. Mo da uspije groficu
natjerati da ga rano odvede kuæi, nakon njezina jednog plesa. Ali èinilo se da o
na obraðuje gomilu. Koliko god djelovala opu teno, dru tveno, veselo, veèeras od nje
nije èuo ni jedne rijeèi koja nije slu ila njezinim ciljevima. Toliko samokontrol
e u nekom toliko pritajeno napetom bilo je upravo uznemirujuæe.
Njegovo smrknuto raspolo enje jo je vi e palo dok je razmi ljao o znaèenju one prazne k
rio-komore. CarSig ne mo e doprijeti svuda, rekla je jednom grofica. Prokletstvo..
. CarSig je trebao biti svevideæi. To je bar trebalo
biti znaèenje zlokobnog Horusova oka na Illvanovu ovratniku. Je li reputacija Ca
r Siga samo propaganda?
Jedno je sigurno. Miles nije sam sebe izvukao iz te krio-komore. Bio Miles istru
nuo, dezintegriran ili jo uvijek zamrznut, nekakav svjedok ili svjedoci moraju ne
gdje postojati. Neka nit, traèica, kvaka, veza, trag okrvavljenih kru nih mrvica,
ne to. Mislim da æe me ubiti ako nema nièega. Moralo je biti neèeg.
"Barune Mark?" reèe jedan blagi glas.
Podigao je pogled od slijepog zurenja u svoje èizme i na ao se pred vrlo ljupkim d
ekolteom, uokvirenim tamno-ru ièastim muslinom obrubljenim bijelom èipkom. Profinj
ena linija kljuène kosti, glatko podignute obline i bjelokosna ko a tvorili su got
ovo apstraktnu skulpturu, nakrivljen topolo ki krajolik. Zamislio se smanjenog na
velièinu kukca, kako mar ira preko tih mekih brda i dolina, bosih nogu
"Barune Mark?" ponovila je, s manje sigurnosti.
Nagnuo je glavu unatrag, nadajuæi se da æe sjena sakriti nelagodno crvenilo u nj
egovim obrazima i uspio pronaæi bar toliko pristojnosti da joj susretne oèi. Ne
mogu si pomoæi, to je zbog moje visine. Pardon. Lice joj je bilo jednako ugodno
oku: elektrièno plave oèi, oble usne. Kratke, raspu tene pepeljastoplave kovrèe ov
jenèale su joj glavu. Prema, èinilo se, obièaju ovda njih mladih ena, u kosu je ima
la upletene siæu ne ru ièaste cvjetove, rtvovav i njihove male biljne ivote za kratku ve
lièanstvenost jedne veèeri. No njezina je kosa bila prekratka da bi ih uspje no za
dr ala i nekoliko ih je bilo na rubu toga da ispadne.
"Da?" Zazvuèao je previ e odrje ito. Namrgoðen. Poku a ponovno, s vi e ohrabrenja. "Gosp
o ?"
"Oh", osmjehnula se, "nisam ja nikakva gospa. Ja sam Kareen Koudelka."
Èelo mu se nabora. "Jesi li u rodu s komodorom Cle-mentom Koudelkom?" Ime visoko
na popisu vi ih sto ernih èasnika Arala Vorkosigana. Galenov popis za druga ubojstv
a, ako bude prilike.
"To je moj otac", rekla je ponosno.
"Oh... je li on ovdje?" upita Mark nervozno.
Smije ak je nestao u kratkom uzdahu. "Ne. Veèeras je morao u zadnji èas otiæi u gl
avni sto er."
"Ah." Naravno. To bi bila dobra studija, prebrojiti ljude koji su veèeras trebal
i biti ovdje ali nisu, zbog premijerova stanja. Da je Mark zaista bio neprijatel
jski agent kako se bio pripremao, u onom drugom ivotu, to bi mu bio brz naèin da
otkrije tko su zaista kljuèni ljudi u zaleðu Arala Vorkosigana, bez obzira na sl
u bene izjave.
"Zbilja ne izgleda ba kao Miles", rekla je, prouèavajuæi ga kritièkim pogledom uko
èio se, ali zakljuèi da bi uvlaèenje trbuha u ovom trenutku samo privuklo vi e poz
ornosti "ima te e kosti. Bilo bi zanimljivo vidjeti vas zajedno. Hoæe li se brzo vr
atiti?"
Ona ne zna, shvatio je s nekom vrstom u asa. Ne zna daje Miles mrtav, ne zna da sa
m gaja ubio. "Ne", promrmljao je. A onda, mazohistièki, upita: "Jesi li i ti zal
jubljena u njega?"
"Ja?" Nasmijala se. "Ja nemam anse. Imam tri starije sestre i sve su vi e od mene.
Mene zovu patuljak."
Vrh njegove glave bio je malo ni i od vrha njezina ramena, to je znaèilo da je pros
jeène visine, za jednu Bar-ravarku. Sestre su joj sigurno prave valkire. Ba Miles
ov stil. Miris njezina cvijeæa, ili njezine ko e, zapljuskivao ga je u blagim, pro
finjenim valovima.
Oèajnièka agonija zgrèila se od njegova eluca pa sve do oènih duplji. To je moglo
biti moje. Da nisam zaribao stvar, ovo je mogao biti moj trenutak. Bila je ljub
azna, ot-
vorena, nasmije ena, samo zato to ne zna to je on uèinio. A pretpostavimo da joj sla e
, pretpostavimo da poku a, pretpostavimo da se, protiv svog razuma, uhvati u Ivano
vu najpijanijem snu s ovom djevojkom i ona ga pozove na planinarenje, kao Milesa
to onda? Koliko æe joj biti zabavno promatrati ga kako se gu i, napola do smrti, u
svojoj goloj impotenciji? Beznadno, bespomoæno, bijedno veæ samo i èekivanje tog
bola i poni enja, ponovno, za-tamnilo mu je pogled. Ramena mu se spuste. "Oh, zabo
ga, samo odlazi", zastenjao je.
Njene plave oèi ra ire se u iznenaðenoj sumnji. "Pym me upozorio da si èudan... pa
, dobro." Slegnula je ramenima i okrenula se, zabaciv i glavu.
Nekoliko ru ièastih cvjetiæa izgubilo je oslonac i skotr-ljalo se dolje. U grèu, M
ark ih dohvati. "Èekaj !"
Okrenula se, jo uvijek namr tena. "Stoje?"
"Ispalo ti je cvijeæe." Ponudio gaje na skupljenim dlanovima, zdrobljene ru ièaste
mrlje i poku ao se nasmije iti. Bojao se daje ispalo jednako zdrobljeno kao i pupol
jci.
"Oh." Uzela ih je dugi, èisti, mirni prsti, kratki neukra eni nokti, ruke radne ene
zagledala se u cvijeæe i prevrnula oèima kao da nije sigurna kako bi ih ponovno
prièvrstila. Konaèno ih naprosto gurne kroz nekoliko kovrèa na vrhu glave, bez
ikakvog reda i jo nesigurnije nego prije. Opet se poèela okretati.
Reci ne to ili æe izgubiti priliku! "Ne nosi dugu kosu kao ostale", izlanuo je. Oh,
ne, mislit æe da kritizira
"Nemam vremena da se s tim zafrkavam." Nesvjesno, prsti su joj pro li kroz nekolik
o kovrèa, razbacujuæi jo nesretnog bilja.
" to radi ?"
"Uglavnom uèim." ivahnost koju je njegovo odbijanje tako grubo potisnule poèela j
oj se polako vraæati u lice.
"Grofica Vorkosigan mi je obeæala, ako zadr im dobre ocjene, da æe me iduæe godine
poslati u kolu na Koloniji Beta!" Svjetlo u njezinim oèima usredotoèilo se do o tr
ine laserskog skalpela. "A ja to mogu. Pokazat æu im. Ako Mi-les mo e ono to on rad
i i ja mogu ovo."
" to ti zna o onome to Miles radi?" upitao je prestra eno.
"Pro ao je kroz Carsku akademiju, zar ne?" Brada joj se podigne, puna inspiracije.
"A svi su govorili da je premalen i bole ljiv i da je to gubitak vremena i da æe
umrijeti mlad. A onda, kad je uspio, prièali su da je to samo zbog njegova oca.
Ali diplomirao je meðu najboljima u klasi i ja mislim da njegov otac nije s tim
imao nikakve veze." Èvrsto je kimnula, zadovoljna.
Ali pogodili su ono da æe umrijeti mlad. Oèito, ona nije znala za Milesovu malu
privatnu vojsku.
"Koliko ti je godina?" upitao je. "Osamnaest standardnih." "Menije, ovaj, dvades
et i dvije."
"Znam." Promatrala gaje, jo uvijek sa zanimanjem, ali opreznije. Oèi joj bijesnu
naglim shvaæanjem. Spustila je glas. "Jako si zabrinut za grofa Arala, zar ne?"
Vrlo milosrdno obja njenje za njegovu nepristojnost. "Moj otac grof, odjeknuo je.
To je bio Milesov izraz, u jednom dahu. "Izmeðu ostaloga."
"Jesi li veæ stekao mnogo prijatelja, ovdje?"
"Ja... nisam siguran." Ivan? Gregor? Njegova majka? Je li bilo tko od njih ba pri
jatelj? "Bio sam previ e zaposlen stjecanjem roðaka. Nikad prije nisam imao ni roð
ake."
Obrve joj se podignu. "Ni prijatelje?"
"Ne." Bila je to èudna spoznaja, neobièna i zaka njela. "Ne mogu ba reæi da su mi p
rijatelji nedostajali. Uvijek sam imao preèih problema." I jo ih imam.
"Miles uvijek izgleda kao da ima puno prijatelja."
"Ja nisam Miles", odre e Mark, dotaknut u nezgodno mjesto. Ne, to nije bila njezin
a krivnja: sva su mjesta bila nezgodna.
"To vidim..." Zastala je kad je u susjednoj sobi opet poèela glazba. "Hoæe li ple
sati?"
"Ne znam ja va e plesove."
"Ovo je ples zrcala. Svatko mo e plesati ples zrcala, to nije te ko. Samo opona a sve to
radi tvoj partner."
Bacio je pogled kroz nadsvoðen prolaz i pomislio na visoka vrata prema terasi. "
Mo da mo da vani?"
"Za to vani? Ne bi me vidio."
"I nitko ne bi vidio mene." Pala mu je na pamet jedna sumnjièava misao. "Je li t
e moja majka zamolila za ovo?"
"Ne..."
"Gospa Vorpatril?"
"Ne!" Nasmijala se. "Za to bi to uèinile? Doði, ili æe nam glazba proæi!" Uhvatila
gaje za ruku i odluèno ga odvukla kroz nadsvoðen prolaz, ostavljajuæi za sobom
jo nekoliko cvjetiæa. Slobodnom je rukom uhvatio nekoliko pupoljaka na svojoj tun
ici i neprimjetno ih gurnuo u d ep svojih hlaèa. Upomoæ, otima me entuzijastica...
! Bilo je i gorih sudbina. Suhi polusmije ak trznuo mu je usne. "Ne smeta ti to ple e
sa abom?"
"Molim?"
"Ne to stoje Ivan rekao."
"Oh, Ivan." Omalova avajuæe je slegnula svojim bijelim ramenima. "Ne obaziri se na
Ivana. Nitko se na njega ne obazire."
Gospo Cassia, osueæenasi. Mark se jo malo razvedrio, do stanja osrednje smrknut^s
ti.
Ples zrcala odvijao se kao to je i opisan, s partnerima okrenutim jedno prema dru
gome, ponièuæi i ljuljajuæi se i kreæuæi se u ritmu glazbe. Tempo je bio ivlji i
manje dostojanstven nego kod velikih skupnih plesova i izmamio je na plesni podi
j vi e mlaðih parova.
Osjeæajuæi se u asno upadljivo, Mark se ubacio u skupinu zajedno s Kareen i poèeo
opona ati njezine pokrete, s otprilike pola takta zaka njenja. Kao stoje i obeæala,
trebalo mu je nekih petnaest sekundi da se uhoda. Pomalo se poèeo smje kati. Stari
ji parovi bili su ozbiljni i otmjeni, ali neki mlaði plesaèi bili su kreativniji
. Jedan mladi Vor iskoristio je pokret rukom i naèas si gurnuo jedan prst u nos,
mahnuv i drugima prema njoj; ona je prekr ila pravilo i nije ga slijedila, ali njeg
ovo opona anje njezina okiranog izraza bilo je savr eno. Mark se nasmije.
"Kad se smije izgleda sasvim drukèije", rekla je Kareen zapanjeno. Zbunjeno je nag
nula glavu.
Uzvratio je naginjanjem glave. "Drukèije od èega?"
"Ne znam. Nisi tako... smrtno ozbiljan. Dok si se skrivao tamo u uglu izgledao s
i kao da si upravo izgubio najboljeg prijatelja."
Kad bi samo znala. Okrenula se u pirueti; i on. Uputio joj je pretjeran naklon;
s iznenaðenim, ali zadovoljnim izrazom lica, nakloni se i ona. Pogled je bio pre
krasan.
"Naprosto æu te opet morati nasmijati", zakljuèila je odluèno. I tako, savr eno oz
biljnog lica, isprièala mu je tri prosta vica jedan za drugim; na kraju se vi e sm
ijao apsurdnosti te kombinacije, prosti vicevi i njezin djevièanski izgled.
"Gdje si to èula?"
"Od svojih starijih sestara, naravno", slegnula je.
Bilo mu je èak i ao kad je glazba zavr ila. Ovog puta on je preuzeo vodstvo i poveo
je natrag u susjednu prosto-
riju na piæe, a zatim van na terasu. Kad je pro la koncentracija plesa, postao je
nelagodno svjestan toga koliko ga ljudi promatra, a ovog se puta nije radilo o p
aranoji. Bili su upadljiv par, predivna Kareen i njezina vorkosiganska aba.
Vani nije bilo toliko mraèno koliko se bio nadao. Osim svjetla koje se prosipalo
kroz prozore rezidencije, magla je stvarala blago opæe osvjetljenje, raspr ujuæi
obojena svjetla postavljena u parku. Ispod kamene balustrade, padina je djeloval
a gotovo kao uma, sa starim grmovima i drve-æem. Kamenom poploèane stazice krivud
ale su prema dolje, s granitnim klupama koje su pozivale na zastajanje. Pa ipak,
noæ je bila dovoljno prohladna da veæinu zadr i unutra i to je malo pomoglo.
Okru enje je bilo vrlo romantièno, protraæeno na njega. Zastoja to radim? Kakve ko
risti ima od toga da izaziva glad koju ne mo e uta iti? Boljelo ga je veæ samo gleda
ti je. Svejedno se primakao bli e, opijeniji njezinim mirisom nego vinom i plesom.
Ko a joj je isijavala toplinu od zadi-hanosti; na snajperskom bi se ni anu vidjela
kao baklja. Morbidna pomisao. Seks i smrt èinili su se nekako previ e povezanim, n
egdje pri dnu njegova mozga. Bojao se. Uni tim sve èega se dotaknem. Nju neæu dota
knuti. Odlo io je svoju èa u na kamenu ogradu i gurnuo ruke duboko u d epove svojih hl
aèa. Prsti lijeve ruke automatski su okretali cvjetiæe koje je tamo sakrio.
"Barune Mark", rekla je, otpiv i malo vina, "ti si gotovo stanovnik galaksije. Da
si o enjen i da misli imati djecu, bi li elio da ti ena koristi materièni replikator,
ili ne?"
"Za to bi itko odluèio ne koristiti replikator?" upitao je, uz napad vrtoglavice o
d te nagle promjene razgovora.
"Pa, recimo, da doka e koliko ga voli."
"Bo e blagi, kako barbarski! Naravno da ne. Po mome, to bi pokazalo upravo suprotn
o, da on ne voli nju." Zastao je. "To je bilo potpuno teoretsko pitanje, zar ne?
"
"Na neki naèin."
"Mislim, ne pozna nikog tko stvarno prolazi kroz ovakvu dilemu tvoje sestre ili n
etko?" upita zabrinut. Sigurno ne ti ? Ako je tako, nekom barbaru treba grunuti
glavu u vedro ledene vode. I dr ati je dolje fino i dugo, recimo dok se ne prestan
e koprcati.
"Oh, ni jedna moja sestra jo nije udana. Premda to nije zbog nedostatka ponuda. A
li mama i tata se ne daju. To je strategija", povjerila mu je.
"Oh?"
"Gospa Cordelia ih je ohrabrila, nakon to se rodila druga djevojka. Bilo je jedno
razdoblje, ubrzo nakon to se ona doselila ovamo, kad se galaktièka medicina jako
irila i postojala je pilula koju se moglo uzeti da se odabere spol buduæeg djete
ta. Neko vrijeme svi su ludili za djeèacima. U posljednje vrijeme odnos se malo
izjednaèio. Ali moje sestre i ja ba smo generacija usred manjka djevojaka. U posl
jednje vrijeme, tko god ne eli u braènom ugovoru dopustiti svojoj eni da koristi m
aterièni replikator, te ko se mo e o eniti. Posrednici se èak neæe ni muèiti oko toga.
" Zahihotala je. "Gospa Cordelia je rekla mami da æe joj se, ako bude dobro igra
la, sva unuèad roditi s prezimenima koja poèinju na Vor."
"Shvaæam", zatrepæe Mark. "Je li to zaista ambicija tvojih roditelja?"
"Ne nu no." Kareen slegne ramenima. "Ali, ako se izuzme sve drugo, prefiks èovjeku
dobro doðe."
"To je... dobro znati. Pretpostavljam." Pogledao je svoje vino i nije otpio.
Ivan je iza ao kroz vrata plesne dvorane, ugledao ih i prijateljski im mahnuo, ali
i produ io. U ruci mu nije bila èa a, veæ cijela boca, a prije nego stoje nestao ni
z puteljak bacio je pomalo progonjen pogled preko ramena. Pogledav i malo kasnije
preko balustrade, Mark je ugledao vrh njegove glave kako prolazi stazom prema do
lje.
Onda Mark otpije gutljaj svoga piæa. "Kareen... jesam Uja prihvatljiv?"
"Prihvatljiv za to?" Nagnula je glavu i nasmije ila se.
"Za za ene. Hoæu reæi, pogledaj me. Iskreno. Stvarno izgledam kao aba. Sav sam isk
rivljen a, ako ubrzo ne to ne poduzmem, zavr it æu iri nego to sam... nizak. I povrh s
vega, jo sam klon." Da se ne spominje mali problem s disanjem. Kad se tako pogled
a, èinilo se savr eno logiènim da se baci preko balustrade s glavom prema naprijed
. Na dugi bi si rok tako pri tedio toliko bola.
"Pa, to je sve toèno", priznala je oprezno.
Prokletstvo, eno, trebala bi to sve zanijekati iz pristojnosti.
"Ali ti si Milesov klon. Ima i njegovu pamet." "Nadoknaðuje li pamet sve ostalo?
U enskim oèima?"
"Ne svakoj eni, pretpostavljam. Samo pametnim enama."
"Ti si pametna."
"Da, ali bilo bi nepristojno da to sama ka em." Pro la si je rukom kroz kosu i osmje
hnula se.
Kako sad dovraga to shvatiti? "A mo da nemam Mile-sovu pamet", reèe smrknuto. "Mo da
su me Jacksonci oglupavili, dok su radili druge stvari, da me lak e kontroliraju.
To bi objasnilo puno toga u mom ivotu." Eto ti nove morbidne misli za pre vakavanj
e.
Kareen zahihoæe. "Ne vjerujem, Mark."
Oporo joj uzvrati osmijeh. "Bez isprika. Bez milosti." "Sad zvuèi kao Miles."
Iz plesne dvorane iza la je jedna mlada ena. Odjevena u neku bljedoplavu svilenkast
u haljinu, bila je atletske graðe, blje tava plavu a i visoka gotovo kao Ivan. "Kare
en!" domahnula je. "Mama nas tra i, sve."
"Odmah, Delia?"
"Da." Pogledala je Marka s uznemirujuæe o trim zanimanjem ali, povuèena kæerinskom
du nosti, vrati se natrag unutra.
Kareen uzdahne, odgurne se od kamene ograde na koju se bila oslonila, uzaludno p
oku ala ispraviti izvuèenu nit u svojem ru ièastom muslinu i osmjehnula se za pozdra
v. "Drago mije to smo se upoznali, barune Mark."
"I menije drago to smo razgovarali. I plesali." I to je bila istina. Mahnuo joj j
e, s vi e nehajnosti nego stoje zaista osjeæao, dok je ona nestajala u toplom svje
tlu carske rezidencije. Kad je bio siguran da ga vi e ne vidi, kleknuo je i potajn
o pokupio posljednje cvjetiæe koji su joj ispali, te ih zagurao u svoj d ep zajedn
o s ostalima.
Nasmije ila se meni. Ne Milesu. Ne admiralu Nais-mithu. Meni, samome, Marku. Tako
mu je moglo biti, da nije bankrotirao kod Bharaputre.
Sad kad je bio sam u tami kao to je bio elio, otkrio je mu se to ba osobito i ne sv
iða. Odluèio je potra iti Ivana i krenuo niz vrtnu stazu. Na alost, staza se dijelil
a na nekoliko mjesta, vjerojatno vodeæi na vi e odredi ta. Pro ao je pored parova koji
su se usprkos hladnoæi otputili do zaklonjenih klupa i nekoliko ljudi koji su n
aprosto vrludali po parku u privatnim razgovorima, ili da se rashlade. Kojim je
putem krenuo Ivan? Ne ovuda, oèito; mali okrugli balkonèiæ predstavljao je kraj
puta. Okrenuo se natrag.
Netko gaje slijedio, visok èovjek u crveno-plavoj odori. Lice mu je bilo u sjeni
. "Ivane?" reèe Mark nesigurno. Nije mislio da je to Ivan.
"Znaèi, ti si Vorkosiganov klaun." Nije to Ivanov glas. Ali iskrivljen izgovor è
inio je uvredu posve jasnom.
Mark se uspravi. "To si toèno pogodio, da", zare i. "A koja je tvoja uloga u ovom
cirkusu medvjed koji ple e?"
"Vor."
"To vidim po izrazito niskom èelu. Koji Vor?" Dlaèice na vratu su mu se uzdigle.
Posljednji je put takvo uzbuðenje kombinirano s izrazitom muèninom u elucu osjet
io u onoj ulièici u karavanseraju. Srce mu stade lupati. Ali jo nièim nije zaprij
etio i sam je. Èekaj.
"Stranac. Ne shvaæa ti èast Vorova", zare i èovjek.
"Nimalo", slo i se Mark vedro. "Mislim da ste svi ludi."
"Nisi vojnik."
"I opet toèno. Bo e, kako smo veèeras pametni. Izuèen sam iskljuèivo kao samostaln
i ubojica. Moja je specijalnost smrt iz sjene." Poèeo je u glavi odbrojavati sek
unde.
Iako je bio krenuo naprijed, èovjek opet ustukne. "Tako se èini", sikne. "Nisi g
ubio vrijeme da se dokopa grofovske èasti. Nisi ba suptilan za jednog ubojicu."
"Nisam suptilan po prirodi." Uhvatio je ravnote u, ali nije se pomakao. Nikakvih n
aglih pokreta. Samo blefiraj i dalje.
"Mogu ti reæi jednu stvar, klaune mali." I opet je zvuèalo kao uvreda. "Ako Aral
Vorkosigan umre, neæe ti zauzeti njegovo mjesto."
"To je potpuno toèno", zaprede Mark. "Pa za to se onda toliko uzrujava , vorski tova
ru?" Sranje. Ovaj zna daje Miles mrtav. Otkud bi to dovraga mogao znati ? Je li
to neki carsigovski èovjek ? Ali na ovratniku nije bilo Ho-rusova oka; imao je n
eku vrst brodskih oznaka koju Mark
nije mogao do kraja razaznati. Aktivni èasnik. " to te smeta jo jedan mali rezervni
vorski trut koji ivi od obiteljskog bogatstva u Vorbarr Sultani? Veèeras ih je o
vdje cijela gomila i lijepo se debljaju."
"Vrlo si samouvjeren."
"Razmisli o okoli u", reèe Mark oèajno. "Ovdje neæe ostvariti nikakvu prijetnju smr
æu. To bi bilo nezgodno za CarSig. A ne vjerujem da eli razljutiti Simona Illvana,
tko god bio." I dalje je odbrojavao.
"Ne znam za to misli da ima utjecaja na CarSig", poène èovjek bijesno.
Ali nije dovr io. Nasmije en sluga u livreji rezidencije nai ao je stazom, noseæi plad
anj pun èa a. Mladiæ je bio vrlo lijepo razvijen.
"Piæe, gospodo?" ponudi.
Anonimni Vor se namr ti. "Ne, hvala." Okrenuo se na peti i oti ao urnim koracima. Grm
lje se zatreslo za njim, prosipajuæi kapljice rose.
"Ja hoæu, hvala", reèe Miles veselo. Sluga mu ponudi pladanj uz blagi naklon. Mi
sleæi na svoj jadni eludac, Mark se dr ao istog laganog vina koje je pio veæi dio v
eèeri. "Osamdeset i pet sekundi. Ba vam i nije neko vrijeme. Mogao me triput ubit
i, a prekinuli ste nas taman kad je razgovor postao zanimljiv. Kako uopæe pratit
e te stvari? Ne mo ete gore imati dovoljno ljudi da prate svaki razgovor u zgradi.
Automatska pretraga za kljuènim rijeèima?"
"Kanape, gospodine?" Bezizra ajno, sluga okrene pladanj i ponudi mu drugu stranu.
"I opet hvala. Tko je bio taj ponosni Vor?"
Sluga baci pogled niz veæ praznu stazu. "Kapetan Edwin Vorventa. On je na dopust
u dok mu je brod u orbitalnom pristani tu."
"On nije iz CarSiga?"
J\
"Ne, gospodaru."
"A tako? Pa, recite svome efu da bih volio porazgovarati s njim stoje prije moguæ
e."
"To je barun Voraronberg, kastelanov upravitelj za hranu i piæe."
Mark se iskezi. "Aha, jasno. Idite, dovoljno sam pijan." "U redu, gospodaru."
"Ne do jutra. Ah! Jo jedna stvar. Znate li mo da gdje bih ovog èasa mogao pronaæi I
vana Vorpatrila?"
Mladiæ se naèas odsutno zagledao preko balkona, kao da oslu kuje, premda mu se u u
hu nije vidjela slu alica. "Ako na sljedeæem raskri ju skrenete lijevo, doæi æete do
jedne sjenice, u blizini fontane. Mogli biste tamo poku ati."
"Hvala vam."
Mark je krenuo prema uputi, kroz hladnu noænu maglu. U zalutaloj zraci svjetla,
kapljice magle na njegovoj odori sjale su kao oblaci nad srebrnim potoèiæima ukr
asnog veza na tkanini. Uskoro je zaèuo pljuskanje fontane. Malena kamena zgrada,
bez zidova, sva od duboko zasjenjenih svodova, stajala je kraj nje.
Ovaj je d ep vrta bio tako tih da je èuo disanje osobe koja je sjedila u sjenici.
Samo jedna osoba; dobro, neæe si jo vi e smanjiti popularnost prekidajuæi romantièn
i sastanak. Ali disanje je bilo èudno promuklo. "Ivan?"
Nastala je duga pauza. Jo se nije odluèio da li da ponovno zazove ili se iskrade
na prstima kad je Ivanov glas uzvratio nimalo odu evljenim rezanjem. " to je?"
"Samo... sam se pitao to radi ."
"Ni ta."
"Skriva se od majke?"
"...Aha."
"Ja, ovaj, neæu joj reæi gdje si."
"Dobro", bio je kiseli odgovor.
"Pa... vidimo se kasnije." Okrenuo se da ode.
"Èekaj."
Zastao je, zbunjen.
"Hoæe piæe?" ponudi Ivan nakon duge stanke.
"Ovaj... jasno."
"Pa, doði po njega."
Mark se zavukao unutra i prièekao da mu se oèi prilagode tami. Uobièajena kamena
 klupa i Ivan zavaljen u sjenu. Ivan mu pru i svjetlucavu bocu, a Mark dopuni svoj
u èa u, prekasno shvativ i da Ivan ne pije vino veæ neku vrst rakije. Nenamjerni kok
tel bio je gadnog okusa. Sjeo je kraj stubi ta, leðima oslonjen na kameni stup i o
dlo io svoju èa u. Ivan se nije gnjavio formalnostima kao to su èa e.
"Hoæe li se moæi vratiti do svog auta?" upita Mark sumnjièavo.
"Ne namjeravam. Osoblje rezidencije ujutro æe me izbaciti, zajedno s ostalim sme
æem."
"Oh." Noæni mu se vid popravljao. Mogao je razaznati sjajne djeliæe Ivanove odor
e i uglaèan sjaj njegovih èizama. Odsjaj njegovih oèiju. Sjaj mokrih tragova na
njegovim obrazima. "Ivane, pa ti " Mark si zagrize jezik na plaèe i promijeni smjer
svoje reèenice, "nisi ba dobro?"
"Odluèio sam se", izjavi Ivan èvrsto, "temeljito napiti." "To vidim. Za to?"
"Nikad prije nisam, ne na carevu roðendanu. To je tradicionalni izazov, kao i da
se ovdje po evi ."
"Pa zar ljudi i to rade?" "Ponekad. Za okladu."
"Zabavno za CarSig."
Ivan se nasmije kroz nos. "Da, ima neèeg u tome."
"A s kime si se ti okladio?"
"Ni s kim."
Mark je shvatio da mu ponestaje opreznih pitanja br e nego Ivanu jednoslo nih odgovo
ra.
Ali: "Miles i ja", reèe Ivan u mrak, "nekad smo zajedno odraðivali ovu zabavu, g
otovo svake godine. Iznenadio sam se... koliko mi ovaj put nedostaju njegovi kle
vetnièki politièki komentari. Mali kreten znao me tako nasmijati." Ivan se nasmi
je. Zvuèalo je uplje i nimalo zabavno. Naglo ustane.
"Rekli su ti za praznu krio-komoru, zar ne", reèe Mark.
"Aha."
"Kad?"
"Prije nekoliko dana. Sve od onda razmi ljam o tome. Nije dobro."
"Ne." Mark je oklijevao. Ivan je drhtao u tami. "Hoæe li... otiæi kuæi i leæi?" J
a bih to htio.
"Sad vi e ne mogu uz brijeg do kuæe", slegne Ivan ramenima.
"Ja æu ti pomoæi. Podmetnuti rame."
"... Dobro."
Trebalo je malo napora, ali uspio je Ivana potegnuti na nesigurne noge i probili
su se natrag kroz strmi vrt. Mark nije znao koji je milosrdni carsigovski anðeo
èuvar prenio vijest, ali na vrhu ih nije doèekala Ivanova majka, veæ njegova uj
na.
"On je, ovaj..." Mark nije bio siguran to da ka e. Ivan je tupo zurio uokolo.
"Vidim", reèe grofica.
"Mo emo li mu posuditi oru nika da ga odvede kuæi?" Ivan se objesio, a Markova kolje
na popustila. "Mo da dva posilna."
"Da." Grofica je dotakla ukrasnu komunikacijsku iglu na gornjem dijelu svoje hal
jine. "Pym...?"
I tako je pitanje Ivana rije eno, a Mark ispusti uzdah olak anja. Olak anje je postalo
èista zahvalnost kad je grofica primijetila kako je i njima vrijeme za odlazak.
Za nekoliko minuta, Pym je dovezao grofièin auto do ulaza i veèernja muka je za
vr ila.
Na putu natrag do kuæe Vorkosigan, grofica za promjenu nije mnogo govorila. Zava
lila se u svoje sjedalo i iscrpljeno sklopila oèi. Nije ga èak ni ta ni pitala.
U crno-bijelo poploèanom predvorju, grofica je predala svoj ogrtaè sobarici i kr
enula lijevo, prema knji nici.
"Oprosti mi, Mark. Idem nazvati carsku bolnicu."
Djelovala je tako umorno. "Sigurno bi nazvali da je bilo promjene u grofovom sta
nju, gospoðo."
"Idem nazvati bolnicu", rekla je bezizra ajno. Oèi su joj bile oteèeni prorezi. "I
di leæi, Mark."
Nije raspravljao s njom. Iscrpljeno se uzverao uza stubi te, do hodnika svoje sobe
.
Zastao je pred vratima svoje sobe. Bilo je vrlo kasno. Hodnik je bio pust. Ti ina
velike kuæe pritiskala mu je u i. Naglo, okrenuo se i krenuo niz hodnik do Milesov
e sobe. Tamo opet zastane. U tjednima koje je proveo na Barrayaru ni jednom se n
ije usudio doæi ovamo. Nije bio ni pozvan. Probao je starinsku kvaku. Vrata nisu
bila zakljuèana.
S oklijevanjem je u ao i jednom rijeèi upalio svjetlo. Spavaonica je bila prostran
a, uzev i u obzir ogranièenja starinske arhitekture. Pokrajnja komora, jednom nami
jenjena osobnim slugama, odavno je veæ bila pretvorena u privatnu kupaonicu. Na
prvi pogled, soba je djelovala go-
tovo ra èi æeno, prazna i uredna i èista. Svi tragovi djetinjstva sigurno su veæ oda
vno spakirani u kutije i spremljeni na tavan, u nekom napadaju odraslosti. Vjero
vao je da su tavani kuæe Vorkosigan zapanjujuæe mjesto.
Ali ipak je bio prisutan i trag vlasnikova karaktera. Polako je pro ao kroz sobu,
s rukama u d epovima kao da posjeæuje muzej.
Prilièno razumno, ono nekoliko saèuvanih uspomena naginjalo je uspjesima. Mileso
vu diplomu iz Carske akademije i èasnièki dekret bilo je logièno oèekivati, prem
da se Mark pitao zastoje nekakav stari vojni priruènik o meteorologiji takoðer u
ramljen i postavljen na zid izmeðu ta dva dokumenta. Kutija starih nagrada iz gv
mkhane djelovala je kao da bi se ubrzo mogla pridru iti tavanskom dru tvu. Pola zida
bilo je posveæeno masivnoj zbirci knji nih i videozapisa, tisuæe naslova. Koliko
je od toga Miles zaista i proèitao? Znati eljan, uzeo je ruèni èitaè s kuke na obl
i njem zidu i nasumce isprobao tri diska. Svaki je imao bar nekoliko napomena ili
glosa unesenih u margine, tragovi Milesova razmi ljanja. Mark odustane od pregleda
i produ i.
Jednu je stvar poznavao iz prve ruke; bode s emajliranim mozaikom na dr ci to gaje M
iles naslijedio od starog generala Piotra. Usudio ga se skinuti i isprobati mu b
alans i o trinu. U kom li gaje èasu u protekle dvije godine Miles prestao vuæi sa
sobom i konaèno ga pametno odluèio ostaviti kod kuæe? Bri ljivo gaje vratio u kori
ce i na policu.
Jedan je ukras na zidu bio ironièan, osoban i oèit: stari metalni fiksator, ukri e
n kao u vojnom muzeju s vorskim maèem. Napola ala, napola prkos. Oboje prevladano
. Jeftina foto-reprodukcija stranice iz neke prastare knjige bila je kasirana i
smje tena u divljaèki skup srebrni okvir. Tekst nije imao konteksta, ali èinilo se
da se radi o nekoj
vrsti pred-skoènog vjerskog blebetanja, ne to o hodoèasnicima i brijegu i gradu u
oblacima. Mark nije bio siguran o èemu se tu radi: nitko nikad nije optu io Milesa
da je pretjerano religiozan. Ali ovo mu je oèito bilo va no.
Neke od ovih stvari nisu nagrade, shvati Mark. To su lekcije.
Holovidni album le ao je na noænom ormariæu. Mark sjedne i ukljuèi ga. Oèekivao je
lice Elli Quinn, ali prvi portret koji se pojavio predstavljao je visokog, namr t
enog, neobièno ru nog èovjeka u livreji vorkosiganskog oru nika. Narednik Bothari, E
lenin otac. Pregledao je cijeli sadr aj. Slijedila je Quinn, zatim Bothari-Jesek.
Njegovi roditelji, naravno. Milesov konj, Ivan, Gregor; nakon toga, parada lica
i oblièja. Prolazio je sve br e, ne prepoznajuæi ni treæinu ljudi. Nakon pedesetog
lica, prestao je klikati dalje.
Iscrpljeno si protrlja lice. On nije èovjek, on je gomila. Tako je. Sjedio je po
vijen i bolan, lica skrivenog u ruke, s laktovima na koljenima. Ne. Ja nisam Mil
es.
Milesova komkonzola bila je osigurana, nimalo ne zaostajuæi za onom u grofovoj k
nji nici. Mark joj priðe i prouèi je samo pogledom; ruke je opet gurnuo duboko u d e
pove hlaèa. Prsti su mu prona li izgu vane cvjetiæe Kareen Koudelke.
Izvukao ih je van i ra irio po dlanu. U navali frustri-ranosti, udario je po pupol
jcima drugom rukom i bacio ih na pod. Ni minutu kasnije, bio je na koljenima i r
ukama, sumanuto opet stru uæi raspr ene djeliæe sa saga. Uvjeren sam da sam lud. Sje
o je na koljena, na podu i poèeo plakati.
Za razliku od jadnog Ivana, njega nitko nije prekinuo u jadu, za to je bio duboko
zahvalan. Poslao je mentalnu ispriku svome vorpatrilskom roðaku: Oprosti, opros
ti... premda je bilo pitanje hoæe li se Ivan ujutro uopæe sjeæati
njegovog upada. Progutao je slinu da povrati kontrolu nad svojim disanjem; glava
ga je opako boljela.
Deset minuta zastoja dolje kod Bharaputre, to je bilo presudno. Da su bili deset
 minuta br i, Dendarii bi se vratili do svoga shuttlea prije nego to bi ga Bharaput
ranci stigli raznijeti i sve bi se razvilo u posve drugu buduænost. U ivotu mu je
veæ proteklo na tisuæe deset-minutnih razdoblja, beznaèajnih i bez ikakva uèink
a. Ali tih je deset minuta bilo sve stoje trebalo da se on od moguæeg junaka pre
tvori u trajno smeæe. A to vrijeme vi e nikad neæe moæi nadoknaditi.
Je li to pravi dar zapovjednika: prepoznati te kritiène minute, iz gomile slièni
h trenutaka, èak i u kaosu? Riskirati sve da dohvati onaj zlatni trenutak? Miles
je imao neobièno razvijenu sposobnost vremenskog planiranja. Mu karci i ene su ga
slijedili, poklanjali mu svoju vjeru, upravo zbog toga.
Osim jednom kad je Milesovo vremensko planiranje iznevjerilo...
Ne. Urlao im je iz sveg glasa da produ e. Milesovo je planiranje bilo promuæurno.
Ali korake su mu fatalno usporila tuða zastajkivanja.
Mark se digao s poda, isprao lice u kupaonici, pa se vrati i sjedne u stolac kom
konzole. Prvi sloj osiguranih funkcija otvarao se prepoznavanjem otiska dlana. S
troj ba nije bio odu evljen njegovim otiskom; rast kostiju i potko ni slojevi masti p
oèeli su iskrivljavati njegov otisak izvan raspona prepoznavanja. Ali ne do kraj
a, ne jo ; pri èetvrtom poku aju, stroj je bio zadovoljan onim to je i èitao i otvorio
mu pristup dokumentima. Sljedeæi je sloj funkcija zahtijevao ifre i zaporke koje
on nije znao, ali zasad je samo i trebao prvi sloj; privatni, premda ne i osigur
an, kanal do CarSiga.
CarSigov stroj gotovo ga je odmah prebacio ljudskom faktoru. "Zovem se barun Mar
k Vorkosigan", rekao je skupniku na noænoj du nosti èije se lice pojavilo iznad vi
-deoploèe. " elim razgovarati sa Simonom Illvanom. Pretpostavljam da je jo uvijek u
carskoj rezidenciji."
"Radi li se o neèem hitnom, gospodaru?" upita skup-nik.
"Menije hitno" zare i Mark.
to god skupnik mislio o tome, spojio je Marka. Morao je ustrajati kroz jo dva sloj
a podreðenih prije nego to se pojavilo umorno lice efa CarSiga.
Mark proguta slinu. "Kapetane Illvan."
"Da, barune Mark, o èemu se radi?" reèe Illvan iscrpljeno. I za CarSig je ovo bi
la duga noæ.
"Ranije veèeras imao sam zanimljiv razgovor s nekim kapetanom Vorventom."
"Znam to. Ponudili ste mu neke ne pretjerano skrivene prijetnje."
A Mark je bio mislio kako je onaj carsigovski stra- ar/sluga bio poslan da za titi n
jega... ah, dobro.
"Imam jedno pitanje za vas, gospodine. Je li kapetan Vorventa na popisu ljudi ko
ji bi trebali znati za Milesa?"
Illvanove oèi se suze. "Nije."
"Ali on to zna."
"To je... vrlo zanimljivo."
"Je li vam to od ikakve pomoæi?"
Illvan uzdahne. "Daje mi jo jedan problem o kojem moram voditi brigu. Odakle curi
? Sad æu to morati otkriti."
"Ali bolje je znati nego ne znati."
"Oh, da."
"Mogu li za uzvrat zamoliti uslugu?"
.....ifi
"Mo da." Illvan je djelovao iznimno oprezno. "Kakvu vrst usluge?"
" elim unutra." "Molim?"
" elim unutra. U CarSigovu potragu za Milesom. elio bih poèeti s pregledavanjem va ih
izvje æa, vjerojatno. Nakon toga, ne znam. Ali ne mogu vi e podnijeti da budem sam
u tami."
Illvan se sumnjièavo zagleda u njega. "Ne", reèe konaèno. "Neæu te pustiti da èe
prka po mojim najtajnijim dosjeima, hvala lijepa. Laku noæ, barune Mark."
"Èekajte, gospodine! alili ste se da nemate dosta ljudi. Ne mo ete odbiti dobrovolj
ca."
" to si zami lja , to ti mo e uèiniti to CarSig nije?" odre e Illvan.
"Poanta je u tome, gospodine to CarSig nije. Niste prona li Milesa. Te ko da mogu uèi
niti i ta manje."
Kad se Illvanovo lice smraèilo od bijesa, Mark je shvatio da se nije izrazio ba o
noliko diplomatski koliko je trebao. "Laku noæ, barune Mark", ponovio je Illvan
kroza zube i presjekao vezu potezom ruke.
Mark je ukoèeno sjedio u Milesovu stolcu. Kuæa je bila tako tiha da je najglasni
ji zvuk to ga je èuo bilo u tanje krvi u njegovim vlastitim u ima. Trebao je Illvana p
odsjetiti kako je bio pametan, kako je brzo shvaæao: Vorventa je otkrio to on zna
, ali Mark mu ni na koji naèin nije dao do znanja da on zna to Vorventa zna. Illv
anova istraga sad æe moæi iznenaditi mjesto gdje curi, gdje god to bilo. Zar to
ni ta ne vrijedi? Nisam ja tako glup kao to mislite.
A ni vi niste tako pametni kao to sam ja mislio, Illya-ne. Niste... savr eni. To je
bilo uznemirujuæe. Nekako je oèekivao da CarSig bude savr en; to je mi ljenje pru alo
oslonac njegovu svjetonazoru. I Miles, savr en. I grof i
grofica. Svi savr eni, svi besmrtni. Svi od gume. Jedini stvaran bol je njegov vla
stiti.
Pomislio je na Ivana dok plaèe u sjeni. Na grofa dok umire u umi. Grofica je zadr a
la masku bolje nego itko od njih. Morala je. Imala je vi e toga za skrivanje. Mile
s, èovjek koji je stvorio cijelu jednu drugu osobu samo da bi pobjegao...
Problem je bio u tome, zakljuèi Mark, stoje on bio poku avao biti Miles Vorkosigan
posve sam. Èak ni Miles nije Milesa radio na taj naèin. Priskrbio sije cijelu g
omilu sporednih glumaca. Tisuæe njih. Nije ni èudo da ga ne uspijevam sustiæi.
Polako, znati eljno, Mark otvori svoju tuniku i iz unutarnjeg d epa na prsima izvadi
Gregorovu komunikacijsku karticu te je spusti na stol komkonzole. Zabuljio se u
anonimni plastièni èip kao da ima neku ifriranu poruku samo za njega. Èinilo mu
se daje zaista tako.
Znao si. Znao si, zar ne, Gregore, kopile jedno. Samo si èekao da ja to sam shva
tim.
U grèu odluke, Mark ugura karticu u èitaè komkonzole.
Ovog puta nije bilo strojeva. Èovjek u obiènoj civilnoj odjeæi javio se odmah, p
remda bez predstavljanja: "Da?"
"Ja sam barun Mark Vorkosigan. Trebao bih biti na va em popisu. elim razgovarati s
Gregorom."
"Odmah, gospodaru?" reèe èovjek blago. Ruka mu je plesala preko tipkovnice s nje
gove desne strane.
"Da. Sad. Molim vas." "Imate dopu tenje." Nestao je.
Videoploèa je ostala crna, ali je audio prenio melodioznu zvonjavu. Zvonilo je p
rilièno dugo. Mark p^oène panièa-riti. to ako ali onda zvonjava prestane. Èuo se
èudan
1
zveketavi zvuk, onda Gregorov glas reèe "Da?" mutnim tonom. Bez videa.
"To sam ja. Mark Vorkosigan. Barun Mark."
"Aha?"
"Rekao si mi da te nazovem."
"Da, ali sad je..." kratka stanka, "prokletih pet ujutro, Mark!"
"Oh. Spavao si?" zapjevu io je oèajnièki. Nagnuo se naprijed i blago lupio glavom
o tvrdu hladnu plastiku stola. Vremensko planiranje. Moje vremensko planiranje.
"Bo e, kad to ka e , zvuèi toèno kao Miles", promrmlja car. Videoploèa se aktivirala; p
ojavila se Gregorova slika kako pali svjetlo. Bio je u nekoj spavaonici, pozadin
ski zamuæenoj i imao je na sebi samo prostrane crne svilene hlaèe od pid ame. Za kil
jio je u Marka kao da se uvjeri kako ne razgovara s duhom. Ali corpus je bio pre
vi e korpulentan da ne bude Mark. Car ispusti duboki uzdah i treptanjem se natjera
da se usredotoèi. " to ti treba?"
Kako predivno sa eto. Trebalo bi mu est sati da odgovori u potpunosti.
"Moram upasti u carsigovsku potragu za Milesom. II-lyan me ne pu ta. Ti ga mo e prije
æi."
Gregor je naèas sjedio mirno, onda se kratko nasmije. Pro ao je rukom kroz snom ra
sku tranu crnu kosu. "Jesi li ga pitao?"
"Jesam. Malo prije. Odbio je."
"Hm, pa... njegov je posao da bude oprezan za mene. Tako da moje prosuðivanje mo e
ostati neovisno."
"Po va em neovisnom mi ljenju, gospodine. Gospodaru. Ubacite me unutra!"
Gregor gaje zami ljeno prouèavao, trljajuæi lice. "Da..." razvukao je polako tren
kasnije. "Hajdemo... vidjeti to æe se dogoditi." Oèi mu vi e nisu bile nimalo tupe.
"Mo e li odmah pozvati Illvana, sire?"
"Stoje sad ovo, provala zahtjeva? Brana je pukla?"
Izlijevam se kao voda... Odakle mu sad taj citat? Zvuèalo je kao ne to grofièino.
"Jo je budan. Molim te. I neka me nazove na ovu konzolu da potvrdi. Èekat æu."
"U redu", Gregorove usne iskrivile su se u èudnom osmijehu. "Barune Mark."
"Hvala, gospodaru. Ovaj... laku noæ." "Dobro jutro." Gregor prekine komunikaciju
.
Mark je èekao. Sekunde su prolazile, rastegnute preko svake mjere. Poèeo ga je m
uèiti mamurluk, ali jo je bio i pomalo pijan. Najgore od oba svijeta. Veæ je goto
vo zadri-jemao kad se komkonzola konaèno oglasila, trgnuv i ga tako naglo daje zam
alo ispao iz stolca.
U urbano pljesne po upravljaèu. "Da. Gospodine?"
Illvanovo namrgoðeno lice pojavilo se iznad videoplo-èe. "Barune Mark." Jedva da
je kimnuo. "Ako doðete u glavni sto er CarSiga, sutra ujutro na poèetku redovnog r
adnog vremena, dopustit æe vam se pregled dokumenata o kojima smo razgovarali."
"Hvala vam, gospodine", reèe Mark iskreno.
"To je za dva i pol sata", spomenuo je Illvan s, Marku se èinilo, razumljivom na
truhom sadizma. Ni Illvan nije spavao.
"Bit æu tamo."
Illvan je ovo prihvatio samo drhtajem kapaka i nestao.
Prokletstvo kroz dobra djela, ili samo milost? Mark je razmi ljao o Gregorovoj mil
osti. On je znao. On je znao prije mene. Barun Mark Vorkosigan je stvarna osoba.
OSAMNAESTO POGLAVLJE
Mirno svjetlo zore pretvorilo je zaostalu noænu izmaglicu u zlato, mutni jesensk
i oblak koji je gradu Vorbarr Sultani davao gotovo èaroban izgled. Zgrada glavno
g sto era Carske sigurnosti stajala je tu bez prozora, kao èetvrtasti obris na svj
etlosti, ogroman neukra en betonski blok s ogromnim vratima zacijelo zami ljenim da
umanje svakog èovjeka koji je dovoljno glup da im priðe. U njegovu sluèaju, posv
e suvi an napor, zakljuèi Mark.
"Kakva odurna arhitektura", rekao je Pymu, koji gaje dovezao u grofièinom cestov
nom vozilu.
"Najru nija zgrada u gradu", slo i se oru nik veselo. "Potjeèe od carskog graditelja l
udog cara Yurija, baruna Dona Vorrutvera. Ujak kasnijeg viceadmirala. Uspio je i
zgraditi pet velikih zgrada prije nego stoje Yuri ubijen a on zaustavljen. Grads
ki stadion vrlo je blizu ovome po ru -noæi, ali nismo si mogli priu titi da ga sru imo
. Jo ga moramo trpjeti, poslije ezdeset godina."
"Ovo izgleda kao da u podrumu postoje tamnice. Sa zidovima institucionalno zelen
e boje. Koje nadziru neetièni lijeènici."
"Tako je i bilo", reèe Pym. Proveo ih je kraj stra ara na ulazu u kompleks i uspor
io pred ogromnim stubi tem.
"Pym... zar nisu ove stube malo prevelike?"
.A
"Aha", nasmije i se oru nik. "Da ih poku ate prijeæi odjednom, do gore biste imali grè
eve u nogama." Pym je polako krenuo jo malo naprijed i stao da propusti Marka. "A
li ako zaokrenete lijevo tamo dolje, otkrit æete prizemna vrata i predvorje s di
zalnim cijevima. Zapravo svi ulaze tamo."
"Hvala." Pym je otvorio prednja vrata i Mark se izve-re van. " to se dogodilo s ba
runom Donom nakon vladavine ludog Yurija? Nadam se da ga je ubilo Dru tvo za za titu
arhitekture?"
"Ne, povukao se na selo, ivio kod svoje kæeri i zeta i umro posve lud. Na njihovo
m je imanju izgradio vrlo èudnu skupinu tornjeva, danas naplaæuju ulaznice da ih
poka u." Mahnuv i mu, Pym povuèe vrata dolje i ode.
Mark je skrenuo lijevo, prema uputama. Dakle eto ga, èilog i na vrijeme... ili b
ar na vrijeme. Dugo se tu irao, odjenuo udobnu, tamnu civilnu odjeæu i natrpao se
s dovoljno tableta protiv bolova, vitamina, lijekova za mamurluk i stimulansa da
bude bar umjetno normalan. Vi e umjetan nego normalan, ali nije namjeravao Illyan
u dopustiti da mu oduzme ovu priliku.
Predstavio se carsigovskom stra aru u predvorju. "Ja sam barun Mark Vorkosigan. Oè
ekuju me."
"To ba ne", zare i glas iz dizalne cijevi. Pojavio se II-lyan glavom. Stra ari se uko
èe; Illyan ih natjera da se opuste nimalo vojnièkim odmahivanjem rukom. I Illyan
se istu irao i presvukao u svoju uobièajenu radnu odoru. Mark je pretpostavljao d
a je i Illyan doruèkovao tablete. "Hvala, narednice. Ja æu ga odvesti gore."
"Mora biti depresivno raditi u ovakvoj zgradi", primijetio je Mark dok se uspinj
ao dizalnom cijevi kraj efa CarSiga.
"Da", uzdahne Illyan. "Jednom sam posjetio zgradu Federalne slu be na Escobaru. Èe
trdeset i pet katova, sve
u staklu... nikad u ivotu nisam bio tako blizu da se odselim. Dona Vorrutyera tre
balo je zadaviti kad se rodio. Ali... sad je moja." Illyan se ogleda sa sumnjièa
vom pose-sivno æu.
Poveo ih je duboko u da, zakljuèi Mark, ova zgrada definitivno ima utrobu. Utrob
a CarSiga. Koraci su im odzvanjali niz prazne hodnike obrubljene siæu nim sobama n
alik ormarima. Mark je bacio pogled kroz nekoliko napola otvorenih vrata: visoko
osigurane komkonzole, pred njima ljudi u zelenim odorama. Bar je jedan èovjek i
mao nepropisno pun svjetlosni spektar upaljen i usmjeren na svoj stolac. Na kraj
u hodnika stajao je krupni automat za kavu. Mark nije vjerovao da gaje Illyan sl
uèajno smjestio u komoru s brojem 13.
"Ova komkonzola ima u sebi sva izvje æa koja sam primio a koja se odnose na potrag
u za poruènikom Vorkosi-ganom", reèe Illyan hladno. "Ako misli da mo e s tim uèiniti
ne to bolje nego moji izuèeni analitièari, predla em ti da poku a ."
"Hvala, gospodine." Mark se zavukao u stolac i pokrenuo videoploèu. "To je neoèe
kivano velikodu no."
"Neæete se imati na to aliti, gospodaru", objavio je Illyan glasom direktive. Greg
or gaje sigurno pristojno izribao, pomislio je Mark dok je Illyan izlazio uz izr
azito ironièno kimanje glavom. Neprijateljski? Ne. To je nepravedno. Illvan nije
bio ni upola toliko neprijateljski nastrojen koliko je mogao biti. To nije samo
poslu nost caru, shvati Mark uz drhtaj. Da je to stvarno elio, u pitanju ovako dub
oko povezanom sa sigurno æu, Illyan se mogao i suprotstaviti Gregoru. Ali veæ je o
èajan.
Duboko je udahnuo i zabio se u dokumente, èitajuæi, slu ajuæi i gledajuæi. Illyan
se nije alio kad je rekao sve. Bilo je doslovce na stotine izvje æa, od pedeset ili
ezdeset agenata rasutih po cijelom neksusu crvotoèina. Neka su
bila kratka i negativna. Druga su bila duga i negativna. Ali netko je, izgleda,
bar jednom posjetio svaku bo ju krio--postaju na Jacksonovu Skrovi tu, tamo njim orbit
alnim i skoènim stanicama i nekoliko obli njih lokalnih sustava. Bilo je èak i ned
avnih izvje æa koja su se pru ala sve do Escobara.
Ono èega nije bilo, shvatio je Mark nakon poduljeg vremena, bili su sa eci ili dov
r ene analize. Dobio je samo sirove podatke, u svoj svojoj masi. Sve u svemu, zakl
juèio je, to mu je bilo i dra e.
Mark je èitao sve dok mu se oèi nisu posu ile i poèele ga boljeti, a eludac mu je g
rgljao u prestajaloj kavi. Bilo bi vrijeme za ruèak, pomislio je, kad je stra ar p
okucao na njegova vrata.
"Barune Mark, va vozaè je stigao", reèe mu stra ar uljudno.
Prokletstvo bilo je vrijeme za veèeru. Stra ar ga je otpratio kroz zgradu i isporu
èio ga Pymu. Vani je bio mrak. Boli me glava.
Uporno, Mark se vratio iduæeg jutra i krenuo ponovno. I ponovno. I ponovno. Stiz
alo je jo izvje æa; Zapravo, stizala su br e nego to ih je mogao proèitati. to je vi e r
dio, to je vi e zaostajao. U polovici petog dana, zavalio se u svome stolcu i zami
slio. Ovo je ludost. Illvan ga zatrpava. Iz paralize neznanja, neobièno brzo pre a
o je u paralizu od previ e znanja. Moram nekako trija irati to smeæe ili se nikad ne
æu izvuæi iz ove odvratne zgrade.
"La i, la i, same la i", divlje je mrmljao svojoj kom-konzoli. Èinilo se da mu ona nam
iguje i odvraæa mrmljanjem, prepredena i zavodljiva.
Odluènim udarcem iskljuèio je komkonzolu, s beskrajnim brbljanjem glasova i slap
ovima podataka i neko vrije-
me sjedio u tami i ti ini, sve dok mu u u ima nije prestalo zvoniti.
CarSig nije. Nije prona ao Milesa. Ne trebaju mu svi ti podaci. Nikome ne trebaju.
Treba mu samo jedan podatak. 'Ajmo to smanjiti na razumnu velièinu.
Krenimo od nekoliko izrièitih pretpostavki. Broj jedan. Miles nije zauvijek izgu
bljen.
Neka CarSig do mile volje tra i istrunulo tijelo, neozna-èen grob ili zapis o dezi
ntegraciji. Takva potraga njemu nije ni od kakve koristi, pa makar bila i uspje na
. Osobito ako bude uspje na.
Zanimaju ga samo krio-komore, bilo za trajnu pohranu ili prijenosne. Ili manje v
jerojatno i znatno manje uobièajeno postrojenja za krio-o ivljavanje. Ali logika m
u je tu zakoèila optimizam. Da je Miles uspje no o ivljen i u prijateljskim rukama,
prva stvar koju bi uèinio bila bi da se javi. Nije to uèinio, dakle: jo je uvijek
zamrznut. Ili, ako je o ivljen, previ e mu je lo e da bi se javio. Ili nije u prijate
ljskim rukama. Dakle. Gdje?
Dendariijska krio-komora naðena je na Hegenskoj Osi. Pa... to onda? Tamo je posla
na veæ prazna. Tonuæi u svoj stolac stisnutih oèiju, Mark se umjesto toga usredo
toèio na suprotan kraj traga. Gura li ga to njegova opsesija da povjeruje ono to e
li povjerovati? Ne, prokletstvo. Do-vraga i Hegenska Os. Miles nikad nije ni oti a
o s planeta. Jednim udarcem, eliminirao je preko tri èetvrtine smeæa od podataka
koje mu je zaklanjalo pogled.
Dakle, gledamo samo izvje taje sa Jacksonova Skro-vi ta. Dobro. A to onda?
Kako je CarSig provjerio sva ostala moguæa odredi ta? Mjesta bez poznatih motivaci
ja ili veza s Kuæom Bhara-putra? U najveæem broju sluèajeva, CarSig je naprosto
pitao, skrivajuæi svoj pravi identitet ali nudeæi znaèajnu nagradu. Bar èetiri t
jedna nakon napada. Hladan trag, ta-
koreæi. Sasvim dovoljno vremena da netko porazmisli o svojem iznenadnom paketu.
Dovoljno vremena da ga sakrije, ako to eli. Tako da je, u onim sluèajevima kad je
CarSig proveo i drugu, temeljitiju potragu, bilo jo vi e vjerojatnosti da ni ta ne n
aðu.
Milesje na nekom mjestu koje je CarSig veæ otpisao, u rukama nekog sg- skrivenim
motivom zbog kojega ga Mi-les zanima.
Jo je uvijek bilo na stotine moguænosti. Treba mi veza. Mora postojati veza.
CarSig je Norwoodove dendariijske dosjee prouèio do razine svake pojedine rijeèi
. Ni ta. Ali Norwood je imao medicinsko obrazovanje. I sigurno nije poslao krio-ko
mo-ru sa svojim voljenim admiralom u prazno. Poslao ju je nekamo i nekome.
Ako postoji pakao, Norwoode, nadam se da se ovog èasa pr i u njemu.
Mark uzdahne, nagne se naprijed i opet ukljuèi kom-konzolu.
Nekoliko sati kasnije, Illvan je do ao do Markove ko-morice, zatvoriv i za sobom zvu
èno izolirana vrata. La no nehajno naslonio se na zid i primijetio: "Kako ide?"
Mark proðe rukom kroz kosu. "Usprkos va im ljubaznim nastojanjima da me zakopate,
mislim da napredujem."
"Oh? Na koji naèin?" Mark je zamijetio da Illvan nije zanijekao optu bu.
"Posve sam uvjeren da Miles nije ni oti ao s Jacksono-va Skrovi ta.
"A kako obja njava to to smo krio-komoru na li na Hegenskoj Osi?"
"Ne obja njavam. To je diverzija." "Hm", reèe Illvan neodreðeno. "I upalila je", d
oda Mark okrutno. Illvanove se usne stanje.
Diplomacija, podsjeti se Mark. Diplomacija, ili nikad neæe dobiti ono to mu treba
. "Priznajem da su vam resursi ogranièeni, gospodine. Zato ih treba upotrijebiti
suvislo. Sve to imate na raspolaganju za ovo trebalo bi poslati na Jacksonovo Sk
rovi te."
Ironièan izraz Illvanova lica govorio je sve. Èovjek upravlja CarSigom veæ gotov
o trideset godina. Trebat æe znatno vi e od diplomacije da bi mu Mark mogao govori
ti kako da radi svoj posao.
" to ste doznali o kapetanu Vorventi?" poku ao je Mark drugim pristupom.
"Veza je bila kratka i nimalo zloslutna. Njegov mlaði brat je pomoænik moga nadg
lednika galaktièkih operacija. Shvaæa , nisu u pitanju nelojalni ljudi."
"Pa... to ste uèinili?"
"S kapetanom Edwinom, ni ta. Prekasno je. Prièa o Milesu veæ je iza la u vorsku mre u,
u obliku apata i govorkanja. tetu vi e nije moguæe kontrolirati. Mladi Vorventa pre
mje ten je i oduzet mu je èin. to je ostavilo ru nu rupu meðu mojim ljudima. Bio je d
obar u svom poslu." Illvan nije zvuèao osobito zahvalan Marku.
"Oh." Mark zastane. "Vorventa je mislio da sam ne to uèinio i grofu. Je li i to u lo
u govorkanja?"
"Da."
Mark se namr ti. "Pa... bar vi znate da nije tako", uzdahne. Podigao je pogled pre
ma Illvanovu kamenom licu i osjetio muèninu straha. "Zar ne, gospodine?"
"Mo da. Mo da i ne."
1
"Kako ne?! Vidjeli ste lijeènièki izvje taj!"
"Aha. Srèani udar djelovao je posve prirodno. Ali moglo ga se i umjetno uzrokova
ti, koristeæi kirur ku opremu. O teæenja srèanog podruèja zamaskirala bi svaki trag.
"
Mark se strese od bespomoænog bijesa. "Kompliciran posao", zagrcnuo se. "Vrlo pr
ecizan. Kako sam natjerao grofa da bude miran i ni ta ne primijeti dok sam to radi
o?"
"To je jedan od problema s takvim scenarijem", prizna Illvan.
"A to sam uèinio s kirur kom opremom? Skenerom koji bi mi za to bio potreban? Dva,
tri kilograma opreme."
"Mogao si ih baciti negdje u umi. Ili negdje drugdje."
"Jeste li ih prona li?"
"Ne."
"Jeste li ih tra ili?"
"Da."
Mark èvrsto protrlja lice, stisne zube i natjera ih da se razdvoje. "Dakle. Imat
e dovoljno ljudi da ra èereèite nekoliko kvadratnih kilometara ume u potrazi za ruè
nim skalpelom koji nije tamo, ali ne i dovoljno da ih po aljete na Jacksonovo Skro
vi te i potra ite Milesa, koji jest tamo. Shvaæam." Ne. Mora se zauzdati ili æe izgu
biti sve. Htio je zavijati. Htio je tresnuti Illvana posred face.
"Galaktièki operativac je visoko obrazovani specijalist s rijetkim osobnim kvali
tetama", reèe Illvan ukoèeno. "Potraga za poznatim objektima mo e se pokriti i obi
ènim vojnicima, kojih ima znatno vi e."
"Da. Zao mije." On se isprièava? Tvoj cilj. Sjeti se svoga cilja. Pomislio je na
groficu i udahnuo jedan dubok, umirujuæi dah. Nekoliko njih.
"Nisam rekao da sam uvjeren u to", rekao je Illvan promatrajuæi mu lice. "Samo s
umnjam u to."
"Hvala-valjda", zare i Mark.
Sjedio je punu minutu, poku avajuæi srediti svoje ra trkane misli, skupiti najbolje
argumente. "Gledajte", reèe konaèno. "Rasipate resurse, a jedan od resursa koji
rasipate sam ja. Po aljite mene natrag na Jacksonovo Skrovi te. Ja znam vi e o tamo njoj
situaciji nego bilo koji drugi va agent. Imam nekog obrazovanja, mo da samo za ubo
jicu, ali ne to ipak znam. Dovoljno da na Zemlji tri ili èetiri puta izmaknem va im
uhodama! Dovoljno da me dovede dovde. Poznam Jacksonovo Skrovi te, priroðene stvar
i koje se mogu pokupiti samo ako tamo odrastete. A ne biste me èak morali ni pla
titi!" Èekao je, zadr av i dah od svoje u asnute hrabrosti. Vratiti se natrag? Kroz pa
mæenje mu zalipta krv. Hoæe Bharaputrancima dati priliku da poprave rezultate gað
anja?
Illvanov hladan izraz nije se promijenio. "Tvoji dosada nji rezultati u tajnim ope
racijama nisu ba jako impresivni, barune Mark."
"Pa, nisam briljantni zapovjednik na bojnom polju. Nisam Miles. To sad veæ svi z
namo. Koliko drugih va ih agenata jesu Miles?"
"Ako si, ovaj, tako nesposoban kao to djeluje , tvoje slanje bilo bi samo dodatno r
asipanje. Ali pretpostavimo da si jo prepredeniji nego to èak i ja vjerujem. Sve o
vo bacakanje ovdje samo je dimna zavjesa." Illvan se isto znao slu iti prikrivenim
uvredama. O tro poput bode a i ravno meðu rebra. "I pretpostavimo da doðe do Milesa
prije nego mi. to onda?"
"Kako to mislite, to onda?"
"Ako nam ga vrati kao mrtvaca sobne temperature kojeg se mo e jo samo pokopati, a ne
kao krio-sluèaj za koji jo ima nade kako æemo znati da si ga tako i pro-
na ao? A naslijedit æe njegovo ime, polo aj, bogatstvo i njegovu buduænost. Veliko is
ku enje, Mark, za èovjeka bez identiteta. Jako veliko."
Mark sakri lice u ruke. Sjedio je slomljeno, bijesno i divlje frustrirano. "Gled
ajte", reèe kroz prste, "gledajte. Ili sam èovjek koji je, po va oj teoriji, uspio
napola ubiti Arala Vorkosigana i to tako dobro da nisam ostavio traga ili nisam
. Mo ete tvrditi da nisam dovoljno sposoban za misiju. Ili mo ete tvrditi da nisam v
rijedan takvog povjerenja. Ali ne mo ete upotrijebiti oba argumenta odjednom. Odlu
èite se!"
"Èekam daljnje dokaze." Illvanove oèi bile su poput kamena.
"Kunem se", apne Mark, "od vi ka sumnje ispadamo veæe budale nego od vi ka povjerenja
." U njegovu sluèaju barem, to je svakako bila istina. Odjednom se uspravi u sto
lcu. "Pa ispitajte me brzopentom."
Illvan podigne obrve. "Hm?"
"Ispitajte me brzopentom. Nikad to niste uèinili. Rije ite se sumnji." Ispitivanje
brzopentom moglo je, po svim prièama, biti neobièno poni avajuæe iskustvo. Pa to. t
o znaèi jo jedno poni enje u njegovu ivotu? Toplo i poznato, eto to.
"Èeznuo sam za tim, barune Mark", prizna Illvan, "ali tvoj, ovaj, predak ima poz
natu idiosinkratiènu reakciju na brzopent i pretpostavljam daje dijeli . Nije to b
a uobièajena alergija. Stvara u asnu hiperaktivnost, jako puno brbljanja, ali, na alo
st, nema nikakve neodoljive potrebe da govori istinu. Beskorisno."
"U Milesu." Mark se uhvati za nadu. "Pretpostavljate? Ne znate sigurno! Moj meta
bolizam dokazano nije jednak Milesovu. Zar ne mo ete bar provjeriti?"
"Da", reèe Illvan polako, "to mogu." Odgurnuo se od zida i iza ao iz komorice, gov
oreæi: "Samo nastavi. Uskoro se vraæam."
Napet, Mark ustane i ushoda se po sobi, dva koraka u svakom smjeru. Strah i elja
pulsirali su mu u mozgu. Sjeæanje na neljudsku hladnoæu u oèima baruna Bharaputr
e sukobljavalo se s vrelim bijesom u njegovu grlu. Ako eli ne to pronaæi, tra i tamo g
dje si i izgubio. Sve je izgubio na Jacksonovu Skrovi tu.
Illvan se konaèno vratio. "Sjedni i podigni lijevi rukav."
Mark ga poslu a. "Stoje to?"
"Flaster za probu."
Kad je Illvan pritisnuo mali medicinski flaster na donju stranu njegove podlakti
ce a zatim ga uklonio, Mark je osjetio peckanje kao od èièka. Illvan baci pogled
na sat i osloni se na komkonzolu, promatrajuæi Markovu ruku.
Za minutu, pojavila se ru ièasta toèkica. Za dvije, cijela ko nica. Za pet, nastala
je tvrda bijela oteklina okru ena intenzivno crvenim tragovima koji su se pru ali od
zglavka do lakta.
Illvan razoèarano uzdahne. "Barune Mark. Iskreno vam preporuèam da u buduænosti
pod svaku cijenu izbjegavate brzopent."
"To je alergijska reakcija?"
"To je vrlo jaka alergijska reakcija."
"Sranje." Mark je sjedio i razmi ljao. I èe kao se. Spustio je rukav prije nego to se
raskrvavi. "Da Miles sjedi ovdje, èitajuæi sve ove dokumente, dajuæi iste argum
ente, biste li ga poslu ali?"
"Poruènik Vorkosigan ima dug dosje pun uspjeha koji nu no privlaèi moju pozornost.
Rezultati govore sami za sebe. A, kao to si sam vi e puta istaknuo, ti nisi Miles.
Ne
mo e upotrijebiti oba argumenta odjednom", doda ledeno. "Odluèi se."
"Za to ste me onda uopæe pustili ovamo, ako ni ta to ka em ili uèinim nema nikakvog utj
ecaja?" eksplodira Mark.
Illvan slegne ramenima. "Ne raèunajuæi izravnu naredbu od Gregora bar znam gdje
si i to radi ."
"Kao æelija, samo to ulazim dobrovoljno. Da me mo ete zakljuèati u æeliju bez komko
nzole, bili biste jo sretniji."
"Iskreno, da."
"Ba . Tako." Namrgoðeno, Mark opet ukljuèi kom-konzolu. Illvan iziðe iz sobe.
Mark je skoèio iz stolca, oteturao do vrata i provirio glavom van. Illvanova leð
a bila su veæ na pola puta niz hodnik.
"Sad imam svoje vlastito ime, Illvane!" dovikne Mark bijesno.
Illvan se osvrnuo, podigao obrve i produ io.
Mark je poku ao proèitati jo jedno izvje æe, ali negdje izmeðu oèiju i mozga sve kao
da se pretvorilo u besmisleno blebetanje. Danas je bio previ e uzrujan da nastavi
s analizom. Konaèno odustane i pozove Pyma da doðe po njega. Vani je jo bilo danj
e svjetlo. Na putu doma, u kuæu Vorkosigan, zabuljio se kroz zgrade u zalazak su
nca sve dok ga oèi nisu zaboljele.
Bio je to prvi put toga tjedna da se vratio iz CarSiga na vrijeme da se pridru i g
rofici na veèeri. Na ao je nju i Bo-thari-Jesek kako opu teno jedu u kutku prizemlja
s pogledom na za tiæen dio vrta, gusto popunjen jesenskim cvijeæem i biljkama. Ra
svjeta je scenu zadr ala arenom u sve gu æem sumraku. Grofica je na sebi imala ukra enu
zele-
nu jaknu i dugu suknju, gradsku odjeæu vorske gospoðe; Bothari-Jesek imala je sl
iènu odjeæu, samo plavu, oèito posuðenu iz groflèine garderobe. Jedno je mjesto
bilo postavljeno i za njega, usprkos èinjenici da se èetiri dana za redom nije p
ojavljivao na obrocima. Èudno dirnut, skliznuo je na svoje mjesto.
"Kako je danas grofu?" upita ponizno. "Bez promjene", uzdahne grofica.
Prema grofièinu obièaju, proveli su trenutak u ti ini prije nego to su poèeli jesti
, to je grofica koristila za neèujnu molitvu koja danas, pretpostavljao je Mark,
nije bila namijenjena samo blagoslivljanju kruha. Bothari-Jesek i on uljudno su
èekali, Elena razmi ljajuæi bogzna o èemu, a Mark u glavi ponovno prolazeæi kroz r
azgovor s Illya-nom, prisjeæajuæi se svih pametnijih stvari koje je trebao reæi,
prekasno. Jedan sluga donio je hranu u pokrivenim posudama i oti ao da bi ih osta
vio nasamo, to je grofica uvijek prakticirala kad nisu imali formalnu veèeru i sl
u bene goste. Obiteljski stil. Ha.
Uistinu, Bothari-Jesek je u danima nakon grofova kolapsa grofici pru ala kæerinsku
potporu, prateæi je u èestim posjetima Carskoj vojnoj bolnici, obavljajuæi sitn
e poslove, slu ajuæi povjerljive misli; Mark je pretpostavljao da je grofica otkri
la vi e svojih stvarnih misli Eleni nego bilo kome drugome i osjetio je zbog toga
malo neobja njive zavisti. Kao jedino dijete njihova omiljenog oru nika, Elena Botha
ri bila je Vorkosiganovima gotovo posvojena kæi, kuæa Vorkosigan bila je dom u k
ojem je odrasla. Pa, ako je on stvarno Milesov brat, èini li to Elenu njegovom p
osvojenom sestrom? Jednog æe dana morati isprobati tu zamisao na njoj. I biti sp
reman da se izmakne udarcu. Neki drugi put.
"Kapetanice Bothari-Jesek", poèeo je Mark nakon prvih nekoliko zalogaja, " to se d
ogaða s Dendariima na Komarru? Ili Illvan i vas dr i u mraku?"
"Bolje bi mu bilo da ne poku a", reèe Bothari-Jesek. Naravno, Elena ima saveznike
koji su iznad zapovjednika CarSiga. "Malo smo promijenili raspored. Quinn je zad
r ala glavne svjedoke tvog, ovaj, napada " ljubazno od nje to nije upotrijebila neki
izravniji izraz, recimo katastrofa, "Zeleni odred, dio Naranèastog i Plavog odre
da. Sve je druge poslala u Peregrinu, pod mojim zamjenikom, da se pridru e floti.
Ljudi su veæ postali nervozni, zatvoreni u orbiti, bez dopusta i bez du nosti." Iz
gledala je iskreno nesretnom zbog tog privremenog gubitka zapovjedni tva.
"Znaèi da je Ariel jo uvijek kod Komarra?"
"Da."
"Quinn, naravno... Kapetan Thorne? Narednica Taura?"
"Svi jo èekaju."
"Dosad su veæ i oni sigurno nervozni."
"Da", reèe Bothari-Jesek i vilicom tako sna no probode komad uzgojenog proteina da
je odletio preko cijelog tanjura. Nervozni? Da!
"A to si ti doznao ovog tjedna, Mark?" upita grofica.
"Ni ta to veæ niste doznali, bojim se. Zar vam Illvan ne alje izvje taje?"
"Da, ali zbog razvoja dogaðaja stigla sam samo baciti pogled na analitièke sa etke
. U svakom sluèaju, elim èuti samo jednu vijest."
Jasno. Ohrabren, Mark joj je poèeo prièati o svojim istra ivanjima, ukljuèujuæi i
trija u podataka i sve sna nija uvjerenja.
"Èini se da si vrlo temeljit", primijetila je.
On slegne ramenima. "Sad otprilike znam sve to zna i CarSig, ako je Illvan bio po t
en. Ali buduæi da CarSig iskreno nema pojma gdje je Miles, to je sve uzalud. Kla
dim se..."
"Da?" reèe grofica.
"Kladim se da je Miles jo na Jacksonovu Skrovi tu. Ali ne mogu natjerati Illvana da
se usredotoèi. Pozornost mu je ra trkana posvuda. Na umu mu je Cetaganda."
"Za to postoje ozbiljni povijesni razlozi", reèe grofica. "A i noviji, bojim se,
premda sam uvjerena da ti Illvan nije htio priznati ni jednu od carsigovskih br
iga koja nije izravno povezana s Milesovim polo ajem. Recimo samo da mu je ovo vi e
nego lo mjesec." I ona je zastala, prilièno dugo. "Mark... ti si, konaèno, Mileso
v klonski blizanac. To tvoje uvjerenje zvuèi tako strastveno. Kao da zna . Pretpos
tavlja li da... stvarno zna ? Na nekoj razini?"
"Mislite, kao neka psihièka veza?" rekao je. Kakva u asna zamisao.
Kimnula je, blago pocrvenjev i. Bothari-Jesek djelovala je u asnuto i uputila mu èud
no preklinjuæi pogled. Da se nisi usudio prtljati s njezinim nadama, ti /
To je pravi izraz njezina oèaja. " ao mije. Nema tu nièeg psihièkog. Samo psihotiè
nog." Bothari-Jesek se opusti. On se opustio, onda se odjednom ozari novom zamis
li. "Premda mo da ne bi bilo lo e Uljana uvjeriti da tako mislite."
"Illvan je preuvjereni racionalist." Grofica se tu no osmjehne.
"Ta strast dolazi samo od frustriranosti, gospoðo. Nitko mi ne da da ne to uèinim.
"
"A to bi elio uèiniti?"
elim pobjeæi na Koloniju Beta. A grofica bi mu vjerojatno pomogla u tome.
... Ne. Vi e nikad neæu bje ati.
Duboko je udahnuo, kao zamjena za hrabrost koju nije osjeæao. " elim se vratiti na
Jacksonovo Skrovi te i potra iti ga. Mogao bih obaviti jednako tako dobar posao kao
bilo koji Illvanov agent, znam da bih mogao! Poku ao sam mu to predlo iti. Nije zag
rizao. Da mo e, najradije bi me zakljuèao u neku sigurnu æeliju."
"U ovakve dane, jadni Simon bi prodao du u da mo e cijeli svijet natjerati da malo z
astane", prizna grofica. "Ovog èasa, pozornost mu nije raspr ena veæ upravo skrhan
a. Pomalo ga alim."
"Ja ne. Simona Illvana ne bih pitao ni koliko je sati. Niti bi mi on rekao." Mar
k se zamisli. "Gregor bi mi zaobilazno dao naslutiti gdje bih mogao potra iti sat.
A vi..." metafora mu se pro irila sama od sebe, "vi biste mi poklonili veliku bud
ilicu."
"Daje imam, sine, dala bih ti cijelu tvornicu satova", uzdahne grofica.
Mark pro vaèe, proguta, stane i podigne pogled. "Stvarno?"
"S " poèela je odluèno, onda je oprez ipak sustigne. "Stvarno to?"
"Je li barun Mark slobodan èovjek? Hoæu reæi, u Bar-ravarskom carstvu nisam poèi
nio nikakav zloèin, zar ne? Buduæi da nema zakona protiv gluposti. Nisam uhiæen.
"
"Ne..."
"Mogao bih sam otiæi na Jacksonovo Skrovi te! K vragu Illvan i njegovi dragocjeni
resursi. Da " ah, tu je kvaka malo se ispuhao, "da imam kartu", dovr i. Cijelo njego
vo bogatstvo, koliko je znao, iznosilo je sedamnaest carskih marki zgu vanih u d epu
hlaèa, koje su mu preostale od dvadesetpetice to mu je grofica bila dala kao d epa
rac za taj tjedan.
Grofica odgurne svoj tanjur i nasloni se u stolcu, ispijena lica. "To mi ba ne dj
eluje kao jako bezopasna zamisao. Govoreæi o gluposti."
"Bharaputra je vjerojatno izdao ucjenu na tvoju glavu, nakon onog to si uèinio",
doda Bothari-Jesek kao pomoæ.
"Ne na moju na glavu admirala Naismitha", pobuni se Mark. "A i neæu se vratiti B
haraputri." Nije to bilo neslaganje s groficom. Mjesto na njegovu èelu gdje sije
Bharaputra bio ubilje io bod jo je uvijek potajno arilo. eljno se zagledao u nju. "G
ospoðo..."
"Ti me potpuno ozbiljno moli da ti dam novac kako bi stavio svoj ivot na kocku?" r
ekla je.
"Ne njegovo spa avanje! Ne mogu " bespomoæno je mahnuo rukom oko sebe, misleæi na ku
æu Vorkosigan, cijelu ovu situaciju " ne mogu ovako nastaviti. Ovdje sam sav izvan
ravnote e, sav sam pogre an."
"Ravnote u æe steæi s vremenom. Naprosto je jo prerano", rekla je usrdno. "Samo si n
ov."
"Moram se vratiti. Moram poku ati ispraviti ono to sam uèinio. Ako mogu."
"A ako ne mo e , to æe onda?" upita Bothari-Jesek hladno. "Zbrisati s lijepom predno æu?
"
Èita li mu ta ena misli? Markova ramena povila su se pod teretom njezina ruganja.
I njegove sumnje. "Ja...", dahnuo je, "ne..." ne znam. Nije mogao naglas dovr iti
reèenicu.
Grofica ispreplete svoje duge prste. "Ne sumnjam u tvoje srce", rekla je, mirno
ga promatrajuæi.
Prokletstvo i mogla bi to srce slomiti svojim povjerenjem daleko temeljitije neg
o Illvan svojom sumnjom. Sklupèao se u svom sjedalu.
"Ali ti si mi druga prilika. Nova nada, koju nisam ni tra ila. Nisam vjerovala da
bih na Barravaru mogla
imati drugo dijete. Sad je Jacksonovo Skrovi te pojelo Mi-lesa, a ti eli otiæi za nj
im? I ti?"
"Gospoðo", reèe oèajno, "Majko ne mogu ti biti utje na nagrada."
Prekri ila je ruke i oslonila bradu na jednu ruku, pok-riv i akom usta. Oèi su joj bi
le sive kao zimsko more.
"Ti bi, prije svih, morala shvatiti", molio je Mark, "vidjeti kako druga prilika
mo e biti va na."
Odgurnula je svoj stolac i ustala. "Ja... morat æu razmisliti o tome." Iza la je i
z male blagovaonice. Mark s jadom primijeti da joj je na tanjuru ostalo pola obr
oka.
I Bothari-Jesek je to primijetila. "Ba fino", zare ala je.
ao mije, ao mije...
Ustala je da potrèi za groficom.
Mark je sjedio, napu ten i sam. I, slijepo i samo napola svjesno, nastavio jesti d
ok mu nije pozlilo. Nakon toga, oteturao je do svoje sobe dizalnom cijevi i le ao,
eleæi san vi e nego dah. Nije dosegao ni jedno ni drugo.
Nakon beskrajno dugoga vremena, njegova o amuæena glavobolja i vreli bolovi u elucu
taman su se poèeli povlaèiti kad je netko pokucao na njegova vrata. Prevrnuo se
uz prigu eno stenjanje. "Tko je?"
"Elena."
Ukljuèio je svjetlo i sjeo u krevetu osloniv i se na izrezbarenu ploèu uzglavlja,
podmetnuv i jastuk pod kralje nicu da prigu i neke ubitaèno tvrde listove lje njakove ak
acije u dubokom reljefu. Nije elio razgovarati s Bothari--Jesek. Ni s bilo kojim
drugim ljudskim biæem. Zakopèao je ko ulju na iroko koliko je mogao. "Uði", promrml
ja.
U la je oprezno proviriv i iza vrata, lica ozbiljnog i blijedog. "Bok. Jesi li dobro
?"
"Ne", priznao je.
"Do la sam se isprièati", reèe ona.
"Ti? Isprièati se meni? Za to?"
"Grofica mije isprièala... ne to od onog to ti se dogodilo. Oprosti. Nisam shvaæala
."
I opet su ga secirali i to in absentia. Vidio je to po u asnutom naèinu kako ga je
Bothari-Jesek promatrala, kao da je njegov nabrekli trbuh bio otvoren i ra iren a
utopsijom, s rezom odavde dovde. "Ah, kvragu. to je sad rekla?" S mukom se trudio
da sjedne uspravnije.
"Miles je ne to govorio o tome. Ali nisam shvatila koliko je bilo stra no. Grofica m
ije toèno rekla. to ti je Galen uèinio. Silovanje ok- tapom i, ovaj, poremeæaj u jel
u. I onaj drugi poremeæaj." Skrenula je pogled s njegova tijela na lice, kao jas
an znak nimalo dobrodo le dubine njezinih novih spoznaja. Mora daje razgovarala s
groficom barem dva sata. "I sve je to bilo tako namjerno [proraèunato. To je naj
ðavolskiji dio."
"Nisam siguran koliko je ono sa ok- tapom bilo proraèunato", reèe Mark oprezno. "Me
ni je izgledalo da je Galen potpuno otkaèio. Do daske. Nitko nije tako dobar glu
mac. Ili je mo da poèelo proraèunato, ali mu je izmaklo kontroli." A onda bespomoæ
no plane. "Prokletstvo!" Bothari-Jesek poskoèila je pola metra u zrak. "Ona nema
prava s tobom razgovarati o tome! Niti s bilo kim drugim! Kvragu, to sam ja, naj
bolja predstava u gradu?"
"Ne, ne", Bothari-Jesek ra iri ruke. "Mora shvatiti. Rekla sam joj za Maree, onu kl
oniranu plavu u s kojom smo te na li. to sam ja mislila da se dogodilo. Optu ila sam te
pred groficom."
Smrznuo se, zapljusnut posramljeno æu i novim oèajem. "Nisam znao da joj nisi odma
h rekla." Zar je sve to
je vjerovao da je izgradio s groficom bilo na trulim temeljima i sad se raspalo
u ru evine?
"Toliko te je eljela za sina, nisam se mogla prisiliti da joj ka em. Ali veèeras si
me tako razbjesnio da sam sve izbrbljala."
"I to se onda dogodilo?"
Bothari-Jesek zapanjeno strese glavom. "Ona je takva Betanka. Tako je èudna. Nik
ad nije tamo gdje je oèekuje , mentalno. Nije se nimalo iznenadila. A onda mi je s
ve objasnila osjeæala sam se kao da mi je iskrenula glavu naopako i dobro je opr
ala."
Umalo se nasmijao. "To zvuèi kao tipièan razgovor s groficom." Zagu eni strah poèe
o se povlaèiti. Ne prezire me... ?
"Bila sam u zabludi", reèe Bothari-Jesek èvrsto.
Ruke su mu se oèajno ra irile. "Lijepo je znati da imam takvog za titnika, ali nisi
bila u zabludi. Ono to si mislila bilo je toèno ono to se i jest dogaðalo. Da sam
mogao, bih", reèe ogorèeno. "Nije me zaustavila vrlina nego visoka volta a."
"Oh, ne mislim da sam pogrije ila u èinjenicama. Ali projicirala sam i jako puno s
vog vlastitog bijesa u naèin kako sam te objasnila samoj sebi. Nisam imala pojma
do koje si mjere proizvod sistematske torture. I kako si se nevjerojatno odupro
. Na tvom mjestu, ja mislim da bih pala u katatoniju."
"Nije bilo ba cijelo vrijeme tako grozno", rekao je s nelagodom.
"Ali mora shvatiti", ponovila je uporno, "i to se dogodilo se mnom. S mojim ocem."
"Ha?" Osjeæao se kao da mu je netko naglo okrenuo glavu ulijevo. "Znam kakve vez
e ima moj otac, ali kakve veze mo e imati tvoj?"
Ushodala se po sobi. Spremajuæi se za ne to. Kad je progovorila, sve je iza lo odjed
nom. "Moj je otac silovao moju majku. Tako sam ja nastala, za vrijeme barravarsk
e invazije na Escobar. Znam to veæ nekoliko godina. Zato sam alergièno osjetljiv
a na to pitanje. Ne mogu to podnijeti", ruke su joj se stisnule, "ali to je u me
ni. Ne mogu pobjeæi. Zato mi je bilo vrlo te ko jasno te sagledati. Osjeæam se kao
da sam te zadnjih deset tjedana gledala kroz maglu. Grofica ju je konaèno raspr i
la." I stvarno, vi e se nije smrzavao pred njezinim oèima. "I grof mi je pomogao,
vi e nego to mogu izraziti."
"Oh." to je trebao reæi? Dakle, nisu samo o njemu razgovarale protekla dva sata.
Oèito je da je u njezinoj prièi bilo jo ne to, ali on nije namjeravao pitati to. Bar
jednom u ivotu, nije se morao on isprièavati. "Meni... nije ao to postoji . Kako god
da si nastala."
Iskrivljeno se osmjehnula. "Zapravo nije ni meni."
Osjeæao se vrlo neobièno. Bijes zbog napada na privatnost izblijedio je, a zamij
enilo gaje olak anje koje gaje zapanjilo. Bilo je veliko olak anje nemati vi e tajni.
Strava mu se sva nekako sasu ila, kao da je to dijeljenje doslovno moglo smanjiti
teret. Kunem se, ako isprièam jo èetvorici ljudi, bit æu posve slobodan.
Spustio je noge s kreveta, uhvatio je za ruku, poveo je do drvenog stolca kraj p
rozora, popeo se na njega i poljubio je. "Hvala ti!"
Djelovala je sasvim zbunjeno. "Zbog èega?" upitala je dahom smijeha. Èvrsto joj
je ponovno uhvatio ruku.
"Sto postoji . to dopu ta meni da postojim. Nemam pojma." Iskesio se, odu evljen, ali sm
ije ak mu je nestao u vrtoglavici, opreznije se spustio sa stolca i sjeo.
Zurila je dolje u njega, grickajuæi usnicu. "Za to si to radi ?"
Nije imalo smisla pretvarati se da ne zna to je to to; posljedice njegova pre derav
anja bile su sasvim dovoljno oèite. Osjeæao se kao èudovi te. Rukom prijeðe preko
svog oznojenog lica. "Ne znam. Mislim, mislim da je pola onoga to nazivamo ludo æu
zapravo samo neki jadni krelac koji izlazi na kraj s bolom slu eæi se strategijom
koja ivcira one oko njega."
"Kako to izlazi na kraj s bolom ako si zadaje jo bola?" upitala je nezadovoljno.
Napola se nasmije io, s rukama na koljenima, zabu-ljen u pod. "Ima tu neka vrst ne
odoljive privlaènosti. Skrene ti misli s pravih stvari. Sjeti se kako zubobolja
djeluje na koncentraciju."
Stresla je glavom. "Radije ne bih, hvala."
"Galen je samo poku avao razoriti moj odnos s mojim ocem", uzdahnuo je, "ali time
je uspio uni titi moj odnos sa svima. Znao je da me neæe moæi izravno kontrolirati
kad me jednom pusti na Barravar i zato mi je morao ugraditi motive koji æe potr
ajati." Tiho je dodao: "To mu se obilo o glavu. Jer, u odreðenom smislu i Galen
je bio moj otac. Posvojeni otac. Prvi kojeg sam imao." Grof je toga bio ivo svjes
tan. "Kad su me Komarranci pokupili s Jack-sonova Skrovi ta, bio sam tako edan iden
titeta. Mislim da sam bio kao one ptice koje se fiksiraju na pumpu ili kutiju hr
ane, jer je to prva stvar velièine ptice koju vide kad se izlegnu."
"Ima nevjerojatan dar za analizu informacija", primijetila je. "To sam primijetil
a jo na Jacksonovu Skro-vi tu."
"Ja?" Zatreptao je. "Ni sluèajno!" Nikakav talent, jer bih inaèe dobivao bolje r
ezultate. Ali usprkos svim frustracijama, osjeæao je neku vrst zadovoljstva sjed
eæi proteklog tjedna u komorici u CarSigu. Smirenost fratarske æelije u kombinac
iji s opsjedajuæim izazovom cijelog sve-
mira podataka... na neki èudan naèin, to gaje podsjeæalo na mirne trenutke s vir
tualnim programima za uèenje, iz njegova djetinjstva u klonskim jaslicama. Trenu
ci kad ga nitko nije nastojao povrijediti.
"I grofica tako misli. eli te vidjeti." " to, sad?"
"Poslala me po tebe. Ali morala sam ti prvo reæi svoje. Prije nego to bude prekas
no i izgubim priliku. Ili hrabrost."
"U redu. Daj da se malo sredim." Bio je silno zahvalan to veèeras nije bilo vina.
Povukao se u svoju kupaonicu, oprao lice hladnom vodom, natjerao se da proguta
nekoliko tableta protiv bolova i poèe ljao se. Preko tamne ko ulje navukao je jedan
od onih seljaèkih kaputiæa i krenuo za Bothari-Jesek u hodnik.
Odvela ga je u grofièinu privatnu radnu sobu, smirenu i skromnu prostoriju s pog
ledom na stra nji vrt, tik pokraj njezine spavaæe sobe. Njezine i njezina supruga.
Markje naèas ugledao tamnu unutra njost, niz jednu stubu i kroz zasvoðen prolaz.
Grofova odsutnost mogla se gotovo opipati.
Grofica je bila za svojom komkonzolom, ne osiguranim vladinim modelom veæ vrlo s
kupom komercijalnom varijantom. Cvjetovi od sedefa u crnom drvenom okviru uokvir
ivali su videoploèu, koja je proizvodila sliku nekog izmuèenog èovjeka. Grofica
je o tro govorila: "Pa, onda otkrij kakvi su uvjeti! Da, noæas, sad. A onda mi se
ponovno javi. Hvala." Pritiskom je iskljuèila konzolu i okrenula se prema Marku
i Bothari-Jesek.
"To si provjeravala kartu za Jacksonovo Skrovi te?" upitao je drhtavo, nadajuæi se
, usprkos svemu.
"Ne."
"On." Naravno da ne. Kako bi ga mogla pustiti? Budala. Bilo je beskorisno pretpo
stavljati
"Provjeravala sam kako da ti nabavim brod. Ako krene , trebat æe ti znatno vi e pokr
etljivosti nego to bi imao kod predviðenih komercijalnih letova."
"Kupiti brod?" rekao je zapanjeno. A mislio je da je ono o tvornici satova bila a
la. "Nije li to prilièno skupo?"
"Iznajmit æu ga ako mogu. Kupit æu ga ako moram. Izgleda da u barravarskoj i kom
arrskoj orbiti postoje neke tri-èetiri moguænosti."
"Svejedno kako?" Èak ni Vorkosigani ne kupuju skoèni brod od suvi nog sitni a.
"Mogu ne to zalo iti", rekla je grofica prilièno neodreðeno, ogledajuæi se oko sebe.
"Buduæi da postoji sintetika, vi e se ne mo e zalo iti obiteljske dragulje." Slijedio
je njezin pogled. "Ne kuæu Vorkosigan!"
"Ne, ona je vezana. Isti je problem i s okru nom rezidencijom u Hassadaru. Ali Vor
kosigan Surleau mogu zalo iti na rijeè."
Srce carstva, oh, sranje...
"Sve te kuæe i povijest, sve je to lijepo", po alila se, dignuv i obrve na njegov oè
ajan izraz, "ali prokleti muzeji nisu ba jako tekuæi fondovi. U svakom sluèaju, f
inancije su moja briga. Ti æe imati dosta svojih."
"Posada?" bila je prva pomisao koja mu je pala na pamet i ravno kroz usta.
"Skoèni pilot i in enjer doæi æe s brodom, to je minimum. to se tièe ostalog, pa, i
ma sve one besposlene Dendariije koji vise u komarrskoj orbiti. Pretpostavljam da
bi meðu njima mogao pronaæi dva-tri dragovoljca. Jasno je da Arielom ne mo e natra
g u jacksonski lokalni svemir."
"Quinnie si je dosad veæ raskrvavila prste grebuæi po vratima", reèe Bothari-Jes
ek. "Èak je ni Illvan neæe moæi jo dugo zadr ati, ako CarSig ubrzo ne pronaðe ne to."
"Hoæe li Illvan poku ati zadr ati i mene?" upita Mark tjeskobno.
"Da nema Arala, ja bih i la", reèe grofica. "Aja sasvim sigurno ne bih dopustila I
llvanu da me zaustavi. Ti ide u moje ime. Ja æu rije iti stvari s CarSigom."
Mark se bio spreman okladiti u to. "Dendarii na koje mislim vrlo su motivirani,
ali predviðam da æe biti problema kad bude trebalo slijediti moje naredbe. Tko æ
e zapovijedati tim privatnim izletom?"
"Zlatno pravilo, deèko. Onaj tko ima zlato odreðuje pravila. Brod æe biti tvoj.
Izbor pratnje æe biti tvoj. Ako ele da ih povede , morat æe suraðivati."
"To bi funkcioniralo do prvog skoka kroz crvotoèinu. A onda æe me Quinn zakljuèa
ti u najbli i ormar za metle."
Grofica se nasmijala i protiv volje. "Hm. Ima pravo." Zavalila se u svome stolcu
i spojila prste na neko vrijeme, napola sklopljenih oèiju. Onda ih opet irom otvo
ri. "Ele-na", rekla je. "Bi li prisegnula barunu Vorkosiganu?" Prsti njezine des
ne ruke ra irili su se prema Marku.
"Ja sam veæ dala prisegu barunu Vorkosiganu", reèe Elena ukoèeno. Misleæi na Mil
esa.
Sive oèi otvrdnule su poput kremena. "Smrt otpu ta sve prisege." A onda zaiskre. "
Vorski sustav nikad nije ba jako uspje an kad treba hvatati la njake koje im alje gala
ktièka tehnologija. Zna to, uvjerena sam da ne postoji odluka o statusu prisege vj
ernosti kad je jedan od pri-se nika u krio-stazi. Konaèno, tvoja rijeè ne mo e imati
dah, ako daha uopæe nema . Naprosto æemo morati proizvesti vlastiti presedan."
"Mogli bi zabrljati", reèe grofica. "Moglo bi se dogoditi da ne budu dovoljno pa l
jivi." Prsti su joj zabubnjali po sedefnoj intarziji.
"Ne shvaæam", prigovori Bothari-Jesek. "Za to bi se neki neprijatelj trudio da ga
o ivi? Kakva bi sudbina mogla biti gora od smrti?"
"Ne znam", uzdahne Mark. Ali ako postoji, kladim se daje Jacksonci znaju priredi
ti.
DEVETNAESTO POGLAVLJE
S dahom je do ao bol.
Bio je u bolnièkom krevetu. Toliko je znao i prije nego to je otvorio oèi, prepoz
nao je neudobnost, hladnoæu i smrad. To mu se èinilo ispravnim stanjem stvari. N
eodreðeno, premda neugodno, poznato. Trepnuo je, da bi otkrio kako su mu oèi pre
krivene nekakvim gelom. Mirisnom, prozirnom, medicinskom elatinom. Kao da poku ava
vidjeti kroz staklenu ploèu prekrivenu ma æu. Jo je nekoliko puta trepnuo, postigao
ogranièenu o trinu, a onda je morao stati da se oporavi od napora.
S disanjem mu ne to u asno nije bilo u redu, naporno dahtanje uopæe mu nije pru alo do
voljno zraka. I pi talo je. Pi tanje je dolazilo iz plastiène cijevi u njegovu grlu,
shvatio je, poku avajuæi gutnuti. Usne su mu bile suhe i ispucane; cijev koja mu
je punila usta nije mu dopu tala da ih ovla i. Poku ao se pomaæi. Tijelo mu je odgovor
ilo gomilom bolova koji su palili svaku kost. Bilo je cijevi i u njegovim rukama
. I u u ima. I u nosu.
Bilo je prokleto previ e cijevi. To je lo e, shvatio je mutno, premda ne bi mogao re
æi otkud to zna. Uz junaèki napor, poku ao je dignuti glavu i pogledati niz svoje
tijelo. Cijev u njegovom grlu bolno se pomakla.
Grebeni rebara. Trbuh napet i upao. Crvene masnice irile su mu se po prsima, kao
dugonogi pauk smje ten tik ispod ko e, s tijelom iznad njegove prsne kosti. Kirur ko l
jepilo dr alo je neravne rubove rezova, vi estruki ljubièasti o iljci koji su izgledal
i kao karta velike rijeène delte. Bio je prepun monitorskih flastera. Jo neke cij
evi izlazile su iz mjesta na kojima nije trebalo biti otvora. Ugledao si je geni
talije, opu tenu hrpicu punu masnica; i odatle je i la cijev. Bol odande bio bi na s
voj naèin utje an, ali nije osjeæao uopæe ni ta. Nije osjeæao ni ruke ni noge, premd
a ih je vidio. Cijelo mu je tijelo bilo debelo prekriveno mirisavim gelom. Ko a mu
se lju tila, u gadnim velikim blijedim krpama, ulijepljena u gel. Glava mu je pal
a unatrag, a crni oblaci zavru mu u oèima. Previ e prokletih cijevi. Nije dobro...
Bio je u nesigurnom, polubudnom stanju, lebdeæi izmeðu zbunjujuæih komadiæa sna
i bola, kad je do la ena.
Nagnula se u njegovo zamuæeno vidno polje. "Sad æemo izvaditi pacer." Glas joj j
e bio jasan i tih. Nije vi e bilo cijevi u njegovim u ima, ili ih je mo da samo sanjao
. "Va e novo srce æe kucati, a pluæa æe vam raditi sama od sebe."
Nagnula se preko njegovih bolnih prsa. Lijepa ena, onog otmjenog, intelektualnog
tipa. Bilo mu je ao to je pred njom odjeven samo u gel, premda mu se èinilo da je
jednom imao jo manje od toga. Nije se mogao sjetiti ni gdje ni kada. Uèinila je n
e to s paukom ispod njegove ko e; vidio je kako mu se ko a rastavila u tankom crvenom
prorezu, a zatim se opet zatvorila. Èinilo se da æe mu isjeæi srce, kao neka dre
vna sveæenica kad prinosi rtvu, ali nije moglo biti tako, jer se njegovo naporno
disanje nastavilo. Sigurno je ne to izvadila, jer je odlo ila to ne to na pladanj koji
je dr ao njezin pomoænik.
"Eto." Pomno gaje promatrala.
Uzvratio joj je pogled, treptanjem uklanjajuæi iskrivljenost od premaza. Imala j
e ravnu, svilenkasto crnu kosu, svezanu u pund u zapravo vi e kao pletenicu na potil
jku. Nekoliko tankih pramenova pobjeglo joj je i lepr alo oko lica. Zlaæana ko a. Sm
eðe oèi s natruhom orijentalnog kapka. Kratke, tvrdoglavo crne trepavice. Linija
nosa u hladnom luku. Prijazno, originalno lice, ne kirur ki prilagoðeno matematiè
ki savr enoj ljepoti, veæ o ivljeno ivahnom napeto æu. Nimalo prazno lice. Iza njega se
nalazio netko zanimljiv. Ali, na alost, ne i netko poznat.
Bila je vitka i visoka, odjevena u bljedozelenu laboratorijsku kutu preko druge
odjeæe. "Dok-tor", poku ao je pogoditi, ali oko plastike u ustima iza lo je kao bezo
blièno grgljanje.
"Sad æu izvaditi tu cijev", rekla mu je. Povukla je ne to ljepljivo oko njegovih u
sta i s obraza flaster? Otrgla je jo ko e. Nje no je izvukla cijev iz njegova grla. Z
agrcnuo se. Bilo je to kao da poku ava od-gutati zmiju. Skoro se ponovno onesvijes
tio od olak anja to se rije io cijevi. Jo neka cijev kisik? blokirala mu je nosnice.
Pokrenuo je èeljust i gutnuo prvi put u... u... U svakom sluèaju, jezik mu je bi
o oteèen i debeo. Prsa su ga u asno boljela. Ali potekla je slina; suha mu se usta
opet ovla e. Èovjek ne cijeni slinu dovoljno sve dok ne ostane bez nje. Srce mu j
e lupalo hitro i lako, kao lepet ptièjih krila. To se nije èinilo ispravnim, ali
bar je ne to osjeæao.
"Kako se zovete?" upitala gaje.
Podsvjesni u as koji je bri ljivo bio ignorirao sad zijev-ne crno ravno pod njim. Da
h mu se ubrzao od panike. Usprkos kisiku, nije mogao nahvatati dovoljno zraka. I
nije mogao odgovoriti na njezino pitanje. "Ah," apnuo je. "Ag..." Nije znao tko
je, ni kako je do ao do tog ogromnog tereta boli. Neznanje ga je pla ilo daleko vi e o
d boli.
Mladiæ u bljedoplavoj medicinskoj kuti nasmije se. "Mislim da æu dobiti okladu.
Taj je sav koagulirao iza èela. Sve sami kratki spojevi tamo otraga." Dotakao si
je èelo.
ena se nezadovoljno namr ti. "Pacijenti ne ispadaju iz krio-staze kao obroci iz mik
rovalne. Treba im isto toliko lijeèenja kao da ih izvorna ozljeda nije ubila, pa
i vi e. Trebat æe nekoliko dana prije nego to budem mogla i poèeti procjenu vi ih ne
urolo kih funkcija."
Svejedno, izvukla je ne to o tro i sjajno iz ovratnika svoje kute i krenula oko njeg
a, dotièuæi ga i prouèavajuæi monitorski prikaz na zidu iznad njegove glave. Kad
mu se desna ruka digla na dodir, osmjehnula se. Aha, i ja æu se kad se meni dig
ne na dodir tvoje desne ruke, nasmije iti, pomislio je mutno.
elio je govoriti. elio je onom tipu u plavom reæi da crvotoèinom skoèi do pakla za
jedno sa svojom okladom. Sve to mu je iza lo iz usta bilo je uplje siktanje. Stresao
se od frustriranosti. Morao je funkcionirati ili umrijeti. U to je bio uvjeren
do sr i. Budi najbolji ili propadni.
Nije znao otkud dolazi ta sigurnost. Tko æe ga to ubiti? Nije znao. Oni, neki be
zlièni oni. Nema vremena za odmor. Mar iraj ili umri.
Medicinski dvojac je oti ao. Natjeran nejasnim strahom, poku ao je vje bati, razgibava
nje u krevetu. Sve to je mogao pokrenuti bila je desna ruka. Privuèen bacakanjem
koje su prijavili njegovi monitorski flasteri, mladiæ se vratio i natrpao ga sed
ativima. Kad se tama opet sklopila nad njim, elio je zavijati. Nakon toga, imao j
e jako ru ne snove; svaki bi sadr aj bio dobrodo ao njegovu izbezumljenom mozgu, ali s
ve èega se mogao sjetiti kad se probudio bilo je da su bili ru ni.
Nemjerljivo kasnije, lijeènica se vratila da ga nahrani. Recimo.
Dotakla je upravljaè i podigla mu uzglavlje, razgovorljivo predla uæi: "A sad æemo
isprobati tvoj novi eludac, prijatelju."
Prijatelju? Je li joj on prijatelj? Svakako mu trebaju prijatelji, nedvojbeno.
" ezdeset mililitara glukozne otopine eæerna vodica. Prvi obrok u ivotu, takoreæi. P
itam se ima li veæ dovoljno osnovne kontrole nad mi iæima da mo e sisati slamku?"
Imao je, kad mu je spustila nekoliko kapi tekuæine na usnice da ga potakne. Sisa
nje i gutanje, puno osnovnije nije moglo biti. Samo to nije mogao sve popiti.
"To je u redu", nastavila je ona. "Zna , eludac ti jo nije do kraja izrastao. Ni src
e ni pluæa. Lilly se urila da te probudimo. Svi zamjenski organi su malo premali
za tvoje tijelo, to znaèi da æe te ko raditi i neæe rasti onako brzo kao u inkubato
ru. Jo æe dosta dugo biti kratkog daha. Ali barem ih je zato bilo lak e instalirati.
Vi e prostora za rad ja to znam cijeniti."
Nije bio posve siguran obraæa li se njemu, ili samoj sebi, kao kad neka usamljen
a du a razgovara s kuænim ljubimcem. Odnijela je èa u i vratila se s lavorom, spu vama
i ruènicima, pa ga poène prati, dio po dio. Za to se kirurg bavi bolnièarskim pos
lom? Ime na d epu njezine zelene kute glasilo je DR. R. DURONA. Ali ona je, izgled
a, obavljala i neurofiziolo ke preglede. Provjera svoga posla?
"Bio si prava mala tajna, zna . Isporuèen na moju adresu u kutiji. Raven je rekao
da si prem.°li za vojnika, ali izvukla sam dovoljno maskirne tkanine i komadiæa
za titne mre e za disruptor ivaca, kao i èetrdeset i est krhotina granate, tako da sam
bila sigurna da nisi bio samo sluèajni promatraè. Gdje god da si bio, ta iglièn
a granata imala je tvoje ime. Na alost, ne i napisano." Uzdahnula je, napola za se
be. "Tko si ti?"
Nije zastala èekajuæi na odgovor, to mu je sasvim odgovaralo. Napor gutanja eæerne
vodice opet gaje iscrpio. Jednako je odgovarajuæe pitanje bilo i Gdje je i ljut
ilo ga je to se ona, koja to sigurno zna, nije sjetila da mu i ka e. Soba je bila a
nonimno mjesto visoke medicinske tehnologije, bez prozora. Na povr ini planeta a n
e na brodu.
Kako li to znam? Neodreðena slika broda u njegovoj glavi kao da se raspala na do
dir. Kakav brod? Kad smo veæ pri tome, koji planet?
Trebao bi postojati prozor. Veliki prozor, koji bi uokvirio visok, maglovit pogl
ed na grad s brzom rijekom koja ga sijeèe na pola. I ljudi. Nije bilo ljudi, koj
i bi, po svemu, trebali biti ovdje, premda ih nije mogao zamisliti. Mje avina opæe
medicinske poznatosti i nepoznatosti konkretne situacije vezala mu je eludac u è
vor.
Oprema za èi æenje bila je ledena i grebla je, ali bilo mu je drago to se rije io gel
a, da se ne spominje sve ono odvratno smeæe to se primilo za njega. Osjeæao se ka
o gu ter koji mijenja ko u. Kad je zavr ila, sve mrtve bijele krpice su nestale. Nova
je ko a djelovala vrlo osjetljivo.
Utr ljala mu je depilacijsku kremu na lice, to se èinilo suvi nim i peklo je k'o vr
ag. Zakljuèio je da mu se ta vrsta peckanja sviða. Poèeo se opu tati i u ivati u nje
zinim uslugama, koliko god bile nelagodno intimne. Barem mu je vraæala dostojans
tvo èistoæe i nije djelovala kao neprijatelj. Neka vrsta saveznika, bar na tjele
snoj razini. Oèistila mu je lice od kreme, brade i dobre kolièine ko e i poèe ljala
mu kosu, premda mu je kosu, na alost, kao i ko a, ispadala u uznemirujuæim busenima.
"Eto", rekla je, zvuèeæi zadovoljno. Podigla je veliko ruèno zrcalo prema njegov
u licu. "Vidi li nekog koga pre-poznaje ?" Bri no gaje promatrala, shvatio je, pazeæi
na fokus i kretanje njegovih oèiju.
I
To sam ja ? Pa... valjda æu se naviknuti. Crvena ko a rastegla se preko okvira kos
tiju. Istaknut nos, o tra brada... sive su oèi djelovale èudno mamurno, bjelooènic
e posve grimizne. Tamna kosa bila je sva u pramenovima, kao ru an sluèaj uge. Zapra
vo se bio nadao neèem znatno privlaènijem.
Poku ao je progovoriti, pitati. Usta su mu se pomakla ali, kao i misli, previ e trza
vo da bi proizvela i ta suvislo. Pijuckao je zrak i slinu. Nije mogao èak ni psova
ti, zbog èega je jo vi e elio psovati, to se brzo svelo na grgljavo rezanje. U urbano j
e maknula zrcalo i stala, zabrinuto ga promatrajuæi.
Samo mirno. Ako se nastavi tako bacakati, vjerojatno æe ga zveknuti jo jednom doz
om sedativa, a to nikako nije htio. Legao je na leða, bespomoæno dahæuæi. Opet j
e spustila krevet, smanjila svjetla i krenula prema vratima. Uspio je zastenjati
. Upalilo je: vratila se.
"Lilly je tvoju krio-komoru nazvala Pandorinom kutijom", promrmljala je zami ljeno
. "Ali ja sam o njoj razmi ljala kao o kristalnom lijesu zaèaranog viteza. Kad bi
bar bilo tako lako da te probudim poljupcem."
Sagnula se, kapaka ustreptalih i napola spu tenih i dotakla mu usne svojima. Le ao j
e vrlo mirno, napola od ugode, napola od panike. Uspravila se, promatrala ga jo t
renutak i uzdahnula. "Nisam ni mislila da æe upaliti. Mo da jednostavno ja nisam p
rava princeza."
Ima vrlo èudan ukus za mu karce, gospo, pomislio je o amuæeno. Stoje za mene velika s
reæa...
S nadom u buduænost prvi put otkako je povratio svijest, legao je tiho i pustio
je da ode. Sigurno æe se vratiti. Prije, ili bi se onesvijestio, ili bi ga uspav
ali sedativima; ovog puta, do ao mu je prirodni san. Nije mu se ba svidjelo ako umr
em prije nego se probudim ali ispunilo je èe nju njegova tijela i izbrisalo bol.
Polako, zadobio je kontrolu nad lijevom rukom. Onda je uspio trznuti desnom nogo
m. Njegova lijepa gospa vratila se i nahranila ga s jo eæerne vodice, ali vi e nije
bilo slatkih poljubaca za desert. Kad je prisilio i lijevu nogu da se trza, opet
se vratila, ali ovog puta ne to je bilo u asno krivo.
Dr. Durona djelovala je deset godina starije i postala je hladna. Ledena. Kosa j
oj je bila razdijeljena po sredini i pu tena u dva glatka krila, odrezana na visin
i brade, sa srebrnim pramenovima koji su svjetlucali kroz ebanovi-nu. Njezine ru
ke na njegovu tijelu, dok mu je pomagala da sjedne, bile su su e, hladnije, o trije.
Nimalo milujuæi.
Upao sam u vremenski zaokret. Ne. Opet su me zamrznuli. Ne. Predugo mi treba da
se oporavim i ona je ljuta to me mora èekati. Ne... Zbunjenost mu je napunila grl
o. Upravo je izgubio jedinog prijatelja kojeg je imao, a nije znao ni za to. Uni tio
sam na u sreæu...
Izmasirala mu je noge, vrlo profesionalno, opremila ga prostranom bolnièkom spav
aæicom i natjerala ga da stane. Umalo se onesvijestio. Vratila ga je u krevet i
oti la.
Kad se iduæi put vratila, opet je promijenila kosu. Ovog puta narasla joj je dug
aèka, èvrsto povuèena unatrag i vezana srebrnim prstenom na potiljku, padajuæi u
konjski rep ravnog kraja, sa irokim srebrnim pramenovima. Ostarjela je jo deset g
odina, mogao se zakleti. Sto mi se to dogaða? Pona anje joj je bilo malo mek e, ali
ni blizu sreæi kao na poèetku. Pro etala ga je do kraja sobe i natrag, to gaje posv
e iscrpio i nakon toga je opet zaspao.
Duboko ga je potreslo kad se opet vratila u hladnoj, kratkokosoj verziji. Morao
je priznati, uspje no ga je natjerala na noge i u pokret. Lajala je na njega kao v
je bovni narednik, ali prohodao je, a zatim je prohodao i bez po-
moæi. Prvi ga je put izvela iz sobe, do mjesta gdje je kratak hodnik zavr avao kli
znim vratima i zatim natrag.
Upravo su krenuli na jo jedan krug kad su se vrata na kraju siktavo otvorila, a k
roz njih je pro la Dr. Durona, u verziji s konjskim repom. Zabuljio se u onu Dr. D
urona ravne kratke kose koja je stajala kraj njega i zamalo briz-nuo u plaè. Nij
e fer. Zbunjujete me. Dr. Durona priðe Dr. Duroni. Treptanjem je ra èistio vodu u
svojim oèima i usredotoèio se na ploèice s imenima. Kratka kosa bila je Dr. C. D
urona. Konjski je rep bila Dr. P. Durona. Ali gdje je moja Dr. Durona? elim Dr. R
.
"Bok, Chrys, kako mu je?" upita Dr. P.
Dr. C. odgovori: "Nije lo e. Ali jo malo i iscrpla sam ga za ovu terapiju."
"Vidi se " Dr. P. se pribli ila da ga pomogne uhvatiti dok je padao. Nije mogao natj
erati usta da oblikuju rijeèi: sve to je ispadalo bili su zagu eni jecaji. "I pretj
erala si rekla bih."
"Nimalo", reèe Dr. C, podupiruæi ga s druge strane. Zajedno su ga odvele natrag
do kreveta. "Ali izgleda da æe mentalni oporavak kod ovoga doæi nakon tjelesnog.
to nije dobro. Zna da smo pod pritiskom. Lilly je veæ nestrpljiva. Mora ubrzo poè
eti stvarati veze, inaèe nam neæe biti ni od kakve koristi."
"Lilly nikad nije nestrpljiva", prigovori Dr. P. "Ovog puta jest", reèe Dr. C. s
mrknuto.
"Hoæe li mentalni oporavak zbilja uslijediti?" Pomogla mu je da legne a da ne pa
dne.
"Pogaðaj. Rowan nam jamèi za tjelesni oporavak. Sjajan posao. U mozgu ima puno e
lektriène aktivnosti, ne to æe sigurno zacijeliti."
"Da, ali ne odmah", dopro je toplo zabavljen glas iz hodnika. " to to radite s moj
im jadnim pacijentom?"
Bila je to Dr. Durona. Opet. Imala je dugu, finu kosu zaguranu u neurednu pleten
icu na potiljku, èista ebano-vina. Dok mu se nasmije eno pribli avala, zabrinuto je
pogledao prema njezinoj ploèici s imenom. Dr. R. Durona. Njegova Dr. Durona. Zac
vilio je od olak anja. Nije bio siguran da bi podnio daljnju zbunjenost, boljela j
e vi e od fizièkih bolova. ivci su mu, izgleda, bili o teæeniji od tijela. Bilo je to
kao u jednom od njegovih ru nih snova, osim to su mu snovi bili puno ru niji, s vi e k
rvi i odsjeèenih udova, a ne samo ena u zelenoj kuti koja stoji u sobi i svaða se
sama sa sobom.
"F.T. znaèi fizikalna tortura", odre e Dr. C. No sad je jasno...
"Vrati se i opet ga muèi kasnije", pozove Dr. R. "Ali nje no."
"Koliko smijem pritisnuti?" Dr. C. bila je ozbiljna, pozorna, stojeæi nakrivljen
e glave i praveæi bilje ke na bolnièkom kartonu. "Odozgo sti u hitna pitanja, zna ."
"Znam. Fizioterapija, ne èe æe od svaka èetiri sata, sve dok ti ne dam odobrenje.
I nemoj mu srèani ritam natjerati preko sto èetrdeset."
"Tako visoko?"
"Neizbje na posljedica toga to mu je srce jo uvijek premalo."
"U redu, du o". Dr. C. s treskom je zatvorila karton i dobacila ga Dr. R., a zatim
odmar ira van; Dr. P. ju je slijedila.
Pri la mu je njegova Dr. Durona, Dr. R., nasmije ila se i odmaknula mu kosu s oèiju.
"Uskoro æe ti trebati i anje. A na golim dijelovima poèeo je rast. To je jako doba
r znak. Sa svim tim to ti se dogaða oko glave, mislim da se ne to sigurno dogaða i
u njoj, ha?"
Samo ako histeriène napadaje broji pod aktivnost... suza preostala od prethodnog
napadaja strave pobjegla mu je iz oka u nervoznom treptaju. Dotakla je njezin tr
ag. "Oh", promrmlja u suosjeæajnoj brizi, od èega mu je odjednom postalo neugodn
o. Ja nisam... ja nisam... ja nisam mutant. Molim?
Nagnula se bli e. "Kako se zove ?"
Poku ao je. "Kk... srgzvh..." Jezik ga nije htio slu ati. Znao je on rijeèi, samo ih
nije mogao natjerati da izaðu. "Kko... szv ?"
"Ponavlja za mnom?" Razvedrila se. "To je poèetak "
"Ngh! Kko ss tee zv ?" Dotakao je d ep njezine kute, nadajuæi se da neæe pomisliti k
ako je poku ava pipati.
"Molim...?" Pogledala je dolje. "Pita me kako seja zovem?"
"Gh! Gh!"
"Zovem se Dr. Durona." Zastenjao je i prevrnuo oèima. "... Zovem se Rowan."
Pao je natrag na uzglavlje s uzdahom olak anja. Row-an. Lijepo ime. elio joj je reæ
i kako je to lijepo ime. Ali to ako se sve zovu Rowan ne, ona kao narednik zove s
e Chrys. U redu je. Moæi æe svoju Dr. Duronu izdvojiti iz krda ako bude trebalo;
ona je jedinstvena. Nesigurnom rukom dotakao je njezine usne, a zatim svoje, al
i nije ga shvatila i opet poljubila.
S oklijevanjem, samo zato to nije imao snage da je zadr i, pustio ju je da izvuèe r
uku iz njegove. Mo da je sanjao taj poljubac. Mo da sve ovo sanja.
d
Dugo, nesigurno vrijeme pro lo je nakon to je oti la, ali za promjenu nije zadrijemao
. Le ao je budan, preplavljen uznemirujuæim, nepovezanim mislima. Struja svijesti
nosila je èudne dijelove brodoloma, neka slika ovdje, ne to stoje moglo biti sjeæa
nje ondje, ali èim bi mu se pozornost usmjerila prema unutra da to ispita, proto
k misli bi se zamrznuo i opet bi se uzdigla plima panike. Pa, dobro. Neka se bav
i neèim drugim, a svoje misli promatra samo pod kutom, postrance; neka se zagled
a u svoj odraz u onome to zna i igra se detektiva s vlastitim identitetom. Ako ne
mo e uèiniti ono to eli , uèini ono to mo e . A ako ne mo e odgovoriti na pitanje Tko
bar poku ati s Gdje je. Monitorski su flasteri nestali; vi e ga se ne prati preko ra
dija. Bilo je vrlo tiho. Izvukao se iz kreveta i dospio do vrata. Otvorila su se
automatski, na kratak hodnik mutno osvijetljen noænim svjetiljkama u vrpcama na
razini tla.
Brojeæi i njegovu, u hodniku je bilo samo èetiri sobe. Nijedna nije imala prozor
a. Ni drugih pacijenata. Male ni ured za praæenje monitora bio je prazan ne. alica
nekog piæa pu ila se na stolu kraj ukljuèene komkonzole s pauziranim programom. Ne
tko æe se ubrzo vratiti. Po urio je dalje i isprobao jedina izlazna vrata, na kraj
u hodnika; i ona su se automatski otvorila.
Jo jedan kratak hodnik. Sa svake strane po jedna dobro opremljena operacijska dvo
rana. Obje su bile zatvorene, oèi æene, utihle za noæ. I bez prozora. Dva skladi ta,
jedno zakljuèano, drugo ne. Dva zakljuèana laboratorija; u jednom od njih, kroz
staklo je mogao mutno razaznati gomilu kaveza s malim ivotinjama. Sve je bilo na
trpano opremom, medicinsko/biolo ke vrste, znatno vi e nego to bi trebalo obiènoj kli
nici. Ovo je mjesto upravo zaudaralo na istra ivanje.
Kako znam ne. Ne pitaj. Samo produ i. S kraja hodnika dozivala gaje dizalna cijev.
Tijelo gaje boljelo, kao i disanje, ali morao je iskoristiti priliku. Idemo, id
emo, idemo.
Gdje god bio, nalazio se na samom dnu. Pod dizalne cijevi bio mu je pod nogama.
Uzdizala se u polumrak, osvijetljena ploèama koje su objavljivale S-3, S-2, S-l.
Cijev je bila iskljuèena, sigurnosna vrata zatvorena preko otvora. Ruèno ih je
gurnuo u stranu i razmotrio moguænosti. Mogao bi upaliti cijev i riskirati da se
negdje na nekom monitoru osiguranja zapali neka signalna lampica (za to mo e zamisl
iti tako ne to?), ili je mo e ostaviti iskljuèenom i popeti se tajno, sigurnosnim lj
estvama. Probao je uspeti se na samo jednu preèku; pred oèima mu se zacrnjelo. O
prezno se vratio dolje i ukljuèio cijev.
Blago se podigao do razine S-l i iza ao. Siæu no predvorje imalo je samo jedna vrata
, èvrsta i bezlièna. Otvorila su se pred njim i zatvorila za njim. Zabuljio se u
ne to to je oèito bilo samo spremi te i krenuo natrag. Njegova vrata nestala su u pr
aznom zidu.
Trebala mu je puna minuta prestravljene potrage dok se uvjerio da ga njegov oble
savjeli mozak ne zafrkava. Vrata su bila preru ena u zid. I upravo se zakljuèao s
vanjske njihove strane. U asnuto ih je cijela pretapkao, ali nisu ga htjela pustit
i natrag. Bose su mu se noge smrzavale na uglaèanom betonskom podu, vrtjelo mu s
e u glavi i bio je u asno umoran. Htio se vratiti u krevet. Frustriranost i strah
zamalo su ga nadjaèali, ne zato to su bili tako sna ni, veæ zato to je on bio tako s
lab.
eli to samo zato to ne mo e dobiti. Perverznjaèe jedan. Produ i, naredio sije o tro. Od
dnog do drugog oslonca, do ao je do vanjskih vrata skladi ta. I ona su bila zakljuèa
na za vanjsku stranu, otkrio je to na onaj te i naèin kad su se zatvorila za njim.
Idemo dalje.
Skladi te se otvaralo na jo jedan kratak hodnik, usmjeren prema obiènom predvorju s
dizalnom cijevi. Ova se razina pretvarala daje zadnja, razina B-2; otvori oznaè
eni B-l, P, 1, 2 i tako dalje uzdizali su se i izvan dometa njegova pogleda. Kre
nuo je na nultu toèku, P. P kao Prizemlje? Da. Iza ao je u jo jedno mraèno predvorj
e.
Mjesto je bilo uredno, otmjeno ureðeno, ali kao poslovno sredi te a ne kao dom, s
biljkama u teglama i recepcijom ili èuvarskim mjestom. Nigdje nikog. Nikakvih oz
naka. Ali konaèno su se pojavili prozori i prozirna vrata. Odra avali su mutnu sli
ku unutra njosti; vani je bila noæ. Naslonio se na stol komkonzole. Pun pogodak. N
e samo mjesto gdje mo e sjesti, veæ i podataka koliko hoæe ... vraga. Konzola je rad
ila na prepoznavanje dlana i nije mu se èak htjela ni upaliti. Ima naèina da se
zaobiðe prepoznavanje dlana kako on to...? rascjepkane vizije eksplodirale su ka
o jato klenova, bje eæi mu iz dohvata. Zamalo je zaplakao od èiste beskorisnosti s
vega toga, sjedeæi u stolcu, prete ke glave naslonjene na ruke preko prazne, nepri
stupaène videoploèe. Drhtao je. Bo e, mrzim hladnoæu. Od epesao je do staklenih vrat
a. Vani je snije ilo, siæu ne sjajne toèkice ukoso su jurile kroz bijeli luk reflekt
ora. Bit æe tvrde i siktati i peæi na goloj ko i. Èudna vizija desetak golih ljudi
koji drhteæi stoje u ponoænoj oluji bljes-nula mu je u umu, ali nije mogao priz
oru pridru iti nikakvo ime, samo dojam duboke katastrofe. Je li mo da tako umro, smr
znuv i se na vjetru i snijegu? Nedavno, negdje u blizini?
Bio sam mrtav. Spoznaja ga je prvi put pogodila, udar oka koji mu se irio iz eluca
prema van. Kroz tanku tkaninu spavacice dotakao je bolne o iljke na svojim prsima.
A ni sad se ne osjeæam ba najbolje. Zahihotao je, neuravnote en zvuk uznemirujuæ è
ak i njegovim vlastitim u ima. Zapu io si je usta akom. Bit æe da se prije nije stiga
o bojati, jer ga je retroaktivni val strave oborio na koljena.
A onda i na sve èetiri. Ruke su mu se nekontrolirano tresle od drhtave hladnoæe.
Poèeo je puzati.
Mora daje dosegnuo nekakav senzor, jer su se prozirna vrata siktavo otvorila. A,
 ne, neæe opet napraviti istu pogre ku i izagnati se u vanjsku tamu. Krenuo je puz
ati u suprotnom smjeru. Vid mu se zamutio i nekako se okrenuo, ledeni beton umje
sto glatkih ploèica pod rukom upozorio ga je na pogre ku. Èinilo se da mu je ne to d
ograbilo glavu, napola ok, napola udarac, uz gadan zujavi zvuk. Divljaèki odbaèen
, nanju io je oprljenu kosu. Fluorescentni tragovi okretali su mu se po mre nicama.
Poku ao se povuæi, ali umjesto toga se sru i preko utora od vrata, u baricu ledene v
ode i nekakve ljigave naranèaste mase, kao prljava mahovina. Ne, prokletstvo, ne
elim se opet smrznuti...! Skvrèio se od oèajne zgaðenosti.
Glasovi, povici na uzbunu. Koraci, blebetanje, tople, oh, bla eno tople ruke odvuk
le su ga od smrtonosnih vratnica. Nekoliko enskih glasova i jedan mu ki. "Kako je d
ospio ovamo gore?" " nije smio iziæi." "Pozovi Rowan. Probudi je " "Izgleda grozno."
"Ne", jedna ruka povukla gaje za kosu i okrenula mu lice prema svjetlu, "tako i
inaèe izgleda. Ne vidi se."
Lice koje je pripadalo ruci nadvilo se nad njegovo, o tro i zabrinuto. Bio je to R
owanin pomoænik, mladiæ koji gaje uspavao. Bio je to vitak èovjek eurazijskih cr
ta, s izrazitom kvrgom na nosu. Na plavoj je kuti pisalo, ludo, R. Du-rona. Ali
ne Dr. R. Onda æemo ga nazvati... brat Durona. Mladiæ je govorio: " opasan. Nevjer
ojatno je da se u tom stanju probio kroz na e osiguranje!"
"N'kvo Vg'ranje." Rijeèi! Usta su mu slagala rijeèi! "P' arna s'g'rnost!" Zami ljeno
je dodao: "Glupan."
Mladiæevo lice trgnulo se natrag, u zaprepa tenoj uvrijeðenosti. "Sa mnom razgovar
a , Kratki Spoju?"
"On govori!" Lice njegove Dr. Durone pojavilo se iznad njih, uzbuðenog glasa. Pr
epoznao ju je èak i s raspu tenom kosom koja joj je padala oko lica u tamnom oblak
u. Roivan, ljubavi moja. "Raven, to je rekao?"
Mladiæeve se tamne obrve naboraju. "Zakleo bih se da je rekao 'po arna sigurnost'.
Valjda trabunja."
Rowan se divlje nasmije i. "Raven, sva osigurana vrata otvaraju se prema van bez if
re. Za bijeg u sluèaju vatre ili kemijske nesreæe ili shvaæa li ti kakva je razin
a razumijevanja za to potrebna?"
"Ne", reèe Raven hladno.
Ono glupan je sigurno zapeklo, s obzirom na izvor... mraèno se osmjehnuo licima
iznad sebe i stropu predvorja koje je lelujalo iznad njih.
S lijeva je do ao stariji alt, vraæajuæi red i raspr ujuæi gomilu. "Ako nemate ovdje
posla, vratite se u krevet." Jedna Dr. Durona èija je kratko pod i ana kosa bila go
tovo posve bijela, vlasnica alta, dospjela mu je u vidno polje i zami ljeno se zag
ledala dolje u njega. "Du o moja, Rowan, umalo je pobjegao, ovako neoporavljen!"
"Ne ba pobjegao", reèe Brat Raven. "Èak i daje nekako pro ao kroz polje sila, ovako
odjeven, veèeras bi se za dvadeset minuta smrznuo, tamo vani."
"Kako je iza ao?"
Jedna nesretna Dr. Durona je priznala: "Sigurno je pro ao kraj monitorske postaje
dok sam bila na zahodu. ao mi je!"
"Zamislite da je do ao dovde po danu?" razmi ljao je alt. "Zamislite da gaje netko v
idio? To bi bila katastrofa."
"Nakon ovog, privatno krilo zakljuèavat æemo na dlan", obeæala je jedna zajapure
na Dr. Durona.
"Nisam sigurna da æe to biti dovoljno, s obzirom na ovu nevjerojatnu predstavu.
Juèer jo nije mogao ni ho-
i
dati. Svejedno, ovo mi daje razloga za nadu koliko i za zabrinutost. Mislim da o
vdje imamo ne to. Morat æemo postaviti bolje stra e."
"Koga si mo emo priu titi?" upita Rowan.
Nekoliko Dr. Durona, odjevenih u spavaæice, zagledalo se u mladiæa.
"Au, ne", pobuni se Raven.
"Rowan ga mo e pratiti po danu i nastaviti s poslom. Ti æe preuzeti noænu smjenu",
odredila je sjedokosa ena odluèno.
"Da, gospoðo", uzdahne mladiæ.
Carski je mahnula rukom. "Sad ga odvedite natrag u njegovu sobu. Provjeri da se
nije to o tetilo, Rowan."
"Dovest æu lebdeæu paletu", reèe Rowan.
"Ne treba ti to za njega", naruga se Raven. Kleknuo je, pokupio lutalicu u ruke
i stenjuæi se uspravio. Pokazuje snagu? Pa... i ne ba . "Te ak je k'o mokra krpa. 'A
jmo, Kratki Spoju, natrag u krevet."
Mutno uvrijeðen, pustio je da ga odnese. Rowan je zabrinuto lepetala kraj njega
preko predvorja, niz cijev, kroz skladi te i natrag u onu èudnu zgradu ispod zgrad
e. Ovog puta je barem, kao odgovor na njegovo stalno drhtanje, grijaè u krevetu
podesila na malo vi u temperaturu.
Rowan ga je pregledala, osobito pomno provjeravajuæi njegove bolne o iljke. "Unutr
a si nije uspio ni ta rastrgati. Ali èini se daje fiziolo ki uznemiren. Mo da od bola.
"
"Da mu dam jo dva kubika sedativa?" upita Raven.
"Ne. Samo dr i sobu u polumraku i ti ini. Iscrpio se. Kad se jednom zagrije, mislim
da æe sam zaspati." Dotakla mu je obraz, a zatim usne, nje no. "To mu je danas veæ
drugi put da je progovorio, zna ?"
j
eljela je da razgovara s njom. Ali sad je bio previ e umoran. I previ e uznemiren. No
æas je meðu ljudima bilo velike napetosti, meðu svim tim Dr. Duronama, bilo je n
eèeg stoje nadilazilo medicinski strah za pacijentovu sigurnost. Bili su jako za
brinuti zbog neèeg. Neèeg u vezi s njim? Mo da je sebi bio nepoznanica, ali oni su
znali vi e i nisu mu ni ta govorili.
Rowan se konaèno jaèe omotala u kuæni haljetak i oti la. Raven je razmjestio dva s
tolca, jedan kao sjedalo a drugi za noge, smjestio se i poèeo èitati iz ruènog è
itaèa. Uèiti, jer je povremeno vraæao ekrane ili pravio zabilje ke. Uèi da postane
lijeènik, sasvim sigurno.
Le ao je na leðima, iscrpljen preko svake mjere. Njegov gaje noæa nji izlet zamalo u
bio, a stoje doznao od sve te muke? Ne ba mnogo, osim ovoga: Do ao sam na neko vrlo
neobièno mjesto.
I tu sam zarobljenik.
DVADESETO POGLAVLJE
Mark, Bothari-Jesek i grofica sjedili su u knji nici kuæe Vorkosigan, pregledavaju
æi brodske specifikacije dan prije predviðenog polaska.
"Misli da bih imao vremena stati i posjetiti svoje klo-nove na Komarru?" upitao j
e Mark groficu pomalo èeznutljivo. "Bi li mi Illyan to dopustio?"
CarSig se, nakon konzultacije s groficom, odluèio za komarrsku privatnu internat
sku kolu kao prvu postaju za klonove, a grofica je pak obavje tavala Marka. CarSigu
se rje enje sviðalo jer su morali èuvati samo jednu lokaciju. Klonovima se sviðal
o jer su ostali sa svojim prijateljima, jedinom poznatom toèkom u tom iznenadnom
novom polo aju. Uèiteljima se sviðalo jer su klonove mogli tretirati kao jedan za
ostali razred i nadoknaðivati gradivo sa svima odjednom. Istovremeno, mlade su i
zbjeglice imale priliku dru iti se s mladim ljudima iz normalnih, premda uglavnom
bogatijih, obitelji i postepeno shvaæati socijalizaciju. Kasnije, kad to bude si
gurnije, grofica se zauzimala za to da ih se smjesti u obitelji, usprkos njihovo
j nezgodnoj dobi i velièini. Kako æe nauèiti kasnije stvoriti vlastite obitelji
ako ne budu imali modela? tvrdila je Illvanu. Mark je taj razgovor slu ao s najveæ
om moguæom zadivlje-no æu, pazeæi da ni sluèajno ne otvori usta.
"Sigurno, ako tako eli ", rekla je sad grofica Marku. "Illvan æe se buniti, ali sam
o po navici. Jedino... pada mi na pamet samo jedan stvarni prigovor koji bi moga
o imati, zbog tvog odredi ta. Ako se, Bo e saèuvaj, opet sretne s Kuæom Bharaputra, m
o da bi bilo bolje da ne zna ba sve
0 CarSigovim mjerama. Bilo bi pametnije da ih posjeti na povratku." Grofica je dj
elovala kao da joj se ne sviða okus njezinih vlastitih rijeèi, ali godine ivota s
problemima osiguranja dovodile su do automatike takvog razmi ljanja.
Ako opet susretnem Va u Luigija, klonovi æe mi biti zadnja briga, pomisli Mark zlo
voljno. A za to je uopæe i htio osobno ih posjetiti? Zar se jo uvijek poku ava prodat
i pod junaka? Junak bi morao biti samozatajan i strog. A ne tako oèajno eljan hva
le da progoni svoje rtve zahtijevajuæi zahvale. Valjda je veæ dosta tog izigravan
ja budale. "Ne", uzdahne konaèno. "Ako bilo tko od njih ikad bude elio razgovarat
i sa mnom, valjda znaju gdje me mogu naæi." Uostalom, ne bi bilo ni junakinje ko
ja bi ga poljubila.
Grofica je podigla obrve na ton njegova glasa, ali slegne ramenima u znak slagan
ja.
Pod vodstvom Bothari-Jesek, okrenuli su se praktiènijim problemima, ukljuèujuæi
i tro kove goriva i popravke na sustavu za odr avanje ivota. Bothari-Jesek i grofica
koja je, podsjetio se Mark i sama jednom zapovijedala brodom bile su zanesene za
panjujuæe tehnièkom raspravom o ugaðanju Necklinovih klipova kad se slika na kom
konzoli razdvojila i pojavilo se lice Simona Illvana.
"Bok, Elena." Ona je sjedila u stolcu pred komkonzo-lom; kimnuojoj je. "Molim te
Cordeliju."
Bothari-Jesek se osmjehne, kimne, prigu i audioizlaz
1 sklizne u stranu. U urbano je pozvala groficu, apuæuæi: "Imamo li problema?"
"Blokirat æe nas", brinuo se Mark uzrujano dok se grofica smje tala u sjedalo pred
komkonzolom. "Zakucat æe me za pod, naprosto to znam."
" ", prekori ga grofica uz blag osmijeh. "Oboje, sjednite tamo i oduprite se isku enju
govora. Simon je moja briga." Ponovno je otvorila audioprijenos. "Da, Simone, k
ako ti mogu pomoæi?"
"Gospo", Illvan joj kratko kimne, "jednom rijeèju, mo ete odustati. Ovaj plan koji
spremate je neprihvatljiv."
"Kome, Simone? Meni nije. Tko jo ima pravo glasa?" "Sigurnost", zare i Illvan.
"Ti si Sigurnost. Bila bih ti zahvalna ako preuzme odgovornost za vlastite emocio
nalne reakcije, a ne da ih prebacuje na neke neodreðene apstrakcije. Ili se makni
s veze i povezi me sa satnikom sigurnosti."
"Dobro. Neprihvatljivo je za mene." "Jednom rijeèju tvoj problem." "Zahtijevam d
a odustanete."
"Odbijam. Ako me eli zaustaviti, na kraju æe morati nabaviti nalog za moje i Markov
o uhiæenje."
"Razgovarat æu s grofom", reèe Illvan ukoèeno, s izrazom èovjeka koji je natjera
n na oèajnièke mjere.
"Previ e mu je lo e za takvo to. A ja sam veæ razgovarala s njim."
Illvan je progutao svoj blefa da se nije zadavio, bar ne pretjerano. "Ne znam to
mislite postiæi ovom neodobrenom pustolovinom, osim zamutiti vodu, mo da ugroziti i
vote i potro iti malo bogatstvo."
"Pa ba je u tome poanta, Simone. Ja ne znam to Mark mo e uèiniti. A ne zna ni ti. Pro
blem s CarSigom je u tome to u posljednje vrijeme niste imali konkuren-
èije. Uzimate svoj monopol zdravo za gotovo. Malo gurka-nja dobro æe vam doæi."
Illvan je neko vrijeme sjedio stisnutih zubi. "Ovime trostruko ugro avate kuæu Vor
kosigan", reèe konaèno. "Ugro avate si posljednju rezervu."
"Svjesna sam toga. I odluèila sam se preuzeti rizik." "Imate li pravo na to?" "I
mam vi e prava nego ti."
"Vlada je iza zatvorenih vrata u takvoj strci kakvu nisam vidio veæ godinama", r
eèe Illvan. "Centristièka koalicija batrga se poku avajuæi pronaæi èovjeka koji bi
zamijenio Arala. A isto rade i druge stranke."
"Izvrsno. Nadam se da æe netko od njih uspjeti prije nego to se Aral vrati na nog
e, inaèe ga nikad neæu uspjeti nagovoriti da se povuèe."
"Vi to tako vidite?" upita Illvan. "Kao priliku da zavr ite karijeru svoga supruga
? Je li to odanost, gospo?"
"Vidim priliku da ga ivog izvuèem iz Vorbarr Sultane", rekla je ledeno, "cilj oko
kojeg sam èesto oèajavala, tijekom godina. Ti odaberi svoju odanost, a ja æu sv
oju."
"Tko ga mo e naslijediti?" upita Illvan nezadovoljno.
"Nekoliko ljudi. Racozv, Vorhalas ili Sendorf, da spomenem samo trojicu. Ako ne,
ne to u Aralovu vodstvu nije bilo u redu. Znak je velikoga èovjeka i nasljedstvo
ljudi koje ostavlja iza sebe i kojima je prenio vlastite vje tine. Ako ti misli daj
e Aral tako mali daje zagu io sve potencijalne nasljednike oko sebe, ireæi nedostat
nost kao kugu, onda je Barravaru mo da i bolje bez njega."
"Znate da ne mislim tako!"
"Fino. Onda ti se argument sam od sebe poni tava."
"Izbezumljujete me." Illvan si protrlja vrat. "Gospo", reèe konaèno, "nisam vam
ovo elio reæi. Ali jeste li raz-
mislili o moguæim opasnostima ako dopustite barunu Marku da doðe do baruna Miles
a prije svih drugih?"
Zavalila se u stolcu, smje kajuæi se, blago lupkajuæi prstima. "Nisam, Simone. Na
kakve opasnosti misli ?"
"Isku enje da pomogne sebi", odgrize Illvan.
"Da ubije Milesa. Prokletstvo, reci to misli ." Oèi su joj opasno svjetlucale. "Pa,
naprosto æe se morati pobrinuti da tvoji ljudi doðu do Milesa prije njega. Zar n
e. Ja se neæu buniti." -
"Prokletstvo, Cordelia", zavikao je izmuèeno, "sigurno vam je jasno ako upadnu u
nevolje, prvo to æe uèiniti bit æe da pozovu CarSig u pomoæ!"
Grofica se nasmije i. "Ja sam mislila da u va oj prisezi ima ne to o tome kako ivite da
biste slu ili. Ili nema?"
"Vidjet æemo", odre e Illvan i prekine vezu. "Sto æe uèiniti?" upita Mark zabrinut
o.
"Pretpostavljam da æe krenuti preko mene. Buduæi da sam ga veæ prestigla s Aralo
m, to mu ostavlja samo jednu moguænost. Mislim da neæu ni ustajati. Oèekujem jo j
edan poziv, vrlo brzo."
Uznemireni, Mark i Bothari-Jesek poku ali su nastaviti s brodskim specifikacijama.
Mark je poskoèio kad je kom opet zazvonio.
Pojavio se neki nepoznat mladi èovjek, kimnuo grofici, objavio: "Gospo Vorkosiga
n. Car Gregor" i nestao. Umjesto njega pojavilo se Gregorovo lice, zbunjena izra
za.
"Dobro jutro, gospo Cordelia. Stvarno ne bi smjela tako uzrujavati jadnog Simona
, zna ."
"Zaslu io je", odvratila je mirno. "Priznajem, ovog èasa ima puno toga na pameti.
Potisnuta panika svaki put ga pretvori u metlu; to mu doðe umjesto trèanja u kru
g i vri tanja. Valjda tako izlazi na kraj s pritiskom."
I
"Dok se mi drugi snalazimo postajuæi pretjerani analitièari", promrmlja Gregor.
Grofièine se usne tr nu, a Mark odjednom pomisli kako zna tko bi mogao brijati bri
jaèa.
"U pogledu sigurnosti, njegova je briga opravdana", nastavi Gregor. "Je li taj j
acksonski pothvat mudar?"
"To je pitanje na koje se mo e odgovoriti samo praktiènim testom. Takorekuæi. Priz
najem da su Simonovi argumenti iskreni. Ali to misli , kako æe interesi Bar-rayara
biti najbolje poslu eni, sire? To je pitanje na koje se mora odgovoriti."
"Podijeljenog sam mi ljenja."
"A srca?" njezino pitanje bilo je izazov. Ra irila je ake, napola preklinjuæi, napo
la umirujuæi. "Na jedan ili drugi naèin, jo æe dugo imati posla s barunom Markom V
orko-siganom. Ovaj æe izlet, ako ni ta drugo, pokazati opravdanost i neopravdanost
svih sumnji. Ako se to ne provjeri, dvojbe æe uvijek ostati prisutne, nepoèe ani
svrab. A to nije po teno prema Marku."
"Kako znanstveno", dahnuo je. Promatrali su se podjednako suho.
"Mislila sam da bi ti se to moglo svidjeti."
"Je li barun Mark s tobom?"
"Da." Grofica ga pokretom pozove k sebi.
Mark je u ao u domet kamere. "Sire."
"Dakle, barune Mark", prouèavao gaje Gregor ozbiljno. "Èini se da tvoja majka eli
da ti dam dovoljno konopca da se sam objesi ."
Mark proguta slinu. "Da, sire."
"Ili spasi ..." Gregor kimne glavom. "Nekabude. Sretno i dobar lov."
"Hvala, sire."
Gregor se osmjehne i prekine vezu. Illyan se vi e nije javljao.
Isto popodne, grofica je povela Marka sa sobom u Carsku vojnu bolnicu, u svakodn
evni posjet suprugu. Od grofova kolapsa, Mark ju je veæ dvaput bio pratio na tak
vim posjetima. Nije mu se to ba dopadalo. Kao prvo, cijelo je mjesto mirisom prev
i e podsjeæalo na klinike koje su njegovu jacksonsku mladost pretvorile u muku; uh
vatio se u prisjeæanju prvih operacija i tretmana, koje je veæ bio smatrao posve
zaboravljenim. Kao drugo, sam je grof jo uvijek pla io Marka. Èak i le eæi, snaga nj
egove osobnosti bila je velika kao opasnost po njegov ivot, a Mark nije bio sigur
an koja ga od te dvije strane vi e stra i.
U bolnièkom hodniku pred èuvanom premijerovom sobom, koraci su mu se usporili i
zastao je, u bijednoj neodluènosti. Grofica se osvrne i stane. "Da?"
"Ja... zbilja ne elim tamo ulaziti."
Zami ljeno se namr tila. "Neæu te tjerati. Ali proreci æu ti ne to."
"Reci, o, proroèice."
"Neæe nikad za aliti ako to uèini . Ali mogao bi duboko aliti ako to ne uèini ."
Mark probavi tu zamisao. "U redu", rekao je tiho i slijedio je.
Na prstima su u li i stali na debeli sag. Zastori su bili razmaknuti i pru ali pogle
d na Vorbarr Sultanu, sve do drevnih graðevina i rijeke koja je sjekla srce cars
tva na pola. Popodne je bilo oblaèno, hladno i ki no, siva i bijela izmaglica vrtj
ela se oko vrhova najvi ih modernih nebodera. Grofovo lice bilo je okrenuto srebrn
om svjetlu. Djelovao je odsutno, dosadno i bolesno, lica podbulog i zelenkastog,
samo dijelom kao posljedica svjetla i propisne
J
zelene pid ame koja ih je sve neizbje no podsjeæala na njegov polo aj pacijenta. Bio j
e sav prekriven monitor-skim flasterima, a u nosnicama mu je bila prièvr æena cije
v za kisik.
"Ah." Glava mu se okrenula kad su u li i osmjehnuo se. Upalio je svjetlo kraj svog
a kreveta, proizvev i ne to topliju rasvjetu, koja mu svejedno nije uspjela popravit
i boju lica. "Najdra a kapetanice. Mark." Grofica se sagnula do njega i razmijenil
i su poljubac znatno dulji nego to bi forma zahtijevala. Grofica se uspela na kre
vet i sjela prekri enih nogu, popraviv i svoju dugu suknju. Nehajno je poèela masira
ti njegove bose noge, a on zadovoljno uzdahne.
Mark je pri ao na oko metar udaljenosti. "Dobar dan, gospodine. Kako ste?"
"Nije ba dobro kad ne mo e poljubiti ni vlastitu enu a da ne ostane bez daha", po alio
e. Legao je na leða, te ko di uæi.
"Pustili su me u laboratorij da vidim tvoje novo srce", primijeti grofica. "Veæ
je velièine pileæeg i veselo kucka u svojoj posudi."
Grof se slaba no nasmije. "Groteskno." "Meni je to bilo slatko." "Od tebe me to ne
èudi."
"Ako ba hoæe ne to groteskno, razmisli to poslije eli uèiniti sa starim srcem", savjet
vala mu je grofica sa zloèestim osmijehom. "Moguænosti za neukusne viceve gotovo
su neodoljive."
"Da ti mozak stane", promrmlja grof. Bacio je pogled na Marka, jo se uvijek smije e
æi.
Mark duboko udahne. "Gospa Cordelia vam je objasnila to namjeravam, zar ne, gospo
dine?"
"Mhm." Grofov smije ak izblijedi. "Da. Pazi leða. Jack-sonovo Skrovi te gadno je mje
sto."
"Da... znam."
"Stvarno zna ." Okrenuo je glavu pa se zagleda kroz sivi prozor. "Volio bih da mog
u poslati Botharija s tobom."
Grofica je djelovala prestra eno. Mark joj je s lica mogao proèitati pomisao: Zar
je zaboravio daje Bothari mrtav? Ali nije se usudila pitati. Umjesto toga, jo se i
re nasmije i.
"Povest æu Bothari-Jesek, gospodine."
"Povijest se ponavlja." Namuèio se da se uspravi na jedan lakat i o tro dodao: "Bo
lje da se ne ponovi, deèko, èuje li?" Spustio se natrag na jastuke prije nego to g
a je grofica mogla na to natjerati. Lice mu se opustilo; bio je malo mutan, ali
ne toliko izgubljen da bi zaboravio nasilnu smrt svoga oru nika. "Elena je pametni
ja nego to je bio njezin otac, to priznajem", uzdahnuo je. Grofica je zavr ila s nj
egovim tabanima.
Le ao je na leðima, namr ten, naizgled trudeæi se da smisli jo neki koristan savjet.
"Nekad sam mislio a i to sam otkrio tek kad sam ostario, zna da je najgora sudbin
a postati mentorom. Imati priliku da ka e kako, ali ne i da sam uèini . Poslati tiæeni
ka u svijet, sjajnog i krasnog, da primi tvoju vatru... Mislim da sam otkrio jo g
oru sudbinu. Poslati uèenika u svijet znajuæi prokleto dobro da nisi imao prilik
e nauèiti ga dovoljno... Budi pametan, deèko. Brzo se sagni. Nemoj se u sebi una
prijed predati neprijatelju. Pobijediti te mogu samo ovdje." Dotakao si je sljep
ooènice.
"Ja jo ne znam èak ni tko je neprijatelj", reèe Mark alosno.
"Oni æe vjerojatno pronaæi tebe", uzdahne grof. "Ljudi æe ti se izdati, rijeèima
i na druge naèine, ako bude tih i strpljiv i dopusti im to, umjesto da se toliko u
ri predati njima i postane slijep i gluh. Ha?"
"Valjda. Gospodine", reèe Mark zbunjeno.
"Ha." Grof je ostao posve bez daha. "Vidjet æe ", za kri-pao je. Grofica ga pogleda,
spusti se s kreveta i ustane.
"Pa", reèe Mark i kratko kimne, "do viðenja." Rijeèi su mu ostale visjeti u zrak
u, nedovoljne. Srèane bolesti nisu zarazne, prokletstvo. Èega se boji ? Progutao j
e slinu, i oprezno se pribli io grofu. Nikad ga jo nije dotakao, osim dok je poku ava
o pomoæi da ga ukrcaju na lebdeæi bicikl. Prestra en, ohrabren, ispru io je ruku.
Grof je prihvati u kratak, sna an stisak. Njegova ruka bila je velika i èetvrtasta
, tupih prstiju, ruka za lopate i pijuke, za maèeve i pi tolje. Markova ruka èinil
a se prema njoj malena i djetinja, bucmasta i blijeda. Nisu imale ni ta zajednièko
, osim stiska.
"Zbuni neprijatelje, deèko", pro apæe grof.
"Prijeæi iz bijega u napad sasvim je po tena taktika, gospodine."
Njegov se otac nasmije kroz nos.
Te je veèeri, svoje posljednje veèeri na Barravaru, Mark obavio jo jedan, posljed
nji videopoziv. Od uljao se do konzole u Milesovoj sobi, ne ba potajno, ali privatn
o. Deset je minuta zurio u bezlièni stroj prije nego to je tr-zavo unio kod koji
je dobio.
Kad je zvonjava prestala, nad videoploèom pojavila se slika sredovjeène plavokos
e ene. Ostaci upadljive ljepote èinili su joj lice sna nim i samopouzdanim. Oèi su
joj bile plave i pune humora. "Rezidencija komodora Koudelke", javila se slu beno.
To joj je majka. Mark je progutao paniku i zadrhtao: "Mogu li razgovarati s Kare
en Koudelka, molim vas gospoðo?"
Plava obrva se tr ne. "Mislim da znam tko ste vi, ali to da ka em, tko zove?"
"Barun Mark Vorkosigan", procijedio je.
"Samo èas, gospodaru." Iza la je iz dometa kamere; èuo joj je glas kako nestaje u
daljini, dozivajuæi: "Kareen!"
U pozadini se èulo prigu eno lupanje, nerazumljivi glasovi, krik i Kareenin nasmij
e en glas kako vièe: "Ne, Delia, to je za mene! Mama, reci joj da se makne! Moj, s
amo moj! Van!" Zvuk vrata koja su se zatvorila preko neèijeg tijela, uzvik, a za
tim i odluèniji, konaèni udarac zaista zatvorenih vrata.
Zadihana i rasku trane kose, Kareen Koudelka stigla je u domet kamere i ponudila m
u "Bok!" sa zvjezdicama u oèima.
Ako ba i nije bilo posve isto kao pogled koji je gospa Cassia bila uputila Ivanu,
bilo je vrlo slièno, sna nije i pla-vije. Mark se skoro onesvijestio. "Bok", reka
o je zadihano. "Nazvao sam da se oprostim." Ne, prokletstvo, to je pre-kratko
"Molim?"
"Ovaj, oprosti, nisam ba tako mislio. Ali uskoro odlazim s planeta, a nisam htio
otiæi a da ne razgovaram s tobom."
"Oh." smije ak joj se spustio. "Kad æe se vratiti?"
"Nisam siguran. Ali kad se vratim, volio bih te opet vidjeti."
"Pa... jasno."
Jasno, rekla je. Koliko je divnih pretpostavki bilo skriveno u tom jasno.
Oèi su joj se suzile. "Ne to nije u redu, barune Mark?"
"Ne", reèe u urbano. "Ovaj... ono to sam èuo u pozadini, to je tvoja sestra?"
"Da. Morala sam zakljuèati vrata, inaèe bi stala izvan dometa kamere i plazila b
i mi se dok razgovaramo." Iskreni izraz povrijeðenosti pokvario se kad je dodala
: "To ja njoj radim kad je frajeri nazovu."
On je frajer. Kako... kako normalno. Naveo ju je, pitanje za pitanjem, da mu pri
èa o svojim sestrama, svojim roditeljima i svome ivotu. Privatne kole i voljena dj
eca... komodorova obitelj bila je dobrostojeæa, ali s nekom vrstom barravarske r
adne etike koja je stvarala strast za obrazovanjem i postignuæima, s idealom slu b
e koji se provlaèio kroza sve, vukuæi ih sve u buduænost. Na ao se zapljusnut njez
inim rijeèima, kao u snu. Bila je tako mirna i stvarna. Nikakvih sjena muèenja,
nièeg pokvarenog ili izoblièenog. Osjeæao se kao da se hrani, ne eludac veæ glavu
. Mozak mu je bio topao i pun i sretan, dojam gotovo erotièan ali manje opasan.
Na alost, nakon nekog je vremena postala svjesna nesrazmjera u razgovoru.
"Bo e mili, blebeæem. Oprosti." "Ne! Volim te slu ati kad prièa ."
"No, to je novost. U ovoj obitelji imam sreæe kad uspijem ubaciti koju rijeè u r
azgovor. Nisam ni progovorila do svoje treæe godine. Odveli su me na testiranje.
Pokazalo se da je to samo zato to su moje sestre na sve odgovarale umjesto mene!
"
Mark se nasmije.
"Sad mi ka u da nadoknaðujem izgubljeno vrijeme."
"Ja znam sve o izgubljenom vremenu", reèe Mark a-lobno.
"Da, ja... èula sam pone to. Tvoj je ivot bio velika pustolovina."
"Ne ba pustolovina", ispravio ju je. "Vi e katastrofa." Zapitao se kako bi njegov iv
ot izgledao odra en u njezi-
nim oèima. Ne to sjajnije... "Mo da æu ti, kad se vratim, isprièati pone to o tome." A
ko se vrati. Ako mu ovo uspije.
Ja nisam dobra osoba. To bi morala znati, prije. Prije èega? Sto se dulje budu p
oznavali, to æe mu te e biti priznati joj svoje odvratne tajne.
"Gle, ja... mora shvatiti." Bo e, zvuèi toèno kao Bot-hari-Jesek, pripremajuæi se n
a priznanje. "Ja sam prilièno zariban i tu ne mislim samo na vanjski izgled." Pr
okletstvo, prokletstvo, a to ova draga mlada djevica ima s mraènim perfidnostima
psihoprogramiranja i muèenja i njihovim nesigurnim posljedicama? Kakvog on ima p
rava nagurati joj u glavu sav taj u as? "Èak ne znam ni to bih ti trebao reæi!"
Sad je jo prerano, jasno je to osjeæao. Ali kasnije bi moglo biti prekasno, ostav
iti je da se osjeæa izdanom i prevarenom. A ako produ i ovaj razgovor jo samo minut
u, prijeæi æe u oèajnièko provaljivanje svega i izgubiti jedinu svijetlu, neotro
vanu stvar koju je prona ao.
Kareen zbunjeno nagne glavu. "Mo da bi trebao pitati groficu."
"Ti je dobro pozna ? Razgovarate?"
"O, da. Ona je najbolja prijateljica moje majke. Moja mama je nekad bila njezina
tjelesna èuvarica, prije nego to se povukla i dobila nas."
Mark je opet osjetio sjenovitu udrugu baka. Moæne stare ene s genetièkim planovim
a... U daljini mu se èinilo kako ima nekih stvari koje bi mu karac morao uèiniti s
am. Ali na Barravaru se koriste posrednici. On na svojoj strani ima posebnu izas
lanicu za cijeli enski rod. Grofica æe raditi za njegovu korist. Aha, kao ena koja
dr i uplakano dijete da dobije bolno cjepivo koje æe ga spasiti od smrtonosne bol
esti.
Koliko vjeruje grofici? Usuðuje li joj se vjerovati i u ovome?
"Kareen... prije nego to se vratim, uèini mi uslugu. Ako bude imala prilike privat
no razgovarati s groficom, pitaj je to ona misli, to bi trebala doznati o meni pri
je nego to se bolje upoznamo. Reci joj da sam te ja to zamolio."
"U redu. Ja volim razgovarati s gospom Cordelijom. Ona je bila neka vrst moga me
ntora. Kad razgovaram s njom, èini mi se da sve mogu." Kareen je oklijevala. "Ak
o se vrati do zimoslave, hoæe li opet plesati sa mnom na carskom balu? A da se ova
j put ne skriva u kutu", dodala je o tro.
"Ako se vratim do zimoslave, neæu se morati skrivati u kutu. Da."
"Dobro. Dr at æu te za rijeè."
"Moja rijeè kao Vorkosigana", reèe olako.
Njene plave oèi se ra ire. "Oh. Mene." njezine meke usne razdvoje se u zasljepljuj
uæi osmijeh.
Osjeæao se kao daje krenuo pljunuti i umjesto toga otkrio u ustima dijamant. I n
ije ga vi e mogao opozvati i ponovno progutati. Djevojka mora imati neku vorsku cr
tu u sebi, kad tako ozbiljno shvaæa èovjekovu rijeè.
"Sad moram iæi", rekao je.
"U redu. Barune Mark budi oprezan?"
"Ja za to si to rekla?" Nije joj rekao ni rijeèi o tome kamo ide, niti za to, mogao
se zakleti u to.
"Moj otac je vojnik. Ima u oèima isti izraz kao i on, kad la e o nekoj opasnosti na
koju se sprema. Ni on nikad ne prevari moju mamu."
Ni jedna mu jo djevojka nije rekla da bude oprezan i to kao da to stvarno misli.
To ga je neizrecivo dirnulo. "Hvala ti, Kareen." Nevoljko, prekinuo je vezu, kre
tnjom koja je gotovo milovala.
DVADESET I PRVO POGLAVLJE
Mark i Bothari-Jesek s Barravara su stigli na Komarr u kurirskom brodu Car Siga
vrlo sliènom onom kojim su se pro li put vozili; bila je to, Mark se zakleo, poslj
ednja usluga koju æe ikad zatra iti od Simona Illvana. Ova je odluènost potrajala
dok nisu stigli u komarrsku orbitu, gdje je Mark otkrio da su mu Dendarii uranje
no poslali zimo-slavni dar. Konaèno su stigle osobne stvari lijeènika Nor-wooda,
poslane iz glavnog dijela dendariijske flote.
CarSig je ipak CarSig i veæ ih je otvorio. Tim bolje; te ko da bi Marku dopustili
da ih dotakne a da se nisu prije toga uvjerili kako su veæ prona li sve moguæe taj
ne. S podr kom Bothari-Jesek, Mark je preklinjao, blefirao, gnjavio i davio sve do
k mu nisu dopustili pristup stvarima. S oèitim oklijevanjem, CarSig ga je uz nad
zor pustio u zakljuèanu prostoriju u orbitalnom sto eru. Ali su ga pustili.
Mark je pustio Bothari-Jesek da nadgleda pripreme broda koji je prona ao grofièin
agent. Kao dendariijski kapetan, Bothari-Jesek bila je ne samo logièan odabir za
logistièke zadaæe veæ vjerojatno i pretjerivanje. Uz mali trzaj savjesti, Mark
ju je izgurao iz svojih misli i bacio se na prouèavanje svoje nove krinje s blago
m. Sam u praznoj sobi. Raj.
I
Nakon prvog uzbuðenog pregleda materijala koji je ukljuèivao staru odjeæu, zbirk
u diskova, pisma i razlièite uspomene iz èetiri godine Norvroodove dendariijske
slu be Markje pao u depresiju, sklon povjerovati daje CarSig u pravu. Ovdje nema n
ièeg vrijednog. Nièeg ni u kakvom rukavu CarSig je provjerio; Mark je odlo io odje
æu, knjige i uspomene i sve sasvim tjelesne stvari. Èudno se osjeæao, baratajuæi
starom odjeæom, oznaèenom tragovima tijela koje je zauvijek nestalo. Prokleto p
revi e smrtnosti. Umjesto toga, usredotoèio se na umnije ostatke èovjekova ivota i
karijere: njegovu knji nicu i tehnièke bilje ke. CarSig je donio tu istu odluku prij
e njega, primijetio je smrknuto.
Uzdahnuo je i zavalio se u stolac, dugo razmi ljajuæi. Oèajnièki je elio da mu Norw
ood da neki kljuè, ako ni ta drugo a ono zato da èovjek kojeg je nehotice odveo u
smrt ne pogine tako uzaludno. Nikad vi e ne elim biti bojni zapovjednik. Nikad.
Nije oèekivao da æe biti oèito. Ali veza, kad ju je konaèno prona ao, satima kasni
je, bila je toliko neupadljiva koliko je to samo moguæe. Radilo se o bilje ci, ruk
om une-senoj na plastiènu foliju uguranu u gomilu sliènih bilje ki, ra trkanih po pr
iruèniku za krio-pripremu u hitnim uvjetima. Sve to je pisalo bilo je: Sastanak s
Dr. Duronom u 09.00, za laboratorijski materijal.
Ne ona Durona...?
Mark se vratio Norwoodovim diplomama i svjedod bama, dijelu kompjuterskih dosjea k
oje je veæ vidio u CarSi-govim podacima na Barravaru. Norwood je svoju obuku u k
rio-tehnici pro ao u nekom ivotnom centru Beauchene, po tovanoj komercijalnoj bolnici
koja se bavila krio-o iv-ljavanjem na Escobaru. Ime "Dr. Durona" nije se pojavlji
valo nigdje na popisu njegovih izravnih instruktora. Nije se pojavljivalo na pop
isu osoblja ivotnog centra. Nije se,
zapravo, uopæe nigdje pojavljivalo. Mark provjeri ponovno, za svaki sluèaj.
Na Escobaru vjerojatno ima hrpa ljudi koji se zovu Durona. Nije to neko rijetko
ime. Svejedno je stisnuo foliju. Svrbjela ga je u dlanu.
Nazvao je Quinn, na nedaleko ukotvljenom Arielu.
"Ah", reèe ona, promatrajuæi ga na videu bez imalo dobrodo lice. "Vratio si se. El
ena mije rekla. to ti zami lja , to radi ?"
"Zanemari to. Slu aj, ima li meðu Dendariima itko, lijeènik ili tehnièar, tko se o
brazovao u ivotnom centru Beauchene? Po moguænosti u isto vrijeme kad i Norwood?
Ili bar blizu toga vremena?"
Ona uzdahne. "U njegovoj grupi bila su trojica. Lijeènik Crvenog odreda, Norwood
i lijeènik Naranèastog odreda. CarSig nas je veæ ispitivao o tome, Mark."
"I gdje su oni sada?"
"Lijeènik Crvenog odreda poginuo je u nesreæi shut-tlea, prije nekoliko mjeseci "
"Agh!" Pro ao je rukom kroz kosu.
"A èovjek iz Naranèastog odreda je tu na Arielu."
"Da!" zakre ti Mark sretno. "Moram razgovarati s njim." Umalo je rekao Pozovi ga,
ali onda se sjeti daje na CarSigovoj vezi i da ga zacijelo nadgledaju. "Po alji ka
psulu po mene."
"Kao prvo, CarSig gaje veæ ispitivao, vrlo podrobno, a kao drugo, tko si mi pak
ti da izdaje naredbe?"
"Elena ti nije ba puno rekla, vidim." Èudno. Je li sumnjiva oru nièka prisega bila
jaèa od odanosti Dendariima? Ili je naprosto bila previ e zaposlena da bi prièala?
Koliko je vremena bacio je pogled na sat. Moj Bo e. "Sluèajno sam na putu za Jack
sonovo Skrovi te. Kreæem vrlo brzo. Ako bude jako dobra, mo da zamolim CarSig
da te prepusti meni i dopustim ti da me prati na putu. Mo da." Zadihano joj se iske
sio.
Goruæi pogled kojim je uzvratila bio je rjeèitiji nego bilo kakva psovka. Usne s
u joj se pomakle broji do deset? ali nije se zaèuo nikakav zvuk. Kad je konaèno
progovorila, glas joj je bio obuzdan do predenja. "Tvoja kapsula æe biti na post
aji za jedanaest minuta."
"Hvala."
Lijeènik je bio zlovoljan.
"Gledajte, veæ sam pro ao kroz ovo. Trajalo je satima. Gotovi smo."
"Obeæajem da æu biti kratak", uvjeri ga Mark. "Samo jedno pitanje."
Lijeènik se zloæudno zagledao u Marka, mo da zato to ga je ispravno odredio kao raz
log za to je posljednjih dvanaest tjedana zarobljen na brodu u komarrskoj orbiti.
"Kad ste vi i Norwood prolazili kroz krionsku obuku u Beaucheneu, sjeæate li se
da ste upoznali neku Dr. Duro-nu? Mo da pri izdavanju laboratorijske opreme?"
"Tamo je sve bilo puno doktora. Ne. Mogu li sad iæi?" Lijeènik je poèeo ustajati
.
"Èekajte!"
"To je bilo ono jedno pitanje. A CarSigove gorile veæ su mi ga postavile."
"I tako ste im odgovorili? Èekajte. Da razmislim." Mark si tjeskobno zagrize usn
icu. Samo ime nije bilo dovoljno da krene, èak ni njemu. Mora biti jo neèeg. "Sje
æate li se... daje Norwood bio s nekom visokom, markantnom enom eurazijskih crta
lica, ravne crne kose, smeðih oèiju... neobièno pametnom." Nije se usuðivao pred
lo iti njezine godine. Mogle su biti bilo to, od dvadeset do ezdeset.
Lijeènik se zaèuðeno zagleda u njega. "Aha! Kako ste znali?"
"Stoje ona bila tamo? Kakav je bio njezin odnos s Nor-woodom?"
"I ona je tamo bila student, mislim. Neko vrijeme jurio je za njom, ma uæi vojnim
sjajem koliko je mogao, ali mislim daje nije uhvatio."
"Sjeæate li se njezina imena?"
"Roberta, ili tako ne to. Rowanna. Ne sjeæam se."
"Je li bila s Jacksonova Skrovi ta?"
"Ja sam mislio daje Eskobaranka." Lijeènik slegne ramenima. "Klinika je imala po
stdiplomskih studenata s cijelog planeta, kao specijalizante za krio-o ivljavanje.
Ja nisam s njom nikad ni razgovarao. Vidio sam je nekoliko puta s Norwoodom. Mo d
a je mislio da bih se i ja poku ao ugurati."
"Znaèi ta je klinika vrhunsko mjesto. Sa irokom reputacijom."
"Mi smo tako mislili."
"Èekajte ovdje." Mark je ostavio lijeènika sjediti u Arielouoj maloj sobi za sas
tanke i izjurio da pronaðe Quinn. Nije morao daleko trèati. Èekala je na hodniku
, tapkajuæi èizmom.
"Quinn, brzo! Trebam video iz ljema narednice Tau-re, s povr inske misije. Samo jed
nu sliku."
"CarSigje konfiscirao originale." "Sigurno si zadr ala kopije." Kiselo se osmjehnu
la. "Mo da." "Quinn, molim te!"
"Èekaj ovdje." Brzo se vratila i predala mu disk s podacima. Ovoga gaje puta sli
jedila u sobu za sastanke. Buduæi da osigurana konzola vi e nikako nije htjela pri
hva-
titi njegov otisak dlana, koliko ga god migoljio, Mark je bio prisiljen prepusti
ti njoj daje ukljuèi. Premotao je Tau-rin video do slike koju je elio. Krupni pla
n visoke, tamnokose djevojke dok okreæe glavu, ra irenih oèiju. Mark je zamutio po
zadinu klonskih jaslica.
Tek tada poka e lijeèniku neka pogleda.
"Hej!"
"Je li to ona?"
"To je..." lijeènik je zurio. "Ovdje je mlaða. Ali to je ona. Odakle vam to."
"Nije va no. Hvala vam. Neæu vas vi e zadr avati. Bili ste od velike pomoæi."
Lijeènik je iza ao jednako nevoljko kao to je i u ao, osvræuæi se preko ramena.
"O èemu se radi, Mark?" upita Quinn.
"Reæi æu ti kad budemo na mom brodu i na putu. Ne prije." Imao je prednost pred
CarSigom i nije ju namjeravao ispustiti. Ako ne budu posve oèajni, nikad ga neæe
pustiti, s groficom ili bez nje. A sve je bilo fer; on nije imao ni jednu infor
maciju do koje i CarSig nije mogao doæi. Samo ih je on malo drugaèije preslo io.
"Dovraga, odakle ti brod?"
"Mama mi gaje dala." Trudio se da se ne smje ka.
"Grofica? Prokletstvo! Pustit æe tebe?"
"Nemoj mi zavidjeti na jednom malom brodu, Quinn. Konaèno, mom starijem bratu ro
ditelji su dali cijelu flotu brodova." Oèi su mu sjajile. "Vidimo se na brodu, è
im kapetanica Bothari-Jesekjavi daje spreman."
Njegov brod. Ne ukraden, nièeg la nog ili smuljanog. Njegov po pravu zakonskog dar
a. On, koji nikad nije do-
bio roðendanski dar, sad ga je imao. Za dvadeset i dvije propu tene godine.
Mala jahta bila je iz pro le generacije, prethodno vlasni tvo komarrskog oligarha iz
bogatih dana prije barra-varskog osvajanja. Nekad je bila vrlo luksuzna, ali oè
ito je u zadnjih deset godina nitko nije odr avao. Sto nije znaèilo daje komarrski
klan zapao u te koæe, shvatio je Mark: nabavljali su novu i zato su je i prodali.
Komarranci su se razumjeli u privredu, a Vorovi su se razumjeli u odnos izmeðu
privrede i poreza. Pod novim je re imom privreda obnovila velik dio nekada nje ivosti
.
Mark je dnevnu sobu jahte proglasio sobom za sastanke. Sad se ogledavao po njoj,
prouèavajuæi svoje goste, rasporeðene po namje taju prièvr æenom za sagom pokrivenu
palubu, oko la nog kamina koji je imao videoprogram atavistièkog plesa vatre, ukl
juèujuæi èak i infracrveno zraèenje.
Quinn je bila tu, naravno, jo uvijek u svojoj dendariij-skoj odori. Do kraja je i
zgrizla nokte i umjesto toga pre la na grickanje unutarnje strane obraza. Bel Thor
ne sjedio je tiho i povuèeno, a trajna snu denost nagla avala je tanke bore oko njeg
ovih oèiju. Narednica Taura nadnosila se nad Thornea, ogromna i zbunjena i oprez
na.
To nije udarna skupina. Mark se pitao bi li trebao povesti jo èiste sile... ne. A
ko je i ta nauèio iz one prve misije, onda je to ovo: kad nema dovoljno sile za po
bjedu, bolje se uopæe ne upu tati u silu. Ono to jest uèinio bilo je da pokupi sve
iskustvo koje su Dendarii mogli ponuditi glede Jacksonova Skrovi ta.
U la je Bothari-Jesek i kimnula mu. "Krenuli smo. Izi li smo iz orbite, a tvoj pilot
dr i komunikacijske kanale otvorenima. Dvadeset sati do prve skoène toèke."
"Hvala, kapetanice."
Quinn je kraj sebe napravila mjesta za Bothari-Jesek; Mark je sjeo na ognji te od
la nog kamena, leðima okrenut pucketavim plamenovima, ruku blago sklopljenih meðu
koljenima. Duboko je udahnuo. "Dobro do li na brod i hvala vam svima to ste do li. Sv
i shvaæate, ovo nije slu bena dendariijska ekspedicija, a CarSig je nije ni odobri
o ni financirao. Na e tro kove privatno plaæa grofica Vorko-sigan. Svi ste navedeni
kao osoblje na neplaæenom privatnom dopustu. S jednom iznimkom, ja nad vama nema
m nikakvih ovlasti. Niti vi nadamnom. Imamo hitan zajednièki interes, to zahtijev
a da udru imo svoje sposobnosti i informacije. Prva od njih je pravi identitet adm
irala Naismitha. Quinn, jesi li kapetana Thornea i narednicu Tauru uputila u to?
"
Bel Thorne kimne. "Stari Tung i ja to smo veæ odavno shvatili. Milesov tajni ide
ntitet nije ba tako tajan kako se on nadao, bojim se."
"Menije to do lo kao novost", zagrmi narednica Taura. "Alije svakako objasnilo mno
ge stvari koje su me èudile."
"U svakom sluèaju, dobrodo li u u i krug", reèe Quinn. "Slu beno." Okrenula se Marku.
"Dobro, to ima ? Neku vezu, konaèno?"
"Oh, Quinn. Do gu e sam u vezama. Ali sad mi manjka motiv."
"Znaèi da si ispred CarSiga."
"Mo da ne zadugo. Poslali su agenta na Escobar, u potrazi za pojedinostima o ivotno
m centru Beauchene sigurno æe i oni uoèiti istu vezu. Prije ili kasnije. Ali ja
sam ovu ekspediciju planirao s primarnim popisom dvadeset mjesta na Jacksonovu S
krovi tu koja treba detaljno ponovno pregledati. Zbog neèeg to sam na ao meðu Nor-woo
dovim osobnim stvarima, promijenio sam redoslijed popisa. Ako Miles bude o ivljen t
o je dio moje pretpo-
stavke koliko dugo misli da æe mu trebati da uèini ne to èime æe privuæi pozornost
na sebe?"
"Ne dugo", reèe Bothari-Jesek nevoljko.
Quinn suho kimne. "Premda bi se mogao isto tako probuditi i s privremenim gubitk
om pamæenja." Ili trajnim; nije to rekla naglas, ali Mark je vidio strah na njez
inu licu. "Kod krio-o ivljavanja, to je gotovo uobièajena pojava."
"Problem je u ovome CarSig i mi nismo jedini koji ga tra e. Vrijeme me svrbi. Èiju
æe pozornost prvo privuæi?"
"Mhm", reèe Quinn smrknuto. Thorne i Taura izmijenili su zabrinute poglede.
"U redu." Mark proðe rukom kroz kosu. Nije ustao i ushodao se, kao Miles; izmeðu
ostaloga, od Quinnina ne-odobravajuæeg pogleda èinilo mu se da se ljuljao. "Evo
to sam prona ao i to mislim. Kad je Norwood bio na Esco-baru obrazujuæi se za krio-
preparaciju, upoznao je neku doktoricu Robertu ili Rowannu Durona, s Jacksonova
Skrovi ta, koja je takoðer bila tamo kao specijalizant krio--o ivljavanja. Imali su
neku vrst pozitivnog odnosa, u svakom sluèaju dovoljno da je se Norwood sjeti ka
d su ih Bharaputranci prièepili. I da joj vjeruje dovoljno da joj po alje krio-kom
oru. Sjetite se, Norwood je u to vrijeme takoðer bio pod pogre nim dojmom da je ku
æa Fell na saveznik. Jer Durona Grupa radi za Kuæu Fell."
"Samo malo", reèe Quinn smjesta. "Kuæa Fell tvrdi da nema krio-komore!"
Mark podigne ruku da je zaustavi. "Dopustite mi da vas malo uputim u jacksonsku
povijest, koliko je ja znam. Prije nekih devedeset ili stotinu godina "
"Bo e, barune Mark, koliko æe dugo trajati ta povijest?" upita Bothari-Jesek. Èuv i
barravarski izraz po tovanja, Quinn je naglo podigla pogled.
I
"Strpite se. Morate shvatiti tko je i to Durona Grupa. Prije devedeset godina, ot
ac trenutnog baruna Rvovala uspostavljao je svoju malu potajnu genetsku trgovinu
robljem, proizvodnju ljudskih biæa prema narud bi. U nekom trenutku palo mu je na
pamet: za to bi iznajmljivao vanjsku pamet? Mo e uzgojiti svoju vlastitu. Mentalne
osobine najte e je genetski stvoriti, ali stari je Rvoval i sam bio genij. Pokrenu
o je projekt koji je kulminirao stvaranjem ene koju je nazvao Lilly Durona. Ona j
e trebala biti muza njegova medicinskog istra ivanja, njegova lijeènièka robinja.
U oba smisla.
Odrasla je, dobila obrazovanje i krenula na posao. I bila je briljantna. Otprili
ke u to vrijeme, stari je barun Rvoval umro, bez previ e tajni, pri jednom od rani
h poku aja presaðivanja mozga.
Ka em bez previ e tajni, zbog prirode koju je njegov sin i nasljednik, trenutni baru
n Rvoval, smjesta pokazao. Njegov je prvi projekt bio da se rije i svih potencijal
nih suparnika meðu braæom i sestrama. Stari je barun imao mnogo djece. Rvovalova
rana karijera neka je vrst jack-sonske legende. Najstariju i najopasniju braæu
dao je jednostavno ubiti. Sestre i mlaðu braæu poslao je u laboratorije za prila
godbu tijela, a odatle u vrlo tajne bordele u kojima opslu uju mu terije s te strane
. Pretpostavljam da su dosad veæ svi pomrli. Ako su imali sreæe.
Osim toga, po svemu sudeæi, Rvoval se slu io istim tim izravnim pristupom i s osob
ljem koje je naslijedio. Njegov je otac s Lilly Duronom postupao kao s voljenim
blagom, ali novi barun Rvoval zaprijetio je da æe je poslati za njegovim sestram
a, da izravno udovolji biolo kim snovima njegovih mu terija ako ne bude suraðivala.
Poèela je smi ljati svoj bijeg, u suradnji s Rvovalovim prezrenim mlaðim polubrato
m po imenu Georish Stauber."
"Ah! Barun Fell!" reèe Thorne. Thorne je djelovalo prosvijetljeno, Taura zadivlj
eno, Quinn i Bothari-Jesek u asnuto.
"Upravo on, ali tad jo to nije bio. Lilly i mladi Georish pobjegli su pod za titu K
uæe Fell. Zapravo, vjerujem daje Lilly bila Georishova ulaznica. Oboje su poèeli
slu iti svojim novim gospodarima, uz veliku mjeru neovisnosti postignutu pregovor
ima, bar to se tièe Lilly. Takva je bila Pogodba. Pogodbe su onoliko blizu polusv
etosti koliko to na Jacksonovu Skrovi tu ne to mo e biti.
Georish se poèeo uzdizati kroz redove Kuæe Fell. A Lilly je osnovala Durona Grup
u za istra ivanje, klonirajuæi samu sebe. Opet i opet. Durona Grupa, koja sad ima
nekih trideset ili èetrdeset kloniranih sestara, slu i Kuæi Fell na nekoliko naèin
a. Oni su neka vrst obiteljskog lijeènika za vi e Fellove suradnike koji ne ele svo
je zdravlje povjeriti vanjskim specijaliziranim kuæama kao to je Bharaputri-na. A
, buduæi daje Kuæa Fell specijalizirana za oru je, bavili su se istra ivanjem i razv
ojem bojnih otrova i biolo kog naoru anja. I protuotrova. Durona Grupa zaradila je K
uæi Fell malo bogatstvo Peritaintom, a nekoliko godina kasnije i ogromno bogatst
vo protuotrovom za Peritaint. Durona Grupa ima neku vrst tihe slave, ako pratite
takve stvari. A CarSig ih prati. Cak i u proèi æenim dosjeima koje su meni pokaza
li bila je hrpa toga o njima. No, veæi dio je ove prièe na Jacksonovu Skrovi tu op
æe poznat.
Velikim dijelom zahvaljujuæi bodovima koje je Kuæa Fell dobila preko Lilly, Geor
ish se prije nekoliko godina uspeo do vrhunca i postao barun Fell. Sad sti u denda
riij-ski plaæenici. I sad vi morate reæi meni to se dogodilo." Mark kimne prema B
el Thorne. "Ja sam uhvatio samo komadiæke. prièe."
Bel fuæne. "Znao sam ne to od ovoga, ali mislim da nisam jo nikad èulo cijelu prièu
. Nikakvo èudo to se Fell i
I
Rvoval toliko mrze." Bacilo je pogled na Quinn; ona mu kimne kao dopu tenje da nas
tavi. "Pa, prije otprilike èetiri godine, Miles je Dendariima prona ao jedan ugovo
r. Obièno spa avanje. Na poslodavac oprosti, Barravar, tako ih dugo zovem na posloda
vac da je to veæ automati-ka."
"Zadr i je", Mark mu da savjet.
Bel kimne glavom. "Imperij je htio uvesti galaktièkog genetièara. Ne znam toèno
za to." Bacilo je pogled na Quinn.
"Ni ne mora znati", reèe ona.
"No, neki Dr. Canaba, jedan od vrhunskih genetièara Kuæe Bharaputra, htio je pre
bjeæi. Kuæa Bharaputra ima vrlo smrtonosan stav prema osoblju koje eli otiæi s gl
avom punom poslovnih tajni, pa je Canabi trebala pomoæ. Pogodio se s Barrayarski
m imperijem da ga prihvati."
"Odatle ja dolazim", ubaci Taura.
"Da", reèe Thorne, "Taura je bila jedan od njegovih najdra ih projekata. On je, ov
aj, ustrajao daje povedemo. Na alost, projekt super-vojnika nedugo prije toga je n
apu ten, a Tauru su prodali barunu Ryovalu, koji skuplja, oprosti mi, narednice, g
enetske neobiènosti. Pa smo mi, osim to smo oslobodili Canabu iz Kuæe Bharaputra,
morali jo i nju osloboditi iz Kuæe Ryoval. Ovaj, Taura, bolje da ti isprièa stoje
bilo dalje."
"Admiral je stigao i spasio me iz Ryovalova glavnog biolo kog pogona", zagrmi krup
na ena. Te ko je uzdahnula, kao od neke slatke uspomene. "Dok smo bje ali, posve smo
uni tili Ryovalovu glavnu banku gena. Stogodi nja zbirka tkiva oti la je u dim. Doslov
no." Nasmije ila se, pokazujuæi svoje oènjake.
"Kuæa Ryoval te je noæi izgubila oko pedeset posto svoje vrijednosti, po procjen
i baruna Fella", doda Thorne. "Barem."
Mark hukne, pa se smiri. "To obja njava za to vi svi mislite da æe ljudi baruna Ryov
ala tra iti admirala Nais-mitha."
"Mark", reèe Thorne oèajno, "ako Ryoval pronaðe Mi-lesa prije nas, dat æe ga o ivj
eti samo da bi ga mogao opet ubiti. I opet. I opet. Zato smo toliko insistirali
da igra Mi-lesa kad smo odlazili s Jacksonova Skrovi ta. Ryoval nema motiva da se o
sveæuje klonu, samo admiralu."
"Shvaæam. Joj. Hvala. Ovaj, a to se dogodilo s doktorom Canabom? Ako smijem pitat
i?"
"Sigurno je isporuèen", reèe Quinn. "Dobio je novo ime, novo lice, nov laborator
ij i plaæu koja bi ga morala usreæiti. Odani novi podanik Imperija."
"Hm. Dobro, to me dovodi do druge veze. Nimalo nove niti tajne, premda jo ne znam
to bih s njom. A ne zna ni CarSig, usput reèeno, premda su zbog toga dvaput slal
i agente da provjere Durona Grupu. Barunica Lotus Bharaputra, barunova supruga,
Duronin je klon."
Taurine pand aste ruke suknu joj do usana. "Ona djevojka!"
"Da, ona djevojka. Pitao sam se za to me od nje prolaze marci. Veæ sam je prije vid
io, samo u drugoj verziji. Klon klona.
"Barunica je jedna od Duroninih najstarijih klonskih kæeri ili sestara, ili kako
veæ hoæete zvati to pleme. Roj. Nije se prodala jeftino. Lotus se odmetnula za
jedno od najveæih mita u povijesti Jacksonova Skrovi ta potpuno, ili gotovo potpun
o suupravljanje Kuæom Bharaputra. Veæ je dvadeset godina dru ica baruna Bharaputre
. A sad izgleda da æe dobiti jo ne to. Durona Grupa u sebi ima
nevjerojatan opseg biolo kih struènjaka, ali odbijaju se baviti klonskim presaðiva
njem mozga. To je upisano u osnovnu pogodbu izmeðu Lilly Durone i Kuæe Fell. No
barunica Bharaputra, kojoj je sad veæ vi e od ezdeset standardnih godina, èini se d
a uskoro namjerava zapoèeti drugu mladost. Sudeæi po onome to smo vidjeli."
"Prokletstvo", promrmlja Quinn.
"Tako da tu postoji jo jedna veza", reèe Mark. "Zapravo, ima tu cijela mre a meðuso
bnih veza, kad jednom otkrije pravu nit. Ali to ne obja njava, bar ne meni, za to bi
Durona Grupa sakrila Milesa od njihovih vlastitih efova iz Kuæe Fell. A sigurno s
u tako uèinili."
"Ako ga imaju", reèe Quinn, grickajuæi si iznutra obraz.
"Ako", prizna Mark. "Premda bi", malo se razvedrio, "to objasnilo za to je ona kri
o-komora zavr ila na Hegen-skoj Osi. Durona Grupa nije ju poku avala sakriti od Car-
Siga. Poku avali su je sakriti od drugih Jacksonaca."
"Gotovo se sve sla e", reèe Thorne.
Mark je ra irio ake i dr ao ih dlanom prema dlanu, kao da se meðu njima raste u nevidlj
ive niti. "Aha. Gotovo." Sklopio je ruke. "I sad smo tu. I idemo tamo. Prvi æe n
am problem biti vratiti se u jacksonski svemir kraj Fel-love skoène stanice. Kap
etanica Quinn ponijela je cijelu opremu za prilagodbu identiteta. Svoje zamisli
o tome podijelite s njom. Imamo deset dana da ne to smislimo."
Skupina se raspr ila da prouèi nove probleme, svatko na svoj naèin. Bothari-Jesek
i Quinn ostale su kad je Mark ustao i protegao si bolna leða. I bol u glavi.
"Dobra analiza, Mark", reèe Quinn nevoljko. "Ako nije sve potpuna glupost."
Ona bi to trebala znati. "Hvala ti, Quinn", rekao je iskreno. I on se molio da n
e ispadne sve samo privid, vrlo komplicirana pogre ka.
"Da... mislim da se malo promijenio", primijeti Bothari--Jesek oprezno. "Porasta
o je."
"Da?" Quinnin pogled pre ao je po njemu, gore i dolje. "Istina..."
Markovo srce zagrijalo se u ednom oèekivanju kakve mrvice odobravanja.
" udebljao se."
"Idemo na posao", zare i Mark.
DVADESET I DRUGO POGLAVLJE
Sjeæao se^ da je jednom negdje uèio reèenice koje petljaju jezik. Èak si je moga
o predoèiti i cijeli popis takvih reèenica, crne rijeèi na blijedoplavoj podlozi
. Je li to bila neka kola govorni tva? Na alost, premda si je mogao predoèiti ekran,
mogao se sjetiti samo jednog konkretnog primjera. Natjerao se da sjedne u krevet
u i isproba ga. "Kne e, vete ... kne e, vite e, ra kiselise... sranje!" Duboko je udahnuo
i krenuo ponovno. Ponovno. Ponovno. Jezik mu je bio debeo kao stara èarapa. Èini
lo se nevjerojatno va nim da povrati kontrolu nad govorom. Dokle god bude govorio
kao idiot, tako æe se i pona ati prema njemu.
Moglo bi biti i gore. Veæ je jeo pravu hranu, a ne eæernu vodicu ili meke ka ice. V
eæ se dva dana sam tu irao i odijevao. Nije vi e bilo spavaæice. Umjesto toga, dali
su mu ko ulju i hlaèe. Nalik brodskoj trenirci. Siva mu se boja isprva sviðala, a
onda zabrinula jer se nije mogao dosjetiti za to mu se sviða. "Kne e. Vite e. Ras-kise
li e. Li. Ti. Se. niranci. Ha!" Zavalio se natrag, slavodobitno zadihan. Podigao je
pogled i ugledao doktoricu Rowan kako viri kroz vrata, promatrajuæi ga s blagim
osmijehom.
Jo uvijek zadihan, domahnuo joj je u pozdrav. Odvojila se od vrata i sjela k njem
u na krevet. Imala je svoju uobièajenu zelenu kutu i nosila neku torbu.
"Raven je rekao da si pola noæi buncao", primijetila je, "ali u krivu je, zar ne
. Vje bao si."
"Aha", kimnuo je. "Movam prièati. Zapov'd " dotakao sije usne i neodreðeno mahnuo
po sobi, "slu anje."
"Stvarno tako misli ?" Obrve su joj se skupile od zabavljenosti, ali oèi pod njima
o tro su ga prouèavale. Pomakla se i privukla meðu njih krevetni stol. "Sjedni, m
oj autoritativni mali prijatelju. Donijela sam ti neke igraèke."-
"D'go djetinjsvo", promrmljao je namr teno i opet se gurnuo u sjedeæi polo aj. Prsa
su ga sad samo tupo boljela. Bar se èinilo da se rije io odurnijih dijelova drugog
 djetinjstva. A jo ga èeka i drugi pubertet? Bo e saèuvaj. Mo da bi taj dio mogao pre
skoèiti. Za to se grozim puberteta kojeg se ni ne sjeæam ?
Naèas se nasmijao kad je izvrnula torbu i po stolu ra irila kojih dvadesetak dijel
ova rastavljenih ruènih oru ja. "Test, ha?" Poèeo ih je skupljati i spajati. O amut,
dis-ruptor ivaca, plazmièni luk i projektilni pi tolj... klizni, okreni, klik, gur
ni do kraja... jedan, dva, tri, èetiri, sve ih je slo io u red. "Bez bate'ja. Ne' m
e nao' ati, ha? Ovo vi ak." Pola tuceta rezervnih i nepripadajuæih dijelova odgurnuo
je na hrpici u stranu. "Ha. Trik." Samozadovoljno joj se iskezi.
"Dok si ih sastavljao, ni jednom nisi uperio ni ta od svega ni na mene ni na sebe"
, primijetila je znati eljno.
"Hm? Nis' vidio." Bila je u pravu, shvatio je. Sumnjièavo je dotakao plazmièni l
uk.
"Jesi li se ièeg prisjetio dok si to radio?" upitala je.
Stresao je glavom s obnovljenom frustracijom, onda se razvedri. "AT ujutro sam s
e ne ' sjet'o. Pod t m." Kad bi ubrzao, govor bi mu opet postao nerazumljiv, koèenje
usnica.
"Pod tu em", prevela je ohrabrujuæe. "Isprièaj mi. Uspori koliko god treba."
"Sporos1. Je. Smrt", objavio je èisto. Trepnula je. "Svejedno. Reci mi."
"Ah. Dobro. Mislim da s'm bio mali. Jah'o konja. Starac na d'ugom. Uzb'do. Hadno
. Konji... pufu koja." Duboko disanje koje je mogao proizvesti nije bilo dovoljn
o. "D'veæe. Planina, dv'e, tri planine, z d'veæem, sve povezano z novim plas'ièn
im c'jevima. Dole do kuæe. Djedo sretan. .. jer su c'jevi djelotvorne." Borio se
da ovu posljednju rijeè ne uni ti i uspio. "I ljudi sretni."
" to ljudi rade, u tom prizoru?" upitala je, zvuèeæi zbunjeno. "Ti ljudi."
Opet je sve vidio, sjeæanje na sjeæanje. "Pale d'vo. Prave eæer."
"To nema smisla. eæer dolazi iz biolo kih proizvodnih pogona, ne od paljenja drveæa
", reèe Rowan.
"Drrrveæe", ustvrdio je. "Smeðo eæe'no drrveæe." Podiglo se jo jedno sjeæanje: sta
rac je odlomio komad neèeg to je djelovalo kao tamni pje èanik i dao mu da proba, g
urnuv i mu komad u usta. Osjeæaj starih, umrljanih prstiju, hladnih uz njegov obra
z, slatkoæa zaèinjena okusom stavljene ko e i konja. Zadrhtao je od posvema njeg osj
e-tilnog dojma. To je bilo stvarno. Ali jo uvijek se nije mogao sjetiti imena. Dj
edo.
"Planine moje", dodao je. Ta gaje pomisao rastu ila, a nije znao za to.
"Molim?"
"Vlasnik." Tmurno se namr tio.
"Jo ne to?"
"Ne. To je sve." ake su mu se stisnule. Ispru io ih je, pa ljivo ra iriv i prste po kreve
tnom stolu.
"Jesi li siguran da to nije neki san od sinoæ?" "Ne. Pod t m", ustrajao je.
"Vrlo èudno. Ovo sam oèekivala", pokazala je glavom na ponovno slo eno oru je i poèe
la ga vraæati u platnenu torbu. "Ovo," trzajem glave oznaèila je njegovu prièicu
, "se ne sla e. Drveæe od eæera meni zvuèi kao san."
Ne sla e se sa èime? Protrnuo je od oèajnièkog uzbuðenja. Dohvatio ju je za vitki
zglavak, zarobiv i joj ruku u kojoj je jo uvijek dr ala o amut. "Ne sla e èim? S'a to zn
!
"Ni ta."
"Nije ni '!"
"To boli", rekla je mirno.
Smjesta ju je pustio. "Nije ni '", opet je ustrajao. "Ne '. 'o?"
Uzdahnula je, do kraja spremila oru je, zavalila se i promotrila ga. "Bila je isti
na da nismo znali tko si. Sad bi bilo toènije reæi da nismo sigurni koji si."
"Mogu birat'? Reci!"
"Sad si... u opasnoj fazi oporavka. Amnezija od krio--o ivljavanja rijetko se cije
la povuèe odjednom. Sjeæanje se najèe æe Vraæa u valovima. Tipièna zvonolika krivu
lja. Isprva samo malo, onda sve vi e i vi e. I onda se opet povuèe. Nekoliko zadnjih
rupa mo e potrajati i godinama. Buduæi da nisi imao drugih ozljeda glave, moja je
prognoza da æe s vremenom povratiti cijelo svoje sjeæanje. Ali."
Vrlo zloslutno ali. Preklinjuæi se zagledao u nju.
"U ovoj fazi, na rubu navale, osoba koja pati od krio--amnezije mo e osjeæati toli
ku potrebu za identitetom da æe prihvatiti i pogre an identitet i poèeti skupljati
dokaze koji bi ga poduprli. Da se tako ne to ispravi, mo e potrajati tjednima ili m
jesecima. U tvom sluèaju, zbog osobitih razloga, mislim da je takvo to ne samo iz
razito moguæe,
veæ bi bilo jo i izrazito te ko ponovno razdvojiti pravu i la nu osobu. Moram biti vr
lo, vrlo pa ljiva da ti ne sugeriram ni ta u to nisam posve uvjerena. A te ko je, jer u
glavi vjerojatno razvijam teorije jednako tako u urbano kao i ti. Moram se uvjeri
ti da sve to mi pru i stvarno dolazi od tebe, a ne kao odraz neke moje sugestije."
"Oh." Opet se stu tio u krevet, u asno razoèaran. "Postoji moguænost preèaca", dodal
a je. Opet se uspravio. " 'o? Daj!"
"Postoji lijek koji se zove brzopent. Jedna od derivacija koristi se u psihijatr
iji kao sedativ, ali najèe æe se zapravo koristi za ispitivanje. Naziv seruma isti
ne nije toèan, ali laici ga vole tako nazivati."
"Ja... znam bzopen'." Obrve su mu se skupile. Znao je ne to va no o brzopentu. Ali to
?
"Taj lijek dovodi do izrazitog opu tanja, a ponekad, kod pacijenata u krio-o ivljava
nju, mo e ubrzati povratak pamæenja."
"Ah!"
"Meðutim, to mo e biti i vrlo neugodno. Pod njegovim utjecajem, ljudi æe zadovoljn
o govoriti o svemu to im padne na um, èak i o najintimnijim i najskrovitijim misl
ima. Medicinska etika nala e mi da te upozorim na to. Isto tako, neki su ljudi ale
rgièni na taj lijek."
"O'kud... zna ... etiku?" upitao je znati eljno.
Neobièno, trgnula se. "Escobar", rekla je i zagledala se u njega.
"Ðe smo sad?"
"Radije ti ne bih rekla, jo ne."
"Kako bi mi to smutilo sjeæ'nje?" upitao je uvrijeðeno.
"Mislim da æu ti uskoro moæi reæi", umirila gaje. "Uskoro."
"Mm", zare i on.
Iz d epa na kuti izvukla je mali bijeli paketiæ, otvorila ga i odvojila iz njega j
ednu toèkicu pokrivenu plastikom. "Ispru i ruku." Poslu ao ju je i pritisnula je toè
ku na donju stranu njegove podlaktice. "Flaster za test", objasnila je. "Zbog ne
kih mojih teorija o tome èime se bavi , mislim da kod tebe postoji posebno velika
vjerojatnost alergije. Umjetno izazvane alergije."
Opet je odvojila toèku bocnulo gaje i pomno mu se zagledala u ruku. Pojavila se
crvena toèkica. Namr tila se. "Svrbi li?" upita sumnjièavo.
"Ne", slagao je i stisnuo desnu aku da se ne poèe e. Lijek koji æe mu vratiti um mo
rao gaje dobiti. Pobijeli, prokleto bilo, pomislio je prema crvenoj toèkici.
"Izgleda da si malo osjetljiv", rekla je zami ljeno. "Vrlo malo."
"Molim..."
Usne su joj se iskrivile od sumnje. "Pa... to mo emo izgubiti? Odmah se vraæam."
Iza la je i ubrzo se vratila s dva hipospreja, koje je odlo ila na krevetski stol. "
Ovo je brzopent", pokazala je, "a ovo je protuotrov. Odmah mi reci ako se osjeti
èudno, svrbe , marce, te ko disanje ili gutanje, ili ako ti jezik otekne."
"Sad je natefen", po alio se kad mu je podigla rukav i pritisnula prvi sprej na un
utarnju stranu njegovog lakta. "Kako æu znat?"
"Znat æe . Sad samo lezi i opusti se. Trebao bi se osjetiti pospano, kao da pluta ,
dok nabroji do deset unatrag. Poku aj."
"Des't. Dev'. Os. Se'am. es', pe', èet' tri-dva-je'n." Nije se osjeæao pospano. O
sjeæao se napeto i nervozno i bijedno. "Sigurna si daje to pravi?" Prsti su mu p
oèeli lup-
kati po stolu. Zvuk je bio neprirodno glasan u njegovim u ima. Stvari u sobi dobil
e su o tre, jasne obrise obojanih rubova. Rowanino lice odjednom je izgubilo svu o
sobnost, maska od bjelokosti.
Maska se prijeteæi nadnijela nad njega. "Kako se zo-ve ?" siknulaje.
"Ja... ja... hihi..." Usta su mu se napunila mucanjem. On je nevidljivo oko, bez
imena...
"Èudno", promrmlja maska. "Krvni tlak trebao bi ti se spu tati a ne dizati."
Naglo, sjetio se stoje tako va no kod brzopenta. "B'zo-pent pos'nemviperaktvn." St
resla je glavom, neshvaæa-juæi. "Jiper", ponovio je, kroz usta koja su se grèila
 kao od nekog napadaja. elio je govoriti. Tisuæu rijeèi navalilo mu je na jezik,
lanèani sudar po njegovim ivcima. "Ja. Ja. Ja."
"Ovo je vrlo neobièno." Namr tila se prema hipospreju koji je jo dr ala u ruci.
"Mnjmj." Ruke i noge su mu se podigle kao napete opruge. Rowanino lice postalo j
e oèaravajuæe, poput lutke. Srce mu je jurilo. Soba se ljuljala, kao da roni. Uz
napor, ispru io je ruke. Mora se opustiti. Mora se opustiti ovog trena.
"Sjeæa li se ièega?" upitala je. Njezine tamne oèi bile su poput bazena, vla ne i p
redivne. elio je plivati u tim oèima, sjajiti u njima. elio joj je ugoditi. elio ju
je izvuæi iz tog zelenog platnenog oklopa, da naga s njim ple e pod zvijezdama, d
a... Njegovo mrmljanje u ovom smislu odjednom je prona lo izraz u poeziji, neke vr
ste. Zapravo, radilo se o vrlo prostoj pjesmici koja je koristila oèitu simbolik
u crvotoèina i skoènih brodova. Na sreæu, iza la je prilièno nerazumljivo.
Na njegovo olak anje, ona se nasmije i. Ali bilo je tu i neèeg nimalo smije nog... "Za
dnji put ka' sam to recitir'o, ne'ko me prebio k'o mafku. I onda sam bio na b'zo
pentu."
Pozornost je projurila njezinim predivnim dugim tijelom. "Veæ si prije dobio brz
opent? Èega se jo sjeæa o tome?"
"Zvao se Galen. Ljut na mene. Ne znam za '." Sjetio se crvenog lica koje se nadnos
i nad njega, isijavajuæi neumoljivom, ubilaèkom mr njom. Udarci padaju po njemu. P
otra io je sjeæanje na strah i otkrio ga èudno pomije anog sa sa aljenjem. "Ne s'vaæam
."
" to te jo pitao?"
"Ne znam. Rek'o sam mu jo jednu pjesmu."
"Recitirao si èovjeku poeziju pri ispitivanju brzopen-tom?"
"Sat'ma. Bio je ljut k'o ris."
Obrve su joj se podigle; jednim je prstom dotakla svoje meke usne, razdvojene od
odu evljenja. "Pobijedio si ispitivanje brzopentom? Nevjerojatno! Onda bolje da n
e razgovaramo o poeziji. Ali sjeæa se Sera Galena. Ha!"
"Galen pa e?" Tjeskobno je nagnuo glavu. Ser Galen, tako je! Ime je bilo va no; ona
gaje prepoznala. "Reci mi."
"Ja... nisam sigurna. Svaki put kad pomislim da smo napravili korak naprijed, ti
napravi dva u stranu i jedan unatrag."
"Volio bi' hodati s tobom", povjerio joj je i prestravljeno se èuo kako, kratko
i nepristojno, opisuje to bi jo volio raditi s njom. "Ah. Ah. Oprosti, gos'o." Ugu
rao sije prste u usta i zagrizao ih.
"U redu je", umirivala gaje. "To je samo brzopent." "Ne je testos'eron."
Otvoreno se nasmijala. To je bilo vrlo ohrabrujuæe, ali trenutno odu evljenje opet
se utopilo pred novom navalom napetosti. Ruke su mu cupkale i prevrtale odjeæu,
a noge se trzale.
Namr tila se prema medicinskom monitoru na zidu. "Tlak ti jo uvijek raste. Koliko g
od bio armantan pod brzopentom, ovo nije normalna reakcija." Dohvatila je drugi h
iposprej. "Mislim da bismo sad trebali stati."
"Ja nisam normalan", rekao je tu no. "Mutant." Preplavio gaje val tjeskobe. '"Æe mi
izvadit' mozak?" upitao je s iznenadnom sumnjom, promatrajuæi hiposprej. A onda
, u zasljepljujuæem udaru shvaæanja. "Hej! Znam gdje sam! Ja sam na Jacksonovu S
krovi tu!" Zabuljio se u nju, prestravljen, skoèio na noge i pojurio prema vratima
, izma-kav i se njezinim rukama.
"Ne, èekaj, èekaj!" dozivala ga je, trèeæi za njim sa svjetlucavim hiposprejem u
ruci. "To je reakcija na lijek, stani! Daj da ti to prekinem! Poppy, dr i ga!"
Izmakao se Dr. Duroni s konjskim repom u hodniku laboratorija i bacio se u dizal
nu cijev, po urujuæi svoje napredovanje otiskujuæi se od sigurnosnih ljestava pokr
etima koji su mu kroz napola zacijeljene prsne mi iæe slali strijele za arenog bola.
Uskovitlani kaos hodnika i katova, povika i trèeæih koraka, konaèno se pretvori
o u predvorje koje je prije prona ao.
Projurio je kraj nekih radnika koji su vozili lebdeæu paletu prepunu kutija, pa
kroz prozirna vrata. Ovog puta nije ga odbacilo nikakvo polje sila. Stra ar u zele
noj zimskoj jakni usporeno se okrenuo, pote uæi o amut, usta otvorenih u uzviku koji
je iza ao gust kao hladno ulje.
Zatreptao je u zasljepljujuæem dnevnom svjetlu, ugledav i rampu, poploèano parkira
li te i prljavi snijeg. Led i ljunak grizli su mu bosa stopala dok je zadihano trèa
o preko parkirali ta. Kompleks je bio okru en zidom. U
zidu su bile vratnice, otvorene i jo stra ara u zelenim jaknama. "Nemojte ga o amutit
i!" vikala je za njim neka ena.
Izjurio je na prljavu ulicu i jedva se izmakao cestovnom vozilu. Prodorna siva b
jelina izmjenjivala se u njegovim oèima s eksplozijama boja. Veliki otvoren pros
tor s druge strane ceste bio je posut golim crnim drveæem s granama poput pohlep
nih pand i, uperenima u nebo. Ni e niz ulicu ugledao je i druge zgrade, iza zidova,
visoke i neobiène. U ovom pejza u nije bilo nièeg poznatog. Krenuo je prema otvore
nom i prema drveæu. Crna i ljubièasta vrtoglavica zasjenjivala mu je pogled. Hla
dan zrak prljio mu je pluæa. Spotakao se i pao, otkotrljav i se na leða, nesposoba
n disati.
Pola tuceta doktorica Durona bacilo se na njega kao vukovi na plijen. Dohvatile
su mu ruke i noge i povukle ga sa snijega. Rowan je dojurila, napeta lica. Èulo
se siktanje hipospreja. Odvukle su ga natrag preko ceste kao svezanu ovcu i urno
ga unijele u veliku bijelu zgradu. Glava mu se poèela ra èi æavati, ali prsa su mu s
e tresla od bola, kao da ih je netko stisnuo u kripac. Kad su ga vratile u krevet
u podzemnoj klinici, la na paranoja izazvana drogom veæ je posve izvjetrila iz nj
ega. Zamijenila ju je stvarna paranoja....
"Misli da gaje netko vidio?" pitao je zabrinuti alt.
"Stra ari na vratima", odre e drugi glas. "I ekipa za isporuku."
"Jo tko?"
"Ne znam." Rowan je hvatala dah, kosa joj je bje ala u snijegom ovla enim pramenovim
a. "Po cesti je pro lo pet- est vozila dok smo ga jurile. U parku nisam vidjela niko
ga."
"Ja sam vidjela nekoliko ljudi", ponudi jo jedna Dr. Durona. "Daleko, s druge str
ane jezera. Gledali su nas, ali sumnjam da su ba puno vidjeli."
"Bili smo lijepa predstava, nekoliko minuta."
" to se ovog puta dogodilo, Rowan?" iscrpljeno je pitala sjedokosa Dr. Durona dubo
kog glasa. Pri la je bli e i za-buljila se u njega, oslonjena na izrezbaren tap. Nije
se èinilo daje to modni detalj, veæ stvarna potreba. Svi su je slu ali. Je li to
tajnovita Lilly?
"Dala sam mu jednu dozu brzopenta", izvijestila je Rowan ukoèeno, "da mu poku am p
otaknuti sjeæanje. Kod krio-o ivljavanja to ponekad upali. Ali on je dobio reakcij
u. Krvni mu je tlak skoèio, postao je paranoièan i izjurio kao lud. Nismo ga usp
jeli zaustaviti dok se nije sru io u parku." Jo je uvijek i sama hvatala dah, uoèio
je to kad se njegova agonija poèela povlaèiti.
Stara Dr. Durona puhne kroz nos. "Je li upalilo?"
Rowan je oklijevala. "Pojavile su se neke èudne stvari. Moram razgovarati s Lill
y."
"Smjesta", reèe stara Dr. Durona oèito ne-Lilly. "Ja " ali prekinula se kad je nje
gov uzdrhtali, mucav poku aj govora zavr io u grèu.
Svijet se naèas pretvorio u konfete. O trina mu se vratila uz dvije ene koje su ga
dr ale nepomiènim, Rowan koja se naginje preko njega dovikujuæi naredbe i ostatak
Durona u povlaèenju. "Doæi æu gore èim budem mogla", reèe Rowan oèajnièki preko
svog ramena. "Ne mogu ga sad ostaviti."
Stara Dr. Durona kimnula je u znak razumijevanja i povukla se. Rowan odmahne pon
uðeni hiposprej nekog sredstva protiv grèenja. "Uvodim novo pravilo. On ne smije
dobiti ni ta bez prethodnog testa osjetljivosti." Otjerala je veæinu svojih pomoæ
nika, te opet zamraèila, uti ala i
zagrijala sobu. Polako, ritam disanja mu se vratio, premda gaje eludac jo uvijek j
ako bolio.
" ao mi je", rekla mu je. "Nisam znala da bi ti brzo-pent mogao uèiniti ovakvo to."
Poku ao je reæi Nisi ti kriva, ali kao da je opet izgubio sposobnost govora. "J-j-
jesssam uèè èinio. Ne to. Lo e?"
Za odgovor joj je trebalo jako puno. "Mo da jo sve bude u redu."
Dva sata kasnije, do li su po njega s lebdeæom paletom i preselili ga.
"Dobivamo i druge pacijente", rekla mu je bezizra ajno Dr. Chrys kratke kose. "Tre
ba nam tvoja soba." La i? Poluistine?
Najvi e ga je zbunilo to kamo su ga premjestili. Imao je predod bu o zakljuèanoj æel
iji, ali umjesto toga, prebacili su ga gore, putem teretne dizalne cijevi i spus
tili ga na poljski krevet u Rowaninu osobnom apartmanu. Bila je to jedna u redu
sliènih soba, izgleda u stambenom katu za Durone. Njezin se apartman sastojao od
dnevne sobe kombinirane s radnom, spavaæe sobe i privatne kupaonice. Apartman j
e bio razumno prostran, premda natrpan. Osjeæao se manje kao zatvorenik, a vi e ka
o kuæni ljubimac, prokrijumèaren protiv pravila u neku ensku spavaonicu. Premda j
e vidio jo jednu mu ku verziju Dr. Durone, osim Ravena. Bio je to èovjek od nekih t
rideset godina kojem se Dr. Chrys obratila kao "Hawku". Ptice i cvijeæe, svi su
oni bili ptice i cvijeæe, u ovom kavezu od betona.
Ne to kasnije, jedna mlada Durona donijela im je veèeru na pladnju. Jeo je zajedno
s Rowan, na malom stolu u njezinoj dnevnoj sobi, dok je sivi dan vani blijedio
u sumrak. Pretpostavljao je da zapravo nema promjene u njegovu statusu pacijenta
/zarobljenika, ali bilo je ugodno
iv.
maknuti se iz bolnièke sobe, osloboditi se monitora i zlokobne medicinske opreme
. Raditi ne to tako obièno kao veèerati s prijateljem.
Nakon obroka, pro etao je po dnevnoj sobi. "Smijem pogledati?"
"Samo naprijed. Reci mi ako ti i ta zapne za oko."
Jo uvijek mu nije htjela reæi ni ta izravno o njemu, ali bar se èinila voljnom da r
azgovara o samoj sebi. Njegova unutarnja slika svijeta pomicala se kako su razgo
varali. Za to u glavi imam crvotoène karte? Mo da æe se morati sam oporaviti na onaj
te i naèin. Nauèiti sve to postoji u svemiru, a sve to preostane, rupa u obliku mal
og èovjeka koja se bude nalazila u sredini, bit æe on èistim procesom eliminacij
e. Zastra ujuæa zadaæa.
Zabuljio se kroz polarizirano staklo prozora, u slaba no svjetlucanje u zraku, kao
da vani pada vilinska pra ina. Sad je znao prepoznati tit polja sila, spoznajni na
predak u odnosu na njegov prvi, èeoni susret sa titom. tit je bio vojne kvalitete,
shvatio je, neprobojan za sve od virusa i èestica plina pa do... èega? Projekti
la i plazme, sigurno. Ovdje negdje mora biti neki vrlo sna an generator. Za tita je
bila naknadno dodana u arhitekturu zgrade, a ne ukljuèena u osnovnu zamisao. Tu
se skrivala neka povijest... "Jesmo na Jacksonovu Skrovi tu, zar ne?" upitao je.
"Da. Znaèi li ti to ne to?"
"Opasnost. Lo e stvari. to je ovo?" Mahnuo je oko sebe.
"Klinika Durona."
"Je, da? to radite? Za to sam ja tu?"
"Mi smo privatna klinika za Kuæu Fell. Obavljamo sve vrste medicinskih zadaæa za
njih, prema potrebi."
"Kuæa Fell. Oru je." Asocijacije su padale na prava mjesta posve automatski. "Biol
o ko oru je." Pogledao ju je s optu bom.
"Ponekad", priznala je. "I biolo ka obrana." Je li on vojnik Kuæe Fell? Zarobljen
protivnièki vojnik? Dovraga, kakva bi to vojska uposlila napola invalidnog patul
jka kao bilo kakvog vojnika. "Naruèen od Kuæe Fell?"
"Ne."
"Ne? Pa za ' sam ovdje?"
"To je i nama bila velika zagonetka. Stigao si zamrznut u krio-komori i bilo je
oèito da si pripremljen vrlo urno. U sanduku adresiranom na mene, putem obiènog k
urira, bez povratne adrese. Nadali smo se da æe nam moæi ne to reæi ako te o ivimo."
"Ima jo ."
"Da", rekla je iskreno.
"Ali ne' mi reæi."
"Jo ne."
" to ako izaðem odav'e?"
Djelovala je zabrinuto. "Molim te, nemoj. Mogli bi te ubiti."
"Oopet."
"Opet", kimnulaje.
"Tko?"
"To... ovisi o tome tko si."
Skrenuo je s teme, zatim zaobilazno vratio razgovor na nju jo tri puta, ali nije
ju mogao uspavati ni zavarati da mu ka e ne to o njemu. Iscrpljen, za veèeras je odu
stao, premda je uspio samo budno le ati na svom krevetu, pre vakavajuæi problem kao t
o grabljivac gloðe le inu plijena. Ali sve to nabacivanje kostima postiglo je samo
 da mu se um zamrzne od frustriranosti. Prespavaj to, rekao
je samome sebi. Sutra mora donijeti ne to novo. Kakav god njegov polo aj inaèe bio,
stabilan nije. Osjeæao je to, osjeæao se kao da balansira na o trici no a; ispod nje
ga le ala je tama, skrivajuæi perje ili o tra koplja ili mo da ni ta, beskrajni pad.
Nije bio posve siguran kakvo je obja njenje za vrelu kupelj i terapeutsku masa u. Ka
o vje banje, da, to mu je bilo jasno. Dr. Chrys dovukla je u Rowaninu radnu sobu b
icikl za vje bu i pustila ga da se znoji gotovo dok se nije onesvijestio. Ne to tako
bolno moralo mu je koristiti. Ali jo nije smio raditi sklekove. Poku ao je samo je
dan i sru io se, razrogaèenih oèiju, uz prigu en cvile bola, da bi se bijesna Dr. Chr
ys izderala na njega jer je poku ao nedopu tene kretnje.
Dr. Chrys napravila je neke bilje ke i opet oti la, ostavljajuæi ga Rowaninoj nje noj
pa nji. Sad je le ao, blago se pu eæi, u Rowaninu krevetu, odjeven samo u ruènik, dok
je ona pregledavala skeleto-muskularnu strukturu po cijelim njegovim leðima. Pri
masa i, prsti Dr. Chrys bili su poput sondi. Rowanine ruke su milovale. Kako anat
omski nije bio u stanju presti, tu i tamo proizveo bi neki tihi, ohrabrujuæi jec
aj. Do la mu je sve do tabana i no nih prstiju i krenula natrag gore.
Lica zabijena u jastuk, postepeno je shvatio da se jedan vrlo va an tjelesni susta
v javljao na du nost, prvi put nakon to su ga o ivjeli. Pravo dizanje iz groba. Lice
mu se zajapurilo od mje avine nelagode i odu evljenja i prebacio je ruku prema gore,
naizgled nehajno, da to prikrije. Ona je tvoj lijeènik. Morala bi to doznati. N
ije to bilo kao da ona veæ ne pozna svaki djeliæ njegova tijela, izvana i iznutr
a. Bila je doslovno do lakta veæ u njemu. Svejedno je ostao skriven u svom ruèno
m zaklonu.
"Okreni se", reèe Rowan, "da preðem i drugu stranu."
"Ovaj... radije ne", promrmljao je u jastuk.
"Za to ne?"
"Ovaj... sjeæa s' kako si me stalno pitala jel' mi ne to radi?"
"Da..."
"Pa... proradilo je."
Kratak trenutak ti ine, zatim: "Oh. U tom sluèaju, mora se okrenuti. Moram te pregl
edati."
Duboko je udahnuo. "Koja 'tva za znanost."
Okrenuo se, a ona mu uzme ruènik. "Je li se to veæ i prije dogaðalo?" upitala je
.
"Ne. P'vi put u ivotu. Ovom ivotu."
Njeni dugi, hladni prsti, dotakli su ga hitro, medicinski. "Dobro izgleda", rekl
a je s entuzijazmom.
"Ba ti hvala", zapjevu io je veselo.
Nasmijala se. Nije mu trebalo sjeæanje da mu ka e kako je dobar znak ako se ena u o
vakvom trenutku smije njegovim vicevima. Ispitivaèki, blago, povukao ju je bli e p
rema sebi. Triput hura za znanost. Da vidimo to æe se dogoditi. Poljubio ju je. U
zvratila mu je poljubac. Rastopio se.
Govor i znanost su nakon toga gurnuti na neko vrijeme u zapeæak. Da se ne spomin
je zelena kuta i svi slojevi ispod nje. Tijelo joj je bilo prelijepo kao to je i
zami ljao, èista estetika linije i obline, mekoæe i cvjetnih, skrivenih mjesta. Nj
egovo vlastito tijelo bilo je iva suprotnost, mala hrpica kostiju oznaèena okantno
crvenim o iljcima.
Sna na svijest o nedavnoj smrti nabujala je u njemu, uhvatio se kako je ljubi oèaj
nièki, strastveno, kao da je ona sam ivot koji bi tako mogao uhvatiti i zadr ati. N
ije znao je li mu prijatelj ili neprijatelj, je li to dobro ili lo e. Ali bilo je
toplo i vla no i pokretno, ne ledeno i nepokret-
no, najsuprotnija stvar kriostazi koja je postojala. Iskoristi dan. Jer noæ èeka
, hladna i neumoljiva. Ta se lekcija goruæe irila iz njegova sredi ta prema van, ka
o radijacija. Oèi su joj se ra irile. Samo ga je zadihanost natjerala da uspori do
pristojnijeg, razumnijeg ritma.
Njegova ru noæa trebala ga je smetati, ali nije i pitao se za to je tako. Ljubav vod
imo zatvorenih oèiju. Tko mu je to rekao? Ista ena koja mu je rekla i Nije stvar
u mesu, nego u pokretu? Otvaranje Rowanina tijela bilo je kao suoèavanje s onim
rastavljenim oru jem. Znao je to da uèini, koji dijelovi su bitni a koji su kamufla a
, ali nije se mogao sjetiti gdje je to nauèio. Znanje je bilo tu, ali instruktor
 je bio izbrisan. Ta kombinacija poznatog i nepoznatog uznemirila gaje vi e nego b
ilo koja druga koju je tu do ivio.
Zadrhtala je, uzdahnula i opustila se, a on se poljupcima vratio natrag uz njezi
no tijelo da joj promrmlja u uho: "Ovaj... misl'm da jo ne smijem raditi sklekove
."
"Oh." njezine staklaste oèi se otvore i pronaðu fokus. "Bo e. Da." Nekoliko trenut
aka eksperimentiranja prona la su medicinski prihvatljiv polo aj, on na leðima, vrlo
udobno, bez pritiska ili napora za prsa, ruke ili trbu ni pojas i do ao je i na nje
ga red. To se èinilo ispravnim, prvo dame, pa ga nitko neæe gaðati jastucima zat
o stoje odmah zaspao. U asno poznata situacija, samo su sve pojedinosti bile krive
. I Rowan je to veæ prije radila, procijenio je, premda mo da ne preèesto. Ali nij
e mu bila ni potrebna neka velika vje tina. Njegovo tijelo radilo je sasvim dobro.
..
"Doktorice D", uzdahnuo je prema njoj, "ti si genije. Es... Asku... Esh... onaj
Grk bi mog'o od tebe uèiti o o ivljavanju."
Nasmijala se i razlila kraj njega, tijelom uz tijelo. Kad le imo, visina nije va na.
I to je znao. Izmjenjivali su ma-
nje u urbane, istra ivaèke poljupce, polagani u itak kao bomboni poslije veèere.
"Jako ti dobro ide", promrmljala je zadihano, grickajuæi mu uho.
"Aha..." smije ak mu je izblijedio, zabuljio se u strop, mr teæi se u kombinaciji bl
age, post-koitalne sjete i obnovljene, premda posve mentalne frustriranosti. "..
.pitam se jesam li bio o enjen?" Glava joj se povukla, na njezin povrijeðen izraz
do lo mu je da si pregrize jezik. "Mis'm da nisam", doda u urbano.
"Ne... ne." Opet se smjestila uz njega. "Nisi o enjen." "Koji god bio?" "Tako je."
"Ha." Oklijevao je, prolazeæi prstima kroz njezinu dugu kosu, lijeno je ireæi kao
lepezu preko crvenih o iljaka na svojim prsima. "I to misli , s kim si sad vodila lj
ubav?"
Dugim je ka iprstom nje no dotakla njegovo èelo. "S tobom. Naprosto s tobom."
To je bilo vrlo ugodno èuti, ali... "Ljubav ili terapija?"
Zagonetno se osmjehnula, prelazeæi mu dalje po licu. "Pomalo i jedno i drugo, ja
mislim. I znati elja. I prilika. Protekla tri mjeseca bila sam prilièno uronjena
u tebe."
Èinilo mu se iskrenim. "Meni 'zgleda da s'ti stvorila priliku."
Pobjegao joj je mali zadovoljni smije ak. "Pa... mo da."
Tri mjeseca. Zanimljivo. Znaèi bio je mrtav malo vi e od dva mjeseca. Mora daje kr
oz to vrijeme potro io podosta resursa Durona Grupe. Kao prvo, tri mjeseca rada ov
e ene nisu mogla biti jeftina.
"Za to to radi ?" upitao je, mr teæi se prema stropu dok se ona pa ljivo smje tala oko nje
gova ramena. "Mislim, sve ovo. to oèekuj' od mene zauzvrat?" Napola invalid, ne zn
a ni govoriti, bezlièan i glup, ni pare ni imena. "Svi visite na mom oporavku k'
o da sam vam za'nja nada." Èak je i brutalno djelotvorna fizioterapeutkinja Chry
s sve to radila za njegovo dobro, shvaæao je. Skoro da mu je ona bila i najdra a,
ba zbog te nemilosrdnosti. Znao je odgovoriti na nju. "Tko me jo hoæe, da me sk'iv
ate? Neprijatelji?" Ili prijatelji"?
"Neprijatelji, sigurno", uzdahne Rowan.
"Mhm." Lijeno je le ao; ona je zadrijemala, on nije. Doticao je mre u njezine kose i
pitao se. Sto li ona vidi u njemu? Ja sam o krio-komori razmi ljala kao o kristal
nom lijesu zaèarana viteza... izvadila sam dovoljno krhotina granate, tako da sa
m bila sigurna da nisi bio samo sluèajni promatraè...
Dakle, treba obaviti neki posao. A Durona Grupa ne bi tra ila obiènog plaæenika. A
ko je ovo Jacksonovo Skrovi- te, obiènih gorila mo e se pronaæi na kile.
Ali onda, nikad nije ni mislio daje on obièan èovjek. Ni na trenutak.
Oh, gospo moja. Tko bih ti trebao biti ?
DVADESET I TREÆE POGLAVLJE
Ponovno otkriæe seksa vi e-manje ga je kroz sljedeæa tri dana uèinilo nepokretnim,
ali instinkt za bijegom ponovno se javio jednog popodneva kad gaje Rowan ostavi
la da spava, a on nije zaspao. Podigao je kapke i pratio tragove o iljaka na svoji
m prsima i razmi ljao. Van je oèito bio krivi smjer. Unutra jo nije poku ao. Ovdje su
izgleda svi svoje probleme nosili Lilly. U redu. I on æe otiæi do Lilly.
Gore, ili dolje? Kao jacksonski voða, po tradiciji bi trebala stanovati ili u po
tkrovlju ili u bunkeru. Barun Ryo-val je ivio u bunkeru, ili je bar u njegovoj gl
avi postojala mutna slika povezana s tim imenom koja je ukljuèivala sjenovite po
d-podrume. Barun Fell zauzimao je potkrovlje na apogeju, gledajuæi iz svoje orbi
tne stanice odozgo na sve ostalo. Èinilo se da u glavi ima podosta slika Jackso-
nova Skrovi ta. Je li mu to dom? Ta ga je pomisao zbunila. Gore. Gore i unutra.
Obukao je svoju sivu trenirku, posudio neke Rowani-ne èarape i skliznuo u hodnik
. Prona ao je dizalnu cijev i odvezao se na najgornji kat, odmah iznad Rowanina. B
io je to jo jedan kat stambenih apartmana. U njegovu je sredi tu prona ao jo jednu diz
alnu cijev, s bravom za prepoznavanje dlana. Mogla bi je koristiti svaka Durona.
Oko nje je vodilo spiralno stubi te. Popeo se uz stubi te, vrlo
polako i pri vrhu prièekao da mu se dah u potpunosti povrati. Zatim pokuca na vr
ata.
Kliznula su u stranu, a vitak eurazijski djeèak od kojih deset godina ozbiljno g
a pogleda. " to elite?" Djeèak se mr tio.
" elim vidjeti tvoju... baku."
"Uvedi ga, Robin", zazvao je meki glas.
Djeèak je poniknuo glavom i pokretom ga pozvao da uðe. Njegove noge u èarapama n
eèujno su stupale preko dubokog saga. Prozori su bili polarizirani da zadr e tamno
sivilo poslijepodneva, a barice toplijeg utog svjetla iz svjetiljki borile su se
protiv tame. Iza prozora, polje sila vidjelo se kao siæu ne iskrice, kako bi ga k
apljice vode ili trunci pra ini dotakli i odbili se ili nestali.
Jedna sme urana ena sjedila je u prostranom stolcu i promatrala ga kako se pribli ava
tim tamnim oèima na licu od stare bjelokosti. Imala je na sebi crnu svilenu tun
iku visokog ovratnika i prostrane hlaèe. Kosa joj je bila posve bijela i vrlo du
ga; jedna vitka djevojèica, vrlo doslovno djeèakova blizankinja, èe ljala ju je pr
eko naslona stolca, dugim, dugim potezima. Prostorija je bila vrlo topla. Gledaj
uæi je kako ga gleda, zapitao se kako je ikad pomislio da bi ona zabrinuta ena sa
tapom mogla biti Lillv. Oèi stare stotinu godina gledale su te na drukèiji naèin
.
"Gospo", reèe. Usta su mu se odjednom posu ila.
"Sjedni." Glavom mu je pokazala plitki naslonjaè smje ten iza niskog stoliæa pred
njom. "Violet, draga", mr ava ruka sva od bijelih bora i plavih vena dotakla je dj
evojèinu ruku, za titinièki spu tenu na njezino rame. "Donesi nam sad èaj. Tri alice.
Robin, molim te, idi dolje i dovedi Rowan."
Djevojèica joj je rasporedila kosu u lepezu oko tijela i dvoje djece nestane uz
nimalo djetinju utnju. Oèito, Du-
rona Grupa ne zapo ljava strance. Nikakva krtica neæe moæi prodrijeti u tu organiz
aciju. S jednakom poslu no æu, spustio se na mjesto koje mu je pokazala.
Njeni su vokali drhtali od starosti, ali izgovor joj je jo uvijek bio savr en. "Jes
te li do li k sebi, gospodine?" upitala je.
"Ne, gospoðo", reèe tu no. "Samo k vama." Bri ljivo je razmi ljao o tome kako da oblik
uje svoje pitanje. Lilly neæe biti ni ta manje medicinski oprezna nego Rowan. "Za to
me ne mo ete identificirati?"
Njene se bijele obrve podignu. "Dobro reèeno. Mislim da ste spremni za neke odgo
vore. Ah."
Dizalna cijev je zamumlala i pojavilo se Rowanino zabrinuto lice. U urbano je iza la
. "Lillv, isprièavam se. Mislila sam da spava "
"U redu je, dijete. Sjedi. Natoèi èaj." Violet se ponovno pojavila iza ugla, nos
eæi veliki pladanj. Lillv je djevojèici apnula nekoliko rijeèi iza blago drhtave
ruke, djevojèica je kimnula i otrèala. Rowan klekne, u neèem to je djelovalo kao
precizan stari obred je li nekad ona zauzimala Violetino mjesto? bio je prilièno
uvjeren daje tako i natoèila zeleni èaj u krhke bijele alice, te ih razdijelila u
okolo. Sjela je kraj Lillvnih koljena i naèas se utje no dotakla sijede kose koja
se tamo kovrèala.
Èaj je bio vrlo vruæ. Kako je u posljednje vrijeme poèeo izrazito mrziti hladnoæ
u, to mu se svidjelo i pa ljivo je pijuckao. "Odgovori, gospoðo?" podsjetio ju je
oprezno.
Rowanine usne razdvoje se u negativnom, zabrinutom dahu; Lilly podigne jedan prs
t i prekine je.
"Pozadina", reèe starica. "Vjerujem kako je do lo vrijeme da ti isprièamo jednu pr
ièu."
Kimnuo je i zavalio se sa svojim èajem.
"Jednom davno", naèas se osmjehnula, "bila su tri brata. Prava bajka, ha? Najsta
riji original i dva mlaða klo-na. Najstariji je kako to biva u tim prièama bio r
oðen s velièanstvenim nasljeðem. Plemstvo bogatstvo udobnost njegov otac, premda
ne ba kralj, imao je vi e moæi od bilo kojeg kralja u pred-skoènoj povijesti. I ta
ko je postao metom mnogih neprijatelja. Buduæi da se znalo koliko je odan svome
sinu, mnogim je tim neprijateljima palo na pamet da ga poku aju udariti preko jedi
nog djeteta. Odatle to èudno umno avanje." Kimnula je prema njemu. eludac mu je od
toga zadrhtao. Srknuo je jo èaja da prikrije svoju zbunjenost.
Ona zastane. "Mo ete li se sjetiti nekih imena?" "Ne, gospoðo."
"Hm." napustila je bajku; glas joj postane o triji. "Barun Miles Vorkosigan od Bar
ravara bio je original. On je sad nekih dvadeset i osam standardnih godina star.
Prvi njegov klon izraðen je ovdje, na Jacksonovu Skrovi tu, prije dvadeset i dvij
e godine, po narud bi komarrske skupine pobunjenika, u Kuæi Bharaputra. Ne znamo k
ako se taj klon naziva, ali komarrska slo ena urota da ga zamijene za original pro
pala je prije otprilike dvije godine, a klon je pobjegao."
"Galen", apne on.
O tro gaje pogledala. "On je bio zapovjednik Komar-ranaca, tako je. Drugi klon...
je zagonetka. Najbolja je pretpostavka da su ga proizveli Cetagandanci, ali nitk
o ne zna sigurno. Prvi put se pojavio prije nekih deset godina, kao posve odrast
ao i nevjerojatno nadaren plaæenièki zapovjednik, slu eæi se posve legalnim betans
kim imenom Miles Naismith, po majèinskoj liniji. Nije nikakav prijatelj Cetagand
ancima, pa teorija da je nekakav cetagandski prebjeg ima odreðene logike u sebi.
Nitko ne zna koliko je star, premda mu oèito ne mo e biti vi e od dvadeset i
osam godina." Otpilaje malo svog èaja. "Na e je uvjerenje da ste vi jedan od ta dv
a klona."
"Isporuèen vama kao kutija smrznutog mesa? Razne-senih prsa?"
"Da."
"Pa to onda? Klonovi èak i smrznuti klonovi ovdje sigurno nisu novost." Bacio je
pogled na Rowan.
"Da nastavim. Prije otprilike tri mjeseca, Bharaputrin klon vratio se kuæi s eki
pom plaæenièkih vojnika koje je izgleda ukrao iz dendariijske flote naprosto se
pretvarajuæi da je svoj klonski blizanac, admiral Naismith. Napao je Bharaputrin
e klonske jaslice u poku aju da ukrade ili mo da oslobodi skupinu klonova predviðenu
da budu tijela za presaðivanje mozga, ne to èega se osobno gnu am."
Dotakao je svoja prsa. "On je... izgubio?"
"Ne. Ali admiral Naismith stigao je ubrzo zatim tra eæi svoje ukradene ljude i bro
dove. U gu vi koja je uslijedila na povr ini, u Bharaputrinom glavnom medicinskom po
gonu, jedan od njih dvojice je poginuo. Drugi je pobjegao, zajedno s plaæenicima
i veæinom Bharaputrina vrlo vrijedna klonskog inventara. Napravili su budalu od
Va e Luigija kad sam to prvi put èula, tako sam se smijala da mije pozlilo." Skro
mno je otpila èaja.
Mogao je toèno zamisliti kako je to izgledalo, premda mu se malo mutilo pred oèi
ma od takvog prizora.
"Prije nego to su skoèili, dendariijski su plaæenici ponudili nagradu za povrat k
rio-komore koja skriva ostatke èovjeka za kojeg tvrde daje Bharaputrin klon."
Oèi su mu se ra irile. "Ja?"
Podigla je ruku. "Va a Luigi, barun Bharaputra, posve je uvjeren da su lagali, te
daje èovjek u kutiji zapravo njihov admiral Naismith."
"Ja?" rekao je s manje sigurnosti.
"Georish Stauber, barun Fell, odbija èak i nagaðati. A barun Rvoval prekopao bi
cijeli grad za makar i pedeset--postotnu priliku da se dokopa admirala Naismitha
, koji gaje prije èetiri godine o tetio kako nikome nije uspjelo u cijelom stoljeæ
u." Usne su joj se ra irile u o trom osmijehu.
Sve je to imalo smisla, to uopæe nije imalo smisla. Slièilo je na prièu koju je è
uo nekad davno, u djetinjstvu i sad je ponovo susreæe. U nekom drugom ivotu. Mutn
a prisnost, uspomena, kao kroz debelo staklo. Dotakao sije glavu, koja je boljel
a. Rowan je zabrinuto promatrala taj pokret.
"Zar nemate medicinskih zapisa? Ne to?"
"Uz odreðen rizik, do li smo do razvojnih dosjea Bha-raputrina klona. Na alost, oni
idu samo do èetrnaeste godine. Nemamo ni ta o admiralu Naismithu. Na alost, od samo
jedne toèke ne mo e se napraviti triangulacija."
Okrenuo se prema Rowan. "Ti me pozna i iznutra i izvana. Zar ne mo e pogoditi?"
"Ti si èudan." Rowan strese glavom. "Pola tvojih kostiju plastiène su zamjene, z
na ? A ono malo pravih to ti je ostalo pokazuje stare lomove, stare traume... rekla
bih ne samo da si stariji nego to bi Bharaputrin klon trebao biti, rekla bih da
si stariji i od izvornog baruna Vorkosiga-na, a to nema nikakvog smisla. Kad bis
mo bar mogli pronaæi jedan èvrst, solidan trag. Sjeæanja koja si isprièao tako s
u u asno dvoznaèna. Razumije se u oru je, kao admiral ali i Bharaputrin klon izuèen j
e za ubojicu. Sjeæa se Sera Galena, to bi trebalo biti moguæe samo Bha-raputrinu k
lonu. Otkrila sam i za ono eæerno drveæe. Zove se javor i potjeèe sa Zemlje a Bha
raputrin klon tamo je pro ao obuku. I tako dalje." Bespomoæno je ra irila ruke.
"Ako ne dobiva pravi odgovor", rekao je polako, "mo da ne postavlja pravo pitanje."
"A to bi bilo pravo pitanje?"
Nijemo je stresao glavom. "Za to..." Ruke mu se ra ire. "Za to niste moje smrznuto tij
elo predali Dendarii-ma i pobrali nagradu? Za to me niste prodali barunu Ryo-valu,
kad me toliko eli? Za to ste me o ivljavali?"
"Barunu Rvovalu ne bih prodala ni laboratorijskog takora", izjavi Lilly mirno. Tr
znula se u kratkom osmijehu. "Stare prièe, meðu nama."
Koliko stare? Starije od njega, tko god bio.
"A to se tièe Dendariija mo da æemo jo poslovati s njima. Ovisno o tome tko si."
Pribli avali su se sr i problema; osjeæao je to. "Da?"
"Prije èetiri godine, admiral Naismith posjetio je Jack-sonovo Skrovi te i, osim to
je nevjerojatno posramio Rya Ryovala, odveo je stanovitog doktora Hugha Canabu,
jednog od Bharaputrinih najboljih genetièara. Dakle, ja poznam Canabu. I to je j
o va nije, znam koliko su Va a Luigi i Lotus platili da ga dovedu ovamo i koliko je k
uænih tajni on znao. Nikad ga ne bi ivog pustili da ode. Ali nestao je i nitko s
Jacksonova Skrovi ta nije ga nikad uspio pronaæi."
Usredotoèeno se nagnula naprijed. "Pretpostaviv i da Canaba nije nestao samo kroz
zraènu komoru admiral Naismith oèito zna kako izvuæi ljude. Zapravo, to je ne to p
o èemu je slavan. Zato nas zanima."
" elite otiæi s planeta?" Ogledao se oko sebe, na udobno, samodovoljno carstvo Lil
ly Durone. "Za to?"
"Ja imam Pogodbu s Georishom Stauberom barunom Fellom. To je vrlo stara Pogodba
i mi smo oboje vrlo stari. Moje je vrijeme sigurno na izmaku, a Georish postaje"
, namr tila se, "nepouzdan. Ako ja umrem ili on umre ili si uspije presaditi mozak
u mlaðe tijelo, to je bar jednom veæ poku ao na a stara Pogodba prestat æe
vrijediti. Durona Grupa mogla bi dobiti manje povoljnu pogodbu nego to je ona koj
u smo tako dugo imali s Kuæom Fell. Mogla bi se naæi raskomadana prodana oslablj
ena tako da privuèe napade starih neprijatelja kao to je Ry, koji pamti svaku uvr
edu i ozljedu za vjeènost. Mogla bi se naæi prisiljena baviti se poslom kojim ne
elim. Posljednjih nekoliko godina tra im izlaz. Admiral Nais-mith zna gdje ga mogu
naæi."
Ona je eljela da on bude admiral Naismith, oèito vredniji klon. "A to ako sam onaj
drugi?" Zurio je u svoje ruke. Samo ruke. Nikakvih naznaka.
"Mogli bi vas otkupiti."
Tko? Je li on spasitelj ili roba? Kakav izbor. Rowan je djelovala kao da joj je
neugodno.
"Od kakve sam vam koristi ako se ne sjeæam tko sam?"
"Nikakve, mali èovjeèe." Njezine tamne oèi naèas su zasjale kao komadiæi vulkans
ke stijene.
Ova ena pre ivjela je gotovo stoljeæe na Jacksonovu Skrovi tu. Ne smije podcijeniti n
jezinu bezobzirnost samo zbog jedne predrasude prema presaðivanju mozgova.
Ispili su èaj i povukli se u Rowaninu sobu.
" to ti se od svega toga èinilo poznatim?" upitala gaje Rowan zabrinuto kad su se
na li sami na njezinom malom naslonjaèu.
"Sve", rekao je, duboko zbunjen. "Ali Lilly, izgleda, misli da vas mogu sve neka
mo sakriti, kao kakav maðionièar. Ali èak i ako jesam admiral Naismith, ne sjeæa
m se kako sam to uspijevao!"
" ", poku ala gaje umiriti. "Spreman si za navalu sjeæanja, kunem ti se. Gotovo vidim
kako poèinje. I govor ti se u zadnjih nekoliko dana znaèajno pobolj ao."
"To je od terapeutskog ljubljenja", nasmije io se, sugestivan kompliment koji mu j
e, kako se i nadao, priu tio jo malo terapije. Ali kad je izronio po zrak, rekao je
: "Neæe mi se vratiti ako sam ja onaj drugi. Sjeæam se Ga-lena. Zemlje. I kuæe u
Londonu... kako se taj klon zove?"
"Ne znamo" , rekla je i na oèajan stisak njegovih ruku, dodala: "Ne, stvarno ne
znamo."
"Admiral Naismith... ne bi smio biti Miles Naismith. Trebao bi biti Mark Pierre
Vorkosigan." Kvragu, a kako je to znao? Mark Pierre. Piotr Pierre. Pero, Pero, m
ali de-ro, svoju enu je otjer'o, rugalica iz gomile koja je starca dovela do u asnog
, ubilaèkog bijesa, tako da su ga morali zaustaviti slika mu je pobjegla. Djedo
? "Ako je bhara-putranski klon treæi sin, mo e se zvati bilo kako." Ne to se tu nije
slagalo.
Poku ao je zamisliti djetinjstvo admirala Naismitha kao tajnog projekta cetagandsk
e obavje tajne slu be. Njegovo djetinjstvo? Moralo je biti vrlo neobièno, ako je ne
samo uspio pobjeæi u osamnaestoj godini ili mlaði veæ i izbjeæi cetagandskim oba
vje tajcima i u godinu dana si stvoriti bogatstvo. Ali nije se mogao sjetiti nièeg
iz takve mladosti. Potpuna praznina.
"Sto æete uèiniti sa mnom ako nisam Naismith? Zadr ati me kao ljubimca? Kako dugo?
"
Rowan zabrinuto napuæi usne. "Ako si Bharaputrin klon morat æe i sam pobjeæi s Ja
cksonova Skrovi ta. Dendariijski je napad napravio veliku gu vu u Va a Lui-gijevu glav
nom sto eru. Mora osvetiti krv i posjed. I ponos. Ako je tako poku at æu te izvuæi."
"Ti? Ili svi vi?"
"Nikad nisam i la protiv skupine." Ustala je i usho-dala se po svojoj dnevnoj sobi
. "A godinu dana sam pro ivjela na Escobaru, sama, dok sam prolazila obuku u krio-
-o ivljavanju. Èesto sam se pitala... kako bi bilo biti polovica para. Umjesto èet
rdesetina skupine. Bih li se osjeæala veæom?"
"Jesi li bila veæa kad si bila jedna cjelina, na Escoba-ru?"
"Ne znam. To je glupa ideja. Svejedno ne mogu ne misliti o Lotus."
"Lotus. Barunica Bharaputra? Ona koja je napustila va u skupinu?"
"Da. Lillvina najstarija kæi, poslije Rose. Lilly ka e... ako se ne dr imo sve zajed
no, visjet æemo svaka posebno. Misli na jednu staru metodu pogubljenja u kojoj k
"
"Znam to je vje anje", rekao je u urbano, prije nego to se mogla upustiti u medicinske
detalje.
Rowan se zabulji kroz prozor. "Jacksonovo Skloni te nije mjesto na kojem mo e biti sa
m. Nikome ne mo e vjerovati."
"Zanimljivi paradoks. Stvara lijepu dilemu."
Pretra ila mu je lice u potrazi za ironijom, prona la je i namr tila se. "To nije ala."
Oèito, èak ni samostojna materinska strategija Lilly Durone nije do kraja rije ila
problem, kako se vidjelo s Lotus.
Promatrao ju je. "Jesu li ti naredili da spava sa mnom?" upita odjednom.
Trznula se. "Ne." Opet se ushodala. "Ali jesam tra ila dopu tenje. Lilly je rekla da
mogu, jer bi te to moglo privuæi na im interesima." Zastala je. "Èini li ti se to
u asno hladnim?"
"Na Jacksonovu Skrovi tu samo opreznim." A privlaèenje je svakako i lo u dva smjera.
Jacksonovo Skloni-
te nije mjesto na kojem se mo e biti sam. Ali nikome ne mo e vjerovati.
Ako je ovdje itko normalan, zakleo bi se da je to sluèajno.
èitanje, od kojeg je isprva dobivao probadajuæe bolove u oèima i brze i u asne gla
vobolje, postajalo je sve lak e. Sad je veæ mogao izdr ati i po deset minuta prije n
ego to postane nepodno ljivo. Zakopan u Rowaninoj radnoj sobi, gurao se do ruba bol
a, djeliæ informacija, nekoliko minuta odmora, pa opet. Poèev i od sredi ta prema va
n, èitao je prvo o Jacksonovu Skrovi tu, njegovoj jedinstvenoj povijesti, ne-vladi
noj strukturi, te o stotinu i esnaest velikih Kuæa i bezbrojnim manjim kuæama, sa
svim njihovim pomije anim vezama i vendettama, stalno promjenjivim pogodbama i iz
dajama. Durona Grupa bila je na putu da i sama postane Manja Kuæa, procijenio je
, cvatuæi iz Kuæe Fell kao hidra i, kao i hidra, reproducirajuæi se bespolno. Sp
omeni kuæa Bharaputra, Hargraves, Dyne, Rvoval i Fell pokretali su mu u glavi sl
ike koje nisu dolazile s vi-deoprikaza. Nekoliko njih èak se poèelo i meðusobno
povezivati. Premalo. Pitao se je li znaèajno to mu se najpoznatijim èine Kuæe naj
slavnije po svemirskim nezakonitim operacijama.
Tko god bio, ja poznam ovo mjesto. Pa ipak... slike su mu se èinile uskim, prepl
itkim da bi predstavile èitavo jedno djetinjstvo. Mo da je bio mala osoba. Svejedn
o, bilo je to vi e nego to je iz svoje podsvijesti mogao izvuæi o mladosti navodnog
admirala Naismitha, klona cetagand-ske proizvodnje.
Djedo. Te su uspomene imale masu i gotovo omamlju-juæu snagu dojma. Tko je Djedo
? Jacksonski staratelj? Ko-marrski mentor? Cetagandski instruktor? Netko ogroman
i divan, tajanstven i star i opasan. Djedo nije imao izvora, kao da je dolazio u
kljuèen u sam svemir.
Izvori. Mo da bi prouèavanje pretka, invalidnog bar-ravarskog barunica Vorkosigana
, moglo ne to otkriti. Konaèno, sazdan je na Vorkosiganovu sliku i priliku uèiniti
nekome takvo to vrlo je ru na stvar. Izvukao je popis barrayarskih referenci iz Ro
vvanine komkonzolne knji nice. Bilo je nekih stotinjak dokumentarnih knjiga, videa
, dokumenata i dokumentaraca. Da si stvori okvir, poèeo je s opæom povijesti, br
zo je pregledavajuæi. Pedeset tisuæa Prvaka. Kolaps crvotoèine. Doba izolacije.
Krvava stoljeæa... Ponovno otkriæe... rijeèi su se zamutile. Glava mu se èinila
prepunom do pucanja. Poznato, tako bolno poznato... morao je stati.
Zadihan, zatamnio je sobu i legao na kauè sve dok mu oèi nisu prestale pulsirati
u bolu. Ali, ako je ikad bio obuèavan da zamijeni Vorkosigana, to bi mu sve i m
oralo biti poznato. Morao je prouèiti Barrayar uzdu i poprijeko. / jesam. elio je
moliti Rowan da ga prikuje za zid i da mu jo jednu dozu brzopenta, bez obzira na
to to mu se dogodi s krvnim tlakom. Stvar je zamalo proradila. Mo da jo jedan poku aj.
..
Vrata se siktavo otvore. "Hej?" Upalilo se svjetlo. Ro-wan je zastala na vratima
. "Jesi li dobro?"
"Glavobolja. Èitanje." "Ne bi trebao..."
Toliko uriti, dodao je u sebi, Rowanin stalni refren u posljednjih nekoliko dana,
sve od razgovora s Lilly. Ali ovog puta se prekinula. Podigao se u sjedeæi polo a
j; pri la je i sjela pokraj njega. "Lilly eli da te dovedem gore."
"U redu " Krenuo je ustati, ali ona ga zaustavi.
Poljubila ga je. Dugim, dugim poljupcem koji ga je isprva odu evio a onda zabrinuo
. Odvojio se od nje da upita: "Rowan, to je?"
"... Mislim da te volim." "To je problem?"
"Samo moj problem." Uspjelo joj je kratko, nesretno se osmijehnuti. "Izaæi æu s
tim na kraj."
Uhvatio joj je ruke, prateæi vene i tetive. Ima predivne ruke. Nije znao to da ka e
.
Povukla gaje na noge. "Doði." Dr ali su se za ruke cijelim putem do ulaza u dizaln
u cijev za potkrovlje. Kad se odvojila da pritisne ploèu za prepoznavanje dlana,
nije mu opet prihvatila ruku. Uspeli su se zajedno i stigli oko kromirane ograd
e u Lillynu dnevnu sobu.
Lilly je sjedila, uspravna i formalna, u svojem irokom, punjenom naslonjaèu, sije
de kose danas spletene u jednu debelu pletenicu koja joj je padala preko ramena
i u krilo. Iza nje, malo udesno, tiho je stajao Hawk. Ne sluga. Stra ar. Troje str
anaca u sivim kvazi-vojnim uniformama s bijelim rubom bilo je oko nje; dvije ene
su sjedile, a mu karac je stajao. Jedna ena imala je tamne kovrèe i smeðe oèi koje
su ga za areno gledale. Druga, starija ena imala je kratku svijetlosmeðu kosu jedva
dotaknutu sjedi-nama. Ali èovjek mu je prikovao svu pozornost.
Bo e moj. To sam drugi ja.
Ili... ne-ja. Stajali su oèi u oèi. Ovaj je bio bolno uredan, èistih èizama, odo
re ispeglane i slu bene, veæ samom pojavom izraz po tovanja prema Lilly. Vojne su oz
nake blistale na njegovom ovratniku. Admiral... Naismith? Naismith je bilo ime p
ri iveno iznad lijevog prsnog d epa na njegovoj radnoj èasnièkoj odori. O tar udah, el
ektrièni bljesak sivih oèiju i napola prigu en osmijeh èinili su mu lice nevjeroja
tno ivahnim. Ali ako je on bio ko èata sjena
samoga sebe, ovaj je bio udvostruèen on. Nizak, èetvrtast, mi iæav i napet, te ke èe
ljusti i primjetnog trbuha. Izgledao je kao vi i èasnik, tjelesne mase uravnote ene
nad kratkim nogama ra irenim u agresivnom polo aju voljno, poput pretilog buldoga. D
akle, to je Naismith, slavni spasitelj kojeg Lilly toliko eli. Mogao je u to povj
erovati.
U potpunu opèinjenost klonskim blizancem prodrla je sve jaèa, u asavajuæa spoznaja
. Ja sam onaj krivi. Lilly je upravo potro ila bogatstvo o ivljavajuæi pogre nog klona
. Koliko æe se ljutiti? Za jacksonskog voðu, takva velika pogre ka bit æe kao da o
tpisuje bodove samoj sebi. I zaista, Lillvno je lice bilo ozbiljno i mirno kad j
e pogledala prema Rowan.
"To je on, sigurno", dahne ena za arenih oèiju. Ruke su joj bile èvrsto stisnute u a
ke na krilu.
"Ja... vas poznajem, gospoðo?" upitao je pristojno, bri ljivo. Njezina vrelina ga
je uznemirivala. Napola nesvjesno, primakao se bli e Rowan.
Izraz lica bio joj je kao od mramora. Samo je blago irenje oèiju, kao da ju je la
serska zraka upravo uredno presjekla na pola, otkrivalo dubinu... kojeg osjeæaja
? Ljubavi, mr nje? Napetosti... Glavobolja mu se pogor ala.
"Kao to vidite", reèe Lilly. " iv i zdrav. Vratimo se raspravi o cijeni." Okrugli s
tol bio je pokriven alicama i mrvicama koliko je ta konferencija veæ trajala?
"Sto god elite", reèe admiral Naismith, te ko di uæi. "Platit æemo i idemo."
"Bilo koju razumnu cijenu." Smeðokosa starija ena uputila je svome zapovjedniku è
udno prigu ujuæi pogled. "Do li smo po èovjeka, ne po animirano tijelo. Zabrljano o iv
ljavanje bilo bi po mome razlog za popust, o teæena roba." Taj glas, taj ironièan
alt... Tebe poznam.
"Njegovo o ivljavanje nije zabrljano", reèe Rowan o tro. "Ako je i bilo problema, to
je bilo u pripremi "
Za arena se ena tr ne i bijesno namr ti.
" ali, zapravo, on se sasvim dobro oporavlja. Svakoga dana osjetno napreduje. Jedn
ostavno je jo prerano. Previ e se urite." Pogled prema Lilly? "Stres i pritisci uspo
ravaju rezultate koje se eli po uriti. On samog sebe previ e po uruje, sam sebe toliko
zapetlja "
Lilly podigne jednu umirujuæu ruku. "To ka e moj specijalist za krio-o ivljavanje",
rekla je admiralu. "Va klon-ski brat se oporavlja i mo e se oèekivati oporavak. Ako
je to zaista ono to elite."
Rowan se ugrize za usnicu. Za arena ena grizla je nokte.
"A sad dolazimo do onog to ja elim", nastavi Lilly. "I, bit æe vam drago to èuti,
to nije novac. Razmotrimo malo nedavnu povijest. Nedavnu iz moje perspektive, to
ènije."
Admiral Naismith bacio je pogled kroz velike èetvrtaste prozore koji su gledali
na jo jedno tamno jacksonsko zimsko popodne, s niskim lepr avim oblacima koji su pi
juckali snijeg. Polje sila je bljeskalo, tiho jeduæi ledene zvjezdice. "Nedavna
povijest menije i te kako na umu, gospoðo", rekao je. "Ako je poznate, znate za to
se ne elim ovdje zadr avati predugo. Recite to elite."
Ni pribli no dovoljno zaobilazno za jacksonsl^e poslovne obièaje, ali Lilly kimne.
"Kako je ovih dana doktor Ca-naba, admirale?"
"Molim?"
Ukratko, po jacksonskim mjerilima, Lilly je opet objasnila svoje zanimanje za su
dbinu odbjeglog genetièara. "Va a je organizacija omoguæila da Hugh Canaba potpuno
nestane. Va a je organizacija na Dagooli Èetiri, pred
nosom njihovih cetagandskih èuvara ukrala deset tisuæa marilakanskih ratnih zaro
bljenika, premda priznajem da oni vrlo spektakularno nisu nestali. Negdje izmeðu
ta dva ekstrema le i sudbina moje male obitelji. Oprostit æete mi malu alu ako vam
ka em kako mi se èini da ste ba ono to bi doktor prepisao."
Naismithove se oèi ra ire; protrljao je lice, uvukao zrak kroza zube i uspio istis
nuti napeti smije ak. "Shvaæam. Gospoðo. Dobro. Zapravo, projekt kakav predla ete bi
o bi sasvim moguæ, osobito ako mislite da biste se mogli pridru iti doktoru Canabi
. Shvaæate, nisam ga spreman izvuæi iz d epa danas popodne "
Lilly kimne.
"Ali èim se dogovorim sa svojim zaleðem, mislim da bi se ne to moglo smisliti."
"Onda nam se vratite èim se dogovorite sa svojim zaleðem, admirale i va æe vam kl
onski blizanac biti stavljen na raspolaganje."
"Ne !" poèela je za arena ena, napola ustav i; njezina kolegica uhvati joj ruku i stres
e glavom, a ona potone natrag u svoje sjedalo. "Dobro, Bel", promrmljala je.
"Nadali smo se da æemo ga povesti danas", reèe plaæenik, gledajuæi u njega. Oèi
su im se susrele uz udar. Admiral je skrenuo pogled, kao da se èuva nekog prejak
og stimulansa.
"Ali, kao to vidite, to bi meni oduzelo glavno oruðe za pogaðanje", promrmlja Lil
ly. "A uobièajen princip pola unaprijed i pola pri dostavi oèito nije primjenjiv
. Mo da bi vas umirio skroman financijski predujam."
"Izgleda da su se dosad dobro brinuli za njega", reèe smeðokosi èasnik nesigurni
m glasom.
"Ali to bi istovremeno", namr tio se admiral, "i vama dalo priliku da ga ponudite
drugim zainteresiranim stra-
nama. Gospoðo, moram vas upozoriti da ne poèinjete rat licitacijom, u ovom sluèa
ju. Mogao bi dovesti do pravog."
"Va e interese titi va a jedinstvenost, admirale. Nitko drugi na Jacksonovu Skrovi tu n
ema ono to ja elim. Vi imate. A mislim da vrijedi i obrnuto. Vrlo smo dobro postav
ljeni da meðusobno zakljuèimo pogodbu."
Za jednog Jacksonca, ovo je bilo nevjerojatno ohrabrivanje. Prihvati, sklopi pog
odbu! pomislio je; onda se zapita za to? Za to ga ti ljudi ele? Vani, zapuh vjetra za
kovitlao je snje ne pahulje u zasljepljujuæi, vrtlo ni zastor. Udario je u prozor.
Udario je u prozor...
Lilly je shvatila sljedeæa, tamne joj se oèi ra ire. Nitko drugi to jo nije primije
tio, nestanak tog tihog svjetluca-nja. Njezin zapanjen pogled sreo se s njegovim
, kad mu se glava okrenula od prvog zurenja prema van, a usne joj se otvore da p
rogovori.
Prozor prsne prema unutra.
To je bilo sigurnosno staklo; umjesto opasnih krhotina, sve ih je zasula ki a vrel
ih grumenèiæa. Dvije plaæenice skoèe na noge. Lilly je kriknula, a Hawk skoèi pr
ed nju, s o amutom u ruci. Nekakvo veliko zraèno vozilo lebdjelo je pred prozorom:
jedan, dva... tri, èetiri ogromna vojnika skoèe unutra. Prozirna bioza titna opre
ma pokrivala je mre astu za titu protiv disruptora ivaca; lica su im bila pokrivena k
apuljaèama i naoèalama. Vatra iz Hawkova o amuta bezazleno je pucketala oko njih.
Bolje bi ti bilo da baci prokleti o amut na njih! Osvrnuo se u divljaèkoj potrazi z
a kakvim projektilom, no em, stolcem, nogom od stola, bilo to èime bi mogao napasti
. Iz d epne veze jedne od plaæenica èuo se metalni glas: "Quinn, ovdje Elena. Ne to
je upravo spustilo polje sila oko zgrade. Dobivam ispuste energije kvragu, to se
to dogaða? Treba pojaèanje?"
"Da!" zavikala je u arena ena, kotrljajuæi se u stranu od zrake o amuta koja ju je pu
cketajuæi slijedila preko saga. Lovice s o amutom. Napad je, dakle, otmica, a ne u
bojstvo. Hawk se konaèno sna ao toliko da dohvati okrugli stoliæ i zamahne njime.
Dohvatio je jednog vojnika ali drugi ga obori o amutom. Lilly je stajala posve mir
no, smrknuto gledajuæi. Zapuh ledenog vjetra zalepr ao je nogavice njezinih hlaèa.
Nitko nije ni anio u nju.
"Koji je Naismith?" zagrmio je pojaèani glas jednog vojnika. Dendarii su se sigu
rno razoru ali za pregovore; smeðokosa plaæenica napala je jednog uljeza prsa o pr
sa. On si to nije mogao priu titi. Zgrabio je Rowan za ruku i sakrio se iza stolca
, poku avajuæi uoèiti èist put do izlazne cijevi.
"Uzmi obojicu", doviknuo je zapovjednik kroz buku. Jedan vojnik skoèio je prema
dizalnoj cijevi da im odsjeèe odstupnicu; èetvrtasta nju ka njegova o amuta trepnula
je u svjetlu kad je uoèio gotovo èistu metu.
"Vraga!" povièe admiral, zalijeæuæi se u vojnika. Vojnik se spotakao i proma io. Z
adnja stvar koju je vidio kad su on i Rowan jurnuli prema dizalnoj cijevi bila j
e zraka o amuta koja je dohvatila Naismitha u glavu. I drugo dvoje Dendariija bilo
je na tlu.
Silazili su s u asavajuæom sporo æu. Kad bi on i Ro-wan mogli doæi do generatora pol
ja sila, bi li ga uspjeli ukljuèiti i zarobiti napadaèe unutar njega? Za njima j
e zacvrèala vatra iz o amuta, zvjezdasto se rasprskavajuæi o plohu cijevi. Okrenul
i su se u zraku, nekako doèekali na noge i oteturali natra ke u hodnik. Nema vreme
na za obja njavanje zgrabio je Rovvaninu ruku i pritisnuo je na ploèu za prepoznav
anje, laktom udariv i po prekidaèu za iskljuèivanje. Vojnik koji ih je slijedio za
kevtao je i pao tri metra, ne ba glavom naprijed.
Trznuo se na udarac i povukao Rowan kroz hodnik. "Gdje su generatori?" povikao j
e preko ramena. Druge uzbunjene Durone pojavljivale su se iz svih smjerova. Par
Fellovih stra ara u zelenim odorama provalio je u hodnik na suprotnom kraju i poju
rio prema dizalnoj cijevi za potkrovlje. Ali na èijoj su oni strani? Povukao je
Rowan kroz najbli a otvorena vrata.
"Zakljuèaj!" dahne. Zatvorila je vrata i zakljuèala ih. Bili su u nekom od duron
skih stambenih apartmana. Slijepa ulica nije bila dobro skrovi te, ali pomoæ je, i
zgleda, stizala. Samo nije znao za koga. Ne to vam je upravo spustilo polje sila..
. Iznutra. Moglo ga se spustiti samo iznutra. Napola se presavinuo, razjapiv i ust
a, spaljenih pluæa, lupajuæeg srca i bolnih prsa, dok mu je vrtoglava tama mraèi
la vid. Svejedno je oteturao do opasnog prozora, poku avajuæi shvatiti taktièku si
tuaciju. Kroza zid su dopirali prigu eni pucnjevi i udarci iz hodnika.
"Kvragu, kako vam je kopilad mogla spustiti tit?" zadihano je upitao Rowan, dr eæi
se za prozorsku dasku. "Nije se èula eksplozija izdaja?"
"Ne znam", odvrati Rowan zabrinuto. "To je vanjska sigurnost. Za nju bi trebali
biti zadu eni Fellovi ljudi."
Zurio je preko ledenog parkirali ta. Preko njega je trèalo jo nekoliko ljudi u zele
nom, vièuæi, pokazujuæi prema gore, skrivajuæi se iza parkiranih vozila i poku ava
juæi nani aniti projektilnim oru jem. Jo jedan stra ar u urbano im je pokazivao da odusta
nu: proma aj bi mogao pogoditi potkrovlje i sve koji su u njemu. Kimnuli su i èeka
li.
Iskrivio je vrat, pritisnuv i se licem o staklo, trudeæi se da vidi gore lijevo. O
klopljena je letjelica jo lebdjela kraj potkrovnog prozora.
Napadaèi su se veæ povlaèili. Prokletstvo! Nikakve anse za polje sila. Prespor sa
m. Letjelica se zaljuljala kad su se vojnici u urbano popeli u nju. Bljesnule su r
uke i de-
beli mali obris u sivom prevuèen je preko ponora, est straviènih katova iznad bet
ona. Prevukli su i opu tenog vojnika. Neæe biti ranjenika za ispitivanje. Stisnuti
h zubi, Rowan ga povuèe unatrag. "Makni se s vatrene linije!"
Odupro joj se. "Pobjeæi æe!" pobunio se. "Moramo se boriti sada, na vlastitom te
renu "
S ulice, iza starog i oronulog kamenog zida, podigla se jo jedna letjelica. Mali
civilni model, nenaoru an i bez oklopa. Borila se za visinu. Kroz njezin je prozor
vidio zamuæen sivi obris za upravljaèem, bljesak bijelih zubi u grimasi. Napada
èka letjelica odvojila se od prozora. Denda-riijska letjelica poku ala se zaletjet
i u njihovu i natjerati je na spu tanje. Poletjele su iskre, plastika je krèkala a
metal kripao, ali oklopljena je letjelica otresla drugu; skovitlala se na ploèni
k i sletjela uz zavr no krckanje.
"Unajmljeno, kladim se", zacvilio je promatrajuæi. "Morat æe se platiti. Dobar p
oku aj, zamalo je upalilo Ro-wan! Je li neka od onih dolje letjelica va a?"
"Misli od grupe? Da, ali "
"Idemo. Moramo dolje." Ali zgrada je do sad veæ puna osiguranja. Svakog æe prili
jepiti uza zid dok ga ne identificiraju i ne odobre kretanje. Ne mo e skoèiti kroz
prozor i odletjeti pet katova, premda je èeznuo da ba to uèini. Oh, da mu je pla t
nevidljivosti.
Oh. Da!
"Nosi me! Mo e li me nositi?" "Vjerojatno, ali "
Odjurio je do vrata i bacio joj se na leða u naruèje kad su se opet otvorila.
"Za to?" upitala je.
"Samo daj, samo daj!" siknuo je kroza zube. Odvukla ga je natrag na hodnik. Prou
èavao je kaos kroz stisnute kapke, vrlo uvjerljivo da æuæi. Razne uznemirene Duron
e
rojile su se iza kordona Fellovog osiguranja koji je sad blokirao ulaz u potkrov
lje. "Neka mi Dr. Chrys uhvati noge", promrmljao je krajièkom usana.
Privremeno previ e zapanjena da mu proturjeèi, Rowan povièe: "Chrys, pomozi mi! Mo
ramo ga odnijeti do-lje."
"Oh " Uvjerena da se radi o nekakvoj medicinskoj krizi, Dr. Chrys nije postavljala
pitanja. Dohvatila je njegove èlanke i za nekoliko sekundi probijali su se kroz
gomilu. Dvije doktorice Durona koje trkom nose blijedog tipa nezdrava izgleda s
tra ari u zelenim odorama u urbano su se izmicali i mahali im da proðu.
Kad su do li do prizemlja, Chrys je poku ala odjuriti prema klinici. Naèas su ga vuk
le u dva smjera, onda oslobodi noge od zapanjene Dr. Chrys i odjuri od Rowan. On
a krene za njim i do vanjskih su vrata stigli zajedno.
Pozornost stra ara bila je usredotoèena na napore dvojice ljudi s minobacaèem; oèi
su mu prona le njihov cilj, sjenu pokretne mete koja je nestajala meðu snje nim obl
acima. Ne, ne, ne pucajte...! Bacaè se podrignuo; bljesak eksplozije zatresao je
letjelicu ali je nije sru io.
"Odvedi me do najveæe, najbr e stvari koju mo e pokrenuti", dahnuo je Rowan. "Ne smij
emo im dopustiti da pobjegnu." Ne smijemo ni Fellovim ljudima dopustiti da ih ra
znesu. "Po uri!"
"Za toV
"One gorile su otele mog, mog... brata", zadihano je rekao. "Moram za njima. Spu
stiti ako mo emo, slijediti ako ne mo emo. Dendarii sigurno imaju nekakvo pojaèanje,
samo ako ih ne izgubimo. Ili Fell. Lilly je njegova, njegova vazalka, zar ne? M
ora reagirati. Ili netko mora." Divljaèki se tresao. "Izgubimo ih i nikad ih neæ
emo naæi. S tim raèunaju."
"Kvragu, a to bismo mogli uèiniti da ih sustignemo?" pobunila se Rowan. "Upravo s
u te poku ali oteti, a ti hoæe trèati za njima? To je posao za osiguranje!"
"Ja sam ja sam..." to? to sam ja? Frustrirano mucanje pre lo je u potpuni raspad sist
ema. Ne, ne opet
Vid mu se ra èistio uz siktanje hipospreja, gorka hladnoæa na njegovoj ruci. Dr. C
hrys ga je pridr avala, a Ro-wan je imala palac pritisnut na jedan njegov kapak, p
ridr avajuæi ga dok mu je zurila u oèi, dok je drugom rukom spremala hiposprej u d e
p. Pokrila ga je neka vrsta staklaste zbunjenosti, kao daje umotan u celofan. "T
o bi trebalo pomoæi", reèe Rowan.
"Ne poma e", po alio se, ili je bar to poku ao. Rijeèi su mu iza le kao mumljanje.
Odvukle su ga iz predvorja, na tiho mjesto u blizini jedne od dizalnih cijevi za
podzemni dio klinike. Znaèi da je u napadaju izgubio samo nekoliko trenutaka. J
o je imao ansu pobunio se u Chrvsinom stisku, koji se pojaèa.
Udarci enskih koraka, ne vojnièkih èizama, zaèuli su se iza ugla. Pojavila se Lil
ly, ledenog lica i ra irenih nosnica, u pratnji Dr. Poppy.
"Rowan. Vodi ga odavde", reèe Lilly, potpuno mirnim glasom usprkos zadihanosti.
"Georish æe sve prevrnuti istra ujuæi to se dogodilo. Mora izgledati kao da on nije
nikad ni bio ovdje. Na i napadaèi su nekakvi Naismithovi neprijatelji. Na a prièa b
it æe da su Dendarii do li ovamo u potrazi za Naismithovim klonom, ali ga nisu na li
. Chrys, rije i se svih dokaza u Rowaninoj sobi i sakrij dosjee. Idemo!"
Chrys kimne i otrèi. Sad ga je Rowan dr ala na nogama. Èudno se opu tao, kao da se t
opi. Trepne u borbi s drogom. Ne, moramo krenuti za
Lilly dobaci Rowan kreditni èip, a Dr. Poppy joj preda dva kaputa i doktorsku to
rbu. "Izvedi ga kroz stra nja vrata i nestani. Poslu i se evakuacijskim kodovima. Na
sumce odaberi mjesto i sakrij se, ne na na em posjedu. Javi se sigurnom vezom, s n
ekog drugog mjesta. Do onda bih trebala znati to æe se od cijele ove zbrke moæi s
pasiti." Njezine naborane usne povukle su se preko bjelokosnih zubi stisnutih u
bijesu. "Hajde, djevojko."
Rowan je poslu no kimnula i uopæe nije raspravljala, primijetio je uvrijeðeno. Dr eæ
i ga èvrsto pod ruku, upravila mu je nesigurne korake niz teretnu dizalnu cijev,
kroz pod-podrum i u podzemnu kliniku. Skrivena vrata na njezinoj drugoj razini
otvorila su se u uzak tunel. Osjeæao se kao takor koji uri kroz labirint. Rowan je
triput zastala da unese kodove u neke sigurnosne naprave.
Iza li su na podzemnoj razini neke druge zgrade, a vrata su nestala za njima, nera
zaznatljiva od zida. Produ ili su kroz obiène kanalizacijske tunele. "Èesto korist
ite ovaj put?" upitao je zadihano.
"Ne. Ali svako toliko elimo ne to unijeti ili iznijeti a da to ne znaju èuvari na n
a im vratima oni rade za baruna Fella."
Konaèno su se na li u maloj podzemnoj gara i. Povela ga je do male plave lake letjel
ice, postarije i neupadljive i uvalila ga na putnièko sjedalo. "Offo je k'ivo", a
lio se oteklog jezika. "Admiral Naismith netko bi trebao iæi za admiralom Naismi
thom."
"Naismith ima cijelu plaæenièku flotu." Rowan se vezala u pilotsko sjedalo. "Nek
a se oni petljaju s njegovim neprijateljima. Poku aj se smiriti i doæi do daha. Ne
 elim ti davati jo jednu dozu."
Letjelica se podigla uz kovitlanje snijega i nesigurno zaljuljala na vjetru. Gra
d koji se irio pod njima brzo je nestao u pomrèini kako ih je Rowan podizala. Bac
ila je
pogled na njegov uznemiren profil. "Lilly æe ne to poduzeti", utje ila gaje. "I ona
hoæe Naismitha."
"To je krivo", mrmljao je. "To je potpuno krivo." Skutrio se u jakni koju je Row
an omotala oko njega. Ona pojaèa grijanje.
Ja sam onaj krivi. Èinilo se da nema nikakve vlastite vrijednosti osim tajnovite
va nosti za admirala Naismitha. A ako u pogodbi ne bude admirala Naismitha, jedin
a osoba koja æe jo biti zainteresirana za njega bit æe Va a Luigi, eljan osvete za z
loèine kojih se èak nije mogao ni sjetiti. eludac mu se grèio u bolu, a u glavi m
u je lupalo. Svi mi iæi su ga boljeli, napeti poput ice.
Sve to ima je Rowan. I, izgleda, admiral, koji gaje do ao tra iti. Koji je vrlo vjero
jatno riskirao vlastiti ivot da ga vrati. Za to? Moram uèiniti... ne to.
"Dendariijski plaæenici. Jesu li svi ovdje? Ima li admiral brodove u orbiti, ili
to? Koliko pojaèanja ima? Rekao je da æe mu trebati neko vrijeme da stupi u dodi
r sa svojim zaleðem. Koliko vremena? Odakle su stigli Dendarii, s komercijalnog
sleti ta? Mogu li pozvati zraènu podr ku? Koliko kako gdje " Mozak mu se luðaèki trudio pr
ikupiti podatke kojih nije imao i slo iti od njih plan napada.
"Opusti se!" molila je Rowan. "Ni ta ne mo emo uèiniti. Mi smo mali. A ti nisi ni u
stanju. Ako ovako nastavi , samo æe se dotjerati do jo jednog napadaja."
"Fuæka moje stanje! Moram moram "
Rowan trpko podigne obrve. Zavalio se u svome sjedalu s uzdahom, posve iscrpljen
. Trebao sam biti u stanju to uèiniti... uèiniti ne to... Ni ta nije èuo, napola opè
injen zvukom vlastitog plitkog disanja. Pora en. Opet. Nije mu se to sviðalo. Tmur
no se zabuljio u svoj blijed i iskrivljen odraz u staklu prozora. Vrijeme se ras
teglo.
Svjetla na kontrolnoj ploèi nestanu. Odjednom su ostali bez te ine. Pojas sjedala
zagrize u njega. Magla se zapu ila oko njih, sve br e i br e.
Rowan je zavri tala, borila se i lupala o kontrolnu ploèu. Zatreptala je; na èas s
u opet imali pogon. A onda ga opet izgubili. Silazili su teturajuæi. " to sad ne v
alja, prokletstvo!" povièe Rowan.
Pogledao je prema gore. Ni ta osim ledene magle padali su ispod razine oblaka. A o
nda se iznad njih pojavi neki tamni obris. Velik kamion, te ak...
"Nije problem u letjelici. Na momente nam obaraju polje", rekao je pospano. "Sil
e nas da sletimo."
Rowan proguta slinu, usredotoèena, trudeæi se da zadr i letjelicu ravnom u kratkim
trenucima kad bi imala nadzor nad njom. "Bo e, jesu li to opet oni?"
"Ne. Ne znam... mo da su imali pojaèanje." Adrenalinom i odluèno æu, natjerao sije m
ozak da proradi kroz izmaglicu sedativa. "Napravi buku!" rekao je. "Ostavi trag!
"
"Molim?"
Nije shvaæala. Nije ku ila. Trebala je netko je morao "Sru i makinu!" Nije ga poslu al
a.
"Zar si poludio?" Doteturali su do tla na pravu stranu i nedodirnuti, u goloj do
lini, sam snijeg i pucketanje leda.
"Netko nas eli oteti. Moramo ostaviti trag, inaèe æemo samo nestati bez traga. Ne
ma komunikacija." Glavom je pokazao na mrtvu kontrolnu ploèu. "Moramo ostaviti t
ragove, zapaliti ne to, bilo to!" Borio se sa svojim pojasom da pobjegne.
Prekasno. Èetvorica-petorica krupnih mu karaca okru ilo ih je iz mraka, izvuèenih o am
uta. Jedan posegne, otvori njegova vrata i izvuèe ga van. "Pazite, nemojte ga po
vrijediti!" po vikala je Rowan prestra eno i pojurila za njim. "To je moj pacijent
!"
"Neæemo, gospoðo", rekao je jedan od krupnih ljudi u zimskoj jakni, "ali ne smij
ete se boriti." Rowan stane mirno.
Divljaèki je zvjerao uokolo. Kad bi pojurio prema kamionu, bi li uspio ? Njegovih
nekoliko koraka naprijed zavr ilo je kad ga je jedan od gorila zgrabio za ko ulju i
potegao ga u zrak. Bol mu je bljesnula kroz prsa kad mu je èovjek zakrenuo ruke
iza leða. Ne to hladno i metalno kvrcnulo mu je oko zglavaka. To nisu bili isti lj
udi koji su provalili u Kliniku Durona; nije bilo sliènosti u osobinama, odorama
, ni u opremi.
Jo jedan krupan èovjek zakoraèio je kroz snijeg. Odgurnuo je svoju kapuljaèu i ru
ènom svjetiljkom posvijetlio svoje zarobljenike. Moglo mu je biti nekih èetrdese
t standardnih godina, gruba lica, maslinasto smeðe kose i tamne kose povuèene un
atrag u obièan èvor. Oèi su mu bile sjajne i vrlo ivahne, crne obrve iskrivljene
od zbunjenosti dok je zurio u svoj plijen.
"Otvorite mu ko ulju", rekao je jednom od svojih ljudi.
Stra ar ga poslu a; krupni èovjek posvijetlio je preko gomile o iljaka. Usne su mu se
razvukle u bjelièastom osmijehu. Odjednom, zabacio je glavu i glasno se nasmijao
. Odjeci njegova glasa gubili su se u praznom zimskom sumraku. "Ry, budalo jedna
! Pitam se koliko æe ti vremena trebati da shvati ?"
"Barune Bharaputra", rekla je Rowan tankim glasom. Podigla je bradu u kratkom, p
rkosnom pozdravu.
"Dr. Durona", uzvratio je Va a Luigi, uljudan i zabavljen. "Va pacijent, dakle? Zna
èi da neæete odbiti moj poziv da nam se pridru ite. Molim vas, budite mi gost. S v
ama æemo imati pravo obiteljsko okupljanje."
" to elite od njega? Izgubio je pamæenje."
"Pitanje nije to ja elim od njega. Pitanje je... to netko drugi mo e eljeti od njega.
I to ja mogu eljeti od njih. Ha! Jo bolje!" Odmahnuo je svojim ljudima i okrenuo se
. Zarobljenike su ugurali u zatvoreni kamion.
Jedan od ljudi odvojio se da upravlja plavom letjelicom. "Gdje da to ostavim, go
spodine?"
"Odvezi je natrag u grad i parkiraj u nekoj pokrajnjoj ulici. Bilo gdje. Vidimo
se kod kuæe."
"Da, gospodine."
Vrata kamiona su se zatvorila. Kamion se podigne.
DVADESET I ÈETVRTO POGLAVLJE
Mark zastenje. Svijetle iskrice bola prolazile su kroz mrak muènine.
"Dat æe mu sinergina?" rekao je neki iznenaðen glas. "Nisam shvatio da barun eli d
a ga mazimo."
"Hoæe ti èistiti kad izbljuje doruèak?" zagrmi drugi glas.
"Ah."
"Barun æe raditi to hoæe. Samo je rekao da ga hoæe ivog. A to jest."
Hiposprej zasikæe.
"Jadni krelac", reèe prvi glas zami ljeno.
Zahvaljujuæi sinerginu, Mark se poèeo oporavljati od pogotka o amutom. Nije znao k
oliko je vremena i prostora bilo izmeðu njega i Klinike Durona; promijenili su v
ozila bar tri puta nakon to je do ao svijesti, jednom u ne to veæe i br e od zraènog au
tomobila. Negdje su zastali, pa su i on i vojnici pro li kroz komoru za dekontamin
aciju. Neodreðeno odjeveni vojnici oti li su svojim putem, a njega su predali dvoj
ici stra ara, krupnim ljudima bezizra ajnih lica u crnim hlaèama i crvenim tunikama.
Boje Kuæe Rvoval. Oh.
Polo ili su ga licem na dolje, vezanih ruku i nogu, u stra nji odjeljak lake letjeli
ce. Sivi oblaci koji su tamnjeli prema veèeri nisu mu davali predod bu o tome kuda
lete.
Miles je iv. Olak anje zbog te èinjenice bilo je tako sna no da se odu evljeno smje kao è
ak i lica pritisnutog u ljepljivu plastiku sjedala. Kako je bilo lijepo vidjeti
mr avog malog kretena! Uspravnog. I disao je. Umalo je zaplakao. Ono to je uèinio p
oni teno je. Sad bi stvarno mogao biti barun Mark. Svi moji grijesi su isprani.
Zamalo. Molio se da je ona doktorica Durona bila iskrena o Milesovu oporavku. Mi
lesove su oèi bile zastra ujuæe zbunjene. I nije prepoznao Quinn, to je nju sigurno
pokosilo. Bit æe ti bolje. Odvest æemo te kuæi i bit æe ti bolje. Odvuæi æe Mil
esa kuæi i opet æe sve biti u redu i bolje od toga. Bit æe divno.
Èim taj idiot Rvoval ispravi svoju zabunu. Mark je bio spreman ubiti idiota koji
mu je zeznuo obiteljski sastanak. CarSig æe se pobrinuti za njega.
U li su u podzemnu gara u a da nije vidio ni ta od vanjskog izgleda njihova odredi ta. D
vojica stra ara grubo su ga povukla na noge i oslobodila ih; prolazili su ga marci,
trzao se. Pro li su kroz elektronsku sigurnosnu komoru, a onda su mu oduzeli odje
æu. Proveli su ga kroz... mjesto. To nije bio zatvor. Nije bio ni jedan od pozna
tih bordela Kuæe Rvoval. U zraku se osjeæao blag, uznemirujuæe medicinski miris.
Bilo je previ e strogo da bi se tu provodilo oblikovanje tijela na mu terijama izva
na. Previ e tajnovito i osigurano za proizvodnju robova po narud bi, tamo gdje se lj
udska biæa pretvaralo u nemoguæe stvari. Nije bilo ni jako veliko. Nije bilo pro
zora. Pod zemljom? Dovraga, gdje sam ja to?
Neæe panièariti. Zabavljao se naèas razmi ljajuæi o tome to æe Rvoval uèiniti s vla
stitim vojnicima kad otkrije da su dohvatili pogre nog blizanca. Ako Rvoval od prv
e ne
uoèi svoju pogre ku, poigravao se idejom da privremeno sakrije svoj pravi identite
t. Neka Miles i Dendarii dobiju vi e vremena. Njih nisu uhvatili, oni su slobodni.
Ja sam ga prona ao! Sigurno æe doæi po njega. A ako ne oni, onda CarSig. CarSig s
igurno ne zaostaje za njim vi e od tjedan dana, mo da i manje. Pobijedio sam, bogamu
! Pobijedio sam!
U glavi mu se jo uvijek vrtjelo od èudne mje avine odu evljenja i strave kad su ga st
ra ari doveli pred Ryo-vala. Bio je to luksuzan ured, ili radna soba; barun je oèi
to ovdje stanovao, jer se kroz prolaz vidjela dnevna soba. Mark je od prve prepo
znao Rvovala. Vidio ga je na video-snimci Arielove prve misije na Jacksonovu Skr
ovi tu. Razgovor u kojem je prijetio da æe si na zid objesiti odsjeèenu glavu admi
rala Naismitha obuèenu u plastiku. Kod nekog bi se drugog takva prijetnja mogla
shvatiti kao pretjerivanje, ali Mark je imao nelagodan osjeæaj da je Rvoval to m
islio sasvim doslovno. Rvoval je napola sjedio napola se oslanjao na svoj komkon
zolni stol. Imao je sjajnu tamnu kosu rasporeðenu u slo enu frizuru, nos visokog l
uka i glatku ko u. Sna an i mladenaèkog izgleda za jednog stogodi njaka.
Nosi klona. Markov smije ak postane vuèji. Nadao se da Rvoval neæe njegovo podrhta
vanje od kemijskih sredstava shvatiti kao strah.
Stra ari su ga posjeli u stolac i svezali ga metalnim vrpcama preko zglobova. "Pri
èekajte vani", uputi ih barun. "Neæemo dugo." Iza li su.
Rvovalove ruke malo su se tresle. Ko a njegova bron-èanog lica bila je malo vla na.
Kad je podigao pogled i osmjehnuo se Marku, oèi su mu gorjele nekim unutarnjim ar
om. Bio je to izraz èovjeka toliko ispunjenog vizijama u svojoj glavi da gotovo
nije ni vidio stvarnost. Mark je od bijesa jedva mario za to. deraè klonova!
"Admirale", dahne Rvoval sretno. "Obeæao sam vam da æemo se ponovno sresti. Neiz
bje no kao sudbina." Pogledao je Marka uzdu i poprijeko; tamne mu se obrve uzdignu.
"Udebljali ste se u zadnje èetiri godine."
"Dobar ivot", zare i Mark, nelagodno se sjetiv i svoje nagosti. Koliko mu se god gadi
la dendariijska odora, zapravo mu je dobro stajala. Quinn ju je osobno prekrojil
a za ovo preru avanje i sad bi volio daje dobije natrag. No, vjerojatno je to prev
arilo Rvovalove vojnike, u onom trenutku privremene junaèke ludosti.
"Tako mije drago to ste ivi. Isprva sam se nadao da æete poginuti u jednoj od svoj
ih borbica, ali kad sam razmislio, poèeo sam se moliti da pre ivite. Imao sam èeti
ri godine da isplaniram ovaj sastanak. Mijenjao sam i pobolj avao planove. Bilo bi
mi ao da ste propustili ovaj sastanak."
Rvoval ga nije prepoznao kao ne-Naismitha. Rvoval jedva da ga je uopæe vidio. Èi
nilo se da gleda kroz njega. Barun je poèeo etkati pred njim, nabrajajuæi svoje p
lanove kao nervozni ljubavnik, slo eni planovi osvete koji su se protezali od opsc
enih, preko suludih, do nemoguæih.
Moglo bi biti i gore. Rvoval bi mogao sve te prijetnje sipati pred onog mr avog, s
itnog, zbunjenog èovjeka izgubljenih oèiju koji pati od krio-amnezije i koji ne
zna èak ni tko je, a kamoli za to mu se ovakvo to dogaða. Pomisao se Marku zgadila.
Aha. Bolje ja nego on, ovog trena. Tko bi rekao.
eli te zastra iti. To su samo rijeèi. Kako je ono rekao grof? Nemoj se u sebi unapr
ijed predati neprijatelju...
Prokletstvo, Rvoval èak nije ni njegov neprijatelj. Svi ti kièasti planovi bili
su stvoreni za Milesa. Ne, èak ne ni za Milesa. Za admirala Naismitha, èovjeka k
oji ne postoji. Rvoval je jurio duha, priviðenje.
Rvoval je zastao kraj njega, prekinuv i svoju pro apta-nu tiradu. Znati eljno, pre ao je
vla nom rukom preko Markova tijela, prstima anatomski precizno prateæi mi iæe skriv
ene pod slojevima masnoæe. "Znate", dahnuo je, "bio sam vas namjeravao izgladnje
ti. Ali mislim da sam se predomislio. Mislim da æu vas umjesto toga na silu hran
iti. Dugoroèno gledano, rezultati bi mogli biti znatno zabavniji."
Mark prvi put bolesno zadrhti. Rvoval je to osjetio pod svojim znati eljnim prstim
a i iskesio se. Èovjek ima odvratan instinkt za svoju metu. Bolje da Rvoval osta
ne usredotoèen na privid? Bolje da se prokleto maknemo odavde.
Duboko je udahnuo. " ao mi je to vas moram razoèarati, barune, ali imam lo u vijest z
a vas."
"Zar sam tra io da progovori ?" Rvovalovi prsti vrate se gore, da tipnu meso oko njeg
ove èeljusti. "Ovo nije ispitivanje. Nije inkvizicija. Priznanje ti neæe donijet
i ni ta. Cakni smrt."
To je ona prokleta zarazna hiperaktivnost. Èak su je i Milesovi neprijatelji uhv
atili.
"Ja nisam admiral Naismith. Ja sam klon kojeg su napravili Bharaputranci. Va e gor
ile su dohvatile krivog èovjeka."
Rvoval se samo osmjehne. "Zgodan poku aj, admirale. Ali veæ danima promatramo Bhar
aputrinog klona u Klinici Durona. Znao sam da æete doæi po njega, nakon svega to
ste uèinili da ga vratite prvi put. Ne znam kakva vas to strast vodi jeste li lju
bavnici? Iznenadili biste se koliko ljudi naruèuje klonove upravo u tu svrhu."
Tako. Kad se Quinn zaklela da ih nitko ne mo e slijediti, bila je u pravu. Rvoval
ih nije slijedio. Èekao ih je. Izvrsno. Njegovi potezi osudili su ga kao Naismit
ha, a ne rijeèi ili odora.
"Ali dobit æu i njega", slegne Rvoval ramenima. "Vrlo brzo."
A ne, neæe . "Barune, ja sam zaista onaj drugi klon. Doka ite sami sebi. Pregledajte
me."
Rvoval zahihoæe. " to predla e ? Skeniranje DNA? Èak ni Durone nisu bile sigurne." Dub
oko je uzdahnuo. "Toliko ti toga elim uèiniti, jedva znam otkud da poènem. Moram
iæi polako. I logiènim redom. Na primjer, ne mogu muèiti dijelove tijela koje sa
m veæ odstranio. Pitam se na koliko te godina mogu rastegnuti? Ili desetljeæa?"
Mark osjeti kako mu samokontrola popu ta. "Ja nisam Naismith", rekao je, glasa pov
i enog od napora.
Rvoval dohvati Markovu bradu i potegne je gore, usana iskrivljenih od ironiène n
evjerice. "Onda æu na tebi vje bati. Probni krug. A Naismith æe mi veæ doæi. S vre
menom."
Zapanjit æe se kad vidi to æe ti doæi s vremenom. CarSig neæe nimalo oklijevati da
digne Kuæu Rvoval u zrak, nikakvih obzira èak ni po jacksonskim mjerilima.
Da spase Milesa.
On, naravno, nije Miles.
Zabrinuto je razmi ljao o tome kad su na Rvovalov poziv opet u li stra ari.
Prvo je premlaæivanje bilo prilièno neugodno. Ne radi bola. Radi bola bez bijega
, straha bez popu tanja, koji je pritiskao um i napinjao tijelo. Rvoval je promatr
ao. Mark je vri tao bez ustruèavanja. Nikakve tihe patnje ni mu kog ponosa, hvala na
pitanju. Mo da to uvjeri Rvovala da on nije Naismith. To je ludost. Pa ipak, stra a
ri mu nisu slomili nikakvu kost i cijela je stvar pro la vi e reda radi. Ostavili su
ga zakljuèanog, golog, u vrlo hladnoj, siæu noj prostoriji, mo da ormaru, bez prozo
ra. Zrak je prolazio
kroz otvor promjera mo da pet centimetara. Kroz to nije mogao provuæi ni aku, a kam
oli tijelo.
Poku ao se pripremiti, oèelièiti. Dati si nade. Vrijeme je na njegovoj strani. Rvo
val je iznimno iskusan sadist, ali psiholo kog tipa. Rvoval æe ga odr ati ivog i rela
tivno neo teæenog, bar u prvo vrijeme. Konaèno, ivci moraju biti netaknuti da bi pr
ijavljivali bol. Um mora biti relativno èist, da proðe kroz sve pojedinosti agon
ije. Komplicirana poni enja, a ne odmah bièevanje do smrti, to æe biti prvo na ras
poredu. Sve to treba uèiniti jest pre ivjeti. Kasnije kasnije neæe ni postojati. Gr
ofica je rekla da æe Markov odlazak na Jacksonovo Skrovi te prisiliti Illvana da p
o alje vi e agenata htio on to ili ne; veæ i to je smatrala sigurnim profitom od Mar
kova putovanja, èak i ako on osobno ni ta drugo ne postigne.
A konaèno, to je njemu znaèilo jo nekoliko poni enja? Milesov ogromni ponos bi se sk
rhao. Ali on ga nije ni imao. On je dobro poznavao muèenje. O, Ryoval. Ni ne zna
koliko si pogre nog èovjeka dohvatio.
Dakle, da je Rvoval upola tako dobar psiholog kao to si oèito umi lja, bio bi ugrab
io nekoliko Milesovih prijatelja i muèio ih pred njim. To bi kod Milesa ostavilo
stra ne posljedice. Ali ne i kod njega. On nema prijatelja. Prokletstvo, Ryovale,
 Ja mogu smisliti i gore stvari nego ti.
Nije va no. Njegovi æe ga prijatelji spasiti. Vrlo brzo. Odmah.
Odr ao je mentalni otpor sve dok tehnièari nisu do li po njega.
Kasnije su ga vratili u njegovu malu æeliju, vjerojatno da mu daju samoæe za raz
mi ljanje. Dosta dugo nije uopæe razmi ljao. Le ao je na boku, di uæi u tankim udasima,
napola bez svijesti, dok su mu se ruke i noge polako trzale u ritmu unutarnjeg b
ola koji nikako nije prestajao.
Konaèno, vid mu se polako ra èistio, a bol se korak po korak povukla, da bi je zam
ijenio crni, crni bijes. Tehnièari su ga privezali, nagurali mu cijev u grlo i n
apumpali ga nekakvim odvratnim visokokaloriènim napojem. Zaèinjenim sredstvom pr
otiv povraæanja, rekli su mu, tako da ga se kasnije ne mo e rije iti i koktelom meta
bolièkih preparata koji æe ubrzati probavu i stvaranje naslaga. Cijela je stvar
bila puno preslo ena da bude smi ljena na licu mjesta; moralo se raditi o neèemu sto
je Kuæa Rvoval imala na zalihi. A on je mislio da je to njegova vlastita, jedins
tvena perverzija. Prije je mislio da sije na kodio, ali Ryo-valovi ljudi poveli su
ga daleko preko granica obiènog igranja s bolom, pod pogledom njihova gospodara
, koji je do ao gledati. I prouèavati ga, sa sve veæim osmijehom. Rvoval je znao.
Vidio je to u njegovim prepredenim, zadovoljnim oèima.
Rvoval je njegovoj vlastitoj pobuni oduzeo sve tajno zadovoljstvo. Jedina tjeles
na moæ koja je bila na njegovoj odluci, u njegovom nadzoru, oduzeta mu je. Ryova
l ga je zakvaèio, uvukao mu se pod ko u. Duboko pod ko u.
Ali mogu ti raditi to god hoæe i koliko god hoæe i mo e naprosto ne-biti-tamo; to ni
je ni ta u usporedbi s onim kad te dobiju da radi sam sebi. Razlika izmeðu obiènog
muèenja i pravog poni enja bila je u rtvinom sudjelovanju. Galen, èija su muèenja b
ila tjelesno znatno bla a od bilo èega o èemu je razmi ljao Rvoval, to je znao. Gale
n je uvijek njega natjerao da radi sam sebi, ili bar da u to vjeruje.
Kasnije je Rvoval pokazao da i on to zna, kad je hipo-sprejem Marka napunio sna ni
m afrodizijakom, prije nego to ga je dao svojim stra arima? ili su to bili namjeste
-
nici posuðeni iz jednog od bordela? Tako daje, staklastih oèiju, postao sudionik
u vlastitom poni enju. Sigurno je to bila krasna predstava za holovide koji su le
bdjeli oko njih, snimajuæi cijelu stvar iz svakog moguæeg ugla.
Donijeli su ga natrag u æeliju da provari to novo iskustvo, kao to su ga bili don
ijeli i da provari prvo prisilno hranjenje. Dugo je trajalo dok ok i droge nisu i
zvjetrili. Polako se kretao od iscrpljene opu tenosti do strave i natrag. Neobièno
. Droge su prespojile njegove steèene reakcije od ok- tapa, svodeæi ih na ne to poput
tucavice; inaèe bi predstava bila znatno dosadnija i kraæa. Rvoval je gledao.
Ne. Rvoval je prouèavao.
Svijest o njegovu pogledu poèela ga je opsjedati. Ryo-valovo zanimanje nije bilo
erotsko. Mark je vjerovao kako se barun zasitio banalnosti svakog moguæeg tjele
snog èina veæ prije nekoliko desetljeæa. Rvoval gaje prouèavao radi... refleksa?
Malih izdaja interesa, straha, oèaja. Ni ta od svega nije bilo prireðeno radi bol
a. Bilo je puno bola, ali to je bilo usput. Uglavnom neugodnosti prisilnog hranj
enja i pomanjkanje neuroprijenosnika.
To ni nije bilo muèenje, shvati Mark. To je tek testiranje. Moje muèenje tek se
osmi ljava.
Odjednom je shvatio to sti e, sve odjednom. Prvo æe ga Rvoval naviknuti na sve ovo,
navuæi ga, ponovljenim dozama. Tek æe onda dodati bol i probosti ga, u titranju
, izmeðu boli i u itka; zahtijevat æe od njega da muèi sam sebe, kako bi do ao do mr
aène nagrade. A onda æe povuæi drogu i pustiti Marka, priviknutog na scenarij, d
a nastavi. I on æe to uèiniti. A onda æe mu Rvoval ponuditi slobodu. A on æe pla
kati i moliti da ostane, preklinjati ga da ostane rob. Uni tenje kroz zavoðenje. K
raj igre. Osveta potpuna.
Vidi me, Ryoval, ali i ja vidim tebe. Vidim te.
Prisilna hranjenja odvijala su se po rasporedu, svaka tri sata. To je bio jedini
sat kojim je raspolagao, inaèe bi mislio da je vrijeme stalo. U ao je u vjeènost.
Oduvijek je mislio da biti iv oderan ima veze s o trim no evima. Ili tupim. Rvovalovi
tehnièari radili su to kemijski, prskajuæi bri ljivo odabrane dijelove tijela nek
im sprejem. Nosili su rukavice, maske, za titnu odjeæu; poku ao je, ali nije uspio,
strgnuti jednu masku i natjerati bar jednog da podijeli u itak. Proklinjao je svoj
 mali rast i plakao i gledao svoju ko u kako se pretvara u mjehuriæe i kaplje s nj
ega. Kemikalija nije bila kiselina, veæ neki èudan enzim; ivci su mu ostali u asava
juæe netaknuti, izlo eni. Dotaæi bilo to, ili podnijeti bilo kakav dodir, nakon tog
a je postala agonija, osobito pritisak sjedenja ili le anja. Stajao je u maloj æel
iji, prebacujuæi se s noge na nogu, ne dodirujuæi ni ta, satima, dok mu drhtave no
ge konaèno nisu popustile.
Sve se dogaðalo tako brzo. Dovraga, gdje su svi nestali? Koliko je dugo veæ ovdj
e? Jedan dan?
Dakle, pre ivio sam jedan dan. Dakle, mogu pre ivjeti i drugi jedan dan. Ne mo e biti
gore. Mo e samo biti jo .
Sjedio je i ljuljao se, uma napola ispranog od bola. I bijesa. Osobito bijesa. O
d trenutka prvog prisilnog hranjenja, to vi e nije bio Naismithov rat. Ovo je sad
bilo osobno, izmeðu Rvovala i njega. Ali ne dovoljno osobno. Nikad nije bio sam
s Rvovalom. Uvijek je bio brojèano nadjaèan, optereæen, prebacivan iz jednog vez
anog polo aja u drugi. Admirala Naismitha jo su uvijek tretirali kao prilièno opasn
og malog seronju, èak i sad. To neæe iæi.
Bio bi im rekao sve, sve o barunu Marku i o Milesu i o grofu i o grofici i o Bar
ravaru. I o Kareen. Ali prisilna hranjenja zapu ila su mu usta, a droge su mu oduz
ele dar govora, a kod drugih stvari bio je previ e zaposlen vri tanjem. To je sve bi
o kriv Rvoval. Èovjek je gledao. Ali nije slu ao.
Htio sam biti barun Mark. Samo sam htio biti barun Mark. Zar je to tako lo e? Jo je
uvijek elio biti barun Mark. Skoro da je i uspio, veæ mu je bilo pod prstima. I
oteli su mu. Plakao je zbog toga, vrele suze padale su kao rastopljeno olovo na
njegovu ne-ko u. Osjeæao je kako mu barun Mark izmièe, rastrgan, iv zakopan. Raspad
nut. Samo sam htio biti èovjek. I opet sam zaribao stvar.
DVADESET I PETO POGLAVLJE
Po stoti je put kru io po sobi, kuckajuæi po zidovima. "Ako uspijemo otkriti koji
je vanjski zid", rekao je Rowan, "mo da ga nekako uspijemo probiti."
"Èime, noktima? to ako smo na treæem katu? Hoæe li, molim te, sjesti", zare i Rowan.
"Izluðuje me!"
"Moramo se izvuæi."
"Moramo èekati. Lilly æe shvatiti da nas nema. I ne to æe se poduzeti."
"Tko æe poduzeti? I kako?" Bijesno se ogledao po maloj spavaæoj sobi. Nije bila
predviðena za zatvor. Obièna gostinska soba, s prikljuèenom vlastitom kupaonicom
. Bez prozora, to je znaèilo da se nalaze pod zemljom, ili u nekom unutarnjem dij
elu kuæe. Ako su pod zemljom, provaliti kroz zid ba i neæe biti korisno, ali kad
bi se mogli probiti do neke druge sobe, moguænosti bi im procvale. Jedna vrata i
pred njima dvojica stra ara opremljenih o amutima. Sinoæ su poku ali navesti stra are d
a otvore vrata, jednom la nom bole æu i jednom pravom, kad je njegova uzbuðenost dov
ela do jo jednog napadaja. Stra- ari su im dodali Rowaninu lijeènièku torbu, to nije
nimalo pomoglo, jer je onda iscrpljena ena poèela na njegove zahtjeve za akcijom
odgovarati prijeteæi da æe ga uspavati.
"Pre ivi, pobjegni, sabotiraj", recitirao je. To je postala molitva, prolazeæi mu
kroz glavu u beskrajnom ponavljanju. "To je vojnikova du nost."
"Ja nisam vojnik", reèe Rowan, trljajuæi oèi s podoènjacima. "I Va a Luigi me neæe
ubiti, a da je mislio ubiti tebe bio bi to uèinio jo sinoæ. On se ne igra sa svo
jim plijenom kao Rvoval." Ugrizla se za usnicu, mo da aleæi zbog te zadnje reèenice
. "Ili æe nas mo da ovdje ostaviti zajedno sve dok te ja ne ubijem." Okrenula se u
krevetu i povukla jastuk preko glave.
"Trebala si sru iti letjelicu."
Zvuk ispod jastuka mogao je biti stenjanje ili psovka. Vjerojatno je malo previ e
puta spomenuo taj problem.
Kad su vrata kliknula i otvorila se, okrenuo se kao oprljen.
Stra ar im je pristojno napola salutirao. "Barun Bha-raputra vas pozdravlja, gospo
ðo, gospodine i biste li se pripremili da se pridru ite njemu i barunici na veèeri
. Kad budete spremni, otpratit æemo vas gore."
Bharaputrina blagovaonica imala je velika staklena vrata s pogledom na zatvoren,
zimom okovan vrt, s velikim stra arom na svakom izlazu. Vrt je svjetlucao u sve g
u æem sumraku; znaèi ovdje su veæ jedan pun jacksonski dan, dvadeset i est sati i n
ekoliko minuta. Va a Luigi ustao je kad su u li i na njegov pokret stra ari su se povu
kli na polo aje izvan vrata, dajuæi im privid privatnosti.
Blagovaonica je bila ureðena vrlo lijepo, s pojedinim naslonjaèima i stoliæima r
asporeðenim u stupnjevanom polukrugu oko pogleda na vrt. Najednom kauèu sjedila
je ena vrlo poznatog izgleda.
Kosa joj je bila sijeda, pro arana crnim i omotana oko glave u slo enim pletenicama.
Tamne oèi, tanka ko a boje
slonovaèe smek ana od sitnih bora, nos visokog luka Dr. Durona. Opet. Bila je odje
vena u lepr avu ko ulju od fine blijedozelene svile, mo da sluèajno nalik boji Duroni-
nih laboratorijskih kuta i meke kreni hlaèe. Dr. Lotus Durona, barunica Bharaput
ra, ima otmjen ukus. I sredstva da ga slijedi.
"Rowan, du o", kimnula je; ispru ila je ruku kao da bi je Rowan trebala poljubiti po
put dvorjana.
"Lotus", reèe Rowan mrko i stisne usne. Lotus se os-mijehne i okrene ruku, pretv
arajuæi pokret u poziv da sjednu, to su svi i uèinili.
Lotus je dotakla kontrolnu ploèu kraj svoga mjesta, a u la je djevojka u smeðoj i
ru ièastoj bharaputranskoj svili, slu eæi piæe: prvo barunu, uz naklon, oborenih oèi
ju. Djevojka vrlo poznatog izgleda, visoka i vitka, izrazitog nosa, fine ravne c
rne kose povuèene na potiljak i spu tene u konjskom repu niz leða... Kad je ponudi
la barunicu, oèi su joj se podigle i otvorile kao cvjetovi prema suncu, pune rad
osti. Kad se poklonila pred Rowan, podignuti pogled joj se trgnuo, tamne obrve z
bunjeno se nabrale. Rowan joj je uzvratila jednako iznenaðenim pogledom, s izraz
om koji je prerastao u stravu kad se djevojka okrenula.
Kad se poklonila pred njim, jo se jaèe namr tila. "Vi...!" pro aptala je, kao zapanje
na.
"Hajde sad, Lilly, du o, nemoj zuriti", reèe barunica blago.
Kad je iza la iz sobe, nji uæi bokovima, prikriveno je preko ramena bacila jo jedan p
ogled na njih.
"Lilly?" Rowan se zagrcnula. "Nazvala si je Lilly?" "Mala osveta."
Rowanine ake stisnule su se, duboko uvrijeðene. "Kako mo e ? Znajuæi tko si? Znajuæi
tko smo mi?"
"Kako mo e odabrati smrt umjesto ivota?" Barunica slegne ramenima. "Ili jo gore dopus
titi Lilly da bira za tebe? Moja draga sestro Rowan, tvoj èas isku enja jo nije do ao
. Zapitaj se ponovno za dvadeset ili trideset godina, kad osjeti kako ti tijelo t
rune, pa æe vidjeti hoæe li ti odgovor i tada biti tako jasan."
"Lilly te voljela kao kæer!"
"Lilly me koristila kao slu kinju. Ljubav?" Barunica zahihoæe. "Nije ljubav to to d
r i Durone na okupu. Nego vanjski pritisak. Da se sve vanjske opasnosti, ekonomske
i ostale, uklone, najdalji kutci crvotoènog neksusa ne bi bili dovoljno daleko
da se maknemo od svojih dragih sestara. Zapravo, u veæini obitelji je tako."
Rowan je porazmislila. Djelovala je nesretno. Ali nije se usprotivila.
Va a Luigi proèisti grlo. "Zapravo, Dr. Durona, ne biste morali putovati do drugog
kraja galaktike da pronaðete vlastito mjesto. Kuæa Bharaputra prona la bi naèina
da iskoristi va dar i obrazovanje. A mo da èak i ne to samostalnosti. Recimo voða lab
oratorija. A kasnije, tko zna mo da i cijelog odjela."
"Ne. Hvala", odsjeèe Rowan.
Barun slegne ramenima. Je li to bio trag olak anja kod barunice?
U urbano je prekinuo razgovor. "Barune jesu li stvarno Ryovalovi ljudi oteli admir
ala Naismitha? Znate li kamo?"
"Pa, dakle, to je zanimljivo pitanje", promrmljao je Va a Luigi, promatrajuæi ga.
"Cijelog dana poku avam uhvatiti Rya, bez uspjeha. Gdje god Ry bio, pretpostavljam
daje va klonski blizanac s njim admirale."
Duboko je udahnuo. "Za to mislite da sam ja admiral, gospodine?"
"Jer sam upoznao i drugog. Pod rjeèitim okolnostima. Ne vjerujem da bi pravi adm
iral Naismith dopustio svojem tjelesnom èuvaru da mu izdaje nareðenja a vi?"
Glava ga je boljela. " to æe Rvoval uèiniti s njim? Ili veæ èini?"
"Zbilja, Va a, to nije razgovor za veèeru", prigovori barunica. Znati eljno je pogle
dala u njega. "Osim toga za to se vi brinete?"
'"Miles, to si uèinio sa svojim mlaðim bratom? '" Citat je do ao niotkuda i ispao m
u iz usta. Nesigurno si dotakne usne. Rowan je zurila u njega. Lotus takoðer.
Va a Luigi reèe: "Odgovor na va e pitanje, admirale, ovisi o tome da li je Ry do ao do
 istog zakljuèka kao i ja. Ako jest vjerojatno ne radi ba bogzna to. Ako nije, met
ode æe mu ovisiti o va em klonskom blizancu."
"Ja... ne shvaæam."
"Ryoval æe ga prouèavati. Eksperimentirati. Izbor poteza proiziæi æe iz analize
njegova karaktera."
To i nije zvuèalo tako stra no. Zamislio sije testove na zaokru ivanje. Zbunjeno se
namr ti.
"Ry je umjetnik, na svoj naèin", nastavi barun. "Mo e stvoriti upravno nevjerojatn
e psihièke posljedice. Vidio sam ga da neprijatelja pretvori u roba potpuno odan
og njemu i spremnog da poslu a svaku naredbu. Posljednji èovjek koji ga je poku ao u
biti i imao tu nesreæu da pre ivi zavr io je slu eæi piæa na Ryovalovim privatnim zaba
vama i moleæi da pru i uslugu bilo kakve vrste bilo kojem prisutnom gostu."
" to si ti tra io?" upita barunica suho.
"Bijelo vino. To je bilo prije tebe, ljubavi. Ali gledao sam. Èovjek je imao nev
jerojatan izraz u oèima kao da ga duhovi proganjaju."
"Razmi ljate li o tome da me prodate Rvovalu?" upitao je polako.
"Ako bude najbolji ponuðaè, admirale. Napad na moj posjed va i va eg klona, jo uvije
k nisam uvjeren da ga od poèetka niste zajedno planirali vrlo je skupo ko tao moju
Kuæu. I", oèi su mu zablistale, "prièinio mije osobne neugodnosti. Neæu se gnja
viti osvetom nad nekim tko pati od krio-amnezije, ali elim nadoknaditi gubitke. A
ko vas prodam Ryu, bit æete ka njeni temeljitije nego to èak i ja elim zamisliti. Ry
bi bio odu evljen da ima cijeli par." Va a Luigi uzdahne. "Kuæa Rvoval æe, bojim se
, uvijek biti manja kuæa, tako dugo dok Ry dopu ta osobnim zadovoljstvima da nadja
èaju profite. teta. Ja bih s njegovim resursima mogao postiæi puno vi e."
Djevojka se vratila, poslu ila male tanjure s predjelima, dopunila im èa e nekom mje a
vinom vina i voæa i opet nestala. Polako. Va a Luigi slijedio ju je pogledom. Baru
nièine oèi se suze, primijetiv i pogled. Trepavice su joj se spustile, usredotoèiv i
se na piæe, èim mu se glava okrenula.
"Stoje s... Dendariijskim plaæenicima kao ponuðaèima?" Da! Samo neka Bharaputra
da takvu ponudu i Den-darii æe mu pokucati na vrata. S plazmiènim topom. Ba visok
a ponuda. Ova igra mora biti kratka. Bharaputra ga ne mo e ponuditi na aukciji a d
a ne prizna da ga ima, a onda, a onda... to? "Ako ni ta drugo, mogli biste se poslu i
ti njihovom ponudom da natjerate Rvovala na vi u", dodao je prepredeno.
"Njihovi su resursi previ e ogranièeni, bojim se. I nisu ovdje."
"Mi smo ih vidjeli. Juèer."
"Samo jedan tajni tim, bojim se. Nikakvih brodova. Nikakve podr ke. Koliko shvaæam
, otkrili su svoj identitet samo da natjeraju Lilly da razgovara s njima. Ali...
imam razloga vjerovati da u igri postoji jo jedan igraè. Moji instinkti se trzaju
kad vas gledam. Imam vrlo neobièan poriv da prihvatim skroman posrednièki profi
t i pustim negativne ponude da padnu na Kuæu Rvoval." Barun zahihoæe.
Negativne ponude? Oh. Ljudi s plazmiènim topovima. Nastojao je ne reagirati.
Va a Luigi produ i: " to nas dovodi natrag do izvornog pitanja kakav je Lillvn interes
u svemu ovome? Za to ti je Lilly dala da o ivi ovog èovjeka, Rowan? to se toga tièe,
kako ga je Lilly uopæe dobila, kad ga nekoliko stotina drugih tragaèa nije moglo
pronaæi?"
"Nije mi rekla", reèe Rowan bezizra ajno. "Ali mene je veselila prilika da izo trim
svoju vje tinu. Zahvaljujuæi izvrsnom ciljanju tvojih ljudi iz osiguranja, bio je
prilièan izazov, medicinski gledano."
Razgovor je postao medicinsko-tehnièki, izmeðu Lotus i Rowan, a zatim posve neve
zan, dok je klonirana djevojèica slu ila obilat obrok. Rowan je glatko izbjegavala
barunova pitanja, a od njega nitko nije oèekivao da ne to zna. Ali barunu Bharapu
tra kao da se nije urilo. Oèito je odluèio igrati neku vrstu igre èekanja. Nakon
toga, stra- ari su ih otpratili natrag u njihovu sobu, koja je, konaèno je shvatio
, bila dio hodnika punog identiènih soba, zami ljenih mo da kao smje taj za sluge va nih
posjetitelja.
"Gdje smo?" siknuo je prema Rowan èim su se vrata zatvorila za njima. "Jesi li u
spjela otkriti? Je li ovo Bha-raputrin sto er?"
"Ne", reèe Rowan. "Njegova glavna rezidencija jo se popravlja. Nekakav komandoski
napad raznio je nekoliko soba", dodala je zlovoljno.
Polako je hodao po sobi, ali nije opet poèeo lupkati po zidovima, na Rowanino oè
ito olak anje. "Èini mi se... da postoji jo jedan naèin da pobjegnemo, osim da se p
robije-
!
mo iznutra van. A to je da nekom drugom omoguæimo da se probije izvana unutra. R
eci... to bi bilo te e, probiti se i ugrabiti nekog tko je zarobljenik Kuæe Bharapu
tra, Fell ili Rvoval?"
"Pa... Fell bi bio najte i, valjda. On ima vi e ljudi i te kog naoru anja. Rvoval bi bio
najlak i. Rvovalova kuæa zapravo je manja kuæa, samo to je on tako star pa po navi
ci dobiva poèasti velike Kuæe."
"Znaèi... kad bi tko htio nekog veæeg i zloèestijeg od Bharaputre, mogao bi otiæ
i Fellu."
"Mogao bi."
"I... kad bi netko znao da pomoæ sti e... moglo bi taktièki biti pametnije ostavit
i dotiènog zarobljenika kod Rvovala nego da ga se prebaci na neku te e dostupnu lo
kaciju."
"Moglo bi", priznala je.
"Moramo otiæi Fellu."
"Kako? Ne mo emo èak ni iziæi iz ove sobe!"
"Iz sobe, da, moramo izaæi iz sobe. Ali mo da ne moramo izaæi iz kuæe. Kad bi jedn
o od nas moglo dospjeti do komkonzole, samo nekoliko neprekinutih minuta. Nazvat
i Fella, nazvati nekoga, da svijet dozna da nas dr i Va a Luigi. To bi pokrenulo stv
ari."
"Nazvati Lilly", reèe Rowan odluèno. "Ne Fella."
Ja trebam Fella. Lilly ne mo e provaliti u Kuæu Ryo-val. Razmislio je o neugodnoj
moguænosti da se on i Duro-na Grupa poèinju kretati u suprotnim smjerovima. On el
i uslugu od Fella, kojem Lilly eli pobjeæi. Svejedno Fellu ne bi trebalo ponuditi
ba mnogo da ga se zainteresira za napad na Rvovala. Nadoknada materijalnih tro kov
a i profit u staroj mr nji. Aha.
Odlutao je u kupaonicu i zabuljio se u sebe u zrcalu. Tko sam ja? Mr av, izmuèen,
blijed mali èovjek èudnog iz-
gleda, s oèima oèajnika i sklono æu napadajima. Kad bi bar mogao zakljuèiti tko je
njegov klonski blizanac, juèer ugledan tako bolno kratko, sebe bi mogao prepozn
ati onim drugim èistim procesom eliminacije. Tip je njemu izgledao kao Naismith.
Ali Va a Luigi nije budala, a Va a Luigi je uvjeren u suprotno. Mora biti ili jedan
ili drugi. Za to se ne mo e odluèiti? Ako sam ja Naismith, zastoje moj brat zauzeo
moje mjesto ?
U tom èasu, otkrio je za to se to zove navala.
Dojam je bio kao daje pod vodopadom neke rijeke koja prazni cijeli kontinent, to
ne vode koje ga obaraju na koljena. Ispustio je tanu ni mijauk, skutriv i se s rukam
a oko glave, probadan bolovima iza oèiju, stravom stisnutog grla. Stisnuo je usn
ice da sprijeèi bilo kakav drugi zvuk; to bi privuklo Rowan i svu njezinu brigu.
Za ovo je morao biti sam, o da.
Nije èudo da nisam mogao pogoditi. Poku avao sam odabrati izmeðu dva pogre na odgovo
ra. O, majko. O, tata. 0, narednice. Va deèko je ovo debelo zajebao. Ba debelo. Po
ruènik barun Miles Naismith Vorkosigan puzao je po poploèanom podu i bezglasno v
ri tao, samo tanu no siktanje. Ne, ne, ne, o, sranja...
Elli...
Bel, Elena, Taura...
Mark... Mark? Onaj èvrsti, namr ten, kontroliran, odluèan tip bio je Mark ?
Nije se sjeæao nièeg o svojoj smrti. Dotakao si je prsa, upla eno, prateæi tragove
... kojeg dogaðaja? Stisnuo sije oèi, poku avajuæi se sjetiti to je dalje mogao. Po
vr inska akcija, napad na Bharaputrina kirur ka postrojenja, da. Mark je stvorio kat
astrofu, Mark i Bel skupa, a on je doletio dolje da za sve poku a izvuæi kestenje
iz vatre. Nekakvo megalomansko nadahnuæe da nadma i Marka, poka e mu kako to rade st
ruènjaci, da odvede svu tu klonsku dje-
cu od Va e Luigija, koji ga je uvrijedio... da ih odvede kuæi, mami. Sranje, kolik
o moja majka do sad veæ zna o ovome? Ni ta, nadao se. Svi su jo nekako bili na Jack
so-novu Skrovi tu. Koliko dugo je bio mrtav...?
Gdje je, dovraga, CarSig?
Osim to se valja tu po podu kupaonice, naravno.
Joj, joj, joj...
I Elli. Ja vas poznajem, gospoðo1? pitao je. Trebao sije prije pregristi jezik.
Rowan... Elli... Imalo je smisla, na jedan èudan naèin. Njegova ljubavnica bila
je visoka, smeðooka, tamnokosa, pametna i odluèna ena. Prva stvar koju su ugledal
a njegova zbunjena tek probuðena osjetila bila je visoka, smeðooka, tamnokosa, p
ametna i odluèna ena. Sasvim prirodna pogre ka.
Pitao se hoæe li Elli prihvatiti takvo obja njenje. Njegova sklonost te ko oboru anim
djevojkama imala je i svojih lo ih strana. Udahnuo je bespomoæno se nasmijav i.
Smijeh mu je zapeo u grlu. Taura, ovdje? Da li Rvoval to zna? Zna li on kako su
velikog udjela njezine dra esne pand olike ruke imale u uni tenju njegove banke gena p
rije èetiri godine, ili krivi samo "admirala Naismitha"? Istina, svi Rvovalovi l
ovci na glave koje je kasnije sreo bili su opsesivno i iskljuèivo usmjereni na n
jega. Ali Rvovalovi vojnici mislili su za Marka da je admiral. Hoæe li i Rvoval
tako misliti? Mark æe mu sigurno reæi da je on klon. Prokletstvo i ja bih mu to
rekao na njegovu mjestu, u nadi da æu bar malo zamutiti stvari. to se dogaða s Ma
rkom? Za to je Mark ponudio sebe kao... otkupninu? Mark sigurno ne pati od krio-am
nezije. Ne Lilly je rekla da su Dendarii i klonovi i "admiral Naismith" svi pobj
egli. Pa kako su se onda vratili?
Do li su po tebe, admirale Ugovnati.
I naletjeli ravno na Rvovala, koji je tra io isto to. On je prokleto mjesto za sas
tanke.
Kakvo li je krio-amnezija milosrdno stanje. elio je da mu se vrati.
"Jesi li dobro?" zazove Rowan sumnjièavo. Stala je na vrata kupaonice i ugledala
ga na podu. "O, ne. Opet napadaj?" Spustila se na koljena kraj njega, dugim prs
tima tra eæi ozljede. "Jesi li se negdje udario?"
"Ah... ah..." Neæu se gnjaviti osvetom nad nekim tko pati od krio-amnezije, reka
o je Va a Luigi. Znaèi da bi za sad trebao i dalje patiti od krio-amnezije, dok ma
lo bolje ne uhvati stvari. I sebe. "Mislim da mije dobro."
Dopustio joj je da ga zabrinuto strpa u krevet. Gladila gaje po kosi. Tjeskobno
je buljio u nju kroz napola spu tene kapke, praveæi se umoran od navodnog napadaja
. Sto sam uèinio?
Sto æu uèiniti ?
DVADESET I ESTO POGLAVLJE
Zaboravio je za to je tu. Ko a mu je opet poèela rasti.
Pitao se kamo je nestao Mark.
Ljudi bi dolazili, muèili bezimenu stvar bez granica i onda opet odlazili. Doèek
ivao ih je na razne naèine. Njegove razlièite strane postale su osobe i, konaèno
, dao im je imena, koliko ih je bio u stanju razlikovati. Postojao je Zdero i evo
i Urlator i jo jedan, tih, koji je vrebao u kutku, èekajuæi.
Dopu tao je deri da se suoèava s prisilnim hranjenjima, jer je Zdero bio jedini koj
i je u njima zapravo u ivao. Zdero, uostalom, ne bi nikad smio uèiniti sve ono to s
u radili Ryovalovi tehnièari. evu je slao kad bi Rvoval opet do ao s afrodizijaèkim
hiposprejem. evo je bio odgovoran i za onaj napad na prilagoðenu kloniranu djevo
jku Maree, èinilo mu se, premda je evo, kad nije bio uzbuðen, bio vrlo tih i posr
amljen i nije puno govorio.
Urlator je rje avao ostalo. Poèeo je sumnjati daje Urlator na neki èudan naèin odg
ovoran to su svi uopæe zavr ili kod Rvovala. Konaèno je dospio na mjesto gdje mo e bi
ti dovoljno ka njen. Nikad ne alji mazohista na aver-zijsku terapiju. Rezultati su
nepredvidljivi. Tako daje Urlator zaslu io sve to je dobivao. A onaj neuhvatljivi è
et-
vrti samo je èekao i govorio da æe im jednog dana svima biti najdra i.
Nisu uvijek ostajali unutar svojih granica. Urlator je imao naviku da prislu kuje d
erine trenutke, koji su dolazili redovno, dok Urlatorovi nisu; a nekoliko puta,
Zdero se ufurao u evine pustolovine, koje bi onda postale izrazito neobiène. Nitk
o se Urlatoru nije pridru ivao od svoje volje.
Kad ih je sve imenovao, konaèno je prona ao Marka, procesom eliminacije. Zdero i ev
o i Urlator i Onaj poslali su baruna Marka duboko unutra, da sve to prespava. Ja
dni, krhki barun Mark, jedva dvanaest tjedana star.
Rvoval èak nije ni vidio baruna Marka, tamo dolje. Nije mogao do njega. Nije ga
mogao dotaæi. dero i evo i Urlator i Onaj, svi su pazili da ne probude bebu. Nje no
i za titnièki, oni su ga branili. Bili su opremljeni za to. Ru na, neugodna, okorjel
a gomila, ti njegovi psihièki plaæenici. Ali obavljali su svoj posao.
Poèeo im je pjevu iti ratne pjesmice, s vremena na vrijeme.
J
DVADESET I SEDMO POGLAVLJE
Daleko od oèiju, daleko od srca. Ali, bojao se Miles, ne i obrnuto. Rowan je ope
t navukla jastuk preko glave. Nastavio je koraèati. I govoriti. Èinilo mu se da
se ne mo e zaustaviti. U vremenu koje je proteklo od njegove prikrivene navale sje
æanja, razvio je gomilu planova za bijeg, svaki s nekom fatalnom manjkavo æu. Nesp
osoban da ih provede, naglas ih je ponovno prelazio i pobolj avao... Opet i opet.
Rowan mu je prestala davati komentare... juèer? Zapravo, uopæe je prestala razgo
varati s njim. Odustala je od poku aja da ga umiri i opusti dodirom i umjesto toga
nastojala ostati na suprotnom kraju sobe, ili se dugo skrivati u kupaonici. Nij
e joj mogao zamjeriti. Povratak njegove nervozne energije prerastao je u ne to nal
ik mahnitosti.
Prisilna je bliskost stvarala veliki pritisak na njezine simpatije za njega. A,
morao je priznati, ni on nije bio u stanju sakriti odreðenu dozu novostvorenog o
klijevanja prema njoj. Hladnoæa u dodiru, sve veæi otpor njezinu medicinskom aut
oritetu. Volio ju je i divio joj se, bez daljnjega i bio bi odu evljen da joj pred
a upravu nad bilo kojom ambulantom koju ima. Pod njegovim zapovjedni tvom. Ali kri
vnja i manjak privatnosti udru ili su se da mu uni-.1.
te interes za intimno æu. Ovog je èasa imao drugih strasti. I u njima izgarao.
Uskoro æe stiæi veèera. Pretpostaviv i tri obroka po jednom dugom jacksonskom danu
, ovdje su veæ èetiri dana. Barun nije vi e razgovarao s njima. Kakve li planove t
amo vani stvara Va a Luigi? Jesu li ga veæ prodali? to ako sljedeæa osoba koja proð
e kroz vrata bude njegov kupac? to ako se nitko ne pojavi, to ako ga zauvijek osta
ve tu?
Obroke im je obièno na pladnju donosio sluga, pod budnim okom dvojice stra ara opr
emljenih o amutima. U kratkim razgovorima, poku ao ih je navesti da prijeðu na njego
vu stranu, na sve naèine na koje je mogao zadr ati tajnu svoga identiteta. Samo su
mu se smje kali. Sumnjao je u svoju sposobnost da trèanjem pobjegne zraci iz o a-mu
ta, ali odluèio je poku ati prvom sljedeæom prilikom. Nije imao prilike da uèini n
e to pametno. Bio je spreman poku ati ne to glupo. Iznenaðenje bi koji put i upalilo..
.
Brava kvrcne. Okrenuo se, spreman jurnuti naprijed. "Rowan, ustaj!" zasiktao je.
"Probat æu."
"Oh, kvragu", zastenjala je pojavljujuæi se. Bez povjerenja, uni tenog pouzdanja,
ustala je i odvukla se oko kreveta da stane kraj njega. "O amuæivanje boli, zna . A
onda jo i povraæa . Ti æe vjerojatno dobiti napadaj."
"Da. Znam."
"Bar æe neko vrijeme utjeti", promrmljala je u bradu.
Uspravio se na vrhove prstiju. A onda se opet spusti, kad je u la posluga. Joj, me
ni. Stoje to? Odjednom je u igru u ao novi igraè, a njegov um prebaci se u veæu br
zinu. Èekajuæi najavljeni bijeg, Rowan podigne pogled i oèi joj se ra ire.
Bila je to klonirana djevojka Lilly valjda bi trebao razmi ljati o njoj kao o Lill
y junior u svojoj ru ièasto-smeðoj uniformi kuæne posluge, duga suknja na preklop
i
ukra ena jakna. Uspravnih leða, unijela je pladanj s obrokom i polo ila ga na stol n
a drugom kraju sobe. Nerazumljivo, stra ar je kimnuo i povukao se, zatvoriv i vrata
za sobom.
Poèela je postavljati stol, poput slu kinje; Rowan joj priðe, otvorenih usta.
Smjesta je uvidio desetak moguænosti; isto tako, znao je da se ova prilika mo da n
ikad neæe ponoviti. Nije bilo naèina, u njegovu oslabljenom stanju, da sam svlad
a djevojku. to je s onim sedativom kojim mu je Rowan bila prijetila? Mo e li je Row
an zaskoèiti? Rowan nije ba dobro hvatala zaobilazno izra avanje i nije znala slije
diti neizravne naredbe. Tra it æe obja njenja. Htjet æe se raspravljati. Mogao je sa
mo poku ati.
"Bo e, vas dvije ste ba sliène", zacvrkutao je veselo, zureæi u Rowan. Ona mu uputi
pogled pun izbezumljene zbunjenosti, koji se pretvorio u osmijeh èim se djevojk
a okrenula prema njima. "Kako to da smo dobili, ovaj, tako visokorodnu poslugu,
gospo?"
Lillvna glatka ruka dotakne njezina prsa. "Ja nisam gospa", rekla je, tonom koji
mu je govorio kolika je budala. Ne bez razloga. "Ali vi..." Sa zanimanjem se za
gleda u Rowan. "Vas ne shvaæam."
"Je li te barunica poslala?" upita Miles.
"Ne. Ali rekla sam stra arima da vam je hrana napunjena drogom i da me barunica po
slala da ostanem i gledam vas dok jedete", dodala je, pomalo usput.
"Je li to, ovaj, istina?" upita on.
"Ne." Zabacila je glavu, zaljuljav i kosu i zanemarila ga da bi se edno usredotoèil
a na Rowan. "Tko ste vi?"
"Ona je barunièina sestra", reèe on smjesta. "Kæi majke va e gospe. Jesi li znala
da si nazvana po svojoj, ovaj, baki?"
"...Baki?"
"Reci joj za Durona Grupu, Rowan", rekao je u urbano.
"Onda mi daj priliku da progovorim, ha?" rekla je Ro-wan kroza zube, smje kajuæi s
e.
"Zna li ona to je? Pitaj je zna li ona to je", zatra io je, onda si ugura stisnutu ak
u u usta i zagrize. Djevojka nije do la radi njega. Do la je radi Rowan. Mora dopust
iti Rowan da preuzme.
"Pa", Rowan baci pogled na zatvorena vrata, pa natrag na djevojku. "Durone su sk
upina od trideset i est kloniranih sestara. ivimo pod za titom Kuæe Fell. Na a majka p
rva Durona isto se zove Lilly. Jako ju je rastu ilo kad nas je Lotus barunica napu
stila. Vidi , Lotus je bila moja... starija sestra. Znaèi da si mi i ti sestra. Je
li ti Lotus rekla za to te je napravila? Hoæe li joj biti kæi? Nasljednica?"
"Ujedinit æu se sa svojom gospom", reèe djevojka. U glasu joj se èuo blagi prkos
, ali njezina zadivljenost Rowan bila je oèita. "Pitala sam se... hoæete li vi z
auzeti moje mjesto." Ljubomora? Ludilo.
Rowanine oèi zatamne se od prigu enog u asa. "Razumije li ti to to toèno znaèi? to je t
o klonsko presaðivanje mozga? Ona æe uzeti tvoje tijelo, Lilly, a tebe vi e neæe b
iti."
"Da. Znam. To je moja sudbina." Opet je zabacila glavom, maknuv i kosu s lica. Gla
s joj je bio potpuno uvjeren. Ali oèi... je li to natruha pitanja, u njezinim oè
ima?
"Tako ste sliène, vas dvije", promrmljao je, kru eæi oko njih da prigu i tjeskobu. S
mje kajuæi se. "Kladim se da biste mogle zamijeniti odjeæu i nitko ne bi vidio raz
liku." Rowanin hitri pogled rekao mu je da, shvatila je, ali misli da previ e gura
. "Nee", nastavio je, napuæiv i usne i
nakriviv i glavu. "Mislim da ne. Djevojka je predebela. Zar ne misli daje predebela
, Rowan?"
"Nisam debela!" reèe Lilly Junior uvrijeðeno. "Ne bi se mogla uvuæi u Rovvaninu
odjeæu."
"Nije istina", reèe Rowan, odustajuæi i dopu tajuæi mu da je pogura u petu brzinu.
"On je idiot. Idemo mu dokazati, Lilly." Poèela je skidati jaknu, bluzu, hlaèe.
Polako, vrlo znati eljno, djevojka je skinula svoju jaknu i suknju i preuzela Rovv
aninu odjeæu. Rowan jo nije dotakla Lillvnu svilu, uredno slo enu na krevetu.
"Oh, ba lijepo izgleda ", reèe Rowan. Trznula je glavom prema kupaonici. "Trebala b
i se iæi pogledati."
"Bio sam u krivu", prizna Miles plemenito, vukuæi djevojku prema kupaonici. Nema
vremena za planove, nema naèina da izda nareðenja. Morat æe se u potpunosti osl
oniti na Rowaninu... inicijativu. "Zapravo, Rovvanina odjeæa ti ba dobro stoji. Z
amisli da si i ti doktor Durona. One su sve doktori, jesi li to znala? I ti bi m
ogla biti doktor..." Krajièkom oka, vidio je Rowan kako izvlaèi kopèe iz svoje k
ose i stresa je, a zatim dohvaæa svilu. Pustio je da se vrata zatvore iza njega
i Lilly i usmjerio je prema zrcalu. Otvorio je vodu, da pokrije zvuk Rovvanina k
ucanja na vanjska vrata, stra ara kako ih otvara, njezina izlaska, kose spu tene pre
ko lica...
Lilly je zurila u veliko zrcalo. Bacila je pogled na njega, njegov odraz kraj nj
ezina; mahnuo je rukom kao daje predstavlja samu sebi. Ona spusti pogled na vrh
njegove glave, tik kraj njezina ramena. Dograbio je èa u i popio vode, da proèisti
grlo za akciju. Koliko æe je dugo moæi dr ati zauzetom ovdje? Nije vjerovao da bi
je mogao uspje no zveknuti po glavi, a nije bio ni posve siguran to je u Rovvaninoj
lijeènièkoj torbi, odlo enoj na kupaonski stoliæ, zapravo onaj sedativ kojim je b
ila prijetila.
Na njegovo iznenaðenje, ona je prva progovorila. "Ti si onaj koji je do ao po mene
, zar ne. Po sve nas klonove."
"Ovaj..." Katastrofalni dendariijski napad na Bhara-rjutru? Je li i ona bila með
u klonovima koje su spa avali? Sto onda radi ovdje? "Oprosti mi. Bio sam malo mrta
v u zadnje vrijeme, mozak mi ne radi ba kako treba. Krio--amnezija. Mo da sam to bi
o ja, ali mo da si upoznala mog klonskog blizanca."
"I ti ima klonove?"
"Bar jednog. Moj... brat."
"Stvarno si bio mrtav?" Zvuèala je pomalo neuvjereno.
Podigao je gornji dio svoje sive trenirke i pokazao joj o iljke.
"Oh", rekla je impresionirano. "Valjda jesi."
"Rowan me opet sastavila. Jako je dobra." Ne, ne podsjeæaj je na Rowan koje nema
. "Kladim se da bi i ti mogla biti isto tako dobra, samo da poku a . Da se obrazuje ."
"Kako je bilo? Biti mrtav?" Oèi su joj se odjednom usredotoèile na njegovo lice.
Spustio je trenirku na mjesto. "Dosadno. Jako dosadno. Praznina. Ne sjeæam se ni
èeg. Ne sjeæam se kako sam umro " Dah mu je zastao... nju ka projektilnog oru ja, blje t
eæi u plamenu... prsa mu eksplodiraju prema van, u asan bol... Duboko je udahnuo i
oslonio se na stoliæ, odjednom slabih nogu. "Usamljeno. Ne bi ti se dopalo, jam
èim ti." Uhvatio je njezinu toplu ruku. "Biti iv je puno bolje. Biti iv, to je, to
je..." Trebalo mu je ne to na to bi stao. Umjesto toga uzverao se i sjeo na stoliæ
, konaèno oèi u oèi s njom. Provukao je ruku kroz njezinu kosu, nagnuo glavu i p
oljubio je, samo kratak dodir usana. "Zna da si iva kad ti netko uzvrati dodir."
Ustuknula je, okirana i zainteresirana. "Ljubi se drukèije od baruna."
Mozak mu za tuca. "Barun te poljubio?" "Da..."
Rana proba novog tijela njegove ene? Je li uskoro predviðeno presaðivanje? "Oduvi
jek ivi s, ovaj, sa svojom gospom?"
"Ne. Doveli su me ovamo kad su klonske jaslice uni tene. Popravci su gotovo dovr eni
, uskoro æu se odseliti natrag tamo."
"Ali... ne na dugo."
"Ne."
Izazov za baruna mora da je... zanimljiv. Konaèno, uskoro æe ostati bez mozga i
neæe ga moæi optu iti. Va a Luigi mo e uèiniti to god eli, pod uvjetom da ne o teti njezi
u nevinost. Kakve to posljedice ima po njezinu mentalnu pripremu, njezinu predan
ost sudbini? Nekakve oèito ima, jer inaèe ne bi bila ovdje.
Bacila je pogled na zatvorena vrata, a usta joj se otvore od iznenadne sumnje. I
zvukla je ruku iz njegova stiska i pojurila natrag u praznu spavaæu sobu. "O, ne
!"
" ! S!" Pojurio je za njom, opet je dohvatio za ruku, skoèio na krevet da joj okre
ne lice prema svojem i zadr i kontakt oèima. "Nemoj vikati!" siknuo je. "Ako izjur
i i ka e stra arima, bit æe u groznoj nevolji, ali ako samo prièeka dok se ona ne vrati
nitko neæe ni doznati." Osjeæao se vrlo pokvareno, ovako se slu eæi njezinom oèit
om panikom, ali nije imao izbora. "Budi tiho i nitko ne mora doznati." Nije imao
pojma namjerava li se Rowan vratiti, to se toga tièe. Do sad, mo da je samo eljela
pobjeæi od njega. Ni jedan od njegovih planova nije ukljuèivao ovakvu soluciju.
Lilly junior mogla ga je s lakoæom nadvladati, premda nije bio siguran je li i o
na toga svjesna. Jedan dobar uda-
rac u prsa oborio bi ga na pod. Ne bi ga èak morala ni posebno jako udariti.
"Sjedni", reèe joj. "Tu, kraj mene. Ne boj se. Zapravo, ne mogu ni zamisliti èeg
a bi se uopæe mogla bojati, kad se veæ ne boji svoje sudbine. Ti si vrlo hrabra d
jevojka. ena. Sjedni..." Povukao ju je dolje; vrlo je nesigurno pogledavala od nj
ega prema vratima, ali dopusti mu da je privremeno smiri. Mi iæi su joj bili napet
i kao opruge. "Reci mi... prièaj mi o sebi. Prièaj mi o svom ivotu. Ti si jedna v
rlo zanimljiva osoba, zna ?"
"Ja?"
"Ja se ovog èasa ne sjeæam ba puno toga o svom ivotu, zato i pitam. Meni je to str
a no, to to se ne mogu sjeæati. Ubija me to. Koja je najranija stvar koje se sjeæa o
sebi?"
"Pa... pretpostavljam... mjesto gdje sam ivjela prije nego to sam do la u jaslice. B
ila je neka ena koja se brinula za mene. Imam to je smije no ali sjeæam se da je im
ala neko ljubièasto cvijeæe, visoko kao ja, koje je raslo u nekakvom siæu nom vrtu
, jedva metar kvadratni i mirisalo je na gro ðe."
"Da? Prièaj mi o tom cvijeæu..."
Dugo æe razgovarati, bojao se. A to onda? To to Ro-wan jo nisu doveli natrag bio je
vrlo dobar znak. To to se mo da ni ne namjerava vratiti predstavlja uznemirujuæu d
ilemu za Lilly Junior. A to bi joj barun i barunica uopæe mogli uèiniti? divlje s
e rugao njegov um. Ubiti je?
Razgovarali su o njezinu ivotu u jaslicama. Izvukao je iz nje opis dendariijskog
napada, s njezine toèke gledi ta. Kako se uspjela vratiti barunu. O troumno, pametno
dijete. Kakva zbrka za Marka. Stanke su postajale sve dulje. Uskoro æe morati z
avr iti govoreæi o sebi, samo da odr i
stvari, a to je nevjerojatno opasno. Njoj je ponestajalo razgovora, oèi su joj s
e sve èe æe i èe æe okretale vratima.
"Rowan se neæe vratiti", reèe Lilly junior konaèno. "Zar ne?"
"Mislim da ne", rekao je iskreno. "Mislim daje do kraja pobjegla."
"Kako zna ?"
"Da su je uhvatili, do li bi po tebe, èak i ako ne bi nju doveli natrag ovamo. Po
njihovom, Rowan je jo ovdje. Ti si nestala."
"Ne misli da su mogli nju zabunom uzeti umjesto mene, valjda?" dahnula je zabrinu
to. "Povesti je da se ujedini s mojom gospom?"
Nije bio siguran boji li se ona to za Rowan, ili se boji da æe joj Rowan preotet
i mjesto. Kakva odvratna, u asna nova paranoja. "Kada bi... ne", utje io ju je. I se
be. "Ne. Na pogled, u hodniku, da, izgledate posve jednako, ali za takvo to moral
i bi vas pomnije pregledati. Ona je vi e godina starija od tebe. To naprosto nije
moguæe."
" to da uèinim?" Poku ala je ustati; uhvatio ju je za ruku i povukao natrag k sebi,
na krevet. "Ni ta", savjetovao joj je. "Sve je u redu. Reci im reci im da sam te j
a natjerao da ostane ovdje."
Iskosa je pogledala njegovo malo tijelo. "Kako?"
"Prevario sam te. Prijetio ti. Psihièki pritisak", rekao je istinito. "Za sve ok
rivi mene."
Djelovala je vrlo sumnjièavo.
Koliko je stara? Proveo je zadnja dva sata izvlaèeæi iz nje prièu o cijelu njezi
nu ivotu i nije se èinilo da ga ima ba puno. Govorila je s èudnom mje avinom o trine i
naivnosti. Najveæa pustolovina njezina ivota bila je kratka otmica dendariijskih
plaæenika.
Rowan. Dospjela je van. I to onda? Hoæe li se vratiti po njega? Kako? Ovo je Jack
sonovo Skrovi te. Nikome ne mo e vjerovati. Ljudi su ovdje meso. Kao ta djevojka pred
njim. Odjednom je vidio ko marnu sliku: ona, prazne lubanje, tupih oèiju.
" ao mije", apnuo je. "Tako si lijepa... iznutra. Zaslu uje ivot. A ne da te pojede ona
starica."
"Moja je gospa velika ena", rekla je uporno. "Ona jo vi e zaslu uje ivot."
Kakva je to iskrivljena etika navela Lotus Duronu da od ovakve djevojke napravi
voljnu imitacijsku rtvu? to Lotus misli, koga je zavarala? Samo sebe samu, izgleda
.
"Osim toga", reèe Lilly junior, "mislila sam da ti se sviða ona debela plavu a. Pl
azio si svud po njoj."
"Tko?"
"Ah, toèno. To je sigurno bio tvoj klonski blizanac."
"Moj brat", ispravio je automatski. Kakva je pak sad to prièa, Mark?
Sad se opu tala, pomirena sa svojim èudnim zarobljeni tvom. I bilo joj je dosadno. S
a zanimanjem se zagleda u njega. "Hoæe li me opet poljubiti?" upita.
To je zbog njegove visine. Ona probudi zvijer u enama. Neugro ene, postaju smjele.
Obièno je to smatrao predivnom reakcijom, ali ova ga je djevojka zabrinjavala. N
ije mu bila... ravna. Ali morao je ubiti vrijeme, zadr ati je ovdje, zabavljati je
stoje dulje moguæe. "Pa... u redu..."
Nakon nekih dvadeset minuta pitomog i pristojnog ma enja, povukla se unatrag i pri
mijetila: "Barun to ne radi tako."
" to radi s Va om Luigijem?"
Otkopèala mu je hlaèe i poèela mu pokazivati. Nakon otprilike jedne minute, zagr
cnuo se. "Stani!"
"Ne sviða ti se? Barunu se sviða."
"Siguran sam u to." U asno uzbuðen, pobjegao je na stolac kraj blagovaonskog stola
i skutrio se u njemu. "To je, ovaj, jako lijepo, Lilly, ali za tebe i mene je p
reozbiljno."
"Ne shvaæam."
"Upravo tako." Ona je dijete, usprkos odraslom tijelu, bio je sve vi e uvjeren u t
o. "Kad bude starija... otkrit æe vlastite granice. I moæi æe pozivati ljude da ih
prelaze kako bude htjela. Ovog èasa jedva da zna gdje ti presta-je a svijet poèinje
. elja bi trebala teæi iznutra, a ne nametati se izvana." Poku ao je vlastiti tok z
agu iti èistom snagom volje, samo napola uspje no. Va a Luigi, govno jedno.
Zami ljeno se namr tila. "Ali nikad neæu biti starija."
Rukama je stisnuo podignuta koljena i zadrhtao. Prokletstvo.
Odjednom se sjetio kako je upoznao narednicu Tauru. Kako su postali ljubavnici,
u onom oèajnièkom trenutku. Ah, opet je pao u zasjedu rupa u svome pamæenju. Bil
o je nekih oèitih paralela s ovom sada njom situacijom i vjerojatno je zato njegov
a podsvijest poku avala primijeniti staro uspje no rje enje. Ali Taura je bila proizvo
d bioin e-njeringa, mutacija kratkog ivota. Dendariijski su lijeènici metabolièkim
prilagodbama ukrali jo malo vremena za nju, ali ne puno. Svaki je dan poklon, sva
ka godina èudo. Cijeli svoj ivot ona ivi kao dijete u slastièarnici, a on to zdu no
odobrava. Ali Lilly junior mogla bi po ivjeti i stoljeæe, ako ne bude... kanibaliz
irana. Treba je zavesti u ivot, a ne u seks.
Kao i integritet, ljubav prema ivotu ne mo e se prouèavati, veæ se njome treba zara
ziti. I mora se zaraziti od nekoga tko je veæ ima. "Zar ne eli ivjeti?" upitao ju je
.
"Ja... ne znam."
"Ja elim. elim ivjeti. A, vjeruj mi, detaljno sam promislio o alternativi."
"Ti si... smije an, mali, ru an èovjek. to ti mo e dobiti od ivota?"
"Sve. A mislim uzeti i malo vi e." Zelini, elim. Bogatstvo, moæ, ljubav. Pobjede, s
jajne, briljantne pobjede, blistavo odra ene u oèima njegovih drugova. Jednog dana
, ena, djeca. Krdo djece, visoke i zdrave, koja æe one koji pro apæu Mutant! tresnu
ti po glavi. I namjeravam imati brata.
Mark. Aha. Prgavi mali an kojeg barun Rvoval, sasvim vjerojatno, upravo ovog èasa
rastavlja na komadiæe. Umjesto Milesa. ivci su mu se rastegli do vri tanja, bez opu t
anja. Moram stvoriti vrijeme.
Konaèno je nagovorio Lilly junior da zaspi, umotana u pokrivaèe na Rowaninoj str
ani kreveta. Vite ki, ostao je na stolcu. Kad je pro lo nekoliko sati, bio je u agon
iji. Poku ao je s podom. Bilo mu je hladno. Prsa su ga boljela. U asavao se pomisli
da se probudi s ka ljem. Konaèno se zavukao na krevet, preko prekrivaèa i sklupèao
, okrenut u suprotnom smjeru. Bio je silno svjestan njezina tijela. Osjeæaj oèit
o nije bio dvostran. Tjeskoba mu je bila utoliko gora jer je bila tako bezoblièn
a. Nije imao kontrole ni nad èim. Pred jutro, konaèno se zagrijao dovoljno da za
-drijema.
"Rowan, ljubavi", promrmljao je pospano, zavlaèeæi se u njezinu mirisavu kosu i
omatajuæi se oko njezina toplog, dugog tijela. "Gospo moja." Barravarski izraz;
sad je konaèno znao odakle dolazi to moja gospo. Trznula se; on se odmakne. Svij
est mu se vrati. "Ak! Oprosti."
Lilly junior je sjela, izmièuæi se iz njegova ru nog malog stiska. Dohvata. "Ja ni
sam moja gospa!"
"Oprosti, krivi smjer. Ja u glavi razmi ljam o Rowan kao o svojoj gospi. Ona je go
spa, a ja sam njezin..." njezina dvorska luda "vitez. Ja stvarno jesam vojnik, z
na . Iako sam nizak."
Na drugo kucanje na vratima, shvatio je to ga je probudilo. "Doruèak. Brzo! U kup
aonicu. Klepeæi malo unutra. Kunem ti se da mo emo izdr ati jo jednu rundu."
Za promjenu, nije poku ao povesti razgovor sa stra a-rima niti ih podmititi. Lilly j
unior se vratila kad su se vrata opet zatvorila za slugom. Jela je polako, sumnj
ièavo, kao da ne vjeruje u svoje pravo na hranu. Promatrao ju je sa sve vi e zadiv
ljenosti. "Evo. Pojedi i drugu kiflu. Mo e je i po eæeriti, zna ."
"Ne smijem jesti eæera."
"Trebala bi probati eæer." Zastao je. "Trebala bi probati sve. Trebala bi probati
prijatelje. Trebala bi probati... sestre. Trebala bi probati obrazovanje do gra
nica svojih umnih sposobnosti i posao koji bi ti izazvao duh. Od rada postane veæ
i. Stvarniji. Jede i raste . Trebala bi probati ljubav. Vlastitog viteza. Znatno vi e
g. Trebala bi probati... sladoled."
"Ne smijem se udebljati. Moja gospa je moja sudbina."
"Sudbina! Sto ti zna o sudbini?" Ustao je i ushodao se, u cik-cak izmeðu kreveta
i stola. "Ja sam ti pravi struènjak za sudbinu. Tvoja gospa la na je sudbina, a zn
a kako znam? Uzima sve, ali ne vraæa ni ta.
Prava sudbina uzima sve posljednju kap krvi i po-stru e ti vene za svaki sluèaj i
vraæa ti dvostruko. Èetverostruko. Stostruko! Ali ne mo e davati polovièno. Mora dat
i sve. Znam. Kunem ti se. Vratio sam se iz mrtvih da ti ka em istinu. Prava sudbin
a daje ti planinu ivota i smjesti te na vrh."
Uvjerenje mu se èinilo posve megalomanskim. Obo avao je takve trenutke.
"Ti si lud", rekla je, oprezno zureæi u njega.
"Kako ti zna ? Ti nikad u ivotu nisi upoznala nikog normalnog. Jesi li? Razmisli o
tome."
Zanimanje joj opet padne. "Nema koristi. Svejedno sam zarobljenik. Kamo bih oti la
?"
"Lilly Durona bi te prihvatila", rekao je smjesta. "Du-rona Grupa je pod za titom
Kuæe Fell, zna . Kad bi mogla doæi do svoje bake, bila bi na sigurnom."
Obrve su joj se spustile samo malo, kao kod Rowan kad bi pronalazila rupe u njeg
ovim planovima bijega. "Kako?"
"Ne mogu nas ovdje ostaviti zauvijek. Zamisli..." pri ao joj je, stao iza leða, po
digao kosu i stisnuo je u neuredan èvor na potiljku. "Nisam stekao dojam da Va a L
uigi namjerava zadr ati Rowan kad vi e ne bude potrebe za tajno æu. Kad ja odem, vjero
jatno æe i ona. Ako budu mislili da si Rowan, kladim se da æe moæi naprosto od etat
i van."
" to... to bih rekla?"
" to manje moguæe. Dobar dan, Dr. Durona, va prijevoz je stigao. Pokupi torbu i idi
."
"Ne bih mogla."
"Mo e poku ati. Ako ne uspije, nisi ni ta izgubila. Ako pobijedi , dobiva sve. I ako po
gne moæi æe ljudima reæi kamo sam nestao. Tko me odveo i kada. Samo ti treba nekol
iko trenutaka hrabrosti, a to je besplatno. To stvaramo sami, iz sebe. Hrabrost
ti ne mogu oduzeti, kao novac ili neku stvar. Prokletstvo, a za to ti ja to uopæe
govorim? Pobjegla si od dendariijskih plaæenika samo hrabro æu i domi ljato æu."
Djelovala je posve izbezumljeno. "To sam uèinila za svoju gospu. Nikad nisam ni ta
uèinila za... za sebe."
Do lo mu je da se rasplaèe, napet do èistog ivèanog kolapsa. To je bila ona vrsta p
retjerane, nadahnute rjeèitosti koju je obièno koristio kad je ljude trebalo nag
ovoriti da riskiraju svoje ivote, ne da ih spa avaju. Nagnuo se naprijed i demonski
joj pro aptao u uho: "Uèini to za sebe. Svemir æe ionako kasnije doæi po svoj dio
."
Nakon doruèka, poku ao joj je pomoæi da si uredi kosu kao Rowan. Frizure mu nisu i l
e od ruke. Kako nisu ni Rowan, èinilo mu se daje krajnji rezultat sasvim uvjerlj
iv. Pre ivjeli su isporuku i odno enje ruèka.
Znao je da nije veèera èim su u li bez kucanja.
Bila su tri stra ara i jedan èovjek u livreji Kuæe. Dvojica stra ara su ga dohvatila
bez rijeèi i vezala mu ruke s prednje strane. Bio je zahvalan za tu malu uslugu
. Ruke vezane iza leða za pola bi sata postale u asno bolne. Pogurali su ga u hodn
ik. Ni traga od Va e i Lotus. U potrazi za izgubljenim klonom, nadao se. Baci pogl
ed preko ramena.
"Dr. Durona." Èovjek u livreji kimnuo je Lilly junior. "Ja sam va vozaè. Kamo?"
Odmaknula je pramen kose s oèiju, pograbila Rowani-nu torbu, koraknula naprijed
i rekla: "Kuæi."
"Rowan", reèe Miles. Okrenula se.
"Uzmi sve, jer s vremenom æe ti sve oduzeti. To je ozbiljna istina." Ovla io je sv
oje suhe usne. "Poljubac za rastanak?"
Nakrenula je glavu, okrenula se, sagnula, pritisnula usne uz njegove, naèas. Kre
nula je za vozaèem.
Pa, to je bilo dovoljno da zadivi stra are. "Kako to uspijeva ?" upitao je jedan od
njih, prijateljski i zabavljeno, dok su ga odvodili u suprotnom smjeru.
"Na mene se treba naviknuti", objasnio im je samozadovoljno.
"Dosta prièe", uzdahne voða.
Dvaput je poku ao pobjeæi na putu do cestovnog vozila; nakon drugog poku aja, najveæ
i ga je stra ar naprosto prebacio preko svog ramena, s glavom na dolje i zaprijeti
o da æe ga ispustiti ako se bude migoljio. Kad su ga drugi put uhvatili, upotrij
ebili su dovoljno sile da Miles povjeruje kako se ne ali. Ugurali su ga u stra nji
dio vozila, izmeðu dva stra ara.
"Kamo me vodite?"
"Do toèke razmjene", reèe jedan od njih.
"Kakve toèke razmjene?"
"To je sve to treba znati."
Uporno je izbacivao rijeku komentara, mita, prijetnji, uvreda i napokon psovki,
ali vi e mu nisu odgovarali. Pitao se bi li netko od njih mogao biti èovjek koji g
aje ubio. Ne. Nitko tko je bio u onoj gu vi u kirur kom pogonu ne bi sad mogao biti
tako miran. Ovi su deèki toga dana bili daleko. Glas mu je promukao. Vo nja je bil
a duga. Cestovna su se vozila rijetko koristila izvan gradova, zbog lo ih cesta. A
oni su bili daleko izvan bilo kojeg grada. Veæ je pao mrak kad su zastali kraj
usamljenog raskri ja.
Predali su ga dvojici bezizra ajnih, smrknutih ljudi u crveno-crnoj livreji, koji
su èekali strpljivo kao volovi. Ryo-valove boje. Ovi su mu ljudi svezali ruke iz
a leða i svezali mu noge, prije nego to su ga bacili u stra nji odjeljak lake letje
lice. Tiho se uzdigla u tamu.
Izgleda daje Va a Luigi dobio svoju cijenu.
Ako je Rowan pobjegla, poslat æe nekoga da ga tra i kod Bharaputre. Gdje Milesa vi e
neæe biti. Premda nije bio siguran da ih Va a Luigi neæe veselo uputiti na Ryo-va
la.
Ali, da je Rvovalovu lokaciju tako lako pronaæi, veæ bi je dosad na li.
P
Li-I
Bo e moj. Mogao bih biti prvi CarSigov agent na mjestu dogaðaja. Mora pripaziti da
to istakne, u svom izvje æu Illvanu. Bio se veselio pisanju posmrtnih izvje æa za I
I-lyana. Sad se pitao hoæe li to do ivjeti.
DVADESET I OSMO POGLAVLJE
"Nije mi drago to vam to moram reæi, barune", reèe tehnièar, "ali va a rtva muèenja
izgleda da se divno zabavlja."
dero se iskezio preko cijevi ugurane u usta, dok je barun Rvoval hodao oko njega
i zurio. Diveæi se njegovom nevjerojatnom elucu, mo da.
"U ovakvoj situaciji postoji vi e moguæih psihièkih obrana", reèe Rvoval. "Ukljuèu
juæi tu podvojenu liènost i identifikaciju s tamnièarima. Oèekivao sam da æe Nai
s-mith proæi kroz sve njih, s vremenom, ali tako brzo?"
"Ni ja nisam mogao povjerovati, gospodine, pa sam napravio seriju skenova mozga.
Rezultati su neobièni"
"Ako mu se liènost zaista podvaja, to bi se na skenu trebalo vidjeti."
"Ne to se vidi. Izgleda da odreðene dijelove svoga uma titi od na ih stimulansa, a po
vr inske reakcije nedvojbeno upuæuju na podvajanje, ali... ali rezultati su abnorm
alno abnormalni, ako se mo e tako reæi, gospodine."
"Ne ba ." Rvoval sa zanimanjem napuæi usne. "Pogledat æu ih."
" to god se dogaðalo, ne glumi. U to sam siguran."
"Tako nemoguæe brzo..." promrmlja Ryoval. " to misli , kad je pukao? Kako mije to mo
glo promaæi?"
"Nisam siguran. Rano. Prvog dana mo da veæ prvog sata. Ali ako tako nastavi, bit æ
e ga vrlo te ko uhvatiti, s nekim velikim pritiskom. Mo e stalno... mijenjati brzine
."
"Mogu i ja", objavi Rvoval hladno.
Pritisak u njegovu elucu prerastao je u bol. Urlator se zabrinuto pogurao, ali der
o se nije htio pomaknuti. Jo je bio njegov red. Onaj je pa ljivo slu ao. Taj èetvrti
uvijek je slu ao kad je barun Rvoval bio prisutan. Rijetko je spavao i gotovo nika
d nije govorio.
"Nisam oèekivao da æe doseæi ovu fazu dezintegracije jo mjesecima. To mi remeti r
aspored", po ali se barun.
Da, barune. Zar nismo fantastièni? Zar vas ne zanimamo?
"Moram razmisliti kako bi ga se najbolje dalo ponovno usredotoèiti", razmi ljao je
Rvoval. "Kasnije ga dovedite k meni. Vidjet æu to æe pokazati malo tihog razgovo
ra i nekoliko opita, mo da pronaðemo nove smjerove."
Ispod svoje prikrivene pojave, Onaj zadrhti od oèekivanja.
Dvojica stra ara isporuèila su ga/ih u udobnu dnevnu sobu baruna Rvovala. Nije bil
o prozora, premda je veliki holovidni prikaz zauzimao veæi dio jednog zida, tren
utno prikazujuæi pogled na neku tropsku pla u. Ali Rvovalov je sto er nedvojbeno bio
pod zemljom. Ovdje se nitko neæe probiti kroz prozor.
Ko a mu je jo bila u krpama. Tehnièari su mu neza-cijeljene dijelove poprskali neka
kvom za titom, da ne sluzi po Rvovalovu lijepom namje taju, a druge ozljede pre-
krili su plastiènim flasterima, da se ne otvore i ne prokrvare, ostavljajuæi mrl
je.
"Misli da æe ovo dr ati?" upitao je tehnièar sa sprejem.
"Vjerojatno ne", uzdahne njegov kolega. "Pametnije bi mi bilo da upozorim ekipu
za èi æenje. Kad bi bar pristao staviti nekakav najlon ili ne to takvo."
Stra ari su ga posjeli u nizak, irok naslonjaè. Samo stolac, nikakvih o trica, britvi
ni iljaka. Ruke su mu vezali iza leða, zbog èega se nije mogao nasloniti. Ra irio
je koljena i sjedio neudobno uspravno, te ko di uæi.
Stariji stra ar upita Rvovala: " elite li da ga prive e-mo, gospodine?"
Rvoval podigne jednu obrvu. "Mo e li ustati bez pomoæi?"
"Ne ba lako, ne iz tog polo aja."
Rvovalove usnice podignu se u zabavljenom prijeziru, dok je svisoka gledao svog
zarobljenika. "Ah, sti emo. Polako. Ostavite nas. Pozvat æu vas. Nemojte nas preki
dati. Mo da postane buèno."
"Va a zvuèna izolacija je vrlo djelotvorna, gospodine." Bezizra ajni stra ari salutira
li su i iza li. S tim je stra a-rima bilo ne to pogre no. Kad nisu slijedili naredbe, ob
ièno su samo sjedili, ili stajali, bez rijeèi i bez izraza. Tako su napravljeni,
sigurno.
Zdero i evo i Urlator i Onaj zurili su okolo sa zanimanjem, pitajuæi se na koga æ
e sljedeæeg biti red.
Ti si sad imao svoje, reèe Urlator deri. Sad æu ja. Nemoj se kladiti, reèe evo. Mo
gao bih i ja.
Da nema dere, reèe Onaj smrknuto, sad bih ja veæ bio na redu. Ovako moram èekati.
Ti jo nikad nisi bio na redu, reèe dero znati eljno. Ali Onaj je opet utio.
"Da pogledamo ne to", reèe Rvoval i dotakne daljinski upravljaè. Prikaz tropa prom
ijenio se u videosnimku u prirodnoj velièini, jedna od evinih pustolovina sa... s
tvorovima iz bordela. evo se promatrao s velikim zanimanjem i odu evljenjem, iz svi
h tih novih kuteva. derino djelo postepeno je prijetilo da mnoge zanimljive dogað
aje izmakne iz vida, ispod njegova ekvatora.
"Razmi ljam o tome da po aljem jednu kopiju denda-riijskoj plaæenièkoj floti", promr
mlja Rvoval promatrajuæi ga. "Zami ljam sve tvoje vi e èasnike kako ovo gledaju. Mis
lim da bi ih ovako ne to veæinu privuklo meni, zar ne?"
Ne. Rvoval la e. Njegova prisutnost ovdje jo je uvijek sigurno tajna, inaèe uopæe n
e bi bio tu. A Rvovalu se sigurno ne uri da oda tu tajnu. Onaj suho proprmlja: Po a
lji jedan primjerak Illyanu, ha, pa æe vidjeti to æe ti to donijeti. Ali Illvan je
pripadao barunu Marku, a Mark nije ovdje, i, uostalom, Onaj nikad, nikad, nikad
nije govorio na glas.
"Zamisli onu tvoju privlaènu tjelesnu èuvaricu, kako ti se pridru uje ovdje..." pr
odu io je Rvoval s pojedinostima. evo je bio savr eno voljan zamisliti neke dijelove,
premda su ga drugi dijelovi vrijeðali. Urlator?
Ne ja! reèe Urlator. To nije moj posao.
Naprosto æemo morati pronaæi novog regruta, reko e svi. Mogao ih je proizvesti na
tisuæe, prema potrebi. Bio je vojska, tekuæa poput vode, koja se razdvaja pred p
reprekama i nemoguæe ju je uni titi jednim udarcem.
Prikaz na videu promijenio se u jedan od Urlatorovih najboljih trenutaka, onaj k
ad je dobio svoje ime. Ubrzo nakon to su ga kemijski odrali, tehnièari su ga prek
rili neèim ljepljivim, to je u asno svrbjelo. Tehnièari ga nisu morali ni dotaæi. S
koro se sam ubio. Kasnije su mu dali transfuziju, da nadoknade krv koju je izgub
io u razdera-nim ranama.
Bez strasti je zurio u zgrèeno stvorenje na videu. Predstava koju je Rvoval sad e
lio vidjeti bio je on sam. Promatranje sad zacijelo ima isto ono uzbuðenje i dra
matiènost kao prouèavanje rezultata testa. Dosadno. Rvoval je djelovao kao da bi
najradije uperio daljinac na njega, da promijeni program.
Onaj je èekao sa sve veæim nestrpljenjem. Dah mu se poèeo vraæati, ali jo uvijek
je morao raèunati s prokletim niskim sjedalom. To mora biti noæas. Do sljedeæe p
rilike, ako je uopæe bude, dero bi ih mogao sve uèiniti nepokretnima. Da. Èekao j
e.
Rvovalove usne otpuhnule su razoèaranje, promatrajuæi njegov smireni profil. Isk
ljuèio je video i ustao, te pri ao stolcu, promatrajuæi ga kroz stisnute oèi. "Nis
i èak ni sa mnom, zar ne? Skrenuo si mi nekamo. Moram smisliti ne to to æe te doves
ti natrag k meni. Ili, bolje reèeno, to æe vas sve dovesti natrag."
Rvoval je bio vi e nego dobar u opa anju.
Ne vjerujem ti, reèe dero Onome sumnjièavo. to æe kasnije biti sa mnom ?
I sa mnom, doda evo. Samo Urlator nije ni ta rekao. Urlator je bio jako umoran.
Obeæajem ti da æe te Mark i dalje hraniti, dero, apne Onaj, duboko iz nutrine. Bar
tu i tamo. A ti, evo. Mark bi te mogao odvesti na Koloniju Beta. Mislim da tamo
ima ljudi koji bi ti mogli pomoæi da se uredi dovoljno da mo e izaæi na sunce. Vi e ti
ne bi trebao Ryovalov hiposprej. A jadni Urlator ionako je sav iscrpljen, on je
najvi e radio i pokrivao je i vas ostale. Uostalom, evo, to ako Ryoval sljedeæe oda
bere kastriranje? Mo da biste se ti i Urlator mogli udru iti, a Mark bi vam mogao iz
najmiti cijelu èetu lijepih ena zar ne bi ene bile ugodna promjena ? s bièevima i
lancima. Ovo je Jacksonovo Skro-
vi te, kladim se da ih ima i u videoimeniku. Ne treba vam Ryoval. Mi spasimo Marka
, a on æe spasiti nas. Obeæajem.
Tko si ti da daje Markovu rijeè? reèe dero natmureno.
Ja sam mu najbli i.
Sigurno je da si se najbolje skrivao, reèe Urlator s prizvukom zamjeranja.
Bilo je neophodno. Mi svi æemo nestati, jedan po jedan, kako nas Ryoval bude hva
tao. On je u asno o trouman. Mi smo originali. Novi regruti bili bi ionako samo na e i
skrivljene sjene.
To je bila istina i svi su to uvidjeli.
"Dovodim ti prijatelja za igru", primijetio je Rvoval, hodajuæi oko njega. Rvova
l iza njegovih leða imao je nekih èudnih posljedica u njegovoj unutarnjoj topogr
afiji. dero se stanjio, a Urlator pojavio, a zatim opet potonuo kad se Rvoval vra
tio u vidokrug. evo je bri ljivo sve pratio, èekajuæi neki znak za sebe i blago se
ljuljajuæi. "Tvog klon-skog blizanca. Onog kojeg su moji glupavi ljudi ostavili.
"
Duboko unutra, barun Mark se probudio vri teæi. Onaj ga prigu i. La e. La e.
"Ta glupost se pokazala vrlo skupom i za to æe platiti. Tvoj dvojnik je nestao,
a onda se nekako pojavio kod Va e Luigija. Tipièna glatka Vasina prijevara. Jo uvij
ek nisam siguran da na a draga Lotus nema nekakvu privatnu vezu s Durona Grupom."
Rvoval je opet kru io oko njega. To je bilo vrlo zbunju-juæe. "Va a je posve uvjeren
daje njegov blizanac zapravo admiral, a ti si klon. I mene je zarazio svojom su
mnjom, premda, ako èovjek pati od krio-amnezije kao to on tvrdi, sve bi to moglo
biti jedno veliko razoèaranje, èak i ako je u pravu. Ali to sad nije va no. Imam v
as obojicu. Kao to
sam i predvidio. Mo e li pogoditi to æe biti prva stvar koju æete jedan drugome uèin
iti?"
evo je mogao. Potpuno toèno, premda ne s pro apta-nim podrobnostima koje je dodao R
voval.
Barun Mark je bjesnio, plaèuæi od u asa i oèaja. Ni jedan trzaj nije pokrenuo evinu
opu tenu povr inu, niti zamaglio masno svjetlucanje njegovih oèiju bilo kakvom unut
arnjom svrhovito æu. Èekaj, molio je Onaj.
Barun je pri ao pultu ili baru naèinjenom od nekakvog zebrastog, uglaèanog drva i
razmotao cijelu skupinu svjetlucavog oruða koje nitko nije do kraja vidio, premd
a je Urlator istezao vrat. Zami ljeno, Rvoval je prouèavao svoju opremu.
Morate mi se maknuti s puta. I ne smijete me sabotirati, reèe Onaj. Znam da vam
Ryoval pru a ono za èime udite ali to je trik.
Tebe Ryoval ne hrani, reèe dero. Ry oval je moja hrana, pro apæe Onaj.
Imat æe samo jednu priliku, reèe Urlator nervozno. A onda æe se baciti na mene.
I trebam samo jednu priliku.
Rvoval se okrenuo. U ruci su mu svjetlucala ruèna kirur ka klije ta. Prestra en, evo se
izmakne Onome.
"Mislim", reèe Rvoval, "da æu ti kao sljedeæe iskopati jedno oko. To bi trebalo
imati neke zanimljive posljedice u psiholo kom fokusu, kad zaprijetim onom preosta
lom."
Bez prepirke, Urlator se izmakne. Na kraju, dok im je Rvoval prilazio, izmakao s
e i dero.
Ubojièin prvi poku aj da se digne propao je i on padne natrag. Proklet bio, dero. P
oku ao je opet, prebacio svoju te inu naprijed, gurnuo i koraknuo, napola izgubiv i ra
vnote u bez ruku koje bi mu pomogle. Rvoval je proma-
trao, izrazito zabavljen, nimalo se ne bojeæi gegavog malog èudovi ta koje je zaci
jelo smatrao vlastitim djelom.
Poku avati se snaæi sa derinim novim trbuhom bilo je lako kao baviti se Zen strelja t
vom, naslijepo. Ali njegova usklaðenost bila je potpuna.
Prvim udarcem dohvatio je Rvovala u prepone. To ga je uredno slo ilo i spustilo mu
gornji dio tijela u dohvatljiv domet. Slijedio je to smjesta drugim udarcem, do
hvativ i Rvovala ravno u grlo. Osjetio je kako ile i tkivo krèkaju sve do Rvovalove
kralje nice. Kako ovog puta nije imao èelikom okovanih èizama, slomio sije nekoli
ko no nih prstiju, raznijev i ih gore i dolje pod pravim kutom. Nije osjeæao bola. T
o je Urlatorov posao.
Pao je. Nije bilo lako opet ustati, s rukama jo vezanim na leðima. Batrgajuæi se
po podu i trudeæi se da gurne noge pod sebe, s razoèaranjem je vidio da Rvoval j
o nije mrtav. Èovjek se bacakao i grgljao i hvatao se za grlo, na sagu kraj njega
. Ali kompjuterska kontrola u sobi nije vi e prepoznavala barunove glasovne zapovj
edi. Imaju jo malo vremena.
Dokotrljao se do Rvovalova uha. "I ja sam Vorkosigan. Onaj koji je izvje ban kao d
uboka krtica i ubojica. I zbilja me razbjesni kad me ljudi podcjenjuju, zna ?"
Uspio se podiæi na noge i razmotrio problem, to jest èinjenicu da je Rvoval jo uv
ijek iv. Uzdahnuo je, gutnuo, koraknuo naprijed i udarao èovjeka nogama sve dok R
voval nije prestao povraæati krv, grèiti se i disati. Gadna stvar, ali, sve u sv
emu, jako mu je laknulo to se èinilo da nijedan dio njega u tome nimalo ne u iva. È
ak je i Ubojica morao skupiti odluèni profesionalizam da dokrajèi stvari.
Promotrio je Onoga, koga je sad prepoznao kao Ubojicu. Uglavnom te Galen napravi
o, zar ne?
Da. Ali nije me napravio ni iz èega.
Dobro si to izveo. Skrivao se. Vrebao. Pitao sam se ima li itko od nas uopæe ika
kvog smisla za vrijeme. Drago mi je da bar jedan od nas zna planirati.
To je ono stoje rekao na otac, grof, prizna Ubojica, s veseljem i nelagodom prihv
aæajuæi pohvale. Da æe ti se ljudi sami predati, ako dovoljno èeka i ne preda se t
i njima. I to sam napravio. I Ryoval je to napravio. Stidljivo je dodao: I grof
je ubojica, zna . Kao ja.
Hm.
Potegao je zglobove o lisièine i od epesao do zebrastog pulta da prouèi Rvbvalovu
opremu. Izbor je ukljuèivao lasersku bu ilicu, kao i odvratnu paletu no eva, skalpel
a, klije ta i sondi. Bu ilica je bila kratkog dometa, kirur kog tipa, pogodna za sjeèe
nje kostiju, sumnjivo oru je ali vrlo dobro oruðe.
Odgegao se okolo i poku ao je podiæi iza leða. Umalo se rasplakao kad mu je ispala
. Morat æe se opet spustiti na pod. Nespretno je to i uèinio i lepetao sve dok j
e nije uspio opet dograbiti. Dugo se morao gnjaviti, ali konaèno ju je uspio okr
enuti i nani aniti tako da mu proreze lisièine a da mu ne odre e ruku ili mu spali d
upe. Slobodan, rukama je obujmio svoje nateèeno tijelo i zaljuljao se kao to bi l
juljao iscrpljeno dijete. Stopalo ga je poèelo boljeti. Razlièiti vektori sila i
zgleda da su se i udru ili da mu istegnu leða, kad je udario Rvovala u grlo.
Zurio je, postrance, u svoju rtvu/muèitelja/plijen. deraè klonova. Osjeæao je potr
ebu da se isprièa tijelu koje je smrskao nogama. Nisi ti kriv. Umro si prije kol
iko, deset godina? Onaj gore, u lubanji, to je bio njegov neprijatelj.
Opsjeo ga je nelogièan strah da æe Rvovalovi stra ari provaliti unutra i spasiti g
ospodara èak i u smrti. Otpuzao je do njega, znatno lak e sad kad su mu ruke bile
slobodne i osigurao se da nitko vi e nikad ne presadi taj mozak. Nitko, nikako.
Opet se zavalio u niski naslonjaè i sjedio, posve iscrpljen, èekajuæi smrt. Ryov
alovi ljudi sigurno imaju naredbe da osvete svoga palog gospodara.
Nitko nije do ao.
... Jasno. ef se zakljuèao u svoju sobu sa zarobljenikom i kirur kom opremom i reka
o svojim gorilama da ga ne smetaju. Koliko dugo prije nego to netko skupi hrabros
ti prekinut njegov mali hobi? Moglo bi biti... prilièno dugo.
Te ina povratka nade bila je gotovo nepodno ljiv teret, kao hodanje po slomljenoj ko
sti. Ne elim se micati. Bio je jako ljut na CarSig to su ga tu napustili, ali sve
bi im oprostio kad bi samo provalili sad i odveli ga bez daljnjih napora ili tru
da s njegove strane. Zar nisam zaslu io malo odmora? Soba je postala vrlo tiha.
To je bilo pretjerivanje, pomislio je, zureæi u Rvovalo-vo tijelo. Malo nezdravo
, zna . A i zaprljao si tepih.
Ne znam to dalje.
Tko to govori? Ubojica? dero, evo? Urlator? Svi? Dobri ste vi vojnici i odani, ali
niste ba pametni. Pamet nije na posao.
Vrijeme je da se barun Mark probudi. Je li ikad doista i spavao?
"Dobro, deèki", promrmljao je naglas, razmatajuæi se. "Svi gore." Niska sjedalic
a bila je sama po sebi sprava za muèenje. Rvovalov posljednji podli ubod. Uz ste
njanje, vratio se na noge.
Nemoguæe je da stara lisica kao to je Rvoval ima samo jedan ulaz u svoj brlog. Pr
etra io je podzemni apartman. Ured, dnevna soba, mala kuhinja, velika spavaæa soba
, prilièno èudno opremljena kupaonica. Èeznutljivo se zagledao u tu . Nisu mu dopu
stili da se opere ni jednom otkako su ga doveli ovamo. Ali bojao se da bi mu to
moglo
sprati plastiènu ko u. Bar je oprao zube. Desni su mu krvarile, ali to nije smetal
o. Popio je malo hladne vode. Bar gladan nisam. Ispustio je mali hihot.
Konaèno je otkrio izlaz za nu du na stra njoj strani ormara u spavaæoj sobi.
Ako nema stra ara, objavi Ubojica, onda je osiguran nekako drugaèije.
Ryovalova glavna obrana bit æe okrenuta prema van, reèe barun Mark polako. Iznut
ra, sve æe biti pripremljeno da omoguæi brzi bijeg. Za Rjovala. I samo za Ryoval
a.
Imao je bravu s prepoznavanjem dlana. Prepoznavanje dlana oèitava puls, temperat
uru i elektriènu vodljivost ko e, zajedno s otiscima prstiju i linijama ivota. Mrtv
e ruke ne otvaraju brave na dlan.
Ima naèina da se zaobiðe bravu na dlan, promrmlja Ubojica. Ubojica je nauèio tak
ve stvari, u jednom prija njem ivotu. Barun Mark ga pusti i zalebdi promatrajuæi ga
.
Kirur ka paleta bila je u Ubojièinim rukama gotovo jednako tako korisna kao i elek
tronski alat. Buduæi da su imali dovoljno vremena i buduæi da ta brava na dlan v
i e nikad neæe morati funkcionirati. Barun Mark dremljivo je promatrao dok je Uboj
ica vadio senzorsku ploèicu iz zida, dodirivao ne to ovdje, presijecao ondje.
Kontrolni virtual na zidu konaèno se upali. Ah, promrmlja Ubojica ponosno.
Oh, reko e ostali. Prikaz je projicirao maleni blje tavi èetverokut.
Hoæe kodni kljuè, reèe Ubojica oèajno. Njegova panika pred hvatanjem u klopku ub
rzavala im je rad srca. Urla-torova nesigurna suzdr anost popustila je i elektrièn
i trzaji bola projurili su kroza sve njih.
Èekaj, reèe barun Mark. Ako njima treba kodni kljuè, znaèi da treba i Rvovalu.
Barun Ryoval nema nasljednika. Rvoval nije imao zamjenika, nikakve obuèene zamje
ne. Sve je svoje pritisnute podreðene dr ao na zasebnim komunikacijskim kanalima.
Kuæa Rvoval sastojala se od baruna Rvovala i robova i toèka. Zato Kuæa Rvoval i
nije napredovala. Rvoval nije dijelio odgovornost, ba nikad.
I stoga, Rvoval nije imao ni mjesta ni povjerljivog podreðenog kod kojeg bi osta
vio svoj privatni kodni kljuè. Morao ga je nositi sa sobom. Uvijek.
Crna gomila je cviljela kad se barun Mark okrenuo i vratio u dnevnu sobu. Mark s
e nije obazirao na njih. Ovo je sad moj posao.
Okrenuo je Rvovalovo tijelo na leða i sistematski ga pretra io, od glave do pete,
do ko e i jo dublje. Nije propustio ni jednu moguænost, èak ni uplje zube. Nelagodno
je sjeo, ra irenog trbuha u bolu, istegnutih leða koja su gorjela. Razina bola je
rasla kako se ponovno spajao; zato je taj proces i bio tako spor. Mora biti ovd
je. Mora biti negdje ovdje.
Bje i, bje i, bje i, blebetala je crna gomila, nevjerojatno ujedinjenim zborskim glaso
m.
U utite i pustite me da razmislim. Okrenuo je Ryova-lovu desnu ruku u svojoj. Prst
en s ravnim crnim kamenom zabljesnuo je u svjetlu...
Glasno se nasmijao.
Prestra eno je progutao smijeh, osvræuæi se. Barunova je zvuèna izolacija izgleda
dr ala. Prsten nije htio siæi s prsta. Zapeo? Ili prikovan za kost? Laserskom je b
u ilicom odrezao Rvovalovu desnu ruku. Laser je istovremeno zatvorio ranu, tako da
nije puno ni kapalo. Ba fino. Polako i bolno od epesao je natrag do ormara u spava
æoj sobi i za-
buljio se u mali blje tavi kvadrat, iste velièine kao i kamen na prstenu.
Kako ga okrenuti? Hoæe li pogre an polo aj pokrenuti alarm?
Barun Mark je u urbano poku ao opona ati baruna Rvovala kad se uri. Udar po bravi na dl
an, okreni ruku i gurni prsten u kodni otvor "Ovako", pro apæe.
Vrata su skliznula u stranu, na privatnu dizalnu cijev. Pru ala se prema gore, nek
ih dvadeset metara. Kontrolne ploèice za antigravitaciju svjetlucale su, zelena
za gore, crvena za dolje. Barun Mark i Ubojica ogledaju se po cijevi. Nije bilo
oèitih obrambenih naprava, kao to je recimo generator zapetljajnog polja...
Blagi propuh donio im je odozgo miris svje eg zraka. Idemo! vri tali su dero i evo i U
rlator.
Barun Mark stajao je ra irenih nogu, èvrst, zureæi, odbijajuæi se po uriti. Nema sig
urnosnih Ijestava, reèe konaèno.
Pa to? Pa. to?
Ubojica je ustuknuo i u utkao ostale, èekajuæi, pun po tovanja.
Hoæu sigurnosne ljestve, promrmlja barun Mark natmureno. Okrenuo se i opet pro eta
o kroz Rvovalov apartman. Kad je veæ tu, potra io je i odjeæu. Nije ba bilo nekog i
zbora; ovo oèito nije bila Rvovalova glavna rezidencija. Samo privatni apartman.
Odjeæa mu je sva bila preduga i nedovoljno iroka. Hlaèe su bile nemoguæe. Meka p
letena ko ulja ipak se dala rastegnuti preko njegove osjetljive ko e. Prostrana jakn
a, nezakopèana, dodala je jo za tite. Sarong betanskog stila, inaèe predviðen za ku
paonicu, pokrio mu je prepone. Par papuèa bio je prevelik lijevoj nozi, ali tama
n dovoljan za slomljenu i nateèenu desnu.
Tra io je gotovinu, kljuèeve, bilo to drugo korisno. Ali nije bilo priruène opreme
za penjanje.
Naprosto æu morati napraviti vlastite sigurnosne ljestve. Objesio si je lasersku
bu ilicu oko vrata, na ogrlici od dva Rvovalova pojasa, koraknuo na dno cijevi i
sistematièno poèeo bu iti rupe u plastiènom zidu.
Presporo! zavijala je crna gomila. Urlator je urlao u sebi, a èak je i Ubojica v
ikao: Bje i, prokletstvo!
Barun Mark nije se obazirao. Ukljuèio je polje prema gore, ali nije mu dopustio
da ih ponese. Dr eæi se vruæih utora za ruke i nogu, polako ih je vodio prema gore
. Nije se bilo te ko penjati, uz potporu gravitacijskog polja, samo je bilo te ko za
pamtiti da zadr i tri sidri ne toèke. Desna mu je noga bila gotovo beskorisna. Crna
je gomila blebetala od straha. Uporan i sistematièan, Mark se penjao. Probu i rupu
. Prièekaj. Pomakni ruku, nogu, ruku, nogu. Probu i jo jednu rupu. Prièekaj...
Tri metra ispod vrha, glava mu je do la u ravninu s malim mikrofonom, ugraðenim u
zid i za tiæenim senzo-rom za pokrete.
Vjerojatno oèekuje neku ifru. Izreèenu Ryovalovim glasom, primijetio je barun Mar
k mirno. Neæe moæi.
Ne mora biti ono to oèekuje , reèe Ubojica. Mo e biti bilo to. Plazmièni lukovi. Otrov
ni plin.
Ne. Ryoval je vidio mene, ali i ja sam vidio Ryovala. Bit æe jednostavno. I otmj
eno. I rtva æe si to sama uèiniti. Gledaj.
Uhvatio se za izdubljenu dr ku i pro ao laserskom bu ilicom kraj senzora za pokrete da
probu i sljedeæu.
Gravitacijsko polje u cijevi se iskljuèilo.
Iako je to napola oèekivao, zamalo je odletio povuèen vlastitom te inom. Urlator v
i e nije mogao izdr ati. Mark
je tiho vri tao, preplavljen bolom. Ali se dr ao i nije ih pustio pasti.
Posljednja tri metra uspona moglo bi se nazvati ko -marom, ali on je sad imao nova
mjerila ko mara. Ovo je bilo naprosto dosadno.
Na gornjem je kraju jo bilo i zapetljajno polje, ali okrenuto prema van. Laserska
mu je bu ilica uni tila kontrole. Uspio je klimavo, vukuæi se, invalidno oteturati
kroz privatnu podzemnu gara u. U njoj se nalazila barunova laka letjelica. Otvoril
a se na dodir Rvovalova prstena.
Skliznuo je u letjelicu, prilagodio sjedalo i upravljaè koliko je mogao svojim i
zoblièenim i bolnim obrisima, ukljuèio letjelicu i krenuo naprijed. To dugme na
kontrolnoj ploèi tamo? Vrata gara e skliznu u stranu. Kad je pro ao kroz njih, krenu
o je gore i gore i gore, kroz tamu, pod udarcima ubrzanja. Nitko nije èak ni puc
ao na njega. Ispod njega nije bilo svjetala. Kamena zimska pustopoljina. Cijela
se graðevina mora nalaziti pod zemljom.
Provjerio je zemljovidni prikaz u letjelici i odabrao smjer istok. Prema svjetlo
sti. To se èinilo ispravnim.
I dalje je ubrzavao.
DVADESET I DEVETO POGLAVLJE
Laka je letjelica pristajala. Miles je iskrenuo vrat i uspio vidjeti to je dolje.
Ili, bolje reèeno^ to nije dolje. Zora se prevlaèila preko zimske pustinje. Èini
lo se da kilometrima uokolo nema nièeg zanimljivog.
"Èudno", reèe stra ar koji je upravljao letjelicom. "Vrata su otvorena." Dotaknuo
je svoj kom i ispustio nekakvu hrpu kodova. Drugi se stra ar nelagodno premjestio,
promatrajuæi svog kolegu. Miles se okretao, trudeæi se da ih gleda obojicu.
Spustili su se. Oko njih su se podigle stijene, a zatim betonski aht. Ah. Skriven
i ulaz. Do li su do dna i krenuli naprijed u podzemnu gara u.
"Ha", reèe drugi stra ar. "Gdje su vozila?"
Letjelica je stala i veæi stra ar izvukao je Milesa sa stra njeg sjedala, odvezao mu
noge i postavio ga uspravno. Umalo je opet pao. O iljci na prsima boljeli su ga o
d napora ruku vezanih na leðima. Uspio je uhvatiti ravnote u i zurio uokolo slièno
kao i stra ari. Samo gara a, lo e osvijetljena, puna odjeka, nalik peæini. I prazna.
Stra ari su ga poveli prema izlazu. Kodom su pro li kroz neka automatska vrata i u li
u elektronsku sigurnosnu komoru. Bila je ukljuèena, tiho mumljajuæi. "Vaj?" pozo
ve jedan od stra ara. "Tu smo. Skeniraj nas."
Bez odgovora. Jedan stra ar stupi naprijed i ogleda se. Unio je kod u ploèicu na z
idu. "Svejedno ga provedi."
Sigurnosna ga komora propusti. Jo je uvijek imao na sebi sivu trenirku koju su mu
dale Durone; na alost, po svemu sudeæi, u njezinoj tkanini nije bilo nikakvih zan
imljivih napravica.
Stariji stra ar poku ao je uspostaviti kontakt interko-mom. Nekoliko puta. "Nitko se
ne javlja."
" to da uèinimo?" upita njegov kolega.
Stariji se namr ti. "Svuæi ga i odvedi efu, valjda. To su nam bila nareðenja."
Svukli su mu trenirku; bio je dovoljno svjestan razlike u snazi da se ne pobuni,
ali duboko je alio zbog gubitka. Bilo je prokleto hladno. Èak su se stra ari tupav
a izgleda naèas zabuljili u njegova izmuèena prsa puna o iljaka. Ponovno su mu sve
zali ruke na leðima i proveli ga kroz zgradu, oprezno sijevajuæi oèima na svakom
raskri ju.
Bilo je vrlo tiho. Svjetla su gorjela, ali nigdje nije bilo ljudi. Èudna graðevi
na, ne ba velika, ru na i onju io je izrazito medicinskog mirisa. Istra ivanja, zaklju
io je. Rvovalovo privatno postrojenje za biolo ka istra ivanja. Oèito je, nakon dend
ariijskog napada od prije èetiri godine, Rvoval zakljuèio kako mu glavno postroj
enje nije dovoljno sigurno. Miles je to mogao shvatiti. Ovo mjesto nije odavalo
dojam u urbanosti kao glavno postrojenje. Djelovalo je vojnièki i paranoièno. Takv
o mjesto iz kojeg, ako tamo radite, ne izlazite godinama. Odnosno, kako se radi
o Rvovalu, nikad. U prolazu je ugledao nekoliko prostorija koje su slièile na la
boratorij. Ali nikakvih tehnièara. Stra ari su nekoliko puta doviknuli pozive. Nit
ko im nije odgovorio.
Do li su do otvorenih vrata iza kojih se nalazila nekakva radna soba ili ured. "Ba
rune, gospodine?" usudio se stariji stra ar. "Imamo va eg zarobljenika."
Drugi stra ar si protrlja vrat. "Ako on nije tu, misli li da bismo trebali svejedno
nastaviti i obraditi ga kao onog drugog?"
"Nije nam jo tako naredio. Bolje da prièekamo."
Ba . Miles je mogao zamisliti da Rvoval nije od onih koji nagraðuju inicijativu ko
d svojih podreðenih.
Uz dubok, nervozan uzdah, stariji èovjek korakne preko praga i ogleda se. Mlaði
potakne Milesa da krene za njim. Radna je soba bila lijepo namje tena, sa stolom o
d pravog drveta i nekom èudnom stolicom ispred njega, s metalnim okovima za onog
tko sjedi u njoj. Po svemu sudeæi, nitko ne napu ta razgovor s barunom Rvovalom d
ok barun Rvoval tako ne odluèi. Èekali su.
" to æemo sad?"
"Ne znam. Moje naredbe su i le dovde." Stariji èovjek zastane. "Mo da je test..."
Prièekali su jo pet minuta.
"Ako vi neæete pogledati uokolo", reèe Miles veselo, "ja hoæu."
Pogledali su jedan drugog. Stariji èovjek, naborana èela, izvuèe o amut i oprezno
klizne kroz nadsvoðen prolaz u sljedeæu sobu. Èas kasnije, do njih je dopro njeg
ov glas. "Sranje." I, tren kasnije, èudno cvilavo mijaukanje, prekinuto i progut
ano.
To je bilo previ e èak i za tupana koji je dr ao Milesa. Ogromne ake jo uvijek èvrsto
stisnute oko Milesove nadlaktice, drugi stra ar slijedio je prvog u prostranu sobu
ureðenu kao dnevna soba. Holovid preko jednog zida bio je taman i tih. Iznimno
nizak naslonjaè bio je okrenut prema otvorenom prostoru. Vrlo mrtvo tijelo barun
a Rvovala le alo je pred njim, lica prema gore, golo, suhih oèiju za-buljenih u st
rop.
Nije bilo oèitih znakova borbe nikakvog prevrnutog namje taja, ni tragova plazmièn
og luka upaljenih u zid osim na tijelu. Tamo su tragovi nasilja bili usredotoèen
i preko svake mjere: smrskano grlo, izubijana prsa, osu ena krv razmazana oko usta
. Dvostruka crta crnih toèkica velièine otiska prsta uredno se irila preko baruno
va èela. Toèkice su izgledale kao opekline. Desna mu je ruka nedostajala, odreza
na, zglob uredni batrljak.
Stra ari su se trzali u neèem sliènom stravi, na alost samo privremena paraliza zapa
njenosti. " to se dogodilo?" pro apæe mlaði.
Kamo æe sad skoèiti ?
Kako je Rvoval uopæe kontrolirao svoje namje tenike/robove? Manju ribu strahom, na
ravno; srednju upravnu i tehnièki sloj nekom profinjenom kombinacijom straha i k
oristi. Ali ovi ovdje, njegovi osobni èuvari, morali su biti najintimnije osoblj
e, krajnji instrument kojim se volja njihova gospodara provodila nad svima ostal
ima.
Nisu mogli biti onoliko mentalno zaostali koliko bi se èinilo po tuposti, jer bi
tako bili posve beskorisni u krizi. Ali ako su njihovi su eni umovi bili netaknut
i, znaèi da ih se kontroliralo preko emocija. Ljudi kojima je Rvoval dopu tao staj
ati iza njega s aktiviranim oru jem u ruci morali su biti maksimalno programirani,
vjerojatno od roðenja. Rvoval im je morao biti otac, majka, obitelj i sve ostal
o. Rvoval im je morao biti bog.
Ali sad im je bog bio mrtav.
to æe uèiniti? Je li im slobodan sam uopæe shvatljivo kao zamisao? Bez fokusa, ko
liko æe njihovim programima trebati da se pokvare? Predugo. U oèima im se pojavi
o ru an bljesak, kombinacija bijesa i straha.
"Ja to nisam uèinio", istakne Miles za svaki sluèaj. "Ja sam bio s vama."
"Ostani ovdje", zare i stariji èovjek. "Ja idem u izviðanje." Nestao je kroz vrata
u barunov apartman i vratio se nekoliko minuta kasnije, sa turim izvje tajem. "Let
jelice mu nema. Za tita u dizalnoj cijevi sva je sjebana."
Oklijevali su. Ah, lo a strana savr ene poslu nosti: nedostatak inicijative.
"Ne biste li trebali pogledati po zgradi?" predlo i Miles. "Mo da ima pre ivjelih. Svj
edoka. Mo da... mo da se i ubojica jo skriva tu negdje." Gdje je Mark?
" to æemo s njim?" upita mlaði èovjek, trzajem glave pokazujuæi na Milesa.
Stariji èovjek neodluèno se mr tio. "Mo emo ga povesti sa sobom. Ili ga zatvoriti. I
li ga ubiti."
"Ne znate za to me je barun htio", prekine ga Miles smjesta. "Bolje da me povedete
sa sobom dok ne doznate."
"Htio te za onog drugog", reèe stariji èovjek, ravnodu no ga premjeriv i pogledom. M
alen, nag, tek napola zalijeèen, ruku svezanih iza leða, oèito im nije djelovao
kao prijetnja. I te kako toèno. Prokletstvo.
Nakon kratke promrmljane rasprave, mlaði ga èovjek gurne i otpoèeli su hitar, si
stematièan obilazak zgrade, ba kao da gaje Miles naruèio. Prona li su dvojicu koleg
a u crveno-crnim odorama, mrtve. Tajnovita lokva krvi protezala se u jednom hodn
iku od zida do zida. Jo jedno tijelo, odjeveno kao stariji tehnièar, prona li su u
jednom tu u, stra njeg dijela glave razmrskanog nekim tupim predmetom. Spu tajuæi se n
i e, pronalazili su sve vi e znakova borbe, pljaèke i nimalo sluèajnog uni tenja, kom-
konzole i oprema razmrskani.
Pobuna robova? Nekakva borba za vlast izmeðu frakcija? Osveta? Sve troje odjedno
m? Je li Rvovalovo ubojstvo bilo uzrok ili cilj? Radi li se o masovnoj evakuacij
i ili
o masovnom ubojstvu? Na svakom uglu, Miles se morao pripremiti za novi prizor kl
anja.
Najni a razina sadr avala je laboratorij na èijem se jednom kraju nalazilo pet- est æe
lija staklenih zidova. Po smradu, tu se neki eksperiment predugo kuhao. Pogledao
je u æelije i progutao slinu.
Bile su ljudi, jednom davno, te gomile mesa, o iljaka i izraslina. Sad su bili...
neka vrsta petrijevki. Èetvero su bile ene, dvojica mu karci. Neki im je tehnièar p
rije odlaska milosrdno prerezao grla. Promatrao ih je oèajnièki, lica pritisnuta
o staklo. Moraju biti preveliki da bi bili Mark. Takvi se rezultati ne mogu dob
iti u samo pet dana. Sigurno. Nije htio uæi u æelije da ih pogleda izbliza.
To je bar obja njavalo za to se Rvovalovi robovi nisu poku avali oduprijeti. U zraku s
e osjeæao dojam u asne tedljivosti. Ne sviða ti se posao u bordelu, djevojko? Smu-è
ila ti se dosada i brutalnost stra arskog posla, stari? Kako bi bilo da prijedete
u znanstvena istra ivanja? Posljednja postaja za svakog potencijalnog Spartaka með
u Rvovalo-vim ljudskim vlasni tvom. Belje imalo prvo. Trebali smo bombardirati ovo
mjesto kad smo zadnji put bili tu.
Stra ari su naèas pogledali æelije i po urili dalje. Miles zastane, uhvaæen inspirac
ijom. Vrijedi poku ati...
"Sranje!" sikne Miles i poskoèi. Stra ari se okrenu.
"Onaj... onaj èovjek unutra. Pomakao se. Mislim da æu povratiti."
"Nemoguæe." Stariji se stra ar kroz prozirni zid zapiljio u tijelo koje je le alo ok
renuto leðima."
"Odatle nije mogao ni ta ni vidjeti, zar ne?" reèe Miles. "Za Boga miloga, ne otva
rajte vrata."
-"¦*'
"Umukni." Stariji stra ar grickao je usnicu, zurio u kontrolnu ploèu, pa, nakon tr
enutka neodluènosti, otvori vrata i oprezno korakne unutra.
"Bljak!" reèe Miles.
" to?" zare i mlaði stra ar.
"Opet se pomakao. Kao, kao da se trza."
Mlaði stra ar izvukao je svoj o amut i krenuo u æeliju za svojim kolegom, pokrivajuæ
i ga. Stariji èovjek ispru io je ruku, zastao i, predomisliv i se, izvukao iz pojasa
ok-- tap kojim je oprezno dotakao tijelo.
Miles èelom lupi po kontroli vrata. Staklo je kliznulo i zatvorilo se u zadnji è
as. Stra ari su udarali po vratima kao pobje njeli psi. Vibracije jedva da su se i o
sjetile. Usta su im bila otvorena, zavijajuæi prijetnje i psovke, ali zvuk nije
prolazio. Prozirni zidovi morali su biti materijal svemirske kvalitete; zaustavi
li su i vatru iz o amuta.
Stariji èovjek izvukao je plazmièni luk i poèeo paliti. Zid se malo za ari. Nije d
obro. Miles je prouèavao kontrolnu ploèu... evo. Jezikom je gurao tipke sve dok
na izborniku nije prona ao kisik i spustio ga koliko je i lo. Hoæe li se stra ari ones
vijestiti prije nego to zid popusti pred plazmiènim lukom?
Da. Dobar sustav za odr avanje ivota, dakle. Ryova-lovi psi sklupèali su se uz stak
lo, skvrèenih ruku koje su se u besvijesti opu tale. Plazmièni luk pao je iz opu ten
ih prstiju i ugasio se.
Miles ih je ostavio zapeèaæene u grobu njihove rtve.
To je laboratorij. Mora biti nekakvih rezalica i alata... naravno. Trebalo mu je
nekoliko minuta iskretanja, rada iza leða i zamalo onesvje æivanja prije nego to s
i je uspio skinuti lisièine. Zacvilio je od olak anja kad sije oslobodio ruke.
Oru je? Sve oru je u pravom smislu rijeèi je nestalo, vjerojatno s odlaskom lokalnih
stanovnika, a bez biolo ko za titnog odijela nije htio ponovno otvarati staklenu æe
liju da pokupi opremu stra ara. Ali laserski skalpel iz laboratorija veæ mu je pom
ogao da se osjeæa manje ranjivim.
Htio je svoju odjeæu. Drhteæi od hladnoæe, odjurio je kroz jezovite hodnike natr
ag do osiguranog ulaza i opet obukao svoju trenirku. Onda se vrati u zgradu i za
poène ozbiljnu potragu. Isprobao je svaku komkonzolu na koju je nai ao i koja nije
bila razbijena. Sve su bile usmjerene, bez moguænosti da se ukljuèe u neki vanj
ski kanal.
Gdje je Mark ? Odjednom je shvatio da postoji jedna stvar gora od sudbine zarobl
jenika koji èeka da mu se muèitelji vrate, a to je sudbina zarobljenika koji èek
a na muèitelje koji se nikad neæe vratiti. U mo da najizbezumlje-nijih pola sata s
voga ivota, otvorio je ili provalio svaka vrata u zgradi. Iza svakih je oèekivao
pronaæi opu teno malo tijelo, milosrdno prerezanog vrata... Dahtao je i bojao se j
o jednog napadaja kad je, s velikim olak anjem, prona ao siæu nu æeliju u blizini Rvova
lovih odaja. Prazna. Ali zaudarala je na nedavnu popunjenost. Krvave i druge mrl
je po zidovima i podu okrenule su mu eludac i stresle ga zimicom. Ali gdje god Ma
rk bio i u kakvom god stanju, tu nije. I on se mora maknuti odavde.
Uhvatio je dah i prona ao neku plastiènu ko aru, te krenuo u oping po laboratorijima,
tra eæi korisnu elektronsku opremu. Rezaèi i ice, mjerni alati, èitaèi, releji, to
god je mogao naæi. Kad mu se èinilo da ima dosta, vratio se u barunovu radnu sob
u i bacio se na o teæenu komkonzolu. Konaèno je uspio preskoèiti bravu na dlan, sa
mo da bi mu se pojavio blje tavi kvadratiæ i zahtjev: Utisnite kodni kljuè. Opsova
o je, protegnuo svoja bolna leða i opet sjeo. Ovo æe biti dosadno.
Jo je jednom morao proèe ljati zgradu tra eæi opremu prije nego to je uspio preskoèiti
blok kodnog kljuèa. I ta komkonzola vi e nikad neæe biti to je nekad bila. Ali kon
aèno, na kraju, uspio se spojiti s planetarnom komunikacijskom mre om. Jo jedan kra
tak zastoj dok nije otkrio kako prebaciti tro kove poziva na raèun Kuæe Rvoval: ov
dje na Jacksonovu Skrovi tu sve se plaæalo unaprijed.
Zastao je trenutak, pitajuæi se koga da nazove. Bar-rayar je imao konzulat na St
anici konzorcija Hargraves-Dyne. Dio osoblja bilo je diplomatske ili ekonomske s
truènosti, ali èak su i oni istovremeno slu ili kao analitièari CarSiga. Ostatak s
u bili sami agenti, koji su upravljali tankom mre om dou nika ra trkanih po cijelom pl
anetu, njegovim satelitima i stanicama. Admiral Naismith imao je tamo vezu. Ali
je li CarSig veæ bio ovdje? Je li sve ovo njihovo djelo, pri spa avanju Marka? Ne,
zakljuèio je. Bezobzirno, ali ni pribli no dovoljno sistematièno. Zapravo, ovo je
bio èisti kaos.
A za to vi deèki niste do li po Marka? Neugodno pitanje, na koje nije imao odgovora.
Unio je kod konzulata. Poènimo s cirkusom.
Stigli su do njega za pola sata, napeti CarSigov poruènik po imenu Iverson s una
jmljenim odredom lokalnih gorila iz Kuæe Dyne, u paravojnim odorama i s pristojn
om vojnom opremom. Spustili su se shuttleom ravno iz orbite; vrelina je jo isijav
ala s njega u vodenastom jutarnjem svjetlu. Miles je sjedio na stijeni ispred pj
e aèkog izlaza ili, bolje reæi, izlaza za nu du i ironièno ih promatrao kad su svi i
zjurili van, spremnog oru ja i ra irili se u strijelce kao da æe zauzeti postrojenje
na prepad.
Èasnik je dojurio do njega i napola salutirao. "Admiral Naismith?"
Iversona nije poznavao; na ovoj razini, èovjek ga zacijelo smatra vrijednim, neb
arrayarskim uposlenikom CarSiga. "Pravi i jedini. Mo ete svojim ljudima reæi da se
opuste. Postrojenje je osigurano."
"Sami ste ga osigurali?" upitao je Iverson s blagom nevjericom.
"Vi e-manje."
"Mi ovo mjesto tra imo veæ dvije godine!"
Miles je potisnuo iznerviranu primjedbu o ljudima koji ne mogu naæi ni vlastiti
pimpek, s kartom i ruènom svjetiljkom. "Gdje je, ovaj, Mark? Drugi klon. Moj dvo
jnik."
"Ne znamo, gospodine. Prema jednoj dojavi, ba smo se spremali napasti Kuæu Bharap
utra da vas oslobodimo kad ste se javili."
"Tamo sam bio sinoæ. Va dou nik nije znao da su me premjestili." Sigurno Rowan izvu
kla se, jupi! "Stigli biste neugodno prekasno."
Iversonove se usne stanje. "Ovo je od poèetka do kraja bila jedna nevjerojatno z
abrljana operacija. Naredbe su se stalno mijenjale."
"Recite mi", uzdahne Miles, "jeste li èuli i ta od den-dariijskih plaæenika?"
"Tajni tim iz va e ekipe trebao bi biti na putu, gospodine." Iversonovi "gospodine
" bili su obojani dvojbom, nesigurno po tovanje barrayarskog regularca za plaæenik
a koji se sam promaknuo. "Ja... volio bih se sam uvjeriti da je postrojenje osig
urano, ako vas ne smeta."
"Samo naprijed", reèe Miles. "Bit æe vam zanimljiv obilazak. Ako imate dobar elud
ac." Iverson je poveo svoje vojnike unutra. Miles bi se nasmijao, samo da u sebi
nije vri tao. Uzdahnuo je, kliznuo sa svoga mjesta i krenuo za njima.
Milesovi ljudi stigli su u malom shuttleu za prijevoz osoblja, sletjev i ravno u s
krivenu gara u. Promatrao ih je na monitoru iz Rvovalove radne sobe i davao im upu
te kako da ga pronaðu. Quinn, Elena, Taura i Bel, svi u po-luoklopima. Zveketavo
su utrèali u radnu sobu, gotovo jednako impresivni i beskorisni kao i CarSigovc
i.
"Èemu leptir kravate?" bilo je njegovo prvo iscrpljeno pitanje kad su dodahtali
do njega. Trebao bi ustati i primiti i uzvratiti salutiranja i takve stvari, ali
Rvovalov stolac bio je nevjerojatno udoban, a on je bio nevjerojatno umoran.
"Miles!" kriknula je Quinn strastveno.
Ugledav i njezino zabrinuto lice, shvatio je koliko je zapravo bijesan i osjetio s
e krivim zbog toga. U asno bijesan, jer je u asno ustra en. Gdje je Mark, prokleti bil
i? "Kapetanice Quinn", obavijestio ju je da je ovo du nost prije nego to se mogla b
aciti na njega. Zastala je u pola skoka i recimo stala mirno. Ostali su se nagom
ilali iza nje.
"Upravo smo se s CarSigom usklaðivali za napad na Kuæu Bharaputra", reèe Quinn z
adihano. "Do ao si k sebi! Patio si od krio-amnezije jesi li se oporavio? Ona dokt
orica Durona rekla je da æe "
"Oko devedeset posto, rekao bih. Jo uvijek si pronalazim rupe u pamæenju. Quinn to
se dogodilo?"
Djelovala je malo zbunjeno. "Otkad? Kad si poginuo "
"Kreni od prije pet dana. Kad ste do li do Durona Grupe."
"Do li smo tra eæi tebe. Prona li smo te, nakon gotovo èetiri prokleta mjeseca!"
"Ti si onesvije tena, Mark je otet, a Lilly Durona je mene i moju doktoricu najuri
la misleæi da æemo biti na sigurnom", vratio ju je Miles na temu koja gaje zanim
ala.
"Oh, to je bila tvoja doktorica. Ja sam mislila nije va no." Quinn je pregrizla sv
oje osjeæaje, skinula ljem i odgurnula kapuljaèu. Prstima, izgri enih noktiju, pro la
je kroz kosu i poèela organizirati podatke po va nosti, kao za borbu. "Izgubili s
mo sate na samom poèetku. Dok su Elena i Taura dobile drugu letjelicu, otimaèi s
u veæ odavno nestali. Tra ile su te, ali bez uspjeha. Kad su se vratile do Durona
Grupe, Bel i ja smo se upravo budili. Lilly Durona je tvrdila da si na sigurnom.
Ja joj nisam vjerovala. Izvukli smo se i javili se CarSigu. Oni su poèeli povla
èiti ljude, ra trkane po cijelom planetu u potrazi za tobom i slati ih u potragu z
a Markom. Dodatna odgaðanja, dok su oni preispitivali omiljenu teoriju da su oti
maèi cetagand-ski lovci na glave. A Kuæa Rvoval ima nekakvih pedesetak sredi ta i
pogona koje je trebalo provjeriti, ne raèunajuæi ovaj, koji je stvarno bio tajna
.
"Onda je Lilly Durona zakljuèila da si ipak nestao. Buduæi da se èinilo va nijim d
a pronaðemo tebe, sve raspolo ive snage usmjerili smo na to. Ali imali smo manje t
ragova. Dva dana nam je trebalo samo da pronaðemo napu tenu letjelicu. A ona nam n
ije dala nikakve tragove."
"Da. Ali sumnjali ste da Rvoval ima Marka."
"Ali Ryoval je htio admirala Naismitha. Mislili smo da æe Ryoval shvatiti da ima
pogre nog èovjeka."
Pre ao si je rukama preko lica. Glava ga je boljela. I eludac. "Nije vam palo na pa
met da æe Ryovalu mo da biti svejedno ? Za par minuta, hoæu da svi odete niz hodni
k i pogledate æeliju u kojoj su ga dr ali. I omiri ete je. Hoæu da dobro pogledate.
Zapravo, idite odmah. Narednice Taura, ostani."
S oklijevanjem, Quinn je izvela Elenu i Bela. Miles se nagne naprijed; Taura se
prigne da ga èuje.
"Taura, to se dogodilo? Ti si Jacksonka. Ti zna to je Rvoval i stoje ovo mjesto. Ka
ko ste svi to mogli zaboraviti?"
Stresla je svojom velikom glavom. "Kapetanica Quinn je mislila da je Mark jedan
veliki seronja. Nakon tvoje srti, bila je tako ljuta da ga je jedva htjela pogle
dati. I isprva sam se slagala s njom. Ali... ne znam. Toliko se trudio. Napad na
jaslice je propao za dlaku. Da smo bili malo br i, ili daje osiguranje shuttlea r
adilo svoj posao, mislim da smo mogli uspjeti."
Slo io se bez rijeèi. "Nema milosti za pogre ke u planiranju kod takvih opasnih oper
acija. Ne smije biti milosti ni za zapovjednike, inaèe bolje da ostane u orbiti i
baca ljude ravno u dezintegraciju otpada, br e je i jednostavnije." Zastao je. "Qu
inn æe jednog dana biti dobar zapovjednik."
"I ja tako mislim, gospodine." Taura skine ljem i kapuljaèu i pogleda oko sebe. "
Nekako mije mali krelac prirastao srcu. Poku ao je. Poku ao je i nije uspio, ali nit
ko drugi nije èak ni poku ao. I bio je tako sam."
"Sam. Da. Ovdje. Pet dana."
"Stvarno smo mislili da æe Rvoval shvatiti da to nisi ti."
"Mo da... mo da je tako." Jedan dio njegova uma i sam se dr ao te nade. Mo da i nije bil
o tako grozno kao to je izgledalo, tako grozno kao to je njegova galopiraju-æa ma ta
ukazivala.
Quinn i dru tvo su se vratili, svi smrknuti.
"Dakle", rekao je, "na li ste me. Sad se mo da mo emo svi usredotoèiti na Marka. U zad
njih nekoliko sati pre ao sam ovo mjesto uzdu i poprijeko i nisam na ao nikakva traga
. Je li ga povelo osoblje u bijegu? Je li negdje
vani u pustinji, luta i smrzava se? Vani imam est Iverso-novih ljudi koji ga tra e
dalekozorima i jo jednog koji provjerava zapise u potrazi za dezintegracijom prot
einske hrpe od preko pedeset kila. Imate li jo kakvu pametnu ideju?"
Elena se vratila nakon stoje provirila u pokrajnju sobu. "Zna li tko je poèastio
Rvovala?"
Miles ra iri ruke. "Ne znam. Imao je stotine smrtnih neprijatelja, s obzirom na ka
rijeru."
"Ubio gaje netko nenaoru an. Udarac u grlo i onda je premlaæen na smrt."
"Primijetio sam."
"Vidio si i onu opremu?"
"Aha."
"Miles, to je bio Mark."
"Kako je mogao? Moralo se dogoditi negdje sinoæ. Nakon, koliko, pet dana to su ga
obraðivali a Mark je mali kao ja. Mislim da to fizièki nije moguæe."
"Mark je mali, ali nije kao ti", reèe Elena. "A u Vorbarr Sultani umalo je ubio
èovjeka udarcem u grlo."
"Molim?"
"On je izuèen, Miles. Izuèen da ubije tvog oca, koji je jo veæi od Rvovala i ima
godine borbenog iskustva."
"Toèno, ali nisam vjerovao kad je Mark bio u Vorbarr Sultani?" Nevjerojatno, nek
oliko mjeseci si mrtav i pogubi sve konce. Prvi put je posumnjao u nagon koji ga
je tjerao ravno natrag u aktivni polo aj zapovjednika. Manijak s tri èetvrtine pam
æenja i sklono æu napadajima upravo je ono to nam treba, naravno. Da ne spominjemo
kratak dah.
"Oh, a glede tvog oca, morala bih ti reæi ne, mo da to mo e i prièekati." Elena ga z
abrinuto pogleda.
i " to je s mojim " Prekinulo ga je zujanje kom veze koju mu je Iverson ljubazno sta
vio na raspolaganje. "Da, poruènice?"
"Admirale Naismith, barun Fell je ovdje na ulazu. S dva odreda ljudi. On, ovaj..
. ka e daje do ao po tijelo svog pokojnog polubrata, kao najbli a rodbina."
Miles tiho zazvi di i osmjehne se. "A je li? Fino. Ovako æemo. Neka uðe unutra, s
jednim tjelesnim èuvarom. I porazgovarat æemo. Mo da on ne to zna. Ali nemojte propu
stiti njegov odred."
"Mislite daje to pametno?" Kvragu, otkud znam? "Jasno."
Za nekoliko minuta, barun Fell osobno zadihano je u ao u sobu, praæen jednim od Iv
ersonovih iznajmljenih vojnika i krupnim stra arom u zelenoj odori. Okruglo ba-run
ovo lice bilo je od napora malo rumenije nego obièno, a inaèe je ostavljao isti
puna ni dojam djedice, dopunjen uobièajeno opasnim varljivo dobrim raspolo enjem.
"Barune Fell", kimne Miles. "Ba vas je lijepo ponovno vidjeti."
Fell uzvrati kimanjem. "Admirale. Da, pretpostavljam da vama ovog èasa sve izgle
da prilièno dobro. Dakle, ipak je Bharaputrin snajper pogodio vas. Va klonski bli
zanac izvrsno vas je igrao poslije toga, moram priznati i tako je unio daljnje k
omplikacije u jednu veæ vrlo kompliciranu situaciju."
Argh! "Da. A, ovaj, to vas dovodi ovamo?"
"Trgovina", ustvrdi Fell, jacksonski podrazumijevajuæi, prvo ti.
Miles kimne. "Ovamo sam do ao u letjelici, dovela su me dva vojnika pokojnog barun
a. Stvari smo prona li vi e--manje ovakve kakve su sada. Ja sam prvom prilikom, ovaj
, neutralizirao stra are. Kako sam dospio u njihove
I
i
ruke ne to je kompliciranija prièa." To jest: To je sve to mislim reæi dok i ti ne
ponudi ne to.
"Poèele su se iriti neke nevjerojatne glasine o mom dragom pokojnom on jest pokoj
an, nadam se?"
"Oh, da. Uskoro æete se i sami uvjeriti."
"Hvala. O smrti moga dragog pokojnog brata. Jednu takvu glasinu èuo sam iz prve
ruke.
Biv i Ryovalov èovjek odavde je odjurio ravno k njemu kao dou nik. Dobro. "Nadam se
da ste nagradili onog tko vam je donio vijest."
"Uèinit æu tako, èim se uvjerim daje govorio istinu."
"Dobro. Za to sami ne pogledate." Morao je ustati iz stolca. S naporom je uspio i
poveo baruna u dnevnu sobu, praæen njegovim tjelesnim èuvarom i Dendariima.
Veliki èuvar bacao je zabrinute poglede na narednicu Tauru, koja se nadnosila na
d njega; uzvratila mu je osmijehom, blistavih oènjaka. "Bok. Zna da si sladak?" r
ekla mu je. On ustukne i primakne se bli e svom gospodaru.
Fell je po urio k tijelu, kleknuo pokraj njegove desne strane i podigao osakaæeni
zglob. Siknuo je od razoèaranja. "Tko je to uèinio?"
"Jo ne znamo", reèe Miles. "Ovako sam ga prona ao."
"Toèno ovako?" Fell mu dobaci o tar pogled. "Da."
Fell je prouèavao crne rupice na mrtvaèevu èelu. "Tko god daje to uèinio, znao j
e to radi. elim naæi tog ubojicu."
"Da... osvetite smrt svoga brata?" upita Elena oprezno.
"Ne. Da mu ponudim posao!" Fell se nasmijao, sna an, veseo zvuk. "Shvaæate li vi k
oliko je ljudi godinama poku avalo postiæi istu stvar?"
"Imam ideju", reèe Miles. "Ako vi mo ete pomoæi "
U pokrajnjoj sobi, ostatak Rvovalove komkonzole zazvoni.
Fell je podigao pogled, napetih oèiju. "Ovamo nitko ne mo e nazvati bez kodnog klj
uèa", izjavio je i po urio da ustane. Miles ga je jedva prestigao na putu do radne
sobe i kliznuo u stolac.
Aktivirao je videoploèu. "Da?" I zamalo opet ispao iz sjedala.
Nad videoploèom pojavilo se Markovo podbulo lice. Djelovao je kao da je upravo i
za ao ispod tu a, istrljanog lica, kose vla ne i zabaèene unatrag. Imao je na sebi siv
u trenirku sliènu Milesovoj. Plave masnice uto-zelenkastih rubova arenile su mu se
po cijelom tijelu, ali oba su mu oka bila otvorena i blistava. I jo je imao oba
uha. "Ah", rekao je veselo. "Eto te. I mislio sam da bi mogao tu biti. Jesi li v
eæ shvatio koji si ti?"
"Mark!" Miles je umalo krenuo puzati kroz video. "Jesi li dobro? Gdje si?"
"Vidim da jesi. Dobro. Ja sam kod Lilly Durone. Bo e, Miles. Kakvo mjesto. Kakva en
a. Dala mi je da se okupam. Vratila mije ko u. Sredila mije nogu. Dala mije nekakv
o sredstvo za opu tanje leða. Vlastitim mi je rukama pru ila medicinske usluge previ e
intimne i previ e odurne da ti ih opi em, ali vrlo, vrlo potrebne. I jesam li spome
nuo kupanje? Volim je i elim je o eniti."
Sve je to bilo isporuèeno s takvim mrtvaèki ozbiljnim odu evljenjem da Miles nije
bio siguran ali li se Mark ili ne. "Na èemu si?" upita sumnjièavo.
"Sredstva protiv bolova. Puno, puno sredstava protiv bolova. Oh, to je divno!" P
onudio je Milesu irok, neobièan osmijeh. "Ali ne brini se, glava mi je savr eno èis
ta. To je samo od kupanja. Dr ao sam se mu ki dok me nije
pustila u kupaonicu. Tu sam skrahirao. Ima li pojma kako je kupanje divno, kad sp
ere nije va no."
"Kako si iza ao odavde i do ao u Kliniku Durona?" upita Miles u urbano.
"U Rvovalovoj letjelici, naravno. Kodni kljuè radi."
Iza Milesa, barun Fell uvuèe dah. "Mark", nagnuo se do videokamere sa smije kom, "
bi li mi naèas dao da razgovaram s Lilly, molim te?"
"Ah, barun Fell!" reèe Mark. "Dobro. Vas sam mislio sljedeæeg nazvati. elim vas p
ozvati na èaj, tu kod Lilly. Moramo razgovarati o puno toga. I ti, Miles. I dove
di sve svoje prijatelje." Pogledao gaje o tro i znaèajno.
U ti ini, Miles spusti ruku i pritisne jednu tipku na Iversonovu komu. "A za to, Mar
k?"
"Jer mi trebaju. Moje su trupe preumorne da danas jo ne to rade."
"Tvoje trupe?"
"Molim te, uèini to tra im. Jer ja to tra im. Jer mi to duguje ", dodao je Mark, glasom
tako tihim da se Miles morao muèiti da ga èuje. Markove su oèi bljesnule, kratk
a iskrica.
Fell promrmlja: "Iskoristio ga je. On sigurno zna " Opet se nagnuo bli e i rekao Mar
ku: "Zna li ti to ima , ovaj, u rukama, Mark?"
"Oh, barune. Znam to radim. Ne znam za to je tolikim ljudima to tako te ko povjerovat
i", dodao je Mark povrijeðenim tonom. "Znam toèno to radim." A onda se nasmijao.
Bio je to vrlo uznemirujuæi smijeh, napet i preglasan.
"Daj mi Lilly", reèe Fell.
"Ne. Doðite ovamo i razgovarajte s Lilly", reèe Mark nezadovoljno. "Uostalom, eli
te razgovarati sa mnom."
Uhvatio je Fellove oèi izravnim pogledom. "Obeæajem vam da æe vam se isplatiti."
"Mislim da elim razgovarati s vama", promrmlja Fell. "U redu."
"Miles. Sad si u Rvovalovoj sobi, tamo gdje sam ja bio." Mark mu je pretra ivao li
ce, Miles nije mogao pogoditi za to, ali onda Mark tiho kimne samom sebi, kao daje
zadovoljan. "Je li Elena tamo?"
"Da..."
Elena se nagne naprijed s druge strane Milesa. " to treba , Mark?"
" elim naèas razgovarati s tobom. Oru nice. Nasamo. Mo e li sve druge izbaciti iz sobe,
molim te? Sve."
"Ne mo e ", poène Miles. "... Oru nica? Ne ne za-prisegnuta? Nemoguæe."
"Tehnièki, pretpostavljam da nije, sad kad si ti iv", reèe Mark. Tu no se osmjehnuo
. "Ali trebam uslugu. Prva i zadnja molba, Elena. Nasamo."
Elena se ogleda. "Svi van. Molim te, Miles. Ovo je izmeðu Marka i mene."
"Oru nica?" mrmljao je Miles, dopu tajuæi joj da ga izgura na hodnik. "Kako mo e " Elena
je zatvorila vrata za svima. Miles je pozvao Iversona da uredi prijevoz i druge
stvari. Jo je to uvijek bila utrka s Fellom, uljudna, ali svejedno utrka.
Elena se vratila nakon nekoliko minuta. Lice joj je bilo napeto. "Vi idite kod D
urona. Mark me zamolio da mu ne to ovdje pronaðem. Sustiæi æu vas."
"Kad si veæ pri tome, pokupi i sve podatke za CarSig", rekao je Miles, zbunjen b
rzinom dogaðaja. Nekako mu se èinilo da vi e nema kontrole. "Reæi æu Iversonu da t
i da slobodne ruke. Ali oru nica? Znaèi li to ono to ja mislim? Kako mo e "
"To sad vi e ni ta ne znaèi. Ali dugujem Marku toliko. Svi mu dugujemo. On je ubio R
vovala, zna ."
"Poèeo sam shvaæati da nema drugog rje enja. Samo ne vidim kako."
"S obje ruke vezane na leðima, ka e on. I ja mu vjerujem." Opet se okrenula Rvoval
ovim odajama.
"To je bio Mark?" mrmljao je Miles, nevoljko se zapu-tiv i u suprotnom smjeru. Nij
e valjda dobio nekog drugog klonskog brata dok je bio mrtav? "Nije djelovao kao
Mark. Kao prvo, djelovao je kao da mu je drago to me vidi. To je Mark?"
"O, da", reèe Quinn. "To je sasvim sigurno Mark."
Ubrzao je. Èak je i Taura morala produ iti korake da ga sustigne.
TRIDESETO POGLAVLJE
Mali dendariijski shuttle za prijevoz osoblja zadr ao je korak s Fellovim krupniji
m vozilom; stigli su u Kliniku Durona gotovo istovremeno. Shuttle Kuæe Dyna koji
je privremeno pripadao CarSigu uljudno je èekao s druge strane ceste, pokraj pa
rka. Samo èekao.
Dok su kru ili tra eæi mjesto za slijetanje, Miles upita Quinn, koja je upravljala l
etjelicom: "Elli da letimo, recimo, u nekoj lakoj letjelici i ja ti odjednom nar
edim daje sru i , bi li to uèinila?"
"Sad?" upita Quinn iznenaðeno. Shuttle se zaljulja.
"Ne! Ne sad. Mislim, teoretski. Da me poslu a odmah, bez pitanja."
"Pa, pretpostavljam da bih. Ali pitala bih te kasnije. Vjerojatno spremna da te
zadavim."
"Tako sam i mislio." Miles se zadovoljno zavali u sjedalo.
Susreli su se s barunom Fellom na prednjim vratima, gdje su se stra ari spremali o
tvoriti portal u polju sila. Fell se namr tio na troje Dendariija u poluoklopu, Qu
inn, Bela i Tauru, koji su pratili Milesa u sivoj trenirci.
"Ovo je moja zgrada", istakne Fell. Par njegovih ljudi u zelenom promatrao ih je
bez imalo simpatija.
"To su moji tjelesni èuvari", reèe Miles, "a dokazao sam da mi trebaju. Jer va e p
olje sila, izgleda, ne radi kako treba."
"Ta osoba je poni tena", reèe Fell smrknuto. "To se neæe ponoviti."
"Svejedno." Kao ustupak, Miles palcem poka e na shuttle kod parka. "Moji ostali pr
ijatelji mogu prièekati vani."
Fell se namr ti, razmi ljajuæi. "U redu", reèe konaèno. Slijedili su ga unutra. Doèe
kao ih je Hawk, poklonio se barunu i slu beno ih sproveo kroz niz dizalnih cijevi,
do potkrovlja Lilly Durone.
Prava rijeè za to, pomislio je Miles uzdi uæi se preko kromirane ograde, jest "sce
na". Sve je bilo smje teno savr eno, kao na pozornici.
Mark je bio sredi nji lik. Sjedio je udobno zavaljen u naslonjaè Lilly Durone, umo
tane desne noge poduprte svilenim jastukom na niskom okruglom èajnom stoliæu. Ok
ru en Duronama. Sama Lilly, bijele kose u pletenici, svijene danas u krunu koja jo
j je ovjenèala glavu, stajala je s Markove desne strane, zbunjeno se oslanjajuæi
na leða podstavljenog naslonjaèa, bla eno se smje kajuæi prema vrhu njegove glave.
Hawk je zauzeo polo aj s Markove lijeve strane. Dr. Chrys, Dr. Poppy i Dr. Rose sk
upile su se zadivljeno oko njih. Dr. Chrys je kraj sebe imala veliki aparat za g
a enje po ara. Rowan nije bila prisutna. Prozor je bio popravljen.
Na sredini stola smjestio se prozirni prenosivi hladnjak. U njemu je le ala odsjeè
ena ruka s velikim srebrnim prstenom ukra enim neèim to je izgledalo kao èetvrtasto
izbru en oniks.
Markova pojava uznemirila je Milesa. Bio se pripremio ugledati posljedice neizre
civih muèenja, ali Marka je od brade do stopala pokrivala siva trenirka slièna n
jego-
voj. Samo masnice na licu i zavoj na nozi dali su naslutiti dogaðaje proteklih p
et dana. Ali lice i tijelo bili su mu èudno i nezdravo podbuli, a trbuh upravo ok
antno nabre-kao, znatno vi e nego kod onog èvrstog obrisa kojeg je ovdje vidio u d
endariijskoj odori prije samo nekoliko dana i neusporedivo vi e od onog gotovo dup
likata samoga sebe kojeg je poku ao spasiti iz napada na klonske jaslice prije èet
iri mjeseca. Kod nekog drugog, recimo baruna Fella, takva debljina gotovo se ne
bi ni primijetila, ali Mark... Bi li to mogla biti i Milesova sudbina, ako uspor
i? Osjetio je iznenadan poriv da se odrekne slatki a do kraja ivota. Elli je otvore
no buljila, prestravljena i ispunjena gaðenjem.
Mark se smje kao. Mala kontrolna kutija le ala mu je pod desnom rukom. Ka iprstom je p
ritiskao jednu tipku.
Barun Fell ugledao je hladnjak s rukom i krenuo prema njemu, ispustiv i samo "Ah!"
"Stanite", reèe Mark.
Barun je stao i pogledao ga nagnute glave. "Da?" reèe oprezno.
"Stvar koja vas zanima le i u ovoj zapeèaæenoj kutiji, na maloj termalnoj granati.
Kojom upravlja", podigao je ruku s daljincem, "ovaj mrtvaèki prekidaè. Postoji
i drugi, pozitivni prekidaè, u rukama jedne druge osobe, izvan ove sobe. O amutite
me ili zaskoèite i granata æe eksplodirati. Upla ite me i ruka bi mi se mogla pos
kliznuti. Izmorite me i mo da mi prst popusti. Dovoljno me razljutite i mogao bih
pustiti samo iz tosa."
"Veæ to to ste se pobrinuli za takav aran man", reèe Fell polako, "govori mi da zna
te vrijednost onoga to imate. Ne biste vi to. Blefirate." Prodorno se zabuljio u
Lilly.
"Nemojte me isku avati", reèe Mark, jo uvijek se smije eæi. "Nakon pet dana gostoljub
ivosti va eg polubra-ta, vrlo sam nezgodno raspolo en. Ovo u kutiji vrijedno je
vama. Meni nije. Meðutim", udahnuo je, "imate vi i neke stvari koje su vrijedne
meni. Barune, sklopimo Pogodbu."
Fell je sisao donju usnu i zurio u Markove svjetlucave oèi. "Slu am", reèe konaèno
.
Mark kimne glavom. Nekoliko Durona pohitalo je po stolce za baruna Fella i Miles
a; tjelesni èuvari ostali su stajati. Fellovi èuvari djelovali su kao da debelo
razmi ljaju, promatrajuæi kutiju i svoga gospodara; sa svoje strane, Dendarii su p
romatrali stra are u zelenom. Fell se smjestio s vrlo slu benim izrazom lica, napola
se smije eæi, napetih oèiju.
"Èaj?" upita Lilly.
"Hvala", reèe barun. Dvoje Durona-djece pohita na njezin znak glavom. Ritual je
zapoèeo. Miles je sjedio oprezno i stiskao zube to je jaèe mogao. Sto god se tu d
ogaðalo, on nije imao pojma. Oèito je to bila Markova predstava. Ali nije bio po
sve siguran da je Mark normalan, ovog trena. Pametan, da. Normalan, ne. Barun Fe
ll djelovao je kao da i sam dolazi do istog zakljuèka, zureæi preko èajnog stoli
æa u svog samoprogla enog domaæina.
Dvojica protivnika u ti ini su èekala da stigne èaj, mo-treæi i procjenjujuæi jeda
n drugog. Djeèak je donio pladanj i spustio ga pokraj neugodne kutije. Djevojèic
a je natoèila samo dvije alice, Lillvn najbolji uvozni japanski zeleni èaj, za Ma
rka i za baruna i ponudila im èajne kolaèiæe.
"Ne", rekao je Mark na kolaèiæe tonom punim gaðenja, "hvala." Barun je uzeo dva
i grickao jednog. Mark je poèeo lijevom rukom dizati alicu, ali ruka mu se previ e
tresla, pa ju je brzo spustio natrag na tanjuriæ na naslonu za ruke, prije nego t
o prolije èaj i ofuri se. Djevojèica je u ti ini kliznula do njega i podigla mu ali
cu do usana; otpio je i kimnuo sa zahvalno æu, a ona se zajedno sa alicom smjestila
do njegova lijevog koljena da ga opet poslu i kad bude zatra io. Ozljeden je prokle
to te e nego za to se
nekim èudom prodaje, shvatio je Miles, osjeæajuæi hladnoæu u elucu. Barun je pogl
edao Markovu drhtavu lijevu ruku, a zatim desnu, malo sumnjièavije i s nelagodom
se prome koljio.
"Barune Fell", reèe Mark, "mislim da æete se slo iti sa mnom kako je vrijeme od bi
tne va nosti. Da poènem?"
"Molim vas."
"U onom hladnjaku", Mark glavom poka e na odrezanu ruku, "nalazi se kljuè za Kuæu
Rvoval. Ry Rvovalov, ovaj, tajni dekodirajuæi prsten." Mark se glasno zahiho-tao
, progutao smijeh i kimnuo djevojèici za jo jedan gutljaj èaja. Povrativ i kontrolu
nad svojim glasom, nastavio je. "U kristalu prstena nalaze se osobni kodni klju
èevi pokojnog baruna Rvovala. E sad, Kuæa Rvoval ima neobiènu administrativnu st
rukturu. Tvrditi da je Ry Ryoval bio paranoièan i opsjednut kontrolom znaèilo bi
temeljito ga podcijeniti. Ali Rvoval je mrtav, a njegovi ra trkani podèinjeni ras
pr eni su posvuda, bez uobièajenih uputa. Kad do njih dospiju govorkanja o njegovo
j smrti, tko zna to æe uèiniti. Jedan primjer ste vidjeli.
A za dan ili dva, grabljivci æe doletjeti sa svih strana, da razdijele le inu Kuæe
Rvoval. Ovdje je posjed i vi e od devet desetina nepostojeæeg zakona. Veæ Kuæa Bh
arapu-tra ima oèitih srodnih interesa za robu Kuæe Rvoval. Siguran sam da vi zna
te i za druge, barune."
Fell kimne.
"Ali èovjek koji ima Rvovalove kodne kljuèeve u ruci veæ danas, mogao bi imati z
natnu prednost", produ i Mark. "Osobito ako ima i materijalnu podr ku opreme i osobl
ja. Bez dosadnih odgaðanja dok se Rvovalovi kodovi provaljuju jedan po jedan, ta
kav bi se èovjek mogao staviti u polo aj da odmah preuzme kontrolu nad veæim dijel
om ili èak svim trenutnim posjedom Kuæe Ryoval, krenuv i od vrha prema dolje umjes
to dio po dio. Dodajte
tome i dobro poznatu krvnu vezu koja daje legitimnost njegovim zahtjevima za nas
ljedstvo i mislim da bi najveæi dio konkurencije odustao bez potrebe da se pote u
neki skupi sukobi."
"Prsten s kodnim kljuèevima moga polubrata nije va da njime trgujete", reèe Fell
hladno.
"O, jest", reèe Mark. "Ja sam ga zadobio. Ja ga kontroliram. Ja ga mogu uni titi.
I ", oblizao je usne; djevojka opet podigne alicu sa èajem, "ja sam ga platio. Vi n
e biste imali ovu ekskluzivnu a jo je uvijek ekskluzivna ponudu da nema mene."
Barun jedva primjetno kimne u znak prihvaæanja.
"Nastavite."
" to biste rekli, kolika je vrijednost Durona Grupe, u usporedbi s vrijedno æu trenu
tnog posjeda Kuæe Rvoval? Proporcionalno govoreæi."
Barun se namr ti. "Jedna dvadesetina. Jedna tridese-tina, mo da. Kuæa Rvoval ima zna
tno vi e posjeda. Vrijednost, ovaj, intelektualnog vlasni tva je znatno te e izraèunat
i. Njihove specijalnosti prilièno se razlikuju."
"Ostaviv i po strani ili naprosto ostaviv i nekretnine. Kuæa Ryoval je oèito znatno
veæe vrijednosti. Oprema, tehnièari, robovi. Popisi klijenata. Kirurzi. Genetièa
ri."
"Morao bih tako reæi."
"U redu. Mijenjajmo se. Ja æu vam dati Kuæu Ryoval, u zamjenu za Durona Grupu, p
lus vrijednost kreditnog èipa na donosioca, u iznosu deset posto od vrijednosti
Kuæe Rvoval."
"Deset posto. Posrednièka naknada", reèe Fell, gledajuæi Lilly. Lilly se nasmije i
i ne reèe ni ta.
"Samo jedna posrednièka naknada", slo i se Mark. "Bilo bi jeftino i po dvostruko v
i oj cijeni; a toliko æete najmanje izgubiti bez prednosti Rvovalovih kodnih kljuè
eva."
"A to biste vi uèinili sa svim tim gospama, da su va e, ha, Mark?"
" to eljkujem. eljkovati, od pri eljkivati. Mislim da mije nesvr eni oblik nekako ljep i.
Manje nestvaran."
"Mislite mo da ovdje zapoèeti vlastiti posao? Barune Mark?"
Miles se smrznuo, prestravljen tom novom vizijom.
"Ne", uzdahne Mark. " eljkujem otiæi doma, barune. Zaista to eljkujem. Durona Grupu
dat æu njima samima. A vi æete ih pustiti da odu, bez ogranièenja i bez progona
, kamo god budu eljkovale. Escobar, zar ne, Lil-ly?" Pogledao je gore prema Lilly
, koja mu uzvrati pogled, nasmije i se i lagano kimne.
"Kako je to neobièno", promrmlja barun. "Ja mislim da ste ludi."
"Oh, barune. Ni ne znate koliko." Marku pobjegne poremeæen hihot. Ako glumi, to
je najbolja predstava koju je Miles ikad vidio, ukljuèujuæi tu i njegove vlastit
e najluðe uzlete muljanja.
Barun se zavalio u svom sjedalu i prekri io ruke. Lice mu se skamenilo od razmi ljan
ja. Hoæe li ih odluèiti zaskoèiti? Izbezumljeno, Miles je poèeo izraèunavati voj
ne moguænosti iznenadne opæe borbe, Dendarii ovdje, CarSig u orbiti, on i Mark u
opasnosti, iznenadni bljesak nju ke projektilnog oru ja o Bo e, koja gu va
"Deset posto", reèe barun konaèno, "minus vrijednost Durona Grupe."
"Tko æe izraèunati vrijednost tog intelektualnog vlasni tva, barune?"
"Ja. I evakuiraju se smjesta. Sve vlasni tvo, bilje ke, dosjei i eksperimenti koji s
u u tijeku ostaju netaknuti ovdje."
Mark podigne pogled prema Lilly; ona se sagne i pro apæe mu ne to u uho. "Durona Gru
pa imat æe pravo za svoje potrebe umno iti tehnièke dosjee. I imat æe pravo ponije
ti osobne stvari kao to su odjeæa i knjige."
Barun se zami ljeno zagleda u strop. "Mogu ponijeti ono to mogu ponijeti, fizièki.
Ni ta vi e. Ne smiju umno iti tehnièke dosjee. A kreditni im raèun ostaje kako je uvij
ek i bio, to jest moj."
Lillyne obrve se skupe; jo jedna pro aptana rasprava s Markom iza njezine ruke. On
odmahne neki prigovor i poka e prema orbiti. Ona napokon kimne.
"Barune Fell", Mark duboko udahne, "imate Pogodbu."
"Imamo Pogodbu", potvrdi Fell, promatrajuæi ga s blagim osmijehom.
"Evo ruke", zapjevu i Mark. Iskezio se, okrenuo svoju kontrolnu kutiju i okrenuo n
eki prekidaè na njezinoj gornjoj strani. Onda je opet odlo i na naslon i otrese uz
drh-tale prste.
Fell se protezao u svome sjedalu, otresajuæi se od napetosti.
Stra ari su se opustili. Miles je zamalo zavr io kao lokvica. Tibokca, to smo to uèin
ili? Na Lillynu uputu, razne Durone u urbano se ra trka e.
"Bilo je vrlo zabavno poslovati s vama, Mark." Fell ustane. "Ne znam gdje je vam
a dom, ali ako ikad zakljuèite da elite posao, opet doðite k meni. Dobro bi mi do a
o agent kao to ste vi, u galaktièkim poslovima. Va e vremensko planiranje je... zlo
kobno otmjeno."
"Hvala vam, barune." Mark kimne. "Zapamtit æu to ako mi neke druge moguænosti ne
upale."
"I va brat", doda Fell kao da se naknadno sjetio. "Pod uvjetom da se u potpunosti
oporavi, naravno. Mojim bi snagama dobro do ao aktivniji bojni zapovjednik."
Miles si proèisti grlo. "Potrebe Kuæe Fell uglavnom su obrambene. Menije dra i agr
esivniji tip operacija kakvim se bave Dendarii", reèe.
"Mo da æe u buduænosti biti i napadaèkijih poslova", reèe Fell, pomalo odsutnih oè
iju.
"Razmi ljate o osvajanju svijeta?" upita Miles. "Fello-vo Carstvo?"
"Prisvajanje Kuæe Rvoval stavit æe Kuæu Fell u zanimljivo neuravnote en polo aj", re
èe Fell. "Ne bi se isplatilo slijediti politiku neogranièenog irenja i sukobljava
ti se sa svim otporom do kojeg to mora dovesti, za samo pet-- est godina vladavine
. Ali kad bi èovjek po ivio jo recimo pedeset godina, mogao bi pronaæi vrlo zanimlj
ivog posla za jednog sposobnog èasnika..." Fell upitno podigne obrvu prema Miles
u.
"Ne. Hvala." I elim vam da skupa u ivate.
Mark dobaci Milesu stisnut, maèkoliko zabavljen pogled.
Kakvo li je neobièno rje enje prona ao Mark, pomisli Miles. Kakvu Pogodbu. Zar Jacks
onac prkosi svome odgoju pridru iv i se anðelima, buni se postajuæi nepokvar-ljiv? T
ako se èinilo. Mislim daje moj brat vi e Jacksonac nego to to i sam shvaæa. Odmetnu
ti Jacksonac. Da ti mozak stane.
Na Fellov znak, jedan od njegovih tjelesnih èuvara oprezno podigne prozirnu kuti
ju. Fell se okrene Lilly.
"Pa, sestro stara. Imala si zanimljiv ivot." "Jo ga imam", osmjehne se Lilly. "Nek
o vrijeme."
"Za mene dovoljno, pohlepni djeèaèe. Dakle, ovo je kraj puta. Svr etak na eg krvnog
pakta. Tko bi si to mogao zamisliti, prije svih tih godina, kad smo se zajedno p
enjali iz Rvovalova podzemlja?"
"Ja ne bih", reèe Fell. Zagrlili su se. "Zbogom, Lilly." "Zbogom, Georie."
Fell se okrene Marku. "Pogodba je Pogodba i za moju Kuæu. Ovo je za mene. Za sta
ra vremena." Ispru io je ruku. "Mogu li vam stisnuti ruku, gospodine?"
Mark je djelovao zbunjeno i sumnjièavo, ali Lilly mu kimne. Dopustio je Fellu da
mu obuhvati aku svojom.
"Hvala vam", reèe Georish Stauber iskreno. Trzajem brade pozvao je svoje stra are
i u njihovoj pratnji nestao niz dizalnu cijev.
"Misli da æe Pogodba dr ati?" upitao je Mark Lilly tankim, zabrinutim glasom.
"Dovoljno dugo. Sljedeæih nekoliko dana, Georish æe biti i previ e zaposlen uèvr æiv
anjem svoga novog posjeda. Za to æe mu trebati svi resursi i jo mu neæe biti dost
a. A nakon toga, bit æe prekasno. aljenje, kasnije, da. Progon i osveta, ne. To j
e dovoljno. To je sve to nam treba."
Pogladila ga je po kosi. "Ti se sad samo odmori. Popij jo èaja. Mi æemo neko vrij
eme biti vrlo zauzeti." Okrenula se da prikupi mlade Durone. "Robin! Violet! Doð
ite brzo " urno ih je povela u unutarnji dio svojih odaja.
Mark se zavalio u stolcu, djelujuæi vrlo umorno. Zbunjeno se namr tio svojoj alici
èaja, prebacio je u desnu ruku i zami ljeno je protresao prije nego to je otpio.
Elli je dotakla ljem svog poluoklopa, poslu ala i naglo se, gorko nasmijala. "CarSi
gov zapovjednik sa stanice Hargraves-Dyne je na liniji. Ka e da mu je stiglo pojaè
anje i pita kamo da ih po alje?"
Miles i Mark se pogledaju. Miles nije znao to Mark misli, ali veæina odgovora koj
i su njemu padali na pamet bila je prilièno opscena.
"Kuæi", reèe Mark konaèno. "I usput mogu povesti i nas."
"Ja se moram vratiti u dendariijsku flotu", reèe Miles u urbano. "Ovaj... a gdje s
u oni, Elli?"
"Na putu od Illvrice prema toèki sastanka kraj Esco-bara, ali ti im, gospodine,
neæe priæi ni blizu dok ti lijeènici CarSiga ne odobre aktivnu du nost", rekla je o
dluèno. "Flota je dobro. Ti nisi. Illvan bi mi zakucao u i za glavu da te sad po alj
em bilo kamo osim kuæi. A mora i zbog oca."
" to je s mojim ocem?" upita Miles. Elena mu je bila poèela ne to govoriti ledeni st
rah stegnuo mu je prsa. Kaleidoskopske vizije ubojstava, smrtonosnih bolesti i p
olitièkih urota spojenih u jedno zakovitlale su mu se kroz um. Da se ne spominju
letaèke nesreæe.
"Imao je opasan srèani napad dok sam ja bio tamo", reèe Mark. "Dr ali su ga zaveza
nog za krevet u Carskoj vojnoj i èekali na presaðivanje srca kad sam ja oti ao. Za
pravo, sad bi ga negdje ba trebali operirati."
"Ti si bio tamo?" to si mu uèinio? Milesu se èinilo da su mu se magnetski polovi
okrenuli. "Moram kuæi!"
"To sam ti i rekao", reèe Mark iscrpljeno. "Sto misli , za to smo se svi mi dovukli
natrag ovamo nego da te od-vuèemo kuæi? Svakako ne zbog besplatnih praznika u Rv
ovalovim toplicama, zna . Majka misli da sam ja sljedeæi vorkosiganski nasljednik.
S Barravarom jo i mogu izaæi na kraj, mislim, ali s tim sasvim sigurno ne mogu."
Sve je to bilo previ e i prebrzo. Sjeo je i opet se poku ao smiriti, prije nego to si
priu ti jo jedan napadaj. To je ba bila ona vrst male tjelesne slabosti kakva bi èo
vjeku mogla priu titi otpust iz Carske slu be, ako ne pripazi
tko æe je vidjeti. Bio je pretpostavio da su napadaji samo privremena neugodnost
u njegovu oporavku. to ako ostanu zauvijek? O, Bo e...
"Ja æu Lilly posuditi svoj brod", reèe Mark, "buduæi da joj je barun Fell tako p
romi ljeno oduzeo fondove kojima bi platila trideset i est karata do Escobara."
"Koji brod?" upita Miles. Neki moj neæe ...!
"Onaj koji sam dobio od Majke. Lilly bi ga u eskobar-skoj orbiti morala moæi pro
dati uz lijepu zaradu. Ja mogu mami vratiti novac i izvuæi Vorkosigan Surleau od
zalo e-nosti i jo æe mi ostati zadivljujuæa kolièina sitni a. Volio bih jednog dana
imati vlastitu jahtu, ali ovu zbilja ne bih mogao koristiti jo neko vrijeme."
Molim? Molim? Molim?
"Ba sam mislio", nastavi Mark, "da bi Dendarii mogli iæi s Lilly. Da joj pru e malo
vojne za tite u zamjenu za besplatan i brz prijevoz natrag do flote. A i CarSigu
u te-dimo cijenu èetiri komercijalne karte."
Èetiri? Miles je bacio pogled prema Belu, koje je èitavo vrijeme bio tako tiho i
sad mu je bezizra ajno susreo pogled.
"I time bismo to prije sve izvukli odavde", doda Mark. "Prije nego to jo ne to krene
po zlu."
"Amen!" promrmlja Quinn.
Roman i Elli na istom brodu ? Da se ne spominje Tau-ra. to ako se sve naðu i uspo
rede bilje ke? to ako se razvije svaða? Jo gore, to ako sklope savezni tvo i dogovore s
e da ga ugovorno raspodijele? Sjeverni Miles i Ju ni Miles... Mogao se zakleti da
nije stvar u tome to on skuplja toliko puno ena. U usporedbi s Ivanom, praktièki iv
i u celibatu. Samo to nikad nijednu ne ostavi. A nakupine mogu postati upravo neu
godne, kad im se da dovoljno dugo vrijeme. Trebala mu je... barunica Vorkosigan,
koja
bi okonèala sve te gluposti. Ali èak i hrabra Elli odbijala se prijaviti za tu d
u nost.
"Da", reèe Miles, "to je dobar plan. Kuæi. Kapetanice Quinn, uredite Markov i mo
j prijevoz sa CarSigom. Narednice Taura, hoæete li se, molim vas, staviti na ras
polaganje Lilly Durona? to prije se evakuiramo odavde to bolje, sla em se. I, ovaj,
Bel... mo e li ostati ovdje i porazgovarati sa mnom, molim te."
Quinn i Taura su shvatile to eli i nestale. Mark... Mark spada u ovo, odluèi Miles
. I, uostalom, malo se bojao zatra iti od Marka da ustane. Bojao se onoga to bi mu
pokreti mogli otkriti. Ona nehajna primjedba o Rvovalovim toplicama bila je posv
e proziran poku aj da se prikrije... to?
"Sjedni, Bel." Miles je glavom pokazao na stolac na kojem je bio sjedio barun Fe
ll. Tako su se na li rasporeðeni u jednakostranièni trokut, on i Mark i Bel. Bel k
im-ne i smjesti se, sa ljemom u krilu i kapuljaèom zabaèenom preko leða. Miles se
sjeti kako je prije pet dana u ovoj sobi prihvatio Bel kao enu, prije nego to mu
se vratilo sjeæanje. Prije toga, pogled mu je iz nekog razloga uvijek pogodno do i
vljavao Bel kao mu ko, iz nekog razloga. Èudno. Nastala je kratka, nelagodna ti ina.
Miles proguta slinu i naru i je. "Ne mogu te pustiti da se vrati zapovijedati Ariel
om", reèe.
"Znam", reèe Bel.
"Bilo bi lo e za disciplinu u floti."
"Znam," reèe Bel.
"To... nije pravedno. Da si bio nepo teno govno, utio i pretvarao se da i dalje pu i M
arkovu foru, nitko nikad ne bi doznao."
"Znam", reèe Bel. Tren kasnije je dodalo: "Morao sam preuzeti komandu u krizi. N
isam vjerovao da mogu Marku dopustiti da i dalje izdaje naredbe. Preopasno."
"Za one koji su vas slijedili."
"Da. I... ja sam to odmah znao", doda Bel.
"Kapetane Thorne", uzdahne admiral Naismith, "moram zatra iti va u ostavku."
"Imate je, gospodine."
"Hvala." I bilo je gotovo. Tako brzo. Prolazio je ra trkane slike u svojoj glavi,
sjeæajuæi se Markova napada. Jo je bilo djeliæa koji su mu nedostajali, bio je pr
ilièno uvjeren u to. Ali bilo je smrti, previ e smrti i zato je bilo nepopravljivo
. "Znate li... to se dogodilo s Phillipi? Meni se èinilo da ima izgleda."
Mark i Bel izmijene pogled. Bel odgovori: "Nije se izvukla."
"Oh. ao mije to to èujem."
"Krio-o ivljavanje je riskantno", uzdahne Bel. "Svi mi prihvaæamo rizike kad potpi e
mo ugovor."
Mark se namr ti. "Ne èini se pravedno: Bel gubi karijeru, a ja se izvlaèim bez frk
e."
Bel se naèas zagleda u Markovo premlaæeno, podbulo tijelo skutreno u velikom Lil
lvnom naslonjaèu; obrve mu se blago podignu.
" to namjerava uèiniti, Bel?" upita Miles oprezno. "Vratiti se kuæi na Koloniju Bet
a? Znao si prièati o tome."
"Ne znam", reèe Bel. "Ne zato to nisam o tome razmi ljalo. Razmi ljam veæ tjednima. N
isam siguran da bih se mogao opet uklopiti, kod kuæe."
"I ja sam razmi ljao", reèe Miles. "Jedna oprezna misao. Èini mi se da bi odreðeni
elementi na mojoj strani bili manje paranoièni oko pomisli na tebe kako juri po
nek-
su u s glavom punom barravarskih tajni kad bi ostao na Illvanovoj platnoj listi. K
ao dou nik mo da kao agent?"
"Nemam ja Ellin talent za prijevaru", reèe Bel. "Ja sam samo kapetan."
"Kapetani dospiju na neka zanimljiva mjesta. Budu u polo aju da èuju razne zanimlj
ive informacije."
Bel nagne glavu. "Ja... ozbiljno æu razmisliti o tome."
"Pretpostavljam da ne eli ostati ovdje na Jacksono-vu Skrovi tu?"
Bel se otvoreno nasmije. "Ne seri."
"Onda razmisli o ovome, na putu za Escobar. Razgovaraj s Quinn. Odluèi dok doðe d
o tamo, pa joj reci."
Bel kimne, ustane i ogleda se po utihloj dnevnoj sobi Lilly Durone. "Nije mi ba s
asvim ao, zna ", reèe Marku. "Na jedan ili drugi naèin, izvukli smo gotovo devedese
t ljudi iz ovog smrdljivog gravitacijskog zdenca. Iz sigurne smrti ili jacksonsk
og ropstva. I nije tako lo rezultat za jednog ostarjelog Betanca. I mo e se kladiti
da æu ih se sjeæati, kad god se sjetim ovoga."
"Hvala ti", pro apæe Mark.
Bel pogleda Milesa. "Sjeæa li se kad smo se prvi put ugledali?" upita.
"Da. O amutio sam te."
"Bogme jesi." Pri ao je njegovu stolcu, sagnuo se i uhvatio mu bradu u ruku. "Ne m
ièi se. Godinama èekam da ovo uèinim." Poljubio gaje, dugo i vrlo temeljito. Mil
es je pomislio kako to izgleda, pomislio kako je to dvoznaèno, pomislio na naglu
smrt, pomislio nek' ide kvragu i uzvratio Bel poljupcem. Opet se ispraviv i, Bel
se osmjehne.
Iz dizalne cijevi dopirali su glasovi, neka Durona kako upuæuje: "Samo ravno gor
e, gospoðo."
Elena Bothari-Jesek pojavila se iza kromirane ograde i obuhvatila sobu pogledom.
"Bok, Miles, moram razgovarati s Markom", rekla je u jednom dahu. Oèi su joj bi
le tamne i zabrinute. "Mo emo li nekamo otiæi?" upitala je Marka.
"Radije se ne bi' dizao", reèe Mark. Glas mu je bio tako umoran da je postajao n
erazgovijetan.
"Jasno. Miles, Bel, molim vas maknite se", rekla je izravno.
Zbunjen, Miles ustane. Uputio joj je upitan pogled; njezin uzvratni izraz govori
o je: Ne sad. Kasnije. On slegne ramenima. "Doði, Bel. Idemo vidjeti mo emo li nek
ome pomoæi." elio je pronaæi Rowan. Silazeæi dizalnom cijevi zajedno s Bel, proma
trao ih je. Elena je privukla stolac i zajahala na njega, veæ ireæi ruke u u urbano
m uvjeravanju. Mark je djelovao izrazito zlovoljno.
Miles je Bela prepustio Dr. Poppy za vezu i potra io Rovvanin apartman. Kao to se i
nadao, bila je tamo, pakirajuæi se. Jo jedna mlada Durona sjedila je i promatral
a je, djelujuæi pomalo zbunjeno. Miles je smjesta prepozna.
"Lilly junior! Uspjela si. Rowan!"
Rowanino lice bljesnulo je od odu evljenja, po urila se da ga zagrli. "Miles! I zoue
se Miles Naismith. Tako sam i mislila! Vratilo ti se sjeæanje. Kad?"
"Pa", proèistio je grlo, "zapravo jo kod Bharaputre."
Njen smije ak malo se opusti. "Prije nego to sam oti la. A nisi mi rekao."
"Faktor sigurnosti", ponudi joj oprezno. "Nisi mi vjerovao."
Ovo je Jacksonovo Skrovi te. Sama si tako rekla. "Vi e I me je brinuo Va a Luigi."
"Shvaæam, valjda", uzdahne Rowan. "Kako ste se vas dvije vratile?"
"Ja sam stigla juèer ujutro. Lilly je stigla sinoæ. Glatko! Nisam ni sanjala da
bi mogao izvuæi i nju."
"Jedan bijeg bio je kao brava za drugi. Ti si pobjegla i time si omoguæila i Lil
ly da pobjegne." Blje tavo se osmjehnuo Lilly junior, koja ih je znati eljno promatr
ala. "Ja nisam ni ta uèinio. U zadnje vrijeme, izgleda da je to prièa mog ivota. Al
i vjerujem da æete svi stiæi maknuti se s planeta prije nego to Va a Luigi i Lotus
shvate to se dogodilo."
"Svi æemo otiæi prije mraka. Slu aj!" Povela gaje do prozora. Dendariijski shuttle
za osoblje, s narednicom Tau-rom na pilotskom mjestu i nekih osam Durona, te ko s
e odvajao od dvori ta zidom ograðene klinike. Izvidnica koja æe pripremiti brod za
ostale.
"Escobar, Miles!" reèe Rowan odu evljeno. "Svi idemo na Escobar. Oh, Lilly, bit æe
ti divno tamo!"
"Hoæete li ostati u grupi kad doðete tamo?" upita Miles.
"U prvo vrijeme, mislim da da. Dok drugima ne bude manje èudno. Lilly æe nas ras
pustiti kad umre. Ja mislim da barun Fell i predviða takvo to. Na dugi rok, tako
æemo mu biti manja konkurencija. Vjerujem da æe do sutra ujutro ovamo dovesti na
jbolje ljude iz Kuæe Rvoval."
Miles se ushodao po sobi i ugledao poznat mali daljinski upravljaè na naslonjaèu
. "Ah. Ti si imala drugi upravljaè za termalnu granatu! Mogao sam si i misliti.
Dakle, slu ala si to se dogaða. Nisam bio siguran da li Mark blefira."
"Mark nije blefirao ni u èemu", ustvrdila je uvjereno. "Jesi li bila ovdje kad j
e on stigao?"
"Da. Malo prije zore, rano jutros. Do ao je teturajuæi iz letjelice, vrlo èudno od
jeven i zahtijevao da razgovara s
Milesove obrve podignu se na takvu sliku. "I to su mu rekli na vratima?"
"Rekli su Da, gospodine. Imao je nekakvu auru... ne znam kako bih to opisala. Je
dino... mogla sam zamisliti krupne snagatore u mraènim ulièicama kako se ure da m
u se izmaknu s puta. Tvoj klonski blizanac je impresivan mladiæ."
Miles zatrepæe.
"Lilly i Chrys odvele su ga na lebdeæoj paleti u kliniku i nakon toga ga vi e nisa
m vidjela. A onda su poèela letjeti nareðenja." Zastala je. "I tako. Onda, hoæe l
i se vraæati svojim dendariijskim plaæenicima?"
"Da. Nakon odreðenog odmora i oporavka, valjda." "Neæe se... smiriti. Nakon onakv
e sreæe."
"Priznajem da mi pogled na projektilno oru je daje nov i neugodan trzaj, ali nadam
se da jo dugo neæu otiæi iz Dendariija. Ovaj... oni napadaji. Hoæe li prestati?"
"Trebali bi. Krio-o ivljavanje je uvijek rizièno. Dakle... ne oèekuje da æe se povuæ
i. Recimo na Escobar."
"Tu i tamo posjeæujemo Escobar, radi popravke flote. I osoblja. To je veliko èvo
ri te neksusa. Mo da se opet sretnemo."
"Nadam se, ne kao prvi put", osmjehne se Rowan.
"Da ti ne to ka em; ako ikad budem opet trebao krio--o ivljavanje, ostavit æu upute da
potra e tebe." Oklijevao je. Trebam barunicu Vorkosigan, da okonèam sve to lutanj
e... Bi li Rowan mogla biti ta? Trideset i pet ogorica bile bi udaljen problem, s
igurno smje tene na dalekom Escobaru. "Sto bi mislila o Barrayaru kao mjestu za ivo
t i rad?" upita oprezno.
Nos joj se napræi. "Ona zaostala rupa? Za to?"
"Ja... imam tamo nekih interesa. Zapravo, tamo se namjeravam povuæi. Mjesto je z
apravo jako lijepo. I nedovoljno nastanjeno. Oni, ovaj, ohrabruju na... djecu."
Do ao je opasno blizu razotkrivanju svoje maske, tog nategnutog identiteta za koji
je u zadnje vrijeme toliko riskirao. "A bilo bi i puno posla za galaktièki obra
zovanog lijeènika."
"Sigurno. Ali cijelog svog ivota bila sam rob. Za to bih sad htjela biti podanik, k
ad mogu biti graðanin'?" Suho se osmjehnula, pri la mu i ovila mu ramena rukama. "
Onih pet dana to smo bili zakljuèani zajedno kod Va e Luigija to nije bilo samo zbo
g zatvorenosti, zar ne. Ti si zbilja takav, kad ti je dobro."
"Uglavnom", priznao je.
"Oduvijek sam se pitala to odrasli hiperaktivci rade u ivotu. Upravljanje s nekoli
ko tisuæa ljudi taman je dovoljno za tvoju energiju, zar ne?"
"Da", uzdahne on.
"Mislim da æu te uvijek voljeti, donekle. Ali poludjela bih kad bih stalno ivjela
s tobom. Ti si najnevjerojatnija, najnametljivija osoba koju sam ikad srela."
"Ali ti se treba pobuniti", objasnio je. "Ja raèunam na " nije mogao reæi na Elli,
ili, jo gore, na sve svoje ene, "na partnera da mi pru i otpor. U suprotnom se ne mo
gu opustiti i biti svoj."
Jasno. Previ e zajedni tvajesè uni tilo njihovu ljubav, ili bar njezine iluzije. Barra
varski sistem kori tenja posrednika za braène ugovore djelovao mu je sve pametnije
i pametnije. Mo da bi bilo najpametnije da se prvo sigurno o eni, a tek onda predst
avi. Dok ga njegova mladenka proku i, bit æe joj prekasno da se izvuèe. Uzdahnuo j
e, os-
mjehnuo se i pretjerano dvorski naklonio se Rowan. "Bit æe mi drago posjetiti va
s na Escobaru, gospo."
"To æe biti divna neprilika, sire", odvratila je, mrtvaèki ozbiljnog lica.
"Au!" Prokletstvo, ona bi ba mogla biti prava, podcjenjuje se
Lilly junior, koja je sve ovo sa zanimanjem pratila sjedeæi na kauèu, sad zaka lje
. Miles je pogleda i pomisli na njezinu prièu o kratkom vremenu koje je provela
s Den-dariima.
"Zna li Mark da si ovdje, Lilly?" upita.
"Ne znam. Ja sam bila s Rowan."
"Kad te Mark posljednji put vidio, vraæala si se s Va om Luigijem. Ja... mislim da
bi on volio znati kako si se predomislila."
"Poku ao me nagovoriti da ostanem na brodu. Nije prièao tako dobro kao ti", prizna
la je.
"On je sve ovo postigao. On vam je kupio kartu za odlazak odavde." A Miles nije
bio siguran da eli razmi ljati o tome kako je platio. "Ja sam se samo vukao za njim
. Doði. Bar mu ka i dobar dan, do viðenja i hvala. Tebe ni ta neæe ko tati, a mislim d
a bi njemu ne to znaèilo."
Nevoljko, ustala je i dopustila mu da je izvuèe van. Rowan im kimne s odobravanj
em i vrati se svome u urbanom pakiranju.
TRIDESET I PRVO POGLAVLJE
"Jesi li ih prona la?" upita barun Mark. "Da", reèe Bothari-Jesek napeto. "Jesi li
ih uni tila?" "Da."
Mark se zacrvenio i oslonio glavu na Lillvn naslonjaè, osjeæajuæi teret gravitac
ije. Uzdahnuo je. "Pogledala si ih. Rekao sam ti da ih ne gleda ."
"Morala sam, da se uvjerim da sam na la prave." "Nisi morala. Mogla si ih jednosta
vno sve uni titi."
"Na kraju sam to i napravila. Poèela sam gledati. Onda sam iskljuèila ton. Onda
sam stavila na brzo premo-tavanje. Onda sam poèela provjeravati samo tu i tamo."
"Volio bih da nisi."
"Ja bih voljela da nisam. Mark, bilo je na stotine sati tih holovida. Nisam mogl
a vjerovati da ih ima toliko."
"Zapravo, bilo je samo nekih pedesetak sati. Ili mo da pedesetak godina. Ali bilo
je vi e snimaka odjednom. Uvijek sam krajièkom oka vidio holovidnu kameru, to god d
a se dogaðalo. Ne znam je li ih Rvoval radio za prouèavanje i analizu, ili samo
za u itak. Pomalo od obojega, valjda. Njegove sposobnosti analize bile su u asavajuæ
e."
L
"Ja... nisam shvatila neke stvari koje sam vidjela."
"Hoæe da ti objasnim?"
"Ne."
"Dobro."
"Shvaæam za to si ih htio uni titi. Izvaðene iz konteksta... bile bi u asna poluga za
ucjenu. Ako hoæe da se za-kunem na tajnost, prisegnut æu na to god hoæe ."
"Nije to razlog. Nemam namjere bilo to od toga zadr ati u tajnosti. Nitko vi e nikad
neæe imati polugu za mene. Neæe moæi povlaèiti nikakve tajne konce. U glavnim cr
tama, mo e isprièati cijelom crvotoènom neksusu, to se mene tièe. Ali daje CarSig do a
o do tih holovid-nih snimaka, zavr ili bi u Illvanovim rukama. A on ih ne bi mogao
saèuvati od grofa, pa ni od grofice, premda sam uvjeren da bi poku ao. Ili, s vre
menom, od Milesa. Mo e li zamisliti grofa ili groficu ili Milesa kako gledaju ta sr
anja?"
Uvukla je zrak kroza zube. "Poèinjem shvaæati." "Razmisli o tome. Ja jesam."
"Poruènik Iverson je bio bijesan, kad je provalio unutra i prona ao rastopljene ka
zete. Poslat æe prigovor slu benim kanalima."
"Neka. Ako CarSig bude htio iznositi kakve prigovore na mene ili moje ljude, ja
æu iznijeti svoje prigovore na njih. Kao recimo, gdje su, dovraga, bili u poslje
dnjih pet dana. Neæu imati nikakvih obzira ni milosti ako budem trebao unovèiti
taj dug, od Illvana na ni e. Prekri ili mene, ha..." Glas mu se izgubio u neprijatel
jskom mrmljanju.
Njeno je lice bilo zelenkasto-blijedo. "Ja... tako mije ao, Mark." Ruka joj s okl
ijevanjem dotakne njegovu.
Uhvatio joj je zglavak i èvrsto stisnuo. Nosnice su joj se ra irile, ali nije se t
rznula. Sjeo je uspravno, ili je bar to poku ao. "Da se nisi usudila aliti me. Pobi
jedio sam. Sa-
èuvaj sa aljenje za baruna Rvovala, ako ba mora . Ja sam ga zaribao. Prevario. Pobije
dio sam ga u njegovoj vlastitoj igri i na njegovu vlastitom terenu. Neæu ti dopu
stiti da moju pobjedu pretvori u poraz samo zbog nekakvih svojih... osjeæaja." Pu
stio joj je zglavak; protrljala gaje, mirno ga promatrajuæi. "U tome i jest stva
r. Mogu se rije iti Rvovala, ako mi budu dopustili. Ali ako budu previ e znali da su
dobili te proklete snimke nikad ne bi bili u stanju pustiti to s mirom, nikad.
Njihov osjeæaj krivnje tjerao bi ih da se vraæaju na to, a tako bi i mene natjer
ali da se vraæam na to. Ne elim se ostatak ivota boriti protiv Rya Rvovala u svojo
j glavi, niti u njihovim. On je mrtav, ja nisam, to je dovoljno."
Zastao je, otpuhnuo. "A mora i priznati da bi to pogotovo bilo lo e za Milesa."
"O, da." Bothari-Jesek dahne u znak slaganja.
Vani, dendariijski shuttle za osoblje, s narednicom Tau-rom na pilotskom mjestu,
podigao je prvu skupinu Duro-na prema Markovoj jahti u orbiti. Zastao je da pro
motri shuttle dok je nestajao iz vida. Da. Idite, idite, idite. Mak-nimo se iz o
ve rupe, vi, ja, svi mi klonovi. Zauvijek. I idite biti ljudi, ako mo ete. Ako ja
mogu.
Bothari-Jesek pogledala gaje i rekla: "Zahtijevat æe lijeènièki pregled, zna ."
"Aha, ne to æe vidjeti. Ne mogu sakriti premlaæivanja i Bog zna da ne mogu sakriti
prinudno hranjenje groteskno, zar ne?"
Progutala je slinu i kimnula. "Mislila sam da æe oh, nije va no."
"Da. Rekao sam ti da ne gleda . Ali to dulje uspijem izbjeæi pregled kod nekog spos
obnog CarSigovog lijeènika, to neodreðeniji mogu biti o svemu ostalom."
"Trebat æe ti i lijeèenje, sigurno."
"Lilly Durona je obavila sjajan posao. I, po mojem zahtjevu, jedini zapis je u n
jezinoj glavi. Morao bih se moæi provuæi."
"Nemoj ni poku avati potpuno izbjeæi lijeèenje", savjetuje mu Bothari-Jesek. "Grof
ica æe to primijetiti, èak i ako svima drugima promakne. A, osim toga, ne mogu v
jerovati da ti neæe trebati... jo ne to. Ne fizièki."
"O, Elena. Ako sam pro li tjedan i ta nauèio, onda je to koliko sam stvarno zbrkan,
na dnu svoga uma. Najgora stvar koju sam susreo u Rvovalovom podrumu bilo je èud
ovi te u zrcalu, u Rvovalovu psihièkom zrcalu. Moje privatno èudovi te, s èetiri gla
ve. I oèito gore èak i od Rvovala samog. Jaèe. Br e. Prepredenije." Ugrizao se za
jezik, svjestan da je poèeo govoriti previ e, svjestan da zvuèi kao da se pribli ava
ludilu. Nije mu se èinilo da se pribli ava ludilu. Prije bi rekao da se pribli ava
normalnosti, samo duljim putem. Te im putem. "Znam to radim. Na jednoj razini, znam
toèno to radim."
"U nekim snimkama kao da si Ryovala varao la nom podijeljenom lièno æu. Razgovarao s
am sa sobom...?"
"Ryovala ne bih mogao prevariti nièim la nim. On se time bavio desetljeæima, gacaj
uæi po baru tinama tuðih mozgova. Ali moja liènost nije se ba podijelila. Vi e se...
izvrnula." Ni ta stoje djelovalo tako duboko ujedinjeno nije se moglo nazvati podi
jeljenim. "To nije bilo ne to to sam odluèio uèiniti. To je naprosto bilo ne to to sam
uèinio. "
Gledala ga je izrazito zabrinuto. Morao se glasno nasmijati. Ali iskaz njegova v
eselja nije, izgleda, bio tako utje an kao to bi on to po elio.
"Mora shvatiti", rekao joj je. "Ponekad, ludilo nije tragedija. Ponekad je to str
ategija za pre ivljavanje. Ponekad... ponekad je trijumf." Oklijevao je. "Zna li st
oje to crna gomila?"
Nijemo je stresla glavom.
"Ne to to sam nauèio nekad davno u jednom muzeju u Londonu. Davno, u devetnaestom i
dvadesetom stoljeæu, na Zemlji, imali su brodove koji su plovili po povr ini ocea
na, a pogonili su ih parni strojevi. Toplina za parne strojeve dolazila je od ve
likih ugljenih vatri u utrobama brodova. A tamo dolje morali su imati neke tipov
e koji su trpali ugljen u peæi, dolje u prljav tini i vruæini i znoju i smradu. Od
ugljena bi postali crni, pa su ih zvali crna gomila. A èasnici i fine dame tamo
gore nisu se htjeli dru iti s tim jadnim prljavim snagatorima. Ali bez njih, ni ta
se ne bi micalo. Ni ta ne bi gorjelo. Ni ta ne bi ivjelo. Ne bi bilo pare. Crna gomil
a. Neopjevani junaci. Ru ni tipovi iz ni ih slojeva."
Sad sigurno misli da bunca. Panegirik strasne odanosti njegovoj crnoj gomili koj
i je htio zapjevati u njezine u i bio je... vjerojatno vrlo lo a zamisao, ovog èasa.
Aha, ni mene nitko ne voli, pro apæe dero nezadovoljno. Navikni se na to.
"Nije va no." Osmjehnuo se u zamjenu. "Ali, mogu ti reæi, Galen djeluje... prilièn
o maleno, nakon Rvovala. A Rvovala sam potukao. U jednom èudnom smislu, osjeæam
se ovog èasa vrlo slobodnim. I namjeravam takvim i ostati."
"Meni djeluje ... oprosti, Mark... pomalo manijakalno, ovog èasa. Za Milesa bi to
bilo normalno. Dobro, uobièajeno. Ali on na kraju dosegne vrhunac i poslije toga
padne debelo dolje. Mislim da bi se trebao èuvati takvog raspona, mo da ga i ti i
ma ."
"Hoæe reæi da mijenjamo raspolo enja kao na gumi-lastici?"
I protiv volje, kroz usne joj pobjegne kratak smijeh. "Da."
"Èuvat æu se perigeja."
"Hm, da. Premda se obièno kod apogeja svi ostali moraju sagnuti i pobjeæi."
"Ovog èasa sam isto tako i pun sredstava protiv bolova i raznih stimulansa", spo
menuo je. "Inaèe ne bih izdr ao zadnjih nekoliko sati. Bojim se da dio njih presta
je djelovati." Dobro. To æe joj objasniti bar dio njegova buncanja, valjda, a im
alo je i dodatnu prednost potpune istine.
"Hoæe da pozovem Lilly Duronu?"
"Ne. Samo hoæu sjediti ovdje. Ne micati se."
"Mislim daje to pametna zamisao." Elena se izvuèe iz sjedala i pokupi svoj ljem.
"Ali sad znam to elim biti kad porastem", ponudio joj je odjednom. Zastala je i po
digla obrve.
" elim biti CarSigov analitièar. Netko tko ne alje ljude na krivo mjesto, ili pet d
ana prekasno. Ili nedovoljno pripremljene. elim cijeli dan sjediti u komorici, ok
ru en tvrðavom i rje avati stvari. Toèno." Èekao je da mu se poène smijati.
Umjesto toga, na njegovo iznenaðenje, ozbiljno je kim-nula. "Govoreæi kao netko
tko je vani, na o trijem kraju CarSigova tapa, bila bih time odu evljena."
Napola mu je salutirala i okrenula se. Razmi ljao je o izrazu u njezinim oèima, do
k mu je kroz dizalnu cijev nestajala iz vida. Nije ljubav. A nije ni strah.
Oh. Znaèi tako izgleda po tovanje. Oh. Mogao bih se priviknuti na to.
Kao to je bio objavio Eleni, samo je sjedio neko vrijeme, zureæi kroz prozor. Pri
je ili kasnije morat æe se pomaknuti. Mo da bi se mogao poslu iti svojim slomljenim
stopalom da iskamèi lebdeæi naslonjaè. Lilly mu je obeæala da æe mu stimulansi k
oje mu je dala kupiti est sati suvi-
slosti, nakon èega æe metabolièki raèun ispostaviti ogromne bio-gorile s nazublj
enim palicama, virtualni skupljaèi dugova za njegove neuroprijenosnike. Pitao se
je li ta apsurdna dremljiva slika prvi znak pripreme za biokemijski kolaps. Mol
io se da izdr i samo dok ne bude na sigurnom u CarSigovom shuttleu. Oh, brate. Vod
i me doma.
U dizalnoj su cijevi odjeknuli glasovi. Pojavio se Miles, s nekom Duronom u braz
di. Bio je mr av kao kostur i blijed kao smrt, u duronskoj sivoj trenirki. Njih dv
ojica kao da su bili u nekakvom obrnuto proporcionalnom odnosu rasta. Kad bi èar
olijom mogao sve kilograme koje je Ryo-val u posljednjih tjedan dana natrpao na
njega prebaciti na Milesa, obojica bi izgledali znatno bolje, zakljuèi Mark. Ali
kad bi se nastavio debljati, bi li se Miles posve stanjio i nestao? Uznemirujuæ
a pomisao. To su droge, deèko, to su droge.
"Oh, dobro", reèe Miles. "Elena je rekla da si jo ovdje gore." S vedrim izrazom m
agièara koji predstavlja osobito dobar trik, pozvao je mladu enu da korakne napri
jed. "Prepoznaje li je?"
"To je Durona, Miles", rekao je Mark blagim, iscrpljenim tonom. "Sanjat æu ih."
Zastao je. "To je trik pitanje?" Onda ustane, okiran prepoznavanjem. Klonove se m
o e razlikovati "Toje ona!"
"Upravo tako", nasmije io se Miles zadovoljno. "Pro-krijumèarili smo je iz Bharapu
trine rezidencije, Rowan i ja. I ide na Escobar sa svojim sestrama."
"Ah!" Mark se zavali natrag u sjedalo. "Ah. Oh. Fino." S oklijevanjem, protrljao
je èelo. Toliko o tvojim bodovima, Va a Luigi! "Nisam znao da tebe zanima spa avanj
e klonova, Miles."
Miles se vidljivo tr ne. "Ti si me nadahnuo."
Hm. Nije to mislio kao prigovor za Rvovala. Miles je nevoljnu djevojku oèito dov
ukao ovamo gore u poku aju
da razvedri Marka. Manje oèito za Milesa, ali Marku kristalno jasno, bio je tu i
dio sitnog rivalstva. Prvi put u ivotu, Miles je na vratu osjetio vreli dah brat
ske konkurencije. Je li ti zbog mene nelagodno? Ha! Navikni se, deèko. Ja sam s
tim ivio dvadeset i dvije godine. Miles je
0 Marku govorio kao o "svome bratu", istim glasom kojim bi rekao i "moje èizme",
ili mo da "moj konj". Ili budimo po teni "moje dijete". Odreðeno samozadovoljno pok
roviteljstvo. Miles nije oèekivao nekog sebi ravnog, s vlastitim programom. Odje
dnom, Mark shvati kako je prona ao predivan novi hobi, koji æe ga zabavljati jo pun
o godina. Bo e, mislim da æe mi biti silno zabavno biti tvoj brat.
"Da", reèe Mark veselo, "i ti to mo e . Znao sam da bi mogao, da si samo poku ao." Nas
mijao se. Na njegov u as, smijeh mu se u grlu pretvorio u jecaj. Progutao je oboje
. Nije se ovog èasa usuðivao smijati ni izraziti bilo kakav drugi osjeæaj. Kontr
ola mu je suvi e slaba. "Jako mi je drago", rekao je, stoje neutralnije mogao.
Miles, koji je jasno shvatio to se dogaða s Markom, kimne glavom. "Fino", rekao j
e, jednako neutralno.
Blagoslovljen bio, brate. Bar je to Miles mogao shvatiti, kako je to balansirati
na samom rubu.
Obojica su pogledala djevojku Duronu. Pomakla se s nelagodom pod teretom tog dvo
strukog oèekivanja. Zabacila je kosu na leða i prona la rijeèi. "Kad sam te prvi p
ut vidjela", rekla je Marku, "nisi mi se ba sviðao."
Kad si me prvi put vidjela, ni sebi se nisam ba sviðao. "Da?" ohrabrio ju je.
"Jo uvijek mislim da èudno izgleda . Jo èudnije od onog drugog." Glavom je pokazala
na Milesa, koji se kratko osmjehne. "Ali... ali..." rijeèi su joj ponestale. Opr
ezno
1 nesigurno kao divlja ptica na pojili tu, pribli ila mu se,
sagnula se i poljubila mu jedan podbuli obraz. I, kao ptica, pobjegla.
"Hm", reèe Miles promatrajuæi je kako nestaje niz dizalnu cijev. "Nadao sam se m
alo sna nijem iskazivanju zahvalnosti."
"Nauèit æe ", reèe Mark mirno. Dotakao si je obraz i osmjehnuo se.
"Ako misli daje to nezahvalnost, oku aj CarSig", ponudi mu Miles smrknuto. "I izgub
io si koliko opreme?"
Mark podigne jednu obrvu. "To citira Illvana?"
"Oh, upoznao si ga."
"O, jesam."
"Volio bih da sam bio tamo."
"I ja bih volio da si bio tamo", reèe Mark iskreno. "Bio je... o tar."
"Okladio bih se u to. O trina mu ide bolje nego bilo kome koga poznam, osim mojoj
majci kad izgubi ivce, to se, hvala Bogu, ne dogaða ba èesto."
"Onda teta stoje nisi vidio kad gaje pregazila", reèe Mark. "Sukob divova. Mislim
da bi u ivao. Ja jesam."
"Oh? Izgleda da moramo o puno toga razgovarati "
Prvi put, shvatio je Mark, to je bila istina. Srce mu se podiglo. Na alost, netko
je uèinio jo jedan prekid, kroz dizalnu cijev. Èovjek u livreji Kuæe Fell pogled
ao je preko kromirane ograde, ugledao ga i napola mu salutirao. "Imam kurirsku p
o iljku za nekoga po imenu Mark", rekao je.
"Ja sam Mark."
Kurir mu je pri ao, pre ao skenerom preko njegova lica, otvorio tanku kutiju prièvr æe
nu za svoj zglob i predao mu karticu u neoznaèenoj koverti. "Pozdravi od baruna
Fella, gospodine i nada se da æe vam ovo pomoæi da krenete."
Kreditni èip. Aha! I vrlo jasna naznaka. "Moji pozdravi barunu Fellu, i... i... t
o elimo reæi barunu Fellu, Miles?"
"Ja mislim da bih se ogranièio na Hvala", savjetova mu Miles. "Bar dok ne budemo
vrlo, vrlo daleko."
"Recite mu da mu zahvaljujem", rekao je Mark kuriru, koji kimne i opet izaðe put
em kojim je i do ao.
Mark je pogledao Lillvnu komkonzolu, u uglu sobe. Èinila se vrlo dalekom. Pokaza
o je rukom. "Mo e li mi, ovaj, dodati daljinski èitaè s one komkonzole, Miles?"
"Jasno." Miles je uzeo daljinac i dodao mu ga.
"Ja prorièem", rekao je Mark ma uæi karticom, "da æu dobiti puno manje nego to bih
trebao, ali ne toliko manje da bih riskirao povratak Fellu i raspravu o tome." U
bacio je karticu u èitaè i osmjehnuo se. "Potpuno toèno."
"Koliko si dobio?" upita Miles kriveæi vrat.
"Pa sad, to je jako intimno pitanje", reèe Mark. Miles se okrene, s izrazom kriv
ca. "Zamjena. Jesi li spavao s onom doktoricom?"
Miles se ugrizao za usnicu, znati elja u oèitoj borbi s njegovim d entlmenskim navik
ama. Mark je sa zanimanjem gledao kako æe stvar zavr iti. On sam kladio bi se na z
nati elju.
Miles prilièno duboko udahne. "Da", reèe konaèno.
Tako sam i mislio. Njihova sreæa i nesreæa bile su podijeljene toèno popola, zak
ljuèi Mark; Miles je dobio onaj sretan dio, a on sve ostalo. Ali ne i ovog puta.
"Dva milijuna."
Miles zafiæuka. "Dva milijuna carskih maraka? Impresivno!"
"Ne, ne. Dva milijuna betanskih dolara. To je, koliko, oko osam milijuna maraka,
valjda, ne? Ili bli e deset. Ovisi valjda o trenutnom teèaju. Ni blizu deset post
o vrijednosti Kuæe Rvoval, u svakom sluèaju. Bli e recimo dva posto",
raèunao je Mark naglas. I imao rijetko i potpuno zadovoljstvo da Milesa Vorkosig
ana ostavi bez rijeèi.
" to æe uèiniti sa svim tim?" apne Miles otprilike minutu kasnije.
"Investicije", reèe Mark o tro. "Barravarska ekonomija je u uzletu, zar ne?" Zasta
o je. "Ali prvo æu jedan milijun dati CarSigu, za njihove usluge u protekla èeti
ri mjeseca."
"Nitko ne daje novac CarSigu!"
"Za to ne? Pogledaj recimo svoju plaæenièku operaciju. Zar plaæeni tvo ne bi trebalo
donositi profit? Dendariijska bi flota mogla biti sjajan izvor zarade za CarSig
, samo da je se ispravno vodi."
"Profitiraju oni u politièkim posljedicama", reèe Miles odluèno. "Premda ako to
zbilja misli napraviti, ja elim biti prisutan. Da vidim izraz Illvanova lica."
"Ako bude dobar, dopustit æu ti da ide sa mnom. O, stvarno æu to napraviti, sigurn
o. Ima nekih dugova koje ne mogu otplatiti." Pomislio je na Phillipi i druge. "A
li namjeravam platiti one koje mogu, u punom iznosu. Premda se mo e kladiti da æu o
statak zadr ati. Morao bih biti u stanju udvostruèiti svotu kroz nekih est godina i
biti opet na poèetku. Ili jo bolje. Ako dobro shvaæam igru, puno je lak e od jedno
g milijuna napraviti dva, nego od jedne marke dvije. Malo æu to prouèiti."
Miles je zadivljeno zurio u njega. "Kladim se da hoæe ."
"Ima li ikakvog pojma koliko sam bio oèajan kad sam krenuo u onaj napad? Koliko p
restravljen? Namjeravam postiæi vrijednost koju vi e nitko nikad neæe moæi zanemar
iti, pa makar bila mjerena samo novcem. Novac je vrsta moæi koju gotovo svatko m
o e imati. Cak ti ne treba ni Vor ispred imena." Blago se osmjehnuo. "Mo da æu, na-
kon nekog vremena, pronaæi vlastiti stan. Kao Ivan. Konaèno, bilo bi èudno da jo
uvijek ivim s roditeljima kad mi bude, recimo, dvadeset i osam godina."
I to je vjerojatno bilo dovoljno zafrkavanja Milesa za jedan dan. Miles bi, oèit
o, polo io ivot za svog brata, ali imao je primjetnu naviku da sve ljude oko sebe p
oku a pretvoriti u produ etke samoga sebe. Ja ti nisam dodatak. Ja sam ti brat. Da.
Marku se èinilo da æe obojica sad moæi pratiti tu situaciju. Opustio se, umoran
ali sretan.
"Zbilja vjerujem", rekao je Miles, jo uvijek djelujuæi ugodno zbunjeno, "da si ti
prvi Vorkosigan u pet generacija koji je uspio ostvariti profit u poslovnoj tra
nsakciji. Dobrodo ao u obitelj."
Mark kimne glavom. Obojica su neko vrijeme utjeli.
"To nije odgovor", uzdahne Mark konaèno. Glavom je pokazao na kliniku Durona Gru
pe, ukljuèujuæi u to i cijelo Jacksonovo Skrovi te "Ovakvo pojedinaèno spa avanje kl
o-nova. Èak i da sam posve raznio Va u Luigija, netko bi drugi naprosto nastavio t
amo gdje je Kuæa Bharaputra stala."
"Da", slo i se Miles. "Pravi bi odgovor morao biti me-dicinsko-tehnièki. Netko mor
a pronaæi bolji, sigurniji trik za produ etak ivota. I mislim da æe netko u tome i
uspjeti. Puno ljudi mora raditi na tome, na puno mjesta. Tehnika presaðivanja mo
zga previ e je rizièna da bi se mogla tr i no natjecati. Morat æe nestati, jednog dana
."
"Ja... nemam nikakvog dara u medicinsko-tehnièkom smislu", reèe Mark. "U meðuvre
menu, klanje se nastavlja. Morat æu iznaæi neko drugo rje enje prije nego to doðe '
jedan dan'. Nekako."
"Ali ne danas", reèe Mark odluèno.
"Ne." Kroz prozor, vidio je shuttle za prijevoz osoblja kako se spu ta u Duronino
dvori te. Ali to jo nije bio den-
dariijski shuttle na povratku. Pokazao je glavom. "Je li to kojim sluèajem na pri
jevoz?"
"Mislim da jest", rekao je Miles prilazeæi prozoru i gledajuæi dolje. "Da."
I onda vi e nije bilo vremena. Kad je Miles oti ao provjeriti shuttle i nije mogao v
idjeti, Mark je pozvao pet- est Durona da mu pomognu izvuæi njegovo ukoèeno, svinu
to, napola paralizirano tijelo iz Lillvna naslonjaèa i polo e ga na lebdeæu paletu
. Njegove iskrivljene ruke nekontrolirano su se tresle, sve dok Lilly nije napuæ
ila usne i dala mu jo jednu dozu neèeg predivnog. Bio je savr eno zadovoljan to ga i
znose u vodoravnu polo aju. Slomljeno stopalo davalo mu je dru tveno prihvatljiv raz
log za to ne mo e hodati. Djelovao je simpatièno invalidno, upadljivo podlo- ene noge
i tim æe prije moæi uvjeriti tipove iz CarSiga da ga prenesu na njegov krevet, k
ad stignu gore.
Prvi put u ivotu, i ao je kuæi.
TRIDESET I DRUGO POGLAVLJE
Miles promotri staro zrcalo u predvorju knji nice kuæe Vorkosigan. U obitelj ga je
donijela majka generala grofa Piotra, kao dio svoga miraza; okvir mu je ukrasno
izrez-bario neki obiteljski sluga obitelji Vorrutver. Bio je sam u sobi, bez ik
oga tko bi ga vidio. Kliznuo je do zrcala i s nelagodom se zabuljio u vlastiti o
draz.
Grimizna tunika paradne carske crveno-plave odore nije mu ba laskala ni u najbolj
im trenucima. Vi e je volio skromnu otmjenost sveèane zelene odore. Zlatom ukra en v
isoki ovratnik nije, na alost, bio dovoljno visok da sakrije jednake crvene o iljke
s obje strane njegova vrata. Rezovi æe s vremenom izblijediti i nestati, ali u m
eðuvremenu privlaèe poglede. Razmi ljao je kako da ih objasni. O iljci iz dvoboja, U
kojem sam izgubio. Ili mo da, ljubavni ugrizi. To bi bilo bli e. Prstom je pre ao pre
ko njih, okreæuæi glavu s jedne strane na drugu. Za razliku od u asnog sjeæanja na
igliènu granatu, nije se sjeæao kako je do ao do tih o iljaka. To je bilo znatno go
re nego vizija vlastite smrti, spoznaja da su mu se tako va ne stvari mogle dogodi
ti a on ih se ne sjeæa, niti æe ih se ikad sjetiti.
Pa dobro, odavno se zna da on ima medicinskih problema, a o iljci su bili gotovo d
ovoljno uredni da proðu pod medicinske. Mo da ih ljudi propuste bez komentara.
Koraknuo je unatrag od zrcala da dobije iru sliku. Odora je na njemu jo uvijek pom
alo visjela, usprkos junaèkim naporima njegove majke da ga u nekoliko tjedana ot
kako su stigli kuæi natjera vi e jesti. Konaèno je problem prenijela na Marka, kao
da se prepu ta veæem iskustvu. Mark se zabavljeno smje kao, a zatim bez milosti poè
eo daviti Milesa. Zapravo, napori su djelovali. Miles se osjeæao bolje. Sna nije.
Zimoslavni bal bio je dovoljno dru tvena prilika, bez slu benih vladinih ili vojnih
obveza, da si dopusti ostaviti komplet maèeva kod kuæe. Ivan æe svoje nositi, al
i Ivan je imao visinu da mu to proðe. Na Milesovoj visini, dugaèki maè iz para d
jelovao je prokleto blesavo, gotovo se vukuæi po tlu, da se ne spominju problemi
sa spoticanjem preko njega ili udaranjem plesnih partnerica u cjevanice.
U nadsvoðenom se prolazu zaèuju koraci; Miles se hitro okrene, podigne jednu nog
u i osloni se na naslon stolca, pretvarajuæi se da se ne obazire na samoljubnu p
rivlaènost vlastitog odraza.
"Ah, tu si." U eta se Mark i pridru i mu se da bi zastao i naèas se promotrio u zrca
lu, okreæuæi se da provjeri kako mu pristaje odjeæa. Odjeæa mu je doista dobro p
ristajala. Mark je ime Gregorova krojaèa, strogo èuvanu Car-Sigovu tajnu, dobio
tako to je nazvao Gregora i pitao ga. Èetvrtasto opu ten kroj jakne i hlaèa bili su
nekako napadno civilni, ali istovremeno i nekako vrlo odluèni. Boje su na odreð
eni naèin èastile Zimoslavu: zelena, tako tamna da je gotovo prelazila u crno, b
ila je obrubljena crvenom, tako tamnom daje gotovo prelazila u crno. Dojam je bi
o negdje izmeðu vedrog i prijeteæeg, poput male, vesele bombe.
Miles se sjetio onog vrlo èudnog trenutka u Rowaninoj letjelici, kad je privreme
no bio uvjeren kako je on Mark. Kako je bilo zastra ujuæe biti Mark, kako u asno izo
lira-
no. Sjeæanje na tu napu tenost natjera ga da zadrhti. Zar se on cijelo vrijeme tak
o osjeæa ?
Pa, vi e ne. Ne ako se mene pita. "Dobro izgleda", ponudi Miles.
"Aha." Mark se osmijehne. "Ni ti nisi lo . Vi e ne izgleda kao smrt na dopustu."
"I ti se popravlja . Polako." I to je istina, pomisli Miles. Najgora izoblièenja u a
sa koje je Mark pro ao u Kuæi Rvoval i o kojima je apsolutno odbijao razgovarati,
postepeno su nestala. No jo je uvijek ostao dobar sloj mesa. "Kakvu æe te inu na kra
ju odabrati?" upita Miles znati eljno.
"Gleda je. Inaèe ne bih potro io cijelo bogatstvo na garderobu."
"Ovaj. Ugodno ti je tako?" upita Miles s nelagodom.
Markove oèi bijesnu. "Da, hvala. Svijest da me jednooki snajperist, na razdaljin
i od dva kilometra, u ponoæ, usred oluje, ne bi ni sluèajno mogao zamijeniti s t
obom zaista je vrlo ugodna."
"Oh. Pa. Da, ima i taj faktor, valjda."
"Samo ti vje baj i dalje", savjetova mu Mark srdaèno. "To je za tebe dobro." Mark
je sjeo i podigao noge.
"Mark?" zazvao je grofièin glas iz predvorja. "Miles?" "Tu smo", reèe Miles.
"Ah", rekla je ona ulazeæi. "Evo vas obojice." Nasmije ila im se s pohlepnom mater
inskom slavodobitno æu, djelujuæi vrlo zadovoljno. Miles se i protiv svoje volje o
sjetio zagrijanim, kao da se neki preostali komadiæ leda koji je zaostao u njemu
jo od krio-smrzavanja konaèno otopio, blago se pu eæi. Grofica je imala na sebi no
vu haljinu, ukra eniju nego obièno, u zelenom i srebrnom, s volanima i naborima i
povlakom, pravo slavlje tkanine. Ali nije ju èinila ukoèenom ne bi se usudila. G
rofica se nikad nije
dala zastra iti od svoje odjeæe. Ba obrnuto. Oèi su joj sjajile jaèe od srebrnog ve
za.
"Tata nas èeka?" upita Miles.
"Zaèas æe siæi. Ali moramo otiæi toèno u ponoæ. Vas dvojica naravno mo ete ostati
i dulje, ako elite. Prorièem da æe on pretjerati, pokazujuæi hijenama da je presn
a an da ga zaskoèe, bez obzira to hijena vi e ni nema. ivotni refleksi. Miles, poku aj g
a prisiliti da se usredotoèi na Okrug. Jadni premijer Racozv izludjet æe ako bud
e osjeæao da mu Aral stalno viri preko ramena. Stvarno se nakon Zi-moslave moram
o maknuti iz prijestolnice i otiæi u Hassa-dar."
Miles, koji je vrlo toèno znao koliko je oporavka zahtijevala operacija prsnog k
o a, rekao je: "Mislim da æe ga moæi nagovoriti."
"Molim te da doda i svoj glas. Znam da tebe ne mo e prevariti, a i on to zna. Ovaj t
o mogu oèekivati veèeras, medicinski govoreæi?"
"Plesat æe dvaput, jednom da doka e da mo e i drugi put da doka e da prvi put nije var
ao. Nakon toga æe ga bez problema moæi nagovoriti da sjedne", predviðao je Miles
samopouzdano. "Samo navali i budi kvoèka, da se on mo e pretvarati kako staje samo
radi tebe, a ne zato to æe se prevaliti. Hassadar zvuèi kao jako dobar plan."
"Da. Barravar ba ne zna to bi sa sna nim ljudima u mirovini. Po tradiciji, svi oni u
redno umru, a ne ostaju u blizini da bi komentirali svoje nasljednike. Aral je n
eka vrst prvog koraka. Premda Gregor ima vrlo u asavajuæih ideja."
"Oh?"
"Mrmlja ne to o vicekraljskom mjestu na Sergvaru kao polo aju za Arala kad se do kra
ja oporavi. Izgleda da trenutni vicekralj moli povratak kuæi. Cvili da se vrati,
zapravo. Nezahvalnijeg mjesta od kolonijalnog guvernera ne mogu ni zamisliti. Po t
en èovjek zavr i samljeven u pra inu, trudeæi se da bude posrednik izmeðu dva skupa
sukobljenih potreba, domaæe vlade iznad njega i kolonista ispod njega. Sto god m
o e uèiniti da promijeni Gregoro-vo mi ljenje o ovome bit æe prihvaæeno sa zahvalno æu."
"Oh, ne znam ba ." Milesove obrve zami ljeno se podignu. "Mislim kakav je to projekt
za mirovinu. Èitav planet za igranje. Sergvar. Zar ga nisi ti sama otkrila, dok
si jo bila u Betanskim astronomskim istra ivanjima?"
"Toèno. Da barravarska vojna ekspedicija nije bila br a od nas, Sergvar bi sad bio
betanska kæerinska kolonija. S puno boljom upravom, vjeruj mi. Stvarno je potre
bno da netko to po teno uzme u ruke. Veæ samo ekolo ka pitanja vape za injekcijom in
teligencije mislim, pogledaj tu cr-vnu kugu. Malo betanske opreznosti bi... dobr
o. Valjda su s vremenom ipak shvatili."
Miles i Mark se pogledaju. Nije se radilo o telepatiji. Ali nedvojbeno su tog tr
enutka dijelili pomisao kako Aral Vor-kosigan mo da i nije jedini pretjerano energ
ièni postariji struènjak kojeg bi Gregor rado izvukao iz prijestolnice.
Mark se namr ti. "Koliko bi to brzo bilo, gospoðo?" "Oh, bar jo godinu dana ne." "A
h." Mark se razvedri.
Oru nik Pym provirio je kroz nadsvoðen prolaz. "Spremni smo, gospo", objavi.
Svi su se po urili u crno-bijelo poploèano predvorje i prona li grofa kako stoji na
dnu zavojitog stubi ta. Odu evljeno ih je promatrao dok su ulazili. I grof je u svoj
im medicinskim isku enjima izgubio ne to kila, ali od toga je samo djelovao jo spremn
ije, u svojoj crveno-plavoj odori. I odoru i maèeve nosio je s nesvjesnom lakoæo
m. Za tri sata padat æe s nogu, procjenjivao je Miles, ali do tad æe
veæ ostaviti trajan prvi dojam na mno tvo promatraèa, pri ovom prvom slu benom izlas
ku s novim srcem. Boja lica bila mu je izvrsna, pogled o tar kao i uvijek. Ali vi e
u kosi nije imao ni traèka tamnog. Zanemariv i to, stvarno bi se moglo pomisliti d
a æe ivjeti vjeèno.
Samo to Miles to vi e nije vjerovao. Unatrag gledano, cijela ga je ta srèana epizod
a isprepadala na mrtvo ime. Ne èinjenica da mu otac mora jednog dana umrijeti, v
jerojatno prije njega to je bio prirodan redoslijed stvari i Miles ne bi mogao g
rofu po eljeti da se redoslijed promijeni veæ to to bi se moglo dogoditi da Miles n
e bude prisutan kad se to dogodi. Kad bude potreban. Mogao bi biti negdje daleko
, recimo zabavljajuæi se sa svojim Den-dariijskim plaæenicima i doznati tek kad
proðu tjedni i tjedni. Prekasno.
Kako su obojica bili u uniformama, poruènik je salutirao svome ocu admiralu, sad
veæ s uobièajenim tragom ironije s kojim su obièno izmjenjivali vojne iskaze pr
istojnosti. Miles bi ga radije zagrlio, ali to bi izgledalo èudno.
Ba ga briga kako æe izgledati. Pri ao je svome ocu i zagrlio ga.
"Hej, deèko, hej", reèe grof, iznenaðen i zadovoljan. "Nije tako lo e, stvarno." U
zvratio je Milesu zagrljaj. Onda grof ustukne i sve ih obuhvati pogledom, svoju
otmjenu enu i svoja sad dva sina. Smije eæi se zadovoljno kao i svaki bogata , ra irio
je ruke kao da ih eli sve zagrliti, kratko i gotovo stidljivo. "Jesu li dakle Vor
kosigani spremni osvojiti zimoslavni bal? Najdra a kapetanice, predviðam da æe ti
se predati hrpimice. Kako noga, Mark?"
Mark ispru i desnu cipelu i mahne. "Mo e izdr ati bilo koju vorsku gospu do sto kila,
gospodine. Èelièna oja-èanja na prstima, iznutra", dodao je postrance Milesu. "N
e elim riskirati."
Grofica prihvati svoga supruga pod ruku. "Povedi nas, ljubavi. Vorkosigani pobje
ðuju."
Vorkosigani se oporavljaju bilo bi toènije, pomisli Miles. Ne kad bi im mogli vi
djeti protivnike.
Miles se nije iznenadio to je gotovo prva osoba koju su Vorkosigani susreli u av i u
carsku rezidenciju bio Si-mon Illvan. Illvan je bio odjeven kao i obièno u takvi
m prilikama, sveèana crveno-plava odora koja je skrivala mno tvo komunikatora.
"Ah, osobno je veèeras tu", promrmlja grof ugledav i svog starog efa Sigurnosti pre
ko predvorja. "To znaèi da nigdje drugdje nema nikakvih velikih kriza. Fino."
Svoje sad snijegom pokrivene ogrtaèe predali su Gre-gorovom kuænom osoblju. Mile
s je drhtao. Zakljuèio je kako mu je ova posljednja pustolovina poremetila vreme
nsko planiranje. Obièno je uspijevao pronaæi nekakvu misiju izvan planeta dok u
prijestolnici ne proðe zima. Illvan im kimne i priðe im.
"Dobra veèer, Simone", reèe grof.
"Dobra veèer, gospodine. Do sad je sve mirno i tiho, veèeras."
"To je lijepo." Grof podigne jednu zabavljenu obrvu. "Siguran sam da æe i premij
er Racozv biti odu evljen to to èuje."
Illvan otvori usta, pa ih opet zatvori. "Ovaj, to je navika", rekao je s nelagod
om. Zabuljio se u grofa Vorkosigana gotovo frustrirano. Kao da je jedini naèin k
ako se mogao odnositi prema svome zapovjedniku u proteklih trideset godina bio k
roz izvje æa; ali admiral grof Vorkosigan ih vi e nije primao. "Ovo je vrlo èudno",
priznao je.
"Naviknut æe se, Simone", uvjerila gaje grofica Vorkosigan. I odluèno odvukla svo
ga supruga iz Illyanove or-
bite. Grof mu je na odlasku napola salutirao, podr avajuæi grofièine rijeèi.
Illvanov pogled padne umjesto toga na Milesa i Marka. "Hm", rekao je, tonom èovj
eka koji je upravo lo ije pro ao pri zamjeni konja i magaraca.
Miles se ispravi. Lijeènici CarSiga dopustili su mu povratak na du nost kroz dva m
jeseca, ako sve bude u redu na krajnjem pregledu. Nije ih gnjavio spomenom onog
malog problema s konvulzijama. Mo da je prvi bio samo zbog njegove specifiène reak
cije na brzopent. Jasno, a drugi i treæi bili su podsjeæanje na reakciju. Ali vi e
ih nakon toga nije imao. Miles se prkosno nasmije i, trudeæi se da djeluje vrlo z
dravo. Illyan samo strese glavom, zagledan u njega.
"Dobra veèer, gospodine", rekao je Mark Illvanu. "Je li CarSig uspio uredno ispo
ruèiti moj zimoslavni dar za klonove?"
Illvan kimne glavom. "Pet stotina maraka svakom, pojedinaèno adresiranih i na vr
ijeme, da, gospodaru."
"Fino." Mark mu je ponudio jedan od svojih o trijih osmijeha, od one vrste koja je
ljude tjerala da se zapitaju to misli. Klonovi su bili razlog koji je Mark dao I
llvanu za predaju onih milijun betanskih dolara CarSigu, kao to se bio zakleo; no
vac je sad bio u fondu za njihove potrebe, izmeðu ostalog s njim se plaæao smje ta
j u onoj ekskluzivnoj privatnoj koli. Illvan je bio toliko izbezumljen da.se ukoè
io kao robot, prizor koji je Miles gledao s velikim divljenjem. Dok klonovi ne p
ostanu samostalni, milijun æe se taman negdje potro iti, pretpostavio je Mark. Ali
zimoslavni su darovi bili osobni i zasebni.
Mark nije pitao kako su njegovi darovi primljeni. Miles je to arko elio doznati, a
li Mark je produ io uz jo jedno uljudno kimanje glavom, kao da je Illvan slu benik s
kojim je upravo obavio kakav manji posliæ. Miles je salu-
I
tirao i sustigao ga. Mark je suzdr avao iroki osmijeh, od èega mu je izraz postao v
rlo samozadovoljan.
"Sve ovo vrijeme", povjerio se Mark tihim glasom Mile-su, "brinuo sam se oko tog
a to nikad nisam dobio dar. Nije mi èak ni palo na pamet brinuti oko toga to nikad
nisam ni ta darovao. Zimoslavaje oèaravajuæi praznik, zna ?" Uzdahnuo je. "Volio bi
h da poznam one klonovske klince dovoljno da mogu svakome ne to odabrati. Ali ovak
o bar dobivaju dar izbora. Kao da im odjednom dam dva poklona. Ali kako se vi lj
udi dovijate za darove recimo Gregoru?"
"Oslanjamo se na tradiciju. Dvjesto litara javorovog eæernog sirupa iz dendariijs
kih planina, koje se godi nje isporuèuju u njegovo kuæanstvo. Rije ena stvar. Ali ak
o misli daje Gregor problem, razmisli o na em ocu. Kao da poku ava smisliti zimoslavni
dar za Djeda Mraza bradom."
"Da i to me muèilo."
"Ponekad naprosto ne mo e uzvratiti. Naprosto mora dati. Jesi li, ovaj... potpisao o
ne kreditne èipove za klonove?"
"I jesam i nisam. Zapravo, potpisao sam ih s 'Djed Mraz'." Mark si proèisti grlo
. "To je i svrha Zimoslave, ja mislim. Nauèiti te kako da... daje . Biti Djed Mraz
kraj je igre, zar ne?"
"Mislim daje tako."
"Nekako æu to veæ prokljuviti", kimne Mark odluèno.
Zajedno su produ ili u dvoranu za prijeme na drugom katu i hvatali piæa. Privlaèil
i su podosta pozornosti, primijetio je Miles zabavljeno, prikriveno zurenje od v
orske kreme koja se tu skupila. O, Barrayaru. Kakvo ti iznenaðenje spremamo.
Mene je sasvim sigurno iznenadio.
Bit æe tako zabavno, imati Marka za brata. Konaèno saveznik! Bar mislim... Miles
se pitao hoæe li ikad uspjeti navesti Marka da voli Barravar kao to ga on voli.
Pomisao ga je èinila èudno nervoznim. Najbolje da ga ne voli previ e. Barravar mo e
biti i smrtonosan kao ljubavnica. Ali svejedno... izazov. Dovoljno izazova za sv
e, tu toga nikad nije nedostajalo.
Ali Miles æe morati biti oprezan u svemu to bi Mark mogao shvatiti kao poku aj da g
a nadvlada. Markova divlja alergija na svaki nagovje taj kontrole bila je posve ra
zumljiva, smatrao je Miles, ali èinila je ulogu mentora vrlo osjetljivom.
Bolje da ne bude predobar, veliki brate. Sad si potro- an, zna . Pro ao je rukom po sja
jnom tkanju svoje jakne, hladno svjestan toga to znaèi potro an. Ali za uèitelja je
krajnja pobjeda kad ga pobijedi uèenik. Predivna li paradoksa. Ne mogu izgubiti
.
Miles se osmjehne. Aha, Mark. Uhvati me ako mo e . Ako mo e .
"Ah." Mark glavom poka e na èovjeka u vinski crvenoj odori vorske kuæe na drugom k
raju prostorije. "Zar to nije barun Vorsmvthe, onaj industrijalac?"
"Da."
"Volio bih razgovarati s njim. Pozna li ga? Mo e li me predstaviti?"
"Jasno. Razmi lja o novim investicijama?"
"Da, odluèio sam se razgranati. Dvije treæine barra-varskih investicija i jedna
treæina galaktièkih."
"Galaktièkih?"
"Ula em ne to u eskobarsku medicinsku tehnologiju, ako ba mora znati."
"Aha. Treba joj poèetni kapital. Ja æu biti tihi partner." Mark zastane. "Rje enje
mora biti medicinsko, zna . A osim toga... hoæe se kladiti da neæe biti i profita?
"
"Ne. Zapravo, te ko da bih se igdje kladio protiv tebe."
Mark se osmjehne svojim najo trijim osmijehom. "Fino. I ti uèi ."
Miles povede Marka preko prostorije i ostvari zatra eno upoznavanje. Vorsmvthe je
bio odu evljen stoje prona ao nekog tko je htio razgovarati o njegovu poslu ovdje a
izraz dosade na njegovu licu nestao je s prvim Markovim ciljanim pitanjem. Miles
je ostavio Marka bez nadzora, mahnuv i rukom. Vorsmvthe je obilno gestikulirao. M
ark je slu ao kao da mu se u glavi vrti kazeta i snima. Miles ih ostavi da se zaba
vljaju.
Ugledao je Deliju Koudelka na drugoj strani prostorije i krenuo prema njoj da si
rezervira ples za kasnije i mo da prestigne Ivana. Ako bude sreæe, mo da mu se pru i
i prilika da upotrijebi ono s o iljcima iz dvoboja.
TRIDESET I TREÆE POGLAVLJE
Nakon vrlo zanimljivog razgovora o sektorima koji su u barravarskoj privredi u ir
enju, Vorsmvtha je preuzela njegova supruga i odvukla ga iz prozorske istake koj
u su on i Mark bili zauzeli; on se nevoljko rastao od Marka, obeæavajuæi da æe m
u poslati neke prospekte. Mark je opet potra io Milesa. Grof nije bio jedini Vorko
sigan koji je veèeras bio u opasnosti da pretjera dokazujuæi promatraèima svoje
zdravlje i Mark je to znao.
Mark je, sam po sebi, postao Milesov povjerenik za sa-moispitivanja koja nije eli
o dijeliti sa svojim nadreðenima u CarSigu, provjere znanja, prela enje starih mat
erijala u rasponu od pravila slu be do peterosvemirske matematike. Mark se s time
na alio samo jednom, prije nego to je shvatio dubinu u asa koja je pogonila Milesovo
opsesivno provjeravanje. Osobito kad bi zaista i prona li neku rupu u Milesovu pam
æenju. Marka je to veoma smetalo, to novo oklijevanje, taj oèajni nedostatak sam
opouzdanja u njegovu velikom bratu. Nadao se da æe se Milesu odurno samopouzdanj
e uskoro vratiti. Bila je to jo jedna èudna uzajamnost, da Miles ima stvari kojih
se eli sjetiti a ne mo e, dok Mark ima stvari koje eli zaboraviti. I ne mo e.
Morat æe natjerati Milesa da ga vi e vodi uokolo. Miles je u ivao izigravajuæi struè
njaka, to gaje automatski stavljalo u gornji polo aj na koji je bio naviknut. Da, n
eka
Miles malo pro iri svoj brzo ireæi ego. Mark si je to sad mogao priu titi. A utrkivat
æe se s Milesom neki drugi put, kad Miles bude opet u formi. Kad to bude sportsk
i.
Konaèno, popev i se na stolac i iskrenuv i vrat, Mark je ugledao svog brata kako upr
avo odlazi iz dvorane za prijeme u pratnji plavu e u plavoj pli anoj haljini Delije
Koudelka, Kareenine najvi e sestre. Ovdje su. O, Bo e. Ostavio je stolac i brzo potr
a io groficu. Konaèno ju je uhvatio u predvorju na treæem katu, u razgovoru s neki
m starijim enama, oèito njezinim prijateljicama. Ugledala je njegov tjeskobni osm
ijeh i smjesta im se isprièala, da bi mu se pridru ila u jednoj udubini u sagom po
krivenom hodniku.
"Ima li kakvih problema, Mark?" upitala je, ireæi svoju suknju po malom sjedalu.
Oprezno se spustio na drugi kraj.
"Ne znam. Koudelke su ovdje. Jo na Carevom roðendanu, obeæao sam Kareen jedan ple
s ako se vratim na vrijeme. I... zamolio sam je da porazgovara s tobom. O meni.
Je li tako i uèinila?"
"Da."
"I to si joj rekla?"
"Pa, to je bio podulji razgovor..."
O, sranje.
"Ali, ukratko, rekla sam joj da smatram kao si ti inteligentan mladiæ koji je pr
o ao kroz neka vrlo neugodna iskustva ali, ako te se bude moglo nagovoriti da isko
risti tu svoju pamet pri rje avanju svojih problema, mogla bih te podr ati."
"Betanska terapija?" "Ne to takvo."
"I ja sam razmi ljao o betanskoj terapiji. Puno sam o tome razmi ljao. Ali u asavam se
pomisli da sve bilje ke mog terapeuta jednog dana zavr e u nekom analitièkom
izvje æu CarSiga. Ne elim biti prokleta predstava." Ne opet.
"Mislim da bih ja mogla tu ne to srediti."
"Stvarno?" Podigao je pogled, potresen nadom. "Premda ni ti ne bi vidjela ta izv
je æa?"
"Da."
"Ja... bih to cijenio."
"Smatraj to obeæanjem. Moja rijeè kao Vorkosigana."
Posvojenog Vorkosigana, jo vi e od njega. Ali nije sumnjao u njezinu rijeè. Majko,
uz tebe sve izgleda moguæe.
"Ne znam koje si pojedinosti rekla Kareen."
"Vrlo malo njih. Konaèno, njoj je samo osamnaest godina. Jedva izlazi na kraj sa
svojim vlastitim odrastanjem. Neke, ovaj, naprednije stvari mogu i prièekati, b
ar mi se tako èinilo. Ona prvo mora proæi kroz kolovanje, prije nego to preuzme bi
lo kakvu dugoroènu obvezu", dodala je znaèajno.
"Oh. Ovaj." Nije bio siguran je li mu laknulo ili nije. "To je sve ionako zastar
jelo. Otkrio sam... cijeli jedan novi set problema, u meðuvremenu. Znatno gorih.
"
"Ja to ne osjeæam, Mark. Meni djeluje znatno usredo-toèeniji i opu teniji, otkako s
te se ti i Miles vratili s Jack-sonova Skrovi ta. Premda ne eli govoriti o tome."
"Ne alim to sam se upoznao, gospo. Èak ne alim ni... to sam to to jesam." Ja i crna g
omila. "Ali alim... to sam tako daleko od Kareen. Vjerujem da sam neka vrst èudovi t
a. A u komadu, Caliban se ne o eni Prospe-rovom kæeri. Zapravo, koliko se sjeæam,
nastrada veæ zato to poku a." Da, kako bi mogao objasniti deru i evu i Urlatora i Ubo
jicu nekome poput Kareen, a daje ne upla i ili joj se ne zgadi? Kako bi mogao od n
je tra iti da hrani njegove poremeæene potrebe, èak i u nekom snu ili igri? Beznad
no. Bolje ni ne poku avati.
Grofica se suho osmjehne. "Analogija ti ne valja u nekoliko toèaka, Mark. Kao pr
vo, ja ti jamèim da nisi ni e
biæe, to god ti mislio o sebi. A ni Kareen nije vi e biæe. Premda, ako bude ustrajao
na tome daje smatra nagradom a ne osobom, mogu ti isto tako jamèiti da æe si stvo
riti drugu vrst problema." njezine podignute obrve naglasile su poantu. "Kao uvj
et za moje odobrenje tvojih poteza, dodala sam i prijedlog da ona iduæe godine n
a Koloniji Beta iskoristi priliku i uzme i neke dodatne poduke. Malo betanskog o
brazovanja u odreðenim privatnim stvarima moglo bi znaèajno popraviti stvari, ja
bar mislim i pro iriti njezine pojmove dovoljno da prihvate, ovaj, slo enije zahtje
ve a da se ne zagu e. Odreðena liberalnost pogleda koju jedna osamnaestogodi njakinj
a naprosto ne mo e steæi na Barravaru."
"Oh." Ta mu zamisao nije èak ni pala na pamet, da problem rije i dijelom i s Karee
ninog kraja. To je bilo... tako smisleno. "Ja... razmi ljao sam o kolovanju na Kolo
niji Beta i za mene, iduæe godine. Malo galaktièkog obrazovanja dobro bi izgleda
lo u mojim papirima, kad se ovdje prijavim za posao koji imam na umu. Ne elim ba s
ve ostaviti èistom nepotizmu."
Grofica iznenaðeno nakrivi glavu. "Fino. Èini mi se da ima mudre dugoroène planov
e, dobro osmi ljene da pomognu u ostvarivanju svih tvojih ciljeva. Sad ih jo samo t
reba i provesti. Posve se sla em."
"Dugoroèno. Ali... veèeras je sad."
"A to si planirao uèiniti veèeras, Mark?"
"Plesati s Kareen."
"Ne vidim tu nikakvih problema. Smije plesati. Tko god bio. Ovo nije kazali ni koma
d, Mark, a stari Prospero ima puno kæeri. Jedna od njih mogla bi imati èak i pri
zeman ukus za èudne tipove."
"Koliko prizeman?"
"Oh..." Grofica ispru i ruku otprilike na Markovoj visini. "Bar toliko. Idi i ple i
s djevojkom, Mark. Ona misli da si zanimljiv. Majka priroda mladim ljudima umjes
to
opreza daje smisao za romantiku, da bi produ ila vrstu. To je trik i od njega rast
emo."
Prijeæi preko dvorane za ples da pozdravi Kareen Kou-delku èinilo se Marku najst
raviènijom stvari koju je ikad dobrovoljno uèinio, ukljuèujuæi tu i prvi dendari
ijski napad na Jacksonovo Skrovi te. Ali sliènosti su tu prestale, jer su stvari k
renule na bolje.
"Barune Mark!" reèe ona sretno. "Rekli su mi da si tu."
Pitala si? "Do ao sam iskupiti svoju rijeè i svoj ples, gospo." Uspio je proizvest
i vorski naklon.
"Dobro! Bilo je i vrijeme. Saèuvala sam ti sve plesove zrcala i poskoèice s izvi
kivanjem."
Sve jednostavne plesove koje bi mogao znati. "Pro log sam tjedna natjerao Milesa d
a me nauèi korake Mazeppi-nog menueta", dodao je nadobudno.
"Savr eno. Oh, glazba poèinje " Odvukla gaje na in-tarzijama ukra en podij.
Imala je na sebi uskovitlanu tamnozelenu haljinu s crvenim porubom koja je istic
ala njezine pepeljasto plave kovrèe. U nekoj vrsti pozitivne paranoje, zapitao s
e je li moguæe da joj je odjeæa namjerno usklaðena s njegovom. Sluèajnost, sigur
no. Kako bi ? Moj krojaè mojoj majci, ona njezinoj majci, ona njoj. Kvragu, svaki
carsigovski analitièar morao bi biti u stanju otkriti takav trag podataka.
evo je, na alost, imao sklonost da je mentalno skida i jo gore. Ali evo veèeras neæe
doæi u priliku da progovori. Ovo je gosao za baruna Marka. I ovog puta neæe za-r
ibati stvar. evo mo e samo èepiti tamo dolje i proizvoditi paru. Barun Mark pronaæi
æe naèin da iskoristi tu energiju. Poènimo od praæenja ritma. Postojao je èak i
jedan ples Mazeppin menuet, sluèajno u kojem su se part-
neri dodirivali, dr eæi se za ruku ili struk, gotovo èitavo vrijeme.
Svako pravo bogatstvo je biolo ko, rekao mu je grof. Mark je konaèno shvatio stoje
 mislio. Sa svih svojih milijun betanskih dolara, ovo nije mogao kupiti, to svje
tlo u Kareeninim oèima. Premda sigurno neæe koditi... koja je ono prokleta ptica
na Zemlji koja gradi nemoguæe slo ena gnijezda kako bi privukla partnera?
Bili su usred plesa zrcala. "Dakle, Kareen, ti si djevojka. Ja, ovaj, sam se ne to
svaðao s Ivanom. to ti misli , to je najprivlaænija stvar koju mu karac mo e ponuditi?
Letjelica, bogatstvo... dru tveni polo aj?" Nadao se da mu glas zvuèi kao da se radi
o nekakvoj znanstvenoj anketi. Ni ta osobno, gospo.
Napuæila je usne. "Duh", reèe konaèno.
Aha. A u kojoj æe trgovini to kupiti, sa svim tim betan-skim dolarima, deèko1?
"Ples zrcala, moj red", reèe Kareen. "Stoje najva nija stvar koju ena mo e ponuditi?"
"Povjerenje", rekao je bez razmi ljanja, a onda se toliko zamislio o tome da je um
alo izgubio korak. Trebat æe mu cijela planina povjerenja, sasvim toèno. Pa, poè
ni je graditi veèeras, barune Mark, stari moj. Vuci jednu po jednu prokletu ko aru
, ako treba.
Èetiri ju je puta uspio natjerati da se nasmije naglas. Brojao je.
Jeo je previ e (èak se i dero potajno zadovoljio), pio je previ e, govorio previ e, ple
sao puno previ e i opæenito se prokleto dobro zabavio. Plesanje je bilo pomalo neo
èekivano. Kareen ga je nevoljko posudila cijeloj niski znati eljnih prijateljica.
Procijenio je da im je zanimljiv samo kao novost, ali nije elio biti izbirljiv. D
o dva poslije ponoæi veæ je toliko toga pro ao da je poèinjao blebetati i epati. Bo
lje da stane prije nego to Urlator bude morao izaæi
i pobrinuti se za oprljene ostatke. Osim toga, proteklih sat vremena, Miles je t
iho sjedio u kutu, djelujuæi neobièno uvenulo.
Rijeè u uho sluzi carskog kuæanstva dovela je grofovo cestovno vozilo natrag po
njih, a vozio ga je sveprisutni Pym, koji je grofa i groficu odvezao kuæi veæ ra
nije. Miles i Mark zauzeli su stra nji dio, obojica se zavaliv i u sjedala. Pym je p
ro ao kraj stra ara na vratima rezidencije i za ao u zimske ulice, utonule u noænu ti in
u koliko su to ulice prijestolnice ikad mogle biti, sa samo nekoliko drugih vozi
la koja su ih mimoi la. Miles se okrenuo da pojaèa grijanje i zavalio se natrag u
svoje sjedalo napola zatvorenih oèiju.
Mark i njegov brat bili su sami u odjeljku. Mark je pre-brojao koliko je ljudi p
risutno. Jedan, dva. Tri, èetiri, pet, est, sedam. Barun Miles Vorkosigan i admir
al Naismith. Barun Mark Vorkosigan i dero, evo, Urlator i Ubojica.
Admiral Naismith bio je znatno otmjenija kreacija, pomislio je Mark s prigu enim u
zdahom zavisti. Miles je admirala mogao izvoditi na zabave, predstavljati ga enam
a, paradirati s njime u javnosti gotovo svugdje osim na samom Barravaru. Pa, val
jda, ono to moja crna gomila nema u istanèanostipona anja, nadoknaðuje brojem...
Ali svi su oni i li skupa, on i crna gomila, na onoj najdubljoj razini. Pa æu se j
ednostavno morati pobrinuti za sve vas. Nekako. Samo vi ivite tamo dolje u tami.
Jer jednog dana, u nekom oèajnièkom trenutku, mo da æu vas opet trebati. Vi ste se
pobrinuli za mene. Ja æu se pobrinuti za vas.
Mark se pitao za to se brinuo admiral Naismith, za Milesa? Ne to sitno ali bitno èa
k je i grofica to vidjela. Kako je ono rekla? Neæu se ozbiljno brinuti za Mileso
vo mentalno zdravlje sve dok ne bude odsjeèen od svog malog admirala. Odatle ona
oèajnièka snaga u Milesovu trudu da povrati zdravlje. Njegov posao s CarSigom b
io mu je veza s admiralom Naismithom.
Mislim da to razumijem. O, da.
"Jesam li ti se ikad isprièao to sam skrivio tvoju smrt?" upita Mark naglas.
"Ne tako da bih se toga sjetio... I nije bila samo tvoja krivnja. Nisam trebao n
i poèinjati onu povr insku misiju. Trebao sam prihvatiti Va a Luigijevu ponudu za ot
kupninu. Samo to..."
"Samo to?"
"Tebe nije htio prodati. Mislim daje veæ onda planirao dobiti vi u ponudu od Rvova
la."
"To bih i ja pomislio. Ovaj... hvala."
"Nisam siguran da je to i ta promijenilo, na kraju", reèe Miles isprièavajuæim ton
om. "Buduæi da je Rvoval samo ponovno poku ao."
"0, da. Puno je toga promijenilo, na kraju. Sve na ovom svijetu." Mark se blago
osmjehne u tami. Raznorodna arhitektura Vorbarr Sultane prolazila je kraj njihov
ih prozora, snijegom umek ana u neku vrst ujednaèenosti.
" to æemo sutra?" upita Mark.
"Spavati", promrmljao je Miles tonuæi jo malo ni e u ukoèen ovratnik svoje odore, k
ao pasta koju netko uvlaèi natrag u tubu.
"Nakon toga."
"Sezona zabava ovdje zavr ava za tri dana, sa Zimo-slavnim kresovima. Ako moji ako
na i roditelji stvarno misle otiæi dolje u Okrug, vjerojatno æu si vrijeme podije
liti izmeðu Hassadara i prijestolnice, sve dok mi CarSig ne dopusti da se vratim
na posao. Hassadar je u ovo doba godine malo topliji od Vorbarr Sultane. Ovaj p
ozvan si sa mnom, ako hoæe ."
"Hvala ti. Prihvaæam." "A to ti planira raditi?"
"Kad zavr i tvoj medicinski dopust, mislim da æu se upisati u neku kolu."
JI
"Koju?"
"Ako grof i grofica budu veæinu vremena u Hassada-ru, mo da na tamo nji okru ni fakult
et."
"Hm. Moram te upozoriti, tamo æe naiæi na, ovaj, malo seljaèkiji pristup nego u V
orbarr Sultani. Naiæi æe na vi e starinskog barravarskog razmi ljanja."
"Fino. Ba to i hoæu. Moram nauèiti kako da izaðem na kraj s takvim nezgodama a da
ne ubijam sluèajno ljude."
"Ovaj", reèe Miles, "to je toèno. to æe studirati?"
"Gotovo da nije ni va no. Dat æe mi slu beni status student i priliku da prouèavam l
jude. Podatke mogu dobiti i iz stroja. Ali slab sam na ljudima. Treba toliko tog
a nauèiti. Moram znati... sve."
To je bila druga vrsta gladi, ta nezaja ljiva pro drlji-vost za znanjem. CarSigov an
alitièar sigurno mora imati to veæu moguæu bazu podataka. Ljudi koje je upoznao k
raj automata za kavu u sto eru CarSiga vodili su usputne meðusobne razgovore u nev
jerojatnom rasponu i dubini tema. Morat æe se po uriti ako se bude htio natjecati
s takvom ekipom. Da pobijedim.
Miles se nasmijao.
" to je smije no?"
"Samo se pitam to æe Hassadar nauèiti od tebe."
Cestovno vozilo skrenulo je kroz vratnice kuæe Vorko-sigan i usporilo. "Mo da æu i
pak rano ustati", reèe Mark. "Ima dosta posla."
Miles se pospano nasmije i, sav istopljen u svojoj odori. "Dobro do ao na poèetak."
MILES VORKOSIGAN/NAISMITH NJEGOV SVIJET I VRIJEME
Kronologija Dogaðaji
Kronika
Tijekom Betansko--Barrayarskog rata
Vordariansko pretendentsvo
Milesu je 17 godina
Cordelia Naismith susreæe baruna Arala Vorkosigana dok se bore na suprotnim stra
nama u ratu. Usprkos pote koæama, zaljubljuju se jedno u drugo i vjenèaju se.
Dok je Cordelia trudna, poku aj ubojstva Arala otrovnim plinom ne uspijeva, ali Co
rdelia je pogoðena; Miles Vorkosigan raða se s kostima koje æe uvijek biti krhke
i drugim zdravstvenim problemima. Rast æe mu biti kr ljav.
Miles ne uspijeva proæi lijeènièki pregled za upis u Carsku vojnu akademiju. Na
putu, iz nu de mora improvizirati Slobodne dendariijske plaæenike; tijekom èetiri
mjeseca sudjeluje u nenamjernim ali neizbje nim pustolovinama. Ostavlja Dendariije
u sposobnim rukama Kya Tunga i vodi Elli Quinn na Betu da bi obnovila svoje o teæ
eno lice; vraæa se na Barravar da sprijeèi urotu protiv svoga oca. Car pote e veze
i ubacuje Milesa na Akademiju.
Krhotine Èasti
Barravar
Pripravnik za ratnika
Milesu je 20 godina
Milesu su 22 godine
Milesu su 23 godine
Milesu su 24 godine
Zastavnik Miles diplomira i smjesta mora preuzeti jednu od du nosti barravarskog p
lemstva i postati detektiv i sudac u jednom sluèaju umorstva. Ubrzo poslije toga
, njegova prva vojna du nost zavr ava njegovim uhiæenjem. Miles se mora ponovno prid
ru iti Dendariima kako bi spasio mladog barravarskog cara. Car prihvaæa Dendariije
kao svoje osobne snage u tajnoj slu bi.
Miles i njegov roðak Ivan odlaze na jedan cetagandski dr avni pogreb i zapliæu se
u cetagandsku unutarnju politiku.
Miles alje zapovjednicu Elli Quinn, koja je na Beti dobila novo lice, u usamljenu
misiju na postaju Kline.
Sad veæ poruènik, Miles odlazi s Dendariima da prokrijumèari jednog znanstvenika
s Jacksonova Skrovi ta. Milesove osjetljive kosti na nogama zamijenjene su sintet
ikom.
Miles u cetagandskom zarobljenièkom logoru na Dagooli IV poku ava osloboditi zarob
ljenike. Cetagandanci progone dendariijsku flotu koja konaèno dolazi do Zemlje r
adi popravaka. Miles mora odjednom onglirati s oba
" alobne Planine" u Granicama Vjeènosti
Cetaganda
Ethan od Athosa
"Labirint" u Granicama Vjeènosti
"Granice Vjeènosti" u Granicama Vjeènosti
Milesu je 25 godina
Milesu je 28 godina
Milesu je 29 godina
Milesu je 31 godina
Milesu su 32 godine
svoja identiteta, skupiti novac za popravke i raskrinkati poku aj da ga se zamijen
i dvojnikom. Ky Tung ostaje na Zemlji. Zapovjednica Quinn je sad Milesova desna
ruka i glavna èasnica. Miles i Dendarii odlaze u Sektor IV na misiju spa avanja.
Nakon prethodne misije, kosti Milesovih slomljenih ruku zamijenjene su u bolnici
sintetièkim kostima. S lllvanom, Miles iz kreveta gu i jo jednu zavjeru protiv svo
ga oca.
Miles ponovno susreæe svoga klona-brata Marka, ovog puta na Jacksonovu Skrovi tu.
Miles je na pragu treæeg desetljeæa; tridesete uzvraæaju udarac.
Miles u ulozi specijalnog istra itelja slu be Carske sigurnosti upoznaje enu svog ivot
a.
Miles se zaljubljuje u prekrasnu udovicu, no ona je na alost alergièna na brak. S
toga Miles kuje lukavi plan.
Granice Vjeènosti
Ples zrcala
Pamæenje
Komarr
Graðanska du nost
Nakladnik ALGORITAM d.o.o. Zagreb, Gajeva 12
Za nakladnika Mladen Kokolj
Grafièki urednik Davor Horvat
Priprema naslovne stranice BAKAL d.o.o.
Korektura Vesna Strièeviæ
Obrada i prijelom ALGORITAM DTP-Studio
Tisak: Tiskara Puljko
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèili na knji nica, Zagreb
UDK 821.111 (73)-31 =163.42
BUJOLD, Lois McMaster
Ples zrcala / Lois McMaster Bujold ; , [s engleskoga prevela Milena Benini-Getz]
. - 1. izd. - Zagreb : Algoritam, 2000.
Prijevod djela: Mirror Dance. ISBN 953-6450-54-2 400725084
Lois McMaster Bujold,
roðena 1949., svoju prvu znanstveno fantastiènu pripovijetku "Trampa" ("Barter")
napisala je
1985. g. za"Twilight Zone", a
1986. zapoèinje njena spisateljska karijera romanom "Krhotine èasti" koji sa sv
ojim nastavkom "Barravar", nastalim pet godina kasnije (Hugo, Locus i nominacija
za Nebulu za najbolji roman 1991.) èini uvertiru u pustolovine Milesa Vorkosigan
a - seriju s najvi e nagrada u povijesti znanstvene fantastike.
Novela " alobne planine" (Futura 41) nagraðena je Hugom, Nebulom i Locusovom nagra
dom za 1989., roman "Vorska igra" osvojio je Huga kao najbolji roman 1990., veæ
spomenuti "Barravar" donio je dva odlièja za 1991., a roman "Ples zrcala" poluèi
o je isti uspjeh 1994. godine. Roman "U slobodnom padu", koji nije dio serije ia
ko se odvija u istom okru ju ali dva stoljeæa ranije, nagraðen je Nebulom za najbo
lji roman 1988. godine.
Svi romani Lois McMaster Bujold odlikuju se napetom fabulom, duhovitim dijalozim
a i dubokom humano æu svojih glavnih protagonista, a u usporedbi s drugim romanima
vojne tematike, zbog uoèljivog izostanka grafièkog nasilja, doimaju se gotovo p
acifistièki.