PROMILJANJE CYBERFEMINIZ(A)MA:

RASA, ROD I UTJELOVLJENOST*

Jessie Daniels

"Ako ga ne moe oamariti, snimi ga ("If you cant slap him,

snap him) uzreica je web stranice HollaBackNYC (http://www.hollabacknyc.com). Site svakodnevnog uznemiravanja koje egzibicionisti prireuju na ulicama New Yorka i u podzemnoj, kreatorke stranice
ohrabruju ene da koriste svoje mobitele, snime zlostavljae i postave
te snimke na pomenutu stranicu. Takva dovitljiva uporaba tehnologije jedan je od primjera za niz novih izraza feministike prakse koje nazivamo "cyberfeminizam. Neke cyberfeministice (Orgad 2005.; Plant
1997.; Podlas 2000.) istiu kako internetske tehnologije mogu biti efektan medij otpora represivnim rodnim reimima i uvoenja ravnopravnosti, dok se neke druge ne bi u potpunosti s time sloile (Gajjala 2003.). U sreditu takvih odobravanja i osporavanja subverzivnog
potencijala internetske tehnologije je teorija koja obojene ene smatra
prototipom kiborga (Fernandez 2002., 32), kao kad Haraway pie o
"eni kiborgu koja izrauje ipove u Aziji i spiralnom plesu u Santa
Riti (1985., 7). U ovom u radu ponuditi pregled cyberfeministikih
teorija i praksi. Vodei se irokim oblastima teorijske literature i em1
pirijskih istraivanja, osvrnut u se na cyberfeministike tvrdnje o
Womens Studies Quarterly , Vol 37, broj 1-2, proljee/ljeto 2009., preuzeto sa http://muse.
jhu.edu/journals/wsq/v037/37.1-2.daniels.html#b25 Jessie Daniels predaje sociologiju na
Mercy College u New Yorku. Magistrirala je i doktorirala na Teksakom univerzitetu u
Austinu, te predavala na brojnim koledima i univerzitetima irom SAD-a. Autorica je
Bijelih lai (Routledge, 1997.) i Cyber-rasizma (Rowman and Littlefield, 2009.), obje knjige se
bave rasom i medijima.

145

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

subverzivnom potencijalu kiborga ljudi/strojeva, identitetskom turizmu, te rastjelovljenju unutar globalne umreene ekonomije, skupa
s analizom onog uivo doivljenog i aktualnih internetskih praksi
djevojaka i ena i onih koje se tako identificiraju.1 Dok neke cyberfeministice osporavaju da internet mijenja rodne i rasne reime moi
kroz ovjek/stroj hibridnost kiborga (Haraway, 1985.), identitetni turizam (Nakamura 2002.; Turkle 1997.), te bijeg od tjelesnosti (Hansen
2006.; Nouraie-Simone 2005.b), ja tvrdim kako ivo iskustvo i aktualne prakse na internetu djevojica i onih koje se identificiraju kao
ene otkrivaju naine na koje one koriste Internet kako bi transformirale svoje materijalne, tjelesne ivote na bezbroj sloenih naina kojima se i opiru, ali i potvruju rodne i rasne hijerarhije.
Crpei iz akademskih disciplina, takoer se prilino namjerno
fokusiram na teoretski utemeljena empirijska socioloka istraivanja
o internetskim praksama. Rad Saskie Sassen tie se utjelovljenja digitalnog u psihiki, materijalni svijet, pa ona katalogizira naine na koje
digitalne tehnologije "omoguavaju enama ukljuiti se u nove oblike
rasprave i u proaktivno nastojanje u viestruko razliitim oblastima,
od politike do ekonomije (2002., 368). Nasuprot njoj, Lori Kendall
(1996., 1998., 2000., 2002.), u svojoj bogato nijansiranoj etnografiji
rodne dinamike na multikorisnikoj domeni BlueSky, tvrdi kako
digitalne tehnologije prije reproduciraju nego to podrivaju bijelu,
heteroseksualnu, maskulinu kulturu i hijerarhiju moi. U lanku
"Promjena subjekta iz 1997., Jodi OBrien elokventno pie o strogom kontroliranju rodnog identiteta na mrei i ogranienjima identitetskog turizma. A istraivanje Victorie Pitt iz 2004. o enskoj uporabi interneta na forumima o raku dojke, vaan je korektiv diskursu
o rastjelovljenju, tako popularnom u cyberfeministikom pismu. Ja se
barem djelomino fokusiram na ono to dobro poznajem; sociologinja
sam po obrazovanju, pa je to oblast u kojoj sam najkompetentnija.
Usredotoenost na empirijska socioloka istraivanja o internetskim
1 Kroz cijeli u rad koristiti termin "ena koja se tako identificira u jednini i mnoini, kako
bih s jedne strane prepoznala problematiku univerzaliziranja razlike u pojmovima "ena
i "ene, te signalizirala ukljuivanje queer i transrodnih ena koje mogu i ne moraju imati
ensku anatomiju.
146

Zenike sveske

praksama takoer je uspjena strategija za utemeljenje teoretskih tvrdnji o suvberzivnom potencijalu digitalnih tehnologija. Naposljetku,
namjera mog fokusiranja na socioloka istraivanja je posluiti kao
izazov onima koji tvrde da ele transformirati i informirati drutvo,
pa ipak su neznatno angairani u cyber-svijetu.

Ponad "Nula i jedinica: rod, rasa i cyberfeminizmi

Cyberfeminizam niti je jedinstvena teorija niti feministiki pokret
s jasno artikuliranim politikim programom. "Cyberfeminizam se
prije odnosi na itav niz teorija, rasprava i praksi kad je u pitanju odnos izmeu roda i digitalne kulture (Flanagan i Booth 2002., 12), pa
je moda tanije navoditi mnoinu, "cyberfeminizmi. Unutar i meu
cyberfeminiz(a)ma brojna su raznolika teorijska i politika stajalita
kad je u pitanju internetska tehnologija i rod, kao i primjetna ambivalencija u vezi s ujedinjenim feministikim politikim projektom (Chatterjee 2002., 199). Nadalje, neki razlikuju "stari cyberfeminizam,
koji karakterizira utopijska vizija postkorporalne ene koja podriva
partijarhat, od "novog cyberfeminizma, u kojem se vie radi o "suprotstavljanju odozdo onome odozgo (Fernandez, Wilding i Wright
2003., 2223). Na taj nain, svaki pokuaj pisanja o cyberfeminizmu
kao monolitnom, neizbjeno rezultira narativom koji je pogrean i
totalizirajui. Meutim, ono to predstavlja zajedniki imenitelj svih
ovih varijanti cyberfeminiz(a)ma jeste stalni fokus na rod i digitalne
tehnologije i na cyberfeministike prakse (Flanagan and Booth 2002.,
12; Chatterjee 2002, 199; Fernandez, Wilding i Wright 2003., 913).
Cyberfeministike prakse ena koje se takvima identificiraju
ukljuuju eksperimentiranje i angairanje s raznim internetskim
tehnologijama u nekoliko domena, ukljuujui rad (Scott-Dixon
2004.; Shih 2006.), obrazovanje (Clegg, 2001.), domai ivot (Na 2001.;
Ribak; 2001.; Singh; 2003.), graanski angaman (Harcourt, 2000.),
feministiko politiko organiziranje (Everett 2007.; Sutton i Pollock
2000.), umjetnost (Fernandez, Wilding i Wright 2003.) i igru (Bury
2005.; Cassell i Jenkins 2000.; Flanagan 2002.; Kendall; 1996.). I dok
ne postoji konzistentan feministiki politiki projekt koji bi se mogao
povezati sa cyberfeministikim praksama, unutar kulture u kojoj
147

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

se internetska tehnologija neizbjeno uporno kodira "maskulinom

(Adam 2004.; Kendall 2000.), ima u tim praksama neeg u najmanju ruku potencijalno transgresivnog (Fernandez, Wilding i Wright
2003).
Rosalind Gill navodi iznimku ideje o subverzivnosti ovih praksi
kad opisuje "ensku depresivno familijarnu upotrebu Interneta
na bogatom sjeveru prije svega za e-mail, kunu dostavu i pribavljanje informacija o zdravlju (2005., 99; vijdeti takoer Herring
2004.). Odista, komercijalizacija Interneta na sajtovima kao i Village.
com ("Internetu za ene) prihvaa retoriku feminizma u svrhu profita (Royal 2005.), ba kao i veina zdravstvenih informacija na mrei
(Pitts 2004.). I dok je istina da mnoge bogate ene na Sjeveru imaju
"depresivno familijaran odnos prema Internetu, takve rairene generalizacije odaju nepoznavanje inovativnih naina na koje ene koriste digitalne tehnologije kako bi preoblikovale svoj ivot.2
U svom opsenom pregledu informatike tehnologije kroz razliite
feministike naoari, Sue Rosser zakljuuje da, iako cyberfeminizam
koristi "aspekte raznolikih feministikih teorija, nedostaje mu dovoljno koherentan okvir a da bi ga se smatralo iim osim feministikom
teorijom u nastanku (Rosser 2005., 19).3 Drugim znanstvenicama/
ima koji piu o cyberfeminizmu/ima manje je vano nepostojanje koherentnog okvira te su se zaista raspojasali u "sporadinoj, taktikoj,
2 Na primjer, amerika GenX bloggerica Kristie Helms pie: "Postavljam online neto kao
dnevnike zapise u ovoj ili onoj formi jo od 1996. kad mi je bilo, oh, 25. Razna mjesta Kroz
sve to, razvela sam se, ponitena sam, promijenila sam / otkrila seksualnu orijentaciju,
preselila s Manhattana u Brooklyn u Boston, na internetu upoznala tri prijateljice za cijeli
ivot, kupila kuu i radilahmest poslova, objavljena mi je knjiga, jedan esej, jedno
erotsko djelo (dva puta), kupila tri auta, prodala dva, prestala priati s majkom, ponovno
progovorila s njom, otac mi rekao kako odlazim k vragu i povremeno se vraam(osobna
prepiska, juni 2007.). I dok bi Gill mogla smatrati ove elemente "depresivno familijarnim,
ja mislim da takva procjena, kao ona da su za historiju vani samo dogaaji vezani za mone
politike lidere, naruava supstancu onog to ini enske ivote.
3 Rosser razmatra uee ena u radnoj snazi unutar informatike tehnologije skupa s
"osmiljavanjem i "uporabom tehnologije kroz naoari liberalnog feminizma, radikalnog
feminizma, "afriko-amerikog i rasnog/etnikog feminizma, te postkolonijalnog
feminizma. Prikazati pregled koji zastupa sve ideje ove literature daleko prevazilazi
razmjere ovog mog projekta.
148

Zenike sveske

kontradiktornoj seriji teorija, rasprava i praksi (Booth i Flanagan

2002., 12) koje tvore cyberfeminizam/me. Pa ipak je iznimno rijetko
kako u cyberfeministikoj praksi tako i u njenoj kritici nai ikakvu referencu na preplitanje roda i rase (Fernandez, Wilding i Wright 2003.,
21); namjesto toga, i praksa i kritika istiu "rod kao ujedinjujuu kategoriju i posljedino izlazi da digitalne tehnologije znae isto svim
enama bilo koje rase, klase, seksualnosti.
U svojoj knjizi Nule i jedinice (Zeros and Ones), Sadie Plant
oduevljeno govori o potencijalu internetskih tehnologija za transformaciju u ivotima ena. Plant koncipira cyber prostor kao mjesto
slobode za ene stoga to se, kako ona to vidi, inherentno tekstualna
priroda Interneta pozajmljuje "enskom (1887, 23). Naslov knjige se
referira na binarni kod nula i jedinica, onaj koji sainjava osnovni programski jezik koji koriste kompjuteri. Plant simboliki svodi nule na
"ensko i jedinice na faliko i "muko, nagaajui kako je digitalna
kultura feminina, rasprena, nelinearna, jedan svijet u kojem "nule
naruavaju faliki poredak "jedinica (Gill 2005., 99). Plant je moda i
vodea figura popularizacije ideja o cyberfeminizmu izvan akademskih krugova. I dok ju se opravdano kritizira za ponovno oivljavanje
esencijalistikog poimanja roda, (Wilding 1998.), Wajcman (2004.)
pie da se optimizam Sadie Plant kad je u pitanju potencijal za rodnu
ravnopravnost u cyber prostoru mora razumjeti kao reakcija prema
prethodnom koncipiranju tehnologije kao primarno maskuline. Uz
to to esencijalizira rod, binarnost njenih "nula i "jedinica ne ostavlja prostora za razumijevanje o preklapanju roda i "rase. Time je
rad Sadie Plant karakteristian za ovu oblast, jer se relativno malo
raspravlja o ukrtanju roda s "rasom, osim kad je "rasa ukljuena
u dugaki spisak dodatnih varijabli koje se pridruuju onoj "rodnoj.
Prema tome, kad cyberfeministice ekplicitno ukljue i rod i rasu, to je
i uoljivo i informativno.
U tomu Domain Error! Cyberfeministike prakse, koji su uredile Fernandez, Wilding i Wright, naglaavaju se cyberfeministike prakse
koje izbjegavaju eksluzivistike aspekte ranijih formi feminizma
i podsjeaju nas da su "ivoti bjelkinja i obojenih ena meusobno
149

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

zavisni" (2003., 25). Pa ipak, kako naglaavaju Fernandez i Wilding,

cyberfeministiko pisanje esto pretpostavlja "obrazovano, bijelo,
kulturalno sofisticirano itateljstvo koje govori engleskim jezikom i
pripada gornjoj srednjoj klasi", to se ironino zavri repliciranjem
"tetnog univerzalizma starinskog feminizma" (Fernandez and Wilding 2003., 21). S obzirom na "tetni univerzalizam" nekih formi cyberfeminizma, ta onda initi s izjavama o subverzivnom potencijalu
Interneta?
U naredna dva poglavlja, istrait u dokaze za gledite o Internetu
kao tehnologiji koja pridonosi rodnoj i rasnoj ravnopravnosti. Prvo
u se fokusirati na pitanja vezana za politiku ekonomiju i internetski
povezan globalni feminizam. Potom u se vratiti debatama o "identitetskom turizmu" te fascinaciji rastjelovljenjem, suprotstavljajui im
primjere djevojaka i ena koje se Internetom slue kako bi transformirale svoja tijela.

"Vlastita slobodna teritorija:

politika ekonomija i umreeni globalni feminizam
Sredinja rasprava unutar cyberfeminizma tie se napetosti
izmeu politike ekonomije potrebne da se masovno proizvede infrastruktura Interneta, te njena ovisnost o eksploatatorskom radu s
jedne strane, te s druge, tvrdnji o subverzivnom potencijalu tih istih
tehnologija.
Jasno da je Donna Haraway najutjecajnija figura cyberfeminizma.
Njena ideja o kiborgu, pola ovjeku pola stroju (1985.) i subverzivnom
potencijalu kiborga budunosti, od naroitog je interesa brojnim
lanovima/icama akademske zajednice koji su do roda i tehnologije
doli putem poststrukturalizma i cyberpunk fikcije (Balsamo 1996.;
Flanagan i Booth 2002.; DeVoss 2000.; Flanagan 2002.; Sunden 2001.;
Wolmark 1999.). Nasuprot ovoj budunosti koja obeava, kritiari
su ukazali na problematinu konstrukciju o obojenim enama koje u
tehnolokim manufakturama rade kao egzemplarni kiborzi (Flanagan
i Booth 2002.; 12). Niskokvalificirani rad u proizvodnji mikroipova
150

Zenike sveske

i u globalnim pozivnim centrima nije olakao "represiju nad enama

Treeg Svijeta (on) prosto perpetuira tu represiju u novoj radnoj
sredini (Flanagan i Booth 2002.; 12; takoer vidjeti Eisenstein 1998.).
Radhika Gajjala postavlja glavno pitanje o mogunosti "feminizma
potlaenih odozdo, dajui sljedei ekonomski kontekst: "Ako je cyber prostor proizveden na raun milijuna mukaraca i ena irom svijeta koji ak ne mogu niti uivati njegove pogodnosti, kako moemo
tvrditi da (te tehnologije) mijenjaju svijet na bolje? (2003., 49). Ovu
kombinaciju suverzivnosti internetskih tehnologija s jedne, i globalne
ekonomske nejednakosti s druge strane priznaje tek nekolicina onih
koji piu o cyber-kulturi. Meutim, promiljajui cyberfeminizam,
vano je ispitati oboje. U narednom poglavlju pozabaviu se empirijskim dokazima o politikoj ekonomiji, rodu i rasi.

Politika ekonomija
Iz globalne perspektive, jasno je da je vjerojatnije da posjeduju kompjutere i internet imaju oni to ive u industrijaliziranim
zemljama, nego oni u zemljama u razvoju (Norris 2001.). Materijalna stvarnost globalne politike ekonomije jeste da su ene i dalje
najsiromanija svjetska populacija; digitalna era nije to znaajnije
promijenila (Eisenstein 1998.). Meutim, kad se podaci razloe prema spolu i zemlji, pokae se da uee ena na internetu esto raste
bre nego uee mukaraca (Sassen 2002., 376). Ne iznenauje da na
globalnoj razini ene zaostaju za mukarcima u upotrebi kompjutera
i pristupu internetu, budui da je to jasno povezano s ekonomskim
resursima (Bimber 2000.; Leggon 2006.; Norris 2001.). Zanimljivo je
da, uprkos tome to se ene nalaze na dnu svjetske ekonomske hijerarhije, njihovo uee na Internetu ubrzano raste.
U Sjedinjenim Dravama, empirijska istraivanja pokazuju da
je veina oiglednih "digitalnih podjela" kad je u pitanju posjedovanje kompjutera i pristup internetu, vie posljedica klasnih (ili
socioekonomskog statusa) nego rodnih ili rasnih razlika (Norris
2001.). U SAD-u, pristup Internetu je izjednaen kad su u pitanju
bijeli mukarci i ene (Leggon 2006., 100). Ima nekih malih razlika u
151

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

pristupu i nainu koritenja meu latinoamerikim i afroamerikim

enama i mukarcima, ali su one zanemarljive (Leggon 2006., 100).
Uprkos izjednaenosti i zanemarljivim razlikama kad su pitanju rod
i rasa, javni intelektualci kao Henry Louis Gates Jr. i Anthony Ealton ne oklijevaju izjaviti kako je crnaka kultura "problem" kad su
u pitanju digitalne podjele (Wright 2002., 2005). Diskurs "digitalnih
podjela" koji govori o "enama" ili "crnima i latino" ili "sirotinji" s globalnog Juga kao onima do kojih informacije ne dopiru, restriktivna
je retorika (Everett 2004., 1280) koja proputa prepoznati djelovanje i
tehnoloki doprinos Afroamerikanaca/ki, Azijata, Latinosa i bijelaca/
kinja iz radnike klase (Wright 2002., 57). Ono to je potrebno jeste
viedimenzionalni uvid u nejednakosti pri pristupu koje omoguavaju
individualno djelovanje.
Razmatranje digitalnih tehnologija iskljuivo prema ekonomskoj
dominaciji ili nemogunosti pristupa previe je deterministiko i ne
doputa ensko djelovanje kad je u pitanju Internet. Gajjala prepoznaje to djelovanje ukazujui da se upravo oni ljudi koji su iskljueni iz
glavne struje drutva ele ukljuiti u ove nove tehnologije pod svojim
vlastitim uvjetima na nain da "sebe vide protagonistima revolucije"
(2003.,49). Za mnoge ene, njihovo ukljuenje u te nove tehnologije
znai ukljuenje u umreeni globalni feminizam.

Umreeni globalni feminizam

U kontekstu globalne politike ekonomije, internetski povezan
globalni feminizam moe, i zaista i prelazi dravne granice, lokalna
neprijateljstva, ravnodunost masovnih medija i glavnih nacionalnih ekonomskih igraa, otvarajui na taj nain novo polje aktivizma
koje se bavi rodnom i rasnom neravnopravnou (Sassen 2002.; Earl i
Schussman 2003.; Everett 2004.; Kahn i Kellner 2004.; Langman 2005.;
Sutton i Pollock 2000.).
Za obojene ene koje se ele globalno povezati diljem dijaspore
to Chela Sandoval naziva "amerikim feminizmom treega svijeta (2000.) cyberfeministika praksa organiziranja na mrei i taj
diskurzivni prostor imaju dodatno znaenje. Dobar primjer je ono to
152

Zenike sveske

Gajjala (2003.,2004.) pie o junoazijskoj dijaspori na mrei. Njen rad

kombinira kritiku i teorijsku analizu s godinama praktinog rada na
izgradnji e-prostora, kao to je SAWnet, iskljuivo enski junoazijski
Listserv. Gajjala naglaava da e cyberfeministiki program "proizvesti subverzivne kontrakulture ili uspjeti promijeniti postojei
tehnoloki okoli kako bi postao mjesto osnaivanja ena i mukaraca
koji nisu materijalno i drutveno-kulturno privilegirani, vano je
ispitati kako su pojedinci i zajednice pozicionirani unutar globalne
politike ekonomije (2003.,54). Politiko organiziranje arfoamerikih
ena online kako u Sjedinjenim Dravama tako i globalno oko Mara
milijun ena, jo jedan je primjer cyberfeminizma za obojene ene koje
su sistematski iskljuene iz glavne struje graanskog angamana po
osnovi rase i roda. Kako Anna Everett pie: "Sestre koje su marirale
prepoznaju vrijednost novih tehnologija za unapreenje njihovih programa i promoviranje njihovog branda aktivizma, a to nije zahtijevalo
izbor za koju slobodu se prvo boriti, protiv rodne ili rasne opresije"
(2004., 1283).
U slinom tonu, Michelle Wright biljei cyberfeministiku praksu
online zajednica, dizajniranu od strane crnih ena za crne ene, kao
to je SistahSpace (http://www.Sistahspace.com). Wright nagovara
druge obojene ene da se angairaju "na Internetu mimo surfanja i
provjeravanja e-maila" (2005., 57). Vrste cyberfeministikih praksi
koje predlau Gajjala, Everett i Wright su oiglednije politike nego
druge cyberfeministike prakse i dio su onoga to Sandoval (2000.)
naziva oporbenom tehnologijom moi.
Mnoge ene unutar i izvan globalnih feministikih politikih organizacija smatraju internetsku tehnologiju kljunim medijem za pokret
prema rodnoj ravnopravnoasti (Cherny i Weise 1996.; Harcourt 1999.,
2000, 2004.; Purweal 2004.; Merithew 2004.; Jacobs 2004.). Vodea zagovarateljka ovog gledita je Wendy Harcourt, australijska feministika istraivaica u Drutvu za meunarodni razvoj, nevladinoj
organizaciji iz Rima, te autorica knjige ene na Internetu: stvaranje
novih kultura u cyber prostoru (Women@ Internet: Creating New Cultures
in Cyberspace). Ona to gledite sumira piui kako postoje "uvjerljivi
153

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

pokazatelji da je Internet instrument za stvaranje prostora komunikacije koji, kad se uvede u politiku realnost, moe predstavljati mehanizam osnaivanja ena (1999., 219). Ideja da je Internet "instrument koji ene mogu uzeti i "iskoristiti za "osnaivanje metafora
je koja se opetovano ponavlja u literaturi o globalnom feministikom
organiziranju na Internetu. Pokazatelji na koje se Harcourt poziva
uglavnom dolaze od ena koje rade u NVO-ama iji fokus je rodna
ravnopravnost u njihovom lokalnom okruenju i globalno, fokus na
koji e se neki referirati kao na "glokalni (1999.). Nain na koji je
Revolucionarno udruenje afganistanskih ena (Revolutionary Association of Women of Afghanistan, http://www.rawa.org) podiglo globalnu svijest i opoziciju represivnom talibanskom reimu samo je jedan primjer uspjene uporabe Interneta u globalnom feministikom
organiziranju (Kensinger 2003.). Jo jedan primjer dolazi iz Meksika,
gdje brojne feministike udruge koriste Internet kako bi prele nacionalne granice i uspostavile sustav globalne podrke i razmjene u
potrazi za rodno ravnopravnijim drutvom (Merithew 2004.). A globalne feministike mree potekle iz June Azije postavile su izazov
pred "pobaaje za odabir spola, odnosno "odabir sina, ukazujui na
praksu prekida trudnoe ukoliko je fetus enski (Purweal 2004.). Lauren Langman (2005.) naziva ovu vrstu globalnih drutvenih pokreta
organiziranih na mrei internetski povezanim drutvenim pokretima. Ove organizacije i ene koje piu unutar njih, snano potvruju
da informatika tehnologija olakava transnacionalno feministiko
povezivanje i naznaava mjeru uspjeha globalnog feminizma (Jacobs 2004.). Sassen navodi brojne enske online organizacije te tvrdi
kako ensko prisustvo na Internetu i njegova upotreba ima potencijal
transformirati itav niz lokalnih uvjeta i institucionalnih oblasti u kojima su ene kljuni akteri (2002., 379).
Brojne pojedinke izvan formalne politike organizacije doivljavaju
Internet kao "sigurni prostor za otpor rodnom ugnjetavanju s kojim se svakodnevno suoavaju offline. Eseji u tomu koji je uredila
Fereshteh Nouraie Simone (2005. a) Na nestabilnom tlu: muslimanske
ene u globalnoj eri (On Shifting Ground: Muslim Women in the Global
Era) govore o vanosti globalne informatike tehnologije za ene koje
154

Zenike sveske

ve unutar represivnih rodnih reima i opiru im se. Vrijedi navesti

opis Nouraie-Simone o vanosti Interneta: "Za obrazovane mlade
Iranke, cyber prostor je vlastita slobodna teritorija mjesto na kojem
se opiru tradicijom nametnutom subordiniranom identitetu, umiui
prevlaujuim islamskim restrikcijama u javnom fizikom prostoru.
Virtualna priroda Interneta struktura povezanosti u cyber prostoru
koja uvlai uesnice u tekui diskurs o feministikim pitanjima, patrijarhatu, rodnim politikama, te u tekstualni proces samoispoljavanja
bez zabrana ili ogranienja koje namee fiziki prostor nudi nove
mogunosti za ensko djelovanje i osnaivanje (2005. b, 6162).
Kad svoje online iskustvo opisuje kao "vlastitu slobodnu teritoriju, Nouraie-Simone evocira poziv Virginie Woolf za "vlastitom sobom kao preduvjetom za feministiku svijest. Prije nego metaforu
"instrumenta koju prizivaju tolike globalne feministike organizacije
kad opisuju informatike tehnologije, Nouraie-Simone bira termin
"cyber prostor ne bi li sugerirala kako ona odlazi na "mjesto otpora,
na kojem sudjeluje u raspravama o feminizmu, patrijarhatu i rodnim
politikama. Za nju, cyber prostor ini globalni feminizam moguim u
njenu offline ivotu na intimnoj, neposrednoj i osobnoj razini.
Pa iako treba priznati da su ovdje prezentirani pokazatelji anegdotalni kad je rije o politikoj ekonomiji i globalnim feministikim
organizacijama i pojedinkama koje internetske tehnologije koriste u
svrhu otpora represivnim rodnim i seksualnim reimima, oni ipak
daju neto uvida u pitanje: da li je Internet subverzivan? Ako jeste,
za koga? Ovdje bi bila korisna ideja o usaenosti, koju je iznijela Sassen, odnosno o Internetu kao usaenom u materijalnost. Kako Sassen primijeuje, ne postoji "isto digitalni" ili iskljuivo "virtualni"
elektronski prostor, nego je digitalno uvijek "usaeno" u materijalno
(2002., 367-68). Melanie Millar (1998.) skree panju na nejednake posljedice digitalnih tehnologija na razliite grupe ena. Za ene koje
rade u tvornicama mikroipova u Kini ili u pozivnom centru u Indiji,
Internet nije subverzivna potencijalna budunost, nego radno mjesto
ukorijenjeno u ekonomsku nudu. Za ene iz globalnih feministikih
organizacija izvan bogatog Sjevera, Internet je "instrument" koji
155

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

se koristi kako bi se progovorilo o rodnoj nejednakosti u lokalnim

podrujima i kako bi se iskoristila povezanost s feministicama iz drugih podruja. Za Nouraie-Simone, Internet je "sigurni prostor" koji
se zauzima daleko od represivnog rodnog reima u offline svijetu.
Svaka od njih ima razliit odnos s digitalnim tehnologijama, a one su
ugraene u sadanje vrijeme, materijalne, tjelesne ivote, a ne u neku
zamiljenu budunost kiborga.

Privlanost identitetskog turizma i rastjelovljenja

Pored kiborga, identitetski turizam i rastjelovljenje dvije su
najprivlanije ideje cyberfeministi/ca/ma koje zanima subverzivni potencijal Interneta. U svojoj knjizi Cyber tipovi (Cybertypes) Lisa
Nakamura skovala je termin "identitetski turizam kako bi opisala
"proces u kojem lanovi jedne grupe nastoje preuzeti deskriptore koji
se uopeno primijenjuju na osobe druge rase ili roda (2002., 8). O
privlanosti zamjene identiteta online pisalo se u sociolokoj literaturi
o Internetu jo od ivota na ekranu (Life on the Screen) Sherry Turkle.
Turkle smtra kako preuzimanje drugih identiteta na mrei moe
imati pozitivne psiholoke i drutvene efekte tako to represivne granice poputaju (1997.,12; vidjeti takoer Westfall 2000.; Whitley 1997.).
O ideji kako je rasno ugnjetavanje povezano s tjelesnom vidljivou
afroameriki sociolozi/ginje i drugi intelektualci ekolventno piu,
vraajui se na rad W. E. B. Du Bois (Du Bois 1903./1995.; Tal 2001.).
Ova ideja se esto javlja u medijskim napisima kao i u akademskoj
literaturi o "rasi i Internetu, kao na primjer u ovom odlomku Marka Hansena: "Suspenzija drutvene kategorije vidljivosti u online
okoliu mijenja doivljaj rase na potencijalno temeljni nain: ukidajui
automatsko pripisivanje rasnih oznaitelja prema vidljivim karakteristikama, za online okoli se moe rei da, u izvjesnom smislu, podvrgava svakoga onome to u nazvati nultim stupnjem rasnog diferenciranja (2006., 141).
Meutim, zamjena identiteta na mrei ne mora biti tako subverzivno iskustvo kako Turkle i drugi sugeriraju. Jodi OBrien zapaa da
je zamjena roda na mrei prihvatljiva samo u vrlo uskim granicama te
da je "rodno nadziranje vrlo ozbiljno kad je u pitnaju zamjena roda
156

Zenike sveske

(1999.,82).4 OBrien objanjava ozbiljan "rodni nadzor u smislu da

se zamjena identiteta tolerira ukoliko mu je namjera igra i predstava,
sve dok se slaemo da "prirodni (stvarni, fiziki, bioloki) referent
ostaje "netaknut, otjelovljen i neupitan (OBrien 1999., 82). Zamjena identiteta na mrei izgleda manje prisutna nego ona vrsta online
iskustava koje Pitt opisuje u svom istraivanju o enama koje boluju
od raka dojke te trae i pronalaze stvarnu zajednicu, stvarajui nove
oblike znanja putem sajtova kao to su Women.coms BreastFest (Pitts
2004., 55).
Dodatna istraivanja aktualnih praksi na mrei ukazuju da e,
umjesto da "mijenjaju rodni ili rasni identitet, ljudi radije izlaziti
na mreu ne bi li potraili online prostor koji e potvrditi i uvrstiti
drutvene identitete du rasnih, rodnih i seksualnih osa. Na primjer, djevojke i tinejderi koji imaju pristup Internetu sve vie vlastiti
identitet formiraju, barem djelomino, putem svojiih online interakcija (Mazzarella 2005.), esto putem drutvenih mrea kao to su
MySpace i Facebook (boyd 2004.); obojeni na mrei potvruju rasne
identitete putem BlackPlanet.com, MiGente, i AsianAvenue.com (Byrne 2007.; Lee and Wong 2003.); a ene koje se identificiraju kao QLBT
(queer, lezbijke, biseksualke i transrodne osobe) na mreu idu kako
bi "nauile biti queer (Bryson 2004., 251), koristei stranice kao to je
QueerSisters (Nip 2004.; vijdeti takoer Alexander 2002.). U velikoj
mjeri, ideja "identitetnog turizma pri kojem ljudi mijenjaju rodni i
rasni identitet, funkcionira kao heuristino sredstvo promiljanja
roda i rase, prije no to je to aktivnost koja bi bila uobiajena na mrei.
ta je onda sa cyberfeministikom tvrdnjom o odustajanju od tjelesnosti kao putu ka rodnoj (i rasnoj) ravnopravnosti?
Nouraie-Simone pie kako je razlog zbog kojeg ona smatra Internet tako subverzivnim dijelom i taj to joj prua ansu da umakne
tjelesnome dok, s druge strane, ivi pod represivnim seksualno/rodnim reimom u Iranu: "Odsustvo fizikog tijela u elektronskom prosto4 OBrien se ne bavi izravno zamjenom rasnog identiteta, ali u recenziji Nakamurinog rada
Kali Tal (2001.) usporeuje ovaj fenomen s "rasnim prenosom o kojem su afrikoameriki
intelektualci opirno pisali.
157

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

ru te anonimnost koju on prua imaju oslobaajui efekt na potisnuti

drutveni identitet, poto elektronika tehnologija postaje instrument za kreiranje slobodno odabranih identiteta (2005. b, 61-62;
naglasak moj). U ovom odlomku, ona povezuje osloboenje od rodnog ugnjetavanja s odsustvom tijela kao i sa sposobnou usvajanja
"slobodno odabranih identiteta. I dok iz toga to je Nouraie-Simone
napisala, nije sasvim jasno da li njena praksa ukljuuje "zamjenu
rodnog ili etnikog identiteta, ne ini se tako, jer u istom odlomku
pie kako na mreu izlazi kako bi potraila "diskurs o "pitanjima
feminizma, patrijarhata i rodnih politika, kao dio "vlastitog izraza
(2005. b, 61-62). Utjecaj digitalnih tehnologija na samoodreenje ena
utemeljen je na materijalnosti i otjelovljenju. Pitts je ovdje pouna:
"ene s rakom dojke koje su online ne zanima nuno rodna igra niti
su pretjerano zainteresirane da se lie tijela. Njihove javne prie ne
skrivaju tijelo i one openito ne naputaju rod, ljepotu i konvencionalnu enstvenost Iznosei detaljno neke od najneprijatnijih tjelesnih aspekata bolesti i tretmana, one predstavljaju enska tijela onakvima kakva stvarno jesu (2004., 55).
Umjesto da izlaze na mreu kako bi umakle tjelesnosti, ene iz
Pitts-ine studije trae internetske prostore gdje mogu istraiti i potvrditi vlastitu tjelesnost u uvjetima bolesti, operacije, oporavka i gubitka. Njeno istraivanje je korisno za razmatranje utjecaja Interneta na
ivote onih koje se identificiraju enama i prikazuje naine na koje se
ene slue internetskim tehnologijama kako bi stvarale smisao koji e
im poboljati, ili barem promijeniti, materijalne uvjete ivota i tijela.
Pretpostavljena nevidljivost na mrei i "odvajanje identiteta od
bilo kakvog analokog odnosa s vidljivim tijelom (Hansen 2006.,
145) kako bi se umaklo rasnoj i rodnoj vidljivosti, zasniva se na pretpostavci iskljuivo tekstualnog online svijeta, koji je u suprotnosti
sa stvarnou digitalnih video i foto tehnologija, kao to su web kamere (i stranice za slikovnu razmjenu, kao Flickr i YouTube), koje
slike tijela ine svakidanjim dijelom oroenog i rasiziranog online
svijeta (White 2003.). Umjesto slobodarske utopije o rastjelovljenju,
cyber prostor se mora smatrati okolinom u kojoj se "definicije situ158

Zenike sveske

acije, tijela i identiteta i opiru i podlone su relacijama moi (Pitts

2004., 5354). Privlanost rastjelovljenja za mnoge cyberfeministice,
skupa s valorizacijom angamana na Internetu djevojaka, ena i onih
koje se takvima identificiraju, ukazuju na kontradikciju inherentnu
cyberfeminizmu. Ovu kontradikciju ilustrira i uporaba internetskih
tehnologija kojim se slue naoko razliite zajednice "pro-ana djevojaka za (pre)oblikovanje tijela o emu u nadalje raspravljati, kao i
transrodne ene.

Kontinuirano znaenje otjelovljenja - "Pro-Ana

web stranice i hormonske mailing liste za "trande
Cyberfeministi/ce su naznaile privlanost rastjelovljenja kao
naina subverzije roda i rodnog ugnjetavanja. Neke cyberfeministice,
kao Braidotti (2002.), Plant (1997.), te Wilding i CA Ensemble (1998.)
prepoznaju i raduju se mogunostima novog vala feministikih praksi koje se slue internetskim tehnologijama na nain koji stvara novo
tlo za ene. Meutim, stavljanje u prvi plan internetskog angamana
ena i djevojaka sugerira da su takve prakse sutinski feministike.
Wilding i druge cyberfeministice (Everett, 2004.) upozoravaju da
je problematino valorizirati enske cyber prakse bez ukljuenja
feministike kritike. U narednom dijelu, nudim dva primjera koji ilustriraju kako kontinuirani znaaj otjelovljenja online, tako i problem
s uniformnim pogledom na svaki enski angaman u cyber prostoru
kao na feministiki.

Pro-Ana Websites
Pojava "pro-ana stranica, to je skraenica za "pro-anorexia, pokazuje da neke ene (uglavnom mlade i preovlaujue bijele) stvaraju
online zajednice kako bi jedna drugoj ponudile bezrezervnu podrku
u potrazi za strategijama i taktikama svojih poremeaja ishrane koji
se uglavnom dijagnosticiraju kao anorexia nervosa ili bulimia. Te mlade
ene se istovremeno i opiru takvim dijagnozama i prigrljuju ih svojim
ponaanjem (Dias 2003.; Fox, Ward i ORourke 2005.; Mulveen i Hepworth, 2006.). Prema mladoj eni koju citiraju Fox, Ward i ORourke:
"Osobno smatram da ako se osoba izgladnjuje ili povraa samo zbog
159

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

elje da izgleda kao Kate Moss, Devon Aoki (hehe moj omiljeni
model), Gisele, itd one ne ispunjavaju kriterije prema kojima bismo ih smatrale anoreksinima. Anoreksija se definira kao mentalna
bolest sposobnost da sa sobom igra mentalne igrice u vezi s bilo
im, hranom ili vjebanjem (2005., 955).
Ovo redefiniranje anoreksije kao "sposobnosti igranja mentalnih
igrica" u vezi s hranom ili vjebanjem preoblikuje uobiajenu retoriku poremeaja ishrane kao nezdravih u snagu i "sposobnost" koju
nema svako ko se "izgladnjuje". To to ova mlada ena spominje svoj
"omiljeni model" otkriva do koje mjere su poznati modeli i slavne osobe kulturalni proizvod zbog kojeg se mlade ene uputaju u pro-ana
potragu za "mravim nadahnuem"* 5(954). Mlade djevojke iz pro-ana
zajednica okreu se Internetu traei podrku za svoje tjelesne rituale
dijete, vjebanja i proiavanja u relativno "sigurnom" drutvu svojih pro-ana vrnjakinja i daleko od osuda drugih (preteito roditelja)
(Dias 2003.; Fox, Ward i ORourke 2005.; Walstrom 2001.). Mlade ene
koje se identificiraju kao pro-ana izvjetavaju kako tjelesni rituali
povezani s ovom zajednicom uesnicama nude dojam "kontrole" nad
njihovim tijelima (Dias 2003.; Fox, Ward i ORourke 2005.; Walstrom
2001.). A u porastu su slike "mravog nadahnua" na YouTube-u, kao
i na osobnim web stranicama (Daniels i Meleo-Erwin 2008.).
ta god ko mislio o ovim postupcima, mlade djevojke ukljuene u
pro-ana sajtove angairaju se na Internetu na nain koji je i motiviran
i potvren (ekstremno mravim) utjelovljenjem.
I dok se uesnice pro-ana sajtova mogu initi ambivalentnima kad
je u pitanju njihova vlastita tjelesnost, injenica je kako one ne idu na
mreu kako bi izbjegle tjelesnost nego da bi se s drugima angairale
oko tijela, tekstualno i slikom, na nain koji im daje dojam kontrole
nad tim tijelima.

* U originalu, "thinspiration", neprevodiva kovanica nastala kombinacijom rijei "thin"mrav, tanak i "inspiration"- nadahnue, inspiracija (prim. prev)
160

Zenike sveske

Hormonske mailing liste za "trande

Drugi primjer naina na koji Internet moe biti mjesto za tjelesnu transformaciju je zajednica koja se zasniva na transrodnim web
stranicama, kao to je Gender Sanity (http://www.gendersanity.com),
te osobne web stranice kao WebHome Christine Beatty (http://www.
glamazon.net). Ove stranice, skupa s Listservs i web stranicama koje
su uspostavili trans ili trans-naklonjeni lijenici, kao to su TransGender Care (http://www.transgendercare.com), daju informacije
kako transformirati tijelo na specifian rodni nain. U ovom kontekstu vrijedno je spomenuti iskustvo transrodnih ena, kao to je Anita, kojoj pasti internetskih tehnologija omoguava rodnu tranziciju
(Bryson 2004., 246). Mnoge neheteronormativne ili queer ene, bilo
da se identificiraju kao lezbijke, biseksualke ili transrodne, takoer
smatraju globalnu informatiku tehnologiju vanim sredstvom otpora represivnim rodnim i seksualnim reimima (Alexander 2002.;
Bryson 2004.; Chatterjee 2002.; Heinz, Gu i Zender 2002.). U studiji
o iskustvu australijskih QLBT ena na Internetu, Mary Bryson pie,
kombinirajui metafore "instrumenta i "mjesta: "Internetske alatke
i zajednice slue nizu funkcija koje su vana podrka QLBT enama,
ukljuujui interakciju s drugim queer enama u prostoru koji je
relativno siguran (2004., 249). Kao Nouraie-Simone, ene iz Brysonine studije doivljavaju ivot online kao siguran prostor, to potcrtava
suprotan odnos s offline ivotom (stvarnim ivotom) kao nesigurnim.
Internet omoguava QLBT enama eksperimentiranje s rodnim identitetom i praksama, te daje kulturalni kontekst unutar kojeg ue kako
biti queer putem sudjelovanja u jednoj subkulturi (Bryson 2004., 249). I
zaista, ovdje je ilustrativno iskustvo Anite iz Bryson-inog istraivanja:
Anita:Dobila sam mnogo informacija putem hormonske liste za trande.
Radi se uglavnom o razmjeni infromacija i jo nekim slinim listama. Na
mrei koristim transrodne stranice kako bih pronala izvjetaje o kirurzima,
slike operacije, informacije o tome gdje su kirurzi postavili te stvari na Mrei.
Vano je dobiti informaciju o hormonima. Imam neto iskustva s biokemijom
i mogu itati znanstvenu literaturu.
Mary:Kako dolazi do tih informacija?
161

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Anita:Mogu otii na MedLine bazu podataka ili neto slino. Ako mi

treba informacija o neemu takvom, Mrea je prvo kamo idem. Nije uvijek
lako pronai dobre informacije, posebno ako tragate za znanjem ope populacije. A ako ete itati medicinske lanke, morate poznavati argon i moi
itati izmeu redova. (2004., 246)
Ovdje Anita opisuje svoju upotrebu Interneta pri navigaciji kroz
biomedicinski spolni/rodni establiment (Butler 2004.; Epstein 2003.).
Ona izvjetava kako se informira putem mailing liste, traei dalje
informacije o pojedinim kirurzima, pregledajui digitalni fotografski dokaz njihova rada, te itajui prosudbenu medicinsku literaturu
koju pokupi iz baze podataka MedLine. Obje njene tehnike pronalaska informacija te njena procjena toga to je pronala predstavljaju
primjer sofisticirane digitalne pismenosti (Green 2005., 2006). Anitina
brikola strategija kombinira brojne internetske tehnologije, trailice,
baze podataka, web stranice koje se bave transrodnim pitanjima, mailing liste zajednica, digitalne fotografije ishoda operativnih zahvata.
Anitin cilj uporabe patchwork digitalnih tehnologija nije pretvarati
se na mrei kako je drugog roda, umjesto toga ona nastoji pronai
pomo u transformaciji svog tijela offline tako da ono bude u skladu
s njenim vlastitim osjeajem rodnog identiteta. Anitino povezivanje
raznolikih internetskih izvora na putu rodne tranzicije ukazuje da
nam je potrebno mnogo nijansiranije i kompleksnije razumijevanje
digitalnih tehnologija, roda i feministikih politika.
Anitino iskustvo pokazuje upotrebu tehnologije, ne da bi se umaklo otjelovljenju ili privremeno "zamijenilo identitet na mrei, nego
kako su ona i druge ene (i mukarci) koje se tako identificiraju aktivno angairane digitalno ne bi li trajno izmijenile svoja tijela offline.
Anita izlazi na mreu, ne da bi iskusila "odsustvo tijela (kao NouraieSimone), nego da bi pristupila informacijama, resursima i tehnologijama koje omoguavaju transformirati njeno tijelo u (drukije) rodno
tijelo koje je u skladu s njenim identitetom. I analogno s nainom na
koji pro-ana djevojke koriste tehnologiju, transrodne ene i mukarci,
koriste digitalne slike kao kljuni dio strategije u prikupljanju pouzdanih informacija o promjeni spola.
162

Zenike sveske

Rasizirano otjelovljenje online/offline

Privlanost rastjelovljenja na koje ukazuju cyberfeministice je
razumljivo, s obzirom na znaaj rasiziranog otjelovljenja (Du Bois
1993./1995.; Fernandez 2003; Tal 2001.) za razumijevanje proivljenog
iskustva rasizma. Pa ipak se literatura koja se bavi rodom na mrei,
rijetko osvre na rasizirano otjelovljenje i naine na koje je ta offline
stvarnost usaena u online svijet.
U studiji o pro-ana zajednicama koju su sainili Fox, Ward i
ORourke (2005.), autori/ce zaudo ne uzimaju rasni identitet kao
temu za analizu ak i kad ga jedna od uesnica eksplicitno spominje:
"Poelo je u osmom razredu. Nikad nisam bila stvarno debela, nego
prosjena oko 52 kg na visinu od 161 cm. Toliko toga se izdeavalo u
mom ivotu uglavnom, nisam znala ko sam, moda sam imala ranu
krizu srednjih godina. Usvojena sam, cijela moja obitelj je bijela, a ja
sam Azijatkinja. Imala sam mnogo problema s osjeajem naputenosti
koji se djelimino prevodi u niko me ne voli tipa ak ni moji stvarni
roditelji (957).
Mlada djevojka koja je ovdje citirana naznaila je kako je njen rasni identitet, u neskladu s rasnim identitetom njene (usvojene) obitelji,
doprinio njenoj elji da se ukljui u pro-ana aktivnosti. Pa ipak se
autori/ce ne bave pitanjem rasnog identiteta. Propustili su priliku za
analizu koja je mogla jo bolje rasvijetliti vezu izmeu roda, rase i
online identiteta da su povezali opsena istraivanja iz oblasti roda,
"rase i poremeaja ishrane (Lovejoy 2001.; Thompson 1992.).
Nasuprot njima, Bryson priznaje rasnu dinamiku na djelu, mada
je u uzorku njena istraivanja o QLBT enama samo jedna obojena
ena. Bijele sudionice njene studije rijetko uoavaju rasizam kao problem u online zajednicama, dok je "diskurzivna konstrukcija rasnog
identiteta online trajan problem za Aboridanku ija su iskustva na
Mrei esto karakterizirana marginalizacijom, uutkivanjem i prisilnom segregacijom" (2004., 246). Marginalizacija, uutkivanje i prisilna segregacija s kojom se suoava Aboridanka u Bryson-inoj studiji
krakteristini su za mnoge doivljaje u online zajednicama du linija
163

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

razlike. U vezi s ovim zanimljiva je etnografija koju je uradila Kendall

o online zajednici BlueSky. Dok je BlueSky relativno inkluzivna i sigurno nije oigledno "rasistika" (ili "seksistika"), inkluzivnost je zasnovana na drutvenoj strukturi u kojoj "bijeli mukarci srednje klase i
dalje imaju mo ukljuiti ili ne ukljuiti ljude koje njihov rod, seksualnost ili rasa oznaava kao druge" (Kendall 2000., 272). Iskljuivo tekstualna narav BlueSky-a olakava bolju inkluzivnost ponad razlika u
rodu, seksualnoj orijentaciji i rasi, pa ipak preovlauju bijeli mukarci
to istovremeno "ograniava inkluzivnost samo na one druge koji
se mogu uklopiti u kulturu tih bijelih mukaraca" (272). BlueSky,
kao i queer online prostori za kojima poseu QLBT ene iz Brysonine studije, te pro-ana prostori koje mnoge mlade djevojke smatraju
osnaujuim, svi su oni bazirani na pretpostavci bjeline. Za razlku
od cyber-rasizma bijelih ovinista online (Daniels 2009.) ili bijele,
maskuline elje za zajednitvom koju iskazuju neokonfederalci na
Dixie-Netu (McPherson 2000.), bjelina BlueSky-a koju opisuje Kendall vrlo je slina bjelini offline svijeta: neoznaena kategorija koja
se uiva zdravo za gotovo u svakodnevnom ivotu. Rasa je vana u
cyber prostoru upravo zato to "kompjuterske mree jesu drutvene
mree", a oni koji provode vrijeme online kad se uloguju, sobom donose vlastita znanja, iskustva i vrijednosti (Kolko, Nakamura i Rodman 2000., 5). injenica da je rasa vana online kao i offline protivi se
esto ponavljanim trvdnjama kako je cyber prostor carstvo rastjelovljenja u koje se ne moraju ponijeti oroena i rasizirana tijela.
Ova dva primjera, pro-ana i transrodne online zajednice, bacaju
svjetlo na rod, rasu i subverzivni potencijal Interneta. U oba sluaja,
djevojke, ene i one koje se takvima smatraju, uputaju se u internetske tehnologije kako bi upravljale, transformirale i kontrolirale
svoja fizika tijela na nain koji se i opire i utvruje rodne i rasne
hijerarhije. Umjesto da cyber prostor vide kao mjesto u kojem tijelo
nestaje, ili samo tekstualno mjesto gdje tijelo nije vidljivo prikazano,
ove djevojke i ene koriste digitalne tehnologije na nain koji istovremeno dovodi tijelo "online" (pomou fotografija postavljenih na web)
i uzima digitalno offline (pomou informacija prikupljenih online,
a koje slue transformaciji tjelesne osobnosti). Ovdje su digitalne
164

Zenike sveske

tehnologije ugraene u svakodnevni ivot kako bi omoguile transformaciju tjelesnog i materijalnog ivota na naine koji se i opiru i
utvruju rodne i rasne strukture.

Zakljuak
Ovaj pregled raznolikih vidova cyberfeminiz/a/ma ukazuje na realnost u kojoj je Internet ugraen u materijalni, tjelesni ivot na kompleksne naine. Da se vratimo na ilustrativan primjer s poetka ovog
eseja, cyberfeministice koje su kreirale HollaBackNYC angairaju
tehnologije na nain koji naglaava rasu, rod i otjelovljenje u digitalnoj
eri. Tehnologija mobilnih telefona, ak i u tekuoj politikoj ekonomiji,
iroko je dostupna i iznimno globalno popularna (Rheingold 2006.).
Uzreica "Ako ga ne moe odalamiti, uhvati ga kamerom sugerira
kako otpor umreenog globalnog feminizma, tako i strategiju otpora
koji je simultano usaen u svakodnevni ivot, digitalne tehnologije
i otjelovljenje. U ovom primjeru, "odgovoriti znai suprotstaviti se
otjelovljenom pojmu zlostavljanja (mukarci koji pokazuju genitalije)
jednom otjelovljenom i ugraenom formom otpora (snimanjem digitalnih fotografija tako izloenih tijela). Meutim, poto su na slikama
na ovom sajtu one koje pruaju otpor iskljuivo bijele i uglavnom
ene, moramo se zapitati do koje mjere HollaBackNYC i njegovi mnogi imitatori naruavaju ili potvruju kulturu nadziranja usmjerenu na
mukarce iz manjinskih urbanih zajednica. enama koje su uznemiravane ili napastovane na ulici ili u podzemnoj, internetske tehnologije nude mehanizam otpora takvim rodnim i rasnim praksama, a u isto
vrijeme potvuju uspostavljene rodne i rasne hijerarhije.
Dok su neke cyberfeministice vrlo entuzijastine kad je u pitanju subverzivni potencijal budunosti kiborga, identitetskog
turizma i rastjelovljenja koje nude digitalne tehnologije, podaci o
cyberfeministikim praskama i empirijska istraivanja o tome ta
ljudi zaista rade online ukazuju na mnogo sloeniju stvarnost. Za
neke, ekonomija Interneta reproducira ugnjetake hijerarhije radnih
mjesta, iji je korijen u globalnoj politikoj ekonomiji. Za druge, Internet prestavlja "instrument za globalno feministiko organiziranje
i priliku da budu protagonistice vlastite revolucije. Za jo poneke,
165

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Internet nudi "sigurni prostor i nain da ne samo preive, nego

se i odupru represivnim spolno/rodnim reimima. Djevojke, ene
i one koje se tako identificiraju angairaju se na Internetu na nain
koji omoguava transformirati njihovu tjelesnost, a ne da bi umakle
otjelovljenju. Djevojke ukljuene u pro-ana zajednice rabe internetske
tehnologije koje ukljuuju tekst i slike ne bi li kontrolirale svoja tijela
na nain koji za njih ima dubokog smisla, a za druge je uznemirujui.
Queer i transrodne ene upotrebljavaju digitalne tehnologije kako bi
transformirale svoja tijela, a ne da bi se poigravale zamjenom identiteta na mrei.
Intelektualci-aktivisti koji ele staviti pred izazov status quo rasne
i rodne dominacije sporo iskoritavaju mogunosti angairanog javnog diskurs koje nudi Internet. Risman (2004.) poziva feministike
sociologinje da nau naina transformirati i informirati drutvo, a Internet prua takvu mogunost. Pa ipak, zaudo, mnogi/e sociolozi/
ginje iz akademske zajednice nisu prisutni na Internetu mimo svojih
univerzitetskih stranica, ne stvaraju internetski sadraj i ne sudjeluju
u online zajednicama ili drutvenim mreama. Ponavljam poziv Michelle Wrigt upuen intelektualkama-aktivisticama da se angairaju
na Internetu "mimo elektronike pote (Wright 2005., 57). Jako je
vano za nas koji se nadamo da na rad moe i treba govoriti publici
i izvan akademske zajednice da pratimo kritike cyberfeministice i
"odgovorimo angairajui se na Internetu kao diskurzivnom prostoru i mjestu politike borbe.

166

S egleskog jezika prevela Venita Popovi