Veliki Kneipp-Ov Prirucnik (Ucenje o Zdravom Zivotu I Prirodnom Lijecenju)

PREDGOVOR
Popularizacija svih znanstvenih podruja i dostignua odraz je vremena u kojem ivimo. No,
jo uvijek uvelike moemo govoriti o zatvorenosti i tajanstvenosti pojedinih znanosti, pa tako
i medicine. Sasvim se opravdano namee pitanje treba li medicinska znanost ostati povlas
ticom odreenih strunih krugova ili je potrebno u suvremenom drutvu pribliiti je koris
nicima, skladno naelima samozatite.
Suvremen, brz nain ivljenja i potroaka mjerila danas stvaraju mnogobrojne potekoe.
Dok u svakodnevnoj strci iz tijela crpimo i posljednje ostatke snage, nemamo vremena misliti
na sebe, na vlastito i tue zdravlje. Kad se jave glavobolja, nesanica, vrtoglavica, poveani
arterijski krvni tlak i drugi poremeaji, oekujemo spasonosna sredstva od lijenika, a sve
se moglo izbjei da smo pravodobno bar malo brinuli o zdravlju. Izlaz je prvenstveno u
zdravstvenoj samozatiti. Pri tom ponajprije naglaavam da za ouvanje zdravlja nisu odgo
vorni samo zdravstveni radnici, nego svaki ovjek neovisno o zanimanju i mjestu rada ili
stanovanja. Istodobno valja znati da je put k ozdravljenju sloen i dugotrajan pa gdjekad i
nesavladiv.
Najnovije preporuke Svjetske zdravstvene organizacije temelje se na spoznaji da se velik
broj bolesti moe sprijeiti aktivnom predobranom i to samozatitom cijelog stanovnitva
i svih drutvenih initelja. Strunjaci Svjetske zdravstvene organizacije smatraju da bi pozna
vanje temeljnih zdravstvenih zasada bar za etvrtinu smanjilo broj ljudi koji se obraaju li
jeniku. Neke osnovne medicinske spoznaje omoguile bi da petnaest posto bolesnika pra
vilnim ponaanjem pridonesu spreavanju pogoranja bolesti. Prorauni upuuju da se u tim
brojkama skriva gotovo milijarda ljudi u cijelom svijetu. Stoga se kao nunost i u nas na
mee unapreenje znanja cjelokupnog stanovnitva, te svakog pojedinca putem zdravstvenog
odgoja i zdravstvenog prosvjeivanja.
Sve te injenice uvjetovale su da Ustav i sve nae zakonske odrednice nalau kao dunost
i obvezu svakog stanovnika skrb o vlastitom i o tuem zdravlju. Na alost, svjedoci smo
da u nas jo nema uvrijeenoga samozatitnog ponaanja.
Pojednostavljena definicija da je zdravstveno prosvjeivanje oblikovanje ispravnih sta
jalita ljudi o zdravlju i bolesti, upuuje na sutinsku zadau: unaprijediti i ouvati zdravlje
te sprijeiti pogoranje bolesti koristei se suvremenim spoznajama medicinske znanosti.
Uspjeh ovisi i o izboru i pripravi obavijesti i podataka koje dobiva ovjek, odnosno itatelj.
Pri tom novinstvo, sredstva javnog obavjetavanja i popularno napisane knjige trebaju biti
mostovi suradnje izmeu medicine i puanstva kojemu je ona namijenjena. Iako sredstva jav
nog obavjetavanja nisu svemona i ne mogu mijenjati sutinu drutvenog ivota ipak su
vrlo znaajne kao zaetnici, tumai i zagovornici zamisli i akcije zdravstvenog prosvjeivanja
i samozatite zdravlja.
No, u shvaanju lijenike etike, kad je rije o popularizaciji medicinske znanosti putem
knjiga, novinstva i drugih sredstava javnog obavjetavanja, postoje meu lijenicima dva op
rena stajalita. Mnogi smatraju nepotrebnim upoznati nestrunjaka s medicinskim zakoni
tostima i problemima, jer se ovjek nenauen medicinskom nainu miljenja moe navesti
na pogrean put, pa ak i na sudbonosnu pogreku. Drugi, pak, misle da je zdravstveno i
medicinsko prosvjeivanje nuno ne samo u borbi protiv bolesti nego i u izgradnji zdrave
zajednice. Ta oprena stajalita neprekidno se sueljavaju.
Neovisno o sukobu ta dva miljenja, htjeli mi lijenici ili ne htjeli, nestrunjaci svakod
nevno i na svakom mjestu razgovaraju o medicini i o zdravstvenim potekoama. To je i
posve razumljivo, jer je bolest sastavni dio ljudskog ivota i prirodno je da svakog ovjeka,
Predgovor
pa i nestrunjaka, zanimaju vlastita bolest i tx)lest znanca ili prijatelja. Premda je neupuen
i o tome teko moe raspravljati, on bolest promatra i donosi zakljuke.
Stoga se namee pitanje je li dobro da ovjek stvara svoje miljenje o zdravlju, bolesti
i medicinskoj znanosti na temelju obavijesti skupljenih na ulici, u kavani i na radnom mjestu,
ili je bolje da zakljuke stvara na temelju saznanja to ih je proitao u razumljivoj i jednos
tavno napisanoj knjizi, uo na zdravstvenom predavanju, ili doznao iz lanaka koje su na
pisali lijenici izmeu ostalog i zato da iroj javnosti priblie uspjehe domae i svjetske me
dicinske znanosti.
Upoznavanje stanovnitva s medicinskom znanstvenom misli i zdravstvenim zadaama
u cijelom je svijetu vrlo opseno. Time, dodue, skidamo veo s medicinske tajnovitosti, no
odlika dobra lijenika nije u nerazumljivu govoru i nestrunjaku nedostupnim poimanjima,
nego u njegovim radnim uspjesima, u uvanju zdravlja pojedinca i cijele zajednice.
Tehnoloki napredak ovjeanstva i, openito, poboljanje materijalnih i ivotnih uvjeta
stvorili su i dalje razvijaju nove ljudske navike. Premda je ivot postao udobniji, jo uvijek
ili moda ba zbog tih navika ljudsko zdravlje je u neprestanoj opasnosti. U nekim zemljama,
pa i u nas, pojavili su se zabrinjavajui primjeri zagaivanja ovjekove okolice, te se ve po
stavlja pitanje kako se ovjek snalazi u sredini koju sam stvara i kako e se snalaziti ubudue.
Istodobno zabrinjava smanjenje tjelesne aktivnosti u svakodnevnom ivotu jer zbog nedos
tatka kretanja ljudi postaju sve neotporniji. Zdravlje sve vie ugroavaju i bolesti suvremenog
doba jednom rijeju zarobljenici smo tetnih navika koje sami stvaramo u ivotu. Nadalje,
primjena antibiotika sve manje je pod nadzorom lijenika i svjedoci smo sasvim naodgovornog baratanja tim lijekovima to ih ljudi esto uzimaju zbog bezazlenih poremeaja vjerujui
u njihovu svemo i ne razmiljajui o posljedicama. I mnoge vrste drugih lijekova to ih da
nas ima na tritu u obliku tisua priznatih i nepriznatih tvornikih pripravaka - esto puta
se uzimaju po savjetu susjeda ili prijatelja, a da se nije istrailo pravo stanje bolesnika. Stoga
se esto pogorava osnovna bolest, pa gdjekad nastaju i brojne komplikacije zbog pogrenog
lijeenja. Uostalom, ima ljudi koji uope ne vjeruju u medicinu, pa lijeniku pretpostavljaju
domae lijekove i sumnjiva iskustva nadrilijenika. Samo pravilnim zdravstvenim odgojem
i zdravstvenim prosvjeivanjem te samozatitom moemo otkloniti ove i mnotvo drugih
opasnosti, koje svakodnevno ugroavaju, pa i oteuju, nae zdravlje. Naposljetku, posebno
treba naglasiti da temeljna pravila ukazivanja prve pomoi mora usvojiti svaki na stanovnik
kako bi ih u nudi znao najprikladnije primijeniti. To bi trebao postati osnovni program slino kao i opismenjivanje.
Knjiga VELIKI KNEIPPOV PRIRUNIK medu najpoznatijim je djelima te vrste jer
potjee iz osobnog iskustva i tisuljeima skupljanih spoznaja, pa nije udno da su mnoge
Kneippove preporuke i danas uvrtene u skup suvremenih medicinskih postupaka. U SR
Njemakoj tovie postoji pedesetak ljeilita gdje sljedbenici Kneippovih zasada uspjeno
primjenjuju fizikalnu terapiju i lijeenje vodom, dijetom i tjelovjebom, biljnim pripravcima,
pa i psihoterapijom.
Rije je o saetom i istodobno vrlo iscrpnom priruniku s mnotvom podataka i pouka
0 zdravom i prirodnom nainu ivljenja, te uputa o prvoj pomoi pri ozljedama i samopomoi prigodom razliitih bolesnih stanja. Okosnica djela je batina Sebastiana Kneippa raz
raena na golemom iskustvu od Hipokrata i drevnih Rimljana koji su jo prije dva tisuljea
koristili ljekovitost vode i toplica, pa do sredine devetnaestog stoljea. Kneippovi su postupci
lijeenja vodom i prirodnim sredstvima, te zdravim nainom ivota, vie od stoljea znani
1 pisci su Kneippove zapise proirili i razradili na razinu obuhvatnog pregleda suvremenih
znanstvenih medicinskih spoznaja prikazanih na nain dostupan svakom itatelju. Nakon
uvodnog odjeljka o povijesti i znaajkama pojedinih ivotnih razdoblja izloili su grau i dje-
Predgovor
lovanje sustava ovjekova tijela. Potom su ukratko prikazana najvanija podruja higijene sta
novanja, nauke o prehrani, aktivne i pasivne tjelovjebe itd. Poseban odjeljak knjige prikaz
je o prikupljanju i primjeni ljekovitog bilja, jednostavnom i uspjenom nainu prirodnog li
jeenja, koje je u nas ipak jo prilino zanemareno. Poglavlje o bolestima i ozljedama opsean
je pregled najznaajnijih injenica koje svakom mogu koristiti ako zatreba, a obuhvaa
zarazne bolesti, bolesti pojedinih organskih sustava, pa i duevne bolesti i ostale poremeaje.
Posebno istiem saeto, ali instruktivno poglavlje prve pomoi, gdje su na samo pedesetak
stranica prikazani gotovo svi praktiki znaajni postupci. Opsena graa prikazana je jednos
tavno, ali istodobno i vrlo struno, pomno sainjeno kazalo omoguuje jednostavno snala
enje u knjizi.
Oito je da su pisci iskusni medicinski strunjaci koji su sabrali Kneippova saznanja, te
druge iskuane postupke prirodnog lijeenja i uspjeno ih prilagodili suvremenim medicin
skim spoznajama, pa i potrebama dananjeg ovjeka i njegova naina ivota. Stoga e djelo
neprijeporno biti svrsishodan i koristan prirunik itateljima s dragocjenim uputama kako
zdravo ivjeti i ouvati se od bolesti, te mnogim bolesnicima vrelo podataka o samopomoi,
moguim postupcima i prirodnom lijeenju. Prirunik je dragocjeno tivo, osobito danas kad
je medicina dospjela do stajalita da je prirodno lijeenje meu najhitnijim initeljima preobrane od bolesti i uspjenog oporavka nakon nje. Stoga smo svjedoci da se usprkos go
lemom napretku farmaceutske kemije, razvitku donedavno nesluenih mogunosti kirurgije,
te i najsloenijim ureajima i pomagalima, ipak esto vraamo i drevnim iskuanim postup
cima prirodnog lijeenja.
Vjerujem da e ovaj prirunik svim itateljima postati vrlo koristan prilog u prijeko po
trebnim nastojanjima unapreenja zdravstvenog odgoja i prosvjeivanja, te uspjene samo
pomoi. Naglaavam pri tom da nema popularnog medicinskog lanka ili knjige koji mogu
biti lijenik u kuji ili usluna ambulanta. Ijjeenje je sloen proces koji zahtijeva valjanu
strunu spremu i iskustvo lijenika, pa je tovie esto potrebna i zajednika suradnja ne
koliko iskusnih strunjaka razliitih medicinskih podruja. Na alost, ponekad ak i takva
skupina lijenika ne moe svladati bolesti. Meutim, lijeenje uvelike ovisi i o svjesnoj su
radnji bolesnika s lijenikom, te o bolesnikovu povjerenju u lijenika i medicinsku znanost.
Jer bolestan ovjek ne smije biti predmet ni slijepi izvritelj lijenikih odredbi. Zato je uvijek
potrebno bolesniku potanko protumaiti uzroke njegovih tegoba i mogunosti lijeenja.
Smatram da svakom bolesnom ovjeku i najmanja potpora i savjet mogu biti korisno ohrabrenje.
Zdravstveno prosvjeivanje je, stoga, vrlo sloena zadaa koja ima vlastita medicinska,
etika i pedagoka pravila, pa svako udaljavanje od tih naela grubo naruava osnovni smi
sao i duh zdravstvenog prosvjeivanja. Zdravstveni odgoj i izvjetavanje o medicini nisu
samo podruje usko strune djelatnosti nego moraju biti shvaeni i kao drutveno-politiki
initelj samoupravnog razvoja. No, ako svi graani i radni ljudi, te drutveno-politike i rad
ne organizacije, od mjesne zajednice i kole do svih zdravstvenih ustanova, te republikih
tijela, i udruenja, ponu misliti i ponaati se samozatitno u podruju zdravlja, vie je nego
sigurno da uspjeh ne moe izostati.
Prof, dr sci.
Predrag Keros
U Zagrebu, lipnja 1984.
SADRAJ
Predgovor
Uvod
5
19
Prvi dio
Sebastian Kneipp i njegovo uenje
dr med. J. Kaiser
Sebastian Kneipp
Povijest prirodnog lijeenja
23
31
Razvoj i pregled 31 Znanstveni

prirodni nain lijeenja 32 Od
originalne Kneippove kure do
moderne fizioterapije po Kneippu
46 Razvoj originalne Kneippove
kure nakon smrti Sebastiana
Kneippa 51 Kneippova fiziotera
pija 54 Ponovno ukljuivanje

oboljelih u pun ivot rehabilita
cija 56 Aktivna briga za zdravlje
59
Kneippovo uenje o zdravom iv
ljenju i prirodnom lijeenju u trima
razdobljima ivota
60
Mladost i zrelost 60 Vrhunac i

vota 64 Starost 74
Drugi dio
G r a a i f u n k c i o n i r a n j e l j u d s k o g tijela
dr wed. li. Heinricb
Graa ljudskog tijela
83
98
Oko 98 Uho 99 Koa 101 Dru

ge kone tvorbe 101 Dlake 101
Nokti 102
Tkiva 83 Pokrivno tkivo (epitel)

83 Vezivno tkivo 83 Miino
tkivo 83 ivano tkivo 83 ljezdano tkivo 84 Tkivo organa 84
Skelet 85 Lubanja 86 Kraljenica
87 Prsni ko 87 Rameni obru
88 Kosti gornjeg ekstremiteta 88
Zdjeline kosti 88 Kosti donjeg
ekstremiteta 89 Zglobovi 89
Skeletni miii
Utroba
Probavni aparat 90 Dini organi
92 Srce 93 ile 93 Limfni sis
tem 94 Mokrani aparat 94
Spolni organi 96 ivani sistem
96
Osjetni organi
Stanica
Funkcije ljudskog tijela
90
90
Openito
Aparat za gibanje
Miii
Zivevlje
Hrptena modina 106 Mozak
106 Mali mozak 106 Veliki mo
zak 106 Autonomni ivani sis
tem 106
102
104
104
104
105
105
Disanje
Optok krvi
Srce
Krvni tlak
Krv
107
108
109
110
111
Crvena krvna zrnca 1 1 1 - Bijela kr

vna zrnca 1 1 1 - Krvne ploice 112
Krvna plazma 1 1 2 - Krvne sku
pine 113 Zgruavanje krvi 113
Limfa
Izmjena tvari
Probava
Jetra
114
114
114
115
Izmjena tvari 115- iMineralne tvari

i mikroelementi 1 1 6 - Voda 116
Vitamini 116 Potreba za hranom
116
Bubrezi
Koa
Osjetila
Vid 118 Sluh 120 Organ za rav
noteu 120-Njuh 121 -Okus 121
117
118
118
Glas i govor
Hormoni
121
122
titnjaa 122 Paratireoidne lijez

de 124 Nadbubrene lijezde 125
Guteraa 127 Modani privje
sak (hipofiza) 128 Timus (prsna
lijezda) 129 Epifiza (eer) 129
Spolne lijezde 130 Lokalne sup
stancije 131
Kako tijelo regulira promet
vodom
Saetak
131
132
Trei dio
Uenje o praktinom lijeenju
dr med. ]. Kaiser
Mogunosti i sredstva za aktivno

odravanje zdravlja
Koa kao ogledalo zdravlja, ljepote
i ivotne sposobnosti
Podeavanje tjelesne topline 135
Gdje se stvaraju obrambene tvari
135 Koa kao organ za izluiva
nje otpadnih tvari 135 Koa kao
ukljuno mjesto krvnog optoka
136 Koa kao ukljuno mjesto
ivevlja 136 Prirodna sredstva
za aktivno ouvanje zdravlja 136
Zrak i sunce 137 Tehnika zrane
kupelji 138 Sunana kupelj ili
sunanje 139 Nepravilno suna
nje moe biti opasno 140 Tehni
ka sunanih kupelji 141 etkanje
koe na suho 142 Utrljavanje ulja
u kou 142
Knajpovsko lijeenje vodom
143
135
135
Kako reagira organizam?

Spojna mjesta "u arterijskom kr
vnom optoku
Kada knajpovsko lijeenje vodom
- k a d a ne?
Kako se lijeimo vodom
Kvaenje
144
Obine kupelji 154 Hladne kupe

lji 154 Mlake kupelji 155 Tople
kupelji 155 Vrue kupelji 155
Dodaci kupeljima
Hodanje bosim nogama, tranje po

rosi i hodanje po vodi
176
Povoj
177.
Trajanje povoja 177 Mlaki povoj

178 Topli povoj 178 Vrui po
voj 179 Opa priprema 179
Opa tehnika povijanja 179 Po
stupanje s povojem i nakon njega
181 Najvie upotrebljavani doda
ci za povoje 182 Mali povoji 183
Srednji povoji 185 Veliki povoji
187
162
Oblozi
Polijevanje (oblijevanje)
150
151
151
Obina polijevanja 165 Polijeva

nje koljena 165 Polijevanje beda
ra 167 Polijevanje donjeg dijela
tijela 168 Polijevanje lea 168
Polijevanje cijelog tijela 169 Poli
jevanje ruku 170 Polijevanje prsa
170 Polijevanje gornjeg dijela ti
jela 171 Polijevanje glave 171
Polijevanje lica 171 Polijevanje
oiju 172 Polijevanje uiju 172
Vrue polijevanje zatiljka 172 Is
piranje 172 Brzo (otro) polijeva
nje 173 Brzo polijevanje koljena
173 Brzo polijevanje bedara 174
Brzo polijevanje lea 174 Brzo
154
polijevanje cijelog tijela 175 Brzo

polijevanje kao kupelj za masau
176
Trine od sijena 163 Ovsena sla

ma 163 Ekstrakt smreke 163
Preslica 163 Kamilica 163 Ko
rijen idirota 163 Orahovo lie
163 Hrastova kora 163 Ulje od
metvice i eukaliptusa 164 Ku
hinjska sol 164 Goruino brano
164 Pepeo 164 Mekinje 164
Surutka 164 Mjeoviti dodaci ku
pelji 164
146
Kvaenje cijelog tijela 152 Djelo

mino kvaenje 153 Kvaenje
gornjeg dijela tijela 153 Kvaenje
donjeg dijela tijela 153 Kvaenje
trbuha 154
Kupelji
Kupelj cijelog tijela 155 Djelo

mine kupelji 156 Polukupelj
156 Kupelj u sjedeem poloaju
156 Kupelj za ruke 157 Kupelj
za noge 158 Kupelj za oi 158
Izmjenine kupelji 159 Kupelji s
rastuom temperaturom 160 Ku
pelj za ruke s rastuom temperatu
rom vode 161 Kupelj za noge s
rastuom temperaturom vode 161
Kupelj u sjedeem poloaju s ras
tuom temperaturom vode 161
Polukupelj s rastuom temperatu
rom vode 161 Kupelji s padaju
om temperaturom 162 Kupelji s
uranjanjem 162 Modificirana ja
panska kupelj 162
188
Vei oblozi 188 Mali oblozi 189

Parne komprese 189 Zamotaji
191
Parne kupelji
164
192
Parna kupelj za glavu 193 Parna

kupelj za lice 194 Parna kupelj za
ui 194 Parna kupelj za stopala i
za noge 194 Parna kupelj u sjede
em poloaju 195 Potpuna parna
kupelj 195 Parna kupelj s parom
u mlazu 195 Druge male parne
kupelji 196
Sauna
Aktivno i pasivno gibanje
196
198
Aktivno gibanje fiskultura

Pasivno gibanje: masaa
199
203
Poinak i spavanje kao lijek
205
Neto o stanovanju
206
Suvremena prehrana
dr med. H. Anemuller
Sebastian Kneipp i unapreenje

zdrave prehrane
209
Tok izmjene tvari i ovisnost orga

nizma o prehrani
211
Prehrana i osnovna aktivnost or

ganizma
213
Hranjivi sastojci u hrani
215
Bjelanevine 215 Masti 217

Ugljikohidrati 219 Kalorije u na
mirnicama 221 Vitamini 222
Mineralne tvari i elementi u trago
vima 225 Bojila (pigmenti) 227
Kvaliteta namirnica 227
Preporuke za suvremenu prehranu
Utvrdimo je li hrana probavljiva
Akutne zarazne bolesti usta i dri

jela
229
233
Zarazne bolesti
Kako klice prodiru u tijelo
Kako se klice prenose i ire
289
289
289
292
292
293
Zakonske odredbe o dunosti pri

javljivanja
Dijagnoza
Specifino lijeenje
Nespecifino ope lijeenje
Osipne zarazne bolesti
Male boginje 296 Crljenica (ru
302
Trovanje krvi
302
Spolne bolesti
303
Pluna tuberkuloza
Bolesti srca i krvnog optoka

Funkcionalne bolesti srca i ila
304
308
309
284
284
285
286
Organske bolesti srca i ila
310
Bolesti sranih zalistaka 310 Sla

bost sranog miia 312 Infarkt
srca 312
Bolesti ila
Bolesti vena
Proirene ile 317 Upala vena
318 ir potkoljenice 318 Hemoroidi ili zlatna ila 318 Bolesti
limfnih ila 319
331
Peludna hunjavica 331 Bronhijal

na astma 332 Spazmatini bron
hitis 332 Upala porebrice 332
334
334
Gnjilost zuba 334 Upala zubnog

leita 334 Bolesti jezika, usana i
nepca 335 Bolesti jednjaka 335
Bolesti eluca i crijeva
317
324
Prehlada 324 Katar 325 Hunjavica 325 Kronina hunjavica 326

Oboljenje sinusnih upljina oko
nosa 326 Bolesti grkljana 327
Upala grkljana 327 Oboljenje glas
nica 327 Gr glasnica 327 Upala
dunika 328 Bronhijalni katar
328 Proirenje bronhija 329 Gri
pa 329 Hripavac 330 Upala plu
a 330 Bronhopneumonija 331
Bolesti usne upljine
Ovapnjenje ila 314 Krvni tlak

316 Upala arterija 316 Biirgerova bolest 316
294
295
295
295
296
Bolesti organa za disanje
Bolesti probavnih organa
314
320
Anemija 320 Perniciozna anemija

320 Prava i lana punokrvnost
321 Bolesti bijelih krvnih eleme
nata 322 Hodgkinova bolest 322
Agranulocitoza 322 Bolesti kr
vnih ploica 322 Pomanjkanje kr
vnih ploica 323 Werlhofska bo
lest 323 Preobilje krvnih ploica
323 Poremeeno zgruavanje
krvi 323 Hemofilija 323
Alergijske bolesti organa za disanje
Srana neuroza 309 Funkcional

ne bolesti ila 309 Raynaudova
bolest 310
etvrti dio
Bolesti i o z l j e d e
dr med. J. Kaiser
Ope napomene
Bolesti i ozljede
Uzroci bolesti
Ope zarazne bolesti bez karakte

ristine lokalizacije
Gonoreja 303 Sifilis 303 Meki

ankir 304 etvrta spolna bolest
304
Pelin 265 Petoprsta 267 Piska

vica 267 Plunjak 268 Podbijel
268 Preslica 269 Rotkva 270
Rutvica 271 Rumarin 271 Sljez,
bijeli 273 Smreka 274 Sranik
274 Stea 274 Stolisnik 275 i
pak - pasja rua 276 umska ja
goda 277 Timijan 278 Trandovilje 278 Trine od sijena 279 Trnina 280 Trputac 280 Vidac
281 Vodopija 282 Zob 283
Kiseli kupus
Glina
Med
Mineralne ljekovite tvari
299
Difterija 299 Upala krajnika 300
L j e k o v i t o bilje
dr med. R. F. Weiss
235
Uvod
Abdovina 237 Ajbi 237 Aloj
237 Ani 238 Bazga 239 Bo
rovica, obina 240 Borovnica
240 Branka 242 Despik 244
Divi/ma 244 Draguac 244
Gospina trava 245 Grica 247
Hrastova kora 248 Imela, bijela
249 Jagorika 250 Jela i smreka
250 Kadulja 251 Kamfor 252
Kamilica 252 Kiica 254 Kim
256 Komora 256 Kravojac 257
Laneno sjeme 258 Lipa - cvje
tovi 259 Ljubica mirisna 260
Majina duica 260 Maslaak 260
Neven 262 Odoljen 262 Oputina 263 Paprena metvica 264
Bolesti krvi
beola) 297 arlah 297 Pjegavac

298 Vodene ospice 298 Velike
boginje 298
ivane smetnje eluca i crijeva

335 Gubljenje teka 336 Povea
na kiselost eluanog soka 337
Kad u eluanom soku ima pre
malo ili uope nema kiseline i
335
pepsina 338 Zatvor 338 Vrenje

i gnjiljenje u crijevu 340
eluani i crijevni katar
341
eluani katar 341 Crijevni katar

342 Cir na elucu 343 ir na
dvanaesniku 343 Rak na elucu
345 Rak na crijevima 345 Upala
debelog crijeva 346 Zapletaj cri
jeva 346 Upala slijepog crijeva
347
Zarazno-upalne crijevne bolesti
Oboljenja stopala
347
Tifus 347 Paratifus 348 Upale

crijeva uzrokovane bakterijama
348 Griza 349 Gliste 349 Bijela
glista 349 ()bina glista 350 Trihina 350 - Trakavica 350 Prutasta
trakavica 351 Svinjska trakavica
351 Islandska trakavica 351
Riblja trakavica 351
Poremeaji metabolizma
370
Gojaznost 371 Gojaznost uslijed

neumjerene prehrane 371 Gojaz
nost uslijed poremeenog djelova
nja lijezda s unutranjim izluiva
njem 371 - Nenormalna mravost i
iznurenost 374 eerna bolest
375 Ulozi 379
Bolesti sistema za gibanje
Bolesti jetre i unog mjehura
352
Upalna utica 353 Virusna upala

jetre 353 Zarazna utica 354 O
teenja jetre lijekovima i otrovima
354 Masno promijenjena jetra
354 Akutna uta atrofija jetre 354
Ciroza jetre 354
Bolesti unih vodova
Upalni reumatizam
355
Upala unog mjehura i unih

vodova 356 Kronina upala u
nog mjehura 356 uni kamenci
357
Bolesti guterae
Bolesti mokranih organa
Bolesti bubrega
Akutna opa upala bubrega 361
Akutna upala pojedinih glomerula
357
359
361
386
387
Reumatina groznica 387 Kro

nini zglobni reumatizam 388
Bechterewljeva bolest 389 Degenerativni reumatizam 389 Degenerativne artroze 389 Oteenja
kolutova izmeu kraljeaka 390
Reumatizam mekih tkiva 391
Akutni miini reumatizam 391
Kronini miini reumatizam 392
400
Znojenje nogu 400 ulj (kurje

oko) 400 Natisci 401
Organi za upravljanje i njihove
bolesti
organa
395
415
Zarazno upalne bolesti ivevlja
415
Upala mozga 415 Parkinsonizmi

415 Bjesnilo 415 Drugi oblici
upale mozga 416 Upala modane
opne 416 Djeja paraliza 416
Herpes zaster 417 Tetanus 417
Suica hrptene modine 4 1 8 - Pro
gresivna paraliza 418
418
Kap 418 Padavica 419 Horeja

419 Multipla skleroza 420 Neuralgija 420 Oduzetost ivca lica
421 Upala vie ivaca 421
Psihike ili duevne bolesti
422
402
Sredinji ivani sistem
402
Bolesti sredinjeg ivanog sistema
403
Slalxmmnost 423 Kretenizam

423 Mongolizam 423 Shizofre
nija 424 Helx'frenija 424 Katatonija 424 Paranoja 424 Manino-depresivna bolest 425 Manija
425 Melankolija 425 Mjeovita
raspoloenja 426 Psihopatija 426
Duevne promjene zbog upotrebe
sredstava za uivanje i trovanja nji
ma
Uzroci nervoze
409
Lijeenje nervoznog ovjeka
410
Psihoterapija kao osnova lijeenja

411 Psihoanaliza 412 Sugestija
412 Hipnoza 413 Autogeni tre
ning 413 ivani i psihiki pore
Organske bolesti sredinjega iva

nog sistema
Nezarazne bolesti sredinjega iv

anog sistema
ivano psihiki poremeaji 403

Glavobolja u pretjerano nervoznih
osoba 404 Migrena 405 Pore
meaji psihike ravnotee 405
Podsvijest 405 Kompleks manje
vrijednosti 407 Depresija 407
Histerija 408 Poremeaji koji pro
istjeu iz svijesti 408
Upala potkonoga, vezivnog i

masnog tkiva 393 Bolna ukrue
nost ramena 393 Distrofija 393
Rameno-nadlaktini sindrom 393
Noni bolovi ruku 394 Teniski
lakat 394 Upala ovojnice tetiva
394 Zgrenost tetiva dlana 394
Nereumatina oboljenja
sistema za gibanje
399
Sputeno stopalo 399 Raskrccno

stopalo 399 Ravni tabani 399
Izvrnuto stopalo 399 Uvrnuto
stopalo 400 Druge deformacije
stopala 400
Ceste druge promjene stopala
385
Reumatina oboljenja organa siste

ma za gibanje
meaji u okviru knajpovske kure

414
Pogreno dranje 395 Savijena

leda 395 Ugnuta lea 395 Scheuermannova bolest 396 Kotana
i zglobna tuberkuloza 396 Tuber
kuloza kraljeaka 396 Tuberku
loza ovojnica tetiva 397 Druge
specifine bolesti organa sistema
za gibanje 397 Upala kotane
modine 397 Upala pokosnice
398 Rahitis 398 Omekavanje
kostiju 398
362 Kronina upala bubrega 362

Bubrezi trudnica 363 Eklampsija
363 Skvreni bubrezi 364 Upala
bubrene zdjelice 364 Bubreni
kamenci i kamenci u mokraovo
dima i mokranom mjehuru 365
Upala mokranog mjehura 367
Preosjetljivost mokranog mjehura
367 Slabost mokranog mjehura
367 - Mokrenje u postelji 368 Bo
lesti prostate 368 Upala prostate
369
427
Kava 427 aj 427 Kakao 428

Nikotin 428 Alkohol 428
Opojne droge i ovisnost o njima
Morfinizam 430 Heroinizam 430
Kokainomanija 430 Hai i ma
rihuana 430 Halucinogeni 430
Meskalin 430 Razna sredstva za
stimulaciju 431
429
Vegetativni ili autonomni ivani

sistem
432
Vegetativna distonija 432 lijez

de s unutranjim izluivanjem 433
Bolesti lijezda s unutranjim izlu
ivanjem 433
Usne bolesti
Odnos izmeu tijela i psihe
434
Kone bolesti
435
Svrab 435 Gljivina oboljenja

koe 435 Pitirijaza 435 Eritrazma 436 Trihofitija 436 Sikoza
436 Favus 436 Epidermofitija
436 Ekcem 436 Seboreja i bubuljiavost 437 Psorijaza 438
Prekomjerno znojenje 438 Rozaceja 439 Ljuskav osip na koi 439
Ozebline i smrznua 439
One bolesti
441 Siva mrena 442 Zelena

mrena 442
Masni ep 443 Strana tijela u

slunom hodniku 443 Potkoni
ir u slunom hodniku 443 Upale
i ekcemi u slunom hodniku 443
Akutna upala srednjeg uha 443
Kronina upala srednjeg uha 444
Otoskleroza 444 um u uima
444 Meniereova bolest 444
enske bolesti
440
Jemenac 440 Zaepljenje lojnica

440 Bolesti spojnice 440 Bolesti
ronice 440 Upala arenice 441
Upala itnice 441 Odlubljenje
mrenice 441 Upala vidnog ivca
443
445
Iscjedak 445 Promjena poloaja i

oblika maternice 446 Upala ma
ternice i jajovoda 446 Tumori
maternice 447 Bolesti jajnika 447
Poremeaj mjesenog pranja 448
Zakasnjelo mjeseno pranje 448
Bolno mjeseno pranje 449 Pre
obilna menstruacija 449
Klimakterij
Stalni bolovi u krsnom predjelu
Pruanje pomoi na mjestu nezgo

de
1.1. Ozljede tupim predmetima,
rane i zavijanje rana
Udarci 457 Nagnjeenja 457
Rane 457 Tetanus 458 Plinski
vuac 458 Bjesnilo 459 Ujed
zmije 459 Ubod kukaca 459 u
ljevi i natisci 459
455
455
489
2.3. Zastoj srca i masiranje srca
473
4.3. Zasipan
490
475
4.4. Objeenik
490
3.1. Ozljede glave
475
4.5. Zaguenje
490
3.2. Ozljede lica, usta i drijela
475
4.6. Trovanje
490
3.3. Ozljede oiju
476
4.7. Iznenadni poroaj
492
3.4. Ozljede vrata
476
5. Iznenadna oboljenja
492
3.5. Ozljede prsnog koa
476
5.1. Posebna krvarenja
492
3.6. Ozljede trbuha
477
5.2. Akutne bolesti srca i plua
493
3.7. Ozljede organa sistema za gi

banje
5.3. Akutna trbuna oboljenja
494
477
5.4. Nesvjestica i grevi
494
5.5. Vruica
495
3. Ozljede posebne vrste
451
484
1.3. ok
461
1.4. Spaavanje
463
lei
463
1.6. Prijevoz
465
2. Oivljavanje
469
469
6. Prva pomo pri

stranih tijela
uklanjanju
495
3.9. Oteenja uzrokovana hladno

om
486
6.1. Strana tijela u koi
495
3.10. Kemijske ozljede
487
6.2. Strana tijela u oku
495
6.3. Strana tijela u nosu, drijelu,

elucu i crijevima
496
6.4. Strana tijela u slunom hodni

ku
496
459
je
478
449
1.2. Krvarenje i zaustavljanje krva

renja
2.1. Dini putovi moraju biti slo

bodni
4.2. Propadanje kroz led
3.8. Ozljede nanesene djelovanjem

vruine
1.5. Kako postaviti ozlijeenog da

457
470
Prijelomi kostiju
Peti dio
Prva p o m o
dr rued. N. Kaiser
1. Osnove, zadaci i ciljevi prve

pomoi
2.2. Darovanje daha
3.11. Ozljede izazvane elektrinom

strujom
488
3.12. Ozljede od zraenja
489
4. Posebni sluajevi
4.1. Utapanje
489
489
Predmetno kazalo
497
Uvod
Ovim novim izdanjem elimo proiriti i produbiti smisao uenja Sebastiana Kneippa o zdra
vom ivljenju i prirodnom lijeenju, znanstveno ga poduprijeti i prikazati na suvremen nain
da bismo ga prilagodili razvoju medicinske znanosti. Stoga smo mnogo to morali promi
jeniti i proiriti u usporedbi s ranijim izdanjem. Ipak, sauvali smo bogatstvo misli autora,
jer vrijeme ne ograniava uenje o ljekovitoj snazi prirode koja ve milenijima odreuje ci
ljeve i granice medicinske znanosti. Osnova Kneippova uenja je neosporno prirodno lije
enje, i on je nakon Hipokrata, Paracelsusa, Priessnitza i mnogih drugih, obiljeio stoljee
svojim uenjem. Uenju o prirodnom lijeenju utisnuo je svoj peat i podigao ga na novu,
viu razinu. Uz opsene pisane radove, o Kneippovu velikom znaenju svjedoe - osamdeset
godina nakon njegove smrti - brojna ljekovita kupalita, sanatoriji, ljeilita i druge ustanove
u kojima se lijei na knajpovski nain i tisue njegovih sljedbenika.
Promjene u najnovijem dobu utjecale su i na sadraj i oblik ove knjige. Ona s jedne strane
znai pomak u modernoj medicini k vrlo razvijenom lijeenju tehnikom aparaturom i li
jekovima, a s druge strane naglaava vanost spreavanja bolesti i rehabilitacije oboljelih.
Ipak, usprkos izvanrednom razvoju cjelokupne medicinske znanosti uenje o prirodnom li
jeenju nije izgubilo aktualnost znaenja ni u jednom od tri osnovna podruja, a to su: spre
avanje bolesti, lijeenje i rehabilitacija oboljeloga, iako prirodno lijeenje u terapiji esto ima
samo ulogu dopunskog lijeenja. Meutim, u preventivi i vraanju ranije sposobnosti prirod
no lijeenje jo prevladava. Zbog toga su u ovom izdanju te zadae prirodnog lijeenja i po
sebno naglaene.
Promijenili smo raspored poglavlja i dodali nova. U opem dijelu je prikazan razvoj
Kneippove kure od poetka do dananjih dana i njezino mjesto u okviru opega prirodnog
lijeenja i znanosti o njemu.
Prikaz mladosti i zrelosti, vrhunca ivljenja i starosti jasno pokazuje to uenje Sebastiana
Kneippa o prirodnom ivotu i prirodnom lijeenju znai.
Poglavlje Graa i funkcioniranje ljudskog tijela potrebno je radi boljeg razumijevanja
ostalog gradiva u knjizi, i zato smo mu dali prednost. Obradio ga je dr med. E. Heinrich.
Trei dio knjige obuhvaa Uenje o praktinom lijeenju. Autor ga je osuvremenio i
neto malo izmijenio. Isto vrijedi i za poglavlja Prehrana primjerena vremenu, koje je na
pisao dr med. H. Anemtiller i Ljekovito bilje koje je obradio dr med. R. F. Weiss. Sam je
autor promijenio dio knjige Bolesti i ozljede. Budui da je opseg poglavlja ogranien, mo
rao je gradivo prikazati saetije da bi mogao unijeti potrebne dopune a da pri tome ne ispusti
nita bitno. Posebno je naglasio preventivu i pravilan postupak u sluaju bolesti, a posvetio
je i veliku panju najnovijim spoznajama u medicinskoj znanosti.
U ovom izdanju je potpuno novo opseno poglavlje pod naslovom Prva pomo, koje
danas mora sadravati svaki dobar prirunik. Napisali su ga dr med, specijalist za kirurgiju,
Norbert Kaiser i asistent za anesteziju Manfred Knorig.
Autor se posebno zahvaljuje dru med. Reinhildi Rovvekamp-Kaiser na strunoj korekturi,
a diplomiranom psihologu Schmitt-Kaiser na odgovarajuim strunim savjetima.
Tako e i ovo novo izdanje ve desetljeima poznatog i omiljenog prirunika postati pra
va obiteljska knjiga u kojoj su sakupljene iscrpne informacije o modernoj Kneippovoj fizio
terapiji, dragocjene upute kako zdravo ivjeti, kako se uvati od bolesti i kako pravilno po
stupati ako ve obolimo ili se ozlijedimo.
Worishofen, jesen 1975.
dr med. Jos. H. Kaiser
Prvi dio
Sebastian Kneipp i njegovo uenje
Sebastian Kneipp
Sebastian Kneipp je roen 17. svibnja 1821. u Stephansriedu, seocetu od nekoliko kua u blizini
Ottobeurena u Bavarskoj, SR Njemaka. Otac mu je bio siromani tkalac.
Rosina, majka Sebastiana Kneippa, bila je nekoliko godina starija od njegova oca Ksavera
Kneippa, za kojega se udala kao udovica i dovela mu svoje dvije djevojice iz prvog braka.
U braku sa Ksaverom rodila je jo dvije djevojice, jednu prije Sebastiana, drugu poslije
njega. Sedmerolana obitelj je ivjela vrlo oskudno i njegova majka je uvijek bila zlovoljna
i puna gorine.
Sebastian je ve kao jedanaestogodinji djeak morao pomagati ocu na razboju. U tom
ivotu punom bijede inilo se da je beznadna njegova elja da postane sveenik.
Da bi ostvario svoje elje, nije mu preostalo drugo nego da ve od osamnaeste godine
zaista vrijedno radi, tedi i ni krajcera ne potroi. Uteevinu je uvao u potkrovlju, izatkao
posteljinu, dao da se naprave nosai za krevet, koveg i sve ono to je studentu potrebno.
Kad je imao dvadeset godina, majka mu je umrla od tuberkuloze. Ve je odluio da ode od
kue kad navri dvadeset i prvu godinu, ali ba na roendan ga je zadesila nova nesrea.
Izgorjela je njihova obiteljska kua, a plamen je meu ostalim progutao i njegovu uteevinu
i svu opremu. Ostala mu je samo grubo tkana koulja koju je imao na sebi i hlae od cviliha.
To je bilo sve.
Ali u njemu je jo ivjela stara elja.
Nakon dugotrajnog i mukotrpnog nastojanja Sebastian je pronaao dobrotvora, dra Merklea iz Gronenbacha.
Tako je napravio prilino velik korak k ispunjenju svoje elje za zvanjem Ali, naile su
prepreke jo vee od dotadanjih: siromatvo i neprijateljstvo okoline. U ljeto 1845. godine
njegov je kaalj pokazao da ima tuberkulozu plua: Iako sam odranije bio navikao na mnogo
naporniji fiziki rad, na najbolju seosku hranu i dobar zrak te se mnogo kretao i zimi i ljeti,
sada sam se svakim tjednom osjeao sve umornijim i utuenijim. Izgubio sam tek i san te
stigao tako daleko da sam u treem razredu gimnazije morao polovinu vremena provoditi
u postelji. Na molbu njegova dobrotvora prof, dra Merklea pregledao ga je vojni lijenik i
lijenik za siromane i utvrdio da su mu oboljela oba pluna krila. Oito je Kneipp i ranije
od toga bolovao, a bolest se sada vratila. Sto puta ga je u godini dana posjetio taj lijenik
koji je uz to pozvao i bataljonskog lijenika na suradnju, ali sve je bilo uzalud. Kneipp je toliko
oslabio da je na kraju kolske godine morao ostati u Dillingenu jer nije mogao pjeice u Stephansried, a eljeznice nije bilo.
Odmor mu je iz dana u dan vraao snagu. Svu svoju volju upotrijebio je da napregne
sve svoje snage, izdrao je i u jesen 1848, u dvadeset i sedmoj godini, poloio ispit zrelosti
Ali je tako oslabio da mu je prof. Merkle morao donijeti svjedodbu u sobu. Dao mu je i novac
za vlak od Donauwortha do mjesta Buchloe, odakle je trebalo da ga otac kolima preveze
do kue ili da ide pjeice. Njegov dobrotvor nije bio siguran da e Sebastiana vidjeti u Dil
lingenu na pripremama za studij filozofije.
Sebastian je elio otii u Munchen gdje bi ispite iz filozofije mogao prije poloiti nego
u Dillingenu. S obzirom na njegove godine bilo mu je vano dobro iskoristiti vrijeme.
Meutim, lijenik i dr Merkle upozoravali su ga na to da klima u glavnom gradu Bavarske
nije zdrava. Ali Kneipp je u proljee 1849. godine ponovo izrazio svoju elju i oni su tada
pristali.
Kao student, u Munchenu nije osjeao bolove. Ali nakon nekoliko predavanja jedva da
je to zapamtio od onoga to je sluao. Bio je toliko slab.
24
Sebastian Kneipp
Njegovo zdravstveno stanje je osciliralo. Kaljao je s krvavim ispljuvkom i bio slabiji

nego ikada. Ponekad je odlazio na predavanja, a ponekad uao u svojoj sobi, satrven i ustraen. Jednoga dana je dokolicu na koju je bio osuen iskoristio za to da s jo nekim studen
tima posjeti dvorsku knjinicu. itanje ga je zamaralo i elio se samo malo razvedriti. Nije
znao to bi kad se ve naao ondje, pa mu je ponuen katalog da ga prelista. Tako je nabasao
na knjiicu dra med. Johanna Siegmttnda Habna, lijenika u Schweidnitzu, koja je prvi put ob
javljena 1737. godine: udesna ljekovita mo svjee vode na ovjekovo tijelo, primijenjena
izvana i iznutra, potvrena je iskustvom. U rukama je drao poboljano i proireno iz
danje koje je 1831. godine pripremio prof. Oertel iz Ansbacha na troak Velike hidropatine zajednice.
Ta knjiica je potakla Sebastiana Kneippa da na sebi iskua mo vode, i njegovo zdrav
stveno stanje poelo se polako poboljavati.
I u sljedeem semestru u Dillingenu imao je knjiicu i njome se koristio. Kako, ne zna
mo. Smijali su mi se kad bih pripovijedao o svojim tihim satima i primjeni knjiice i nitko
mi nije dao sredstava da nastavim pokus. A onda je jednoga zimskog dana trao tri etrvrt
sata do Dunava, svukao se i za nekoliko sekundi skoio u hladne valove, onako mokar se
obukao jer nije ponio runik, i tako otrao natrag u svoj stan gdje je stigao sav oznojen. To
mu je oito vrlo prijalo. Nakon toga sam tri puta na tjedan zimi iao do Dunava (bez obzira
na stupanj hladnoe) i kupao se do polovice tijela po tri do etiri sekunde na 12-18C. To
znai da su kratke polukupelji u vodi hladnoj kao led bile njegovi prvi pokusi. Kako su dje
lovali? Dolazio bi umoran do Dunava, a svaki put se vraao okrijepljen. Zato je doao do
zakljuka: Ako za mene ima.neki lijek, nakon svega to sam iskuao pa mi nita nije po
magalo, onda je to voda. Postao je sposobniji za umni rad, popravio mu se tek i mogao
je redovito pohaati predavanja.
Obje naredne godine, od jeseni 1850. do jeseni 1852, studirao je u Miinchenu, na Georgianumu. Ondje nije morao plaati pa nije imao nikakvih briga. Njegovo zdravlje se na do
broj i obilnoj hrani poboljalo. Openito, okolina je bila takva da se psihiki dobro osjeao,
ali i dalje se kradom lijeio vodom. Naime, nou se iskradao iz kue kroz prozor u prizemlju.
Zatim se na ribnjaku polijevao vodom iz zaljevae. To je bio poetak knajpovskih polijevanja
koja je kasnije oznaio kao svoje najvanije otkrie. Ona su mu pomogla da se sve bolje os
jeao i bio sve sposobniji za rad. Na temeljitim lijenikim pregledima od kojih je zavisilo
hoe li biti posveen za sveenika, pokazalo se da je potpuno zdrav.
Sebastian Kneipp je u kolovozu 1852. godine u augsburkoj katedrali posveen za svee
nika.
Iz tog vremena sauvan je njegov prvi kratki recept. Dao ga je djevojci Kolumbi Haab
koja je oito oboljela od neke utice, esto povezane s psihikim tegobama (emer, tuga, utuenost). Vrijedi napomenuti da je uz kvaenje vodom preporuio i hladne polukupelji u sobi,
u trajanju od dvije do tri minute. Uz to je pacijentkinja morala vie puta tjedno stavljati ob
loge. Kneipp je u lijeenju naznaio jedan od prvih uvjeta za primjenu hladne kure: Kad
ulazimo u vodu, tijelo mora biti potpuno toplo. Isto tako vrijedi spomenuti i reenicu:
Sok od rotkve ujutro i uveer. Tako je Kneipp ve na poetku kure uzimao u obzir
lijeenje biljem.
Nakon prve prijave zbog prekraja pravila da ne smije lijeiti, uslijedile su druge. Neo
bino je samo to da ga nisu napali apotekari i lijenici kad se borio protiv kolere u Boosu.
Dok je bio kapelan u Boosu, harala je kolera u mjestu. Kneipp je svojim postupcima spasio
etrdeset i dva oboljela od kolere. Tom prilikom je prvi put primijenio vrue obloge umo
ene u vodu s octom i vrue mlijeko sa slatkim anisom. Zbog tih uspjeha nazvan je kapelan
protiv kolere.
Sebastian Kneipp
25
U Sv. Juraju u Augsburgu bio je samo pola godine kapelan. U svibnju 1855. godine
je - vjerojatno zato to nije bio po volji biskupu poslan za ispovjednika dominikanki
u Worishofen.
Tu se nije zadovoljio sitnim radom pastira due u samostanu. Ubrzo je u svoje ruke uzeo
samostansko poljoprivredno gospodarstvo i uveo brojna poboljanja. A glavna briga su mu
bila siroad. Sve je inio za njihovo psihiko i fiziko dobro. im se to proulo, broj djece
kojoj je bila potrebna pomo znatno je porastao. Uz to se u okolici samostana proulo kako
se ispovjednik ne razumije samo u svoj posao i poljoprivredu nego i u lijeenje. Nije dugo
potrajalo, a na njegova vrata poeli su kucati siromani ljudi, koji su traili pomo za svoje
fizike tegobe. Iako je u vezi s tim doivljavao neugodna iskustva, Kneipp je opet pokazao
onu svoju nekadanju spremnost da pomae ljudima u nevolji. Tko je sam nekada iskusio
nevolju, moe razumjeti i nevolju svoga blinjega. Nisu svi oboljeli jednako nesretni. \\o ima
sredstava i mogunosti za lijeenje, zna da njegove tegobe nisu dugotrajne. U prvim godi
nama sam i sam vidio na stotine i tisue takvih bolesnika, ali sam ih odbijao. Najvie nae
suuti potrebno je siromaku, jadnom i naputenom, o kojem ne brinu lijenici, koji nema
lijekova ni drugih sredstava za lijeenje. Primao sam takve nevoljnike i uvijek sam pomagao
toj sirotinji kojoj je svatko okrenuo lea. Mislim da bi mi bilo teko i uinilo bi mi se ne
savjesnim i nezahvalnim zalupiti vratima pred takvim naputenim biem i odbiti mu onaj
izvor pomoi koji je meni u nevolji donio zdravlje i spas. To su njegove rijei iz uvoda knjizi
Moja kura vodom, koju je zavrio 1886. godine.
Zbog neobinog naina lijeenja o Kneippu se sve vie prialo. Tako je sve vie ljudi do
lazilo traiti pomo. U poetku je Kneipp davao usmene upute, koje je bolesnik morao toliko
dugo ponavljati dok ih ne bi zapamtio. Kad je bilo nuno, i sam bi se pobrinuo za potrebno
polijevanje u samostanskoj praonici. Ali, kako je k njemu dolazilo sve vie bolesnika, javnost
je opet uperila svoje poglede na njega. Ubrzo su ga prijavili mjesni lijenik dr med. Schmidt
iz Tiirkheima i vidar Andreas King iz Worishofena koji nije bio akademski obrazovan. Prijava
je stigla do predsjednika vlade u Augsburgu, koji je bio vrlo naklonjen Sebastianu Kneippu. Od
bio ju je s napomenom Ne samo da postupak ispovjednika Kneippa u Worishofenu nije ka
njiv, nego je i potpuno ispravan.
Ni ogovaranja, ni zloba, ni sramotna sumnjienja nisu sprijeila bolesnike da dolaze u
Worishofen. tovie, bilo ih je sve vie. To je i pred samo mjesto stavilo nove zadatke koji
su se inili nerjeivima. Kamo smjestiti toliko ljudi? U poetku su bile na raspolaganju samo
dvije obine seoske gostionice Rosle i Adler. Brojni seljaci s predsjednikom opine na
elu gledali su priliv ljudi sa strane s mjeovitim osjeajima. Oni su cijenili ispovjednika, ali
ga nisu razumjeli. inilo im se da je njihova privreda ugroena. Samo mali krug ljudi bio
je s Kneippom. Tek kad je nakon smrti upnika Zieg/era 1881. godine njegovo mjesto preuzeo
Kneipp, ponaanje veine stanovnika poelo se mijenjati. Nisu vie pruali otpor tome da se
mjesto razvije u ljeilite. Dapae, bistre i snalaljive glave uvijek su vodile rauna o tome
da posjetitelji dobiju sve to im treba.
Kneipp je sagradio upaniju Sebastianeum. Nakon toga je na red dolo prihvatilite za dje
cu, to je bila njegova posebna elja. Kamen temeljac poloen je na njegov roendan 17. svib
nja 1892. godine, a godinu kasnije, 10. sijenja 1893. dom je otvoren.
Vlasti nisu pokazale razumijevanje za njegov plan da uz pomo franciskanki iz Mallersdorfa otvori bolnicu za lijeenje konih bolesti. Velika zgrada na breuljku, koja je bila gotovo
zavrena, dobila je drugu namjenu. Kneipp je teko podnio taj utlarac. Ali usprkos tome, onim
to je zaradio na pisanju, zatim prilozima izvana, darovima iz cijeloga svijeta uz mnogo truda
stavio je pod krov jo tri zgrade. Tako je od planiranog doma za oboljele od konih bolesti
nastala kua za bolesne mukarce i ene. Oko tih sredinjih zgrada nicalo je sve vie privatnih
26
Sebastian Kneipp
ljeilita i gostionica. Worishofen je procvao. Ljudi su se potrudili da gostima bude to ljepe.

Uobliila se ak worishofenska kuhinja na ijem su jelovniku uz vegetarijanska jela bila i tak
va jela kao okrepljujua juha, okrepljujui kruh, jela od zobenog brana, medovina. U toj
kuhinji je radio Kneippov kasniji suradnik dr med. Kleitiscbrod. Prva kuhinja je tako utjecala na
druge da je worishofensko lijeenje vodom ubrzo dopunjeno i dijetom, to je bilo potpuno
u skladu s Kneippovom zamisli. Kneipp je smislio jo jednu dopunu bez koje vie nije bilo mo
gue zamisliti njegovo lijeenje. Jo ranije, u samostanu, uredio je svoju ljekarnu. Sam je sa
kupljao ljekovito bilje ili je to davao drugima u zadatak. Tada su razvojem kemije i znanja
o ljekovitim sredstvima te biljke bile ve zaboravljene. Pravio je ajeve, prakove i tinkture,
klasificirao je ljekovite trave i pripremao ih za ona lijeenja kad sama ljekovita snaga vode
nije bila dovoljna.
Jo se neto promijenilo. Budui da su mu lijenici stalno stvarali neprilike, prijatelji su
mu - pogotovu prof. Merkle - savjetovali da za suradnika uzme lijenika. Kneipp se dugo ko
lebao. Ipak je jednoga dana stigao kirurg dr med. Bernhuber iz Tiirkheima. Poslije prvobitnog
oklijevanja, provjeravanja i skanjivanja ipak je 1884. godine odluio i poeo stalno suraivati
s Kneippom. Ubrzo je za njim iz Elsassa stigao i dr med. Kleitiscbrod i nastanio se u susjednom
Schlingenu. Na Kneippa ga je upozorila pacijentica kojoj je on prije nekoliko godina izlijeio
kroninu gnojnu upalu potkoljenice.
Kleitiscbrod je zamijenio dr Bernhubera koji je u Rosenheimu otvorio ljeilite i elio je svo
jim radom dati Kneippovu uenju znanstveno-filozofsku potporu. Ubrzo je i Kleitiscbrod otvorio
prirodno ljeilite u I^otringenu. Lijenici su kasnije dolazili i odlazili, ini se da se ispunila
Kneippova elja:
Najvie od svega elio sam da netko od struke, lijenik, preuzme teret moga rada. Iz
dna due elio sam samo to da ljudi od struke sveobuhvatnije i temeljitije proue metodu
lijeenja vodom da bi je mogli ee primjenjivati. Na moj laiki rad 'Moja kura vodom' treba
gledati kao na malo pomagalo.
Tako gledajui na sloj nain lijeenja, Sebastian Kneipp je 29. travnja 1892. godine pisao
bavarskom princu regentu Luitpoldu da bi hidroterapiju trebalo uvesti kao obavezan stuni
predmet na tri sveuilita u Pokrajini. Odgovor nije dobio. Kad je otiao dr med. Kleitiscbrod,
na njegovo mjesto je 12. kolovoza 1892. godine doao dr med. Alfred Baumgarten. Do Kneippove
smrti ostao je njegov stalni lijenik. Na alost, njihove su odnose ubrzo poeli ometati spo
rovi. U meuvremenu, od Kleinschrodova odlaska do Baumgartenova dolaska, Kneipp je poeo
pregovarati s redovnicima u Neuburgu na Dunavu, jer je elio nai obuene njegovatelje,
budui da su se lijenici stalno mijenjali. 'Liko su 1. listopada 1892. godine doli Bonifacije
Reile i Benno Prestbnager. Od prvog dana B. Reile je redovito prisustvovao Kneippovim pre
davanjima. Izmeu njega i dra Baumgartena rodilo se suparnitvo koje je potrajalo i nakon
Kneippove smrti. Jedan je zastupao gledite laika, drugi lijenika, a svatko je imao svoje pri
stae. Reile je bio prior Sebastianeuma i duhovni poglavar ve u prosincu 1890. osnovanog
Kneippova drutva i u sijenju naredne godine poeo je izdavati drutveno glasilo Kneipp
Blatter. U mnogim mjestima u zemlji i u svijetu poela su se osnivati knajpovska drutva
koja su se 1893. godine na prijedlog dra Baumgartena ujedinila u Svjetsko knajpovsko
drutvo. Niknula su brojna ljeilita s lijenicima na elu: Affoltern kod Zuricha, Auferhof
na Vrbskom jezeru, Baden-Baden, Barmen, Bergzabern, Berlin, Biberach, Bonn, Bixen, Cleve,
Koblenz, Coburg, Koln, Frankfurt, Immenstadt, Jordanbad, Jouy aux Arches, Linz, Meran,
Munchen, Munster, Niederwalluff, Ottenstein, Palling, Pariz, Pasau, Prag, Rosenheim, Kamnik u Sloveniji, Traunstein, Uberlingen, Veitshochheim, Walchwyl, Westheim i Wohlbeck.
U tim se mjestima radilo po ugledu na Worishofen! Pa ak i u A m e r i c i . . . Predstojnica sa
mostana u Milu aukeeju, koja je tada bila u Worishofenu, sakupila je sto tisua dolara za
Sebastian Kneipp
2^
primjenu knajpovskih iskustava u SAD, a oil Worishofena je zahtijevala da joj poalju knajpovskog lijenika. Francuski misionari su knajpovske kupelji uveli u Egiptu i osnovali lje
ilite El I laman. Glavni lijenik, Francuz, odredio je da gosti ljeilita, Arapi i Evrop
ljani, borave u beduinskim atorima, dakle u zranim sjenicama koje nisu ni u emu
zaostajale za sjenicama u Worishofenu. Budui da u pustinji nije bilo trave, pacijenti su
u zoru morali trati bosi po pustinjskom pijesku, a zahvaljujui knajpovskom dresu
imali su dovoljno zraka.
Lijenici koji su u lijeenju primjenjivali Kneippovu metodu ujedinili su se 2. veljae 1894.
godine u meunarodno drutvo kojemu je predsjedavao Kneipp. Iako je bio pozvan, Bonifacije
Reile se nije ukljuio. Prisutna su bila dvadeset i etiri domaa i strana lijenika koji su lijeili
Ktieipovom metodom. Da bi ublaio suparnitvo izmeu Reilea i dra Baumgartena, u predgovoru
dodatku oporuke napisao je u studenome 1896:
Kao to sam ve u predgovoru pravilima drutva lijenika koji rade prema mojoj metodi
izrazio elju da to drutvo ostane uvijek jedinstveno da bi se moja metoda ouvala neizopaena, tako elim i prikljuenim drutvima izraziti priznanje i poeljeti im isto.
Ako u tim drutvima budu to je mogue vie naglaavali da treba ivjeti prirodno, da
ljude treba odgajati i uvrivati prirodno, da treba koristiti kuru vodom i sve oblike njezine
primjene i djelovanja, onda e i njihovi lanovi i njihove obitelji moi s lakoom pobjeivati
laka oboljenja. Pa ako doe lijenik, oni e pravilno shvaati njegove postupke bez kojih
ljudi ne mogu sami u svojim domovima provesti i ne znam kako dobre upute ili e one
izgubiti mnogo od svoje prave vrijednosti.
Ako lijenici i drutva budu u dobrim meusobnim odnosima i potpomagali se, onda
e jedni i drugi imati koristi i uspjeha. To od srca elim!
Slika toga razvoja ne bi bila potpuna ako ne spomenem i Kneippovo pisanje i predavanja.
Da bi sprijeio odlaenje seoskih momaka sa zemlje, zbog ega je - budui da je poput seljaka
bio povezan sa zemljom - bio ogoren, objavio je tri rada: Fritz, veseli seljak, Fritz, vri
jedni stoar i Fritz, marljivi proizvoa stone hrane. Izdao je i knjiicu o pelama. Na
pritisak svojih prijatelja Kneipp je odluio opisati svoja iskustva o primjeni kure vodom.
Erzabt von Beuron je Kneippu stavio na raspolaganje patera lldefonsa koji je zapisivao ono
to mu je Kneipp manje ili vie improvizirano diktirao, po sjeanju, lldefons je tekst pripremio
za tampu onoliko dobro koliko je mogao i 1886. godine je objavljena knjiga Moja kura
vodom. Postala je hit nad hitovima. Ve 1894. godine izdana je pedeset tisuita knjiga, a
do danas ih je tampano vie od 600.000 primjeraka. Knjiga je prevedena na vie jezika. Sa
stoji se od tri dijela:
I dio: Primjena vode
II dio: Ljekarna
III dio: Bolesti
Iz uvoda vrijedi spomenuti neto to pokazuje da Kneipp, usprkos svojoj zahvalnosti, nije
bio spreman nepromiljeno slijediti Hahna, svoga prvog vodia u podruju lijeenja vodom.
Ubrzo je spoznao mnogo vie, meu ostalim i to da preesta primjena vode teti ovjeku
te izaziva strah. Stoga nije odobravao neke naine primjene vode u ljeilitima vodom, koji
su nastali jo za njegova ivota po uzoru na Worishofen. Kneipp pie dalje: Opominjem da
se treba uvati od preestog ili prejakog polijevanja vodom. Na taj nain ono to bi inae
koristilo ovjeku moe postati tetno, i moe vrsto povjerenje pacijenata pretvoriti u strah
i uas. Zatim pripovijeda: Trideset godina sam pravio pokuse i svaku primjenu vode is
kuao najprije na vlastitu tijelu. Otvoreno priznajem tri puta sam spoznao da moram mi
jenjati naine primjene, olabaviti strune, morao sam se spustiti sa stroge i krute na blau i
Sebastian Kneipp
s blae na jo blau primjenu metode lijeenja. Na osnovi svojih dananjih iskustava - ve
sedamnaest godina uvrenih i nebrojenim lijeenjima provjerenih - znam da lijeenje vo
dom najkorisnije djeluje i najpouzdanije pomae onima koji znaju najjednostavnije
i najbezazlenije upotrebljavati vodu.
Sebastian Kneipp je razmiljao: ako bi ljudi imali knjigu, ne bi vie u tako velikom broju
dolazili u Worishofen. Nadao se da e ga knjiga rasteretiti. Ali to je bila velika zabluda.
Tek nakon toga poeli su ljudi, pripadnici svih slojeva drutva, zaista dolaziti izbliza i
izdaleka.
Sljedea knjiga je izala 1889. godine s imperativnim naslovom Ovako bi trebalo iv
jeti! Naslov prvog dijela je karakteristian za pisca i nain njegova miljenja: Od osnovnih
uvjeta za zdravlje do sredstava za ouvanje zdravlja. Tu je Kneipp zauzeo stav prema svim
ivotnim pitanjima svoga vremena. Posebno potanko je obradio prehranu, gimnastike vje
be, a i gradu i njegu ljudskog tijela te naglasio vanost ponovnog uspostavljanja reda u cje
lokupnom fizikom i psihikom djelovanju ovjeka. Pri tome je naroito naglasio vanost
jaanja organizma i poveanje njegove otpornosti. Uz dobar razvoj bezuvjetno spada razum
no elienje, dok razmaenost, naprotiv, izaziva mlitavost i neaktivnost a s tim i bolest i smrt.
Tim radom je Kneipp obrazloio svoje uenje o zdravom ivotu.
Na elju svoga izdavaa Kneipp je izdao i Biljni atlas; u njemu su opisane i u prirodnim
lx)jama prikazane sve biljke koje su se tada upotrebljavale u pukoj medicini.
U suradnji s drom wed. Bauwgartenow izdao je treu knjigu 1894. godine. Dao joj je naslov:
Moja oporuka za zdrave i bolesne. Ta je knjiga opet pokazala da je Kneipp u onih osam
godina, od 1886. kad je objavljena njegova prva knjiga Kura vodom, produbljivao svoje
znanje. Iz mojih se knjiga moe spoznati da me jedno iskustvo vodilo drugome i da sam
sve bolje spoznavao djelovanje vode i razliite naine njezine primjene . . . Tko je itao moju
prvu knjigu koju sam poslao u svijet pod naslovom 'Moja kura vodom' i usporeivao je s
ovom, mogao je zamijetiti da se vrijeme trajanja nekih primjena promijenilo. Nebrojeni bo
lesnici sa svim moguim ozljedama i tegobama doveli su me do spoznaje da je vodu najbolje
primjenjivati u najjednostavnijem obliku. Dok su polukupelji ranije trajale dvije minute, kas
nije sam spoznavao da je za veinu bolesnika dovoljno samo nekoliko sekundi... Isto tako
je i s povojima. Smatra da povoji dolaze manje u obzir ako su polijevanja dobro uinjena.
Moe se lijeiti povojima, moe i kvaenjem vodom i kupeljima. Ali je polijevanje ipak naj
djelotvornije.
Sljedea knjiga Uvod u moju oporuku bila je jo prije objavljivanja optereena odboj
nim stavom zemaljske vlade u vezi s ljeilitem za oboljele od ko.iih bolesti. Kneippa je
mnogo pogodilo odbijanje vlade. Tada se u pisanje ukljuio prior Kei/e. S obzirom na svoje
dugogodinje iskustvo njegovatelja bolesnika pomogao je, naroito u poglavljima: Gimna
stike vjebe (Sobna gimnastika), Graa i njega ljudskog tijela i Savjetnik za male nes
ree. Taj rad nije bio onako jedinstven kao prijanji.
Meutim, Kneipp se nije potvrdio samo kao pisac. Bio je i roeni puki govornik. U dvo
ritu jednoga poljoprivrednog gospodarstva svaki dan je drao predavanja o zdravlju, a broj
slualaca se neprestano poveavao. Kasnije su mu zahvalni pacijenti osigurali dvoranu u ko
joj je mogao govoriti s uzdignutog podija. Kad su zatim osnovana knajpovska drutva, pri
jatelji su mu savjetovali da i ubudue dri predavanja kako bi se i na taj nain njegovo uenje
to vie irilo. Kao sedamdesetogodinjak taj je savjet i prihvatio. Obiao je mnoge gradove
u svojoj zemlji i izvan nje (Zurich, Be, Salzburg, Pariz i mnoge druge). Putovanja su bila
kao pobjedonosne povorke.
Ta njegova putovanja okrunjena su putovanjem u Rim, u emu je posredovao jedan od
brae dra Baumgartena. Kneipp je prije toga, na svoj sedamdeset i trei roendan, stigao do
Sebastian Kneipp
2)
(
papskoga tajnog savjetnika. Papa Lwn XIII je zamolio Kneippa da utvrdi uzrok njegova zdrav
stvenog stanja i Kneipp mu je dao upute.
U Worishofenu je sve vie bilo onih koji su traili pomo. Ondje su se sastajali siromani
i bogati, veliki i mali. Uvedena je privatna eljeznica od Turkheima do Worishofena. Sve je
nosilo peat Kneippa i njegove kure.' Iako je ve odavno preao sedamdesetu, inilo se da
mu snaga ne poputa. Meutim, u poetku 1897. godine odjednom se nije vie osjeao dobro.
Spopala bi ga muka, poeo je osjeati veliku e, a esto i jaku potrebu da mokri. U oujku,
kad je bio pokopan jedan od njegove duhovne brae, upnik u Ottobeurenu, stanje mu se bitno
pogoralo. Nakon toga Kneipp vie nije bio onako vrst i ivahan ovjek kao ranije. Desna
noga mu je otekla, tijelo se napuhalo. Dr Bauwgarten je utvrdio da u tijelu ima veliku cistu.
Htio je pozvati kirurga, ali Kneipp nije htio povjerovati da je zaista bolestan. Pokuao se sam
lijeiti povojima i hladnim kupeljima u sjedeem poloaju. Tragino je bilo to to Kneipp nije
znao, ili nije htio znati, gdje je granica prirodnog lijeenja. ak ni onda kad mu je dr Bernhuber,
njegov prvi lijenik-savjetnik, u lice rekao istinu, Kneipp se nije dao nagovoriti. Cista je polako
rasla. Otekle su mu obje noge. Sve ee je imao problema sa cirkulacijom. Umro je 7. lipnja
1897. godine.
Tisue i tisue potresenih ljudi oplakivale su tog ovjeka. Time je Kneippovo uenje o tome
kako treba ivjeti i lijeiti se mnogo izgubilo, mnogi su se obeshrabrili, a bilo ih je koji su
ak predskazivali kraj Kneippova ivotnog djela. Ali je dr Bauwgarten u Worishofenu izdao pro
glas i pozvao sve privrene irom svijeta da pomognu nastaviti Kneippovo djelo.
Njegov poziv je prihvaen blagonaklono, to se moglo i oekivati jer je jo 1890. godine,
za Kneippova ivota, u kupalitu Worishofen osnovano matino drutvo. Ono je trebalo po
magati prije svega u organizacijskim pitanjima. Prvo knajpovsko drutvo bavilo se opskrbom
i smjetajem gostiju, poboljanjem putova i odravanjem reda u Worishofenu, te rjeavalo
brojne druge zadae. Uz to je drutvo stavilo sebi u zadatak da meu ljeilinim gostima iri
Kneippovo uenje. Nakon toga prvog drutva uslijedila su druga u mnogim gradovima irom
zemlje. Svrha im je bila ista. Od 1891. godine Drutvo je poelo izdavati svoj list Kneipp-Blatter. Kneippov pokret je obuhvaao sve ire krugove stanovnitva, o sveeniku Kneippu i nje
govu lijeenju vodom govorilo se u gotovo svim gradovima i selima.
Nekoliko mjeseci nakon smrti Sebastiana Kneippa u Worishofenu je 24. kolovoza 1897. go
dine odran osnivaki zbor (zbor predstavnika svih knajpovskih drutava) na kojemu je os
novan Knajpovski savez. U godini osnivanja Savez je ve obuhvaao 76 drutava sa 10.000
lanova. Danas je Knajpovski savez gotovo najbrojniji dobrovoljni savez koji brine brigu o
narodnom zdravlju. Knajpovska udruenja postoje i u vicarskoj i u Austriji, s velikim bro
jem lanova. Isto tako mnogo ima i neorganiziranih pristaa knajpovskog uenja irom
svijeta.
Usporedno s tim je tekao razvoj knajpovskog naina ivota i lijeenja. Prvo mjesto je dr
ao Worishofen sa 26.029 posjetitelja u 1935. godini (od 6 2 0 3 u 1897. godini), a posljednjih
godina se taj broj popeo na 70.000, to zasluuje svaku pohvalu. U Saveznoj Republici Nje
makoj je 1975. godine bilo oko 50 opepoznatih knajpovskih kupalita i ljeilita, a ima ih
vrlo mnogo i izvan Njemake, pogotovu u vicarskoj i Austriji. Treba spomenuti i knajpovske sanatorije i ljeiline odjele u velikim bolnicama, a koji nisu u okviru knajpovskih lje
ilita.
Takav organizacijski razvoj je u prvom redu djelo nenametljivih ali neumornih napora
Njemakog saveza knajpovskih lijenika. Meunarodni savez knajpovskih lijenika, koji je
Sebastian Kneipp osnovao 2. veljae 1894. godine, vrlo je ozbiljno shvatio oporuku koju je
Kneipp njemu namijenio. Trebalo je da Savez s medicinsko-znanstvenog stajalita istrai Kneippovu
metodu, potkrijepi je i razvija prilagoenu napretku lijeenja i usklaenu s njim. Jo za
30
Sebastian Kneipp
Kneippova ivota je suradnja lijenika odluno utjecala na razvoj. Ba na poticaj svojih ku

palinih lijenika Kneipp je u mnogo emu mijenjao vrstu i nain lijeenja, tako da je svoj
postupak uvijek prilagoavao pacijentu. Uz lijeenje vodom razvijao je i lijeenje biljem, red
i gibanje, a i prehranu.
Tek je nakon Kneippove smrti suradnja lijenika zaista pridonijela ouvanju Kneippova sis
tema. U smislu batine se organski uklopio u napredak medicine i dodavanjem srodnih na
ina lijeenja dalje se razvijao u opsenu fizioterapiju, to znai da se razvijao u cjelokupnu
obradu fizikalno-dijetetskim i spiritualno-psihikim metodama (vidi poglavlje Od originalne
Kneippove kure do moderne fizioterapije prema Kneippu).
Veliki daljnji razvoj gotovo osamdeset godina nakon Kneippove smrti svakako je najbolji
dokaz da je bio rijetka i jedinstvena linost a njegovo uenje o zdravom ivotu i prirodnom
lijeenju od vrlo velike vanosti.
Literatura:
Sebastian Kneipp: Meine Wasserkur, novo i preraeno izdanje, izdavaka kua Ehrenwirth, Munchen, 1974
Sebastian Kneipp: So solt ihr leben! novo i preraeno izdanje, izd. kua Ehrenwirth, Munchen, 1974
Sebastian Kneipp: Mein Testament und Codizill, novo i preraeno izdanje, izd. kua Ehrenwirth, Munchen, 1968
Eugen Ortner: Ein Mann kuriert Europa Der Lebensroman Seb. Kneipps Ehrenwirth Verlag Munchen, 1975
Kaiser: Sinn und Wcsen der Kncipp-Kur, llildesheim, 1968
Kaiser: Phvsiothetapie nach Kneipp: wie und wann? Heilbad und Kurort 10/73
Kaiser: Pricssnitz und Kneipp aus der Sicht unserer Zeit. Zentralarchiv fur Physiotherapie, Bd. IV. L'elzen, 1974
Eugen Rotk Heitere Kneipp-1 ibel Ehrenwirth Verlag Munchen, 1975

Razvoj i pregled
Da bi se razumjelo Kneippovo uenje o zdravom ivljenju i prirodnom lijeenju, dobro je pro
motriti razvoj prirodnog lijeenja. Bez sumnje, osim potpuno originalnih zahvata Sebastiana
Kneippa svi se drugi mogu povezati s prethodnim, starim i tokom stoljea iskuanim. A iz
povijesti prirodnog lijeenja moemo mnogo toga nauiti i za sadanjost.
Moemo odvojiti predznanstveno od znanstvenoga prirodnog lijeenja i predznanstveno
od znanstvenog iskustva u prirodnom lijeenju.
Predznanstveno se temelji na posebnom, praovjeku i priprostom ovjeku uope uroe
nom, tankoutnom zapaanju o tome to odgovara njegovoj prirodi i to mu pomae protiv
bolesti i poremeaja u zdravlju. Zatim je ovjek uio na stalnim i sve veim iskustvima. Na
ivotinjama, na ljudima i na sebi promatrao je to mu u kojim prilikama pomae i koristi.
Brzo su se nali i oni ljudi koji su svoja iskustva prenosili drugima i pomagali im kad im
je zdravlje bilo poremeeno; ubrzo se takoer dogodilo i to da su takve ljude koji su znali
pomoi u nevolji zvali u pomo. Tako se polako razvilo zanimanje ovjeka koji pomae u
uspostavljanju zdravlja, onoga koji lijei bolesne, koji je sposoban izlijeiti ih, a s tim se razvila
i puka medicina, narodna, koja do danas ivi uz znanstvenu.
Dokazi za pretpovijesno prirodno lijeenje nisu samo u pukom lijeenju iz prolosti
nego i u nainu na koji se za odranje zdravlja bore i dananji primitivni narodi koji su naj
vie povezani sa ovjekovom pradavninom, a zatim i u usmenim predajama o bogovima i
ljudima. Najstariji ouvani dokazi su natpisi, crtei u piljama, naene kosti, a i pjesme, na
primjer kod Grka; Homer, Hesiod, Pindar i pisci tragedija. I poruku o najstarijoj filozofiji dobili
smo kao pjesmu.
Voda i upotreba vode svugdje imaju vanu ulogu u odravanju zdravlja. Hladne i vrue
kupelji primjenjivale su se svakodnevno. Gostu bi odmah nakon dolaska najprije ponudili
da se okupa ili samo opere noge. O tome najee itamo kod Homera. A Hesiod odvraa
od toplih kupelji budui da se tako ovjek razmazi. Kupanje na otvorenom, na primjer u
moru, bilo je isto tako poznato kao kupanje u kupaonici. Vjerovalo se da kupelji ne koriste
samo tijelu, nego da djeluju i na psihu, ak i nadnaravno.
U drami Ifigenija, Euripid (5. stoljee prije nae ere) pripisuje udesnu mo morskoj vodi:
Morski valovi speru sa ovjeka svu krivicu. Za pjesnika Pindara voda je neto najljepe
(oko 500 godina prije nae ere). Za filozofa prirode Talesa iz Mi leta (oko 600. godine prije
nae ere) voda je praelement zbog svoga prividno beskrajnog obilja i djelotvornosti u odr
avanju ivota.
Dugo su ljudi mislili da su bolesti sudbina koju im alje bog ili bogovi koji ih isto tako
mogu i izlijeiti. Kao to se vidi i iz najstarijih grkih dokumenata, mnogi su narodi zvali
bogove u pomo protiv bolesti. Antiki bogovi su personificirane prirodne sile, pa je prema
tome njihovo djelovanje rad prirode. Bogovi su lijeili bolesti, a to prema tome nije bilo nita
drugo nego djelo prirode, prirodne i ivotne snage (da se tako izrazimo) u ivom organizmu.
Drugi narodi su dozivali boanstva pomou arobnjatva i bajanja. U grkoj literaturi ima
mnogo pjesnikih djela koja su to samo po formi, a u stvari su molbe i zahvalnice bogovima
zdravlja, na primjer boicama Artemidi i Demetri.
Narodi i plemena na najniem stupnju civilizacije (sakupljai sjemenja, lovci i ribolovci)
izvjesno su ve rano hranu koju su poznavali pokuali upotrijebiti i kao sredstvo protiv bo-
32
lesti uz objanjenje: ono to odrava zdravlje, moe i lijeiti. Bili su slabi bez zatite i umirali
su od ozljeda zadobivenih na razne naine.
Narodi koji su se radom probili do vieg stupnja civilizacije i bavili se stoarstvom mo
rali su obratiti panju na ljekovitu ili tetnu mo mnogih biljaka. To su pogotovu mogli pro
matranjem ivotinja, jer one imaju izotreniji osjet za tetno nego ovjek. Cini se da su ene
od njih spoznavale ljekovitost bilja i poele ga u skladu s tim upotrebljavati.
U predznanstvenoj medicini ljekovito je bilje imalo vrlo vanu uloga Orijent je jo prije
Grka poznavao biljke koje su sluile kao sredstvo protiv bakterija (antibiotici), na primjer
enjak i luk; radnici koji su gradili piramide dobivali su i enjak. Nakon pronalaska tampe
o ljekovitom bilju i njegovoj upotrebi mnogo se pisalo pogotovu u narodnim kalendarima
esnaestog i sedamnaestog stoljea.
Znanstveni prirodni nain lijeenja

I znanstveni prirodni nain lijeenja (prirodna medicina) poinje promatranjem i iskustvima.
Tome su se pridruila jo i sreena kritina razmiljanja i nalazi, istraivanja zato lijek djeluje,
kako protjee lijeenje, koji su zakoni i uvjeti lijeenja. I znanstvena prirodna medicina je u
poetku bila tijesno povezana s vjerom u bogove ili boga. Od bogova ili od boga dolazila
su i sredstva kojima se uvalo zdravlje ili lijeila bolest. Prema tim je nazorima sposobnost
lijeenja neto boansko, a lijenik ima vezu s religijom.
Najstariji tragovi znanstvene prirodne medicine seu do Egipana, otprilike u trei mi
lenij prije nae ere. Imhatep, njihov astronom i lijenik, nakon to su ga izabrali za boga
zdravlja pomogao im je prevladati glad koja je trajala sedam godina. Uredili su mu mjesta
za bogosluenje gdje su mogli odgajati lijenike i gdje su se bolesni mogli moliti za zdravlje,
a neplodne ene za djecu. Ali razvoj je iao svojim putem, prema prirodnom lijeenju po
vezanom s razmiljanjem i promatranjem. Ve u petom stoljeu prije nae ere egipatska se
medicina veoma ralanila, na primjer: na vanjske i unutranje bolesti, na bolesti glave, oiju,
plua i na eluane tegobe. Egipani su kompletni lijenici, pisao je Herodot koji je upoz
nao zemlju, narod i njegove obiaje. Slino je bilo i kod drugih naroda, na primjer Babilonaca, Indijaca, Kineza, Asteka.
Posebno treba spomenuti idovski narod u vezi s njegovim odnosom prema zdravlju i
bolesti. Oni su vjerovali da je bolest posljedica ovjekove gluposti, dakle grijeha, ali da su
za fizike i psihike tegobe potrebni prirodni lijekovi. ovjek e sauvati zdravlje ako ivi
pametno, to jest prirodno i u fizikom i u psihikom pogledu. Lijenika treba potovati i
zvati u pomo. Dovoljan je kratak pogled u knjigu Poslovica u Starom zavjetu da vidimo
mnotvo upozorenja i savjeta.
Da se osvrnemo i na Grke, na jedan od najstarijih kulturnih naroda. I za njih vrijedi ono
to smo rekli za druge narode: Zamiljeno uplitanje bogova u zbivanja samo je opisivanje
prirodnih zbivanja. U hramu boga medicine Asklepija (latinski Eskulapa), na primjer, u Epidauru, lijeenje je bilo osnovano na prirodnim zahvatima i prirodnom ponaanju: post, uz
dravanje od alkoholnih pia i spolnog openja, sveenikova utjeha, povjerenje u sveenika,
uspavljivanje uz ubor izvora, potpuna tiina u hramu, poniranje u sebe, neto kao autogeni
trening, neometan san koji krijepi. Sveenici su utvrdili i tumaenje snova koje je, toboe,
poslao bog, mnogo razumne dijete i zdrav nain ivljenja. (P. Diepgeti, Volksmedizin und wissenschaftliche Heilkunde; C. Adam: Die naturliche Heilweise im Rahmen der Gesamtmedizin, 1938.).
33
Ako hoemo spomenuti linosti koje su unapreivale z n a n s t v e n u medicinu, onda se

u njezinoj povijesti najprije susreemo s Hipokratom. Na njega se gleda kao na oca medicine
uope. Ve su / lipokrat i njegovi uenici bili pripadnici znanstvenoga prirodnog lijeenja; ali
ne i zaetnici. I sam llipokrat navodi odranije poznate predstavnike znanstvene medicine. Na
alost, sauvani su samo odlomci onoga to su oni napisali. Iznenauje nas porijeklo trojice
prethipokratovaca: bili su rodom iz maloazijskih kolonija i susjednih otoka, a i iz junih pred
jela Italije i sa Sicilije.
Oko 470. godine prije nae ere roen je ovjek koji je u dugom, gotovo devedesetogodinjem ivotu, svojim sistemom, naelima i nainom lijeenja usreivao svoj narod i svoje
doba te se njegov utjecaj odrao i do naih dana. To je bio Hipokrat, rodom s otoka Kosa.
Po otoku se zvala i lijenika kola koja se natjecala sa kolom na Knidu i s drugim lije
nikim skupinama. Pod Hipokratovim je imenom kao Corpus hippocraticum poznato dvadeset
i pet medicinskih djela koja, meutim, nisu sva izala ispod njegova pera nego su ih djelo
mino pisali i njegovi uenici ili pristalice, a djelomino su ta djela samo biljeke i nesreene
liste materijala, ili ak samo biljeke suprotnih pogleda. Mnoga su priznata kao prava Hipokratova djela. Najbolje je da se ovdje drimo samo tih, zaista njegovih. On takoer upo
zorava na mnoge stvari o kojima treba voditi rauna pri utvrivanju dijagnoze (prepozna
vanje bolesti) i prognoze (predvianje razvoja bolesti).
Ponaanje hipokratskog lijenika temelji se na potrebi da otkrije dublje i tonije uzroke
bolesti (etiologija). Smatra da je lijeenje manje vano od toga. U osnovi njegova nazora o
zdravlju i bolesti lei pojam priroda, budui da ona sva zbivanja ureuje prema utvrenim
unutranjim zakonima. Nita se ne dogaa bez prirode. Prirodna snaga ivog organizma
je prvi i pravi lijenik. Zato pri lijeenju mora vrijediti naelo: ekati i promatrati bolest sve
dok se ne pokae je li lijenikov zahvat nuan; tek kad utvrdimo da je lijenika pomo zaista
potrebna, lijenik e odrediti to nae za shodno. Pa lijenik i nije drugo do slubenik pri
rode koji odrava ivot i zdravlje i lijei bolest. Pri tome lijenik zna da za njegove odluke
ne moe biti presudno ono to se lokalno zbiva, jer ne moe se odvojeno gledati na psihu
i tijelo. Zato, cjelokupna obrada ili nita!
Na kraju valja spomenuti i Hipokratovo religiozno i etiko ponaanje. Bolesnik smije moliti
za lijeenje, ali ne smije se ograniiti samo na to, nego se mora i sam potruditi za zdravlje
i suraivati da bi pobijedio bolest (i tada je ve bilo poznato dravno socijalno i zdravstveno
osiguranje, na primjer u Ateni). O Hipokratovoj dubokoj etici svjedoi zakletva i brojne nje
gove izreke. Tako nije htio ni uti o abortusu i spreavanju zaea, dok su naprotiv bila po
znata sredstva kako olakati zaee.
Da bi hipokratski lijenik mogao prepoznati bolesti i u svakom sluaju pravilno postupiti
ako bi bilo hitno potrebno, morao je biti obrazovan i poznavati zakone i pravila; ali pri sve
mu tome ipak je mnogo vanije da se lijenik zna dobro uivjeti u ulogu bolesnika. Lije
nikov rad je vie umjetnost nego obrt, a za dobro obavljanje lijenikog posla potreban je
umjetniki dar. Zato lijenik mora u prvom redu biti linost proeta filozofskim obrazova
njem. Pri lijeenju nije vano samo fiziko stanje nego i psihiko raspoloenje. Stoga lijenici
moraju utjecati i na ovjekovu psihu. Neke bolesti dolaze polako kao da gmiu; prije nego
se pokau u pravom svjetlu, mogu se pojaviti u obliku najrazliitijih znakova: malaksalosti,
slabunjavosti, gubljenja teka, razraljivosti, nesanice, bolova i drugih. Treba voditi rauna
o moguoj pojavi tih znakova koji su, svakako, najee posljedica nepravilnog ivljenja. Tak
ve pojave treba pravodobno spreavati toplim kupeljima, znojenjem, uzimanjem sredstava za
ienje, dovoljnim spavanjem, gimnastikom i gibanjem na jutarnjem suncu.
Kao to je ve reeno, prvi i najbolji lijenik je priroda, ivotna snaga koja upravlja ov
jekom. ovjekova ivotna snaga je neumorna u odravanju ovjekova zdravlja sve dok neki
34
unutranji ili vanjski uzroci ne ponu djelovati tetno na zdravlje ili ga ometati. Zato pomo
lijenika nije uvijek potrebna. Priroda se pomae sama. Dobro se brani i od poremeaja i
tetnih utjecaja izvana. ovjek oboli samo onda ako njegova priroda oslabi uslijed pogrenog
naina ivljenja, odnosno ako postane neotporna. Bolest je borba ivog organizma protiv
tetnih utjecaja kojima je izloen. ovjek se toj prirodnoj borbi mora prepustiti ili je podu
prijeti ako je priroda previe oslabljena. Pri tome treba uzeti u obzir konstituciju (skup na
sljednih osobina i sredine), ali i stanje cjelokupnog ovjeka i ne gledati samo na ono to
je lokalno naeno. to se prije na pravi nain pone lijeiti odreena bolest ili stanje, to se
vie pomae napor organizma da opet uspostavi normalno stanje. Samo pogrenim nainom
ivljenja slabi prirodna snaga organizma. Odatle spoznaje da se bolest moe najbolje lijeiti
pravilnim ivljenjem. Pri tome treba mnogo toga uzeti u obzir na bolesniku: njegovu dob,
zanimanje, spol, godinje doba, atmosferske prilike, klimu i ostalo.
Uipokrat je bolesnika lijeio tako to mu je zabranjivao ili propisivao uzimanje vrste ili
tekue hrane (na primjer svjeu vodu za pie, vino, mlijeko i surutku), lijeenje hladnom i
toplom vodom (kao to su kupelji, uranjanje u vodu, polijevanje), smjenjivanje rada s odmo
rom i spavanjem, ienje, putanje krvi, povraanje, trljanje uljem, masiranje i ribanje, ovrivanje koe zranim kupeljima, sportsku aktivnost. Jasno je da je Hipokrat, kao i ljudi
prije njega, poznavao lijekove (prvenstveno ljekovito bilje).
Hipokrat i njegovi uenici govorili su vrlo mnogo o pravilnom i pogrenom nainu iv
ljenja, a i filozofi koji su ivjeli u ono vrijeme: Sokrat, Platon, Timej i drugi.
Toliko o starim Grcima i njihovom odnosu prema zdravlju i bolesti. A sada da vidimo
kako su to radili Rimljani! Oni nisu osnivai znanstvene medicine. Preuzeli su je od starih
Grka, iako su se prije toga dugo branili od tog nametljivca. Meutim, Rim je kasnije postao
sredite znanstvenog razvoja medicine.
Prvi znaajni lijenik u tadanjem glavnom gradu bio je Asklepiades iz Prue (maloazijska
Bitinija). U Rim je stigao poetkom 1. stoljea prije nae ere. Stekao je ugled uspjenim li
jeenjem. Ali Asklepiades je prvi imenom poznat protivnik Hipokratova uenja o ljekovitoj
snazi prirode i samopomoi organizma (Braucble), koji je nijekao bilo kakvu razumnu mo
gunost samopodeavanja. Bolesnika moe lijeiti samo lijenik. Ipak je i on posezao za pri
rodnim sredstvima kao to su toplina i hladnoa, sunce, voda, unutranje i vanjske kupelji
(svih vrsta), masaa, aktivno i pasivno gibanje, stroga dijeta.
Prerano i preozbiljno u tok bolesnih zbivanja poeo je intervenirati Galen iz Pergamona
sa svojim uenicima (2. stoljee nae ere), iako je za sve to vrijeme snaga prirode bila priznata
kao jedini i pravi lijenik. Priroda ne zna sama lijeiti samo rane, irove i prijelome. Pri tome
je potrebno nastojanje organizma da zacijeli i lijenika pomo. Galen je vrijedio za najveega
rimskog lijenika u starom vijeku. Sakupio je sve do tada poznate tekovine medicine i bio
je jedan od najsvestranijih i najplodnijih pisaca carskog doba, ali nije bio ni znanstveni is
traiva ni klasini stilist. Sauvano je preko stotinu njegovih djela, uglavnom medicinskih.
Uivao je veliki ugled sve do dananjih dana, iako ne uvijek s pravom. Jer, prvo, lijenici
su se kasnije previe oslanjali na njega i nisu vie istraivali i, drugo, zbog toga mnogi ljudi
nisu doli do izraaja. Biti bez strasti i materijalno nezavisan, najvaniji su osnovni uvjeti
za zdravlje, vaniji od dobre konstitucije, uio je Galen; njemu se inilo nemoguim da netko
moe zdravo ivjeti ako nije potpuno nezavisan (Sigerist). Prema dananjim spoznajama to
je, svakako, zabluda.
Drugi sakuplja je bio Orobasij iz Sardesa. Zasluga velikih sakupljaa svakako je u tome
to su mnogo toga spasili to bi se inae izgubilo. Ali, s druge strane, kruta je povezanost
s Galenom koila napredak medicinske znanosti. Samo je u nekim podrujima odmakla na
prijed, tako da se znanstvena prirodna medicina irila. U zapadnim zemljama u srednjem vi-
35
jeku medicinom se bavilo sveenstvo. Meu njima se u prvi red probio monah Konstantin,
roen u Africi 1010. godine, koji je mnogo putovao irom svijeta. U samostanu Monte Cassino (Italija) preveo je arapska medicinska djela na dobar latinski jezik. Ti su prijevodi dobro
primljeni na Visokoj medicinskoj koli u Salemu (juno od Napulja), osnovanoj u 10. stoljeu.
Predavalo se prvenstveno Hipokratovo uenje i arapska medicina. U novomu Hipokratovu
gradu poeo je iv medicinski ivot i rad. U Salernu je ubrzo osnovan prvi medicinski fa
kultet u Evropi.
Dodue, Hipokratovo uenje o samoreguliranju organizma uilo se i u srednjem vijeku,
ali se u svakodnevnom ivotu rijetko primjenjivalo, a pretjeranim interveniranjem pri obradi
bolesnika vie se tetilo nego koristilo.
Uenjak i praktiar Pbilippus Aureolus Tbeopbrastus Bombastus von Hohenheim, roen 1493.
a umro 1541. u Salzburgu, trgnuo je znanost o prirodnom lijeenju i iskustva prirodnim li
jeenjem iz njihova manje-vie duboka sna. Kad je stekao doktorat, sam se nazvao Paracelsus;
time je elio odati poast rimskom medicinskom piscu Celsusu (1. polovica 1. stoljea nae
ere) i oponaati ga. Hipokratovo je uenje poznavao i cijenio, iako je odbio njegovu postavku
o etiri soka i bono se protiv nje. Paracelsus je kao neki revolucionar napadao tadanju me
dicinu, dakle uenje i lijeenje. Opravdanje za takav svoj stav imao je kao sin lijenika kojega
je otac rano poeo voditi sa sobom u posjet bolesnicima i uio ga da promatra prirodu. Tako
se upoznao s ljekovitim biljem, ljekovitim izvorima, mineralima i njihovom upotrebom (pri
likom posjeta rudnicima i radionicama za preradu). Iz zadovoljstva ili potrebe proputovao
je gotovo sve evropske zemlje, od priprostih ljudi (seljaka, pastira, travara) uio je o pukom
ljekarstvu, vrio je kemijske pokuse ne bi li otkrio tajnu zdravlja, bolesti i lijekova. Velika
lijenikova zadaa je ne samo da lijei druge ljude nego da ih i odgaja da ne budu neaktivni,
da se trude da ostanu ili postanu zdravi. Pisao je mnogo. Jedan od njegovih prvih radova,
koji je vie skica ili prijedlog, obuhvaa bolest i zdrav nain ivljenja (red u ivotu). Neko
vee djelo bavi se osnovama medicinskog uenja. Paracelsusa emo nai kako radi uz boles
nike postelje, jer je o bolesnicima brinuo svugdje gdje su ga pozivali ili je vjerovao da je
njegova pomo potrebna, npr. kad je u dolini rijeke Inn izbila kuga. Postao je svugdje slavan
zbog svojih uspjeha u lijeenju i privukao je mnogo uenika. Od njih je zahtijevao da ue
uz bolesnike i u slobodnoj prirodi. Uio ih je kako e stei to vie iskustava i na osnovi
njih zakljuivati. Kao osnovu cjelovitog ivota i lijeenja oznaio je ivotnu snagu i snagu
prirodnog lijeenja, po emu se ivi organizam razlikuje od neive tvari. ivotna snaga i sna
ga prirodnog lijeenja unutranji su lijenici koji daju zdravlje i lijee bolest, a pojedine or
gane i njihovu aktivnost povezuju u usklaen rad i time reguliraju cijeli organizam. Svojim
dubljim spoznajama lijenik moe pomoi savjetima u pojedinim sluajevima. I vidar mora
uzimati u obzir ivotnu snagu. Prvo vanije Paracelsusovo iskustvo bilo je kad su ga pozvali
u Basel kod bogatog tampara Irobeninsa kojemu je navodno trebalo odrezati nogu. Paracelsus
ga je spasio ne upotrijebivi no. Zatim je |x>stao bazelski gradski lijenik i imao pravo pre
davanja na sveuilitu (1527). Ali borbom protiv dotadanje medicine navukao je na sebe
neprijateljstvo cijelog sveuilita te se nakon desetomjesenog rada morao povui s katedre.
Bavio se i sporednim uincima ivotne snage koji, meu ostalim, uzrokuju stvaranje ka
menaca u unoj kesi i bubre? u na, otvrdnua uslijed gihta, reumatizam, itd. Kao Hufelandov
prethodnik davao je savjete kako produljiti ivot. Pokazao je kako se zakljuci mogu izvesti
na osnovu pulsa i mokrae, kako se puta krv, iste crijeva, lijee rane, pripremaju lijekovi.
U njegovo doba je sifilis bio vrlo znaajan zdravstveni problem. Paracelsus je poeo ozbiljno
istraivati tu spolnu bolest. Odbacio je lijeenje sifilisa gvajakom i preporuio ivu. Zbog
svojih spisa o sifilisu opet je navukao neprijatelje na vrat. Meutim, njegovo uenje je
bilo ispravno. Isto su tako dragocjene i njegove spoznaje o povezanosti psihikog i fizikog.
36
Jednu od njegovih vanih spoznaja pokazuje i ova reenica; Sve stvari su otrovne i niega
nema bez otrova, samo pravilno doziranje uini da neto ne bude otrovno. U svojoj knjizi
0 kugi branio je svoj nain lijeenja te bolesti.
Gesta putovanja i neprestane borbe tako su ga iscrpile da je umro 1541. godine u e
trdeset i osmoj godini.
Tek kad je Paracelsus dotadanje Galenove upute o zdravlju oistio od nekih njegovih pogleda, prirodno je lijeenje opet poelo dobivati sve vie pristaa. Tome je pridonijela i i
njenica da su i neki drugi bistri ljudi spoznali Galenove zablude. Tako je, npr., Vesalius (ime
po mjestu Wesel, Niederrhein) spoznao brojne zablude u vezi s konstrukcijom ljudskog tijela.
U meuvremenu je i medicinska znanost uope napravila mnogo koraka naprijed, na primjer
u vezi sa zaraznim bolestima. Jedna od takvih je sifilis koji je otkrio Talijan Francostoro.
Kad se medicinska znanost odrekla Galena, opet se poelo vie uiti (kao Hipokrat) i vie
se oslanjati na promatranja i iskustva nego na uenja iz prolosti. Prirodna medicina se inae
ve potkraj srednjega vijeka udomaila sjeverno od Alpa u prvom redu uz pomo benedik
tinskog samostana u St. Gallenu, na otoku Reichenau u Fuldi. Prouavali su medicinske spise
1 pokuali uzgajati i upotrebljavati ljekovito bilje. I prva njemaka lijenica Hildegard von Bingen
(1098-1179) doivjela je duboku starost, osamdeset i jednu godinu (usprkos tjelesnoj nejakosti) zahvaljujui prirodnim sredstvima lijeenja kao to su voda, ljekovito bilje, mlijeko, surutka, mladi kravlji sir. Te prirodne lijekove propisivala je i tisuama onih koji su od nje za
traili pomo na Rupertsbergu.
S Paracelsuso/n se prirodna medicina u sjevernim zemljama tako uvrstila da su one po
stale najodaniji zagovornici Hipokratova uenja. Posebno je procvalo lijeenje vodom.
U Njemakoj su u 18. stoljeu najvie pridonijela razvoju lijeenja vodom dva vodna
pijetla (igra rijeima od njemakog der Hahn pijetao): otac dr Siegmund Hahn i sin dr Jobann
Siegmund Hahn u Schweidnitzu. U spisima su se obojica zalagala za upotrebu vode izvana i
iznutra, poticali ljude da se kreu na svjeem zraku i pravilno hrane te ih upozoravali na
opasnost od alkohola. Osnova za upotrebu hladne vode bili su spisi njemakih i drugih pi
saca iz ranijeg doba. Dr Hahn, sin, bio je sudionik oevih uspjeha, a imao je i vlastitih. Kao
gradski lijenik imao je dobar pregled nad zdravstvenim stanjem, bolestima i uzrocima smrti
na podruju na kojem je djelovao. Vodu moemo primjenjivati na razne naine: kao djelo
mine ili kompletne kupelji, kvaenje vodom, obloge, povoje, trljanje, klistiranje. Zahvaljujui
razliitim djelotvornostima svakog od tih zahvata oni se mogu odmjeravati i prilagoavati
razliitim stanjima. Zed se najbolje gasi hladnom vodom. U svako e doba godine hladna
voda korisno djelovati na ljudsko tijelo i duh; elici zdrava ovjeka i otklanja bolest od njega.
Posebno dobro djeluje na kou. Bolja je od svih lijekova. Zbog toga je lijekove uglavnom
smatrao nepotrebnima, ako ne i tetnima. Za obloge je preporuivao svje kravlji sir da iz
tijela izvlai tetne tvari. Svjee voe je bilo vrlo vaan sastavni dio prehrane. Oba llabua
su pruala dobar primjer za ugledanje jer su se i sami pridravali svojih savjeta i time stekli
veliko povjerenje. Njihov nain lijeenja probio se medu prusku gospodu. Tada je bilo vrlo
privlano ime I lahn. Ali, kao to i drugi novatori esto bivaju osramoeni, okrueni ne
prijateljstvom i progonjeni, to se dogodilo i Hahnovima, pogotovu mlaem. Od 1738. do
1771. godine knjiica Johanna Siegmunda Vlakna tampana je pet puta. Za mnoge lijenike onog
vremena predstavljala je putokaz. Oer/elu je dopala ruku 1804. godine i on joj je 1833. osi
gurao esto izdanje koje je 1849. godine mladi Kneipp naao u munehenskoj knjinici, po njoj
se lijeio i ona mu je posluila kao osnova za utemeljenje njegove kure vodom. Tako su Habnovi doivjeli, iako kasno nakon svoje smrti, malu zadovoljtinu. Ni dvjesta godina nakon njih
nije se ispunila njihova nada da e svaki lijenik primjenjivati i hladne kupelji. Ispunila se
utoliko to se u lijeenju vodom samostalno primjenjuje hladna voda.
37
Nakon Habna najprije se promijenilo lijeenje vodom Nije se vie primjenjivalo na sva
kog bolesnog ovjeka, nego u pojedinim sluajevima gdje se oekivalo da e voda lijeiti od
reene bolesti i lokalne smetnje. Tako je lijeenje vodom izgubilo svoje znaenje i kao sred
stvo za ovrivanje zdravih ljudi. Pa ipak, poetkom 19. stoljea zahvaljujui Vimym?M Priessnitzu ponovno se poelo lijeiti vodom.
Sada emo spomenuti ovjeka koji je djelovao izmeu Habnovib i Priessnitzu, bez obzira
na to to nije bio izrazit pristaa lijeenja vodom. To je bio Chr. W. Hufeland (1762-1836),
pisac knjige Makrobiotika ili umjetnost kako produljiti ljudski ivot, objavljene 1796. go
dine. Knjiga je - kao i mnoge prije nje - govorila prije svega q spreavanju. Tek je 1800.
Hufeland razvio veliku aktivnost u Berlinu.
Njegova knjiga je zaista pokazala pionirski put razvoja medicinske znanosti. I danas nje
gove rijei izazivaju uljivost lijenika i laika i mogu pokazati orijentaciju za koju se on za
lagao pri lijeenju. Jasno je da je mnogo toga ve prevladano napretkom znanosti. Dragocjeni
su njegovi savjeti u vezi s razvojem djece i maloljetnika. Smatrao je razumljivim da organizam
sam sebi pomae i da lijenik to mora uzimati u obzir. Ali ako nije dovoljno, lijenik mora
pomoi. Ljekovita snaga prirode ni u kom sluaju nije neka snaga pojedinca, nego sama
ivotna snaga primijenjena u posebne svrhe. Cirove i prijelome kostiju ne lijei lijenik,
nego prirodna ili ivotna snaga. Isto vrijedi i za unutranje bolesti bez obzira na to da li
su kratkotrajne ili dugotrajne, lake ili tee. Lijekovi samo potiu prirodnu snagu, a pobolj
anje moe donijeti samo unutranji lijenik, prirodna snaga lijeenja. Kako ona funkcionira
najbolje emo spoznati na bolesniku za kojega nam se jo uveer uinilo da je na samrti,
ali koji se nou preznojio i ujutro ve bio izvan opasnosti. Ljudi ozdrave i bez ikakve pomoi
ili nakon bezveznog lijeenja. Naime, neki lijek moe vie tetiti nego koristiti jer prigui bo
lest koja je znak otporne snage organizma i time iskljui lijeenje ili ak vodi u smrt. Lijenik
nipoto ne smije nanijeti tetu bolesniku bavei se previe njime. Mora oprezno uklanjati za
preke koje stoje na putu prirodnoj ljekovitoj snazi i potpomagati tenju organizma da se iz
lijei. Hufeland je nauavao da je vrlo vaan vrst ivotni red, ali da se ovjek ne smije toga
previe kruto drati i time sputati. 1 Platon je u etvrtom stoljeu prije nae ere vjerovao da
je i pretjerana briga o zdravlju bolest.
Hufeland je upozoravao i na vanost psihikog zdravlja i na njegovo djelovanje na fiziko
zdravlje. Naporan psihiki rad ovjek bi morao uravnoteiti svjeim zrakom, velikim fizikim
naporima, umjerenou u uivanju i prirodnim snom (u pravo vrijeme). Duh moe uiniti
ovjeka bolesnim, ali moe ga i izlijeiti. Prema Hufelandu, glavni uzrok obolijevanju je neumjerenost u svim stvarima, bilo previe ili premalo. Nikoga ne bi trebalo prisiljavati da jede
ako ne eli jesti. Bolesnicima ne treba davati sredstva za uivanje, radije umjesto toga vie
svjeeg zraka. I lladna i topla voda mogu lx>lesniku koristiti ako pri tome vodimo rauna
o njegovu stanju. Nije svejedno kako se pokuava pobijediti neka bolest.
Hufeland nije zazirao ni od puke medicine i bio je dostupan za homeopatiju i magnetizam. Zauzimao se za cjelokupno promatranje i cjelokupno lijeenje u vrijeme kad su me
dicinska znanost i lijeenje svoju aktivnost usmjeravali na pojedine organe i njihov rad.
Hufelandov suvremenik Cbr. Oertel (1765-1850) izuzetno je cijenio djelotvornost hladne
vode. O tome je sluao dok je kao student teologije i filozofije iao i na predavanja iz me
dicine. Tako su ga oduevila da je istraivao povijest lijeenja vodom. Bio je zapravo prvi
laik koji se zauzimao za to podruje medicine i pokuao prije svega u narodu stei to
vie razumijevanja za to. ak je vjerovao da bismo mogli proi i bez lijenika kad bismo znali
pravilno primjenjivati vodu. Naime, zbog svoje religioznosti nije mogao razumjeti da ovjek
moe biti toliko nesavren da bi ga neko posebno stanje moglo prerasti. Uloio je sve svoje
snage u to da ljudi prihvate njegovo vjerovanje. Tako je od 1824. do 1841. godine izdao
38
trideset svezaka sabranih djela o lijeenju vodom. Godine 1832. osnovao je Hidropatsko me
dicinsko drutvo za Njemaku s podrunicama koje su se povezale s kasnijim drutvima za
prirodno lijeenje, ija je zadaa bila poboljati u narodu zdravlje i izvriti pritisak na lijenike.
Tako se oduevio mnogo mlaim Priessttitzom da je ve 1834. pozvao dravnu vladu da svu
da uredi ljeilita za lijeenje vodom po uzoru ha Grafenberg. Posjetio je Priessnitza 1836.
godine i otada se slono zauzimaju za lijeenje vodom. Oertel je bio profesor i doktor, ali
nije bio istraivaki genije. Njegova najvea zasluga je to se do kraja ivota - a ivio je osam
deset i pet godina - zauzimao za primjenu hladne vode, to je pokrenulo laike i umnogome
ubrzalo reformu ivljenja.
Drugi laik koji se zauzimao za lijeenje vodom u vrijeme kad znanost nije htjela ni uti
o njoj bio je spomenuti Vinzenz Priessnitz (17991855), sin seljaka iz Grafenberga kod Freiwaldaua u Sleziji. Ranije je esto promatrao ljekovitu snagu hladne vode na divljai i do
maim ivotinjama. Vrlo rano je s uspjehom drugima preporuivao kvaenje hladnom vo
dom i umotavanje u vlanu tkaninu. Ubrzo se prouo kao lijenik koji lijei vodom i sve
vie ljudi trailo je njegovu pomo. Svakim danom je lijeio sve vie i vie vrsta bolesti. Za
hvaljujui tome, vrlo je rano spoznao znaenje koe za zdravlje i bolest. U poetku je lijeio
djelominim ili potpunim kupeljima, povojima, pijenjem vode i odgovarajuom prehranom.
Kasnije je propisivao da se ovjek preznojava u kupelji ili potpuno umotan u vlane povoje.
Tek 1831. godine bilo mu je doputeno da uredi kupalite po svojoj volji da bi mogao lijeiti
brojne pacijente. Lijeio je besplatno i primao samo dobrovoljne priloge. Svijet je nahrupio.
Ipak, i od dobrovoljnih priloga imao je lijep dohodak to je izazvalo zavist i mrnju, tako
da su ga na kraju prijavili sudu i vlastima.
Bio je pristaa Hipokratova uenja o ivotnoj i prirodnoj ljekovitoj snazi ili unutranjem
lijeniku kojemu izvana moemo samo pomoi u njegovu lijeenju, ako je to potrebno. Po
moi mu moe jedino hladna voda ili kirurgov no. Lijekovi potiskuju bolest koja je na svoj
nain znak da prirodna ljekovita snaga funkcionira i bori se protiv tetnog djelovanja,
a hladna voda donekle uklanja znakove bolesti. Uzrok bolesti je oslabljenost organizma
zbog ozljede izvana ili zbog toga to je krv oneiena, pokvarena, zgusnuta, razvodnjena,
sluzava ili to zastaje. Tu je donekle promijenjeno Hipokratovo uenje o sokovima. Krv
moe biti pokvarena uslijed nepravilne prehrane, loih navika pri jelu, zloupotrebe pri
rodnih ivotnih snaga, trovanja, pogotovu lijekovima. Ono to je slabo u krvi i tkivu koi
normalno funkcioniranje organizma, smanjuje obrambenu snagu, a to znai bolest i to
dulje traje to vie ugroava organizam. Tvari koje uzrokuju bolest treba istjerati hladnom
vodom i odgovarajuom hranom, jer se samo vrst organizam moe obraniti od novih
napada.
Priessnitzova kura nije od poetka bila neki sistem o kojem bismo mogli govoriti da je
savren i da se ne bi mogao i trebao mijenjati. Osniva te kure je promatranjem i iskustvima
razvijao osnove svog uenja. Najprije je godinama sve bolesnike umotavao u vunene deke
da se oznoje i zatim ih odmah uranjao u hladne kupelji, ali kasnije je taj postupak zamijenio
umotavanjem pacijenata u vlane i hladne tkanine i drao ih tako satima. Kasnije je opet
uinio korak dalje i taj postupak odbacio zamijenivi ga kratkotrajnim zavojima ali ee ponavljanim. Napomenuo je da nije sve primjereno svima. U traenju novih putova rukovodio
se milju da vjerojatno mora postojati neki jedinstveni nain lijeenja koji ovjek mora pro
nai. Vjerovao je da sve bolesti imaju zajedniki uzrok krv, a bolesti su razliite zato to
su i ljudi razliiti. Na alost, Priessnitz nije izdao nikakve knjige o svom lijeenju. Ostaju nam
djela njegovih pristaa i kritiara, a oni su veinom bili laici.
Starim nainima lijeenja dodao je Priessnitz nove, veinom u vezi s bolestima koje se
pojavljuju s temperaturom.
39
1. Umotavanje cijelog tijela ili pojedinih dijelova vlanim i hladnim lanenim plahtama.
2. Pokrivanje suhim vunenim dekama koje treba da ugriju tijelo prije hladnih kupelji ili, to
je jo bolje, da pomognu ovjeku da se oznoji. (Prije poetka lijeenja hladnom vodom
tijelo mora biti toplo.)
3. Trljanje cijelog tijela ili pojedinih mjesta vlanim i hladnim platnom.
4. Lokalne kupelji, kao to su na primjer kupelji podlaktice ili lakta. Hladna voda treba da
izvue toplinu i ublai ili smanji ar vruine ili nadrai organizam.
Oblik primjene odluivao je vrstu djelovanja. Temperatura i vrijeme trajanja primjene
vode navodno su imali manji utjecaj na vrstu djelovanja. Poznato je vie od pedeset hladnih
Priessnitzovih kura
Osim to se prema Priessnitzn voda primjenjivala na navedene naine, propisivao je i
vlanu koulju, zavoj za nogu, ruku, listove, itd., pokrivanje dopola ili tri etvrtine, hladne
djelomine kupelji, npr. polukupelji u stojeem stavu u drvenoj kadi, polukupelj koja izaziva
znojenje, hladne kupelji u sjedeem stavu, dranje tabana u vodi, stopala, nogu (od stopala
do koljena), bedara, ruku, glave, stranjeg dijela glave, kupelji za ui i oi, polijevanje u praz
noj ili dopola napunjenoj kadi, kupelji u vodi na zraku, zrane kupelji, hodanje po rosi, tranje
bosim nogama, sunane kupelji. Hrana je bila jednostavna, kuhano mlijeko su smjeli piti
samo mlako. Hladno, nekuhano kravlje mlijeko, mlaenica, kruh od grubo mljevenog jemenog i raenog brana, maslac, kozji sir, med, peeno i kuhano meso raznih vrsta po pravilu
s jelom od brana, odnosno tjesteninom, pastrve, rijetko voe, salatu i povre jer se to tada
malo uzgajalo oko Grafenberga. Ne spominje krumpir. Bilo je zabranjeno soljeno i dimljeno
meso, usoljene haringe, sardele, kavijar, kuhinjska sol, egzotini zaini, kava, osim raene, aj,
alkoholna pia (osim povremeno vina). Od 1840. godine poznata je i dijeta za ljude sa slabim
elucem (laka jela i bijeli kruh). Po pravilu je odbijao lijekove. Prirodni je ivot trebao spri
jeiti bolest uope. (Prema Brauchleu i Petriju.)
Uz pasivno gibanje i trljanje Priessnitz je od pacijenata zahtijevao gotovo pretjerano kre
tanje. Morali su, na primjer, svaki dan na Grafenberg. Onima koji su imali liajeve i tegobe
s hrptenom modinom savjetovao je da se ak etiri puta na dan presvlae (vlane gae, vla
an prsluk, suho flanelsko odijelo i na kraju obino odijelo). Pacijent se i nakon kupanja mo
rao gibati oko tri etvrt sata dok se ne bi potpuno osuio. Tek onda je mogao lei. (Navodno
mu je u trideset i pet godina lijeenja umrlo samo etrdeset i pet bolesnika.)
Lijeenje vodom bilo je vrlo uspjeno iako nije uvijek ilo potpuno glatko. On sam je
umro u pedeset i drugoj godini od gnojne upale jetre, to je bilo posljedica nesree u mla
dosti. Priessnitz se svakako znao donekle uvati neuspjeha, prvo, provjerom pacijenata, za koje
je smislio specijalan postupak mijenjanje tople postelje s mlakom kupelji i trljanje, nekoliko
sekunda hladne kupelji i opet mlaka kupelj. Ako je na takvu obradu pacijent reagirao crve
nom i podatnom koom, znailo je da je izdrao pokus i mogao je ostati u ljeilitu. U pro
tivnom je Priessnitz odbijao svako lijeenje. Vrlo malo je mario i za bolesnike koji nisu po
kazivali volju za borbu i psihike obrambene snage. Smatrao je da lijeenje vodom odgovara
samo ljudima snane volje koji e izdrati ne dajui se ometati stvarnim ili pretpostavljenim
posljedicama lijeenja.
Uz to je Priessnitz ostavljao vrlo povoljan dojam svojom linou i tako stjecao povjerenje
bolesnika. Zato nije udno da se, kao to smo rekli, njemu obratilo za lijeenje mnogo bo
lesnika, a mnogi lijenici su prihvatili njegovo umijee i kasnije irom Njemake i izvan nje
osnivali zavode za lijeenje hladnom vodom. Najbolja Priessnitzova osobina svakako je bila ta
da nije bio strog samo prema bolesnicima nego i prema sebi i da je ivio prema osnovnim
smjernicama koje je davao drugima. Zbog te njegove osobine nije bilo ba lako njegovim su
radnicima, sljedbenicima i lijenicima koji su u drugim zavodima lijeili njegovim metodama.
40
Kad se ve primicao kraj Priessnitzova ivota, na nebu prirodne medicine pojavila se nova
zvijezda, Sebastian Kneipp, koji je - teko bolestan, a prema uputama iz knjiice / .V. 1labua na svom tijelu iskuao utjecaj hladne vode, ozdravio i ubrzo poeo lijeiti druge. Tako rei
protiv svoje volje tisuama i tisuama ljudi lijeio je fizike i psihike nevolje i poremeaje.
Za razliku od Priessniiza uspio je napisati niz knjiga o svom nainu lijeenja i prirodnoj ure
enosti ivota. Osobno i uz suradnju strunjaka uveo je sveobuhvatni nain prirodnog li
jeenja. Njegovo uenje i praktini rad sadrani su u ovoj knjizi.
Od kraja 18. stoljea sve je vie ljudi prihvaalo uenje o prirodnoj ljekovitoj snazi, po
gotovu na njemakom, engleskom i francuskom govornom podruju. Na ovom mjestu ne
moemo nabrojiti sve pristae tog uenja niti navesti njihova imena. Navest emo samo odu
evljene rijei filozofa Kanta (1724-1804) Ta negativna metoda lijeenja (bez lijekova i go
tovo bez lijenike pomoi), ta negativna znanost o lijekovima najvii je vrhunac medicine.
Kakvo priznanje znanosti o prirodnom lijeenju!
Jasno je da je i pisanih djela bilo sve vie. Pogotovu asopisi posveeni ovoj grani me
dicine obuavali su lijenike i laike te stekli mnogo zasluga za narodno zdravlje. Uz prirodno
lijeenje poeo je, to je jo vanije, sve vie prodirati razumni nain ivljenja. Jer - sprijeiti
je bolje nego lijeiti.
Ipak, znanost o prirodnom lijeenju nije se iscrpla primjenom vode koja je dugo imala
prednost i koja e i ubudue zadrati svoju ulogu kad se eli prirodnoj ljekovitoj snazi pri
skoiti u pomo da bre i jae djeluje. Polako je mjesto u prvom planu zauzimao sad ovaj
sad onaj podraaj koji potie ivot. O prilikama i iskustvu onoga tko je dijelio savjete u vezi
s lijeenjem, zavisilo je i sredstvo lijeenja. Netko je, na primjer, vjerovao da je za ivot naj
vanija prehrana i uzdrljivost pri jelu i piu, dok e drugi tvrditi da su to zrak i svjetlost
(sunce), a trei opet vjeruje u aktivno i pasivno gibanje, itd a pri tome ne smijemo zaboraviti
na potrebe psihe.
Kratak pregled drugih prirodnih podraaja za lijeenje poinjemo s prehranom i njezi
nom suprotnou, gladovanjem: obje suprotnosti su vane za zdravlje i bolest. Sigurno je ov
jek u svim vremenima to promatrao i znao. Ali jesu li na osnovi toga doneseni kakvi za
kljuci o obradi bolesnika i oblikovanju vlastita ivota? Nisu. Jo je I lipokrat davao upute
za prehranu. Nakon njega mnogi, na primjer Galen, Visoka kola u Salernu, Hildegard von Bingen, naveli su to treba jesti i piti a od ega se treba uzdravati. U 17. stoljeu prehrana je
postala sredinja tema razmiljanja i rada mnogih lijenika.
Prvi koji je gladovanje uveo kao pravilo svakako je bio Priessnitzov zemljak i suvremenik,
voza / Schrotb (1798-1856). Njegov cilj je bio lijeiti crijevnim i mokranim krizama. Mis
lio je da e to postii smjenjivanjem dana suhog jela s danima malog i velikog pijenja. vrsta
hrana su bile stare zemike, kae od itarica i peene ljive. Sve je trebalo polako savakati
i dobro proeti pljuvakom. U takozvanim suhim danima bolesnik nije smio piti. U danima
malog pijenja poeo je u 16 sati piti au toplog vina, koju je rasporedio na to vie sati.
Bolesnik je nakon toga e gasio hladnim vinom, ali ukupno je smio jxjpiti najvie pola litre.
to je bolesnik bio u stanju da se vie savlada, to je bolje za njega bilo. Jelovnik dana velikog
pijenja bio je sastavljen od uobiajenih vrstih jela s gustom juhom, kaom i kompotom od
ljiva, od ae toplog vina ujutro, od 16 sati nadalje toploga bijelog vina i ako je potrebno
od hladnog vina - do 1 litre na dan. Preko dana je trebalo da pacijenti to vie etaju ali
da se ne umore previe, da pri tome duboko diu, uzimaju zrane kupelji i sunaju se; uveer
je trebalo da 6 do 8 sati budu u vlanom omotau - tri etvrtine tijela ili potpuno - da
bi se oznojili.
To je bila Schrotbova kura koju je pojednostavio dr Moller. Nakon nje je slijedila prva a,
ako je bilo potrebno, i daljnja kura, ali u njoj je trebalo potpuno izostaviti vino.
41
Ta uputa pokazuje da je Scbrotb za bolesnoga zamiljao drugaiji nain ivota nego za

zdravoga, ali pojedinosti nije naveo.
Tbeodor Hahn (1824-1883) posvetio je posebnu panju ba tome. Vjerovao je da je za
ouvanje zdravlja ili za njegovo vraanje vano jesti vegetarijansku hranu. Drao je da je va
na i voda, ali nije zastupao njezinu opu primjenu (trljanje, kupelji u sjedeem poloaju i polukupelji, ulijevanje vode u crijeva). Bio je za bosonogo hodanje, otkrivene glave, da bi se
omoguio stalan pristup zraka do tijela. Radi toga je najvie preporuivao rad u vrtu, jer to
ujedno i napree tijelo. Hahn se odrekao gimnastike i sunanih kupelji. Mnoge njegove pre
poruke i obrazloenja moemo objasniti tadanjim stanjem znanosti. Pred Habnovu smrt su
i prilike jo uglavnom bile takve da je ovjek mogao zadovoljiti svoje potrebe za fizikim
naporima (gibanjem) radom u vrtu, pogotovu u provincijskim sredinama u kojima je
I lahn djelovao.
Liberalni sveenik li. Ba/tzer bio je ivahan zagovornik vegetarijanstva (1814-1887). Po
religioznoj i moralnoj dunosti - tvrdio je da se ne bi smjela ubiti nijedna ivotinja da bi
se pojela. Na njegovu inicijativu nastalo je prvo drutvo vegetarijanaca i pokrenuto prvo gla
silo za vegetarijance.
Ameriki lijenik E. H. Dewey (1840-1904) utvrdio je da ovjek najbolje potpomae pri
rodnu ljekovitu snagu jutarnjim ili cjelodnevnim gladovanjem. Dva neizljeiva bolesnika s
onesposobljenim probavnim traktom izdrala su sedamdeset pet, odnosno devedeset dana
bez ikakve vrste hrane. Gladovanje je odlino sredstvo za lijeenje eluanih i crijevnih bo
lesti, masnih oteklina, vodene bolesti, najrazliitijih upala, prevelikog znojenja, za poveanje
fizike snage i uklanjanje poremeaja, za jx)boljanje raspoloenja. Od vremena Mojsija,
Bude, I lipokrata i Krista Dewey je sigurno jedan od najuvjerenijih zastupnika posta u zdrav
stvene svrhe. Poslije njega su i mnogi drugi lijenici s uspjehom preporuivali post kao lje
kovito sredstvo i nazivali ga operacijom bez noa ili noem unutranje medicine. U no
vije vrijeme su se za ljekovito gladovanje zauzimali dr med. Kapferer, Buchinger stariji i njihovi
sljedbenici, pogotovu ako priroda sama upozorava na bolest povraanjem, slabou i gubit
kom teka. Bilo da su kure gladovanja dulje ili krae, pacijent nakon toga pije svjeu vodu,
koja se meutim danas ne moe svugdje dobiti ista, ili pije aj od kamilice ili aj od nane
ili vone sokove ili sokove od povra. Uzdravanje od jela moe i da sauva od bolesti, po
gotovu u epidemijama i u proljee.
Vegetarijansku prehranu je znanstveno utemeljio lijenik dr wed. H. Labmann (18601905)
u svom djelu Die diatetische Blutentmischung. On naglaava znaenje hranjivih soli i pra
vilne prehrane. Uz to je spoznao da su za zdravlje i lijeenje vani sunce, zrak takoer, pa
muno rublje koje proputa zrak, duboko disanje, gimnastika, masaa, upotreba vode. Znao
je i znaenje koe za zdravlje.
Meutim, na refonnu prehrane najvie je utjecao vicarac M. 0. Bircber-Benner (1867
-1939). Njemu je dobro dolo to se mogao osloniti na dotadanja istraivanja o tome
koja je hrana najizdanija. U svom je sistemu, kao u nekom aritu, do odreene mjere sje
dinio svoje spoznaje i iskustva sa spoznajama i iskustvima prethodnika. Ve kao student i
mladi lijenik morao se na sebi i pacijentima uvjeriti u nepravilnosti postupaka koje je uio
na sveuilitu. Po svoj prilici oi su mu otvorili nastavnik jahanja i neki student, ljudi koji
su poznavali sredstva za prirodno lijeenje. Osobnim susretima i uz pomo knjiga pokuavao
se djelomino upoznati s razliitim podrujima znanosti o prirodnom lijeenju. Tako se na
kraju dovoljno naoruao znanjem da je oko 1897. godine (one godine kad je umro Kneipp)
u Zurichu otvorio privatnu fizikalno-dijetefsku kliniku. Zahvaljujui tome mogao je svojim
praktinim iskustvima poduprijeti novo uenje o prehrani. Strunjaci su 1902. godine od
bacili njegovo obrazloenje o znaaju sirove hrane. Tek dvadeset i pet godina kasnije on se
42
mogao potvrditi medu kolegama svoje struke. Njegova knjiga Osnove prehrambene tera
pije izala je 1903/godine, zatim Prehrambene bolesti, prvi i drugi dio. Za irenje njegovih
pogleda medu strunjacima i laicima velika zasluga pripada prije svega listu Der Wendepunkt (Preokret).
Dvije su zamisli osnovne u njegovu uenju:
1. Ve i prividno zdravlje, to jest stanje koje se inae ini kao zdravlje, sadrava u sebi
klicu ili vjesnika nailazee bolesti. Ona se pojavi zbog pogreno odabrane hrane u kojoj nema
dovoljno vitamina i minerala a ima previe kiseline, bjelanevina, eera, kuhinjske soli. Vri
jednost hrane smanjuje se kuhanjem, predugim peenjem, konzerviranjem, zainjanjem, a i
umjetnim oduzimanjem vanih tvari, kao to je na primjer oduzimanje mekinja iz proizvoda
od itarica.
2. Svjetlosna vrijednost hrane kao dopuna ranije jednostrano naglaenoj toplotnoj vri
jednosti hrane (kalorije). Jo prije njega u istom je smislu djelovao i fotograf G. Schlickejsen
(1843-1893). Svi ivi organizmi razvijaju se uz pomo sunane svjetlosti i topline. U sebi
gomilaju sunanu energiju. Od svih rezervoara sunane energije najveu vrijednost imaju plo
dovi. Na drugo mjesto dolaze zeleni dijelovi biljaka. Prema tome, sirova je hrana najvrednije
spremite sunca. ivotinje ne dobivaju sunanu energiju neposredno, nego posredno preko
biljaka kojima se hrane. Pa zato onda da sunanu energiju unosimo u sebe posredno, me
som? Isto tako ne bi trebalo djelotvornost hrane smanjivati kemijskim lijekovima.
Zatim je Birche-Benner, medu ostalim, objanjavao i da se ne smije razmatrati samo neka
odreena bolest, nego da uvijek treba gledati bolesnog ovjeka. Fizikalno lijeenje djeluje op
enito (nespecifino) kao dijeta. Jedno i drugo lijei proljev i zatvor, mravost i gojaznost,
previsok ali i prenizak krvni tlak. Ljekovita hrana (nekuhano voe, orasi, sirovo povre, sa
lata) nije tako dobra kao trajna hrana, koja bi trebala biti sastavljena od sirove i kuhane hrane
ili smjenjivanjem sirove i kuhane hrane. Uz pravilnu prehranu zdravlje uva i bolesnika lijei
i mnogo gibanja, sunane i zrane kupelji, ist zrak i dobra voda za pie. Kure vodom nisu
previe vane. Naprotiv, pri lijeenju bolesnika neizbjeno je i psihiki utjecati. Strah i nemir,
razdraljivost i nelagodu koje donosi pogrean nain ivljenja, posebno nezdrava hrana i tet
ni zaini, moe pobijediti odgovarajui uredni ivot ako bolesniku to objasnimo, s njim raz
govaramo, ohrabrimo ga i damo mu nade.
Zatim meu uspjene zastupnike prirodnog lijeenja ubrajamo i razne lijenike koji su za
sluni za bolnice. Meu prvima spominjemo Ertista Schweninger*! (1850-1924). Kao Bismarckov osobni lijenik bio je poznat i izvan Njemake. Bismarcka je lijeio prirodnim mrav
ljenjem; tako je dravnom kancelaru produljio ivot osamnaest godina, za koje vrijeme je Bis
marck doivio vrhunac politike aktivnosti. Njemu su prijale kure vruom vodom, masaa,
gibanje, rano lijeganje, uskraivanje vrstih i tekuih namirnica, posebno alkohola. Za nagra
du je lijenik dobio katedru za kone bolesti usprkos protivljenju fakulteta, posebno Virchovva. elei pokazati kako se i druge bolesti mogu lijeiti prirodnim ljekovitim sredstvima
udio je za irim, mnogostranijim radnim podrujem. Uspio je 1900. godine preuzeti okrunu
bolnicu u Grosslichterfeldu.
Njegovi nazori su se u osnovnim pogledima na bolest i zdravlje slagali s nazorima velikih
i prirodnih lijenika iz prolosti; priznavao je ljekovitu mo prirode i prirodnih sredstava od
kojih je primjenjivao cijeli niz. Nije htio lijeiti bolest nego bolesnog ovjeka potpomaui
prirodu u njezinom nastojanju da lijei. Pogotovo se poduhvatio raka, morfinizma i sifilisa.
Nije pridavao mnogo znaenja operacijama, a ni kemijskim lijekovima. Glavno sredstvo je
bilo fizikalno-dijetetsko lijeenje: sunce, svjetlost, zrak, voda, gibanje, mir, jednostavna hrana
i psihiki utjecaj. Hrana je samo prigodno bila vegetarijanska. Njegovi su se bolesnici morali
mnogo znojiti, pogotovu s djelominim kupeljima s rastuom temperaturom vode. Vjerovao
43
je da se vruim kurama postie bolja prokrvljenost. Omiljena je bila njegova knjiga Lijenik
(Der Arzt) i brojni znanstveni lanci kojima je elio stei povjerenje u strunim krugovima;
a popularnim pisanjem utjecao je na laike. Ostvario je svoj cilj da radi na irokoj fronti. Nje
gova naela i postupke preuzeli su njegovi kasnije znameniti uenici i sljedbenici
Tako je Franz Schbnenberger (1865-1933) prvi lijenik ef Priessnitzove bolnice u Berlin-Mahlowu, koja je dobila ime po ovjeku koji je u 19. stoljeu prvi probudio ljekovitu pri
mjenu vode. Ve 1920. godine na prijedlog Priessnitzova drutva imenovan je za profesora
i efa Sveuilinog zavoda za znanost o lijeenju vodom i tu je ostao do smrti. Na taj nain
je imao mogunost da na tisuama pacijenata pokae djelotvornost prirodnog lijeenja i sto
tine studenata je uveo u to podruje medicine.
Treu veliku lx)lnicu s raznim klinikama za prirodno lijeenje dobio je Dresden 1934.
godine. Medicinsku kliniku vodio je prof, dr med. L. R. Grote, a kliniku za prirodno lijeenje
prof, dr med. Brauchle. Tu su plodno suraivale kolska medicina i znanost o prirodnom lije
enju. Prvi plod te suradnje bili su razgovori o kolskoj medicini i znanosti o prirodnom
lijeenju, objavljeni 1935. godine. Vani su bili Teajevi za usavravanje lijenika, Znanost
0 prirodnom lijeenju u sveukupnoj medicini. Zajedniki su radili do 1943. godine.
Uz lijenike, prirodnim lijeenjem afirmirali su se i lijenici-laici. Najvaniji laici koji nisu
studirali znanost o prirodnom lijeenju bili su Priessnitz i Kneipp (o njima emo kasnije). Pored
njih spomenut emo L. Kuhna (roen 1835). On se pobrinuo za velegraane. Godine 1864,
trinaest godina nakon Priessnitzove smrti i petnaest godina nakon toga to je Kneipp sam sebe
lijeio hladnom vodom, uo je za prirodno lijeenje bolesnika, a tri godine kasnije o kurama
vodom i o vegetarijanstvu Th. Hahna. Nakon to je lijeio sam sebe i nije bio potpuno za
dovoljan starom znanou o prirodnom lijeenju, izdao je novi rad iz medicinske znanosti,
koji je zabiljeio takav uspjeh da je preveden na dvadeset i etiri jezika, a na njemakom je
ziku je 1936. godine objavljeno 123. izdanje. Svoju metodu je nazvao lijeenje bez lijekova
1 operacija. Za osnovu svoje knjige uzeo je Hipokratovo uenje o uzrocima bolesti. Smisao
njegova lijeenja jest: prirodnim sredstvima treba iz organizma izbaciti strane tvari i otpatke
da bi se probudila ivotna snaga. Propisao je biljnu hranu s malo soli, a to je ovjek bolesniji,
to manje hrane treba uzimati. Zatim, po mogunosti, to vie sirove hrane koja je najprobavljivija i najvie jaa ivotnu snagu. Najprimjerenije bi bilo voe, ito, bobice i gomolji.
Proljev je kriza lijeenja i stoga se ne smije spreavati. Alkohol i meso ometaju lijeenje.
Za djecu je najprimjerenija vegetarijanska hrana bez sredstava za podraivanje. Vanjska lje
kovita pomagala jesu: kupelji trupa i kupelji u sjedeem poloaju s ribanjem, parne kupelji,
povoji, oblozi od zemlje, koji treba da potiu rad koe, a i sunane kupelji.
Na knjiara Adolfa justa (1859-1936) u njegovoj je mladosti utjecao seoski sveenik pri
staa Rousscaua, zanesenjaka prirodom i filozofa prirodnog lijeenja koji nije mnogo polagao
na lijenike, justa su u radu esto ometali slabi ivci. Lijek je naao u Priessnitzovim uputama
o umotavanju cijeloga tijela u vlane plahte. Prijalo mu je i hodanje bosim nogama, prema
Kneippovoj preporuci, ali je polijevanje vodom za njega bilo previe nasilno. U uvjerenju da
ovjek moe biti zdrav samo u dodiru sa zemljom, sa svojim je istomiljenicima ivio na rubu
ume zaista prirodno. Spoznao je ljekovitu mo zemlje i u Harzu osnovao zavod za prirodno
lijeenje Jungborn. Drao je predavanja gotovo svakog dana. Ljekovita sredstva: blizina
zemlje, unutranje i vanjsko lijeenje ilovaom, kupelji u sjedeem poloaju s ribanjem, sun
ane i zrane kupelji, biljna hrana, prije svega sirova, nekuhano mlijeko, gladovanje i na kraju
puno povjerenje u prirodu.
E. L. li Pelke (1856-1926) postao je poznat kao pastor ilovaar. Vie je volio proua
vati medicinu i prirodne znanosti nego teologiju. Rano je poeo i davati savjete bolesnicima
(kao i Kneipp). Zbog njegovih uspjeha u tim pitanjima opina je osnovala i nekakvo ljeilite
14
i njega postavila za efa. Svojim prirodnim lijeenjem i utvrivanjem dijagnoze oima pri
vukao je mnogo posjetitelja. U usporedbi s Kneippom prednost mu je bila to je zavrio i me
dicinske studije. Jednako kao Kneipp ni Felke nije za sobom ostavio nikakvo imanje. Bio je
pod utjecajem Kneippa, Labt/ianna, Ktihna i Justa. I on je - po uzoru na Kneippa, Kuhna i Justa
primjenjivao zemlju i ilovau, a po uzoru na Lahmanna hranjive soli, sunane i zrane kupelji
i novo odijevanje; od Kuhna je preuzeo kupelji trupa, masane kupelji i prepoznavanje bolesti
po izrazu lica; od Justa je preuzeo sirovu hranu i spavanje na zemlji. Uz to je primjenjivao
i biokemijska i homeopatina sredstva, elektriku, magnetizam, masau, gimnastiku i hipnozu.
Za vanjske ozljede koe, kostiju i unutranje tegobe davao je prednost oblozima i povojima
od ilovae. I Felke je, kao i Kneipp, zdravim ljudima preporuivao jednostavnu, mijeanu hra
nu. Govorio je da djeca do etvrte godine ne bi trebala jesti ni meso ni jaja. Svaki zdravi
ovjek trebao bi jedanput u tri mjeseca provoditi etrnaestodnevnu kuru voem i jedan dan
u svakom mjesecu gladovati.
Fiziki napori i pasivno gibanje ve su zarana postali sastavni dio prirodnog lijeenja.
Prema Hipokratu gibanje je (kao na primjer etnja) obavezno kao protutea jedenju. Galen je
u svojoj drugoj knjizi uenja o zdravlju obradio fizike napore i gibanje. Jo su lijenici sta
roga vijeka spominjali i pasivno gibanje (vonju brodom, masau).
vedski pjesnik, filozof, teolog, jezikoslovac i gimnastiar Per Henrik Ling (1776-1839)
u novije je doba, jo prije sto godina, preporuivao aktivno i pasivno gibanje budui da ubr
zavaju ponovno uspostavljanje zdravlja i pomau ga odravati. Podnio je iscrpno obrazloen
prijedlog vlastima zauzimajui se za irenje gimnastikih vjebi u velikom zamahu. U Stock holmu je 1813. godine osnovan centralni gimnastiki institut, a 1827. godine gimnastiko-ortopedski. Na oba ta instituta se predavala i izvodila Lingova ljekovita gimnastika. Kao
Kneipp, i Ling je pouavao da su tijelo i dua cjelina koja mora skladno djelovati. Viestrano
gibanje djeluje ugodno na miie i unutranje organe kao to je mozak, modina, plua, srce
i optok krvi.
Varijanta vedske gimnastike je takozvana milerija koju je uveo Danac Muller.
vedski major Thure Bratu/t (1819-1844) lijeio je masaom i gimnastikom mnoge enske
bolesti. Pomaknute donje organe tijela pokuavao je vratiti na njihovo mjesto, a srasle organe
je odvajao podizanjem i irenjem. Odatle naziv Thure-Brandtova masaa.
Nakon prvoga svjetskog rata gimnastike vjebe su opet izbile u prvi plan kao sredstvo
za odravanje i ponovno uspostavljanje zdravlja. Meu brojnima koji su se zauzimali za takav
oblik gimnastikih vjebi prije svega spominjemo prof, dr med. Gustava Biera, u svijetu poznatog
kirurga, i prof, dr med. W. Kohlrauscha i njihove suradnike. Od 1954. godine to su bili dr med.
P. Beckmann i njegovi suradnici; u Ohrlstadtu su uveli poseban oblik ranog lijeenja, nekakvo
internistiko lijeenje s vjebama, osnovano na terapiji gibanjem; u brojnim sanatorijima i
drugim ustanovama jo se i danas moe osjetiti utjecaj njihova naina lijeenja.
Takozvana rederija dobila je naziv po lijeniku II. RJmederu (18661918). Dok su se
prije njega krajnici jednostavno vadili, Rhoeder je objasnio da su oni ivotno vani za rad
cijelog organizma budui da iz njega odstranjuju sve tetne tvari, otpatke, bakterije i drugo.
Zato ih je pokuao ouvati, isisavao ih je zvoncem i masirao prstima.
Ve smo vie puta spomenuli da je sunana svjetlost rano otkrivena kao ljekovito sred
stvo i primjenjivana. Ali je dugo vremena bila u zaboravu i tek 1774. godine ju je Francuz
Faure opet poeo primjenjivati za lijeenje irova na nozi. Nakon njega su to radili i drugi.
Ljekovitu mo sunanih kupelji najvie je preporuivao vlasnik bojadisaonice A. Rikli
(1823-1906). Na Bledu, u Sloveniji, uredio je zavod za sunanu kuru, u kojem je lijeio i
parnim kupeljima. Umjesto kvaenja tijela hladnom vodom uveo je zrane kupelji. Bolesnici
su stanovali i spavali u zranim kolibama (po uzoru na A. Justa).
45
ovjek je fiziko i psihiko jedinstvo. Tijelo i duh meusobno djeluju ugodno ili neu
godno, to ovisi o tome jesu li zdravi ili bolesni. Od bolesti trpi i psiha. Psihiko zdravlje
pomae tijelu. Kad ovjek fiziki oboli mirnoa i hladnokrvnost su ljekovita sredstva, a isto
tako i povjerenje u lijenika. Meusobni utjecaj psihe i tijela bio je poznat ve u starom vijeku.
I najnovija znanost o prirodnom lijeenju priznaje psihiki utjecaj na bolest tijela.
Lijenik Fr. A. Mesmer (1734-1815) nauavao je da se snaga jednoga ovjeka moe pre
nositi na drugoga, a prenoenje je nazvao ivotinjski magnetizam. U biti je bila rije samo
o hipnozi, jer je prisiljavao ljude da ga otro i netremice gledaju, a tako je i on njih gledao.
Nakon toga je slijedila i lagana masaa rukom i oputanje tijela.
Hipnoza (uspavljivanje bolesnika oputanjem i nagovaranjem) bila je vrlo uspjena me
toda pogotovu vedskog lijenika O. Wetterstranda (1845-1907). Hipnotiziranje je uveo u
praktinu medicinu kao vano pomagalo.
Ali za psihiki utjecaj nije uvijek potreban neki drugi ovjek, na primjer lijenik. Fran
cuski apotekar E. Coue (1857-1926) nauio je hipnozu od lijenika Liebaulta. Ubrzo je spoz
nao da uspjeh ne ovisi od dubine sna, nego od volje i elje da se ozdravi. Zato se zadovo
ljavao malim stupnjem oputanja. Tako je na kraju poduavao bolesnike da utjeu sami na
sebe (autosugestija).
Prof, dr med. J. H. Schultz je isto mislio o autogenom treningu koji je takoer osnovan na
fizikom oputanju koje potjee iz bodrenja samoga sebe. Autogeni trening ne olakava samo
lijeenje bolesti nego uklanja i nedostatke kao to su nesanica, bolovi i drugo. U dananje
doba autogeni trening postaje sve vaniji.
Ovim pregledom moemo zakljuiti povijest prirodnog lijeenja i prijei na Kneippovo
uenje o bolesti i zdravlju, koje ima brojne korijene u prolosti.
Literatura:
Werner Leibbrand: Heilkunde, Bin Froblcmgeschichte der Medizin, Freiburg, 1954.
HL. Sigerist: Die Heilkunst ini Dienste der Menschheit, Stuttgart, 1954
(.. C. Kiihn: Mcdicorum Graccorum opera. Bd. XII: Claudii Galeni lid. XII. 1-eipzig, 1826.
Max Barte/s: Die Medizin der Naturvolkcr. Flthnologischc Bcitrage zur Urgeschichte der Median. Leipzig, 1893.
Obermaier, Birkner, Schmidt, Koppers: Der Mensch alter Zeiten. N'atur und Kultur der Volker der Hrde. Regensburg
1924. ff
Curt Adam: Die naturliche lleilweise im Rahmen der Gesamtmcdizin, Fischer, Jena 1938.
Alfred Brauchle: Naturheilkunde des praktischen Arztes. Bd. 1. Vorlesungen Liber allgemeine Naturheilkunde. Stutt
gart 1939 (Hippokrates-Verlag) Naturheilkunde in Lebensbiidern. Verlag Fhilipp Reclam jun. Leipzig
job. Siegm. Habn:Die wunderbare lleilweise der frischen Wassers... Herausgegeben von Winternitz. Leipzig, 1898.
B. Cbr. Vaust: Gesundheits-Kateehismus... 1794. Faksimiliran reprint, 1954.
Christian ley: Die Kneippsche Naturheilkunde und ihre Grenzgebiete in Lehre und Beispiel. Munchen, 1954.
/ ey/Kaiser: kneippkur - richtig urchgcfuhrt. Novo izdanje, lihrenwirth Verlag, Munchen, 1975.
Sebastian Kneipp: Meine VCasserkur. Novo i preraeno iadanje, Ehrenwirth Verlag, Munchen, 1974.
Sebastian Kneipp: So sollt ihr lclx.ii, Novo i preraeno izdanje, Lhrenwirth Verlag, Munchen, 1974.
Sebastian Kneipp: Mein Testament und Codizill. Novo i preraeno izdanje, Lhrenwirth Verlag, Munchen, 1968.
Max Neuburger: Die Lehre von der Heilkraft der Natur im Wandel der Zeiten. Ferd. F.nke Verlag, Stuttgart, 1926.
46
Od originalne Kneippove kure

do moderne fizioterapije po Kneippu
Ako elimo razumjeti taj razvoj, moramo poeti od pitanja: Sto je u uenju Sebastiana Kneippa
bilo bitno i odluujue?
Odluujue za nastanak Kneippove kure bila je Kneippova bolest. Kao dvadeset osmo
godinji mladi u tekom stadiju turberkuloze bio je prikovan uz postelju. Tada mu je 1849.
godine u ruke dola knjiica schweidnitzerskog lijenika dr med. Johanna Siegmunda Hahna, iz
dana 1737. godine, iji je sadraj bio: Uenje o moi i djelovanju svjee vode na ljudsko ti
jelo, pogotovu bolesnika, ako se primjenjuje unutra i izvana. Knjiica je potakla Kneippa
da djelovanje vode iskua na sebi. Rezultat je bio da se njegovo zdravstveno stanje pobolj
avalo svakog dana i na kraju je tako ozdravio da je mogao zavriti studije.
injenica da je pobijedio bolest, socijalne i higijenske prilike u mjestu u kojem je ivio
i osjeaj odgovornosti naveli su ga na to da i sam pone lijeiti i poduavati puku medicinu,
iako zapravo protiv svojih sklonosti. Ali kad bi god netko bolestan doao k njemu po savjet,
uvijek mu je nanovo preporuivao upotrebu vode koju je s toliko uspjeha na sebi iskuao.
Pri tome je neprestano mijenjao nain upotrebe i dopunjavao ga. Primjenjivao je sve blae
postupke s vodom i prilagoavao ih pojedinim bolesnicima. to je vie iskustava Kneipp stje
cao na sebi i na drugima, to je vie ralanjivao svoje lijeenje. Za to stalno mijenjanje ka
rakteristine su Kneippove rijei:
injenica da ima mnogo bolesnih, a jo vie raznih bolesti, potie nas da dalje obo
gaujemo iskustva s vodom i metodu lijeenja jo usavravamo. Od srca zahvaljujem svo
me prvom savjetniku u vezi s primjenom vode, maloj knjiici iz koje sam stekao poetno
znanje. Osobno sam, meutim, vrlo brzo spoznao da su mnogi naini upotrebe vode pregrubi i prejaki za ljudsku prirodu i odbijaju ljude. Mnogi su lijeenje vodom zvali 'konj
skom kurom'. Jo i danas mnogi govore o stvarima o kojima nita ne znaju, ili ne znaju
dovoljno, kao o neem sramotnom i sve to je u vezi s vodom proglaavaju arlatanstvom i prijevarom. Ali ja rado tvrdim da su mnogi naini primjene vode jo do krajnosti
jednostavni, priprosti, tek nastali i jo se razvijaju, a u ovom stadiju su primjereniji za
konja sa snanim miiima i vrstim kostima nego za ljudsko bie odjeveno u meso i s
njenim ivcima.
A ve 1886. godine u uvodu svoje knjige Meine Wasserkur (Moja kura vodom) pie:
Upozoravam na opasnost od prejake i preeste upotrebe vode. Ono to bi inae koristilo
pretvara se u tetu, a pacijentovo povjerenje u strah i otpor.
Trideset godina sam pravio pokuse i svaku primjenu vode iskuao najprije na vlastitu
tijelu. Otvoreno priznajem - tri puta sam spoznao da moram mijenjati naine primjene, ola
baviti strune, morao sam se spustiti sa stroge i krute na blau i s blae na jo blau primjenu
metode lijeenja. Na osnovi svojih dananjih iskustava, ve vie od sedamnaest godina u
vrenih i nebrojenim lijeenjima provjerenih, uvjeren sam da lijeenje vodom najkorisnije
djeluje i najpouzdanije pomae onima koji znaju najjednostavnije i najbezazlenije upotreblja
vati vodu.
Kneipp je ubrzo uinio i korak dalje kad je osim to je izvana primjenjivao vodu, poeo
iznutra upotrebljavati ljekovito bilje. U svoj je plan lijeenja sve vie poeo ukljuivati i druge
prirodne ivotne poticaje kao to su zrak, svjetlost, gibanje i mir, svrsishodna prehrana i neke
psihike faktore. Bolesnici koji su se obraali Kneippu za pomo dok je bio u Worishofenu
bili su u prvom redu oni s organskim smetnjama, bolesnici svih vrsta i stalea, a pogotovu
siromani i nevoljni patnici. Zbog toga su u njegovim knjigama obraene bolesti koje su
Od originalne Kneippove kure do moderne fizioterapije po Kneippu
47
se onda uvijek nanovo pojavljivale. Obraivao je i teke poremeaje optoka krvi, napade lu
panja srca, reumatizam, plune bolesti, pretilost, giht i mnoge druge bolesti.
Iz tog vremena ostaje neto to mu nitko ne moe osporiti:
1. njegova nesebinost i
2. njegovi uspjesi.
Kneipp je nastojao pomoi. To je bila njegova sklonost u svakom sluaju. Svi njegovi do
hoci su se slijevali u njegove ustanove koje jo i danas postoje Sebastianeum, Djeje ljeilite,
Kneippianum i druge. Neosporni su bili i njegovi uspjesi i kod organskih bolesti. A pri tome
moemo mirno dodati da su mnoge njegove dijagnoze i predodbe o nastanku bolesti esto
bile pogrene. Najmanje je bilo to to Kneippove slike o bolesti esto nisu odgovarale naim
klinikim predodbama, a i nastanak bolesti danas sasvim drugaije objanjavamo.
Humoralna patologija je u suprotnosti s celularnom kojom se rukovodila medicina u
Kneippovo vrijeme. Dodue, celularnu patologiju nalazimo ve u starom vijeku ali nikad nije
imala tako vanu ulogu kao humoralna. Tek s berlinskim anatomom Virchowom (1821-1902)
celularna patologija je dobila golemo znaenje. On je okrenuo naglavce gotovo cijelu me
dicinsku znanost kad je bitne uzroke bolesti traio u promjenama tjelesnih stanica a ne u
sastavu krvi i sokova. Time se problem bolesti i zdravlja poeo s cjelokupnog organizma
prenositi na sve manje dijelove, to jest na stanice. Tako je u posljednjih dvjesta godina tra
ganje za uzrokom bolesti vodilo od anatoma Morgagnija do Virchowa, od organopatologije u kojoj je u prvom planu bio neki organ, na primjer jetra, plua i srce - k celularnoj pa
tologiji; u njoj je napokon pojedina stanica nekakav elementarni organizam koji u sebi uk
ljuuje probleme zdravlja i bolesti. Kad je Virchow umro, taj istraivaki smjer vodio je do
najmanjih djelia, do molekula i iona, u molekularnu patologiju. Kako su ta istraivanja s jedne
strane dala dragocjene rezultate, tako su se s druge strane sve vie gomilale pojedinosti i gubila
se bit ivota (po Hoffu, Frankfurt). Ta istraivanja su gledala na bolesne pojave lokalno, vie me
haniki nego humoralna patologija koja uzima u obzir ovjeka kao cjelinu, i tako su poela gubiti
sliku o ovjeku kao cjelini. Dananja je medicinska znanost dobila posve novo znaenje jer je
usmjerena na to da povee celularno uenje Virchowa i uenje o znaenju krvi i sokova, odnosno
uenje humoralne patologije zasnovane na dostignuima serologije i otkrivanju hormona.
Iako su Kneippove predodbe o bolestima i njihovu nastanku bile drugaije od dananjih,
postizao je uspjehe. Zato?
Paljivo je promatrao kako njegovi pacijenti reagiraju na zahvate. Zahvaljujui iskustvu
razvio je nain utvrivanja dijagnoze na bazi reagiranja i sposobnosti, a onda na osnovi toga
nain kompletnog lijeenja. Uvijek je govorio da ovjeka treba uzimati kao cjelinu i obra
ivati ga kao psihiku i fiziku ukupnost, a pri tome ukljuivati njegove ive snage, regulacijske sposobnosti. esto je uspijevao da ondje gdje specijalizirana medicina vie nije mogla
dalje, postigne jo rezultata koji zasluuju da ih se spomene, zato to je svojim opim zahva
tima ukljuio mogunost regulacije i preko optoka krvi postigao uravnoteenje vegetativno
ga ivanog sistema i unutranje sekrecije izluivanja.
Kneippova osnovna spoznaja bilo je prirodno lijeenje. U svojoj knjizi Uenje o ljeko
vitoj snazi prirode u raznim vremenima pisao je Max Neuburger o znaenju prirodnog li
jeenja: Problem ljekovite snage prirode je velik, moda najvei od svih kojim su se lijenici
bavili milenijima. Tono, moemo ga ak oznaiti kao problem medicine, jer je njegovim rje
enjem umjetnost zdravlja dobila opravdanje postojanja, a i svrhu i granice.
Znanost o prirodnom lijeenju polazi od toga da u ivom ovjeku osmiljeno djeluju sna
ge koje reguliraju poremeaje u zdravstvenoj ravnotei, uklanjaju ih i tako pokuavaju ouvati
zdravlje. Sve te snage je Kneipp obuhvatio jednostavno pojmom prirodna ljekovita mo ili
priroda.
48
To pokazuje da je zdravlje shvaao kao neto vie nego samo stanje bez bolesti. Zdravlje
je optimalna harmonija fizikih i psihikih funkcija. Prema tom gledanju zdrav je samo onaj
tko je sreen u sebi i u odnosu prema okolini. Ili drugim rijeima reeno: tko je izmiren sa
svima i svugdje se prilagoava. Ako promatramo iz Kneippova religioznog kuta, jasno nam
je da se njemu inilo kako je ovjekova moralna dunost da ozdravi. Rekao je: dunost sva
koga je da koliko god moe razvija sve pozitivno u sebi. To treba vrijediti i za zdravlje. Za
to blago se ovjek mora neprestano truditi i boriti. Zdravlje treba da se mijenja, i u pozi
tivnom i u negativnom smjeru. Zdravlje se moe stalno jaati.
Isto tako misli i da je bolest oslabljelost prirodne moi i da nastaje zato to nema pod
raaja ili su oni prejaki i uzrokuju prenapetost. Uzroci takvoj slabosti mogu biti unutranjeg
ili vanjskog porijekla.
Unutranji uzroci su ve u samom organizmu, a korijeni su im ili u naslijeenoj slabosti
ili steenoj u majinoj utrobi. Iako znanost o nasljeivanju jo nije istraila sve nijanse, ipak
se pouzdano zna da se kromosomima prenose nasljedne dispozicije roditelja na djecu, a na
sljednim dispozicijama je uvjetovan oblik tijela i nain reagiranja na utjecaje izvana. Reagi
ranje moe biti dobro ili slabo. Tako znamo ljude koji imaju vrlo labilan ivani sistem, drugi
ubrzo imaju smetnje s optokom krvi, a trei su posebno osjetljivi na infekcije, itd. Uz na
sljedno uvjetovane slabosti ima i nenasljednih, koje dijete stekne u majinoj utrobi. Akutna
ili kronina oteenja majinog organizma, kakva uzrokuje na primjer spolna bolest sifilis,
ostavljaju posljedice na organizmu djeteta koji se razvija. I rubeole koje majka prebolijeva u
trudnoi mogu biti izvor oteenja za djeji organizam, a izvjesno ni trajni psihiki stresovi
koje doivljava budua majka u trudnoi nisu korisni za djetetov ivani sistem.
Pa ipak, nasljedni nedostatak organa ili organskog sistema jo ne znai da organizam
mora obavezno oboljeti; ako zanemarimo primjere tekih degeneracija vidjet emo da je obo
lijevanje organizma s uroenim nedostacima bitno ovisno o nosiocu nedostataka. Tko stalno
svjesno vodi rauna o tome da ne narui svoje zdravlje i ujedno ga svjesno jaa i unapreuje,
moe i s organskim nedostacima ivjeti aktivno i punovrijeno.
Uz oteenja, naslijeena ili nastala u majinu tijelu, prirodnu snagu slabe jo vie vanjski
uzroci i okolica.To su svi oni uzroci koji su u vezi sa ivotnim prilikama. Najrazliitiji inioci
vanjskog svijeta neprestano slabe organizam, ivotnu snagu, i na taj nain stvaraju uzroke
obolijevanja; tako, na primjer, pomanjkanje dobrog zraka i prirodne svjetlosti, neodgovara
jua prehrana, premalo gibanja i mira, teki ili trajni stresovi koji naruavaju psihiku rav
noteu, neprirodni stres, podraaji koji prerastaju snagu organizma, a i zloupotreba sredstava
za uivanje i droga. Uvjetno vrijedi i za uzronike bolesti koji prodiru u organizam, a ima
jo mnogo drugih utjecaja koji igraju odreenu ulogu tek kad organizam oslabi.
Dakle, ovjek moe ostati zdrav i pobijediti bolest ako stalno jaa prirodne snage. Kako
se to radi?
Samo tako da prirodnu snagu osmiljeno troi, ali ne time to e je tedjeti, nego vjebom
i treningom. A organizam moemo uvjebavati samo podraajima koji su u skladu s ljudskom
prirodom. To su, na primjer, svjetlost, zrak, voda kao nositeljica ivotnih poticaja (toplote
i hladnoe), odgovarajua hrana (ukljuujui ljekovite biljke), gibanje, mir i psihiki poticaji.
To vrijedi za svaki mii, za svaki organ, za sve organske sisteme; jaa ih prirodna upotreba.
U tome je razlika izmeu organizma i stroja: organ se osmiljenim optereenjem jaa, a stroj
troi. Ali treniranje ne smije dovesti do prevelike razdraljivosti, jer nakon svakoga preve
likog uzbuenja slijedi iscrpljenost. to ea i vea razdraljivost, to vea i tee popravljiva
iscrpljenost.
U vezi s tim je potpuno opravdano rekao poznati knajpovski lijenik dr med. Christian
Fey: Ne moemo dovoljno ilustrativno zamisliti misao o uvjebavanju ivotne snage. Kako
Od originalne Kneippove kure do moderne fizioterapije po Kneippu
49
u poetku mnogih bolesti treba da vrijedi naelo to manjeg optereivanja, tako nakon od
reenog vremena treba opet poeti organizam trenirati optereenjima koje onda neprestano
poveavamo.
Da bi se shvatilo Kneippovo uenje treba poznavati i raspravu o znacima bolesti (sim
ptomima) i pojmovima kronina bolest i bolest. Kneipp kae: Bolest je slabljenje prirode. Ali
time nije potpuno obuhvaen sav sloeni opseg bolesti. Treba jo neto objasniti:
Kad ve oboli, organizam ima odreeni odnos prema slabljenju svoje prirodne snage, i
s jo preostalom svrsishodnou pokuava se obraniti. Pri tome nastaju manje ili vie burne
pojave znakova bolesti. Oni pokazuju nastojanje organizma da se obrani i cijelo su vrijeme
osmiljene mjere organizma, ako ne traju predugo ili ako nisu prejake; zbog toga ih ne smi
jemo neselektivno i proizvoljno uklanjati. Po nekim znakovima kao to su temperatura, upa
la, proljev i povraanje, to bi nam moglo biti jasno.
Infekcijske bolesti su zarazne bolesti koje izazivaju odreeni uzronici. Oni napadaju sla
bo, neotporno tijelo, a izvana ih prepoznajemo po temperaturi koja ih prati. Ona je nekakva
vatra u kojoj treba da izgore izazivai bolesti i tetne tvari koje su oni proizveli. Tako pro
matrajui bolest vidimo da je vruica potpuno osmiljena i ne smijemo je bez razmiljanja
ukloniti. Ali ako ta vatra prejakim arom ili predugo ugroava organizam, moramo je ugasiti.
Zato je najbolje uzronike bolesti koliko je god mogue unititi, a tetne otpadne tvari iz
baciti iz organizma. To se, meu ostalim, postie i modernim lijekovima kao to su antibio
tici i Kneippovim povojima, umotavanjem i zahvatima kojima tetne tvari izbacujemo iz ti
jela. To, dakle, ne iskljuuje jedno drugo. Gdje se moe, obrambena snaga organizma pove
ava se i samom veom primjenom kupelji ili mjerama koje izazivaju znojenje i odgovara
juim umotavanjem, ne upotrebljavajui spomenute lijekove. Ali kad prirodna obrana orga
nizma nije dovoljna, moramo je potpomoi izvana.
I upale koje prepoznajemo po crvenilu, toplini, oteklinama, bolovima i ogranienom
funkcioniranju u odreenim su granicama isto tako ljekovita obrana koju ne treba tek tako
smanjivati. Upala se pojavljuje ako uzronici bolesti ili strana tijela utjeu tako da na neko
mjesto pritjee vie krvi (hiperemija). Ako s krvlju stigne vie obrambenih tvari, dakle velika
borbena jedinica bijelih krvnih zrnaca da zapodjene borbu s neprijateljem koji je prodro
u organizam, onda to znai brzo i dobro lijeenje. Taj proces lijeenja moemo potpomoi
odgovarajuim povojima i umotavanjima; hladnim ako je upala teka, toplim ako je ne
dovoljna i elimo je ubrzati i pojaati. Meutim, kad je upala prejaka ili traje predugo,
potrebna je lijenika pomo; tako, na primjer, u lijeenju potkonog ira mora pruiti
pomo kirurg.
Navest emo jo jedan primjer poveane obrane organizma kao samopomoi: ako netko
pojede pokvareno meso ili neku drugu pokvarenu hranu, organizam se brani povraanjem
ili proljevom. Opet bi bilo pogreno uzimati lijekove koji zatvaraju ili spreavaju povraanje.
Naprotiv, organizmu treba prepustiti da se sam brani. Pomoi e mu gladovanje. Litavica
oisti crijevo, a gladovanje oduzme hranu bacilima. tovie, litavicu treba ak ubrzati ako
u organizmu nema dovoljno obrambene snage i samopomoi. Naprotiv, kronini proljev tre
ba lijeiti i sredstvima za lijeenje.
Dakako da se na bolesnom organizmu opaaju i pojave koje ne moemo od samog po
etka smatrati osmiljenim. Kod nekih oblika razrokosti organizam se ispomae tako da jed
no oko oslijepi i tako nema one dvostruke slike koja ometa vid. Jasno je da je u takvom
sluaju za organizam korisnija operacija koja e ukloniti uzrok razrokosti i s tim i dvostruku
sliku, a ouvati oba oka; u tom sluaju je manje djelotvorna spomenuta samopomo orga
nizma. Jednako je besmisleno ostaviti pogreno iznikle zube, mnoge oblike vodene bolesti,
zloudne izrasline, unakaenja, itd.
50
Nije uvijek jednostavno odluiti je li neka pojava jo korisna za obranu organizma ili je
ve tetna, i to je svakako lijenikov posao. A ako se ve od samog poetka u organizmu
ne pone razvijati pravilna obrana ili zataje obrambeni zahvati organizma, onda nastaje kro
nino stanje bolesti, dakle dugotrajno, to ipak ne znai da je neizljeivo, ili moe nastati de
fekt, stanje bolesti kad lijeenje vie ne pomae, a organizam se i dalje brine o zbivanjima
nunim za odravanje ravnotee, ili e izlaz nai samo sposoban lijenik. Radi objanjenja
moemo navesti nekoliko primjera:
Zbog nedovoljne ovrsnulosti organizma mnogi se prehlade, a ako su izloeni otrovnim
plinovima ili previe pue meu ostalim se pojavi katar dinih putova ili bronhitis, a da se
pri tome ne opaze nikakve burne vanjske pojave. Taj bronhitis moe trajati vie mjeseci. Rije
je dakle o kroninom stanju gdje organizam ve od poetka nije uspostavio nikakvu obranu
ili nije uspio usprkos manje-vie jakoj obrani - akutnoj upali - dovoljno brzo ukloniti bo
lest. Ali usprkos tome, taj katar nije neizljeiv ako ne traje predugo ili ako nije u bronhijama
ve izazvao tee, unitavajue promjene. Ako uklonimo uzroke koji ga izazivaju, na primjer
uzronika bolesti, otrovne plinove ili plinove nikotina i odgovarajuim zahvatima potakne
mo organizam da se ponovno brani, onda se i taj katar izlijei. Zato e pravilno voena
Kneippova kura pokuati odgovarajuim zahvatima - tono prilagoenim konstituciji orga
nizma - jo jedanput kroninu bolest dovesti u akutno stanje. To znai da se u poetku tak
vog lijeenja bolesnik osjea loije, ali ta je kriza samo osnovni uvjet trajnog izljeenja.
Ali ako zbog tog bronhitisa nastanu tee, unitavajue promjene - bronhiektaze, odnosno
vreasta proirenja malih bronhijalnih produetaka uz neprestano gnojenje - onda se vie
ne moe lijeiti, to znai da se vie ne moe u cijelosti uspostaviti ranije stanje zadravlja. Sada
treba vjebama disanja, knajpovskim polijevanjima i slinim uvijek nanovo pokuati postii
ravnoteu. Drugim rijeima, treba se brinuti da se gnoj koji se sakuplja u oteenim di
nim putovima odmah uklanja iz organizma i da ne bude neprestano izvor novih opas
nosti za organizam.
Jo jedan primjer ako se ovjek ne izlijei dobro od upale bubrega, onda e mu se neizlijeeni bubreg naborati zbog odumrlosti dragocjenog tkiva, a zaraslo tkivo ne moe preuzeti
njegov zadatak. Zato se vie lijeenje ne moe izazvati nikakvom obranom, pa prema tome
bubreg vie ne moe biti punovrijedan. Nastaje defekt, oteenje, trajna zdravstvena tegoba.
Ali i u tom sluaju organizam ima mogunost da uspostavljanjem ravnotee ouva sposob
nost za ivot. Rad oteenog bubrega organizam nadomjeta poveanom aktivnou zdravog
bubrega. Kad su, meutim, oteena oba bubrega i tada organizam moe popraviti njihov
rad djelotvornijim radom treeg bubrega, tj. koe. Slino vrijedi i za oteenja sranih za^
listaka. Poremetnje nastale uslijed tog oteenja organizam uklanja i jaanjem sranog miia
ili poboljanjem rada ila odrava relativno dobro funkcioniranje. Slino je i u sluaju mo
danog udara gdje se oteeno ivano tkivo vie ne moe obnoviti. Ali posljedice modanog
udara mogu se znatno poboljati utiranjem novih provodnih putova.
Sposobnost organizma da regulira, odnosno uspostavlja ravnoteu, jedna je od karakte
ristika ivota. Ona je i osnova prirodnog lijeenja. Prirodni podraaji: svjetlost, zrak, voda,
promiljena prehrana, gibanje i mir, pa i psihiki ivotni poticaji treba da izazovu vlastitu fi
zioloku regulaciju organizma. Zato prirodni ivotni podraaji mogu pomoi samo onda kad
je ouvana sposobnost organizma da reagira. Na osnovi naina na koji organizam reagira
lijenik moe utvrditi trenutni stupanj njegove bolesti i obrambene snage. Prema tome mora
naciljati i izabrati vrstu podraaja i njegovu jainu, odnosno mora se prilagoditi prirodi.
U tom smislu vrijedi spomenuti Hipokratovu reenicu: Natura sanat, medicus curat, tj. pri
roda lijei (svojim reguliranjem i izravnavanjem), a lijenik mora samo stvoriti odgovarajue
mogunosti i ukloniti prepreke da bi priroda mogla djelovati.
Razvoj originalne Kneippove kure nakon smrti Sebastiana Kneippa
51
Takvo shvaanje prirodnog lijeenja bolesti i tegoba odnosi se vie ili manje na ljudsko
tijelo.
Kneipp bi bio lo prirodni lijenik da nije spoznao ulogu psihe u vezi s obolijevanjem
i ouvanjem zdravlja i da pri lijeenju nije vodio rauna o njoj. Njemu je bilo jasno da su
za mnoge bolesti krivi psihiki sukobi; on je u takvim sluajevima zahtijevao da se ti sukobi
po mogunosti uklone i tako obrauje ovjekova psiha. Jasno je da se danas bolesnikova psi
ha obrauje na mnogo razvijeniji nain nego u doba Kneippa. Moderna znanost o prirod
nom lijeenju redovito ukljuuje i metode koje lijee bolesnikovu psihu (psihoterapija). Pri
mijenjena psihosomatika, tj. promatranje fizike i psihike veze i usklaenosti psihikih i
nilaca s fizikim reakcijama, nerazdvojno je povezana s Kneippovom kurom kao njezina peta
temeljna spoznaja. Moderna knajpovska kura moe u odreenim sluajevima uzeti u obzir,
i mora uzimati u obzir, i psihofarmake, to jest lijekove koji djeluju na psihike pojave od
nosno na oblike psihikih pojava. Inae bi lijenik mogao izazvati psihiku i fiziku ka
tastrofu.
Kneipp je uvijek nanovo naglaavao: ako elimo ovjeka izlijeiti, ne smijemo se nikad za
dovoljiti uspostavljanjem fizikog reda, nego uvijek moramo voditi rauna i o psihi. On je
ak davao prednost psihikom redu. Kneipp je prvenstvene uzroke bolesti vidio u pogrenom
odnosu prema ivotu uope i u ponaanju koje bitno odstupa od pravilnoga, gubljenju mo
ralnih obaveza i odgovornosti, neredu u najirem smislu, pogotovu u nagonima i s njima
povezanim devijacijama kao to su na primjer neobuzdana seksualnost, pijanevanje, uivanje
i poputanje lakim psihikim optereenjima. Uvijek je isticao vanost utjecaja karaktera i psi
he. Nikad nije gubio iz vida kakav utjecaj na tijelo ima psihika stabilnost. Pri svim svojim
zahvatima lijeenja uvijek je intuitivno i instinktivno potovao ovjekovo psihiko i fiziko
jedinstvo. S obzirom na naa dananja saznanja o povezanosti fizikog i psihikog u ovjeku,
moemo lake primiti tu njegovu spoznaju kao neto to vodi k cilju. Pri tome ipak ne smi
jemo zaboraviti da ba primjena prirodnih ljekovitih inilaca kao to su zrak, svjetlost, voda,
pravilna prehrana, gibanje i mirovanje cijelog ovjeka, to jest jedinstva tijela i psihe, obuhvaa
bitno vie nego na primjer samo lijeenje lijekovima, iako bi povjerenje u udesnu mo li
jekova moglo u pojedinim sluajevima biti i vee. Svakomu tko je imao prilike praktino do
ivjeti djelotvornost prirodnih snaga poznato je da ba prirodne ljekovite snage imaju preko
svoga djelovanja u tijelu veliki utjecaj na ovjekovo psihiko stanje. Isto toliko je stara i spoz
naja da je za lijeenje svih bolesti izvanredno vano psihiko raspoloenje. Ako ivot nekoga
kroti, u mnogo emu od njegovog odnosa prema ivotu ovisi kako e ga krotiti. Koliko je
ve beznadno bolesnih ljudi ozdravilo zato to su imali potrebnu snagu volje. Najbolji pri
mjer za to je student Kneipp s tekom tuberkulozom. eljeznom voljom za izljeenjem i pri
mjenom odgovarajuih mjera izdrao je studije za koje je mislio da ih nee moi zavriti, i
ne samo to: portvovno je i neumorno radio pomaui ljudima u nevolji i bolesnicima, a
izlijeivi tuberkulozu doivio je sedamdeset i est godina.
Razvoj originalne Kneippove kure

nakon smrti Sebastiana Kneippa
Najbolje emo razumjeti razvoj Kneippove originalne kure nakon njegove smrti ako pregledamo
cjelokupno uenje o lijeenju. Od rada Sebastiana Kneippa i njegove smrti (1897) medicinska
znanost je doivjela silovit, upravo revolucionaran razvoj. Moderna medicina je uspjela is
korijeniti opasne zarazne bolesti, smrtnost dojenadi svesti na najniu granicu, usavrila
52
je operacijske metode i razvila dijagnostike mogunosti do udesnih granica. Razvila su se

ljekovita sredstva koja nam pomau pobijediti svojedobno gotovo smrtne bolesti, kao to su,
na primjer, ope trovanje krvi, sepsa, gnojna upala modane opne, teki oblici tuberkuloze,
eerna i mnoge druge smrtne bolesti. Meutim, usprkos tome neospornom napretku, su
vremeni ovjek nije ni zdraviji ni sposobniji nego to je bio prije.
Umjesto zaraznih bolesti i epidemija i manje ili vie pobijeenih nekadanjih bolesti po
javile su se nove ili izmijenjene bolesti. Meu njima su prije svega takozvane civilizacijske
bolesti u koje spadaju preteno degenerativne promjene organa, oboljenja eluca, crijeva, jetre
i unog mjehura, nepravilno dranje, znatni opi fiziki i psihiki poremeaji, nervoze koje
naroito nakon drugoga svjetskog rata pritiu omladinu. Osjeamo pomanjkanje harmonije,
ravnotee, miroljubivosti i razumijevanja. Opaamo pomanjkanje ljudskih kontakata u broj
nim podrujima drutva. Pomislimo, na primjer, samo na traginost mnogih osamljenih, po
gotovu starih ljudi. Zar nije potresno da se uvijek nanovo nalaze stari ljudi mrtvi esto nakon
vie dana od njihove smrti, jer nitko nije vodio rauna o njima. Koliko bismo jo mogli na
brojiti slinih primjera nedovoljno humanih odnosa meu ljudima!
Da zaokruimo mranu sliku navodimo jo i to da ima sve vie ljudi na bolovanju,
a posljedica toga je eksplozivni porast trokova i rani invaliditet. Usprkos velikom broju
lijenika poveava se broj pacijenata po lijeniku, a potrebno je i sve vie bolnikih po
stelja.
Zato sve to? Moda najprije ovo pitanje: to bi trebalo uiniti da ne bude tako? Nisu
krive civilizacija i tehnika to su se ovako snano proirile negativne strane ivota i civi
lizacijske bolesti. Ni civilizacija ni tehnika nisu nepromjenljivi uzroci zdravstvene i ope ne
povoljne situacije sadanjice, jer su i jedna i druga po prirodi indiferentne, ni dobre ni loe.
Moderna tehnika moe ovjeku donijeti bitne olakice i lake mogunosti za ivot, ali i teko
potresti njegovu vrstinu i osjeaj vrijednosti. Znai da samo o ovjeku ovisi to e uiniti
s tehnikom. Pomislimo samo na atomsku energiju; ona moe biti izvanredno korisna za o
vjeka, a moe i izbrisati ljudski rod sa zemaljske kugle. A ako ovjek u svom slijepom po
vjerenju u uda od tehnike napravi boanstvo i zaboravi da ona mora biti u njegovoj slubi
a ne zarobljavati ga, ne smijemo se uditi to dolazi do katastrofe.
1 u medicini esto prijeti opasnost da se zbog preobilja moderne tehnike u klinikoj di
jagnostici i lijeenju zanemari jedinstvo ovjekova tijela i duha i premalo panje posveti pra
vom zdravlju i nastojanju da ovjek ostane zdrav. Neemo niti moemo ivjeti bez tehnike,
ali hoemo da nam tehnika koristi. Svrha tehnike u slubi ovjeanstva mora biti ovjekova
materijalna i psihika lagoda. U tom smislu je Guardini rekao: Nije nama potrebno manje
tehnike, nego nam je potrebna humanija tehnika. elimo, dakle, pohvalno rei da smo za
hvaljujui tehnici i aparaturi u medicini neke bolesti uope mogli spoznati i poeti lijeiti
i da uz pomo tehnike moemo ivjeti ak zdravije nego bez nje.
Iz toga slijedi: ovjek ne smije zaboraviti da sama prirodna znanost, tj. fizika, kemija, teh
nika i civilizacija nije nego polovica onoga to je ovjeku potrebno, i da je za cjelovitost
neophodna i druga polovica, a to je psihiki ivot. Nije dobro da zanemarujemo i omalo
vaavamo tu stranu ovjekova bia jer se kao posljedica pojavljuju ozbiljne disharmonije, a
iz njih bolesti i tekoe.
Medicina prolih desetljea bavila se tijelom kao nekim samostalnim, zavrenim svije
tom kojim upravljaju iskljuivo sebi namijenjene svrsishodnost i primjerenost. Psihu je izdvo
jila kao da je nema. Posljedica je bio bankrot. Jer psiha postoji i kao takva je aktivna u ci
jelomu ovjekovu biu. Tko eli na to bie utjecati, mora psihu uzeti u obzir (Guardini).
Ali pri tome nije rije o romantikom vraanju neega to je bilo i prolo, nego o uspo
stavljanju pozitivnog odnosa izmeu tehnike i ovjekove psihe. Tehniku moramo primati kao
Razvoj originalne Kneippove kure nakon smrti Sebastiana Kneippa
53
doprinos pri formiranju svijeta. Vano je da ovjek spozna to je bitno, a iz bitnoga vlada
tehnikom.
Znai da treba tako djelovati da se pozitivnim odnosom prema tehnici prevladava po
grean razvoj tehnike i civilizacije. Iz razvoja tehnike i civilizacije izlaze brojni negativni utje
caji okolice na koje se ovjek ne moe prilagoditi ili se u poetku tek uz tekoe prilagoava.
U svakom se sluaju na njih ne moe prilagoditi onako kao na primjer na prirodne utjecaje
okolice kao to su zrak, svjetlost, toplota, hladnoa, gibanje i mirovanje, hrana i psihiko op
tereenje. Zato mu prijete opasnosti uslijed zagaenosti okolice, jer je u nekim gradovima
dostigla ve nepodnosivu razinu; isto tako prijeti opasnost zbog nestaice prirodne svjetlosti
i poplave umjetne svjetlosti i promjene dnevnog i nonog ritma ovjekove aktivnosti,
povezane s tom promjenom. Dalje, ovjekovo zdravlje ugroava neprestana buka, po
manjkanje nonog i nedjeljnog odmora i iste vode. Za ljudski rod je veliki zdravstveni
problem i pravilna prehrana, jer je bez sumnje ve dovedena u pitanje u dananjoj za
gaenoj ovjekovoj okolici. Opasnost se krije i u zloupotrebi sredstava za uivanje, ovis
nosti, i to nije nita manje vano - u zloupotrebi lijekova. Vie se ne moe ni utvrditi
koliko na modernog ovjeka tetno djeluje zraenje. Ali, opasnost za ovjeka su i njegova
vlastita shvaanja.
Bolest je u najboljem sluaju funkcionalni poremeaj, a funkcionalne poremeaje mo
ramo znati da otklanjamo, misli se. Stoga mnogi Ixjlesnici vide u lijeniku samo medicin
skog montera, mehaniara za organe, koji bi trebao da kao i auto-monter utvrdi i popravi
ono to ne vrijedi. Prema tome je klinika velika popravljaonica gdje se mogu popravljati vea
oteenja. Ako ne poe za rukom ukloniti funkcionalne poremeaje, izvjesno je zatajio lije
nik ili medicinska znanost, a nikad nije u pitanju pacijentova krivica. Tako bar misli bolesnik.
Ali on i te kako zaboravlja da ba ovjek nije savren stroj nego vrlo sloeno, neponovljivo
i usprkos cijeloj tehnici nepotpuno pojmljivo ivo bie. A budui da veinom medicinski
neobrazovani bolesnik sve to ne zna, od svoga lijenika trai stalno sve noviju aparaturu
i najnovije - a ba zato i neprovjerene - lijekove, ije popratno djelovanje vrlo esto pre
kasno spoznamo. 1 ako lijenik tih lijekova nema, ili nita ne zna o udesnim sredstvima o
kojima piu ilustrirane revije, onda nije na cijeni. A traginost toga ovjeka kojega je zarobio
tehniko-mehanistiki nain miljenja jest da jednoga lijepog dana u beznadnoj bolesti psi
hiki satrven spozna da je osuen na smrt.
Ali im je modemi ovjek prisiljen da se priblii psihikim podrujima, on usprkos ci
jelom tehnikom znanju i poznavanju ne zna to da radi. Ba zbog toga uvijek nanovo nailazi
na uske granice tehnike medicine i ne moe se pomiriti s presudnim ivotnim problemima.
Budui da u ivu ovjeku nije sve tijelo niti je sve psiha, svako razgoliavanje psihe je ujedno
i fiziko razgolienje i obratno; takav je ovjek potpuno bez snage (Buchner). Ukratko, on
ne moe shvatiti da usprkos najnovijoj medicini i najnovijim metodama lijeenja nee proi
njegove anginozne srane tegobe samo zato to se nije oslobodio svojih sukoba; moe dobiti
srani infarkt samo zbog psihikih uzroka, ir na elucu mu se uvijek nanovo vraa jer neto
nije u redu s njegovim cjelokupnim ivotom, ili u sluaju astmatinog napada ne dobiva zra
ka samo zato to je psihiki prenapet. Moda e jednog dana spoznati da se ivot ne moe
objasniti i poeti samo s fizikom i kemijom, nego da je ovjek ipak neto vie nego vrlo slo
eni stroj ili robot. Onda e i od lijenika oekivati vie nego to mu moe dati samo me
dicinski monter, mehaniar za organe.
Ima jo neto to komplicira problem. To su poznate prilike danas u socijalnom osigu
ranju koje je daleko odmaklo od svoga prvobitnog cilja da pomae onima kojima je to
potrebno u njihovim ivotnim peripetijama. Problem socijalne medicine i zdravstvenog osi
guranja ocrtao je prof, dr med. E. Seidler iz Freiburga ovako: Pacijent oekuje zbrinjavanje, bla-
54
gajna zdravstvenog osiguranja tednju, znanost primjenu najnovijih dostignua, a drava rav
noteu u socijalnom fondu.
Kad imate sedamdeset pacijenata dnevno, nema mogunosti za osoban odnos. Lije
niku najvie vremena odnesu administrativna pitanja. Jedva da jo postoji mogunost za
osoban dodir izmeu lijenika i pacijenta.
Problem je, meutim, i u tome to pogreno orijentirano socijalno staranje odgaja
modernog ovjeka u sve neaktivnijega lana drutva. Pri dananjem socijalnom staranju
ovjek se teko sav i potpuno ukljuuje u napore da postane i ostane zdrav jer je mnogo
puta, bar s materijalne strane, bolje bolestan ljenariti nego se truditi za izljeenje. Ti
problemi, meutim, nisu pitanje razuma, nego u prvom redu politike, emu ovdje nije
mjesto za raspravu.
Kneippova fizioterapija
Kao najstariji oblik medicine prirodna je medicina pretrpjela velika preoblikovanja i promje
ne. Od kraja prolog stoljea, dakle od poetka industrijskog vijeka, medicina je doivjela go
tovo revolucionarni razvoj.
U taj se razvoj ukljuila i originalna Kneippova kura, koja se posebno pod utjecajem knajpovskih lijenika osmiljeno irila i produbljavala, dobila znanstvenu potporu i prilagodila
se pravom napretku ope medicinske znanosti. U okviru tog razvoja i u skladu s meuna
rodnim tenjama nastao je i izraz fizioterapija
Fizioterapija je prirodno lijeenje. Pri tome treba rije physis (priroda) razumjeti u smislu
starogrkih filozofa koji su je uzeli za osnovu rijei fizioterapija. A izrazom physis razumi
jevamo prirodu obje biti, fizike i psihike. Jedno i drugo je obuhvaeno rijeju priroda. Zbog
toga fizioterapija uvijek obuhvaa fiziki i psihiki dio u smislu nerazdvojive cjeline. Prema tome
daleko premauje fizikalno-dijetetsku terapiju. Tako je prvobitna fizioterapija bila nespe
cifino ope lijeenje cjelokupnog ovjeka iako se inilo da je u prvom planu specifina ob
rada pojedinog organa. Zajedniko naelo pri djelovanju fizioterapije jest izazivanje regulacijskih mehanizama i onih za uspostavljanje ravnot
uz pomo fizikalno-dijetetskih i psi
hikih oblika lijeenja. U vezi s fizikalno-dijetetskin. .miocima pouzdano je rije o prastarom,
ako ne i najstarijem obliku lijeenja uope. U svakom sluaju .su ve najstarija poznata ple
mena i narodi znali za najjednostavnije oblike masae, vjebi, gibanja, primjenu hladnoe,
topline i svjetlosti Iz tih praoblika lijeenja razvila se predznanstvena a tek mnogo godina
kasnije i znanstveno obrazloena fizioterapija. Iz nje se razvila kritina i na iskustvima os
novana, ovjeku primjerena primjena prirodnih i ljekovitih podraaja kao to su zrak, svjet
lost, toplina, hladnoa, gibanje i mirovanje, a i odgovarajua dijeta. Na toj se osnovi razvila
znanstvena fizikalno-dijetetska terapija pri kojoj su se sve vie primjenjivali i umjetni ljekoviti
inioci kao to su vru zrak, visinsko sunce, voda, kupelji i drugo. U novije vrijeme se u
fizikalnoj terapiji afirmirala i elektrika, koja je jedna od osnovnih >sobia tvari.
Slino se razvijala i psihoterapija, lijeenje psihikim sredstvima. O njoj znamo iz povijesti
ljudske civilizacije. Indija, Egipat i stara Grka znali su za ljekoviti san i spavanje u hramu,
djelomino upotrebom droga, djelomino bez njih; alkohol, mak, otrov biljke paskvice. Ve
llipokrat, Galen i Avicenna spominju i opisuju sugestiju. Iz tih se oblika psihoterapije razvila
suvremena psihoterapija koja je povezana pogotovu s imenima Freud, Ju/tg, Ad/er, Kret.^
i drugima, a i s njihovim uenicima (iz Grobera: Klinisches Lehrbuch der Physik. Ther^pie.
Izdavaka kua Fischer, Stuttgart).
Kneippova fizioterapija
55
Pri lijeenju treba voditi rauna o ovjeku kao cjelini, dakle i o onom dijelu koji ini
njegovu psihu, zbog ega i govorimo o cjelokupnoj fizioterapijskoj obradi bolesnika. Bu
dui da uspostavljanje prirodnoga ivotnog reda u podruju tijela i psihe zavisi od po
tpore psihe, u fizioterapiju naelno spada i psihoterapija. Pri tome je, naravno, neosporno
da je visoka psihoterapija nadlenost za to osposobljenog strunjaka (vidi i: primijenje
na psihosomatika).
Iz tih prvobitnih oblika lijeenja i Kneipp je razvio svoju kuru. Zato je i moderna knajpovska fizioterapija po svom porijeklu i razvitku ograniena na pet osnovnih podruja. Me
utim, to svjesno ograniavanje ne bi trebalo da iskljuuje daljnji razvoj ili potrebne obrade
bolesnika druge vrste. U knajpovsku obradu bolesnika spada ovih pet osnova:
1. Lijeenje vodom (hidroterapija) koje je vrlo raznolik postupak. Moe se individualno
stupnjevati. Tim bi se postupkom trebalo da vodom kao nosiocem topline i hladnoe, ke
mijskih i mehanikih te elektrinih podraaja u organizmu izazivaju osmiljene reakcije.
2. Lijeenje hranom (dijetetika) se temelji na punovrijednoj ili osnovnoj hrani koja je pri
rodno pravilna (vidi poglavlje Prehrana i dijeta, dr med. H. Anemueller).
3. Lijeenje ljekovitim biljem (fitoterapija) je lijeenje koje potjee od biljaka te odrava
i dopunjava lijeenje lijekovima (vidi poglavlje: Ljekovito bilje, dr med. R. F. Weiss).
4. Lijeenje gibanjem (kineziterapija) obuhvaa sve mogunosti od aktivnoga do pasiv
noga gibanja: medicinsku gimnastiku, gimnastiku, hodanje, terenske kure, sport, bicikli
zam, plivanje, kupelji za razgibavanje itd., a i razliite oblike masae.
5. Primijenjena psihosomatika pokuava uz pomo najvee mogue psihike harmonije
opet uspostaviti prirodni ivotni ritam koji bi trebalo da ovjeku omogui da ozdravi, po
stane veseo i sposoban za rad.
Opsena fizioterapija kao cjelina, a i svjesno, na knajpovski nain ograniena fizioterapija
postiu uspjeh svugdje gdje se u lijeenje mogu ukljuiti vlastiti procesi regulacije i uravno
teenja. U poetku je rije o nespecifinoj opoj obradi a tek kasnije o obradi pojedinih or
gana. Jasno je da zbog toga fizioterapija ima ire mogunosti djelovanja nego specifini po
stupci vezani na pojedine organe.
To znai da su fizioterapijski zahvati primjereni svugdje gdje moemo ukljuiti vlastite
procese regulacije i uravnoteenja i gdje su dane materijalne i osobne mogunosti.
Materijalne mogunosti zapravo su tehnika oprema i aparatura, prostorije i ostalo to
nam omoguava najbolju moguu primjenu fizioterapijskih postupaka.
Pod osobnim mogunostima mislimo da svatko tko se eli baviti fizioterapijom mora
imati potrebno znanje iz tog podruja. To vrijedi l>ezuvjetno i za lijenika ako ne eli skliznuti
na razinu nadrilijenika, a vrijedi i za pomono zdravstveno osoblje.
U proirenom smislu te mogunosti vrijede bezuvjetno za knajpovsku kuru u pravom
smislu, a pogotovu po pitanju ljeiline sredine.
Sistematsko evolucijsko oblikovanje i usavravanje Kneippove fizioterapije koju su posebno
nakon njegove smrti nastavili knajpovski lijenici, oblikovalo je poseban oblik lijeenja,
Kneippovu kuru, koja je vrlo samostalna i neovisna o mjesnim ljekovitim iniocima (ljeko
vitim izvorima, movarama i dr.).
Granice Kneippove fizioterapije, odnosno Kneippove kure, jesu u:
1. stvarima ili tvari,
2. pacijentovoj linosti,
3. lijenikovoj linosti.
56
1. Stvari i tvar. Moderna fizioterapija uvijek polazi od pretpostavke da u organizmu jo

ima ive snage koja e treniranjem ojaati ili snage koja moe izazvati ravnoteu, zato ta fi
zioterapija otpada u svim onim sluajevima poremeaja za ije bi lijeenje bile potrebne ive
snage kojih u organizmu vie nema. Pri tome mislimo na izrazitu otupjelost ili iscrpljenost
vegetativnog sistema ili sistema lijezda s unutranjim izluivanjem. Ako je, na primjer, tit
njaa neaktivna, poinje nedostajati odgovarajui hormon to prouzrokuje miksedem, pa bo
lesniku treba davati tvar titnjae. Kod teke eerne bolesti u pankreasu se vie ne stvara
dovoljno inzulina, pa ga pacijent mora dobivati s lijekovima. Ako teko otkae optok krvi,
potrebni su lijekovi za srce kao to su strofantin, digitalis i d r u g i . . . Ako u elucu nema
nikakvih eluanih sokova pacijent mora dobivati tvari koje odgovaraju eluanom soku. Ali
ba na ovom mjestu upozoravamo na opasnosti koje se kriju. Ako se u elucu stvara kiselina,
ali je nema dovoljno, trebalo bi stalno pospjeivati to stvaranje. Teka infekcijska bolest, na
primjer upala modane opne ili ope trovanje krvi, sepsa, iziskuje zahvat modernim antibio
ticima. I na ovom mjestu opet upozoravamo na tetnu upotrebu lijekova. Ako u sluaju sva
koga najobinijega kihanja ili svake upale grla posegnemo za takvim lijekovima, neemo ih
moi upotrijebiti u trenutku kad nam budu zaista ozbiljno potrebni. Naime, uzronici bolesti
koje bi trebalo da unite ti moderni lijekovi, s vremenom postanu tako otporni da ih vie
ni najmoderniji lijekovi ne mogu unititi. Ali moe se dogoditi i to da ba antibioticima uni
timo bakterije koje su nam nune, koje ive s nama, na primjer bakterije u crijevima, i s tim
nanesemo veliku tetu crijevnoj flori.
Za najtee bolove moramo davati lijekove koji ih ublaavaju. Treba da spomenemo i nar
kozu koja se ne moe zamijeniti ni jednim postupkom prirodnog lijeenja.
Uz to, meutim, fizioterapija ne pomae kod lokalnih, mehaniki nastalih poremeaja i
ozljeda kao to su, na primjer, prijelomi kostiju, ortopedske promjene, smetnje pri poroaju,
irovi koje treba istiskati ili oni kojima treba napraviti izlaz, i drugo.
2. P a c i j e n t o v a linost. Budui da pitanja u vezi sa sreenou u ivotu ne moemo
iz knajpovske kure odstraniti raspravljanjem, i u ovom se podruju pokazuje granica kad bo
lesnik nee ili - a to je mnogo rjee - ne moe objektivno svoj ivot dovesti u red niti
se potruditi da postigne bar najnunije. Ako, na primjer, uslijed pretjeranog puenja nastanu
teke smetnje u optoku krvi, nee pomoi nikakva fizioterapija ako bolesnik nije spreman
potpuno prekinuti puenje. Isto vrijedi i za zloupotrebu na drugim podrujima. Fizioterapija
daje niz mogunosti ako pacijent surauje. Bar je kod odraslih obavezno ograditi se.
3. L i j e n i k o v a linost. Najbolji uspjesi se postiu ako lijenik i pomono osoblje pot
puno ovladaju teorijskim osnovama i fizioterapijskom tehnikom. Ne smije se zaboraviti da
se uspjeh moe postii samo ako u fizioterapiju ukljuimo sve sprave koje stoje na raspo
laganju. Ali uvijek iznova spoznajemo da svaki ovjek te sprave upotrebljava jednako teme
ljito i savjesno kao to i inae prilazi poslu za koji je potrebna posebna odgovornost. Prema
tome, i ovaj posao ovisi o njemu.
Tko ne radi tako, neuspjehe moe pripisati sam sebi, a ne metodi.
Fizioterapija, meutim, nema samo vanu ulogu u lijeenju akutno ili kronino oboljelih,
nego i u rehabilitaciji.
Ponovno ukljuivanje oboljelih u pun ivot (rehabilitacija)

Rehabilitacija spada meu najvanije medicinske probleme dananjice. Da bismo to lake ra
zumjeli, moramo objasniti sam taj pojam.
Ponovno ukljuivanje oboljelih u pun ivot (rehabilitacija)
57
Sto je rehabilitacija?
Rije je latinska. Rehabilitare prvobitno znai nekome povratiti nepravdom oduzeti dobar
glas, ast, ili ga vratiti u stari poloaj. Kasnije je rije dobila znaenje ponovno osposobiti
neku stvar ili osobu, ponovno uspostaviti ranije stanje.
A to znai u naem sluaju?
I ovdje ima vie znaenja. Uope moemo rei da rehabilitacija znai danas napore
medicine i socijalnog staranja da koliko god mogu osposobe i u pun ivot vrate ljude
koje su bile zahvatile teke bolesti, posljedice rata, nesree na radnom mjestu ili promet
ne nesree, itd.
Meutim, vjerojatno veina zastupnika rehabilitacijske medicine vidi svrhu u tome da
vraa sposobnost za obavljanje posla kojim netko privreuje. To je moda previe jednostra
no gledanje.
Zapravo hoemo rei da nije rije samo o fizikim ozljedama, nego i psihikim. U po
etku se rehabilitacijska medicina oslanjala prije svega na kirurgiju i ortopediju, odnosno po
tjecala je iz te discipline (briga za invalidne osobe), a danas obuhvaa gotovo sve grane me
dicine. U podruju interne medicine preteno su civilizacijska oteenja meu koja pr
venstveno ubrajamo oboljenja optoka krvi (na primjer srani infarkt), ir na elucu, tu
berkulozu, organske ivane bolesti (na primjer spinalna djeja paraliza). A uspjeno su
zavreni i pokusi rehabilitacije ljudi s oteenjima mozga, tekih neurotiara i ak duev
nih bolesnika i alkoholiara.
Rehabilitacija je dakle neto drugo nego lijeenje i dodatno lijeenje. Akutne i kronine
bolesti treba lijeiti s ciljem da bolesnika to prije oslobodimo bolesti i posljedica bolesti ili
da ih ublaimo. Kad se to ne moe ostvariti u odreenom vremenu, a daljnje lijeenje ob
eava dodatna poboljanja, iako bi moglo dugo trajati, pribjegavamo dodatnom lijeenju. Ako
usprkos lijeenju i dodatnom lijeenju dodue pobijedimo ono to je bolesnika ozbiljnije ug
roavalo ali ostane privremeno ili trajno oteenje, poinje rehabilitacija. Prema tome, mo
emo rei: svrha lijeenja je lijeiti; dodatno lijeenje i dalje uklanja ostatke bolesti, a reha
bilitacija pomae stupanje u novi ivot u sluajevima gdje posljedice bolesti ili nesree sme
taju da ovjek pone ivjeti kao ranije (Prema Oberregu i dr med. I. Gottschickti).
Do odreene mjere to vrijedi i za starog ovjeka, pogotovu onda kad je u pitanju pri
jevremeni invaliditet ili umirovljenje kao posljedica istroenosti. I u takvim sluajevima esto
uspijevamo da odgovarajuim mjerama za uspostavljanje ravnotee opet postignemo odre
enu osposobljenost kako bi se pogoeni mogao ukljuiti u zbivanja i zaraivati za ivot
umjesto da pasivno ivotari. Nije potrebno jx)sebno naglaavati koliko je to vano naroito
kad nema dovoljno radne snage za njegu. A jo je vanija ona isto ljudska strana - vratiti
nekome osjeaj da nije nekoristan lan drutva nego da moe korisno zavriti ivot.
Znai da je osnovni uvjet za rehabilitaciju oteenje zdravlja koje ograniava dotadanju
sposobnost za ivot, ali jo daje mogunosti za poboljanje. Tako ostaje zadaa rehabilitacije
da te mogunosti iskoristi i ozlijeenome pomogne da se opet ukljui u puni ivot u gra
nicama koje doputa njegov invaliditet i sposobnost nadoknaivanja nedostatka.
Razmotrit emo nekoliko primjera da bismo lake shvatili o emu je rije! Prvi sluaj je
nakon preboljelog infarkta (vidi i to poglavlje). Uslijed pomanjkanja kisika u sluaju sranog
infarkta odumru stanice sranog miia. Njih vie ne mogu nadomjestiti nove stanice sra
nog miia. Formira se tkivo kojim zacijeli oteenje. Da bi to tkivo opet moglo djelovati
i preuzeti brigu za ponovni umjereni rad sranog miia, mora biti bolje prokrvljeno. To e
se postii treniranjem preteno tjelesne muskulature. Naime, kao to smo ve spomenuli, po
stoji veza izmeu miia tijela i srca. Stoga rehabilitacija nakon sranog infarkta poinje sis-
58
tematskim gibanjem koje u lijeenje ujedno ukljuuje i podraaje toplinom i hladnoom (po
sebno vodu kao nosioca topline i hladnoe). Sistematskim treniranjem se obino uspijeva
umnogome obnoviti rad srca, iako oteenje ostaje, jer se srani mii ne formira nanovo.
Kao sljedei primjer spominjemo najei oblik kapi, krvarenje u mozgu. Krvarenjem
propadaju ivane stanice u mozgu; ni one se - kao ni stanice sranog miia - ne mogu
nikad vie obnoviti. Ali usprkos tome uspijeva se sistematskim treningom i osposobljava
njem novih sprovodnih putova smanjiti invaliditet, smetnje u govoru i drugo.
Meutim, glavno podruje dananje rehabilitacije svakako su posljedice ranjavanja iz pro
log rata i tekih nesrea. 1 u tim sluajevima rehabilitacijom se pokuavaju zahvatima re
gulacije i uspostavljanja ravnotee ponovo osposobiti ljudi za rad i ivot. Upravo tim ljudima
s ozljedama iz rata, uslijed nesree ili bolesti, kojima je usprkos lijeenju ostalo oteenje, po
trebna je pomo da bi opet mogli stei povjerenje u sebe, da bi mogli obavljati svoje staro
ili novo zanimanje, osloboditi se osjeaja manje vrijednosti i postati korisni lanovi porodice
i zajednice. To znai da je rehabilitacija u poetku medicinska stvar. Ali uz medicinske za
hvate u rehabilitaciju spadaju i ekonomski i socijalni; oni trebaju oteenome pomoi da se
uivi u nove prilike. Pri tome s lijenikom surauju psiholozi, rukovodioci obrazovnih te
ajeva za prekvalifikaciju, strunjaci za profesionalnu orijentaciju, njegovatelji, strunjaci iz
ljekovitih toplica, terapeuti koji e osposobljavati za zapoljavanje, itd.
U novije vrijeme medicina nalazi sve vie sredstava i putova da pomae ondje gdje ot
kae priroda, odnosno da nedostatke nadoknadi umjetnim udovima, protezama i raznim po
magalima. Danas openito vrijedi da se bolesnik im doe u bolnicu podvrgava lijeenju ko
jim e se sprijeiti trajna oteenja. Kad se moe prekida se naelo potede i poinje primjena
mjera koje e u pacijentu probuditi snage, uvjebati ih i ojaati. Da spomenemo samo rano
ustajanje operiranih i rodilja, masae, gimnastike vjebe u postelji, primjenu vode i drugo;
u dobrim bolnicama danas se to esto smatra postupkom koji se sam po sebi razumije.
Zahvaljujui centrima za rehabilitaciju i klinikim odjelima danas je znatno olakano li
jeenje ozlijeenih. U tim specijaliziranim klinikama i centrima okupljaju se ozlijeeni i bo
lesni odreenih teritorijalnih podruja. Vie nije potrebno da svaka bolnica izdvaja golema
sredstva za specijaliste, osoblje obueno za njegu bolesnika i skupe naprave. U ratu ranjeni,
u nesreama ozlijeeni, profesionalno oboljeli i oni sa civilizacijskim ozljedama imaju na ras
polaganju vie nego obino lijeenje. Mnogo ozlijeenih je vaan inilac, jer zbog toga ne
dostaje radne snage. Uz to je retencijama jako optereen nacionalni dohodak. Sve one koji
vie nisu sposobni za svoje prvobitno zanimanje, treba - po mogunosti - prekvalificirati
za drugo. Ako radnu sposobnost mnogih ozlijeenih bitno poboljamo u starom zvanju ili
ih osposobimo za nova radna mjesta, ako one koji su povrijeeni na radu opet postavimo
na vlastite noge i bar ih djelomino ili potpuno oslobodimo vanjske njege, mi smo socijalno
i politiki uinili mnogo. Kao to smo ve rekli, to vrijedi za bolesti i istroenosti i s njima
povezane rane invalidnosti ili prijevremena umirovljenja. Meutim, ta razmiljanja nisu samo
ono to odluuje. Prije svega rije je o neem viem, o ljudskom dostojanstvu i to je mogue
paljivijem postupku i njezi njegovih fizikih i psihikih mogunosti, da bi se opet osjetio
kao potpun ovjek. Zato treba psiholoki obraivati i sve one koji su se otuili u toku svoje
nesposobnosti za rad da se oslobode osjeaja manje vrijednosti i opet steknu potrebno sa
mopouzdanje da bi se mogli ponovno ukljuiti u pun ivot. I ovjekovu dostojanstvu od
govara da pomogne sam sebi koliko god moe svojim snagama i surauje u formiranju svi
jeta u kojem ivi.
Budui da stalno raste broj nastradalih u nesreama i civilizacijskih bolesnika, rehabili
tacija je dobila na znaaju kao nikad do sada. Treba rijeiti gomilu zadaa. Samo po sebi se
razumije da emo se latiti svih sredstava koja mogu pomoi da se te zadae rijee.
Aktivna briga za zdravlje
59
Uz kirurke i ortopedske mjere ba e moderna fizioterapija - ako je budemo znali pra

vilno primjenjivati - pruiti najbolje mogunosti za ostvarenje najvie mogue rehabilitacije.
Aktivna briga za zdravlje ne moe se odvojiti od fizioterapije.
Aktivna briga za zdravlje

to je aktivna briga za zdravlje?
Aktivnom brigom Za zdravlje treba da svim prirodnim ivotnim podraajima i svim vlastitim
snagama mobiliziramo organizam i treningom ga ojaamo. Aktivna briga za zdravlje je nuna
dopuna tehnike medicine i ope higijene. Time ne nijeemo nesumnjive uspjehe u podruju
dijagnostikih i operativnih mogunosti, lijeenje lijekovima, pogotovu iskorjenjivanje zaraz
nih bolesti i mnogo drugoga. Isto tako nije u suprotnosti s pravim napretkom tehnike i po
tvruje pozitivni razvoj civilizacije. Zadaa aktivne brige za zdravlje je da pomae svakom
ovjeku pomaknuti se iz neaktivnosti koja ga obogaljuje i u njemu probudi osjeaj odgovor
nosti za svoje zdravlje, te da mu prenese i potrebno znanje i pokae mogunosti i putove
koji e mu pomoi probuditi njegove snage, uvjebati ih i ojaati. Aktivna briga za zdravlje,
dakle, nije put da se ovjek vrati u romantinu vezu s prirodom, nego da na osnovi nove
odgovornosti prema sebi i drutvu svoj ivot provodi u okolici u kojoj ivi i usklauje ga
s njom.
Sebastian Kneipp je, dakle, ponovni osniva
ivljenju i prirodnom lijeenju, koje obuhvaa
put do zdravlja, do veselog ivota i sree. To
lagoditi modernom nainu ivota. U njegovu
psihe. U tom ovjeku ive snage sposobne za
ojaati. Kneipp ui kako biti fiziki i psihiki
naelnoga, uvijek vaeeg uenja o zdravom

sva podruja ovjekova ivota i pokazuje mu
uenje treba samo pravilno protumaiti i pri
sreditu je uvijek ovjek kao jedinstvo tijela i
podeavanje koje treba probuditi i treningom
zdrav.
Mladost i zrelost
Kneippovo uenje o zdravom ivljenju

i prirodnom lijeenju u trima
razdobljima ivota
Mladost i zrelost
Vrhunac ivota (brak i porodica)
Starost
Ono to je bitno u Kneippovu uenju vrijedi, dodue, za sva ivotna doba, ali svako od njih
ima svoje posebnosti koje treba obraditi odvojeno.
Mladost i zrelost
Djetinjstvo
Kneipp se u svojim knjigama posebno rado zauzimao za njegu i odgoj djece. U prosincu
1890. godine objavljena je njegova knjiica: Njega zdravog i bolesnog djeteta. Knjiicu je
napisao po diktatu svijesti o velikoj moralnoj odgovornosti. U uvodu pie
Ve sam vie puta namjeravao poeti da piem knjigu o dunostima majke prema dje
tetu, ali sam uvijek odgaao. Napokon sam ipak uspio sakupiti najpotrebnije gradivo i na
pisao sam knjiicu koju bih najradije osobno uruio svakoj majci ili joj njezine dunosti stavio
na srce i ozbiljno je potaknuo rijeima: 'Upoznajte svoje stvarne dunosti prema svojoj djeci
kako biste ivot bolje iskoristili za njih; bez obzira to svakoga dana imate toliko briga i te
koa da se ne vidite iz njih.'
Ipak, ni jednoj od njih ne bih nita manje ozbiljno rekao i naglasio i dunosti koje ima
prema sebi, jer samo onaj ovjek koji ispunjava obaveze prema sebi moe s uspjehom ispuniti
svoje dunosti prema djetetu; samo takav ovjek je u stanju raditi korisno i za druge.
Usprkos mnogim promjenama u ovjekovoj okolici jo i danas vrijedi sve bitno to je
Kneipp rekao o odgoju i ukljuivanju prirodnih ivotnih ljekovitih podraaja. Ipak, pri radu
ne smijemo zaboraviti da dijete nije odrasli ovjek u malenome. To treba imati u vidu pri
izboru vrste, jaine i vremena koliko treba da traje podraaj.
Za oboljelu dojenad i djecu potrebna je ve u poetku lijenika pomo. To pogotovu
vrijedi kad je rije o smetnjama u prehrani i svim tekim akutnim bolestima s velikom vru
icom. Stoga ni u ovoj knjizi nema nikakvih prijedloga ni uputa za specijalno lijeenje. Rei
emo samo neto o osnovnim uvjetima za zdravo djetinjstvo i openito o pravilnom po
naanju pri smetnjama u zdravlju. Posebno bismo htjeli izazvati zanimanje za razumijevanje
toka razvoja djeteta od majinog tijela do godina sazrijevanja.
61
Razvojne godine i poremeaji

Cim se pri udesnom stvaranju ovjeka sjedine enska spolna stanica, jajace, i oploavajua
muka spolna stanica, sjemena stanica, jedna od milijuna sjemenih stanica koje pri snoaju
uu u vaginu ene, dobivamo novog ovjeka kao fiziku i psihiku ukupnost s ve odre
enim spolom budueg djeteta. U trenutku oplodnje, izmjenom odreenih dijelova majine
i oeve spolne stanice, ve je odlueno kad se razvija muko a kad ensko.
Ve potkraj treeg mjeseca trudnoe mogu se, iako jo nejasno, razlikovati spolni dijelovi,
a u etvrtom mjesecu trudnoe spolne razlike su potpuno prepoznatljive.
Od roenja do desete godine djeak i djevojica razvijaju se jednako. Ipak ima odreenih
posebnosti kod spolova i one se ispoljavaju na primjer u sklonostima i igrama: to najbolje
ilustrira lutka kao igraka za djevojicu, iako se enska posebnost potpuno razvije tek kod
odrasle ene.
Od desete do petnaeste godine djevojice uope rastu bre nego djeaci. Do desete go
dine narastu 3 do 4 cm godinje, a od desete i jedanaeste godine nadalje obino 5 do 10
cm godinje.
U vrijeme sazrijevanja se krivulja rasta vrlo brzo penje, tempo je izvanredno iv, rast je
gotovo skokovit. Takav rast kod djeaka obino poinje tek s dvanaestom ili trinaestom go
dinom. Tako su djevojice do petnaeste godine po pravilu vie od djeaka. Nakon toga dje
aci nadoknauju proputeno, dostignu djevojice i tako ih prerastu da potkraj drugog de
setljea ivota gotovo svugdje u svijetu mukarci premauju ene po visini.
ivotne prilike su od velikog znaenja za rast. Gradska djeca su, na primjer, esto via
od seoske. Prilikom rasta u visinu teina se relativno malo povea. Tijelo sve potroi za
rast u visinu. Tek kad se rastenje smiri i zavri, tijelo poinje razvijati vie masnog i mi
inog tkiva.
Kod ena se ranije prepoznaju znakovi sazrijevanja nego kod mukaraca. Na naim
geografskim irinama te znakove, takozvane pubertetske znakove, prepoznajemo izmeu
dvanaeste i etrnaeste godine. To nije kod svih rasa jednako. Tako se znakovi zrelosti
u junoj Evropi pojavljuju ranije nego u sjevernoj, u istoj skupini crnokosi sazrijevaju pri
je nego plavokosi.
Uoljive su razlike u tempu razvoja izmeu gradske i seoske djece; uope uzevi, gradska
djeca sazrijevaju ranije. Pri tome vanu ulogu imaju uvjeti u kojima ive. Djeca siromanih
slojeva po pravilu ponu kasnije sazrijevati.
Posebna karakteristika naeg stoljea je takozvana akceleracija.
Ubrzavanje razvoja ili akceleracija

Rijeju akceleracija oznaujemo ubrzavanje tjelesnog sazrijevanja dok je psihiki razvoj usporeniji. To nije bolesna pojava nego prilagoavanje na odgojne sisteme i oslobaanje nekih
meuljudskih odnosa i prihvaanje razliitih loih navika: nagonsko seksualno oputanje,
strasti, ovisnosti svih vrsta i drugo. Jo se ne moe pouzdano rei to uzrokuje tu pojavu.
Oito je u pitanju kompleksno djelovanje utjecaja okolice, meu kojima treba najvie uzeti
u obzir, zraenje i klimu (poveano ultravioletno zraenje i drugo), ivano-psihika opte
reenja uslijed mnogostrukih podraaja iz okolice, opadanja bolesti koje koe rast, oslobaa
nje djece i adolescenata napornoga fizikog rada, a prije svega znatno poveanje potronje
mesa, masti, voa, povra i ujedno sve manja potronja kruha i krumpira (prema prof, dr G.
Kocbu, Institut za ljudsku genetiku i antropologiju, Sveuilite u Erlangenu).
62
Kneippovo uenje o zdravom ivljenju i prirodnom lijeenju
Promjene spolnih organa treba shvatiti kao vanjski znak sazrijevanja; ipak valja znati da
se prave spolne promjene vremenski ne poklapaju uvijek s drugim tjelesnim i psihikim pro
mjenama. Ba kod djevojica vidimo da se, na primjer, vrlo rano pojavljuje menstruacija, a
mnogo kasnije druge tjelesne i psihike promjene koje prate sazrijevanje. Naprotiv, menstrua
cija moe da se pojavi kasno, nekako u sedamnaestoj ili osamnaestoj godini, a da sazrijevanje
drugih dijelova tijela i psihe pone mnogo ranije.
Istodobno sa sazrijevanjem spolnih lijezda djevojice, to jest jajnika, i formiranjem nji
hove funkcionalnosti, preobraava se i cjelokupan hormonalni aparat. Vanjski dijelovi spol
nih organa i pazuho obrastu dlakama. Trajne dlake zamijene prvobitne pahuljaste dlake u
pazuhu i oko spolnih organa a niknu ve u jedanaestoj-dvanaestoj godini. Konana spolna
dlakavost je vodoravno ograniena. Kosa na glavi, pogotovu kod djevojica, potamni, a
obrve se produe i postaju krue. Rast dlaka po pravilu zavrava u osamnaestoj godini.
Nakon desete godine poinje se pokazivati i bitna razlika izmeu spolova razvojem grla.
ensko grlo se ini dulje, njegova graa je njenija, grlo je istodobno ire i u donjem di
jelu zaobljenije.
U poetku su prsne lijezde kod oba spola jednake, ali se kod enskog spola promijene
i djevojici u adolescenciji djelomino izazivaju osjeaj enskosti, a djelomino i neke nejasne
srameljivosti. Grudi se zaoble jer se povea opseg potkonoga masnog i miinog tkiva.
Razvijaju se adolescentnike grudi, takozvane pupajue grudi.
Grudi polako postaju manje-vie polukuglaste, veinom stre naprijed, pri normalnom
razvoju su rijetko objeene. Sve vie i vie se izboavaju. Bradavice i krugovi oko njih (areole)
postaju sve reljefniji.
Budui da se gomilaju masti i razvija se masno tkivo, udovi postaju sve obliji, a bokovi
puniji. Zdjelica se iri. Takozvani hormonalni pubertetski preobraaj opaamo u karakteris
tinim promjenama rasta kod svih organskih sistema. Ve smo govorili o rastu u visinu. Rast
u irinu poinje kasnije i sporije. Tako nastaje neka rascijepljenost, nesklad: nerazmjerno dugo
tijelo doima se nezgrapno. Predugi udovi vise nesreeno uz tijelo i ometaju sklad gibanja.
Posljedica je nespretno ponaanje. Moe se pojaviti i nepravilno dranje tijela. Odgojitelj
mora uvijek nanovo upozoravati da leda i glavu treba drati uspravno. I u rastu lica vidimo
vee rastezanje nego punjenje. Nos dobiva konaan oblik. Poseban razvoj opaamo i na ru
kama i stopalima. Ruka djevojice ostaje tanja i kraa i ima njenije zglobove nego ruka dje
aka. Isto opaamo i kod stopala djevojica: graa im je njenija i vitkija. Budui da lubanjske
kosti rastu, u to se vrijeme poveava glava, kod djevojica obino izmeu dvanaeste i e
trnaeste godine.
Miii se kod djevojica poveavaju manje nego kod djeaka. Rast unutranjih organa
dugo zaostaje za rastom kostiju. Srce se do petnaeste godine povea polako, a bre izmeu
esnaeste i dvadesete.
Kao to smo ve naglasili kod djevojica, tako se i kod djeaka razvijaju dlake kao se
kundarni spolni znak, a isto tako u pazuhu i oko spolnih organa. Djeaci dobiju i dlake na
licu i dublji glas. Nekada toliko jai razvoj enske zdjelice u usporedbi s mukom vie nije
onako izrazit kao ranije. Danas esto i djeaci imaju iroku zdjelicu kao mnoge djevojice.
Sve te promjene su posljedica dubljih procesa koji se odvijaju u cijelom organizmu, a prije
svega posljedica zrenja spolnih lijezda: kod djeaka testisa, kod djevojica jajnika.
U vezi sa sazrijevanjem u enskom organizmu u razdoblju izmeu djetinjstva i puberteta
nastaje pojava koju nazivamo mjesenim pranjem (menstruacijom). Prva menstruacija jo nije
znak potpune spolne zrelosti. U poetku menstruacija nije redovita. Cesto nakon prvog kr
varenja izostane vie mjeseci, ali ne treba se bojati da je to izraz neke bolesti ili organskog
nedostatka. Bit menstruacije obraujemo na drugom mjestu.
Mladost i zrelost
63
Kod djeaka se esto po noi izlijeva sjeme (polucija); pojava je nerijetko povezana s erot
skim snovima i nije znak bolesti.
I psihiki razvoj tee u tijesnoj povezanosti s tjelesnim sazrijevanjem, neprestanim vre
njem i preobraavanjem, tom udesnom karakteristikom ivota. Ali u tome razlikujemo pretpubertet od puberteta.
Pretpubertet
Kod djeaka pretpubertet poinje izmeu jedanaeste i etrnaeste godine, a kod djevojica iz
meu desete i dvanaeste.
Kod djeaka ga obiljeava vea potreba za gibanjem, koja je povezana s velikim tjelesnim
kapacitetom. Omiljeno je plivanje, biciklizam, skijanje; pojavljuje se sve vea agresivnost koja
moe dovesti do surovosti, naglaena je sklonost za opaanje osjetilima. Voli bune zvukove,
otre mirise (na primjer dim iz ispune cijevi) i svjetlosne efekte. Moe ak sa zadovoljstvom
doivljavati bol, prljavtinu i znoj. Djeak u pretpubertetu trai drutvo svojih vrnjaka. U
dobro rukovoenoj skupini mladih tih godina dolaze do izraaja najbolje osobine te dobne
skupine: sposobnost da se za neto oduevi, odanost, hrabrost, drugarstvo i spremnost na
suradnju. Djeak u toj dobi nastoji biti osobno samostalan, a zbog toga esto dolazi u sukob
s odraslima. Ne ukljuuje se u okolinu na koju je bio navikao do tada, ne pridrava se vie
odreenog i priznatog reda, ne voli se prati, tonost postaje problem, odbija uredno odije
vanje i njegu kose. Osjeajno se udaljuje od majke a sve vie pribliava ocu koji za njega do
biva vee znaenje kao uzor za vlastitu ulogu adolescenta.
Pretpubertet djevojica obino poinje dvije godine ranije nego kod djeaka i tee malo
drugaije. Poinje takoer s tjelesnim nemirom, ali prati ga potreba za eim govorenjem,
djevojica postaje priljiva, spremna je da se bilo emu smije bez pravog uzroka. Neto malo
prije pojave menstruacije, njezino se ponaanje mijenja. Raspoloenje takoer. Nerijetko se
pojavljuju depresije. Zelja za druenjem se smjenjuje s potrebom za osamljivanjem, prilagod
ljivost se smjenjuje s odbijanjem, aktivnost s neaktivnou. Promjenljivost osjeaja izaziva su
kobe s roditeljima, uiteljima i prijateljicama koje brzo rastu. Za razliku od djeaka, djevojice
postaju neaktivne, odbijaju kretanje i mnogo itaju. Ne ue sa zadovoljstvom, prijemljive su
za sve mogue, ali nisu djelotvorne. Obino u koli poputaju, vole boraviti kod kue i sa
njariti. Do sporova dolazi zbog preosjetljivosti i elje za udobnou s okolinom koja se protivi
njihovim zamislima. Ali iznenaujue brzo su takve djevojice spremne suraivati ako dobiju
ozbiljnu zadau, na primjer njegovati bolesnika ili obavljati kune poslove.
K a k o treba postupati s mladima u pretpubertetu?

Mladi te dobi radi ono to od njega oekujemo. Teko je pogoen ako mu ne ukazujemo
povjerenje, ako mu ne nalaemo odgovornosti, ako mu tek rijetko kada dajemo priliku da
neto uradi a ujedno ga psujemo da gubi vrijeme i neodgovorno i drsko troi snage. Trebalo
bi njegovu elju za aktivnou potpuno i pametno iskoristiti. Treba mu davati ozbiljne za
datke s pravim drugarskim odnosom, bez vike i nepovjerenja zbog njegova nedovoljna is
kustva. Moramo mu omoguiti i razliite pozitivne drutvene doivljaje natjecanja, kazalite
i sline priredbe te jo mnogo to. Ali u svemu tome on treba sudjelovati aktivno. Tako su
vinu snagu orijentira na pravi put i mi emo uvelike zadovoljiti potrebe primjerene nje
govoj dobi.
64
Pubertet
Pubertet se protee negdje do sedamnaeste ili osamnaeste godine. U to vrijeme mladi ovjek
dobiva neke zadae. Kako e ih rijeiti i kakvi e se problemi pri tome pojavljivati, umno
gome ovisi o okolini u kojoj raste. Mora nai sama sebe. To poinje kritikom vlastite vanj
tine. Tada je u prvom redu frizura u pitanju. Ona je esto znak pripadnosti odreenom kru
gu i oblikovana je po uzoru na frizure odreenih idola. Adolescent je posebno osjetljiv.
Polako poinje svoju linost formirati prema uzorima iz okoline i drugim. Pri tome se up
ravlja prema odreenim tipovima koje u svojoj mati zamilja uzornima i pripisuje im oso
bine vrijedne potovanja. Njegov izbor umnogome ovisi o razvoju njegove inteligencije. Ne
kada su mladi u razvoju uzimali svoje roditelje za uzore, ali posljednjih desetljea oni su sve
nezanimljiviji za njih. U vezi s tim odreenu ulogu imaju i osobna iskustva iz djetinjstva, na
darenost i sklonosti te obrazovanje.
Jedan od vanih problema tog doba je i uspostavljanje veze s drugim spolom i razumi
jevanje spolnih pitanja.
Spomenuta akceleracija s jedne strane skrauje djetinjstvo, s druge strane zbog sve duljeg
obrazovanja i mladost postaje prekratka za sve one koji ele stei neto vie od usmjerenog
obrazovanja. Pred njima su spolni problemi i veze s drugim spolom. Iako je jasno da ado
lescenti u svakom sluaju znaju za pojam vjernosti i osjeajne veze sa spolnim partnerom,
svakome mora biti jasno da se prijateljski intimni odnosi ne mogu vui deset do petnaest
godina bez odgovarajueg stana i osigurane materijalne osnove; prijateljski intimni odnosi
na takvoj osnovi ipak teko mogu vezati ljude i odvesti ih u brak. Ali budui da se mladi
ovjek ne susree sa seksualnou tek u pubertetu, o mnogo emu ovisi kako e ovladati
njome; o spolnom odgoju u toku cijelog djetinjstva, o nainu i opsegu objanjavanja i o mo
gunosti da o spolnim pitanjima razgovara s roditeljima, o stupnju povezanosti s njima, o
osjeaju sigurnosti i povjerenja u porodici, o zadovoljstvu s poloajem koji zauzima. Seksualna
rasputenost i seksualna zloupotreba ovise prije svega o mogunosti da se dijete poistovjeti
s roditeljem istog spola. Ako adolescent uspije ovladati svojom spolnou i spoznati svoju
spolnu ulogu i vlastitu vrijednost, pravilno e se razviti. U njemu je spolnost izraz ljubavi,
dio cjeline, ali ne i cjelina. (Lotte Schenk-Denzinger: Razvojna psihologija, Osterreichischer
Bundesverlag fur Unterricht, Wissenschaft und Kunst, Be, 1970).
Vrhunac ivota
Iz mnotva problema s kojima se ovjek susree danas u sredini svoga ivota, posebno emo
naglasiti problemski krug braka i porodice.
Brak i porodica
Brak i porodica mnogo su se promijenili od vremena kad je ivio Kneipp. U posljednje dvije
generacije drutvene su promjene dovele od velike patrijarhalne porodice do male, a sada
njoj porodici su umnogome donijele veliko optereenje. Posebno je optereuju generacijski
sukobi. Oni su znatno tei nego ranije. Optereuje ih i ukupna promjena strukture drutva.
Ali i za to podruje vrijede jo i sada mnoge Kneippove osnovne misli. Tvrdio je da se brakovi
sklapaju jer je to najbolji nain da se vodi briga o odgoju djece. Govorio je: Tko ne zna
Vrhunac ivota
65
da dobra njiva daje i dobar urod, a da od slabe njive ne treba oekivati nita naroito! Zar
to ne vrijedi i za roditelje? Sigurno je ako su roditelji zdravi i jaki, za oekivati je da e takvi
biti i njihovi potomci. Ako su roditelji nezreli i puni mana, ako loim stanom, hranom, neod
govarajuim odijevanjem i nesreenim ivotom nanose tetu svome tijelu, ni njihovo potom
stvo nee biti zdravo ni jako.
Sudbina djeteta ne ovisi samo o tome to nasljeuje ili o bolesti koju dobija jo u majinoj
utrobi, nego i o pravilnom ponaanju majke u trudnoi. Stoga emo rei bitno o tome.
Nastajanje novog bia

Da bismo lake razumjeli kako nastaje novo ljudsko bie, moramo jo jednom razmotriti tok
menstruacije i smisao te pojave. Od jedne do druge menstruacije izlui se iz lijevog ili desnog
jajnika - vjerojatno izmjenino - zrelo jajace i krene prema maternici. Zapravo, od mnogo
tisua jajnih stanica koliko ih je u svakom jajniku gornja se razvije u zrelu jajnu stanicu ili
jajace. Jajace koje sazrijeva polako se poinje okruivati tankim slojem tekuine; tu tekuinu
omotava tanki sloj tkiva koji se proiri u mali mjehur. Izmeu dviju menstruacija mjehuri
je najvei, izvan jajnika prsne, iz njega se izlije tekuina i odnese zrelo jajace u trbunu up
ljinu. Oko jajnika su rese jajovoda koje usiu jajace u jajovod, odakle ono stigne u maternicu
koja ga ve spremno oekuje. Sluznica maternice je mekana i puna sokova te je dobra pod
loga za prehranu i rast jajaca ako doe do oplodnje. A ako se to ne dogodi, te prethodne
pripreme postanu nepotrebne i, kao to smo vidjeli, priroda opet uniti svoje djelo: na
brekla sluznica maternice se rastrga i smanji. Krv i sluz poveanih lijezda iscure. Poinje
menstruacija. Umjesto izluenog jajaca i tekuine u jajnik doe mala koliina krvi koju
tijelo opet upije ako ne doe do zaea. Meutim, ako se jajace oplodi, krvlju napunjen
mjehuri postepeno se razvije u osebujnu tvorbu, uto tjelece. Ono se u trudnoi ouva
mjesecima i djeluje kao lijezda s unutranjim izluivanjem koja mnogo utjee na cijeli
organizam.
Oplodnja
Pri svakom spolnom openju u rodnicu se izliju milijuni sjemenih stanica (sperme) koji ve
inom ostanu u njenom zadnjem dijelu. Samo mali broj stigne u maternini vrat. U normal
nim prilikama sjemene stanice vrlo brzo prodiru u maternicu. Samo etiri do pet minuta na
kon kopulacije u materninom vratu su naene sjemene stanice, a nakon pola sata ve su
bile u maternici. U maternici i materninom vratu stalno se pretau izluene tekuine koje
ometaju prodiranje sjemenih stanica u maternicu. Ali sjemene stanice imaju sposobnost da
plivaju protiv struje i one najjae se probiju do jajaca. Od milijuna sjemenih stanica ona koja
se prva probije do jajaca, zabije se u nj. U tom trenutku jajace se zatvori. Od milijuna sje
menih stanica samo jedna oplodi. Nastajanje novoga ljudskog ivota poinje sudbonosnim
kombiniranjem nasljednih dispozicija; one su upravo u tom od tisue jajaaca i upravo u toj
od milijuna sjemenih stanica. Kad se jajace zatiti od prodora novih sjemenih stanica, onda
se tvorba nastala spajanjem jajaca i sjemene stanice - prema osmiljenim prirodnim pravi
lima - dijeli najprije na dvije, zatim na etiri i dalje na sve vie stanica. Tako se polako razvija
cijeli grad stanica, a iz njega veliki savezi stanica. Sada ve svaki od njih ima odreenu za
dau, odnosno od jednog saveza stanica razvija se koa, od drugoga miii, od nekoga dru
gog ivani sistem Iz osmiljenog udruivanja i preplitanja staninih saveza, staninih sku-
66
pina, u tjednima i mjesecima razvija se novo ljudsko bie. Odmah nakon zaea ne moemo
govoriti o nekoj tvorbi slinoj ovjeku, iako ve tada poinje ljudski ivot. Bie koje nastaje,
takozvani embrio, dobiva ljudske obrise tek u drugom mjesecu, a potkraj osmog tjedna du
gaak je od dva do tri centimetra. Na njemu moemo ve razlikovati glavu, trup i udove.
Na nerazmjerno velikoj glavi moemo raspoznati i usta, nos, oi, ui i trbuh do pupka. Na
udovima, nogama i rukama, ve se naziru produeci prstiju. Na kraju treeg mjeseca trud
noe embrio je dugaak devet centimetara i moe se odrediti spol. Ali su vanjska spolna ob
iljeja dobro prepoznatljiva tek u etvrtom mjesecu trudnoe. Tada je edo koje nastaje du
gako esnaest centimetara od tjemena do tabana, i u tekuini koja ga okruuje, u plodnoj
vodi, ivahno se giba, ali to gibanje majka jo ne moe osjetiti. U petom mjesecu trudnoe
pomou sprave za sluanje mogu se na majinom trbuhu uti otkucaji srca. (Srce se razvije
u treem tjednu i odmah pone raditi kao pumpa. Od devetog tjedna rad srca se raspoznaje
ultra valovima.) U to se vrijeme dijete tako snano giba da majka, lijenici i babice jasno
raspoznaju znakove ivota. Mogu se ve raspoznati i pokreti disanja, ali oni jo nemaju pravu
zadau. Koa postaje tamnocrvena i prekriva se vunastim dlakama, mekim kao pahuljica. Po
nu raditi lojne lijezde, a iz njihove izluevine se na pregibima udova i po leima nakupljaju
takozvane siraste masti. Potkraj prve polovine trudnoe zametak je dugaak dvadeset i pet
centimetara i teak oko tri stotine grama. Zatim se to bie u nastajanju svakog mjeseca razvija
sve vie i pribliava zrelosti.
Kako se zametak hrani?

Na putu iz jajovoda u maternicu oploeno jajace stigne do omekane i sone materine sluz
nice pune lijezda. Jajace se u nju ugnijezdi tako to se vanjski sloj jajaca najprije povee
sa sluznicom maternice, a kasnije sluznica potpuno okrui jajace. Dok se jajace gnijezdi, na
mjestu gdje se ono povezuje sa sluznicom maternice poinje se razvijati posteljica. Optok krvi
zametka |x>vczan je s posteljicom, ali pojedinosti te veze ne moemo ovdje objanjavati.
Jajace se okruuje razliitim omotaima koji omotaju zametak kao neka vrea. U unutra
njosti te vree razvije se plodna voda, sivobjclkasto-ukasta tekuina. Potkraj trudnoe plod
ne vode ima 0,5 tlo 1,5 litara. Ona spreava da plodna stijenka sraste s plodom. Ali ako us
lijed pomanjkanja plodne vode sraste, razvija se nakaza. Plodna voda osigurava djetetu po
treban prostor za nesmetani razvoj i nesmetano oblikovanje dijelova tijela, ali i za gibanje. titi
posteljicu i pupkovinu koja iz nje izlazi, a u kojoj su ile potrebne za prehranu eda. titi
ih od pritisaka da ne bi nita ometalo prehranu. Plodna voda titi plod od udaraca izvana
i pomae da gibanje ploda ne ometa majku i da je to manje boli. Cedo i pije plodnu vodu
i u prvom izmetu \x> roenju, takozvanoj smolastoj stolici (mekonij) ima vunastih dlaka, lju
saka koe i gruvica loja koji inae plivaju u plodnoj vodi.
Svaka trudnoa je velika promjena za majku. Prestaje ritmino sazrijevanje i propadanje
jajaca, razvoj i regresivni razvoj maternice, menstruacija, itd. Umjesto toga se majin orga
nizam priprema za razvoj novog bia. Cjelokupan sistem lijezda s unutranjim izluivanjem
temeljito se mijenja; u te lijezde spada i titnjaa, pankreas, nadbubrene lijezde i jajnici. Jako
se promijeni i modani privjesak (hipofiza), koji ak poinje iz veoma poveanoga prednjeg
renja u krv luiti tvari, odakle one prelaze u bubrege i mokrau; po njoj se moe vrlo rano,
pet dana nakon oplodnje, utvrditi trudnoa.
Poznati su razni testovi za rano utvrivanje trudnoe, koji omoguavaju gotovo pouz
danu dijagnozu. U promjenama lijezda sudjeluje prije svega uto tjelece, koje smo spome
nuli u vezi s luenjem jajaca. Kasnije posteljica djeluje kao nova lijezda.
Vrhunac ivota
67
Mijenja se raci lijezda s unutranjim izluivanjem, a s tim i ivani sistem probavnog

trakta. On je kod ena mnogo osjetljiviji nego kod mukaraca. Budui da o njemu najvie
zavisi optok krvi, boja lica trudnica esto se mijenja - as osjeaju vruinu, as hladnou.
I u elucu i u crijevima, koji ovise o tom ivanom sistemu, u poetku se poremeti ravnotea,
najee se pojavi zatvor. Promjene se mogu pojaviti i na mokranim putovima, este su upa
le pojedinih dijelova bubrega. U vezi s vegetativnim ivanim sistemom u prvim mjesecima
trudnoe esti su i poremeaji u osjetu okusa, ime se objanjava gaenje i odvratnost prema
mirisima i okusu nekih jela, pogotovu mesu, i velika potreba za neobinim tvarima, kiselim
jelima, vapnu, kredi, itd.
Mijenja se i izmjena tvari uope, zato treba voditi rauna o prehrani trudnice. Prije svega
zbog izmjene tvari trebalo bi da se trudnice u posljednjim mjesecima trudnoe hrane takoz
vanim eerima, ugljikohidratima. Masti i bjelanevine previe optereuju izmjenu tvari
(metalx)lizam), naroito rad jetre, pa ih trudnica treba uzimati samo onoliko koliko je nuno.
Iskustva iz oba svjetska rata pokazala su da hrana bogata ugljikohidratima a siromana mas
tima uzrokuje manje trudnikih eklampsija (tekih napadaja greva s gubitkom svijesti). Vrlo
je vano da trudnica dobiva dovoljno vitamina s povrem, voem, maslacom, dobrim uljem,
nepreraenim itaricama, itd. Poveanje teine tijela, tako esto kod trudnica, takoer je po
vezano s izmjenom tvari ako se u tkivu sakuplja mnogo vode. U trudnoi se promijeni i iz
mjena kalcija, s im je povezana i izreka da svako dijete majka plaa jednim zubom. Naime,
ako trudnica ne dobiva dovoljno kalcija s odgovarajuom hranom, mora ga dobivati clekalcifikacijoni zuba i kostiju. Budui da je zadravanje tekuina u tijelu majke ovisno o kuhinj
skoj soli, dobro je da trudnica ogranii uzimanje kuhinjske soli pogotovu posljednjih mjeseci
trudnoe.
Promjene u organizmu trudnice obuhvaaju i optok krvi. Srce mora vie raditi nego ina
e. U posljednjim mjesecima trudnoe zbog poveane maternice i uslijed toga podignutog
oita mijenja se i poloaj srca. Time se tumae laganije smetnje. Najee su promjene vena,
ila ovodnica, to jest onih ila koje krv vraaju u srce. U trudnoi se vene jae raspoznaju.
Ako se nepravilno postupa, one i nakon poroaja ostaju proirene. Tvorbe sline proirenim
venama mogu se pojaviti i na vanjskim dijelovima spolnih organa i na maru. Zbog neravnomjen . napete koe pojavljuju se strije, isprekidane pruge na koi trbuha, ali i na grudima.
Djelomino su karakteristine za trudnice. Uklanjaju se odgovarajuom masaom. Promjene
na licu doivljava trudnica esto kao neto neprijatno. Moe se tjeiti time da e to brzo i
eznuti, jer su to samo kratkotrajne promjene boje koe.
I bradavice na grudima potamne, a grudi se umnogome promijene. U prvoj trudnoi po
nu rasti do tada jo neaktivne lijezde, postaju sve vee i oblikuju se u ljezdano tijelo koje
istisne vei dio masnog i miinog tkiva. to se vie trudnoa pribliava kraju, to vie rastu
grudi. Ali pri kraju moemo ve pritiskom na grudi zapaziti i iscjedak. Izluuje se bistra, a
ponekad i sluzava ukasta tekuina koja sadrava mnogo hranjivih tvari ali je jo ne mo
emo usporeivati s mlijekom. Najvanija razlika izmeu mlijeka i tog iscjetka nazvanog mljeza (kolostrum) sastoji se u tome da u mljezi ima mnogo bjelanevina koje su bioloki i ke
mijski vrlo sline bjelanevinama u majinoj krvi. Zato one mogu prolaziti kroz eluane stijenke novoroeneta a da se pri tome ne moraju bitno mijenjati, pa mu mogu odmah biti
dragocjena hrana. Mljeza, odnosno grualina, koja se stvara u grudima dok se ne pojavi pravo
mlijeko, najee drugi dan nakon poroaja, ima vrlo osmiljenu i nezamjenljivu ulogu. Po
lako se pretvara u pravo majino mlijeko. Zahvaljujui tom sporom prijelazu mljeze u mlijeko
probavni organi dojeneta mogu se prilagoditi svojoj zadai.
Kakve grudi daju najvie mlijeka? Odmah emo rei da najvee grudi ne daju i najvie
mlijeka. Prema nekim znacima moemo zakljuivati o mlijenosti u pojedinim sluajevima.
68
Tanka koa, velike lijezde i veliki krugovi oko bradavica, visee grudi (kao boca) zna
kovi su da e biti obilje mlijeka. Male grudi s dosta masti, a izduene kao iroki lijevak
i s malim bradavicama te s malo ila obino znae suprotno. Uz to male bradavice ote
avaju sisanje.
Toliko o bitnome u vezi s trudnoom.
Poroaj
Potkraj trudnoe - obino 273 dana nakon zaea ili 280 dana nakon prvog dana posljednje
menstruacije - poinje poroaj. Trudnica osjeti poetak poroaja po trudovima koji se javljaju
u pravilnim razmacima. Prvi trudovi, koji se niu u razmacima od po nekoliko minuta, ot
varaju maternini kanal. Plodni mjehur s plodnom vodom potisne se ispred dijelova eda
koji pri poroaju idu naprijed (to je obino glava). Mjehur treba pomoi irenje vrata ma
ternice tako da se poroajni put pretvori u cijev jednake irine. Kad se unutranje i vanjsko
ue maternice potpuno otvore, zavren je prvi stupanj poroaja, i glava eda moe napustiti
maternicu. Obino tada prsne plodni mjehur i iscuri plodna voda. Zatim maternica poinje
potiskivati edo prema izlazu iz rodnice.
Taj pritisak uzrokuje sakupljanje tekuine u koi na glavi eda; razvija se nekakva na
breklim koja nastaje uslijed zaostajanja tekuine samo kad je edo ivo i poveava se u skladu
s trajanjem trudova. Nakon poroaja ta nabreklina vrlo brzo iezne i obino je drugog dana
vie nema.
Glava prodire stalno naprijed, prolazi kroz stidni dio i ubrzo visi izmeu stidnih usana
prema van. Prodiranje glave majka potpomae napinjanjem miia prednje trbune stijenke,
cijelo njezino tijelo se potresa i gri. Kad je glavica ve roena nastaje kratka stanka, za to
se vrijeme djetetovo lice polako oboji modrikasto zbog stiskanja vrata. Sljedei trudovi istisnu
trup djeteta, a zatim i donje ekstremitete i dijete se nade meu majinim nogama. Za dje
tetom iscuri i ostatak plodne vode koja je krvava zbog malih krvarenja porodnog kanala.
Dok rada, majka izgubi mnogo topline, to je rezultat znojenja i naprezanja miia, tako da
se potkraj poroaja esto pojavi i groznica.
Novoroene se poinje odmah, a ponekad tek nakon nekog vremena, jo izmeu maj
inih nogu, koprcati, i uz grimase lica glasno se derati. Tako novoroene prvi put udahne
izvan majina tijela i poinje disati. Poinje ivot novog ovjeka. Ako se novoroene ubrzo
ne oglasi zato to mu je jo u majinu tijelu u dine putove zala plodna voda i ono pomodri,
lijenik ili babica moraju kateterom isisati plodnu vodu iz dinih putova. Veinom nema ni
kakvog smisla lupkati dijete, njihati ga ili na drugi nain vitlati njime.
Ako, zbog poveanog pritiska u mozgu, novoroene poblijedi, treba mu iistiti sluz
iz dinih putova i onda ga potaknuti podraajima na koi kao to su lupkanje, kuckanje, po
lijevanje zatiljka hladnom vodom, a prsiju toplim kupeljima i trljanjem koe frotirom. O svim
drugim postupcima odluuje lijenik.
Novoroene je pupkovinom i dalje povezano s majkom. Ako je pupkovina savijena
ili isprepletena, treba je izravnati. Dijete mora leati izmeu majinih nogu tako da su
mu nos i usta slobodni. Pupkovina se odree tek kada prestane pulsirati. Prije rezanja
sve mora biti potpuno isto. Pupkovina se najprije dva puta podvee: jedanput u blizini
novoroenetova tijela, drugi put u blizini majina tijela, a onda se prereze u sredini. Na
kon toga novoroene treba umotati u istu plahtu i staviti na mjesto s kojega ne moe
pasti, niti se prehladiti ili pregrijati. I tada treba voditi rauna da su mu nos i usta slo
bodni.
Vrhunac ivota
69
Kad se iisti posteljica, opet treba vie panje posvetiti djetetu. Moda prethodno bude
potrebno i da lijenik saije potrganu medicu majke. Novoroene treba oistiti. Sirastu mast,
to jest sluzavu masnu oblogu po koi dojeneta treba skinuti maslinovim uljem. Tada se di
jete okupa u vodi prosjene temperature 35C. Pri tome babica dri dijete u rukama da pluta
u vodi tako da mu voda ne prodre u usta, nos ili ui. Dok ga tako isti, babica promatra
ima li novoroene kakvih deformacija (previe ili premalo prstiju na nogama i rukama, ze
ju usnu, ili spolne organe nakazno razvijene). Dakako, o eventualnim nedostacima treba pa
ljivo, s puno takta, upoznati oca ili majku. Okupano novoroene treba dobro protrljati da
se osui, a pri tome posebno obratiti panju na pazune jame i nabore na bedrima. Zatim
treba odvezati onaj dio pupkovine koji je ostao uz novoroenetovo tijelo, pa pupkovinu
vrsto zategnuti i od nje napraviti vrsti uzao. Patrljak pupkovine zatim natrljati alkoholom,
osuiti sterilnom krpom, poloiti lijevo gore na tijelo i obilno napudrati tako da puder pre
krije cijeli patrljak. Na puder stavimo sterilnu gazu i privrstimo je zavojem koji omotamo
oko tijela. Osnovni uvjet za te radnje jest potpuna istoa, jer o tome moe ovisiti i dojenetov ivot. Ostatak pupkovine se po pravilu osui u vremenu od pet do deset dana po ro
enju. Kad zbrinemo i zavojem omotamo pupkovinu, obuemo djetetu kouljicu i bluzicu
i umotamo ga u pelene. Tada babica mora dati djetetu, osim ako se roditelji tome izriito
usprotive, nekoliko kapi srebro-nitrata u sluaju da je majka bila moda inficirana tri
lerom. Naime, sva djeca koja se raaju prirodnim putem izloena su opasnosti da se za
raze triperom koji za vrijeme poroaja prodire u otvore oiju. Pojavi se teka upala, oni
triper, a posljedica je sljepilo. Prije nego to se poeo upotrebljavati srebro-nitrat, oko
30-' svih slijepih u SRNj oslijepilo je od te bolesti. Taj broj se smanjio nakon uvoenja
u upotrebu srebro-nitrata.
Kad je novoroene zbrinuto kao to je opisano, treba ga najprije drati u toplom pro
storu. Treba ga dobro pokriti, a da se ne moe zaguiti, u postelju mu se stavi termofor ali
treba voditi rauna da se ne opee. U poetku se dijete ne hrani.
Novoroene
Novoroene nije, kao to se ponekad misli, odrastao ovjek u malome, nego bie bitno dru
gaije od odraslog ovjeka. Posebno je velika razlika izmeu velikoga zadnjeg dijela lubanje
i malog lica. Ti razmjeri se vremenom mijenjaju. Polako se pribliavaju razmjerima kod od
raslih. Samo ako je poremeen cjelokupni razvoj opet se uspostave razmjeri tipini za dojene.
Ipak se novoroene ili dojene ne razlikuje od odraslog ovjeka samo po tim vanjskim zna
cima nego i po brojnim drugim stvarima, kao to su na primjer, drugaija koa, svojevrsna
refleksna aktivnost i drugo.
Zdravo novoroene teko je oko 3.000 do 4.000 grama. Djevojice su neto lake. Du
gako je od 50 do 52 cm. O novoroenetu govorimo dok ne zacijeli pupak. Nakon prvog
kupanja dijete treba mirno spavati puna 24 sata. Spavanje je u poetku djetetova najvanija
aktivnost. Budimo ga samo kad ga je potrebno hraniti i kupati (jednom dnevno). Dok spa
va, zdravo dijete dri obje ruke savijene u kutu prema glavi, a prste stisne u pest. Ako su
mu ruke sputene, to je kod dojeneta obino znak bolesti. Danas se iz raznih razloga pred
nost daje leanju na trbuhu (rastereenje kraljenice, srca i optoka krvi, curenje iscjetka iz
nosa). I u tom su poloaju dojenetove ruice uz glavu, a prsti stisnuti u pest. Sljedei je znak
dojenetova zdravlja, ili bolesti, napeta koa. Zbog velike koliine krvi koa mu je izrazito
crvena. Modrikasta ili sivomodrikasta koa znak je bolesti. O hranjenju emo ovdje rei samo
neto bitno, a vie od toga treba potraiti u odgovarajuim knjigama.
70
Prehrana dojeneta
U svakom sluaju jc jo i danas istina da je majino mlijeko prirodna i najbolja hrana za dijete.
Majino mlijeko je uvijek pripremljeno tako da ga dijete moe piti, to znai da je pravilno
sastavljeno, prilagoeno djetetovim probavnim mogunostima i veoma malo inficirano.
Zbog toga je majino mlijeko najbolja zatita od eluanih i crijevnih bolesti, a s njim dijete
dobiva i obrambene tvari protiv raznih bolesti (ospice, hripavac i drugo).
Prvih dana nakon roenja dojke izluuju gustu, ukastu tekuinu (kolostrum). Pravo
mlijeko se poinje izluivati tek izmeu drugog i petog dana nakon roenja. Kad ta promjena
nastupi, majka osjeti u dojkama napetost i lagano probadanje. Izluivanje mlijeka izazove dojenetovo sisanje. Sto se dojke vie prazne, to se vie mlijeka u njima stvara. Zato je vrlo
vano redovno dojenje i pranjenje dojki. Sredstva koja navodno poveavaju koliinu mlijeka
djeluju samo sugestivno ili samo potpomau nastajanje mlijeka. Dijete treba dojiti pet puta
na dan, u pravilnom etvorosatnom ritmu, na primjer u 6, 10, 14, 18 i 22 sata. Budui da
dijete dok sie uvijek proguta i malo zraka, treba mu omoguiti da nakon sisanja podrigne
i oslobodi se tog zraka. Pri dojenju treba voditi rauna o tome da se djetetu ne stavi na usta
samo bradavica, nego i dio kruga oko bradavice. Dojku treba za to vrijeme drati malo po
vuenu unatrag kako bi nosnice dojeneta bile slobodne.
Cak i kad jo nema mlijeka, dojene treba redovito stavljati na prsa. Ako dojene ne do
biva dovoljno tekuine, treba mu davati aj. Ako u dojkama dugo ne pone nastajati mlijeko
ili ga nema dovoljno, treba koliinu koja nedostaje nakon dojenja dati dojenetu u boici.
S tim se ne smije poeti prerano, jer se dijete brzo navikne na to lake hranjenje i vie ne
eli sisati. Osim u prvim danima kad djetetu treba davati obje dojke, jer u samo jednoj jo
nema dovoljno mlijeka, dojene prilikom svakog dojenja dobiva samo jednu dojku. Samo
uveer, prije velike none stanke, treba da sisa iz obadvije. Ako je novoroene vrlo slabano
ili mlijeka nema dovoljno, moe neko vrijeme takoer dobivati obje dojke. Ali treba voditi
rauna da prvo treba isprazniti onu dojku iz koje je najprije poelo sisati; ako dijete ne is
prazni dojku treba je umjetno isprazniti. Onu drugu, ne potpuno ispranjenu dojku, dijete
dobiva pri narednom sisanju. Slian izuzetak dolazi u obzir kad zbog dojenetove slabanosti
ili nedovoljne koliine mlijeka dojimo dijete est do osam puta umjesto pet. Ali kad dijete
ojaa opet se vratimo na pet obroka. Naelno bi trebalo da dijete sisa sve dok samo ne pre
stane, a to jc obino 15 do 20 minuta. Dijete ne treba sisati vie od 25 minuta, jer kasnije
dobiva vrlo malo mlijeka. Dvije treine obroka dobiva u prvih pet minuta.
Vrhunac ivota
71
besprijekornog voa i povra koje nije bilo prskano sredstvima za zatitu bilja. Pri priprav
ljanju hrane treba pogotovu voditi rauna o tome da hrana bude ista i da se ne gube vi
tamini. U uputama treba proitati kada se upotrebljava koja dodatna hrana i u kojim ko
liinama. Dodatna hrana koju pripremamo kod kue nipoto nije onako dobra kao industrij
ska, a nije ni jeftinija. Teko je nabaviti neprskano voe i povre, i pripremiti tako male ko
liine a da hrana ne izgubi na vrijednosti.
Umjetna hrana
Kad majka ne moe ili ne eli dojiti, dijete mora dobivati takozvanu umjetnu hranu. Na ras
polaganju je mnogo pripravaka, tekuih ili u prahu, od kojih moemo pripremati hranu koju
djetetu dajemo iz boice. Razlikujemo slatke i kisele preparate. Kravlje mlijeko sadri - u us
poredbi s majinim mlijekom - vee koliine bjelanevina a manje ugljikohidrata. Te bjelan
evine napravimo probavljivijima umjetnim zakiseljenjem ili razrjeivanjem. U novije vrijeme
su uz kisele preparate na raspolaganju i slatki, jer je i majino mlijeko slatko. Osim toga, hra
nu koju dajemo u boici moemo sami pripremati od mlijeka, vode, eera i sluzi. Gotovi
preparati imaju tu prednost da ih moemo bre i jednostavnije pripremiti, a sadre vitamine
i sve ostale potrebne sastojke. Uz to su zlx>g odgovarajue pripreme probavljiviji od kravljeg
mlijeka kakvo je u prodaji. Trebamo jo jednom ponoviti ono to smo ve rekli, naime, do
datnu hranu moramo davati i pri prehranjivanju majinim mlijekom i umjetnom hranom.
Novoroenetovo ifienje
Najprije izlazi specifina, meka, ljepljivo smolasta, gusta, tamna, vie crnkastozelena ili smea
masa, najee bez mirisa, a u kojoj su stanice sluznice crijeva, ljuske vanjske koe, a i vunaste
dlake i druge tvari. Govorimo o takozvanom novorodenetovu izmetu. Nakon treeg dana
pojavi se prvi izmet nastao od mlijeka koje je novoroene pilo. Ako se dijete hrani majinim
mlijekom onda je rije o izmetu koji nastaje vrenjem a ne truljenjem. Ne mirii neprijatno,
ali je specifina kiselkasta mirisa, podsjea na miris mlaenice. Zelena stolica nastaje promje
nom odreenih tvari u izmetu i najee nije znak bolesti. Ali, za razliku od toga, stolica
umjetno hranjenog djeteta je tvra, uestalija i miris joj je sliniji mirisu izmeta.
Koliko zdravo dojene popije na dan

1. tjedan postepeno do priblino
nakon 26. tjedna najvie
400
500
600
800
850
1.000
g
g
g
g
g
g
Ako djetetu nije potrebno sve mlijeko koliko ga ima u dojkama, treba ga ispumpati. U bolnici
tim mlijekom obino hrane nedonoad. U idealnom sluaju dojenje traje est mjeseci. Ali
danas je to rijetkost. Glavni uzrok je to su majke zaposlene. Isto onako kao to dopunjavamo
hranu koje dojene prima iz boice, dopunjavamo i majino mlijeko. Otprilike nakon dru
goga mjeseca poinjemo djetetu davati male koliine povra i voa. Nakon etvrtog ili
estog mjeseca poinje dobivati obrok s povrem i mesom. Najbolje je tu dodatnu hranu
kupiti industrijski pripravljenu u aama i boicama. Ta se hrana smije pripremati samo od
Novorodenetova mokraa
Mokraa novoroeneta u poetku je bistra kao voda, a kasnije svijetlo ukasta ili neto
tamnija, u pelenicama ostavlja crvenkasto smekaste pruge i mrlje, koje stvaraju soli mok
rane kiseline. Mokraa se neravnomjerno izluuje. Nakon prvog mokrenja drugo se moe
pojaviti esto tek kroz dva dana, a nerijetko i kasnije. To ne treba da brine majku, jer nije
potrebno da pelenice budu dvadeset i pet do trideset puta mokre u dvadeset i etiri sata.
Dijete je sve tee
Teina djeteta je takoer jedno od mjerila osjea li se dobro ili ne. Jedva da je mogue u
apsolutnim brojevima izraziti poveanje teine zdravog novoroeneta. Ali pak moemo rei
sljedee: prvih pet mjeseci dojenetova teina se poveava oko 150 grama tjedno, to znai
72
600 g mjeseno; ocl estoga do dvanaestog mjeseca teina se poveava 500 g mjeseno. U
prvih pet mjeseci teina se obino udvostruava, potkraj prve godine utrostruava. Mala od
stupanja su beznaajna.
Kako sprijeiti zaee?

Spolni nagon slui ouvanju ivota i njegovo prirodno zadovoljavanje ujedno je izraz potpu
nog sjedinjavanja. Gledano u smislu zadae spolnog nagona zato je u punom znaenju rijei
neprirodno spreavati nastanak zdravoga novog ivota; a spreavati nezdravi novi ivot po
trebno je sa stajalita odgovornosti i zbog smisla s|x>lnog ivota i razmnoavanja.
Ako bismo spolno sjedinjavanje doputali samo radi pravljenja djece, to bi bilo nedru
tveno i bilo bi odraz potpuno pogrenog shvaanja brane zajednice.
Sa stajalita ouvanja zdravog naroda i demografske politike zdrava porodica je neospor
na potreba. Ali upravo zbog te potrebe nije poeljno da se djeca niu jedno za drugim tako
esto da se majka ne stigne dobro oporaviti jer bi i rast djece mogao trpjeti.
Najjednostavniji, najtei, najpouzdaniji i ujedno i najrjei nain spreavanja zaea je uzdrljivost. Ali uzdravati se samo da se sprijei zaee znailo bi - kao to smo ve rekli biti nedrutven i otuivati se od pravog ivota.
Priroda sama nudi jo jedan prihvatljivi prirodni put za spreavanje zaea koji se temelji
na periodinoj neplodnosti ene. Zdrava ena s pravilnim mjesenim ciklusom u odreenim
je razdobljima neplodna, pa je tada mogue prirodno spajanje a da ne doe do zaea. Os
novni uvjet za to je redovita menstruacija (Knaus-Oginova metoda).
U vezi s tom metodom moramo kritiki napomenuti o v a
U praktinoj primjeni metoda je dosta sloena. Za izraunavanje plodnih i neplodnih
dana treba savjesno voditi kalendar menstruacija. Prije nego to moemo primijeniti njegove
nalaze treba ga voditi bar jednu godinu. Uz to moramo u vezi s tom metodom uvijek ra
unati i na promjenu ciklusa, to moe nastati zlx)g vanjskih utjecaja kao to su na primjer
putovanja, lijeenje, psihiko uzbuenje, Ixjicst i drugo. Zbog toga metoda nije pouzdana. Ni
izraunavanje bazalne temperature koja se dobiva svakodnevnim mjerenjem tjelesne tem
perature u ustima ili maru ujutro prije ustajanja, ne titi pouzdano od zaea. Ta je me
toda primjenljiva samo ako su ispunjeni svi osnovni uvjeti. U svakom sluaju pametno
je posavjetovati se s lijenikom ili u odgovarajuem savjetovalitu pronai sebi najprim
jereniji nain.
Jedna jo i danas vrlo proirena metoda spreavanja zaea je prekinuti snoaj, takozvana
panja, to je takoer vrlo nepouzdano. Ta metoda temelji se na tome da mukarac izvlai
spolni ud iz rodnice prije nego to doe do vrhunca naslade, orgazma, i sjeme se izlije izvan
rodnice. Takav postupak je tetan za mukarca i enu. Organi se prepune krvlju, a ne ostvari
se pravo pranjenje; umjesto prirodne opojnosti spolno Openje donosi boleivu razumnost
i obazrivost. Mnogi nervozni mukarci i mnoge ene sa ivanim problemima, pogotovu sr
anim, mogu potraiti uzrok svom oboljenju u tim prekinutim snoajima.
Zatitna guma (prezervativ, kondom) spreava zaee tako to ne doputa sjemenu da
ue u rodnicu. U usporedbi s nekadanjima, dananji su prezervativi napravljeni od vrlo tan
ke gume i ne smetaju mnogo osjetu. Prezervativ prua relativno sigurnu zatitu, a uva i
od spolnih bolesti. Opravdani prigovori toj metodi su trokovi, injenica da prezervativ nije
uvijek pri ruci, nain upotrebe, a ako zataji, rtva je samo ena.
1 metode s mehanikim zatvaranjem maternice (grlia maternice) takozvanim pesarima
koji sjemenim stanicama spreavaju ulaenje u maternicu, nisu pouzdane. Uz to pesare treba
Vrhunac ivota
73
esto mijenjati, pogotovu ih treba vaditi svaki mjesec u vrijeme menstruacije. Odgovarajui
pesar moe odabrati samo lijenik, jer samo on moe dati odgovarajue upute.
Pri umjetnom ojalovljenju, umjetnom onesposobljavanju za oplodnju (sterilizaciji),
koja se primjenjuje da bi se sprijeilo umnoavanje, operativnim se zahvatom podveu
jajovodi da se jajace na putu od jajnika do maternice ne oplodi. Jajace propada u ja
jovodu ili trbunoj upljini. Pri takvom nainu sterilizacije ouvaju se enska obiljeja i
enski karakter, dok se pri kopljenju (kastraciji), tj. operativnom uklanjanju spolnih li
jezda ili njihovom unitenju (npr. rendgenskim ili radijskim zrakama) enske osobine i
karakter ne ouvaju. U posebnim prilikama, ako je na primjer ugroeno zdravlje, moe
se sterilizirati i mukarac.
Sva sredstva koja kemijski djeluju (takozvani ovula, gel preparati ili sprejevi) i koja se unose
u rodnicu prije spolnog ina, relativno dobro tite ako se primjenjuju na odgovarajui na
in, a pogotovu ako se upotrebljavaju istodobno s nekim drugim zatitnim sredstvima, npr.
prezervativom. Pa ipak, ima rezerve i prema tim kemijskim sredstvima. Ako se esto upo
trebljavaju, nadrauju sluznicu spolnih organa i izazivaju upale koje su esto vrlo dugotrajne.
Isto tako nije sigurno ni da ne djeluju tetno na zametak ako ena pri tome zanese. Izbor
kemijskih sredstava za spreavanje zaea je velik. I u tom sluaju se treba posavjetovati s
lijenikom.
Tableta
U civiliziranom svijetu je antibaby tableta najee sredstvo za spreavanje zaea. Djeluje
na hormonalnoj osnovi. Spreavajui sazrijevanje jajaca zapravo oponaa trudnou (vidi
Trudnoa). Tableta u pravilu sadri dva hormona koji nastaju u organizmu ene pri redo
vitom toku mjesenog ciklusa. To je estrogen - koji nastaje u ranom stadiju mjesenog cik
lusa i gestagen. Ako organizam prije vremena dobije veu koliinu estrogena, to spreava
sazrijevanje jajaca u jajniku. Drugi hormon, gestagen, nastaje prije svega u drugoj polovici
mjesenog ciklusa u takozvanom utom tjelccu, a djeluje na razvoj sluznice maternice. Ako
se pravilno upotrebljavaju sve tablete predviene za mjeseni ciklus, krvarenjem se izluuje
stvorena maternina sluznica.
Razliite tablete a i takozvana tromjesena injekcija djeluju na hormonalnom naelu
spreavanja zaea. Tromjesena injekcija osigurava relativno pouzdanu zatitu od zaea
za vie od devedeset dana. Ali ima popratno djelovanje. Nastaju krvarenja kad ih ne oe
kujete i ne zna se kada e prestati. Potrebno je dulje vrijeme da ena opet postane plodna.
U posljednje vrijeme je poznata i takozvana mini tableta. Sto je mini tableta?
Tako je nazvana zbog male koliine hormona koji sadrava. U njoj uope nema estro
gena. Sadraj tablete spreava prskanje folikula, to znai da spreava izlaenje jajaca iz jaj
nika. Mjeseni ciklus se odvija normalno. enska spolna funkcija nije bitno pogoena. Mini
tabletu treba uzimati svaki dan u isto vrijeme, i za asa menstruacije. Ne smiju ih upotreb
ljavati ene koje imaju upaljene vene, bolesnu jetru, bolesne prsne lijezde i koje su sklone
poremeajima vida.
Ovaj prikaz umnogome pojednostavljuje gotovo nepregledno i mnogostrano djelovanje
tablete, jer ona djeluje na ukupno hormonalno zbivanje jednako onako snano kao u vezi
sa spreavanjem zaea. Zato se ne smijemo ogluiti o upozorenja koja nas ele zatititi od ne
savjesne upotrebe tablete. Svaka ena koja eli uzimati tablete treba da se posavjetuje s lije
nikom i da shvati kako je trajno oponaanje trudnoe neprirodno i pouzdano tetno. Neka
oteenja (fizika i psihika) koja se povremeno pojavljuju moemo sprijeiti ako uzimamo
74
tablete samo odreeno vrijeme, inae ih uzimamo redovito, ali s meurazmacima. Svoju ulo
gu ima i udio estrogena ili gestagena u tableti. Pod dobrim lijenikim nadzorom do sada
nisu nastajale zloudne tvorbe niti su se poveala oboljenja vena.
Neplodnost
U ovom emo poglavlju rei poneto o neplodnosti, iako je neplodnosti mnogo manje nego
svjesno sprijeenih trudnoa.
Vrlo su razliiti uzroci neplodnosti. Mogu potjecati iz organskih, odnosno strukturalnih
promjena mukih i enskih spolnih organa, a mogu nastati i iz drugih razloga.
Neplodnost je mogue objasniti samo ako se pregledaju oba partnera. Ako su u pitanju
organski uzroci, oni se mogu - ako se uope mogu - ukloniti samo odgovarajuim lije
nikim zahvatima. To pogotovu vrijedi za nedovoljno^ razvijenu enu. Kod tih nedostataka
treba pomagati lijekovima, na primjer ljekovitim biljem ili hormonima. Drugaije je kad uz
rok neplodnosti nisu organski nedostaci. To znai da su uzroci psihikog porijekla ili po
sljedica nepravilnog ponaanja. I u takvim sluajevima treba uvijek zatraiti lijeniki savjet,
nema mjesta srameljivosti, to je pogreno ponaanje.
Ako je neslaganje uzrok neplodnosti, nerijetko se treba obratiti odgovarajuem specija
listu psihoterapeutu.
Treba objasniti pogreno ponaanje i prestati s tim. Meu pogrene postupke spada i na
in spolnog zbliavanja kad se ne vodi rauna o partnerovom trenutnom fizikom i psihi
kom stanju i raspoloenju.
Jedan od estih uzroka je i zamor ili razdraenost jednoga ili oba partnera. Tako su po
gotovu neprimjereni takozvani vikendi. Ne bi nikako trebalo odravati spolne odnose kad
ste umorni ili razdraeni ili u neodgovarajuim prilikama. Takvi odnosi uvijek uzrokuju fi
zike i psihike poremeaje. Jedan od njih je izostajanje orgazma (vrhunca naslade). Ali po
greno je vjerovati da bez orgazma nema zaea.
Pri lijeenju neplodnosti treba osim lijekova koje propie lijenik uvijek voditi rauna i
o konstituciji, trenutnom raspoloenju i prirodi i tome prilagoditi lijeenje i aktivnu njegu
zdravlja.
Starost
Aktualni problemi starosti
1 taj dio ivota pun je problema. Vie od svega se vodi rauna o bolesti i zdravlju. Prije nego
neto kaemo o tome, treba da razjasnimo dva pojma: starost i starenje.
Starost organizma
Starost organizma je odreena vremenom koje proe od roenja. To je godinama izraena
duljina ivota (ivotna starost).
Za razliku od nje, meutim, bioloka se starost ne poklapa uvijek s kalendarskom. Bio
loku starost oznauje stanje u koje organizam zapadne starenjem.
Starost
75
Umirovljenika starost je prisilno odreena ivotna starost, a ne kazuje nita to bi moglo

definitivno vrijediti o starosnoj granici i radnoj sposobnosti.
Ovdje govorimo o starosti u kojoj se ini da je u prvom planu razvoj, razvoj u obratnom
smjeru, unatrag. To, meutim, ne znai da je rije samo o smanjenju sposobnosti. Nerijetko
se u tom ivotnom razdoblju psihike osobine i aktivnosti i razvijaju. Isto tako ne smijemo
nazadujui razvoj organa pobrkati s njihovom istroenou; jer regeneracijska sposobnost or
ganizma - sposobnost da svoje supstancije neprestano obnavlja - u odreenim se granicama
moe ouvati vrlo dugo. Po tome se ivo bie bitno i razlikuje od neive tvari, koja se troi.
Da bismo starosne probleme mogli bolje razumjeti, objasnit emo i pojam starenje.
Starenje
Starenje je proces kojem podlijeu i takozvane neive tvari (kamenje, kovine, auto, avion, od
jea i drugo). Starenje ivog bia je bioloka pojava a ne bolest. To je tipina ivotna pojava
koja poinje roenjem a smru prestaje. Rije je o promjenama u strukturi stanica, tkiva i
organa te promjenama funkcije u ivotu. Promjene nastaju jer se zakonito mijenjaju izmjene
tvari, veinom u tom smislu da organizam sporije prima, prerauje i predaje kemijske tvari
ili, ukratko reeno, rije je o sporijoj izgradnji i razgradnji u organizmu. U tijesnoj vezi s tim
je i potreba za energijom i proizvodnja energije u organizmu, to jest sposobnost organizma
za rad. Meutim, esto se pojam starenja pogreno shvaa i uzima u obzir samo ostarjelost,
odnosno pretjerano izraen nazadujui razvoj tkiva i organa i smanjenje radne sposobnosti.
Naime, svatko moe postati star, ali nije nuno da ostari. Brzina starenja je vrlo razliita i
pokazuje velike individualne razlike. Neki ostare rano, drugi kasno.
Starenje zahvati sve elije, tkiva i organe. Posebno su oite promjene srca, njegova se
sposobnost smanjuje i srce se brzo zamara. Rad cjelokupnog organizma je, kao to znamo,
ovisan o sposobnosti srca i optoka krvi, a za ukupnu sposobnost izvanredno su vane i pro
mjene ila, posebno arterija koje su podlone arteriosklerozi (ovapnjenju ila). Zbog arteriosklerotinih promjena se, meu ostalim, poveava tlak krvi i smetnje nastaju u cijelom optoku.
Bitno se smanjuje sposobnost zacjeljivanja ozljeda. Zatim su vane i promjene u izmjeni tvari.
Krajnji produkti izmjene tvari ne raspadaju se pravilno ili se nepravilno izluuju. Pojavljuje
se zagaenost tkiva i nedovoljno sagorijevanje (oksidacija). A time se smanjuje i unutranja
toplina starog organizma. Zatitna tkiva izgube gipkost. esto se pojavljuje savijena kralje
nica, ukoenost prsnog koa, a to poveava optereenje srca zbog istodobnoga starosnog emfizema (napuhanosti) plua. eer se u krvi ne prerauje dovoljno, zbog ega je poveana ko
liina eera u krvi. Mijenjaju se i bjelanevine u seruma Poveava se koliina takozvanih glo
bulina, a smanjuje koliina albumina. Po pravilu se znatno povea koliina masti u krvi. Sma
njuje se razvoj crvenih krvnih zrnaca. Kotana modina se polako pretvara u masnu.
Zbog ukoenosti prsnog koa i s tim povezanoga starosnog emfizema bitno se smanjuje
sposobnost disanja.
Opaamo i da se uope smanjuje koliina vode, a to se razliito odraava u tkivima. Koa
se istanji, pigmentira (oboji) i zbog neravnomjernog rasporeda pigmenta ospe se starakim
pjegama. Cesto izrastu i starake bradavice. Vidljive su i promjene na sluznicama; pogotovu
se istanje eluana i crijevna sluznica, a probavna sposobnost se smanjuje.
Nokti postaju krhki i lomljivi. Kosa sijedi i ispada. Nerijetko ispadaju i zubi.
Izvanredno su karakteristine i promjene u radu lijezda s unutranjim izluivanjem (hormonalnih lijezda). To se posebno pokazuje kod spolnih lijezda, jajnika kod ena i testisa
kod mukaraca. Njihov razvoj zaostaje i vodi u posebno ivotno razdoblje, u klimakterij. To
Starost
76
razdoblje kod ena poinje oko pedesete godine, dok koti mukaraca vrijeme nije tako tono
odreeno. Klimakterij kod mukaraca poinje uope sporije i ne ovisi toliko o stvaranju hor
mona kao koti ena. Godine klimakterija mogu biti - iako ne uvijek - popraene nizom
smetnji. Ljudi u klimakteriju najvie se tue na vruinu koju osjeaju u valovima, na izne
nadno znojenje, groznicu, vrtoglavicu, pojavljuju se smetnje sa srcem, brzo se zamaraju i psi
hiko im se raspoloenje mijenja.
Posebno su vane i starake promjene ivaca i modane tvari. Zbog njih se po pravilu
bitno smanji cjelokupna fizika i psihika sposobnost. to se osjeta tie, u vezi s oima ima
mo posla s takozvanom starakom dalekovidnosti. Sluna sposobnost se smanjuje; granica
raspoznavanja viih tonova bitno se smanjuje, dakle, prvo se gubi sposobnost za raspozna
vanje viih tonova, na primjer, nije mogue vie uti iste zvukove. Kasnije to isto vrijedi
i za kuckanje sata.
Ali vie nego o bilo emu drugom treba voditi rauna o psihikom stanju starog o
vjeka.
Psihiki ivot starog ovjeka je dodue drugaiji od psihikog ivota mladog ovjeka ili
onoga na vrhuncu ivota, ali se psihika sposobnost openito uzevi ne mijenja. Mnogi ljudi
su svoj najvei razvoj ostvarili u visokoj starosti i tada stvorili i najzrelija djela.
Vrlo shematski reeno, u starosti se psihiki rad ovjeka izraava na dva razliita naina
koji se, meutim, mogu pojaviti i skupa;
a) usredotoenje na ono to je bitno te dranje na mudroj udaljenosti od osjetilnog i na
gonskog svijeta - osamljenost je krepost zrelosti - karakteristina je i naglaena orijen
tacija na zlatnu sredinu ili
b) nesreeno razmiljanje, inzistiranje na nebitnom, prekomjerno naglaavanje osjeajnog i
nagonskog svijeta, gubljenje koncentracije u psihikom podruju, propadanje linosti.
77
- esto podmukle - jesu bolesti srca i optoka krvi. Ne ba rijetko stari ljudi imaju smetnje
u prokrvljenosti mozga, a posljedica toga su fizike i psihike promjene. Isto tako su u sta
rosti u prvom planu bolesti ruku i nogu, pogotovu artroze, degenerativne promjene zglo
bova. U starosti se ee javlja i rak, pogotovu na spolnim organima, kod ena rak na ma
ternici, a kod mukaraca rak prostate. Rjee su promjene krvi, na primjer malokrvnost (perniciozna anemija) te bolesti jetre i unog mjehura.
Uz to treba upozoriti da bolesti, koje se inae mogu pojaviti u svakom ivotnom dobu,
u starosti imaju ozbiljniji tok. Tako se, na primjer, akutni bronhitis lako razvije u kronini
i ak u upalu pojedinih dijelova plua. I tuberkuloza plua koja je esta u starosti ima dru
gaiji tok nego u mladosti. Zbog malo primjetnih vanjskih znakova esto je moemo i pre
vidjeti i smatrati je starakim kaljanjem. Na taj nain starosna tuberkuloza moe postati
opasna za okolinu.
Kako do zdrave starosti?

Najvanije je to pametnije ivjeti i razumno se hraniti. Vane su pogotovu osnovne funkcije:
optok krvi, disanje, izmjena tvari, ivana i psihika kontrola, kretanje i druge funkcije koje
treba opreznim pojaavanjem podraaja jaati ili steene sposobnosti vjebom otlravati. To
moemo najljepe prikazati na pet osnova Kneippove kure. To su:
I. lijeenje vodom (hidroterapija i balneotcrapija),
II. dijeta,
III. lijeenje ljekovitim biljem (fitoterapija),
IV. lijeenje gibanjem (kineziterapija),
V. psihosomatika (odgovarajui fiziki i psihiki odnosi).
I. Lijeenje vodom (vidi: knajpovsko lijeenje vodom)
Starake tegobe i bolesti

Starake tegobe se znatno razlikuju od ovjeka do ovjeka. U zdravoj starosti ima malo te
goba. Neki dozive najvii psihiki razvoj i ne znaju ni za kakve fizike tegobe. Ali osnovni
uvjet za takvu starost je po pravilu svakako zdrav nain ivljenja sve do kasne starosti. Ne
zdravo ivljenje i pogrena prehrana uzrokuju prebrzo starenje. Na elu starakih tegoba su
albe u vezi sa smanjenjem fizikih i psihikih kapaciteta, koje se posebno danas izraavaju
kao: unutranji nemir i napetost s vidnim drhtanjem, poveana razdraljivost, nesanica, u pr
vom redu pomanjkanje dueg sna, poremeaj osjeta na rukama i nogama (marci prolaze
kroz ruke i noge), nezadovoljstvo, glavobolje, slabo pamenje i sjeanje, nemogunost usredotoenja (koncentracije), nezanimanje za rad i porodicu, utuenost, pomanjkanje samopouz
danja i jo mnogo toga.
Ali to se ovjek vie trudi da ostane aktivan, te tegobe su sve beznaajnije i lake ih
je podnositi. Neprestani rad je najbolji lijek za vjenu mladost. Sreeni rad ne teti zdravlju
i ne ubrzava nazadujui (regresivni) razvoj. Te, preteno subjektivno uvjetovane, starake te
gobe vode starakim bolestima.
Starake bolesti
Treba odmah rei da nema bolesti koja bi bila karakteristina samo za starost. Meutim, ima
l>olesti od kojih se ee obolijeva u starosti nego u mladosti ili u zrelim godinama. Najee
Trebalo bi da lijeenje vodom uvijek u organizmu izazove odgovarajuu reakciju na podraaj

koji zahvati organizam. Potaknu se sve ivotne snage organizma, fizike i psihike. Ako po
lazimo od spoznaje da svi organi jaaju samo aktivnou koja je za njih karakteristina, onda
svi zahvati moraju znaiti sistem funkcionalnog treninga. To treniranje je sistematsko po
veavanje podraaja koje, meutim, ima granice uvjetovane ivotnom dobi. Uope vrijedi da
nakon ezdeset i pete godine ivota vie nije mogu pravi trening, zbog ega vie nije mo
gue poveavati aktivnosti pojedinih organa. Poslije ezdeset i pete godine mogu se samo
jo uvjebavati i odravati steene sposobnosti.
Ako elimo pri lijeenju vodom pravilno iskoritavati podraaje, moramo voditi rauna
o posebnim obiljejima starosti. To su prije svega:
a) stanje koe; svaka primjena vode najprije pogodi kou,
b) stanje optoka krvi starog ovjeka,
c) psihiko raspoloenje starog ovjeka.
a) Stanje starake koe
Za staraku kou su karakteristini - kao to smo ve rekli - manja koliina vode i manja
elastinost uslijed gubljenja elastinih vlakana. Zbog toga iezava potkono tkivo. Ujedno
se pokazuje sklonost ljutenju koe i tokastim krvarenjima. Zbog promjena na koi moramo
biti obazrivi kad primjenjujemo bilo koju mjeru kojom se mehaniki jako podrauje koa (ku
pelji uz etkanje, brzo polijevanje) ili bilo koji dodatak koji kemijski djeluje.
78
b) Stanje optoka krvi

to je ovjek stariji, toliko - po pravilu - vie imamo posla s njegovim srcem i optokom
krvi, koji nisu vie u stanju reagirati kao kod mlada ovjeka. Stoga pri upotrebi vode moramo
veliku brigu posveivati njezinu fiziolokom djelovanju. Treba uvijek imati u vidu; promjene
prokrvljenosti, koje se refleksno pojavljuju, utjeu na rad svih unutranjih organa, a prije sve
ga srca, jetre i bubrega. Da bi se izbjegle preteke promjene, pogotovu kod starih ljudi treba
svaku djelominu primjenu vode prilagoditi i stupnjevati ovisno o stupnju podnosivosti sva
kog pojedinca. Ili se kratkotrajna primjena vrue, jednako kao i hladne vode, moe podnositi
samo ako je rije o primjeni na manjim dijelovima. Prema tome ne smijemo vrue postupke
primjenjivati na starim ljudima ni onima s oboljelim krvotokom. Ne smijemo ni mehanike
inioce. Zato ne smijemo primjenjivati brza polijevanja ili snaan pritisak vode (na primjer
u kupelji cijelog tijela).
Starost
79
Kure kupeljima za starije ljude

I kada na starije ljude primjenjujemo kure kupeljima ne smijemo zanemariti njihovo stanje
i moramo mu prilagoditi postupke. To vrijedi za sve vrste kura. Vano je da kura traje do
voljno dugo, odnosno najmanje tri tjedna. Naravno, samo po sebi je razumljivo da podraaji
ne smiju biti prejaki, ne smiju se prebrzo izmjenjivati, a treba uzeti u obzir i takozvana krizna
razdoblja. Prema knajpovskoj kuri krizna razdoblja su prva tri dana kure i izmeu dvanaestog
i osamnaestog dana. Kod drugih kupelji mogu biti i manja odstupanja od tih razdoblja. Stari
ljudi koji se podvrgavaju kurama trebaju i sami voditi rauna o tome da ne piju previe al
kohola i kave i da ne pue previe.
II. Dijeta
c) Psihiko raspoloenje stara ovjeka
Psihiko djelovanje primjene postupka s vodom potanje obraujemo govorei o petoj osnovi
knajpovskog lijeenja, psihosomatici.
Ovdje emo kao saetak do sada reenoga dati nekoliko praktinih uputa koje se mogu
primijeniti i bez velikih tehnikih ureaja.
Po pravilu, staru ovjeku je potrebno vie topline nego mladome, tako da je grijanje prvi
vani postupak. Za njegovu primjenu ima mnogo mogunosti, kao to su na primjer tople
biljne kupelji koje se danas mogu gotovo svugdje prirediti, naravno i kod kue. Veinom
se primjenjuju troetvrtinske kupelji da bi se izbjegao preveliki pritisak vode. Temperatura
vode obino treba biti izmeu 36 i 38"C, a kupelji ne bi smjele trajati dulje od 10 do 12
minuta.
Dodaci vodi moraju biti u skladu sa stanjem koe, ni u kojem sluaju ne smiju izazvati
alergiju. Budui da je staraka koa najee suha, za dodatke treba prije svega upotrebljavati
ulja za kupelji ili one dodatke koji ne oduzimaju koi masnou. U sluaju krastavosti, koja
nije rijetka u starosti, preporuljivo je primjenjivati kupelji u surutki ili u surutki i ilovai
ili vrlo razrijeene kupelji od smole, kupelji s ekstraktom preslice i druge. U praksi je lako
izvodivo i zagrijavanje tijela toplim oblozima, pogotovu nakon obroka, ili nakon kupelji nogu
s porastom temperature vode, a rjee nakon kupelji ruku. Meutim, ne smijemo zamijeniti
tople i vrue postupke. Vrui nisu pogodni za stare. Izmjenine postupke primjenjujemo u
sluajevima kad optok krvi starijeg ovjeka moemo podvrgnuti odreenom treninga U obzir
dolaze samo mali izmjenini djelomini postupci, kao to su izmjenine kupelji nogu, izmjenine
kupelji ruku, izmjenino polijevanje ruku, koljena i najvie do bedara. Sva izmjenina polijevanja
mogu se izvoditi i tuem kod kue. Pri tome nakon duljega toplog podraaja slijedi kratki hladni
podraaj ili temperirani, a za njim uvijek grijanje. Ako se nakon hladnog postupka pojavi gr ila
ili mjehura, uvijek je preporuljivo prestati primjenjivati tople postupke.
Starijim ljudima ne preporuujemo grubo svakodnevno izmjenino tuiranje i druge jed
nostrane zahvate, jer njihov organizam nema sposobnost treniranja. Stalno treba mijenjati vr
stu i jainu podraaja, te povrinu na koju djeluje. Hladne postupke emo vrlo oprezno pri
mjenjivati na starim ljudima, ali ne smijemo vjerovati ni da ih mlaki manje pogaaju. Svaki
postupak mora izazvati neku reakciju, a izazvat e je samo ako je dovoljna razlika izmeu
topline koe i topline vode. Po pravilu trebala bi biti od 10 do 13C prema hladnoj strani.
Poslije primjene hladnih postupaka koji dolaze u obzir za stare ljude posebno su preporu
ljiva kvaenja, pri emu vodi dodajemo otprilike jednu treinu octa; prednost ima kvaenje
tijela vodom, pogotovu uveer. Rjee moemo preporuiti hladne kupelji ruku (10 do 30
sekundi) ili kupelji nogu ili hodanje po vodi.
Ne bi trebalo da se stari ljudi podvrgavaju nekoj krajnje strogoj dijeti, osim u bolestima za
koje je to posebno vano. Bitno je znati mjeru u svakom pogledu i drati se tih okvira. Ne
smije se ni zaboraviti da je u starosti smanjena potreba za kalorijama, a poveana za bje
lanevinama. Najprimjerenija dnevna koliina bjelanevina za stara ovjeka je od 1,2 do 1,5
g po kilogramu teine tijela. Bezuvjetno treba davati prednost bjelanevinama visoke vrijed
nosti. ()ne se nalaze prije svega u mlijeku i mlijenim proizvodima, a manje u jajima i mesu.
(Vidi poglavlje: Prehrana i dijeta, koje je napisao dr med. H. Anemueller) Po pravilu, koliinu
masti treba znatno smanjiti kod starih; ovjek koji navri pedeset godina ne bi trebao uzimati
vie od 50 do 60 g masnoe na dan. Preporuuju se biljne masti visoke vrijednosti. Treba
izbjegavati velike koliine eera (ugljikohidrata). Takoer treba voditi rauna o unoenju
mineralnih tvari i vitamina. Cesto ih treba umjetno dodavati odgovarajuim lijekovima.
Najpouzdanije sredstvo za stara ovjeka je dijetalna hrana, ali ne smije zanemariti ni uno
enje vode u organizam. Za stara ovjeka je oito normalno pomanjkanje vode, a da ne osjeti
e. (Baur) Vrlo je vano da organizmu osigura dovoljnu koliinu vode ba zato to uzima
relativno velike koliine bjelanevina. Tako postie pravilno luenje mokrae i odgovarajuu
napetost tkiva. 1 starom ovjeku je potrebno ukupno 1,5 litara tekuine na dan. Male koliine
alkohola, naroito dobrog vina, starom ovjeku mogu samo koristiti.
III. Lijeenje ljekovitim biljem (fitoterapija)

Upotreba ljekovitog bilja, lijekova koji nemaju popratno djelovanje, moe i u starim godi
nama biti vrlo korisna. Treba skrenuti panju na razne ljekovite biljke za starost koje nikako
ne djeluju samo sugestivno, nego s njima ovjek dobiva prije svega skupine vitamina i mikroelemenata. Slino vrijedi i za gorke biljke koje potiu tek, biljke protiv vjetrova, pa i one
protiv kalja, za ivce i druge (vidi poglavlje: Ljekovito bilje, koje je napisao dr med. R. F.
Weiss).
IV. Lijeenje gibanjem (kineziterapija)

Ovaj nain lijeenja nema onako veliko znaenje kod starog ovjeka kao kod mladog. Ipak,
i ljudi koji stare morali bi znati da odmarati se znai isto to i rati. U svakom se sluaju
star ovjek mora pomiriti s tim da nakon ezdeset i pete godine vie ne dolazi u obzir toliko
80
trening - to jest oprezno jxxlrazajno optereivanje uz gibanje, koje se stalno poveava - ko

liko vjeba i uvjebavanje onoga to ve ima. Openito, neprimjerena su sva kratkotrajna
gibanja koja mnogo optereuju pogotovu ako ovjek nije navikao na njih; pri tome mislimo,
na primjer, na igranje tenisa ako je star ovjek poetnik ili ako tri na trim-stazi predvienoj
za tridesetogodinjake. Onaj tko nikada nije posebno trenirao, u poznim godinama moe ho
dati ili se baviti lakom gimnastikom. Pri tome mora, ali bez straha, voditi rauna o pulsu
i disanju. Ako se uslijed fizikih napora puis popne na 130, treba prestati naprezati orga
nizam na taj nain i drugi put malo smanjiti napor. Isto tako i ako se frekvencija disanja
bitno povea (normalno je 16 do 18). Povean puis i poveana frekvencija disanja opasni
su za stara ovjeka i to treba shvatiti ozbiljno. Isto vrijedi i za zadravanje na visokim pla
ninama. Samo ako je star ovjek neprestano trenirao u tom smislu, moe otii na visokoplaninske ture. U svakom sluaju mora izbjegavati naglo prevladavanje velike visine, visinske
razlike (planinske iare) i djelovanje vruine, na primjer sunane jare ako nema pokrivenu
glavu. Ako ima zdravo srce i dobar optok krvi, moe ii na duga putovanja i u dubokoj sta
rosti. Ali opasno je ako se ne moe dobro prilagoditi ili ako je onemogueno podeavanje
topline i hladnoe. To pogotovu vrijedi za letove avionima kojima velikom brzinom selimo
u krajeve s klimom na koju nismo navikli i u krajeve s drugaijim vremenom. U takvim se
sluajevima esto poremeti san i drugo. ini se da su za stare ljude najprimjerenija putovanja
brodom, ali treba izbjegavati previe obilatu hranu koja je uobiajena na brodovima.
V. Psihosomatika (psihosomatiki inioci)

U starosti posebno je vana uloga psihikih utjecaja na tijelo. Meutim, star ovjek ne reagira
uvijek jednako. Ovdje neemo zalaziti u potankosti. injenica je da se uvijek nanovo pojav
ljuje problem mirenja s osjeajem osamljenosti. Ovdje emo samo kratko o tome. Bitno je
da se star ovjek ne povue ogoren, uvrijeen i ravnoduan prema svemu to ga okruuje
nego da je i dalje aktivan gdje god je to mogue, odnosno da potie odnose sa svojom oko
linom. Ni u starosti ne smijemo zaboraviti narodnu izreku: Kakav glas, takav i odjek. Istina
je da je danas kontaktiranje oteano, ali ovjek nikad ne smije prestati da se trudi. Ako ikako
moe, mora i dalje njegovati staru umjetnost osobnih pisama, druenja, bavljenja zajednikim
hobijima i slino.
Ovih pet knajpovskih osnova aktivnog njegovanja zdravlja moe - uz pravilnu primjenu
- dobro utjecati i na stara ovjeka.
Osjetit e da i on moe aktivno sudjelovati, da mnogo svoga zdravlja i radne sposobnosti
moe ouvati i u kasnim godinama i da nije samo pasivan predmet koji drugi njeguju i ob
rauju. Ako se bude subjektivno dobro osjeao, a to je svakako povezano sa pravilno kon
cipiranim postupcima, lake e podnositi tekoe starosti, nee ivotariti kao umiljeni bo
lesnik. Ne bi trebalo potcjenjivati ni tu stranu prirodnog ivljenja i naina lijeenja.
Drugi dio
Graa i funkcioniranje ljudskog tijela
Grada ljudskog tijela

iv organizam je harmonini skup meusobno povezanih organa koji se dopunjuju. Razliite
funkcije pojedinih organa proizlaze iz razliitosti pojedinih tkiva, koja emo razmotriti.
Tkiva
Pokrivno tkivo (epitel koe i sluznica)
Stanice pokrivnog tkiva (epitela koe i sluznica) lee kao naslagane ploe ili kao cilindri po
stavljeni jedan uz drugi i tako ine kou i povrinu sluznica tijela Od epitela koe razvijaju
se lijezde lojnice i znojnice, a od epitela sluznice sluzne lijezde.
Vezivno tkivo
To tkivo povezuje stanine komplekse i organe ili ih razgraniava popunjavajui praznine.
Primjeri vezivnog tkiva jesu masno, hrskavino i kotano tkivo.
Vezivno tkivo je i s limfnim lijezdama u slinoj vezi kao sa spomenutim organima.
Miino tkivo
Miino tkivo je sposobno da se u razliitim, meusobno povezanim skupinama gri i rastee
i omoguava aktivno gibanje.
Ima dvije vrste miinog tkiva i miia;
1. takozvani skeletni miii izazivaju gibanja koja ovise o volji; pod mikroskopom vidimo
da su skeletni miii poprenoprugasti, pa ih tako i zovemo (sastavljeni su od poprenoprugastih miinih niti);
2. glatki miii djeluju neovisno o ovjekovoj volji; nalazimo ih u stijenci ila, dinih pu
tova, crijeva i unog mjehura. Izdvojeno se razmatra srani mii koji je po grai slian ske
letnim (dakle, poprenoprugasti) ali po djelovanju je kao i glatki (rad mu ne ovisi o ov
jekovoj volji). Sredinji sloj srane muskulature ima posebnu zadau: provodi podraaje to
inae obavljaju samo ivci.
ivano tkivo
Posebnost ivanog tkiva su vorovi, takozvana preklopna mjesta kroz koja komuniciraju
ivana vlakna. Funkcionalna jedinica ivanog tkiva je takozvani neuron, a sastoji se od iv
ane stanice i s njom povezanog ivca. ivano tkivo je okrueno potpornom tvari koja je
posebni oblik vezivnog tkiva, takozvana glia .
1
glia = ljepilo; neuro-glia = ivano ljepilo
84
ljezdano tkivo
Zljezdanog tkiva ima po cijelom tijelu, svojevrsnog je, cjevastog ili grozdastog, oblika. U li
jezdama se stvaraju i iz njih izluuju razliiti sekreti i druge tvari medu kojima su suze, plju
vaka, loj, znoj i drugo. Jetra je najvea lijezda u tijelu.
Miino tkivo (poprenoprugasti

miii, ovisni o volji)
ivane stanice i ivana vlakn
Tkivo organa
Plua, jetra, slezena, guteraa, bubrezi i drugi organi sainjeni su od posebnih tkiva koja od
govaraju zadacima pojedinih organa.
Skelet
Skelet je od kostiju. Kosti su zbog svoje porozne unutranje strukture mnogo elastinije nego
to se ini na prvi pogled. U ljudskom tijelu ukupno je 213 kostiju koje dijelimo na cjevaste
(duge kosti ekstremiteta), plosnate (lubanja, lopatica, prsna kost, zdjelina kost) i kratke ili
Skelet
Kraljenica
86
kompaktne kosti (kraljeci, kosti ake i stopala). S vanjske strane sve kosti imaju omota od
jx)kosnice, a unutra jc modina u kojoj se u plosnatim kostima, a kod djece i u srednjem
dijelu cjevastih kostiju, stvaraju crvena i bijela krvna zrnca (eritrociti i leukociti).
Najdulja je kost bedrenjaa koja kod mukaraca podnosi pritisak od 750 kg.
Kosti su meusobno povezane nepomino i pomino. Nepomine veze izmeu kostiju
nazivamo sveze. Ako je izmeu dvije kosti nategnuta pruga (na primjer podlaktica, goljenina
kost) govorimo o prunoj svezi. Ali ako je izmeu dvije kosti hrskavica (na primjer rebra
i kraljeci), govorimo o hrskavinoj svezi. Ako su kosti meusobno vrsto spojene bez meduzgloba, govorimo o avu (npr. lubanjske kosti).
Najpominija veza izmeu dvije kosti je zglob. Zglobne plohe kostiju pokrivene su mek
im i elastinijim hrskavinim tkivom koje sa zglobnom aicom jedne kosti i glavicom kraja
druge kosti te zglobnom ahurom ine zglob.
Skelet moemo podijeliti na ove dijelove:
Lubanja koju nosi kraljenica; u ramenom zglobu spojene obje kljune kosti i obje lo
patice; s prsnim kraljecima (osim oba donja) i prsnom kosti povezana parna rebra formiraju
bavasti prsni ko u kojem su prsni unutranji organi; zdjelina kost na koju se oslanja kra
ljenica; kosti gornjih ekstremiteta kao to su nadlaktina kost, ulna, radijus, kosti ruja, kosti
prstiju na ruci, odnosno kosti donjih ekstremiteta: bedrenjaa, goljenina kost, linjaa, kosti
noge, grana stopala i kosti prstiju na nozi.
Lubanja
Na lubanji razlikujemo dva dijela: lubanju u uem smislu ili modani dio i kostur lica, od
nosno line kosti lubanje. eljusni zglob povezuje donju i gornju eljust, a sve druge kosti
lubanje spojene su avovima koji poveavaju elastinost lubanje. Lini dio lubanje sastavljaju
ove kosti:
Skelet
87
Sitasta (koju neki svrstavaju u modani dio lubanje), ralasta, nosne kosti, suzne kosti, do
nja i gornja eljust, dvije jagodine kosti, dvije nepane kosti, podjezina kost i slune koice.
Modani dio lubanje ine ove kosti:
eona, gore i na obim stranama tjemene i sljepoone kosti, a otraga zatiljak s velikim
zatiljnim otvorom kroz koji u lubanju dolazi hrptena modina. Dolje je klinasta kost koja,
odostrag gledano, ima oblik leptira ili ptice rairenih krila. U lubanjskoj upljini je mozak:
donji dio lubanje, lubanjska baza, dijeli se u prednju, srednju i stranju modanu jamu. Pred
nju lubanjsku jamu ine eona kost s dijelovima one upljine, sitasta kost i prednji dio kli
naste kosti; srednja modana jama je od najveeg dijela klinaste kosti s takozvanim turskim
sedlom (u kojem je modani privjesak, hipofiza) i obje sljepoone kosti koje se produuju u
mastoidni nastavak u kojem su dijelovi unutranjeg uha; stranja jama je formirana od donjeg
dijela zatiljne kosti i velikog zatiljnog otvora. U zatiljnu kost spadaju i obje zglobne plohe
koje su povezane s prvim vratnim kraljekom.
Kraljenica
Ako kraljenicu gledamo sa strane, izgleda nam kao vie puta iskrivljen prut koji je nadolje
konusno proiren. Sastavljena je od 24 kraljeka, krstae i trtice. Razlikujemo 7 vratnih, 12
prsnih i 5 slabinskih kraljeaka. Vratni i slabinski dio kraljenice savijeni su u blagom luku
unatrag, a prsni dio blago naprijed. Kraljeci su sastavljeni od valjkaste ploice (glavnog di
jela, odnosno trupa kraljeka), luka kraljeka koji okruuje otvor kraljeka, dva bona izrataja, dva zglobna nastavka i trna. Od drugih kraljeaka po konstrukciji se bitno raz
likuju dva najgornja vratna kraljeka: prvi je nosa (atlas), a drugi obrta (axis) koji sa
zglobnom plohom zatiljne kosti ine dvostruki zglob i radi bolje gibljivosti formirani su
samo kao kotani obrui.
I Irpteni kanal ine svi otvori kraljeaka. U njemu je hrptena modina. Uz glavni kanal
kraljenica u vratnom dijelu ima jo dva bona kanala kroz koja prolaze lijeve i desne hrptenc
arterije i vene.
Na svakoj strani prsnog kraljeka su zglobne plohe na kojima se stranji dijelovi rebara
spajaju u zglob s kraljenicom. Zbog zglobne povezanosti svojih sastavnih dijelova kreljenica
je gibljiva na sve strane, pa i uzduno. Elastinost i vrstou na pritisak kraljenici daju po
sebne ploice koje su zapravo nekakvi mekani jastuii od vezivnog tkiva i imaju elatinozno
jezgro. Kraljenica je s krstaom a i trticom ispod nje, spojena zglobnom strukturom koja
je praktino negibljiva i uklinjena u zdjelicu.
Prsni ko
Lubanja
Prsni ko je sastavljen od 12 pari rebara koji su straga povezani s kraljenicom, a sprijeda

s prsnom kosti (osim donja dva para). Prsni ko dobiva oblik zbog rebara koja ine luk. Dok
je prvih sedam pari rebara privreno neposredno na prsnu kost (zbog ega ih i nazivamo
prava rebra), osmi i deveti par su hrskavicom povezani sa sedmim parom. Deseti par je jo
pominije povezan s devetim, a jedanaesti i dvanaesti par i nisu povezani s drugim reb
rima nego zavravaju slobodno. Zato rebra od osmog do dvanaestog para oznaujemo
kao lana rebra. Prsna kost je spljotena, poput maa: srednji se dio razlikuje od gornjega
koji je nalik na drku i donjega koji podsjea na sjeivo maa, pa ga i zovemo maasti
nastavak prsne kosti.
Skelet
Rameni obru
Rameni obru ine ramene kosti, lopatica i kljuna kost, koje se zglabaju u ramenom zglobu.
Lopatice su otraga na lijevoj i desnoj strani izvan prsnog koa. Nalaze se priblino izmeu
drugog i sedmog para rebara. Na gornjem vanjskom rubu gotovo trokutaste ploaste kosti
dva su nastavka; koso smjeteni greben koji zavrava u ramenu i natkriva rameni zglob, a
na drugi se naslanja kljuna kost. Ispod je poluokruglo udubljenje, zglobna aica lopatice,
u kojoj je glavica nadlaktine kosti.
Kljuna kost je u obliku tapa zavijenog u slovo S, a prua se od lopatice do prsne kosti.
enska zdjelica
Muka zdjelica
Kosti gornjeg ekstremiteta

Kosti donjeg ekstremiteta
Gornji ekstremitet sainjavaju nadlaktina kost, kosti podlaktice i aka, a prema nekima tu
spada i rameni zglob, pa u kosti gornjeg ekstremiteta svrstavaju i kljunu kost i lopaticu.
Kosti nadlaktice i podlaktice
Kost nadlaktice (nadlaktina kost) i kosti podlaktice su cjevaste. U nadlaktici je samo jedna
kost, nadlaktina, koja sa svojom poluokruglom glavicom na gornjem kraju i aicom lopa
tice ini rameni zglob.
Donji dio nadlaktice zavrava s kotanim valjkom koji se spaja s ulnom i glavicom koja
se spaja s radijusom.
U podlaktici su dvije kosti: ulna i radijus; ulna je na strani malog prsta, a radijus na strani
palca. Ulna postaje deblja prema gornjem kraju, a radijus prema donjem. Tako je podlaktica
povezana s nadlakticom uglavnom preko ulne, a sa akom preko radijusa. Ulna i radijus mogu
se gibati jedno oko drugoga i time omoguavaju obrtajno gibanje podlaktice oko uzdune osi.
Kosti ake
U dva poprena reda smjeteno je 8 kostiju ruja. U gornjem redu, u smjeru od radijusa pre
ma ulni su: unasta, polumjeseasta, trokutasta i grakasta; u donjem redu (prema prstima)
u istom redoslijedu: mala i velika trapezoidna kost, glavata i kukasta. Kosti zapea su dobile
svoja imena po obliku. Ima pet dlanskih kostiju. Skelet prstiju ima 14 kostiju, takovaznih fa
langi, odnosno lanaka : 5 baznih, 5 srednjih i 4 krajnje (palac ima samo dvije falange).
Zdjeline kosti
Na zdjelicu pritie sva teina trupa i glave. Razlikujemo dvije zdjeline kosti i krstau. Glav
nu kotanu masu ine dvije zdjeline kosti koje su na stranjoj strani povezane s krstaom
u praktino negibljiv zglob. Zdjeline kosti su sastavljene od po tri meusobno srasle kosti:
otraga je crevnjaa na kojoj razlikujemo sredinji, lopatiasti i grebenasti dio,
dolje je sjedna kost koja ima sjednu bodlju,
sprijeda je preponska ili stidna kost.
Preponska ili stidna kost je sastavljena od dvije kosti koje se spajaju u hrskavinoj pre
ponskoj sraslini. Na vanjskoj strani crevnjae je aica kuka u koju se ulau dijelovi crevnjae,
sjedne i stidne kosti i slui za vezu s bedrenjaom.
Muka i enska zdjelica se bitno razlikuju po obliku; enska zdjelica je ira i ima vei
otvor (da djeja glavica lake proe kroz nju pri roenju). Muka zdjelica je ua i okomitija.
Natkoljenica i potkoljenica
Kosti natkoljenice i potkoljenice graene su slino kao i kosti nadlaktice i podlaktice, a po
sebnosti su u vezi s veim optereenjem i nosivosti kosti donjeg ekstremiteta. Bedrenjaa
(najdulja kost uope) u svom se gornjem dijelu iri u poveanu masu koja s velikim i malim
obrtaem slui za privrivanje miia. Odatle se pod tupim kutom nastavlja u sueni vrat bedrenjae i napokon se proiruje u okruglu glavu bedrenjae koja je u zglobnoj aici zdjelice.
Bedrenjaa na donjem kraju ima dva zglobna masiva koji s dvjema zglobnim plohama
gornje zglobne glavice goljenice i s iverom ine koljenski zglob. Iver je mala slobodna kost
koja je svezama povezana s drugim dvjema kostima koljenskog zgloba i titi ga od ozljeda
(pada, udarca).
U potkoljenici su dvije kosti; goljeiuca i linjaa. Jaa goljenica se na gornjem dijelu dva
ma zglobnim plohama spaja s bedrenjaom, a dolje - skupa s tankom i kraom linjaom
- sudjeluje pri oblikovanju skonog zgloba. Goljenica i linjaa se ne obru u uzdunoj osi
jedna oko druge i po tome se razlikuju od radijusa i ulne.
Kosti stopala
Noje, stranji dio kostura stopala, sainjava 7 kostiju (petna, skona, unasta, kockasta i tri
klinaste kosti), donoje, dio stopala izmeu noja i korjenova prstiju, sainjava pet kostiju,
a skelet prstiju sainjava 14 malih kostiju, falanga. Po poloaju i broju kosti prstiju na nozi
poklapaju se s kostima prstiju ruke; ali su kosti prstiju na nozi bitno krae; esto su dvije
kosti malog prsta u treoj falanzi srasle.
S rasporedom kostiju noja osovina stopala je pod tupim kutom s goljenicom. Skona
kost je u skonom zglobu povezana s donjim krajevima goljenice i linjae. Ispod skone kosti
i iza nje je petna kost; a ispred skone kosti je na vanjskoj strani kockasta, a na unutranjoj u
nasta. Tri klinaste kosti koje su ispred unaste zavravaju niz kostiju noja prema kostima stopala.
Kosti potkoljenice i noja ine dva skona zgloba: u gornjem sudjeluju goljenica i skona
kost, a u donjem petna kost, unasta i skona.
Kosti stopala su rasporeene slino kao i kosti dlana, a kosti prstiju slino kao i kosti
prstiju na rukama.
Zglobovi
Zglobovi povezuju krajeve kostiju. Spojevi su veinom u obliku zglobne aice i zglobne gla
vice, a na spojnim plohama kostiju je elastina hrskavica. Zglobna ahura (kapsula) nepro
pusno zatvara zglob. Unutranja strana zglobne ahure je takozvana sinovijalna ovojnica koja
90
izluuje sinovijalnu tekuinu. Zglob uvruju vanjske sveze, a tite ga sluzave mase. Po gibljivosti razlikujemo ove zglobove:
kuglasti zglob:
kutni zglob ili zglob na arnir
jajoliki zglob:
obrtni zglob:
sedlasti zglob
zglob
zglob
zglob
zglob
zglob
kuka i rameni zglob,

koljena i lakteni zglob,
ake,
izmeu radijusa i ulne,
na palcu.
Neki zglobovi imaju hrskavine ploice izmeu kostiju (diskove), kao na primjer zglob ko
ljena koji ima polumjeseaste meniskuse. Prividni zglob, to jest praktino nepomian zglob,
je onaj izmeu krstae i zdjelice. Neke kosti su povezane avovima (lubanjske i zdjeline kos
ti) ili hrskavicom (stidna kost).
Skeletni miii
Skeletni miii zauzimaju oko 281 cjelokupne tjelesne teine i tako su najtei organ ljudskog
tijela. Ima ukupno neto vie od 300 miia, a svaki vri posebne funkcije. Mii je sastavljen
od miinih vlakana. Pomou ivaca moemo ih po elji griti. Krajevi miia se tetivama
privruju na dvije ili vie kostiju koje se mogu pomicati u zglobovima.
Miii ekstremiteta su veinom vretenasti odnosno duguljasto okrugli, a djeluju kao sa
vijai ili opruai, ovisno o tome gdje su privreni. Po trupu su preteno iroki miii koji
su u vie slojeva; a tjelesne otvore okruuju prstenasti miii.
Po pravilu vie miia sainjava cjelinu koja ima funkciju pokretaa; izmjenian rad mi
inih skupina je vrlo sloen, pokrenemo ga svjesno, ali ne moemo pouzdano dokraja voditi
njihov harmonian rad. Da bi kretnje bile harmonine, potrebno je uskladiti djelovanje mi
inih skupina razliitih stupanja.
Ve na povrini tijela moemo prepoznati reljef nekih miia, tako na primjer trokutastog
miia na ramenu, dvoglavoga nadlaktnog miia na unutranjoj strani nadlaktice i (kod mu
karaca razvijenih miia) trapezaste miie na zatiljku i druge.
Utroba
Probavni aparat
Probavni aparat sainjava usna upljina, drijelo, jednjak, eludac, tanko i debelo crijevo i do
datne tvorbe. Preko njega organizam prima pripremljene hranjive tvari.
Usna upljina je na gornjoj strani omeena tvrdim i mekim nepcem, a na donjoj strani
dnom usta. U donjoj i gornjoj eljusti je po 16 trajnih zuba usaenih u zubnim jamicama e
ljusti. Onaj dio zuba koji lei u eljusti i pokriven je zubnim cementom zove se korijen; dio
zuba iznad korijena, koji okruuje gingiva, zove se vrat; onaj dio zuba koji stri slobodno iz
gingive je kruna, a pokrivena je caklinom. U gornjoj i donjoj eljusti otraga su po tri kutnjaka,
a sa strana po dva linjaka, koji su tono jedan iznad drugoga; po jedan onjak i dva
sjekutia na obje strane u gornjoj eljusti seu neto malo preko jednakog broja onjaka i
Utroba
)1
sjekutia donje eljusti. Ako dojene i dijete esto i mnogo sie prst, zubi gornje eljusti seu
jo dalje preko zuba donje eljusti (pojavljuje se takozvana prognatija), to moe postati es
tetski nedostatak, a smeta i pri vakanju.
Unutranjost zuba je od dentina koji u predjelu krune pokriva caklina, a u alveoli zubni
cement. U unutranjosti dentina je upljina, a u njoj zubna pulpa koja je od vezivnog tkiva,
ivaca i ila.
Otprilike u estom mjesecu donju dojenetovu gingivu probija prvi sjekuti koji najavljuje
razvoj mlijenih zuba. Mlijenih zuba ima 20, a u dobi izmeu sedme i petnaeste godine
smjenjuju ih stalni zubi. Zadnji kutnjak, takozvani zub mudrosti, umnjak, nerijetko nikne tek
nakon dvadeset i prve godine.
Jezik je u usnoj upljini izmeu nepca i dna usta slobodan miini organ. Ukorijenjen je
u dnu usta gdje ima vrst oslonac u slobodnoj podjezinoj kosti i donjoj eljusti. Tijelo jezika
(srednji dio jezika) je na donjoj strani svezom povezano s dnom usta. Gornja povrina jezika
je pokrivena malim bradavicama (papilama), pomou kojih se prima okus. Po kvaliteti raz
likujemo etiri okusa: slatko, kiselo, slano i gorko. Slatko i kiselo se osjeti na vrhu jezika, a
slano i gorko na stranjem dijelu jezika. Razliite stupnjeve i finije kvalitete okusa osjeamo
skupa s mirisom.
Tvrdo i meko nepce s viseim jezikom razdvajaju usnu upljinu od drijela. Onaj dio
drijela koji spada u probavni trakt i onaj dio koji spada u dine putove okruuju snani mi
ii drijela. Gutanje je refleksna pojava koja se pokrene doticanjem stijenke mekog nepca.
drijelo se iza poklopca nastavlja u oko 30 cm dug jednjak koji se produuje kroz oit
(tanka miina pregrada izmeu prsne i trbune upljine) u trbunu upljinu i ulijeva u e
ludac. eludac je nekakva miina vrea koja ima oko 1,5 litara prostornine, nalazi se ispod
rebranog luka, nagnut na lijevu stranu.
Gornji otvor eluca zovemo eluano ue (cardia) a donji vratar (pylorus); unutranja
strana eluane stijenke je jako naborana.
Iz eluca se nastavlja tanko crijevo, kod kojega razlikujemo tri dijela: dvanaesnik, tato
crijevo i vito crijevo; prosjeno je dugo 6 metara. Dvanaesnik (duodenum) je dug oko 30
cm, spojen je sa elucem polukrunom, lijevo nagore otvorenom krivinom. Tato i vito cri
jevo se bez otrih prijelaza nastavljaju u vie vijuga po trbunoj upljini. Posebna karakte
ristika tankog crijeva su brojne resice s njegove unutranje strane koje nekoliko puta pove
avaju povrinu crijeva.
U desnom donjem dijelu trbuha na tanko crijevo nastavlja se debelo. Debelo crijevo uz
lazi vanjskom desnom stranom trbune upljine i popreno preko nje i na gornjoj strani obrubljuje utrobu. Na njegovu slijepu poetku koji se naziva slijepo crijevo visi tanak ostatak
crijeva, koji se slijepo zavrava i zovemo ga crvuljak.
Debelo crijevo je duljine 1 do 1,5 metara, a sastoji se od tri dijela: desno prema gore ide
uzlazno crijevo koje gore zdesna pregibom ide vodoravno, poprijeko prelazi na lijevu stranu i
u pregibu prelazi u silazno crijevo, koje se sputa dolje lijevom stranom trbuha da prijee u zavijeno crijevo oblika slova S (sigmoidni colon) koji se nastavlja u zadnje, guzno crijevo.
Svi odsjeci probavnog kanala sline su grae. Na unutranjoj strani je sluznica, u sredini
unutra kruni miii, izvana uzduni miii, a vani vezivno tkivo. Nasuprot finoj poprenoprugastoj muskulaturi skeleta, miii probavnog trakta su od glatkih miia i ne rade po na
oj volji.
Vanjska se strana debelog crijeva razlikuje od drugih dijelova crijeva po trima uzdunim
prugama miia, takozvanim tenijama (gr. tainia = trak, povez, pruga), u koje su sakupljeni
uzduni miii. Debelo crijevo je privreno neposredno na stranji trbuni zid, a tanko cri
jevo posredno ploom koja je nabor potrbunice i ide od drugoga slabinskog kraljeka, iri
92
se lepezasto i nosi tanko crijevo koje osim toga nose i susjedni organi. Glatka povrina potrbunice pokriva sve trbune organe i visi na unutranjoj strani prednjeg trbunog zida kao
takozvana mrea, nalik na neku kecelju.
Du cijelog probavnog kanala su lijezde koje u probavni trakt lue sokove, ali i druge
lijezde - koje su u blizini izluuju sokove. To su douna pljuvana lijezda, poteljusna
i podjezina lijezda koje izluuju pljuvaku. Tu su zatim i lijezde u kojima nastaje solna ki
selina, pepsin i lipaza , a koje su u eluanoj sluznici; u lijezde koje izluuju sokove u pro
bavni kanal spadaju i jetra i guteraa.
Jetra je najvea tjelesna lijezda, teka prosjeno 1.500 grama; svojom glavnom masom,
desnim renjem, naslanja se na oit; manji, lijevi reanj, koji see neto malo preko sredinje
linije tijela, odvojen je od desnog renja jetrenom svezom. Jetra je sastavljena od brojnih ma
lih renjeva, a u njima je mrea najfinije razgranatoga dijela krvotoka; jetrene arterije, jetrene
vene i portne vene. U renjiima se stvara u i prolazi kroz male kanale u izvodni kanal
jetre i dalje prema dvanaesniku. uni mjehur je privren na jetru, u njemu se u kon
centrira i stoji kao u rezervoaru, a po potrebi se kroz izvodni kanal unog mjehura i uni
odvodnik izluuje u dvanaesnik.
1
Iza eluca je guteraa, teka oko 70 g. U njoj se stvaraju probavni sokovi koji rastvaraju
bjelanevine, masnoe i ugljikohidrate. Izvodni kanal guterae je takoer otvoren u dvanaes
nik, a neposredno prije nego to e se u nj izliti, obino se spaja sa unim odvodnikom.
U guterai je i kompleks tkiva koji pravi Langerhansove otoie u kojima se stvara hor
mon inzulin.
Dini organi
Razlikujemo gornje i donje dine putove. Gornji su nosni kanali, usna upljina i grlo, a donji
grkljan, dunik i plua.
Unutranji dio nosa je sprijeda hrskavian, straga kotan. Nosna pregrada, koja je od raonika i dijela sitaste kosti, dijeli nosnu upljinu na lijevu i desnu polovicu. Iza prednjeg dijela
hrskavinog dijela nosa iz bonih zidova stre po tri koljke koje poveavaju povrinu nosne
upljine i prave nosne hodnike; gornji hodnik je omeen sitastom kosti kroz koju u nos do
laze vlakna ivca za miris; nosna sluznica je pokrivena trepetljikastim epitelom. Oko nosa
su sluznicom pokrivene kotane upljine koje se otvaraju u nosne hodnike. Iznad nosa se
u eonoj kosti otvaraju eone kotane upljine (eoni sinusi) koji su lamelom odvojeni od
nosne upljine; iza nosa, u klinastoj kosti, takoer su lamelom odvojene upljine, a sa strana
parne eljusne sinusne upljine.
Nosni dio drijela obuhvaa prostor od nosne upljine do jezica, a usni dio drijela od jezica do gornjeg ruba grkljana; grleni dio drijela see od gornjeg ruba grkljana do ulaza u jednjak.
Donp put je sastavljen od grkljana i dunika koji se razgranava u mreu bronhija, i plua. Hr
skavinu strukturu grkljana ini titasta, prstenasta i piramidalna hrskavica Izmeu titaste i pi
ramidalne hrskavice su glasne ice. Poklopac zatvara grkljan prema drijela Stitasta hrskavica
je na vanjskoj strani vrata dobro vidljiva, pogotovu kod mukaraca, kao Adamova jabuka.
Grkljan i plua povezuje dunik koji je sastavljen od oko 20 hrskavinih prstenova. U
visini etvrtoga prsnog kraljeka se dunik podijeli u dva glavna bronhusa koja se granaju
dalje u sve tanje i tanje grane i granice. One se otvaraju u plune alveole (mjehurie); ima
1
Pepsin je eluani ferment koji razara bjelanevini.
l.ipaza je eluani ferment koji razara masti.
Utroba
93
ih oko 300 do 400 milijuna u ukupnoj povrini veoj od 100 m . Plua su gotovo tupog
stoastog oblika, od brojnih su renjia okruenih krvnim kapilarama. Spuvasta, crvenkastosiva plua su vrlo elastina, a u napetosti ih dri bezzrani prostor koji se nalazi izmeu
rebrene i plune opne.
2
Srce
Srce je upalj, miiasti organ, veliine otprilike kao pest njegovog vlasnika. Oko dvije treine
srca je na lijevoj strani prednjeg prostora prsnog koa, a oko jedne treine je na desnoj strani.
Srana pregrada dijeli srce na lijevu i desnu polovicu; obje polovice se sastoje od pretklijetke i klijetke koje razdvajaju i povezuju srani zalisci. Zalisci imaju nabore u obliku jedra,
lijevi (mitralis) ima dva, a desni (tricuspidalis) tri lista u obliku jedra. Listovi su tankim spojnim nitima privreni na stijenku klijetke. Zalisci su pri irenju srca (dijastola) zatvoreni,
a pri stezanju (sistola) otvoreni.
Klijetke - koje su donje mnogo su miiastije nego pretklijetke iznad njih, a lijeva kli
jetka je miiavija od desne. Tri sloja miia, vanjski, srednji i unutranji, dobro se razlikuju
jedni od drugih. Unutranjost srca pokriva fini omota, endokard. Poprenoprugasti miii
su mreasto rasporeeni, a na njihov rad ne moemo utjecati. U pretklijetke i klijetke se ot
varaju velike ile. U desnu pretklijetku idu donja i gornja uplja vena (koje sakupljaju krv),
a u lijevu plune vene. Iz desne klijetke izlazi pluna arterija, iz lijeve aorta. Na mjestu gdje
se spajaju srce i ile ima zalistaka.
Srce obuhvaa mrea vjenanih (koronarnih) ila koje opskrbljuju srani mii. Srce je
u takozvanom osrju (perikardu). Lijeva srana klijetka moe primiti oko 70 c m krvi. Srce
je teko oko 350 grama.
3
ile
ile ine funkcionalnu jedinicu sa srcem koje je u ilni sistem ukljueno kao crpka. One isprepliu cijelo tijelo i razgranavaju se do tankih kapilara. Graa ila se po svom miinom
i unutranjem sloju u bitnom poklapa s gradom srca. Razlikujemo arterije (kucavice, odvodnice) i vene (dovodnice) koje se izmeu sebe razlikuju po jakim miiima arterija. Odvodnice
vode krv iz srca u tkiva, a dovodnice je vraaju u obratnom smjeru.
Dovodnice vode krv prema srcu i imaju bitno slabije miie nego odvodnice. Posebna
odlika nekih veih vena su mali zalisci koji spreavaju protok krvi u obratnom smjeru.
Velika tjelesna odvodnica (aorta) izlazi iz lijeve klijetke, pravei luk prolazi iznad srca
i ispred kraljenice produljuje do visine etvrtog ili petoga slabinskog kraljeka gdje se dijeli
u lijevu i desnu bedrenu arteriju. Od aortnog luka se odvajaju tri velika kraka za opskrbu
ruku i predjela glave; ispod aortnog luka prolazi kao prsna aorta za opskrbu prsnih organa,
a ispod oita kao trbuna aorta za opskrbu trbunih organa. Dovodnice veinom prolaze uz
odvodnice, a najvee su gornja i donja uplja vena.
Razlikujemo veliki i mali krvni optok: veliki prolazi od lijeve klijetke preko aorte i drugih
odvodnica po cijelom tijelu i preko dovodnica u donju i gornju uplju venu i desnu pret
klijetku; u odvodnicama velikoga krvnog optoka je krv bogata, a u dovodnicama siromana
kisikom. Mali krvni optok prolazi od desne srane klijetke preko plunih arterija u plua i
preko plunih vena natrag u srce u lijevu pretklijetku; u odvodnicama malog optoka u krvi
ima vie ugljinog dioksida, a u dovodnicama kisika.
94
95
Utroba
predjelu dodiruje potrbunicu. Desni bubreg lei neto nie od lijevog, enski bubrezi lee
neto nie nego kod mukaraca. Prednje plotinc bubrega pokriva stranji dio potrbunice.
Na unutranjem konkavnom rubu bubrega je otvor kroz koji prolaze ile i mokrani kanal.
Razlikujemo zrnatu i crvenkastu bubrenu koru i prugastu bubrenu sredinu. U kori se ve
prostim okom dobro vide brojna zrnca nazvana bubrena tjeleca ili kapilarni klupii (Malpighijeva tjeleca). Ta tjeleca okruuje takozvana Bowmannova ahura u koju se izluuje
mokraevina iz krvi. Iz bubrenog tjeleca izlazi bubrena cjevica koja je najprije vijugava
i meu vijugama ima jednu dulju petlju, a onda ide ravno i po vie cjevica se spaja u izvodnu cjevicu koja je ve u bubrenoj unutranjosti. Sadraj izvodne cjevice izlijeva se u
bubreni vr, odatle tee u bubrenu vreu, iz nje u mokrani mjehur pa kroz oko 30 cm
dug mokrani kanal koji prolazi uz stranji trbuni zid. Mokrani mjehur je uplji organ koji
lei iza stidne kosti i dri oko 700 cm . Iz mokranog mjehura mokraa prolazi kroz mo
kranu cijev koja je kod mukaraca duga oko 25 cm, a kod ena od 3 do 4 cm.
3
*
1
mokrani mjehur
2. sjemenski m|ehuri
3. zadnje crijevo
4.
prostata
5. spuvasto tijelo
6. spolno udo
7. mokrana cijev
8. muda
9.
nadmuce
1 0 . glavi
Srce
1 1 . mosnja
Limfne ile
Limfni sistem
Limfne ile su jednako kao i odvodnice i dovodnice raspredene po cijelom tijelu, ali su bitno
tanje i nemaju svoje miie. U limfnim ilama se sakuplja limfa.
Limfa iz donjeg dijela tijela najprije dolazi sa svih strana i kupi se u takozvanoj mlijenoj
ili koja se nalazi ispred 1. do 2. slabinskog prljena; iz mlijene ile izlazi prsni limfni vod
ispred kraljenice prema gore i predaje limfu u venozni optok na mjestu sastajanja lijeve potkljune i lijeve jugularne vene. Prsni limfni vod (ductus thymolymphaticus) dobiva iz mli
jene ile crijevnu limfu (chylus), u kojoj su masti to dolaze iz crijeva. U limfni optok su
ukljuene limfne lijezde, od kojih je najvea slezena, oko 200 g teka, a lei u gornjem dijelu
trbune upljine. Uz to je slezena i vaan rezervoar krvi i organ u kojem se razaraju crvena
krvna zrnca i stvaraju bijela (limfociti). U limfni optok spadaju i drijelni krajnik i krajnici.
11
Muki spolni organi
1. krstaa
2.
jajnik
3. jajovod
4.
maternica
5. zadnje crijevo
6. mokrani mjehur
7. rodnica
8
mokrana cijev
9. Venerin breuljak
Mokrani aparat
10. mala stidna usna

1 1 . velika stidna usna
Bubrezi i mokrani kanali, mokrani mjehur i mokrana cijev izluuju mokrau i druge ne
potrebne ili tetne tvari. Bubrezi su paran organ teak od 120 do 200 g, ovijen ovojnicom
od vrstog veziva; smjeteni su u masnom tkivu izmeu dvanaestog prsnog i treeg slabin
skog kraljeka uz stranji trbuni zid na obje strane kraljenice. Bubreg je oblikom slian gra
hu, dug oko 11 cm, od 5 do 7 cm irok i od 3 do 4 cm debeo; gornjim dijelom u slabinskom
enski spolni organi
96
Spolni organi
Vei dio mukih spolnih organa je izvan tijela, a vei dio enskih u njemu.
U muke spolne organe spadaju muda (testisi), dva jajolika organa koji vise u monji.
Nadmuce lei kao kapa nad testisima, a iz njega izlazi sjemenovod koji prolazi kroz preponski
kanal u trbunu upljinu. Ispod mokranog mjehura sjemenovodi se spajaju svaki sa svojim
izvodnim kanalom sjemenskog mjehuria i onda kao zajedniki kanal prolaze kroz prostatu
koja je veliine kestena; na drugoj strani prostate zajedniki se kanal izlije u mokranu cijev.
Mokrana cijev prolazi kroz spolno udo, organ koji je preteno od spuvaste tvari.
enski spolni organi su maternica, jajnici s jajovodima, rodnica s uem rodnice, male
i velike stidne usne. Gotovo krukasta maternica lei u maloj zdjelici. Najvaniji dio, trup
maternice, od glatkih je miia, unutranjost pokriva sluznica koja se jednom mjeseno izljuti
kod zrelih ena ako ne dode do oplodnje, ali se opet obnovi. Maternica stri u trbunu up
ljinu, nadolje se suava u materniin vrat koji je prema unutranjosti maternice omeen unu
tranjim, a prema rodnici vanjskim materninim uem.
Maternica je privrena raznim svezama koje polaze iz gornjeg dijela trupa maternice,
idu prema trbunom zidu, prolaze kroz preponski kanal i na kraju se privruju na stidne
usne. S vanjske strane maternica je prekrivena potrbunicom.
enske spolne lijezde, jajnici, tvorbom nalik na bademe, lee uz maternicu,' a naborom
potrbunice privreni su na materninu svezu. Od jajnika prema maternici vodi jajovod
koji poinje Ijevkasto.
Maternini vrat stri u oko 8 cm dugu, miiastu rodnicu, koja zavrava u uu rodnice
okruenom malim i velikim stidnim usnama. Kod djevojaka koje nisu jo imale spolni odnos
na ulazu u rodnicu je polumjeseasta sluzna opna, himen. Pred ulazom u rodnicu je ue
mokrane cijevi.
Utroba
97
otvorom povezani s treom komorom mozga (trei modani ventrikul) koji see otraga do
epifize i s obje strane do vidne kvrice. Trei ventrikul je takozvanim Sylvijevim vodovodom
povezan s takoer neparnom etvrtom modanom komorom ( etvrtim modanim ventrikulom), koja je u malom mozgu. Gotovo jajoliki mali mozak je iza velikog mozga i ispod
njega, a s produenjem mosta je povezan s modanim stablom. Mali mozak je od velikog
odvojen naborom vrste modane ovojnice.
Na modanom dnu se iz modane mase produljuju dvije pruge, njuni ivci, iji produeci
prolaze kroz sitastu kost. Iznad modanog privjeska je raskre vidnih ivaca iz kojega izlaze
oba vidna ivca. Njuni i vidni ivci su dijelovi mozga. Iz modanog dna izlazi 10 pari mo
danih ivaca; medu njima je najjai trograni ivac (peti modani ivac, nervus trigeminus)
koji izlazi iz bonog ruba mosta i kao osjetni ivac produljuje se u predio ela i donje i gornje
eljusti. Uz deseti modani ivac, lutalac (vagus) iji izdanci obuhvaaju cijelo tijelo, modani
ivci opskrbljuju samo glavu.
Tkivo mozga i hrptene modine su od dvije razliite tvari koje moemo razlikovati
okom: u sredini je bijela tvar a na rubu siva. Razumije se da emo nai i manje koliine bijele
tvari i na povrini i sive u sredini (na primjer siva u jezgrama kao to je vidna kvrica).
ivani sistem
ivani sistem je skup organa koji primaju podraaje iz okolice i izazovu reagiranje na njih.
ivani sistem ine centralni ivani sistem s perifernim ivcima, zatim takozvani samostalni
ivani sistem i osjetila.
Sredinji organ je mozak: on je u lubanji. Mozak je duguljast, zaobljen, sivo-bijel i na po
vrini vijugav. Prosjeno je teak od 1.300 do 1.500 g, a enski je mozak oko 120 g laki.
Pukotina izmeu polukugla (hemisfera) dijeli mozak u uzdunom smjeru na dvije velike polukugle.
Velike modane polukugle glavno su tkivo mozga i s eonim (prednjim), tjemenim (sred
njim) i zatiljnim (stranjim) renjem ine takozvanu modanu koru. Polaze od sredinje pu
kotine, iji se boni rubovi zrakasto ire u masu velikih modanih hemisfera. Pukotina natkriljuje vidnu kvricu i srednji mozak. S dna predjela vidne kvrice visi peteljkasti modani
privjesak (hipofiza), koji je u kotanom turskom sedlu klinaste kosti. Gornji rub vidne kvrice
otraga se produljuje u epifizu koja kod odraslih esto ovapni i u njoj je takozvani modani
pijesak. (Descartes je pretpostavljao da je epifiza sjedite due.) Iza epifize i ispod nje je kosa
etvorokvrna ploica. Iz modanog dna izlaze modani krakovi, ispod njih je most na koji
se nastavlja produljena hrptena modina, a ona se nastavlja u hrptenu modinu.
Pukotina, srednji mozak, modani privjesak, modane krakove, most i produljenu hrpte
nu modinu nazivamo modanim stablom. Ispod pukotine su na obje strane izmeu eonog
i sljepoonog renja simetrine bone komore (prvi i drugi ventrikul). Otraga su Monroovim
slabinsko ivevlje
ivcvljc
98
I Irptena modina je od 8 do 10 mm debelo valjkasto ue koje prolazi kroz kraljeniku cijev

od velikog zatiljnog otvora do slabinskih kraljeaka; dugako je od 35 do 40 cm; u us
poredbi s mozgom u hrptenoj modini je siva tvar u sredini, a bijela izvana. Sivu tvar ine
ivani vorovi (gangliji), a bijelu ivana vlakna. Na poprenom prerezu hrptena modina
na prednjoj strani ima duboki, a na stranjoj plitki usjek; sredinja tvar, siva, leptirasta je ob
lika. Po sredini hrptene modine prolazi tanki sredinji kanal.
Iz prednjih rogova sive tvari hrptene modine polaze motorni ivci, (gibanje), a iz stra
njih rogova senzibilni (osjet). Jajolikim zadebljanjem senzibilnog ivca oba ivca se spoje u
spinalni (modinski) ivac i napuste hrpteni kanal; nakon kratkoga zajednikog puta spinalni
se ivac podijeli na prednju i stranju granu. Ima ukupno 31 par spinalnih ivaca. Meu
sobno se prepliu u takozvane ivane spletove, na primjer: vratni splet, splet gornjih ek
stremiteta, zatim jo slabinski, krstani, stidni i stranjini splet
Ti se spletovi spajaju s vlaknima onog dijela simpatikoga ivanog sistema koji ide uz
hrptenu modinu, a i s vlaknima ivca lutaoca (vagusa), koji pripadaju parasimpatikom sis
temu i sa simpatikusom ine automatski (autonomni ili vegetativni) sistem.
Mozak i hrptenu modinu ovijaju tri ovojnice. Vanjska je vrsta ovojnica od vreg ve
zivnog tkiva; unutranja je meka ovojnica ili ilnica, jer u njoj ima mnogo ila za opskrbu
centralnoga ivanog sistema; unutranja ovojnica, njena kao pauina, od rahloga je veziv
nog tkiva. Prostori izmeu ovojnica te ovojnica i mozga, odnosno hrptene modine, ispu
njeni su manje-vie bistrom tekuinom (likvorom) iji je zadatak da ivce titi od udaraca
i da sakuplja otpadne tvari koje nastaju pri izmjeni tvari u ivanim stanicama.
Funkcionalna jedinica ivanog sistema je neuron. Sastavljen je od ivane stanice i nje
zinih nastavaka. Nastavci su razliiti. Dendrita, koji su kratki protoplazmatski nastavci, obi
no je vie, a neurit je samo jedan.
Meu ivcima razlikujemo sive (vegetativne) koji su bez jezgre i bijele, s jezgrom. Bijela
ivana vlakna su valjkasta, u promjeru od 0,002 do 0,02 mm, a dugaka su do 1 m. Sre
dinja, prava ivana tvar ini unutranji cilindar (neurit) koji ovija vanjska ovojnica sastav
ljena od unutranje ovojnice koja dodiruje sam centralni cilindar, zatim od tanke i fine Schwannove ovojnice i Henlejeve ovojnice izvana. Na ovojnici su priblino jednako jedna od
druge odmaknute Ranvierovc brazde. Prije nego to ivci uu u tkivo, gube unutranju i
Schwannovu ovojnicu i zavravaju kao isti unutranji cilindar.
Sivi ivci su bez unutranje ovojnice, a inae su jednake grae kao bijeli.
Osjetni organi
Oko
Glavni dio oka, ona jabuica, i vei dio vidnog ivca nalaze se u onoj upljini koja je unutra
ispunjena masnim i vezivnim tkivom, a prema vani zavrava vjeama. Vanjski dio oka na
gornjoj strani zavrava nabreklinom, obrvnim lukom na kojem su krute dlake, obrve; donju
granicu vanjskog dijela oka ini fini lijeb. Vjee su kao plitica ispred one jabuice, a njihov
vanjski dio je produetak koe lica, dok je unutranji vezivno tkivo vjea. Dio vrstoga, go
tovo hrskavinog vezivnog tkiva daje vrstu osnovu vjeama. U vjeama su lijezde (Meibomove .); one izluuju masnu izluevinu i otvaraju se na rubu vjeda. Na vjeama su u tri
reda ravno prema van okrenute dlake, trepavice, iji je zadatak da tite oko od malih stranih
tijela.
Osjetni organi
99
Uho
U gornjem vanjskom kutu oka nalaze se mala donja i vea gornja suzna lijezda; njihova
izlue vina, suze, omoguava da se ona jabuica moe pomicati bez trenja. Na stranjoj strani
vjeda se po suznom ljebiu suze pretau prema unutranjem onom kutu, gdje prolaze kroz
tokaste otvore u suzne kanalie i s tim u gornju i donju vjeu i suznu vreicu odakle se
suze konano slijevaju u nosnu upljinu.
Gotovo okruglu jabuicu, koju pomie est miia, okruuje cijelom vanjskom stranom
vrst ovoj, koasta bjeloonica. Prekinuta je samo na prednjem i stranjem polu; na prednjem
polu je umjesto nje kao staklo na satu prozirna ronica, a na stranjem polu, na mjestu gdje
nema bjeloonice, prolazi vidni ivac.
U prednjem dijelu one jabuice bjeloonicu okruuje tanka vezivna opna. S unutranje
strane ilnica pokriva zadnje dvije treine bjeloonice; ona je - ovisno o pigmentu u njoj
- tamnija ili svjetlija. Na ilnici je mrenica koja u stranjem dijelu prima svjetlosne podraaje,
a sprijeda zavrava zupastom linijom. Sljedea ovojnica sprijeda prelazi bez otre granice u
arenicu (iris). Sarenica prstenasto okruuje vidni otvor oka nazvan zjenica (pupila); ona se
prilagoava na jau ili slabiju svjetlost tako da otvor zatvara ili otvara, to jest djeluje kao
blenda na foto-aparatu. Rub arenice je na prednjoj povrini lee koja je elastina, prozirna,
otraga jako a sprijeda neto manje konveksna. Sarenica i lea dijele unutranjost oka u dvije
komore: prednju i stranju. Prednja komora je prema van omeena prozirnom ronicom koja
je bez ila ali ima osjetni ivac. Prednja komora je ispunjena tekuinom, a stranja staklovinom prozirnom kao elatina.
Na onom dnu, gdje nema bjeloonice i kroz mrenicu prolazi vidni ivac, nalazi se sli
jepa pjega. Oko 4 mm iznad nje je uta pjega ili centralna jamica koja je popreno ovalna
tvorba s udubinom u sredini, slino ubodu igle, i koja je mjesto najjaeg percipiranja svjetla.
Uho
Uho je organ za sluni osjet i napravljen je po akustikim zakonima. Glavni dio je smjeten
u sljepoonoj kosti. Uho se sastoji od tri razliita dijela: od vanjskoga, srednjeg i unutranjeg.
Vanjsko i srednje uho prenose zvuk, a unutranje ga prima.
100
Vanjsko uho jc sastavljeno otl usne koljke i vanjskoga slunog hodnika. Vei dio koljke
je hrskavina plosnata tvorba, a manji, donji dio, zvan renji usne koljke, mekan je i ka
rakteristian ba za ljudsko uho. Mali miii koji prolaze od koljke na lubanju, koti ovjeka
su rijetko samostalno gibljivi. Prema unutranjosti koljka se nastavlja u vanjski sluni
hodnik, dug oko 3 cm, iji je vanjski dio u hrskavici, a unutranji u kosti sljepoonice.
Kou slunog hodnika pokrivaju brojne njene vunaste dlaice, a u njoj su lijezde koje
izluuju usni ukasti sekret, cerumen. Granica izmeu vanjskog i srednjeg uha je bubnji,
a na njegovu centralnom, ljevkasto udubljenom dijelu, bubnjievu pupku, prirasla je drka
ekia.
U srednjem uhu su tri slune koice: eki, nakovanj i stremen, koje su meusobno po
vezane njenim vezivnim i miinim aparatom i kao nekakav visei most razapinju se preko
prostora srednjeg uha, bubnjieve upljine, a seu od bubnjia do zida unutranjeg uha. U
zidu koji granii s unutranjim uhom su dva prozora: gore je ovalni, a dolje okrugli. Kroz
ovalni otvor dolazi zvuk od baze stremena u unutranje uho, a kroz okrugli otvor koji za
tvara samo tanka opna, zvuk se vraa u usnu upljinu.
Usnu upljinu, prema vanjskom uhu hermetiki zatvara bubnji, a u stranjem dije
lu granii s mastoidnim nastavkom, tvorbom od kotanog tkiva bogatog zrakom.
U prednjem dijelu je srednje uho slunom trubom (Hustahijevom cijevi) povezano sa
drijelom.
Iza unutranjeg zida usne upljine je unutranje uho: osjetni organ za zvuk i ravno
teu. Unutranje uho je vrlo sloen organ, sastoji se od predvorja, pua i polukrunih ka
nala, a zove se labirint. Tako su ga nazvali jo srednjovjekovni anatomi koji nisu imali
tonu predodbu o njegovoj gradi i radu.
Kotani labirint je uplji prostor u kosti sljepoonice; u njemu je najprije periferna
labirintna tekuina (perilimfa) koja okruuje membranozni labirint u kojem je unutranja
labirintna tekuina (endolimfa). Od tri sistema upljih prostora: predvorja, pua i poluk
runih kanala, sredinje predvorje granii sprijeda s puem, straga s polukrunim kana
lima, a gore s takozvanim Fallotovim kanalom (kroz koji prolazi vidni ivac) i na unut
ranjoj strani s unutranjim slunim organom u kojem je sluni ivac.
Duguljasta vreica predvorja, koje je otprilike veliine graha, vodi u tri polukruna
kanala. Oni su u obliku slova C i stoje pravokutno jedan na drugome, dok njihov ulazni
i izlazni otvor granii s predvorjem. Polukruni kanali su organ za ravnoteu. Okrugla
vreica predvorja povezana je s puem. Pu je dva i pol puta zavijen oko kotanog vre
tena. Djelomino kotana (kotana navojna ploica) a djelomino membranozna (osnov
na opna = bazilarna membrana) pregrada dijele unutranjost pua na dva hodnika. Gor
nji, dulji i ui predvorni hodnik je povezan s predvorjem, a donji, iri i krai bubnjini
hodnik granii s bubnjinom (usnom) upljinom preko okruglog otvora.
Iz sredine spiralne pregrade koja dijeli puev prostor u donji i gornji, na mjestu gdje
kotani dio pregrade prelazi u membranozni, prema van i prema gore razapinje se tanka
Reissnerova membrana koja s bazilarnom membranom ispod i vanjskim zidom pua
omeuje puevu cijev. U njoj je Cortijev organ; mikroskopski je malen, a bitni sastavni
dijelovi su mu vanjske i unutranje osjetne stanice koje su ugraene meu potporne sta
nice. Vanjske osjetne stanice su napete kao strune i trepere kao strune. Na unutranjim
potpornim stanicama su slune osjetne stanice u jednom redu, a na vanjskim u etiri ili
pet usporednih spiralnih redova. Oko 3.000 Cortijevih organa, toliko ih je u uhu, du
pua se postepeno skrauju kao strune na harfi. Organ je pokriven tankom pokrivnom
membranom.
Sluni ivac i njegov krajnji dio, ivac pua, opskrbljuju labirint.
Osjetni organi
101
Koa
Rijeju koa oznaujemo omota koji pokriva tijelo i sa 16/ tjelesne teine koliko na nju ot
pada drugi je najtei organ ljudskog tijela (tei su miii). Odrastao ovjek ima oko 2 m
koe. Razlikujemo tri sloja: pousminu, usminu i potkono tkivo. Pousmina (epiderma) je sa
injena od povrinskog ronatog sloja i bazalnog (temeljnog, klinog) sloja koji je ispod, a
iji je zadatak da umjesto odumrlih stanica ronatog sloja stvara nove. Izmeu ronatog i
bazalnog sloja nalazi se zrnati ili pigmentni sloj koji daje boju koi - pigment - i time je
titi od prejakog djelovanja svjetlosnih zraka. Ronati sloj je sastavljen od ploica odumrlih
stanica, u njemu nema ila ni ivaca. Bezbroj meusobno dobro isprepletenih i spojenih odu
mrlih ronatih stanica dobro pokriva tijelo i titi ga otl vanjskih utjecaja i isputanja tekuina
iz tijela. Skupinice stanica neprestano se ljute iz ronatog sloja koe. Usmina (derma) je onaj
sloj ivotinjske koe koji se tavi, pa otuda naziv derma u pogonima koji prerauju kou.
Debljina joj je otl 0,3 do 3 mm. Na vjeama i bradavicama je na primjer tanka, a na dla
novima i tabanima debela. Sastavljena je od vezivnog tkiva i elastinih vlakana koji su me
usobno tijesno isprepleteni. U njoj su krvne i limfne ile, dlake i lijezde lojnice i znojnice.
lijezde lojnice su uz folikul dlake, a njihov sadraj izlazi na povrinu koe kroz isti otvor
kao i dlake. Uz lijezde lojnice koje su povezane s folikulima dlaka, postoji jo cijeli niz drugih
koje izluuju loj u fine kone pore i time osiguravaju elastinost koe. Ako se lojne pore za
epe, pojave se sujedice.
2
Granica izmeu pousmine i usmine je valovita. U sloju usmine, okrenutom prema pousmini, ima mnogo takozvanih konih bradavica (papila) u kojima su krvne ile ili okrajci
ivanih vlakana. ivci prenose podraaje koje izaziva dodir, toplina i hladnoa. Na 1 c m
ima prosjeno po 10 povrinskih toaka za hladnou i dvije toke za toplinu, koje lee dublje,
25 mjesta za opip i 200 za bol.
Potkoni sloj je trei sloj koe, od rastresitog je vezivnog tkiva u kojem ima dosta mas
nog tkiva. Nema otre granice izmeu usmine i potkonog sloja, a i graa im je u biti jed
naka.
2
Druge kone tvorbe

U usmini i potkonom sloju nalaze se veliki klupii lijezda znojnica iji blago zavijeni iz
vodni kanali prolaze kroz usminu i kroz kone pore izbijaju na povrinu. O lojnim lijezdama
smo ve govorili. Posebne lojnice na nekim drugim dijelovima tijela izluuju drugaije tvari.
I akve su, na primjer, lijezde u vanjskom slunom hodniku koje izluuju cerumen ili lijezde
na rubu vjea gdje se prilikom upale razvija jemen. Druge lijezde, opet, izluuju tvari koje
pojedinom ovjeku daju karakteristian miris. To su takozvane tvarne lijezde. One su i spol
no specifine, a ene ih imaju vie nego mukarci. Oko dvadeset lijezda je udrueno u po
sebnu ljezdanu tvorbu koja se otvara na prsnoj bradavici (mljena lijezda). U posebne ko
ne tvorevine spadaju i
Dlake
Svaka dlaka ima stablo i korijen koji zalazi u potkono tkivo. Zadebljani donji dio zove se
glavica dlake. Ako se maleni miii koji povezuje glavicu dlake s drugim dijelovima koe zgr
e, dlaka se uspravi- koa se najei i govorimo o gujoj koi. Razlikujemo kratke ili e-
102
lunjaste dlake (obrve, trepavice, dlake uz nosne otvore); vunaste dlake, najfinije dlake koje
se nalaze po cijelom tijelu osim po tabanima, dlanovima i usnama; duge dlake su na glavi,
a zatim ima dlaka u potpazunim jamama i na stidnoj kosti.
pousmina
1. osjetno tjeleSce
sa ivcem
2. lijezda lojnica
3.
dlani mii
4.
dlaka i glavica dlake
5. ile
6. lijezda znojnica
Prerez koe s dlakom (vlasi)
Nokti
Nokti su oronjele kone tvorbe. Razlikujemo korijen nokta, koji je tanak i gotovo sasvim
pokriven koom, i plou i leite nokta. Koa uz nokat zavrava posebnim konim naborom.
O funkciji koe vidi pod naslovom Koa kao ogledalo zdravlja, ljepote i ivotne spo
sobnosti.
Stanica
Najmanja jedinica svih ivih bia, koliko se zna, jest stanica. Sastavljena je od stanine jezgre
(nukleusa) s jezgricom (nukleolusom), plazme, sredinjeg tjeleca i stanine membrane. Sta
nice se razmnoavaju diobom, veinom sloenom posrednom diobom (mitozom), a rijetko
neposrednom diobom (amitozom).
Posredna dioba ili mitoza (grki = mitos = petlja) poinje mijenjanjem sadraja jezgre u
vlaknasta klupka i diobom sredinjega tjeleca. Dijelovi sredinjeg tjeleca koji nastaju diobom
odlaze svaki na svoj pol stanice i sakupe okolnu protoplazmu (grki: protos = prvi, plasma
= oblikovani) zrakasto oko sebe. Ujedno se klupko jezgre raspadne u pojedinane niti koje
se razvrstaju u ekvatorijalnu ravninu izmeu polova i pocijepaju se svaka na polovicu. U tom
trenutku se stanica u ekvatorijalnoj ravnini podijeli utiskivanjem i napokon raspadne u dvije
nove stanice u kojima se niti jezgre raspuste i spoje u novu jezgru.
Broj parnih jezgrinih niti ili kromosoma (grki: chroma = boja, soma = tijelo) stalan je
kod svake ivotinjske vrste. Tako, na primjer, vinska muica (Drosophila) ima 4, mrav 20
Stanica
103
a ovjek 48 kromosoma ili 2,10 i 24 para kromosoma. Da se pri spolnom razmnoavanju

ne bi broj kromosoma udvostruio, kromosomi se ne dijele prilikom diobe enske spolne
stanice u diobi sazrijevanja.
Ali muka spolna stanica se dijeli, ne gubei kromosome, u dvije sjemene stanice od kojih
svaka dobiva po 24 kromosoma. Spol se odreuje posebnim spajanjem kromosoma jo u tre
nutku oplodnje: naime, od 48 kromosoma dva odreuju spol: kromosom X i Y. U jajanoj
stanici su samo X kromosomi, a u mukoj spolnoj stanici X i Y. Prilikom diobe muke spol
ne stanice jedna sjemena stanica dobiva X, a druga Y kromosom. Budui da kromosom Y
odreuje muki spol, muki subjekt e se razviti ako jajnu stanicu oplodi sjemena stanica u
kojoj je kromosom Y; ali ako jajnu stanicu oplodi sjemena stanica koja ima X kromosom,
razvija se enski subjekt. Iako je vjerojatnost da e se razviti muki ili enski subjekt 1 : 1 ,
ipak medu novoroenadi ima vie mukih beba nego enskih u odnosu 1 0 6 : 100, ali bu
dui da umire vie dojenadi mukog spola, taj se odnos ubrzo izjednai.
ivevlje

Openito
Podraljivost, sposobnost primanja podraaja, prilagoavanje i izmjena tvari (pretvaranje
energije) osnovne su osobine i ujedno karakteristike ivog svijeta koji unutranja snaga podstic da za sebe i svoje potomstvo osigura najpovoljnije prilike. ivotinje i biljke se bitno
razlikuju jedne od drugih.
Biljka moe stvarati organsku ili ivu tvar iz mineralnih tvari koje se nalaze u zemlji,
vode i sunane energije, ali ivotinja - a time i ovjek - to ne moe.
Biljka izmjenom tvari - uz pomo sunane energije - preko dana dobiva kisik iz uglji
nog dioksida, a taj kisik njoj je potreban po noi. U izmjeni tvari kod ivotinja troi se kisik
a izluuje ugljini dioksid.
Biljka u liu ima zelenilo (klorofil), a ivotinjski organizam crveno krvno bojilo (hemo
globin).
Priroda se pokazuje kao vieslojan sistem meusobno ovisnih i usklaenih lanova koji
pojedinano tee to boljem vlastitom razvoju. lanovi se izmeu sebe unitavaju ili potpomau i naposljetku se kao niti opsenog tkiva meusobno povezuju. Iz toga proizlaze svi mo
gui meusobni odnosi: proganjanje, unitavanje, parazitizam, zajednitvo (simbioza, grki
sym - z, skupa, bios - ivot), nagon za parenjem i materinska ljubav. Parazitizam nalazimo
kod bijele imele, brljana i kod parazita u utrobi, ali isto tako znamo i za prave zajednice
ivljenja kao na primjer crijevnih bakterija i domaina. Bakterije u hranjivom supstratu raz
grauju tetne tvari koje nastaju pri izmjeni tvari, a od nastalih produkata prave za ivot nu
ne tvari na primjer vitamin B 12.
Ima raznih stupnjeva zajednitva: od za ivot vanih meusobnih odnosa do meusobno
nekorisnih zajednica kao to je na primjer ona izmeu zebara i gnua.
Razmnoavanje tka ivotno tkivo kroz milenije, a materinstvo mu je simbol koji daje i
vot. ivot protjee u redu kojemu je sve podvrgnuto.
Nita ne moe postojati bez veze s okolicom, jer bi bilo bez smisla, kao to bi bez
smisla bio i neki osamljen i izdvojen tjelesni organ. Zemlja, uma, travnjak, rijeka i jezero
su vie organizacije toga mnogoslojnog sklada, to u prenesenom smislu vrijedi i za po
rodicu i narod. U toj meusobnoj povezanosti svaki lan ima svoje mjesto i svoju od
reenu veliinu: kad bi bio na pogrenom mjestu i u neodgovarajuoj koliini, remetio
bi sklad cjeline.
Isto takvo naelo ureenja odnosi se i na ovjekovo tijelo, s ijim emo se radom u|x>znati na sljedeim stranicama.
Aparat za gibanje
() skeletu, svezama i zglobovima vidi stranice 83 do 90.
105
Miii
Rad miia je u kontrakciji: budui da se miii mogu griti samo u jednom smjeru, za svaku
povratnu kretnju potrebna su bar dva miia koji djeluju suprotno. Ali po pravilu u svim
oblicima gibanja koja teku glatko sudjeluje po vie skupina miia. Skeletni miii s dvije ili
vie kostiju i njihovim zglobovima ine poluni sistem koji ovisno o svojoj konstrukciji moe
razliito djelovati zglob na arnir u koljenu gibljiv je samo u jednom smjeru; obrtni zglob,
npr. u laktu, doputa gibanje kosti oko uzdune osi; kuglasti zglob u ramenu i kuku omo
guava slobodno gibanje na sve strane.
Ali svi skeletni miii ne izazivaju gibanje u zglobovima: mimini miii lica koji su ras
poreeni djelomino kruno oko oiju i usta pomiu samo kou ili zatvaraju i otvaraju oi
i usta; trbuni miii rade kao trbuna presa pri pranjenju crijeva.
Odgovarajui motorni ivac podrai mii; podraeni mii reagira na podraaj mno
tvom pojedinanih trzaja svojih vlakana. Mii se veinom zgri uslijed kombiniranog dje
lovanja uzdune i natezne kontrakcije; ali, zavisno od vrste rada moe prevladati jedna od
dviju komponenata: tako, na primjer, pri dranju ili noenju djeluje natezna kontrakcija (sa samim
poveanjem miine nategnutosti bez grenja), a pri dizanju jc, naprotiv, rije o uzdunoj kon
trakciji (samo u poetku se pojavljuje poveana miina nategnutost, a zatim se mii zgri).
Kad se mii zgri, a i onda kad se opusti, isputa toplinu. Energiju za rad dobiva od
ugljikohidrata (glikogen) i fosfornih s|x>jeva. Skeletni miii su u svojoj potankoj gradi po
prenoprugasti, a miii probavnog trakta glatki.
Srani mii, vidi stranu 93.
ivevlje
Rad ivevlja se temelji na njegovoj podraljivosti i prenoenju uzbuenja i impulsa. Jedinica
ivevlja je ivana stanica ili neuron, koja je visokorazvijena i obino vrlo ralanjena: njezini
krai, razgranati kraci su endriti, a dulji ivano vlakno ili neurit. ivana vlakna udruena
u snop i ovijena vezivnim i drugim tkivom sastavljaju ivac (nervus). Neuroni, povezani je
dan za drugim u lanac, povezuju ivana sredita (mozak, hrptena modina) s tijelom sve
do njegove povrine. Razlikujemo osjetne (senzibilne) ivce koji osjete podraaje i uzbuenja
prenose u ivana sredita i izvrne (motorne) ivce koji impulse za djelovanje provode od
ivanih sredita do organa. Put osjetnih ivaca prolazi u stranjem dijelu hrptene modine
i sastoji se od tri neurona, dok je put motornih ivaca u prednjem dijelu i sastoji se od dva
neurona. Podraljivost se najljepe pokazuje u refleksima: na primjer, pod zrakom neobino
jakog svjetla vjede e se u trenu zatvoriti i zjenice suziti. U tom sluaju svjetlosni podraaj
prima mrenica oka, zatim vidni ivac provodi uzbuenje i preko centra onog ivca po
kretaa (nervusa oculomotoriusa) impuls dolazi do miia, koji suzi zjenicu. Jednaki podraaj
zahvati i onaj ivani centar na licu, od kojega zatim impuls ide k miiima oka koji zatvore
vjee. Karakteristian je i koljenski (patelarni) refleks udarac na tetivu ispod ivera preko reflek
snog luka uzrokuje opruanje potkoljenice. Neke reflekse moemo podeavati, nauimo ih, ali
i zaboravimo: moemo, na primjer, nauiti skratiti vrijeme reagiranja ili izazvati refleks kojega
prvobitno uope nije bilo. Zanimljivo djeluje usmjeravanje refleksa s podreenim podraajem,
kao to je pokazao ruski istraiva Pavlov (1848 1936) kad su pokusnim ivotinjama davali
hranu, uvijek bi istovremeno i pozvonili, tako da je nakon nekog vremena ve samo zvonjenje
izazvalo luenje probavnih sokova kod ivotinja. Pavlov je taj refleks nazvao uvjetni refleks.
106
Disanje
107
Hrptena modina
je provodni ili refleksni organ. U njezinoj bijeloj tvari ima niti koje povezuju tijelo s mozgom;
u prednjem dijelu hrptene modine prolaze motorne, a u stranjem dijelu osjetne ivane niti.
U sivoj tvari hrptene modine su ganglije (preklapai) onih refleksnih lukova koji zavravaju
u hrptenoj modini. Na kraju mozga se hrptena modina proiri u produljenu hrptenu mo
dinu.
naih htijenja, na primjer disanje, pranjenje mjehura i crijeva. Smisao takvog oivavanja je
jasan: mnotvo se unutranjih zbivanja ne moe svjesno drati pod nadzorom, a da i ne go
vorimo o tome da bismo zapravo namjernim ureivanjem izvjesno ometali sloene unutra
nje procese; meutim, svjesno upravljanje moe u nekim sluajevima, kad je rije o prilagoavanju na okolicu, biti vrlo korisno, na primjer kad zadrimo dah ako je zrak zagaen ili
u sluaju opasnosti u trenu zaklopimo vjee. Ipak je takvo voljno podeavanje zbivanja mo
gue samo uvjetno i ne moe za dulje vrijeme zamijeniti samoupravno.
Mozak
je centar cjelokupnog ivevlja. U modanom stablu, koje meu ostalim sastavljaju produljena
hrptena modina, most i modani krakovi, nalaze se centri svih modanih ivaca osim njunog i vidnog ivca. Prema tome, modano stablo je sjedite najviih i za ivot najvanijih
refleksa, u njemu su preklapai i prolazi niti koje povezuju veliki mozak s malim mozgom
i hrptenom modinom. Uz centre za optok krvi, u produljenoj hrptenoj modini je i dini
centar i centri za izluivanje znoja, sisanje, vakanje, gutanje i povraanje.
Vidni breuljak (thalamus) i prugasto tijelo (corpus striatum) sjedita su motornih cen
tara u kojima se regulira napetost miia i usklaenost kretnji. Predio etvorokvrne ploice,
koji je takoer sastavni dio produljene hrptene modine, povezan je preko peteljke modanog
privjeska (hipofize) s modanim privjeskom i preko njega s cjelokupnim hormonalnim siste
mom ovjeka (vidi str. 122).
Samoupravni ivani sistem sastavljen je od dva dijela: simpatikog i parasimpatikog

ili vagusnog . Simpatiki i parasimpatiki ivani sistem rasprostire se po cijelom tijelu.
Simpatike i parasimpatike jedinice autonomnog ivanog sistema djeluju suprotno i to
posredno, preko podraajnih tvari. Vlakna simpatikusa oslobaaju adrenalin i noradrenalin,
a vagusna acetilholin. Ali, simpatiko i parasimpatiko djelovanje ne poklapa se uvijek s ana
tomskom podjelom jer je oslobaanje ponekad i obratno. Meutim, predaleko bismo otili
ako bismo na ovom mjestu htjeli objanjavati tu sloenu suovisnost, pa emo se zadovoljiti
samo ovom (zaista grubom) podjelom.
Vagusni dio autonomnog ivanog sistema uope potie na manju potronju energije i
zato prevladava u predjelu probavnih organa. Pod njegovim se utjecajem ire - s malim izu
zecima - ile, sniava se krvni pritisak, broj otkucaja srca je manji, a zjenice i bronhije se
suavaju. A utjecaj simpatikusa ubrzava i oivljava ivotne procese, srce bre kuca, a zjenice
i bronhije se ire.
Otrov koji se nalazi u velebilju, Atropa belladonna (Atropos = suenica iz grke mitologije,
koja presijee ivotnu nit; latinski belladonna - lijepa gospoa), smanjuje djelovanje vagusnog
ivca i time poveava utjecaj simpatikusa. Zbog toga ga upotrebljavamo protiv greva u e
lucu, crijevima i unoj vreici, a i pri lijeenju ili olakavanju tegoba astme. Tate Rimljanke
su rado upotrebljavale velebilje (atropin i beladonin) za oi, jer im je irio zjenice od ega
su oi postajale ljepe i ivahnije (odatle i ime lijepa gospoa). U skladu s tim je grka boica
Atena uvijek prikazivana rairenih zjenica; zato joj je u pripovijetkama ostao nadimak - koji
danas svakako vie nije omiljen - buljooka.
Prividna suprotnost izmeu simpatikih i parasimpatikih ivaca u biti je izmjenina igra
sistema ija ravnotea je od odlunog znaenja za harmonino odvijanje svih ivotnih pro
cesa.
Mali mozak
ima zadatak da osmiljeno regulira gibanja i rad skupina miia povezuje u tekue djelovanje.
Ako mali mozak ne funkcionira, kretnje su odsjene, neuglaene.
Veliki mozak
skriva najvanija sredita, prije svega ona koja reguliraju prilagoavanje na okolicu. Za
hvaljujui automatskom radu unutranjih organa ovjek bi dodue mogao i vegetirati bez
velikog mozga, ali bi bio nesposoban za ivot, jer se ne bi mogao snai i orijentirati u
okolici.
U hemisferama velikog mozga najvii su centri motornih i opaajnih impulsa, meu ko
jima i centri svijesti i govora. U eonom i tjemenom predjelu mozga osjeti se pretvaraju u
svjesne spoznaje, misli i htijenja.
Veina ivanih vlakana se na putu prema periferiji kria, zbog ega lijeva polovica
mozga upravlja desnom stranom tijela, a desna lijevom. Kod veine ljudi je lijeva strana ve
likog mozga funkcionalnija, vie je denjaka.
Autonomni ivani sistem

Samoupravni (autonomni, vegetativni ) ivani sistem se po radu mnogo razlikuje od ani
malnoga ivanog sistema o kojem smo upravo govorili, a koji prenosi prije svega voljne
pokrete i opaaje. Autonomni ivani sistem ureuje one radnje tijela koje nisu u vlasti nae
volje i htijenja, na primjer izmjenu tvari, irinu zjenice, stvaranje znoja, irinu bronhija ili ila,
zatim broj otkucaja srca, dakle unutranja zbivanja koja nisu neposredno povezana s vanjskim
svijetom. Neka od tih zbivanja su dvostruko oivena i zbog toga mogu biti i pod utjecajem
2
periferija = vanjski krug, obod; ovdje: drugi dijelovi tijela, ne centar

autonom = grki: samostalan
vegetativ = lat; kao biljka; ovdje nesvjesno unutranje
animal = lat: ivotinja, ivo bie, nagonski (anima = dua)
Disanje
je osnova izmjenjivanja zraka; tijelo prima kisik i isputa ugljini dioksid. Razlikujemo dva
oblika disanja:
1. vanjsko ili pluno disanje (izmjenjivanje plina izmeu vanjskog zraka i krvi) i
2. unutranje ili stanino disanje (izmjena plina izmeu krvi i tkiva, stanica).
Gibanje plina izmeu vanjskog zraka, plua, krvi i tkiva omoguava smanjenje pritiska
u smjeru od vani prema unutra.
Zbog elastinih vlakana plua tee slijeganju. U normalnim prilikama se ne slegnu jer
se spuvasta plua nalaze uz sami zid prsnog koa. S unutranje strane prsnog koa je dvogrki sympathein - s nekim osjeati, biti srodan (poetne stanice simpatikusa su u bonim izdancima hrptene
modine)
latinski vagus - koji luta; to je jedini modani ivac koji emo nai po cijelom tijelu
1
108
struka ovojnica (pleura) koja se na strani rebara zove porebrica, a na strani plua poplunica,
izmeu kojih je zrakoprazan prostor u obliku pukotine. Plua uvijek prate gibanje dinog or
gana i sputanje oita i irenjem prsnog koa poveava se prsni ko, a to omoguava udisanje,
dok dizanje oita i suavanje prsnog koa izaziva izdisanje.
Pri udisanju kisik prolazi kroz plune mjehurie u krv, a krvlju preko arterija ulazi u tki
va; pri izdisanju plua isputaju ugljini dioksid koji u plua dolazi preko krvi u ilama do
vodnicama i kroz plune mjehurie.
U atmosferskom zraku ne nalazi se samo kisik nego i 782 duika, 212 kisika, 12 pleme
nitih plinova i male koliine ugljinog dioksida. Ako je u zraku manje od 152 kisika, ugasit
e se plamiak svijee, a ako koliina padne ispod 122, poinju smetnje u optocima i ovjek
gubi svijest.
U izdahnutom zraku je 792 duika, 162 kisika i 42 ugljinog dioksida (12 plemenitih pli
nova).
Udahnuti zrak se u gornjim dinim putovima pripremi na prilike u tijelu: ovlai se i za
grije, oisti ga sluznica u nosu koja je pokrivena trepeljkama. Disanje kroz usta je nezdravo,
jer zrak dolazi u plua neoien, suh i hladan.
Kisik i ugljini dioksid prenose se crvenim krvnim pigmentom u krvi (hemoglobinom),
ija je kemijska struktura vrlo slina strukturi zelenila u liu (klorofilu); bitna razlika je u
tome to je u hemoglobinu eljezo, a u klorofilu magnezij.
ivani dini centar je u produljenoj hrptenoj modini, a njegov rad potie koliina ug
ljinog dioksida u krvi. Izmjena plina u pluima nije potpuna - pri normalnom disanju niti
udahnemo niti izdahnemo dokraja. Jednim udisajem prosjeno udahnemo 0,5 1 zraka, a pot
punim udisanjem od 1,5 do 2 litre vie. Kad izdahnemo dokraja, u pluima ostane jo oko
1,2 litre zraka.
Odrastao ovjek udahne prosjeno 16 puta u minuti, dijete 2025 puta, a novoroene
40 puta. Za neko vrijeme moemo svjesno ubrzati disanje ili ga usporiti; jaki podraaji, npr.
hladan tu ili prodor tvari jetka mirisa u nos (amonijak, kloroform), odmah zaustavljaju di
sanje.
Podraajne tvari u dinim putovima izazivaju eksplozivni oblik izdisanja: kaljanje i kihanje. Pri kaljanju se prilikom udisaja glasne ice najprije zatvore, a zatim se na iznenadni
pritisak zraka razmaknu; kad kihnemo, nakon dubokog udisaja uslijedi iznenadni pritisak u
obratnom smjeru i zraku otvori put kroz nos. Za razliku od kaljanja, kihanje ne moemo
svjesno izazvati ni sprijeiti.
Poseban oblik disanja su zijevanje i smijanje. Zijevanje poinje dubokim udisajem pri ot
vorenim ustima, a uzrok je pomanjkanje krvi u mozgu; duboki udisaj uzrokuje pad pritiska
u prsnom kou ime se povea dotok krvi u srce i optok krvi. Refleks zijevanja moe izazvati
ve i sam pogled na ovjeka koji zijeva.
Smijanje nastaje ako jedan za drugim brzo slijede udisaji i izdisaji pri izmjenino otvo
renim i zatvorenim glasnicama.
Optok krvi
protjee u sistemu zatvorenih, elastinih ila, a sredite kretanja je srce.
Razlikujemo veliki i mali optok krvi. Veliki optok krvi (otkrio ga je Harvey 1628. go
dine) poinje u lijevoj sranoj klijetki, prolazi glavnom arterijom (aortom) i vraa se preko
velikih dovodnica u desnu sranu pretklijetku.
109
Srce
Mali optok krvi (otkrio ga je Servet 1546. godine) poinje u desnoj klijetki, prolazi kroz
plua i zavrava u lijevoj pretklijetki. Oba optoka krvi se meusobno dopunjuju: iskoritena
krv s mnogo ugljinog dioksida iz velikog optoka stie u desnu pretklijetku i preko malog
optoka odlazi u plua. U pluima krvni pigment (hemoglobin) ispusti ugljini dioksid i vee
kisik; zatim krv dolazi u lijevu pretklijetku gdje mali optok krvi zavrava. Odatle krv prelazi
u lijevu klijetku i veliki optok.
ile nisu oznaene po svom sadraju (kisik ili ugljini dioksid), nego po smjeru: sve ile
koje polaze od srca nazivamo odvodnice, kucavice ili arterije, a sve ile koje vode k srcu
dovodnice ili vene. U odvodnicama (arterijama) velikoga optoka krvi nalazi se krv koja sa
drava mnogo kisika, a krv velikoga optoka u dovodnicama (venama) ima mnogo ugljinog
dioksida; kod malog optoka je obratno.
Arterije se granaju kao grane i boni izdanci do mikroskopski malih cjevica (kapilara).
U najfinijim kapilarima se izmjenjuje plin i u tkivu (u velikom optoku krvi) i u pluima (u
malom optoku krvi). U susjednim kapilarima se krv opet sakupi i tee prema dovodnicama
i preko njih u srce.
Pravilo da krv na svom putu od srca i k srcu prolazi sistemom kapilara ima izuzetak
u predjelu trbuha. Krv iz slezene, guterae i crijeva, nakon to prijee kroz mreu kapilara,
sakupi se u takozvanoj portnoj veni koja se u jetri razgrana u kapilare. Tek onda, dakle nakon
dvostrukog prijelaza kroz mreu kapilara, krv se venom vrati u srce.
Srce
je sastavljeno od etiri dijela. U uzdunom smjeru je zidom pretklijetke i klijetke neprolazno
odijeljeno; u desnoj polovici srca protjee krv bogata ugljinim dioksidom, a u lijevoj krv
u kojoj ima mnogo kisika (samo u embrionalnom ivotu su desna i lijeva pretklijetka po
vezane malim otvorom ali i on se pri roenju zatvori). Pretklijetke i klijetke su povremeno
povezane zaliscima i ventilnim mehanizmom. Posebnost sranih miia jc da su sposobni
prenositi uzbuenja; podraaj koji ivcem stigne do srca prenose dalje vlakna sranih miia.
Razlikujemo dva stupnja ritmikog gibanja sranog miia: prilikom sistole ili stezanja
(kontrakcije) srce se zgri i isprazni, a u dijastoli ili rastezanju opet se napuni krvlju. Stezanje
i rastezanje srca prenosi se na sve ile: sistola i dijastola se prenose u valovima koji idu od
srca; stezanje i rastezanje srca osjeamo na povrini arterija (ila kucavica) kao otkucaje srca
ili puis, na primjer iznad zapea na unutranjoj strani podlaktice.
Prilikom jednog otkucaja srca (od sistole do ijastole) prostornina srca se promijeni za
oko 70 c m ; prema tome, ako srce kuca s oko 70 otkucaja u minuti, kroz njega u jednoj
minuti protee oko 4.900 c m krvi. Budui da je pri pojaanoj tjelesnoj aktivnosti poveana
potreba za kisikom, ta se koliina krvi povea na deset do trideset litara na minutu; toj po
veanoj potrebi srce moe da udovolji na dva naina: ili e poeti kucati bre ili e poveati
prostorninu (kapacitet). Srce koje nema kondicije rijeit e poveanu potrebu za kisikom
brim kucanjem, a srce koje ima kondiciju poveanim kapacitetom (taj je nain bioloki
dosljedniji). Prosjeni kapacitet jednog otkucaja srca iznosi oko 0,1 mkg, to znai 10.000
mkg u 24 sata.
1
embryo - gr.: dijete u materinom tijelu

sistola, od gr. systole - grenjc, ogranienje
dijastola - od gr. diastole - odvajanje, razdvajanje
110
Poprenoprugasti srani miii povezani su meusobno mreastim rasporedom. Dok rad

skeletnih miia po jaini odgovara ivanom podraaju koji u tom trenutku primi, srani
mii ili uope ne reagira na podraaj ili reagira tako da se potpuno stegne; zato u vezi sa
srcem govorimo o zakonu sve ili nita. Srani mii se ne stee ako je podraaj preslab ili
ako naie kad je mii nepodraljiv tj. neposredno nakon njegove kontrakcije. Ta faza nepodraljivosti sranog miia vrlo je vana zatita protiv poremeaja normalnog toka pod
raaja i s njima povezanog optoka krvi, jer bi nagomilani podraaji mogli izazvati poremeaj.
Zbog toga se pri smetnjama sranog ritma pojavljuju kratke stanke, to znai da nakon iz
nenadnog stezanja srca (ekstrasistola) naredni podraaj stie do sranog miia kad je on na
stupnju neporaljivosti. Srce oivavaju (inerviraju) ubrzavajua (simpatika) i koea (parasimpatika) ivana vlakna. Srce kuca prosjeno sa 70 otkucaja na minutu (novoroenetu
kuca 120 puta na minutu, slonu 25 puta a miu 500 puta).
Krv
111
ilne (vazomotorne) ivce, koji spadaju u autonomni ivani sistem, dijelimo na one koji
suavaju ile i na one koji ih oputaju; njihov ivani centar je na dnu etvrte modane ko
more (ventrikula).
Simpatiki ilni ivci ire ile mozga, srca, koe i miia, a parasimpatiki ile trbune
upljine.
Izmeu vena i arterija ima brojnih poprenih spojeva (takozvanih anastomoza) preko
kojih krv moe prelaziti iz jedne ile u drugu a da ne prolazi kroz kapilare.
Kad su ile elastine, one omoguavaju da krv naprosto klizi kroz njih, a dok se u otvrdlim ilama krv pomie u naletima. Na isti nain krvni optok regulira odgovarajuu prokrvljenost tijela i organa uz pomo ilnih (vazomotornih) ivaca; pri tome postoji i mala veza
s disanjem kao posljedica zajednikog podraaja koji izaziva ugljini dioksid u krvi.
1
Krv
Krvni tlak
Krvni tlak je pritisak koji prouzrokuje cirkulirajua krv na stijenke ila. Ovisi prije svega o
snazi srca i otpornosti ila, a manje od koliine krvi i poloaja tijela. Najvei krvni tlak je
u lijevoj sranoj klijetki, zatim se u ilama |X)lako smanjuje do ua vena koje sakupljaju krv
u desnu pretklijetku, gdje je jednak nitici; U skladu s tim se smanjuje i brzina cirkuliranja
krvi koja iznosi od 0,5 m/sek u arterijama do 0,001 m/sek u kapilarima, dok se u dovodnicama brzina opet povea na 0,33 m/sek.
Krvni tlak mjerimo na nadlaktinoj arteriji: nadlakticu omotamo cjevastom manetom
koju na ruci napunimo zrakom, a pritisak e nam pokazati stupi ive. Ako zrak ispustimo
iz manete, taj tlak odmah pada i na kraju saznajemo puis u laktenom zglobu, pa u tom tre
nutku otitamo gornju (sistolinu) graninu vrijednost krvnog tlaka; ako pritisak manete jo
smanjujemo, s donjom (dijastolinom) graninom vrijednou izgubi se um koji prouzrokuje
puis, jer ila sada pulsira bez vanjskog otpora.
Prosjeni krvni tlak odrasle osobe je priblino 140/70 mm/llg, broj 140 oznauje sistolini, a 70 dijastolini pritisak, dok mm/1 lg znai visinu ivinog stupica u milimetrima.
Ta vrijednost moe znatno oscilirati, a da to ne znai bolesnu promjenu, nekako izmeu 1 10
do 145 mm/Hg kod sistolinog i 60 do 80 mm/Hg kod dijastolinog pritiska. Pri tjelesnom
optereenju ili uzbuenju tlak se prolazno povea do otprilike 170/90 mm/Hg.
S godinama ivota ovjekove ile gube elastinost (ime se poveava otpor ila prema
krvi koja cirkulira), zbog ega stariji ljudi imaju vii krvni tlak nego mlai; uobiajena tvrdnja
da gornji krvni tlak treba da iznosi onoliko milimetara ivinog stupa iznad sto koliko ovjek
ima godina, nema nikakve osnove.
Zbog utjecaja ivaca i produkata lijezda s unutranjim izluivanjem (hormona) na zategnutost stijenki ila, pritisak ovisi i o njima. Ako je visok tlak, ivana ga vlakna koja izlaze
iz luka glavne kucavice (aorte) sniavaju.
Razdioba krvi se ravna prema lokalnim potrebama, a regulira je autonomni ivani sis
tem. Krv je ravnomjerno rasporeena samo onda kad potpuno mirujemo; a pri radu su or
gani koji su aktivni prokrvljeniji nego oni koji nisu. Odatle i izreka: plenus venter non studet
libenter (pun trbuh nerado ui), tj. situ ovjeku sporo radi mozak, jer dok eludac probavlja
hranu mozak nije dobro prokrvljen.
1
hormoni (od gr. homiacin - uzbuditi,
pomaknuti)
produkti
lijezda
s unutranjim izluivanjem
Krv je tekue transportno tkivo za prenoenje tvari, a uz to regulira toplinu i koliinu vode
te titi organizam od infekcija.
Krv je sastavljena od krvne tekuine (plazme), nosioca ivotno vanih obrambenih tvari,
i od krvnih tjeleaca, krvnih zrnaca. Prosjena ukupna koliina krvi u tijelu je od 4 do 5
litara; od toga je oko 1/3 krvi u krvnim depoima (spremitima) kao to su jetra, slezena,
kapilarna mrea i koa, a odatle u sluaju vee potrebe prelazi na mjesta gdje je potrebna.
Krvnih zrnaca ima crvenih (eritrociti) i bijelih (leukociti) te krvnih ploica (trombociti);
stvaraju se u modini plosnatih kostiju, a neki oblici bijelih krvnih zrnaca nastaju u limfnom
sistemu.
Crvena krvna zrnca

Zadatak crvenih krvnih zrnaca je da uz pomo krvnog pigmenta (hemoglobina) primaju kisik
i ugljini dioksid i prenose ih. Zbog toga ih ima vrlo mnogo (5.000.000 u 1 c m ) , a njihova
povrina, oko 3.000 m , iznenaujue je velika. Sposobnost za prenoenje poveava se i s
tim to crvena krvna zrnca nemaju staninu jezgru koja bi zauzimala mjesto. Naime, kad se
ukljui u krvotok, krvno tjelece gubi jezgru; bez jezgre je ivotna sposobnost krvnih zrnaca
vrlo ograniena - nakon dva tri mjeseca kruenja kroz tijelo razgrauju se u slezeni, jetri
ili kotanoj modini.
3
Bijela krvna zrnca

Bijela krvna zrnca (leukociti) razliitih su oblika i imaju obrambenu ulogu. Bijela krvna zrnca
mogu se spontano kretati nakon kemijskog podraaja i naputaju krvotok (bijela obloga na
jeziku je, na primjer, od bijelih krvnih zrnaca). Njihova posebna funkcija proistjee iz spo
sobnosti da mogu obuhvatiti i unititi strane tvari (na primjer bakterije) koje prodru u or
ganizam. Broj bijelih krvnih zrnaca mijenja se prema potrebi, a obino je od 5 do 8 tisua
stanica u c m krvi. Taj se broj moe i nekoliko puta poveati, na primjer pri infekcijama,
3
anastomosis, gr. = ue
112
a i ve nakon jela. Ako se broj bijelih krvnih zrnaca smanji ispod 3000 na c m , znai da
je obrambena sposobnost organizma oslabljena.
Oblike bijelih krvnih zrnaca razlikujemo po njihovim morfolokim karakteristikama i
biolokim svojstvima i po sposobnosti njihova bojenja kiselim ili alkalnim bojama. Tako u
razmazu krvi razlikujemo:
3
neutrofilne segmentirane (lankovite) stanice

mlade i stanice sa tapiastim jezgrama
eozinofilne stanice (stanice koje se boje kiselim bojama)
bazofilne stanice (koje se boje alkalnim bojama)
dulje stanice koje izlaze iz limfnog sistema
limfociti
monociti
oko
oko
oko
oko
602
42
2-42
0,52
oko 252
oko 4-82
Krvne ploice
Krvne ploice ili trombociti imaju presudnu ulogu pri ivotno vanom zgruavanju krvi. To
su malene, bezbojne ploice promjera 3/1000 mm/= 3 mikrona). U jednom kubnom mili
metru ima ih oko 250.000 (vidi zgruavanje krvi).
Krvna plazma
Krvna plazma je sastavljena od rastopljene bjelanevine fibrinogena i seruma. Fibrinogen se
pri zgruavanju krvi pretvara u fibrin. U serumu osim 72 bjelanevina ima i 80 do 120 kr
vnog eera, mokraevine (4 mg2), magnezija, fosfora i vode (902). Zatitna tijela nazivamo
protutijela u koje spadaju i antitoksini.
Nastajanje protutijela izazovu pogotovu strane bjelanevine koje u tijelo unesemo injek
cijama, mimo probavnog trakta. Pri tome nerijetko nastaju burne alergijske reakcije (serumska oboljenja) koje prati izbijanje osipa (koprivnjaa) i oticanje zglobova. Ako iste strane bje
lanevine ponovno dou u tijelo, pojavi se preosjetljivost (senzibilizacija) koja se pokae kao
ve spomenuto serumsko oboljenje ili kao burna po ivot opasna alergijska reakcija (anafilaktini ok).
Dovoenje oslabljenih otrovnih tvari (toksina) u organizam, kao na primjer cijepljenjem
protiv ospica ili kozica, nazivamo aktivno imuniziranje (aktivno zatitno cijepljenje), a ub
rizgavanje ve gotovih protutijela (difterije, tetanusa) - za razliku od toga - pasivno imuni
ziranje. Prvom metodom izazovemo stvaranje protutijela odnosno antitoksine, koji dulje
gr. alergija preosjetljivost (na primjer koprivnjaa, peludna groznica, astma)
113
vrijeme tite organizam od navedene zaraze ili trovanja, dok u drugom sluaju u organizam
unosimo gotove obrambene tvari (nastale u aktivno imuniziranoj ivotinji) koje onemogue
djelovanje toksina i tako onemogue nastanak i evoluciju bolesti, pri tome je rije o krat
kotrajnom uinku.
Krvne skupine
Glavnina neutrofilnih stanica obavlja zatitnu zadau neposredno. Mlade stanice i stanice
sa tapiastim jezgrama dolaze u krvotok u veim koliinama prema potrebi (infekcija) i na
javljuju posebno stanje organizma. I poveana koliina eozinofilnih stanica pokazuje pove
anu obrambenu aktivnost organizma, a opaamo ih pogotovu kod takozvanih alergija i pri
napadu trakavice ili glista. Broj bazofilnih stanica se poveava kod nekih trovanja (olovom
ili ivom).
Limfociti se mogu pretvoriti u stanice vezivnog tkiva i tako zatvaraju rupe u tkivima,
dok su monociti transportne stanice koje prenose produkte nastale izmjenom tvari.
Krv
Krvne skupine razlikujemo po specifinoj strukturi bjelanevina. Razlikujemo skupine 0 (nul

ta), A, B, i AB. Uz to su utvrene i druge osobine krvnih zrnaca, kao to su na primjer
(Ai, 2, 3, faktori M, N, P, Q itd.).
Poznavanje krvnih skupina ima praktino znaenje pri prenoenju krvi iz jednoga u drugi
organizam. Bez posljedica moe se prenositi samo krv iste skupine, inae nastupa opasno
sljepljivanje i zgrudnjavanje crvenih krvnih zrnaca (aglutinacija). Samo u izuzetnoj nudi mo
emo krv grupe 0 (univerzalnog davaoca) dati ljudima drugih krvnih skupina ili onome koji
ima krvnu skupinu AB dati krv bilo koje druge skupine (univerzalni primalac).
To je mogue zato to krvna zrnca krvne skupine 0 nemaju nikakvih tvari koje bi iza
zvale sljepljivanje crvenih krvnih zrnaca (u skupini A se nalaze aglutinirajue tvari za sku
pinu B, u skupini B za skupinu A i u skupini AB za A i B). U serumu skupine AB nema
protutijela protiv bilo koje druge krvne skupine, ali ih ima u serumu skupine 0. U svim dru
gim sluajevima se u krvi primaoca nalaze tvari crvenih krvnih zrnaca koje s protutijelima
(antitijelima) seruma u primaoevoj krvi izazivaju sljepljivanje, a posljedica je zgrudnjavanje
crvenih krvnih zrnaca.
Sljedei vaan inilac u vezi s krvlju je takozvani rhesus faktor (Rh faktor). Zeja krv
koja se ubrizga u ile majmuna Rhesusa (odakle i oznaka rhesus faktor) razvija protutijelo
(aglutinin) koje kod ovjeka u 852 sluajeva izaziva zgrudnjavanje crvenih krvnih zrnaca (aglutinaciju). Znai da je 852 ljudi Rh pozitivnih i 152 Rh negativnih. Krvna zrnca Rh po
zitivnog ovjeka e u krvi Rh negativnog ovjeka izazivati stvaranje protutijela koja unite
Rh pozitivna krvna zrnca. Prema tome, ako majka s negativnim Rh faktorom s ocem koji
je Rh pozitivan zanese Rh pozitivno dijete, u njezinu e se tijelu razviti protutijelo koje e
unititi djetetova krvna zrnca jo u majinu tijelu (anti Rh protutijelo).
Zgruavanje krvi
Zgruavanje krvi je neophodno, radi odravanja ivota. Pri zgruavanju krvi sudjeluju sastojci
plazme i krvne ploice (trombociti).
im se neka ila ozlijedi, pod utjecajem fermenta trombokinaze se od takozvanog protrombina stvara trombin koji fibrinogen u krvi pretvara u fibrinska vlakna. Na kraju se fib
rin pod utjecajem neke tvari koja nastaje u krvnim ploicama, tako zgusne i stisne da se se
rum izlui.
Zgruavanje krvi moe biti poremeeno ako je premalo krvnih ploica (manje od
100.000 u 1 m m ) , zbog ega se ne stvara dovoljno fermenta trombokinaze, ili je premalo
fermenta koji izazove nastajanje krvnog epa; zatim mogu nedostajati pojedini inioci odgo
vorni za pretvaranje protrombina u trombin, a takav sluaj je u krvnoj bolesti koja je poznata
kao nasljedna krvna bolest hemofilija.
1
' grki,: pro = pred, thrombos = epovi; ugruak neka bjelanevina u krvnoj plazmi
114
Limfa
Lil lfni sistem je transportni sistem izmeu krvi i tkiva. Limfa dolazi u veliki krvni optok
dj< omino kroz prostore izmeu tkiva, a najvie kroz limfne kapilare i vee limfne ile. Lim
fa ima sposobnost zgruavanja kao krv, a sadri najvie limfocita i vrlo malo leukocita.
Izmjena tvari
U izmjeni energije i tvari sudjeluju u prvom redu probava i unutranji metabolizam. Orga
nizam neprestano pretvara energiju unesenu hranom u aktivni miini rad. Budui da je na
svim stupnjevima metabolizma potreban kisik, neprestano dovoenje kisika disanjem jedan
je od osnovnih uvjeta za rad organizma.
Organizmu su neophodne ove tvari:
masti, bjelanevine i ugljikohidrati
- kao nosioci energije,
soli i mineralne tvari
- kao kemijski aktivne tvari u izmjeni,
voda
- kao sredstvo za otapanje i prenoenje tvari,
vitamini
kao povezivai izmjene tvari.
_
Probava
Probava razgrauje hranjive tvari, nosioce energije, na najjednostavnije kemijske sastavne di
jelove, odnosno pretvara ih u oblik upotrebljiv za organizam. Organizam je u potpunosti
samostalan i ne doputa prodor njemu stranih tvari, zbog ega sve tvari koje u nj ulaze mo
raju mijenjati svoje kemijske osobine i razloiti se u elementarne sastojke; zatim od tih jedno
stavnih kemijskih gradivnih elemenata tijelo moe graditi svoje specifine tvari.
Nakon mehanikog usitnjavanja hrane (vakanja) ona se u ustima ovlai pljuvakom i
tako pripremi za probavu. Ferment ptialin pone ve tu razgraivati krob.
Hrana se u elucu zadrava po nekoliko minuta ili sati, ovisno o svojim osobinama. Naj
bre kroz eludac prolaze prirodne tekuine: rakija ve za pola sata, mlijeko za jedan sat.
Vou, pudingu i slasticama potrebna su puna dva sata, ribi i teletini nepuna tri, peradi, go
vedini i svinjetini potrebna su od tri do tri i pol sata. A koliko e se hrana zadrati u elucu
zavisi umnogome i o njenom sastavu i o koliini kiseline u elucu.
U elucu su aktivne prije svega dvije tvari: solna kiselina i pepsin, pri emu solna kiselina
aktivira pepsin koji razlae bjelanevine. Uz to solna kiselina uzrokuje i bubrenje bjelanevina
i na taj nain ih priprema za probavu, a predstavlja i vanu prepreku bakterijama koje s hra
nom dolaze u eludac.
U elucu je i manja koliina fermenata koji razlazu masti - lipaze, ali nema fermenata
koji bi razlagali ugljikohidrate. U elucu ptialin iz pljuvake priprema ugljikohidrate za daljnju
probavu u tankom crijevu.
U tankom se crijevu odvija najvaniji dio probave, pri emu glavna uloga pripada soku
guterae. U njemu su fermenti: tripsin koji razlae bjelanevine, lipaza koja razlae masti i
diastaza koja razlae ugljikohidrate. (Ovo je uistinu vrlo grub prikaz djelovanja enzima, po
gotovu tripsina, ali istina je da bi podrobnije prikazivanje rada i uvjeta u kojima tripsin djeluje
daleko prelo svrhu ove knjige.)
Jetra
115
Zu se iz jetre sakuplja u unom mjehuru iz kojega se izlijeva u tanko crijevo i djelo

mino aktivira ferment lipazu koji razlae masti i vee se s masnim kiselinama (a one i glicerin su produkti razlaganja masti koje uzrokuje lipaza) u topljiviji oblik kako bi je organizam
mogao unijeti (apsorbirati).
Crijevni sok koji se stvara u lijezdama tankog crijeva prvenstveno sadri fermente koji
dalje razlazu bjelanevine i ugljikohidrate, a u njemu ima i neto lipaze koja razlae masti.
Probava zavrava u tankom crijevu, koje je dugo oko 6 m. U debelom crijevu crijevni sadraj
izgubi mnogo vode, zgusne se i radom crijevnih bakterija pretvori u izmet. Crijevne bakterije
djelomino spadaju u skupinu koli bakterija i imaju najvaniju ulogu: moraju razloiti krajnje
produkte razlaganja bjelanevina, napraviti mlijenu kiselinu, sudjelovati pri pretvaranju vi
tamina i zahvatiti u razline procese vrenja i gnjiljenja. Koli bakterije i organizam njihova
domaina ive u za ivot vanom zajednitvu (simbiozi). Punjenje zadnjeg crijeva (spontano)
izmetom izazove potrebu za pranjenjem. Crijevo i eludac se gre, osciliraju i savijaju se (to
gibanje zovemo peristaltika); na taj nain se sadraj crijeva mijea i pomie naprijed. Peri
staltiku ubrzava autonomno ivevlje (vagus) i ona je pod njegovim utjecajem; poznata je
pojava proljev zbog straha (na primjer prije ispita).
Jetra
Kao najvea tjelesna lijezda jetra presudno utjee u prometu masti, bjelanevina i ugljikohidrata. Vana je i kao organ u kojem se stvara u i kao organ koji kemijskim spajanjem
s raznim otrovnim tvarima isti organizam od njih. Uz to je zadaa jetre da bude rezervoar
krvi, vode, vitamina, mineralnih tvari i ugljinog hidrata glikogena. Jetra ima s velikom ko
liinom krvi i vanu ulogu pri reguliranju topline. Krv koju jetra mora preraditi dolazi u
nju kroz portnu venu u kojoj je krv trbunih organa i koja ima (osim pretenog dijela masti
koje preko hilusnih i mlijenih kanala ulaze neposredno u krv) sve tvari primljene u crijevu.
Krv za prehranu jetre dolazi u nju preko jetrene arterije.
Osim ui, u jetri nastaje i mokraevina, mokrana kiselina i cijeli niz vanih fermenata,
na primjer protrombin, koji je vaan za zgruavanje krvi. Zbog svestranih kemijskih zadataka
jetra je nazvana i kemijski laboratorij. Organizam ne moe ivjeti bez jetre.
Izmjena tvari
Izmjena tvari obuhvaa procese razlaganja od poetne tvari do krajnjih produkata.
Sloeni ugljikohidrati se razgrauju do jednostavnih eera (monosaharida) meu kojima
je najpoznatiji groani eer, od monosaharida u organizmu nastaje takozvani tjelesni eer
(glikogen), koji se pohranjuje u miiima i jetri. Odreena koliina eera (groanog), 80 do
120 mg, krui u krvi i sudjeluje u izmjeni tvari; ali ako je u krvi previe ili premalo eera,
to izaziva poremeaje u radu organizma.
Masti se u tijelu razlazu do masnih kiselina, a tijelo ih troi za stvaranje tjelesnih i re
zervnih masti. Preteni dio masnih kiselina zaobilazi portni optok (pa tako i jetru) preko limf
nih ila, ali neke masne kiseline ipak preko portne vene dou u jetru i tu se sauvaju.
Bjelanevine se u tijelu razloe do aminokiselina, a iz njih se stvaraju bjelanevine koje
odgovaraju tijelu. Osim udjela staninih bjelanevina u preradi bjelanevina u tijelu nema ni
kakvih rezervnih bjelanevina.
116
Mineralne tvari i mikroelementi
Mineralne tvari i mikroelementi (elementi u tragovima) potrebni su organizmu kao tako

zvani katalizatori. Kalcij, magnezi| i fosfor potrebni su pri nastajanju kostiju, eljezo pri stva
ranju crvenog pigmenta krvi, a kobalt za stvaranje vitamina B12. Hormon titnjae je spoj
joda, a bakar je bogato zastupljen pogotovu u posebnim stanicama obrambenog sistema. Or
ganizam prima mineralne tvari veinom kao soli (na primjer, natrij i klor kao kuhinjsku sol).
A mikroelementima nazivamo one mineralne tvari koje su dodue za ivot potrebne, ali or
ganizmu su potrebne u vrlo malim koliinama.
1
Voda
Voda je u organizmu sredstvo za otapanje i za transport te nuan sastavni dio tkiva, a
organizmu je treba neprekidno dodavati. Dnevna potreba je od 1,5 do 3 1 vode.
Vitamini
Vitamini su takoer nuan sastojak hrane. Vie o njima na str. 222
Bubrezi
ulja koja se hladno preaju, a koja se inae najvie cijene kao masti (u stvrdnutim se mastima
i vrue preanim uljima nezasiene masne kiseline pretvaraju u zasiene).
ovjeku je na 1 kg teine tijela potreban 1 g masti na dan. U dnevnoj koliini mora biti
najmanje 8 g esencijalnih masnih kiselina.
Krajnja odstupanja od prosjene koliine namirnica i njihova pravilna sastava izazivaju
poremeaje. Zbog neuhranjenosti ili prehrane koja ne sadri sve potrebne sastojke smanjuje
se otpornost organizma, koji tako postaje sve prijemiviji za razna oboljenja i zaraze. Tako,
na primjer, pomanjkanje esencijalnih kiselina uzrokuje oteenje jetre. Poznata pojava su ve
spomenuti edemi od gladi, zbog manjka bjelanevina. Prevelika koliina hrane (preuhranjenost) naprotiv, optereuje cjelokupnu izmjenu tvari suvinim tkivima. U svakom sluaju ima
vie izgleda da u razvijenim zemljama budemo preuhranjeni nego pothranjeni.
Prchranjivanje jc dalekoseni zdravstveni problem. U osnovi organizam sam ureduje svo
ju potrebu za koliinom i vrstom hrane. Ali ne smije se zaboraviti da utjecaji civilizacije slabe
instinkt za izborom prave hrane, jer ljudi daju prednost uivanju u hrani. Izbor hrane se na
posljetku usmjeri na istovrsne namirnice koje su prijatne i dobro zainjene ali slabo djelo
tvorne.
Zadovoljstva i uici samo su djelomino elementi koji mogu usmjeravati nau prehranu,
a nipoto ne smiju u cijelosti odreivati izbor hrane, jer nas na instinkt vie ne usmjerava
pouzdano u odgovarajuu prehranu.
Industrijska reklama ugroava, vie nego to nam se ini na prvi pogled, primjerenu pre
hranu. Zdravlje ugroavaju i brojne bolesti kao to su oboljenja srca i krvnih ila, poremeaji
metalx>lizma, kvarovi zuba, to su meu ostalim posljedice sve nepravilnije prehrane.
Potreba za hranom
Kao to su pokazala opsena statistika istraivanja, pri slobodnom izboru hrane jednom
je ovjeku na dan potrebno ovo: 543 g ugljikohidrata, 100 g bjelanevina i 78 g masti.
A energetsku vrijednost hrane izraunavamo prema takozvanim kalorijama (toplinskim
jedinicama). Jedna kalorija (1 cal) je koliina topline, odnosno energije, koja ugrije 1 kg
vode od 14,5' do 15,5C. Zato pri energetskoj vrijednosti hrane govorimo i o njezinom
toplotnom efektu.
ovjek teak 70 kg trebao bi svakog dana u hrani uzeti od 2.200 do 3.500 kalorija. Bu
dui da tijelo ne moe praviti bjelanevine od ugljikohidrata i masti, organizam je vezan na
neprestano dovoenje bjelanevina. Kao normalna koliina uzima se 1 g bjelanevine na 1
kg tjelesne teine na dan. Pomanjkanje bjelanevina uzrokuje osjetne poremeaje, meu os
talim i u reguliranju prometa vode, to se vidi pogotovu po nakupljanju vode na odreenim
mjestima (edemi od gladi) . Ali odreene osnovne tvari bjelanevina koje su potrebne or
ganizmu, on ne moe sam stvarati. To su takozvane esencijalne aminokiseline (leucin, lizin,
metionin).
U masti se nalazi energija i vitamini topljivi u masti. Neke se nezasiene masne kiseline
(esencijalne masne kiseline) ne mogu stvarati u organizmu i moraju biti u hrani, na primjer
linolenska kiselina, linolna kiselina (koju nalazimo samo u biljnim mastima) i neke kiseline
kojih ima samo u ribljem ulju. A biljna ulja, pa i masti ivotinjskog porijekla (riblje ulje) imaju
vie visokonezasienih masnih kiselina nego krute masti kao to su margarin i maslac. Stvr
dnute masti i biljna ulja koja se preaju vrue, sadre manje nezasienih masnih kiselina nego
2
katalizator tvar koja pokrene ili ubrza kemijske procese a da se pri tome sama ne troi
grki oideo - bubrim

latinski essentia - bit, od esse - biti; esencijalan je bitan, nuan; biokemijski su esencijalne sve tvari koje
organizam ne moe sam proizvoditi
2
Bubrezi
Bubrezi su ukljueni u krvotok kao po ivot vaan organ za izluivanje i izmjenu tvari. Bub
rezi dobivaju krv od bubrene arterije; ona se odvaja neposredno od glavne arterije (aorte),
a krv iz bubrega odlazi kroz bubrenu venu (dovodnicu) koja se izlijeva u donju veliku uplju
venu. Sva krv organizma prolazi u vremenu otl pet do sedam minuta jedanput kroz oba bub
rega, to znai da trista puta dnevno kroz bubrege protee oko 1.500 1 krvi. Pri tome se
u bubrezima stvori oko 170 litara takozvane prvobitne mokrae, od ega nakon to se ve
ina vode vrati u tijelo (resorpcija) ostane oko 1,5 litara definitivne mokrae na dan.
Bubrezi izluuju i krajnje produkte izmjene tvari (duine spojeve) i organizmu strane
tvari (na primjer lijekove) i tako djeluju kao organ koji odstranjuje otrove.
Ali bubrezi izluuju i tvari koje su potrebne tijelu ako je njihova koncentracija u krvi
prevelika i s tim ugroena ravnotea u krvi (na primjer, krvni eer). Uz to bubrezi izlu
ivanjem odravaju ravnoteu osmotskog tlaka u tekuini i pravilan odnos izmeu kiselina
i baza u krvi. U tom sklopu bubrezi usmjeravaju promet vodom.
Uz anorganske (sol, fosforni spojevi, magnezij i kalcij) i organske tvari (mokraa, mokraevina) bubrezi izluuju i pigmente, fermente, vitamine i hormone. Reakcija mokrae je bla
go kisela, a njezina specifina teina oscilira izmeu 1,002 i 1,040 (u medicinskom jeziku se
zarez isputa). U grai bubrega razlikujemo bubrena tjeleca (glomerule) i bubrene kanalie
(tubule). Glomeruli izluuju primarnu mokrau iz krvi. Kad se resorbiraju voda (povratna
resorpcija) i neke izabrane tvari, u kanaliima se stvara mokraa koja se izluuje.
Ne moe se ivjeti bez oba bubrega; a jedan zdrav bubreg moe punovrijedno obavljati
sav rad.
118
Koa
Vidi str. 135: Koa kao ogledalo zdravlja, ljepote i ivotne sposobnosti.
Osjetila
Od pojava u svojoj okolici organizam bira samo one vane i opaa ih odgovarajuim or
ganima. To opaanje kree se u odreenim granicama; organizam ne opaa sve kvalitete
svjetlosti ili zvuka nego samo one koji su mu potrebni za uspostavljanje njegovog odnosa
prema okolici.
ovjek opaa svjetlo koje je u granicama valnih duljina od 400 do 800 milijuntnih di
jelova milimetra, a zvune valove u podruju od 20 do 20.000 titraja na sekundu (1 titraj
na sekundu = 1 hertz = 1 Hz), dakle oko 10 oktava . Pele opaaju ire valno podruje, a
psi uju iri opseg frekvencija nego ovjek.
Svako od est osjetila ima poseban krajnji ivani aparat, osjetni ivac i osjetno sredite.
Krajnji ivani aparat (oko, uho) primi podraaj, osjetni ivac provodi podraaj, a osjetno sre
dite pretvara podraaj u osjet.
1
()sjetimo:
svjetlost (svjetlo, boju, udaljenost, oblik) vidom,
zvuk (smjer, poloaj, visinu i jainu tona) - sluhom,
njuh ili miris (u irokom rasponu) njuhom (ivani zavreci su u gornjem dijelu nosa),
okus (slatko, kiselo, slano, gorko) - okusom (ivci okusa su na jeziku),
temperaturu, dodir i bol - opipom (ivana vlakna i opipna tjeleca i tjeleca za vruinu
i hladnou nalaze se na cijeloj povrini tijela),
poloaj tijela - djelomino opipom, djelomino takozvanom dubinskom senzibilnou i
djelomino organom za ravnoteu u arkadi unutranjeg uha.
Vid
Optiki sistem oka ine ronica, lea i mrenica. Svjetlosne zrake se lome na vanjskom zidu
ronice i na objema plohama lee, skupe se i projiciraju na mrenicu gdje im je arite. Kri
vinu prednje plohe lee moemo cilijarnim miiem mijenjati tako da blii i udaljeni predmeti
dolaze na mrenicu otri ako hoemo otru sliku (prilagodenje = akomodacija od latinskog
aceomodare = prilagoditi). To prilagodenje optikog sistema na udaljenost objekta moe se
postii i produavanjem ili skraivanjem osi izmeu lee i plohe na koju projiciramo; priroda
nije izabrala taj posredan put, ali na njega se nastavio ovjek sa svojim optikim ureajima
(daljinogled, foto-aparat).
Mrenica je sastavljena od deset slojeva. Svjetlost najprije doe na pigmentni sloj, zatim
na sloj osjetnih stanica koji je od tapia i unjia. Na takozvanoj papili nema osjetnih stanica,
u mrenici je slijepa pjega. Pri normalnom gledanju ne uoavamo slijepu pjegu, jer njezin dio
projektirane slike opaaju okolni osjetni ivci.
Zvuk koji stvaraju valovi s vie od 20.000 Hz'nazivamo ultrazvuk.
Osjetila
119
Slika se s mrenice preko vidnog puta prenese u primarna vidna sredita u gornjem di
jelu etvorokvrne ploice i odatle s vidnim snopom u vidna polja stranjeg dijela hemisfere.
Izmeu mrenice i primarnih vidnih sredita (lijevo i desno) kria se polovica vlakana vid
nog ivca tako da obje lijeve polovice mrenice dou u lijevo, a obje desne u desno vidno
sredite. (Krianje je onako kao krianje uzda u dvopregu.)
Poremeaji u predjelu unjia uzrokuju sljepou za boje; ona je potpuna samo u vrlo ri
jetkim sluajevima. Poremeeno oko veinom ne opaa samo odreene kontrastne boje (crvena-zelena, modra-uta) ili ih djelomino raspoznaje. Sljepoa za boje je ea kod muka
raca nego kod ena; najee se raspoznaje crvena boja.
Poremeaji u prelamanju svjetlosti uzrokuju kratkovidnost ili dalekovidnost.
Kad govorimo o kratkovidnosti, znai da je preduga os izmeu lee i mrenice ili da
je prijelomna mo lee prevelika. U svakom sluaju je pri tome arite, odnosno otra slika,
ispred mrenice. Zato kratkovidni ljudi nejasno vide udaljene predmete (zbog usporednog upa
da svjetlosti). Greka se moe ukloniti rastresnom leom kojom se arite pomakne natrag
(na mrenicu).
Kad govorimo o dalekovidnosti znai da je ili prekratka optika os ili da je preslaba pri
jelomna sposobnost lee; otra slika, dakle, nastaje izu mrenice. Ta se greka moe popraviti
sabirnom leom koja e pomaknuti arite naprijed.
Starou se smanjuje i prijelomna sposobnost lee i mogunost akomodacije oka; tako
emo usprkos paralelnoj svjetlosti vidjeti udaljene predmete neometano, a predmete koji su
nam blizu neemo moi vidjeti otro. Ta staraka dalekovidnost moe se popraviti sabirnim
leama. Ako se svjetlosne zrake ne mogu precizno fokusirati u jednu toku, vide se tokice
kao fini tapii. Tu greku koja nastaje uslijed promjena ronice ili lee, nazivamo astigmatizmom. Popravljamo je cilindrino bruenim leama. Oko bez lee nazivamo afakino (lea
se kirurki odstrani kad je zamuena). Jakom sabirnom leom moe ogranieno vidjeti i oko
koje nema svoju leu, ali se ne moe prilagoavati na bliske ili udaljene predmete (nema
akomodacije).
arenica (iris) djeluje kao blenda, a boju joj daje pigment u njoj. Ako nedostaje pigmentni
sloj u stranjem zidu arenice, npr. kod albinizma, arenica se ini crvenom jer mrenica pro
sijava kroz nju (kod bijelih kunia). Na upad svjetlosti arenica reagira refleksno suavanjem
zjenice (pupile); u mraku se miii arenice zgre i iroko otvore zjenicu. Tvari koje koe
parasimpatiko ivevlje i potiu simpatiko (atropin) ire zjenicu, a one koje potiu parasimpatiko ivevlje (pilokarpin) suavaju zjenicu.
-'Gledanje u dubinu je megue usklaivanjem slika s obje mrenice; zbog toga ne moemo
jednim okom raspoznavati dubinu. A ako je poremeeno shvaanje sadraja prostora dolazi
do oprenih opaaja.
Vrijedi spomenuti pojavu pozitivnih ili negativnih paslika tj. naknadnih slika. Ako, npr.,
nakon pogleda u svijetao plamen brzo zatvorimo oko, slika e se jo jedanput pojaviti i zatim
polako ieznuti. S takvim odslikavanjem podraaja slike koje se niu brzo se spajaju, npr.
u kinematografiji koja je takoer osnovana na obmani osjeta. Ali poznate su i negativne
paslike. Ako nekoliko minuta promatramo crvenu plohu i zatim pogledamo na bijelu po
zadinu (na primjer strop u sobi), na njemu e se pojaviti zelena ploha. Takav kontrast
nastaje jer unjii za osjet crvenoga ostaju iznenada nepodraeni i na taj se nain pri po
gledu na bijelo mogu do tada nepodraeni unjii podraiti. Pri tome se pojavi komple
mentarna boja .
1
' To su boje koje se dopunjuju kao crveno-zelena i modro-uta u bijelu, koja je zbir svih spcktralnih boja (kad
se brzo obre ploa pola crvena, a pola zelena, vidite je kao bijelu).
120
Iz svega navedenog se vidi da je oko podlono najrazliitijim pogrenim opaajima: tako

je, na primjer, tap koji uronimo u vodu naizgled lankovit, jer se svjetlost drugaije prelama
u vodi nego u zraku. U negativnoj slici reetke (bijeli tapii, crna pozadina) krianja tapia
ne izgledaju bijela nego siva. Ali usprkos tome uvijek se nanovo divimo savrenosti toga or
gana, ovjejeg oka, jer se u njemu odraavaju svi udesni nizovi mnogostrano ralanjene
prirode.
Sluh
Ako zvuni valovi titraju u granicama od 20 do 20.000 titraja na sekundu (= hertza), ljud
ski sluh osjeti to titranje. Titranje ispod te granice nazivamo infrazvuk, a iznad nje ul
trazvuk.
Uz visinu tona koja ovisi o broju titraja, sluh raspoznaje i jainu tona (glasnost) koju uz
rokuje zvuni pritisak; jedinica za mjerenje jakosti tona je fon.
Donji sluni prag
apat:
Mirna zabava:
Ulina buka:
0
20
40
70
fona
fona
fona
fona
Buka motora:
Buka aviona
udaljenog 4 metra
Buka koja nanosi bol iznad
Glas i govor
121
prekine vrtnja, to izazove oamuenost. Vreicama se osjea poloaj tijela. Na njihovim

su osjetnim dlaicama brojni vapnenaki kristali koji svojom teom prenose osjet polo
aja.
Njuh
U nosnom krovu su ivani zavreci njunog ivca koji provodi podraaj kroz sitastu kost
u mozak. Razne vrste mirisa i razne stupnjeve njihove jaine vjerojatno primamo tako to
se ista njuna osjetna stanica vie puta podrai. U usporedbi sa ivotinjom ovjek mnogo
slabije ras|x>znaje miris, ali i to je individualna osobina. I raspoznavanje okusa je esto po
vezano s njuhom. Vrijedi spomenuti da je njuh - uz okus - jedno od onih osjetila koje je
sposobno otro razlikovati neke mirise, na primjer eterina ulja u cvjetovima osjeamo kao
prijatne, neke kao neprijatne ili ak odvratne, kao na primjer svako gnjilenje, a i neke biljne
zaine. Dakle, cijeli niz mirisa primamo na razliit nain, ili kao prijatne ili kao neprijatne:
miris etera, benzina i koe.
100 fona
120 fona
130 fona
Po pravilu ne raspoznajemo iste tonove nego mjeavinu tonova, dakle zvuk. Mije
ani tonovi su sliveni (u konsonanci) ako su u jednostavnim meusobnim razmjerima
(c : e : g = 4 : 5 : 6), a ako nisu takvi omjeri onda su u nesuglasju (disonanci). Vanjsko i
srednje uho, dakle usna koljka, vanjski sluni hodnik, bubnji i slune koice srednjeg
uha prenose zvuk; od ploice stremena preko ovalnog prozora zvuk doe u unutranje
uho i ondje uzburka povrinu tekuine u labirintu.
Slune osjetne stanice prime to kao podraaj, a podraaj se s njih prenese preko slunog
ivca u mozak. Osjetne stanice uz bazilarnu membranu se podrae.
Sastav unutranjeg uha je prilino sloen. Njegov bitni dio je Cortijev organ koji je
na dnu srednjega membranskog pua, a glavni sastavni dio mu je bazalna membrana sa
slunim stanicama. Srednji pu je gore odvojen Reissnerovom membranom od gornjeg
pua, a dolje bazalnom membranom od donjeg pua. Od baze pua prema njegovu vrhu,
slune stanice postaju sve dulje; visoki tonovi podrauju stanice baze, a niski one na
vrhu.
Kroz okrugli prozor titraji imaju vezu s usnom upljinom koja je Kustahijevom cijevi po
vezana s nosnom i drijelnom upljinom.
Od svih osjetila sluh ima najfiniju sposobnost raspoznavanja; moe, na primjer, mjeavinu
tonova podijeliti na pojedine tonove. Sposobnost da osjeti smjer zvuka osnovana je na i
njenici da su ui smjetene s obje strane.
Organ za ravnoteu
Organ za ravnoteu ili statiki organ sastoji se od predvorne vreice sa tri polukrune membranozne mjestimino rairene cijevi i od vreica povezanih s puem. Polukruni kanali
su pravokutno jedan na drugome. Osjetnim stanicama s dlaicama uz proireni zavre
tak oni reagiraju na pomicanje glave i mijenjanje njezina poloaja. Ako se iznenada
Okus
Okus se doivljava osjetnim kvricama na zadnjoj treini jezika. Tu su ivani zavreci de
vetoga modanog ivca (ivac za jezik i drijelo, nervus glossopharyngeus) preko kojeg ras
poznajemo slano, kiselo, slatko i gorko. Kao to je reeno u vezi s njuhom, finija raspoz
navanja okusa u stvari su veza i okusa i mirisa. Nepce o koje pritie jezik prilikom gutanja
djeluje kao rezonator okusa, iako u njemu nema osjetila za okus.
Glas i govor
Glas nastaje u grkljanu u treperavim glasnicama odnosno u otvoru izmeu njih. drijelo,
usna i nosna upljina djeluju pri oblikovanju glasa kao produljena cijev.
Prosjean ljudski glas obuhvaa dvije oktave, a pjevaev i vie. Kad su glasnice tijesno
prilegle jedna uz drugu, onda je njihov rezonator prsni ko, a kad su malo rastvorene (raz
maknute) grkljan; u prvom sluaju govorimo o prsnom, a u drugom o piskavom glasu. Mu
ke glasnice su dulje nego enske, muki glasovi su tenor, bariton i bas, enski sopran, mezzosopran i alt.
Organi koji sudjeluju u oblikovanju govora (usne, usna upljina, jezik, grkljan) dobi
vaju impulse (poticaje) iz motornih govornih sredita u mozgu koji su u kori u lijevom
sljepoonom predjelu (posljedica toga jednostranog smjetaja sredita za govor je gublje
nje sposobnosti za govor ako se to sredite ozlijedi, na primjer prilikom modanog kr
varenja). Govor, najznaajnija i najtipinija ovjekova osobina, formira se od samoglas
nika (vokala) i suglasnika (konsonanata). Pet je znakova kojima biljeimo samoglasnike:
i, e, a, o, u.
Suglasnike dijelimo na sonante v, m, n, nj, 1, Ij, r pri ijem se izgovoru akustiki osjea
malo uma, i sve ostale pri ijem se izgovoru osjea zapreka zranoj struji u govornom pro
lazu pa imaju mnogo uma. Razlikujemo ih po mjestu i nainu tvorbe. (U knjizi se govori
o glasovima njemakog jezika, mi smo ubacili nae; op. red.)
122
Hormoni
Hormoni
123
I lormoni su tvari koje nastaju u posebnim organima, lijezdama s unutranjim izluivanjem

ili u stanicama u pojedinim tkivima. Meutim, dok hormoni iz lijezda djeluju izrazito da
ljinski, djelovanje hormona koji nastaju u tkivima ogranieno je na mjesto nastanka. Slino kao
i drugi produkti, i hormoni zalaze u gotovo sve procese izmjene tvari, a njihovo djelovanje
je i u smislu ubrzavanja i koenja. Izmjeninim unapreivanjem i koenjem hormonske li
jezde ine sistem koji ureuju produkti prednjeg renja modanog privjeska (hipofize), a iz
prednjeg renja hipofize prelaze u srednji mozak preko peteljke hipofize. Takvim djelovanjem
je uspostavljena i veza sa sreditem autonomnog (vegetativnog) ivevlja. lijezde s unu
tranjim izluivanjem jesu; titnjaa, paratireoidne lijezde, nadbubrene lijezde, guteraa,
modani privjesak, epifiza, timus i spolne lijezde.
titnjaa
To je organ sastavljen od dva renja, a smjeten je u visini gornjeg dijela grkljana s prednje
strane. Sastoji se od brojnih ljezdanih upljinica ili titnjainih mjehuria (folikula) napunje
nih koloidom . Mjehurii su skladite titnjae. titnjaa je gusto isprepletena ilama.
2
Produkti
Prekomjeran rad titnjae popraen je ovim promjenama:
titnjaa stvara dva hormona: tiroksin i trijod tironin.

Djelovanje
Hormoni titnjae potiu cjelokupnu izmjenu tvari, a prije svega razlaganje bjelanevina, masti
i ugljikohidrata. Rad titnjae je tijesno povezan sa simpatikim ivevljem I jedan i drugi u or
ganizmu podstiu oslobaanje energije. Izluivanjem hormona titnjae upravljaju hormoni mo
danog privjeska (hipofize) , koji prema potrebi izluuje tvari za ubrzanje ili koenje. Uz to hor
mon koji je predstupanj tiroksina, dijod tirozin, djeluje inhibitorno na hipofizu. Kako radi titnjaa
ubrzo se spozna na osnovi smetnji koje izazove nedovoljno ili pretjerano izluivanje hormona.
Smetnje uslijed prekomjernog rada
Budui da su hormoni titnjae jodni spojevi, dodavanjem joda moemo izrazito utjecati na
njihov rad; kad se dodaju male koliine ili kad se dodaju samo kratko vrijeme, jod koi iz
luivanje titnjae iako u naelu ubrzava njen rad. Zbog toga moe - i bez vidnih vanjskih
uinaka - poeti i prekomjerno stvaranje hormona, koji u lakim sluajevima uzrokuju hipertireozu , u teim tireotoksikozu , a u najteem sluaju Basedowljevu bolest.
Cesto, iako ne uvijek, titnjaa se povea uslijed poremeaja. To nastaje zbog bujanja ve
zivnog tkiva ili poveanja koliine koloida; izvana se poveanje vidi kao gua (struma) .
3
Hormon, od grkog hormao = potaknem.

Koloid jc oznaka za finu i najfiniju razdrobljenost tvari u tekuini.
Hormoni hipofize: budui da hormoni hipofize upravljaju stvaranjem svih hormona, u produetku vie ne
emo to spominjati.
U ovom poglavlju spominjemo i glavne smetnje, iako spadaju u poglavlje Bolesti i tegobe.
I iipertireoza, od grkoga hyper = previe i thyrcos = tit.
Tireotoksikoza, od grkoga thyrcos = tit i toxon = otrov.
' Basedowljeva bolest: nazvana po merseburkom lijeniku Basedowu (1799-1854); pretjerani rad titnjae
praen guom, tegobama sa srcem, izbuljenim oima i mravljenjem.
Struma, latinski struere = slagati sloj na sloj.
1
lijezde s unutranjim izluivanjem
U krvnom optoku: ubrzani rad srca s brim pulsom (90 otkucaja na minutu, umjesto nor
malnih 65 do 75). Umjereno poveanje pritiska i uslijed toga osjeaj da srce lupa i srani
nemir, iji rezultat je nemiran san.
U ivevlja: poveana razdraljivost. Prevladavanje simpatikog rada, odatle rairene zje
nice, vlane, svjetlucave oi, izbuljene oi (exophthalmus) , vlana i topla koa.
U izmjeni tvari: poveanje ukupnog izgorijevanja, zbog toga smanjenje teine, a (kod Basedowljeve bolesti) ak i mravljenje; sklonost proljevima.
U titnjai: u tekim sluajevima oticanje titnjae to dovodi do gue (kod Basedowljeve
bolesti); pri tome se titnjaa poveava uslijed poveanja koliine koloida (govorimo o mekoj
gui). U lakim se sluajevima titnjaa ne poveava.
1
Smetnje pri nedovoljnom radu titnjae

Kad titnjaa radi izrazito slabo, pojave se poremeaji u izmjeni tvari usporen ili ometen rast,
suha, nabrekla i hladna koa, velik, krut i suh jezik, poveano nakupljanje vode u tkivnim
prostorima i opadanje kose. Koa se Ijuti kao brano.
ivana razdraljivost prelazi u otupljelost, inteligencija u slaboumnost.
Takvi poremeaji nastaju pri djelominom ili potpunom odstranjenju titnjae; to pone
kad moe biti u promjenljivom opsegu posljedica nune operacije (na primjer zbog raka). U
svakom sluaju su nedostaci postali poznati nakon operacija, ali pri modernoj tehnologiji
operiranja gue ti se nedostaci vie ne pojavljuju.
Cesto se u nekim planinskim predjelima pojavljuju sluajevi nedovoljno razvijene titnja
e (Alpe, Karpati, Pirineji, a oigledno je da odreenu ulogu u tome ima i manjak joda u
2
,J
' l.xopluhalmus, od grkog cxo = izvan i ophthalmos = oko: iskolaenje one jabuice zbog zaostajanja u stra
njem dijelu oka uz ukruenost onog miia.
Inteligencija, od latinskog intus-legere = pustiti unutra: sposobnost miljenja i rasuivanja, ne pamenja, jer
ono moe koti maloumnih biti ak naglaeno i moda istaknuto razvijeno u vezi s upotrebnim stvarima.
2
124
vodi za pie, a vrlo vjerojatno i tvari koje koe rad titnjae; najvea aktivnost u vezi s tim
pripisuje se kromu. Meutim, sluajevi nedovoljnog rada titnjae poznati su i izvan visokih
planinskih predjela i uvijek se ne moe nai tome uzrok.
Zavisno od zrelosti oboljelog, razvijaju se razliita stanja. Kod djece i adolescenata opa
amo pored navedenih pojava jo i poremeaje u rastu kao posljedicu nedovoljnog okotavanja, a nerijetko je posljedica patuljasti rast. Cesto je vrlo izraen utjecaj na inteligenciju, tako
da se patuljasti rast, guu, slaboumnost, krutu i suhu kou i krut jezik, uz openito uspo
renu izmjenu tvari, razvija takozvani kretenizam. Rije je uzeta iz romanskoga cretino - tupoglavac.
Od jednog do drugog stupnja poremeaja postoji niz uzastopnih prijelaza koji obuhvaaju
od jedva primjetnih, sluajno previenih, pa do najteih sluajeva kad je oboljelome potrebna
njega.
Ima i sluajeva kad tvrde gue uope nema, a titnjaa zakrlja.
Kod odraslih opaamo promjene u izmjeni tvari, i to: gomilanje vode, suhu kou, usporen
puis i sklonost gojaznosti. Ponekad su poremeaji samo naznaeni, masno se tkivo gomila
i koa nabrekne, posebno kod ena za vrijeme menopauze ; tu pojavu nazivamo miksedem,
prema grkom myxa sluz i oedema nabreknue.
Kao to smo ve rekli, rad titnjae se zbog njezina poveanja (gue) povea ili smanji.
Kad je aktivnost poveana gua je najee meka zbog poveane koliine koloida, a kad je
aktivnost lijezde smanjena ona je tvrda zbog bujanja vezivnog tkiva. Meutim, gua se moe
pojaviti a da nije poremeen rad titnjae, npr. kod veine planinskih gua. Rekli smo ve
da presudnu ulogu ima prije svega prehrana, a uostalom vane su i specifinosti zemljita
i vode u vezi s mineralnim tvarima. Utvreno je da nedostatak joda u vodi za pie doprinosi
rastu gue; uz to vanu ulogu imaju i one tvari koje se uzimaju hranom a koje koe rad tit
njae, kao to su na primjer tiouracil i tioureja u kupusu. Ne smijemo zbog toga zakljuiti
da je tetno jesti kupus, jer posljedice mogu nastupiti samo ako je hrana jednolina, to takoer
vrijedi i za druge namirnice; to se i posebno pokazuje pri pretjeranoj dijeti.
Pokuaji u nekim alpskim zemljama da se okoladi i kuhinjskoj soli dodaje jod, dali su
zanimljive rezultate. Tako je i u tom podruju briga za narodno zdravlje urodila lijepim us
pjesima, kao to je bilo, npr., i u vezi s tuberkulozom, rahitisom i zaraznim bolestima, koje
emo spoznati u pravom svjetlu tek ako se prisjetimo nekadanjih bezizlaznih uvjeta.
1
125
Hormoni
im sluajevima se uz gr u jednjaku u predjelu eluca i crijeva te grkljana pojavljuje i gr

dinog miija, zbog ega treba takva stanja shvaati dokraja ozbiljno. Pozvani lijenik moe
to opasno stanje rijeiti po pravilu ve samo jednom injekcijom kalcija. Bolest o kojoj smo
govorili zove se tetanija (od grkoga tetanos = napetost) i napada najee adolescente; ea
je u rano proljee, uestalija u junoj Njemakoj nego u sjevernoj.
Ako paratireoidne lijezde dulje vrijeme ne rade dovoljno, njihova neaktivnost e kod
djece i adolescenata poremetiti prehranu tkiva a to e se opaziti pogotovu na kostima i zu
bima. Poveana razdraljivost miia moe biti i zamaskirana tako da ne opazimo odmah
da paratireoide ne rade dovoljno. Naime, suovisnost u opskrbi mineralnim tvarima vrlo je
sloena i ne ovisi samo o hormonalnim nego i o drugim utjecajima, na primjer autonomnog
ivanog sistema. U tim maskiranim oblicima este su zaista vrlo openite tegobe koje po
jedinano mogu imati i druge uzroke, a tek povezane pokazuju da potjeu iz izmjene kalcija,
na primjer sklonost vrtoglavici, srana tjeskoba, pritisak u elucu, svrbe i bol kao da pee
na kraju udova i openiti nemir. Openito je krvni pritisak snien, ali iz toga pri snienom
krvnom pritisku ne smijemo zakljuivati da je rije o tetaniji. Jo jedanput naglaavamo da
navedene pojave mogu ukazivati na tetaniju, ali ne mora biti.
Poremeaji u sluaju prekomjernog rada paratireoidnih lijezda
Kad paratireoidne lijezde bujaju i nabreknu , pojavljuju se smetnje u kostima. Veinom na
staje opisano omekanje u predjelu kotane modine, a koje nam je poznato kao kompleks
bolesti pod imenom Recklinghausenova bolest.
1
Nadbubrene lijezde
Paratireoidne lijezde
Paratireoidne lijezde su etiri lijezde veliine lee, a nalaze se u okolici titnjae i iza nje.
Zbog uske povezanosti s izmjenom kalcija vane su za ivot. Parathormon koji se stvara
u njima ureuje koliinu kalcija u krvi i tkivima.
Na bubrezima se nalaze dvije polumjeseaste tvorbe ije se tkivo potpuno razlikuje od onoga
u bubrezima. Engleski lijenik Addison je 1849. godine opisao neku bolest povezanu s do
bivanjem tamne boje koe, slabou i mravljenjem do smrti, a koja je uvijek bila povezana
s tuberkuloznim razaranjem nadbubrenih lijezda. Ta spoznaja je potakla na istraivanje hor
mona, a to je prije svega obavio englesko-francuski istraiva du Bois-Rejmond.
Pokazalo se da se u kori nadbubrenih lijezda i u njihovoj sri stvaraju potpuno razliite
supstancije. Utvrdio je da su hormoni koji nastaju u kori neposredno vani za ivot. Uz 25
supstancija u kori nadbubrenih lijezda stvara se i spolni hormon oba spola, tako da u krvi
uvijek krue i male koliine spolu suprotnog hormona.
Sr nadbubrenih lijezda nije neposredno za ivot potrebna, njezinu zadau meu os
talim preuzima i autonomno ivevlje.
Hormoni nadbubrenih lijezda
Neaktivnost paratireoidnih lijezda

Ako je kapacitet paratireoidnih lijezda nedovoljan (ili ako se ukloni titnjaa), smanji se ko
liina kalcija u krvi. Normalno je da ga bude izmeu 9 i 11 mg, a ispod kritine granice
7 m g l Nedostatak kalcija uzrokuje razdraljivost miia, a u najizrazitijim sluajevima grenje
miia. Tipian gr miia ruku pokazuje se u takozvanom kandastom poloaju ake. U te-
U kori se stvara vie od 25 kemijski srodnih tvari, a uz to i hormoni koji pospjeuju for
miranje spolnih odlika oba spola. Meu kortikosteroidnim tvarima koje nastaju u kori nad
bubrenih lijezda, istraeno je sedam, od kojih navodimo kortizon, hidrokortizon, dezoksikortikosteron i aldosteron.
Menopauza = klimakterij, iz grkoga klimax = stepenice, ljestve, dob ene od 45. do 55. godine kad gubi
sposobnost razmnoavanja.
Aktivnost titnjae smanjuje i A vitamin, u uobiajenim koliinama, dakako, a ne u tetnom opsegu.
Nazivom gr oznaujemo i uzastopno trzanje miia, a i njihovu dugotrajnu ukoenost.
' Nabreknuem nazivamo sve one novonastale tvorbe tkiva koje nisu povezane s aktivnou okolnog tkiva.
Posebne vrste nabreknua, na primjer paratireoidnih lijezda, nadbubrenih lijezda ili titnjae svakako preuzimaju
rad njima odgovarajuih lijezda, ali u svakom sluaju ometaju harmoninu povezanost organa. Nezloudna nabrek
nua su dobro odvojena od okolice, a zloudna prodiru u okolna tkiva bujanjem pojedinih svojih izdanaka.
126
Radi djelotvornosti pri sumiranju efekata pojedinih hormona kore njihov se rad dopu
njava inei zatvoreni krug uinka u kojem nalazimo i takve osobine kortizona koji spreava
upale, ali i djelovanje aldosterona koji ubrzava upale. Pojedini hormoni se izluuju prema po
trebi, djelovanje kortizona odgovara djelovanju hidrokortizona, a djelovanje aldosterona dje
lovanju dezoksikortikosterona = DOC. Oba utjecaja su od bitne vanosti za reagiranje na
podraaje iz okolice i reakcije u tijelu. Utjecaji koji ubrzavaju upale nisu uvijek tetni; uope
uzevi upala je nuna obrambena reakcija ije bi se nasilno priguivanje u odreenim okol
nostima moglo osvetiti dalekosenim poremeajima, meu ostalim i poremeajima u odra
vanju vode u organizmu.
Pokuaj da se kortikosteroidni hormoni podijele prema njihovoj sposobnosti da s mine
ralnim solima ili eerima prave mineralokortikosteroide i glukokortikosteroide, nije naiao
na ope priznanje zlx>g izmjenine prisutnosti tih spojeva.
Djelovanje
Hormoni kore nadbubrenih lijezda utjeu na cjelokupnu izmjenu tvari, posebno s obzirom
na njezine zadae koje se mijenjaju ovisno o razliitim utjecajima iz okolice. Zbog toga ili
nazivamo i hormonima prilagoavanja. Tu ne spadaju spolni hormoni.
Stvaranje hormona u kori nadbubrenih lijezda
I lormon hipofize (modanog privjeska) nazvan adrenokortikotropni hormon ili ukratko
ACT11 preko krvi izazove stvaranje i oslobaanje hormona u kori nadbubrene lijezde.
Koliko je do sada poznato, izluivanje ACTH izazovu podraaji i potrebe tijela, kao to
su rad miia, toplotni podraaji, zaraze i psihika uzbuenja. Hipofiza i nadbubrene li
jezde (suprarenalne glandule) ine, prema tome, funkcionalnu jedinicu koja reagira na sve
podraaje koje Selye zajedno naziva stress , i to prilagoavanjem ili adaptacijom na
podraaje. U tom smislu govorimo o sluajnim poremeajima u regulaciji optoka krvi
i ivevlja kao znaku poremeenog prilagoavanja podraaja a s tim kao poremeaju u
adaptaciji.
1
Znaci neaktivnosti nadbubrenih lijezda

Ako kora nadbubrenih lijezda oboli (na primjer zbog tuberkuloze), snage brzo splasnu,
ovjek mravi, isui se, koa postane tamna, a optok krvi oslabi. Ta Addisonova bolest je
potakla istraivanje hormona, kao to smo ve rekli.
Nekada je ta bolest polako dovodila do smrti, a danas se moe lijeiti i ovjeka odrati
u ivotu dodavanjem hormona nadbubrene kore. Problematini su poremeaji koji su po
sljedica lakeg manjka, a opaamo ih kao nizak krvni pritisak i opu slabost; pitanje je, me
utim, je li ta promjena koju openito oznaujemo kao adisonizam uistinu posljedica izoli
rane slabosti kore nadburenih lijezda. Gubljenje cjelokupne kore izazove smrt u nekoliko
dana.
Smetnje uslijed prevelike aktivnosti nadbubrenih lijezda
Posljedice prekomjerne aktivnosti kore nadbubrenih lijezda veinom opaamo kao stva
ranje tumora i kao prekomjerni razvoj tkiva. Zavisno od funkcije staninog kompleksa koji
je zahvaen pri tome nastaju karakteristine pojave.
Ako su napadnute stanice u kojima se stvaraju spolni hormoni, tok bolesti zavisi o stup
nju zrelosti ovjeka kojemu se to dogodi:
127
Hormoni
djeaci i djevojice se prije vremena spolno razvijaju, kod djeaka se razvije snana musku
latura, a kod djevojica opaamo ivahan razvoj tjelesne dlakavosti i muke odlike u grai
tijela, a da time ne gube ensko obiljeje.
Kod odraslih se pojave sekundarne odlike suprotnog spola.
Oteenje drugih skupina stanica izazove samostalne poremeaje koje opaamo kao visok
krvni pritisak, veliku koliinu eera u krvi, gomilanje masnoe u tkivima (lice kao pun mje
sec) i nakupljanje vode. Takva bolest koju nazivamo Cushingova bolest moe se razviti i
uslijed poveanja hipofize.
1
Hormoni sri nadbubrenih lijezda

U sri nadbubrenih lijezda stvara se adrenalin i noradrenalin (arterenol), oba hormona djeluju
izrazito na krvni optok; adrenalin regulira rasporeivanje krvi, a noradrenalin poveava krvni
pritisak. Pri djelovanju simpatikog ivevlja stvara se adrenalin, a njegove osobine se i u izmjeni
tvari poklapaju sa simpatikim ivevljem Adrenalin ubrzava izmjenu tvari i prazni zalihe eera
iz jetre i krvi; to znai da se pod utjecajem adrenalina poveava koliina eera.
Nisu poznate posljedice otkazivanja rada sri nadbubrenih lijezda, jer njihov rad ujedno
obavlja i simpatiki ivani sistem.
Guteraa
Aktivnost stanica Langerhansovih otoia u guterai nema nikakve veze s radom lijezda
u kojima se stvara sok guterae. U stanicama Langerhansovih otoia nastaju hormoni in
zulin i glukagon koji reguliraju promet eera.
2
Djelovanje
1 lormon inzulin usmjerava eer u tijelu u jetru i miie, i ubrzava njegovo pretvaranje u
glikogen.
Suprotno njemu djeluje glukagon, jer je funkcionalna jedinica s inzulinom.
Neadekvatnost guterae
Nedovoljno stvaranje inzulina uzrokuje eernu bolest, u stvari vrlo raznolik kompleks po
remeaja u prometu ugljikohidrata i masti, jer meustupnjevi metabolizma ugljikohidrata
seu i u razlaganje masti. Neposredan znak poremeaja u metabolizmu ugljikohidrata jest iz
luivanje eera u mokrai i poveana koliina eera u krvi, vie od 120 mgZ. U teim
sluajevima se u mokrai pored acetona i acetocetne kiseline pojavljuju i meuprodukti iz
mjene masti.
Prekomjerna aktivnost guterae
Kad se izluuje previe inzulina - na primjer pri tumorima u guterai ili kad bolesnici od
eerne bolesti uzmu previe inzulina - pojavljuju se tipini znaci razdraenosti uslijed sni4
Prema amerikom kirurgu za mozak Cushingu ( 1 8 6 9 - 1 9 3 9 )
Inzulin (latinski insula - otok) prvi su izdvojili u istom obliku istraivai Banting i Best.
Glukagon je hormon koji djeluje suprotno inzulinu i otkriven je bitno kasnije. Otkrili su ga Murlin, BUrgtr
i Ferner, a 1953. godine ga je A. Slaub dobio istog.
2
Stress, engleski - pritisak, napetost, psihika i fizika preoptereenost, dakle iseq>ljenost.
Povremeno se moe i kod zdravih ljudi koji uzmu mnogo eera on izluiti u mokrau.
128
Hormoni
129
enja eera u krvi ispod normalne koliine, koja je otprilike 80 do 120 mg. Za takozvani
hipoglikemiki ok karakteristini su: izbijanje znoja, nemir, drhtanje, nesvjestica. Vuja
glad koja prati tu pojavu vana je samopomo organizma jer svi ti znaci odmah ieznu im
organizam dobije dovoljnu koliinu ugljikohidrata ili damo injekciju grodanog eera u ilu;
esto je dovoljna i aa slatke vode.
Ako se bolest ne lijei, poinju grevi i oteano disanje, a to moe postati po ivot opas
no. Za teki hipoglikemiki ok nije toliko karakteristina apsolutno mala koliina eera u
krvi koliko to da se brzo smanjuje.
Nedostatak inzulina remeti i koritenje vitamina skupine B; zbog toga treba bolesnicima
od eerne bolesti posebno dodavati te vitamine.
Vrijedi spomenuti da je u stanicama Langerhansovih otoia guterae mnogo inzulina
(oko 300 do 400 jedinica); to je koliina koja bi izazvala smrtonosni hipoglikemiki ok kad
bi se izluila odjednom. Zbog toga je potrebna razgranata regulacijska mrea koja u procesu
izmjene tvari osigurava izluivanje odgovarajue koliine inzulina; pri tome vanu ulogu
imaju vitamini skupine B i hormoni nadbubrenih lijezda (naroito adrenalin), hipofize, tit
njae, koji djeluju suprotno inzulinu i glukagon (inzulinov antagonist) koji takoer djeluje
suprotno inzulinu.
Ako prednji reanj hipofize ne radi npr. usljed nastanka tumora onda se to - zbog inae
mnogostranog djelovanja njegovih hormona - osjeti u zbivanjima po cijelom tijelu. Meu
glavne poremeaje spadaju:
1. Simondsova bolest koja se pojavljuje kad PRH nije dovoljno aktivan. Za tu bolest je
karakteristino krajnje mravljenje, gubljenje snage, slino kao kod Addisonove bolesti.
2. Hipofizna gojaznost pri poremeajima u prednjem renju hipofize i srednjem mozgu.
Za bolest je karakteristino veliko gomilanje masti i zakrljalo razvijanje spolnih odlika.
3. Hipofizna patuljastost koja nastaje usljed nedostatka hormona rasta. Ali nisu svi oblici
patuljastog rasta posljedica nedovoljnog rada hipofize nego nastaju i zbog nedovoljnog rasta
upljih kostiju ili poremeaja u radu titnjae.
4. Kao posljedica prekomjernog izluivanja hormona rasta razvijaju se divovi. Poremeaji
odreenih skupina tkiva uzrokuju pretjerani rast (akromegaliju) za koji je karakteristian
prekomjeran rast ekstremiteta i donje eljusti, a pojava je veinom popraena i poveanom
koliinom eera u krvi.
5. Zbog poremeaja u radu odreenih skupina stanica prednjeg renja hipofize razvija
se Cushingova bolest za koju je karakteristina gojaznost i poveanje eera u krvi. Za tu
bolest je tipino lice kao pun mjesec (Falstaffov tip).
Modani privjesak (hipofiza)

Modani privjesak je sastavljen od tri dijela: prednjeg, srednjeg i stranjeg renja. Za razliku
od ivotinjske, kod ovjekove hipofize je prednji i srednji reanj srastao u cjelinu koja se jasno
razlikuje od stranjeg renja. Prednji i stranji reanj daju potpuno razliite produkte.
Stranji reanj hipofize

U stranjem renju hipofize su dva hormona, jedan (adiuretin) koi izluivanje vode, a drugi
(oksitocin) poveava razdraljivost glatkih miia. Vjerojatno oba hormona nastaju u sred
njem mozgu a u stranjem se renju hipofize samo zadravaju.
Produkti prednjeg renja hipofize (PRH)

Mada se navodi oko 20 razliitih hormona PRH, njihov je pravi broj vjerojatno bitno manji,
jer se svaki hormon PRH moe pojaviti s razliitim stupnjem djelovanja. Po kemijskom sa
stavu poznato je sedam hormona, est ih je povezano s drugim lijezdama, a sedmi je hormon
izmjene tvari.
Meu hormonima koji su povezani sa lijezdama poznata su tri koja potiu izluivanje
spolnih hormona oba spola, dva djeluju na titnjau, a jedan na koru nadbubrene lijezde
i s njezinima se spaja u zavren sklop aktivnosti koji podeava cjelokupnu izmjenu tvari i
obranu organizma.
Za razliku od drugih, hormon rasta djeluje neposredno na stanice tijela i ubrzava rast
svih tkiva. Ali u metabolizmu koi djelovanje inzulina.
Prema tome, prednji reanj hipofize je sredinje mjesto aktiviranja svih hormonskih li
jezda. A budui da je izluivanje hormona prednjeg renja hipofize ovisno i o tome koliko
je podreena hormonska lijezda svaki put sposobna da koi prekomjerni rad a pospjeuje
nedovoljni, prednji reanj hipofize je s hormonskom lijezdom povezan u sklop koji djeluje
reaktivno odnosno u reakcijski krug koji izvjetava o trenutnom stanju i vraa obavjetenje.
U osnovi se sve bioloke funkcije odvijaju u okviru tih regulacijskih krugova, pa tako i krvni
tlak i optok krvi. U tom smislu moemo usporediti prednji reanj modanog privjeska s di
rigentom, a krug hormonskih lijezda s orkestrom.
Posebnost hipofize je u tome to se njezine tvari ne izluuju samo u krv nego i u likvor,
pa tako hipofiza vjerojatno moe neposredno utjecati na ivevlje.
Srednji reanj hipofize

U srednjem renju hipofize hladnokrvnih ivotinja nastaje neki hormon koji omoguava mi
jenjanje boje. A kod ovjeka se ini da taj hormon nema nikakvo posebno djelovanje, nego
moda omoguava lake prilagoavanje oiju na tamu.
Timus
To je lijezda s unutranjim izluivanjem koja se nalazi iza prsne kosti. Ona raste do spolne
zrelosti; kasnije zakrlja i ouva se kao masno tjelece. Utjee na rast i spolno sazrijevanje
i povezana je i s izmjenom kalcija i fosfora; uz to je kao organ u kojem se stvaraju lim
fociti potrebna za ouvanje organizma od infekcija, slino kao slezena. Ako se u vrijeme
spolnog sazrijevanja ne pone smanjivati rad timusa, razvoj se zaustavlja na kasnom dje
jem stupnju.
Epifiza
Od gr. hypo-ispod, glikemija-sadri eer i engleski shock-udar.

Antagonist od grkog protivnik
Hipofiza (hypophysis) od grkog hypo = ispod i phyomai = rastem
Epifiza je lijezda u obliku eera na modanoj bazi, u predjelu etvorokvrne ploice. Jo

nije objanjeno kako djeluje. Zakrlja nakon sedme godine ivota.
1
Akromegalija, od grkog akra = vrh, vrhunac i megas = velik.

Grki thymos = dua, srce kao sjedite osjeaja, volje i miljenja (stari anatomi su drali timus sjeditem due
i srca).
Od grkog epi - na, phyo rastem; po znaenju; prirastao. Izraz glandula pinealis, tj. lijezda eer, dobila
je zbog oblika, od lat. glandula = lijezda i pinea = eer.
3
130
Kako tijelo regulira promet vodom
Spolne lijezde (gonade)
Nakon poroda se u srednjem renju hipofize stvaraju laktacijski hormoni , koji djeluju na iz
luivanje mlijeka.
Izmeu etrdeset pete i pedeset pete godine ivota folikuli prestaju dozrijevati, a s tim
prestaje i mjeseni ciklus i sposobnost razmnoavanja, ali ne prestaje se stvarati folikularni
hormon. Ako se prije zrelosti kastracijom uklone spolne lijezde gube se spolna obiljeja.
Takav mukarac postaje gojazan, divovskog rasta, golobrad te poprimi enska obiljeja. Kod
enskog se spola zacrtaju obiljeja suprotnog spola i izostane mjesenica.
Ako se kastracija izvri nakon spolne zrelosti, posljedice nisu tako izrazite, ali u svakom
sluaju pojavljuju se samo u naznaenom obliku.
Dvospolnost je sluaj kad su priblino jednako razvijena spolna obiljeja oba spola. Dvospolnost je mogua u brojnim nijansama, ali praktino se ne pojavljuje u obliku dvaju spolnih
koncepata.
1
U spolnim se lijezdama stvaraju spolni hormoni i spolne stanice; tako spolne lijezde oba
vljaju dvostruku zadau: jednu kao reproduktivni organ i drugu kao lijezda s unutranjim
luenjem. Budui da su uvijek u paru, gonade su po tome sline nadbubrenim lijezdama.
Muke spolne lijezde (muke gonade)
Muke gonade su muda u kojima nastaju sjemene stanice i muki spolni hormon. On od
reuje tipino muka bitna obiljeja, a njegovo stvaranje regulira i hormon prednjeg renja
hipofize. Inae u mukom se organizmu stvaraju i manje koliine enskoga spolnog hormona,
jednako kao u enskom organizmu mukog hormona.
Za razliku od enskog organizma u mukim se spolnim lijezdama i u kasnoj starosti raz
Lokalne supstancije
vijaju spolne stanice.

enske spolne lijezde (enske gonade)
enske spolne lijezde su jajnici, u njima se stvaraju enski spolni hormoni i jajanc stanice.
Jajane stanice koje ekaju u jajniku ve su kod novoroene djevojice spremne za daljnji
razvoj i spremljene u takozvanom primordijalnom folikulu . Za razliku od nekadanjeg mi
ljenja da se s roenjem istovremeno s jajanim stanicama zasnuju i svi folikuli, danas pre
vladava miljenje da kod enskih mogu nastati i novi folikuli.
S dozrijevanjem jajaca poinje izmeu dvanaeste i etrnaeste godine spolna zrelost, fo
likuli dolaze iz unutranjosti jajnika na povrinu i ondje se rasprsnu, ali svaki put samo jedan.
Jajace koje se pri tome oslobodi tako stie u slobodnu trbunu upljinu (ondje se ubrzo ras
padne) ili u jajovod. Ako se jajace u jajovodu ne oplodi, ubrzo odumre, a tijelo ga izbaci.
(Jajace je najvea stanica ljudskog tijela.)
Sa spomenutim periodinim zbivanjem, tj. prskanjem folikula i putovanjem jajaca, prepliu se menstrualni ciklusi: nabreknue sluznice maternice i mjeseno pranje (menstruacija) :
sluznica maternice se neprestano rastenjem priprema na to da oploenom jajacu dade po
steljicu. Ako do oplodnje ne doe, nabrekla maternina sluznica se menstruacijom iisti; za
tim ponovno poinje rasti.
Ako se jajace oplodi, nabrekla maternina sluznica raste i primi oploeno jajace.
Poznata su dva enska spolna hormona: folikulov hormon (estradiol) i hormon utog
tjeleca (progesteron) . Folikulov hormon odluuje o najtipinijim enskim odlikama, a ubr
zava i rad i rast maternine sluznice. I lormon utog tijela se nakon to jajace napusti folikularnu upljinu pojavi na povrini maternice i u poetku spreava razvijanje novih folikula.
Ako ne doe do oploenja, uto tijelo ubrzo zakrlja, a nakon oploenja se nabrekla ma
ternina sluznica razvije u jajani ovoj. Tada se oblikuje posteljica (placenta) i u njoj nastaju hor
moni koji potiu daljnji razvoj utog tjeleca. Hormoni spolnih lijezda su tijesno povezani u iz
mjeninom djelovanju hormonskim lijezdama: hipofizom, titnjaom i nadbubrenom lijezdom
1
Primordijalni folikul: od latinskog primus = prvi, ordior = zaeti i folliculus - mjehuri, oznaka za nezreli
U gotovo svim tkivima mogu nastati tvari koje - za razliku od izluevina lijezda sa unut
ranjim izluivanjem - djeluju samo lokalno. Tako na krajevima vegetativnih ivaca nastaju
tvari kao to je acetilholin koji nastaje u vagusu, adrenalin i norarenalin koji nastaju u simpatikusu. I histamin je tkivni hormon koji se stvara lokalno, a on podrauje glatke miie.
U trbunoj i crijevnoj sluznici takoer se stvara cijeli niz tvari koje nalikuju hormonima;
one potiu izluivanje fermenata iz lijezda, a meu ostalim i stvaranje solne kiseline u e
lucu.
Kako tijelo regulira promet vodom

Voda je ne samo sredstvo za otapanje i transportiranje, nego i osnovna stanina supstancija;
kod odraslog ovjeka na vodu otpada oko 60Z teine tijela. Najmanje vode ima u zubnoj cak
lini, 0,22, a najvie u srcu, vezivnim tkivima i bubrezima, prosjeno SOI.
Tijelu je potrebno od 1,5 do 3 1 vode na dan; pomanjkanje vode u tijelu u svakom je
sluaju mnogo kritinije nego pomanjkanje nekih drugih hranjivih tvari. Po ivot je opasno
gubljenje vie od 152 tjelesne teine u obliku vode.
Ako dugo traju, povraanje ili proljevi mogu uzrokovati po ivot opasno isuenje, jer se
zbog nestaice vode ne mogu izluivati ni tvari koje bi se morale mokraom izbacivati iz
organizma. Gomilanje vode uslijed bolesti, edemi, mogu se pojaviti u razliitim prilikama i
u manjem opsegu nisu opasni. Izuzetak je vrlo rijetki edem grkljana, na primjer nakon uboda
kukca ili u sluaju nekih posebnih oboljenja. Zbog potrebe za proputanjem zraka ponekad
treba vrlo brzo pruiti pomo, nekad ak napraviti umjetni otvor za disanje.
Voda se moe poeti nakupljati u tkivima zbog upala, slabih stijenki ila, alergija i bo
lesti bubrega te uslijed pomanjkanja bjelanevina zbog izgladnjelosti.
Reguliranje prometa vodom ureuje se preko ivaca iz sredita u srednjem mozgu, preko
hormona stranjeg renja hipofize i kore nadbubrenih lijezda, a i izmjenom mineralnih tvari
3
folikul.
2
131
Menstruacija, od lat. menstrualis = mjeseni, oznaka za mjeseno pranje
Estradiol, od latinskog oestrus - obad; pohota
Progesteron, od lat. pro = ispred i gestare = nositi; oznaka za hormon koji potpomae trudnou.
Laktacija, od lat. lactus = mlijeko; izluivanje mlijeka u enskim prsnim lijezdama.

Kastracija, od lat. castrare = odrezati, ukloniti muda ili jajnike.
Alergija, od grkog alios = drugaije i ergon = rad.
132
i ravnoteom izmeu kiselina i baza . Poseban optok vode je u probavnom traktu i bubre
zima: veliki dio vode dolazi u crijeva, u debelom se crijevu ponovno upije (resorbira), a i
u bubrezima se pretena koliina nastaloga takozvanog primarnog urina, gotovo 99Z, opet
vrati.
1
Saetak
Moda su tumaenja grae ljudskog tijela i njegova funkcioniranja prela oekivani opseg,
ali se ni ovako koncizan pregled ne bi mogao dati s manje rijei. I ovako je na pristup ostao
vrlo skroman ako ga usporedimo sa spoznajama znanstvenih istraivanja, pogotovu ako uz
memo u obzir da su i pred istraivaima brojna pitanja na koja tek treba odgovoriti.
Pa ipak, i laicima i istraivaima zajednika je spoznaja: svi meusobni odnosi u orga
nizaciji organizma do krajnosti su svrsishodno povezani. Nastojanje da se taj rad odri i ne
narui lakomislenou ne proistjee iz sebinosti nego svijesti o moralnoj dunosti.
spojevi.
Baza, od grkog basis - korak, hod, osnova; kemijska tvar koja s kiselinama ini soli, na primjer kovinski
Trei dio
Uenje o praktinom lijeenju
Mogunosti i sredstva za aktivno

odravanje zdravlja
Koa kao ogledalo zdravlja, ljepote i ivotne sposobnosti
Koa je organ na kojem se ispoljavaju gotovo svi prirodni ivotni i ljekoviti podraaji.
Zbog toga moramo iscrpnije govoriti o tom za ivot vanom organu da bismo lake spoz
nali i razumjeli mogunosti i sredstva koja nam stoje na raspolaganju za aktivno odra
vanje zdravlja.
Koa ima vrlo vanu ulogu ne samo u odravanju zdravlja, nego i ljepote i sposobnosti
tijela. Koa nije samo, kao to se ponekad moda misli, zatitni pokriva naeg tijela, nego
organ koji je vaan za ivot i koji je uz to vrlo sposoban i aktivan, a zadae su mu razne.
Nabrojit emo ih.
Podeavanje tjelesne topline
Preko ila koa je sposobna za prilagoavanje vrlo razliitim vanjskim temperaturama. Na
taj je nain organizmu omogueno da se jednako dobro zatiti od pretjeranog hlaenja i od
prejakog zagrijavanja. ovjek je toplokrvno ivo bie sa stalnom tjelesnom temperaturom; to
znai da se njegov organizam bez obzira na vanjsku temperaturu stalno trudi da svoju
tjelesnu temperaturu odri uvijek jednakom. ivotinjama se, meutim, s promjenljivom
tjelesnom temperaturom osnovna temperatura mijenja s vanjskom temperaturom. Takva
ivotinja je, na primjer, guter koji je u vruem ljetu ivahan, a u hladnim zimskim mje
secima ukruen gotovo kao da je mrtav. Na organizam se ponaa i sasvim drugaije
nego mrtva priroda. Ako je, na primjer, temperatura vode 20C i u nju bacimo kamen
ugrijan do temperature od 50C, kamen e se ohladiti predajui dio svoje topline vodi.
Naprotiv, ako hladnoa zahvati nau kou, ona e se cijelim nizom osmiljenih zbivanja
tako prilagoditi novim uvjetima da e sprijeiti hlaenje organizma bilo stvaranjem do
datne topline bilo manjim isputanjem topline iz organizma. Koa, dakle, reagira na hlad
ne podraaje i njima se prilagoava. Samo tako je mogue da zdrav organizam ima u biti
uvijek istu temperaturu.
Gdje se stvaraju obrambene tvari protiv uzronika bolesti?
Istraivanja su pokazala da u koi nastaju vane tvari koje ona predaje organizmu kad on
oboli. Te ga tvari dobro tite od razornog djelovanja mnogih bolesti. Stvaranje tih obram
benih tvari korisno je, na primjer, protiv engleske bolesti (rahitisa). Naime, znamo da pod
utjecajem sunane svjetlosti ergosterin u koi proizvodi vitamin D koji djeluje protiv rahitisa,
pa ve i odatle potjee potreba za dovoljnim sunanjem. Spomenimo jo i kou kao organ
za skladitenje. U njoj se ne gomilaju samo obrambene tvari nego i minerali koji su takoer
vrlo vani za ouvanje zdravlja. Isto tako treba spomenuti i gomilanje one masnoe u potkonom sloju, koja organizmu koristi kao neka zatitna obloga i izolacijski sloj te odreuje
debljinu koe.
Koa kao organ za izluivanje otpadnih tvari iz organizma
Nevidljivim konim disanjem iz tijela se svaki dan izluuje od 500 do 900 grama otpadnih
tvari. To nije samo voda koja se izluuje znojenjem nego i tvari koje se izluuju mokra-
136
Mogunosti i sredstva za aktivno odravanje zdravlja
om. Stoga znojenje moe mnogo doprinijeti proiavanju organizma od otrovnih tvari, po
gotovu kad je poremeen rad bubrega.
Koa kao ukljuno mjesto krvnog optoka
Sv.ika promjena prokrvljenosti koe djeluje na prokrvljenost cijelog oraganizma pa i srca
(vidi knajpovsko lijeenje vodom Kako reagira organizam?)
Koa kao ukljuno mjesto ivevlja
Kao osjetni organ koa je i ukljuno mjesto za ivevlje. Ali koa nije samo organ za opip
i osjet temperature nego koa prima i druge podraaje, pogotovu one koji utjeu na izmjenu
tvari i stvaranje vitamina (na primjer u vezi s rahitisom) te na cjelokupno stanje organizma.
Poznato je, na primjer, da esto moemo utjecati na ovjekovo loe raspoloenje ako mu
omoguimo da se razumno suna, jer e mu se tijelo ugodno prokrviti a time polx)ljati i
raspoloenje.
Prirodna sredstva za aktivno ouvanje zdravlja

Ako ne njegujemo kou, moemo oekivati da se poremeti rad cijelog organizma. Isto je tako
istina da samo zdrava, dobro prokrvljena koa djeluje lijepo i uistinu je zdrav samo onaj tko
ima zdravu kou.
Stoga nikad ne moemo dovoljno naglasiti koliko je vaan dobar rad koe. Na alost,
mi zanemarujemo pravilnu prirodnu njegu koe iako to ne iziskuje nikakve spomena vrijedne
trokove. Poznavaocu nije posebno teko na osnovi stanja i kapaciteta koe donijeti zakljuke
0 zdravlju cjelokupnog organizma; jer koa je vjerno ogledalo unutranjih fiziolokih zbivanja.
Zato se ne govori bez razloga da je koa ogledalo zdravlja i ljepote.
Kojim sredstvima moemo njegovati kou, ouvati ili vratiti joj zdravlje i ljepotu? Naravno,
samo onim sredstvima koja su ve od poetka osnova za zdravlje zrak, svjetlost, voda kao nosilac
topline i hladnoe, odgovarajua prehrana i, kao njena dopuna, ljekovito bilje, gibanje i mirovanje
te psihiki inioci. Njihova harmonina upotreba osnova je svakog uenja o prirodnom ivljenju
1 prirodnom lijeenju. Stoga, na primjer, nije preporuljivo a ni korisno posegnuti samo za vodom
ili dijetom, samo za zrakom ili samo za svjetlou, samo za gibanjem, nego treba u skladu s ov
jekovom prirodom stvoriti mogunosti za harmonino djelovanje svih nabrojenih inilaca istov
remeno. Svaka jednostranost je neprirodna. Dok smo, na primjer, svojevremeno premalo brinuli
0 istoi, danas se nerijetko dogaa da dobroga ima toliko da koi teti. Tako svakodnevno sa
punanje ili svakodnevno kupanje ili tuiranje cijelog tijela nije vie njegovanje koe nego nano
enje tete koi. Time koi oduzimamo previe masnoe i zatitnih tvari, koa postane kruta, nje
zina se elastinost smanjuje i koa djeluje uvelo. Tu injenicu nimalo ne mijenja tvrdnja mnogih
ljudi da se dobro osjeaju samo ako to ine. Dobro se, na primjer, osjea i narkoman kad dobije
svoju dozu droge, ali ona mu ipak teti. Priblino tako je i ako se pogreno postupa s koom,
lako pri takvom postupku na koi oito ne nastaju vidljiva oteenja, nego taj pogreni postupak
ne prija koi, a time i zdravlju u cjelini.
Ako elimo jaati zdravlje, ljepotu i svojstva koe, onda koi i njezinoj obradi treba pri
laziti po dijelovima jedanput odozdo, drugi put odozgo, zatim svu kou, itd. Treba pri
mjenjivati i razliite postupke: ribanje etkom, uranjanje u vodu, drugi put polijevanje vodom
1 kupelji, itd. Treba mijenjati i jainu djelovanja: as vrlo vrue, as vrlo hladno, zatim um
jereno toplo. Treba izmjenjivati i slabiji i jai uinak.
Prirodna sredstva
137
Stei emo kondiciju samo ako mijenjamo podraaje.

U ovom emo dijelu - na bazi takvog shvaanja - pokuati predstaviti najvanije ivotne
i ljekovite podraaje.
Zrak i sunce
Moda je neobino to zraku pripisujemo neko posebno znaenje u vezi sa zdravljem, lje
potom i sposobnou; jer uope je poznato da zrak moe biti primjeren ili manje primjeren
za disanje, i da moe biti i neprimjeren, a tada je tetan i naruava zdravlje. Prema tome zrak
nije neto posebno i zato je bolje da govorimo o zranoj kupelji. Naime, velika je razlika da
li zrak samo udiemo ili mu i omoguavamo da djeluje na cijelo tijelo. Vrlo je malo ljudi
koji omoguavaju da zrak zaista dovoljno dugo i pravilno djeluje na njihovu kou. Ako za
nemarimo nepokrivene ake, dio vrata i lice, moemo tvrditi da nae tijelo veinom osjeti
neto zraka samo onda kad mijenjamo spavaicu, odnosno navlaimo je umjesto dnevnog
rublja. Meutim trebamo priznati da se u posljednjem desetljeu mnogo toga promijenilo na
bolje, pogotovu u ljetnim mjesecima. A u loim uvjetima koa mora zakrljati i postati neak
tivna. Koa koja nije u dobroj kondiciji ne moe podnijeti nikakvo optereenje, na primjer
vie ne reagira pravilno na hladnou i time stvara mogunost za prehladu. Stoga kou treba
ovrivati po zakonu o poveavanju njezinih sposobnosti za djelovanje. Najpotrebnije i naj
jednostavnije sredstvo za te svrhe je zrana kupelj, koju nazivamo i zrano-svjetlosna kupelj
jer pri tome istovremeno djeluju i svjetlosne zrake. Govorimo, dakle, o postupku kad cijelo
tijelo ili samo pojedine njegove dijelove izlaemo gole zraku. Djelotvornost zrane kupelji
umnogome ovisi o temperaturi tijela, temperaturi zraka, o gibanju i mirovanju, o vlanosti
i suhoi i drugim iniocima koje ovdje ne bismo spominjali. Pri pravilnoj primjeni zrane
kupelji temperatura tijela se ne sniava bitno, ali ako tijelo satima i satima izloimo djelo
vanju zraka na golu kou, to bi moglo znaiti i preveliko optereenje za organizam i nanijeti
mu tetu kao i sve ostalo ega je previe. Ali ako kou neprestano treniramo, polako emo
stii do toga da je bez tetnih posljedica moemo i satima izloiti zraku; a zato i ne bismo
kad znamo da ima jo mnogo naroda koji nisu nikad odjeveni a usprkos tome ne dobivaju
previe topline, iako pri tome ne smijemo zaboraviti ni to da je rije o ljudskim rasama koje
ive u bitno toplijim krajevima gdje nema ni govora o isputanju topline.
Mnogi koji se od samog poetka predugo izlau djelovanju zraka mogu sebi nanijeti oz
biljnu tetu, ali i najslabiji ovjek moe zahvaljujui ravnomjernim vjebama ovrsnuti tako
da podnese i dulju zranu kupelj.
Pojedinano razmatrano, zrana kupelj djeluje na krvne ile i na cijeli krvni optok jed
nako kao i postupak hladnom vodom.
Na srce djeluje smirujue, pa samim tim to taj vani organ osposobljava za ravnomjer
nije djelovanje poboljava i cijeli krvni optok. Krvni tlak malo oscilira. U poetku se iva
spusti za nekoliko milimetara, pogotovu kod izrazito hladnih zranih kupelji. Na kraju ga
ipak kura zranom kupelji izjednai, uravnotei; to vidimo u tome to povieni krvni tlak
polako pada, a prenizak polako raste.
Na zranoj kupelji koja dulje traje povea se broj crvenih krvnih zrnaca, a i koliina pig
menta u krvi. Primjenjujui svakodnevno zranu kupelj sistematski uvjebavamo svoju ivot
nu sposobnost, a kod slabokrvnih se broj crvenih krvnih zrnaca povea do normalnog. Zra
ne kupelji snano djeluju i na izmjenu tvari. Pospjeuju razlaganje i slaganje hranjivih tvari
i time doprinose uspostavljanju ravnotee u organizmu. Otud i poznata injenica da kod mr
avih ljudi zrane kupelji potiu veu izgradnju tjelesnih tvari, a kod debelih razlaganjem tva
ri smanjuju tjelesnu teinu.
Posebno je vana uloga zranih kupelji u poticanju koe na bolje izluivanje.
138
U zranoj kupelji koja ne traje predugo smirujemo ivce; posljedica je ugodno oputanje
cijelog organizma.
Djelotvornost zrane kupelji ovisi o tome koliko traje; odgovarajuim odijevanjem mo
emo je i bitno postepeno produljavati. Pri tome mislimo na odjeu od prozranih tkanina
koja e biti u skladu s godinjim dobom.
Tehnika zrane kupelji
Kad govorimo o zranoj kupelji onda mislimo na to da podraaju izlaemo cjelokupnu po
vrinu tijela ili samo neke njegove dijelove, onako kao pri primjeni raznih postupaka s vo
dom. Rijetko emo svjesno posegnuti za djelominim zranim kupeljima. One dolaze u obzir
samo kod bolesnih ili vrlo osjetljivih ljudi kojima polako razgoliujemo pojedine dijelove ti
jela i izlaemo ih zraku samo po nekoliko minuta. Djelomina zrana kupelj je i hodanje bo
sim nogama, koje je inae sastavni dio knajpovske kure.
Cjelokupna zrana kupelj ili jednostavno zrana kupelj moe se primijeniti gotovo u svim
uvjetima. Za zrane kupelji primjeren je gotovo svaki prostor koji nije izloen prejakom vjetru
ili prejakom suncu. Ali ovjek mora imati mogunost za gibanje, jer bi po pravilu trebao
da se stalno giba i mie, a da se pri tome ne napree previe. Kao to smo ve rekli, primjena
prave zrane kupelji iskljuuje dugotrajnije sunanje pod djelovanjem neposrednih sunanih
zraka. Kao to vrijedi i za sve druge postupke, vrijedi i za zranu kupelj da joj trajanje ne
odreujemo unaprijed minutama nego u skladu s potrebama i sposobnosti organizma. U
ovom sluaju to znai da moramo obustaviti zranu kupelj prije nego to pacijent osjeti hlad
nou. Kada e to biti, ovisi o tome na to je ovjek navikao, a najprije o temperaturi zraka.
Zato emo tijelo u poetku razgolititi samo po nekoliko minuta i izloiti ga utjecaju zraka:
to je zrak hladniji, to e vrijeme izlaganja biti krae. U mnogim sluajevima emo zranu
kupelj poeti oprezno izlaui tijelo najprije u sobi, i to tako da nakon ustajanja skinemo spavaicu ili pidamu i nekoliko minuta eemo po sobi; ta kupelj treba trajati sve dok ne po
nemo osjeati hladnou Da bismo kou to snanije podraili, treba da je za vrijeme kupelji
blago trljamo suhim frotirskim runikom. Trajanje kupelji produljujemo svakog dana s pet na
10 i 20 minuta, zatim ponemo otvarati prozor i tako tijelo polako navikavati na vanjski zrak
i na zranu ku|x-lj na otvorenom. Tu vrstu kupelji primjenjujemo u poetku na mjestu zatienom
od vjetra po nekoliko minuta, a zatim moe trajati i po vie sati, ovisno o prilikama. Tako sis
tematski treniramo i ovrujemo ukupnu sposobnost djelovanja koe.
U neposrednoj vezi sa zranom kupelji ne smiju se primjenjivati nikakvi postupci hlad
nom vodom jer prethodno zagrijavanje, koje je potrebno za sve postupke hladnom vodom,
ne dolazi u obzir u ovom sluaju i podraaj bi u takvim okolnostima mogao biti prejak. Zato
nije dobro kad se ujutro, nakon ustajanja i zrane kupelji od nekoliko minuta, peremo ili tu
iramo hladnom vodom. Kod bolesnih ljudi treba biti jo oprezniji: samo kratko vrijeme iz
lagati ih zraku, obino samo po nekoliko minuta. Bolesnicima u postelji u poetku samo zavinemo pokriva i izloimo zraku noge ili gornji dio tijela ili cijelo tijelo, ali im bolesnik
pone osjeati hladnou, opet ga pokrijemo. Ako se bolesnik ubrzo nakon takve zrane ku
pelji ne ugrije, treba to postii termoforima i toplim napicima. Slino postupamo i s dojen
adi i malom djecom. Kod njih moramo biti to oprezniji da ne nanesemo tetu; naime, valja
uzeti u obzir i to da kod djeteta jo nije tako dobro razvijena sposobnost reguliranja topline
kao kod odraslog ovjeka.
U gotovo svim sluajevima je dobro i zdravima i bolesnima u kou utrljati malo dobrog
ulja za kou za vrijeme zrane kupelji. Uope uzevi moemo rei da su zrane kupelji pri
mjerene za svakoga, samo to ih treba provoditi dovoljno oprezno. One su neizbjean sa
stavni dio prirodnog naina ivljenja i lijeenja i ne treba ih izostavljati ma koja bolest bila
Prirodna sredstva
139
u pitanju. Zrane kupelji su |x>gotovu primjerene kao priprema na kure za ovrivanje or

ganizma. Ali dolaze u obzir i kod bolesnika ije tijelo ne bi bez tetnih posljedica izdralo
druge podraaje hladnoom, jer je zrana kupelj - ako se pravilno primjenjuje - najblai pod
raaj hladnoom kojim uope moemo djelovati na tijelo. Zrane kupelji su pogotovu pri
mjerene za nervozne ljude jer uzrokuju potpuno ope oputanje. Meutim, moramo posebno
naglasiti da veernje zrane kupelji ne podnose svi ljudi jednako, pogotovu ne nervozni. Ina
e je zrana kupelj za nervozne ljude najbolja mogunost za ovrsnue iznutra, da iznutra
postanu snani, jer ona ne djeluje samo tjelesno nego i poboljava raspoloenje.
Osim toga to su zrane kupelji podesne za nervozne, one su posebno djelotvorne i za
one oboljele od srca i krvoilnog sistema, jer zrana kupelj prua najbolju mogunost za pra
vilnu raspodjelu krvi i poveanu radnu sposobnost srca. Iz reenog proizlazi i da je zrana
kupelj odlina za |x>bjeivanje slabokrvnosti, te poticanje i podeavanje izmjene tvari kod bo
lesnika. Samo se po sebi razumije da je zrana kupelj odlino i nezamjenljivo sredstvo za spre
avanje brojnih bolesti, pogotovu onih iji je glavni uzrok nedovoljna otpornost. Tako e
zrana kupelj pomoi u sluaju sklonosti prehladama i zatitit e od reumatskih bolesti. A
naroito je dobro sredstvo za unapreenje i poveanje ljepote i zdravlja koe.
Na kraju moemo rei da je zrana kupelj viestrano sredstvo za spreavanje i lijeenje
bolesti jer kao i svi drugi prirodni podraaji u najveem moguem stupnju poveava cjelo
kupnu ovjekovu otpbrnOst i jaa ivotne snage organizma. A jaanje tjelesnih snaga donosi
zdravlje, ljepotu i radnu sposobnost.
Sunana kupelj ili sunanje
Djelovanje sunane svjetlosti na organizam oduvijek se smatralo ljekovitim, iako nekada ov
jek nije znao objasniti to djelovanje onako dobro kao to znamo danas. Uope je poznato
da sunce i sunana svjetlost poveavaju ovjekovu radost ivljenja i doprinose tome da se
on dobro osjea. Ako sunanu svjetlost pravilno iskoritavamo, ona je i kozmetiko sredstvo.
U razdobljima kad nema mnogo sunca bolesti se gomilaju, a im se pojavi malo sunca ljudi
idu za njim, to pogotovu vrijedi za bolesnike. Razumljivo je da se ovjek nakon dugih zim
skih mjeseci rado preputa blagotvornom utjecaju sunanih zraka gdje god je samo mogue.
Ne bi trebalo pri tome, meutim, misliti da je ljekovito samo sunce na jugu, nego ljekovito
djeluje i ono na sjeveru zemlje, samo ako ga pravilno koristimo.
Ljekovitost sunca nije jednaka ni u svim godinjim dobima ni na svim mjestima zemalj
ske kugle. One najdjelotvornije zrake, ultraljubiaste, najjae su u proljee i u ljeto. Utoliko
su jae ukoliko je zrak ii, odnosno to je manje praine i vodne pare u njemu. Zbog toga
je njihovo ljekovito djelovanje bitno jae na planinama i uz mora nego u ravnici gdje u zraku
ima vie ili manje praine i vodne pare u kojima se ultraljubiaste zrake izgube i do koe
ih prodre vrlo malo. I u hladnim jesenskim i zimskim mjesecima imamo dovoljno sunca iako
nismo na jugu, to pogotovu vrijedi za pretproljetne mjesece. Moramo samo nauiti kako
da ga dobro iskoristimo.
Kako sunce djeluje na organizam? Sunana toplina najprije kou potakne da to izdanije
isparava vodu i time isputa toplinu; jer isparavanjem vode tijelo isputa i toplinu. Ali kao
to smo upravo vidjeli, organizam osmiljeno reagira na gubljenje svoje topline, kao to na
primjer zna isparavanjem vode izravnavati i suvinu koliinu topline. Uz toplotne zrake sun
ce isijava i nevidljive ultraljubiaste, a na kraju i svjetlosne. Sve te zrake vrlo snano utjeu
na sastav krvi. Sunane zrake pospjeuju djelovanje krvotvornih organa i poveavaju prokrvljenpst koe. U koi se pod utjecajem sunca stvaraju zatitne tvari i krvlju dolaze u unu
tranje organe kojima su potrebne. Pravilnim iskoritavanjem sunca smanjuje se i krvni tlak,
a poveava se rad srca. Sunana kupelj takoer pospjeuje izmjenu tvari i disanje.
140
Ali prije svega ne smijemo zaboraviti da sunce daje koi prirodnu ljepotu; odjea, te boravak i rad u slabo osvijetljenim prostorijama i nezdrav ivot tako otete kou da ona po
stane nezdrava i runa. Sunana kupelj bolje prokrvi kou, povea koliinu pigmenta u krvi,
a lijepa bronana boja daje ovjeku lijep izgled i mnogo vie ga priblii idealu ljepote nego
blijeda, slabo prokrvljena koa. Koa potamni i dobije bakrenastu boju pod utjecajem ultraIjubiastih zraka i tako preplanula titi unutranja tkiva od tetnog utjecaja prekomjernog
sunanja. A crvene i infracrvene toplotne zrake dobro prolaze i kroz preplanulu kou i dje
luju na tkiva i ile to lee dublje. Krv iz unutranjosti tijela struji na njegovu povrinu, od
nosno u kou, i tako se rastereti cjelokupan sistem krvnih ila. Kad se tkiva tako dobro prokrve onda su i miii jai, to sve skupa doprinosi simetriji tijela i njegovim oblinama. Sun
ane zrake vrlo snano djeluju na klice lx>lesti koje najozbiljnije ugroavaju zdravlje kad or
ganizam oslabi. One unite veliki dio klica bolesti i uope su najbolje sredstvo za to. Uni
tavaju ih ak i u dubini tjelesnih tkiva. esto se i gnojne rane najbolje lijee pravilnim sun
anjem. Ako tome neposrednom unitavanju klica bolesti sunanim zrakama dodamo i po
sredno koje se sastoji u tome da osiguramo to je mogue bolje djelovanje unutranjih ob
rambenih inilaca - onda se uz pomo sunca moe pobijediti gotovo svaka infekcija. Zato
sunanom svjetlou vrlo uspjeno lijeimo kronina oboljenja zglobova izazvana klicama.
Cesto se, na primjer, tuberkulozna oboljenja zglobova najbolje lijee sunanim kupeljima. Iz
svega to smo do sada rekli jasno je da pravilne sunane kupelji bude sve ivotne snage u
organizmu i da su - uz pretpostavku da ih pravilno primjenjujemo - ak nune u lijeenju
mnogih bolesti. Pravilno provedena sunana kupelj naroito koristi enama jer im obilato
pomae u zdravu njegovanju koe i ljepote. Uz to je sunana kupelj i nezamjenljiva i u vezi
sa zadaom ene kao majke.
Poznato je, na primjer, da pravilno sunanje prije trudnoe i u toku nje moe zatititi
dijete od rahitisa, a da i ne govorimo o drugim djelovanjima sunane kupelji koja jednako
koriste zdravlju.
Nepravilno sunanje moe biti opasno
Koliko god sunce kao ljekoviti inilac moe biti vrlo korisno, jednako tako ozbiljne mogu
biti i posljedice koje nastaju uslijed nepravilnog sunanja. Jedna od takvih opasnosti proizlazi
iz toga to smo zbog opravdano velike elje za suncem i svjetlou esto nedovoljno oprezni
i umjesto zdravlja nakopamo sebi na glavu bolesti uslijed prehlade, pa i smrt. Opasnost od
prehlade vreba svugdje na ovjeka, na jugu i sjeveru podjednako. Naime, ljudi eljni sunanja
esto previde da u odreeno vrijeme dana i godine sunce nije tako jako da dovoljno ugrije
i osui zemlju. Ako se na takvom terenu predugo sunamo, prehlada nas nee mimoii. Ne
rijetko je uzrok prehladi velika promjena temperature za vrijeme sunanja, kad na primjer
odemo u hladovinu ili sunce zae ili se skrije iza oblaka. To pogotovu vrijedi za june krajeve
odakle se mnogi, koji su ondje traili odmor i osvjeenje, vraaju s tekim prehladama i plu
nim oboljenjima samo zato to se nisu znali prilagoditi prilikama.
Sljedea opasnost kojoj se izlaemo ako se ne sunamo pravilno jesu opekline od sunca.
To su ozljede koje esto mogu imati razliite neugodne posljedice za cijeli organizam. Obino
se ljudi koji ele to prije preplanuti naglo ponu sunati i dugo ostaju na suncu. Tada nastaju
opekline, a to je znak da se vie ne smijemo sunati dok koa potpuno ne ozdravi. Kou
emo zatititi od sunanih opeklina ako je prethodno namaemo dobrim uljem za kou, a
ulje e nam pomoi i da izlijeimo opekline. Meutim, prejako djelovanje sunca na kou ne
oteuje samo kou nego neugodno djeluje i na cijeli ivani sistem koji se time previe razdrai, poremeti se san, nastanu glavobolje, opa razdraljivost, treperenje pred oima, lupanje
srca, itd. Zbog nepravilne primjene sunanih kupelji ljudi se vraaju s mora i planina
Prirodna sredstva
141
nervozniji, umorniji i utueniji nego to su bili kad su otili od kue. I oni koji imaju plunu
tuberkulozu trebali bi se vrlo oprezno sunati, pogotovu ako je tuberkuloza sklona krvarenju,
jer nepravilna primjena sunane kupelji nerijetko uzrokuje krvarenja i razmnoavanje novih
klica bolesti. Pogotovu je vano da brigu o tome vode srani bolesnici i oni iji je krvoilni
sistem obolio, jer bi se inae mogli nai u velikoj opasnosti.
Ma o kojoj bolesti da je rije, uvijek se treba prethodno posavjetovati s lijenikom. Od
sunanih opeklina posebno bi se trebali zatititi bljedoliki i bjeloputi ljudi, jer su osjetljiviji
od drugih.
Najvee opasnosti kojima se izlau ljudi nepravilno se sunajui svakako su sunanica
i toplotni udar. Sunanica je prerazdraenost produljene hrptene modine koju izazivaju pre
jake sunane zrake kojima je tijelo predugo izloeno, a moe biti vrlo opasna za ovjeka. U
sluaju sunanice treba uvijek pozvati lijenika, a bolesnika prenijeti u hladovinu. Isto vrijedi
i za toplotni udar koji nastaje kad je u tijelu previe topline. Toplotni udar moe pogoditi
ovjeka i bez neposrednog sunanja. Od jedne i druge neugodnosti zatitit emo se ako ne
budemo predugo vrat i glavu izlagali neposrednom djelovanju sunanih zraka, jer emo tako
sprijeiti zadravanje topline.
Tehnika sunanih kupelji
Opet ponavljamo da - kao i za sve druge postupke - i za sunane kupelji vrijedi pravilo
da nema opevaeih pravila nego da u svakom pojedinom sluaju treba poi od tjelesnih
i drugih osobina bolesnika. Samo neki elementi vrijede za sve. Tehnika sunanih kupelji i
posebno ovisi o tome gdje se sunamo, da li u nizinama ili u visinama, na planinama. Ovisi
i o dobu godine i o tome na kojoj toki na nebu se nalazi sunce. Uope uzevi, pri sunanim
kupeljima u nizinama ne treba biti toliko oprezan kao na visinama ili na moru. U nizini mo
emo odmah poeti primjenjivati punu sunanu kupelj, dok se u planinama ili na moru po
injemo djelomino sunati, a prije toga se neko vrijeme navikavamo na novu klimu. Tek
se onda poinjemo sunati. Prema propisima profesora Kolliera, koji je prije nekoliko deset
ljea u visokim planinama s uspjehom lijeio kotanu i zglobnu tuberkulozu, prvog bismo se
dana morali sunati etiri puta po pet minuta izlaui samo stopala suncu, a od jednoga do
drugog sunanja tebali bismo se odmarati jedan sat. Zatim bi drugog dana dolo na red sun
anje potkoljenice, takoer u trajanju od pet minuta, dok bismo stopala ve mogli sunati
po deset minuta. Treeg dana moemo noge sunati do preponskog pregiba. Ako nakon est
do sedam dana takvih opreznih pripremnih sunanih kupelji ne opazimo nikakvih ozbiljnih
posljedica, moemo poeti suncu izlagati cijelo tijelo. Prema Rollieru, vrijeme sunanja mo
emo polako produljavati na etiri do est sati dnevno, ako onaj koji se suna to dobro pod
nosi.
Slino jjostupamo i u svim sluajevima u nizinama kad iz odreenih razloga ne smijemo
dopustiti da sunce pone iznenada punom snagom priti pacijenta. Nikad ne smijemo pre
brzo prijei iz debele odjee u punu sunanu ili zranu kupelj. Ni za sunanu kupelj ne mo
emo odreivati vrijeme trajanja, nego moramo uvijek voditi rauna o stupnju djelovanja,
a u konkretnom sluaju to je kako pacijent prima vruinu.
Sunana kupelj ne smije trajati toliko dugo da bi se moglo pokazati tako snano djelo
vanje podraaja kao to su sunane opekline. Zato prva sunanja moraju biti vrlo kratka.
Sto koa postaje tamnija, to vie moemo poveavati vrijeme sunanja. Openito vrijedi
da se ne treba sunati odmah nakon jela, jer bismo time ometali probavu. Prva sunanja ne
smiju biti na podnevnoj pripeci, jer su okomite sunane zrake preotar podraaj za mnoge.
Preporuljivo je prije sunanja, ili za vrijeme sunanja, u kou utrljati dobro ulje za sunanje.
Za vrijeme sunanja se treba i esto okretati da pojedina mjesta ne bi bila predugo izloena
142
suncu. Ako primjenjujemo sunane kupelji leei, moramo voditi rauna o tome da ne za
spimo na suncu, jer posljedica moe biti sunanica ili toplotni udar. Naime, dok spavamo
tjelesna toplinska regulacija je slabija nego kad smo budni. Dobro je polako se pomicati cijelo
vrijeme dok smo izloeni djelovanju sunca. Nakon sunane kupelji preporuljivo je uranjanje
u hladnu vodu ili primjena nekoga drugog postupka s vodom da se izbjegne mlitavost ila.
Povezivanje zrane i sunane kupelji
Povezivanje zrane i sunane kupelji dolazi u obzir kad elimo da ta dva podraaja djeluju
na tijelo postepeno, jedan za drugim. To praktino radimo tako da nakon nekoliko minuta
izlaganja tijela djelovanju zraka tijelo izloimo neposrednim sunanim zrakama, a kad se po
javi osjeaj vruine da se opet vratimo u hladovinu. Zrano-sunane kupelji mogu trajati du
lje nego svaka ta kupelj sama.
etkanje koe na suho
etkanjem koe na suho mehaniki je podraujemo. Tako potiemo kou na djelovanje. Naj
bolje je ako kou trljamo ujutro obinim frotirskim runikom ili spuvom ili hrapavim po
jasom ili je etkamo etkom za kou; etkamo u smjeru prema srcu sve dok koa blago ne
pocrveni ili dok ne osjetimo vruinu. Ako koa nije premasna ili oboljela, dobro ju je isto
vremeno natrljati i uljem.
Utrljavanje ulja u kou
Utrljavati u kou moemo rjea biljna ulja, najee s dodacima, koja prodiru u nju i ne zaepljuju pore. Ulje pomae i lojnim lijezdama koje tijelo odravaju stalno masnim. Ono spre
ava pretjerano kvaenje koe i time pretjerano ohlaivanje, isputanje topline isparavanjem
vode s povrine koe. Ulje titi mnoge reumatiare od vlage i hladnoe, poveava napetost
koe a kod operiranih pospjeuje zarastanje rane.
Tehnika: Nakon etkanja na suho ili nakon pranja koe uzmemo po nekoliko kapi ulja
na svaki dlan i masiramo cijelo tijelo. To se, meutim, ne smije pretvoriti u mazanje. Mnogi
ljudi ne podnose veernje zrane kupelji, etkanja na suho i utrljavanje ulja, jer nakon toga
slabo spavaju. U takvim sluajevima treba te postupke primjenjivati samo po danu.

Ako elimo shvatiti smisao i bit knajpovskog lijeenja vodom, najprije trebamo openito
objasniti taj izraz a onda posebnost takvog naina lijeenja. Lijeenje vodom ili hidroterapija
je obrada bolesnika vodom. Pri tome voda ima preteno ulogu dvaju najvanijih ivotnih
podraaja, topline i hladnoe, a manje mehanikih, elektrinih i kemijskih podraaja. Radi bo
ljeg razumijevanja moramo najprije razmotriti vodu kao uzronika podraaja i reagiranje or
ganizma. Ukratko emo obrazloiti nekoliko izraza.
Toplinski kapacitet je sposobnost vode da primi relativno mnogo topline.
Toplinska provodnost je sposobnost vode da relativno brzo provodi toplinu, a to
znai da je prima i opet predaje. U uenju o lijeenju vodom to znai da voda brzo pro
vodi toplinu na kou odnosno s nje. I isputanje topline s koe u vodu bre je nego is
putanje u zrak. Zrak temperature od 22C golom koom ne osjeamo ni kao hladan ni
kao topao. Vodu jednake temperature, meutim, kad djeluje podjednako dugo osjeamo
kao hladnu. Sto je zrak manje vlaan, to bolje podnosimo visoke temperature. Ako vla
nost zraka u sauni ne prijee 152, moemo dobro podnositi temperaturu od oko 85C.
A ako je vlanost zraka manja, podnosimo temperaturu do otprilike 100C. Sto je mokriji
topli ili vrui povoj, bre e se ohladiti, ali ako je hladan tijelu oduzme vie topline nego
to bi da je bolje ocijeen. Voda brzo provodi toplinu i ima velik toplinski kapacitet; to
se pokae i u tome to je dijete toliko osjetljivije na hladne kupelji koliko je mlae. Po
vrina djetetove koe je u razmjeru s teinom mnogo vea nego kod odraslog, a jaina
podraaja ovisi i o veliini povrine. Zbog toga i djeca bolje podnose zrane kupelji nego
postupke s vodom.
Hidrostatiki tlak je jednakomjeran pritisak vode na predmete (dijelove tijela) u vodi. Taj
tlak uzrokuje stiskanje svih dijelova tijela koji se mogu stisnuti, a pogotovu krvnih ila, limf
nih ila, trbune i prsne upljine. Zbog hidrostatikog tlaka se pri kupelji cijelog tijela opseg
prsiju moe smanjiti za 1 do 3,5 cm, opseg trbuha ak od 2,5 do 6,5 cm (prema Sirasseru).
Za ljude s labilnim krvnim ilama ili oboljela srca moe preveliki hidrostatiki tlak u od
reenim uvjetima znaiti ozbiljnu opasnost. A budui da opasnost raste s poveanjem hid
rostatikog tlaka, koji ovisi o koliini vode oko tijela, u takvim se sluajevima veinom od
luujemo samo za kupelji do polovine ili do tri etvrtine tijela. Opasnost od kolapsa krvnog
optoka prijeti ovjeku koji nije jak i onda kad se hidrostatiki tlak naglo smanji, na primjer
kad netko brzo izie iz kade za kupanje. To se dogaa pogotovu u toploj kupelji kad toplina
rairi krvne ile a pritisak vode ih stisne. Kad pritisak padne, krv se izgubi na periferiji. Zato
je preporuljivo sljedee: prije izlaska iz kade polako se uspraviti i poekati da voda otee;
moda bi trebalo ve u kupelji primijeniti djelomini hladni postupak putajui, npr.,
hladnu vodu da tee po naim gornjim ekstremitetima ili da prsa i leda istuiramo hlad
nom vodom.
Kad govorimo o uzgonu vode mislimo na pojavu da tijelo uronjeno u tekuinu izgubi
onoliko od svoje teine koliko je teka tekuina koju je ono istisnulo. Uzgon smanjuje
teinu tijela u vodi. Zahvaljujui tome oslabljeli miii mogu pomicati paralizirane ekst
remitete u vodi.
S drugim mehanikim iniocima se susreemo u vezi s brzim polijevanjima. Tom pri
likom se pritisak mijenja od 1,5 do 4 atmosfere ovisno o tome koliko je ovjek udaljen od
cijevi iz koje izlazi voda. Brzo polijevanje znai uvijek snane zahvate zbog ega su oni do
puteni samo ljudima s dobrim krvnim optokom i sposobnou da dobro reagiraju. Pri
144
obinim polijevanjima, povojima i oblozima mehaniki podraaji imaju samo beznaajnu ulo
gu. One vrste kupelji pri kojima se voda pojavljuje kao nosilac elektriciteta, u knajpovskoj
se kuri rijetko primjenjuju.
Kemijski dodaci u knajpovskoj hidroterapiji veinom su biljne prirode. Oni po pravilu
poveavaju podraaj na kou a time i njezinu reakciju. Po pravilu koa reagira ve pri niim
temperaturama, reakcija je tada djelotvornija i dulje traje. Ali poznati su i dodaci koji ub
laavaju podraivanje koe i esto omoguavaju da topla voda doe na kou. Ti su dodaci
pogotovu korisni kad se lijei koa upalnim promjenama. To su; ilovaa, surutka, kamilica,
razni oblici katrana, hrastova kora i preslica. (O dodacima vidi i pod naslovom Tehnika li
jeenja vodom.)
Kako reagira organizam?

Lake emo razumjeti reagiranje organizma ako najprije razmotrimo neto o temperaturama
koje dolaze u obzir pri hidroterapiji. Polazimo od indiferentne temperature ili temperature
ovjekove koe. Prosjena temperatura koe je od 33 do 35C Naravno, na tijelu ima i bitno
hladnijih mjesta, kao to su na primjer noge ija je temperatura samo 26C a da ih vlasnik
jo ne osjea kao hladne. To nas prisiljava ne samo da se pitamo koliko su noge tople nego
i da ih opipamo i tako se uvjerimo. Tek tada poinjemo obraivati noge vodom. Tu tem
peraturu koe od 33 do 35C nazivamo i indiferentnom temperaturom, jer nam se u tom
temperaturnom podruju voda ne ini ni toplom ni hladnom. Temperatura koe se povea
pri vruici ali ne kad se ponemo tresti a povea se i ako zagrijavamo tijelo. Hoe li
neki postupak s vodom jo djelovati kao podraaj, odnosno hoe li jo izazivati osmiljen
odgovor (reakciju) ili ne, ovisi o razlici izmeu temperature koe i vode (hladne). Kad je
rije o vodi iz vodovoda, ta razlika treba biti od 10 do 12C. Kemijski dodaci mijenjaju stvar.
Tako, na primjer, dobru reakciju izazove topla kupelj od 34C ugljinom kiselinom, bez ob
zira to je rije o indiferentnoj temperaturi. Tabela pokazuje temperature onako kako ih os
jea koa:
0 do 18C
hladno
do 22*C 23 do 32C
33 do 35C
36 do 38C
4TC
do 44C
do 56C
72C
umjereno
kona
(indiferen
tna) tempe
ratura
toplo
vrue
vrlo
vrue
podnosivo
pri kupelji
s uronjenim
tijelom
oparenje
preslaba
reakcija
Sve temperature iznad prosjene indiferentne temperature osjeamo kao toplo, odnosno
vrue, a sve to je ispod te temperature osjeamo kao hladno ili ledeno. Openito uzevi,
bre i jae osjeamo hladno nego toplo. To je zato to imamo vie osjetnih toaka za hladno
nego za toplo. U koi je oko 300.000 toaka na kojim osjetimo hladno odnosno ledeno, a
samo oko 25.000 toaka na kojima osjetimo toplo. A reakcija na toplinu ili hladnou ovisi
i o tome dolazi li tijelo u doticaj s ledenom, hladnom, toplom ili vruom vodom polako ili
brzo, po cijelom tijelu ili samo na pojedinim dijelovima.
Ako elimo shvatiti to djelovanje topline i hladnoe moramo poi od spoznaje da ovjek
spada meu toplokrvna (homeotermna) bia, dakle meu one organizme koji imaju stalnu
tjelesnu temperaturu bez obzira na temperaturu okolice. Za razliku od toplokrvnih kod or
ganizama s promjenljivom tjelesnom temperaturom ona se mijenja kao temperatura oko-
Kako reagira organizam
145
lice (na primjer guteri, ribe i druge ivotinje). Ako na toplokrvni organizam djeluju snani
topli ili hladni podraaji on e na njih odgovoriti suprotnim djelovanjem, reakcijom, koja se
pokazuje u promijenjenom djelovanju njegova tijela: krvne ile se suavaju ili ire, srce poinje
raditi bre ili sporije, uestalost disanja se smanji ili povea. Na toplinu i na hladnou or
ganizam reagira tako to se pokuava osmiljeno zatititi od prodora bilo topline bilo hlad
noe. Zahvaljujui tome to ljudsko tijelo reagira sasvim odreeno na toplinu i hladnou, mo
emo upravo toplinu i hladnou iskoristiti kao ljekovito sredstvo. U tom smislu govorimo
o lijeenju toplinom i hladnoom (prema Kowarschiku: Physik. Therapie 48).
Hidroterapijski podraaj najprije u organizmu izazove poremeaje koji zatim izazovu izjednaavajue i regulacijsko djelovanje organizma, a u tome zaprvo i jest bit naela lijeenja
vodom, toplinom pa hladnoom. Ve zbog toga hidroterapija spada meu prirodna lijeenja.
Svojim regulacijskim i izjednaavajuim djelovanjem organizam uvijek uini vie nego to je
potrebno za uspostavljanje ponovne ravnotee (prema Goldscbneideru).
U vezi s tim Slrasser navodi jednostavni primjer kako je naime reaktivna hiperemija (vi
ak, preobilje krvi) uvijek vea od prvobitne hladnoom izazvane anemije (manjka krvi).
Winternitz je upozorio na to da se kod zdrava ovjeka s normalnom tjelesnom temperaturom
moe pojaviti poviena temperatura kao posljedica prejakoga hladnog podraaja, i onda pod
sjea na vruicu. Priesstiitz je esto propisivao hladne polukupelji od 10 do 14C, u trajanju
od 30 minuta, koje su izazivale drhtanje to je on u tom sluaju uzimao kao djelotvorno (pre
ma Scboberu). Usprkos tome to reagiranje organizma na podraaje vodom tee vrlo raznoliko,
moe se relativno dobro pratiti. Najbolje i najobjektivnije moe se promatrati raspodjela krvi.
Svaki postupak vodom uzrokuje pomicanje krvi. Prokrvljenost se poveava ili smanjuje pro
storno manje ili vie ogranieno u koi, u jednom organu ili dijelu tijela. Ako pratimo taj
rad i ponaanja organizma, moemo odgovarajuim zahtjevima podesiti tok prokrvljavanja.
Hidroterapijskim zahvatima najprije izazivamo promjene na periferiji (koa, miii i dru
go), a kasnije i znatne sredinje promjene rasporeda krvi (prsna i trbuna upljina i drugo).
Kao to smo ve rekli, organizam pokuava opet uspostaviti ravnoteu, to vrijedi i za po
remeeno djelovanje organizma. Zato su osnovni uvjeti za uspjeh lijeenja vodom individual
ni, pojedinom ovjeku prilagoeni podraaji i osmiljene reakcije organizma na njih. Tko
uope eli s uspjehom lijeiti vodom mora neizbjeno i temeljito prouiti i upoznati oba na
vedena osnovna uvjeta i uzeti ih u obzir.
Da bismo lake razumjeli utjecaj kupelji i postupaka s vodom na raspored krvi, moramo
se ukratko upoznati s pojmom konsenzualnih, to znai suglasnih, reakcija. Te reakcije znae
injenicu i spoznaju da se svaki odgovarajui podraaj koji stigne na bilo koji dio koe u is
tom smislu prenosi na cijelu povrinu koe. Tu reakciju moemo djelomino utvrditi kapilar
nom mikroskopijom a djelomino termoelektrinim mjerenjima na udaljenim dijelovima tijela.
Pri lokalnom djelovanju topline na vee povrine, na primjer na kou trbuha, povea
se temperatura cijele koe. Iz toga slijedi, ako tono razumijemo stvar, da uope i nema lo
kalnih utjecaja topline i hladnoe. Svatko zna da se od hladnih stopala ubrzo poinje osjeati
hladnoa po cijelom tijelu i obratno da osjeaj ope hladnoe iezne im stopala stavimo
u toplu kupelj; opi osjet temperature naime ovisi prije svega o zgrenosti krvnih ila u koi
(Kowarscb/k: Physikalische Therapie 48).
Izuzetak bi trebale biti samo krvne ile na glavi i krvne ile sluznice u nosno-drijelnoj
upljini. One navodno reagiraju kao i krvne ile drugih dijelova koe.
Podraaj odreenog postupka koji djeluje na veu povrinu koe, ne izazove, meutim,
uvijek spomenute reakcije istoga smisla na cjelokupnoj koi. Izuzetak su neki dijelovi koe
preko kojih prolazi daljinsko djelovanje na odreene organe. Naime, odreeni dijelovi koe
mogu refleksnim ivanim djelovanjem utjecati na neke unutranje organe. Tako, na primjer,
146
Kn ijpovsko lijeenje vodom
koa potkoljenice ima odreen utjecaj na organe male zdjelice kao to su mokrani mjehur,
unutranji enski organi, kod mukaraca prostata i zadnje crijevo, a ujedno i na nosno-drijelnu upljinu. Koa gornjih ekstremiteta je takoer povezana s organima prsnog koa (srce,
plua), koa predjela desne lopatice utjee na jetru i uni mjehur, da spomenemo samo ne
koliko primjera. Stoga, na primjer, u sluaju greva mokranog mjehura primijenimo toplu
kupelj nogu ili kupelj s rastuom temperaturom i grevi prou.
Iscjedak esto prestaje tek kad noge budu opet tople. Protiv prehlade i upale drijela dje
luje topla kupelj nogu ili kupelj s rastuom temperaturom. Kako nam pokazuje iskustvo, sluz
nice splasnu. U sluaju unih kolika nerijetko vrlo ublaavajue djeluju vrui vlani oblozi
u predjelu desne lopatice.
Kad smo ve objasnili pojam istosmislcnih reakcija, trebamo jo malo razmotriti i vezu
izmeu povrinskih krvnih ila i onih iz dubljih predjela. 0 tom odnosu govori Morat-Dastreovo pravilo koje kae: na obine termike (toplinske i hladne) podraaje krvne ile koe
reagiraju drugaije nego krvne ile iz unutranjosti tijela. U vezi s tim su izuzetak bubrene
i vjenane ile. One se steu i ire u istom smislu kao i kone. Zato zagrijavanje koe po
voljno djeluje na srana i bubrena oboljenja.
Radi daljnjeg razumijevanja naroito vanih reakcija srca i krvnih ila moramo se malo
bolje upoznati s arterijskim krvnim optokom.
Spojna mjesta u arterijskom krvnom optoku

U velikom krvnom optoku razlikujemo - prema njihovu ukupnu djelovanju - dva velika arterijalna podruja koja izmjenino surauju jedno s drugim. U prvo ilno podruje spadaju
krvne ile koe, mozga, miia, slezene i bubrega. U drugo podruje spadaju ostale krvne ile
utrobe, pogotovu eluca i crijeva. Prezasienost jednoga podruja krvlju uzrokuje nestaicu
krvi u drugom arterijalnom podruju. Ako, na primjer, izazovemo crvenilo koe, tj. prokrvljenost koe bilo kakvim zahvatom, ujedno e bolje biti prokrvljeni i mozak, i miii, i sle
zena, i bubrezi, a istovremeno e se opustiti i krvne ile organa utrobe. Obratno, meutim,
bolja prokrvljenost ila utrobe uzrokuje smanjenje koliine krvi u drugome arterijalnom
jx)druju. Vrlo je ilustrativna poznata izreka koju smo ve naveli da se s punim elucem te
ko moe uiti. Naime, ako su trbuni organi prokrvljeniji zbog probave - bolje je prokrvljen
svaki organ koji radi nego onaj koji ne radi - tu krv treba odvui iz drugih dijelova tijela
jer se nova krv ne stvara za svaku radnju koju tijelo obavlja.
Meu ostalim, probava odnosi i krv iz mozga. Tako u njemu ostaje manje krvi, pa mu
je i radna sposobnost manja. A ako previe krvi otee iz mozga u trbunu upljinu, nastupa
bljeilo i nesvjestica. Dakle, odgovarajuim zahvatima moemo regulirati prokrvljavanje i ut
jecati na poremeeni krvni optok.
Kako bismo bolje shvatili reakcije organizma na kupelji i druge postupke morat emo
se detaljnije upoznati s osobinama koe. Koa je veliko preklopno mjesto u kojem se susreu
podraaji i reakcije organizma; naime, svi podraaji i postupci pri lijeenju kupeljima i vodom
djeluju na kou. A budui da je pri hidroterapiji voda prvenstveno nosilac toplinskih kva
liteta (topline i hladnoe), red je da se upitamo kako se koa ponaa u vezi s toplinom i
hladnoom.
Stupanj odnosno jaina podraaja openito ovisi o:
1. apsolutnoj temperaturi vode. to se bre i vie temperatura vode udaljuje od indife
rentne toke (od 33 do 35C), to je jaa reakcija (postupci s mlakom vodom imaju smisla
samo pri vruici ili prethodnom zagrijavanju);
147
2. veliini podraene povrine, jer je ona od velikog znaenja. Mogunost za individual

no stupnjevanje podraaja daju djelomini podraaji. (Kupelj za noge je, na primjer, manji
podraaj nego polukupelj, koja je opet manji podraaj nego kupelj, itd.);
3. o individualnoj i konstitucijskoj osjetljivosti podraenog organizma, ili dijela organiz
ma, na podraaje;
4. o temperaturi koe za vrijeme postupka. Dobro prokrvljena koa, pogotovu nakon
prethodnih toplinskih priprema, najbolji je provodnik topline i u obradi takve koe najvie
vrijednosti pokazuje toplo-hladni podraaj vodom, pogotovu hladnom. Otud potjee najva
nije pravilo hidroterapije da za svaki zahvat hladnom vodom tijelo mora biti dobro ugrijano.
A to je toplije tijelo, to je krai postupak i bolja reakcija (prema Lamper/u: Physik. Therapie).
Ako na kou djeluje podraaj hladnom vodom, onda emo pri osmiljenoj reakciji opaziti
dva stupnja (dva vala). Prvo se pojavi bljedilo, najeena koa i osjeaj zime koji moe prerasti
u bol. Budui da djeluje hladna voda (osjeaj zime), krvne ile se suavaju (bljedilo), a miii
najeivai se zgre (najeena koa). 'lime je prvi stupanj zavren. Kao znak obrane protiv
hladnoe opasne po ivot, tanke se arterije proire, u kou dotee vie krvi zbog ega ona
postaje crvena i topla, a ovjek se osjea ugodnije. Time zavrava drugi stupanj. Dakle, crvenjenje koe, osjeaj topline i ugode su znaci da je organizam osmiljeno reagirao na hlad
nou.
U knajpovskom uenju o lijeenju vodom pojava te reakcije je mjerilo koliko treba trajati
postupak. Kad se ta reakcija pokae, treba obustaviti postupak.
Kod ljudi slabih ivaca ili slaba krvoilnog sistema, ili ako jc postupak nepravilan, po
javljuju se pogrene reakcije. Moe se dogoditi da neprestani gr ila (prvi stupanj) omete
dotok arterijske krvi u tkiva; u tom sluaju bljedilo ostaje, ili se ak poveava, ili se vene
(dovodnice) ire, krv poinje zastajati, a koa postaje modro-crveno mramorizirana i hladna.
U sluaju takve pogrene arterijalne reakcije (bljedilo) moramo dovoenjem topline (topla
kupelj s ljekovitim biljkama za noge, skraena kupelj za noge s porastom temperature ili ku
pelj gornjih ekstremiteta ili polukupelj, trljanje na suho, masaa i drugo) prevladati gr ila
i opet uspostaviti dobru arterijalnu prokrvljenost.
Pri pogrenoj venoznoj reakciji (modro-crveno mramorizirana koa) najbolje e pomoi
djelomina kupelj ija e temperatura polako rasti. Ako se pojavi pogrena venozna reakcija
na ekstremitetima, moemo ekstremitet podignuti i time pospjeiti strujanje krvi venama pre
ma srcu.
Uz arterijalne i venozne pogrene reakcije poznate su jo i mjeovita, paradoksna i uope
pogrena reakcija. Mjeovita je ona kad su poremeeni arterijalni dovod i venozni odvod krvi
iz organa. Znak mjeovite pogrene reakcije je crveno-modra i relativno topla koa. Nerijetko
je takvo stanje trajno kod mladih ljudi s cirkulacijskim poremeajima (smetnjama u krvnom
optoku) u donjim, a rjee i u gornjim ekstremitetima. Kod takvih arterijalno-venoznih po
grenih reakcija moemo primijeniti postupak s hladnom vodom. Ako se pri obradi hladnom
vodom pojavi izrazita arterijalna hiperemija (svijetlocrvena koa), treba hladni postupak pra
vilno provesti do kraja. A pri poveanom zastoju venozne krvi (modro-crvena koa) postu
pak treba odmah prekinuti i postupiti kao u sluaju pogrene venozne reakcije.
Za paradoksnu pogrenu reakciju je karakteristino da ilni sistem reagira na hladnu
vodu kao da je topla i obratno. Na taj nain pri primjeni tople vode moe nastati arterijalna
spazma (gr) kao pri pogrenoj arterijalnoj reakciji, a fizioloka hladnoa moe izazvati jak
zastoj venozne krvi. Uz to moe vrlo hladna voda uzrokovati arterijalnu hiperemiju (svijet
locrvena koa) a da se prije toga i ne pojavi prvi stupanj (vidi Djelovanje hladnoe). Protumjere
moraju biti odgovarajue ako je hladna voda (hladnoa) izazvala pogrenu reakciju, treba rea
girati toplinom ili obratno. U danom sluaju treba isti postupak primijeniti na dijelovima
148
tijela udaljenim od mjesta na kojem smo najprije pokuali; na primjer pri spazmi ila (suenju)
donjih ekstremiteta stavlja se na predio krsta vrua vrea s trinama od sijena ili parna kompresa.
U svakom sluaju, ako je pogrena reakcija potrebno je posavjetovati se s lijenikom.
Kao posljedica pogrenih reakcija moe se pojaviti vrtoglavica, munina, tegobe sa srcem
i druge smetnje, zbog ega treba odmah obustaviti postupak. U svim ozbiljnijim sluajevima,
a to je onda kad tegoba ne prestane odmah, treba pozvati lijenika. U meuvremenu bolesnik
treba leati ako je blijed, a sjediti ako je u glavi jako crven. Mogu se upotrijebiti i odgova
rajue komprese za srce i vrat.
Ako vrua voda brzo djeluje na kou, pojavit e se - kao i pri brzom djelovanju hladne
vode - najprije bljedilo koe i najeena koa jer se suze ile i miii najeivai. Srce pone
sporije raditi, krvni tlak raste. Hladna ili vrua voda koja brzo i naglo djeluje u poetku iza
zove jednaku reakciju organizma. Stoga je pogreno izmjeninu kupelj nogu primjenjivati
samo od 1 do 2 minute u vruoj vodi, a odmah zatim isto toliko u hladnoj. U tom sluaju
nije dovoljno kratko vrue djelovanje da se kapilare i arterije proire, pa je koa nepripremljena za hladni podraaj koji slijedi. Samo kada je odreeni dio tijela dulje u vruoj vodi (naj
manje 3, a jo bolje 5 minuta), smanji se napetost ila; koa na tom dijelu jako pocrveni zbog
velike koliine krvi u kapilarima, a pri takvom dugotrajnijem vruem postupku se raire i
one ile koje lee dublje. ile se jako raire pogotovu pri takozvanom rastuem postupku,
kad postepeno podiemo temperaturu vode. Takvim postupkom se poveava i prostornina
(opseg) ekstremiteta, a time se ubrzava krvni optok i rad srca.
ile se mogu rairiti i kad djeluje hladna voda; ali prve reakcije pri djelovanju hladne
vode su bljedilo i najeena koa. Tek nakon jedne do dvije minute pojavi se crvenilo, osjeaj
topline i ugode.
Kad uestaju hladni postupci da bi polako pojaavali podraaj, u toku lijeenja (za vri
jeme kure) poveava se cjelokupni kapacitet srca i krvnih ila jer ile ojaaju; organizam ak
tivno djeluje na hladne podraaje. Organizam reagira na hladan podraaj u granicama fizio
lokih mogunosti, kao na prirodnu hladnou. Posebnom vrstom reakcije uspijeva da svugdje
prisutan, prema ivotu neprijateljski orijentiran hladni podraaj pretvori u poticaj koji e po
taknuti ivot, odnosno pospjeiti djelovanje organizma (ovrsnue). Stoga je reaktivna hiperemija (preobilje krvi) uvijek povezana i s osjeajem ugode, pa je moemo uzeti kao poka
zatelja za svoje ponaanje. Pri tome nije bitno to se istovremeno pojavi crvenilo jer ono nije
znak stanja ila koje dublje lee, nego samo dokazuje lokalno pospjeeno prokrvljavanje ka
pilara. Moramo uvijek nanovo i nanovo pokuavati izazivati crvenjenje koe, osjeaj topline
i ugode. Ako hladni podraaj nije dovoljno jak ili hladnoa predugo djeluje ili ako je reakcijsko stanje organizma nepovoljno, pri hladnom podraaju dodue postiemo eljenu hiperemiju, ali zatim nastupi neugodan zastoj krvi. Nakon jarkog crvenila slijedi modrikasta boja.
Koa je proarana kao kod djece kojoj je hladno dok se kupaju (prema Lampertu: Physikal.
Therapie).
Da jo jedanput spomenemo: suenje ila, kratko optereenje srca, velikih ila i malog
krvnog optoka nakon kratkoga hladnog ili vrueg podraaja uzrokuje trening funkciju, a time
i osnovu za jaanje organizma; naime, svaki organ se jaa samo svojom aktivnou. Prema
tome tako primijenjena hladnoa i vruina djeluju kao djelotvoran a ne samo simptomatian
(kratkotrajan) podraaj. Djelomine kupelji s temperaturom koja polako raste prema Schwenitiger-Hauffeu (vidi pod Tehnika lijeenja vodom), koje moe i svatko sam primijeniti, odmah
u poetku u trenutku uzrokuju naglo prokrvljavanje periferije. To nastane kad krv odvuemo
iz takozvanog kotla (srana upljina, velike ile, mali krvni optok) i ona se pretoi u pokriva
tijela i organe (kou, sluznicu, vezivno tkivo, miie, crijevo, jetru, guterau, bubrege,
149
slezenu, itd.). Ako taj postupak provodimo polako i postepeno, periferne ile se raire a da
se prije toga nisu suzile. Tako se predio kotla zaas rastereti. Ujedno porastom temperature
vode potaknemo aktivnost koe i velikih organa. Postupak s rastuom temperaturom odmah
djeluje, ali je za dulje lijeenje manje primjeren. Prema naim iskustvima vrlo je primjererf
za anginozne srane tegobe (srani grevi), zatim esto jednostrano kao kupelj gornjeg ek
stremiteta, pri opem suenju ila i pri astmatinim napadima i svugdje ondje gdje elimo
odmah postii - iako samo kratkotrajno - bolju prokrvljenost periferije ili organa, na primjer
bubrega.
Ako prilikom primjene kupelji s rastuom temperaturom vode temperatura raste sasvim
polako (na primjer sa 36C na 40C ili 42C u 20 do 40 minuta), venozna e se krv bre
vratiti u srce. A ako temperatura vode poraste relativno brzo (sa 36C do 40C ili 42C u 8
do 12 minuta), pospjei se dovod arterijske krvi u tkiva i organe. Zbog toga u sluaju
venozne pogrene reakcije primjenjuje se samo djelomina kupelj s polako rastuom tem
peraturom vode, a pri pogrenoj arterijalnoj reakciji skraena djelomina kupelj s rastu
om temperaturom vode.
Knajpovska hidroterapija poznaje se prije svega po dvjema karakteristikama:
1. Pri odreivanju vrste, jaine i trajanja postupka polazi od bolesnikove trenutne spo
sobnosti reagiranja.
2. U prvom planu je naelo jaanja, treniranja. Pri biranju postupka polazi se od spoznaje
da vjeba jaa svaku funkciju. Zato uvijek svi postupci zapoinju kao trening. Organi ili or
ganski sistemi ili svaka oslabljena funkcija mogu ojaati samo ako se podraajima postepeno
poveavaju bolesniku prilagoena optereenja.
Evo kako se to naelo provodi u praksi. Na primjer, pri obradi potkoljenice podraaj
se pojaava, odnosno polako raste ovako:
primijenimo toplu kupelj za noge, temperature 37C, s dodatkom ljekovitog bilja, u tra
janju od 3 do 5 minuta,
nakon toga potkoljenice okvasimo hladnom vodom,
slijedi izmjenina kupelj nogu, u poetku jedanput, a kasnije izmjenjujui dva do tri
puta,
kupelj nogu s ljekovitim biljem, zatim polijevanje koljena hladnom vodom,
izmjenino polijevanje koljena,
jednostavno hladno polijevanje koljena,
brzo polijevanje koljena.
Daljnje poveavanje podraaja obuhvatilo bi cijele noge, zatim izmjenino polijevanje be
dara, jednostavno hladno polijevanje bedara (moda i hladna polukupelj koja traje od 10 do
30 sekunda), munjevito polijevanje bedara, izmjenino polijevanje donjeg dijela tijela, polije
vanje donjeg dijela tijela, itd.
Dakle, izbor knajpovskog postupka s vodom najprije ovisi o fizikom stanju bolesnika
u svakom trenutku primjene kure, a tek onda o dijagnozi (nalazu bolesti).
Koliko je u svakom pojedinom sluaju bolesnik spreman i sposoban reagirati ne odreuje
se samo opim klinikim niti samo posebnim pretragama, stanjem koe, nego ovisi i o jaini
vruih, toplih ili hladnih podraaja koje oprezno poveavamo. Tek kad se sve to obavi, od
reuju se konane kvalitete i oblici podraaja.
Zahvaljujui brojnim mogunostima stupnjevanja i kombiniranja knajpovska hidroterapija
daje gotovo neiscrpno mnotvo individualno prilagodljivih podraaja. Zajednika karakteris
tika vie od 120 razliitih oblika knajpovskog lijeenja vodom je tehnika, a ona se relativno
lako naui jer je pregledna, dobro promiljena i osmiljena. Ako lijenik i njegov pomonik
uistinu dobro ovladaju teorijskim osnovama, tehnikom, i naue koji je postupak pra-
150
vilan u svakom pojedinom sluaju, prema potrebi mogu i poneto improvizirati, mnogo e
postii knajpovskim nainom lijeenja. Kvaenje (moenje), zavoji, povoji, oblozi, razne dje
lomine i potpune kupelji, ponekad ak i parne kupelji te polijevanja jesu postupci koje
moemo primijeniti bez skupih aparatura i gotovo svugdje. Uostalom, svatko e i ovom
radu prii i njime ovladati onako temeljito i savjesno kako obavlja i druge odgovorne
poslove. A tko ne ispuni navedene osnovne uvjete, neuspjehe moe pripisati svojoj nes
posobnosti a ne metodi.
Kvaenje
151
Treba potivati sljedea pravila:

1. Prije poetka primjene vode tijelo treba biti prirodno dovoljno toplo. I kad se pri
mjenjuju djelomini postupci primjene topline, kao to su kupelj u sjedeem poloaju i kupelj
ruku, potrebna je dobra opa toplina tijela.
2. Najbolje emo se ugrijati umjerenim gibanjem ili odmaranjem u postelji. Toplina se
gubi nepotrebnim trkaranjem.
3. Nakon postupka s vodom obriemo one dijelove tijela koji ostaju otkriveni (glava, lice,
vrat, ruke). Gibanjem (etnjom) ili odmaranjem u ugrijanoj postelji osuimo kou i tijelo do
bro ugrijemo.
Kada knajpovsko lijeenje vodom - kada ne?

Kura vodom je prvobitno nespecifino lijeenje podraajima, to znai da ne djeluje samo
na odreeni organ. To vrijedi i kada djelovanje prividno usmjerimo na odreeni organ ili
organski sistem, pa i ako organ reagira prividno specifino. Uvijek se podrae sve ivotne
snage cijelog organizma, fizike i psihike. Trebamo pobuditi organizam na reakciju usmje
renu odreenom cilju, bez obzira na to radi li se o pojedinanom postupku ili sistemu po
stupaka. Stoga je prvi uvjet da organizam bude sposoban reagirati onako kako mi predvi
amo. Jo i sada je iskustvo gotovo jedino mjerilo, jer kazuje je li bolesnik sposoban reagirati
ili ne. Znanstvena i objektivna mjerila treba tek nai. Ipak moemo rei da tuberkuloza i gu
bitak snage te teke iscrpljenosti bilo koje vrste, teka slabokrvnost i psihiki poremeaji ne
podnose lijeenje vodom, a isto vrijedi i za sluajeve kad bezuvjetno treba potivati naelo
zatite i potede.
Naprotiv, akutne bolesti sa svojim obrambenim znacima (na primjer akutni reumatizam
zglobova, akutna upala ivaca ili bronhitis itd.) moemo lijeiti vodom, mada samo posebnim
kurama, posebnim kupeljima i u posebnim kupalitima (mineralne, movarne i druge kupelji).
Iz mnotva podraaja razliite jaine koje obuhvaa lijeenje vodom, mogu se ak izabrati
oni koji u pojedinim sluajevima akutne obrane mogu djelovati osmiljeno i regulirajue ili
izazvati akutnu obranu. Meutim, pravi podraaji izazvani kupeljima potaknu mnogo sloe
nije ope djelovanje i uglavnom se odvijaju tako da prevladaju neakutno bolesno zbivanje.
Jedna od vanih zadaa kupalinih kura i kura vodom je prevladavanje ope slabosti rada
organizma koje se ne moe postii ni jednom drugom metodom, a ni lijekovima. Kad se spo
sobnost djelovanja smanjuje, na raspolaganju su nam obje metode. Ali naroito pravilno pro
vedena knajpovska kura svugdje je za sve izvodiv kompletan postupak koji obuhvaa ovjeka
kao fiziko i psihiko jedinstvo i pomae mu da ozdravi.
Prema tome, knajpovska kura vodom je nuni sastavni dio svakog aktivnog njegovanja
zdravlja i medicinske rehabilitacije. U inae opsenom knajpovskom nainu prirodnog lije
enja toj kuri pripada sredinje mjesto. Kneipp o njoj kae:
Sposobnost da otopi, ispere i jaa tri su osnovne osobine vode koje su nam dovoljne
i naglaavamo: voda, a pogotovu naa kura vodom, lijei sve izljeive bolesti. Svrha raznih
naina primjene vode u knajpovskoj kuri je da uklanja uzroke bolesti. Njima se mogu:
rastopiti i razloiti tvari iz krvi koje su uzrokovale bolest,
izluiti razloene i rastopljene tvari,
opet uspostaviti pravilna kruenja tako oiene krvi, ovrsnuti oslabljeli organizam i u
njemu ojaati nova sposobnost djelovanja.
Bitni sastavni dio knajpovskog naina lijeenja je upotreba vode kao nosioca oba ivotna
podraaja - topline i hladnoe. Kura se provodi neometano samo ako se primjenjuje sa svim
potrebnim oprezom.
Kako se lijeimo vodom

Kvaenje
Bit kvaenja je da se odreenom tehnikom na koi pacijenta napravi tanki, ravnomjerno ras
poreeni sloj tekuine koja bi trebala u koi potaknuti odreenu reakciju. S ozbirom na opseg
razlikujemo cjelokupno ili djelomino kvaenje.
Sva kvaenja su blagi postupci zbog ega ih moemo primjenjivati gotovo kod svih ljudi,
ak kod tee bolesnih i onih sa smanjenom sposobnou reagiranja.
Pri svakom kvaenju naelno upotrebljavamo hladnu, svjeu vodu. Samo na poseban za
htjev lijenika moemo za kvaenje upotrijebiti i temperiranu (odstajalu) ili vruu vodu i do
datke.
Za kvaenje je najprimjereniji etiri puta savijeni grubi laneni runik. Knajpovski postu
pak ne pretpostavlja spuvu. Kvaenje se ne izvodi snanim trljanjem. Najbolje je tanki sloj
vode nanijeti po cijelom tijelu ravnomjernim i blagim pritiskanjem runika na kou. Zato
moramo runik toliko oeti da u njemu jo ostane vode ali da iz njega ne kapa.
Najprimjerenije vrijeme za kvaenje je jutro, odmah nakon ustajanja, kad je tijelo i ugrijano
onako kako nalae knajpovska metoda. U drugim sluajevima treba postupati po uputi lijenika.
Kao i svi drugi postupci koji ukljuuju vodu, i kvaenje se mora izvoditi brzo, ali bez
urbe i ne prenaglo. Dakle, treba ustati bez oklijevanja, postelju opet pokriti dekom, skinuti
spavaicu ili pidamu, okvasiti se, opet navui spavaicu ili pidamu i lei u toplu postelju.
U njoj treba ostati sve dok se opet potpuno ne ugrijemo. Nuno je dobro se pokriti. Kraj
deke treba zavui ispod ramena. Normalno je da se nakon toga dobro oznojimo i to ne treba
da nas zbunjuje ili da nam smeta, osim u sasvim odreenim sluajevima. Ako znojenje elimo
postii kvaenjem, na primjer kad imamo gripu, da bismo uklonili bolesne tvari i snizili tem
peraturu, potrebno je vie puta redom kvasiti se (serijsko kvaenje), odnosno svakih pola
sata dok se ne oznojimo.
Ljudi koji imaju dobro ovrslu kou mogu neposredno nakon kvaenja odjenuti dnevnu
odjeu, a tijelo e ugrijati koliko je potrebno ako se odmah ponu gibati. Meutim, svako
dugotrajnije oklijevanje i postepeno ohlaivanje moe izazvati prehladu.
Lijenik e odluiti kako bi se bolesnici trebali ponaati. Na primjer, teki bolesnik nee
ustati da se kvasi, nego emo ga na odgovarajui nain promijenjenom tehnikom okvasiti
u postelji.
Sve to smo inae rekli o primjeni hladne vode vrijedi i za sva kvaenja hladnom vodom,
a isto tako sve ono to smo rekli o upotrebi mlake vode vrijedi i za - inae rijetka - kvaenja
mlakom vodom. Rijetko kad dolazi u obzir kvaenje toplom vodom.
152
Kvaenje vruom vodom odvija se jednako kao i hladnom, samo to zbog brzog hlaenja
treba runik ee umakati u vodu. Voda je od 40 do 45C, a u njoj su veinom i dodaci.
Kad kvasimo hladnom i temperiranom vodom najei su dodaci ocat i sol, a kad upo
trebljavamo vruu vodu onda razni uvarci od ljekovitog bilja. Vinski ocat treba biti u raz
mjeru 1:1 ili treina octa i dvije treine vode. Obino ga upotrebljavamo pri nonom znojenju tuberkuloznih bolesnika ili prerazdraenosti koe slabanih ljudi. Kuhinjsku sol upot
rebljavamo relativno rijetko. Veinom uzimamo po licu soli na 1 litru vode. Svaka koa ne
podnosi dobro slanu vodu, pa zato o njezinoj upotrebi treba uvijek da odlui lijenik.
Pri kvaenju se rijetko upotrebljavaju i razni uvarci od ljekovitog bilja. Kad smo pisali
o dodacima kupelji pisali smo i kako se pripravljaju. Za kvaenje uzimamo manje koliine
ondje navedenih biljaka, obino skuhamo dvije vrkom pune lice bilja u litri vode. A sve
druge posebnosti navedene su u vezi s pojedinim oblicima kvaenja.
KvaSenje cijelog tijela

Tehnika: Grubi laneni runik (koji nije nov) presavinemo etiri do osam puta, smoimo
ga u tekuini pripremljenoj za kvaenje (ako lijenik ne propie drugaije), dakle u obinu,
hladnu i istu vodu. Zatim runik toliko omemo da iz njega vie ne kapa, uhvatimo ga des
nom rukom i stanemo ispred pacijenta koji stoji ispred postelje da bismo ga mogli udobno
okvasiti (vidi sliku).
Kvasiti ponemo vanjsku stranu desne ake pritiskanjem ravnomjernom snagom runika
na kou, ali ne trljamo. S desne ake runikom prijeemo po ruci prema gore do ramena,
odatle se vraamo preko jo neokvacne povrine nadolje i opet nagore tako da viekratnim
jednakomjernim kvaenjem ruke koa bude svugdje okvaena. Napokon okvasimo jo i pa
zuho.
Onda okrenemo runik i na lijevoj ruci ponovimo postupak s desne ruke.
Kad to zavrimo, runik ponovno umoimo u tekuinu ili ga tako razgrnemo da na po
vrinu izau novi, jo neupotrijebljeni dijelovi runika, i s vie zahvata okvasimo vrat, pri
jeemo jedanput ili dvaput u vodoravnom smjeru preko gornjega, prednjeg dijela prsnog
koa, zatim u okomitim pojasevima kvasimo desnu stranu tijela, idemo preko vanjske strane
desne noge do stopala, odatle unutranjom stranom opet nagore i preko tijela do prsnog
koa a prema potrebi jo jedanput isto tako prema dolje i prema gore. Cjelokupna desna stra
na tijela mora biti jednako mokra. Isto to uradimo i na lijevoj strani. Pacijent se okrene i
nanovo smoenim runikom kvasimo ga u vie vodoravnih pruga u visini lopatica i vrata.
Zatim ga i sa stranje strane kvasimo jednako kao s prednje; to znai da u okomitim pru
gama idemo najprije desnom stranom lea prema dolje, preko stranjice do glenja i opet
prema gore, zamijenimo stranu runika i isti postupak primijenimo na lijevoj strani. Kad
pacijent odjene spavaicu ili pidamu - prethodno se ne briui - na kraju mu jo ok
vasimo i tabane.
Nakon toga bolesnik legne u postelju, dobro se pokrije i lei otprilike od 30 do 60 mi
nuta, sve dok se ne ugrije.
Ako sami sebe kvasimo, postupamo jednako kao to smo opisali, samo kad kvasimo leda
trebamo rairiti runik, uhvatiti svaki kraj po jednom rukom i tako rairenim runikom pre
lazimo niz leda.
Bolesnicima koji lee treba najprije okvasiti gornji dio tijela. Za to vrijeme donji dio treba
da bude pokriven; postupamo slino kao s pacijentom koji stoji. Kad kvasimo leda, podig
nemo bolesnika. Zatim gornji dio tijela pokrijemo i kvasimo najprije jednu zatim i drugu
Kvaenje
153
nogu, a dok kvasimo nogu odignemo. Bolesnik se malo podigne, ili ga digne pomonik, dok
mu kvasimo stranjicu a ujedno oprezno smoimo i predio krstae i tako pomognemo bo
lesniku da ne dobije rane od leanja.
Sa svakim kvaenjem moramo postii to da se po cijelom tijelu jednakomjerno raspodjeli
tanki sloj tekuine. Kvasimo to je mogue krae vrijeme.
Shema potpunog kvaenja: vanjska strana desne ake - desna ruka - vanjska strana lijeve
ake i lijeva ruka - vrat - prednja desna strana tijela - prednja lijeva strana tijela - ista lena
strana tijela - tabani.
D j e l o m i n o kvaenje
Najvanija djelomina kvaenja su kvaenje gornjeg dijela tijela, kvaenje donjeg dijela tijela
i kvaenje trbuha Djelomina kvaenja su najblai nain lijeenja vodom.
Kvaenje gornjeg dijela tijela:
Ovo kvaenje obuhvaa onaj dio tijela izmeu vrata i pupka na prednjoj strani tijela i gornjeg
ruba zdjelice na stranjoj strani tijela. Tehnika ovoga kvaenja je u biti ista kao tehnika pot
punog kvaenja. Najprije u vie pruga okvasimo desnu ruku, kad zamijenimo strane runika
kvasimo vrat, prsa i trbuh otprilike do visine pupka, a tek onda lijevu aku pa cijelu ruku.
Kad okvasimo prednju stranu, runik nanovo umoimo, dobro omemo i kvasimo stranju
stranu tijela do gornjeg ruba zdjelice kao pri potpunom kvaenju. Treba voditi rauna o tome
da i bokovi budu dobro okvaeni (vidi sliku).
Ako kvasimo u postelji, a to i jest najpodesnije, donji dio tijela treba da bude odjeven.
Kad kvaenje zavrimo, pacijenta dobro odjenemo, krajeve deke mu potisnemo pod ramena
i on e se dobro ugrijati. Nakon toga treba da lei od 20 do 30 minuta.
Shema kvaenja gornjeg dijela tijela: desna aka - desna ruka - vrat - prsa i trbuh do
pupka lijeva aka i lijeva ruka lea do gornjeg ruba zdjelice.
Kvaenje donjeg dijela tijela:
Ovo kvaenje obuhvaa noge, trbuh i stranjicu. Za vrijeme kvaenja gornji dio tijela treba
da bude pokriven.
T e h n i k a Nakon to runik umoimo u vodi i dobro ga omemo, ponemo kvasiti sranju stranu desne noge do glenja i prijeemo preko vanjske strane noge do gornjeg ruba
zdjelice, zatim idemo prednjom stranom prema dolje do stopala i unutranjom stranom noge
do prepone i na kraju, ako je potrebno, kvasimo u jo nekoliko pruga. Kad okvasimo prednje
i bone strane, odmah okvasimo jo i stranju stranu desne noge do glenja i stranjicu. Pri
tome odignemo nogu ili bolesnik legne na bok. Za to vrijeme lijeva noga treba da bude do
bro pokrivena.
Kad ponovno smoimo runik, na isti nain okvasimo jo i lijevu nogu, a za to vrijeme
vlanu desnu pokrijemo. Zatim runik jo jedanput smoimo ili ga okrenemo na drugu stra
nu i dobro okvasimo stranjicu i predio kria (da bolesnik ne dobije rane od leanja). Kad
|X)novno smoimo runik, tijelo okvasimo kruno, poinjemo na desnoj strani u predjelu sli
jepog crijeva i vie puta ponovimo krug.
Postupak zavrava kvaenjem trbuha. Pacijenta dobro pokrijemo da se zagrije koliko je
potrebno.
154
KvaSenje trbuha
Ve naslov kazuje koji dio tijela je u postupku. Preporuuje se najee uveer odnosno
za no jer pomae spavanju. Jasno je da trbuh smijemo kvasiti tek nakon to se tijelo
ve dobro ugrije u postelji. Najbolje je trbuh kvasiti tako da bolesnik lei zgrenih nogu
(vidi sliku).
Tehnika: Mokrim runikom napravimo 20 do 30 krunih pruga po trbuha Poinjemo
na desnoj strani u predjelu slijepog crijeva. Umjesto runika moemo upotrijebiti i otvoreni
dlan koji vie puta umoimo u hladnu vodu (masaa hladnom vodom).
Tehnika drugih djelominih kvaenja pokazat e se sama. Primjenjuje se praktino samo
pri tekim oboljenjima.
Kupelji
U sastav knajpovske kure ulaze prije svega etiri vrste kupelji:
obine kupelji,
izmjenine kupelji,
kupelji s rastuom temperaturom vode,
kupelji s padajuom temperaturom vode.
Sve etiri vrste mogu biti potpune ili djelomine kupelji, s dodacima ili bez njih. Prema
temperaturi razlikujemo:
hladne kupelji, temperatura do 18C,
mlake kupelji, temperatura do 22C,
tople kupelji, temperatura od 36 do 38"C,
vrue kupelji, temperatura od 39 do 45C i vie, ako propie lijenik.
Obine kupelji
Kod obinih kupelji temperatura se ne mijenja. Poetna temperatura se ne razlikuje bitno
od zavrne.
Najpoznatije kupelji takve vrste su: kupelj cijelog tijela, polukupelj, kupelj u sjedeem po
loaju, kupelj ruku, kupelj nogu, kupelj oiju i druge male djelomine kupelji.
Gotovo sve kupelji te skupine mogu biti hladne ili mlake, tople ili vrue.
Hladne kupelji
Kneipp je vrlo esto iz skupine obinih kupelji propisivao hladne. Za njih vrijedi sve ono to
smo naveli kao preporuku i kao povod za uzdrljivost za sve druge hladne postupke.
Dakle: prije svake od tih kupelji pacijent mora biti dovoljno topao. Ako izuzmemo vrlo
rijetke sluajeve, postupak se mora primjenivati u toploj prostoriji. Male kupelji nakon us
tajanja mogu biti i u nezagrijanoj prostoriji. U svim se sluajevima brzo svuemo, kad je ku
pelj ve pripremljena; jutarnju kupelj pripremimo naveer ili nam je netko drugi pripremi
ujutro. Ako sami pripremamo kupelj, trebamo se toplo obui. U osnovi grijeimo ako se svu
emo pa skakuemo naokolo ili ekamo na kupelj. Poslije svake hladne kupelji treba se dobro
ugrijati obilatim gibanjem, na primjer etnjom, ili u toploj postelji. Pri kupelji briemo samo
mjesta obrasla dlakama. Da se ipak ne bismo odijevali previe mokri, dlanom prijeemo pre
ko tijela i ekstremiteta i uklonimo dio vode.
Kupelji
155
Obino sve hladne kupelji traju samo po nekoliko sekundi, a i za njih vrijedi pravilo da
kupelj treba zavriti odmah kad se pojavi reakcija, a to je osjeaj topline i ugode ili crvenjenje
koe.
Hladne kupelji ne prelaze 18C. Obino upotrebljavamo vodu iz slavine. Najpogodnije
vrijeme za hladne kupelji je jutro, im ustanemo, ili jedan do dva sata prije jela i najmanje
dva sata nakon jela. U pojedinanim sluajevima postupamo prema uputama lijenika.
Mlake (temperirane) kupelji
Budui da znamo da najhladnijom vodom postiemo najbolje reakcije, jasno je da se mlake
kupelji rijetko primjenjuju. Bolje je da kupelj bude kraa nego obino, ali zato hladna. (Vidi
i Lijeenje mlakom vodom.)
Osnovni uvjeti o kojima treba voditi rauna u vezi s mlakim kupeljima, isti su kao kod
hladnih. Prosjena temperatura vode je od 22 do 25C. Mlake kupelji treba da traju onoliko
dugo koliko i hladne.
Tople kupelji
Osim toplih kupelji radi ienja sve tople kupelji u knajpovskoj kuri imaju dodatke koje
emo i posebno spomenuti na kraju ovog opisa. A u drugim se sluajevima tople kupelji
primjenjuju prvenstveno za zagrijavanje prije primjene hladnih kupelji. Tople kupelji obino
traju od 10 do 20 minuta. Doputena temperatura vode je izmeu 36 i 38C Ako elimo
toplom kupelji izazvati znojenje, trebamo se odmah nakon kupelji toplo obui. Kod ljudi koji
su skloni grevima ne primjenjujemo nikakve hladne kupelji. Inae nakon tople kupelji ne
posredno slijedi postupak s hladnom vodom, ili kvaenje, ili polijevanje, ili jedno i drugo,
na primjer nakon potpune kupelji slijedi oblijevanje bedara i kvaenje gornjeg dijela tijela. Na
kon svih veih toplih kupelji treba poivati u postelji od pola do jednog i pol sata. Neki
ljudi ne podnose tople kupelji uveer i na njih reagiraju nesanicom.
V m e kupelji
Kupelji s temperaturom vode od 39 do 45C rijetko se primjenjuju u knajpovskoj kuri, od
nosno samo ako ih propie lijenik. Traju od 3 do 10, a najvie 15 minuta. Za kupelj uope
vrijedi pravilo: to je toplija, to mora krae trajati. Vrua kupelj se izvodi jednako kao topla.
(Vidi i kupelji s uranjenjem i modificiranu japansku kupelj.)
Kupelj cijelog tijela
0 kupelji cijelog tijela govorimo kad je tijelo do vrata u vodi. Obina kada za kupanje sadri
od 200 do 300 litara vode.
Hladna kupelj cijelog tijela je pri lijeenju vodom svakako najsnaniji i najtei zahvat
1 rijetko se primjenjuje. Ako lijenik ne propie kupelj cijelog tijela, ne treba je nipoto pri
mjenjivati. Temperatura vode treba biti do 18C, a kupelj treba trajati od 3 do 10 sekundi.
Brojimo od 21 do 24 ili 30. Prije primjene kupelji cijelog tijela treba smoiti prsa, lea i vrat
hladnom vodom. U vodu uranjamo mirno i polako i brzo izlazimo iz nje. Zatim gibanjem
ili toplom posteljom osiguramo da se tijelo ugrije na odgovarajui nain.
Mlaka kupelj cijelog tijela u praksi je vrlo rijetka. Za nju vrijede isti razlozi uzdrljivosti
kao za hladnu kupelj cijelog tijela. Temperatura vode je oko 25C, a traje od 5 do 10 minuta.
Topla kupelj cijelog tijela u knajpovskoj je kuri veinom poznata samo kao kupelj za
ienje ili kupelj s ljekovitim biljem, a za organizam predstavlja podraaj srednje jaine. Top
le kupelji cijelog tijela ne smiju se esto primjenjivati jer omekavaju organizam. Temperatura
vode je od 36 do 38C, a traju od 10 do 20 minuta.
156
157
Kupelji
Nakon tople kupelji cijelog tijela preporuujemo ili hladno kvaenje cijelog tijela ili po
lijevanje ili kombinaciju koja obuhvaa kvaenje gornjeg dijela tijela i polijevanje bedara hlad
nom vodom. Zatim je najbolje lei u postelju i mirovati od pola do jednog sata.
Vrua kupelj cijelog tijela vrlo je snaan zahvat za tijelo i zbog toga se ne primjenjuje
bez lijenika. Za tu kupelj u biti vrijedi sve ono to je reeno za toplu kupelj cijelog tijela,
a temperatura vode je od 39 do 45C. A za trajanje vrue kupelji cijelog tijela osnovno je
pravilo: koliko je via temperatura, toliko kraa treba da bude kupelj. Kupelj uope ne traje
vie od 12 minuta ili promijenjena (kao schlenska kupelj) samo uz tone lijenike upute od
1 do 2 sata. I nakon vrue kupelji slijedi kvaenje ili polijevanje, a onda treba u postelju.
Troetvrtinske ili dvotreinske kupelji manje optereuju krvni optok i zbog toga se
danas vie primjenjuju nego kupelji cijelog tijela; dok su leda uronjena u vodu, prsa su vani.
Inae za te kupelji vrijedi isto kao za kupelji cijelog tijela.
Djelomine kupelji
Pri djelominim kupeljima u vodi su samo neki dijelovi tijela. Stoga te kupelji nisu tako sna
ni zahvati kao kupelji cijelog tijela.
Polukupelj. Cijeli donji dio tijela s nogama je u vodi koja see do pupka. Potrebno je pri
blino 100 litara vode.
Hladna polukupelj je uistinu esta u knajpovskoj kuri. Spada medu najee zahvate
i izaziva podraaj srednje jaine. Za nju vrijede isti razlozi za uzdrljivost kao i za svaku drugu
primjenu hladne vode. U kupelji ili mirno sjedimo ili u poetku unemo i stranjicom sje
dimo na petama. U kupelji s hladnom vodom okvasimo predio srca i lea. U odreenim pri
likama moe i gornji dio tijela u toku hladne polukupelji biti lako pokriven.
Temperatura vode je openito do 15 C, a kupelj traje od 6 do 10 sekunda. Nakon kupelji
[X)brinemo se gibanjem ili toplom posteljom da se tijelo dobro ugrije.
Mlaka polukupelj je u praktinoj upotrebi vrlo rijetka iz istih razloga kao i druge mla
ke kupelji. Za nju vrijedi isto kao i za hladnu polukupelj, temperatura je do 25C, a traje od
6 do 15 sekunda.
Topla polukupelj primjenjuje se kao prethodno zagrijavanje za postupak hladnom vo
dom ili kao polukupelj s ljekovitim biljem umjesto kupelji s ljekovitim biljem za cijelo tijelo
kod onih ljudi za koje bi to bio prejak zahvat. Temperatura je od 36 do 38C, a kupelj traje
od 10 do 15 minuta. Nakon tople polukupelji dolazi hladno kvaenje donjeg dijela tijela ili
polijevanje (bedara ili donjeg dijela tijela) i odmor u postelji.
Hladna kupelj u sjedeem poloaju
Topla kupelj u sjedeem poloaju
Vrua p o l u k u p e l j je rijetka u knajpovskoj kuri. Za nju vrijede isti osnovni uvjeti

kao za toplu polukupelj, ali snaniji je zahvat nego mlaka polukupelj. Temperatura je 39
do 45C, a o njoj i zavisi koliko e trajati; to je via temperatura, tim kraa je kupelj,
ne bi trebalo da traje vie od 12 minuta. Nakon nje slijedi hladno kvaenje ili polijevanje
i odmor u postelji.
Obino se upotrebljava voda iz slavine, to znai temperature do 18C, a kupelj traje 6

do 10 sekunda. Nakon kupelji runikom obriemo vodu s obraslog stidnog predjela, a s dru
gih dijelova je samo dlanom obriemo. Nakon kupanja treba tijelo ugrijati gibanjem i od
morom u toploj postelji.
Mlaka kupelj u sjedeem poloaju rijetka je kao i druge mlake kupelji. Temperatura
je najvie 25C, a traje 6 do 15 sekunda. Inae i za nju vrijedi isto kao i za hladnu kupelj
u sjedeem poloaju i za mlake kupelji.
Topla kupelj u sjedeem poloaju primjenjuje se veinom samo kao kupelj s ljeko
vitim biljem. Tehnika kupelji se malo razlikuje od tehnike hladne kupelji u sjedeem poloaju.
Pacijenta u toploj kupelji u sjedeem poloaju dobro pokrijemo velikom plahtom i dvjema
vunenim dekama. Za noge je najbolje da budu na klupici, ali isto zatrpane pokrivaem. Da
se ne bi smoila plahta i deke kojima pokrivamo gornji dio tijela pacijenta, popreno na kadu
stavimo dasku, a pacijent se moe na nju i rukama osloniti. Plahta i deke treba da seu do
poda. U toploj kupelji u sjedeem poloaju pacijent mora biti topao po cijelom tijelu. Uo
biajena temperatura ove kupelji je od 38 do 40C (zbog gubljenja topline), a traje od 10
do 15 minuta. Nakon tople kupelji u sjedeem poloaju slijedi postupak hladnom vodom kao
kvaenje ili polijevanje donjeg dijela tijela ili moda kratka hladna kupelj.
Vrua kupelj u sjedeem poloaju primjenjuje se vrlo rijetko kao i druge vrue ku
pelji. Temperatura je od 39 do 45C, a kupelj traje kao vrua polukupelj, ali ne vie od 8
do 10 minuta. Nakon vrue kupelji u sjedeem poloaju slijedi postupak hladnom vodom
kao i nakon tople kupelji u sjedeem poloaju.
Kupelj u sjedeem poloaju. Pri ovom postupku u vodi je samo donji dio tijela. U vodi
je stranjica, tijelo do pupka i dio bedara, a donji dio nogu nije. Za kupelj u sjedeem poloaju
najprimjerenija je obina kada za sjedenje ili neprevisok abar.
Hladna kupelj u sjedeem poloaju jedna je od izvanredno esto propisivanih kupelji
u knajpovskom lijeenju vodom. S obzirom na jainu djelovanja to je lak zahvat koji podnose
gotovo svi ljudi osim u sluaju odreenih bolesti. Za ovu kupelj vrijedi isto kao i za sva dru
ga lijeenja hladnom vodom. Gornji dio tijela moe ostati odjeven. Noge treba da poivaju
na toploj podlozi, jer moraju biti tople, to je samo po sebi razumljivo.
Kupelj za ruke. Ovaj postupak pretpostavlja uranjanje ruku do sredine nadlaktice. Za ovu
kupelj je najprimjerenija prava kada za kupelj za ruke, ili umjesto nje korito za pranje rublja
ili bilo kakva primjerena posuda. Obino se ruke u laktenom zglobu pravokutno saviju i tako
urone u vodu (vidi sliku).
Hladna kupelj za ruke vrlo je esta u knajpovskoj kuri, a po jaini spada u blage po
draaje. Podesna je gotovo za svakoga osim za oboljele od srca i bolesti koe. Pri primjeni
hladne hladne kupelji za ruke treba se drati svega onoga reenog u vezi s lijeenjem hlad
nom vodom. To znai da hladne ruke ne smijemo uranjati u hladnu kupelj za ruke.
158
Tehnika hladne kupelji za ruke uistinu je vrlo jednostavna. Ruke se urone u odgovara
juu posudu, a voda mora dosizati do sredine nadlaktice. Kad kupelj zavri, ruke otaremo
dlanom, a ugrijemo ih blagim pokretanjem. Temperatura hladne kupelji za ruke iznosi do
18C, a kupelj traje od 15 do 30 ili 60 sekunda.
Mlaka kupelj za ruke upotrebljava se samo u odreenim sluajevima, slino kao i dru
ge mlake kupelji. Temperatura vode je 25C.
Topla kupelj za ruke veinom se primjenjuje samo kao kupelj s biljem kod nekih bo
lesti srca i krvnog optoka. Lijenik treba u svakom specifinom sluaju odluiti o tome. Tem
peratura vode je od 36 do 38C, a kupelj taje 5 do 10 minuta. Nakon ove kupelji slijedi po
stupak hladnom vodom ako tako odredi lijenik ili osuimo ruke.
Vrua kupelj za ruke traje od 3 do 5 minuta u vodi temperature 39 do 45C, a za
nju vrijedi isto kao za toplu kupelj za ruke.
Kupelj za noge. Kupelj za noge pretpostavlja noge uronjene u vodu do priblino sredine
listova. Za ovu kupelj najprimjerenije su posebne kade, a ako ih nema moe se u nudi upo
trijebio ili vedro ili druga odgovarajua posuda. Ali treba voditi rauna o tome da voda mora
sezati to je mogue vie, najmanje do listova.
Hladna kupelj za noge vrlo je esta u knajpovskom postupku lijeenja, a po jaini
smatra se lakim podraajem za tijelo. Za ovu kupelj vrijedi sve to je reeno za druge po
stupke hladnom vodom, to znai da se nikad ne smije hladnim nogama u hladnu vodu!
Tehnika hladnih kupelji za noge namee se sama. Temperatura vode je 18C, a kupelj
traje 15 do 60 sekunda, ovisno o tome kad se pojavi reakcija. Nakon kupelji dlanom se otare
voda s nogu, a gibanjem se noge dobro ugriju.
Mlaku kupelj za noge primjenjujemo relativno rijetko, a za nju vai sve ono to smo
rekli o hladnoj kupelji za noge. Temperatura vode je do 25C, a kupelj traje od 30 do 60
sekunda. Nakon ove kupelji treba postupiti kao nakon hladne kupelji za noge.
Toplu kupelj za noge primjenjujemo slino kao toplu kupelj za ruke, ali uglavnom
samo s dodacima kao to je sol ili drveni |>epeo (u oba sluaja pune dvije pregrti) ili s od
govarajuim koliinama uvarka od ljekovitog bilja. U drugim sluajevima je primjenjujemo
za zagrijavanje prije postupka hladnom vodom. Temperatura vode je od 36 do 38"C, a traje
5 do 10 ili 20 minuta. Nakon tople kupelji za noge slijedi hladan postupak kao hladna kupelj
za noge ili polijevanje koljena.
Vrua kupelj za noge nije u knajpovskom nainu lijeenja toliko rijetka kao druge vru
e kupelji, ali smije se primjenjivati samo prema uputi lijenika. Inae za nju vrijedi isto kao
i za toplu kupelj za noge. Temperatura je 39 do 45C, a traje 5 do 10 ili 15 minuta. Nakon
ove kupelji treba postupiti jednako kao nakon tople kupelji za noge. Tople i vrue kupelji
za noge su kod proirenih vena i drugih oboljenja ila na nogama po pravilu zabranjene.
Kupelj za oi. Kupelj za oi je kad lice uronimo u zdjelu s vodom, za nekoliko sekunda
oi otvorimo, lice izronimo iz vode, poekamo nekoliko trenutaka i ponovno ga uronimo.
To uranjanje i izranjanje moemo ponoviti 3 do 4 puta. Primjenjuju se samo hladne i tople
kupelji za oi.
Hladna kupelj za oi ne iziskuje nita posebno da se kae. Tople kupelji za oi obi
no se primjenjuju s dodacima. U obzir dolaze blagi uvarci kamilice, estoslavice, a esto i
preslice ili pelina. Temperatura vode treba da bude izmeu 32 i 36C. Najprije treba oi
polako naviknuti na toplu vodu. Ali ni pri jednoj onoj bolesti ne smiju se primjenjivati
kupelji za oi bez dozvole lijenika i njegovih uputa, to pogotovu vrijedi za tople kupelji
za oi.
Kupelji
159
Izmjenine kupelji
Kad nakon dulje tople ili vrue ku|>elji primjenjujemo kratke hladne kupelji govorimo o iz
mjeninim kupeljima. Gotovo sve kupelji moemo primijeniti i kao izmjenine. Najee su
izmjenine kupelji za noge, kupelji za ruke i izmjenine kupelji u sjedeem poloaja Kod izmje
ninih kupelji temperatura vode za tople kupelji je od 36 do 38C, a za hladne oko 15G Topla
kupelj traje 5 do 10 minuta, a hladna 5 do 30 sekunda. Neposredno nakon tople ili vrue kupelji
slijedi hladna, a temperaturu vode smijemo mijenjati najvie dva do tri puta. Da se u meuv
remenu ne bi ohladila topla kupelj, treba s vremena na vrijeme dolijevati vruu voda
Izmjenina kupelj uvijek zavrava hladnom vodom.
Izuzetak: kad pacijent ima izrazite greve ila (angiospazma) ili greve mjehura ili crijeva,
izmjeninu kupelj zavravamo s toplom kupelji od 5 minuta.
Obino se ne suimo nakon izmjenine kupelji, samo dlanom otaremo nakupljenu vodu,
to znai da postupamo jednako kao nakon hladne kupelji. Svakako, i nakon izmjenine ku
pelji moramo se potruditi da se tijelo na odgovarajui nain ugrije gibanjem ili mirovanjem
u toploj postelji.
Izmjenine kupelji su odlino sredstvo za dovoenje u kondiciju krvnog optoka i srca.
Ali ne smijemo ih primjenjivati kod bolesnika ako za to nemamo izriitu lijenikovu uputu.
U toploj kupelji mogu biti i dodaci. O koliini i pripremanju dodataka govorit emo po
sebno.
Izmjenina kupelj za ruke
Pripremimo dvije posude, u jednoj je topla voda temperature 36 do 38C, ovisno o tome
kako se pacijent u njoj osjea, a u drugoj je hladna voda, bunarska, temperature nie od 15C.
Da se topla voda ne bi za vrijeme kupanja ohladila, dolijevamo joj vruu. Ruke treba drati
u toploj kupelji 5 do 10 minuta, a u hladnoj 5 do 30 sekunda. Po pravilu zadnja kupelj treba
biti hladna. Nakon kupelji nikad ne suimo ruke, nego ih ugrijemo gibanjem i mahanjem. To
plu vodu zamijenimo hladnom najvie dva ili tri puta.
Izmjenina kupelj za noge
Ova je kupelj po svom toku jednaka izmjeninoj kupelji za ruke. Pripreme se dvije posude.
U svakoj mora biti toliko vode da see do listova, ili malo vie, kad stavimo obje noge is
tovremeno u posudu. Najbolje je ako imamo dvije kade za kupelj za noge, a u protivnom
se pomaemo s dva vedra odgovarajue veliine.
U jednoj posudi je topla voda temperature od 36 do 38C, ovisno o tome to pacijent
osjea kao ugodno, a u drugoj je posudi hladna voda iz vodovodne cijevi.
I pri izmjeninoj kupelji za noge treba paziti da se ne ohladi topla voda. Tek kad je sve
spremno skinemo cipele i arape i stavimo obje noge istovremeno u toplu ili vruu vodu.
U njoj ih drimo 5 do 10 minuta da se dobro ugriju, a zatim ih uronimo u hladnu vodu
5 do 30 sekunda. I za ovu izmjeninu kupelj vodu moemo zamijeniti samo dva do tri puta.
Po pravilu zavrimo s hladnom vodom, a samo kod pacijenata koji imaju proirene vene za
vrimo s toplom kupelji. Nakon kupelji noge ugrijemo gibanjem ili u toploj postelji. Izuzetak:
za one s proirenim venama kupelj traje 3 minute u toploj vodi temperature 38C i 1 minutu
u vodi od 15 do 18C.
Izmjenina kupelj u sjedeem poloaju
Potrebne su dvije kade za kupanje u sjedeem poloaju ali budui da obino imamo samo
jednu, umjesto druge se uzme odgovarajue korito ili abar za pranje ili neka druga posuda.
160
Kao i pri obinoj kupelji u sjedeem poloaju i pri izmjeninoj toploj kupelji u sjedeem po
loaju, s temperaturom vode od 38 do 40C a u trajanju od 5 do 10 minuta, mora se gornji
dio tijela dobro pokriti lanenom plahtom i dvjema vunenim dekama. Deke seu do poda,
a noge tople i dobro umotane podavijenom plahtom naslonjene su na klupicu. Hladna kupelj
u sjedeem poloaju ima temperaturu vode 15C i traje od 5 do 30 sekunda. I pri ovoj kupelji
postupak je isti kao i pri izmjeninoj kupelji za noge.
Shema izmjenine kupelji u sjedeem poloaju: 5 do 10 minuta topla ili vrua ku
pelj u sjedeem poloaju - 5 do 10 sekunda hladna kupelj u sjedeem poloaju i dva do tri
puta se mijenja hladna i topla kupelj.
Osuimo samo dlakom obrastao stidni predio, a inae vodu otaremo dlanom. Vrlo je
vano ne zaboraviti na potrebno zagrijavanje nakon kupelji. Ovisno o stanju pacijenta tijelo
se ugrije odmaranjem u toploj postelji ili brzim gibanjem.
Kupelji s rastuom temperaturom

Kupelji u kojima se temperatura vode poveava nisu tipine za knajpovsku kuru. Kneipp ih
je vrlo rijetko propisivao. Ali s obzirom na znanstvena dostignua dananjice i njihovu po
tvrdu u praksi, moramo i ovu kupelj ija se vrijednost potvrdila - ukljuiti u ljekoviti fond
knajpovske kure.
Kupelji s rastuom temperaturom mogu u naem organizmu potpomoi lijeenje ili iz
lijeiti. Kupelji s rastuom temperaturom potiu krvni optok, posebno njegov venski dio, a
to znai da pospjeuju vraanje krvi u desni dio srca. S tim u desnu polovicu srca dotjee
vie krvi, a to ujedno i vie optereuje lijevu polovicu srca. Ako je srce bolesno, treba po
stupati posebno oprezno. Zato rastue djelomine kupelji (jer cjelokupne ne dolaze u obzir)
primjenjujemo kod sranih bolesnika samo po tonim lijenikovim uputama. Kupelji s ras
tuom temperaturom, pa i one djelomine kakve se obino primjenjuju, snani su postupci
i zato se ne smiju primjenjivati bez savjeta lijenika.
Kupelji s rastuom temperaturom su one kod kojih se temperatura vode neprestano po
veava. Ponemo, na primjer, od temperature izmeu 35 i 37'C i malo-pomalo je povea
vamo do 42 odnosno 45C. Ako oprezno i polako dolijevamo vruu vodu, porast e tem
peratura vode. Pacijent ne smije osjetiti iznenadne promjene temperature. Kad se postigne,
krajnja se temperatura neko vrijeme odrava. Najkraa kupelj s rastuom temperaturom mora
trajati najmanje 25 minuta, ali esto traje i dulje od 45 minuta. O pojedinanim sluajevima
odluuje lijenik.
Posljednjih godina se ovaj klasini oblik kupelji s rastuom temperaturom malo promi
jenio (prema Schweninger u-llauffeu). Bitno se promijenilo vrijeme rasta temperature vode, tj.
skratilo se na 8 do 10 minuta, a esto se za kupelji za ruke ili noge doputa i namakanje
samo jedne ruke ili potkoljenice. Samo lijenik moe odrediti kada e se primijeniti tako pro
mijenjena kupelj. Skraena kupelj s rastuom temperaturom posebno jaa arterijalni dovod
krvi u tkiva.
Ceste su i kupelji s rastuom temperaturom s dodacima. Sve o koliini dodataka i nainu
njihove pripreme nai ete u poglavlju Dodaci kupeljima.
Ako pacijent osjeti strah, tjeskobu ili vrtoglavicu, odmah treba obustaviti kupelj i posta
viti ga da miruje. Ako mu je lice modrikastocrveno, malo ga podignemo, a ako je blijedo,
ne diemo ga i stavljamo mu hladnu kompresu na srce i elo.
U sluaju veih djelominih kupelji s rastuom temperaturom a vrlo su rijetke paci
jenta treba odjenuti u skladu s vrstom kupelji, da se ne bi ohladili dijelovi tijela izvan kupelji.
2. Kvaenje gornjeg dijela tijela, leda
4. Kupelj za ruke (vidi str. 157)
(vidi str. 153)
). I sami moemo pokvasitigornji dio

tijela (vidi str. 153)
5. Izmjenina kupelj za noge (vidi str,

159)
'/ Polijevanje ruku (vidi str. 170)
III. Polijevanje prsa (vidi str. 170)
11. Polijevanje gornjeg dijela tijela (vidi

str. 171)
12. Polijevanje leda (vitli str. 168)
13. brz.opolijevanje leda (vidi str. 174)
20. i rea S ti inatim od sijena

(zamatanje sijenom) na koljenu,
suha plahta i vunena deka
spremni ?// upotrebu (vidi sir.
191)
21. Vama k/i/iel/ ?w glavu, priprema

(vidi str. 193)
Kupelji
161
Po pravilu, nakon rastuih kupelji ne slijede hladne kupelji. Pacijenta treba dobro odjenuti
i ostaviti u postelji da lei bar jedan sat. Cesto je poeljno da se pacijent dobro oznoji, ali
o tome treba da odlui lijenik. U tom sluaju se napravi suh povoj koji se primjenjuje ve
inom kao troetvrtinski ili potpuni i treba da pospjei znojenje. Kad se pacijent odmori, mo
emo primijeniti hladno kvaenje cijelog tijela.
Kupelji s rastuom temperaturom najvie se primjenjuju za ruke i za noge, kao kupelj
u sjedeem poloaju i kao polukupelj.
Kupelj za ruke s r a s t u o m temperaturom vode
Postupamo kao i pri obinim kupeljima za ruke: uronimo ih u toplu vodu temperature 35
do 37C. Dolijevanjem vrue vode ili dotokom iz slavine, koji traju najmanje 25 minuta, po
veavamo temperaturu vode na 40 do 45C. Budui da lijenici obino takve kupelji pre
poruuju za lijeenje srca i krvnih ila, potrebna je i posebna opreznost. Medu ostalim,
kada ili druga prikladna posuda mora biti tako postavljena da bolesnik moe udobno uro
niti ruke a da se mnogo ne naginje. Treba odstraniti sve to bi na bilo koji nain moglo
ometati krvni optok. Rastua kupelj za ruke najee zavrava odmorom u postelji, rjee
gibanjem.
O pojedinim promjenama odluuje lijenik. (Vidi i ope napomene u vezi s rastuim ku
peljima.)
Blai oblik kupelji s rastuom temperaturom je onaj kad ruke uronimo samo neto malo
iznad zapea, a inae postupamo jednako kao pri obinoj rastuoj kupelji za ruke. A jo blai
oblik je kad u vodu uronimo samo jednu ruku.
Kupelj za noge s rastuom temperaturom vode
Noge - malo iznad listova - uronimo u kadu za kupelji nogu ili u drugu prikladnu posudu
u kojoj je voda s poetnom temperaturom od 35 do 37C. Prije poetka primjene ove kupelji
treba pripremiti posudu s vrlo vruom vodom i za vrijeme kupelji polako je i oprezno do
lijevati u kadu za kupelj nogu i to tako da u roku od 25 minuta temperaturu vode u kadi
povisimo na 40 do 45C. Sto je nia poetna temperatura vode, to e nam vie vremena
biti potrebno da postignemo najviu temperaturu, znai, kupelj e dulje trajati. Otprilike 5
minuta odravamo najviu temperaturu. Kad istekne vrijeme kupelji, dignemo noge iz vode,
brzo ih osuimo i toplom posteljom ili brzim gibanjem pobrinemo se da ostanu tople. Po
greno je zadravati se okolo nakon kupelji (vidi sliku).
Kupelj u sjedeem poloaju s rastuom temperaturom vode
Kad primjenjujemo ovu kupelj treba pacijenta briljivo pokriti kao da primjenjujemo toplu
kupelj u sjedeem poloaju. Inae postupamo kao pri svim kupeljima s rastuom tempera
turom. Poetna je temperatura vode takoer izmeu 35 i 37C, a zatim je u 20 minuta po
veamo samo do 42C. Rastua kupelj u sjedeem poloaju je snaan zahvat i ne treba je
primjenjivati bez lijenikova doputenja i upute.
Polukupelj s rastuom temperaturom vode
Ako lijenik ne odredi drugaije, pacijenta treba plahtom i vunenim dekama tako pokriti da
mu vire samo vrat i glava. Tehnika je inae ista kao kod drugih kupelji s rastuom tem
peraturom vode. Ponemo s temperaturom od 35 do 37C koja u vremenu od 20 do 40
minuta treba porasti na 42 do 45C. Rastua polukupelj je vrlo snaan zahvat i veinom se
upotrebljava za znojenje. Nakon kupelji obavezno je odmaranje u postelji. Lijenik e pro
pisati treba li nakon rastue polukupelji i naknadno izazvati znojenje suhim povojem.
162
Kupelji s padajuom temperaturom

Kod ovih kupelji sniavamo temperaturu vode. Pri hladnim kupeljima temperatura se u 2
minute snizi otprilike za 6C, pri kupeljima s poetnom temperaturom 36C, i vie, u 10 mi
nuta se snizi na 22C, odnosno na 18C, odnosno na 12C. Pri polukupelji s padajuom tem
peraturom polijevamo prsi i lea te objema rukama trljamo lea, prsi i ruke ili dvjema et
kama etkamo lea uzdu i poprijeko. U tom sluaju govorimo o kupelji s etkanjem.
Kupelj s uranjanjem
Kupelji s uranjanjem su kratkotrajne i vrlo vrue a svrha im je da izazovu toplotni ok u odre
enom dijelu tijela. Ekstremitet koji lijeimo (a najee stopalo ili ruku ili aku), uronimo
u vruu vodu s biljnim dodacima. Obino ih primjenjujemo nakon dva do pet dana upotrebe
rastuih kupelji s dodacima od ljekovitog bilja i temperaturom do 44C (u 20 do 30 minuta).
Djelomina kupelj s uranjanjem poinje pri 46C. Lijeeni ekstremitet najprije uronimo
10, 15, 20, 25 puta i za kraj 30 puta u vodu do dna posude i svaki put ga odmah izvuemo
iz vode, poekamo nekoliko sekunda i opet ga uronimo. Pri daljnjim kupeljima s uranjanjem
(obino dvjema na dan) temperatura se nakon tridesetog uranjanja podigne za 2C, sve dok
ne dostigne najvie 54C. Kupelji s uranjanjem moemo primjenjivati samo po lijenikovom
uputu.
Modificirana japanska kupelj

Modificirana japanska kupelj je vrua kupelj koja se primjenjuje na vie razliitih naina. Po
pravilu to je polukupelj s ljekovitim biljem ili dvotreinska kupelj s ljekovitim biljem. Tem
peratura je od 41 do 43, 45, 47C, a traje 3 do 5 minuta. Prije te kupelji treba se tuirati
toplom vodom. U poetku samo sjedimo i oslanjamo se s isto tako uronjenim rukama. Ako
se ne moemo istuirati toplom vodom prije primjene ove kupelji, na kraju se malo nagnemo
unatrag i rukama polijemo cijeli gornji dio tijela vruom vodom. Po pravilu, nakon ove ku
pelji ne dolazi u obzir hladna kupelj. Kad se osuimo treba da mirujemo od 1 do 2 sata u
postelji. Bolesnici mogu uzimati ovu kupelj samo po lijenikom uputu.
Dodaci kupeljima
Kad primjenjujemo knajpovske metode lijeenja vodom u vodu stavljamo dodatke da bi dje
lotvornost kupelji bila jaa ili da bi dulje trajala ili da bi zapoela ve pri niim tempera
turama. U nekim sluajevima se oekuje da odreeni dodaci, pogotovu ljekovito bilje, izazovu
i potpuno odreen ljekoviti uinak. Dodaci se stavljaju prije svega pri toplim kupeljima. U
obzir dolaze: trine od sijena, zobena slama, ekstrakt smreke, preslica, kamilica, korijen iirota,
orahovo lie, ulje od metvice i eukaliptusa, kim i mnoge druge biljke. U novije vrijeme se
upotrebljava i surutka da bi se zatitila koa i uinila elastinijom; surutka se moe nabaviti
u koncentriranom obliku i ve pripremljena za upotrebu pri kupeljima. Uz to se posebno
pri djelominim kupeljima upotrebljava i sol, goruica, hrastova kora, mekinje i prirodna
movarna cije. Danas se najvie upotrebljavaju dodaci koji su pripremljeni za upotrebu kao
isti ekstrakti (zamjene ne treba uzimati), kao ulja ili biljne soli.
Kupelji
163
Pripremanje i koliina dodataka kupeljima

Trine od sijena. Trine od sijena su ono to se sakupi na podu prostorija u kojima se skladiti i preslae sijeno.
Pripremanje: Trine od sijena se stave u hladnu vodu, voda se pusti da polako zakuha
i da vri oko 30 minuta. Zatim se procijedi ili stisne tkaninom, a tekuina se doda kupelji.
Neemo morati procjeivati ni stiskati ako trine kuhamo u vreici.
Za kupelj cijelog tijela potrebno je 0,75 do 1 kg trina od sijena, a za djelomine kupelji
manje. Na primjer, za polukupelj je dovoljno 0,5 kg, za kupelj u sjedeem poloaju 0,25 kg,
a za kupelj nogu 3 do 4 pregrti trina.
Na raspolaganju su i prirodni ekstrakti i ulja koja se mogu kupiti u prodavaonicama, a
upotrebljavaju se prema priloenoj uputi.
Ovsena (zobena) slama. To je slama od zobi. Kuha se gotovo jedan sat. I umjesto zo
bene slame moemo kupiti prirodno pripremljeni ekstrakt. Za kupelj cijelog tijela potreban
je 1 do 1,5 kg zobene slame, a za djelomine kupelji u odgovarajuem odnosu manje (us
poredi i Trine od sijena).
Ekstrakt smreke dobija se od etinjaa. Vrlo rijetko moramo sami kuhati iglice smreke,
izdanke i eere. Kao dodatak kupeljima dolazi u obzir samo tekui, zajameno ist ekstrakt
smrekovih iglica ili iglica planinskog bora. U knajpovskoj kuri ne upotrebljavaju se tablete,
prakovi ni pjenuave kupelji.
Pripremanje: Ako elimo sami napraviti ekstrakt smreke, moramo nabrati iglica, izdanaka
i eera smreke, sitno ih nasjeckati i kuhati oko 1 sat, a zatim ostaviti u vodi jo 12 sati.
Za kupelj cijelog tijela potreban nam je otprilike 1,5 kg. Ako kupujemo gotov pripravak, uzi
mamo pola do jedne alice, a ako imamo pripravke u obliku sirupa i pouzdano iste, pri
koliini moramo uzimati u obzir gustou pripravka; ulje se uzima prema priloenoj uputi.
Preslica. Ovaj uistinu est korov upotrebljavamo uglavnom pri djelominim kupeljima.
Pripremanje: Odgovarajuu koliinu stavimo u hladnu vodu i kuhamo u poklopljenoj po
sudi. Za kupelj cijelog tijela potrebno je 60 dag preslice, za polukupelj 35 dag, za kupelj u
sjedeem poloaju 25 dag, a za kupelj nogu 10 do 15 dag. Za druge manje kupelji uzimamo
odgovarajuu manju koliinu.
Kamilica. Cesto se upotrebljava pri djelominim kupeljima.
Pripremanje: Za dodatak kupelji stavimo kamilicu u hladnu vodu i kuhamo u poklop
ljenoj posudi. Za kupelj cijelog tijela potrebno nam je 25 dag, za polukupelj 12 dag, za kupelj
u sjedeem poloaju oko 10 dag i 5 dag kamilice za kupelj nogu. Moe se nabaviti i vrlo
dobar ekstrakt kamilice koji se upotrebljava po uputi. Kao zamjenu za kamilicu moemo
upotrebljavati stolisnik.
Korijen iirota. Moe se kupiti i pripremljen ekstrakt. Inae se upotrebljava uvarak od
korijena i listova. Najprije i jedno i drugo nareemo, stavimo u hladnu vodu i kuhamo oko
pola sata. Za kupelj cijelog tijela potrebno nam je 25 dag biljaka ili 2 do 3 lice ekstrakta
ili pripremljene tinkture. Za polukupelj dovoljna je polovina te koliine, za kupelj u sjedeem
poloaju treina, a za kupelj nogu etvrtina.
Orahovo lie se vrlo esto upotrebljava pri lijeenju djece. Svjei ili suhi listovi oraha
stave se u hladnu vodu, kuhaju se oko tri etvrt sata u poklopljenoj posudi. Za kupelj cijelog
tijela potrebno je oko 1 kg orahovog lia, a za djelomine kupelji uzima se odgovarajua
manja koliina, onako kao to smo naveli za trine od sijena.
Ostale ljekovite biljke pripremamo i upotrebljavamo kao dodatke kupeljima slino kao
i ove koje smo naveli.
Hrastova kora upotrebljava se uglavnom za djelomine kupelji. Nekoliko se sati namae
u hladnoj vodi, a zatim kuha oko tri etvrt sata. Za kupelj u sjedeem poloaju potrebno
Polijevanje
164
nam je 25 dag, a za kupelj nogu 2 do 3 ake hrastove kore. Kupelji s hrastovom korom os
tavljaju smee tragove na posudu, pogotovu pocinanom. 1 na rublju ostaju mrlje koje se
teko uklanjaju.
Ulje od metvice i eukaliptusa esto se upotrebljava skupa. Za kupelj cijelog tijela treba
uzeti po 30 kapi od svakog ulja, a preparati se upotrebljavaju prema uputi.
Kuhinjska sol se kao dodatak kupelji upotrebljava bez ikakve pripreme i dosta esto.
Za kupelj cijelog tijela potrebna su 2 kg soli, za polukupelj 1 kg, za kupelj u sjedeem poloaju
50 dag, za kupelj nogu 25 dag, a za manje djelomine kupelji odgovarajua manja koliina.
Goruino brano upotrebljava se samo za djelomine kupelji da bi se postigla snana
reakcija koe.
Priprema: Goruino brano dobro umijeamo s hladnom vodom, ostavimo ga tako neko
vrijeme, prelijemo vruom vodom, ni vruom ni puno hladnijom od 50C, a zatim napra
vimo kau koju dodajemo kupelji. Kad pacijent osjeti tla ga pee, treba obustaviti kupelj. Top
lom vodom s tijela speremo mrvice koje su jo ostale. Za kupelj nogu ili ruku potrebne su
2 do 3 lice goruinog brana.
Pepeo. Za neke djelomine kupelji upotrebljavamo samo drveni pepeo, a esto s drugim
dodacima. Za kupelj nogu potrebno je, na primjer, 2 do 3 pregrti pepela.
Mekinje upotrebljavamo obino samo u sluajevima kada podraajno djelovanje vode
treba smanjiti, na primjer pri estim upalama koe. Upotrebljavamo samo penine mekinje
koje dodajemo hladnoj vodi, prokuhamo i dodamo kupelji. Za cjelokupnu kupelj potreban
je 1,5 kg mek inja, a za djelomine kupelji odgovarajua koliina manje.
Surutka titi kou slino kao mekinje, ali je bolja jer je manje isuuje. Medu ostalim, pro
daje se i surutkin praak. (Kneipp-Heilmittel-Werk Wiirzburg)
Movarski cije. Za lijeenje preteno reumatinih oboljenja vrlo dobrim se pokazao
i ekstrakt iz movara, takozvani movarski cije. Njime moemo zamijeniti prirodnu mo
varnu kupelj. Upotrebljavamo ga prema priloenoj uputi.
Mjeoviti dodaci kupelji. U neke kujxlji stavljamo razliite dodatke, ali ih ne smijemo
proizvoljno mijeati. Glavne i najee primjenjivane mjeavine su:
Trine od sijena i zobena slama. Upotrebljava se u jednakim omjerima. Priprema
se jednako kao i svaki pojedinano.
Ekstrakt smreke sa soli. Da bismo pojaali djelovanje ekstrakta od smreke, ku
pelji za cijelo tijelo dodajemo oko 1 kg soli.
Idirotovo i orahovo lie upotrebljavamo u jednakom omjeru.
Drveni pepeo i sol upotrebljavamo u jednakom omjeru.
Inae postupamo po uputama lijenika.
Polijevanje (oblijevanje)
Polijevanja su sastavni dio knajpovskog naina lijeenja vodom i karakteristini su za knaj
povsku kuru. Rije je o postupku pri kojem mlazom vode djelujemo na pojedine dijelove ti
jela ili na vie dijelova uzastopno. Mlaz vode moe biti gotovo bez pritiska ili imati snaan
pritisak. Ovisno o tome razlikujemo obino polijevanje (mlaz bez pritiska) i takozvano brzo
i otro polijevanje (mlaz vode s velikim pritiskom). Kod obinih polijevanja u biti je rije
samo o toplotnom (termikom) podraaju, to znai o hladnom, toplom i vruem podraaju,
a pri munjevitim polijevanjima uz to sudjeluje i mehaniki podraaj, tako da moemo govoriti
o nekoj vrsti masae vodom.
I OD
Obina polijevanja
Bit obinog polijevanja je u tome da se mlaz vode koji je skoro bez pritiska razlije u obliku
tankog i jednakomjernog sloja vode po cijeloj povrini tijela. Svojim karakteristinim pod
raajima, to znai hladnim, toplim i vruim podraajima, polijevanja spadaju uope medu
otrije postupke nego kupelji. Preko koe djeluju na krvni optok, ivevlje i izmjenu tvari.
Polijevanja se obino primjenjuju hladnom vodom ili izmjenino toplom pa hladnom.
Osnovni uvjet za tipino hladna polijevanja je da tijelo bude toplo, kao i pri svim ostalim
postupcima hladnom vodom Uz to je vano pobrinuti se i za grijanje tijela nakon postupka.
Minutama se ne moe izraziti koliko bi trebala trajati obina hladna |x>lijevanja. U svim
uvjetima polijevanje bi trebalo trajati dok ne pone reakcija; to znai da koa mora blago
pocrvenjeti, a pacijent osjetiti ugodnu toplinu ili lx>l u dijelu tijela koji se polijeva. 1 za po
lijevanja vrijedi: to je voda hladnija, to bolje djeluje, a zlx>g toga se i vrijeme polijevanja mora
skratiti. Stoga su sva vremena trajanja koja navodimo uz polijevanja samo uporine toke
koje treba da pomognu kad imamo problema s promatranjem i zapaanjem reakcije. Sva po
lijevanja koja su ozbiljniji zahvat za organizam izvode se samo po lijenikovom uputu.
Najprimjerenije vrijeme za polijevanja je prije podne ili poslije podne.
Za svako polijevanje potreban je vrtni zaljeva bez rasprivaa (rue) - to je bio prvo
bitni oblik knajpovskih polijevanja - ili gumeno crijevo koje mora biti promjera najmanje
1,5 do 2 cm i toliko dugo da se njime moe rukovati, dakle oko 2 do 2,5 metra. U prodaji
ima i cjevastih prikljuaka koji se mogu natuknuti na runi tu kade za kupanje (ako toga
nema u prtxlavaonicama, moe napraviti limar op. prev.). U nudi se moe upotrijebiti i
runi tu. Prilikom polijevanja treba voditi rauna o tome da mlaz vode ne bude prejak. Tre
ba da djeluje samo kao toplotni podraaj. Uz to je |X)trebna i reetka od letvica ili neeg sli
nog na kojoj pacijent treba da stoji a da mu ne budu noge u vodi, jer nije preporuljivo za
vrijeme polijevanja stajati na mokrom podu ili u vodi.
Pri obinim polijevanjima mlaz vode ne smije biti jak. Pravu snagu ima onaj mlaz koji
iz uspravne cijevi ikne etiri prsta u visinu.
Prije polijevanja treba skinuti svu odjeu koja stee ili ometa krvni optok. Dokle se treba
skinuti, navedeno je posebno uz svako polijevanje. Polijeva se tako da se crijevo dri desnom
rukom kao da je pero; tako e mlaz vode ukoso padati na tijelo. Crijevo treba da bude za
jedan dlan udaljeno od tijela. Voda ne smije kropiti tijelo nego tei jednakomjerno, razlijevati
se na sve strane i na dijelu tijela koji polijevamo stvoriti tanak sloj vode. Lijevom rukom
drimo crijevo za dio koji je blie slavini. Ako polijevamo zaljevaem lxez prikljuka, desnom
rukom drimo donji dio ruke, a lijevom cijev kroz koju tee voda. Inae pri ovom poli
jevanju treba postupati jednako kao pri polijevanju crijevom. U toku |x)lijevanja treba pa
cijenta uvijek upozoravati da die ulx>ko i polako. Obino se ne treba suiti nakon poli
jevanja, samo malo dlanom otresti kapi vode nakupljene |x> tijelu; ali jasno je da se osue
oni dijelovi koji ostaju nepokriveni
Ovisno o dijelovima tijela koje polijevamo razlikujemo ova polijevanja: polijevanje kolje
na, polijevanje bedara, polijevanje donjeg dijela tijela, polijevanje lea, polijevanje cijelog tijela,
polijevanje ruku, polijevanje prsiju, polijevanje glave, polijevanje lica, polijevanje uiju, poli
jevanje oiju i ispiranje.
Polijevanje koljena
Polijevanje koljena obuhvaa potkoljenice do iznad ivera, odnosno koljenskog pregiba.
Neizbjeni uvjet je da prije polijevanja tijelo bude dobro ugrijano kao i prije svih drugih po
stupaka hladnom vodom. Treba razgolititi samo jx)tkoljenice i onaj dio bedara koji je u blizi-
166
167
Polijevanje
Polijevanje koljena (prednja strana)
ni koljena. Iznad otkrivenih dijelova noge ne smije biti nikakve odjee ni dijelova odjee koji
bi ometali kruenje krvi. Polijevanje koljena je relativno blag postupak. Zato je preporuljivo
primjenjivati ga na poetku kure i kod slabanih ljudi.
Tehnika polijevanja: razmaknutih nogu pacijent stoji leima okrenut osobi koja e ga po
lijevati. Polijevati poinjemo na stranjoj strani donjeg dijela desne noge tako da mlaz vode
vodimo po stranjoj strani noge nekoliko puta tamo-amo. Zatim kosim, jednakomjernim mla
zom vode polako prelazimo po vanjskoj strani lista prema gore i unatrag do iznad koljenskog
pregiba gdje se zaustavimo 5 do 10 sekunda (znai da polako brojimo od 25 do 30) ili sa
ekamo da se pojavi reakcija. Nije preporuljivo mlaz vode usmjeriti samo na jedno mjesto
nego laganim pomicanjem gumenog crijeva ovamo-onamo osigurati da voda jednakomjerno
zalije cijeli koljenski pregib. Dakle, nakon to ga malo zadrimo iznad koljenskog pregiba,
vodimo mlaz vode na unutranju stranu desne potkoljenice i prema dolje. Zatim na stranjem
donjem dijelu lijeve noge ponemo jednako kao na desnoj nozi, mlaz vodimo do koljenskog
pregiba, i tu ga zadrimo 5 do 10 sekunda, odnosno do pojave reakcije, i zatim neposredno,
ne silazei lijevim listom, prijeemo opet na desnu potkoljenicu, iznad koljenskog pregiba
zadrimo mlaz nekoliko sekunda, a zatim ga usmjerimo preko unutranje strane lijeve po
tkoljenice prema dolje. Nakon toga pacijent se okree licem prema nama. I sprijeda poinje
mo desno dolje i postupamo jednako kao to je opisano za stranju stranu. I ovdje se za
drimo iznad ivera onako kao ranije iznad koljenskog pregiba. Zatim nastavljamo jednako
kao na stranjem dijelu noge. Na kraju polijemo i tabane.
Polijevanje bedara
Posebnosti: Polijevanje koljena moemo primijeniti i na pacijente koji lee u postelji, ako
su u stanju da sjednu na rub postelje. Noge treba da dignu na klupicu koju stavimo u sjedeu
kadu ili neku drugu odgovarajuu posudu. Meutim, koliko je god mogue treba se drati
sheme polijevanja.
Svatko moe i sam sebi polijevati koljena, ali pri tome mora potivati sve bitno opi
sano.
Polijevanje bedara
Polijevanje bedara obuhvaa polijevanje obiju nogu od stranjice nadolje.
Osnovni uvjeti su isti za sve postupke hladnom vodom. Po jaini je polijevanje bedara
srednje jak zahvat za organizam, i ne smije se primjenjivati na poetku kure. Ni kod bolesnika
se ne smije primjenjivati bez upute lijenika.
Tehnika polijevanja je u biti ista kao pri polijevanju koljena. Poinjemo od donjeg dijela
stranje strane desne noge, diemo mlaz prema vanjskoj strani lista i polako prelazimo na
stranju stranu bedra i do stranjice gdje se opet zadrimo 3 do 10 sekunda ili do pojave
reakcije. Zatim mlaz vodimo po unutranjoj strani desne noge do stopala, prijeemo na vanj
sku stranu lijeve noge i penjemo se jednako kao po desnoj nozi do stranjice i tu se zadrimo.
Mlaz vode ne smije se usmjeriti na jednu toku nego se laganim pomicanjem gumenog cri
jeva u vodoravnom smjeru mora slijevati niz stranji dio obiju nogu tanko i to ravnom
jernije. Ispod lijevog dijela stranjice vodimo mlaz vode do ispod desnog dijela stranjice i
zadrimo se jednako dugo i na isti nain kao na lijevoj. Od ispod desne strane stranjice opet
vodimo mlaz do ispod lijeve strane stranjice i zadrimo se jednako dugo. Zatim mlaz vo
dimo unutranjom stranom lijeve noge do stopala. Pacijent se sada okrene licem prema ono
me tko ga polijeva. Prednja strana obiju nogu polijeva se jednako kao stranja. Mlaz vodimo
prema gore do preponskog pregiba ne polijevajui pri tome direktno potkoljenicu. Kada stig
nemo do preponskog pregiba podesimo crijevo tako da jednakomjerni sloj vode oblije po
vrinu koe obiju nogu sprijeda. Na kraju polijemo i tabane.
S h e m a polijevanja koljena: stranja strana donjeg dijela desne noge - vanjska strana
- list - desni koljenski pregib - unutranja strana desne potkoljenice - vanjska strana
stranjeg donjeg dijela lijeve noge - lijevi list - lijevi koljenski pregib - desni koljenski
pregib - lijevi koljenski pregib - unutranja strana lijeve potkoljenice - jednako na pred
njoj strani tabani.
Shema polijevanja bedara: donji dio stranje strane desne noge - desni lisv i stranja stra
na bedra - stranjica - unutranja strana desne noge - stranja strana lijeve noge - lijevi
list i stranja strana bedra - lijevi dio stranjice - desni dio stranjice - lijevi dio stranjice
- unutranja strana lijeve noge - isto tako po prednjoj strani - tabani.
Svatko moe sam sebi uz pomo cijevi politi koljena.
168
Polijevanje donjeg dijela tijela

Polijevanje donjeg dijela tijela nazivamo i produljeno polijevanje bedara s polijevanjem tijela.
Obuhvaa polijevanje nogu, predjela kria do rebranog luka i trbuh.
Treba se drati svih osnovnih naela kao i u drugim postupcima hladnom vodom. Bu
dui da se polijevanje donjeg dijela tijela ve ubraja u snaan podraaj, ne smije se primje
njivati bez lijenika.
Tehnika je ista kao za polijevanje bedara. Mlaz vodimo navie po cijeloj stranjici do dva
naestog rebra gdje se nekoliko sekunda zadrimo ili priekamo reakciju. Pri tome mora mlaz
vode padati plotimice, odozgo, da se ne razdrae bubrezi. Po prednjoj strani idemo odozdo
prema gore kao pri polijevanju bedara, ali mlaz vodimo preko preponskog pregiba navie
do rebranog luka i zadrimo ga kao na stranjoj strani. Kad nakon zadnje promjene stra
ne prijeemo mlazom na lijevu stranu, ne idemo unutranjom stranom nadolje nego mla
zom vode tri do est puta zaokruimo zdesna ulijevo, onako kako prolazi debelo crijevo.
Meutim, mlaz vode ne bi smio padati na mokrani mjehur. Nakon zadnjeg kruga idemo
lijevom stranom a onda unutranjom stranom lijeve noge nadolje do stopala. Na kraju
polijemo i tabane.
Shema polijevanja donjeg dijela tijela: donji dio desne noge - desno bedro - 12. desno
rebro - nadolje do stopala - donji dio lijeve noge - lijevo bedro - 12. lijevo rebro - 12.
desno rebro - 12. lijevo rebro - nadolje - jednako po prednjoj strani - kruenje zdesna uli
jevo lijevom stranom nadolje do stopala tabani.
Polijevanje leda
Tako zovemo polijevanje cijele lene strane tijela. Po jaini podraaja to je vrlo jak postupak
za organizam i zbog toga moemo ga primjenjivati samo po lijenikovoj uputi.
Tehnika: poinjemo jednako kao pri polijevanju bedara, na donjem dijelu desne noge, po
listu idemo navie do stranjice ali tu se ne zadravamo kao pri polijevanju bedara nego
unutranjom stranom desne noge idemo prema dolje i prijeemo na lijevu nogu a preko nje
Polijevanje donjeg dijela tijela
Polijevanje leda
Polijevanje
169
doemo do lijevog dijela stranjice. Tu zadrimo mlaz tako da voda tee pacijentu u lijevu
aku i on treba da smoi prsi i predio srca. Za to vrijeme poljeva smoi pacijentu lea (okvasi) i crijevo uhvati desnom rukom tako da mu otvor bude okrenut nagore (tzv. planinarski
poloaj). U takvom poloaju idemo crijevom od desnog dlana po ruci navie prema lopatici,
tu se zadrimo 5 do 10 sekunda, jednako kao to smo se zadravali na drugim mjestima od
nosno do pojave reakcije; pri tome voda mora jednakomjerno oblijevati cijelu desnu stranu.
Zatim mlaz vodimo po leima prema dolje preko stranjice i ispod stranjice prijeemo
na lijevi dlan, odakle po lijevoj ruci idemo prema gore do lijeve lopatice jednako onako
kako smo to uinili po desnoj strani. Na lijevoj lopatici se takoer zadrimo onako kao
na desnoj, ali nakon toga ne idemo nadolje nego jo dva do tri puta s lijeve na desnu
i s desne na lijevu lopaticu; tek nakon posljednjeg mijenjanja strane vodimo mlaz lijevom
stranom nadolje. Od desne k lijevoj lopatici idemo ispod stranjice, ali u tom sluaju ne
idemo prema gore po ruci nego po leima, a pri tome mlaz vodimo u okomitom po
loaju (planinarski poloaj) uz kraljenicu prema gore. Mlaz vode ne bi smio padati na
samu kraljenicu.
Posebnost: u neto promijenjenom obliku moemo lea polijevati i kad pacijent sjedi,
samo to tehniku treba na odgovarajui nain prilagoditi.
Shema polijevanja lea: donji stranji dio desne noge - po desnoj nozi do stranjice po unutranjoj strani desne noge prema dolje - po lijevoj nozi do stranjice - kvaenje prsiju
i predjela srca - lijeva ruka do lijevoga ramenog zgloba - lijeva ruka do lijeve lopatice mijenjanje strana ispod stranjice - po leima uz kraljenicu prema gore do desne lopatice
- po leima prema dolje - mijenjanje strana ispod stranjice - po lijevoj strani lea uz kra
ljenicu navie do lijeve lopatice - eventualno jo jedno mijenjanje strana - lijeva strana lea
- po unutranjoj strani lijeve noge prema dolje tabani.
Polijevanje cijelog tijela
Odreenim redoslijedom polijevamo cijelo tijelo. Treba voditi rauna o svim onim osnovnim
uvjetima koji vrijede za druge postupke hladnom vodom. Budui da je polijevanje cijelog ti
jela postupak vrlo snaan za organizam, primjenjuje se samo ako propie lijenik.
Tehnika polijevanja cijelog tijela slina je kao pri polijevanju lea. Opet poinjemo na
gornjem dijelu desnog stopala, vodimo mlaz do stranjice i po unutranjoj strani desne noge
prema dolje. Na lijevoj strani postupamo jednako ali ne idemo prema dolje nego pacijentu
damo vodu u lijevu ruku da smoi (okvasi) prsa i predio srca, a sami mu smoimo lea,
zatim crijevom u uspravnom poloaju (planinarskom) idemo po desnoj ruci prema gore do
desne lopatice gdje se zadrimo a crijevo drimo tako da se dvije treine vode razlijevaju
po leima, a treina po prsima. ()nda mijenjamo stranu jednako kao pri polijevanju lea, pri
emu vodimo mlaz voe po desnoj strani leda prema dolje do ispod Stranjice, odatle pre
lazimo na lijevu aku, a od nje navie na lijevu lopaticu gdje se zadrimo i gdje treba opet
da se dvije treine vode razlijevaju po leima, a treina po prsima. Sada ne prelazimo s lijeve
lopatice na desnu ispod stranjice nego po zatiljku. Nakon to dva puta promijenimo stranu
idemo po lijevoj strani prema dolje do stopala. Sada se pacijent okrene licem prema osobi
koja ga polijeva. Na prednjoj strani ponemo odmah s desnom akom i nastavljamo po ruci
navie do ramena. Tu se zaustavimo i drimo crijevo tako da se dvije treine vode razlijevaju
po prsima, a treina po leima (dakle, obratno nego prije). Zatim vodimo mlaz po prednjoj
strani prsnog koa i po trbuhu dolje do preponske kosti, prijeemo na lijevu stranu, tu po
injemo s lijevom akom i idemo opet po ruci prema gore do lijeve lopatice, zadrimo se
da se voda razlije jednako kao na desnoj strani, a zatim nekoliko puta promijenimo strane
170
Polijevanje
171
preko prsne kosti. Zatim po lijevoj strani prsnog koa i trbuha i po lijevoj nozi idemo prema
stopalu. Kod nekih bolesti, pogotovu kod oboljenja titnjae, ne prelazimo na drugu stranu
po vratu nego ispod preponske kosti. U pojedinanim sluajevima lijenik odluuje o pro
mjenama osnovnog postupka (vidi sliku).
u uspravnom poloaju (planinarskom), idemo po unutranjoj strani lijeve ruke navie do pa

zuha, prijeemo polako na prsa, i okruimo ih tri do pet puta (kod ena kruimo u obliku
osmice, da mlaz ne pada neposredno na dojke), a zatim ga sputamo lijevom rukom. Moemo
jo jednom ponoviti cijeli postupak.
S h e m a p o l i j e v a n j a cijelog tijela: desno stopalo - desna noga nadolje - stranja strana li

jevog stopala - lijeva noga do stranjice - kvaenje prsiju i predjela srca - desna aka - po
ruci prema gore do desne lopatice dvije treine vode po leima, treina po prsima po
leima nadolje - stranu mijenjamo ispod stranjice - lijeva aka - po lijevoj ruci prema gore
do lijeve lopatice - jo jedanput promjena strane - po lijevoj strani nadolje - sprijeda: desna
ruka do desnog ramena - dvije treine vode po prsima, treina po leima - po trupu nadolje
- mijenjanje strane ispod preponske kosti - lijeva ruka - lijevo rame - promjena nadesno
- promjena nalijevo - po lijevoj strani nadolje - tabani.
S h e m a p o l i j e v a n j a prsa: desna ruka do ramena - nadolje - po unutranjoj strani lijeve

ruke - prsa - tri puta kruimo - lijevom rukom nadolje.
Polijevanje ruku
Polijevaju se obje ruke. I ovdje su osnovni uvjeti isti kao za sve druge postupke s hladnom
vodom. Polijevanje ruku je blag postupak za organizam. Gotovo uvijek ruke moemo po
lijevati i sami kod kue.
Tehnika: Pacijent se nagne naprijed i rukama se uhvati za rubove klupice koja stoji u
kadi ili u odgovarajuoj posudi. U knajpovskim ljeilitima se za polijevanje ruku upotreb
ljava posebna reetka preko koje se pacijent nagne. Najbolje je da osoba koja polijeva stoji
malo po strani. Poinjemo onako kao da drimo pero i to crijevom na vanjskoj strani desne
ake, idemo po ruci prema gore do ramenog zgloba, tu se zadrimo 5 do 10 sekunda, od
nosno do pojave reakcije. Pri tome se voda ravnomjerno slijeva po desnoj ruci. Jednako ui
nimo i s lijevom rukom. Jo jedanput prijeemo na desnu ruku, na dlan, a odatle unutranjom
stranom desne ruke navie.
Zatim uinimo isto s lijevom rukom. Moemo jo jednom promijeniti ruke.
Posebnosti: U nudi moemo ruke polijevati i na slavini. Stavimo ruke tako da mlaz
vode oblijeva stranju stranu ruke i tako se sagnemo da se mlaz desnom rukom polako
penje prema ramenu a odatle opet slije nadolje. Isto uinimo i s lijevom rukom, a mo
emo ponavljati postupak mijenjajui sad jednu sad drugu ruku kao pri pravom polije
vanju ruku.
Ruke moemo polijevati i sjedei. Pacijent se nagne malo u stranu i isprui ruke iznad
posude u koju tee voda ili dri ruke u kadi.
S h e m a p o l i j e v a n j a r u k u : desna aka - desna ruka do ramena - lijeva aka - lijeva ruka
do ramena - ponavljanje.
P r o d u l j e n o polijevanje r u k u
Ovo je vrsta obinog polijevanja ruku. Mlazom vode ne polijevamo samo do ramena, nego
i lopaticu. Tehnika je jednaka kao pri obinom polijevanju ruku.
P o l i j e v a n j e prsa
Ovo polijevanje obuhvaa ruke i prsa. U obzir dolaze svi osnovni uvjeti predvieni za sve
primjene hladne vode. Polijevanje prsa je postupak srednje jaine za organizam i ne smije
se - posebno kod oboljenja srca i dinih organa - primjenjivati bez lijenika.
Tehnika: Poinjemo na vanjskoj strani desne ake kao pri polijevanju ruku, slijedimo ruku
do ramenog zgloba i vraamo se njenom unutranjom stranom. Zatim, drei crijevo
P o l i j e v a n j e g o r n j e g d i j e l a tijela
Ovim polijevanjem obuhvatimo i ruke i prsni ko. Treba voditi rauna o istim onim opim
uvjetima kao pri svakoj drugoj upotrebi hladne vode. Polijevanje gornjeg dijela tijela je vrlo
jak postupak za organizam i ne laamo ga se bez lijenika.
Tehnika polijevanja u poetku je jednaka tehnici polijevanja prsa. Dakle, poinjemo s des
nom rukom, mlaz vode vodimo do desnog ramena i po unutranjoj strani desne ruke vra
amo se nadolje. Zatim drei crijevo u uspravnom poloaju pomiemo mlaz vode od lijevog
dlana po unutranjoj strani lijeve ruke prema gore i na prsa i vie ih puta zaokruimo. Zatim
mlazom idemo naprijed ali ne nadolje po lijevoj ruci nego, poto promijenimo poloaj crijeva,
polako s desne strane prsa na lea odakle voda treba da se iroko razlije po cijelim leima.
Pri tome se pacijent toliko sagne da mu voda ne bi tekla po odjei, ali zatiljak dri malo
prema gore. Ruku drimo na pacijentovu vratu tako da njome presretnemo mlaz vode jer
se kosa ne smije smoiti. enama preporuujemo da stave kapu za kupanje. Na leima ne
drimo crijevo tako da se voda slijeva cijelo vrijeme na isto mjesto nego nekoliko puta za
okruimo po leima, zatim polijevamo lijevo rame i cijelu ruku nadolje. Ako nam se uini
primjerenim i potrebnim, moemo polijevanje na isti nain ponoviti. Naroito je vano da
pacijent mirno i duboko die. Da se odjea ne bi smoila, najbolje je oko bokova omotati
runik (vidi sliku).
S h e m a p o l i j e v a n j a g o r n j e g d i j e l a t i j e l a : vanjska strana desne ake - desna ruka do
ramena - po unutranjoj strani nadolje - po unutranjoj strani lijeve ruke nagore - zaokruavanje prsa - po desnoj strani polako na leda - okruimo leda - po desnoj ruci
nadolje.
Polijevanje glave
Ovaj nain lijeenja je izuzetno rijedak, a propisati ga smije samo lijenik, jer je relativno jak
postupak za organizam. I ovdje vrijede svi oni osnovni uvjeti kao za sve druge postupke li
jeenja hladnom vodom.
Tehnika- Ponemo iza desnog uha i mlaz vodimo u sve manjim krugovima od vani pre
ma sreditu glave, a zatim se istim putem vraamo. Polijevanje glave traje vrlo kratko, a kad
se zavri, glavu treba dobro osuiti.
Polijevanje lica
Polijevanje lica je vrlo blag postupak, osjeava i moemo ga ponavljati po vie puta na dan.
Pacijent se nagne naprijed, a oko vrata dri runik da mu voda ne bi otjecala po odjei. Mlaz
vode treba da bude malo slabiji nego inae. Poinjemo na desnoj strani lica i zaokruimo
ga polako pomiui mlaz. Zatim mlazom vode prijeemo nekoliko puta preko ela; kad cri
jevo vodimo u uzdunim prugama pacijentu omoguavamo da udie i izdie. Nakon poli
jevanja moramo osuiti lice. Polijevanje lica je zabranjeno u sluaju oboljelih sinusa (upljina
uz nos) i zelene mrene (glaukoma).
172
Polijevanje oiju
Ovaj se nain polijevanja rijetko primjenjuje. ee su kupelji oiju. Oi se polijevaju tako
da se vrlo slabim mazom vie puta prijee preko oba oka. I pri ovom polijevanju treba osi
gurati da pacijent moe disati. Cesto se polijeva lice zajedno s oima. Kad polijevanje zavri,
mokra mjesta treba obrisati. Vrijede ista upozorenja kao i za polijevanje lica.
Polijevanje uiju
I ovo je polijevanje rijetko a propisuje ga samo lijenik.
Tehnika: Poinjemo iza usne koljke i vodenim mlazom polijevamo oko uha; pacijentova
je glava nagnuta malo naprijed i u stranu. Voda ne smije ui u uho. Ui moemo polijevati
i pod slavinom ako glavu namjestimo tako da se voda ravnomjerno slijeva oko uha. Ako
su ui bolesne, moemo ih polijevati samo uz dozvolu lijenika.
Vrue polijevanje zatiljka
Vrue polijevanje zatiljka obino dolazi u obzir potkraj izmjeninog polijevanja ruku i izmje
ninog polijevanja gornjeg dijela tijela. Vruom vodom polijevamo predio vrata i zatiljka u
okomitim i vodoravnim prugama sve dok koa jako ne pocrveni. Nakon vrueg polijevanja
zatiljka ne smije se primijeniti nikakav hladan postupak, a preporuljivo je da se bolesnik od
mara u postelji. Vrue polijevanje zatiljka je zabranjeno u sluaju visokoga krvnog tlaka, pre
komjernog djelovanja titnjae i zelene mrene (glaukoma).
Ispiranje
Ispiranje je postupak koji dolazi u obzir prije svega nakon tople kupelji ili nekoga drugog
toplog ili vrueg postupka. Bitno je to irim mlazom vode tijelo brzo saprati (politi). To
se najbolje radi ako se kraj cijevi stisne palcem i kaiprstom i napravi vrlo irok mlaz vode.
Njime se brzo prelazi od desnog stopala po desnoj nozi do stranjice i natrag, zatim |x> lijevo]
nozi na isti nain, potom od desne ake prema gore po desnoj ruci pa preko desne lopatice
i po cijeloj desnoj strani prema dolje. To isto u i . - i m o i po lijevoj strani. Voda m o t a obliti
cijelu lenu stranu. Sprijeda |x>nemo s desnom ': om, idemo do desnog ramena i prednjom
stranom dolje do stopala. Isto uradimo i JXJ lijevoj strani.
Polijevanje
173
Brzo (otro) polijevanje

Brzo ili otro polijevanje je poseban oblik polijevanja za koji je karakteristino da voda iz
crijeva istjee pod znatnim pritiskom. Brza polijevanja mogu biti hladna, vrua ili promjen
ljivo topla. Uz toplotni podraaj koji dolazi od tople ili hladne vode, pri munjevitim poli
jevanjima vanu ulogu ima i mehaniki podraaj. Brza polijevanja su i neke vrste masaa vo
dom. U usporedbi s obinim polijevanjima, brza ili otra polijevanja su relativno snani i te
ki zahvati za organizam.
Za sva hladna brza polijevanja vrijede isti osnovni uvjeti kao za sva druga lijeenja hlad
nom vodom, ali je pri takvom polijevanju potreban i poseban oprez. Kod svih bolesti, a po
sebno kod bolesti srca i ila, proirenih vena ili ope slabosti organizma, brza polijevanja
ne smiju se primjenjivati bez lijenikove upute.
U vezi s trajanjem brzih polijevanja vrijedi openito: to bre i tehniki besprekornije po
lijevamo, to je vei uspjeh. Kad polijevamo cijelo tijelo, postupak ne bi trebao trajati dulje
od 4 minute, a brza polijevanja svih drugih dijelova tijela moraju biti jo kraa. Izvode se
vodom iz vodovoda.
Vrlo rijetko se mogu primjenjivati u kui jer nema odgovarajuih ureaja. Mlaz vode
mora imati pritisak od 1 do 3 atmosfere, a potrebna je i velika prostorija kako bi mlaz mogao
padati na pacijenta. S obzirom na pritisak vode razdaljina od otvora crijeva i pacijenta treba
biti od 2 do 4 metra. Osim vodovoda s dovoljnim pritiskom potrebno je jo i dovoljno gibIjivo crijevo s metalnom mlaznicom na otvoru, promjera otprilike pola centimetra. Dok po
lijevamo crijevo drimo tako da desni kaiprst sa strane prelazi preko mlaznice; zahvaljujui
tome moemo prstom pritiskati na mlaz i podeavati mu jainu. Na taj nain moemo mlaz
podeavati tako da na neke dijelove tijela djeluje veim a na druge manjim pritiskom.
Pritiskom prsta na mlaz moemo napraviti i kiu, odnosno prskati tijelo. Po jaini mlaza
razlikujemo kiu (to je vrlo slab mlaz), slab mlaz i jak mlaz. Tehnika brzih polijevanja
potanko je opisana uz svaki nain posebno. Glavni oblici brzog polijevanja jesu: brzo po
lijevanje koljena, brzo polijevanje bedara, brzo polijevanje cijelog tijela i njegova varijanta,
polijevanje leda. Sva se brza polijevanja mogu izvoditi i kao izmjenina brza polijevanja;
to znai da je prvo brzo polijevanje vrue (kao pri izmjeninim polijevanjima), a drugo
hladno. Rijetko se primjenjuju samo vrua brza polijevanja, na primjer vrue brzo poli
jevanje lea.
Izmjenino polijevanje
Izmjenino polijevanje nije pravi sastavni dio prvobitnih Kneippovih kura vodom. Od 1920.
godine sve se vie uvodi u knajpovski nain lijeenja i danas je ve esto.
Bit izmjeninog polijevanja je da nakon toplog ili vrueg polijevanja slijedi hladno. Iemperatura prvog polijevanja iznosi izmeu 38 i 42C, to ovisi o veoj ili manjoj pacijentovoj
sposobnosti da podnosi vruinu i o gubljenju topline pri otjecanju vode. Temperatura hlad
nog polijevanja iznosi izmeu 8 i 15C. Za hladno polijevanje veinom se upotrebljava voda
iz vodovoda. Toplo i hladno polijevanje moe se izmjenjivati i po nekoliko puta, a da ne
treba praviti vremenski razmak izmeu njih. Ako nemamo odgovarajue ureaje moemo z;i
toplo i za vrue polijevanje uzeti zaljeva, a za hladno crijevo kao i obino. Gotovo sva na
vedena polijevanja moemo izvoditi i naizmjenino, tehnika je ista kao pri obinom polije
vanju, ali su pojedinani obljevi krai. Inae se ne smije zanemariti sve ono to je navedeno
za svaki pojedini postupak vodom.
Vea izmjenina polijevanja nikad se ne izvode bez upute lijenika.
Brzo polijevanje koljena

Pri polijevanju treba voditi rauna o svim onim osnovnim uvjetima navedenim i za sva dru
ga lijeenja hladnom vodom. Posebno treba obratiti panju na proirene vene, jer se moe
dogoditi da usprkos proirenim venama lijenik zbog drugih razloga propie lijeenje brzim
polijevanjem koljena. Mlaz ne smije nikad padati na ile svom snagom. Ni cjevanicu ne smi
jemo neposredno gaati mlazom. Po jaini djelovanja na organizam polijevanje koljena je naj
blai oblik brzog polijevanja, iako se ubraja meu zahvate srednje jaine.
Tehnika izvoenja: Pacijent se svue i leima okrene prema onome tko ga polijeva. Po
injemo sa slabim mlazom koji pada sa strane na stranju stranu donjeg dijela desne noge,
nastavljamo jaim mlazom po vanjskoj strani lista i prema gore malo iznad koljenskog pre
giba, malo oslabimo mlaz i idemo po unutranjoj strani potkoljenice nadolje. Isto se uini
i na lijevoj potkoljenici. Zatim jo jedanput prijeemo na desnu potkoljenicu, pa na lijevu i
moemo jo jedanput ponoviti polijevanje iz poetka. Najjaim mlazom jo jedanput prije
emo po stranjoj strani desne potkoljenice, a onda po lijevoj. To izvodimo tako da valovitim
gibanjem kraja crijeva postignemo i valovit mlaz vode.
174
Tada se pacijent okrene licem prema onome tko ga polijeva. Mlaz se usmjeri od donjeg
dijela stranje strane desne noge po vanjskoj strani lista prema gore jednako kao po stranjoj
strani, otprilike tri puta okruimo aicu i prijeemo po unutranjoj strani potkoljenice s os
labljenim mlazom nadolje. Nikad ne smijemo najjaim mlazom zahvatiti cjevanicu. Ne po
lijeva se ni prednja strana potkoljenice.
Zatim se pacijent okrene bono tako da je desnom stranom okrenut prema onome tko
ga polijeva, a desnu nogu pomakne za korak naprijed. Vanjska strana desne potkoljenice i
unutranja strana lijeve potkoljenice okrenute su prema onome tko polijeva. S malo oslab
ljenim mlazom voe |x)nemo na vanjskoj strani glenja desne noge, idemo polako nesma
njenom snagom po listu prema gore do iznad ivera, a zatim i dalje vanjskom stranom prema
dolje do glenja, zatim jo slabijim mlazom prijeemo na lijevu potkoljenicu i nastavljamo
po njezinoj unutranjoj strani jednako kao to smo uinili na desnoj potkoljenici. Nesmanje
nom snagom mlaza polijevamo desnu potkoljenicu, a odmah zatim smanjenom snagom lijevu
potkoljenicu, zatim polijevamo vanjsku stranu desne potkoljenice jakim mlazom. Ne polije
vamo unutranju stranu lijeve potkoljenice.
Nakon toga pacijent se okrene tako da je poljevau okrenut lijevom stranom, a lijevu
nogu izbaci naprijed. Polijevanje po lijevoj strani odvija se jednako kao na desnoj. Na kraju
postupka pacijent se okrene leima prema poljevau i najprije podigne desni, a zatim i lijevi
taban da ih polije nesmanjenom snagom vodenog mlaza. Snanim pritiskom na otvor crijeva
napravimo mlaz koji se rasprava poput kie i njime polijemo obje potkoljenice; pri tome
se pacijent treba okrenuti nekoliko puta ukrug.
Brzo polijevanje bedara
I za ovo polijevanje vrijede ista osnovna pravila kao za sve druge postupke lijeenja hladnom
vodom, a pogotovu kao pri svim brzim polijevanjima. Jaina djelovanja brzog polijevanja be
dara je vrlo velika i otra i stoga ga ne treba primjenjivati bez lijenika.
Tehnika ovoga polijevanja poklapa se uglavnom s tehnikom polijevanja koljena. Bedra
ponemo polijevati rasprivajuom kiom koja oblijeva do stranjice, a pacijent se okretanjem
nekoliko puta namjesti pred crijevo. Zatim treba da malo oslabljen mlaz vode djeluje na vanj
sku stranu glenja, a onda svom snagom po vanjskoj strani lista prema gore i uz stranju
stranu bedra do stranjice oko koje nekoliko puta prijeemo ukrug najsnanijim mlazom. Za
tim polijevamo po unutranjoj strani noge prema dolje. Jednako uinimo i s desnom stranom,
a onda jo jedanput obradimo desnu i lijevu nogu. Nakon toga polijevamo lea.
Kad se pacijent okrene, uinimo isto kao na prednjoj strani, na bedru malo oslabimo
mlaz i na putu prema dolje tri puta okruimo iver. Moramo voditi rauna da mlaz ne udara
na stidni dio tijela. Kad pacijenta polijemo po prednjoj strani, on se okrene prema poljevau
postrance, kao pri brzom polijevanju koljena. Mlazom idemo po onoj strani noge koja je ok
renuta prema poljevau pa prema gore do stranjice koju nekoliko puta polijemo kruno,
a onda idemo istom stranom prema dolje. Isto tako idemo s oslabljenim mlazom po unu
tranjoj strani i to malo iznad polovice bedara i odmah opet po unutranjoj strani prema
dolje.
Na kraju polijevamo tabane, a poslije toga rasprimo mlaz u visini stranjice i usmjerimo
ga na pacijenta koji se nekoliko puta okrene.
Brzo polijevanje lea
Brzo polijevanje lea je u stvari samo nepotpuno brzo polijevanje cijelog tijela, ali ogranieno
na stranju stranu tijela. Po svom djelovanju na organizam polijevanje lea je vrlo otar za
hvat i praktiki je samo priprema za cjelokupno brzo polijevanje. U promijenjenom obliku
Polijevanje
175
Vrue brzo [lijevanje leda
primjenjujemo ga ee kao takozvano v r u e brzo p o l i j e v a n j e l e a (na leima mlazom

vode ocrtamo stablo jele, ali ne polijevamo noge). Poinjemo na desnoj strani stranjice.
Brzo p o l i j e v a n j e c i j e l o g tijela
Za brzo polijevanje cijelog tijela vrijede ista pravila i isti osnovni uvjeti kao za svako drugo
lijeenje hladnom vodom. Prema djelovanju na organizam ovo je najsnanije polijevanje i ne
smijemo ga primjenjivati bez lijenikovih uputa. Dobro je i ovo polijevanje usporediti s teh
nikom brzog polijevanja koljena i bedara. Pri brzom polijevanju cijelog tijela pacijentu umo
tamo glavu runikom tako da mu ui i kosa budu pokriveni Poinjemo s rasprenim mlazom
koji treba da see do stranjice, zatim s malo oslabljenim mlazom prijeemo na gleanj, naj
snanijim mlazom prijeemo po listu i bedru prema gore, tri puta opiemo krug oko
stranjice i po desnoj se nozi vratimo prema dolje. Po lijevoj strani idemo opet prema gore
do stranjice oko koje opiemo krug tri puta, podesimo mlaz tako da pacijent lijevom rukom
presretne vodu i njome okvasi prsa i predio srca, a tek onda mlazom polijevamo unutranju
stranu lijeve noge nadolje. Usmjerimo mlaz na stranju stranu desne ruke koja visi, prijeemo
po ruci do lopatice i tri puta je okruimo, odmah zatim idemo po desnoj ruci nadolje, ispod
stranjice prijeemo na lijevu ruku i polijevamo je nagore, isto kao i desnu ruku, okruimo
lijevu lopaticu, sputamo mlaz po lijevoj ruci nadolje i s oslabljenim mlazom desno od kra
ljenice nagore do vrata pa niz kraljenicu. Ispod stranjice okrenemo mlaz na lijevu stranu
i polijevamo uz kraljenicu, isto kao i na desnoj strani, najprije prema gore a onda prema
dolje. Slijedi polijevanje lene strane tijela. Polijemo desnu nogu pa lijevu, zatim prijeemo
na desnu ruku, s nje na lijevu, i naposljetku s neto slabijim mlazom cikcakasto polijemo ci
jelu stranju stranu tijela (ukljuujui lea). Zatim se pacijent okrene licem prema poljevau.
Na prednjoj strani najprije polijevamo obje noge onako kao pri brzom polijevanju bedara.
Zatim idemo po vanjskoj strani desne ruke prema gore do prsiju, dva do tri puta ih okruimo
oslabljenim mlazom. Mlaz vode nikad ne smije udarati svom snagom na prsa. Zatim pre
lazimo s mlazom opet po desnoj ruci nadolje, ispod stidnog predjela prijeemo na lijevu
stranu i po lijevoj ruci do prsa, okruimo ih isto onako kao na desnoj strani u predjelu
176
slijepog crijeva, idemo u smjeru puta debelog crijeva prema lijevoj strani i nakon dvokratnog
ili trokratnog ponavljanja spustimo se po lijevoj nozi nadolje. Prednja strana se ne polijeva.
Pacijent se opet leima okrene prema onome tko ga polijeva, desnu ruku isprui vodoravno
naprijed, a glavu nagne malo unatrag. S najjaim mlazom idemo od glenja prema gore do
zdjelice, zatim s oslabljenim mlazom po desnoj strani do pazuha, a onda opet jakim mlazom
polijemo ruku. Mlaz treba usmjeravati tako da ne zahvati vrat, a pogotovu ne ui. Onda ide
mo isto tako po ruci, boku i nozi prema dolje. Sada s oslabljenim mlazom idemo po unu
tranjoj strani lijeve noge okrenute prema poljevau prema gore do priblino polovice bedra
i opet prema dolje. Pacijent stoji s desnom stranom okrenut prema poljevau; tu stranu po
lijemo i tako zavrimo polijevanje desne strane, ali moramo voditi rauna o tome da izmeu
zdjelice i pazuha smijemo polijevati samo oslabljenim mlazom. Kad se pacijent okrene, slijedi
jo polijevanje tabana, a zatim rasprimo vou kao kiu po cijelom njegovom tijelu.
Brzo polijevanje kao kupelj za masau
Brzo polijevanje koje primjenjujemo kao kupelj radi masae kombinacija je biljne kupelji (za
ope oputanje) i vruega djelominog brzog polijevanja. To djelomino brzo polijevanje za
hvaa samo pojedine dijelove koe koji su refleksno povezani s odreenim unutranjim or
ganima (kao pri masai vezivnog tkiva). Dijelove koe odreuje tono lijenik. Na sve meke
dijelove djelujemo samo s oslabljenim mlazom.
Shema brzog polijevanja kao kupelji za masau
1. 5 minuta biljne troetvrtinske kupelji (predio srca je iznad vode, lea su u vodi pri 36
do 38C),
2. vrue brzo polijevanje (oko 41 do 45 C) propisanog dijela koe,
3. 5 minuta troetvrtinske biljne kupelji kao pod 1 (po potrebi dodaje se vrua voda),
4. vrue brzo polijevanje propisanog dijela koe kao pod 2. Hladno samo u sluaju pogrene
venozne reakcije,
5. odmor u postelji najmanje sat i pol do dva sata.
Brzo polijevanje kao kupelj radi masae moemo primjenjivati samo ako ga propie lijenik.
U
Hodanje bosim nogama, tranje po rosi

i hodanje po vodi
Hodanje bosim nogama
I lodanje bosim nogama je vrlo vano sredstvo za jaanje i lijeenje. Kad se razumno postupa,
primjereno je svakome i izvodivo gotovo svugdje. Osjetljivi i oni koji nisu dovoljno ovrsh,
treba najprije po sobi da ponu hodati bosi; u poetku treba da hodaju po sobi bez cipela
i arapa samo nekoliko minuta, a to je najbolje povezivati s jutarnjom gimnastikom. Zatim
sve dulje hodamo bosim nogama i na kraju i izvan kue. Vani najvie hodamo u posebnim
sandalama, jer je kod veine ljudi ronati zatitni sloj koe na tabanima preslabo razvijen. Najpodesnije su one sandale koje pokrivaju samo tabane i imaju samo jedan do dva poprena
remena. Najbolje su takozvane knajpovske sandale.
Tranje po rosi
Tranje ili hodanje po rosi je u odreenom smislu samo otriji nain hodanja bosim nogama,
a bit takvog hodanja je da po zelenoj rosnoj travi trkaramo bosi. Zato dolazi u obzir samo
Povoj
177
u rano jutro. U jxxretku ne treba da traje vie od 1 do 2 minute, kasnije ga polako produ
ljujemo na 5 minuta. Za vrijeme i nakon tranja po rosi moramo se dovoljno utopliti, kao
i pri svim postupcima hladnom vodom, s kojima hodanje po rosi ima u svom fiziolokom
djelovanju mnogo zajednikog. Tranje po rosi moemo osmiljeno povezati s jutarnjom gim
nastikom na otvorenom.
Hodanje po vodi
Hodati po vodi moemo u kui i izvan nje. Bitno je samo da odreeno vrijeme hodamo po
vodi koja nam see do listova ili vie.
U kui se moe upotrijebiti kada za kupanje ili korito za pranje, a u nudi moe posluiti
i obina abrica, ali u tom sluaju sjedei hodamo po vodi. Na otvorenom moemo u ne
previe dubokom potoku ili umjetnom bazenu u vrtu sa svjeom vodom. Dok hodamo po
vodi moramo izmjenino dizati noge. I u ovom sluaju vrijedi: to je voda hladnija i svjeija,
postupak je to krai i bolji. Ali u svakom je sluaju osnovni uvjet da noge budu tople. Ako
ne moe drugaije, treba ih ugrijati toplom kupelji za noge. Poetak reakcije odluuje koliko
e trajati hodanje po vodi. Obino traje etvrt do dvije minute. Nakon hodanja po vodi treba
se dobro ugrijati, ako je potrebno i u postelji (vidi sliku).
Povoj
U knjizi Moje lijeenje vodom Kneipp je ovako pisao o ulozi i zadaama povoja: Kao to
svaki povoj ima svoj naziv, tako i karakteristino djeluje, i kao to se povoji jedan od drugoga
razlikuju, razlikuju se i njihova djelovanja. Meutim, svi povoji rastapaju i razaraju tetne tva
ri, preuzimaju ih i izluuju te time poboljavaju prirodu. Isto tako izvlae i preuzimaju vru
inu iz tijela i smanjuju je ili obratno, prirodi dodaju umjetnu toplinu, ovisno o trenutnim
potrebama organizma. Kad je tijelo u vruici, preuzimaju toplinu od njega, a kad je orga
nizam hladan, griju ga.
Najvanije djelovanje povoja jest poticanje aktivnosti koe. Na taj nain povoji djeluju na
ekonomiziranje toplinom, na optok krvi i na ivani sistem. U sluaju bolesti povojem se
moe pospjeiti izluivanje tetnih tvari. To znai da povojem moemo utjecati u povoljnom
smislu na temperaturu (na primjer u groznici) i krvni otpok i djelovati na ivani sistem.
Zbog brojnih ovisnosti izmeu koe i cijelog organizma povoj ne djeluje samo lokalno nego
utjee na cijeli niz funkcija u organizmu. Ako je povoj pravilno i dobro napravljen, mora po
ticati i pospjeivati rad svih obrambenih i vlastitih ljekovitih snaga organizma. Radi potpu
nosti informacije napominjemo da povoji ublaavaju i bolove. Djelovanje povoja ovisi po
gotovu o tome koliko ga dugo drimo.
Trajanje povoja
Koliko e trajati povoj ovisi o tome to njime elimo postii. Hladan povoj treba ili da
oduzme organizmu toplinu, ili da u njemu izazove toplinu ili znojenje; zato moramo raz
likovati:
hladan povoj za odvoenje topline:
po pravilu, te povoje stavljamo samo onda kad organizam ima lokalno ili uope previe top
line, na primjer u sluaju tekih upala ili velike vruice. Povoj ostaje na tijelu sve dok ne
postane topao, najee dvadeset do trideset minuta. Onda ga skinemo i po potrebi stavljamo
jo jedanput ili vie puta;
178
hladan povoj koji zadrava toplinu ili je stvara:

drimo ih na odreenom mjestu na tijelu dok ne izazovu zagrijavanje tog dijela i nakupljanje
krvi u njemu, ali pri tome se pacijent jo ne smije znojiti. Takvi povoji obino traju od tri
etvrt sata do sat i etvrt Mokru tkaninu treba dobro oeti;
hladan povoj za znojenje:
ostavljamo ga da djeluje sve dok se bolesnik ne oznoji; najee sat i etvrt do dva sata. Nje
govo djelovanje esto ubrzavamo i vruim ajem. Nakon poetka znojenja obino povoj os
taje na svom mjestu jo pola sata.
Budui da lijenici obino ne propisuju koliko dugo treba povoj djelovati, pokazat emo
to na nekim praktinim primjerima.
Koliko dugo treba drati hladan povoj - primjeri
Ako se bilo gdje na tijelu pojavi teka upala, obino posegnemo za hladnim povojem radi
odvoenja topline. Ako je ozbiljna upala krajnika stavljamo povoj na vrat i skidamo ga im
se ugrije, ali ga vie puta mijenjamo. Isto vrijedi i za teke upale zglobova. U svim tim slu
ajevima povojima zaustavljamo upale da ne prevladaju obrambene sposobnosti organizma
i da ih uinimo snoljivijima. Takvi povoji imaju smisla kod svih tekih upala i uope na
dijelovima tijela kojima elimo oduzeti toplinu, na primjer kod teke vruice.
Povoje koji zadravaju ili stvaraju toplinu stavljamo na odreena mjesta na kojima elimo
zadrati veu koliinu krvi koja na ta mjesta donosi i vie obrambenih tvari. Zato te povoje
upotrebljavamo prvenstveno kod kroninih bolesti kod kojih je obrambena sposobnost or
ganizma smanjena. Kroninu upalu drijela moemo, na primjer, lijeiti samo tako da u or
ganizmu potaknemo novu obranu. To moemo postii na razliite naine, a pogotovu tako
da stavimo povoj koji zadrava toplinu i ostaje od tri etvrt sata do sat i etvrt i ponovno
ga stavimo nakon dulje stanke. Tako se na oboljelom mjestu povea koliina krvi koja je
u vezi sa stupnjevanjem upale i poveanom obrambenom aktivnosti organizma. Isto vrijedi
za sve kronine upale. Zato, na primjer, i pri kroninim upalama zglobova, kad topline
nema dovoljno, primjenjujemo one povoje koji zadravaju toplinu. Ako, na primjer, e
limo urediti tok probave, takoer emo posegnuti za povojem koji zadrava toplinu (na
primjer povoj na lea); jer bolja opskrba krvlju znai i bolji rad organizma i njegovu veu
sposobnost.
Povoj za znojenje upotrebljavamo prije svega onda kad znojenjem elimo pospjeiti iz
luivanje. Tako, meu ostalim, pri infekcijskim bolestima (na primjer kod gripe i prehlade),
pri samotrovanjima ili trovanjima izvana (na primjer, pri trovanju mokraom ili hranom i
drugim) - ili pri gojaznosti.
Uvijek je pametno posavjetovati se s lijenikom o tome koliko dugo pacijent treba drati
povoj. Najei su povoji na prsa, na lea i na listove; ostavljamo ih tri etvrt sata do sat
i etvrt, ako lijenik ne propie drugaije; lijenik moe propisati povoje za odvoenje topline
ili zadravanje topline, a rjee za znojenje.
Mlaki povoj
Mlaki ili temperirani povoj primjenjuje se samo ako je temperatura bolesnikove koe oito
poviena, na primjer pri velikoj vruici ili nakon vruih kupelji. esto se pogreno misli da
ovaj povoj tedi organizam ili da ga titi. On je jednostavno preslab podraaj da bj izazvao
odgovarajuu reakciju.
Topli povoj
Topli povoj je takoer rijedak, jer prilikom povijanja brzo gubi mnogo topline.
Povoj
179
Vrui povoj
Vrui se povoj, naprotiv, upotrebljava vrlo esto i njime moemo organizmu dovoditi mno
go topline. Budui da se prilikom povijanja brzo hladi, naposljetku zapravo djeluje kao topli
povoj.
Vrste povoja
Poznati su nam, dakle, hladni, mlaki, topli i vrui povoji koje primjenjujemo ili s istom vo
dom ili s vodom u kojoj su dodaci. Po veliini razlikujemo male, srednje i velike povoje.
Meu male povoje koje moemo upotrebljavati bez posebnih opasnosti ubrajamo povoj na
ruku do zapea, povoj na cijelu ruku, povoj na nogu do glenja, povoj na listove, povoj na
nogu do lista, povoj na cijelu nogu, povoj na vrat, povoj na glavu i manje obloge.
Srednji povoji su povoji na prsa, povoji na leda, kratki povoji, donji i gornji. U ovoj sku
pini su ve povoji koje pri bolesti ne smijemo upotrebljavati bez dogovora s lijenikom.
Veliki povoji su donji ili troetvrtinski, potpuni povoj, panjolski ogrta, mokra koulja,
koulja od ilovae, slana koulja i koulja s trinama od sijena. Svi ti povoji snano djeluju
na organizam i mora ih propisati lijenik.
Opa priprema
Samo u dobro ugrijanoj postelji, a najbolje je i u dobro ugrijanoj sobi, smijemo primjenjivati
povoje, bilo hladne, mlake, tople ili vrue. Samo u nudi moemo stavljati povoje osobi koja
je na klupi za odmaranje. Da se ne bi izgubilo previe topline, pacijenta treba dobro pokriti.
Pacijent ne smije etkati dok ima povoj.
Na hladno tijelo ne stavlja se hladan povoj. Prije svakog lijeenja hladnom vodom treba
dobro ugrijati organizam. To se moe postii u toploj postelji u koju se po potrebi stavi termofor ili toplom kupelji, a rjee masaom ili toplim zraenjem. Pri prethodnom zagrijavanju
moemo se pomagati i toplim napicima od domaih ljekovitih trava ili toplim vonim so
kovima. Pri svakom povoju noge moraju biti tople (termofor).
Ni kod jednoga ozbiljnijeg oboljenja, posebno pri oslabljenom srcu, krvnim ilama i iv
cima ne smiju sc primjenjivati povoji bez upute lijenika. Isto vrijedi i za sve velike povoje
i zamotaje.
Pacijent treba prije svakog povoja obaviti veliku i malu nudu.
Povoji se ne smiju primjenjivati ni dan za danom, bar ne na isto mjesto, ako to ne propie
lijenik iz posebnih razloga. Uvijek treba prekidati podraaj ili ga mijenjati da ne bismo iza
zvali preveliku razdraenost.
Opa tehnika povijanja
Za struno i uspjeno povijanje potrebna su tri komada tkanine
1. grulx) platno koje upotrebljavamo kao tzv. mokru tkaninu; dolazi neposredno na kou,
2. obino propusno platno (suha tkanina) takozvano meduplatno koje pokriva mokru tka
ninu, a za 2 do 3 cm je dulje od flanelske tkanine ili vunenog pokrivaa,
3. vuneni pokriva (deka) ili flanelska tkanina kao vanjski pokriva.
Meduplatno ne smijemo zamijeniti tkaninom od nepropusne tvari kao to je na primjer
guma, kauuk, plastika i drugo. Ako je ikako mogue, uvijek treba upotrebljavati meutkaninu a ne pokrivati mokru tkaninu neposredno vunenim ili flanelskim pokrivaem. Naime,
svrha medutkanine odnosno suhe tkanine jest da uspori isparavanje i uini ga to ravnom
jernijim; osim toga ona se lake i pere i isti nego vuneni ili flanelski pokriva u kojima se
skuplja znoj i izluevine ako nema medutkanine. Uz to treba da suha tkanina bude dulja od
vunenog ili flanelskog pokrivaa da bi se sprijeio dodir s vunenim pokrivaem koji neki
180
pacijenti ne podnose. Osim toga, meutkanina se moe i bolje oprati nego vuneni pokriva,
tako da cijeli povoj bude to higijenskiji.
Povoji su razliite veliine, ovisno o primjeni:
irina X duljina
1 0 x 6 0 cm (dvostruko platno)
65 X 65 cm (kvadrat)
7 0 x 9 0 cm (duljina do 110 cm)
80 X 80 cm
80 X 100 cm
80 X 80 cm
80 X 100 cm
80 X 130 cm
80 X 80 cm
80 X 110 cm
80 X 130 do 180 cm
80 X 150 cm (duljina 190 cm)
160 X 160 cm
80 X 190 cm
180 cm irina (gore)
150 cm irina (dolje)
180
do 190 cm duga
mokra koulja
1 9 0 X 2 3 0 cm
potpuni povoj
flanel za parnu kompresu
80 X 100 cm
20 X 75 cm
gaice za kupanje
runik za kvaenje, pranje
50 X 80 cm (etiri puta presavijen)
20 X 25 cm (dvaput)
rukavica za pranje
50 X 50 cm
kompresa za srce
250 cm dug
panjolski ogrta (koulja)
sa 5 cm irokim pojasom oko vrata, ukupan opseg 200 cm, duljina rukava 85 cm, opseg
rukava 44 cm;
mokra koulja 180 do 220 cm duga, ukupan opseg 180 cm, duljina rukava 55 cm, opseg
rukava 44 cm.
Veliina vree s trinama od sijena ovisi o tome na kojem mjestu se upotrebljava, na primjer
2 5 x 3 5 cm, 3 0 x 4 0 cm, 3 5 x 4 5 cm, 4 0 x 6 0 cm. Otvor moemo zatvoriti pritiskaima ili
posuvratkom. Pritiskai ne smiju dodirivati kou.
Umjesto mokre koulje ili panjolskog ogrtaa moemo staviti i potpuni povoj, kao zamjenu
za povoj na noge do glenja ili povoj na listove moemo upotrijebiti vlane kratke arape.
Vunene arape moraju biti dulje od obinih.
Navedene dimenzije vrijede samo za platno.
Kako pre sa vi jamo:
povoj na vrat
povoj na aku
povoj na cijelu ruku
povoj na stopalo
povoj na nogu do koljena
povoj na listove
povoj na bedro (kratki)
povoj na bedro (dugi)
povoj na glavu
oblog
donji i gornji oblog
povoj na lea, povoj na prsa
trokutasti rubac
kratki povoj
donji ppvpj /3/4 povoj/ V oblika
nepresavijeno (jedan sloj): povoj na cijelu ruku, povoj na cijelu nogu, potpuni povoj;
jedanput presavijeno (dva sloja) povoj na vrat, povoj na stopalo, povoj na aku, povoj na
listove, povoj na glavu, povoj na lea, povoj na prsa, povoj na krsni predio, kratki povoj
i trokutasti rubac;
dvaput presavijeno (etiri sloja): donji i gornji povoj;
triput presavijeno (osam slojeva): vrui oblozi i komprese.
(hc Dr med Christian ley i dr med. / H. Kaiser: knei[>pkur richtig durchgefuhrt - Lhrenwirth Verlag, 1971)
Povoj
181
Prije svakog povijanja pripremimo sve to je potrebno. Pri veim i srednjim povijanjima
razgrnemo vuneni pokriva i meuplahtu na postelji i poloimo pacijenta na njih. Saekamo
da bolesnik malo ugrije plahtu i pokriva. Moemo odmah poeti primjenjivati male povoje
- potujui sve propise koji vrijede za sve povoje - im se dio tijela koji povijamo dovoljno
ugrije.
Ako lijenik ne propie drugaije, hladne povoje radimo s hladnom vodom, a vrue sa
to vruom jer se brzo hlade. A kad se malo ohlade, onda djeluju kao topli povoji. Tople
povoje, koji vrlo rijetko dolaze u obzir, umaemo u vodu zagrijanu na 37C, a temperirane
povoje u vodu od 20 do 25C
Povoje moemo praktino primjenjivati u svako doba, ali velike povoje ne treba lxez do
putenja lijenika stavljati jedan do dva sata prije jela i nakon njega. Kod debljih ljudi to vri
jedi i za manje povoje, a zadrke nema za mrave ljude i one sa slabom probavom.
Tek kad je sve pripremljeno, umoimo platno u vodu, dobro ga omemo da s njega ne
kaplje, i stavimo ga na onaj dio tijela koji namjeravamo poviti, tako da se dobro pripije uz
tijelo. Izmeu mokrog platna i tijela nikad se ne smiju ostaviti vei zrani mjehuri i nepo
krivena mjesta. Obino ponemo povijati iz suprotnog smjera. Kad omotamo mokro platno,
na njega to tjenje pritisnemo meutkaninu; meutim, ne smijemo pritisnuti ile niti ometati
disanje. Rubovi meutkanine moraju umnogome prijei mokru tkaninu. Na isti nain omo
tamo i vuneni pokriva ili flanelsku tkaninu, koji moraju biti od 2 do 3 cm krai od me
utkanine.
Dio meutkanine koji see preko vunenog pokrivaa posuvratimo prema van i dobijemo
mekan, higijenski beprijekoran rub koji ne nadrauje kou a upija znoj. Ako je pri povoju
potrebno posuvratiti tkaninu, treba uvijek to uiniti prema van.
Povijamo spretno ali bez urbe. Svrha je pri hladnim povojima izbjei mogunost da se
pacijent prehladi, a pri vruima sprijeiti nepotrebno i brzo hlaenje povoja. Tople i vrue
povoje najbolje je primjenjivati tako da se najprije pod onaj dio tijela koji namjeravamo poviti
poloi vuneni ili flanelski pokriva i meutkanina. Tkaninu, takozvani pravi povoj, umoimo
u toplu ili vruu tekuinu po mogunosti tek uz samu postelju. Umaemo tako da je s obje
strane savijemo do sredine, pripremljenim runikom je omemo, a zatim brzo povijemo. Kad
je tekuina vrua, treba paziti da se ne oparimo. Ako se povoj priprema u drugoj prostoriji,
tople i vrue |x>voje moemo donijeti do postelje ve umotane u meutkaninu i vuneni
pokriva.
Kad je pacijent povijen, treba ga dobro pokriti, a najbolje je vunenim pokrivaem i pe
rinom. Pri svim povijanjima podvijemo krajeve pokrivaa pod rame, a pacijentove ruke mo
raju biti ispod pokrivaa. Pri povijanju tekih bolesnika potreban je i pomonik koji pridrava
bolesnika i pomae mu.
Postupanje s povojem i nakon njega
Dok je na njemu povoj, pacijent treba da je to mirniji i oputeniji, a misli da usmjeri na
lijeenje. Uvijek je potreban najvei mir, pacijent ne smije itati niti se na bilo koji nain psi
hiki optereivati. Ako su mu u povoju i ruke, onaj tko ga njeguje treba da bude uz njega,
ili bar u blizini, da bi pacijent mogao da ga dozove u sluaju potrebe. Ako se bolesnik ne
ugrije u hladnom povoju za pola sata, pokuat emo ga ugrijati termoforom ili vruim na
picima. Ako se ni tada ne ugrije, treba skinuti povoj. Isto treba postupiti i ako je pacijent
u vruem povoju ali se ne zgrije nakon to se povoj ohladi. Ako se, dok je pacijent pod po
vojem, pojave bilo kakve slabosti, treba povoj ukloniti, a pacijentu dati kakva sredstva za
okrepu dok ne doe lijenik. U takvom sluaju moemo mu dati nekoliko Iloffmannovih
ili Kneippovih kapi za srce ili alicu crne kave. Sve druge mjere su u nadlenosti lijenika.
182
183
Povoj
Ako pacijent pod povojem zaspi, obino ga putamo da spava. Ali u svim sluajevima
kad je pacijent slabaan ili povojem elimo postii sasvim odreenu svrhu, moramo mu ski
nuti povoj. Soba u kojoj lei pacijent s povojem mora biti dobro provjetrena; kad je vrijeme
lijepo moemo otvoriti prozor, ali za vrijeme samog povijanja i odvijanja prozor mora biti
zatvoren. Svaki povoj treba to bre odviti. Kad odvijamo povoj s teko bolesnog ovjeka,
na pomonik ga mora tako drati da moemo brzo i bez zastoja raditi. Nakon skidanja sva
kog povoja pacijent treba da ostane jo najmanje pola sata (naknadno parenje) u postelji. Ug
lavnom nije potrebno a ni preporuljivo jako znojenje. Nakon pola sata pacijenta osuimo,
ako nije bolestan moe ustati. Po pravilu, nakon povoja pacijenta ne kvasimo niti primje
njujemo bilo koji drugi postupak hladnom vodom. Naprotiv, nekim pacijentima nakon pa
renja i najmanje pola sata mirovanja prija kvaenje mlakom vodom i zato ga doputamo.
Najvie upotrebljavani dodaci za povoje
Da bismo pojaali ukupno djelovanje povoja ili postigli odreene ljekovite uinke na poje
dinim dijelovima tijela, upotrebljavamo dodatke. To je najee ljekovito bilje, a moe biti
i ocat, sol, goruica ili ilovaa. Uglavnom upotrebljavamo odgovarajue ekstrakte ili dodatke
kao to su uvarci od ljekovitog bilja.
Uvarci od ljekovitog bilja kao dodaci za povoje
Trine od sijena: 1 do 3 ake trina od sijena kuhamo u 4 5 litara vode pola sata, a onda
procijedimo, ili stavimo u vreicu i kuhamo u njoj. U vruem ili ako je potreban hladni
povoj - ohlaenom uvarku namoimo savijenu (unutranju) tkaninu koja treba da bude
mokra na tijelu, omemo je i propisno ovijemo. Povoj s trinama od sijena daje se obino
vru.
Zobena slama: Uzima se koliina kao i za trine od sijena, a i postupak je isti. Cesto se ta
dva sastojka i mijeaju za povoje. Povoj sa zobenom slamom stavlja se obino vru.
Kamilica: 2 do 3 ake kamilice kuhamo oko etvrt sata u poklopljenoj posudi, a inae postu
pamo kao i sa svim drugim biljnim dodacima Povoje s kamilicom obino stavljamo vrue.
Preslica: 3 do 4 pregrti preslice kuhamo najmanje pola sata; inae povoj s preslicom pri
premamo kao i sve druge povoje s biljnim dodacima. Povoji s preslicom mogu se stavljati
hladni ili vrui.
Hrastova kora: Obino je upotrebljavamo samo za manje povoje. Zbog toga je obino do
voljna samo pregrt hrastove kore. Kuhamo je pola sata, a zatim namoimo tkaninu. Uvarak
od hrastove kore ostavlja rune mrlje na rublju, koje se teko odstranjuju. Povoje s hrastovom
korom obino stavljamo hladne.
Sve druge dodatke od ljekovitog bilja upotrebljavamo na isti nain kao i ove koje smo
opisali.
Umjesto uvaraka od ljekovitog bilja mogu se upotrijebiti i ekstrakti.
Ostali dodaci za povoje
Ocat: Na litar vode stavljamo oko 6 do 10 lica vinskog octa ili 1/3 octa na 2/3 vode.
Povoji s octom su veinom hladni.
Sol: Na litar vode stavimo priblino 12 lice soli. 1 povoji sa soli su obino hladni.
Goruino brano: Ovisno o veliini povoja uzmemo 2 do 4 vrkom pune lice brana na
litru vode, umijeamo ga u hladnu vodu i ostavimo 10 minuta, a zatim mijeajui dolijemo
vrue vode tako da krajnja temperatura bude 45 do 50C. Ako je goruino brano dobro
i temperatura odgovarajua, razvijaju se pare koje jako nadrauju onu i nosnu sluznicu. Po
voje s goruinim branom stavljamo tople ili vrue.
Povoj na cijelu ruku
Takav povoj obino traje od 10 do 20 minuta (dok koa jako ne pocrveni i pone pei),
a ostatke brana uklonimo toplim pranjem. Prsne bradavice i pazuha pokrijemo.
Ilovaa: Na 2 do 4 litre vode uzmemo toliko aka suhe ilovae u prahu da dobijemo rijetko
blato. Umjesto vode moemo uzeti i uvarak otl ljekovitog bilja i na taj nain poveamo dje
lovanje ilovae. Povoji od ilovae su gotovo uvijek hladni.
O dodacima za povoje, obloge i parne kupelji govorimo uz svaku vrstu postupka.
M a l i povoji
Treba usporediti i ono to je o malim povojima napisano u poglavlju Vrste p o v o j a
Povoj n a a k u
Povoj za aku obuhvaa ruku do malo iznad zapea. Upotrebljava se samo pri lokalnim obo
ljenjima ake. Za ovaj povoj presavijemo platno po dijagonali da dobijemo trokut.
U trokut presavijemo i meduplatno i vuneni pokriva, a pri tome meduplatno posuvratkom po duljini prelazi preko vunenog pokrivaa.
aku stavimo na mokro platno tako da prsti budu okrenuti prema glavnim rogljima plat
na i udaljeni od kraja da roglji presavijeni unatrag gotovo potpuno pokriju vanjsku stranu
ake. Tada boni rogalj pregibom poloimo na srednji tako da ga pokrije, zategnuto prijee
preko vanjske strane ake i vrsto obuhvati zapee. Kraj roglja podvuemo pod aku. Zatim
isto to uinimo sa suprotnim rogljem grubog platna. Meutkaninu i vuneni pokriva jednako
savijemo. Treba paziti da povoj na svim mjestima dobro prianja a da se nigdje ne urezuje
u aku. Mora biti naroito vrst u zapeu (vidi sliku).
Povoj na cijelu r u k u
Povoj na ruku obuhvaa ruku od ake do ramena. I ovaj bi povoj trebao da djeluje prije
svega lokalno, a u tom sluaju povijemo samo oboljelu ruku. Ako elimo postii ope dje
lovanje, povijemo obje ruke.
Za ovaj povoj ne moramo previjati grubu plahtu u trokut, nego je upotrijebimo u et
verokutnom obliku. Gornji dio ruke, uz rame, povijemo tako koso prema van da dobijemo
dulju i krau stranu grubog platna. Dulja je strana pri povijanju na vanjskoj strani ruke, a
kraa na unutranjoj. Pregibanjem platna, slino kao pri povoju za aku, najprije povijemo
aku, a zatim i ruku. Tako e svi dijelovi platna bez nabora dobro prionuti uz cijelu ruku
do ramena.
184
Povoj
185
povoju na nogu do koljena, a zatim i bedro. Sve tkanine moraju glatko prionuti, a posebno
treba voditi rauna tla ne pritisnu preponski pregib.
Povoj na vrat
Ovaj povoj umotava vrat. Tkanine koje u tu svrhu upotrebljavamo treba - po mogunosti
- da bar dvaput oviju vrat. Dobro je upotrijebiti runik i to tako da smoimo samo jednu
polovicu, a u odreenim prilikama moemo ga upotrijebiti i kao meutkaninu istovremeno.
Meutkanina je dulja od druge dvije tkanine. Dobar je i dovoljno velik depni rubac ili po
sebno za povoj napravljen rubac. Uostalom, moemo uzeti i vunenu arapu. Koliko e trajati
taj i drugi povoji, treba se uvijek posavjetovati s lijenikom.
Produljeni povoj na nogu
Povoj na stopalo
Povoj na stopalu obuhvaa stopalo i see neto malo preko glenja. Oba stopala povijemo
gotovo jednakomjerno i pravilno, Povijanje se odvija jednako kao pri povoju za aku. Po
sebna vrsta povoja za stopalo su mokre, kratke arape. U tu svrhu upotrijebimo posebno
za to napravljene arape od lanenog prediva, a u nudi i kratke pamune arape, ali nikako
vunene. S tim mokrim arapama postupamo isto kao s povojem: umjesto grubog platna sta
vimo dobro oete mokre arape, meutkaninu zadrimo ili je zamijenimo suhom arapom,
a isto to vrijedi i za vuneni pokriva koji moemo zamijeniti vunenom arapom. Treba voditi
rauna o tome da arape budu redom jedna dulja od druge, da ne bi vani virila mokra arapa
(vidi sliku).
Povoj na listove
Ovaj povoj obuhvaa dio od glenja do koljenskog pregiba. Budui tla je poeljno ope dje
lovanje, uvijek povijemo oba lista. Tehnika je vrlo jednostavna, pa svatko moe sam sebi na
praviti ovaj povoj. PolazintO od ope tehnike povijanja. Svi omotai moraju biti zategnuti
i dobro prianjati. U nudi moemo upotrijebiti runike. Vanjski pokriva ili vuneni pokriva
moe poviti obje noge, a ak i Kneipp u svom Testamentu navodi da je doputao upot
rebljavati isti runik za mokru i suhu tkaninu istovremeno; u tom sluaju se smoi jedna
polovica, a druga upotrijebi kao meutkanina.
Povoj na glavu
Povoj na glavu vrlo rijetko dolazi u obzir, a ovuhvaa cijelu glavu. Kao grubo ili mokro
platno moe posluiti runik odgovarajue veliine, odgovarajui komad platna ili ve na
pravljena kapica. Tkaninu presavijemo u trokut. Dulju stranicu trokuta povuemo preko ela
i sljepoonica unatrag gdje krajevi platna prelaze jedan preko drugoga i gurnemo ih jedan
ispod drugoga. Vrak trokuta je okrenut unatrag. Meutkaninu i vuneni pokriva povijemo
isto tako ili kao zavoj na glavu.
Srednji povoji
U vezi s ovim povojima opet skreemo panju na poglavlje Vrste povoja. To je zahvat srednje
jaine za organizam i kod bolesnika ga ne smijemo primjenjivati bez tone lijenike upute.
Povoj na prsa
()buhvaa dio od pazuha do donjeg ruba prsnog koa. Tipian je primjer za povoj. Stojimo
uz bok bolesnika i povijamo od suprotnog boka gdje je i vei dio plahte. Sve plahte moraju
glatko prianjati a da pri tom ne ometaju disanje. Zato pacijent mora mirno udisati i izdisati, a
mi zategnemo plahtu kad je on na sredini disanja - dakle ne katl [xupuno izahne ili dokraja
udahne. Pametno je meduplahtu i vuneni pokriva staviti ispod pacijenta ve prije, a onda mokru
plahtu gurnuti isjxxl njega savijenu, brzo je razviti i napraviti povoj. Moemo prostrijeti na |x>
stelju sve tri plahte ve pripremljene za povijanje i da pacijent legne na njih.
Povoj na nogu do koljena

Ovaj povoj nastaje spajanjem povoja na stopalo i povoja na listove; obuhvaa stopalo i po
tkoljenicu do koljenskog pregiba. Obino ga stavljamo obostrano. Slino kao pri povoju na
cijelu ruku, ni ovdje ne presavijamo tkaninu u trokut nego je upotrijebimo etverokutno.
Obina gruba tkanina za povoj na stopalo odgovara i za kombinirani povoj. Povijamo po
jednakim pravilima kao pojedinane povoje, to znai najprije kao povoj na stopalo, a zatim
i kao povoj na listove.
Povoj na cijelu nogu
Povoj na cijelu nogu ili protluljeni povoj na nogu obuhvaa cijelu nogu.
Povija se slino kao povoj na cijelu ruku. etverokutnu plahtu pregibanjem na gornjem
tlijelu noge (blie trupu) oblikujemo tako da dobijemo dulju i krau stranu. Dulju stavimo
na vanjsku stranu noge, a krau na unutranju. Najprije povijemo stopalo i listove, kao pri
Trokutasti rubac
186
Trokutasti rubac
Trokutasti rubac je relativno teko poviti, jer je malo drugaiji od obinih oblika povoja. Tko
nije siguran da e dobro napraviti trokutasti rubac, najbolje je da primijeni obian jx>voj na
prsa; jer nestruno napravljen povoj s trokutastim rupcom moe nanijeti veliku tetu.
Trokutasti rubac emo napraviti ako kvadratnu grubu (mokru) plahtu presavijemo u tro
kut. Dulja stranica tog trokuta see od ramena do ramena preko vrata tako da na svakom
ramenu bude jedan kraj rupca, a trei visi na leima.
Prije nego to omotamo mokru plahtu u postelji prostremo veliki vuneni pokriva pa
meuplahtu iji gornji rub ima 3 do 4 prsta irok posuvratak i see do sredine zatiljka. Kad
pripremimo vuneni pokriva i meuplahtu, pacijentu omotamo mokru plahtu kao to smo
rekli i izgladimo je da ne bude na njoj nabora. Na prsa stavimo mokru, dobro oetu plahtu,
a to moe biti i dugi runik koji dobro pokrije bokove i ujedno povije i obje nadlaktice. Sada
od suprotne strane pritegnemo meuplahtu, u jednom ili vie pregiba zategnemo je preko
ruku i prsiju i zataknemo izmeu ruku i trupa. Isto to uinimo i na drugoj strani, a rogalj
plahte koji je iznad povijene ruke stavimo ispod nje. Na isti nain moramo poviti i vuneni
pokriva koji mora biti dulji od mokre plahte. Odgovarajuim presavijanjem vunenog po
krivaa pokrivamo i ramena. Oko vrata moemo oviti jo i mali runik da bismo na gornjoj
strani imali dobar zavretak i sprijeili da vuneni pokriva grebe po vratu. Kao i pri svim
povojima, na kraju pacijenta pokrijemo jo i perinom. Roglje perine treba podvui ispod ra
mena (vidi sliku).
Povoj na krsni predio
Ovaj povoj see od pupka do polovine bedara. Moemo ga lako napraviti ako potujemo
osnovne zakonitosti ope tehnike povijanja. Odgovarajuim presavijanjem treba bezuvjetno
postii da sve plahte glatko prianjaju i da zbog razliite irine pojedinih dijelova tijela, npr.
lx)kova, ne nastanu vei zrani prostori ispod mokre plahte. 1 povoj na krsni predio moemo
napraviti sami. Radi povoljnijeg djelovanja na cijelu probavu povoj na krsni predio je po
gotovu dobar za mrave ljude; ali treba im ga staviti odmah nakon jela, dakle u vrijeme kad
se openito ne stavljaju srednji i veliki povoji (vidi sliku).
Poyoj na krsni predio
Povoj
187
Kratki povoj
I kratki povoj spada meu srednje povoje po veliini. See od pazuha do jxjlovice l>eara,
pa je prema tome istovremeno i povoj na prsa i krsni predio. Ruke se ne povijaju, a to je
vrlo ugodno za neke pacijente.
Uz plahte za povijanje u obzir dolaze: kao mokra plahta i meuplahta dvostruko pre
savijena platnena posteljna plahta, a na kraju i vunena deka. 1 tehniku ovog povoja emo
nai u opoj tehnici povoja (vidi sliku).
Veliki povoji
Medu velike povoje spadaju donji povoj ili troetvrtinsko povijanje, potpuni povoj (povoj
cijelog tijela), panjolski ogrta, mokra koulja, posebno slana i s ilovaom, i koulja s trinama
od sijena.
Kad pravimo ove povoje moramo biti i posebno oprezni da ne nanesemo tetu.
Mokru (grubu) plahtu treba uvijek dobro oeti i s nje ne smije kapati; inae se tijelo
ne ugrije ili se grije polako i nedovoljno. Lijenik propisuje kada se smije stavljati ovaj
povoj.
Pri svim velikim povojima mora netko neprestano biti uz pacijenta ili on mora imati
mogunost da nekoga dozove. Ako pacijent osjeti slabost, povoj se odmah mora ukloniti,
a u ozbiljnijim sluajevima treba obavijestiti lijenika. Ako se pacijent u povoju za pola sata
ne ugrije ili se u toplom povoju previe ohladi iako smo mu na noge i uz tijelo stavili termofor i dali vrue napitke, moramo povoj ukoniti. Vie pojedinosti je navedeno u poglavlju
Opa tehnika povijanja.
Donji povoj ili troetvrtinsko povijanje
Ovaj povoj see od pazuha i preko prstiju na nogama. Ruke nisu u povoju. Potrebne su jed
nake plahte kao za kratki povoj. Ali dobro je uzeti dvije vunene deke za pokrivanje: onu ko
jom namjeravamo poviti trup prostremo poprijeko, a drugu za noge uzduno. Poinjemo |x>vijati odozgo nadolje. Plahte moraju tijesno i glatko prianjati na sve dijelove tijela, kao pri
povijanju prsa i krsnog predjela. Obje noge povijamo skupa; ali moramo jedan pregib plahte
staviti i izmeu nogu. Stopala povijemo slino kao pri povoju za stopala. Nikad ne smijemo
plahte samo ovla staviti na stopala. Kad zavrimo povijanje, korisno je staviti termofor na
stopala.
Potpuni povoj
Potpuni povoj see od ramena do prstiju na nogama a povija i ruke.
Povija se slino kao i kratki, s tim to plahte moraju sezati priblino do sredine zatiljka,
a da se mogu lx)lje na kraju priljubiti, treba da imaju prema van okrenutu manetu. Sve plah
te prostremo u postelji i pripremimo ih za povijanje, a za to vrijeme pacijent lei u drugoj
postelji ili eka odjeven dok sve ne pripremimo. Tada legne na mokru plahtu, a na prsa mu
stavimo drugo mokro platno, najbolje runik ali dovoljno velik da pokrije i prsni ko sa stra
ne. Povija se na isti nain kao pri donjem povoju. Poinjemo na vratu, presavijanjem plahta
napravimo dobru zavrnicu uz vrat, zatim preko toga povuemo gornji rogalj plahte sa su
protne strane i povuemo ga ispod ramena. Onda povuemo gornji rogalj s te strane preko
suprotnog ramena i povuemo ga ispod njega. Prsni ko, donji dio tijela, noge, povijemo
kao pri donjem povoju. I stopala moraju biti priljubljena i dobro povijena. Na isti nain oiDO
tamo i meuplahtu i vuneni pokriva. Oko vrata moemo opet oviti runik da sve dobio
zatvorimo i da vuneni pokriva ne grebe po vratu. Na donji dio nogu i bokove stavimo
termofore.
188
189
Oblozi
panjolski ogrta
panjolski ogrta je potpuni povoj pri kojem mokru (grubu) plahtu zamijenimo irokim ogr
taem od grubog platna, koji prelazi vrhove prstiju na stopalima i akama. Obuhvaa i vrat.
Taj ogrta umoimo u tekuinu koja je najee ista ili slana voda, dobro ga omemo i navuemo na pacijenta koji stoji. Zatim pacijent legne na druge plahte i pokrivae koje pri
premimo kao za potpuni povoj. Mokra plahta mora biti pripijena uz tijelo, a drugom plahtom
i vunenim pokrivaem povijemo pacijenta kao pri potpunom povoju. 1 u ovom sluaju treba
na noge i uz bokove staviti termofore.
Mokre koulje
Mokre koulje su jedna vrsta panjolskog ogrtaa. Za njih su karakteristine duge, na stranjoj
strani otvorene plahte za povijanje koje slie na koulju, ali su krae od panjolskog ogrtaa.
Mokro platno ne pokriva stopala i ake. Inae je tehnika ovih povoja jednaka tehnici pa
njolskog ogrtaa.
Kouljoliko platno namoimo u vodi kojoj je najee dodana sol, glina ili trine od
sijena.
Kad je koulja slana, povijamo je obino hladnu, a vruu kad nalae temperatura paci
jentovog tijela. Na pet litara vode stavljamo 1/4 kg soli, a na manje vode toliko manje soli.
Koulja namoena u glinu gotovo uvijek samo hladna dolazi na tijelo. Umoimo je u blat
njavu vodu koju napravimo od nekoliko litara vode i nekoliko (2 do 3) aka praha od gline
ili ljekovite zemlje i dobro promijeamo.
Ako pacijenta povijamo u platnenu koulju umoenu u uvarak od trina od sijena, ve
inom je stavljamo vruu. Uvarak napravimo kuhanjem 2 do 3 ake trina od sijena u 5
litara vode. Koulju dobro omemo i vrlo brzo njome povijamo pacijenta da se ne ohladi
previe.
Oblozi
Lijeenje oblozima nalik je lijeenju povojima, a razlika izmeu njih je u tome to mokro
(grubo) platno ne povija sa svih strana dio tijela koji se lijei, nego se presavija po vie puta
i pokriva samo dio tijela ili lijeenog dijela tijela.
Zbog toga oblozi djeluju vie lokalno nego pravi povoji; ali se mnogo cijeni i njihovo
ope djelovanje. Uz razliite male obloge koje moemo stavljati gotovo na svaki dio tijela,
poznata su nam uglavnom dva vea oblika obloga; gornji i donji.
Vei oblozi
Gornji oblog ili oblog odozgo
Kao mokru tkaninu za gornji oblog upotrebljavamo vie puta presavijenu platnenu plah
tu koja pokriva prednju stranu tijela od pazuha do sredine bedara. Mokra tkanina zahvaa
vrlo malo bokove, a leda nimalo. Meduplahtom i vunenim pokrivaem povijemo cijelo
tijelo kao pri kratkom povoju. Gornji oblog dajemo veinom hladan, s dodacima ili bez
njih (dodaci su isti kao kod povoja). Ali rijeko kad primjenjujemo vrui gornji oblog. Po
jaini djelovanja na organizam gornji oblog je zahvat koji odgovara priblino srednjem
povoju.
Oblog odozgo
Donji oblog ili oblog odozdo

Donji oblog je kad mokru tkaninu stavimo tako da obuhvaa pacijentova leda a see od ra
mena do polovice bedara; ne pokriva prednje povrine tijela i bokove. Meduplahtom i vu
nenim pokrivaem umotamo cijelo tijelo, kao pri kratkom povoju. I donji oblog je veinom
hladan, rijetko vru, a moe imati jednake dodatke kao pri povojima. Po jaini djelovanja
na organizam odgovara srednjim povojima.
Mali oblozi
Male obloge stavljamo na srce, trbuh i elo. Znamo jo i brojne druge obloge koji nose imena
po dijelovima tijela na koja ih stavljamo. 1 za male obloge vrijede ista osnovna pravila kao
za povoje. Po djelovanju na organizam odgovaraju malim povojima. Ako je ikako mogue,
na mokru, dobro oetu tkaninu stavljamo jo meuplahtu i vuneni pokriva da dio tijela koji
obraujemo bude potpuno umotan.
Tipian primjer malog obloga je
Oblog na trbuh
Za oblog na trbuh upotrijebimo vie puta presavijenu plahtu takve veliine da pokrije pred
nji dio tijela od rebrenog luka do stidnog predjela. Zavisno od svrhe smoimo tkaninu koja
dolazi uz tijelo u hladnoj ili vruoj vodi i dobro oetu stavimo na trbuh. Na nju stavimo
suho meduplatno i vuneni pokriva i trbuh potpuno povijemo. I ovdje treba da je medup
latno dulje od vunenog pokrivaa.
Hladne obloge uklanjamo kad se ugriju a vrue kad se ponu hladiti, obino nakon sat
do sat i etvrt. Oblog na trbuh moemo vie puta ponoviti, a to ovisi o zdravstvenom stanju.
Ali o tome mora odluiti lijenik.
Parne komprese
Parne komprese su poseban oblik vruih obloga, a posebno su omiljene u kui. 1 one se pri
mjenjuju prije svega za lokalno lijeenje, pogotovu za uklanjanje greva i bolova. Mogu se
190
Oblozi
191
Laneno sjeme:
Oblog od lanenog sjemena pripremimo slino kao oblog od krumpira. Ovisno o veliini
dijela tijela koji obraujemo skuhamo 2 do 4 ake lanenog sjemena u gustu uljanu kau koju
treba neprestano mijeati dok se kuha. Kau namaemo na krpu od lanenog platna koju vie
puta presavijemo i stavimo je na oboljeli dio tijela kao parnu kompresu. 1 u ovom sluaju
moramo taj dio tijela poviti suhom plahtom i vunenim pokrivaem.
P i s k a v i c a ili g r k o s i j e n o (biljka je Trigonella foenum graecum, a droga Foenum graecum): Oblog od piskavice pripremamo slino kao oblog od lanenog sjemena. Ovisno o ve
liini obloga u hladnu vodu stavimo 2 do 3 ake mljevenog sjemena piskavice, polako i stal
no mijeamo i kuhamo. Gustu kau prenesemo na krpu od lanenog platna, presavijemo je
kao pri parnoj kompresi, i umotamo u vunenu ili flanelsku tkaninu pa stavimo na oboljelo
mjesto. Preko nje stavimo suhu plahtu i vuneni pokriva.
Prosena kaa: Oblog od prosene kae pripremamo na isti nain kao ostale kaaste obloge.
Sve ovo vrijedi i za ostale kaaste obloge koji se povremeno primjenjuju.
Zamotaji
staviti na gotovo svaki dio tijela. Uz uobiajene tri tkanine za parne se komprese daje i et
vrta, vunena ili flanelska, u koju se umotava mokra tkanina.
Tehnika: Tkaninu, toliko veliku da u etiri do osam slojeva pokrije lijeeni dio tijela,
umoimo u vruu vodu i ostavimo nekoliko minuta u njoj. Zatim je brzo izvuemo iz vrue
vode, ako ne moemo drugaije onda kukom ili slinim alatom i stavimo na pripremljeni
runik i omemo. Sto vreliju tkaninu omemo, to e dulje drati toplinu. Zatim je sta
vimo na vunenu ili flanelsku tkaninu tako da na donjoj strani oko nje bude samo jedan sloj
vunene ili flanelske tkanine a drugdje bude potpuno pokrivena flanelskim ili vunenim po
krivaem. Tu kompresu stavimo na onaj dio tijela koji lijeimo tako da na kou doe strana
s jednostrukom vunenom ili flanelskom tkaninom. Zatim preko svega povijemo meuplahtu
i vuneni pokriva kao pri potpunom povoju. Parnu kompresu stavljamo obino onoliko vru
u koliko pacijent moe podnijeti. Kad se ohladi uklonimo je i po potrebi napravimo iznova.
Nakon parne komprese openito treba poivati u postelji 1/2 sata do 1 sat, a nikada ne pri
mjenjivati neki hladni postupak.
Kafiasti oblozi
Kaasti oblozi su vrsta parne komprese. Kaa za ovu vrstu obloga moe se napraviti od raz
nih tvari koje dugo dre toplinu; vrue ih stavimo u vreicu ili tkaninu i metnemo na obo
ljelo mjesto jednako kao parnu kompresu. Da izbjegnemo opekline najbolje je toplinu pro
vjeriti prinosei oblog svom licu ili vanjskoj strani ake. Budui da su lice i vanjska strana
ake |x>sebno osjetljivi na toplinu, moemo ih upotrebljavati kao praktino mjerilo za utvr
ivanje topline povoja. Kaasti oblog ostavimo da djeluje dok se ne ohladi; nakon njega obi
no ne dolazi u obzir nikakav hladni postupak.
Za kaaste obloge najee upotrebljavamo ove tvari:
K r u m p i r Kaasti oblog od krumpira pravimo od skuhanog neoljutenog krumpira koji
jo vru zgnjeimo, kau stavimo u vreicu ili u komad platna i to moemo vreliju umotamo
u vunenu ili flanelsku tkaninu isto kao i parnu kompresu, provjerimo toplinu i stavimo na
olx)ljclo mjesto. Zatim taj dio tijela dobro umotamo u meuplahtu i vuneni pokriva. 1 pri
ovom postupku treba paziti da ne izazovemo opekline.
Lijeenje zamotajima je oblik knajpovskog lijeenja srodan lijeenju kaastim oblozima i esto
dobro dode kad se lijeimo kod kue. Ti zamotaji su najee: vrua vrea s trinama od sijena,
hladan ili vru zamotaj od ilovae i oblog od sira.
Z a m o t a j i s t r i n a m a od s i j e n a ili vrea s i j e n a
Cesto pri lijeenju na knajpovski nain dolazi u obzir vrea sijena: ona djeluje dubinski, od
nosno izaziva djelovanje i u unutranjosti organizma dokle vie ne see utjecaj drugih obloga
ili je preslab. Djeluje prije svega lokalno, ali i na cijeli organizam.
Vreu sa sijenom moemo staviti skoro na svaki dio tijela. Veliinu prilagoavamo sva
kom pojedinom dijelu tijela. Moemo istom pacijentu staviti i po vie vrea sijena najedanput
(vidi sliku).
T e h n i k a : Posebno pripremimo vreicu od gruboga lanenog platna i u nju stavimo to
liko trina od sijena da sloj bude debeo od etiri do pet prstiju. Tada vreicu proijemo ili
na drugi nain zatvorimo, ali ne metalnom dugmadi. Stavimo je u lonac, prelijemo vrelom
vodom i poklopimo. U vruoj vodi treba da stoji 10-15 minuta. Zatim izvuemo vreicu
iz tekuine i dobro je istisnemo. Kod kue je najbolje da je stavimo izmeu dvije kuhinjske
daske za sjeckanje ili neega slinog i stanemo na gornju dasku. Pri tome treba vreicu sa
sijenom vie puta okrenuti da se zaista dobro ocijedi. Ocijeenu vreicu umotamo u vunenu
tkaninu ili gumu i brzo je prenesemo pacijentu u postelji da se ne bi previe ohladila. Vreica
sa sijenom se moe pripremiti i u vodenoj pari.
Kad vreicu sa sijenom stavljamo na pacijenta, ona mora imati pravu temperaturu. Mora
biti topla a ne vrua, i ne smije biti previe mokra. Toplinu provjeravamo na svom licu ili
vanjskoj strani ake, kao mjestima najosjetljivijim na visoke temperature.
U postelji mora ve biti pripremljena suha plahta i vuneni pokriva. Vreicu sijena naj
prije oprezno stavimo na pacijenta. Tek kad dobije temperaturu koja je pacijentu ugodna, pri
tisnemo je na odreeni dio tijela suhom tkaninom i vunenim pokrivaem.
Ako lijenik ne propie drugaije, vreica sijena treba biti na pacijentu tri etvrt sata do
sat i etvrt, ako se prije ne ohladi. Nakon skidanja vreice treba se najmanje pola sata od
marati u postelji da bi prestalo djelovanje. Tek onda moemo primijeniti mlaku vodu, najlx)lje kao potpuno kvaenje.
192
Zamotaj od gline
Spada medu hladne postupke lijeenja, a u odreenim sluajevima pogotovu pri kro
ninim upalama zglobova moe biti vru. Upotrebljava se gotovo iskljuivo za lokalno
lijeenje. Od vode i gline napravimo relativno gustu kau koju namaemo na komad plat
na ili je stavimo neposredno na oboljelo mjesto. Upotrebljavamo steriliziranu (bez zaraz
nih klica) kupljenu glinu koju moemo odmah upotrijebiti, ili duboko iz zemlje izvadimo
potrebnu koliinu ilovae i steriliziramo je u to manjim komadiima na ploi vrueg
tednjaka oko jedan sat, i dulje, a onda je smrvimo. Zamotaj od gline umotamo i suhom
tkaninom i vunenim pokrivaem. Na otvorene rane stavljamo samo steriliziranu glinu.
Inae glinu moemo zamijeati ili u istoj vodi ili u vodi i octu ili u uvarku od ljekovitog
bilja.
Obino drimo zamotaj od gline dok se ne stvrdne. Ako se previe zalijepi ili stvrdne,
odstranimo ga toplom vodom. Da koa ne bi uslijed viestrukog stavljanja gline izgubila pre
vie masti, to mjesto namaemo maslinovim uljem ili dobrom kremom.
Oblog od sira
Oblog od domaeg sira ili skute esto upotrebljavamo za hladan zamotaj ili kao oblog.
Da pojaamo djelovanje, skuti dodamo malo mlijeka i nekoliko kapi octa, zamijeamo
gusto i nanesemo prst debelo na platnenu tkaninu. To stavimo na oboljelo mjesto i omo
tamo suhom tkaninom i vunenim pokrivaem. Obino ostaje na tijelu dok se ne pretvori
u mrvice i osui.
Suhi vrui zamotaji
Pravimo ih tako da platnenu vreicu, veliine odreenog dijela tijela, napunimo ljeko
vitim biljem ili drugim tvarima, onda je viestrukim okretanjem iznad vrueg tednjaka
ugrijemo i vruu poloimo na bolesno mjesto. Da se vreica ne bi previe ohladila, po
krijemo je prethodno ugrijanom vunenom dekom. Kad se vreica ohladi, zamijenimo je
drugom koju za to vrijeme ugrijemo na tednjaku. Ovi suhi vrui zamotaji primjenjuju
se rjee nego vlani.
Parne kupelji
Parna kupelj je nain lijeenja pri kojem vodena para djeluje na pojedine dijelove tijela ili
na cijelo tijelo. Parne kupelji su vrui postupci koji veinom izazivaju znojenje. Ovim nai
nom lijeenja elimo postii raspadanje i izluivanje tetnih ostataka izmjene tvari i otrovne
sadraje izazvane boleu. Osim toga, parne kupelji izazivaju ivahniji rad koe i time utjeu
na cijeli organizam, jer je koa povezana sa svim organima i cjelokupnom aktivnou orga
nizma. Od parnih kupelji u praksi esto oekujemo i to da uklone greve i ublae bolove.
Razumnim i osmiljenim lijeenjem parnim kupeljima ispunjavaju se tri osnovna zahtjeva
koja oekujemo od knajpovskog naina lijeenja i k njima se uvijek nanovo vraamo, a to
je da otope i razgrade tetne tvari, izvuku ih i izlue iz organizma. Ipak ih ne smijemo upo
trebljavati preesto jer izazivaju mlitavost.
O emu treba voditi rauna pri parnim kupeljima?
Mogu se primjenjivati samo s lijenikovim doputenjem i to u toploj prostoriji. Najee su
to postupci koji snano zahvaaju u djelovanje organizma. Potrebno je biti posebno oprezan
Parne kupelji
193
kod ljudi sa sranim smetnjama i poremeajima krvnog optoka ili koji su nervozni i slabi.
Ako se ikako moe, potrebno je prije svake parne kupelji obaviti veliku i malu nudu. I za
parne kupelji vrijedi kao i za sve velike zahvate pri lijeenju ne smiju se primjenjivati ne
posredno prije glavnih obroka niti dva sata nakon njih. Najprimjerenije vrijeme je ono kad
je tijelo ve po prirodi najtoplije, a to je izmeu tri i est sati poslije podne. Ne treba poinjati
parne kupelji dok ne bude sve pripremljeno za njih.
Priprema parne kupelji i opa tehnika
Za parnu kupelj je potrebna posuda, dovoljan je i lonac za kuhanje, vrua voda koja stvara
paru i dodaci. Uz to je potrebno i sve ono ime zadravamo paru i usmjeravamo je na dio
tijela na koji treba da djeluje. Neprestano stvaranje pare osiguravamo opreznim dolijevanjem
vrele vode iz pripremljene posude. U ljeilitima postoje moderne aparature za to. Kod kue
moemo upotrijebiti i elektrini grija koji oprezno uronimo u vodu.
Kad se primjenjuju vee kupelji pri kojima treba paru pravilno usmjeriti na odreene di
jelove tijela ili na cijelo tijelo, obino je potreban jedan ili dva stolca, ili kuhinjski stolac bez
naslona za posudu i stolac s naslonom za pacijenta i onoliko runika i deka koliko je po
trebno da ogradimo prostor koji zadrava paru. (Usporedi tehniku za pojedine parne kupelji!)
Veinom su dovoljne vunene deke, a platnene upotrebljavamo kao suhu tkaninu izmeu
pare i vunene tkanine. Uz to je esto potrebna i reetka od letvica, koju stavimo preko po
sude iz koje izlazi para Tek kad sve pripremimo i budu zadovoljeni svi osnovni uvjeti, kupelj
moe poeti.
Ne bi trebalo da para odmah pone svom snagom djelovati na oboljeli dio tijela. Stoga
najprije samo malo otkrijemo posudu, a tek kad se pacijent navikne na vruinu, otkrijemo
je potpuno. Uvijek je potrebno postupati to opreznije da ne izazovemo opekline. Tijelo ne
smije biti preblizu izvora pare. Kod svih parnih kupelji treba da pomae jo jedna osoba. Ako
pacijent osjeti slabost ili nesvjesticu, treba prekinuti parnu kupelj. Bolesnik mora lei i mi
rovati, ako je potrebno na elo ili srce stavi mu se hladna kompresa.
Nakon parne kupelji treba da pacijent malo odlei u postelji do prestanka djelovanja pare.
Nije dobro, a u odreenim sluajevima je i opasno, odmah izii ili se jako ohladiti. Prepo
ruuje se nakon parenja pokvasiti tijelo mlakom vodom.
U knajpovskom nainu lijeenja najvanije su ove parne kupelji: za glavu, za lice, za gornji
dio tijela, za stopala, za donji dio tijela i potpuna parna kupelj. Uz svaku od tih kupelji go
vorimo i o dodacima za njih.
Parna kupelj za glavu
Osnovno je voditi rauna o svemu onome to smo naveli za parne kupelji uope. Ova kupelj
je zabranjena u sluajevima navale krvi u glavu i teih ovapnjenja arterija. U sluaju bilo koje
tee bolesti ne smijemo primjenjivati parnu kupelj za glavu bez lijenikova doputenja. I za
ovu kupelj mora uvijek biti prisutan i pomonik.
Tehnika: Na stolac stavimo dobro pokrivenu posudu iz koje izlazi vrua para. Na stol
cu, nasuprot stolcu s parom, sjedi pacijent koji se rukama oslanja na stolac s posudom za
paru. Gornji dio pacijentova tijela je potpuno gol, a za pojasom mu je zataknut runik da
se ne smoi donji dio tijela. Zatim preko pacijenta i posude s vodom rairimo veliku platnenu
plahtu i dva velika vunena pokrivaa da sprijeimo gubljenje pare po prostoriji i usmjerimo
je da se sakuplja oko bolesnikove glave. Posebno moramo voditi rauna da para ne izlazi
sa strana! Tek kad sve to bude pripremljeno, pokrivae malo podignemo pa polako i vrlo
oprezno otkrijemo posudu s vodom i na nju stavimo reetku od letvica koja treba da titi
pacijenta da mu u sluaju slabosti glava ne padne u vrelu vodu.
194
Parne kupelji
195
da moe staviti stopala na nju. Ako je posuda s vodom prenisko, treba je staviti na klupicu,
sandui ili neto slino. Kad sve bude pripremljeno, posebno osigurano pokrivaima da
para ne moe izlaziti, oprezno otkrijemo posudu i preko nje stavimo reetku od letvica ili
nekoliko letvica na koje pacijent stavlja noge.
Trajanje: 15 do 20 minuta.
Dodaci: Prije svega preslica, kamilica i trine od sijena, a i drugi. Oko dvije ake ljeko
vitog bilja kuhamo u pokrivenoj posudi ili uzmemo odgovarajuu koliinu ekstrakta ili ulja.
Nakon odmaranja pacijenta u postelji, postupak moemo zavriti polijevanjem koljena ili
hladnom kupelji za stopala, ali ako je bolesnik sklon grevima ila ne dolaze u obzir nikakvi
hladni postupci.
Trajanje: Priblino 15 do 20 minuta. Ako je potrebno, vrlo oprezno dodajemo vruu

vodu (vidi i poglavlje Priprema parne kupelji i opa tehnika), pri emu glava uvijek mora
biti daleko od posude s vruom vodom.
Dodaci: Obino se upotrebljava kamilica, preslica i ulje od eukaliptusa ili smreke i dru
go. U pokrivenom loncu prethodno skuhamo dvije do tri ake ljekovitog bilja, a 15 do 30
kapi ulja od eukaliptusa ili smreke dodamo vodi neposredno prije nego to je otkrijemo. Na
kon parne kupelji za glavu najbolje je lei u postelju ne skidajui runik da bi para djelovala
jo pola sata. Tek onda moe doi u obzir eventualno kvaenje gornjeg dijela tijela ili lica,
ili polijevanje gornjeg dijela tijela ili lica.
Parna kupelj za lice
Postupak je slian kao za parnu kupelj za glavu, samo to se ostali dio glave zatiti od dje
lovanja pare; najbolje runikom koji omotamo oko glave.
Parna kupelj za ui
Treba potivati osnovna pravila za parne kupelji. Ova kupelj se ne smije primjenjivati bez
lijenikova doputenja Naime, vrlo je esta greka da se pri upali srednjeg i unutranjeg uha
primjenjuju parne kupelji za ui proizvoljno i bez plana.
Tehnika: Iz lonca ili sline posude treba da kroz ljevkasti otvor para ulazi u bolesno
uho (lijevak moemo sami napraviti od kovine ili ljepenke). Runikom koji omotamo oko
vrata zatitimo vrat i gornji dio tijela da se ne smoe.
Dodaci: Isti kao za parnu kupelj za glavu.
Nakon kupelji treba bar jo pola sata ostati u postelji, a onda moemo pokvasiti lice ili
politi ui.
Parna kupelj za stopala i za noge
I za ovu kupelj vrijede ista osnovna pravila kao i za sve druge parne kupelji.
Tehnika: Bolesnik skine odjeu s donjeg dijela tijela i sjedne na stolac na kojem su ve
lika plahta i ispod nje veliki vuneni pokriva tako raireni da mogu obuhvatiti i posudu s
vodom i donji dio pacijentova tijela i tako sprijee izlaenje pare. Posuda je ispred bolesnika
Parna kupelj u sjedeem poloaju

I za parnu kupelj u sjedeem poloaju vrijede ve spomenuta osnovna pravila. Uope ne do
lazi u obzir bez lijenikova doputenja.
Tehnika: Potreban je stolac s rupama u sjeditu (to moe biti stolac za obavljanje nude,
pleteni stolac ili slino). Bolesnik sjedne na stolac ispod kojega stavimo posudu iz koje izlazi
para. Ako nam se uini da je prevelik razmak izmeu sjedita i posude, posudu stavimo na
klupicu ili sandui. Bolesnik skine odjeu s donjeg dijela tijela Oko pacijenta i stolca omo
tamo plahtu i pokriva i tako ih podvinemo da ne izlazi para. Tek kad sve to pripremimo,
oprezno otkrijemo posudu.
Dodaci: Preslica, ekstrakt smreke, trine od sijena, kamilica i drugo. Za pripremanje do
dataka vrijedi sve to je reeno u poglavlju Parna kupelj za glavu.
Nakon to se bolesnik odmori u postelji dolazi u obzir hladna polukupelj, polijevanje be
dara ili donjeg dijela tijela ili kvaenje, ime zavravamo parnu kupelj. U sluaju bilo kakvih
greva (gr mokranog mjehura, bubrene kolike, trbuni grevi i grevi maternice) ne smiju
se primjenjivati nikakvi hladni postupci.
Potpuna parna kupelj
Treba se pridravati svih osnovnih pravila kao i za druge parne kupelji. Ove se kupelji nikad
ne rade bez lijenikova doputenja
Tehnika: Alio imamo na raspolaganju poseban ormari za parenje, gotovo da i ne trebamo
govoriti o tehnici. Ako se parimo kod kue, postupamo isto kao pri kupelji u sjedeem po
loaju, samo to pacijent mora skinuti svu odjeu i do vrata ga potpuno pokrijemo i umo
tamo sa dvije platnene plahte i dva vunena pokrivaa Osim posude s vodom ispod stolca
na kojem pacijent sjedi stavimo jo jednu posudu ispod nogu, kao za parnu kupelj za noge,
ali plahte i pokrivai treba da obuhvate obje posude i pacijenta.
Trajanje: 15 do 20 minuta (vidi sliku).
Dodaci: U obzir dolaze isti dodaci kao za parnu kupelj u sjedeem poloaju.
Nakon najmanje pola sata odmora u postelji radi djelovanja parenja, dolaze u obzir po
lijevanja ili kvaenja cijelog tijela, ali ne i ako pacijent ima greve, pa makar samo lokalne.
Parna kupelj s parom u mlazu
Ova se kupelj moe primjenjivati samo uz pomo aparata koji usmjerava mlaz pare na tono
odreeno mjesto na tijelu. Za ovu kupelj vrijedi sve ono to smo ve rekli za druge parne
kupelji. Ipak treba voditi rauna o tome da se mlaz pare ne usmjerava uvijek na isto mjesto
da se ne bi izazvale opekline. Prije usmjeravanja pare na pacijenta treba iz cijevi ispustiti
vodu koja se u njoj nakupila.
196
Druge male parne kupelji

Ovdje dolazi u obzir parenje ake, ruke, listova, stranjice i drugoga. Tehnika se namee
sama. Inae vrijedi sve isto kao i za druge parne kupelji.
Sauna
Ve stoljeima je sauna poznata u nordijskim zemljama, prije svega na Skandinavskom po
luotoku. U Rusiji je poznata kao banja. Upotreba je vrlo rasprostranjena i prenosi se s koljena
na koljeno. Nakon Olimpijade u Berlinu 1936. godine, a pogotovu nakon rata u kojem su
se vojnici poblie upoznali sa saunom, ona se proirila i u Njemakoj i drugdje po Lvropi.
U godinama nakon rata kad su kupalita, kupatila i ljeilita jo bila u ruevinama, svugdje
se poelo misliti na saune. Tako i dan-danas saunu nalazimo u brojnim mjestima i ak
u mnogim ljeilitima. Ako je znamo pametno i bez pretjeranih zahtjeva ukljuiti u pre
ventivno lijeenje, to jest u aktivnu zatitu zdravlja, u prirodno lijeenje i medicinsku re
habilitaciju, moe biti od neprocjenjive vrijednosti. Sauna pospjeuje krvni optok i time
pomae ozdravljenju cijelog organizma.
O emu treba voditi rauna pri Sauni? U saunu treba ulaziti suh i toplih stopala. Ako
se prije ulaska u saunu kupamo radi pranja tijela, treba da se osuimo, i stopala, ako je
potrebno, ugrijemo toplom kupelji za stopala. U sauni mora vladati mir i razmiljanje,
ne smiju se voditi uzbudljivi razgovori i rasprave. Najprije 10 do 15 minuta samo mirno
sjedimo na donjoj od tri klupe koje se stepenasto diu i kroz nos udiemo i izdiemo.
Zbog istoe sjedimo na runiku koji treba da upija znoj. Sjedimo s naprijed nagnutim
gornjim dijelom tijela i oslanjamo se na ruke tako da nam podlaktice lee na koljenima
(vidi crte).
Poetnici i oni koji imaju navale krvi u glavu treba da sjede jer ih leanje optereuje;
bljedolikima je ugodnije leati. U saunu ne spada ivahno gibanje i masaa. Pitanje je mogu
li se sauna i masaa korisno povezati. Uinak saune moemo poveati ako se po koi uda
ramo brezovim granicama. Kad istekne vrijeme (10 do 15 minuta, a pri tome nije obavezno
da se jako znojimo), ohladimo se jer je to od neprocjenjive vrijednosti. Sauna se kao odlina
dopuna dobro ukljuila u knajpovska ljeilita.
Ako u saunu dolaze ljudi sa zdravim krvnim optokom, njima je ugodna velika razlika
izmeu vrueg zraka i hladne vode, zbog ega se ili kupaju u vodi (jezero ili rijeka) ili po
lijevaju cijelo tijelo hladnom vodom. Trebalo bi da uvijek s drugim dijelovima tijela ohlade
i glavu ili bar kost iza usne koljke poliju hladnom vodom. Ljudi koji nemaju potpuno zdrav
krvni otpok treba da se hlade postepeno, moda ak da postepeno primjenjuju topli pa sve
hladniji tu. Ne smijemo zalx>raviti da treba ohladiti i dine putove. Stoga moramo duboko
udisati kad se voda ohladi ili kad smo na otvorenom. Ni u vezi sa saunom ne mogu nam
biti od koristi krute upute. Prije nego ponovno ulazimo u saunu moramo se opet dobro osu
iti i pobrinuti da nam noge budu tople.
Ponovni boravak u sauni odvija se jednako kao i prvi. Nastojimo da ne ostanemo pred
ugo. Pametno je odmarati se pola sata ili sat nakon saune.
U emu je dakle bit saune? To je kupelj u vruem zraku s naletima pare koji se smjenjuju
s hladnom vodom. Sauna nije parna kupelj za znojenje, niti je kabina za znojenje (koju neki
zovu domaa sauna) niti kabina za znojenje iz koje viri glava, nego je to vrua zrana kupelj
s niskom vlagom u kojoj je cijeli ovjek. Relativna vlaga zraka pri temperaturi 70 do 100C
ne smije prijei 152. Polijevanjem vode relativna se vlaga za kratko vrijeme podigne
Parne kupelji
197
na 50 do 60?; ali vruina mora biti tako velika da poveanu vlagu u najkrae vrijeme upiju
drveni zidovi - keramike ploice u sauni su glupost - i vlanost zraka opet ima prvobitnu
vrijednost.
Koja je zadaa saune? Omoguava vrlo otro mijenjanje podraaja izmeu vrueg zraka
i hladne vode. Zbog toga je sauna jako i vrlo djelotvorno sredstvo koje pospjeuje krvni op
tok i izmjenu tvari. U obzir dolazi uvijek kad organizam moe korisno prihvatiti te poticaje.
Zatim je sauna korisna pri oboljenju aparata za gibanje, pogotovu pri oboljenju kraljenice
i nekim funkcionalnim poremeajima bubrega. Uz to je sauna i vrlo djelotvoran oblik jaanja.
Lijenik treba da odlui kada ovjek koji nije potpuno zdrav smije u saunu a kada ne. U
osnovi je sauna zabranjena ljudima koji se ne mogu znojiti, ljudima s teim sranim smet
njama i poremeajima u krvnom optoku, zatim onima s oboljelom titnjaom te nekim bo
lestima jetre i zaraznim bolestima.
Aktivno gibanje

U Kneippova doba nije se uope govorilo o nedovoljnom gibanju kao problemu, niti je to ima
lo tako vanu ulogu kao danas. Motorizacija je tek bila na poetku razvoja. Prva njemaka
eljeznica je dodue proradila ve 1835. godine izmeu Niirnberga i Furtha, ali je eljeznika
mrea bila mala i veina stanovnitva se nije jo ni jedanput bila vozila vlakom. I automobil
(1883) je tada za veinu ljudi jo bio kao neko udo. Motornom letjelicom poletjeli su prvi
braa Wright i to tek 1903. godine, dakle nakon Kneippove smrti. Ali usprkos svemu tome go
vorilo se o nedostatku gibanja. Razumljivo je, meutim, da je sistematsko gibanje samo meu
rijetkim ljudima bilo poznato kao aktivnost koja moe koristiti zdravlju i koja pomae lije
enju. Otac gimnastike, l'riedrich Ludwigjabn (1778-1852), inicijator nacionalnog odgoja, tje
lesne vjebe je dodue uveo u ivot, ali nije naiao na potrebno razumijevanje. / Sebastian
Kneipp spada meu one koji nikad nisu potcjenjivali znaenje gibanja za ouvanje zdravlja,
bez obzira na potpuno drugaije uvjete ivljenja.
O gimnastici je, na primjer, rekao: Gimnastike vjebe su bile poznate i naim davnim
precima; itamo da su stari Germani i Rimljani takvim vjebama jaali miie. Takve vjebe
su radila ve i djeca i pomou njih postajala mnogo spretnija i gipkija. Zapravo, miie jaa
rad; svakog dana moemo vidjeti da oni ljudi koji nikad nita teko ne rade nemaju ni mnogo
snage u miiima. inovnici, obrtnici, uredski ljudi i oni koji nikakvih mogunosti nemaju
da jaaju miie i odravaju gipkost zglobova morali bi prihvatiti gimnastiku kao korisno
sredstvo, iako se ne slaem s tekim gimnastikim vjebama; pogotovu sranim bolesnicima
ne savjetujem teke gimnastike vjebe. Njima je potrebna laka gimnastika disanja (vjebe u
disanju oitom).
Ali, kao i sve drugo, i gimnastika ima svoje svijetle i tamne strane. Mnogi ljudi u svemu
pretjeruju, u to sam se esto osvjedoio. Oni su uvjereni: to vie rade, to bolje; ali pogreno
je tako gledati. Korisno postupamo samo onda ako ne elimo najedanput postii sve ono
za to je oito potrebno mnogo vremena i strpljenja.
Kao to gimnastika moe biti korisna zdravima, u umjerenom obliku moe koristi
ti i bolesnima kao ljekovita gimnastika. Skelet je osnova ljudskog tijela i slui za pot
poru mekim dijelovima tijela i kao zatita unutranjim organima, na primjer prsni ko
i lubanja.
Na kosti su privreni miii koji obavljaju odreena gibanja. Te kosti moemo uzeti
i kao poluge koje miii vuku i time uzrokuju gibanje. Prema tome, to je snaniji mii, to
je gibljiviji zglob i ovjek se lake kree. Cesto se dogaa da neki zglobovi uope nisu upot
rebljivi jer zbog ukruenosti zgloba ili druge tegobe nisu pokretljivi. U takvim je sluajevima
gimnastika jo preporuljivija, jer je zglob postao neupotrebljiv moda samo zbog okotavanja ili sraivanja To je rekao Sebastian Kneipp.
Nakon njegove smrti sve se vie osjealo da se ljudi ne kreu dovoljno i da to ugroava
zdravlje modernog ovjeka. Pogotovu nakon prvoga i drugoga svjetskog rata i neuvenog
porasta sranog infarkta u preventivnom je lijeenju veliku vanost steklo aktivno i pasivno
gibanje, a isto tako u lijeenju i rehabilitaciji. Parola: Aktivnim gibanjem sposoban i akcija
Sport za svih, sportska medicina i mnotvo uputa za razumno tjelesno gibanje potvruju
vanost tog problema.
to danas razumijevamo pod izrazima aktivno i pasivno gibanje?
Aktivno gibanje je automatsko gibanje koje regulira organizam i ujedno je jedan od os
novnih znakova ivota. Na primjer takva gibanja su: tjelesne vjebe, posebno hodanje (etnje),
biciklizam, plivanje, gimnastika i sport.
199
Pasivno gibanje je gibanje uz pomo druge osobe (na primjer masera ili bolnikog fi
zioterapeuta) ili aparata. Zapravo rije je o gimnastici za bolesne i svim vrstama masaa.
Izmeu aktivnog i pasivnog gibanja ima brojnih prijelaza i veza.
Aktivno gibanje: fiskultura

Fiskultura kao sredstvo za odravanje zdravlja i radne sposobnosti obuhvaa sve vrste fizike
aktivnosti koje slue usavravanju naeg tijela i ovladavanju njime. Takve fizike aktivnosti
su tjelesne vjebe, sve vrste sporta i gimnastika u uem znaenju rijei.
Tjelesne vjebe i sport
Ne moemo potegnuti otru granicu izmeu tjelesnih vjebi i sporta, jer su oni meusobno
povezani, a povezuju se i s gimnastikom. Sve su to oblici fiskulture.
Svrha tjelesnih vjebi koje je utemelpo Friedrich Ludwig jahn kao poseban oblik fiskulture jest
svestrano jaanje tijela i formiranje karaktera Obuhvaa sve prirodne vjebe kao to su tranje,
bacanja, skokovi, penjanje, borenje, plivanje, maevanje i natjecanja Sport sistematski njeguje tje
lesne sposobnosti a natjecanja ih stavljaju na kunju i jaaju. To bi trebalo biti svrha raznih vrsta
sportova Nisu svi oblici tjelesnih vjebi i sportova za svakoga O tome odluuju najrazliitiji i
nioci, meu kojima su: trenutno zdravstveno stanje, raspoloenje, dob i razne potrebe za uspos
tavljanjem ravnotee i sposobnosti tijela U sluajevima nedoumice posavjetujmo se s lijenikom
Ali ne smijemo gubiti iz vida da je za zdravlje isto tako tetno previe fiskulture kao
i premalo.
Bilo kojim vrstama aktivnog gibanja da se bavimo, moramo razlikovati vjebanje od tre
niranja, iako nam esto oba izraza znae isto.
Vjebanje
Vjebanje je jednakomjerno ponavljanje odreene radnje, odnosno gibanja. Svrha mu je dobro
ovladati nekom tjelesnom sposobnosti koja treba da ostane bitnije nepromijenjena. Vjeba,
po pravilu, ne znai pravo poveavanje i rast fizikih sposobnosti. Vjeba je potrebna u svim
onim sluajevima u kojima bi se fizika sposobnost inae smanjivala tko miruje, ra ili
kad poveanje sposobnosti i djelotvornosti nije mogue ili vie nije mogue, kao na primjer
u visokoj starosti. Tako, na primjer, nakon ezdeset i pete godine gibanjem samo odravamo
dotadanju sposobnost miia, a ne moemo je vie poveavati.
Treniranje
Meutim, za razliku od vjebe svrha treniranja je sistematski poveavati za tijelo karakteri
stine reakcije, a to su odgovori organizma na podraaje. Polagano poveavanje jaine pri
podraaju znai istovremeno i poveavanje reakcije. Time se ne samo jaaju funkcije orga
nizma, nego se jako poveava i sposobnost organizma za neku aktivnost, organizam podnosi
vea optereenja i bolje se prilagoava. Svrha treninga je jako poveavati sposobnost orga
nizma. Ali to ne vrijedi samo za muskulaturu, nego i za sve organe i organske sisteme. Tako,
na primjer, dobro trenirani skeletni miii po pravilu znae i dobre srane miie, jer izmeu
skeletnih i sranih miia postoji stalan odnos.
Ali ni treniranje nikad ne pretpostavlja pretjeravanje, jer inae vrijedi pravilo: nakon sva
ke prevelike razdraenosti slijedi iscrpljenost, a to je ea i vea iscrpljenost, to se tee or
ganizam opet oporavlja.
200
Stoga ova knjiga ne opisuje sportove kojima je svrha postizanje vrhunskog kapaciteta or
ganizma. Njome se vie nastoji kazati to se moe uiniti u borbi protiv opasnosti koja prijeti
suvremenom ovjeku uslijed nedovoljnoga gibanja, i kako svatko moe postii individualno
najvei mogui kapacitet.
U okviru ove knjige moemo samo dodirnuti najpoznatije mogunosti koje stoje modernom
ovjeku na raspolaganju i koje moe najlake provesti da bi nadoknadio nedovoljno kretanje.
Hodanje
Nekada tako cijenjeno razumno hodanje danas je gotovo potpuno izalo iz mode, iako je up
ravo hodanje neprocjenjivi nain za odravanje i jaanje zdravlja. Mogli bismo izbjei brojne
bolesti, pogotovo srani infarkt, ako bismo vie sistematski hodali. U malo promijenjenom
obliku vrijedi i danas ono to je rekao Jobami Gotfried Seume (1763-1810): Ilo bi mnogo bolje
kad bi se vie ilo. Ali hodanje mora biti neto vie od obine etnje, mada ne smije postati
ni gutanje kilometara. Bitni elementi za pravilno hodanje jesu: do odreene mjere uspravno
i vrsto dranje, odluan korak i ne prevelika brzina, ali koju moemo polako poveavati.
Upravo hodajui treba duboko, jednakomjerno i mirno disati, pri emu je posebno vano
posvetiti panju izdisanju. Hodanje moe u zimskim mjesecima biti sport koji bitno jaa
zdravlje i pogotovu je primjereno za starije ljude. Ali treba se tako odjenuti da zimska odjea
ne ometa kretanje, da se u njoj ne pregrijemo niti prehladimo.
Omiljeno i primjereno fiziko gibanje je i biciklizam. Zla motorizirane je dobro da ponesu
bicikl koji se moe sloiti, automobilom brzo izau iz grada i na istom zraku u prirodi vo
zei bicikl vjebaju pravilno disanje. ak i sobni bicikli koji se danas prodaju u trgovinama
sa sportskom opremom mogu vrlo korisno posluiti za treniranje skeletnih miia, a s tim
i sranih. Odlini su na primjer za lijeenje nakon infarkta U prodaji ima sobnih bicikla op
remljenih razliitim ureajima za mjerenje. U takvim sluajevima lijenik propisuje na koji
nain treba poveavati aktivnost na biciklu. Ali treba upozoriti da se uvijek mora vjebati
pravilno disanje, jer vonja biciklom otvorenih usta bilo u sobi ili na otvorenom tetna
je za zdravlje.
Plivanje
Od sportova koje moemo zamisliti, plivanje je zasigurno najzdraviji sport. Dok ovjek pliva,
tijelo mu se jednakomjerno i svestrano pokree, a fizika snaga i zdravlje poveavaju; uz to
se u plivanju krije jo i udesna sposobnost uravnoteenja i oputanja Ali se taj sport ne
smije upranjavati jednostrano. Ako ne plivamo predugo, uvrujemo organizam: ne samo
da na razne toplinske utjecaje postaje otporno nae tijelo, nego jaa i psiha, razvijamo i od
lunost, hrabrost, upornost i prisebnost. Vano je samo da se ne zadravamo predugo u hlad
noj vodi i da ponemo oprezno trenirati. Zagrijana tijela ne smijemo skakati u vodu, nego
u nju moramo ulaziti polako i postepeno. Ne smije se plivati s punim elucem. Isto tako
je samo po sebi razumljivo da je pametno uiti plivanje pod dobrim vodstvom.
Posljednjih godina se znatno poveao broj kupalita s plivakim bazenima, posebno s
malim bazenima u zatvorenim prostorijama, a znatno je porastao i broj bazena za razgiba
vanje u knajpovskim sanatorijima i ljeilitima. S takvim razvojem meutim nailazi i opasnost
da podraaji koje kod pojedinaca treba da izazove knajpovski nain lijeenja vodom postanu
nedjelotvorni ili premalo djelotvorni, a uspjeh cijele kure doe u pitanje, jer se pojedinci pri
plivanju i kupanju radi razgibavanja ne dre plana i propisane mjere primanja podraaja. Li
jenik mora osmiljeno ukljuiti plivanje i razgibavanje u cjelokupno lijeenje, inae knajpov
ska kura nee postii predvieni uspjeh. Openito vrijedi da izmeu plivanja i prije ili nakon
njega primijenjenih postupaka u vezi s lijeenjem treba da prou bar dva sata.
Aktivno gibanje
201
Zimski sport
Posljednjih desetljea se povealo znaenje zimskog sporta u gotovo svim njegovim oblicima
i on je vrlo pogodan za modernog ovjeka ako se njime bavi razumno i organizam ne op
tereuje previe. Zimski odmor proveden na svjeem zraku i na odgovarajuoj visini moe
mnogima znaiti dvaput onoliko koliko ljetni odmor. Lijenik esto zakljui da etrnaest
dana zimskog sporta znai - pogotovu za zaposlene - vie nego etiri tjedna ljetnog odmora.
Klizanje, koje je vrlo naporno zbog odravanja ravnotee, izvanredno je vana dopuna
ope gimnastike, naroito za ene. Pri klizanju treba najvie voditi rauna o tome da se ne
prehladimo zastajkujui.
I skijanje se posljednjih godina mnogo razvija i uspjeno dopunjuje fiziko gibanje. Ski
janjem ovjek postaje vrst i gibak, a dobro djeluje i zbog toga jer smo na svjeem i istom
zimskom zraku. Skijanje moe koristiti zdravlju samo ako ovladamo potrebnim znanjem.
Gimnastika
Rije gimnastika dolazi od grkog izraza gvmnos i znai gol. U staroj Grkoj, pradomovini
gimnastike, ljudi su vjebali goli. Ali u klasinoj Grkoj je njega tijela i duha imala neobino
veliku ulogu. Grki ideal je bila ljepota i snaga (kaloskagathos), to jest jedinstvo gipkosti koja
daje ljepotu i snagu; vjerovali su u usku vezu zdravog tijela i uistinu zdravog duha i da jedno
bez drugoga nisu mogui. Stoga je u staroj Grkoj gimnastika bila sama po sebi razumljiva.
Antika gimnastika bila je sastavni dio ope civilizacije i umjetnosti. Jasno je meutim da
nije bila jednostrana obuhvaala je ne samo odreene fizike vjebe nego i cjelokupnu pri
mjerenu i osmiljenu njegu tijela prije gimnastike i nakon nje; posveivali su panju i nainu
prehrane, koja je vrlo vana za postizanje vrhunskih fizikih i psihikih kapaciteta. U staroj
Grkoj se od tjelesnih vjebi pogotovu cijenio peteroboj: tranje, skok uvis, skok udalj, bacanje
diska i koplja Uz to su se bavili i streliarstvom, plivanjem, rvanjem, boksom i igrama loptom.
I starim Germanima su bili poznati najrazliitiji oblici tjelesnih vjebi, da bi njima mogli
mlade ljude osposobljavati za obranu (vidi Tacita i Nibelunge). U njemakom srednjem vi
jeku se fiskultura, posebno gimnastika, poela naputati. Njegovali su se samo jo borilaki
sportovi, igre loptom i igre kuglom. Jo vie je gimnastika poela zaostajati kad se poelo
iriti vatreno oruje, a ugled fiskulture je opet porastao tek pojavom Jabtia, Gutsa i Mutbsa,
oeva fiskulture.
Moderna gimnastika se po pravilu razlikuje od vjebi gibanja, tjelesnih vjebi i sporta,
iako i tu moramo govoriti o brojnim prijelazima Gimnastika po pravilu obuhvaa fizike
vjebe bez sprava. Gimnastikom se eli posebnim sistemom vjebi postii opi harmonian
razvoj tijela, i gimnastika moe ak prijei u ples (Labartova i M. Wigmannova kola).
Danas se plesna gimnastika umnogome ukljuila u odgoj tijela aktivnim gibanjem. U
brojnim drutvima za tjelesno vjebanje i sportskim drutvima, ljeilitima i sanatorijima ples
je jedan od oblika lijeenja gibanjem na parketu. Poznati su ak ozbiljni pokuaji da se taj
oblik tjelesnoga gibanja usmjereno njeguje u posebnim, takozvanim plesnim ljeilinim ho
telima i plesnim ljeilitima.
Svi gimnastiki sistemi mogu u odreenim granicama imati opravdanje ako razliitim lju
dima, pogotovu enama, omoguavaju razliite osobne aktivnosti, jer treba priznati najosnovnije pravilo koje glasi: u gimnastici nema sheme koja bi odgovarala svakomu i bila pri
mjerena za svaku dob. Znamo za gimnastike sisteme u kojima su u prvom planu ritmike
tjelesne vjebe koje prelaze ve u plesne. A ima opet drugih sistema koji polaze od tjelesne
grae i tjelesnih funkcija i kojima je svrha poboljati dranje. Takve su prije svega kole koje
potjeu od Mensendiecka i Lobe/anda ili su s njima povezane. kola Bode obuhvaa preteno
gibanje, zamah i ritam. Originalna je kola Medan koja upotrebljava male sprave i loptu. kola
202
Pasivno gibanje
203
Suren se posebno visoko popela nakon prvoga svjetskoga rata i radi razliitim spravama kao
to su na primjer eljezne kugle, ruice i drugo. Neki drugi sistemi opet njeguju izraznu gim
nastiku koja bi trebalo da odreenim gibanjima i tjelesnim poloajima naglaava simbolike
duevne predstave i pojmove. Meu glavne zastupnike te gimnastike spa Ja i euritmija R*dolfa Steinera. Izbor iz razliitih kola s razliitim oblicima njemakih tjelesnih vjebi predstav
lja uzorna kola koju je osnovao Loga (Hannover).
kola Neumann-Neurode poznata je posebno po sistemu gimnastike za dojenad i nastoji
ve od najranije mladosti zatititi od pogrenog dranja.
Umjesto starih slobodnih vjebi gimnastika bez sprava je prodrla i u njemako tje
lesno vjebanje. Trebala bi zamijeniti vjebe na spravama ali dobra je i kao slobodne vje
be i vjebe u parteru.
Od svih navedenih mogunosti aktivnoga gibanja danas su se oblikovala tri smjera,
meu kojima opet ima niz prijelaza.
vena, zatita mladih od posljedica nepravilnog dranja i drugo. Ima vanu ulogu i u reha
bilitaciji i ponovnom ukljuivanju oboljelih u rad i drutvo. Svrha gimnastike za bolesne je
obuhvatiti cijeloga ovjeka. Zato lijeenje gibanjem ne moemo zamisliti bez gimnastike i ma
sae (prema prof, dru med. H. Undemamm, Heidelberg).
U Saveznoj Republici Njemakoj i nekim drugim evropskim zemljama kolovanje fizio
terapeuta je propisano zakonom Provodi se na kolama koje su prikljuene sveuilinim in
stitutima. Obrazovanje i praksa provode se na dva kolosijeka, kao gimnastika za bolesne i
masaa. U drugim zemljama, na primjer u Demokratskoj Republici Njemakoj, vicarskoj i
drugdje, zvanje fizioterapeuta obuhvaa jedno i drugo.
Sport, trim i fit u slobodnom vremenu

Sport u slobodnom vremenu nije identian sa sportom u kojem su vani rezultati. Otvo
ren je za razvoj novih sportova i igara, koji bi trebalo da onima koji se njima bave priinjavaju jednostavnu vrstu veselja u bavljenju korisnim tjelesnim gibanjem. To je oblik sporta"
koji treba da se odvija prije svega u manjim grupama, u obiteljskom i prijateljskom krugu
ili krugu kolega bez obzira na dob i spol, a trebalo bi da prije svega obuhvaa prirodne kret
nje i igre.
Takvim se sportom moemo svugdje baviti.
Trim e uvjeriti ljude da za sport u biti nije potrebno nita vie nego odluka da se e
limo vie gibati. Trim prikazuje kako je jednostavan sport i sve to je u vezi s njim: vjebe
pred televizorom, u stanu, u vrtu, u parku, na obali, na putu. U reklami za trim nema velikih
obeanja, govori samo o tome kako e se ovjek dobro osjeati i nai mogunosti za odr
avanje veza s drugim ljudima.
Fit. To je izraz koji dolazi s engleskoga jezinoga podruja i znai sposobnost, kondiciju, i
votnu snagu. Drugim rijeima znai biti u najboljoj formi. Prema tome, kad kaemo fit to znai
optimalno zdravlje i optimalnu radnu sposobnost (prema Ju'rgen Palmu, Frankfurt/Main).
Ali budui da mogunosti za odgoj tijela aktivnim gibanjem moraju biti prilagoene po
jedincu, ve ni naelno nije mogue dati shemu koja bi openito vrijedila. Stoga radije skre
emo panju na dobre odgovarajue knjige, na televizijski program i pojedina fiskulturna i
sportska drutva, na teajeve gimnastike i drugo. Ne bi se smjelo meutim zaboraviti da odr
avanje tijela aktivnim gibanjem mora biti nuan sastavni dio svakodnevne tjelesne njege bez
koje nema pravoga zdravlja i prave radne sposobnosti.
Masaa
Sam Kneipp nije mnogo volio sluati o masai, koja tada jo nije bila ovako razvijeno umijee
kao to je danas. Mnogo ljudi s ozljedama iz rata ili nesrea i bolesnika s unutranjim bo
lestima podvrgava se masai kao neizbjenom sastavnom dijelu ukupnog lijeenja. Stoga s(
danas ni knajpovski nain lijeenja vie ne moe zamisliti bez masae. Rije masaa dolazi
od grke rijei massein i znai gnjeiti. Otud gnjeenju tkiva pripada vana uloga u masai.
Danas pojam masae obuhvaa mnogo vie. Masaom oznaujemo lokalno djelovanje na
kou, miie, vezivno tkivo, ile i ivce istovremeno djelujui na gotovo sve organe i or
ganske sisteme. Uspostavljajui normalni tonus tkiva i poboljavajui krvni i limfni optok
masaa i posebno ugodno djeluje na cjelokupni optok krvi i sokova. S tim masaa djeluje
na organizam i stvara dobro raspoloenje.
Gimnastika za bolesne
Gimnastika za bolesne je takoer oblik lijeenja aktivnim gibanjem i spada u opsenu dje
latnost fizikalne terapije odnosno fizioterapije. Ta se djelatnost nekada zvala ljekovita gim
nastika a sada se zove gimnastika za bolesne, ime se naglaava da je rije o nainu lijeenja,
0 terapiji bolesnog ovjeka gibanjem, koju moe nauiti i bolesnik. Gimnastika za bolesne
daleko premauje pravu gimnastiku i obino se provodi uz druge fizikalne naine lijeenja
(masau, postupke primjenom topline i svjetlosti, medicinske kupelji i druge) a svrha joj je
zatititi ovjeka od bolesti, a bolesti ukloniti ili ih ublaiti. Zalazi gotovo u sva podruja me
dicine: unutranje bolesti, kirurgiju, enske bolesti, lijeenje djece, neurologiju, psihijatriju, or
topediju i posebno lijeenje posljedica nesrea. Gimnastika za bolesne ima vrlo vanu ulogu
1 u spreavanju bolesti i zatiti od njih, na primjer gimnastika za trudnice, zatita od upale
Pasivno gibanje
Osnovni zahvati koji se primjenjuju u masai, a koje ne moemo nauiti iz knjige, jesu:
1. Masaa glaenjem (g laden je). Glaenje tee u smjeru prema srcu, a zadaa mu je po
spjeivati vraanje venozne krvi u srce i otjecanje tkivnih sokova.
2. Masaa gnjeenjem ili valjanjem (gnjeenje ili valjanje). To je najvaniji i najdje
lotvorniji oblik masae. Djelovanje je usmjereno prije svega na miie. Treba da sprijei
i ukloni ukruivanje miia i ubrza cirkulaciju. Masaom se moe dobro djelovati na mli
tave i prenapete miie.
3. Masaa trljanjem (trljanje, frikcija). Ovaj oblik masae izvodi se peem, rubom ake
ili jagodicama pojedinih prstiju. Masiramo ukrug, jainu polako poveavamo. Svrha ma
sae je olabaviti napeta tkiva, odstraniti miinu ukruenost i raspadne produkte izmjene
tvari i ublaiti bolove.
4. Masaa lupkanjem, pljuskanjem i sjeckanjem r u k o m (lupkanje, pljeskanje, sjec
kanje). Radimo savijenim i rairenim prstima, rubom ake ili stisnutom akom. Ovom
masaom potiemo mlohavu kou i poboljavamo opskrbljenost krvlju i tonus miia.
Ako je napetost miia poviena, pogreno je primjenjivati ovaj nain masae, jer on samo
poveava napetost.
5. Masaa potresivanjem (vibracija). Ovim zahvatima akom ritmiki potresamo poje
dine dijelove ili povrine tijela. Gibanje koje tako uzrokujemo prenosi se duboko u unu
tranjost tijela. Vibracija djeluje prije svega kao podraaj za ivce. To je jedina masaa koju
u velikoj mjeri moemo primjenjivati elektrinim aparatima.
Ako poznamo sve zahvate za masau i provodimo ih potpuno, masaa moe izvanredno po
moi pri otklanjanju brojnih tegoba.
Pa ipak i masaa ima svojih granica. O njima govorimo u nastavku.
204
Masaa nije uvijek primjerena

Masirati ne smijemo ovjeka koji ima:
bilo koju konu bolest,
bilo koju upalu ukljuujui upalu zglobova i zglobnu tuberkulozu,
bilo koju akutnu zaraznu bolest,
bilo koje ozbiljno srano oboljenje i oboljenje ila.
U svakom nejasnom sluaju treba pozvati lijenika i s njim se posavjetovati.
Sportska masaa
Sportska masaa je posebna grana masae koja je pomono sredstvo za poveavanje sportskih
kapaciteta. Primjenjuje se pogotovu kao priprema za treninge i natjecanja. Pri natjecanjima
koja dulje traju masaa dolazi u obzir i izmeu pojedinih natjecanja, a i na samom kraju radi
uklanjanja umora. Pravilo je da nakon natjecateljskog napora masaa bre okrijepi nego dulje
odmaranje.
Masaa vezivnog tkiva
Masaa vezivnog tkiva zapravo nije prava masaa u smislu pasivnoga gibanja. Vie je rije
0 postupku koji bi trebao da preko vezivnoga tkiva i ivanih putova djeluje na odreene
unutranje organe ili organske sisteme. Elisabeth Dicke ju je u suradnji s drom med. H. TeirichLeube dodue razvila kao posebnu tehniku masae, ali ona danas znai mnogo vie od toga.
Masaa vezivnog tkiva polazi od toga da se unutranja oboljenja pokazuju kao promjene u
tonusu koe, pogotovu u potkonom sloju, a posebno vezivnog tkiva, i da se normalno stanje
uspostavlja masiranjem promijenjenog dijela vezivnog tkiva, koje zatim treba da ljekovito dje
luje na oboljele dijelove u unutranjosti organizma. Takva masaa moe u rukama strunjaka,
specijalno kolovanog masera ili maserke, postii izvanredno mnogo. Ali nestruna osoba
moe njome ak nanijeti tetu.
Masaa pokosnice
Masau pokosnice razvili su prof. Krauss i prof. Vogler. To je tokasto ritmino djelovanje
pritiska na pokosnicu, koje djeluje neposredno na mjesto primjene kao podraaj koji hrani.
Masaom pokosnice moemo neposredno utjecati na lijeenje pokosnice, kosti i zglobova. Uz
to preko refleksnih mehanizama snano utjee na neposrednu okolicu (do otprilike 8 cm)
1 na fizioloka i bolesna zbivanja drugih organa, posebno utrobe, u velikim tjelesnim up
ljinama (prof. Vogler, Physiotherapie).
Ovdje neemo govoriti o drugim, djelomino spornim, oblicima masae kao to je na
primjer drenaa limfnih ila.
Odvoenje tekuina iz limfnih ila
Odvoenje tekuina iz limfnih ila (drenaa limfnih ila) je zahvat o kojemu moe odluiti
samo lijenik specijalist.
Poinak i spavanje kao lijek

Fiziki i psihiki mir neizbjeno su potrebni za zdrav ivot. Budui da nam bez njih ivot
ne moe biti zdrav, u svako ih lijeenje i ukljuujemo kao dragocjeno ljekovito sredstvo. Fi
ziki odmor, oputanje leanjem, donosi smirenje sranih otkucaja, a s njim i poboljanje kr
vnog optoka i cjelokupne prokrvljenosti tijela, ime je ve ispunjen najvaniji uvjet da se ov
jek bolje osjea. Ipak bilo bi pogreno naglaavati samo poboljanje krvnog optoka i rada
srca; jer i plua, eludac, crijeva i drugi dijelovi utrobe rade mirnije i jednakomjernije, ime
postaju jai i sposobniji. U to mirovanje spada i spavanje; ono mora biti u pravo vrijeme,
dovoljno vrsto i mora trajati onoliko koliko je potrebno. Stoga emo poneto rei o tomu
tajanstvenom prirodnom zbivanju.
Spavanjem bi prije svega trebalo da se ovjek nakon napornog rada odmori i opet stekne
nove snage. Od svih poznatih sredstava spavanje je najbolje za jaanje snage. Dok spavamo,
ivani sistem se odmara. Psihika aktivnost prestaje gotovo potpuno, pogotovo ako se spa
va bez tekih snova. Spavanje daje ovjeku snagu za naredni dan, zbog ega je ono neop
hodno svim ljudima. Ako mjestimino i susretnemo ljude koji kau da ne spavaju nimalo
ili neobino malo, treba da znamo da izuzetak potvruje pravilo. Odraslim ljudima potrebno
je najmanje 6 do 8 sati spavanja na dan. Jasno je da to trajanje ovisi o raznim okolnostima
koje moda ne moemo uvijek odrediti. Ali ako hoe, ovjek uvijek moe jo poneto postii.
Nakon tekog fizikog ili napornog psihikog rada ovjeku je potrebno vie spavanja nego
onome koji nije tako naporno radio. Isto tako nije svejedno ni kada spavamo. Svakako da
nije bez razloga reeno da sat spavanja prije ponoi vie vrijedi nego sat poslije ponoi. Kas
no odlaenje na spavanje, to je postalo loa navika mnogih ljudi, esto je jedan od osnovnih
razloga za nesanicu. Nije dobro trajno promijeniti prirodni ritam spavanja: ranim lijeganjem
i ranim ustajanjem odravamo dobar san, zdravlje i svjeinu. Posebno treba izbjegavati kasni
i uzbudljivi televizijski program!
Nesanica, na koju se mnogi ale, moe biti fizikog ili psihikog porijekla; moe biti po
sljedica bolesti ili izraz ivanih i psihikih poremeaja. Ako je posljedica bolesti, ovisi o po
boljanju ili pogoranju bolesti, a eventualno mogu privremeno pomoi ak i sredstva za spa
vanje. Ali kad je nesanica preteno na ivanoj osnovi, uglavnom utjee na raspoloenje. Tko
bude stalno vodio rauna o svom spavanju i potanko ga pratio, nee ve zbog toga moi
spavati, jer svako nesvjesno djelovanje organizma kao to je i spavanje ometamo ukljuiva
njem kontrole. Stoga se i u vezi sa spavanjem treba ponaati bezbrino i ravnoduno. Tako
lake postiemo oputenost, toliko potrebnu za spavanje, nego kad briljivo vodimo rauna
0 spavanju. U nekim sluajevima mora u odreenim okolnostima neurolog priskoiti u po
mo.
Spavanju doprinose i pospjeuju ga veernje etnje, tople kupelji s ljekovitim biljem ili
izmjenine kupelji stopala, povoj na listove, oblozi na trbuh, tople kupelji u sjedeem po
loaju s odoljenom (macinom travom), a u odreenim sluajevima i troetvrtinske kupelji
s biljem. Meutim, temperatura tih kupelji ne smije biti vea od 34 do 36Q kratke hladne
1 vrue kupelji razdrauju i ne dolaze u obzir prije spavanja, jer je ovjek nakon njih bistar
i sposoban za bdjenje. Postupke treba vie puta mijenjati i birati sebi primjerene. Moe malo
pomoi i aj od matinjaka ili odoljena i hmelja (vidi Ljekovito bilje) koji pijemo uveer, do
bro je i uveer popiti au toplog mlijeka sa licom meda.
O poslijepodnevnom spavanju mislimo sljedee: onaj tko je vrlo umoran moe sebi mir
no priutiti poslijepodnevni san; nije poslijepodnevno spavanje za mnoge ljude ni tako loe
kako se esto misli. Za nemirne ljude i one sklone gojaznosti, bolje je da legnu prije ruka
206
Poinak i spavanje
nego nakon njega. ak odmor od etvrt ili pola sata moe donijeti neprocjenjivo korisno
oputanje, a objed psihiki i fiziki lake preradimo. I pravo poslijepodnevno spavanje moe
u mnogim sluajevima biti toliko korisno za ivce da ga ne smijemo potcjenjivati. Kad nismo
sigurni treba da se posavjetujemo s lijenikom.
Kad govorimo o odmoru, moramo govoriti i o psihikom odmoru. Psihiki odmor kao
ljekovito sredstvo moramo cijeniti jednako kao i fiziki odmor koji je esto uvjet za psihiki.
Pod psihikim odmorom, dakako, ne mislimo na lijenost i tupost, nego na oputanje i stanje
u kojem odbacujemo optereenost i oslobaamo se napete trke, a to je ono za to je Klati
naao tako dobar izraz stvaralaki odmor. A ba taj odmor je suvremenom ovjeku izvan
redno potreban. Ljudi danas toliko jure, grabe i napreu se, mnogo faktora svakidanjeg i
vota ih psihiki toliko iscrpljuje, omekava i slabi da esto dolazi do psihikih i s njima po
vezanih fizikih slomova. Ne smije se rei da se ne moe drugaije! Moe, i te kako moe,
ali kod mnogih ljudi tek nakon sloma, kad uistinu vie ne mogu. Ali mogli su i prije toga
da su imali dovoljno razuma i prave volje. ovjek se uistinu oputa ako moe nekoliko dana
ili tjedana u godini ili jedan dan u tjednu ili bar po nekoliko minuta na dan nai trenutak
da moe biti sam sa sobom, da o sebi i ivotu moe ozbiljno razmiljati, a ne samo u urbi
i eprkajui po prolom, da se udubi u sebe i vlastitom ivotu opet dade pravi smisao. Ned
jeljama i praznicima treba to vie odlaziti u udesnu prirodu i sakupljan nove snage za cijeli
tjedan! Ne treba se otimati za sumnjiva zadovoljstva, niti izbjegavati plemenito druenje. Psi
hiki mir i oputenost moraju proizlaziti iz psihikog ponaanja koje je potrebno da zrak,
svjetlost, voda, hrana, gibanje i mir mogu ovjeku donijeti zdravlje. Takav fiziki i psihiki
mir poveava ivotni elan, daje osjeaj snage i stvara ivotnu radost.
Neto o stanovanju
Pokuat emo rei to je nuno za zdravo stanovanje, iako je to moda samo po sebi ra
zumljivo.
Je li neki stan zdrav ili ne ovisi o nainu gradnje i o onome tko u njemu ivi. Nas zanima
ovaj drugi, stanar.
Kad ureujemo stan esto je potrebno znati koja je soba najtoplija po svom poloaju. Bu
dui da toplina zraka u sobi ovisi o toplini zidova, treba da znamo koji zid je najtopliji. Od
govor glasi: zapadni zid; neto hladniji je istoni, zatim juni. Ispod osunanog krova najtopliji
je gornji kat, koji je topliji od svih drugih i zbog zbroja svih izvora topline u zgradi (na pri
mjer pei). U najtoplijem ljetu temperature u gornjim prostorima po noi esto iznose 25
do 30C i vie. To svakako ima tetnih posljedica po zdravlje. Naime, u takvoj temperaturi
jc ogranieno odavanje tjelesne topline. Stoga se javlja mlohavost, gubljenje teka ili ak prava
slahokrvnost. Kod male djece su esti poremeaji u toplini tijela i toplotni udar. Hrana se
brzo kvari. Zatitit emo se od pregrijavanja ili ga ublaiti ako redovito provjetravamo pro
storije ili neprestano dovodimo svje zrak te primjerenom gradnjom. Stanovi pod krovom
nisu dobri ne samo zbog pregrijavanja nego i zbog toga to se zimi jako hlade; mnogo mogu
pomoi oplate i izolacija.
Zrak u sobi mora biti primjereno vlaan, a pogotovo u prostorijama koje se griju. Od
govarajuu vlanost postiemo posebnim aparatima za raspravanje zraka i isparavanje ili vo
dom koju ostavimo da isparava. Meutim vlaga u vlanim stanovima je neto drugo, jedan
je od najveih uzronika raznih bolesti. Vlani zidovi su uvijek bitno hladniji nego suhi. Stoga
se u vlanim prostorijama osjeamo neugodno. esta su i oboljenja, pogotovo prehlade i reu-
Stanovanje
207
matske bolesti, jer su svi predmeti, a pogotovo odjea i postelje, vlani i oduzimaju tijelu toplinu.
U vlanim prostorijama su posebno ugroeni tuberkulozni bolesnici. Takve prostorije
vrlo brzo nakode i djeci; izgube tek, mrave i problijede. Vlaga unitava i stan. Tapete, na
vlake na namjetaju i sam namjetaj dobiju mrlje od vlage i trule. Plijesan i drvne gljivice
u odreenim uvjetima potpuno unite grede nosae. Usprkos provjetravanju u vlanim sta
novima se obino osjea miris plijesni. Budui da su stanovi vlani zbog greaka u gradnji,
treba to prije te greke otkloniti. Radi toga se treba uvijek posavjetovati sa strunjakom,
ali vlazi u stanu moe da bude kriv i sam vlasnik stana odnosno stanar. Ako se stan u kojem
ivi vie ljudi ne provjetrava dovoljno dok se kuha, pere i sui rublje, zidovi se ovlae vo
denom parom kondenziranom na njima, pogotovo hladniji vanjski zidovi. Sto je manji stan
i to je vie ljudi u njemu, to je stan vlaniji, pogotovu ako se u istim prostorijama i kuha,
pere i sui rublje. Mnogo toga se moe rijeiti redovitim provjetravanjem.
Polovicu svoga ivota provedemo u sobi za spavanje. Robert Koch je jednom prilikom
rekao: Tuberkuloza je bolest stana ili tonije, spavae sobe. Stoga moramo toj prostoriji
posvetiti posebnu panju. Najbolji poloaj za spavau sobu je istok. Treba osigurati mo
gunost za dobro provjetravanje. Ako se moe, provjetravati treba tako da onaj tko spava
nije izloen propuhu. Za spavau sobu je najprimjerenija najvea i najsvjetlija soba. Os
novna pravila su da bude zrana i pregledna. Prozori moraju biti takvi da se mogu zatamniti. I boja zidova mora biti primjerena. Treba dati prednost svjetlijim tonovima:
svjetloplava, zelenkasta i ljubiasta boja djeluju smirujue, uta i crvena uznemiruju i sto
ga nisu preporuljive. Odjeu koju naveer skinemo ne smijemo preko noi ostavljati u
spavaoj sobi.
Budui da ovjek provede treinu do dvije petine svoga ivota u postelji, rei emo neto
i o njoj. Gotovo veina ljudi posebno na selu spava suvie pokrivena i u pretoploj postelji.
Za pokrivanje su najpogodnije vunene deke. Mnogo se upotrebljavaju i perine i jorgani od
perja, ali njih treba dobro i struno njegovati: sunce ne smije pasti neposredno na njih
jer se perje smeura. Zdrav pokriva treba da bude lak i da proputa zrak. Madrac s konj
skom strunom je najbolji i najizdrljiviji, a moe se i dobro oistiti. Obine iane mree
su vre i pouzdanije od oprunih. Mladi ljudi oba spola treba da imaju hladne i tvrde
leajeve bez opruga. Cijeli leaj - osim jastuka - treba da bude od konjske strune. Ako
su stopala hladna, osim vunenom dekom treba ih pokriti i perinom. Dolazi u obzir i vu
neni pokriva ili jorgan od pahuljice. Najbolje je leati ravno jer se tako tijelo najbolje
odmori i u njemu ne dolazi ni do kakvih zastoja. Jasno je da postelju treba redovito pro
vjetravati.
Praina s ulice ulazi u zatvorene prostorije kroz najmanje otvore, a donosimo je i obuom
i odjeom, tako da se u prostorijama u koje dolazi mnogo ljudi mogu nakupiti velike koliine
praine. Nikakve koristi nema ako prainu briemo suhom krpom ili je odstranjujemo ispraivanjem namjetaja, jer time samo podignemo prainu i prenosimo je na drugo mjesto. Ta
pecirani namjetaj koji se ne odrava, sagovi, zastori, rezbareni namjetaj i drugo prava su
skladita praine. U novoureenom stanu treba da bude malo sagova, zastora, jastuia i sli
nog. Stan moe i bez toga biti udoban. Praina se najbolje uklanja usisavaem, a s glatkih
povrina je dobro pokupimo i vlanom krpom.
Sljedee to treba znati u vezi sa stanom je kakva svjetlost je najprimjerenija. Pravilna
svjetlost, pogotovu pravilna dnevna svjetlost, moe nevjerojatno doprinijeti tome da se o
vjek dobro osjea i osnovni je uvjet za sve zdrave stanove. Svjetlost, a prije svega sunana,
najbolje je dezinfekcijsko sredstvo. Svjetlost pospjeuje i izmjenu tvari u ovjeku. Prejaka je
svjetlost tetna za oi. Ako, na primjer dulje vrijeme promatramo bljetave povrine, pojavi
se snjeno sljepilo. Prirodno osvjetljenje je najbolje u gornjim katovima, a najslabije u po-
208
Poinak i spavanje
drumskim i dvorinim prostorijama. U istoj kui su sjeverne sobe bitno mranije od junih.
Odlika umjetne rasvjete je da daje jednakomjernu svjetlost i malo topline. Vrsta svjetlosti
mora odgovarati oima, a izvori svjetlosti u stanu ne bi trebalo da uzrokuju zagaivanje zra
ka koje moe tetiti zdravlju.
I u skromnim prilikama se moe s pravilnim kuanskim ukusom urediti udoban i pri
vlaan stan, a bez tog i luksuzni stanovi mogu djelovati odbojno i hladno.
Jo i danas je lijep, zdrav i udoban stan najpouzdaniji uvjet za postojanje braka i za sreu
obitelji
Suvremena prehrana
Sebastian Kneipp i unapreenje zdrave prehrane
Za odravanje zdravlja i radne sposobnosti vrlo je vano i kako se hranimo. Sebastian Kneipp
je to dobro znao. Dodue, u njegovu uenju o lijeenju glavnu ulogu ima lijeenje vodom,
ali u mnogim svojim radovima on govori i o jednostavnoj prirodnoj i zdravoj hrani i pre
poruuje ju. Upozoravao je osobito na opasnost od prekomjernog jela i davno je ve rekao
da industrijski preraena hrana gubi znatan dio svoje vrijednosti. Dobro osjeajui zavisnost
ljudskog organizma od prirodnih snaga hrane dao je takve upute i preporuke u vezi s pra
vilnom prehranom da ih suvremena znanost o prehrani moe samo jo potvrivati. Tako
Sebastian Kneipp nije bio samo inicijator vee brige za zdravlje i odgoj ljudi radi to aktivnije
njege zdravlja i samoodgovornosti u vezi s njim, nego je bio i ovjek koji je znao pravilno
usmjeravati tokove zdrave prehrane.
Za ivota Sebastiana Kneippa, znanost o prehrani nije jo znala ni za kakve vitamine niti
za po ivot vane (esencijalne) hranjive tvari. Vrijednost hrane se prvobitno cijenila samo
po tome koliko ima kalorija, masti, bjelanevina i ugljikohidrata. Znanost o namirnicama i
medicina u ovjeku su vidjeli samo stroj u kojem izgaraju hranjive tvari koje dobiva hranom
i koji treba opskrbljivati to veim koliinama bjelanevina.
Sebastian Kneipp je ipak znao misliti bioloki i promatrati ovjeka u vezi s prirodom. On
je spoznao da se ovjekovo zdravlje i radna sposobnost mogu najpouzdanije ouvati ako se
ovjek to bolje uskladi sa ivotnim uvjetima. Sline je misli i prije Sebastiana Kneippa razvijao
pruski lijenik C.hristoph Wilhelm Hufeland u svom uenju o makrobiotici. Takvo bioloko gle
danje nalazimo ve u Hipokratovoj klasinoj medicinskoj koli.
Moderna medicina danas se ivo zanima za mnogostranu povezanost prehrane i rada
ljudskog organizma. Desetljeima su lijenici samo periferno obraivali znanost o prehrani
i dijetetiku, a danas su te strune discipline u sreditu panje. Da je Sebastian Kneipp sada iv,
vjerojatno bi ga rezultati istraivanja u vezi s prehranom i najnovije spoznaje u podruju li
jeenja hranom kod razliitih bolesti toliko ponijeli da bi u svom uenju o zdravom ivljenju
prehrani posvetio jo vie panje. Ba u Kneippovo doba se prvi put pojavio problem ugro
avanja zdravlja preobilnom i neprirodnom hranom, ali nije bilo niega na emu bi mogao
temeljiti egzaktno znanstveno obrazloenje. Mogunosti za tako neto stvorene su tek dugo
nakon smrti Sebastiana Kneippa.
U meuvremenu je znanost o prehrani otkrila mnotvo ranije nepoznatih visokoaktivnih
organskih suptancija za koje postoje objektivni i neosporni dokazi da su nuni za odravanje
ovjekova zdravlja. Znanost je sve dublje i dublje prodirala u zbivanja koja su u vezi s
izmjenom tvari u ovjekovom organizmu, sve dublje je ulazila u tajne stanine izmjene
tvari i sve vie znamo o tome kako razne supstancije iz hrane sudjeluju pri tome. Sve
vie i vie smo spoznavali da ljudsku hranu ne smijemo prosuivati samo po kalorijama
i hranjivim tvarima nego i po njezinoj biolokoj vrijednosti i supstancijama u njoj. Danas
se u znanosti o prehrani snano probio pravac koji hranu ocjenjuje kvalitativno i bio
loki. Znamo da danas u visokorazvijenim industrijaliziranim zemljama hrane ima dovolj
no, ali znamo i to da po svojoj biolokoj vrijednosti ona esto nije takva da bi ovjeku
mogla osigurati potpuno zdravlje. Ukratko, ak i kad bi veina ljudi u visokoindustrijaliziranim zemljama bila svaki dan sita i dulje ivjela, prosjenu prehranu ipak ne mo
emo ocjenjivati kao najbolju.
210
Suvremena prehrana
Tok izmjene tvari i ovisnost organizma o prehrani
211
esto je krivac za premalu bioloku vrijednost dananje hrane preraivaka industrija

kroz koju prolaze vane osnovne namirnice. Sebastian Kneipp jo nije raspolagao nikakvim
brojkama iz kojih danas vidimo da u najfinijem bijelom branu i pecivu od njega ima 60
do 100Z manje vitamina nego u peninom zrnu. Isto tako Kneipp nije mogao dokazati da
sve vea potronja eera iziskuje i sve veu potronju za ivot vanog vitamina Bi. Iako
Kneipp nije sve to znao, on je pouzdanim instinktom osjetio da samo grubo mljeveno ito
moe ouvati ljudsko zdravlje i da velika potronja eera i drugih obezvrijeenih ugljiko
hidrata mora biti tetna.
Ako se, meutim, usprkos tomu i danas moda nau jo neki lijenici koji pacijentima
i javnosti govore kako je manje-vie svejedno ime se hranimo i da su pitanja dijete i pre
hrane uope manje-vie umjetno nategnuta, moramo ovdje odluno rei da takve izjave ne
mogu davati lijenici svjesni odgovornosti svoje profesije. Meu pouzdane spoznaje medicine
danas spada da ovjekovo zdravlje treba tititi punovrijednom i urednom prehranom, a li
jeiti punovrijednom dijetom, i to u smislu koji je svojevremeno pokazao Sebastian Kneipp.
Znanost danas zna da je najrasprostranjenija greka nae prehrane manjak vitamina Bi

i vitamina skupine B, a to nastaje zbog pretene potronje fino mljevenoga bijelog brana,
bijeloga kruha, peciva i tjestenine, a i pretjerane potronje eera i slastica. Najnovija istra
ivanja su pokazala da na primjer stanovnitvo Savezne Republike Njemake s hranom do
biva samo treinu dnevno potrebne koliine vitamina Bi. Ugledni kliniari upozoravaju da
zbog manjka vitamina skupine B u hrani mogu nastati smetnje u radu srca i krvnog optoka,
probavnih organa, reguliranju vegetativnoga ivanog sistema a i da moe opasti otpornost
prema infekcijama. S manjkom vitamina u hrani povezuje se i razvoj kronine lijenosti cri
jeva, upalne promjene eluane i crijevne sluznice ili pojava eluanih i crijevnih irova. Tak
ve spoznaje i izjave klinike medicine posebno jasno pokazuju koliko uska moe biti veza
izmeu hrane koja oskudijeva hranjivim sastojcima i razvoja civilizacijskih bolesti. lanke o
tome danas sve ee nalazimo u strunoj medicinskoj literaturi i oni blistavo potvruju op
ravdanost nastojanja Sebastiana Kneippa, bircher-hemera ili Wernera Kollathsa da ljudi jedu pri
rodnu i punovrijednu hranu. Osim toga te izjave su i pozitivan znak da sve vie i vie us
klaujemo mjerila koja treba da nas dovedu do zdravije prehrane.
Tok izmjene tvari i ovisnost organizma o prehrani
Koji dananji lijenik koji se ozbiljno bavi prehranom ili dijetetskom terapijom moe jo
posumnjati u to da zdravija hrana ili osmiljena dijeta mora obuhvatiti punovrijedne namir
nice od itarica, manje proizvoda od peninog brana, manje eera i slastica, vie svjee
biljne hrane, vie povra, manje masti, vie nepromijenjenih prirodnih biljnih ulja, vie mli
jeka i sira i uope znatno manju koliinu hrane. U praksi se dodue svi slaemo da hrana
nezadovoljavajue bioloke kvalitete koja vie ne odgovara dananjim ivotnim potrebama
unitava zdravlje i da su za ouvanje i vraanje zdravlja potrebni punovrijedna hrana i dijeta
s punovrijednom hranom. Ako se ipak ponegdje i pojave donekle razliiti pogledi izmeu
istraivaa i lijenika, moemo rei da je svojim preporukama u vezi sa zdravijom prehranom
praksa ve daleko prevladala te razlike.
U ovom trenutku je pred nama velika zadaa budunosti. ovjeku dananjice moramo
to je mogue bre pokazati kako e se osloboditi po zdravlje tetnih greaka u prehrani i
osigurati bolju hranu. Treba se pobrinuti za to da se prehrana u drutvenim ustanovama,
a naroito u bolnicama, brzo promijeni i postii da lijenika praksa propisuje mnogo vie
terapijskih lijeenja nego do sada. Danas moemo vrlo uspjeno prehrambeno-terapijskim na
inima lijeenja utjecati na tok brojnih bolesti na koje lijekovima ne bismo mogli tako utje
cati. I danas - u stoljeu velikih medicinskih dostignua, koja su rezultat modernih lijekova
- spoznajemo da na tok nekih bolesti i tegoba ne moemo ni jednom drugom metodom li
jeenja tako lako utjecati kao razumno sastavljenom i po hranjivim tvarima punovrijednom
dijetom; to se potvruje naroito kod eluanih bolesti, bolesti crijeva i jetre a tako i kod
arteriosklerotinih bolesti ila, kod eerne bolesti i bolesti bubrega. Neki ugledni kliniari,
koji rade na katedrama medicinskih fakulteta, u najnovije vrijeme i posebno skreu panju
na te spoznaje. Tako, na primjer, F. Heepe, u uvodu svoga rada Vitamini u dijetetskoj i ku
hinjskoj praksi pie Uzrok brojnih bolesti i komplikacija lei u nedostatnoj prehrani. S dru
ge strane, samo pravilnom prehranom moemo otkloniti brojne smetnje izazvane boleu.
Ljudski je organizam po svojoj tvarnoj biti ovisan o prehrani. Svaka greka u dovoenju tvari
koje su potrebne za izgradnju organizma i pravilno odravanje njegova normalna rada moe
uzrokovati smanjenje fizike i psihike djelotvornosti organizma, smanjenje njegove otpor
nosti prema bolestima i u krajnjem stupnju pojavu bolesti. Ljudski organizam je sastavljen
od stanica, tkiva i organa. Tvari koje organizam dobija hranom odluuju o rastu, odravanju
i djelovanju tih stanica i tkiva. Molekule od kojih su stanice tkiva i organi graeni ne ostaju
uvijek isti, naprotiv, neprestano se mijenjaju. Ali brzina mijenjanja tvari nije jednaka u svim
tkivima i organima ljudskog tijela. Tako razlikujemo tkiva u kojima se tvari mijenjaju vrlo
brzo i ona u kojima se ta promjena odvija polako. Neki organi, kao na primjer jetra, ve u
etrnaest dana zamijene polovicu svojih bjelanevinskih molekula. U priblino sedam godina
cjelokupan ljudski organizam zamijeni sve svoje tvari.
Izmjena tvari u naem organizmu zbiva se u obliku neprestanih kemijskih procesa u kojima
se razliite tvari grade, razgrauju i mijenjaju. Izmjena tvari je zbroj svih reakcija U svakom ke
mijskom procesu, u kojem organizam gradi ili razgrauje tvari, sudjeluju posebne supstancije koje
usmjeravaju pojedine reakcije i vode proces prema odreenoj svrsi. Te supstancije, koje spadaju
meu najtajanstvenije tvari ivog organizma, zovemo enzimi ili fermenti.
U naem se organizmu mogu zbivati samo one izmjene tvari za koje organizam ima na
raspolaganju odgovarajue enzime ili enzimske sisteme. Moramo zamisliti da u ljudskom or
ganizmu djeluju stotine razliitih enzima od kojih svaki ima sasvim odreenu posebnu spo
sobnost djelovanja. Enzimi su veinom od visokomolekularnih bjelanevina povezanih s vi
taminima, mineralnim tvarima ili elementima u tragovima. Budui da u prirodi mogu nastati
razliite bjelanevine, a ima i mnogo razliitih mineralnih tvari i vitamina, postoje najrazliitije mogunosti da struktura enzima bude razliita, a osobine njihova djelovanja vrlo spe
cijalizirane.
Bez sumnje je jedna od najvanijih zadaa punovrijedne prehrane da organizam s njom
dobiva dovoljne koliine pravih enzima i enzimskih sistema te odgovarajuih tvari koje se
u organizam ukljuuju preko iste izmjene tvari, koja se odvija odreeno. Tako se prehranom
izmjena tvari odrava i stabilizira. Svaki nedostatak u dovoenju visokovrijednih bjelane
vina, vitamina, minerala ili elemenata u tragovima izaziva poremeaj u djelovanju enzima
i enzimskih sistema, i ometa tok izmjene tvari. Prema tome, pravilan tok izmjene tvari jedno
je od osnovnih i za ivot vanih zbivanja u cjelokupnom organizmu. Ako se izmjena tvari
poremeti, posljedice se osjete na svakoj stanici organizma i priprema se povoljno tlo za bilo
koju bolest, ili pogorava bolest od koje organizam ve boluje. Iz te povezanosti moemo
vrlo dobro razumjeti odnose izmeu prehrane i funkcioniranja organizma.
Tko bi elio saznati neto vie o tome kako se zbiva izmjena tvari u naem organizmu,
mora pogledati kratak film. Izmjenu tvari u naem organizmu moemo podijeliti na pet stup
njeva
212
Suvremena prehrana
1. stupanj: Probava hrane u elucu i crijevima (= probava)

2. stupanj: Primanje sastavnih dijelova hrane u krv i limfu (= resorpcija)
3. stupanj: Primanje sastavnih dijelova hrane u elije, tkiva i organe. Nastajanje ili izgradnja
tijelu svojstvenih tvari.
4. stupanj: Dobivanje energije iz sastavnih dijelova hrane u elijama (= oksidacija)
5. stupanj: Izluivanje otpadnih tvari.
Kad hrana dode u usta, ponu djelovati probavni enzimi. Njih ima u probavnim soko
vima lijezda u usnoj upljini, eluane sluznice, pankreasa i sluznice tankog crijeva. Probavni
enzimi su sposobni da hranjive tvari iz hrane rastave i svedu na najmanje sastavne dijelove.
Glavne hranjive tvari nae hrane su ugljikohirati, bjelanevine i masti. Molekule tih hra
njivih tvari su toliko velike da ne bi mogle kroz crijevnu sluznicu otii u krv ili limfu. Zato
je organizam prisiljen razgraditi ih na najmanje sastavne dijelove. Nije toliko vano da iz ove
knjige spoznamo svaki pojedini stupanj raspadanja bjelanevina, masti i ugljikohidrata iz pro
bavnog trakta, nego je vanije da spoznamo naelo odvijanja tih kemijskih procesa: sve je
usmjereno na to da se hranom primljene tvari razgrade u neutraliziranu mjeavinu tako malih
djelia da mogu proi kroz membranu crijevne sluznice i ui u ile i limfne ile (resorbiraju se).
Drugi stupanj izmjene tvari je vrlo kratak i brz. Kroz membranu crijevne sluznice or
ganizam prima najmanje sastavne dijelove hrane iz crijevnog sadraja. Prima ih u krvne i
limfne ile te kaemo da organizam resorbira najmanje sastavne dijelove hrane. Sluznica tan
kog crijeva je posebno pripremljena za takvo prelaenje. Brojnim naborima i crijevnim re
sicama povrina tankog crijeva se znatno povea i dolazi u dodir s njegovim sadrajem.
Membranu stanica u sluznici tankog crijeva moemo zamisliti kao najfiniju mreu kroz koju
prolaze samo najmanje molekule.
Stanice crijevne sluznice aktivno sudjeluju pri usisavanju. Kako e tei usisavanje ne ovisi
samo o pritisku na objema stranama membrane. Stanice crijevne sluznice obavljaju razliite
radnje pri usisavanju. Potpuno je upijanje hranjivih tvari iz crijeva mogue samo ako je sluz
nica neoteena i zdrava. Kad to znamo, moemo razumjeti da je ta posebna zadaa crijeva
poremeena ako je crijevna sluznica iz bilo kojeg razloga oteena.
Tek nakon usisavanja sastavni dijelovi hrane prenose se preko krvi i limfe do svake sta
nice u organizmu. Medu prvim organima je jetra, koja je vrlo vano sredite izmjene tvari.
U svakoj jetrenoj stanici nalazi se potpuna garnitura enzima, tako da se u unutranjosti svake
jetrene stanice mogu zbivati brojne kemijske reakcije. U jetrenim stanicama je prije svega mo
gue da se od najmanjih djelia hranjivih tvari koje dolaze iz crijeva ovdje opet formiraju
molekule bjelanevina, masti i ugljikohidrata, a ta izgradnja molekula odvija se onako kako
je u tom trenutku najkorisnije za organizam. S tim, razumije se, nije jo ni izdaleka reeno
sve to se zbiva u jetrenim stanicama U jetri praktino nastaju (= izgrauju se, sintetiziraju)
gotovo sve tvari koje su potrebne organizmu. I veliki dio enzima, s kojima radi organizam,
nastaju u jetri. Jetra je upravo nezamjenljiva za dezintoksikaciju toksina (tvari koje nastaju vre
njem ili truljenjem) koji uvijek u odreenim koliinama dolaze iz krvi. U popularno pisanim
medicinskim radovima esto itamo da je jetra najvea kemijska tvornica u naem tijelu. To
je dobra usporedba. Ali na osnovu toga moemo i zamisliti da uslijed greke u radu toga
vanog sredita nastaje i nered u cjelokupnoj izmjeni tvari.
Zbivanja koja se odigravaju u jetri ve su trei stupanj izmjene tvari. Mnoge tvari koje
nastaju u jetri prenose se iz nje u tkiva drugih organa, da se tamo troe kao graevne, po
gonske ili funkcionalne tvari. Izgraivanje, raspadanje i mijenjanje tvari koje se neprestano
odigrava u stanicama najvaniji je dio zbivanja u izmjeni tvari. Pri tome je za stanice naj
vanija izgradnja bjelanevina jer je uglavnom svaka stanica napravljena otl bjelanevina i taj
graevni materijal treba neprestano obnavljati.
Prehrana i osnovna aktivnost organizma
213
Svi dobro znamo da stroj moe raditi samo ako ima dovoljno odgovarajuega pogonskog
goriva koje moe pretvarati u energiju. Na organizam hranom dobiva pogonsko gorivo, a
sve tee tako da se sastavni dijelovi hrane bogati energijom rasporede na sve stanice tijela.
Da bi se ivot organizma mogao odravati, mora se materijal koji se nakupi u stanicama,
ako ima mnogo energije, pretvarati uz pomo kisika u snagu u tono podeenom izgaranju
(= oksidaciji). Svaka stanica je u dodiru s krvnim optokom. Stanica iz njega ne dobiva samo
sastojke hranjivih tvari nego i kisik. Bili su potrebni veliki napori da se objasni onaj dio iz
mjene tvari koji se zbiva pri razvijanju energije u stanicama. Kao i u svim drugim dijelovima
izmjene tvari i ovdje je odluujua uloga enzima koji spadaju u lanac (sistem) dinih fermenata i u cjelini pomau oksidaciju. Neki sastojci nae hrane, na primjer vitamin B2, esencijalna
linolna kiselina i eljezo, potrebni su za djelovanje dinih enzima. U svakom sluaju se ak
tivnost dinih enzima mijenja i poremeena je ako u hrani nema nabrojenih tvari ili ako ima
tvari koje na dine enzime djeluju tetno (na primjer odreena kemijska strana tijela).
Nakon oksidacije u stanicama ostaju produkti izmjene tvari - djelomino voda i ugljini
dioksid, a djelomino ostaci koji sadre duik - teko topljive tvari koje se tee izluuju kroz
bubrege. Ako se razumno hranimo, a organizam neometano mijenja tvari, ostaci izmjene tva
ri se redovno izluuju i ne gomilaju se. Ali u odreenim uvjetima organizam ne moe re
dovito izluivati ostatke izmjene tvari. Nekada jo nije bilo tako jasno kako se onda ti ostaci
odlau. Meutim, danas znamo da se sakupljaju u vlaknastomu vezivnom tkivu koje je ras
poreeno svugdje izmeu ila i tkiva. Na putu iz stanice u krv moraju i otpadne tvari koje
sadre duik proi kroz zonu vlaknastoga vezivnog tkiva i tu se zaustavljaju na posebnim
vlaknima ako ih organizam vie ne moe redovito izluivati.
Meutim, vee gomilanje ostataka izmjene tvari na vlaknima vezivnog tkiva izmeu ila
i tkiva dovodi do blokade mezenhima (tkivo od kojeg nastaje vezivno tkivo) i ometa izmjenu
tvari izmeu stanica i krvi. Takvo stanje ozbiljno ometa izmjenu tvari, a njegova posljedica
je smanjenje vitalnosti i sposobnosti tkiva. Takvo odlaganje otpadnih produkata izmjene tvari
nepovoljno djeluje i na najmanje ile (kapilare), kad zahvati vlaknaste strukture vezivnog tki
va u njihovoj blizini. Dokaz za to su promjene koje je opisao Ottfried Miiller u svojim stu
dijama o mikroskopskim prouavanjima kapilara.
Puka medicina je zato potpuno opravdano pri lijeenju svih bolesti uvijek posveivala
veliku panju odstranjivanju otpadnih tvari iz organizma. To se najlake postie poticanjem
organizma na ivahnije ope djelovanje (na primjer lijeenje vodom, terapija disanjem, tera
pija gibanjem, njega koe) i hranom koja mora biti tako sastavljena da se to bolje ukljuuje
u izmjenu tvari koja se zbiva u organizmu.
Ako se jo jedanput osvrnemo unatrag na nabrojene stupnjeve izmjene tvari, jasno vi
dimo kako prehrana moe mnogo utjecati na njih i kakve mogunosti imamo da poremeenu
i neureenu izmjenu tvari popravimo pravilnom prehranom.
Prehrana i osnovna aktivnost organizma

Disanje, izmjena tvari, krvni optok i obrana od infekcija funkcije su koje nazivamo i nes
pecifina osnovna aktivnost organizma, ime elimo naglasiti da je rije o aktivnostima koje
su od osnovnog znaenja za ivot. Vitalnost organizma ovisi o neometanom odvijanju tih
osnovnih aktivnosti. Poremeaji nespecifine osnovne aktivnosti organizma pojavljuju se ve
mnogo prije bolesti i oznauju stupanj takozvane prikrivene bolesti. Patolog Siegmund i li
jenik Lothar Diekr/iiier nazvali su poremeaje osnovne aktivnosti organizma vrata u pato-
214
Suvremena prehrana
logiju ovjeka. Ponovno, i opravdano, pokazao se kao osnovni cilj prirodne medicine pokuaj
utjecanja na nespecifinu osnovnu aktivnost organizma cjelokupnim reguliranjem disanja, pobolj
avanjem izmjene tvari, treniranjem krvnog optoka i jaanjem obrambene sposobnosti protiv in
fekcija Veseli nas da takve predodbe polako jaaju i u klinikoj medicini, da se ne zatvaramo
u previe specijalizirane misli i djela, a pri tome zaboravljamo na organizam kao cjelina
Punovrijedna prehrana ili dijeta prije svega treba da djeluju na nespecifine osnovne ak
tivnosti organizma Najvaniji je utjecaj na tok izmjene tvari. Tako od punovrijedne prehrane
oekujemo da povoljno djeluje na izmjenu tvari i da u organizam unosi dovoljne koliine
takvih tvari kao to su bjelanevine, vitamini ili mineralne tvari, koje su potrebne pri na
stajanju enzima. Prehrana koja treba da izmjenu tvari kao osnovnu aktivnost organizma odr
ava ili ponovno dovede u normalno stanje mora, dakako, obuhvaati punovrijednu hranu
bogatu vitaminima i mineralnim tvarima. U prehrani bolesnika moe se dogoditi da zatitna
dijetalna hrana nema dovoljno za ivot potrebnih (esencijalnih) hranjivih tvari, zbog ega se
uslijed pomanjkanja tvari za nastajanje enzima i enzimskih sistema prikoi izmjena tvari, a
postojei poremeaji u izmjeni tvari ili bolesti jo se pogoraju.
Prehrana djeluje i na krvni optok. Mikroskopske studije kapilarnog sistema koje je obavio
Ottfried Muller uvjerljivo dokazuju kako se na primjer jednolinom prehranom s mesom o
teuju najmanje ilice (kapilare). Mikroskopske fotografije kapilara osoba na kojima su vreni
pokusi i koje su se jednolino hranile mesom pokazuju kapilare savijene spiralasto kao op
ruga i strukturalno promijenjene. Jasno je da se u tako oteenim kapilarama krv sporije pretae. A takva oteenja kapilarne mree nepovoljno utjeu na cijeli organizam i izmjenu tvari,
jer kapilare su ile koje su po organizmu raspredene u ukupnoj duini od oko 100.000 km,
te prema tome ine silno razgranatu mreu putova kojima se stanice i tkiva cijelog orga
nizma opskrbljuju hranjivim tvarima i kisikom. Naprotiv, sirovom biljnom hranom moe se
na kapilare utjecati izrazito povoljno; u tom sluaju te najmanje ilice teku u blagim krivi
nama koje podsjeaju na ispruenu ukosnicu, a stijenke su im zdrave. Kroz takve kapilare
krv cirkulira nesmetano, a to bez sumnje povoljno djeluje na krvni optok i izmjenu tvari.
Iz spomenutoga eksperimentalnoga djela Ottfrieda Miillera svakako valja zapamtiti to se
moe postii prijesnom biljnom dijetalnom hranom.
Odreene funkcije vezivnog tkiva takoer su nespecifina osnovna aktivnost organizma.
U vezivna tkiva, koja su svugdje po organizmu, privremeno se odlau produkti izmjene tvari.
Ali vezivno tkivo nije samo neka vrsta odlagalita, nego u nekim njegovim elementima se
i stvaraju u organizmu potrebne tvari koje reguliraju za ivot vane procese (= humoralna
regulacija) ili sudjeluju pri obrani od bakterijskih infekcija. Cjelokupno vezivno tkivo u or
ganizmu je sastavljeno od vlaknastog tkiva koje je u blizini ila, od limfnog tkiva i od po
sebnog kompleksa tkiva, a nazivamo ga retikulo endotelijalni sistem koji je od posebnih sta
nica. Taj kompleks tkiva je mczenhim, iz kojega nastaje vezivno tkivo. Cjelokupno lijeenje
ovjeka naruena zdravlja ili bolesna ovjeka pokuava aktivirati i djelovanje mezenhima. To
se moe postii masaom vezivnog tkiva ili lijekovima koji sadravaju takve tvari da potiu
vezivno tkivo. A mezenhim moemo aktivirati ili njegovo stanje poboljati i odgovarajuom
prehranom, to je ovdje i posebno zanimljivo. Hranom se mogu u tijelo unijeti tvari koje
djeluju na funkcioniranje i strukturu mezenhima.
Uostalom, i ve spomenuta obrana organizma od infekcije njegova je nespecifina os
novna aktivnost. Da organizam ne moe stvarati posebne obrambene tvari koje oteuju ili
unitavaju tetne bakterije, mi bismo bespomono bili izloeni svim moguim infekcijama.
Kao to smo ve rekli, dio te zadae ima mezenhim. Ali u vezi s tim moramo spomenuti
i fizioloki vane crijevne bakterije jer vrlo vjerojatno ba ti mikroorganizmi prave posebne
tvari koje organizam tite od infekcija. Obrana od infekcija umnogome ovisi o prehrani. Uz
215
bjelanevine pri tome su vani prvenstveno vitamini. Za obranu od infekcija najpotrebniji

su ovi vitamini: A, C, Bi, B2, B6, zatim niacin, pantotenska i folna kiselina. Doktor E Heepe
izjavljuje da gotovo svako pomanjkanje vitamina moe uzrokovati poremeaje u obrani od
infekcija, a to je - gotovo bismo mogli rei - najtea posljedica prehrane s premalo vitamina.
Na kraju moemo jo jedanput naglasiti vanu spoznaju; prehrana nespecifino utjee na
organizam. Tek kad znamo to, moemo doi do spoznaje da dijetalna hrana ne djeluje toliko
neposredno na bolesti jetre, ili na eernu bolest, tumore, srane tegobe, masnu jetru ili na
une kamence koliko djeluje na opu osnovnu aktivnost organizma. Tu poinje posebna
uloga prehrane; a budui da bolest veinom naruava ravnoteu osnovnih aktivnosti orga
nizma, zadaa je dijetalne prehrane da je odgovarajuom hranom opet uspostavi i time po
spjei lijeenje bolesti.

Glavne hranjive tvari u hrani su bjelanevine, masti i ugljikohidrati. Te hranjive tvari op
skrbljuju organizam i kalorijama koje mu daju energiju. Ugljikohidrati i masti daju prije svega
one kalorije koje su organizmu potrebne za rad, za njegovu osnovnu aktivnost. Bjelanevine
se upotrebljavaju prije svega kao za ivot vaan graevni materijal.
Bjelanevine
Bjelanevine su organizmu nune hranjive tvari za rast i odravanje stanica, a i za izgradnju
enzima i hormona. Ne moemo zamisliti ivot bez bjelanevina. Bjelanevine su organski
spojevi s velikim molekulama aminokiselina.
Poznate su namirnice s biljnim i ivotinjskim bjelanevinama. Najvanije namirnice sa
ivotinjskim bjelanevinama su mlijeko, mladi kravlji sir, sir, jaja, meso i riba Ali biljnih bje
lanevina ima prije svega u proizvodima od itarica, orasima, namirnicama od soje, u grahu,
povru i krumpiru.
Nisu sve bjelanevine u namirnicama ivotinjskog ili biljnog porijekla jednako vrijedne.
Tome su razlog razne aminokiseline od kojih su sastavljene. Posebnu ulogu imaju takozvane
za ivot obavezne (= esencijalne) aminokiseline. Naposljetku, presudno je kako su pojedini
sastavni dijelovi bjelanevina (esencijalne i neesencijalne aminokiseline) pomijeani u hranji
voj bjelanevini. Svako odstupanje od optimalnih odnosa primjerenih za upotrebu bjelane
vina u ljudskom organizmu smanjuje bioloku vrijednost bjelanevina. E. Kofrdnyi (Max-Planck-Institut fiir lirniihrungsphysiologie, Dortmund) u pokuajima pravljenja bilanci s bjelan
evinama prvi je put na ovjeku testirao vrijednost bjelanevina u namirnicama. Prije toga
je te pokuse radio samo na takorima. Ali bile su potrebne brojke koje bi neto rekle i o
ovjeku. Kofrdnjijevi pokuaji su pokazali koliko su male koliine bjelanevina u odreenim
hranjivim tvarima ili mjeavini bjelanevina potrebne da se u organizmu odrava ravnotea
bjelanevina ili duika. Iz tih pokuaja i nalaza nastala je nova definicija za bioloku vrijed
nost bjelanevina - najveu bioloku vrijednost imaju one bjelanevine koje mogu s najma
njom koliinom odravati normalni sastav bjelanevina u organizmu.
U svakom sluaju nije od velike koristi poznavanje bioloke vrijednosti pojedinih bjelan
evina. U ovjekovoj hrani ne nalaze se samo pojedine bjelanevine nego mjeavine brojnih
bjelanevina, a u isto vrijeme probavljene bjelanevine daju bioloku vrijednost svih bjelan-
Suvremena prehrana
216
evina koje su ule u tijelo. Bioloka vrijednost bjelanevina uzajamno se poveava. Tako,
na primjer, kombiniranim dovoenjem razliitih bjelanevina postiemo veu bioloku vri
jednost nego jednakom koliinom pojedinih bjelanevina. Uzajamno poveavanje bioloke
vrijednosti bjelanevine bilo je utvreno u svim sluajevima. Pri tome iznenauje nalaz da
i na odgovarajui nain kombinirana mjeavina biljnih bjelanevina moe dati najveu bio
loku vrijednost. Tako, na primjer, ni bjelanevina iz graha ni ona iz kukuruza nemaju svaka
posebno visoku bioloku vrijednost. Ali povoljno pomijeane te dvije biljne bjelanevine jed
nake su bioloke vrijednost kao i ivotinjska bjelanevina iz jaja.
Tako su Kofrdtiyijevi radovi proirili i produbili nae poznavanje hranjive vrijednosti bje
lanevina. Uz to su dali i nove mogunosti za dijetalnu prehranu kod nekih oboljenja jetre
i bubrega. Ako moramo, na primjer, pacijenta s uznapredovalim oboljenjem bubrega (bubrezi
prestanu djelovati) hraniti namirnicama koje sadre vrlo malo bjelanevina, moemo to ui
niti dijetalnom hranom od krumpira i jaja u kojoj ukupno ima samo 20 do 25 grama bje
lanevina na dan. U toj maloj koliini mjeavine bjelanevina od krumpira i jaja mjeavina
aminokiselina je tako povoljna da time moemo organizam hraniti i dulje vrijeme a da pri
tome ne pone gubiti svoj osnovni bjelanevinski sastav.
U naoj hrani mora svakog dana biti dovoljna koliina visokovrijednih bjelanevina. Tu
koliinu moemo postii ako jedemo mlijeko, mladi kravlji sir, sir, jaja, meso, ribu, punovrijedni kruh, povre i krumpir. I takozvana laka vegetarijanska hrana kojom dobivamo bje
lanevine samo iz mlijeka, mladoga kravljeg sira, jaja i povra, a ne od mesa i riba, daje do
voljno pravih bjelanevina. Zbog svoje posebne korisnosti ovaj oblik prehrane je vrlo pri
mjeren ak pri odreenim bolestima (na primjer teka oboljenja jetre).
U hrani odrasloga ovjeka dnevno treba da bude priblino jedan gram bjelanevine na
jedan kilogram tjelesne teine. Morali bismo izraunati je li nam ta poeljna koliina bjelan
evina uvijek i osigurana s razlinim namirnicama. Za takvo priblino izraunavanje mogu
nam pomoi podaci na sljedeoj tabeli.
Namirnica - koliina bjelanevina (na 100 g)
nemasni sir, manje od 10Z mas.
10 g
kruh
meki sirovi, 30-452 mas.
lOg
brano
tvrdi sirovi, 30-452 mas.
zobene pahuljice
15g
punomasni sir, 602 mas.
penine pahuljice
10 g
ria
10 g
jedno kokoje jaje, oko 50 g
40 g
sojino brano, punomasno
sojino brano, malo masno
50 g
40 g
ribe
sojine pahuljice
meso
posna unka
krumpir
2g
kobasica, srednje masna
2-5 g
povee
voe
1-2 g
perad, divlja
15-20g
orasi
kvasne pahuljice
mlijeko
4g
penine klice
obrano mlijeko u prahu
35 g
mladi sir od obranog mlijeka
mladi kravlji sir, 402 mas.
20 g
15g
ulja i masti
eer, med, slastice
(Radi boljeg pregleda, sve su vrijednosti zaokruene; mas. = masti.)
35 g
20 g
30 g
15g
5g
15-20g
15-20g
25 g
15
20 g
50 g
30 g
0g
0g
217
Suvremena prehrana trebala bi da sadri relativno mnogo bjelanevina. Nema smisla uzimati
vie od 100 g bjelanevina na dan, jer time ne moemo poboljati sastav bjelanevina u or
ganizmu, a opteretit emo one funkcije izmjene tvari koje izluuju krajnje produkte izmjene
tvari u kojima je duik.
Masti
Masti su hranjive materije koje daju mnogo energije. U istom obliku nalaze se u raznim bilj
nim i ivotinjskim hranjivim mastima i uljima. Masti ima i u mlijeku, siru, mesu, kobasicama,
jajima, orasima i drugim masnim namirnicama.
U Saveznoj Republici Njemakoj u posljednjim desetljeima neprestano je rasla potronja
masti. Iz izvjetaja o prehrani, koji je sastavilo Njemako drutvo za prehranu, vidi se da svaki
stanovnik danas troi prosjeno 135 g masti. S obzirom na injenicu da se ljudi premalo
kreu, tako velika potronja masti je jedan od najvanijih inilaca koji uzrokuju poreme
aje u izmjeni tvari, preveliku teinu, masnu jetru, une kamence, eernu bolest i arteriosklerotina oboljenja ila (posebno oboljenja vjenanih ila). Spomenuto drutvo pre
poruuje da se potronja masti toliko smanji da iz njih ne dobivamo vie od 30 do 352
ukupnih kalorija.
Odraslom ovjeku potrebno je prosjeno 2.500 kalorija na dan, to znai da bi mu bilo
dovoljno oko 80 g masti. U suvremenoj prehrani treba briljivo odmjeravati masti, jer valja
znati da ih ne dobivamo samo u istom obliku, nego da ih se mnogo krije i u drugim na
mirnicama.
Fiziologija prehrane i dijete razliito vrednuje masti kao hranjive tvari. To potjee otud
to je u svakoj hranjivoj masti drugaija mjeavina masnih kiselina. Masti u namirnicama sa
stavljene su od molekula nastalih od glicerina i masnih kiselina. U svakoj molekuli masti ud
ruuju se glicerin i masne kiseline. Poto su masne kiseline razliite i molekule masti su raz
liitog sastava, a ovisno o tome koliko ima masnih kiselina, masti u namirnicama dobivaju
svoja posebna svojstva. U mastima u namirnicama su zasiene, jedanput nezasiene i vie
puta nezasiene masne kiseline. U zasienim mastima prevladavaju zasiene masne kiseline,
a u nezasienim prevladavaju jedanput nezasiene i vie puta nezasiene masne kiseline. Tak
ve masti mogu povoljno utjecati na poremeaje u izmjeni masti, ako je na primjer u pitanju
poveana koliina kolesterola u krvi. Dobre su i za zatitu stanovnitva od poremeaja u
izmjeni masti koji su danas vrlo esti.
Masne kiseline u najvanijim uljima i mastima
(Udio pojedinih skupina masnih kiselina izraen je u postocima.)
Ulja
maslinovo ulje
ulje od kikirikija
zasieno pamuno ulje
laneno ulje
ulje od suncokreta
ulje od kukuruznih klica
ulje od divljeg afrana
Zasiene
Nezasiene
masne kiseline masne kiseline
20
20
25
10
10
15-20
10
70
50
25
20
20-30
30
10-20
Polienske
kiseline*
8-10
30
50
70
60-65
50-60
70-75
Suvremena prehrana
218
Masti
Nezasiene
Zasiene
masne kiseline masne kiseline
Polienske
kiseline*
30-40
60-64
6-8
90
45-50
40-45
30-40
50-60
ovisno o vrsti
ovisno o vrsti
20-25
30-35
2-5
2-3
8-10
3-5
5-10
15-25
38-45
vrhnje, maslac
kokosova mast (ulje)
svinjska mast
govei loj
stolni margarin
delikatesni margarin
vrhunski margarin
1 kokoje jaje, oko 50 g
Za prehranu zdravih ljudi kod kojih se ne primjeuju nikakvi poremeaji u izmjeni tvari
ili u probavi nije neposredno vano koje masti jedu, ako njihova koliina ne prelazi granice
ukupnih individualnih potreba za kalorijama i mastima. U normalnim prilikama nema, sa sta
jalita fiziologije prehrane, nikakve osnove za to da odreene masti potpuno iskljuimo iz
prehrane, ili da se ponemo hraniti samo posebnim mastima - bez obzira na to to to ni
zbog drutveno-ekonomskih razloga nije mogue. Ipak pri normalnoj prehrani vodimo ra
una o tome da u namirnicama bude odreena koliina masti s polienskim kiselinama. Na
taj bi nain trebalo uspostaviti ravnoteu s nezasienim masnim kiselinama koje dobivamo
u ivotinjskim mastima koje pojedemo i u mastima koje u hrani ne vidimo. Pravilnim iz
borom masti moemo se veinom zatititi od poremeaja povezanih s mastima, a i od arteriosklerotinih oboljenja ila. Pravilan izbor masti moe biti koristan i u normalnoj sva
kodnevnoj prehrani. Treba da znamo da i mnogi ljudi koji inae izgledaju potpuno zdravi
imaju poremeenu izmjenu tvari. Preventivni pregledi bi svakako potvrdili da je to ee
nego to se openito misli. Moramo takoer znati da ljudi kod kojih se utvrde takvi pore
meaji mogu zbog toga i oboljeti (na primjer oboljenja koronarnih = vjenanih ila, eerna
bolest i druge). Nakon toga moramo izbor masti urediti tako da u hrani bude vie masti
s polienskim kiselinama a manje onih u kojima ima vie zasienih masnih kiselina. Najljepe
mogunosti nam daju odreena biljna ulja i neke vrste margarina koje imaju mnogo polienskih kiselina. U sljedeoj tabeli su prikazane koliine masti u glavnim namirnicama. Moramo
i posebno obratiti panju na koliinu masti u kobasicama, masnom mesu, masnom siru, a
i u orahnjai i torti.
krumpir
g
g
g
g
g
g
g
g
0 g
5g
pastrva, zlatni grge, tuka,

jastog, aran, rakovi, list,
iverak, platua, bakalar
jegulja
haringa, dimljena
haringa, svjea
sardine u ulju
tunjevina
2-5
25
15
20
15
15
svinjetina, nemasna
svinjetina, srednje masna
svinjetina, masna
svinjetina, vrlo masna
govedina, vrlo mrava
govedina, mrava
govedina, srednje masna
govedina, masna
mljeveno meso, pola-pola
teletina, mrava - srednje masna
ovetina, srednje masna
jetra
plua
bubrezi
mozak
10 g
20 g
40 g
45 g
2g
10 g
20 g
25 g
15 g
10 g
20 g
5
2g
5g
5g
g
g
g
g
g
g
srce
jezik
losos, vrlo mrav
unka, mrava (prosjeno)
unka, masna (prosjeno)
slanina, masna
slanina, djelomino s mesom
kobasice, srednje masne
patete od jetre
hrenovke
svjee kobasice
koko, peena
patka
guska
zec
srna
puran
maslac
svinjska mast
margarin
biljna ulja
biljne masti bez vode
majoneza
eer, med, slastice
5g
lOg
5g
10 g
40 g
80 g
60 g
30 g
20 g
20 g
30 g
5g
20 g
30 g
5g
lg
20 g
80
100
80
100
100
80
0g
okolada s punomasnim mlijekom

30
kakao u prahu, malo mastan
25
marcipan
20
pecivo, kolai, torte
20-40
penine klice
g
g
g
g
g
g
g
g
lOg
(Radi bolje preglednosti sve su vrijednosti zaokruene.)
Namirnica - koliina masti (na 100 g)

1
1
1
1
1
20
5
20
219
tueno vrhnje, 102 mas.

10 g
nemasni mladi kravlji sir
0g
mladi kravlji sir, 402 mas.
10 g
nemasni sirovi, manje od 102 mas.
3g
meki sirovi, 30-452 mas.
15-20g
tvrdi sirovi, 30-452 mas.
15-25 g
punomasni sirovi, 602 mas.
30 g
* Polienske kiseline = vie puta nezasiene masne kiseline
kruh
brano
zobene pahuljice
penine pahuljice
ria
sojino brano, punomasno
sojino brano, nemasno
soj
i
ne
pahuljice
povre
voe
orasi
obrano mlijeko
mlaenica
punomasno mlijeko
tueno vrhnje, 282 mas.
0 g
0g
50-60 g
0
1
1
3-4
30
g
g
g
g
g
Ugljikohidrati
Ugljikohidrati su najvanije pogonsko gorivo za ljudski organizam. Izrazom ugljikohidrati oz
naujemo odreene spojeve ugljika, vodika i kisika koji su jednostavni eeri ili su sastavljeni
od jednostavnih eera. Najjednostavniji eeri su monosaharidi, kao groani eer (= dekstroza ili glukoza), voni eer (= fruktoza ili levuloza) i galaktoza. eer od trske ili repe
(saharoza), sladni eer (maltoza) i mlijeni eer (laktoza) ugljikohidrati su, disaharidi, a nji
hove molekule su sastavljene od po dva jednostavna eera (monosaharida). eer od trske
je od glukoze i fruktoze, sladni eer od dviju molekula glukoze, a mlijeni eer od glukoze
i galaktoze. Ugljikohidrati s velikim molekulama, koji se sastoje od velikog broja jednostavnih
Suvremena prehrana
220
eera, jesu takozvani polisaharidi koje nalazimo u obliku kroba i celuloze u biljnom svijetu
i u obliku ivotinjskog kroba (glikogena) kod ivotinja i ovjeka. kroba ima u brojnim na
mirnicama u velikim koliinama, tako na primjer u proizvodima od ita i krumpiru, a manje
u povra
Organizam moe brzo sagorjeti ugljikohidrate, oksidirati ih u ugljini dioksid i vodu.
Ali moe i da ih u obliku kroba ivotinjskog porijekla (glikogena) uva u jetri i miinim
stanicama; tako ima zalihu rezervnih tvari od kojih po potrebi pravi eere.
U sadanjoj prehrani eeri imaju veliki udio medu ugljikohidratima Mnogo ih je i u e
erom bogatim namirnicama (marmelade, sokovi). Zatim velik dio ugljikohidrata dobivamo
iz proizvoda mlinarske industrije. Ta hrana s mnogo ugljikohidrata smanjuje bioloku vri
jednost naih namirnica jer s ugljikohidratima dobivamo preteno prazne kalorije; a zbog
nedostatka vitamina i mineralnih tvari pogorava se opskrba organizma esencijalnim tvari
ma. Klasini primjeri namirnica s kojima dobivamo samo kalorije i nikakve esencijalne hra
njive tvari (vitamini, minerali) jesu isti eer od trske ili repe, groani eer, voni i
mlijeni. Zbog ve steene navike prevelikog troenja mlinarskih proizvoda, eera i na
mirnica s mnogo eera, na zdravlju stanovnitva ve se pojavljuju vidne tetne poslje
dice. Zato je nuno poznavati punovrijedne namirnice od ugljikohidrata i razlikovati ih
od manje vrijednih.
U sljedeim tabelama dajemo nekoliko podataka o tome.
Punovrijedne namirnice s ugljikohidratima
punovrijedno krupno mljeveno brano
kruh od punovrijednog krupno mljevenog brana
prepeeni kruh od punovrijednog brana
pecivo od punovrijednog brana ili punovrijednog krupno mljevenog brana
punovrijedno brano
prirodna ria
povre
krumpir
voe
sueno voe
Namirnice s ugljikohidratima s preteno praznim kalorijama
fino mljeveno brano
pecivo od fino mljevenog brana
tjestenine od fino mljevenog brana
oljutena i glazirana ria
eer od trske ili repe
namirnice s dodatkom eera
slastice
groani eer
voni eer
Kalorije: Hranjive tvari, masti, bjelanevine i ugljikohidrati imaju odreenu vrijednost koja
se odreuje na osnovu topline koju stvaraju dok izgaraju, a izraavamo je kalorijama.
1 g ugljikohidrata
1 g bjelanevine
1 g masti
= 4,1 kalorija
= 4,1 kalorija
= 9,3 kalorije
221
U tehniki razvijenom svijetu ljudi se sve manje kreu. Tako 802 zapadnonjemakog stanov
nitva spada meu takozvane lake radnike koji dnevno ne potroe vie od 2.500 kalorija.
Mnogim starijim ljudima potrebno je samo 1.700 do 2.000 kalorija dnevno. Ako uzimamo
vie kalorija nego to ih troimo, poinju se - uz odgovarajuu sklonost - vrlo brzo sakup
ljati masti u obliku rezervne tvari. Oko 302 zapadnonjemakog stanovnitva ima vie kilo
grama nego to bi trebalo, i zato ivi pod teretom velikog medicinskog rizika. Zbog toga
moramo pravilno odmjeravati kalorije da bismo se hranili drei korak s vremenom. Sljedea
tabela pokazuje koliko kalorija imaju osnovne namirnice.
Kalorije u namirnicama (na 100 g)
1 kcal (kilokalorija ili velika kalorija) = 4.186 dula
(pri preraunavanju u dule mnoimo vrijednosti kalorija sa 4,186)
kruh
brano
zobene pahuljice
penine pahuljice
ria
punomasno sojino brano
sojino brano, nemasno
sojine pahuljice
krumpir
povre
voe
orasi
obrano mlijeko
mlaenica
punomasno mlijeko
tueno vrhnje 282 mas.
tueno vrhnje 102 mas.
nemasni mladi sir
mladi sir 402 mas.
nemasni sirovi 102 mas.
meki sirovi 30452 mas.
tvrdi sirovi 30-452 mas.
punomasni sir 602 mas.
1 kokoje jaje, oko 50 g
pastrva, zlatni grge, tuka,
jastog, aran, rakovi, list,
iverak, platua, bakalar
jegulja
haringa, dimljena
haringa, svjea
sardine u ulju
tunjevina
svinjetina, nemasna
250
350
400
350
350
450
300
450
80
20-50
50-80
600-700
35
35
350
60
300
120
80
150
200
250-300
300-350
350
80
80-100
300
250
250
250
250
150
svinjetina, srednje masna

250
svinjetina, masna
400
svinjetina, vrlo masna
450
govedina, vrlo mrava
100
govedina, mrava
150
govedina, srednje masna
250
govedina, masna
300
mljeveno meso, pola-pola
200
teletina, nemasna do srednje masna 150
ovetina, srednje masna
250
jetra
140
plua
80
bubreg
100
mozak
100
srce
100
jezik
150
losos, dimljen, vrlo mrav
150
unka, mrava (prosjeno)
200
unka, masna (prosjeno)
450
slanina, masna
800
slanina s mesom (hamburger)
650
kobasice, srednje masne,
obine vrste (prosjeno)
500
pateta od jetre
300
kobasice (hrenovke)
250
svjea kobasica
350
koko, peena
150
patka
250
guska
350
zec
100
puran
300
maslac
750
svinjska mast
950
margarin
730
Suvremena prehrana
222
biljna ulja
biljne masti bez vode
majoneza
eer
med
slastice
okolada s punomasnim
mlijekom
kakao u prahu, bez ulja
marcipan
pecivo, kolai, torte
kvasne pahuljice
penine klice
930
930
750
400
300
250
550
450
450
400-500
350
400
koka-kola
sok od groa
jabuni sok
sok od narane
slatki mostovi
vino
pjenuavo vino
slatka vina
likeri
vinjak
viski
pivo
50
70
50
50
70
70
70
100-150
200-400
250
250
50
hranom izvana. Neke vitamine mogu stvarati samo fizioloke bakterije u zdravim crijevima
i one ih daju organizmu na raspolaganje. To je takoer jedan od razloga zato treba ouvati
floru fiziolokih bakterija u crijevima.
Otprilike od poetka stoljea poeli su se polako otkrivati vitamini. Jedan za drugim.
Istraivanjima vitamina rukovodili su ovi poznati istraivai: W. Stepp, sir Frederik, G. Hopkins,
Casimir Funk, A. Windaus, Mc Col/um i Szent-Gjorgyi. Najvanije do sada poznate vitamine i
dnevnu koliinu vitamina potrebnu odraslu ovjeku prikazujemo u sljedeoj tabeli
Vitamin
A
Bi
B
(Radi boljeg pregleda sve su v ijednosti zaokruene.)
Najmanja
dnevna
koliina
B12
1,5 mg
1,5-2,0 mg
2,0 mg
1-2 mg
12 gama
pantotenska
kiselina
10 mg
U sljedeoj tabeli iznosimo nekoliko podataka koji e olakati izraunavanje kalorija, od

nosno dula, potrebnih za pojedinu dob.
223
Vitamin
Najmanja
dnevna
koliina
niacin
C
D
K
E
P
10-20 mg
75 mg
0,01 mg
4 mg
15 mg
0,01 mg
Koliko je kalorija dnevno potrebno za manju fiziku aktivnost?

Dob
18 godina
25 godina
45 godina
65 godina
.Mukarci
2.800 kcal
2.400 kcal
2.300 kcal
2.100 kcal
Zene
2.400
2200
2.100
2.000
kcal
kcal
kcal
kcal
Dodatak za srednje naporan fiziki rad od 50 do 100 kalorija za svaki sat rada.
Dodatak za teki fiziki rad od 150 do 200 kalorija za svaki sat rada.
Dodatak za aktivnosti u slobodnom vremenu, na sat
etnja
oko 100 kalorija
brzo hodanje
oko 200 kalorija
plivanje, biciklizam,
tenis, skijanje
oko 400 kalorija
gimnastika
oko 400 kalorija
rad u vrtu
oko 200 do 300 kalorija
Vitamini
Vitamini su tvari kojih nam je potrebno vrlo malo. Oni dopunjavaju hranjive tvari i omo
guavaju da se one u organizmu mogu uope upotrijebiti. Za normalno odvijanje nekih
za ivot vanih funkcija naeg tijela dovoljni su ve djelii miligrama odreenog vitami
na.
Vitamini su visokoaktivne organske tvari koje na ovaj ili onaj nain sudjeluju u skoro
svim procesima izmjene tvari. Ljudsko tijelo ne moe stvarati vitamine, pa ih mora dobivati
Potpuno pomanjkanje bilo kojeg vitamina uzrokuje bolest avitaminozu. Takve bolesti su:
beri-beri (Bi avitaminoza), skorbut (C avitaminoza), pelagra (niacin avitaminoza) ili rahitis
(D avitaminoza). U civiliziranim zemljama svijeta avitaminoze su uope ve vrlo rijetke. Bilo
bi meutim pogreno misliti da vie nije vano razmiljati ima li u naoj prehrani dovoljno
vitamina. Dapae, jo je vrlo rasprostranjeno prikriveno pomanjkanje vitamina meu stanov
nitvom industrijskih zemalja.
Kad kaemo prikriveno pomanjkanje vitamina, mislimo na nedovoljno vitamina u hrani.
Za neke vitamine je prilino tono utvreno koliko ih nedostaje. Tako su posljednjih godina
vrena istraivanja koja, na primjer, dokazuju da veliki dio naeg stanovnitva ne uzima
dnevno potrebne koliine vitamina C i da esto ne snabdijeva organizam ivotno vanim
vitaminom Bi. Nedovoljna je i opskrba vitaminima skupine B, a vjerojatno i vitaminom E.
Zbog relativnog pomanjkanja vie vitamina ne ispoljavaju se znaci kao pri tipinoj bolesti
avitaminozi, nego u obliku vrlo razliitih, nespecifinih i jedva karakteristinih pojava. Najtipiniji znaci relativnog manjka vitamina jesu: neuobiajeni zamor, poputanje inicijative
i zadovoljstva u radu, razdraljivost, nervoza, poremeaj spavanja, glavobolja, sklonost infekcijskim bolestima i odreene vegetativne smetnje u radu srca, krvnog optoka i probavnih organa.
Njemaki higijeniar Werner Kollath je pokusima pri hranjenju takora utvrdio kako po
manjkanje vitamina djeluje na ivotinjski organizam. On je pokusnim ivotinjama davao hra
nu s dovoljno masti, bjelanevina i ugljikohidrata, ali bez veine vitamina. Utvrdio je da se
tom hranom nie vrijednosti takori mogu odrati na ivotu, ali da brzo obolijevaju, uop
e fiziki propadaju, to je on nazvao imenom mezotrofija (= stanje poluishranjenosti). Kad
je takve mezotrofne takore istraivao potkraj njihova ivota, u brojnim je tkivima pronalazio
degenerativne promjene. Promjene su bile izrazite naroito na zubima, kostima, ilama, ci
jelom vezivnom tkivu i jetri. Ne moe se rei koliko se rezultati Kollatbovib pokusa mogu
prenijeti na ovjeka, ali istina je da su njegovi radovi pokazali kako u ivotinjskom svijetu
224
Suvremena prehrana
nepotpuna prehrana dovodi do oteenja tkiva i organa; ta oteenja dodue nisu smrtno
opasna ali prilino ugroavaju zdravlje. Na osnovi rezultata svoga rada Kollatb je postavio
zahtjev da naa hrana mora ostati koliko je mogue prirodna i jednostavna jer samo u takvoj
hrani sadrana je ona koliina hranjivih tvari koje su ovjeku potrebne. Potpuno zdravlje je
samo u prirodnoj i punovrijednoj hrani.
Svaki vitamin djeluje na vie razliitih naina, a fizioloka djelovanja pojedinih vitamina
meusobno se prepliu. Poznati su i sluajevi kad neki vitamin ima odreeni uinak samo
u sudjelovanju s nekom drugom ili ak treom supstancijom. Svi vitamini se meusobno
podupiru i dopunjuju. Skreemo panju na to da izvjesno ima i supstancija koje nam jo nisu
poznate. Za onoga koji se eli zdravo hraniti nije toliko vano da poznaje pojedine supstan
cije, koliko da zna u kojim namirnicama su to je mogue potpunije zastupljene supstancije
koje su potrebne ovjeku. Pri izboru namirnica za punovrijednu prehranu na vodi treba
da bude znanje o tome koje su namirnice punovrijedne, a ne znanje o pojedinim supstan
cijama.
1. Namirnice u kojima ima posebno mnogo vitamina

penine klice (vitamin E i B)
sok od ipka (vitamin C i P)
suhi kvasac (vitamin B)
sok od crnog ribiza (vitamin C i P)
ekstrakt od kvasca (vitamin B)
ulje peninih klica (vitamin E)
sok od rakite (vitamin C i P)
2. Punovrijedne namirnice koje ve po prirodi imaju dovoljnu koliinu vitamina
povre
voni sokovi i sokovi od povra
krumpir
punovrijedno brano
punovrijedno krupno mljeveno brano
punovrijedne pahuljice
punovrijedan kruh
pecivo od punovrijednog brana i
punovrijednog grubo mljevenog brana
mlijeko
kiselo mlijeko
mladi kravlji sir
sir
jaja
meso
ribe
perad
soja i proizvodi od nje
prirodna biljna ulja (nepromijenjena)
biljne masti s dodatkom prirodnih
biljnih ulja
vrhnje
maslac i druge ivotinjske masti
orasi i druge sjemenke (na primjer,
sjeme od suncokreta i lana)
3. Djelomino obezvrijeene namirnice sa smanjenom koliinom vitamina

fino mljeveno brano ili pecivo
voni eer
i tjestenine od takvog brana
mlijeni eer
oljutena i glazirana ria
namirnice s dodatkom eera
eer od trske
(bomboni, elei)
groani eer
sterilizirano mlijeko
Pogledamo li tu tabelu malo potanje, spoznat emo da je naa prehrana vitaminski nepot
puna prije svega zbog vrlo rasprostranjene upotrebe namirnica kojima je industrijskom pre
radom smanjena koliina vitamina ili namirnica u kojima ima malo vitamina To je spoznao

ve i Sebastian Kneipp, a to su naglaavali i mnogi koji su lijeili prirodnim putem. Na kraju
su na te injenice poeli upozoravati i ugledni kliniari s medicinskih fakulteta. Tako, na pri
mjer, E Heepe kae: Prosjena domaa hrana u mnogim zemljama srednje i zapadne Evrope
ne sadri dovoljno vitamina. Uzrok je prije svega u velikom udjelu praznih kalorija, to
znai da ima previe namirnica visoke kalorine vrijednosti ali s malo vitamina, kao to su
na primjer fino mljeveno brano, bijeli kruh, pecivo i tjestenine od fino mljevenog brana,
eer, i namirnice sa eerom.
Kliniari ujedno i upozoravaju: sintetiki napravljeni vitamini, oni u tabletama, ne mogu
potpuno nadoknaditi manjak vitamina u prehrani. U vezi s tim F. Heepe pie: Svaka namir
nica je na svoj nain bioloka cjelina u kojoj bitnu hranjivu vrijednost imaju - sa svojim pri
rodnim reakcijama - sve zastupljene tvari a ne samo pojedini sastavni dijelovi. Za razliku
od umjetne mjeavine sintetikih vitaminskih tvari, prirodno povezani vitamini podijeljeni
su po svojim prvobitnim meusobnim odnosima, stabilizirani su s najrazliitijim zatitnim
tvarima, a prate ih mineralne tvari, bjelanevine, lipidi, ugljikohidrati i brojne druge tvari
i graevni djelii biljne stanice s kojom su u sloenoj meusobnoj vezi. Brojni dokazi po
tvruju da su hranjive tvari i supstancije za tijelo mnogo upotrebljivije ako ostanu u svojim
prirodnim odnosima, nego ako organizmu dovodimo posebno izdvojene pojedine sastavne
dijelove, koje tehnikim zahvatima iupamo iz prvobitne povezanosti u cjelinu. Zato nas ne
smije iznenaditi to su vitamini koji su u prirodnoj vezi u biljci ili ivotinji mnogo efikasniji
nego na odgovarajui nain izdvojene supstancije u isto kemijskom obliku ili u obliku od
njih napravljenih vitaminskih mjeavina.
I stari strunjak u istraivanju vitamina W. Stepp je rekao da ima bolesti kod kojih otkazu
svi vitaminski pripravci, ali se moe pomoi obinim kvascem.
Kad lijenik ili dijetetiar izraunavaju potrebu za vitaminima govore o minimalnoj
i optimalnoj potrebi za njima. Minimalna koliina je ona koliina odreenog vitamina
koju organizam mora dobiti svaki dan da ne bi dolo do znaajnijeg manjka tog vitamina.
Optimalna koliina vitamina je koliina koja je potrebna organizmu da postigne posebnu
sposobnost u vezi s rastom, razmnoavanjem, obranom od infekcija ili posebnim fizikim
i psihikim optereenjima. Optimalna koliina je kod mnogih vitamina nekoliko puta
vea od minimalne. Treba u cijelosti opskrbu vitaminima tako poboljati da tkiva i so
kovi u organizmu budu u svakom trenutku dovoljno snabdjeveni, da se poveanje fizio
lokih potreba za vitaminima odmah izravnava, da organizam ne bi morao vitamine uz
imati iz rezerve.
Mineralne tvari i elementi u tragovima

Mineralne tvari su vani graevni elementi za organizam. One su u razliitim tkivima lijepo,
planski rasporeene, a u stanicama sudjeluju u bitnim ivotnim procesima. Neki elementi potrebni su organizmu samo u tragovima. To su: eljezo, jod, kobalt, bakar, mangan, cink, moliben a vjerojatno i flor, silicij i selen. Slino kao i vitamini, i elementi u tragovima esto
se ugrauju u enzime kao djelotvorni sastavni dijelovi. Time objanjavamo to to su elementi
u tragovima, slino kao i vitamini, ukljueni u razliite procese izmjene tvari. Stoga je nuno
da ih organizam dobiva s hranom redovito i u dovoljnim koliinama jer samo tako izmjena
tvari moe nesmetano tei.
Kod ivotinja i biljaka opaamo manjak elemenata u tragovima kao teke nedostatke u
radu organizma. Pitanje je da li ljudskoj prehrani prijeti opasnost od nedovoljne opskrblje
nosti elementima u tragovima; u ovom trenutku lijenici i znanstvenici jo nisu usaglasili
226
Suvremena prehrana
miljenja u vezi s tim. Neki misle da pri koliko-toliko normalnoj prehrani ne moe doi do
manjka elemenata u tragovima. Drugi meutim upozoravaju da zemljite na kojem rastu bilj
ke kojima se hranimo ne sadri vie toliko elemenata u tragovima niti u tolikim koliinama
koliko ih je bilo nekada i da ih zbog toga dobivamo premalo u hrani.
Mineralne tvari su neizbjeni sastojci ive tvari organizma, prema tome su za ivot vani.
Njihova zadaa je da u tjelesnim tekuinama i stanicama stvaraju odreeni osmotski tlak i
puferske sisteme kojima se podeava pH vrijednost (na primjer u krvi), zatim odravaju fi
zioloko stanje tkiva kakvo je potrebno da miii mogu pouzdano odgovarati na ivane
podraaje, usmjeravaju izmjenu tvari, a sudjeluju i u izgradnji tkiva i druge strukture. Stanice
mogu ivjeti samo u otopinama u kojima ima dovoljno mineralnih tvari. Ako ih prenesemo
u tekuinu u kojoj nema mineralnih tvari, stanice odumru.
Za stanice u tjelesnim organima posebno je vaan kalij. U zdravim stanicama koje djeluju
kalij je tvar koja prevladava - u usporedbi s drugim mineralnim tvarima u stanicama - zato
ga i zovemo stanina mineralna tvar ili stanini mineral. Meutim, za razliku od njega u sta
nicama ima vrlo malo natrija. U organizmu je ogranien prije svega na prostore izvan stanica
(ekstracelularne prostore), tjelesne tekuine i krv.
Izmeu stanica i prostora izvan stanica, te tekuina, izmjenjuju se voda i mineralne tvari.
Ta izmjena se odvija u ritmikim stupnjevima. Za vrijeme rada, optereenja i preko dana sta
nice u organima primaju natrij iz prostora izvan stanica, a predaju kalij. Predavanje kalija,
odnosno primanje natrija, povezano je s naplavljivanjem stanice, smanjenom djelotvornou
i poveanim umorom. Kad se odmaramo ili spavamo tvari se izmjenjuju u obratnom smjeru,
stanice na tom stupnju primaju kalij a predaju natrij.
Uope moemo rei da je kalij tvar koja ubrzava aktivnost. Aktivnost veine enzima oi
to ovisi o odreenoj koliini kalija u stanicama.
U bolestima, a kod odreenih bolesti i na prethodnim stupnjevima, mineralne tvari se
izmjenjuju izmeu stanica i prostora izvan stanica. U poremeenim ili oteenim stanicama
raste tenja da one iz svoje plazme predaju to vie kalija, a prime to vie natrija. Dakle,
pri brojnim poremeajima uzrokovanim bolestima u stanicama se smanjuje koliina kalija,
a natrija poveava.
Kalij i natrij imaju znatnu ulogu i u vezi s prostorom u kojem je vezivno tkivo pokraj
ila. To su oni prostori neposredno uz ile i kapilare koji opskrbljuju stanice. Prostori su na
punjeni ekstracelularnom tekuinom, vlaknima vezivnog tkiva i stanicama vezivnog tkiva.
U izvanstaninim prostorima fizioloki je odreena zaliha natrija. Ali te se zalihe prekom
jerno poveavaju ako u organizam ue previe natrija s hranom (na primjer iz kuhinjske soli).
Prekomjerno gomilanje natrija u ekstracelularnim prostorima ima tetne posljedice za orga
nizam, a posebno tetno djeluje na strukturu i djelovanje ila i kapilara koje su u blizini. Ako
se u prostorima vezivnog tkiva pokraj ila i kapilara poveava koncentracija natrija, kapilare
postaju propusnije, manje otporne na upalu, a zbog vee napetosti i ue. Posljedice su sporija
cirkulacija krvi kroz kapilare i povean krvni tlak. Ali poveavanje koliine natrija u pro
storima vezivnog tkiva uz ile neugodno utjee i na tok bolesti koje su povezane s upalnim
reakcijama vezivnog tkiva; takva su na primjer reumatska oboljenja, upalna oboljenja koze,
ulozi (giht), alergije, kronina upala jetre i drugo, jer poveavanje koliine natrija ini orga
nizam jo prijemivijim za upale.
Iz svega toga proizlazi da je nerijetko korisno nau prehranu usmjeravati tako da u njoj
bude vie kalija, a manje natrija. Koliinu kalija moemo poveavati prije svega voem, po
vrem, krumpirom i riom; a unoenje natrija u organizam moemo smanjivati prije svega
krto upotrebljavajui kuhinjsku sol i druge zaine u kojima ima natrija. Unoenje natrija sma
njit emo i manjom koliinom kobasica, sira i suhomesnatih proizvoda u jelovniku.
H r a n j i v i sastojci u h r a n i
227
Kalij i natrij u n a m i r n i c a m a
Namirnica
kruh
zobene pahuljice
brano
mlijeko
sir (slani)
mladi sir (nemastan)
meso (nesoljeno)
unka
kobasice
ria
krumpir
voe
Koliina
natrija
350
2
2
75
1000
35
80-100
250
1000-1200
10
3
1
mg
mg
mg
mg
mg
mg
mg
mg
mg
mg
mg
mg
Koliina
kalija
200
350
300
140
100
100
300-350
250
300
150
400
100
mg
mg
mg
mg
mg
mg
mg
mg
mg
mg
mg
mg
Ostali elementi koji su takoer potrebni organizmu jesu: kalcij, magnezij, sumpor, fosfor i
klor. Posebno je velika potreba organizma za kalcijem (priblino 1 g dnevno). Opskrba or
ganizma kalcijem ne zadovoljava uvijek. Kalcija naroito nedostaje kad ovjek raste, zatim
u trudnoi i dok ena doji. Opskrbljenost kalcijem moemo poveati prije svega hranei se
sirom, mladim kravljim sirom i mlijekom, jer je u tim namirnicama kalcij tako povoljno po
vezan s bjelanevinama i fosforom da se lako resorbira.
Bojila ( p i g m e n t i )
Za organizam su fizioloki vana i neka bojila kao antociani, flavoni i karotinoidi. To su tvari
koje sudjeluju u reakcijama; a elektrokemijska mjerenja su pokazala da se, na primjer, u sta
ninim kulturama poveava aktivnost disanja ako se kulturama dodaju antociani.
Antociani su bojila koja nalazimo, na primjer, u grou, crnom ribizu, borovnicama i cik
li. Njihovo djelovanje shvaamo tako kao da djeluju na dine enzime koji su na mitohondrijima vezani na stanicu. Moda bismo bojila ili boje mogli smatrati i opim staninim stimulatorima, odnosno iniocima koji aktiviraju stanicu.
Bojila djelomino djeluju i protiv upala i ometaju bakterije. To djelovanje se odnosi iz
riito na modre mirtilinske boje kojih ima u borovnicama; ekstrakt od plodova borovnice
ili sok od borovnica dobro djeluje pri upali sluznice probavnih organa.
Rutin i kvercitin, kojih ima u mnogim plodovima, spadaju u skupinu boja ili bojila koje
zovemo flavoni ili flavonoli. Kao to pokazuju pokusi na psima, rutin i kvercitin poveavaju
otpornost na rendgenske i radijeve zrake. Vjerojatno je i u ovom sluaju rije o djelovanju
koje poveava staninu aktivnost i enzimski potencijal u stanicama.
Kvaliteta n a m i r n i c a
Ako hoemo pravilno sastaviti prehranu, nisu nam dovoljni samo podaci o kalorijama, bje
lanevinama, mastima i ugljikohidratima, nego i smjernice za biranje hrane po vrijednosti
koju ima za nae zdravlje.
Suvremena prehrana
228
Anketa je pokazala da samo oko 52 potroaa pri kupovanju namirnica vodi rauna i
0 njihovoj kalorijskoj i zdravstvenoj vrijednosti. Veinom nas zanima samo cijena, raznolikost
1 okus. Pa ipak, 75/ ljudi je znatieljno i eli vie znati o zdravstvenoj vrijednosti namirnica
i o tome koliko u njima ima hranjivih tvari. To dokazuje da se sve vie spoznaje koliko je
prehrana vana ako se elimo bolje prilagoditi ivotu u tehniziranom svijetu i postati otpor
niji prema bolestima koje ovise o prehrani. Koji su najvaniji kriteriji i mjerila za utvrivanje
kvalitete namirnica Kvaliteta namirnica je vrlo sloen pojam koji se moe odnositi na razne
vrijednosti. esto se prikazuje tako da odgovara interesima trenutka ili se u reklamama pri
kriva ili prikazuje drugaije. Kvalitetu namirnica ocjenjujemo prije svega na osnovi sljedeih
svojstava:
5
vanjskog izgleda
veliine (na primjer voa i povra)
mirisa i okusa
postojanosti
sposobnosti za prevoenje
sposobnosti za skladitenje
upotrebljivosti (na primjer
za preradu u domainstvu)
U nabrojenim svojstvima meutim nije ukljueno ono to za dananjeg potroaa postaje

sve vanije, a to je odreivanje prehrambene vrijednosti namirnica ovisno o sadraju tvari vanih s branjivo-fiziolokog
stajalita.
Meu tvarima koje pozitivno djeluju na prvom su mjestu esencijalne hranjive tvari (tvari
u namirnicama koje organizam ne moe sam stvarati) a koje su toliko vane za ivot da ih
mora neprestano i jednakomjerno s hranom dobivati. Znanost o prehrani danas zna da ne
znatne koliine odreenih elemenata ili molekularnih hranjivih tvari odluuju o pozitivnom
ili negativnom djelovanju prehrane, ovisno o tome ima li tih tvari u svakodnevnoj hrani do
voljno ili premalo. Stoga postaje sve vanije potanko poznavanje finog sastava namirnica
Objektivnu vrijednost namirnica odreuje koliina esencijalnih hranjivih tvari u njima. Iz
vjesno je da se nesmanjena vrijednost i koliina esencijalnih hranjivih tvari moe prije svega
nai u prirodnim namirnicama. Naprotiv, utvreno je da u preraenim namirnicama ima bit
no manje esencijalnih hranjivih tvari.
Istina je da se sve namirnice ne mogu jesti u prirodnom obliku jer tako uope ne dolaze
u obzir za jelo ili su ak otrovne. Ali, treba naglasiti da su namirnice u to je mogue pri
rodnijem obliku jamstvo da e povoljno djelovati na zdravlje. Isto tako prirodne namirnice
i najvie garantiraju da emo s hranom dobiti i one esencijalne hranjive tvari koje do sada
jo nisu poznate ili identificirane. Znanstvenici koji istrauju prehranu tek su nedavno po
kusima na ivotinjama utvrdili do sada jo neidentificirane esencijalne hranjive tvari u
ljusci i klici zrna itarica (J. Kiihnau i J. Berndsek, Physiologisch-chemisches Institut Universitat Hamburg).
Tako dolazimo do zakljuka da bi se pri izboru namirnica i pripravljanju hrane trebalo
rukovoditi osnovnim pravilom da hrana treba da ostane to je mogue prirodnija (W Kollath). To naelo ne trai od nas da sve namirnice unosimo u organizam u prirodnom obliku,
nego nam samo preporuuje kako je pametno tako postupati s namirnicama, ako je ikako
mogue. U tom bi smislu trebalo da pri ocjenjivanju vrijednosti hrane za zdravlje vodimo
rauna o izrazima prirodan i ostati prirodan.
Javnost i znanstvenici sve su zabrinutiji zbog sve veeg zagaivanja naih namirnica os
tacima sredstava za zatitu bilja, tetnim tvarima iz okolice, lijekovima i slinim stranim tva
rima. Ako dulje vrijeme djeluju, kako te tetne tvari utjeu na ljudski organizam? Zar nisu
te posljedice ve toliko razjanjene da imamo razloga da vie nego do sada vodimo rauna
o zatiti namirnica od zagaenja otrovnim tvarima Bioloka vrijednost koju neka namirnica
3
229
prvobitno ima smanjuje se zbog zagaivanja otrovnim i drugim stranim tvarima. Te tvari
mogu na razliite naine ometati fizioloko djelovanje organizma i vode ak do kroninih
toksinih oteenja organizma. Kako bude raslo poznavanje tetnog utjecaja stranih tvari koje
hranom unosimo u organizam, tako e neprestano rasti i spoznaja da treba to je mogue
vie proizvoditi zdrave namirnice bez tetnih primjesa i dosljedno praktinim biokemijskim
istraivanjima kontrolirati zagaenost stranim tvarima. Dio prehrambene industrije ima ra
zumijevanja za te probleme. Takozvano reformirano robno gospodarstvo i njegove trgo
vine obavili su pionirski rad na tom podruju. Mogu s ponosom rei da je zahvaljujui nji
hovim naporima u javnosti ojaala osvjetenost u vezi s prehranom, a i zakonodavstvo je
mnogo doprinijelo poboljanju kvalitete namirnica. Na zboru u Stuttgartu (Reformhaustag,
1970) to je i slubeno potvrdio prehrambeni fiziolog / Kiihnau.
Moda e se vie panje posvetiti i predodbama Bircber-Bennersa o ekonominom dje
lovanju namirnica na energetsku izmjenu tvari. S pravom moemo tvrditi da su organizmu
dovoljne manje koliine namirnica ako su bioloki vrednije, i tako se moe zadovoljiti i s
manjim koliinama nego ako troi namirnice nie vrijednosti. Narednih decenija e se vje
rojatno smanjivati koliina namirnica, pa e se to morati uzeti u obzir.

Na pitanje u vezi sa suvremenom i pravilnom prehranom trebala bi odgovoriti znanost
o prehrani i medicina, iako jo nije poznato sve do potankosti. Iz praktinih razloga po
trebno je donijeti jasne preporuke o nainu prehrane. Zbog neprestanog porasta broja o
teenja i bolesti povezanih s prehranom moramo to prije utvrditi to je to suvremena
prehrana.
Preporuke za suvremenu prehranu koja bi titila zdravlje i bila idealna, polazei od po
treba za hranom, treba zasnovati na sve novijim i naprednijim biokemijskim spoznajama, na
dugoronim istraivanjima prehrane, na iskustvima klinike dijetetike, na statistikim istra
ivanjima i na ovjekovim potrebama za hranom. Mogla bi se predloiti neka formula samo
ako bismo uistinu uzeli u obzir i odvagali sve to je u vezi s prehranom. Pri tome, meutim,
nikakvu ulogu ne bi trebala imati neobjektivna osobna miljenja i neracionalne predodbe,
vjerski pogledi ili neki posebni interesi.
Regulirati prehranu znai odrediti koliinu i kvalitetu. Najprije emo razmotriti koliinu
hrane.
Danas veina ljudi u bogatim industrijaliziranim zemljama jede hranu s previe kalorija.
Stoga bi najprije trebalo smanjiti koliinu hrane koja se unosi u organizam. Za veinu ljudi
koji su fiziki neaktivniji, dovoljno je 1.800 do 2.500 kalorija na dan.
Uostalom, vrlo je vano i pitanje koliko treba biti ugljikohidrata, bjelanevina i masti u
hrani. I e tri hranjive tvari mogu se meusobno zamjenjivati po pitanju kalorine vrijednosti.
Prema tome, moemo ih meusobno zamjenjivati iako ugljikohidrati, masti i bjelanevine
imaju posebnu zadau i biokemijski tok izmjene tvari ovisi o njihovim omjerima. Izmjena
osnovnih hranjivih tvari meusobno je povezana, a od koliinskog odnosa izmeu pojedinih
tvari ovisi smjer reakcije izmjene tvari.
Stoga znanost o prehrani preporuuje postotak ugljikohidrata ili bjelanevina ili masti u
cjelokupnoj koliini kalorija. U tu svrhu stoje na raspolaganju spoznaje i nalazi dobiveni is
kustvom, ali apsolutno vaeih i konanih mjerila jo nemamo. Na primjer, pitanja koja se
odnose na omjer ugljikohidrata, bjelanevina i masti, i dalje su otvorena.
230
Suvremena prehrana
Ljudima koji ive u tehnoloki razvijenom svijetu moemo savjetovati da se hrane pre
teno ugljikohidratima, da jedu dovoljno bjelanevina i malo masti. U veini preporuka na
lazimo odnos 50 do 552 kalorija iz ugljikohidrata, 15 do 207, iz bjelanevina i 25 do 302
kalorija iz masti. Podaci koje navode njemaka prehrambena zajednica i komisija SAD za hra
nu i prehranu uglavnom se s tim podudaraju.
Dalekoseno promatrano, svi se slau da je 422 kalorija iz masti, odnosno dnevno 130
do 135 grama masti po osobi, koliko se troi u Saveznoj Republici Njemakoj, koliina koja
ima negativne posljedice i koju treba obavezno smanjiti.
Pouzdano se zna da je pravilno da u hrani ne smije biti previe kalorija. Novija istra
ivanja izmjene tvari pokazala su da nakon obroka s razliitim koliinama ugljikohidrata, bje
lanevina i masti slijede i razliite reakcije organizma. Nakon obroka u kojima ima relativno
malo ugljikohidrata a mnogo bjelanevina, povea se koliina eera u krvi, a u skladu s tim
poraste i izluivanje inzulina i povea se koliina glukagona u krvi. A s tim poinje i ras
padanje masti u izmjeni tvari a uslijed utjecaja glukagona smanjuje se tek. Nakon obroka koji
sadre mnogo ugljikohidrata, pogotovu velike koliine izoliranih i koncentriranih eera, tok
u izmjeni tvari je obratan. Velike koliine eera iznuuju i veliko izluivanje inzulina koji
uzrokuje pretvaranje eera u masti, zbog ega se gomila masno tkivo. Ta spoznaja je vrlo
znaajna za ovjeka koji ivi u tehniki razvijenom svijetu i sklon je gojaznosti. Stoga bi tre
balo da se ugljikohidrati u razumnim granicama unose u organizam. Moda bi trebalo raz
misliti koliko bi se mogli jo malo promijeniti do sada navedeni omjeri izmeu pojedinih
sastojaka, tako da ljudi upotrebljavaju manje ugljikohidrata. Naravno, treba ouvati odreenu
ravnoteu izmeu koliina pojedinih hranjivih tvari i ne smijemo preporuivati hranu siro
manu ugljikohidratima. Jer samo unoenje u organizam dovoljnih koliina ugljikohidrata
osigurava neometanu izmjenu tvari, a postoji mogunost i da u hrani kao to je voe, povre,
krumpir i proizvodi od punovrijednih itarica (= nosioci ugljikohidrata) ima i dovoljnih ko
liina zatitnih tvari.
Gotovo je nedvojbeno da udio kalorija od bjelanevina treba da bude oko 152 i da sa
danji udio od oko 112 treba poveati do tih 152. Visokovrijedne bjelanevine u naoj hrani
nisu samo zatitni inilac, nego trebaju i ouvati aktivnost organizma. Meutim, dok se od
1880. do 1970. godine udio kalorija iz bjelanevina smanjio sa 172 na 112, udio kalorija iz
masti poveao se sa 152 na 422. Treba prije svega taj odnos popraviti, i tako se ne bi smanjila
samo prevelika teina nego i probavne smetnje.
U vezi s unoenjem masti u organizam moramo naglasiti da u poetku druge polovice
ivota treba napraviti odreene promjene; treba troiti vie masti s veim koliinama polienskih kiselina, a manje onih s veim koliinama zasienih masnih kiselina. Prema dosa
danjim spoznajama ta bi promjena koristila preventivno protiv proirenog poremeaja u iz
mjeni masti, a usporedno s tim bi djelovala i zatitno protiv obolijevanja vjenanih ila i sr
anog infarkta. Tu spoznaju prihvaaju brojne meunarodne studije o prehrani. Dakle, pro
mjene u troenju masti, o kojima govorimo, iziskuju veu potronju masti bogatih polienskim
kiselinama. Ta preporuka ne bi trebalo da zvui kao potejenjivanje drugih masti. U vezi s
izborom masti samo su naznaeni smjerovi koje moramo uzeti u obzir prije svega onda kada
to nalae starost, stanje izmjene tvari, odreeni nalazi u vezi s izmjenom tvari (na primjer
poremeaj u izmjeni masti) ili bolesti.
A sada da razmotrimo i probleme povezane s kvalitetom prehrane. Nova i napredna zna
nost o prehrani sve vie vodi rauna o kvaliteti hrane. Priznato je znaenje esencijalnih hra
njivih tvari koje organizam mora dobivati s hranom jer ih sam ne moe izgraivati. Priznata
je spoznaja da je punovrijedna prehrana mogua samo u sluaju povoljnog odnosa izmeu
unoenja u organizam kalorija i esencijalnih hranjivih tvari. Esencijalne hranjive tvari treba
231
uzimati kao zatitne tvari, a one hranjive tvari u kojima ih ima mnogo, u svakom sluaju
zasluuju naziv zatitne hranjive tvari kako ih je McCollum nazvao jo na prijelazu sto
ljea.
Medu esencijalne hranjive tvari spadaju i vitamini, mineralne tvari, elementi u tragovima,
odreene tvari koje su potrebne u izgradnji bjelanevina, posebne masne kiseline i druge
supstancije. Te supstancije utjeu na rast, razvojne procese, tok biokemijskih reakcija, zatim
na strukture, sposobnost razmnoavanja i obrambene funkcije. Dio esencijalnih hranjivih tva
ri ukljuuje se u fizioloke funkcijske sisteme. esto su sastojci enzima i drugih tjelesnih sup
stancija. I posebno su vane one esencijalne hranjive tvari koje se ukljuuju u izgradnju en
zima za reguliranje procesa iz kojih organizam obija energiju. Tako vaan proces kao to
je stanino disanje reguliraju stanini enzimi. Vjerojatno meu esencijalne hranjive tvari mo
emo ubrajati supstancije djelotvorne protiv bakterija (bakteriocide), virusa (virucide) ili koje
djeluju kao antibiotici. Isto tako u krug esencijalnih hranjivih tvari spadaju i mnoge neidentificirane supstancije.
Prema tome, kvaliteta prehrane ovisi o opskrbljivanju organizma esencijalnim hranjivim
tvarima. Iz toga slijedi da se hrana pogora, da se njezina kvaliteta smanji, ako nastane ne
srazmjer izmeu kalorija unesenih u organizam i esencijalnih hranjivih tvari. To se moe do
goditi pogotovu u sluajevima kad je u prehrani mnogo namirnica koje su zljog industrijske
prerade i pripravljanja izgubile veliki dio svojih prirodnih potencijalnih esencijalnih hranjivih
tvari koje su postojale u prvobitnoj sirovoj tvari. U vezi s tim je poznato nedvojbeno stajalite
vicarske komisije za prehranu koja prirodnim namirnicama daje veliku prednost pred jako
rafiniranim.
Bioloka kvaliteta namirnica nuna je dopuna dosadanjih pojmova o kvaliteti. Dok se
druge kvalitete odnose na vanjski izgled, veliinu, teinu, postojanost i upotrebljivost, bio
loka kvaliteta razmatra vrijednost namirnica u vezi sa zatitom zdravlja ili ivota, a tu vri
jednost objekti vizira zbrojem svih prirodnih esencijalnih hranjivih tvari i drugih bioloki ak
tivnih supstancija kojih ima u namirnicama. Pri tome se treba osvrtati i na jo nepoznate
supstancije i znati da se organizam njima moe opskrbljivati samo namirnicama koje ostaju
to prirodnije. U prirodnim namirnicama su esencijalne tvari u usklaenom meusobnom
odnosu, a unoenje takvih namirnica u organizam pouzdanije osigurava zatitu od bolesti
i degeneracije.
Vodei rauna o svim navedenim injenicama i dananjim ivotnim prilikama moemo
predloiti ovu formulu koja bi trebala usmjeravati nau prehranu:
1. preporuka
Koliinu kalorija treba prilagoditi pojedinanim potrebama i ne smijemo je prekoraiti. Pri
manjoj fizikoj aktivnosti dnevna koliina kalorija u hrani treba da bude 2.000 do 2.500 ka
lorija. Svaki nerazmjer izmeu pojedene hrane i one koja je organizmu uistinu potrebna, uz
rokuje trajne poremeaje izmjene tvari, prekomjernu teinu i bolesti. Pogotovu je u drugoj
polovici ivota vano ne prekoraiti koliinu potrebne hrane. Funkcije izmjene tvari starou
polako slabe i zbog smanjene sposobnosti izmjene u razliitim tkivima poinju se sakupljati
nepreradeni meuprodukti izmjene.
2. preporuka
Od osnovnih hranjivih tvari treba prije svega sezati za ugljikohidratima (ali ne u prevelikim
koliinama) i optimalno punovrijednim bjelanevinama, a treba jesti relativno malo masti.
Ako je rije o prosjenoj potrebi kalorija, uzimamo dnevno 250 do 300 g ugljikohidrata, 80
do 100 g bjelanevina i oko 80 g masti.
232
Suvremena prehrana
233
3. preporuka
Ugljikohidrate treba prije svega uzimati iz onih namirnica u kojima su u obliku kompleksnih
krobnih molekula i imaju to vie dodatnih esencijalnih hranjivih tvari. Takve namirnice
su prije svega punovrijedan kruh, proizvodi od punovrijednog brana, punovrijedna ria,
krumpir, povre, voe.
10. preporuka
Sastav prehrane treba biti optimalan, to znai da mora sadravati dovoljno vanih vitamina
zbog ega svakodnevnu hranu obogaujemo prirodnim vitaminskim koncentratima. Za to
su primjerene penine klice, ekstrakt od peninih klica u tabletama, kvasne pahuljice, kvas
ni ekstrakt, kvasna otopina i koncentrat od ipka ili gloga.
4. preporuka
Treba to vie ograniiti potronju istih eera kao to su eer od trske ili repe i gro
ani eer, zatim namirnica s dodatkom eera i slastica. Za zaslaivanje jela i pia do
puteno je dnevno potroiti najvie 20 do 30 g eera. Posebno treba ograniiti slastice
i marmeladu, ele, kompote, okoladu, bombone, kolae, slatko pecivo, zaslaene kon
zerve itd.
11. preporuka
Pri uzimanju sredstava za uivanje i stimulatora - kava, aj, alkoholna pia - treba voditi
rauna o umjerenosti i pravilnom odmjeravanju.
5. preporuka
U svakodnevnoj hrani treba da je mnogo sirovog voa, svjee salate, sirovog povra, pro
izvoda od punovrijednog brana i svjeeg mlijeka (= zatitne namirnice).
6. preporuka
Pri prosjenoj potrebi kalorija ne bi trebalo da dnevna koliina ukupnih masti prijee 90
g. Ta ukupna koliina masti obuhvaa mast za namaze, mast za kuhanje i mast koja je skri
vena u namirnicama. Posebnu panju treba jx)svetiti mastima u kobasicama, masnom mesu,
slasticama, tortama, keksima, pecivu, bombonima, majonezi, marinadama, kremama, okola
di, masnim sirevima i orasima.
7. preporuka
U dnevnom obroku masti moraju ostati prirodna (nepromijenjena) neka biljna ulja i vrste
margarina s velikim sadrajem nezasienih masnih kiselina. Dakako, moemo jesti i mas
lac i biljne masti. Ali kod starijih ljudi i onih s poremeajima u izmjeni tvari ili onih koji
boluju od arteriosklerotinih oboljenja krvnih ila koliina tih masti mora biti ogranie
na.
8. preporuka
Opskrbljivanje visokovrijednim bjelanevinama mora biti optimalno. Na 1 kg tjelesne teine
dnevno treba da dode 1 g bjelanevina. Odgovarajuu bioloku vrijednost cjelokupne pri
hvaene bjelanevinske mjeavine dobivamo ako se redovito hranimo dovoljnim koliinama
mlijeka, mlijenih proizvoda, jaja, mesa, ribe, soje i povra.
9. preporuka
Dok kuhamo i pripravljamo jela, a i za stolom,.treba to vie ograniiti soljenje kuhinj
skom soli ili upotrebu zaina koji sadre natrij. Ako vodimo rauna o toj preporuci, po
tronja kuhinjske soli kretat e se oko 5 do 6 g na dan. U usporedbi s 15 do 20 g ku
hinjske soli u prosjenoj kuhinji ili, prije svega, u ugostiteljskim objektima ta je koliina
veliki napredak. Da bismo pri pripravljanju hrane upotrebljavali manje kuhinjske soli a
naa jela usprkos tome bila dovoljno ukusna, treba koristiti zaine kao to su svjee bilje,
prirodni zaini i prirodni pripravci; tako dolaze u obzir limunov sok, robnjak, perin,
kopar, hren, bijeli luk, matinjak, estragon, plodovi bazge, mauran, mukatni orah, bo
siljak, kim, kvasne pahuljice, kvasni ekstrakt, kvasne arome, pire od rajica, pire od pap
rika, itd.
12. preporuka
Dnevnu koliinu namirnica treba podijeliti na manje obroke, jer time rastereujemo me
hanizme koji reguliraju izmjenu tvari (na primjer reguliranje eera u krvi, masti i ko
lesterola).
13. preporuka
Pri biranju namirnica treba dati prednost onima koje su po mogunosti to prirodnije i zbog
velike koliine esencijalnih hranjivih tvari imaju veliku bioloku vrijednost.
14. preporuka
Dnevna koliina hrane treba da bude toliko manja koliko je u njoj vea koliina bioloki
visokovrijednih namirnica.
15. preporuka
Postupak pri pripravljanju hrane treba da osigura to vie vrijednosti namirnica. Pogotovu
treba voditi rauna o vitaminima koji se otapaju u vodi i mineralnim tvarima. Kad priprav
ljamo krumpir i povre vodimo rauna o sljedeem: 1. Pripravljamo ga to bre i uvamo
hranjivost namirnica; 2. Gstimo ih pred samu upotrebu i peremo vrlo kratko prije nego to
ih razreemo; 3. Razrezano |X)vre i krumpir ne smiju dugo stajati; 4. Kuhamo brzo; Ne ku
hamo preko toke kljuanja; 6. Ne kuhamo u poklopljenom loncu; 7. Kuhamo u to manjoj
koliini vode, najbolje je priti ili pirjati; 8. Kuhano povre ne polijevamo hladnom vodom,
niti ga moimo, ne drimo ga dugo na toplom niti podgrijavamo.
Utvrdimo je li hrana probavljiva
Sirovo voe i povre, svjea salata, pirjano jx>vre, krumpir, kruh od punovrijednog brana
i proizvodi od punovrijednog brana vrlo su vani sastojci punovrijedne hrane. Ali oprav
dano moramo upozoriti da upravo namirnice od punovrijednog brana, sirova hrana, pa i
povre, mogu uzrokovati probavne tegobe koje prati osjeaj preoptereenosti, nadutost tr
buha i podraaj crijeva. Treba uzeti u obzir da mnogo ovisi i o stanju i trenutnoj sposobnosti
probavnih organa.
Pri prehrani svakog pojedinca treba voditi rauna o posebnostima koje veinom ovise
o posebnim uvjetima i sposobnosti probavnih organa. Da ne bismo pogrijeili i da bismo
postupali osmiljeno, moemo se posluiti tabelama koje prikazuju probavljivost raznih ob
lika hrane od punovrijednog brana, sirove biljne hrane ili kuhane biljne hrane. U gornjem
dijelu tih tabela dani su oni oblici hrane koji su posebno lako probavljivi, a u donjem oni
za iju je probavu potrebna vea sposobnost probavnih organa.
Ako su probavni organi posebno osjetljivi ili teko prilagodljivi, moe se hrana od pu
novrijednog brana uzimati u obliku sluzi skuhane od punovrijednog zrnja ili punovrijednog
234
Suvremena prehrana
brana, u obliku punovrijednoga hrustavog kruha ili punovrijednog lako probavljivog kruha,
a svjea biljna hrana samo u obliku sokova ili lako probavljiva povra.
Uvod
Probavljivost n a m i r n i c a
Punovrijedna brana od itarica
penine klice
sluzava kaa od zobenih pahuljica
prosene pahuljice ili punovrijedna
ria
dekstrirane punovrijedne pahuljice
(penica, kukuruz, ria)
lagane zobene pahuljice
kaa od zobenih pahuljica, prosa ili
punovrijedne rie
mlinci i pogae od punovrijednog
brana
prepeeni kruh i keksi od
punovrijednog ita
hrustavi kruh
grube punovrijedne itne pahuljice
kae ili nabujci od grubo mljevenog
peninog brana
svjea kaa od grubo mljevene
penice
svjea biljna brana
sokovi od voa ili povra, razrijeeni,
sa sluzima (zobena sluz, lanena sluz)
nerazrijeeni sokovi od voa ili
povra (pripravljeni s mlijekom
ili mladim kravljim sirom)
sitno naribana jabuka, mrkva
zgnjeene, moda tuene banane,
svjea salata njenog lia
(glaviasta salata, vodopija,
motovilac, radi)
Ljekovito bilje
laka
laka
laka
laka
laka
laka
svjea salata od rajica (moda

oljutena rajica) s krastavcima
zrelo voe (moda oljuteno i
narezano)
svjea salata od gomolja izrezanih na
sitno ili od korjenasta povra
prijesni kiseli kupus
prijesna hrana od kupusnjaa (kupus,
crveni kupus, kelj itd.)
laka
laka
laka
laka
laka
laka
laka
laka
laka
laka
laka
tea
laka
laka
laka
laka
laka
kuhana biljna brana

juhe od povra, guste juhe od povra
(moda propasirane)
gusto kuhano voe, voni kompoti
pire krumpir
pirjani krumpir
krumpir pod lupinom
peeni krumpir
pirjano ili preno malo vlaknasto
povre: mrkva, keleraba, mladi bob,
pinat, celer, rajica, krastavci, paroge,
radi, cikla, glaviasti komora, crna
repa, paprika, grah, poriluk
gljive
pirjano ili preno povre: cvjetaa,
prokulice, kupus, crveni kupus, kelj,
kiseli kupus, zeleni graak
mahunarke:
bijeli grah, uti grah, lea, soja
treba voditi rauna o eventualnom
nepodnoenju poriluka, paprike i
luka
laka
laka
laka
laka
laka
laka
laka
laka
tea
tea
tea
tea
Ljekovito bilje zauzima vano mjesto u knajpovskom nainu lijeenja. To su veinom biljke
koje rastu kod nas i kojima se koristimo u velikom broju; ali se upotrebljava i vie ljekovitih
biljaka iz drugih krajeva. U ovoj knjizi se ve govorilo o ljekovitom bilju. Kneippovo gledanje
na postupak ljekovitim biljem moralo je biti temeljito preraeno jer su nae spoznaje o lje
kovitom bilju mnogo napredovale od njegova vremena. Poglavlje o ljekovitom bilju prila
goeno je sadanjem stanju znanosti. Tekst o pojedinim biljkama poklapa se s tekstom u mo
joj knjizi Lehrbuch der Phvtotherapie (3. izdanje 1974, 1 lippokrates-Verlag, Stuttgart) koja
je, razumije se, namijenjena samo lijenicima i apotekarima. U ovoj knjizi obradili smo lje
kovite biljke koje je naveo i Kneipp. Uz to nismo mogli odoljeti a da ne unesemo i neke ori
ginalne zabiljeke Kneippova pera; naime, iz njih, a i iz cjelokupna njegova izraza izvire uistinu
snana Kneippova linost i njegovo veliko iskustvo. Zbog toga su ove njegove zabiljeke uk
ljuene u tekst, a oznaene su navodnicima. Time smo zadrali koliko je god mogue jasniju
sliku knajpovskog uenja o ljekovitim biljkama i njihovoj velikoj ljekovitoj vrijednosti. Upra
vo iznenauje to je sve Kneipp znao o ljekovitom bilju, mnogo toga to se tek u kasnijim
istraivanjima i praksi potvrdilo. A neke druge stvari smo spoznali kasnije i takoer ih ne
smijemo ispustiti.
Kneipp je posebno cijenio upravo to to je sam pripravljao lijekove od bilja. Stoga je ovo
poglavlje u poetku imalo naslov Ljekarna. To je danas umnogome zastarjelo, ali us
prkos tome jo su suvremene njegove upute o sakupljanju ljekovitog bilja i pripravljanju a
jeva kod kue. Tu mogunost ne bi trebalo nikad propustiti. Nije to samo znak ekonomi
nosti, nego vie zadovoljstvo radom u prirodi i svijest da ovjek za svoje tijelo na uistinu
prirodni nain pripravlja odgovarajue sredstvo. Sami moemo pripremiti i biljno vino, a isto
tako i pire od kuhanog voa ili svjei sok od bilja. Meutim, bolje je da se obratimo za pomo
apotekaru ili onome tko pripravlja prirodno iste lijekove, a od kojih moemo dobiti kapi,
tablete, ekstrakte i druge proizvode od ljekovitog bilja koje moemo odmah upotrijebiti. Up
ravo u tom podruju je u posljednje vrijeme farmaceutska industrija znatno napredovala. Od
pripravaka od ljekovitog bilja uspjela je napraviti vrlo postojane i nepromjenljive sastave. U
strunom jeziku govorimo o s t a b i l i z i r a n j u i s t a n d a r d i z i r a n j u lijekova. Time je osigurano
da uvijek moemo dobiti uistinu dobar, postojan i po sastojcima jednak proizvod. Danas se
stabilizirati mogu ak i svjei sokovi od ljekovitog bilja. Dakako, to vrijedi samo dok ne ot
vorimo bocu. im je otvorimo, u nju mogu prodrijeti klice iz zraka i poeti razlagati sok.
Stoga treba potivati pravilo koje kae da biljne sokove moramo potroiti u nekoliko dana.
Ali tinkture i ekstrakti su mnogo postojaniji. Pa ipak, nakon duljeg vremena se i u tom slu
aju lijekovi promijene, to se dogaa prije svega zato jer hlapi alkohol, njime povezan pri
pravak poinje se zgunjavati, a u novom obliku vie ga ne moemo tono odmjeravati. Sto
ga ne bi trebalo ni lijekove u tom obliku uvati dulje od dvije do tri godine.
Isto vrijedi i za osuene ljekovite biljke, dakle za d r o g e . Dugotrajnijim skladitenjem i
droge gube dio svojih djelotvornih supstancija, pogotovu ako sadre eterino ulje koje hlapi.
Zbog toga ajeve i mjeavine ajeva i droga ne smijemo uvati vie od dvije godine. A naj
bolje je da se uvijek pobrinemo za svje biljni materijal. Mnoge ljekovite biljke mogu djelovati
pravilno samo kad su svjee, pa injenicu da se ljekoviti uinak vrednuje razliito moemo
protumaiti time da je jedan istraiva imao svje biljni materijal koji je moda ak sam
236
Ljekovito bilje
nabrao, a drugi drogu koja jc bila moda ak sumnjivog porijekla i uz to jo i stara: Dakako,
ima i izuzetaka. Tako je na primjer s likom od krkavine; ona mora najprije odleati godinu
dana da u njoj fermentacijom nastane djelotvorna supstancija koja pomae pri zatvoru. A
svjea lika od krkavine ak izaziva povraanje.
Lijekove koje navodi Kneipp i koje je i sam najvie upotrebljavao, jo i danas pripravljamo
tono po njegovim uputama. Kneipp je pravo pripravljanja Kneippova lijeka prepustio samo
svom dugogodinjem prijatelju i apotekaru Leonhardu Oberhauseru. U Wiirzburgu/Badu se od
prvobitnih skromnih prilika razvila prava tvornica za izradu Kneippovih lijekova. U njoj sada radi
ve trea generacija apotekara, koja radi s originalnim iskustvom pri izradi knajpovskih prirodnih
lijekova i suvremenim aparaturama. S velikim pijetetom i ne samo iz pravnih razloga tono se
dri prvobitnih Kneippovih navoda i usklauje ih s dostignuima suvremene znanosti.
Kneipp se bio vrlo udubio u obradu ljekovitog bilja i krio je put lijeenju ljekovitim bi
ljem ili fitoterapiji, kako se to znanstveno kae. U terapiju nije uveo nikakve nove biljke,
a naveo je ak niz vrlo praktinih i opreznih oblika za izradu raznih pripravaka, medu kojima
biljnih sokova, rumarinova vina, medovine, dodataka za kupelji i mnogih drugih stvari. Uglav
nom, njegova je zasluga to je bitno doprinio poznavanju i irenju upotrebe ljekovitog bilja. Tako
je uenje o lijeetiju ljekovitim biljem bilo, i jo je, osnova na koju se oslanja knajpovski nain lijeenja.
Izrazom jitoterapija oznaujemo u znanstvenom smislu upotrebu ljekovitog bilja za lije

enje bolesnog ovjeka, isto kao to je lijeenje vodom hidroterapija, lijeenje kemijskim li
jekovima kemoterapija, a elektroterapija lijeenje elektrikom. Fitoterapija obuhvaa sve od obine
kamilice ili paprene metvice do digitalisa, koji vrlo snano djeluje, i opijuma od vrtnoga
maka, ali o upotrebi obje te biljke treba odluiti lijenik. Zato nije tono ono to smo esto
itali i sluali da fitoterapija obuhvaa samo blage i preteno ili potpuno nekodljive ljekovite
biljke. Ako ve tako govorimo, treba da izriito dodamo: blaga (mite) i snana (forte) fi
toterapija. Naravno, ne mogu se otro odvojiti i izmeu njih ima prijelaza.
Fitoterapija ili lijeenje ljekovitim biljem nije isto tako ni nikakva homeopatija, iako je esto
navode istovremeno s fitoterapijom. Istina je da i homeopatija upotrebljava ljekovito bilje ali
isto tako i brojne supstancije kemijskog i ivotinjskog porijekla. Sve se to odvija po svojim
pravilima kojima je temelje udario Hahnemann i koja se jo nisu promijenila. U homeopatiji
prevladava pravilo simile, zakon slinosti koji odluuje o izboru homeopatskih sredstava
i oslanja se na tradiciju takozvanih potencija. Fitoterapija naprotiv upotrebljava biljke onakve
kakve su, kao droge ili u obliku pripravaka od svjeih biljaka, a njezin glavni cilj je da od
svake biljke dobije istu tvar, prirodnu tvar, i upotrijebi je. Dakako, to se moe ali do sada je
uspjelo samo iz manjeg broja ljekovitih biljaka, jer se cjelokupni kompleks esto zaista vrlo
razliitih tvari kojih ima u biljci ne moe razdijeliti i tek kao cjelina moe biti zaista djelo
tvoran.
Osim ljekovitih biljaka Kneipp je upotrebljavao i neke m i n e r a l n e lijekove. Njih je uis
tinu malo i unijeli smo ih u ovo preraeno izdanje.
Evo to Kneipp kae openito o ljekovitom bilju:
Meu ono to ne volim i mrzim spada u osnovi i naelu omraen tajanstveni lijek', sitno
trgovanje ljekovitim pripravcima koje izuzmitelj dri kao tajnu. Ne elim da meni netko to
prigovori. Zato u ovom drugom dijelu otvaram ladice svoje ljekarne neka svatko tko eli za
viri u nju i pomirie sve do posljednje kutijice s ajem i najmanje boice s uljem.
U svaku ljekarnu je uloeno mnogo novaca; u mojoj nema bog/na to. To vrlo rado pri
znajem i na taj mogui prigovor gledam kao na veliku prednost svoje ljekarne.
Gotovo svi moji ajevi i ekstrakti, ulja i praci, potjeu od naenih ljekovitih biljaka koje
rastu u vrtu dragog boga, na irokom prostranstvu, a mnoge oko kue ili na zabaenim i
zaputenim prostorima i uglavnom ne kotaju ni prebijene pare.
Aloj
237
Poznato je mnogo sredstava koje upotrebljavamo kao pomo pri lijeenju vodom; treba
ih samo pravilno pripraviti i bit e sve u redu.
Godinama sam sondirao i iskuavao, suio i razrezivao, njuio i kuao; nije bilo ni naj
manje ljekovite biljke ili praka koji nisam sam iskuao i utvrdio da je dobar.
Godinama sam neprestano uglavnom lijeio ljekovitim biljem, a manje vodom, i u tome
sam ostvario najljepe uspjehe. 1 tako mogu rei da sam u toku tolikih godina savjetovao
na tisue ovih pripravaka i esto morao ostati zapanjen njihovim udesnim djelovanjem.
Abdovina ( S a m b u c u s e b u l u s )
Narodni nazivi: divlja bazgovina - habat
smrdljiva zova
Po obroncima uma, pogotovu posjeenih,
moemo vidjeti metar i vie visoku trajnicu
koja u srpnju ima velike bijele cvjetove u
velikim ticima, a u jesen lijepe, crne, sjajne
plodove, to je abdovina. U kasnu jesen sabiremo korijenje, dobro ga osuimo na zraku, a
praak koji dobivamo od smrvljenih ili stue nih korijenova spremimo u kunu ljekarnu.
Danas se abdovina sve manje upotreblja
va. Cijeni se kao lijek koji potie rad bubre
ga i time poveava izluivanje mokrae. Ali
to djelovanje nije ba snano. Upotrebljava
mo je samo kad elimo potaknuti izluiva
nje tekuina kod gojaznih bolesnika koji su
naduti. U takvom sluaju savjetujemo aj od
1 do 2 liice korijenja na au vode, kuha
mo na laganoj vatri 10 minuta. Ako se te
kuina pri kuhanju previe zgusne, dodamo
jo au vode. Najbolje je svu koliinu aja
popiti ujutro natate; ako je potrebno, popi
je se jo jedna aa aja nakon ruka, ali ni
poto se ne smije piti u veernjim satima jer
bi tjeranje na mokrenje moglo ometati no
ni san. Ako pripravljamo aj od praka
pravljenog od suenog korijenja, stavljamo 2
vrke noa na alicu aja.
Ajbi (vidi Sljez)
Aloj
Aloj je biljni rod iz kojega su za nas zanim
ljive vrste Aloe ferox, bodljikavi aloj iz june
Afrike, i Aloe barbadensis (A. vulgaris) kojeg
ima u junom Sredozemlju i drugdje. Iz obje

vrste dobiva se droga alojev sok. Zgusnut
alojev sok je smea masa koju preraujemo.
Iz alojevog soka dobiva se alojeva tinktura,
a i alojeve tablete, a danas jedva jo i alojev
aj. Kneipp je upoznao aloj u svom mjestu u
vapskoj gdje su ga seljaci rado uzgajali kao
lonanicu na prozorima, a u bolesti upot
rebljavali kao lijek. Ta je biljka i danas esta
u vapskoj kao ukrasna biljka.
ovjek mora pribjei sredstvu u kojem
je neka sitnica djelotvorna; na taj sam nain
ja u aloju naao lijek.
Aloj djeluje na dva naina. Vrlo razrije
en sok, kao to je na primjer u alojev im ka
pima, gorko je sredstvo (amaro) koje podrauje i jaa eludac. Na taj se nain i u iste
svrhe upotrebljava i alojevo vino. U veoj
koncentraciji alojev sok djeluje kao sred
stvo za ienje. To je dobro i blago sred
stvo za te svrhe. Tek nakon 8 do 10 sati po
kae se njegova djelotvornost. Alojev sok, ili
bolje reeno 1-2 Kneippove tablete, uzima
mo uveer ako elimo ujutro ili ak u pri
jepodnevnim satima dobiti kaastu, ali ne
prerijetku stolicu.
Ali ako se alojev sok uzme u veim ko
liinama, moe tetiti. Moe i izazvati po
veanu prokrvljenost organa donjeg dijela
tijela i crijeva. Stoga se sok od aloja ni
kada ne smije davati trudnicama kao
sredstvo za ienje.
Sok od aloja potie i izluivanje ui.
Kneipp je vrlo dobro poznavao aloj, i njego
vo djelovanje je zorno opisao:
Sok od aloja pogotovu povoljno djeluje
ako je zatvoreno debelo crijevo. Budui da
djeluje samo u prisutnosti ui, nedjelotvo-
238
ran je ako su zaepljeni uni kanali. Poseb
no treba naglasiti da se pod utjecajem soka
od aloja poveava prokrvljenost u donjem
dijelu tijela; zato je u pojedinim sluajevima
koristan i onda kad izostane mjeseno pra
nje ili kad se smanji. Naprotiv, iz istog raz
loga sok od aloja u veim koliinama moe
biti ak opasan pri sklonosti poveanom kr
varenju iz maternice, pri hemoroidima i u
trudnoi.
A loje v sok se ne smije uzimati dulje vri
jeme.
Ako sok od aloja pripravljamo s drugim
biljkama kao aj, djeluje jo postojanije. Obi
no se mjeavina sastoji od ovih droga; alo
ja, koliko stane na vrh noa, cvijeta bazge,
koliko stane u dvije alice aja, nekoliko
puta s vrha noa piskavice (Foenum graecum) i liice komoraa. Dvije alice tog
aja popijemo u dva dana. Rezultati djelova
nja pokau se tek nakon 12 do 30 sati u ob
liku izdane stolice a nikad u obliku tekog
ienja.
U kasnijim godinama Kneipp je upotreb
ljavao sok od aloja kao sredstvo za ienje
najradije u obliku tableta. U njima se uz aloj
nalaze i bobe bazge, rabarbara, korijen iirota
i volovska u (Fel Ta uri), kojoj je Kneipp op
ravdano pripisivao djelovanje protiv zatvora.
(Rije je o supstanciji ivotinjskog porijekla
koja djeluje slino ui koja se stvara u ov
jekovoj jetri i izlijeva u dvanaesnik.)
Prema njegovim uputama jo i danas se
proizvode tablete poznate pod imenom
Kneippove tablete (Kneipp-Pillen) koje
se prodaju irom svijeta. Bez pretjerivanja
moemo rei da su te tablete za mnoge lju
de bile, i jo su, jedno od najboljih sredstava
za ienje jer djeluju vrlo blago i ne postoji
opasnost od navikavanja. Po pravilu dovolj
na je 1 do 2 tablete uveer. ini se da je po
vezivanje droge za ienje s iirotom koji
jaa eludac i bazgom koja potpomae izlu
ivanje mokrae i pospjeuje izmjenu tvari,
tajna djelovanja Kneippovih tableta. Koliko
je Kneipp vrsto vjerovao u vrijednost svojih
tableta, najbolje se vidi iz ove njegove izja
ve: Te tablete opravdano nose moje ime.
Ljekovito bilje
Kneipp je preporuivao sok od aloja i za
lijeenje izvana, prije svega u obliku vode
od aloja. Praka od soka aloja koliko stane
na vrh noa prelijemo aom vrue vode.
Tu vodu od aloja moemo zatim odmah
upotrijebiti kao odlinu vodu za oi pri
upalama spojnice oka ili kao vodu za rane
i gnojne upale koje slabo zacjeljuju. U tu
svrhu u vodu od aloja umoimo krpu i sta
vimo je na bolesno mjesto. Sok od aloja
vrlo brzo lijei svjee i stare rane. Uz to
voda od aloja kao ist lijek i lijek za i
enje nikad ne kodi ma gdje da doe (u
oko ili na rane).
Ani
(Pimpinella a n i s u m )
Narodni nazivi: anason - ane - onajs
- sladki jane - anis
Ani je titarka s Orijenta. U Evropi se za
vee potrebe uzgaja na poljima. Listovi u
donjem dijelu stabljike su neodijeljeni, srcasto okruglasti, a u gornjem dijelu stabljike su
njeno perasto razdijeljeni; veinom su
trostruki. Sitni, jedva primjetni pojedini
cvjetovi spojeni su u dvostruke tice.
Za lijeenje se upotrebljavaju plodovi.
Sadravaju jako mirisno eterino ulje, anievo ulje (Oleum anisi). Ani djeluje na dva
n a i n a . Prvo, u k l a n j a vjetrove, kao kim i
komora, i smiruje crijevo. U tu svrhu ga
preporuujemo kao aj koji treba piti kod
greva i nadimanja (flatulencija i meteorizam). Drugo djelovanje ania je usmjereno
na bronhi je. Kad se pije aj od ania dio
njegovih resorbiranih djelotvornih tvari iz
luuje se preko sluznice u bronhijama a ne
kroz crijevo kao veina biljnih tvari. U
bronhijama eterino ulje rastapa i omekava
sluz, a ujedno spreava greve u najfinijim
miiima u najmanjim bronhijama. Tako
umnogome olakava iskaljavanje a ispljuvak je rjei. Budui da je vrtni ani uistinu
prijatna okusa rado ga uzimaju d j e c a kao
sredstvo za iskaljavanje. Od plodova ania
moemo pripremati aj. Stavljamo jednu aj
nu liicu plodova na alicu vode; plodove
Bazga
prelijemo vrelom vodom, ostavimo deset
minuta, ali ne smijenio kuhati tla ne bi is
hlapilo eterino ulje! aj jc najbolje piti izme
u obroka i uvee prije spavanja; aj mora
biti vru, a pije se u gutljajima. Dobro ga jc
zasladiti licom meda.
Vrlo jednostavna je i upotreba kapi od
ania. Ovisno o dobi i uzrastu djeteta stav
ljamo 5 do 10 kapi na alicu vode zaslaene
eerom ili medom. Pravilo je otprilike da
damo onoliko kapi koliko dijete ima godina.
B a z g a (Sambuus nigra)
Narodni nazivi: zova obzovina bezeg
zovika
U dobra stara vremena najblie kui rastao
je grm bazge; danas je ve umnogome ist
rijebljena i potisnuta. Ne bi smjelo biti kue
u kojoj ive ljudi a da joj kuni prijatelj u
blizini ne bude i bazga; jer na bazgi su ko
risni listovi, cvjetovi, plodovi, lika i korije
nje. Tko eli proljetnom kurom oistiti krv
i tjelesne sokove, uzet e 6 do 8 listova baz
ge, izrezati ih sitno kao duhan, i oko 10
minuta kuhati u vodi. Dok kura traje, sva
kog e dana ujutro natate popiti po jednu
alicu toga aja, a jedan sat nakon toga
dorukovati.
Takvu kuru moemo provesti u bilo koje
drugo doba godine. I od osuenih listova
moemo skuhati dobar aj koji otapa i isti.
Tko jo nije jeo kola pripravljen s cvije
tom bazge. Mnogi ga peku upravo u vrije
me kad bazga bljeti bijelim proljetnim ure
som i kau da te cvjetne pogaice tite od
vruice.
U medicini se upotrebljava prije svega
cvijet bazge (cvjetovi, Flores sambuci). U
drogi cvjetovi vie nisu onako bijeli kao
kad su svjei. Ve su ih u stara vremena ci
jenili kao dobro sredstvo za znojenje. Me
utim, njihovo je djelovanje mnogo ire i ci
jene ih prije svega zato to p o t i u o b r a m
b e n e s n a g e organizma. Stoga aj od cvje
tova bazge treba piti im se pojavi prehlada
ili g r i p a . Vrhom puna liica cvjetova baz
239
ge stavi se na jednu alicu vode, uzavre, os
tavi deset minuta da odstoji a zatim se to
je mogue toplije popije u gutljajima. Ako
popijemo veu koliinu aja, otprilike 2 a
lice jednu za drugom, pa odmah legnemo u
toplu postelju i dobro se pokrijemo moe
mo provesti sasvim pravilnu kuru znojenja.
Tako moemo izlijeiti mnoge prehlade ve
na samom poetku. Moemo napraviti aj i
od jednake koliine cvijeta bazge i lipova
cvijeta; a ako se istovremeno pojavljuju i te
gobe u trbuhu i vjetrovi, aju dodajemo i
malo kamilice. aj moemo zasladiti me
dom, time postaje jo ukusniji, a liica
meda i sama po sebi je ljekovita.
C r n e bobe bazge djeluju malo drugai
je nego cvjetovi. Po njima se ova vrsta baz
ge zove crna bazga. Bobe bazge potiu
izmjenu tvari slino kao bobe borovice, ali
malo slabije. Upotrebljavamo ih kao kau ili
pekmez, gust sok ili sirup. Takva kura s ka
om bazge pogotovu je djelotvorna kod
reumatskih oboljenja i neuralgija. I pri lije
enju upornog ishijasa postignut je uspjeh
s bobama bazge. Kneipp se izrazio vrlo sli
kovito: Moja pokojna majka je svake go
dine provodila kuru bazgom u trajanju od
14 dana do 3 tjedna. Nai su preci jo prije
50-60 godina ispred kue posadili dva
grma bazge. Kao to danas visoka gospoda
esto putuju u daleke zemlje da se podvr
gnu groanim kurama, tako su nai rodite
lji i nai djedovi odlazili do grma bazge koji
im je nadohvat ruke sluio tako jeftino, a
esto mnogo bolje. - Prije nekoliko godina
doao sam u Austriju, alpsku zemlju, gdje
sam na svoje veliko veselje vidio da se jo
tuje drvo bazge. Stari seljak mi je rekao da
njima ne propada ni jedna jedina boba baz
ge. Koliko jednostavno, koliko pametno! 1
ptice prije nego to na jesen odlete u daleke
krajeve potrae bazgu da njenim bobama
oiste krv i svoje tijelo ojaaju za dugi let.
Kakva teta da ovjek vie ne osjea i ne sli
jedi te prirodne nagone i zdrav razum.
Kau ili pekmez od boba bazge na
pravimo tako da bobe ukuhamo sa ee
rom, a jo bolje s medom. U ai vode po-
240
mijeamo 1 licu kae i dobijemo prijatno a
istovremeno i zdravo pie, koje posebno
preporuujemo reumatiarima i onima sa
slabom izmjenom tvari, pogotovu u zim
skim mjesecima.
Korijen bazge blago pospjeuje izluiva
nje mokrae ali se danas vrlo rijetko upot
rebljava.
Zaboravili smo bazgu, odbacili smo tog
vjernog i nekada tako cijenjenoga kunog
prijatelja. Moda e ipak stari prijatelj povra
titi svoj nekadanji ugled.
Borovica, obina
(Juniperus communis)
Narodni nazivi: klekinja - smreka smrika
- smra - venja - brinj
Kome nisu poznate bobe od borovice?
Kao tamjan ire svoj prijatan miris po soba
ma i hodnicima i poboljavaju zrak.
Obina borovica je kod nas svugdje ras
prostranjena. Ali ne raa svake godine.
Mnogo boba borovice nalazimo samo na
starijim grmovima, a tamo gdje ih ima obi
no rastu u velikim koliinama. Moemo
grickati svjee bobe borovice, a isto
tako i suhe koje su prava droga (Iructus
juniperi). Kneipp je ovako propisao: Prvi dan
poinjemo sa 4 bobe borovice, drugi dan ih
uzmemo 5, trei 6, etvrti 7 itd, dvanaesti
dan uzmemo 15 boba; tada se vraamo na
isti nain, ali isputajui po jednu bobu
dnevno. Ali jednostavnije je i pouzdanije tu
kuru provesti Kneippovim sokom od
borovice. Od pola lice dnevno koliinu
poveavamo na 6 lica dnevno, a onda na
isti nain natrag; kura mora trajati nepre
kidno 4 tjedna.
U bobama borovice ima eterinog ulja.
Eterino ulje borovice podrauje prije svega
bubrege, ali i eludac i bronhije. Stoga treba
s njim postupati oprezno. Ako dulje vrijeme
uzimamo vee koliine soka od borovice,
moemo ak izazvati upalu bubrega. Zbog
toga treba potivati pravilo da kura s boro
vicom nikad ne smije trajati dulje od 4 do 6
Ljekovito bilje
tjedana. Ako bobe borovice uzimamo na
opisani nain, nikad se neemo pribliiti
granici trovanja, ali to se lake moe dogo
diti pri upotrebi sirupa od borovice koji
uzimamo na lice.
Zbog svestranog podraajnog djelovanja
borovica se cijeni kao opi lijek za izmjenu
tvari. Ali najbolje djeluje pri kroninim
reumatskim oboljenjima. U mnogim
predjelima june Njemake zadrao se dobar
stari obiaj da reumatiari u jesen provode
takvu kuru s borovicom. Nakon kure uvijek
nanovo osjete poboljanje i lake se kreu.
Jesen je za to posebno primjerena, jer se
tako bolesnici zatite od pogoranja u po
etku zime. A u proljee se reumatiari ok
rijepe proljetnom kurom, jer okrijepe cjelo
kupnu izmjenu tvari; proljetnu kuru obino
provode maslakom (Kneippov sok od
maslaka). Ako uzimamo sok od borovice,
doza je po jedna lica. Ljudi slaba eluca
moraju biti oprezni jer moe izazvati priti
sak u elucu ili garavicu. Stoga ekstrakt bo
rovice trebaju uzimati prije alice vrueg
mlijeka; ne smiju ekstrakt borovice umijeati
u mlijeko, nego najprije uzeti licu soka, a
onda popiti alicu vrueg mlijeka. Tako e
ludac najbolje podnosi borovicu.
Nekada se borovica davala i za vodenu
bolest, jer pospjeuje izluivanje vode. Upo
trebljavala se i kod dugotrajnog bronhitisa.
Sada su obje te upotrebe potisnule u poza
dinu. Ali se jo i sada cijeni ope pospjei
vanje izmjene tvari. Zbog toga se teite li
jeenja borovicom prenijelo na reumatiare.
Razumljivo je, meutim, da borovicu ne
smiju upotrebljavati ljudi s bolesnim bubre
zima i bjelanevinom u mokrai.
Borovnica ( V a c c i n i u m myrtillus)
Narodni nazivi: brusnica - crna borovnica
vresinje divja mra
Oko Jakov-dana djeca rado idu u ume.
Tada su zrele borovnice u kojima uivaju
mladi i razdragani. Prijaju i starijoj djeci. Na
trnicama po velikim gradovima takoer
Borovnica
241
moemo vidjeti pune koare tih crnih znanica.

Ne bi smjelo biti ni jedne kue bez dobre
zalihe osuenih i za cijelu godinu spremlje
nih borovnica. Moemo ih upotrebljavati
svakojako.
Dvije do tri ake borovnica, koliko mo
emo zagrabiti, stavimo u au i prelijemo
dobrom rakijom. Sto su dulje borovnice na
moene, a to moe biti i godinama, to je jai
i djelotvorniji ekstrakt za lijeenje, jer je ko
liina djelotvornih tvari u ekstraktu umno
gome ovisna i o trajanju namakanja.
Tko pati od lakog proljeva u kojem se
izluuje i sluz, treba s vremena na vrijeme
uzeti po nekoliko boba borovnice, dobro ih
ivakati i progutati! Vrlo esto je dovoljan
i taj najblai lijek. U velikim banjama vidio
sam kako iskusna i uviavna domaica daje
gostima po nekoliko tih 'tableta protiv prolje
va' da ih zatiti od iznenaenja na etnjama.
Abdovina
Bobe borovnice se jo i danas mnogo ci

jene kao lijek koji zatvara i zaustavlja pro
ljeve. To djelovanje je posljedica velike ko
liine tanina koji se nalazi u bobama, ali pri
tome sudjeluje i tvar koja daje crnu boju,
a koja je u stanju sprijeiti razvoj i rast tet
nih bakterija u crijevima. Kao lijek za zatva
ranje upotrebljavamo suhe bobe borovnice
(Fructus myrtilli). Dvije lice boba kuhamo
10 do 15 minuta u pola litre vode, zatim
procijedimo i aj pijemo preko dana. Vrlo je
korisno i ako u aj umijeamo mladi kravlji
sir. Mladi kravlji sir dobro zatvara i tako
udruimo djelovanje obaju sredstava. Ali sir
(skuta) ne smije biti mastan, budui da
svatko ne podnosi dobro vrhnje ili druge
masnoe kojih obino ima u siru. Tu mjea
vinu sira i aja od borovnice pijemo ujutro
i uvee. Umjesto kod kue pripravljenog
aja od Ijorovnice moemo kupiti gotov sok
od borovnice. Nije preporuljivo upotrcblja-
Draguac
242
vati pripravke od borovnice niti sok od
borovnice koji je ukuhan kod kue. U tim
borovnicama i soku ima previe eera a
oni proljev prije pospjeuju nego ga zaus
tavljaju.
aj od borovnice moemo upotrebljavati
i za ispiranje usta ako je upaljena sluznica.
Modra boja sluznice je najbolji dokaz u ko
likoj mjeri su u neposrednu vezu doli aj i
sluznica i koliko dugo treba da na njoj os
tane. Stoga i tako dugotrajno djeluje.
Zatim aj od borovnice ili sok upotreb
ljavamo i za zaustavljanje proljeva kod
djece i dojenadi. Uzimanje borovnica je
dan ili dva dana djeluje jednako dobro kao
i uzimanje jabuka jedan dan. Tada uope
nisu potrebni drugi lijekovi za zatvaranje.
im dojenetov izmet postane izrazito mo
dar znamo da je lijek poeo potpuno djelo
vati. Borovnice skupljaju zadnje crijevo i na
njemu lijee ranice koje kod djece mogu biti
vrlo neugodne.
Naglaavamo: za sve te svrhe upotreblja
vaju se samo suhe borovnice. Svjee bo
rovnice djeluju sasvim drugaije, odnos
no suprotno. Od odreene koliine svjeih
borovnica koje u proizvoljnom razmjeru
pomijeamo sa eerom i mlijekom dobiva
mo jak proljev. Izazivaju ga vone kiseline
koje se pri suenju izgube, a naroito ovoj
nica ploda i sjemenke. Gruba celuloza iz
ovojnica plodova pospjeuje vrenje u crije
vima, a sjemenice mehaniki podrauju
sluznicu crijeva. I ne treba se uditi ako na
taj nain izazovemo proljev koji ne mogu
zaustaviti oni sastojci plodova borovnice
koji zatvaraju.
U medicini se upotrebljavaju i suhi listo
vi borovnice (Folia myrtilli). Oni su sa
stavni dio mnogih ajnih mjeavina za lije
enje eerne bolesti. U posljednje vrijeme
ih vie ne upotrebljavamo jer preslabo dje
luju, a ne zbog toga to su se nakon du
gotrajnijeg pijenja tog aja pokazali znaci
trovanja jetre. Zato treba biti oprezan kod
upotrebe takvog aja, a osim toga sada
ve postoje djelotvorniji lijekovi protiv di
jabetesa.
Ljekovito bilje
B r a n k a (Arnica m o n t a n a )
Narodni nazivi: arnika - moravka
zlatenica veprina - brdnja uta
Branka irom svijeta uiva ugled odline
ljekovite biljke. Stoga uope ne razumijem
zato mnogi, koji to znaju, negiraju njezinu
vrijednost.
Branka raste kod nas divlja po planin
skim proplancima, ponegdje u velikim koli
inama. Zakonom je zatiena i ne smijemo
je iskopavati jer bismo je ubrzo potpuno is
korijenili. To je lijepa, velika biljka. Boja cvi
jeta joj je naranasta i po njoj se branka do
bro razlikuje od svih drugih glavoika. Lis
tovi su sakupljeni u donjem dijelu stabljike,
ali ne u pravoj rozeti. Na njima je vie do
bro izraenih uzdunih ila. Po tim dvama
znacima moemo prepoznati branku, ali
prepoznamo je i ako smo je samo jedanput
vidjeli i znali da je to ona. Upotrebljavamo
cvjetove brdanke.
Tek u posljednje vrijeme smo potanko sa
znali to sadri branka. To su u prvom
redu flavonski glukozidi koji uzrokuju ire
nje ila, kako vjenanih ila srca tako i pe
rifernih tjelesnih ila. Zbog toga se uspos
tavlja bolja prokrvljenost to dobro djeluje
na srce, a i pri oboljenjima ila na nogama,
na primjer kod proirenih ila. I krvni izljevi
se bre resorbiraju.
Zahvaljujui tim spoznajama branka se
opet poela upotrebljavati za unutarnje li
jeenje, koje je ranije dugo vremena bilo
potisnuto. Branka je lijep primjer kako se
ve poznata ljekovita vrijednost neke biljke
moe opet obnoviti ako nova istraivanja
dovedu do novih pogleda ili - kao kod br
danke - potvrde stare spoznaje, pa u praksi
i pokusom dokau.
Nekada se branka mnogo ee^ upot
rebljavala za unutranje lijeenje. aj od
branke se smatrao sredstvom koje brzo
smanjuje smetnje u optoku krvi. Tako smo
saznali da je stari Goethe davao da mu se
pripremi alica aja od branke uvijek kad
je patio od bolnih sranih greva koji su
vjerojatno bili posljedica ovapnjenja vjena-
Brdanka
nih ila. Sada znamo da je to uvijek bilo
pravilno i djelotvorno lijeenje. Takav aj
pripravljamo od 1 ili 2 liice cvjetova br
danke koje stavimo u alicu vrele vode i u
njoj ostavimo 5 do 10 minuta da izvue dje
lotvorne tvari iz cvjetova. Onda aj popije
mo vru, polako, u gutljajima.
U Krieippovim tabletama branke, koje se
proizvode u Kneippovoj tvornici lijekova u
Werishofenu, nalazi se pripravak od ulja br
danke i ekstrakta divljeg kestena (Aesculus)
te razliitih vitamina, a upotrebljavaju se
uglavnom za unutarnje lijeenje proirenih
ila - uzimaju se po dvije tablete na dan s
malo tekuine, jedna ujutro, druga uvee.
Ali se jo i danas branka mnogo vie
upotrebljava izvana, a prije svega u obliku
tinkture. Branka je znatno potisnula pri
mjenu drugih slinih sredstava, kao na pri
mjer ilovae pomijeane s octom. Kneipp o
tome kae: Tinktura branke ima tako i
roku primjenu da smatram nepotrebnim
troiti na to rijei. Cesto odlino djeluje kod
prijeloma i nagnjeenja tkiva. Povrinske
kao i dublje upale, otekline i izljevi krvi
brzo iezavaju ako napravimo oblog od
razrijeene tinkture branke (priblino 1
lica na etvrt litre vode).
Jo i danas su na snazi te spoznaje o branki. Njoj dajemo prednost pred svim dru
gim sredstvima pri izljevima krvi i razli
itim vrstama upala. Povoji ili oblozi od
branke izlijee i otekle i reumatine zglo
bove (na primjer, este tegobe koje nastaju
uslijed preoptereenosti koljenskog zgloba).
Branka se moe mjeriti s bilo kojim dru
gim lijekom za lijeenje nagnjeenja i iaenja. Potrebno je samo pravilno napraviti
oblog. Komad platna ili kompresu umoi
mo u razrijeenu tinkturu branke, umjere
no je omemo i ovla stavimo na bolesno
mjesto. Preko toga stavimo i suhu tkaninu
ili neto slino. Potpuno je pogreno ako
oblog umjesto platnom ili neim slinim za
titimo nepropusnim materijalom to se,
na alost, jo dogaa. Tako spreavamo
nuno ishlapljivanje tekuine i umjesto po
voja koji hladi dobijamo vlanu komoru u
243
kojoj se tkivo ugrije i time se upala pogora.
Takve nepropusne vlane povoje moemo
primjenjivati samo kada elimo da ir to
prije sazrije. Ali nipoto ih ne smijemo pri
mjenjivati kad elimo da upala prestane, kao
to je u veini sluajeva; to pogotovu vrijedi
kad je rije o upalama u vezi s ranama, o iz
ljevima krvi ili upaljenom zglobu. Prema
tome moramo uvijek o tome voditi rauna
i bolesnicima dati pravilne upute. Tkaninu
koja ne proputa vodu moemo upotrijebiti
za obloge od branke samo u nudi, samo
kao podlogu da se ne smoi jastuk ili poste
lja. Nikad meutim ne smijemo nepropus
nom tkaninom prekriti upaljeno mjesto, niti
komprese vrsto poviti. Za to je jo i sad
najbolje da vlane obloge branke stavljamo
bolesniku dok lei.
Oblozi branke odlino djeluju i kod
rana koje tee zacjeljuju. Uvijek se nanovo
iznenadimo kojom brzinom se vlanim ob
logom branke isti rana s prljavim nasla
gama, opet dobija svje izgled i poinje bre
zacjeljivati. Nakon toga moemo opet na
ranu staviti obian povoj s masti. Dok se
rana jo jako gnoji ili slabo lijei, oblozima
branke treba dati prednost ispred svih
masti i prakova za rane. Otopina tinkture
brdanke za vanjsku upotrebu ne smije biti
previe jaka. Ve spomenute koliine, 1 li
ica tinkture na 1/4 litra vode, ne smijemo
prekoraiti. Obino je dovoljna samo jedna
liica tinkture na 1/4 litra vode, odnosno
1 lica tinkture na 1/2 litra vode. Voda
mora uvijek biti sobne temperature. Na os
novu iskustava koje imam s brankom mo
ram rei da ta biljka zauzima prvo mjesto u
lijeenju rana!
Tinktura brdanke je vrlo pogodna za li
jeenje hemoroida (zlatne ile), kad je upa
la ve tako jaka da su hemoroidne ilice
izvan zadnjeg crijeva. Tinkturom branke se
moe s uspjehom olakati ta teka i vrlo
bolna upala, a ujedno i utjecati na poreme
aje u prokrvljavanju. To se postie hladnim
oblozima brdanke koje esto mijenjamo i
moraju biti lagani. Kao i kod rana, i u ovom
sluaju prelazimo na masti tek kad je upala
244
uglavnom izlijeena. Do tada treba da mar
ljivo stavljamo vlane obloge i bit emo na
graeni uspjehom.
Kneippova mast branke sastavljena je
od ulja branke i kamilice te heparina. Ona
je tonikum (sredstvo za jaanje) za vene i
male arterije kod proirenih ila i poreme
aja u prokrvljavanju nogu. Isto tako dobro
djeluje i kod izljeva krvi prilikom padova ili
udaraca, kod nagnjeenja a i kod ozljeda u
sportu. Moe se upotrijebiti i za masau.
Lako se ispere vodom. Cesto se primjenjuje
istovremeno s tabletama branke.
D e s p i k ( L a v a n d u l a officinalis)
Narodni nazivi: lavanda - lavcndl
- levanda - enski depik
Despik je sredozemna biljka. Njegovi modri
cvjetii i uski duguljasti listovi nisu onako
lijepi i ugledni kao cvjetovi i listovi mnogih
drugih biljaka u ijem drutvu u prirodi
despik raste po suhim padinama Sredozem
lja, kao to su na primjer kadulja, matinjak
i majina duica. Despik prodorno mirie a
miris mu daje dragocjeno eterino ulje.
Ulje od despika opravdano ima jednu od
vrlo vanih uloga u industriji parfema.
Upotrebljava se i u ljekovite svrhe. I Kneipp
je ve dobro poznavao ulje od despika, jer
ga je rado upotrebljavao pri probavnim
smetnjama: Koga nadima ili ga boli glava
ili ga obuzima slabost neka uzima ulje od
despika. Ulju od despika se pripisuje i svoj
stvo pospjeivanja izluivanja ui. Me
utim, njegovo djelovanje nije ba jako pa
se danas malo upotrebljava za to. Uklanja i
vjetrove, ali ni to mu djelovanje nije tako
jako kao to je djelovanje kamilice ili papre
ne metvice. Tople kupelji poznate kao
Kneippove kupelji s uljem od despika
(Kneipp-Lavendel-Olbad) pripravljaju se s
istim uljem od despika, a njeguju kou,
prijatno miriu i osvjeavaju. Pripisuje im
se posebno vana uloga pri lijeenju v e
getativne distonije i tegoba u k l i m a k
teriju.
Ljekovito bilje
D i v i z m a ( V e r b a s c u m thapsiforme)
Narodni nazivi: beloperka - divizna
- lunik - vunavka - vuji rep
Seljaci vrijedno sakupljaju cvjetove divizme, poznate i pod imenom kraljevska svia.
Oni, naime, dobro znaju da od tih cvjetova
mogu u zimsko doba pripraviti vodu za grgljanje i jo djelotvorniji aj protiv kalja,
katara, sluzi u prsima, tekog disanja i dru
gog. Preporuujemo piti taj aj uistinu to
pao. Po pravilu se cvjetovima divizme doda
i sljez da budu u omjeru pola-pola; takav aj
jo upornije omekava sluz.
Divizma je biljka koju moramo uoiti. Na
visokoj stabljici koja moe izrasti do 2 met
ra i vie, u gornjem dijelu razvija se mnogo
svjetloutih cvjetova. Listovi su sivozeleni i
vunasto dlakavi, posebno na donjoj strani.
U ljekovite svrhe upotrebljavaju se samo
cvjetovi, odnosno cvjetni vjenii koje iz
vuemo iz aske. Odavno su priznat i danas
cijenjen lijek za iskaljavanje. Cvjetovi diviz
me nalaze se u gotovo svim uobiajenim ajevima za iskaljavanje.
Ljekovite tvari u njima su sluzi i saponini koji ublaavaju katar, omekavaju ispljuvak i time ga uine tenijim pa olaka
vaju iskaljavanje.
Na alicu vode daje se 1 do 2 liice cvje
tova, pusti da lagano prokljua i ostavi neko
vrijeme pokriveno. Zatim se aj zasladi me
dom ili eerom. Pije se vie puta na dan po
jedna alica takvog aja, ali uistinu toploga,
kao to je rekao i Kneipp. Dobro je cvjetove
divizme mijeati sa drugim drogama za is
kaljavanje, na primjer s podbijelom, suliastim trpucem, korijenjem jagorike ili trandoviljem (Althaea rosea), koje spominje
Kneipp i koje sadri prije svega sluz.
D r a g u a c (Nasturtium officinale)
Narodni nazivi: potoarka - ugas
- krstovnik - vodeni ren - kreun
Draguac je vrlo stara ljekovita biljka. 1 kod
nas je samonikla. Raste prije svega na vla-
Gospina trava
245
nim mjestima po umama, vodenim jarcima,

potocima i bunarima. Njezina je stabljika u
poetku polegla, a zatim se penje uvis, lis
tovi su prstasto razdijeljeni, a cvjetovi bjel
kasto ljubiasti. U prirodi nije ba esta ali
jo od davnina su je uzgajali ponegdje kao
omiljenu biljku. Svojevremeno je bila sastav
ni dio proljetnih ljekovitih biljaka koje
su se upotrebljavale za takozvane proljetne
kure da bi sprijeile poznati proljetni umor
i tijelu vratile potrebnu snagu nakon zim
skih mjeseci. Nekada se u tom smislu govo
rilo o takozvanom ienju krvi. 1 Kneipp
je za draguac rekao. Svjee istisnut sok cis
ti krv. Vrlo ga je rado i esto upotreblja
vao. Danas nam je poznato da je djelotvor
nost draguca u vitaminima, fermentima i
enzimima. Sadrava mnogo C vitamina. Uz
to u njemu je i mnogo goruice i neki glukozid goruiinog ulja koji djeluje antibioti
ki. Stoga ne treba sumnjati u njegovu lje
kovitost. Openito potie i jaa. Preporu
uje se naroito kod bljedolike djece i mla
dih djevojaka. Dobar je i za rekonvalescente
nakon tekih operacija, gripe, upale plua i
slinog.
Tko sam sabire draguac u prirodi ne bi
ga smio zamijeniti s livadskom pjenuom,
krutouspravnom, koja raste na vlanim liva
dama. Jo mu je slinija gorka pjenua koja
raste svugdje gdje i draguac ali je vea i
jaca. Latice su joj takoer bijele a pranici
ljubiasti. Po tome emo ih najlake razliko
vati.
Gospina trava
perforatum)
Narodni nazivi:
kantarion - gorac
tjanevka - trava
(Hypericum
bogorodina trava, uti
- trava od poseka - ensvetog Ivana - utenica
Gospina trava, od davnina poznata ljekovi

ta biljka, posljednjih se desetljea sve vie
upotrebljava zahvaljujui otkriu da dobro
djeluje i na ivani sistem. Svojevremeno se
najvie upotrebljavalo ulje gospine trave i
to za vanjsko lijeenje rana. Jo u srednjem
vijeku je bio obiaj da se rane povijaju za

vojima s uljem gospine trave. Tek u najno
vije vrijeme je umjesto toga uvedeno lijee
nje mastima. Meutim, ne bi se moglo rei
da se time uvijek postie napredak u lijee
nju. Istina je da se mast lake stavlja na
kompresu i da stoga ima, bez sumnje, pred
nost pred uljem. Meutim, ni ulje esto nije
manje djelotvorno. Stoga i danas moemo s
uspjehom upotrebljavati zavoje od ulja.
To vrijedi pogotovu za vee rane koje slabo
zacjeljuju. Ulje gospine trave se odavna cije
ni i kao lijek za starije opekline koje sporo
zacjeljuju. Zubari navode da rane nakon iz
vaenog zuba bolje zacjeljuju ako se u njih
stavi uloak namoen u ulje gospine trave.
Kao to vidimo, tim uljem ne lijeimo svje
e rane, jer tu prednost ima sterilna gaza.
Ali za stare rane i irove dobro je sjetiti se
ulja gospine trave. I ovdje vrijedi ono to je
ve utvreno da rane jo bolje i bre zacje
ljuju ako lijek mijenjamo vie puta. Prema
tome treba vie dana uzastopno mijenjati
zavoj s uljem od gospine trave. To je ulje
djelotvorno i za utrljavanje pri reumatskim oboljenjima i neuralgijama, a i pri kr
varenju ako se ozlijedimo. Kneipp je o tome
rekao: Ulje gospine trave je udesan balzam koji posebno dobro djeluje na otekline,
rane, 'giht' i iaenja. Pomae brzo i najbo
lje je sredstvo za spreavanje rana od leanja
kod djece, bolesnika i starih ljudi.
Kneippovo ulje od gospine trave
(KneippJohanniskrautol) crvenkaste je bo
je. Dobiva se od svjeih cvjetova koji se pre
liju istim maslinovim uljem i dre u zatvo
renoj staklenci oko 14 dana na suncu. Tek
se pod utjecajem sunane svjetlosti razvija
ljekovita tvar u ulju.
Ali u dananje doba je postala gotovo jo
vanija unutranja upotreba gospine trave.
U tu svrhu se upotrebljava cijela stabljika s
cvjetovima; od nje pripravljamo aj ili sok.
Iskustva su pokazala da je gospina trava dje
lotvorna samo ako je upotrebljavamo u ve
likim koliinama. Za jednu alicu aja po
trebne su 2 liice droge (Herba Hyperici).
aj pripravimo kao i obino i pijemo ga
246
po 3 alice dnevno, a zadnju uveer prije lijeganja. Lijeenje se mora provoditi kao
kura najmanje 4 do 6 tjedana neprekidno,
a nekada i 2 mjeseca, pa i dulje. Pri tome je
vano znati da se djelotvornost osjea tek
nakon 10 do 14 dana. Ne smijemo oekivati
da e gospina trava djelovati odmah, kao na
primjer odoljen. Na to treba izriito upozo
riti i pacijenta da ne bi ve nakon 8 dana
lijeenja pomislio da gospina trava ne po
mae i prestao je uzimati.
Do danas se jo nije moglo tono utvrditi
koje vrste ivanih smetnji gospina trava
najbolje lijei. Govorilo se ovo i ono, to se
nije kasnije uvijek potvrdilo. Naposljetku se
zakljuilo da je ova biljka najdjelotvornija
kod ivanih depresija, pogotovu kod
ena u klimakteriju, a i onih depresija koje
ne uzrokuju vanjske prilike, npr. konfliktne
situacije, ivotne nedae i slino. To su ona
stanja u kojima je ovjek alostan, neraspoloen, turoban ili psihiki utuen a ne moe
se utvrditi nikakvo organsko oteenje. Da
nas znamo da su ta stanja rezultat posebnih
bolesnikovih raspoloenja koja se pojavljuju
u naletima i periodino. Pojedinani nalet
moe dugo trajati, ak i po vie mjeseci. Kad
prestane, bolesnici opet mogu biti potpuno
normalni i ne mogu sami sebi ni predoiti to
se to s njima dogaalo za vrijeme depresije. U
takvim sluajevima govorimo o takozvanoj
endogenoj unutarnjoj depresiji.
Kod tih unutarnjih depresija gospina tra
va moe mnogo pomoi i ubrzati lijeenje,
ali je treba uzimati u velikim koliinama. Pri
drugim oblicima ivanih tegoba uspjeh nije
toliko pouzdan. 7a takve sluajeve ima i bo
ljih biljnih lijekova, kao to su na primjer
odoljen, matinjak i hmelj. Jo i sada je po
malo nepouzdana primjena gospine trave
kod djece koja mokre u postelju. 1 to je je
dan od poremeaja u kojima je teko pomo
i jer ovise o mnogim psihikim utjecajima.
Stoga i za sve druge metode lijeenja te po
jave vrijedi isto to i za gospinu travu: uvi
jek treba pokuati, ali nikad se unaprijed ne
zna pouzdano hoe li bolesnik povoljno
reagirati.
Ljekovito bilje
Vrlo je vano odmah na poetku lijeenja
gospinom travom upozoriti bolesnika da se
ne izlae suncu da mu se ne bi upalila
koa. Naime, gospina trava sadri tvar koja
ini tijelo izuzetno osjetljivim na sunevu
svjetlost, fotosenzibilizira ga. To je hipericin koji vjerojatno djeluje i antidepresivno. Ta osjetljivost je primijeena promatra
njem krava. Ako na panjaku pasu gospinu
travu, a zatim dugo lee na suncu i preivaju, na koi im se pojave tee opekline od
sunca. Jedno od narodnih imena za gospinu
travu je i trava svetog Ivana, vjerojatno zato
to cvjeta u to doba (sveti Ivan 24. lipnja).
To je lijepa stasita biljka s velikim zlatnou
tim cvjetovima. Lako emo je prepoznati po
brojnim prozirnim tokicama na listu
pogledamo li ga prema suncu. Listovi su jajoliki, na stabljici su uvijek smjetena po dva
nasuprot. Tokice na liu pune su eteri
nog ulja. Zbog tih tokica biljka je dobila
botaniki naziv vrste perforatum jer listo
vi izgledaju kao perforirani, izbueni. Drugi
znak prepoznavanja gospine trave jesu dva
uzduna rebra stabljike. To je u biljnom
svijetu rijetka pojava jer su stabljike obino
okrugle ili etverouglaste (etverobridne).
Po ovim dvobridnim stabljikama se gospina
trava za medicinsku upotrebu pouzdano
razlikuje od svih drugih samoniklih vrsta
gospine trave koje imaju stabljike okrugle ili
etverobridne. U medicini se ne upotreblja
vaju sve. Gospina trava je kod nas esta bilj
ka koja raste na sunanim livadama, prije
svega na padinama i rubovima uma, u i
karama i drugdje pa se lako moe nai.
Vrlo je dobar i svje sok gospine trave.
Za lijeenje depresija treba piti mnogo soka;
najmanje po 2 lice 3 puta dnevno od 3 do
6 mjeseci. Valja znati da sok iz boce koju ot
vorimo moramo to prije potroiti. Sok se
moe dugo drati samo u zatvorenoj boci.
Ulje gospine trave moemo upotrijebiti i
pri lijeenju ira na e l u c a Treba svaki
dan natate |x>piti po 1 licu ulja. Bez sumnje
je uivanje ulja od gospine trave korisnije pri
iru na elucu nego ako pijemo samo masli
novo ulje to je takoer uobiajeno.
Grica
247
G r i c a (Menyanth.es trifoliata)
Narodni nazivi: vodena bok vica - trolistica
- gorka djetelina - gorka trava
Grica raste na movarnim livadama, na
tresetnom zemljitu, uz potoke, rijeke, jezera
i na drugim vlanim mjestima. Listovi su
troprsti, po emu moda malo podsjeaju na
djetelinu koja ima botaniki naziv Trifolium, stoga se zove i gorka djetelina. Njezini
listovi su mnogo vei od listova djeteline i
oblikovani su bitno drugaije, a i inae gr
ica nema mnogo veze s djetelinom jer spa
da u porodicu Menyanthaceae koja je slina
porodici siritara (Gentianaceae), u koju
spada i lincura za koju znamo da je gorka
pa nas ne iznenauje to i u grici ima mno
go gorke tvari.
Grica je isto gorki lijek, to znai da
osim gorke tvari nema nikakvih drugih
supstancija koje ljekovito djeluju. Gorke tva
Grica
ri su vrlo rasprostranjene u biljnom svijetu,

a u medicini su se od davnina upotrebljava
le. Najprije potiu izluivanje vie eluanih
sokova i eluane kiseline a i eludac se vie
stiska i bre potiskuje hranu naprijed. To se
djelovanje rairi na cijelo tijelo, a pogotovu
na miie. Prema tome to je pravi tonik, na
prvom mjestu za eludac a u irem smislu
na cijelo tijelo.
Iz toga zakljuujemo i za to se grica
ujjotrebljava. Prvenstveno poboljava stanje
eluca u kojem nema dovoljno eluane ki
seline. Pospjeuje tek, pomae kod slabosti
raznih vrsta, iscrpljenosti nakon dugotrajnih
bolesti i tekih operacija. Upotrebljavaju se
listovi aj se pripravlja na uobiajen nain:
1 liica droge (Trifolium fibrinum) prelije
se alicom vrele vode i ostavi da se dulje
vrijeme namae. Taj se aj pije prije jela, ali
mora biti hladan da bi pospjeio tek, pije
se polako u gutljajima. Danas se grica ma-
Bijela imela
248
nje upotrebljava nego nekada, jer su poznati
neki drugi gorki biljni lijekovi kojima mora
mo davati prednost, a to su prije svega idirot i kiica.
Hrastova kora (droga: Cortex

Quercus)
Kora naeg domaeg hrasta zapravo je star
i dobar lijek. U njoj ima mnogo tanina (treslovine), koji djeluje na upaljenu kou time
to je stee. Stoga se hrastova kora najus
pjenije primjenjuje kod konih oboljenja
koja akutno vlae. To je uvijek potpuno
svjee upalno stanje za koje vrijedi: vlano
na vlano, to znai da na takvu kou ne
smijemo sipati praak ni mazati mast ili kre
mu nego jedino upotrijebiti vlaan zavoj.
Zavoj stavljamo sve dok vlaenje ne presta
ne i akutna upala se smiri. Tek onda moe
mo oprezno prijei na kreme a jo kasnije
na masti.
Hrastova kora je najprimjerenija za takve
vlane obloge. Ona iznenaujue brzo
sui, uglavnom ve nakon 2 do 3 dana. Ali
obloge treba primjenjivati pravilno kao to
smo ve spominjali u vezi s brdankom. 1
ovdje treba voditi rauna o tome da vlani
oblozi budu potpuno ovla stavljeni i treba
ih vie puta mijenjati, im se ponu su
iti. Ponavljamo: pogreno je vlaan ob
log pokriti nepropusnom tkaninom, jer
time stvaramo vlanu komoru koja ne hladi
nego grije i upala se pogorava. Dobro je na
donju stranu staviti nepropusno platno da
se jastuk ili plahta ne smoe.
Za oblog uzmemo licu hrastove kore na
1/2 litra vode i kuhamo je najmanje 10 mi
nuta. Ako se ta smea smjesa previe zgus
ne kuhanjem, razrijedimo je i u nju umoi
mo komad platna, ili runik, lagano ga ome
mo i jo vlaan stavimo na ranu. Istu smjesu
moemo upotrebljavati cijeli dan ali za nared
ni dan treba pripraviti novu. Temperatura
obloga treba biti sobne temperature.
Kuhanjem se ne mijenja djelotvornost ta
nina, odnosno taninske kiseline. Ali koru
Ljekovito bilje
moramo kuhati, a ne samo popariti jer se
inae nee iz tvrdih stanica izluiti dovoljna
koliina tanina.
Upotreba uvarka od hrastove kore je
mnogostrana. Na prvom mjestu je akutni
ekcem (vlani liaj) koji je neprestano vla
an, na primjer na nogama ili rukama ili
drugdje po tijelu, a moe biti i na licu. Uva
rak od hrastove kore vrlo dobro djeluje i pri
veim vlanim upalama koe kao kod kro
nine gnojne upale potkoljenice (ir
potkoljenice). Kad oblozi zaustave to vlano
stanje, moemo opet primjenjivati vrste za
voje. Dobro je i na rane koje teko zacje
ljuju nekoliko dana stavljati obloge od hras
tove kore, ali i njih treba vie puta mijenjati.
Teke vlane upale zadnjeg crijeva i
akutno nabrekli hemoroidi takoer izne
naujue dobro i brzo reagiraju na ovo li
jeenje. Uspjeh se brzo postie i pri takozva
nom hemoroidnom napadu kad ilice ispad
nu iz zadnjeg crijeva i vie ih ne moemo
potisnuti natrag zbog nabreklosti a mogle
bi se i upaliti. Jedan do dva dana treba sva
kog sata stavljati novi hladan oblog s uvarkom od hrastove kore, a preporuljivo ih je
smjenjivati s oblogom od branke.
U tom sluaju moemo upotrebljavati i
kupelj od hrastove kore. Ako se radi o
vlanim ekcemima na zadnjem crijevu dola
zi u obzir kupelj u sjedeem poloaju; kupelj
za ruke primjenjuje se pri vlanim ko
nim upalama na rukama koje esto na
staju nakon akutnog podraivanja koe terpentinom, sredstvima za ienje, latilom
za parket i drugim, dakle, u sluajevima ta
kozvanih kontaktnih ekcema. Ako se kone
promjene ire po cijelom tijelu, dobra je
potpuna kupelj s hrastovom korom. Kneipp
je o takvim biljnim kupeljima rekao: Mogu
samo pohvaliti uinak ljekovitih biljaka u
kupeljima. Vrlo su dobri kupljeni ekstrak
ti hrastove kore za kupelji.
Hrastova se kora moe korisno upotrije
biti i pri akutnim upalama spojnice oka. 1
u ovom sluaju u prvom akutnom stadiju
vie pomau vlani oblozi nego kapi i masti
za oi.
Imela, bijela
Imela, bijela ( V i s c u m a l b u m )
Narodni nazivi: bela imela imela - lepak
visk - vie
Bijela imela je vrlo zanimljiva biljka. Raste u
kronjama hrastova, breza, jablanova i dru
gih stabala. U kronjama stabala ini vrlo
upadljive okrugle grmie. Bijela imela je polunametnik, poluparazit, to znai da sve
hranjive tvari ne dobiva od svog domaina
kao pravi nametnici nego samo neke. Bijela
imela uz pomo zelenila u liu (klorofil)
i sunane svjetlosti gradi vlastite organske
tvari. Od biljke domaina dobiva vodu i u
njoj rastopljene minerale. Izgled joj je vrlo
originalan, grana se samo raljasto, kako
obino vidimo samo kod niih biljaka. Ko
asti listovi obrnuto jajastog oblika smjete
ni su nasuprot. Na mjestima gdje se grane
ravaju razvijaju se maleni, zelenkasti, jedva
primjetni cvjetovi iz kojih se kasnije razviju
bijeli plodovi. U plodovima je ljepljiva gusta
sluz kojom se plod prihvaa za druge grane
kad ga tamo prenesu ptice. Plodovi su ot
rovni kao i cijela biljka. Ako djeca i kuaju
plodove nee im nita biti, jer su tako nep
rijatnog okusa da ih sigurno nee jesti. U
medicini se upotrebljava cijela biljka. Droga
se naziva jednako kao i biljka (Viscum al
bum) to je inae rijetko. Drogom se smatra
i stabljika i grane, listovi a moda i cvjetovi.
Zanimljiv je put vrednovanja imele kao lje
kovite biljke. Nekada joj se pridavala velika
vrijednost a danas znatno manja. Njezino
najvanije djelovanje je sniavanje krvnog
tlaka. Pripisuje joj se dobro djelovanje pri
sranim tegobama. Ali to ne dolazi do izra
aja ako se pripravak od bijele imele uzima
unutarnje. Samo ako napravimo ekstrakt i
ubrizgamo ga, bijela imela djeluje i na krvni
optok, ali to djelovanje je teko pravilno
vrednovati. Bilo je mnogo sporova oko
djelovanja bijele imele na snienje krvnog
tlaka. Na osnovi njezinih djelotvornih tvari
zapravo ne moemo oekivati nikakvo zna
ajnije djelovanje te je farmakolozi i ne smat
raju posebno vrijednom Ali iskustvo uvijek
nanovo pokazuje blagi, ne ba previe izraziti
249
pad krvnog tlaka. Jasno da je pad izrazitiji
ako bijelu imelu uzimamo dugo, u obliku
kure. Ta vrijedi i za mnoge druge ljekovite
biljke. Zbog toga se bijela imela i dalje ou
vala i kao lijek'za sniavanje krvnog tlaka.
Posljednjih godina je bijela imela svakako
dobila velikog rivala u staroj indijskoj ljeko
vitoj biljci poznatoj pod nazivom rauvolfija, koja raste na padinama Himalaje, a o njoj
se ve odavno pie. Naziv je dobila po lije
niku Rauwolfu koji je svojevremeno radio u
Augsburgu i otiao na veliku ekspediciju u
Indiju, koju je i opisao u tada vrlo slavnom
djelu. Rauvolfija spada meu vrlo djelotvor
ne ljekovite biljke, jer su njezine djelotvorne
tvari alkaloidi. O njezinoj upotrebi mogu
odluivati i propisivati je samo lijenici, jer
vee doze mogu biti tetne. Ako znamo
rauvolfiju pravilno upotrebljavati, moe
biti jedan od najboljih dananjih lijekova
za sniavanje krvnog tlaka. Ali ni ona nije
mogla potpuno istisnuti bijelu imelu. Na
ime, ima mnogo lakih oboljenja pri koji
ma ne treba odmah posegnuti za rauvolfijom ili drugim jo djelotvornijim lijeko
vima.
Bijelu imelu uzimamo kao aj. Jednu li
icu droge namoimo u alici vode. Moda
je jo bolje preliti, slino kao odoljen, i os
taviti neko vrijeme da u vodu prijee to
vie djelotvornih tvari. Ujutro napravimo
dnevnu koliinu aja, to jest 3 alice, stav
ljajui 3 liice droge u odgovarajuu koli
inu vode. Prvu alicu popijemo ujutro,
drugu nakon ruka, a treu uveer, prije
spavanja; zadnje dvije alice aja popijemo
hladne. Jo je jednostavnije ako uzmemo
ve pripravljen Kneippov sok od imele 2
do 3 puta dnevno po 1 licu. Moemo ga
uivati samoga ili s vodom.
Bijela imela se upotrebljava i s jednakim
dijelovima gloginje i matinjaka a upotreb
ljava se na isti nain. Pri tome gloginja dje
luje na vjenane ile srca, a matinjak blago
smiruje i isto tako djeluje preteno na srce.
Ta jednostavna mjeavina je aj koji najradije
preporuujemo za sniavanje tlaka. I u tom
sluaju moemo kombinirano uzimati so-
250
kove: npr. ujutro i u podne po 1 licu soka
bijele imele i gloginja, a uveer prije spava
nja 1 do 2 lice soka cxl matinjaka.
Sasvim drugaije djeluje bijela imela ako
je ubrizgamo kao ekstrakt, pogotovu u male
osipe oko artritinoga koljenskog zgloba.
Vrijedi spomenuti i vijesti o injekcijama bi
jele imele kod raka. Istraivanja o tome su
jo u toku. U prvom planu unutarnje upo
trebe bijele imele bio je i jo i sada ostaje kr
vni tlak. Time su se potvrdile Kneippove
rijei, iako u neto promijenjenom obliku:
Ovu biljku moemo pozvati u pomo i
pri drugim poremeajima krvnog optoka.
Ljekovito djelovanje bijele imele odnosi se
prvenstveno na krv i poremeaje krvnog
optoka.
J a g o r i k a (Primula officinalis, sada na

snazi ime P. veris)
Narodni nazivi: jaglac - jagorevina
- jagljika - jegli - sunace - pramalie
Koti nas u prirodi rastu tri jagprike koje
dolaze u obzir kao ljekovito bilje. Jedna je
obina jagorika (Primula vulgaris) koja
raste po livadama, medu grmljem i po bje
logorinim umama u nizini te po viim
planinama, nema zajedniku cvjetnu stapku,
cvjetovi su joj veliki, lijepi, utozlatni; dru
ga je visoka jagorika ili jaglac (Primula elatior), koja ima lijepe zlatnoute cvjetove koji
se razlikuju od Primule vulgaris, i nalaze se
na zajednikoj cvjetnoj stapci, raste u nizina
ma i visoko po planinama; a trea je ljeko
vita jagorika ili jaglac (Primula veris) iji
su cvjetovi jo manji od cvjetova visoke jagorike, i koji su na vrhu sloeni u titastu
cvat, a boja im je bijede (sumporasto) uta
nego boja visoke jagorike, raste po vlanim
livadama u nizini (rjee) i planinama. U me
dicini se upotrebljava korijen (Radix Primulae) svih triju vrsta U njima je posebna
tvar zvana saponin za koju znamo da pri
unutranjoj upotrebi djeluje preko eluca na
omekanje sluzi u pluima zbog ega se
lake i bezbolnije iskaljava. Stoga je kori
Ljekovito bilje
jen jagorike postao dragocjeni lijek za iskaljavanje i sastavni je dio svih, za upot
rebu ve pripravljenih ajeva protiv kaljanja. Korijen jagorike moe se upotrebljava
ti i sam. licu droge kuhamo u pola litre
vode 15 do 20 minuta, procijedimo i koli
inu rasporedimo jednakomjerno na cijeli
dan. Jo je bolje korijen jagorike mijeati s
drugim biljnim sredstvima za iskaljavanje
koja djeluju drugdje, pa im se tako djelova
nja dopunjuju. Pri tome dolaze u obzir prije
svega divizma, pobijel i suliasti trputac.
Priznata takva kombinacija je Kneippov
aj za iskaljavanje (Kneipp-Hustentee,
Species Pectorales Kneipp). Kneipp je upot
rebljavao korijen jagorike i pri lijeenju
reumatskih oboljenja, o emu pie: aj
od jagorike je odlian lijek koji isti i izlu
uje. Tko je sklon obolijevanju zglobova tre
ba dugo, bez prekida, piti po alicu aja od
jagorike dnevno. Neprijatni bolovi e pola
ko popustiti i na kraju potpuno nestati.
J e l a i s m r e k a (Abies alba i Picea

excclsa)
Zato da ne kaemo da se u jelama krije
neobino velika ljekovita snaga. Dakako da
to nije prazno trabunjanje. Ne, ja sam taj li
jek iskuao na brojnim bolesnicima koji su
godinu za godinom dolazili u Worishofen.
Stoga, dragi itaoci, ne smatram da sam
vam dovoljno stavljao do znanja i preporu
ivao da i za njih ostavite mjesta u svojoj
domaoj ljekarni. Uistinu se jo premalo
zna da su jela i smreka pri unutarnjoj
upotrebi vaan lijek. Veinom znamo
samo za alkoholni ekstrakt od iglica smreke,
koji se svakako potvrdio kao nezamjenljiv
lijek pri ivanoj slabosti i iscrpljenosti.
U jeli i smreki, a i boru, ima eterinog
ulja koje zovemo terpentinsko ulje. Iako
sastav eterinog ulja donekle ovisi o biljci,
pa mu se prema tome razlikuje i djelovanje,
ono je u sutini jednako. Bitno je poticati i
podraivati dine putove kod bronhitisa i
drugih katara da iskaljavanje bude bre i
Kadulja
prije zavri. Terpentinsko ulje potie kou
na bolji rad, ali moe i razdraiti ivce, to
se prenosi i na unutarnje organe. Kneipp je
sva ta djelovanja nastojao usmjeriti u korist
bolesnika Za unutarnju upotrebu pripravio
je sok od jele u kojem se osim terpentinskog ulja nalazi jo cijeli niz raznih ljekovi
tih biljaka, npr. kadulja, podbijel, suliasti tr
putac i preslica, kojim je lijeio odrasle i dje
cu. Uz to je na prsa i lea stavljao balzam
od jele. Danas se prodaje pod imenom Tannolbalsam, a sastavljen je od ulja jele, ru
marina, majine duice, eukaliptusovog ulja,
ulja planinskog bora i peruanskog balzama.
Tim lijekom natrljamo prsni ko sprijeda i
straga, zatim vrat i zatiljak; natrljamo sna
no, a ujutro i uveer natrljano mjesto pokri
jemo komadom flanela ili vate. Za takvo
suho povijanje prsa je spomenuti balzam
odlian. Bolji je od Priessnitzova povoja,
pogotovu za djecu i starije ljude, jer se u
ovako suhom povoju ne mogu prehladiti; a
Priessnitzov povoj djeluje pravilno samo
ako je napravljen uistinu sasvim struno.
Inae se moe dogoditi da bolesniku u nje
mu bude hladno umjesto toplo, a posljedica
je da se prehlada moe pogorati. Toga se
ne treba bojati pri suhom povijanju prsa, na
koje i djeca koja imaju hripavac dobro rea
giraju. Balzamov povoj za prsa ostavimo na
bolesniku cijelu no, pri emu eterina ulja
imaju mogunost prodrijeti to dublje u
kou. Vei dio eterinih ulja izluuje se za
tim kroz plua, tako da ulja istovremeno
djeluju i u n u t a r n j e - omekavaju sluz i de
zinficiraju gornje dine putove. Uz to paci
jent udie dio ishlapljenja eterinih ulja, sli
no kao kod majine duice, tako da se obo
ljenje bronhija lijei sa svih strana.
Kupelji s iglicama jele poznate su pod na
zivom Aquasan kupelji s iglicama jele,
Kneippove uljne kupelji s iglicama jele
i smreke te kupelji sa soli od iglica jele.
Sve te razliite kupelji imaju svoje ljubitelje.
Primjenom tih kupelji eterino ulje jelinih
iglica prodire u kou a iz nje dalje u unu
tranjost tijela. Podraajno djelovanje na
kou potie obrambene snage tijela i
251
jaa ivce. Ali valja znati da takvu kupelj
treba uvijek zavriti kratkotrajnim hladnim
kvaenjem, nakon ega pacijent mora be
zuvjetno jo 1 do 2 sata odmarati se u po
stelji. Tek na taj nain nae tijelo moe pra
vilno prihvatiti djelovanje kupelji.
K a d u l j a (Salvia officinalis)
Narodni nazivi: divlji ku pitomi pelin
- nemaki kaloper - ajbel - alfija
Tko uz kuu ima vrti, ne bi trebalo da za
boravi posaditi kadulju kad bude preurei
vao vrt; kadulja je lijepa ukrasna biljka.
Kadulja se cijeni i poznaje ve odavno
kao ljekovita biljka. Ima modrikaste cvjeto
ve, relativno malene, u svakom sluaju
mnogo neprimjetnije nego to ih ima livadni ku, odnosno divlja kadulja (Salvia pratensis) koja joj je blii rod. Kadulja iri oko
sebe prodoran miris koji joj daje eterino
ulje. To ulje je u listovima koji daju drogu
(Folia Salviae).
Uz eterino ulje u kadulji ima treslovine
i drugih tvari. One na slian nain potpo
mau djelovanje kadulje kao to to ine i
kod mnogih drugih ljekovitih biljaka, to
znai da tako jo cijeli niz djelotvornih tvari
daje biljki pravu ljekovitu snagu.
Kadulja djeluje na svojevrstan nain, ka
rakteristino, upravo obratno od mnogih
drugih ljekovitih biljaka kadulja je biljka
koja izrazito spreava znojenje. Stoga se
svojevremeno mnogo upotrebljavala protiv
nonog znojenja bolesnika s tuberkulozom
plua. Danas kadulja vie nije potrebna za te
svrhe, jer sreom imamo bolje lijekove za
tuberkulozu, koji nam osiguravaju pouzda
nu pobjedu nad tom tekom bolesti. Znamo
jo za niz drugih bezopasnijih bolesti koje
prate neprijatni napadi znojenja. Tu mislimo
prije svega na znojenje ena u klimakteriju,
koja su nekada tako neprijatna Zatim tu je
i prekomjerno znojenje, pogotovu nou, ljudi
s prerazdraenim vegetativnim ivevljem.
Ne moraju se vie bojati kao nekada da se
iza znojenja krije tuberkuloza. Po tom pita-
252
nju moemo ih veinom potpuno smiriti.

Ali neprijatnog znojenja oslobodit emo se
uz pomo kadulje.
Ne smije se gubiti iz vida da se to spre
avanje znojenja postie tek nakon primjene
v e l i k i h k o l i i n a droge. Na alicu vode
treba staviti najmanje dvije vrhom pune li
ice droge, pa jednu alicu popiti odmah
nakon veere a drugu prije polaska na spa
vanje. aj treba piti hladan, da ne bi ve sa
mom svojom toplinom izazvao znojenje.
Moemo ga zasladiti medom.
mo protiv reumatizma i neuralgije, sadri

kamfor. Ujutro i uveer, a prije svega nakon
masaa, bolna mjesta snano natrljamo
kamforovim alkoholnim ekstraktom ili is
tim kamforovim uljem
Isto tako valja znati da e kadulja poeti

djelovati kao konica znojenja tek ako aj
p i j e m o d u g o u o b l i k u k u r e , koja mora
trajati bar 3 do 4 tjedna. Djelovanje emo
osjetiti tek nakon nekoliko dana. U poetku
je potrebno malo strpljenja ponekad ak ci
jeli tjedan.
Kadulja se upotrebljava i iznutra pri
akutnim prehladama. Jo je omiljenija kadu
lja za i s p i r a n j e u s t a i g r g l j a n j e pri upali
krajnika (angina).
U tu se svrhu pije jak, topao aj od ka
dulje. Ili se u au tople vode stavi 10 do
20 kapi tinkture kadulje ili jo jaega fluid
e k s t r a k t a (Extractum Salviae fluidum).
Tako lokalno upotrijebljena kadulja djeluje
smirujue i spreava upalu sluznica; prema
najnovijim rezultatima istraivanja, ona uz
to spreava i razvoj klica (djeluje protiv
bakterija).
Kamilica zauzima prvo mjesto po potronji

od svih ostalih domaih ljekovitih biljaka.
Ve samo to dokazuje koliko je dragocjena
i ljekovita. Uz to spada i meu nae d o m a
e b i l j k e koje svugdje nalazimo. Kamilicu
moemo sami sabirati i sebi napraviti malu
zalihu za zimu. Ali uvijek treba poznavati
pravu kamilicu i razlikovati je od drugih vr
sta, to nije ba teko.
K a m f o r (droga; C a m p h o r a )
Kamfor je eterino ulje koje dobivamo des
tilacijom kamforova drva, (Cinnamomum
camphora) kamforovca. Kamforovac je vi
soko istonoazijsko stablo. Najvie se uzgaja
na Formozi. Kamfor je prastari kineski lijek
koji su Arapi donijeli u Evropu gdje je brzo
prihvaen. Potie djelovanje krvnog optoka
i ivanog sistema. Kneipp je rado upotreb
ljavao kamfor za vanjsko lijeenje kao kamforov alkoholni ekstrakt i ulje od kamfora.
Pravilnost te upotrebe potvruje se i u da
nanje doba. Veina lijekova koje utrljava-
K a m i l i c a (Matricaria chamomilla)
Narodni nazivi: bela rada bela sasa ca
rev cvet gamilica jarmen lepa kata
ljuti mala titrica - rman - zdravi
Kamilica spada u botaniku porodicu

glavoika. Kao to kae samo ime mali cvje
tovi su skupljeni u cvjetne glavice. Ono to
zovemo cvijet je zapravo cvat sastavljena od
brojnih malih pojedinanih cvjetova. Obodni cvjetovi su relativno veliki i imaju dug,
jeziasti vijenac.
To su jeziasti cvjetovi koji glavici daju
cvjetast izgled. Mali pojedini cvjetovi prave
kamilice nalaze se na u n j a s t o d i g n u t o m
cvjetitu, a obodni cvjetovi su u punom
cvatu p o v i n u t i p r e m a dolje. Presijeemo
li unjasto cvjetite noem ili karama uz
duno, vidjet emo da je unutra uplje. Ve
samo po tom znaku moemo pravu kamili
cu razlikovati od drugih. Ako uz to utvrdi
mo jo i karakteristian i prijatan aromati
an miris, moemo biti uvjereni da u ruka
ma imamo p r a v u k a m i l i c u .
esto pravu kamilicu zamjenjuju dvama
slinim cvjetovima, prije svega p a s j o m k a
m i l i c o m . I ta biljka mirie malo na kami
licu, ali ne onako aromatino, a uz to ima
jo jedan neprijatan miris koji podsjea na
miris kuice za pse. Razlikuje se od prave
kamilice po tome to joj cvjetite nije uplje
n e g o p u n o . Cvjetite je takoer spljotenije
Kamilica
i nije unjasto, a obodni (jeziasti) cvjetovi
su vodoravno raireni a ne povinuti prema
dolje kao kod prave kamilice.
Pravu kamilicu moemo lako razlikovati
i od n e m i r i s n e k a m i l i c e , nazvane i nemirisna trobritka. Kao to kazuje samo ime, ta
biljka nimalo ne mirie kao kamilica. Uz to
je i mnogo vea od prave kamilice ili pasje.
Ima i mnogo vee, izrazitije zelene listove i
mnogo vee cvjetne glavice s vodoravno
streim jeziastim obodnim cvjetovima.
Nemirisna kamilica podsjea na pasju po
plosnatom cvjetitu. Uope je neto vea od
pasje kamilice. Dok pasju kamilicu nalazimo
vie na njivama, nemirisnu nalazimo esto i
kao vrtni korov.
Budui da je i naa prava kamilica mnogo
ea kao vrtni korov nego to to openito
mislimo, vano je da te dvije vrste razlikujemo
jednu od druge. Prava kamilica nije rijetkost
ni po smetlitima i nasipalitima po gradovi
ma. Stoga bi ovjek pomislio da bi kamilica
mogla biti i jeftina droga. Na alost, nije.
Uza sve to je naa domaa kamilica vrlo
kvalitetna. Po koliini eterinih ulja ne za
ostaje za biljkama iz junih krajeva. Kao kamilina droga upotrebljavaju se njezini cvje
tovi odnosno cvjetne glavice (Flores Chamomille). Ako te cvjetove destiliramo vru
om vodom, dobivamo na iznenaujui na
in intenzivno m o d r o ulje. Nazivamo ga
m o d r o ulje k a m i l i c e . U njemu su sadra
ne glavne djelotvorne tvari kamilice. Goto
vo polovicu toga ulja ini isto tako lijepo
modar a z u l e n koji ima naziv po modrini
neba. Osim azulena u modrom ulju kamilice
ima i drugih tvari. I u drugim dijelovima
cvjetova kamilice ima jo nekih djelotvornih
tvari. Njezino cjelokupno djelovanje bitno
ovisi o svim tim tvarima. Upravo pri kami
lici se pokazalo da njezino cjelokupno djelo
vanje nije mogue zamijeniti na primjer
samo jednom tvari, azulenom. Biljka kao
cjelina, onakva kakvu nam daje priroda, ima
mnotvo djelotvornih tvari koje su meu
sobno tako povezane i usklaene da su tek
u prirodnoj mjeavini uistinu djelotvorne.
To je spoznaja koja nam se esto namee pri
253
ljekovitim biljkama, i koju praksa uvijek na
novo potvruje.
Kamilicu cijenimo zbog njezina tri l j e
kovita djelovanja: spreava upale, uk
lanja greve i pospjeuje zacijeljenje
rana. ini se da je njezino najvanije dje
lovanje spreavanje upala. To je djelovanje
utvrdio i eksperimentalno dokazao prof.
Heubner, veliki majstor farmakologije, na
Farmakolokom institutu Sveuilita u Ber
linu. Naime, ako se u oko pokusnog kunia
ulije malo ulja od goruice razvije se teka
upala. Ali ako u to isto oko dodamo i ek
strakt kamilice, upala se ne pojavi. Eksperi
mentom se dokazalo i to da kamilica po
spjeuje zacjeljivanje rana. Umirujue djelo
vanje kamilice na greve nije se pokazalo
samo na elucu nego i na crijevima. Kami
licom moemo sprijeiti bolno gomilanje
plinova i lijeiti greve.
Zbog ta tri svoja djelovanja naa kamilica
spada meu uistinu bitne i vane lijekove.
Upravo na kamilici smo spoznali kako je ta
ve odavna poznata biljka, bez koje vie ne
moemo, u stvari jo mnogo vie nego
samo dobar domai lijek, o kojem smo
nekada govorili da dodue ne teti ali da
niti ba neto naroito koristi. S kamilicom
isto tako spoznajemo kako se priprosta lje
kovita biljka moe razviti u pravi m e d i k a
m e n t (lijek), ako se znanost zaista potrudi
da je proui. Tako se sada kamilica u medi
cini opet potuje, propisuje se i upotrebljava
ak i u bolnicama.
Kamilica ima sasvim posebnu vrijednost
zbog svoja spomenuta tri meusobno pove
zana i usklaena ljekovita djelovanja na ireve u e l u c u i na k a t a r e l u a n e s l u z
n i c e (gastritis). Zapravo, kamilica daje go
tovo sve to se od nekog lijeka uope moe
oekivati. Spreava upalu sluznice, pospje
uje lijeenje ira i otklanjanjem greva os
lobaa ovjeka bolova. Ali u tu svrhu treba
kamilicu uzimati dulje vrijeme u obliku
kure. Pri lijeenju eluanih ireva i gastri
tisa kamilica se mnogo potvrdila u obliku
tzv. okretajne kure. Popije se aj od kami
lice dvostruke jaine tj. dvije vrhom pune
254
liice droge po alici umijeamo u vruu
vodu, ostavimo tako 5 minuta, zatim topao
aj pijemo u gutljajima. Treba piti ujutro
rano, natate, jo u postelji. Zatim bolesnik
mora leati 10 minuta na leima; onda lei
10 minuta na desnoj strani, zatim jo 10 mi
nuta na lijevoj strani, i na kraju se okrene
jo i na trbuh i tako ostane 10 minuta. Tak
vim okretanjem pouzdano se postie da lje
kovite tvari u kamilici dou u dodir sa svim
dijelovima eluane stijenke. Nakon te kure
okretanja bolesnik dobija topli povoj za tr
buh, zatim lei jo pola sata, a tek onda dorukuje. Uz navedeno bolesnik treba da po
pije alicu aja od kamilice uobiajene jaine
nakon ruka i veere. Kuru okretanja treba
provoditi 14 dana uzastopno. Nakon toga je
dovoljno da naredna 2 do 3 tjedna ujutro,
u podne i uveer popijemo po alicu aja od
kamilice; jo je najbolje da ujutro i dalje pi
jemo kamilicu natate, im ustanemo, a uve
er neposredno prije spavanja.
aj od kamilice djeluje i odmah. To je u
prvom redu kad smiruje greve i spreava
nadimanje. U tu svrhu treba kod akutnih e
luanih bolova ili crijevnih greva popiti a
licu jakog i vrlo toplog aja od kamilice. Za
kronine crijevne tegobe treba aj od kami
lice piti u obliku kure, onako kao kod elu
anih tegoba.
Caj od kamilice moe se upotrijebiti i iz
vana. U obzir dolazi prije svega kod rana
koje slabo zacjeljuju; na ranu se stavlja kao
vlaan zavoj. Zbog toga to spreava greve
i upale kamilica se dobro pokazala i kao do
datak za klistire kojima pomaemo pri za
tvoru. Male koliine koncentriranog aja od
kamilice moemo upotrijebiti u obliku ta
kozvanog mirujueg klistira preko noi pri
upalama zadnjeg crijeva.
Omiljeni nain upotrebe kamilice izvana
je i zamotaj od kamilice odnosno vreica
kamilice. To je kad cvijet kamilice stavimo
u platnenu vreicu, ali samo do polovine
vreice. Zatim vreicu s kamilicom uroni
mo u vruu vodu da se dobro ugriju vre
ica i sadraj. Tada vreicu to vruu
stavimo na upaljeno mjesto i pokrijemo su
Ljekovito bilje
him platnom ili runikom. Postupamo jed
nako kao s vreicom s lanenim sjemenom
ili trinama od sijena; dobro se pokazala na
roito u poetku stvaranja ira na koi.
aj od kamilice je isto tako omiljen i kao
t e k u i n a za i s p i r a n j e kod razliitih orga
na, na primjer ako je upaljena usna sluznica,
pri upalama grla ali i za ispiranje enskih
organa.
Odavno se preporuuje u sluajevima
b o l n o g a m j e s e n o g p r a n j a popiti vie
puta dnevno alicu vrueg aja od kamilice.
Na osnovi te upotrebe kamilica je i dobila
svoje znanstveno ime Matricaria. Potjee
od latinske rijei Mater, to znai majka,
a starim lijenicima je znaila m a t e r n i c u
(uterus).
Vidimo da imamo cijeli niz mogunosti
upotrebe kamilice. Danas su u prvom planu
bolesti eluca i crijeva. Time su moderna
znanstvena istraivanja ujedno poveala vri
jednost kamilice. Tako je kamilica bila i da
nas je - moda i vie nego prije - jedna od
naih najomiljenijih i najdragocjenijih ljeko
vitih biljaka. Kamilice danas ima u Kneippo
va gastropressan aju.
Kiica
255
prednost pred lincurom. Gorke tvari potiu

izluivanje eluanog soka. Budui da po
spjeuju tek time jaaju cijelo tijelo. Prema
tome je gorka tvar kiice pravi tonik.
Takve lijekove koji potiu rad eluca tre
ba uivati drugaije nego one koji ga vie
smiruju i reguliraju, kao to je na primjer aj
od paprene metvice ili kamilice. Treba vo
diti rauna o sljedeem aj s gorkim tvari
ma pijemo uvijek hladan, ne pijemo ga na
kon jela, nego otprilike 1/4 sata prije jela.
Treba da pone djelovati prije nego to po
nemo jesti da bi se u elucu stvarali i iz
luivali eluani sokovi. Ako se toga dri
mo, kiica moe biti odlian lijek za eludac.
aj od kiice trebaju piti prije svega ljudi sa
slabim tekom, oni kojima se podriguje, koji
osjeaju teinu u elucu, nemirni, kojima ne
prija hrana i sasvim im je svejedno to e se
nai na stolu. Kiica je pogotovu dobra u
sluaju kad lijenik utvrdi da na elucu ne
ma ira nego da je eludac izduen, mlohav
i sputen. Takve su tegobe ee nego
to moemo i pretpostaviti. Od njih pate

mnogi slabani i stari ljudi. Kiica prija i lju
dima koji su preleali neku teku bolest pa
se nisu jo potpuno oporavili. Tako se upo
treba kiice potanje usmjerila da bi djelovala
to bolje, a u tome se dananja upotreba ki
ice znatno razlikuje od nekadanje, kad je
bila upotrebljavana protiv svih moguih
bolesti. U priznatom pripravku Kneipp-Magentrost jedan od sastojaka je i kiica
koja daje aromatinu gorinu. O njoj je
K i i c a (Centaurium crythraca)
Narodni nazivi: bor cvita - kantarion
- trava od groznice - tavent roa
- grizevnjak - mali stozlatnik - gorica
Kad su nai stari nekim biljkama davali
onako neobina imena, sigurno su poznava
li njihovu vrijednost. Naa biljka je kod njih
uivala velik ugled i vrlo su je cijenili. Kako
tu biljku upotrebljavati, kazuje ve njezin
gorak okus.
Kiica je mala biljka neuglednih crven
kastih cvjetova, a raste na suhim i vlanim
terenima. Nai emo je ak i na vlanim
umskim prostorima, ali gotovo uvijek po
jedinano i raspreno, zbog ega je i sabira
nje prilino dugotrajno.
Kiica je dobar gorki l i j e k Dodue ima
manje gorke tvari nego lincura, ali ukus joj
je mnogo prijatniji. Stoga joj esto dajemo
Kamilica
Kiica
256
Ljekovito bilje
Kneipp rekao: Tokom godina sam spoznao

- na sebi i drugima - da je odlian lijek za
eludac.
Ako ga jedanput dobro pogledamo, ne mo

emo ga vie zaboraviti, pa makar bio i bez
plodova.
K i m (Carurn carvi)
Narodni nazivi: kimelj - kumin pitomi
- kuminak - karun - poljski kim
K o m o r a (Foeniculum vulgare)
Narodni nazivi: divlja mirodija - jane
kopar koroma mora
Kim nije samo omiljeni zain nego i vrlo ci

jenjen lijek. Upotrebljavamo plodove kima
(Fructus carvi). U njima se nalazi eterino
ulje prodorna mirisa. Zbog tog ulja kim je
dragocjeno sredstvo koje djelotvorno ukla
nja plinove iz trbuha i pomae protiv nadimanja. Na alicu vrue vode uzmemo 1 li
icu plodova kima, 10 minuta namaemo,
zatim aj pijemo vru, u gutljajima. Plodove
ne smijemo kuhati da se ne bi izgubilo ete
rino ulje. Kim je odlino sredstvo za jaa
nje i ienje eluca i uklanjanje plinova,
rekao je Kneipp. Kod nadimanja i plinova
dobro je aju od kamilice dodati malo kima,
oko 1/2 liice kima na 1 liicu cvijeta od
kamilice. Posebno je takva mjeavina aja
od kima i kamilice preporuljiva pri akut
nim grevima s plinovima, koji su esto
tako bolni da se bolesniku ini da ima
upalu slijepog crijeva ili neku drugu teku
crijevnu bolest. Ali alica takvog aja,
moda skupa s brzim pranjenjem crijeva
zahvaljujui klistiru od kamilice, pomog
ne, ovjek se uskoro dobro osjea a strah
iezne. Nije puki sluaj da kim vrlo rado
upotrebljavamo kao zain naroito kod
kupusa. Naime, kim djeluje protiv nadima
nja koje uzrokuje kupus. Kao sredstvo
protiv nadimanja kim je vaan sastavni
dio poznatih i cijenjenih Kneippovih Flatuol tableta.
Domovina mu je Sredozemlje gdje raste sa

moniklo, a i uzgaja se po poljima. Spada u
botaniku porodicu titarki i ima male,
neugledne zelenkaste cvjetove i njene vi
estruko perasto razdijeljene listove. U me
dicini se upotrebljavaju plodovi koji su
vrlo slini plodovima kima, ali su potpuno
drugaijeg mirisa i okusa. Te dvije biljke su,
dakle, botaniki vrlo srodne, a kao trea
biljka iz te porodice je vrtni anis, a etvrta
Kim se uzgaja plantano, a raste i po li

vadama kao samonikla biljka. Divlji kim je
manji nego pitomi, ali ima jednaki miris i
okus i moe se upotrebljavati na isti nain.
Meutim, sabiranje se jedva isplati. Divlji
kim moemo prepoznati po takozvanom kimovom kriu: donji listovi uz stabljiku ok
renuti su na etiri strane, kao u obliku kria.
- koja se kod nas malo upotrebljava - jest

korijandar.
U plodovima biljke nalazi se eterino
ulje komoraa (Oleum foeniculi) koje ima
jak miris komoraa i glavni je nosilac njego
va ljekovita djelovanja.
Plodovi komoraa djeluju protiv na
dimanja, pospjeuju vjetrove i smiruju
greve crijeva. Komora uglavnom djelu
je vrlo brzo i vrlo dobro, toplina se brzo
iri i smiruje greve koji zatim popuste i
ieznu.
Zahvaljujui takvom djelovanju podruje
upotrebe komoraa je vrlo iroko i on je
uistinu omiljen i u dananje vrijeme. Uiva
mo ga kao aj, stavljamo 1 liicu droge na
alicu vode, samo je promijeamo u vruoj
vodi a ne kuhamo da ne bi ishlapjelo ete
rino ulje iz plodova. Ostavimo jo 10 do
15 minuta u vodi, a zatim popijemo jo vru
e, u gutljajima. To moemo uiniti vie
puta dnevno, a pogotovu ako nam se tego
be vrate.
aj od komoraa odavno je omiljeno
sredstvo protiv greva kod dojenadi. Pri
lijeenju akutnog proljeva ili dispepsije do
jenadi treba uvijek poeti s ajnom pau
zom, to znai da dijete pola dana ili najvie
jedan dan ne dobiva nita drugo osim aja.
Kravojac
U takvim sluajevima dolazi u obzir aj od
komoraa koliko zbog toga to smiruje gr
eve, toliko zbog toga to ga djeca rado piju
jer je prijatna okusa. aj moemo i malo za
sladiti, ali to nije ba preporuljivo ako po
stoji sklonost proljevima.
aj od komoraa rado upotrebljavaju i
odrasli kad pate od greva i vika plino
va. Kad je rije o odraslima ne treba ba iz
bjegavati eer ili med, jer to moe biti i bo
lje za njih, a upravo posebno primjeren je
caj od komoraa za starije ljude koji zbog
slabe prokrvljenosti trbunih organa imaju
nadut trbuh i osjeaju neprijatne tegobe i
teinu u trbuhu; to je stanje dosta esto
kod ljudi i obino je povezano sa zatvo
rom.
Ako prakom od komoraa zainimo
jelo, protjerat e plinove iz eluca i crijeva.
Praak od komoraa dobit emo ako plodo
ve najpre proprimo u otvorenoj penici, a
zatim sameljemo u obinom mlincu za
kavu.
Mjeoviti praak vrlo korisno sred
stvo protiv nadutosti - dobivamo od ko
moraa i kima te vrtnog anisa, kojima do
damo smrvljeni ugljen i ljekovitu zemlju
sve u jednakim dijelovima. Toj mjeavini
moemo dodati i praak od smrvljenog
korijena rabarbare, da istovremeno po
spjeimo i stolicu. Uzimamo 1 liicu
toga praka s vodom ili mlijekom nakon
jela.
Ta mjeavina je pokazala vrlo dobre
rezultate i postala je stalan sastavni
dio Kneippove terapije ljekovitim biljem.
Kao pripravak prodaje se pod nazivom
Kneipp-Flatuol-forte. U svim sluajevi
ma nadimanja i onima uzrokovanim od
preduga sjedenja ili hrane koju pacijent te
ko podnosi, treba nakon svakog obroka, s
malo tekuine, uzeti 1 do 2 tablete, ali ne
vie od 6 dnevno.
Uz to Kneippova tvornica lijekova pro
izvodi i sok od komoraa koji se protiv
nadimanja uzima nakon svakog obroka (1
do 2 lice istog ili pomijeanog s vo
dom).
257
Komora se upotrebljava i kao voda za
oi. Ohladimo aj od komoraa i pravimo
komprese za oi; radimo ih isto onako kao
na primjer s hrastovom korom ili vidacom.
Umjesto obloga moemo i kvasiti ili ispirati
oi tri puta dnevno. Jo jae djeluju i iste
komoraeve parne kupelji za oi. Budui da
u svakoj parnoj kupelji za glavu uvijek do
dajem i pola lice praka od komoraa, u
stvari, sa svakom parnom kupelji glave po
vezana je i parna kupelj za oi.
K r a v o j a c (Angelica sylvestris)
Narodni nazivi: angelika anelski koren
- kravojec - divlja anelika
U lijeenju biljem poznate su dvije srodne
biljke s latinskim botanikim nazivom An
gelica. Jo ih je i Kneipp razlikovao. Prva,
Angelica arehangelica, kod nas u narodu
poznata kao kravojac siri - ili vrtna an
gelika, odnosno a n e l i k a , raste preteno u
planinskim umama (u SR Hrvatskoj oko
Plitvica - op. prev.). Ima velik i jak korijen,
naraste od 1 do 2 metra visoko, i ima velike
viestruko peraste, prilino ornamentalne
listove. Cvjetovi u velikim ticima relativno
su mali i zelenkasti. Danas se ta anelika ili
ljekoviti umski korijen mnogo uzgaja, a
drogu (Radix Angelicae), dobivamo gotovo
iskljuivo od uzgajanih biljaka. U drogi ima
mnogo gorke tvari, eterinog ulja, smole,
treslovine i takozvane anelikine kiseline.
Okus ima zainski, gorak. Zbog toga se an
elika ve odavno upotrebljava u proizvod
nji eluanih likera.
Druga srodna biljka koja je poznata kao
obini umski korijen (Angelica sylvestris)
divlja anelika, nalazi se svugdje po bjelogo
rinim umama, a prije svega po umskim
proplancima. I ona je velika biljka koja lako
upada u oi, ali je manja od ljekovitog um
skog korijena ili andelike. U lijeenju biljem
jedva da se upotrebljava ali joj je prednost
u tome to je moemo sami sabirati. Kneipp
je rekao da joj daje prednost pred anelikom
jer se moe dobiti bez napora; po svom
258
djelovanju svakako mnogo zaostaje za ljeko
vitim umskim korijenom.
umski korijen kravojac ili divlja andelika
je aromatini gorki lijek. Tako zovemo
sve one biljke koje osim gorke tvari sadre
i eterino ulje i zbog toga su jednako aro
matina okusa i mirisa. Dobro djeluje na e
ludac jer pospjeuje izluivanje probavnih
sokova i ostale funkcije. eludac ojaa
kako se to kae, pa moe bolje primati i pre
raivati hranu. Kravojac prvenstveno pove
ava tek, i zbog toga je sastavni dio mnogih
eluanih ajeva.
Upotreba divlje anelike ili kravojca ovi
si o tome to elimo njome postii. Radi
poveanja teka uzima se etvrt sata prije
jela, dakle, na prazan eludac. Ako se eli
pospjeiti probava kad je eludac osjetljiv,
uzima se nakon jela.
Koliko puta se dogodi da u elucu os
jetimo neprijatnu prazninu i hladnou! ali
ca aja od ovog korijenja ugrijat e eludac.
Najbolje je alicu aja podijeliti na tri obro
ka i popiti ujutro, u podne i uveer. Kravo
jac moemo preporuiti kao odlian domai
lijek, koji bi seljaci trebali marljivo sabirati
po livadama i umama i nabrati ga za cijelu
godinu; korijenje se osui i spremi na suho!
Onima koji ne raspoznaju biljke, dajemo si
lom prilika dobar savjet - da ne sabirete
kravojac, naime mogli biste na svoju tetu
donijeti neku kukutu ili trubeljiku. To sam
napisao zato to se to ve dogaalo.
Kao droga poznato je korijenje (Ra
dix A n g e l i c a e ) koje se upotrebljava za
aj. Stavlja se pola liice droge na alicu
vode, uzavre i ostavi da odstoji nekoliko
minuta. Dugotrajnije kuhanje je tetno, jer
ishlape eterina ulja. Poznate su i kapi an
elike koje se uzimaju razrijeene s vo
dom.
Za upotrebu izvana na raspolaganju je al
koholni ekstrakt andelike koji se upotreb
ljava kao vrlo dobro sredstvo za masiranje
kod ishijasa i bolnih ivaca Za takvo masira
nje je jo jae ulje od andelike, koje dolazi
naroito u obzir kod bolesnih miia ili po
sjekotina.
Ljekovito bilje
L a n e n o s j e m e (droga: Semen Lini)
Narodni nazivi: (za biljku lan), eten - keten
- kuina - lan - len - pravi lan - predivo
- preslej - ivica
Lan (Linum usitatissimum) uistinu je dra
gocjena biljka. U dugim stabljikama su
v l a k n a od kojih dobivamo laneno predivo
a od njega tkamo platno. U medicini se
upotrebljava l a n e n o s j e m e (Semen Lini).
U njemu ima lanenog ulja i mnogo sluzi.
Laneno ulje se ti jesti iz sjemena, a ono to
ostane je takozvana l a n e n a p o g a a , u ko
joj uz ostatke lanenog ulja ima najvie sluzi.
Izvana ih upotrebljavamo za obloge i kaas
te ovoje (kataplazme). Lanena pogaa je jef
tinija od lanenog sjemena ali je za kataplaz
me bolje uzimati laneno sjeme. Velika koli
ina lanenog ulja koja je u njemu titi kou
od velike topline koju moe imati vreica
s l a n e n i m s j e m e n o m . Takvu vreicu na
punimo sjemenom samo do polovice, jer
sjeme u vruoj vodi jako nabrekne. Veliina
vreice se odreuje prema mjestu na koje se
polae. Na usko ogranienim prostorima
postiemo vrlo veliku djelotvornost topli
nom iz lanenog sjemena. Stoga vreicu s la
nenim sjemenom prije svega stavljamo na
mjesta gdje elimo da se ir (furunkul) ili
potkoni ir (karbunkul) to prije omekaju.
Vreicu s lanenim sjemenom stavljamo na
eljust (izvana) iz koje smo iupali zub, jer
e rana mnogo bre zacijeliti. Na veim po
vrinama prednost ima vrea s trinama od
sijena, na primjer pri upali zglobova.
Laneno sjeme je izvanredno dragocjen li
jek za u n u t r a n j u upotrebu. To je jedan
od naih najboljih i uz to nekodljivih lije
kova protiv k r o n i n o g zatvora. Poznato
je, naime, da se na sva kemijska sredstva za
ienje naviknemo nakon dulje upotrebe, a
sve vee i vee doze, sve vie podrauju cri
jevo i na kraju izazovu upalu i greve. Zato
treba izbjegavati takva sredstva za ienje.
Za takve sluajeve je najbolje laneno sjeme
koje ne podrauje sluznicu crijeva, nego dje
luje potpuno nekodljivo i bioloki i m e h a
niki. Sluz od lanenog sjemena poveava
Lipa - cvjetovi
prostorninu crijevnog sadraja, a ulje omo
guava da lx:z bolova stolica klizi niz crijev
nu sluznicu i kroz zadnje crijevo. Tako su
oba sastojka lanenog sjemena meusobno
dopunjuju.
Ali pri upotrebi lanenog sjemena treba
voditi rauna o dvije posebnosti. Prvo,
upozoravamo da laneno sjeme ne djeluje
odmah, kao uobiajena sredstva za ienje.
()bino djeluje cxl 2 do 3 dana nakon upotre
ba Stoga treba strpljivo priekati, a u meu
vremenu crijevo isprazniti klistirom od kami
lice. Ali u veini sluajeva nije potrebno.
Kad osjetimo da djeluje, ne smijemo ga
prestati uzimati, kao druga sredstva za i
enje, nego naprotiv, laneno sjeme moramo
i dalje upotrebljavati. Meutim, moemo
smanjiti koliinu. Ali potpuno je pogreno
jedan ili dva dana prestati uzimati laneno
sjeme. Budui da je potpuno nekodljivo i
da ne podrauje crijeva nego ih ak smiruje,
idealno je sredstvo da ga takorei trajno
u i v a m o , tjednima i mjesecima. Kod kro
ninog zatvora kad je nakon zloupotrebe
razliitih sredstava za ienje crijevo vrlo
razdraeno, takoer ne smijemo odmah pri
jei na grubu prehranu u kojoj je mnogo cr
noga kruha; neko vrijeme hrana mora biti
jo laka kako bi se crijevo smirilo. Ali da
bismo usprkos tomu mogli toliko napuniti
crijevo da se pone dobro prazniti, pomae
mo se lanenim sjemenom dok ne uspostavi
mo mogunost prelaenja na grublju hranu
koja pospjeuje izluivanje tako da na kraju
vie nije potrebno laneno sjeme.
D r u g a posebnost o kojoj treba voditi
rauna pri upotrebi lanenog sjemena jest
odmjeravanje k o l i i n e (doziranje): ne smije
ga biti p r e m a l o ! Za poetak je potrebno
n a j m a n j e 1 do 2 l i c e s j e m e n a ujutro i
uveer. Mnogi bolesnici najradije uivaju
suho laneno sjeme uz malo vode, mlijeka ili
aja Ali bolje je upotrebljavati g r u b o
( k r u p n o ) m l j e v e n o sjeme. U poetku se i
takvo uzima od jedne do dvije lice ujutro
i uveer, kasnije koliinu moemo smanjiti
na 1 licu ujutro. Najbolje je sjeme uzeti u
nekoj kai, na primjer od mladog kravljeg
259
sira i zobenih pahuljica, u koju naribamo
jednu jabuku, dodamo licu meda i razrijedimo (u kau) s mlijekom; ili za doruak po
jedemo au jogurta pomijeanog s jednom
licom soka od rakite i jednom do dvije li
ce krupno mljevenoga lanenog sjemena.
Najjednostavnije je, a i najdjelotvornije, da
licu lanenog sjemena pomijeamo s kaom
od jabuka ili naribanom jabukom i pojede
mo za doruak.
Moramo znati i to da se mljeveno laneno
sjeme brzo kvari. Treba ga potroiti u 8 do
14 dana, inae laneno ulje u njemu uegne.
U posljednje vrijeme se upozorava da la
neno sjeme moe biti opasno i zbog prus
ke kiseline u njemu. Kao i u brojnim dru
gim sjemenkama, na primjer u bademima,
trenjama ili ljivama i u lanenom sjemenu
ima pruske kiseline. Ali ona je u spoju koji
ne daje nikakvu slobodnu prusku kiselinu.
Da bi kiselina mogla eventualno tetno dje
lovati, trebalo bi pojesti toliku koliinu la
nenog sjemena koja bi premaivala medicin
ske potrebe. Stoga ne bi trebalo da nas to
u praksi zbunjuje. Sasvim male koliine
pruske kiseline, kao to su na primjer i u
poznatoj trenjevoj vodi, nisu tetne nego
ak openito potiu organizam. Usprkos ke
mijskim i eksperimentalnim nalazima, jo se
nitko nije otrovao lanenim sjemenom.
L i p a - c v j e t o v i (droga: Flores Tiliae)

Narodni nazivi: lipac - lipolist - pozna lipa
- sitnolista lipa
Danas gotovo samo jo stariji ljudi stare
kole sabiru nekada tako omiljene cvjetove
lipe. Potpuno su u pravu i treba da i dalje
ostaju dosljedno i konzervativno na tom
putu. Uz aj od bazge, aj od lipovog cvijeta
je najpoznatije sredstvo za znojenje. Imam
svoje posebno miljenje o postupcima koje
obino poduzimamo da znojenjem iscijedi
mo neke bolesne tvari, i ono ne govori u
korist takvom lijeenju. Ali cvjetove lipe,
naprotiv, rado upotrebljavam za parne ku
pelji.
260
Koci nas su samonikle dvije lipe: Tilia
cordata - bijela lipa i Tilia platyphyllos crna lipa. U medicini se upotrebljavaju cvje
tovi jedne i druge vrste. U njima ima nekog
e t e r i n o g ulja. aj od svjeega lipovog
cvijeta udesno je aromatian i trebalo bi
ga u vrijeme kad lipa cvate vie priprav
ljati i kao domae pie. Nije ni zbog ega
i meci od lipovog cvijeta postao tako omi
ljen. Dobro je u lipov aj staviti i licu
meda.
Od davnina cvjetovi lipe su poznati kao
lijek za znojenje. Ali time jo nije iscrplje
no njihovo djelovanje, slino kao kod bazge.
Cvjetovi lipe j a a j u o b r a m b e n e s n a g e ti
jela naroito protiv i n f e k t i v n e p r e h l a d e i
g r i p e . im osjetimo prehladu najbolje je
popiti nekoliko alica vruega aja od l i p e
s m e d o m . Ne da izazovemo znojenje nego
da organizam uinimo to otpornijim.
I djeci je dobro davati lipov aj. Danas
dobro znamo da ne valja djeci odmah dava
ti za svaku prehladu i svaki katar antibioti
ke kao to je na primjer penicilin ili neki
drugi snaan lijek. Dovoljan je i obini li
pov a j , a ako se dva do tri dana kasnije
pojavi tegoba, jo uvijek imamo vremena da
antibioticima ili nekim drugim primjerenim
lijekom priskoimo u pomo. U novije vri
jeme i medicinska literatura jasno naglaava
da je bolje tako oprezno postupati i da se
tako p o u z d a n i j e zatiujemo od komplika
cija, nego ako onako zabrinuti odmah posegnemo za snanijim lijekovima. Lipov cvi
jet je sastavni dio veine ajnih mjeavina
koje se sada upotrebljavaju za znojenje (spe
cies diaphoreticae). Takav aj moemo i
sami pripremiti mjeavinom jednakih dijelo
va cvjetova lipe, bazge i kamilice.
Na poetku kure znojenja popijemo 2
do 3 alice aja to moemo bre jednu za
drugom, da organizmu olakamo poetak
znojenja. Onda emo moi potvrditi
Kneippove rijeci: ajevi od ljekovitog bi
lja su kao hajka; omekavaju i otapaju, is
te i jaaju.
ajem u elucu zapalimo vatru koja
ugrije cijelo tijelo.
Ljubica
Narodni
- pitoma
ljubica -
m i r i s n a (Viola odorata)
nazivi: diea violica - ljubiica
ljubiica - vijolica - miomirisna
modra ljubica - poljska ljubica
Veseli se prijatnom mirisu i prekrasnoj

modrini lijepog buketia ljubica! Ali opskrbi
se i malom zalihom te ljekovite biljke za
svoju domau apoteku, da bi bolesniku
mogla mirisati jo neko vrijeme nakon toga
to ve odavno bude ocvao taj proljetni
cvjeti.
Sam pridjev odorata znai prijatno mi
risna; to je ona lijepa proljetna mirisna lju
bica koja oko naih ivica procvjeta ve u
oujku. Od te mirisne ljubice upotrebljava
mo korijenje, a rjee cvjetove. Djelotvorna
tvar je s a p o n i n a slian je onome u kori
jenju jagorike. Vjerojatno u ljubici ima jo
manjih koliina drugih djelotvornih tvari,
ali je to jo uvijek sporno. Dovoljni su ve
i sami saponini da se ljubica upotrijebi kao
lijek protiv k a l j a , jer omekava sluz. Dje
lovanje ljubice je slabije od djelovanja jagor
ike, koja ju je zbog toga gotovo potpuno
istisnula.
Maslaak
261
su prijatno gorkastog okusa kao da su zai

njeni. Ako ih nasjeckamo moemo ih same
ili pomijeane s dragucem, krasuljicom i
drugim proljetnim travama upotrebljavati
kao osvjeavajui i okrepljujui namaz na
kruh. Na isti nain pripravljen maslaak ili
mjeavinu moemo upotrijebiti kao dodatak
drugim salatama. Moemo ga svjeeg upo
trijebiti i za razna druga jela.
Maslaak raste po svim njivama, poljima
i kao korov u vrtovima. Grubo nazubljeni
listovi prilegli su uz tlo i ine rozetu. uti
cvjetovi su udrueni u cvjetnoj glavici. Na
kon cvjetanja se pojavljuje sjeme, plodovi od
kojih svaki ima svoj vijenac malih dlaka, na
zvan ubica; iz te zrane lopte sjemenke se
rasprostranjuju pomou vjetra na velike raz
daljine.
Korijen maslaka see duboko u zemlju
i tipino je vretenast, zbog ega je maslaak
kao korov teko istrijebiti iz vrta. Ako mas
laak reemo u gornjem dijelu, u zemlji obi-
no i dalje ostaje bar komadi korijena, a iz

njega opet potjera nova biljka.
U medicini se upotrebljavaju prije sve
ga ti d e b e l i k o r i j e n i veinom zajedno s
osuenim zelenim dijelovima (Radix taraxaci cum herba). U maslaku ima mnogo
gorke tvari nazvane t a r a k s a c i n , a uz to
jo cijeli niz drugih tvari, kao to su na
primjer karotinoidi, inozit i enzimske
supstancije.
Maslaak najprije potie djelovanje jetre
i b u b r e g a da izluuju vee koliine ui i
mokrae. Lijeenje maslakom dobro je za
sva oboljenja koja su povezana s jetrom i
ui. Zato se maslaak preporuuje za u
ne k a m e n c e kao sredstvo za spreavanje
stvaranja veih kamenaca ili nastajanja no
vih. Isto vrijedi i za bubrene kamence. I
ovdje maslaak pospjeuje uklanjanje kame
naca, pri emu je najvanije rano uklanjanje
najmanjih kamenitih tvorbi, dok su jo u
obliku pijeska.
aj od korijenja pripremamo kratkotraj

nim kuhanjem nakon ega treba da neko
vrijeme odstoji. Cvjetove stavljamo samo u
vrelu vodu da se ne bi izgubila djelotvor
nost arome.
M a j i n a d u i c a (vidi pod Timijan)
M a s l a a k ( T a r a x a c u m officinale)
Narodni nazivi: radi - regrat - popovo
gumance - utenica - uhko zelje - divja
uenica - talijanska salata
Maslaak je divna biljka, koju bi svatko
morao poznavati i znati kako se moe ko
risno upotrijebiti. Naroito ga preporuuje
mo ljudima s bolesnom jetrom.
Maslaak se odavno upotrebljava kao li
jek izbora i kao dobra proljetna salata.
Svjei listovi m a s l a k a dobro prijaju jer
l.jubica mirisna
Neven
262
Tako se spreava stvaranje bubrenih

kamenaca. Ujedno treba piti i mnogo te
kuine. aj se pripravlja tako da se 2 do 3
liice droge umijeaju u pola litre vrele
vode i ostave tako 10 do 15 minuta, a piju
se rano ujutro. Pijenje velikih koliina djelu
je kao nekakav vodni mlaz koji droga svo
jim karakteristinim poticanjem na izluiva
nje mokrae jo poveava. Dovoljno je da se
samo ujutro popije mnogo aja od maslaka.
To se ne smije raditi uveer jer bi mokrenje
ometalo san. Za une tegobe dovoljne su
manje koliine tekuine ujutro, a u podne
alica aja koji pripravljamo od 1 liice
droge. Dobar i jo jednostavniji je Kneippov sok od maslaka. Za une tegobe
uzme se po t lica toga soka ujutro i u pod
ne, a kod bubrenih tegoba 2 lice ujutro
najedanput i mnogo tekuine.
N e v e n (Calendula officinalis)
Narodni nazivi: ognjac - prstenjac
- zimorod - utelj - bilek
Neven je prvorazredna ljekovita biljka. Kalendula je odlina za lijeenje irova i gnoj
nih upala, a i liajeva. Pravimo mast i njome
maemo oboljelo mjesto. Iz tih Kneippovih
rijei vidi se i u koje ljekovite svrhe se upot
rebljava neven.
Mast od kalendule je ljekovito sredstvo
za mazanje upornih irova i rana koje slabo
zacjeljuju. Povoljno djeluje i na gnojnu upalu
potkoljenice za koju se inae zna da nerado
zacjeljuje.
Neven najvie nalazimo po vrtovima
gdje se uzgaja kao ukrasna biljka. Ima lijepe
naranastoute cvjetne glavice koje su kod
vrtnih oblika veinom pune. Mast od kalen
dule pripravlja se od tih cvjetnih glavica. U
cvjetovima ima mnogo djelotvornih tvari
koje se meusobno izvrsno dopunjuju i pot
pomau. Uglavnom je rije o utom pig
mentu, utoj boji srodnoj karotinu, dakle
supstanciji koju nalazimo u mrkvi i mnogim
drugim biljkama. Potie rad stanica. Pospje
uje primanje kisika, dakle oksidaciju u sta-
Ljekovito bilje
nici. Djelovanje te boje koja je u nevenu, kalendulina, dopunjava jo eterino ulje, gorke
tvari, saponini i smole.
Ubrzo nakon to mast od kalendule na
maemo na rane opazimo kako pospjeuje
zacjelivanje. uta boja daje karakteristinu
boju masti. Vano dobro svojstvo te masti
je da ne razdrauje. Namaze se na platnenu
krpu sloj debljine hrpta noa, krpa se stavi
na ranu ili ir, pokrije s malo vate i sve to
uvrsti zavojem a na manjim mjestima i
flasterom.
O d o l j e n (Valeriana officinalis)
Narodni nazivi: baldrijan - majina trava
- macina trava - maja trava - peltrani
- odolen devesin
(kloljen je najbolje biljno sredstvo za smi
rivanje ivaca. Neopravdano je povreme
no bio zapostavljen. Neki ga ne vole zbog
neobinog mirisa i okusa. Glavna greka
je u svakom sluaju to premalo odoljena uzimamo. Treba ga uzeti u velikim
koliinama da bi njegovo djelovanje na
ivce dolo do izraaja. Gotovo da i nema
smisla uzeti samo nekoliko kapi. Treba uzeti
najmanje pola liice ili punu liicu tinktu
re odoljena. Tada moemo biti uvjereni da
C se ispoljiti njegovo smirujue djelovanje.
Najbolje je tinkturu odoljena uzimati sa e
erom: liicu odoljenove tinkture izlijemo
na kocku eera da je upije, a kapi moemo
uzimati i s vodom.
Isto vrijedi i za aj od odoljena. Priprav
ljamo ga od korijena odoljena, koji se pro
daje razrezan na komadie kao droga odo
ljena. Za 1 alicu je potrebna vrhom puna
liica droge, ali nije greka uzeti ni dvije
liice po alici. Budui da djelotvorne tvari
odoljena treba da izvlaimo iz korijena,
najbolje ga je preliti vruom vodom, pa za
tim ostaviti nekoliko sati da odstoji. Uko
liko elimo aj od odoljena napraviti kao
sredstvo za pospjeenje spavanja, oparak
moramo napraviti ve ujutro i drati ga
pokrivenog do veeri. Prije spavanja ga po-
Oputina
pijemo polako, u gutljajima Ako elimo odo
ljen uzeti za ope smirenje u toku dana, na isti
nain pripravljamo cijelu koliinu aja ve
uveer i ostavimo ga da odstoji cijelu no.
Kad neku drogu namaemo kratko vrijeme
u vreloj vodi, to zovemo infuziranje, a kada
djelotvorne tvari iz nje izvlaimo dugotrajnije,
to se zove maceriranje. Za odoljen je ve i
to dovoljno. Ali jo je bolje ako odoljen pri
pravljamo infuziranjem i maceriranjem, dakle
najprije ga oparimo vrelom vodom (infuz), a
zatim jo i dugotrajnim moenjem u hladnoj
vodi dobivamo i hladni ekstrakt (macerat).
Nema nikakvog smisla mijeati odoljen i
droge u kojima ima eterinih ulja, kao to je
na primjer matinjak koji takoer djeluje
smirujue, jer njega upotrebljavamo prije
svega kao oparak (infuz). Za matinjak nije
dovoljno hladnom vodom izvlaiti djelot
vorne tvari. Ali ako dodamo 20 do 30 kapi
odoljena u aj za smirenje pripravljen od ka
milice, komoraa i kima moemo mu znat
no poveati djelovanje.
Sasvim neto drugo od obinih kapi
odoljena (Tinctura Valerianae) jesu eteri
ne kapi odoljena (Tinctura Valerianae aetherea). Kao to ve kazuje samo ime, uz al
kohol je u kapima i eter kao sredstvo za
otapanje. Meutim, eter je tvar koja oivljava,
koja uzbuuje, dakle suprotna odoljena. U tim
eterskim kapima odoljena prevladava djelova
nje etera Zato ih upotrebljavamo kao lijek za
brzo ponovno oivljavanje kod nesvjestice.
Ali ne dolaze u obzir kao lijek za smirenje.
Odoljen je kod nas vrlo rasprostranjena
biljka. Raste na vlanim mjestima, umskim
obroncima, pa ak i na umskim stazama.
Visok je oko 1 metar i moe se lako raspoznati po karakteristino krutoj, vrlo malo
razrasloj stabljici, na kojoj su nasuprot
smjeteni listovi perasto razdiljenjeni. Cvje
tovi su bjelkasti i crvenkasti sastavljeni u
patitac. U korijenu odoljena ima cijeli niz
tvari, a sve djeluju podjednako smirujue na
sredinji ivani sistem.
Iako je kemija u meuvremenu pronala
mnogo lijekova za smirenje, odoljen jo ima
vanu ulogu. Jo i sada je jedan od najboljih
263
i uz to najmanje tetnih lijekova u biljnom

svijetu. Upotrebljava se na tri naina: pri
openitoj uznemirenosti i nervozi koja
se moe jo i poveati uslijed razdraenosti,
pri nesanici koja je posljedica nervoze, po
gotovu kad se ne moe zaspati; pri iva
nim sranim tegobama popraenim lupa
njem srca i osjeajima straha u predjelu srca.
U svim navedenim sluajevima odoljen se uz
ima u obliku kure nekoliko tjedana uzastop
no. Isto tako koristi i kod akutnih tegoba, ali
tada dajemo prednost kapima.
Usavravajui davno priznate Kneippove
biljne ajeve knajpovska tvornica lijekova je
u novije vrijeme proizvela vremenu primje
rene ajeve koji se brzo otapaju, poznate
pod nazivom Pressana. To su ekstrakti bi
ljaka, prakovi koji se samo preliju vrelom
vodom i aj se moe odmah piti. To je ve
liko olakanje za ovjeka dananjega uurba
nog vremena. Na taj nain kuru s biljnim
ajcvima moemo provoditi i za vrijeme
rada, na putovanju i na odmoru, a taj oblik
je isto tako dobar i u akutnim sluajevima
jer se aj moe odmah pripraviti. Odgova
rajue sredstvo za smirenje je Kneippov
Nervopressan aj, ekstrakt odoljena koji
se moe odmah otopiti, a u kojem ima i ma
tinjaka. U au vrele vode stavi se porav
nata liica tog pripravka. Uz navedeno po
znat nam je i Kneippov sok od odoljena,
koji se uzima 2 do 3 puta dnevno po 1 lica.
Ako moemo uzimamo ist, a inae pomi
jean s vodom. Vrlo promiljena mjeavina
su takozvane Seda Kneipp draeje u ko
jima su odoljen i hmelj; uzimamo tri puta
dnevno po 1 do 2 draeje; uveer da lake
zaspimo, uzmemo 2 do 3 najedanput, a pro
gutamo ih s malo tekuine.
O p u t i n a ( P o l y g o n u m aviculare)
Narodni nazivi: pasja trava poputina
troskot ivinska trava ptiji dresen
Raste biljica, gotovo nezamjetna, obino
oko kua, po seoskim dvoritima, ali i uz
putove.
264
Oputina je tipini predstavnik biljaka na
prostorima po kojima ljudi mnogo hodaju.
Njezina najvanija djelotvorna tvar je kremina kiselina. Postala je poznata kad je
farmakolog prof. Kobert iz Greifswalda pus
tio u prodaju svoj aj za plune bolesti sa
stavljen od preslice, smrdljive koprive i
oputine. Sve te tri biljke imaju mnogo kremine kiseline koja bi trebalo da pomae pri
lijeenju tuberkuloze plua. Tadanje Kobertove pretpostavke kasnije se nisu potvrdile. A
i samu kreminu kiselinu za lijeenje tuber
kuloze plua danas sve vie potiskuju bolji
lijekovi. Meutim, kremina kiselina se jo i
sada mnogo upotrebljava za ope pobolja
nje izmjene tvari, za kamenie i u ne
kim nedostacima krvnog optoka. U tu
svrhu moemo upotrebljavati oputinu, koju
je u novije vrijeme gotovo potpuno potis
nula preslica jer ima neto vie kremine ki
seline.
Oputinu obino upotrebljavamo kao aj.
Jednu licu droge kuhamo na tri alice vode
10 do 15 minuta; tu koliinu podijelimo na
cijeli dan. Biljke u kojima ima kremine ki
seline treba kuhati, jer u protivnom iz njih
ne dobivamo dovoljno kiseline.
P a p r e n a m e t v i c a (Mentha piperita)
Narodni nazivi: nana - pitoma nana paprena nana - poprova meta - dimljus metva ljuta nana crna nana merka
Paprena metvica je ve dugo poznata ljeko
vita biljka. Potjee iz Istone Azije, a kod
nas je poznata samo u kulturi. Botaniki
gledano ona je krianac vie vrsta metvice,
vjerojatno vrsta koje su samonikle samo u
unutranjosti Azije. Njeno sjeme kod nas ni
kada ne dozrijeva, a razmnoava se samo
podzemnim vrijeama. Dobro uspijeva u
malo vlanom, humusom bogatom tlu. Bu
dui da se uzgaja plantano, a lako se i spre
ma, uistinu je jeftina, za razliku od kamilice.
Droga je lie paprene metvice (Folia
Menthae piperitae). U njemu je sadrano
eterino ulje, ulje paprene metvice. Ono
Ljekovito bilje
je sastavljeno od cijelog niza djelotvornih
tvari od kojih je najpoznatiji mentol. Iako
najpoznatiji, sam mentol ne moe zamijeniti
ljekovito djelovanje ulja paprene metvice ili
ak cijele biljke. Njemu se pripisuje u stvari
samo mali i skroman dio ljekovitog djelova
nja cijele paprene metvice. Ona je priznata
kao ljekovita biljka jer djeluje na tri naina.
U prvom redu smiruje crijeva i spreava
nadimanje, te potie stvaranje i izluivanje
ui. Tree njezino djelovanje je smirivanje
i uklanjanje bolova u sluznici crijeva, koje je
blago anastezirajue. U tome je zapravo
bit djelovanja paprene metvice, koje se cije
ni kod slabosti, podraaja na povraanje i
povraanja. Ula je u sastav Kneippova
Cholapressan aja prije svega zbog svog
holagogenog djelovanja tj. povoljnog utjeca
ja na stvaranje i izluivanje ui.
Paprena metvica je slino kao kamilica
jedan od naih najvanijih lijekova za elu
dac i crijeva. Ali poto djeluje sasvim dru
gaije nego kamilica, i upotrebljava se bitno
drugaije. Upotrebljava se za lijeenje elu
anih tegoba bolesnika s oboljelim u
nim mjehurom i kod crijevnih tegoba po
vezanih s osjeajem napunjenosti, slabou,
|xxlrigivanjem, sklonou poveanom pri
tisku plinova i nadimanju. Za sve te tego
be treba dugo piti aj paprene metvice u
obliku kure. Ali u nekim sluajevima ona
moe djelovati i odmah, na primjer kod
akutnih eluanih tegoba i dispepsija.
Pelin
265
jer omamljuje kone ivce odakle osjeaj

svjeine.
Kovrava m e t v i c a (Mentha crispa) nije
nita drugo nego jedna vrsta prave paprene
metvice. Upotrebljava se na isti nain i vri
jednost im je jednaka.
Naa domaa v o d e n a m e t v i c a (Mentha
aquatica) danas se vrlo rijetko upotrebljava.
Po svojim djelotvornim tvarima i upotrebi
slina je paprenoj metvici, ali djeluje bitno
slabije od nje. Prije svega je mnogo manje
aromatina tako da gotovo i nema opravda
nja da se upotrebljava uz paprenu metvicu.
P e l i n (Artemisia absinthium)
Narodni nazivi: akenac - beli pelin
- dul - gorika - oksijenac - pelim - pelen
- turski neven - vermut - uhki pelin
Teko bi se mogao nai bolji lijek za elu
dac od pelina. Dakle ako nemamo teka, a to
je posljedica loe probave, pomoi e pe

lin. Ako jelo ostaje da lei u elucu, tako
er e pomoi pelin. Pogotovu ga prepo
ruujemo pri gubljenju teka. Istjeruje vjet
rove iz eluca, poboljava i pospjeuje e
luane sokove, bilo da ga uzimamo kao
aj ili praak.
Pelin raste divlje uz putove i u blizini
ljudskih naselja. Njegova prvobitna domovi
na je Sredozemlje, a iz vrtova je podivljao i
kod nas na mnogim mjestima raste kao pra
va samonikla biljka. To je visoka biljka s
plavkasto sivim listovima s duguljastim lancetastim krpastim dijelovima i neznatnim
malim cvjetovima u glavicama. Pelin moe
mo prepoznati po listovima: ako ih otkinemo i pomiriemo, osjetiti emo njihov
karakteristino gorko aromatian miris.
Upotrebljavamo cijelu biljku (Herba Apsinthii).
Pelin je jedna od naih najee upotrebIjavanih ljekovitih biljaka. Stoga je i sastavni
Paprenu metvicu odmjeravamo kao i

obino, liicu droge na alicu vrele vode i
promijeamo ne kuhajui, nakon 10 minuta
popijemo dok je jo vrlo toplo. Ponekad je
dobro aj paprene metvice zasladiti ee
rom ili medom. To ne podnose jedino elu
ani bolesnici koji imaju previe kiseline.
Ulje paprene metvice moe se upotreblja
vati i izvana. Njime namaemo sljepooni
ce i elo ako nas boli glava, kao da imamo
migrenu. Ali pri tome treba voditi rauna o
oima. isti mentol upotrebljavamo izvana
kao alkoholni ekstrakt i utrljavamo ga pro
tiv svrbea. Upotrebljavamo ga i kao vodu
za kosu, u kom sluaju se zove ledena voda
Oputina
Piskavica
266
dio Kneippovog tonika za eludac i Flatuol tableta. To je potpuno opravdano jer
odlino djeluje na izluivanje ui i eludac.
21a pelin kaemo da je aromatino gorki
lijek, jer pored gorke tvari sadri i eterino
ulje koje je posebne arome. Upravo kombi
nacija tih spomenutih djelotvornih tvari
daje pelinu znatnu ljekovitu vrijednost. Po
opsegu i jaini svoga djelovanja pelin vie
vrijedi od biljaka koje su samo gorke, kao
na primjer kiica i sranik.
Pelin najvie upotrebljavamo protiv kro
nine upale eluane sluznice i unih
kamenaca, a dobro djeluje i kod eluanih
i crijevnih tegoba povezanih sa unim.
Ljudi koji pate od tih tegoba obino nemaju
samo greve nego i neke neprijatne i vei
nom potpuno neodredive eluane tegobe
popraene osjeajem teine, zatim podrigi
vanje, pritiskanje u elucu i teko mogu
podnijeti jelo, pogotovu ako u njemu ima
mnogo masti. Budui da i u pelinovu aju
ima eterinog ulja, pijemo ga toplog nakon
jela, isto kao kamilicu i paprenu metvicu;
moe biti i prilino topao. Gorki ukus se ne
moe poboljati eerom ili medom. aj od
pelina moramo piti onakav kakav je. Neki
to ne podnose, ali mnogi se ubrzo naviknu
i zavole ga. Ipak se aj od pelina ne pije vie
od 4 do 6 tjedana nakon ega ne prija. Ali
4 do 6 tjedana je dovoljno da pelin djeluje.
Bolesnici uvijek nanovo pripovijedaju kako
se nakon takve kure s pelinom osjeaju bo
lje. Naroito bolje podnose jelo nakon toga.
Zucni mjehur se opet smiri, a tako i uni
kamenci. A to i jest ono to elimo postii.
U Vezi s takozvanim uklanjanjem unih ka
menaca imamo nekoliko napomena. Dolazi
u obzir samo uistinu u rijetkim sluajevima
i samo pod lijenikom kontrolom, jer se
moe dogoditi da se neki kamenac u u
nim kanalima zaglavi i izazove opasno
stanje. U velikoj veini sluajeva pokua
mo razdraene i upaljene une kanale
opet izlijeiti i smiriti. Pri tome nam po
mae pelin.
Pelin moe djelovati i odmah. Kad se
uni bolesnici osjete opet zdravima pa po-
Ljekovito bilje
jedu obilan ili premasan objed, nakon neko
liko sati osjete teke tegobe a moda im za
prijeti i napad. Ako tada odmah popiju 1 do
2 alice aja od pelina, esto se mogu spasiti
nesree.
Omiljene su i pelinove kapi, koje se upo
trebljavaju odmah. Uzima se 20 do 30 kapi
koje treba razrijediti u znatnoj koliini vode
jer su inae previe gorke i neprijatne. Stoga
svim bolesnicima od ui preporuujemo da
na putovanja uzimaju boicu pelinovih kapi
da bi mogli odmah sebi pomoi ako im za
prijeti uni napad. Isto tako dobro djeluje
i Kneippov biljni sok od pelina koji se
pije na lice.
Pelinkovac je danas vrlo znaajan. Do
bar pelinkovac je uistinu pravi lijek koji do
bro podnose eluani bolesnici, a i uni.
Ali pelinkovac mora biti uistinu dobar.
Dobiva se tako da se najbolje juno vino
destilira preko pelina. Ali upozoravamo da
ima mnogo jeftinih pelinkovaca koje pod
nosimo vrlo slabo i zbog kojih pelinkovac
dolazi na lo glas. Razumljivo je to neke
takve pelinkovce slabo podnosimo jer su
pravljeni od ne tako dobroga bijelog vina i
nisu ni destilirani s pelinom nego su im
samo dodate kapi ili ulje od pelina. To nam
moe samo koditi. Takve slabe pelinkovce
najtee podnose eluani bolesnici koji su
ve operirani od ira na elucu. Opisano
je mnogo sluajeva nevolja u koje je boles
nik zapao zbog toga, pa i u pravi alkoho
lizam. To moemo razumjeti jer kod njih
pelinkovac prodire vrlo brzo u crijevo i
brzo se i apsorbira, a ve male koliine
pelinkovca mogu tako uzrokovati osjeaj
opijenosti.
aj od pelina daje se i protiv glista
pogotovu malih bijelih glista kod djece.
Ali ne smijemo pelinov aj kao drago
cjeni lijek zamjenjivati s apsintom. On se
takoer pravi od pelina ali kao jaka rakija
koja se pije sama ili sa ajem. Apsint je is
ta opojna droga, rasprostranjena samo u
sredozemnim zemljama, a u Francuskoj
ve dugo zabranjena posebnim zako
nom.
Piskavica
P e t o p r s t a (Potentilla tormentilla)
Narodni nazivi: koren protiv proliva
- krvavi koren - petolista - srenjak
- sranik - trava od srdobolje - trava
od srca
Ljekoviti dio ove biljke je podanak koji je na
prerezu crven. Boju biljci daje tormentiljsko crvenilo, jedna od djelotvornih tvari u
biljci ali nije glavni nosilac ljekovitog djelo
vanja. To su prije svega tanini (treslovine).
Petoprsta je jedna od naih najboljih i najja
ih ljekovitih biljaka koje sadre tanin. Prije
nego to je utvreno to njezino svojstvo,
zbog tanina su upotrebljavane droge nekih
drugih biljaka iz inozemstva, meu kojima
je na prvom mjestu bila Ratanhia. Ve za
vrijeme prvoga svjetskog rata kad se ratanija nije mogla uvoziti, poela je potraga za
domaom biljkom bogatom taninima. Medu
ostalima naena je i petoprsta. Njezino dje
lovanje je ak i jae od djelovanja ratanije.
To ne znai da je petoprsta postala nekakav
surogat za inozemne droge koje imaju tanin,
nego smo staru domau biljku ponovno
otkrili ili, bolje reeno, nali novu mogu
nost njezine upotrebe. Dok je svojevremeno
petoprsta bila upotrebljavana vie kao lijek
za ienje krvi, u posljednje vrijeme je po
stala jedan od naih najboljih lijekova za
zatvaranje. I zbog toga se upotrebljava i
prije svega protiv proljeva. Jo je i Kneipp
poznavao petoprstu i njezino djelovanje i
rado ju je propisivao kao lijek za regulira
nje krvi i njezino odravanje u dobrom sta
nju. Vrlo je vjerojatno da je i on poznavao
njezinu djelotvornost protiv proljeva, jer je
napisao: Petoprsta e kao aj ili kao praak
pouzdano djelovati protiv tekog proljeva.
Danas se u te svrhe vrlo esto propisuje
petoprsta. aj koji se pripravlja od podanka
treba neko vrijeme kuhati. Jo je bolje ako
podanak usitnimo i uzimamo ga na liice
kao praak. Danas se jo vie upotrebljava
tinktura od petoprste (Tormentill-Tinktur). Stee, a ne obuhvaa samo crijevnu
sluznicu, nego izrazito jako i sluznicu usta,
a prije svega desni. 5 kapi tinkture stavi se
267
u au vode i grglja se pri upali u vratu ili
razraenosti usne sluznice. Isto tako i desni
moemo namazati nerazrijeenom tinkturom. Takva upotreba petoprste potvrdila
se naroito kod krvarenja iz desni uslijed
paradontoze. Petoprsta raste na vrlo razlii
tim mjestima, ali u svakom sluaju tlo mora
biti kiselo. Vlanost tla nije bitna, pa je na
lazimo i po bjelogorinim umama i livada
ma i po vlanim movarama. Cvjetovi su
mali, uti i imaju po etiri krunina listia.
Biljka je niska i skoro neprimjetna, ali brzo
je prepoznajemo po utim cvjetiima koji su
kao zvjezdice na zemlji, a listii stoje kao pr
sti na ruci po emu je biljka i dobila ime pe
toprsta. Podanak (Rhizoma Tormentillae)
vrlo je velik u usporedbi s nadzemnim di
jelovima biljke. U njemu su ljekovite tvari.
U medicinskim krugovima se zadralo
ime Potentilla tormentilla, ali sada je pravil
no botaniko ime za petoprstu Potentilla
erecta ili uspravna petoprsta. Ali droga se
i dalje zove Rhizoma Tormentillae.
P i s k a v i c a (Trigonella Foenum
graecum droga Foenum g r a e c u m )
Narodni nazivi: boja travica grohotua
- grko sijeno - prosenica - jarev rog
- kozji rog - rogaii
To je sredozemna biljka koja se mnogo
upotrebljavala u staro doba. Pripada istoj
porodici kao djetelina pa su joj i listovi troprsti. Ali je cijela biljka mnogo vea od ve
ine naih djetelina.
U ljekovite svrhe upotrebljava se sjeme;
i to samo vanjsko slino kao laneno sjeme.
Sjeme skuhamo u malo vode tako da dobi
jemo uljenu kau, stavimo je u male plat
nene vreice i odmah vrue stavljamo na
oboljelo mjesto. Te vrue komprese stav
ljamo na ireve i ognojena mjesta da bre
sazru. Vrue obloge radimo i za druge bo
lesti, tako na primjer kod kroninog reu
matizma, odnosno svugdje gdje je potreb
na velika vruina na usko ogranienom
dijelu tijela.
268
Kneipp jc mnogo cijenio piskavicu: Od
svih meni poznatih sredstava piskavica je
najbolja za vanjsku upotrebu, jer lijei opek
line i ireve.
Piskavica sada gotovo vie ne dolazi u
obzir za unutarnju upotrebu. Kneipp je
mnogo cijenio oparak od piskavice za grgljanje protiv oboljenja grla.
P l u n j a k (Pulmonaria officinalis)
Narodni nazivi: lisac - liac - medunika
- plunik - plunica - trava od buje
- turski svati - velik danak - igerinjak
Plunik spada medu lijepe proljetne cvjeto
ve naih bjelogorinih uma. Lako ga pre
poznajemo po vrlo karakteristinoj lx>ji
cvjetova koji su u poetku crvenkasti, zatim
modrikasti, a jedni i drugi su na istoj biljci.
Ljeti kad cvjetova, a djelomino ni cvjetnih
stabljika, vie nema, razvijaju se prizemni
listii; oni su vrsti i relativno veliki, a lako
ih prepoznajemo po bjelkastim pjegama na
gornjoj strani.
Plunjak je odavno poznati lijek za i s
k a l j a v a n j e . To pokazuje ve sam naziv
Pulmonaria (pulmo na latinskom znai plu
a). Upotrebljavamo cijelu biljku (I lerba
Pulmonariae). U njoj ima kremine kiseline,
sluzi i saponina. Pije se kao aj, veinom oslaen medom, a rijetko sam. Plunjak je i
danas omiljeni sastavni dio plunih ajeva
pa tako i Kneippova B r o n c h i - P r e s s a n
a j a u p r a h u , koji je moderni oblik u pri
pravljanju aja. Potrebno je samo liicu
praka preliti vrelom vodom, pa ve imamo
izvanredno djelotvoran aj.
P o d b i j e l (Tussilago farfara)
Narodni nazivi: bjelokopitnjak - konjski
lopuh konjsko kopito lapuh
- vinogradska kopaica - podbelek
Priroda je stvorila toliko razliitih trava i
biljaka na koje ne obraamo dovoljno pa
nje ili ih uope ne zamijetimo, tovie esto
Ljekovito bilje
je ovjek ak i veseo ako moe da utne
neku takvu biljku. To se dogodilo i podbijelu, koji se obino smatra pravim koro
vom. Ali tko tu biljku upozna, visoko e
je cijeniti i svrstavati u odline domae li
jekove.
Podbijel cvate u najranije proljee. Njego
vi se zlatnouti cvjetovi pojavljuju ve u
oujku. Uz seoske putove, uz staze i po e
ljeznikim nasipima vrlo je est. Kad ocvate
i oplodi se, cvjetna stabljika odumre. U ljeto
se pojavljuju veliki uglasti i grubo nazubljeni listovi, koji su na donjoj strani bjelkasto
pustenasto dlakavi. Listovi su ponekad zais
ta veliki. Ali po veliini ih ipak premauju
listovi poznatog ika koji raste po vlani
jim mjestima i uz potoke.
U ljekovite svrhe upotrebljavaju se cvje
tovi p o d b i j e l a (Flores Farfarae) i listovi
p o d b i j e l a (Folia Farfarae). U njima ima
sluzave tvari i neke gorke tvari. Ve samo
ime Tussilago koje potjee od latinskog iz
raza Tussis to znai kaalj, pokazuje zato
se biljka upotrebljava. Cvjetovi i listovi pod
bijela priznati su lijek za kaalj. Podbijel je
pravo istilite za unutranjost prsiju, rekao
je Kneipp. Omekava sluz i olakava i potie
iskaljavanje, zahvaljujui djelovanju gorke
tvari koja je u njegovim listovima i cvjeto
vima. Tako je podbijel odlian lijek za one
koji imaju k r o n i n i k a a l j . Oni imaju esto
bronhijalne katare povezane s p r o i r e n j e m
p l u a (enfizem) koji se mogu vui godina
ma i postaju tei kad pone hladno doba
godine. aj od podbijela djeluje vrlo dobro
i pri tegobama nekih a s t m a t i a r a . Za tak
ve je bolesnike naroito primjerena alica
toploga aja od podbijela rano ujutro, im
ustanu, da im olaka iskaljavanje sluzi koja
se nakupi u toku noi. Da bismo odmah
ujutro imali aj pri ruci, uobiajilo se da ga
pripravimo uveer, nalijemo u termos bocu
i stavimo na noni ormari.
aj se pripravlja od vrhom pune lice
jednakih dijelova listova i cvjetova koje po
mijeamo u vruu vodu i u njoj drimo 10
minuta, a zasladimo medom ili eerom. To
je vano upravo za aj za iskaljavanje, jer
Preslica
269
jaa ljekovito djelovanje. Zatim pijemo aj

topao i u gutljajima. Rano ujutro popijemo
po jednu alicu aja, u podne takoer i sva
kako uveer prije lijeganja
Podbijel je jedna od onih biljaka za iska
ljavanje koju je najbolje uivati s a m u . U
upornim sluajevima mogu se staviti i dvije
lice listova i cvjetova. Bolje je ne mijeati
podbijel sa drugim biljkama koje takoer
smiruju kaalj.
K n e i p p o v sok od p o d b i j e l a upotreb
ljava se prije svega u dugotrajnim kurama
bolesnika; za kronian kaalj treba uzimati 3
puta na dan po 1 licu soka. Ali moemo ga
dobro upotrijebiti i pri akutnim oboljenji
ma. U tom sluaju stavimo 1 licu soka na
alicu vrele, medom zaslaene vode. Da se
med bre rastopi, u alicu najprije stavimo
samo malo vode i dobro promijeamo.
Tek onda dolijemo toliko vode da alica
bude puna i dodamo 1 licu soka od pod
bijela.
Plunjak
Nekada su se listovima podbijela lijeile i

vanjske rane, prije svega one koje su s l a b o
z a c j e l j i v a l e i upaljeni koni osipi. Svjee
listove stavimo na bolesno mjesto ili ih za
vojem vrsto zavijemo slino kao to postu
pamo i s listovima trpuca. Danas gotovo
nitko vie ne lijei na tako jednostavan na
in, ili samo u nudi kad nema pri ruci ni
ega drugog. Ali moe biti jo i sada koris
no da listove upotrijebimo usput, kad nam
se desi da nam na putovanju ili etnji na
primjer smetaju komari ili ose.
P r e s l i c a , poljska (Equisetum arvense)

Narodni nazivi: konjogriz konjski rep
kositrena trava njivska preslica
- poljski cink rot - rastavi
Ne moemo dovoljno naglasiti koliko ta
poznata ljekovita biljka odlino i svestrano
djeluje. Preslica ne samo da isti posude,
Poljska preslica
270
zbog ega je sve domaice mnogo cijene
kao sredstvo za ienje, nego lijei i unu
tarnja i vanjska oteenja ljudskog tijela.
Rano u proljee iz zemlje istjera samo nerazgranjena plodna stabljika preslice, koja
na vrhu nosi klas sa sporama. Preslica nema
cvjetova jer spada medu takozvane bescvjetne nie biljke srodne papratnjaama. Njezini
preci su ivjeli jo u davnoj prolosti. Da
nanje vrste preslica su vrlo malene i nepri
mjetne. U ranijim erama nae Zemlje presli
ce su bile velika stabla koja su rasla po
movarama i morskim obalama s drugim
bescvjetnicama u tako velikim koliinama
da je od njih nastao dananji crni ugljen.
U preslici ima mnogo k r e m i n e kiseli
ne. Ona je naa najbolja biljka za kreminu
kiselinu. U njoj ima i malih koliina saponina. Djeluju tako da ovjeka blago podrauju
na mokrenje, ali to djelovanje je jo vrlo ne
pouzdano.
Bilo je ve mnogo spora o tome kako
preslica djeluje. Ona ne dolazi u obzir kao
biljka koja potie na mokrenje, jer za to ima
mo mnogo boljih biljaka. Upotrebu preslice
za tuberkulozu plua spomenuli smo ve
govorei o oputini. Danas se vjeruje da dje
lovanje preslice potjee od kremine kiseli
ne i da uglavnom o p e n i t o p o s p j e u j e iz
m j e n u tvari i p o b u u j e vezivno tkivo.
Time moemo najlake objasniti i brojne
naine upotrebe preslice. Gdje god je rije o
slabljenju vezivnog tkiva, lijeimo presli
com. Time se podruje njezine primjene bit
no promijenilo. Gotovo vie ne dolazi u ob
zir za lijeenje tuberkuloze plua, jer danas
za to imamo vrlo dobar i svestrano djelot
voran lijek streptomicin i nekoliko kemij
skih lijekova. Jedino za staru, jo ne sasvim
izlijeenu tuberkulozu moemo dugotrajnim
lijeenjem preslicom pospjeiti tok lijeenja
plua, ali su to vrlo rijetki sluajevi.
Danas se preslica najvie upotrebljava za
najrazliitije slabosti vezivnog tkiva i slabu
prokrvljenost, a ponekad i pri opim tego
bama u izmjeni tvari. Rjee se preslica upo
trebljava unutarnje kao aj ili sok. Ali toliko
vie dolazi u obzir za v a n j s k o lijeenje u
obliku djelominih ili potpunih kupelji ko
jima dodajemo ekstrakte. Veoma su omilje
ne k u p e l j i za n o g u do g l e n j a s presli
com; pogotovu kad se pojave slabosti veziv
nog tkiva u nogama i tegobe sa sputenim
tabanima, zatim sklonost proirenim vena
ma i s njima povezane gnojne upale. Za lju
de koji mnogo stoje na radnom mjestu ili
zbog neodgovarajue obue imaju deformi
rana stopala i zbog toga mnogo trpe, prava
okrijepa su veernje kupelji s preslicom koja
zapravo omoguava da ovjek moe opet
raditi. Vrlo je preporuljivo kupelji za noge
do glenja povezivati s razgibavanjem nogu;
ve u kupelji treba da noge diemo i spu
tamo i njima kruimo, a nakon kupelji ho
damo na prstima.
Za lijeenje gnojne upale (ira) potkolje
nice, upale vena ili upale hemoroida stavlja
mo o b l o g e s uvarkom od preslice. Za en
ske tegobe pomau kupelji u sjedeem po
loaju s preslicom. Moemo ih pripravljati s
gotovim proizvodima.
aj od preslice za unutarnju upotrebu
treba dugo kuhati, jer u protivnom kremina kiselina iz droge nee prijei u vodu. Sto
ga se odjednom pripravlja ukupna koliina
aja. Jedna lica droge se stavlja na tri alice
vode, kuha se petnaest minuta, polovica se
popije ujutro, a druga uveer. Ili uzmemo
K n e i p p o v sok od p r e s l i c e , po 1 licu 2
do 3 puta na dan. Moemo ga piti kao isti
sok ili pomijean s vodom.
R o t k v a ( R a p h a n u s sativus)
Narodni nazivi: repica - rotkva obina
- poljska repica - goruica
Crna rotkva je dobro sredstvo za ienje
jetre. Te su Kneippove rijei potvrdila i
nova istraivanja. Sok od rotkve pospjeuje
izluivanje ui, pa u nekim tegobama u
vezi sa ui ima prednost ispred drugih li
jekova; tako se sok od rotkve upotrebljava
u vezi s kroninim jetreno-unim bolesti
ma, a prije svega pri kroninoj upali unog
mjehura i kod unih kamenaca. U te svrhe
Rumarin
je sok od rotkve ak vrlo j a k lijek i stoga
se daje samo jaim ljudima, jer ga ljudi sa
slabijim elucem ne podnose uvijek dobro.
Znamo za crnu i bijelu rotkvu. Obje se po
vrtovima uzgajaju u brojnim inaicama. Ali
djelovanje im je jednako. U medicini se ug
lavnom upotrebljava crna rotkva, ali se ini
da nema nikakve znaajnije prednosti ispred
bijele. Glavna djelotvorna tvar je neki g l i k o z i d u l j a od g o r u i c e , za koji znamo da
djeluje kao antibiotik. Uz to u rotkvi ima i
drugih tvari, a prije svega C vitamina. Po
sebno treba naglasiti da dugotrajnim skla
ditenjem djelotvornost rotkve opada. Naj
djelotvorniji je sok koji se dobiva od potpu
no s v j e e rotkve. Uzimamo ga tri puta na
dan po 1 licu nakon jela. Sok od rotkve
bolje podnosimo ako mu dodamo malo top
log mlijeka. U prodaji ima i K n e i p p o v a
s o k a od rotkve koji takoer uzimamo na
lice u obliku kure.
R u t v i c a (Ruta graveolens)
O ovoj plemenitoj biljci koja moe lijeiti,
jo se, na alost, premalo zna; to znai da joj
se ne priznaje odlino djelovanje. Biljke s
nama razgovaraju svojim mirisom. Kako
samo jasno i prodorno rutvica najavljuje
svoju spremnost da nama, ljudima za koje je
stvorena, pomogne olakati razne tegobe!
Tako jasno govori kao da se na svakom
peru lista nalazi mali jezik. Kad bar ne bi
nikad prestali da obavjetavaju o svojoj
spremnosti da pomognu! Bez obzira na to
kako i gdje je upotrebljavamo, uvijek jaa!
Ako zagrizete ma i samo listi, osjetit ete
njezino djelovanje na jeziku. Ubrzo e vam
njezin okus napuniti cijelu usnu upljinu i
prijatno e djelovati, uz to i dugo, kao tam
jan koji napuni kuu.
Rutvica je vrlo stara ljekovita biljka, po
tjee iz Sredozemlja. Uzgaja se po vrtovima.
Najvanija djelotvorna tvar rutvice je
e t e r i n o ulje koje daje karakteristian i ti
pian miris, a uz to sadrava i flavon rutin.
Svojim eterinim uljem lokalno vrlo snano
271
podrauje kou, a i unutarnje moe djelovati
otrovno i uzrokuje abortus. Stoga se danas
upotrebljava mnogo manje nego nekada.
Nije se moglo utvrditi djeluje li posebno na
unutranje organe. Najbolje je gledati na nju
kao na sredstvo za okrepu, kao to je rekao
Kneipp, i kao sredstvo protiv zastoja u venoznom ilnom sistemu, dakle za proirene
vene. Meutim, u posljednje vrijeme su rutvicu s tog podruja gotovo potpuno istisnu
li neotrovni k o k o t a c (Melilotus officinalis)
i divlji kesten (Aesculus hippocastanum).
Ali i dalje je zadrala svoju vrijednost kao
omiljena zainska biljka.
R u m a r i n ( R o s m a r i n u s officinalis)
Narodni nazivi: rozmarin rusmarin
- rumarin zimorad murod
Kiticu rumarina bi trebalo da dobije
svaki gost na svadbi, a na sveanoj prosla
vi morao bi ga imati svatko tko doe na
proslavu. Bilo bi sramota kad bera bilja
ne bi za svoju kunu ljekarnu uspio sabra
ti rumarin.
I rumarin je iz Sredozemlja. On je polugrm, to znai da je odrvenio samo u do
njem dijelu. Listovi su mu uski, na rubu su
dolje savijeni, a na donjoj strani imaju modrikastobijelu prugu. Cvjetovi su relativno
maleni i ljubiasto-modri. Cijela biljka miri
e aromatino.
U medicini se upotrebljavaju listovi ru
m a r i n a . Tvar koja jako mirii je rumarinov kamfor, koji je kemijski jednak pravom
kamforu od kamforovca. Jednako kao pravi
kamfor, i rumarinov p o t i e krvni optok
i dobro d j e l u j e na ivevlje. Rumarinov
kamfor je dobar tonik. Pospjeuje i izluiva
nje ui. Ipak, glavna upotreba rumarina je
u vezi sa ivcima i optokom krvi. Danas se
veinom upotrebljava za vanjsko utrljavanje
i u kupelji od rumarina. Alkoholnu otopi
nu rumarina utrljavamo pri masai reumatskih bolesnika i oboljelih od neuralgije.
Mast od rumarina je dobra protiv rana i ireva koji slabo zacjeljuju.
272
Kupelji s rumarinom danas se vie ne
pripravljaju s uvarkom od cijele biljke. To
ne bi bilo praktino. Upotrebljavamo ek
strakt rumarina za kupelji, kao to je na
primjer Kneippova Aquasan kupelj za
srce (Kneipp-Aquasan Herzbad) ili kao
kupelj s uljem od rumarina (Rosmarin-Olbad). Vrlo elegantan oblik je Kneippova
rumarinska sol za kupelji (Kneipp-Rosmarin-Badesaltz). Takva kupelj s rumari
nom prijatno osvjeava i razbuduje. Stoga
ne dolazi u obzir uveer jer se nakon toga
ne spava dobro. To je prava kupelj za jut
ro koja je bezuvjetno povezana s najmanje
jednosatnim odmorom u postelji. Stoga pre
poruujemo zaposlenima da takve kupelji s
rumarinom u obliku kure uzimaju krajem
tjedna, dakle u subotu uveer ili nedjelju
ujutro, nakon ega se treba odmarati. Takve
kupelji su vrlo dobro sredstvo za osvjeenje za
slabije ljude i one s niskim krvnim tlakom i
smetnjama u krvnom optoku, a i za rekonva
lescente nakon tekih bolesti ili operacija.
Za vrstu masau hladnim sredstvom
najbolje je upotrijebiti ocat od rumarina.
Na au punu vode stavimo 1 do 2 lice
octa od rumarina. Za to moe posluiti i
alkoholna otopina rumarina. Za masira
nje upotrebljavamo nerazrijedenu otopinu, a
najbolje ju je primijeniti na kraju vrste ma
sae miia.
Jo dva naina upotrebe rumarina zaslu
uju da ih se spomene. Za tegobe srca do
bro se pokazalo utrljavanje Kneippove
masti za srce (Kneippische Herzsalbe, Unguentum cardiacum Kneipp). Malo te masti
utrljamo ujutro i uveer u prsni ko iznad
srca. Utrljavamo krunim pokretima. Drugi
oblik je vino od rumarina (Rosmarin-weine). Ve je Kneipp rekao kako da ga pri
pravljamo. Isti recept je jo na snazi. Kneipp
je i posebno cijenio vino od rumarina. a
icu vina od rumarina popijemo nakon
ruka i veere. Ono je takoer tonik za lju
de sa slabim krvnim optokom, a i nakon
napornih bolesti kao to su gripa i upala
plua ili nakon operacija. Vino od rumari
na se prije svega cijeni kao stimulans za
Ljekovito bilje
starije ljude. Jaa ih i odrava svjeima ko
liko se to moe. U tom smislu vino od ru
marina pouzdano koristi bar onoliko koliko
1 bilo koji drugi lijek koji se prodaje uz bu
nu reklamu. Pa ipak, dobro znamo da pra
voga podmlaivanja nema i da ga ne moe
ni biti. Ali starom ovjeku usprkos tomu
moemo pomoi blago potiui njegov kr
vni optok i izluivanje eluanih sokova.
Zbog toga i posebno cijenimo vino od ru
marina. Tko eli izbjei alkohol, neka uzme
2 do 3 puta dnevno po 1 licu Kneippova
soka od rumarina (Kneipp-Rosmarin-Saft).
Novi oblik unutarnje upotrebe rumarinova kamfora su Cardalept kapi, u kojima
uz rumarin ima i nekih drugih ljekovitih
biljaka. Te kapi su poticajno sredstvo ili
analeptik, kako to struno kaemo, za mno
ge ljude koji pate od niskoga krvnog tlaka,
poremeaja u krvnom optoku i ope iscr
pljenosti, a i za starije ljude koji pokazuju
znakove istroenosti ili ve znatno razvijenu
arteriosklerozu (ovapnjenje ila), pogotovu
kad je rije o promjenama vjenanih ila,
kao posljedicama ovapnjenja. Dok je bolest
akutna, uzima se po 30 kapi s vodom. Ako
provodimo kuru, ujutro i uveer uzimamo
po 20 kapi i to jednakomjerno i neprekidno
6 do 8 tjedana.
Da izbjegnemo nesporazume, jo jedan
put upozoravamo da rumarin potie krvni
optok, dakle sve ile tijela zajedno s ekstre
mitetima. Ali rumarin nije lijek za srce u
pravom znaenju rijei, kao to itamo u
starijim knjigama, njegovo poticajno djelo
vanje se iri i na ivevlje. 1 bas to dvostru
ko djelovanje na srce i ivce daje ruma
rinu vrijednost pravog i vrlo upotrebljavanog lijeka. Navodimo jo nekoliko Kneippo
vih izjava koje pokazuju koliko je mnogo
cijenio rumarin; Rumarin svrstavam na
prvo mjesto meu biljke koje su nam po
znate po svom ljekovitom djelovanju.
Rumarin je prije svega dobar lijek za e
ludac jer koristi probavi. Nakon to
popijemo rumarinovo vino, ubrzo osjeti
mo glad.
Sljez, bijeli
273
Rumarin ima neprocjenjivu vrijednost

kao ljekovita biljka i malo je biljaka koje bi
se mogle s njim mjeriti
S l j e z , b i j e l i (Althaea officinalis)
Narodni nazivi ajbi - bijeli sljez - pitomi
slez - slezovina - ljezovina - slez
- trandovilje - trandofil
Mnogo se pije aj od bijeloga sljeza za pre
hlade, kaalj i hripanje. Ja se ne oduevlja
vam previe tim ajem jer nije ispunio moja
oekivanja.
Bez sumnje je ta Kneippova opaska pravil
na i pokazuje da se moemo pouzdati u nje
ga. Bijeli sljez sadrava s l u z a v u tvar. Osim
nje nema drugih djelotvornih tvari u bije
lom sljezu. Kau da on svojom sluzavom
tvari napravi neki zatitni sloj na sluznici.
Ali ako pijemo aj ta djelotvornost moe
obuhvatiti samo drijelo. Stoga moemo i
Rumarin
oekivati djelotvornost samo ako se radi o

poetnoj upali gornjih dinih putova, a ni
kako pri izrazito dubljem kataru dinog ka
nala i bronhija.
Danas se jedva jo upotrebljava aj od bi
jeloga sljeza. On je uglavnom samo d o d a
t a k ajevima protiv kalja, a njegovo djelo
vanje poveava sluz koja ini zatitni sloj.
Od bijeloga sljeza vie ne moemo oekiva
ti. Ali za njega je karakteristino i smirujue
djelovanje pri akutnim upalama eluane
sluznice. U tom sluaju mijeamo obini
sljez s kamilicom. Dobro djeluje i pri k r o
n i n o m k a t a r u d r i j e l a kad suha sluzni
ca uzrokuje esto kaljucanje. Djelotvoran
je i pri upornom kroninom kataru kod
puaa.
Droga bijeloga sljeza jest njegov debeli
korijen. Divlji sljez se kod nas javlja samo
|X)jedinano. Bijeli sljez voli neto slanije
zemljite, pa mu prija uz more. Spada u po
rodicu sljezova kao trandovilije i crni sljez.
Stolisnik
274
Prilino je visoka biljka, s jakim i velikim
korijenjem.
aj od bijelog si jeza najboljje je pripravljati
kao macerat tj. na hladni nain. Sitno nare
zan korijen namae se u hladnoj vodi neko
liko sati, a onda procijedi. Ako bismo kori
jen kuhali dobili bismo gustu masu neprijat
nog okusa, o emu je govorio i Kneipp.
S m r e k a (vidi J e l a i s m r e k a )
S r a n i k (Gentiana lutea)
Narodni nazivi: gencijana gorica
koutnik lincura siritara uta
srenik - trava od srca gladisavka
Sranik je samonikla biljka koja raste u pla
nini. U Jugoslaviji je zatiena zbog ranijeg
neracionalnog sabiranja. Ovaj uti sranik je
drugaija biljka nego poznati lijepi modri sr
anik (Gentiana clusii) koji je nizak i svi mi
koji planinarimo dobro ga poznajemo. uti
sranik, o kojem govorimo, mnogo je vei,
naraste do 1 metar visine i vie, ima velike
rebraste listove s mnogo ilica. uti cvjetovi
su poredani u prljenove a nastaju u nakupi
nama u pazucima listova na gornjem dijelu
stabljike, a u usporedbi s velikim cvjetovima
modrog sranika uistinu su neznatni.
U medicini se upotrebljava korijen i
podanak. Korijen je velik i vretenast te
see duboko u zemlju. Izvanredno je gorak.
Ako zagrizemo komadi korijena sranika,
jo satima osjeamo gorak okus. Taj korijen
izrezan na male komade je droga sranika.
U sraniku ima vie gorkih tvari, a sve
djeluju jednako. Koliko je taj korijen srani
ka gorak i koja je gorina njegovih gorkih
tvari najbolje emo spoznati iz injenice da
se gorki okus dobro razlikuje i u otopini
1: 20.000. U posljednje vrijeme je iz korije
na sranika izolirana neka gorka tvar iji se
gorak okus osjeti ak i kad je razrijeena u
omjeru 1 : 50.000.
Gorka tvar djeluje ljekovito. Zbog te gor
ine sranik se upotrebljava i za proizvod
Ljekovito bilje
nju estokih pia i likera. Gorina potie rad
eluca. eluana kiselina izluuje se u veim
koliinama i hrana bre naputa eludac.
Gorku tvar iz svih sranika upotrebljavamo
i kao sredstvo za izazivanje teka. Kneipp je
o tome rekao: Kad osjetimo muku u elucu
podrigujemo, imamo garavicu, a ako su te
tegobe posljedica nedovoljnog rada elua
nih lijezda, sranik moe mnogo pomoi i
kao aj. Na duljim putovanjima kada ovjek
danima i danima slabo jede i jo slabije pije
te izmoden i bolestan stigne na cilj, boica
tinkture sranika, koju uzimamo u kapima
na eeru, izvrsna je i neprocjenjiva pomo
nica i izbaviteljica.
Upotrebljavamo aj ili tinkturu od ko
rijena sranika. aj treba skuhati, jer se inae
djelotvorne tvari iz tvrdih korijena ne izlu
uju u dovoljnoj koliini. Na 2 alice vode
stavlja se liica droge. Caj se ohladi i pije
hladan u gutljajima. Ne uzima se vie od
10 kapi na pola ae vode prije jela. Pije se
takoer u gutljajima.
Sranik upotrebljavamo za kronine bo
lesti eluca koje prate mlohavost eluca i
sputen eludac. Te su tegobe obino po
praene umorom i slabou. Nakon iscrpljujuih bolesti i operacija kad se izgubi tek
treba dugo uzimati sranik, u obliku kure
koja mora trajati od 3 do 4 tjedna, a tek
onda se povoljno djelovanje sranika pokae
u punom opsegu. Kao lijek iz Kneippove riz
nice omiljen je aromatini amaro poznat pod
nazivom Kneipp-Magentrost (Kneippova
utjeha za eludac) koja se pije pola sata prije
jela kao liker, na aice.
Ali sranik se ne smije upotrebljavati pri
akutnim upalama eluca, pogotovo ne u slu
aju ira na elucu, koji je sklon krvarenju.
S t e a (Potentilla anserina)
Narodni nazivi; bezanka - gosja trava,
gusja trava gusjak petoprsta stea
- srcepuc
Kao to samo narodno ime gusja trava ka
zuje, stea raste na mjestima gdje se guske
Stolisnik
najvie zadravaju. Naroito je esta u blizi
ni kua, na livadama, u grabama i uz puto
ve. Zbog njezina djelovanja mnogi je zovu i
trava protiv greva. Ne bi smjelo biti majke
koja ne sabire, sui i priprema zalihu ove
biljke. I sama zna kako su bolni esti napadi
greva i kako je teko gledati te tegobe, a ne
moi pruiti pomo.
Zapravo stee kod nas ima gotovo svu
gdje. esto je nalazimo u velikim koliina
ma i stoga je nije teko sabirati. Lako emo
je prepoznati po listovima koji izgledaju kao
da tjeraju ravno iz korijena i perasto su raz
dijeljeni. Izmeu dva velika lisna pera po
pravilu je jedno malo. Dovoljno je samo je
danput vidjeti i upoznati steu pa da je ni
kad vie ne zaboravite. Karakteristino je i
da je donja strana listova izrazito modrikasto-sivo dlakava, te listovi izgledaju srebrnasto. I cvjetovi s peteljkama tjeraju gotovo
ravno iz korijena. Cvjetovi su uti i imaju po
pet kruninih latica.
Najbolje je upotrebljavati aj od zelenih
dijelova biljke (Herba Anserinae). Na a
licu vode stavi se jedna liica stee, uzavre
i ostavi 10 minuta. Doputeno je i kratkot
rajno kuhanje. Kneipp navodi da se stea
umjesto u vodi moe pripravljati i u vruem
mlijeku, koje treba biti onoliko vrue koliko
bolesnik moe podnijeti.
Glavna djelotvorna tvar u stezi je tanin
(treslovina). Uz to se u njoj nalazi jo jedna
vrlo vana, dosada jo potanje neispitana
tvar, koja se odlikuje svojim djelovanjem na
smanjenje greva (spazmolitikim djelo
vanjem). Prije svega treba rei da ne djeluje
onako snano kao to se mislilo nakon ne
kih poetnih eksperimentalnih istraivanja.
Pri upalama eluane i crijevne sluznice
prevladava adstringentno djelovanje koje
zgunjava gornji dio tkiva i stee sluznicu.
Upotreba stee pri bolnim mjesenim pra
njima nije pokazala neko vidnije djelova
nje.
Tako se danas upotreba stee umnogome
smanjila. Upotrebljava se kao dodatak pri
oboljenjima eluca, u prvom redu protiv
proljeva, a vie se ne upotrebljava kao sred-
275
stvo protiv greva (kao spazmolitik). Treba
znati i negativne rezultate djelovanja neke
biljke i voditi rauna o njima.
S t o l i s n i k (Achillea millefolium)
Narodni nazivi: ajduica - ajduka trava
- hajduica - hajduka trava - kostret
kunia rman - spori stolist
Stolisnik je svugdje kod nas samonikla bilj
ka, uz putove i seoske ceste, na suhim liva
dama i sjenovitim umama. Botaniki spada
u porodicu glavoika kao kamilica i neven.
Vrlo mali cvjetovi skupljeni su u glavice, a
oni u cvatove koji su nalik na tice. Ako do
bro pogledamo svaki pojedini cvijet, brzo
emo spoznati srodstvo stolisnika i kamili
ce. Botaniko ime je dato prema grkom ju
naku Ahilu (Achillea) i navodno bi trebalo
znaiti da stolisnik daje Ahilovu snagu. Ime
vrste millefolium znai tisulisti. Naime,
list je razdijeljen na tanka perca od kojih
svaki posebno izgleda kao pojedinani listi.
U ljekovite svrhe upotrebljava se cijela
biljka (Herba millefolii). Isto kao u kamilici,
i u stolisnik u se nalazi modro eterino
ulje i uz to jo neka gorka tvar. Eterinog
ulja ima manje nego u kamilici, a ono u
kombinaciji s gorkom tvari daje posebnu
vrijednost stolisniku.
Stolisnik se za unutarnju upotrebu uzima
kao aj pri kroninim eluanim obolje
njima. Za lijeenje akutnih bolesti nije dje
lotvoran kao kamilica, ali gorka tvar u nje
mu pri kroninim oboljenjima djeluje poti
cajno i okrepljujue.
Uz to je stolisnik ve u staro doba bio
poznat kao ljekovita biljka koja pomae
pri lijeenju enskih bolesti. Sa znan
stvenog stajalita nikad nije potpuno obja
njeno to djelovanje, jer nisu pronaene ni
kakve bitne tvari kojima bi se pripisivalo to
Jjeiovanje. Lijenici za enske bolesti nisu
se nikada posebno bavili srodnikom. Ali
ene ga i dalje mnogo upotrebljavaju da
olakaju svoje tegobe. U posljednje vrijeme
se pokazalo da su u pravu. Treba, meutim,
276
znati za koje enske bolesti stolisnik dolazi
u obzir. Ni u kojem sluaju ne smije se
upotrebljavati prilikom krvarenja i bijelog
pranja, jer to mogu biti znaci i neke ozbilj
nije bolesti. U svakom takvom sluaju mora
najprije lijenik specijalist za enske bole
sti tono utvrditi da nije rije o nekom zlo
udnom tumoru. Ima brojnih drugih en
skih tegoba kao to su grevi i napetost u
miiima i vezivnom tkivu donjeg dijela ti
jela. Pri tome je velika uloga ivanih utje
caja, pogotovu onih koji dolaze od vegeta
tivnoga ivanog sistema. Tek u posljednje
vrijeme spoznate su te enske tegobe koje
su inae najee. Nije rije ni o kakvim
upalama nego o grevima ali bolnim. U
takvim sluajevima danas govorimo o vege
tativnoj distoniji male zdjelice (pelipathia).
Kura stolisnikom moe u takvim sluajevi
ma mnogo pomoi, posebno ako je poveemo s lijeenjem toplinom, blatnim kupelji
ma, ili, 2 do 3 puta tjedno, s kupelji od ma
tinjaka ili despika, a sve to moemo
uraditi kod kue. To smiruje ivani sistem,
a kod ovih tegoba to je vrlo vano. Ujutro,
u podne i uveer treba popiti po jednu a
licu toploga aja od stolisnika; stavlja se 1
liica droge na alicu vode. aj se pije to
pao, moemo ga i zasladiti medom. Za tak
ve kure je primjeren i Kneippov sok od
stolisnika (Kneipp-Schafgarbesaft), koje
ga uzmemo jednu licu tri puta dnevno,
takoer u alici vrue, medom zaslaene
vode.
S i p a k - p a s j a r u a (Rosa canina)
Narodni nazivi: l>ela rua divji ipak
- divlja rua - pasja draa - srbiguzica
- epurina - ipurina - ipurika - ipak
i ipek - pasja roa
Ovdje govorimo o plodovima ipka. Ako
plod prereemo, u njegovoj unutranjosti
nai emo ipkovo sjeme izmeu mnogo
dlaica. U ljekovite svrhe upotrebljava se i
mesnato usploe i sjeme. Mesnati dio daje
p e k m e z od ipka, koji je danas omiljeni
Ljekovito bilje
izvor C vitamina. Zbog toga to nije samo
ukusna namirnica nego i ljekovito sredstvo
velike vrijednosti. Ima vie uputa za pri
pravljanje pekmeza od ipka. Plodove ipka
kojima odstranimo sjemenke, moemo osu
iti i od njih kuhati aj. Na alicu vode sta
vimo 2 liice droge koje prelijemo vruom
vodom, ostavimo nekoliko sati da se moe
a zatim procijedimo. Iako u starijim uputa
ma pie da aj treba dugo kuhati, to ne smi
jemo raditi jer se pri tome gubi mnogo (.
vitamina.
Bobe ipka poele su se upotrebljavati
kao izvor vitamina za vrijeme rata kada nije
bilo drugih izvora C vitamina. Utvreno je
da C vitamina ima i u bobama crnog ribiza
i rakitnjaka.
S j e m e iz boba ipka upotrebljava se u
medicini jer potie izluivanje mokrae,
zlx)g ega je dobro za lx>lcsnikc s bubre
nim kamencima i oteklinama od vodene
bolesti Kneipp je to vrlo ilustrativno opi
sao na osnovi iskustva Znam jednog sta
rog ovjeka koji je u mladosti mnogo patio
od bubrenih kamenaca i pijeska i esto nije
znao to da radi. Preporuili su mu taj aj
i on se na njega toliko navikao da ve go
dinama svake veeri popije alicu prije od
laska na spavanje; voli ga vie nego au
najboljeg vina.
Upotrebljavaju se i male dlaice koje se
nalaze u plodu izmeu sjemenki, ali ne u
medicini.
Bobe ipka moemo sabirati u umi, na
krevinama i drugdje u prirodi. Moemo ih
nai na nekim drugim uzgajanim biljkama,
npr. poludivljim ruama.
Pekmez od ipka se obino daje djeci u
proljee kao sastavni dio proljetne kure.
Vole ga i odrasli. Vrlo je pogodan za slabo
krvne, iscrpljene i rekonvalescente. C vita
min poveava opu otpornost na infekcijske bolesti. Stoga se ipak rado upotrebljava
i u sluaju gripe da bi se u tijelu ouvala
obrambena sposobnost. U iste svrhe upo
trebljava se i sok od rakitnjaka s medom
(Kneipp-Sandorn-Vollfrucht-Saft). Pek
meza od ipka ima u svim trgovinama.
u m s k a jagoda
u m s k a j a g o d a (I'ragaria vesca)
Narodni nazivi; crvena jagoda fragula
- jagoda divlja - jagodnjak - jagonjaa petoprsna kupjenica - pozemljua - rdea
jagoda - rumena malina - sunice - troskva
S kojim veseljem djeca donesu prve kitice
jagoda roditeljima ili uitelju! Kakvo zado
voljstvo kad se nakon jela prvi put pojavi
na stolu tanjur osvjeavajuih jagoda!
Od te biljice koja raa svugdje nisu do
bri samo plodovi; koliko majki na povratku
s napornog rada, a u brizi za svoje maliane,
uz put sabire i listove umske jagode i osui
ih; jer majka dobro zna da su listovi umske
jagode dobra, zdrava i svugdje jeftina na
mirnica.
Kako pripravlja taj aj? Uzme onoliko lis
tova jagode koliko ih moe zahvatiti sa tri
ili etiri prsta, polije ih s oko etvrt litre
vrele vode i sve pokrije. Nakon petnaest
minuta procijedi i dobije isti aj od lia
ipak
277
umske jagode. Onda aju doda malo vru
eg mlijeka, malo eera i napitak je gotov.
Taj je aj odlian za zdravlje.
Ne smijemo potejenjivati ni plodove ja
gode. Dajemo ih posebno rekonvalescenti
ma koji su iscrpljeni od teke bolesti i ne
maju snage. Jagode treba uivati s drugim
namirnicama! Tko za ljetnu kuru svaki dan
u jednakim obrocima popije vri mlijeka
|X)tnijeanog s pola vria jagoda (kao to se
esto radi u junoj Njemakoj) ili dva puta
na dan pojede po komad raenog kruha i
pola vria jagoda, ubrzo e u cijelom tijelu
osjetiti njihovo blagotvorno djelovanje. Ako
jagode ukuhamo kao trenje, moemo kuru
provoditi i zimi.
Treba naglasiti koliko je upravo taj pri
rodni plod ovjeku mnogo koristan da bis
mo tu milost prirode neprestano mogli po
veavati s razumijevanjem i zahvalnou.
Kneipp je opisao nau umsku jagodu u
kojoj ima mnogo vonih kiselina, zbog
Poljski timijan ili poljska majina duica
278
ega je djelotvornija od vrtne jagode. Okus
joj je pomalo trpak, ali joj je miris prijatan
i ukusna je. Djelovanje tih vonih kiselina
daje ljekovitost jagodi.
Neki ljudi ne podnose jagodu i od nje do
bivaju osip (koprivnjau); neki je opet ne
podnose zbog eluca i crijeva, pa je bolje da
jedu neko drugo voe.
Timijan ( T h y m u s vulgaris)
Narodni nazivi: bosiljak - majina duica
- manja maurana - manji sanseg
- timas - timijan - vrtni timijan
1 timijan je odlina ljekovita biljica, rekao
je Kneipp za ovu staru ljekovitu biljku. Ti
mijan je porijeklom iz Sredozemlja gdje ras
te uz obale mora u velikim koliinama. Uz
gaja se po vrtovima i kao zainska biljka.
Ona je u vrtu mnogo manja i nije tako aro
matina, ali za kuhinjske potrebe je dobra.
Nekoliko vrsta timijana ili majine duice
ima i kod nas samoniklih.
Za sve njih moemo upotrijebiti zajedni
ki naziv majina duica (Thymus serpyllum). Ponegdje je majina duica vrlo rasp
rostranjena i pokriva velike povrine. Stab
ljika je veinom puzava, cvjetovi su bijeli i
ima prijatan, aromatian miris.
Najdjelotvornija tvar u timijanu je eteri
no ulje, a u njemu je oko 50? timola. Ete
rinog ulja ima mnogo vie u timijanu nego
u majinoj duici, ali djelovanje je jednako.
Timijan djeluje izrazito smirujue na teki
kaalj, zbog ega se daje djeci s hripavcem.
Rado ga uzimaju i odrasli kad im kaalj po
stane suh i muan. Timijan pomae ak i
astmatiarima koji esto imaju bronhijalne
katare i bolesnicima s kronino proire
nim pluima (emfizemom). Stoga je omi
ljen sastojak ajeva, sokova i kapi protiv
kalja.
Tko eli uzimati samo timijan, najprimje
reniji je timijanov sirup ili Kneippov timijanov sok (Kneipp-Thymian-Saft) koji
odrasli uzimaju po jednu licu, a djeca po
jednu liicu 2 do 3 puta na dan.
Ljekovito bilje
Posebni oblik upotrebe timijana je timijanova kupelj. Spada meu najdjelotvorni
je biljne kupelji za sve vrste prehlada koje
prate katari gornjih dinih putova, zatim pri
kroninom bronhitisu i kroninom kaljanju
bolesnika koji imaju emfizem. Eksperimen
talno je utvreno da timijanovo ulje prodire
kroz kou u tijelo, a zatim se vei dio opet
izlui kroz plua, tako da s unutranje stra
ne plua opet dolazi u kontakt sa svim gra
nama bronhijalnog stabla. Ujedno u kupelji
udiemo i dio eterinog ulja koje hlapi iz
kupelji. To onda na isti nain djeluje izvana,
tako da se susretnu obje vrste djelovanja.
Kao dodatak za kupelji uzimamo Kneippo
vo timijanovo ulje za kupelji ili sol za kupe
lji. Pametno je neko vrijeme jednakomjerno
uzimati takve kupelji s timijanom; otprilike
svaki drugi dan ujutro napravimo kupelj, a
nakon nje se odmaramo jo 1 do 2 sata u
postelji.
Omiljen i vrlo cijenjen je timijan kao pr
sni balzam. U tu svrhu se upotrebljava tanol balzam u kojemu ima ulja od timijana,
eukaliptusa, planinskog bora i peruanskog
balzama. Djelotvornost ovog balzama je
dvostruka, slino kao kupelji od timijana;
pod utjecajem topline prsnog zavoja s balzamom eterino ulje hlapi, a pacijent ga udi
e. Standardno se timijan i danas na taj na
in upotrebljava i za djecu s hripavcem. Do
bro djeluje i na upalu plua kod starih ljudi
i pri akutnom pogoranju emfizema.
Trandovilje (Althaea rosea)

Narodni nazivi: carev cvijet - malvaroza
- pitomi sljez - rdei slez - slezovina
- trandafil - trandofilj - vrtni slez
Trandovilje spada u botaniku porodicu
sljezova. To je lijepa visoka biljka. Stabljika
je uspravna s velikim crvenim cvjetovima
koji su nalik cvjetovima bijelog i crnog sljcza. U medicini se cvjetovi upotrebljavaju
kao sredstvo protiv kalja (ekspektorans).
Njihova glavna djelotvorna tvar je sluz koja
ublaava katare gornjih dinih putova.
Trine od sijena
Danas se trandovilje rijetko upotrebljava
za aj i veinom je samo sastojak mjeavina
aja. U te svrhe je vrlo omiljen, jer su nje
govi veliki, tamni cvjetovi i kao suhi vrlo
lijepi i time doprinose izgledu ajne mje
avine.
Na slian nain upotrebljava se i crni
sljez (Malva silvestris) koji je bliski rod
trandovilja a divlji raste i kod nas. Srodan
mu je i divlji sljez (Malva neglecta) koji je i
kod nas samonikla biljka a upotrebljava se
izvana, za obloge pri oboljenjima koe. U
svim ovim vrstama sljezova glavna djelo
tvorna tvar je sluz. Ali sasvim drukiju vri
jednost ima sljezov aj (Malva-Tee) koji je
danas ponegdje domae pie. Napravljen je
od biljke hibisk (Hibiscus) koja je takoer iz
porodice sljezova, a jjotjee iz Etiopije. U
ovom sluaju aj ne dobivamo od kruninih
latica nego od akc. U asci ima vone ki
seline koja je prijatnog malo kiselkastog
okusa, a djelotvorna tvar je i tvar koja stva
ra boju u aici. aj od hibiska svojom vo
nom kiselinom blago pospjeuje probavu,
inae nema nikakve ljekovite vrijednosti.
Trine od sijena (Droga: Flores

graminis)
Trine od sijena su najpoznatija ljekovita
droga koja se upotrebljava u Kneippovu na
inu lijeenja. Iako su trine od sijena upo
trebljavane i prije njega, tek s njim su posta
le pravi puki lijek. Tome se ne treba uditi
jer se ba u predjelu Allgau, gdje je radio
Kneipp, prostiru velike livade i panjaci s naj
boljom travom. I danas su trine od sijena iz
Allgaua poznate kao vrlo dobra droga.
Trine od sijena su sastavljene od cvijea
ali i jo nezrelih plodova razliitih trava i
drugih biljaka. Kad se sijeno uskladiti i na
bije u sjenik ili druge prostorije, ti dijelovi
biljaka ispadaju jer su tei i lako se odvajaju.
Nakupljaju se na tlu odakle ih lako pokupi
mo kad se sijeno potroi.
Trava koju pokosimo na livadama dobi
va onaj karakteristini prijatan miris sijena
279
tek kasnije kad malo odlei, dakle tek kad
postane suha i pretvori se u sijeno. Ali ne
isputaju prijatan miris sve trave koje su u
sijenu. Najvie mirisa isputa trava mirisavka (Anthoxanthum odoratum) koja zbog
toga i nosi to ime. Tvar koja prijatno mirii
je kumarin kojega takoer ima u lazarkinji
mirisnoj. Kumarin daje karakteristian miris
i okus omiljenoj boli koja se pravi od lazarkinje (napitak). I u lazarkinji se kumarin raz
vije tek kad biljke uvenu.
U ljekovitom djelovanju trina od sijena
znatnu ulogu igraju kumarin i sluzi. Kuma
rin prodire kroz kou u tijelo i poticajno
djeluje na vezivno tkivo i ivce; a sluzi tite
kou od vruine vreice sa sijenom.
Kneipp je trine od sijena upotrebljavao ve
inom u obliku kupelji. Tek kasnije je
uveden nain lijeenja s vreicom trina od
sijena kao poseban intenzivan oblik lijee
nja. Za kupelji s trinama od sijena moemo
upotrebljavati ve pripravljene ekstrakte tri
na od sijena ili Kneippovu aquasan ku
pelj s trinama od sijena (Kneipp Heublumen-Aquasan-bad). Jo je jednostavnije
pripraviti Kneippovu uljnu kupelj s tri
nama od sijena (Kneipp-Heublumen-Olbad). Za lijeenje vreicama trina od sijena
na raspolaganju su Kneippovi paketii od
sijena (Kneipp-Heupack).
Kupelji s trinama od sijena primjenjuju se
najvie protiv reumatinih oboljenja i
oboljenja kod izmjene tvari. Djelomine
kupelji dolaze u obzir u prvom redu za li
jeenje lokalnih poremeaja kod izmjene
tvari i slabog optoka krvi, na primjer kod
zadebljanih nogu kao posljedici proirenja
vena ili gojaznosti. Posebno podruje lijee
nja primjenom kupelji u sjedeem poloaju
s trinama od sijena jesu kronina oboljenja
donjeg dijela tijela kod ena.
Vreica s trinama od sijena je oblik te
meljitog lijeenja toplinom koji se najvie
primjenjuje. U pitanju je vlana toplina za
koju znamo da bolje prodire u dubinu nego
suha i da je njezino ljekovito djelovanje
vee. Vreica s trinama od sijena dolazi u
obzir pogotovu kod svih oblika reumatizma
280
miia i zglobova, kao na primjer pri art
hrosis deformans koljenskog zgloba, pri
kroninom reumatizmu ramena, pri lumba
gu. Ne bi trebalo propustiti primjenu vrei
ce s trinama od sijena pri lijeenju bilo koje
bolesti u kojoj vanu ulogu ima i reumati
zam. Za lijeenje sveza i miia vrlo je dobra
vreica s trinama od sijena koja mora biti
vrlo topla; ali nakon nje mora uslijediti vr
sta masaa miia nakon ega bolovi brzo
ieznu i pokretljivost se opet vrati. Ti pra
stari zahvati u novom obliku danas su u
primjeni Kneippova naina lijeenja s trina
ma od sijena opet s pravom dobili ono po
asno mjesto koje im pripada.
T m i n a (Prunus spinosa)
Narodni nazivi; crna trnovina - crni trn
- divlje ljivice - glog - draa - drnula
- kukinja - trnavka - trnula - trnjina
To je grm ije postrane grane zavravaju
otrim trnjem. U proljee nas razveseljava
svojim bezbrojnim bijelim cvjetovima, toli
ko gustim da se grane jedva vide. U jesen
ima plodove, tamnoplave kotunice okrugla
oblika nalik na ljivu. Upotrebljavamo plo
dove i cvjetove. Trnina je najbezazlenije
sredstvo za otvaranje koje bi trebalo da
nade svoje mjesto u svakoj domaoj ljekarni
na polici koju je najlake dohvatiti. Koliko
esto u elucu ili u cijelom trbuhu, ili po ci
jelom tijelu osjetimo da bi nam i te kako do
bro dolo kad bismo se brzo ispraznili, ili da
bi to ak bilo nuno! Za to nam je potrebno
blago sredstvo za ienje koje bismo mora
li odmah imati pri ruci!
Uzmemo tri liice cvjetova tmine na a
licu vode i jednu minutu kuhamo u vreloj
vodi; 3 do 4 dana uzastopno popijemo po
1 alicu takvog aja! aj djeluje vrlo blago,
bez ikakvih neprijatnosti i tegoba, a uza sve
to temeljito. Ali jo ee se upotrebljava aj
od mjeavine cvjetova tmine, korijena rabarbare i like od krkavine. Djelovanje ljeko
vitih tvari iz sve tri droge meusobno se
dopunjuje. Uzmemo 40 grama like od krka
Ljekovito bilje
vine, 30 grama korijena od rabarbare i 30
grama cvjetova trnine. Od te mjeavine sta
vimo 1 licu na alicu vode.
U dananje se vrijeme cvjetovi trnine
vie ne upotrebljavaju mnogo, jer je njihovo
djelovanje kao sredstva za otvaranje uistinu
vrlo blago. Sami cvjetovi trnine nisu uvijek
dovoljni. Ali mjeavina koju je predloio
Kneipp dobra je i vrlo dobro osmiljena te
bitno jaa. Tih sastojaka ima u Kneippovu
Laxapressan aju.
Sasvim drugaije djeluju plodovi trnine.
Od njih pripravljamo sirup slino kao sirup
od borovice i upotrebljavamo ga kao poti
cajno sredstvo za sve funkcije izmjene
tvari. Trebalo bi da prije svega djeluje pro
tiv reumatizma i ishijasa ali ne tako sna
no i bez ogranienja na 4 do 6 tjedana kao
to vrijedi za borovicu. Sirup pripravljamo
od plodova trnine nakon to ih opari prvi
mraz (zovemo ih i oparnice). Sirup moemo
dobiti i u ljekarni ali danas ve rijetko (Sirupus Pruni spinosi).
T r p u t a c (Plantago lanceolata)
Narodni nazivi: bokvica - bukvica - duga
bokva - mala bokvica - dugi trputac - mali
tr|X)tec - treputac - trpotec - konjsko
rebro muka bokvica enska bokvica
Kad se na selu netko ozlijedi, brzo se po
trae listovi trpuca, stiu se i gnjee dok iz
njih ne potee sok. Sok se stavlja neposred
no na svjeu ranu ili se njime nakvasi krpica
koja se poloi na ranjeno mjesto. Ako se ne
moe iz lista dobiti ljekoviti sok, onda se lis
tovi dobro nagnjee, protrljaju i stave na
ranu. Nije li opasno da se time otruje krv?
Ni govora, s trpucem se to ne moe desiti.
Takav zavoj je prvi ali esto i najbolji zavoj
u nudi; rana ispod njega vrlo brzo zacjeljuje. Sok od trpuca zatvara ranu, kao da ijete
zlatnim koncem, i kao to na zlatu nikad
nema re, tako ni pri lijeenju trpucem
nema truljenja. Ta biljka je korisna i za unu
tarnju upotrebu. Kad bi bar to vie ljudi u
proljee i ljeto sakupljalo te ljekovite listove,
Vidac
gnjeilo ih, iz njih istiskalo sok i pilo ga!
Tada ne bi bilo brojnih unutarnjih tegoba,
iji uzrok lei u neistoj krvi i neistim so
kovima, a koje se mnoe kao gljive nakon
kie. Te rane ne krvare, ali su esto mnogo
opasnije.
Tim rijeima je Kneipp dobro opisao ne
kadanju upotrebu trpuca. U ljekarnama je
ve odavno izazvala panju injenica da je
sok od trpuca tako postojan bez ikakvog
sredstva za konzerviranje. Danas ve znamo
odakle to potjee. U trpucu su pronaeni
antibiotici. To su supstancije koje - kako
im ve ime kazuje - spreavaju rast a time
i ivot mikroorganizama. Antibiotici ne
unitavaju uvijek mikroorganizme, ali im
oduzimaju bitne sastojke za ivot i time ih
tako oslabe da je nakon toga ve i sam or
ganizam sposoban unititi bakterije do kraja.
Takav antibiotik je na"jprije pronaen u pli
jesni (Penicillium), zbog ega je nazvan pe
nicilin. Pokazao se kao odlian lijek iako
danas u medicini vie nije dovoljan. Kasnije
se otkrilo jo mnogo drugih antibiotika, kao
to je na primjer streptomicin koji je postao
na najvredniji lijek protiv tuberkuloze plu
a. Tek u najnovije vrijeme se pokazalo da
takvih antibiotika ima i u mnogim viim
biljkama. Dodue, ne djeluju tako snano
kao antibiotici gljiva, ali jo uvijek dovoljno
da mogu bitno omesti razvoj bakterija. Tako
smo kod lijekova spoznali potpuno novo
djelovanje kojim moemo objasniti djelot
vornost nekih droga. Za trputac vrijedi ono
to je prvi rekao Kneipp. iako su ljudi upo
trebljavali listove onakve kakvi su rasli na
livadi, dakle ni prane ni iene, nisu se tro
vali zahvaljujui antibiotikom djelovanju
ljekovitih tvari u listovima trpuca!
Osim toga u trpucu ima i sluzi i k r e mine kiseline. Stoga je dobro sredstvo za
iskaSljavanje. Trputac je posebno primje
ren za djecu jer mu je sok ukusan kad se
zasladi eerom ili medom. Tim sokom od
trpuca postigao sam vrlo velike uspjehe.
Od listova trpuca pripravlja se i aj. Mo
gu se uzeti svjee nabrani listovi koje sa
mo grubo razreemo i prelijemo vruom
281
vodom. Moe se upotrijebiti i droga (Herba
Plantaginis lanceolatae). aj s drogom pri
pravlja se na uobiajeni nain i takoer sla
di medom. Pije se to je mogue topliji, naj
bolje jedna alica odmah ujutro prije doru
ka, zatim 1 do 2 alice preko dana i jo jed
na uveer prije odlaska na spavanje, da bi se
provela mirna no. Trputac se danas goto
vo vie ne upotrebljava u druge svrhe. aj
je dobar i za ispiranje usta, ali je za to ka
dulja jo bolja.
Ako elimo samo sastaviti dobru mjea
vinu aja za iskaljavanje, uzmimo jednake
dijelove trpuca, plunjaka i podbijela. Na isti
nain je sastavljen i tvorniki pripravljen
Bronchipressan, aj u praka Ako je ispljuvak jo gust i vrsto se dri, dodamo i ko
rijen jagorike. Na raspolaganju je i Kneip
pov sok od trpuca (KneippSpitzwegerichSaft) koji je od samog trpuca. Popijemo
ga po 1 licu 2 ili 3 puta na dan, najbolje s
vruom vodom zaslaenom medom.
V i d a c (Euphrasia officinalis)
Narodni nazivi: dragoka dragonka oanica oi matere boje radoka roa
svete Lucije vidica vidova trava
- vidovita trava - zorvica
Iz zahvalnosti za vjernu pomo nai su ovu
biljicu nazvali 'nada za oi'. Kad nijedan li
jek za oi vie nije pomagao, kao zadnja
nada ostao je vidac. Stoga sam se i ja ve
vie puta s njom uspjeno posluio. Kad je
otava ve napola zrela, dakle nekako u sr
pnju i kolovozu, gotovo sve livade pune su
te biljke. Ponegdje ih je toliko da potisnu pra
ve krmne biljke zbog ega se ljudi ljute.
Vidac ima male plaviasto-ljubiaste
cvjetove. Na kruninim laticama su lijepe,
tamne ile. Najmanje biljke imaju samo po
jedinane cvjetove, a visoke su samo neko
liko centimetara, dok najvee biljke izrastu
i do etvrt metra i imaju mnogo cvjetova.
Videa ima mnogo podvrsta i oblika i bota
niarima zadaje mnogo tekoa. To meu
tim nije vano za onoga tko sabire ljekovito
282
bilje, jer je djelovanje ovih botaniki razlii
tih biljaka isto.
Vidac se odavno upotrebljava za lijee
nje oiju. Jo ni danas se ne zna na emu
je osnovano to ljekovito djelovanje. U nje
mu nije pronaena nikakva posebna tvar.
Sadri uglavnom tanine, gorke tvari, glikozid aukupin, neko eterino ulje i modru
boju. Ipak praksa s iznenaujuom pouzda
nou i jedinstvenou potvruje da vidac
ima ljekovito djelovanje. Prema tome ne
moramo ekati da znanost u tom podruju
napravi korak naprijed, nego odmah moe
mo vidac upotrebljavati. U svakom sluaju
ga treba oprezno upotrebljavati. Bilo bi vrlo
pogreno i neodgovorno njim lijeiti i takve
one bolesti koje mogu biti akutne. To po
sebno vrijedi za zelenu mrenu (glaukom),
koja moe izazvati teke akutne upale oi
ju; tada treba odmah potraiti pomo li
jenika za one bolesti, jer se u protivnom
moe dogoditi da ubrzo oslijepimo. Isto
tako vidac ne moe biti dovoljan ni za
akutnu upalu arenice i ronice (iritis i ke
ratitis).
Ali oblozima za oi vidac nam moe po
moi da lijeimo kroninu upalu vjea.
To su oboljenja vanjskog oka koja za vid
gotovo nisu opasna, ali su vrlo dosadna. Ba
u vezi s tim onim tegobama esto nastaju
kronina stanja koja se zbog vanjskih pod
raaja povremeno pogoravaju i oboljelima
mogu biti izvor znatnih tegoba.
Dakle, vidac ne smijemo upotrijebiti za
lijeenje dok lijenik za one bolesti tono
ne utvrdi o kojoj bolesti je rije. Upravo bo
lesnici s kroninom upalom rubova vjea
bili su ve podvrgnuti mnogim medicin
skim postupcima, a da im se stanje nije na
roito poboljalo. Prema tome, oni dobro
znaju od ega boluju. Poto bolest postaje
kronina, moe biti da su u pitanju neki
unutranji uzroci ili preosjetljivost (alergija)
protiv koje smo jo i sada prilino nemoni.
Takvi bolesnici se mogu donekle uspjeno
lijeiti vicem, a to i jest najvjerojatnije ono
zbog ega se biljka i upotrebljava za bole
sti oka. Istodobno rije je o jednoj od naj
Ljekovito bilje
eih onih bolesti. Vidac nam slui i za ja
anje oiju umornih od napornog rada ili
kratkovidnosti.
Vidac se izvana upotrebljava za obloge
za oi. Mokri oblog stavimo ovla na oko,
a bolesnik pri tome mora leati. Platnenu
krpu, moda rubac ili kompresu, umoimo
u aj koji napravimo od 1 liice suhe biljke
(Herba euphrasiae) pomijeane u alici vru
e vode u kojoj odstoji 10 do 15 minuta, a
zatim ga ohladimo.
Pogreno je vrsto zaviti vlane obloge
i kompresu na oi. Time bi u oku mogao
nastati zastoj krvi i pogorati se bolest. e
limo postii osvjeavajue, isparavajue
djelovanje, a to je mogue samo oblogom
na opisani nain, koji treba esto mijenjati,
a svakako im se kompresa osui. Kompre
su treba nanovo ovlaiti ve nakon 5, a naj
kasnije 10 minuta, i to ponoviti bar dva ili
tri puta. Svaki put potpuni oblog traje oko
jedan sat. Postupak ponovimo dva ili tri
puta u toku dana.
Zob
283
uini nam se da pred sobom imamo Janka

raupanka. Jedino modri cvjetovi joj opet
vrate malo vanosti i pobude nau panju.
Ali izgled nas toliko puta prevari; tako je i
s vodopijom, jer njezina unutranjost je zlat
na. U vodopiji ima neke gorke tvari Ona
poticajno djeluje na eludac, a neto manje
i na rad ui. Stoga vodopiju upotrebljava
mo isto kao i kiicu i stolisnik protiv kro
ninih eluanih tegoba popraenih osje
ajem nadutosti i gubljenjem teka. Ali po ja
ini djelovanja vodopija mnogo zaostaje za
kiicom i stolisnikom, pa se danas malo
upotrebljava.
Z o b ( A v e n a sativa)
Narodni nazivi: avs ovas oves pir
- pitoma - silj - siljevina - usjevna zob
Ako .n zobi dobro skuhamo, od njih
emo dobiti onu snagu koja se krije u njima.
Na isti nain moemo postupiti i s jemom.

Takav napitak koji osvjeava, ako je unut
ranjost pregrijana, uistinu je odlina hrana
i pravo osvjeenje za rekonvalescente, koji
prebole na primjer tifus, ili sline bolesti, a
koji ih jako iscrpi i oslabi.
Pripravljanje je jednostavno. U hladnoj
vodi 6 do 8 puta operemo litru zobi, a za
tim je u 2 litre vode kuhamo tako dugo dok
se koliina vode ne smanji na polovicu, a u
uvarak umijeamo 2 lice meda i ostavimo
da jo neko vrijeme vri.
Takav napitak od zrnja zobi daje snagu,
a to djelovanje se temelji na kreminoj ki
selini koja potie izmjenu tvari i jaa vezivno
tkivo te djeluje kao tonik. U zobi ima i jo
neto. Meu ostalim tu je i neki indol-alka
loid koji smiruje (koji je sedativ) i pomae
da lake zaspimo. Dodue, ve se dugo zna
za to smirujue djelovanje zobi odnosno ek
strakta cvjetova i cijele svjee biljke, ali je
bilo razliitih miljenja. Ba nedavno smo
Tu kroninu upalu rubova vjea jo

emo bolje lijeiti ako obloge potpomognemo i ajem koji djeluje iznutra. Kneipp je
u tu svrhu svaki dan stavljao s vrha noa
praka od vica u licu juhe ili vode.
Vidac nas nee razoarati ako budemo
potovali ta pravila i mjere zatite. Najva
nije je pravilno utvrditi koja ona tegoba
je u pitanju, a gotovo isto toliko i da postu
pak lijeenja bude pravilan; tu prije svega
mislimo na to da oblozi ne smiju biti stegnuti.
Ni u kom sluaju ne smijemo misliti da je vi
dac lijek za sve mogue bolesti oka
V o d o p i j a (Cichorium intybus)
Narodni nazivi: divja loika - cikorija - jandraica - divji radi - mleak - modar cvi
jet - plavocvet - zmijina trava - utenica
Vodopija se zove i putnik, jer esto raste
uz putove. Jedno od njezinih imena je i sun
cokret jer joj se listovi uvijek okreu prema
suncu. Kad pogledamo tu dobru vodopiju,
njenu mravu stabljiku i raupane listove,
Vidac
Vodopija
284
dobili vrlo zanimljive rasprave engleskih
istraivaa koji su se prilikom posjete Indiji
upoznali sa starom medicinom nazvanom
ajurveda. Tamo su saznali da indijski lijeni
ci jo i sada upotrebljavaju uvarke obinih
zrna zobi (oats) u kurama koje se primjenju
ju radi odvikavanja od opojnih droga. To ih
je navelo na misao da ponu zob primjenji
vati i kod puaa radi odvikavanja od pu
enja. Pokazalo se da je to mogue. Broj
popuenih cigareta se bitno smanjio kad su
puai poeli jesti ekstrakte zobi, a pacijenti
su djelotvornost osjeali jo dva mjeseca na
kon to su prestali uzimati taj lijek. Jasno
je da takve rasprave ne smijemo precjenji
vati, ali ne smijemo ni stara ni nova is
kustva zapostavljati. To je u svakom slu
aju dobra potvrda da zob djeluje smiru
jue i da nam pomae da lake zaspimo,
iako to uspavljujue djelovanje nije ni iz
daleka onakvog stupnja kao djelovanje
modernih sredstava za spavanje. Meutim,
ta sredstva moramo uzimati s rezervom i
oprezom. Moda bi mnogima koji pate od
nesanice bilo dovoljno ve i tako bezazle
no sredstvo kao to je zob. Sadri, dakako,
i alkaloide ije djelovanje treba ozbiljno
shvatiti.
Zrna zobi ne upotrebljavaju se izvana.
Kao dodatak za kupelji pri oboljenju zglo
bova ili reumatizmu upotrebljavamo z o b e
nu slamu, uglavnom zbog kremine kise
line. Zobena slama inae djeluje kao presli
ca, ali mnogo slabije. Prednost joj je to je
jeftina. Za lijeenje nekih enskih bolesti
upotrebljava se kao dodatak kupelji u sjede
em poloaju.
Kneipp se mnogo bavio zobenom sla
mom. Rekao je: Zobena slama vrlo sna
no djeluje na ovjekovu prirodu. Kupelj u
sjedeem poloaju sa zobenom slamom
vrlo je dobar lijek protiv svih tegoba koje
izaziva giht. Bubrege i kamence lijeim
parnim kupeljima s dodatkom zobene sla
me. Kad lijeim toplom vodom, gotovo
nikad ne upotrebljavam samo istu vodu
nego joj dodajem uvarak od ljekovitog bi
lja.
Ljekovito bilje
Kiseli k u p u s
1 ovo poznato ljekovito sredstvo mora ov
dje dobiti svoje poteno zaslueno mjesto!
Kupus djeluje vrlo ljekovito jer ima mno
go mlijene kiseline. Kupusom moemo
poboljati stanje kad osjeamo nadutost, kad
podrigujemo i kad nemamo stolicu. Kure s
kiselim kupusom dale su dobre rezultate pri
kroninom zatvoru kao posljedici slabe pro
bave (dispepsije). Ali kiseli kupus treba jesti
prijesan, nekuhan, jer je u njemu koliina
mlijene kiseline jo nepromijenjena. U ku
hanom kiselom kupusu se vei dio mlijene
kiseline izgubi, zbog ega s velikom kolii
nom grube celuloze djeluje upravo suprot
no sirovom: stvara plinove te moe uzroko
vati ak i kolike. Kod sirovog kupusa toga
se gotovo ne treba bojati, pogotovo ne ako
ga ljudi koji imaju osjetljivi eludac izreu
na sitno. eludac e ga lake probaviti tako
usitnjenog. Jo je jednostavnije piti rasol. Tre
ba piti punu au rasola od kiselog kupusa
ujutro i jo jednu izmeu ruka i veere. Taj
sok koji moemo odmah piti sadri stalnu ko
liinu mlijene kiseline.
Glina
Glina je izvrsno ljekovito sredstvo jer iz
bolesnih dijelova izvlai sve vlane i tekue
tvari. Izrazom bolus ili ljekovita zemlja
zovemo istu glinu i ilovau. Za unutarnju
upotrebu dolazi u obzir samo fini, oieni
bolus, ali za vanjsku upotrebu nije potrebna
tolika opreznost. U tu svrhu moemo uzeti
ilovau ili glinu kakve dobivamo u prirodi.
Glinu treba pomijeati s vodom da postane
kao najfinija mast, doda se malo octa, to
istijeg to bolje. Zatim glinu namaemo na
tanku platnenu krpu na kojoj mora da se
osui da bi onda iz oboljelog dijela tijela
mogla izvui vlane, tekue tvari. To je
Kneippov opis, ali na isti nain se glina i da
nas upotrebljava. Takve obloge od gline
upotrebljavamo naroito za upale, bilo da
su bolesni zglobovi ili furunkuli u poet-
Med
nom stupnju, ali i pri izljevima krvi i oteklinama koji su posljedice ozljeda. Zavoj od
gline mora ostati na bolesnom dijelu tijela
dok se ne ugrije. Tu istu glinu vie ne smi
jemo upotrebljavati, a ako nam je jo po
trebna, moramo nabaviti novu.
Med
Med ima ljekovitu vrijednost. To su
Kneippove rijei koje pokazuju zato je on
upotrebljavao med. Nije ga smatrao samo
dobrom namirnicom, nego jo vie lije
kom za razne bolesti. I dananja medicina
mnogo cijeni med. Mogli bismo ak rei da
je ponovno spoznala njegovu veliku vrijed
nost. Naime, neko vrijeme se inilo da ga je
kod bolesnika u potpunosti i zauvijek potis
nuo groani eer. U meuvremenu se po
kazalo da groani eer nije najbolje a niti
najfiziolokije sredstvo za bolesni organi
zam. Uz groani eer (dekstrozu) u priro
di postoji i drugi eer pod imenom voni
eer (levuloza), koji je kod nekih bolesnika
djelotvorniji od grodanog. Danas radije
upotrebljavamo voni eer nego groani,
jer se pokazalo da je za oboljenja jetre bolji
voni eer koji ona lx>lje iskoritava. Nova
istraivanja su pokazala da je mjeavina tihdvaju prirodnih eera jo bolja nego svaki
posebno. Priroda nam daje takvu mjeavinu
obaju eera u gotovo najpotpunijem obli
ku, u medu. Stoga gotovo ne moe biti pre
tjerano ako kaemo da je med najbolja mo
gua prirodna mjeavina eera. Najnovija
znanstvena dostignua potvruju prastaro
iskustvo da je med namirnica koja zasluuje
posebno mjesto.
Med nije samo mjeavina eera. U njemu
ima i mnogo drugih tvari, nekih u vrlo
malim koliinama, ali koje su utoliko djelo
tvornije. Jo ni izdaleka ne poznajemo sve.
Ima otprilike li bjelanevina medu kojima
se skrivaju vrlo razliite organske tvari.
Tome moemo dodati jo i vosak, fosfate,
mineralne tvari. U medu ima i neto malo
peluda. Tu ima jo mnogo prostora za is
285
traivae. ini se da neke od tih tvari u
medu djeluju openito poticajno na tijelo
(roborativno), ali sve potankosti nisu nam
jo poznate. Tako na primjer jo nije zavren
spor u vezi s takozvanom matinom mli
jei (gele rovale). I matinoj mlijei se pri
pisuje openito poticajno djelovanje i jaa
nje. Ali jo nije objanjeno djeluje li posebno
i na velike tjelesne lijezde, kao to mnogi
tvrde. Matina mlije poveava sposob
nost organizma. Visoko je cijenjena i za
otklanjanje tegoba koti starijih ljudi. Male,
vjerojatno vrlo male koliine te matine
mlijei sadrane su i u medu. Nije jo pozna
to jesu li dovoljno velike da mogu djelovati.
Isto vrijedi i za pelud koji u malim kolii
nama ue u med pri sabiranju. I peludu se
pripisuje upravo udotvorno djelovanje.
Najvjerojatnije je da je u oba sluaja rije o
nekakvim enzimatskim tvarima koje su
nam poznate i koti nekih ljekovitih biljaka.
Med je posebno dragocjen za ljude koji
imaju probleme s jetrom. Upravo kod njih
se pokazalo da im vie prija mjeavina obaju
eera nego sam groani eer koji se ra
nije u velikim koliinama davao tim boles
nicima. Jetra dezintoksira, a med jaa rad
jetrenih stanica.
Med je odlino sredstvo za zaslaivanje razliitih biljnih ajeva i ima veliku
prednost pred eerom. Ne samo da pobolj
ava neke ljekovite ajeve, nego na neke bo
lesti i sam povoljno djeluje kao lijek, rekao
je Kneipp. Ne smije se meutim gubiti iz
vida da bolesnici s poveanom koliinom
eluane kiseline slabo podnose med kao i
razne druge slastice. eer, naime, pospjeu
je izluivanje eluanog soka, u emu ni
med nije izuzetak. Stoga ga u takvim slua
jevima moramo jako razrijediti, a ne davati
ist. Vrlo je primjeren dodatak svim ajevima protiv kalja i jetreno-unih tegoba.
Poveava se i uspavljujue djelovanje alice
aja od matinjaka, ako mu dodamo liicu
meda. Protiv gripe i prehlada vru lipov aj
s medom odlino je sredstvo. Kod svih ka
tara trebamo se sjetiti staroga domaeg lije
ka - mlijeka s medom.
286
Kneipp je mnogo cijenio i m e d o v i n u .
Nekada se medovina mnogo vie upotrebljavala nego danas i zapravo je tek s Kneipporn opet postala uistinu poznata. Kneipp je
rekao: Medovina je vrlo zdravo pie, dobro
djeluje na krv, osvjeava i smiruje. Ako je po
pijemo prije spavanja osigurat e nam dobar
san. Medovina potie i tek, pa mogu rei da
isti i jaa eludac. Medovina posebno povolj
no djeluje na bubrege, a isto tako otvara i is
ti. Ta svoja iskustva sam prenio drugima, pa
su i oni postigli isto tako dobre uspjehe. Me
dovina je uistinu pravo osvjeavajue sred
stvo za jaanje zdravih i bolesnih. Nemam do
voljno rijei da je preporuim koliko zasluu
je.
Medovina se pravi od provreloga, istoga
cvjetnog meda i ima 7 do 91 alkohola.
Kneippova tvornica lijekova proizvodi je
po Kneippovu originalnu receptu. Moemo
joj priznati vrijednost jer jaa organizam,
ivce i srce. Medovina se pije 3 do 4 puta
dnevno, svaki put po jedna likerska aica.
Najbolje ju je piti za vrijeme objeda ili na
kon njega. Radi pospjeivanja sna uveer se
|x>pije puna vinska aica medovine. Ako
bolesnik ima vruicu, dajemo mu medovinu
s mineralnom vodom ili ajem, jer je utvre
no da jaa obrambene snage organizma U
vezi s tim smo ve spomenuli lipov aj. Isto
je tako dobar i aj od cvjetova bazge. Medo
vina ima u knajpovskom lijeenju vano mjes
to kao dopunsko sredstvo i pospjeiva.
Kneipp kai: Medovina otapa i omekava, is
ti, potie i jaa Medovina je u stvari staro
pie a za mnoge je neto vrlo novo. Polako
sam i sam obratio panju na njezine dobre
osobine. Nisam poznavao lx>lje pie za boles
nike (xl medovine. Ona je pravo sredstvo za
bolesnike koji imaju vruicu. Ali medovina je
isto tako vana i kao napitak za zdrave.
Ljekovito bilje
Mineralne ljekovite tvari

U poetku svoga rada Kneipp je uglavnom
sam pripravljao lijekove. Iz ljekarne je dobi
vao samo sirovine. Pri izradi lijekova pre
teno je upotrebljavao biljne tvari. Navodi
se meutim i nekoliko mineralnih tvari.
Meu njima je prvo kotano brano koje je
tada sam pripravljao od kostiju. Palio bi
kosti da dobije ugljen od kojega je dobivao
crni praak, crno kotano brano. Ako bi
i dalje palio kost, dobivao bi bijelo brano
(bijeli praak), koji je sadravao jo gotovo
samo kotani vapnenac. A mjeavina tih
dvaju prakova davala je sivi kotani
praak. Vidimo da se ve tada izdano
primjenjivala terapija vapnencom. Vap
nenac nam je jo i sada dragocjeno ljeko
vito sredstvo pri razliitim oboljenjima a
prije svega kod slabosti i prehrambenih
poremeaja. Danas se uzimaju preparati s
vapnencom u obliku tableta, praka ili
draeja (poznate su Kneippove draeje s
vitaminima A, C, D).
Kneipp je sam pripravljao i ugljen. Ni
to se danas vie ne radi, jer imamo na
raspolaganju dobre preparate od ugljena,
takoer u obliku praka ili tableta. Ugljen
ima svoje opravdanje pogotovu zbog do
brog djelovanja kod crijevnih bolesti koje
prati nadimanje i nemogunost isputanja
vjetrova. Naprotiv, ugljen rjee upotreb
ljavamo protiv proljeva, jer su u meuvre
menu dobiveni i bolji lijekovi za te potre
be, prije svega za pravu grizu.
Brano od krede, koje je Kneipp tako
er upotrebljavao, primjenjuje se na isti na
in jer je i ono pripravak od vapnenca kao
i ugljeno brano.
e t v r t i dio
Bolesti i ozljede
Ope napomene
Prepoznavanje i lijeenje bolesti i oteenja po pravilu spada u podruje lijenika-strunjaka.
Sama injenica to u ovom dijelu knjige govorimo o bolestima i ozljedama jo ne znai da
iznosimo upute kako da se sami nepromiljeno lijeimo. elimo samo prenijeti najosnovnije
znanje da bi svatko mogao i sam sebe zatititi od bolesti, a u bolesti pravilno postupiti.
Stoga u knjizi nisu obuhvaeni svi mogui oblici bolesti, nego samo oni koje moe ra
zumjeti i nestruna osoba ili ih eli upoznati
Budui da ova knjiga govori o prirodnom ivljenju i prirodnom lijeenju, sva su poglavlja
pisana u tom smislu. Neke stvari su se morale i ponavljati.
Bolesti i ozljede
Kad govorimo o prirodnom lijeenju bolest shvaamo kao slabljenje prirode utjecajima koji
uzrokuju da ovjek oboli. Ti utjecaji poremete normalno djelovanje organizma i njegovih
vanjskih i unutranjih struktura, a istodobno i aktiviraju obrambene mehanizme da opet us
postave naruenu ravnoteu i jednakomjeran rad organizma.
Dok je zdravlje usklaenost svih fizikih i psihikih funkcija i ravnotea u strukturama,
bolest je nesklad, naruena ravnotea i poremeena jednakomjernost unutranjosti i vanjtine
tijela.
Bolest prepoznajemo po njezinim znacima, simptomima, koji mogu pokazati osmiljeno
obrambeno djelovanje organizma ili otkazivanje obrambenog djelovanja. Obrambena reakcija
moe nanijeti vie tete nego ono protiv ega se usmjerila. (Vidi i poglavlje: Od originalne
Kneippove kure do moderne fizioterapije prema Kneippu.)
Razlikujemo subjektivne i objektivne znake. Subjektivno je ono to bolesnik osjea: umor,
malaksalost, slabost, bol i drugo.
Objektivni znaci su oni koje odgovarajuim metodama pretrage utvrdi lijenik koji pre
gleda bolesnika.
Cesto se se mnogo razlikuje ono to bolesnik subjektivno osjea i to lijenik objektivno
utvrdi. Tee bolesti se ne mogu uvijek utvrditi subjektivnim opaajima. Pri tome imaju svoju
ulogu i odreena psihika zbivanja na koja ne moemo utjecati prirodoslovno-znanstvenim
metodama.
Uzroci bolesti
Uzroci bolesti mogu biti unutranji ili vanjski. Cesto je njihova priroda vrlo zapletena i ne
rijetko su samo djelomino istraeni.
Unutarnji uzroci su nasljednim dispozicijama uvjetovana konstitucija. Ako ne uzmemo
u obzir teke nasljedne bolesti, moemo rei da nasljedna sklonost bolestima jo ne znai
da od neke bolesti moramo oboljeti. Bolest esto bitno ovisi o ponaanju nosioca spomenutih
neadekvatnih nasljednih osobina. To pogotovu vrijedi za mnoge bolesti srca i ila (na primjer
ovapnjenje ila), bolesti izmjene tvari (na primjer eernu, uloge, sklonost gojaznosti i druge).
Iz toga vidimo da prirodnim ivljenjem moramo djelotvorno utjecati na nasljeene
osobine.
290
Bolesti i ozljede
Vanjski uzroci su; djelovanje snage kao to su preveliki pritisak i udar, prevelika doza
zraenja (sunanog, rendgenskog i radioaktivnog), prevelika toplina ili hladnoa, vremenski
utjecaj, pogrena prehrana, otrovi koji esto zaustavljaju za ivot vane funkcije kao to su
disanje, krvni optok, izmjena tvari i drugo, a na kraju i vanjski uzroci i sami uzrokuju bolest.
Prema njihovom trajanju i ovisno o tome to s njima moramo poduzeti razlikujemo akut
ne i kronine bolesti.
Akutne i kronine bolesti

Akutne bolesti po pravilu traju po nekoliko tjedana, najvie mjesec ili dva, prate ih burne
obrambene reakcije organizma, izlijee se ili prijeu u kronine.
Kronine bolesti traju vie mjeseci i prate ih obrambene reakcije organizma koje nisu
onako burne kao kod akutnih bolesti. Kronine bolesti su u biti izljeive. Pokazuju nam samo
to kako organizam nije uspio svojim obrambenim mjerama postii uspjeh, ili obrambena
reakcija od poetka nije bila dovoljna.
Kronine bolesti se esto prirodno lijee tako da se planski vraamo u stanje akutne ob
rane organizma. Ako to ne uspije ili se odmah u poetku pojave oiljci ili ozljede govorimo
o oteenjima.
Ozljede
Meu oteenja spadaju nesreama uzrokovane invalidnosti, na primjer posljedice amputacija,
ranjavanja drugih vrsta, a i oiljci na sranom miiu ili sranim zaliscima, restitucija nakon
modanih krvarenja ili i oteenja na unutranjim organima na primjer u stanicama Langerhansovih otoia u pankreasu (eerna) i drugo.
Mnoge ozljede moemo rehabilitacijom toliko ublaiti da ovjek u okviru mogunosti
bude jo aktivan.
Mogunosti lijeenja
Bolesti i ozljede moemo lijeiti ovako:
a) lijekovima, to se posljednjih desetljea izvanredno razvilo; Lijeenje lijekovima je bez
sumnje uspjeno uvijek kad se ve od poetka tono usmjeri na neki organ ili organ
ski sistem. To je sluaj pri lijeenju brojnih zaraznih bolesti, pri lijeenju mnogih akut
nih bolesti, posebno srca i krvnog optoka; pri lijeenju nekih bolesti izmjene tvari,
posebno eerne bolesti, zatim kad nedostaje na primjer neki hormon, enzim ili vi
tamin i u nekim drugim bolestima. Lijeenje lijekovima obuhvaa i lijeenje psihofarmacima (lijekovima koji djeluju na psihu), to se odnosi na psihike poremeaje koji
bi inae mogli imati teke posljedice. U svim tim i u mnogim drugim podrujima
prednost ima lijeenje lijekovima.
b) operativno; i taj nain lijeenja je dostigao iznenaujui razvoj; Sjetimo se presaivanja
organa, posebno transplantacije srca, endoproteza (unutranje proteze), kao to su na
primjer umetanje umjetnih zglobova i brojnih drugih operativnih metoda koje su
mnogo pomogle bolesnom ovjeku. 1 pri operativnom lijeenju znaajno je prirodno
lijeenje, kao to emo vidjeti kasnije, a naroito za oporavak nakon operacije.
Uzroci bolesti
291
c) psihoterapijom, to jest lijeenjem psihikim metodama gdje u mnogim sluajevima kad

sama rije psihoterapeuta, nije dovoljna, lijeenje dopunimo i fizikalnom dijetetskom
terapijom. To dolazi u obzir pogotovu onda kad u fizikom i psihikom podruju tre
ba opet uspostaviti red;
d) fizioterapija je osnova naeg lijeenja bolesti i ozljeda (vidi Kneippova fizioterapija).
O drugim vrstama lijeenja govorimo kod pojedinih primjera.
293
Zarazne bolesti
Zarazne ili infektivne bolesti mogu biti akutne ili kronine, a uzrokuju ih mikroorganizmi
(mikrobi ili klice). Prate ih kompleksna zbivanja sa subjektivnim osjeajem bolesti i objek
tivnim promjenama. Ne uzrokuju svi mikroorganizmi bolest. Znamo za mnoge koji ive u
crijevima u zajednitvu (simbiozi) s organizmom i bez njih nisu uope mogui neki probavni
procesi. Tu spadaju i neke bakterije za gnjiljenje, bez kojih ne bi bilo gnjiljenja i svijet bi po
stao gomila leeva. S druge strane i neke bakterije za gnjiljenje upotrebljavamo za preradu
takozvanih zrelih sirova.
Prisutnost uzronika bolesti jo ne znai bolest. Ona ovisi o koliini i otrovnosti (virulenciji) uzronika i o prirodnoj otpornosti organizma.
Klice se prenose na razliite naine. Pri zarazi dodirom prenose se neposredno s ovjeka na
ovjeka ili preko stolice oboljelog. ovjek koji je ve odavno prebolio zaraznu bolest moe
u sebi nositi klice te bolesti i izluivati ih stolicom ili mokraom. Takav kliconoa predstavlja
veliku opasnost za okolinu, jer moe iriti infekciju vrlo daleko i dugo.
Ima i prijenosnika klica bolesti, kao to su na primjer kukci (komarac prenosi malariju),
takori (preko buha kugu) i drugi.
Klice se mogu prenositi i predmetima, na primjer aama, igrakama, rupcima i dru
gim.
Vrijeme od trenutka kad klica prodre u organizam do izbijanja bolesti zovemo inkubacijsko razdoblje. Ono moe trajati: sate - dane - tjedne - i trajanje je karakteristino za po
jedinu infekciju.
Stoga pri pojavi zarazne bolesti treba ljude koji su doli u dodir s oboljelima ili za koje
mislimo da su zaraeni izolirati, tj. drati u karanteni, dok ne proe vrijeme inkubacije za
tu bolest.
Endemija je zarazna bolest koja dugo postoji u nekom kraju.
Epidemija je zarazna bolest koja se pojavljuje esto u ogranienom vremenu i na ogra
nienom mjestu.
0 uzronicima bolesti
Razlikujemo bakterije, gljivice i viruse. Bakterije se razlikuju po obliku, po tome kako se boje
razliitim bojama ili prema hranjivoj podlozi na kojoj se posebno razvijaju. Po obliku raz
likujemo:
a) okrugle koki,
mogu biti nanizane u lanac (streptokoki) ili grozdove (stafilokoki),
b) tapiaste - bacili,
c) spiralne - spirili.
Medu gljivicama razlikujemo na primjer konaste, kvasne, gljivice plijesni i druge.
Virusi su najmanji uzronici bolesti, moemo ih opaziti samo elektronskim mikroskopom
1 mogu se razmnoavati samo u ivoj stanici domaina.
Svaka od brojnih zaraznih bolesti ima svoga posebnog uzronika, to znai da bacil tu
berkuloze moe uzrokovati samo tuberkulozu, a virus poliomijelitisa samo poliomijelitis (po
lio ili djeju paralizu), uzronik arlaha samo arlah a ne ospice i tako dalje.
Ponekad se za neku zarazu pronae i vie uzronika. U takvom sluaju govorimo o mje
ovitoj infekciji. Dogaa se i da neka bakterija pripremi povoljno tlo za drugu zarazu (se
kundarna infekcija), koja obino pogora prvobitnu.
Kako klice prodiru u tijelo

a) Kroz ozlijeenu ili oteenu kou. Potpuno zdrava i neoteena koa pouzdano one
moguava prodiranje uzronika bolesti u tijelo.
b) Kroz sluznice.
1. dinih putova - od nosa do krajnih zranih mjehuria u pluima,
2. probavnog trakta - od usne upljine do zadnjeg crijeva,
3. mokranih i spolnih kanala - od mokranog mjehura do bubrega, od rodnice do
jajnika kod ena; od mokranog mjehura do prostate, muda i nadmuca kod mu
karaca,
4. spojnica oka, koja ima poseban poloaj.
Pandemija je zarazna bolest koja se naglo proiri na velikom prostranstvu.

Znaci bolesti (simptomi)
Znaci bolesti pojavljuju se razliitim intenzitetom nakon razdoblja inkubacije. Znaci mogu
biti lokalni ili opi.
Meu ope znake spada u prvom redu vruica; pri brojnim zarazama ona ima potpuno
odreen tok i esto ve po krivulji temperature moemo pretpostaviti o kojoj bolesti je rije.
S vruicom povezan je i vei intenzitet izmjene tvari, to znai poveano izgaranje bjelan
evina, masti i ugljikohidrata. Poremeti se rad probavnih organa. esto bolesnik nema teka,
povraa i ima proljev. Veinu poremeaja u krvnom optoku prate promjene u broju otkucaja
srca, po pravilu se puis poveava, a pojavljuju se i znaci slabosti sranog miia. U krvi na
staju promjene bijelih krvnih zrnaca, njihov broj se uglavnom poveava, a pri tekim tro
vanjima smanjuje se koliina krvi. esto natee slezena ili se otete bubrezi. Glavobolja, oamuenost i vrtoglavica pokazuju da je zahvaen i ivani sistem.
Lokalni znaci se pojavljuju kao osipi na koi i promjene sluznice i veinom su karak
teristini za tu infekciju. lokalni znaci se pojavljuju i kao lokalne upale, gnojenje, odumrlost
tkiva (nekroze) ili gnojne upale i irovi na mjestu gdje uzronik ue u tijelo (na primjer sifilis,
tuberkuloza itd.).
Klice koje su u krvi ili njihovi otrovi djeluju kao antigeni. Antigeni su tvari koje u krvi
izazivaju nastajanje protutijela ili protuotrova.
Imunitet je otpornost organizma na uzronika bolesti ili njegove otrove. To znai da
organizam ne oboli iako u njega prodru uzronici bolesti ili njihovi otrovi.
Govorimo o uroenom imunitetu koji nije specifian, to znai da se ne odnosi na ne
koga posebnog uzronika. Znai opu otpornost. Uz to govorimo i o steenom imunitetu
koji moe biti aktivan ili pasivan.
Aktivni imunitet nastaje prirodnim putem tako to organizam tu infektivnu bolest pre
vlada zatitnim tvarima koje sam proizvodi ili zatitne tvari nastanu zatitnim cijepljenjem
294
Zarazne bolesti
koje potie stvaranje tih tvari. Sa zatitnim cijepljenjem u organizam dolaze oslabljeni uz
ronici bolesti ili njihovi otrovi kao antigeni, koji zatim uzrokuju stvaranje protutijela u
krvi. Tako steeni imunitet uglavnom traje odreeno vrijeme, rijetko cijeli ivot. Aktivnu
imunizaciju treba provesti dok bolest jo ne izbije. Tipini primjeri te aktivne imunizacije
jesu cijepljenje protiv boginja i poliomijelitisa. Pasivnom imunizacijom dovodimo tijelu
zatitne tvari nastale u krvi ivotinja za obranu protiv odreenih uzronika ili njihovih
otrova. Pasivna imunizacija dolazi u obzir kad sumnjamo da je u pitanju zaraza ili kad
ona ve nastane. Pasivni imunitet obino istekne nakon kratkog vremena kad se iz tijela
izlue tue obrambene tvari koje smo bili organizmu doveli na primjer cijepljenjem.
Aktivna i pasivna imunizacija esto je popraena nepoeljnim sporednim djelovanji
ma. Tako, na primjer, nakon aktivne imunizacije protiv velikih boginja moe doi do i
renja cjepiva preko krvi - moe se pojaviti osip po cijelom tijelu kao neeljeno djelovanje.
Zatim se pojave teki znaci bolesti koje prati visoka temperatura ili se kao posljedica ci
jepljenja pojavi upala mozga (8 do 12 dana nakon cijepljenja), koja mnogo puta uzrokuje
smrt ili trajna oteenja mozga. Takoer kao posljedica cijepljenja, esto moe nastupiti
alergija.
Alergija je promjena u reagiranju organizma kao posljedica prethodno poveane os
jetljivosti koja nastaje prodorom ili dovoenjem tijelu tuih antigena. Takva se preosjetljivost
moe pojaviti kao posljedica udisanja tijelu tuih tvari (pelud, praina sa ivotinjskih dlaka
i drugo), odreene hrane, a moe biti i posljedica lijekova ili tvari koje iritiraju kou i drugo.
Preosjetljivost moe nastati i pod utjecajem tijelu stranog seruma koji se upotrebljava pri imunizaciji. Kad postoji opravdana sumnja da je pacijent alergian na neki odreeni serum (konj
ski, svinjski, ovji), uvijek treba prije imunizacije napraviti test. Kod tekih alergija mogu
se pojaviti opsene otekline tkiva (edemi), koprivnjaa, (urtikarija) pad temperature i kr
vnog tlaka, astmatina stanja, blokada grkljana, iznenadna slabost srca a mogu uzrokovati
i smrt.
295
Dijagnoza
Dijagnoza ili prepoznavanje zarazne bolesti spada u nadlenost lijenika.
Specifino lijeenje
Specifino lijeenje se oslanja na pasivnu imunizaciju ili na lijekove koji djeluju neposredno
na uzronika bolesti. U posljednjem sluaju je rije o kemijskim tvarima razliitog sastava,
kao to su derivati kinina (plazmokinin, atebrin) ili rezohin kod malarije ili sulfonamii koji
su posebno djelotvorni protiv nekih bakterijskih infekcija.
U posljednjim desetljeima su se razvili i usavrili antibiotici. To su organske tvari, dakle
produkti metabolizma nekih mikroorganizama (na primjer gljivica). Takvi antibiotici su pe
nicilin, streptomicin, aureomicin i mnogi drugi. Pravilnom upotrebom antibiotika postiemo
dobre uspjehe. Mnogo puta spaavaju ivot. Kad se pogreno upotrebljavaju, pogotovu ako
njima lijeimo svaku banalnu infekciju, oni su ak tetni. Ne samo zbog toga jer slabe ot
pornost organizma, nego i zbog svojih popratnih djelovanja. Kad govorimo o zloupotrebi
antibiotika, mislimo prije svega na unitenje crijevne flore, na teke alergije i na pojavu ot
pornih bakterija.
Stoga bilo koji od posebnih lijekova moemo upotrebljavati samo po lijenikovoj uputi,
nakon to utvrdi bolest, lijek i dozu. Neke antibiotike moemo zamijeniti i ljekovitim bilj
kama.
Osnovni zadatak ove knjige je, meutim, da prikae nespecifino ope lijeenje.

Zakonske odredbe o dunosti prijavljivanja
Zakonske odredbe i dunosti prijavljivanja zaraznih bolesti nisu u svim zemljama jednake,
ali po sadraju u biti jesu. Svrha im je da pomognu borbu protiv zaraznih bolesti. Propisi
obuhvaaju prijavljivanje, izolaciju, dezinfekciju, zatitno cijepljenje i druge zatitne mjere u
vezi s ovim zaraznim bolestima:
guba, kolera, kuga, boginje, pjegavac, bjesnilo, upala mozga, djeja paraliza (polio), dif
terija, zarazna upala modane opne (epidemijski meningitis), zarazna utica (hepatitis epidemica), arlah, tetanus, virusna gripa (influenca), hripavac, ospice, tifus, paratifus A i B, bak
terijska griza i salmoneloze.
Kod nas postoji savezni Zakon o zatiti stanovnitva od zaraznih bolesti koje mogu ug
roziti cijelu zemlju dok svaka republika ima svoj zakon o zatiti stanovnitva od zaraznih bo
lesti i posebni Pravilnik o prijavljivanju zaraznih bolesti.
Prijave su duni podnositi prije svega: lijenik koji obraduje bolesnika ili drugi pozvani
lijenik, zatim osobe profesionalno zaduene za lijeenje i njegu, te rukovodioci domova umi
rovljenika, internata, domovi uenika, kao i mrtvozornik. Posebno savjesno treba postupati
u vezi sa spolnim bolestima.
Svrha nespecifinoga opeg lijeenja je plansko usmjeravanje obrambenih mehanizama orga

nizma i poveanje nespecifine otpornosti (rezistencije) svim jx)trebnim ivotnim i ljekovitim
podraajima. U tu svrhu treba usmjereno i djelotvorno djelovati na kou, krvni optok, disanje,
metabolizam i psihu.
Meu nainima nespecifinog opeg lijeenja na prvo mjesto dolazi prirodna njega koe.
Ovisno o prilikama od kojih polazimo pri lijeenju se sluimo toplinom ili hladnoom, a pri
tome dolaze u obzir pogotovu voda, svjetlost i sunce (iako kod akutnih infekcija manje). I
danas u lijeenju brojnih zaraznih bolesti jo mnogo pomau kvaenja, povoji, zamotaji i ku
pelji, posebno kao djelomine kupelji s porastom temperature vode i biljne djelomine i troetvrtinske kupelji, parne kupelji, a manje polijevanja; to moemo uiniti kod kue i mnogi
od tih postupaka mogu nam znatno pomoi. Za neke od akutnih infektivnih bolesti znojenje
nije samo mjera kojom sniavamo previsoku temperaturu (rashlaivanjem koje nastaje pri isparavanju), nego pomae ispunjenju opravdanog Kneippovog zahtjeva za otapanjem i omeka
vanjem, ienjem i izluivanjem.
Budui da je cjelokupno djelovanje organizma, prema tome i njegova obrana, ovisno o
radu srca i krvnog optoka, ne smijemo ni u kojem sluaju lijeenja zaraznih bolesti zapostaviti
podeavanje krvnog optoka. Kao posrednik regulacije topline - nune pri mnogim zaraznim
bolestima - moe dobro koristiti krvni optok, na koji moemo djelovati prije svega vodom.
Disanje i krvni optok su u meusobnom izmjeninom odnosu. Stoga kod svih za-
296
Zarazne bolesti
raznih bolesti treba posvetiti vie panje i disanju na istom zraku. Tok mnogih zaraznih bo
le iti moe mnogo zavisiti od pravilnog provjetravanja bolesnikove sobe.
Izmjena tvari, izgradnja i raspadanje u organizmu takoer pri svakoj infektivnoj bolesti
imaju vanu ulogu. Mnoge akutne zarazne bolesti bolje se lijee ako najprije rasteretimo me
tabolizam. Organizmu ne smijemo dovoditi tvari koje ga optereuju. Korisnije je ako sma
njimo koliinu hrane ili je ograniimo. Jo je Hipokrat nauavao: Sto vie bolesnika hranimo,
vie mu tete nanosimo.
U sluaju akutnih zaraznih bolesti preporuljivo je i
Gladovanje
Gladovanje je mjera koju nazivaju i unutarnjom operacijom bez noa. Ve to pokazuje koliko
je osmiljena. Gladovanje uz aj ili sokove mora potrajati sve dok se opet ne pojavi tek. Uz
gladovanje spada i ienje. Tko dobro isti, dobro lijei, kae jedna stara poslovica. Stoga
pri gladovanju treba najprije isprazniti crijevo ajem za ienje (vidi: Prirodne ljekovite bilj
ke), solju za ienje kao to su na primjer karlovarska i Glauberova sol.
S gladovanja polako prelazimo na vonu i laku prijesnu hranu. Tek nakon toga moemo
opet uivati punovrijednu hranu (vidi Anemuellen Prehrana i dijeta).
U ope prirodno lijeenje spada i dobra njega usta. Obavezno je upotrebljavati kamilicu
ili kadulju, sok od limuna ili blagu vodicu za usta; isto tako preporuujemo i dobru zubnu
pastu, u kojoj po mogunosti treba biti joda ako ga podnosimo.
Glavne mjere nespecifinog lijeenja akutnih zaraznih bolesti ostaju one iste koje su vri
jedile od davnina: znojenje, ienje, gladovanje.
Za lijeenje kroninih zaraznih bolesti ukljuujemo sve ivotne i ljekovite podraaje koje
prilagoavamo pojedincu.
Osipne zarazne bolesti

Male boginje (morbilli)
Male boginje (bijele kozice, mrase) zarazna
su bolest koju uzrokuje virus. Mogu napasti
svakoga od petog mjeseca ivota do kasnih
godina. Najugroenija su manja djeca. Kad
jedanput prebolite bolest, po pravilu ste
imuni do kraja ivota. Bolest se veinom
prenosi kapljinim putem iz bolesnikova
nosa i drijela, a vrlo rijetko se virus prenosi
i predmetima. Opasnost od zaraze postoji u
stadiju inkubacije (9 do 11 dana) i dok traje
osip u bolesnika.
Inkubacija: do stadija predznaka bolesti
9 do 11 dana, do izbijanja osipa 14 dana.
Tok bolesti
a) Stadij s nespecifinim predznacima
bolesti: vruica, kihanje, kaljanje, upala
spojnice oka, nepodnoenje svjetlosti,

Koplikove pjege (bijele pjegice na usnoj
sluznici).
b) Glavni stadij: nakon pada temperature
ponovni porast (40 do 40,6 C), osjeaj
ope bolnosti i kao u prethodnom sta
diju.
Od 14. dana pojavi se osip iz velikih i ma
lih, cikcakastih i nepravilnih pjega; pojave se
veinom iza uiju pa na glavi, vratu, prsima
i ekstremitetima, dok pojedini dijelovi koe
ostaju nezahvaeni. Zatim osip polako nes
taje, a ostaju na koi ljuice koje otpadaju
i nisu zarazne. Peti dan od poetka osipa
temperatura veinom iznenada prestaje.
Komplikacije: prilikom irenja upalnih
procesa u organizmu moe nastati upala
Crljenica
plua ili gnojna upala srednjeg uha koja se
veinom izlijei tako da se provali bubnji
(ponekad bubnji treba umjetno probiti).
Virus malih boginja rijetko uzrokuje upalu
mozga (eneefalitis) ili priprema put drugim
zaraznim bolestima na primjer tuberkulozi.
Lijeenje: kad se pojavi osip, bolesnika
treba izolirati tjedan dana. Mora mirovati u
postelji ali ne treba zatamnjivati prozore.
Treba mu osigurati ist zrak. Kao i uvijek,
treba voditi rauna o prirodnoj terapiji, po
gotovu se treba pobrinuti za vone sokove,
eventualno ienje, njegu usta ajem od ka
dulje ili kamilice, grgljati vodom s limunom.
Postupci: serijsko kvaenje vodom s octom,
topli kratki povoji i trine od sijena ili topao
troetvrtinski zamotaj i trine od sijena ili
isto takvi povoji sa slanom vodom. Kad
temperatura prestane, dolaze u obzir i tro
etvrtinske kupelji s trinama od sijena, despikom ili smrekom.
Spreavanje: samo u sluaju posebne
ugroenosti (bolesna, slabana djeca) cijepimo
cjepivom oslabljenih ivih virusa u prvoj i
drugoj godini ivota (ukupno 4 cijepljenja) ili,
kad se pretpostavlja da je osoba zaraena a da
jo nije preboljela male boginje, gama-globulinom ili serumom za rekonvalescente. Zatit
no djelovanje traje samo 3 do 6 tjedana.
Crljenica (rubeola)
Crljenica ili rubeola je virusna bolest koja se
prenosi kapljinim putem. Najvie napada
djecu izmeu druge i desete godine ivota.
Mlade ene ih dobivaju deset puta ee
nego mukarci. Zaraza kod ena u prva tri
mjeseca trudnoe uzrokuje, makar majka
trenutno i ne oboljela, u 20 do 252 otee
nja ploda, a posljedica toga mogu biti mr
tvoroena ili nakazna (mana na srcu, vuje
drijelo, gluhoa i drugo) djeca. Ako se maj
ka zarazi rubeolom pri kraju trudnoe (obo
li) uzronik bolesti se prenosi na dijete. Kod
takvog djeteta se esto pojavi poremeaj u
rastu ili u razvoju pojedinih organa.
Inkubacija: 12 do 21 dan.
Ta oteenja emo izbjei cijepljenjem, a
o njemu mora odluiti lijenik.
297
Tok bolesti: lagana temperatura, bolno
oticanje limfnih lijezda na zatiljku, blaga kijavica, kod odraslih ponekad bolni zglobovi.
Ti znaci prou za nekoliko dana.
Po nepcu i drijelu esto se pojavi osip u
obliku pjega. Za 2 do 3 dana se pojavi sitno
pjegav, ruiastocrven, malo izboen osip po
licu, trupu i ekstremitetima, ali on brzo iez
ne. Bolest traje 3 do 4 dana.
Lijeenje: osim kod trudnica, samo ope
lijeenje kao kod svih zaraznih bolesti.
arlah (scarlatina)
arlah je infektivna bolest uzrokovana
streptokokima (kokima udruenim u lanac).
Inkubacija: 1 do 3 dana
Infekcija: kao i male boginje, i klice arlaha se prenose kapljinim putem ili neposred
nim dodirom s oboljelim, a i posredno pred
metima (odjea, igrake, namirnice i drugo).
Tok bolesti: veinom iznenada poinje
temperatura s groznicom, bolesnik se ope
nito osjea vrlo slabo, a dijete ima ak i gr
eve. Bolest se nastavlja bolovima u grlu i
ekstremitetima, slabou, povraanjem, e
sto se pojavi i proljev. Nepce je esto nabreklo, vatrenocrvene boje, crvenilo zahvaa i
meko nepce i resicu. Jezik je u poetku bla
go obloen a kasnije malinast. Ve pri kraju
prvoga dana ili najkasnije drugi dan pojavi
se za arlah karakteristini osip najprije na
unutranjoj strani bedara. Osip je sainjen
od crvenih tokica veliine glave pribadae,
koje su tako blizu jedna druge da koa izgle
da jedinstveno crvena kao da je pokrivena
skrletnim omotaem, ali tokice nikad ne
dodiruju jedna drugu. Osipa nema po nosu,
oko usta i na bradi. Zato je taj predio nalik
na blijedi trokut (mlijena brada). Tempera
tura poinje trei dan postepeno padati, a po
pravilu je nakon tjedan dana opet normalna.
I osip polako nestaje, a koa se ljuti u ljus
kama. U drugom tjednu se kao posljedica
osipa ponu ljutiti vei komadi odumrle
koe i to traje do etvrtog tjedna. Tada se
ne prenose klice bolesti.
Komplikacije: moe nastati upala kraj
nika, slino kao kod difterije, koja se kasnije
298
ognoji, nastaju upale upljina oko krajnika,
upala srednjeg uha, gnojenje vratnih limfnih
lijezda, upala plua, tegobe sa srcem, krvnim
optokom i bubrezima. Reumatina groznica
se moe pojaviti nakon 2. tjedna zajedno s
upalom tkiva koje oblae srane upljine (endokarditis), a upala bubrega se moe ispoljiti
ponekad i etiri tjedna kasnije. Zato jo i tada
treba redovito pregledavati mokrau.
Lijeenje: treba se pridravati svih odgo
varajuih opezravstvenih mjera koje prua
priroda za sve infektivne bolesti i poivati u
postelji dok ne padne temperatura; treba po
stupati isto kao koci malih boginja, bolesniku
treba dati mnogo vonih sokova, medovine,
da grglja ajem od kadulje ili vruom slanom
vodom (pola liice soli na pola litre vode).
Specifino lijeenje: o njemu moe odlu
iti samo lijenik; obino propisuje velike
doze antibiotika koje zaraznost skrate na je
dan tjedan. U tekim sluajevima je obino
potrebno i dodatno lijeenje lijekovima.
Spreavanje: arlah spreavamo prirod
nim nainom ivljenja, a u odreenim slua
jevima lijenik pomae penicilinom i sulfonamidima. Imunizacija oslabljenim toksinima
arlaha nije potpuno pouzdana.
P j e g a v a c (pjegavi tifus)
Pjegavac (typhus exanthematicus), teka je
zarazna bolest, koja se pojavljuje prije svega
u hladnijim dobima godine i hladnijim kli
mama. Prenosi je bijela u koja ivi u odjei.
Inkubacija: veinom 8 do 15 dana.
Sumnju, bolest i smrt od pjegavca treba
obavezno prijaviti jer je pjegavac vrlo opas
na zarazna bolest.
Tok bolesti: slino kao kod gripe izne
nada se pojavi groznica, temperatura, bolovi
u zglobovima, glavobolja, teka nesanica.
Osip se pojavi etvrti do esti dan po cije
lom tijelu u obliku gustih tokica koje su
velike kao glava pribadae a ponekad kao
zrno lee; te blijedocrvene pa tamne tokice
kasnije dobiju prljavosmedu boju i krvare ti
pino kao od ujeda buhe. Ako se pjegavac
ne lijei, opasan je po ivot.
Zarazne bolesti
Lijeenje: o lijekovima i lijeenju moe
odluiti samo lijenik.
Oporavak: sreeni prirodni ivot i pri
rodno lijeenje.
V o d e n e o s p i c e (varicella)
Vodene ospice ili variele veinom se pre
nose neposredno kapljinim putem, otpalim
krastama ili zrakom. Obino su kod djece
laki oblici oboljenja, ali kod odraslih obo
ljenje treba shvaati ozbiljnije.
Inkubacija: 10 do 20 dana.
Tko jednom preboli vodene ospice, stjee
imunitet za cijeli ivot.
Tok bolesti: laki opi znaci kao to su
temperatura i slabost, osipi po vlasitu; po
licu i trupu, (rjee po ekstremitetima) i u
predjelu stidnih usana pojave se male crve
ne tokice koje se djelomino mogu ognojiti, brzo prelaze u mjehurie, osue se i ot
padaju kao krastice. Istovremeno na tijelu
mogu biti tokice, mjehurii i krastice.
Lijeenje: samo prirodna opa briga
za bolesnika, mirovanje u postelji i izola
cija dok ne proe temperatura i otpadnu
krastice, zatim este troetvrtinske biljne
kupelji.
V e l i k e b o g i n j e (variola vera)
Velike boginje ili crne kozice spadaju meu
vrlo zarazne bolesti opasne za cijelo dru
tvo. Koliko e bolest biti teka ovisi o virulentnosti virusa. Razlikujemo dvije vrste
virusa koji izazivaju velike boginje: u sluaju
prvoga (variola minor) smrtnost iznosi \l,
a kod drugoga (variola major) prosjeno
ak 2QX. U vezi s ovom boleu moramo pri
javiti sumnju, oboljenje i smrt.
Zaraza: neposredan dodir s oboljelim od
velikih boginja i predmetima koji dolaze s
njim u dodir (rublje, pribor i drugo). Virus
velikih boginja iri se i kapljinim putem, a
prenose ga ak i muhe.
Tok bolesti: bolest je od poetka vrlo
teka. Pojavljuje se akutna groznica s drhta
vicom, visoka temperatura, jaki bolovi u
predjelu kria i glavobolja.
Difterija
Drugi ili trei dan bolesti esto se pojavi
osip slian osipu pri arlahu i malim bogi
njama ali brzo proe. Za sobom ostavlja cr
vene pjege, koje se pretvore najprije u vorie, a u tri dana u bolne mjehurie, na ko
jima se sedmog ili osmog dana u sredini po
jave udubljenja, takozvani pupkovi. Bolest
se po cijelom tijelu razvija jednakomjerno.
Kad se stvore mjehurii, obino temperatu
ra malo padne - u sluajevima teeg oblika
299
bolesti temperatura se ne mijenja - nerijetka
je posljedica smrt. Nakon 12 dana mjehurii
se polako osue i stvore se kraste u kojima
su virusi. Bolest zavrava oiljcima koji
mogu jako unakaziti kou.
Lijeenje: provodi se samo u izoliranim
prostorima i iskljuivo pod lijenikovim
vodstvom.
Spreavanje: aktivno imuniziranjc (ci
jepljenje) i opa higijena.
Akutne zarazne bolesti usta i drijela

D i f t e r i j a (diphtheria)
Difterija je akutna zarazna bolest koju uzro
kuje bacil difterije, a napada prije svega gor
nji dio dinog puta. Moe napasti i druge
sluznice i ozlijeena mjesta. Uzronici difterije
su mikrobi u kojima se stvaraju otrovi.
Zaraza: bacili difterije se prenose kaplji
nim putem ili zaraenim predmetima na ko
jima bacili ostaju i po vie mjeseci.
Tok bolesti: prvi znaci su blagi bolovi u
grlu, temperatura, osjeaj lomnosti, znaci
trovanja koje prati osjeaj ope slabosti. Ka
rakteristina je ravnomjerna siva i otporna
skrama koja se po pravilu naglo iri od nep
anih krajnika preko nepanog luka u dri
jelo te ima karakteristian miris.
a ne tekuinama. Mogu se pojaviti i pore

meaji u radu onih miia; to uzrokuje
dvostruku sliku i razrokost, a ponekad dje
lomino paralizira i djelovanje grkljana. U
vrlo tekim sluajevima difterija moe do
vesti ak do ope upale ivaca (polineuritis).
Teka komplikacija je oteenje sranog
miia s poremeajima u sprovoenju podra
aja i oteenja vazomotornih (koji reguliraju
optok krvi) sredita u mozgu. Ta oteenja su
u difteriji najei uzroci smrti. Znaci povea
ne opasnosti su: brz pad krvnog tlaka, brz i
nejednakomjeran puis i opi nemir.
Lijeenje: bolesniku se opa pomo
prua kao i kod svih zaraznih bolesti, a prije
svega potpuni mir u postelji najmanje tri
tjedna, kaasta, vitaminima bogata hrana i
grgljanje ajem od kadulje.
Komplikacije: upala se moe proiriti na

grkljan, dunik i bronhije. Odatle i iznenadna
nemogunost disanja zbog ega treba na duniku napraviti otvor s prednje strane, isisati
upalnu skramu ili je potisnuti kroz usta, od
nosno ugraditi u dunik cijev (intubacija),
kroz koju bolesnik die. Nosna difterija moe
kod djece potpuno onemoguiti disanje kroz
nos. Budui da otrov bakterija difterije djeluje,
moe ometati djelovanje modanih ivaca. To
se ispoljava na razliite naine, meu ostalim
bolesnik pone govoriti kroz nos (nazalno),
posebno kad je ometeno djelovanje resice i sa
draj iz usta moe istjecati kroz nos. U takvom
sluaju moramo malu djecu hraniti kaama,
Koni podraaji: serijsko kvaenje vodom i

octom, povoj na lea i kratki povoj s trinama
od sijena ili soli, povoj na vrat s trinama od
sijena ili vodom i octom.
Specifino lijeenje: cijepljenje konjskim,
ovijim ili goveim serumom (vidi imunizaciju) u kojem ima antitoksina. Takvo lijee
nje lijenik esto dopunjuje i penicilinom.
Posebno spreavanje: zatitno cijeplje
nje (aktivnu imunizaciju) mogue je obaviti
ve u prvoj godini ivota. Nakon dvanaeste
do etrnaeste godine po pravilu to zatitno
cijepljenje vie nije mogue, jer se ljudi ve
inom imuniziraju u opim epidemijskim
prilikama.
300
Zarazne bolesti
Upala krajnika
Angina (tonsillitis)
Zagnoj u okolici krajnika
Angina se pojavljuje u raznim oblicima.

To je zarazna bolest koju gotovo uvijek
uzrokuju streptokoki ili stafilokoki. Klice
se prenose zrakom ili hranom. Moe se
pojaviti u svim ivotnim dobima, a naje
a je kod djece. Obino nastane ako su ne
kome kronino rashlaene noge, prehladi
se, smoi i kad se smanji opa otpornost
organizma.
(abscessus peritonsillaris)
Govorimo o peritonzilarnom apscesu ako
se zagnoj zadri u dubini i oko krajnika. U
tom sluaju moe nastati eljusni gr i su
avanje drijelne i usne upljine. Ako bolest
zahvati i jugularnu venu (upala sa zaeplje
njima) to je ve vrlo teka komplikacija.
Kataralna angina
(angina catarrhalis)
Kataralna angina je najlaki oblik upale
krajnika.
Tok bolesti: vruica, glavobolja, bolno
gutanje, velika koliina ispljuvka i pljuva
ke. Nepani krajnici, meko nepce i stra
nja stijenka drijela su pjegavo crveni i na
brekli.
Akutna upala krajnika

(angina lacunaris)
Akutna upala krajnika ili akutni tonzilitis je
akutni oblik angine za koji su karakteristini
pod kataralnom anginom navedeni znaci
bolesti, ali koji su tei. Nepani krajnici su
vie nabrekli, jako crveni, a u depiima
krajnika je gnoj. Upaljena sluznica drijela
pocrveni. Vratne limfne lijezde veinom
nabreknu i bole.
Zagnoj u krajniku
(abscessus tonsillaris)
Tonzilarni apsces je opet drugaiji oblik
upale krajnika koji po pravilu napada samo
jedan krajnik a u pojedinim sluajevima
moe i oba. Vruica je visoka, bolovi su jaki,
bolesnik se osjea sav poremeen. im pre
stane gnojenje u usnoj upljini nailazi olak
anje. Ako se zagnoj ne moe izluiti grgljanjem ajem od kamilice ili kadulje, po
treban je kirurki zahvat. To je gotovo
uvijek obavezno u sluaju peritonzilarnog
apscesa.
Angina Plaut-Vincent
(angina ulceromembranacea)
Ova angina je drugi oblik upale krajnika.
Veinom protjee kao jednostrano oboljenje
s prljavosivom oblogom koja krvari, i koja se
ponekad rairi i na usnu sluznicu. Bolest uz
rokuje raspadanje tkiva. Malo ima opih
znakova ove bolesti. Uz prirodni nain li
jeenja s odgovarajuom njegom i zbrinja
vanjem lijeenje obuhvaa i male doze
neosalvarzana ili penicilina; bolesnik ih
uzima kroz usta. Uz to bolesnik treba uzi
mati i dodatne koliine vitamina B2.
Flegmona usnog dna

Flegmona usnog dna ili angina I .udovici je
teka gnojna infektivna upala baze jezika i
mekog dijela donje eljusti. Bolest poinje
tako to jezik uz nepce otea, pri vakanju se
pojavljuju teki bolovi i jedva se moe pomak
nuti jezik. Cesto postane onemogueno udisa
nje zraka i treba napraviti otvor u duniku
za cijev za disanje. U sluaju ove teke bolesti
potrebna je hitna lijenika pomo, ona vei
nom obuhvaa lijeenje lijekovima i operaciju.
Monocitna angina
(angina monocytaria)
Ovu vrstu angine uzrokuje dosada jo ne
poznat virus. Poinje s bolovima u grlu, za
tiljku i ekstremitetima, naglim rastom vru
ice, esto otokom limfnih lijezda pazuha i
prepona, ali tek nakon nekoliko dana. Zatim
nabreknu i upale se krajnici i okolno tki
vo. Pojavi se bjelkasto-ukasto-smekasta
prevlaka na tamnocrvenoj sluznici nepanih
Upala usana i usne upljine

krajnika, ponekad i prevlaka koja podsjea
na skramu kod difterije, ali ne zahvaa
meko nepce.
1 pri ovoj bolesti treba uz pomo koju
bolesniku moe dati opa otpornost orga
nizma, potraiti i lijenikovu pomo i spe
cifino lijeenje.
K o m p l i k a c i j e razliitih angina
Kad angine nisu dobro lijeene, a i inae,
nisu rijetke komplikacije. Medu njih spa
daju reumatine tegobe zglobova, upala
sranih zalistaka, upala bubrega (zbog
ega je potrebno kasnije esto kontrolira
ti mokrau), upala plua, upala srednjeg
uha, a u nekim sluajevima i trovanje krvi
(sepsa).
Lijeenje
U svim sluajevima upale krajnika potrebno
je uz odgovarajue specifine mjere poduze
ti i mjere potivanja prirodnih naela i pra
vila. Najprije strogo mirovanje u postelji,
gladovanje uz sokove i ienje crijeva. Od
postupaka dolaze u obzir prije svega serijska
kvaenja vodom i octom, povoji koji nepo
sredno sniavaju temperaturu kao to su
povoji na lea s vodom i octom, kratki po
voj sa soli, povoj na oba lista i drugo. Ako
elimo da povoji neposredno oduzimaju
toplinu treba da ostanu 20 do 30 minuta, a
zatim ih zamijenimo novima. Ali dolaze u
obzir i svi oni povoji koji uzrokuju znojenje;
troetvrtinsko povijanje (donji povoj) ili
potpuni povoj, moda i topli povoj s trina
ma od sijena ili topli povoj s ljekovitim bi
ljem. Povoji moraju ostati na tijelu do izbi
janja znojenja, koje obino poinje kroz 1
1/2 do 2 sata.
Lokalno: povoj na vrat
a) Kad je upala teka, povoj na vratu mi
jenja se svakih pola sata; povoj umaemo u vodu i ocat;
b) kad upala nije tako teka, na vrat stav
ljamo topli povoj s trinama od sijena,
mijenjamo ga svaka tri etvrt sata do
jednog sata i etvrt. Treba ispirati grlo
ajem od kamilice i kadulje, vruim so
kom od limuna ili slanom vodom (pola
liice soli na pola litre vode).
301
Kronina upala krajnika

(tonsillitis chronica)
Kronina upala krajnika obino se razvije
od ponovne akutne ili neizlijeene akutne
upale.
Tok bolesti: blago crvenilo i oticanje
krajnika, na pritisak se pojavi gnojni iscjedak, neprijatan zadah iz usta, osjeaj kao da
je u vratu neko strano tijelo, uveanje limf
nih lijezda.
Lijeenje: ako se nakon primjene opih
mjera prirodnog lijeenja i Roderovim isisa
vanjima ili homeopatskim sredstvima ne
pobolja stanje, odnosno ako se neprestano
ponavljaju tegobe, krajnike treba operacijom
otkloniti. Samo lijenik moe utvrditi kad je
to neophodno.
Upala usana i usne upljine

(s mjehuriima)
a) Herpes na usnama (herpes labialis)
jesu oni vrlo bolni mjehurii na usnama
i u kutovima usana, a koji se uglavnom
poslije nekoliko dana pretvore u kraste
i bolest proe.
Uzroci: herpes na usnama je virusno
oboljenje, najee se pojavi kao
prethodna ili popratna upala kod dru
gih zaraznih bolesti, poremeaja u e
lucu i crijevima ili u vezi s mjesenim
ciklusom kod ena.
esto se herpes pojavljuje i na prijelazi
ma koe u sluznicu na drugim dijelovi
ma tijela (zadnje crijevo, stidne usne,
nosnice i drugdje).
Lijeenje: ope prirodno lijeenje.
Lokalno lijeenje: mazanje borovom
mau ili tinkturom mirhe (izmirne),
uvarkom od hrastove kore, uljem od
gospine trave i kamilosanom.
b) Aftozna upala usne upljine (stomatitis
aphthosa) manifestira se malim sivobijelim ili ukastim mjehuriima (aftama),
koje nastaju na sluznici pocrvenjeloj od
upale. Afte se pojavljuju kao vrlo bolni
upalni mjehurii na jeziku, usnama, na
sluznici obraza, na mekom nepcu, nep
anom luku i desnima. Ako se afte pri-
302
likom grizenja ozlijede nastaju male rani
ce, eljusne limfne lijezde bolno na
breknu, pljuvaka se pretjerano izluuje
a nerijetko je pojava popraena vrui
com i loim opim stanjem. U teim slu
ajevima ak se pomilja na slinavku, ili
ap, stono oboljenje koje se lako preno
si neposrednim dodirom, ili mlijekom,
maslacom i sirom.
Lijeenje: ope prirodno lijeenje
Lokalno: ispiranje usta toplim ajem od
kamilice ili kadulje ili razrijeenom tinkturom mirhe (20 kapi na au tople
vode).
Gljivina upala usne upljine

(candidiasis)
Gljivinu upalu usne upljine uzrokuje glji

vica koja se naseli u usnoj upljini i drijelu
ak i u jednjaku. Pojavljuje se pogotovu
kod male djece koja ive u loim materi
jalnim i higijenskim uvjetima ili kod teko
oboljelih odraslih (na primjer, od tifusa,
raka, tuberkuloze plua), u eernoj boles
ti, a i zbog dugotrajnijeg lijeenja antibio
ticima.
Na malo upaljenoj sluznici su mljenobijele prevlake u kojima moemo nai gljivice.
Lijeenje: prvo treba izlijeiti osnovnu
bolest; prirodno ope lijeenje.
Zarazne bolesti
Lokalno: ispiranje usta ajem od kadulje
ili kamilice i lijeenje lijekovima koje propi
e lijenik.
Zaunjaci
(parotitis epidemica)
Trovanje krvi
stupaju polako, uzrokuju blagu upalu tkiva

koje oblae srane upljine (endocarditis len
ta) i ostavljaju oteenja na sranim zaliscima.
Lijeenje: ako se ikako moe, arite tre
ba operativno odstraniti, bolesnik mora do
303
bivati velike doze antibiotika koje esto tre
ba udruiti s davanjem drugih lijekova.
Ne smijemo zaboraviti da iskoristimo i
mogunosti koje nam u pojedinim sluajevi
ma daje ope prirodno lijeenje.
mumps
Uzrokuje ih virus koji se razmnoava u sluz

nici usne upljine i preko krvi doe u parotidnu lijezdu. Ona na virus reagira seroznom upalom. Bolest napada prije svega dje
cu, a posebno esto djeake. Odrasle mu
karce koji imaju zaunjake prati jednostrana
ili obostrana upala muda, posljedica koje
moe biti suenje muda i neplodnost.
Inkubacija: 18 do 22 dana
Tok bolesti: zaunjaci se ponekad pojav
ljuju istovremeno s nekom tekom boleu.
Najprije natekne jedna parotidna lijezda,
zatim druga, lice se izoblii, ui stre a bo
lest poprati blaga vruica i osjeaj bolnosti.
Ometeni su vakanje i gutanje. Bolest traje
nekoliko tjedana.
Lijeenje: ope prirodno lijeenje i ob
rada bolesnika, voni sokovi bogati vitami
nima, njega crijeva i klistir.
Lokalno: krpe namoene u toplom ulju,
parne komprese, vreica s lanenim sjeme
nom i vreica s kamilicom mnogo pomog
nu da se odri toplina. Usta treba ispirati
ajem od kamilice i kadulje.
Ope zarazne bolesti bez karakteristine lokalizacije

u odnosu na zahvaene organe
Trovanje krvi ili sepsa opa je bakterijska
zarazna bolest. To je zajedniki naziv za
brojne bolesti koje nastaju prelaenjem uz
ronika bolesti iz ogranienog arita u kr
vni optok, a preko njega se prenose u druge
dijelove tijela i tu stvaraju nova gnojna a
rita iz kojih se uzronici oboljenja na isti
nain opet ire preko krvi u sve dijelove or
ganizma. Osnovni uvjet za nastanak sepse je
nedovoljna obrambena sposobnost organiz
Sifilis
ma ili velika agresivnost uzronika bolesti

i sposobnost da uzrokuju oboljenja (velika
virulencija klica).
Akutno trovanje krvi prati gotovo tipi
an tok vruice s groznicom, drhtanjem i
znojenjem. Puis i disanje su ubrzani. Ope
stanje je vrlo loe. Zatim nastaju promjene u
krvi, uveava se slezena, a bolest nerijetko
prate i teki proljevi. Vrlo teka trovanja
krvi obino za nekoliko dana zavre smru.
Ona trovanja koja teku manje burno na-
Spolne bolesti
Spolne bolesti su zarazna oboljenja koja se po pravilu prenose spolnim openjem. Po zakonu
o spreavanju spolnih bolesti u spolne bolesti se ubrajaju: gonoreja (triper, kapavac), sifilis
(lues, francuska bolest), meki ankir (ulcus molle) i etvrta spolna bolest (lymphogranuloma
inguinale).
Po zakonu treba svaku od tih bolesti da lijei lijenik. Tko ima spolnu bolest ili okolnosti
govore da bi je mogao imati pa je iri, krivino je odgovoran. Lijenik mora nadlenom
zdravstvenom organu prijaviti samo broj oboljenja. Poimenino prijavljivanje dolazi u obzir
samo ako bolesnik odbija lijeenje, ako je mlai od 18 godina ili se opravdano sumnja da
se prostituira za novac i kao takav je izvor opasnosti od prenoenja bolesti.
Gonoreja
Sifilis
Gonoreja (triper ili kapavac) je bolest sluz

nice genitalnog trakta koju uzrokuje dvo
struki kok (Gonococcus) nalik na zemiku
i prenosi se gotovo iskljuivo spolnim op
enjem.
Vrlo rijetko se djeca, pogotovu djevoji
ce, zaraze gonorejom u pretpubertetu dodi
rivanjem zaraenih predmeta, na primjer
krpa za pranje, vode za kupanje i drugo.
Kod novoroenadi infekcija nastaje u toku
raanja kad se spojnica oka zarazi prolas
kom kroz poroajni put.
Sifilis (lues ili francuska bolest) je spolna

bolest koju uzrokuje klica nalik na otvara
za epove od pluta, koja se struno zove
Treponema (Spirochaeta) pallidum. Bolest
moe biti akutna ili kronina i napasti svaki
organ i dio tijela. Klice se obino prenose
spolnim openjem i ulaze kroz male ranice
u koi ili sluznici. Dijete se u majinom tijelu
moe zaraziti i preko majine krvi Posto
ji mogunost zaraze i kroz druge dijelove ti
jela: na primjer kroz sluznicu u ustima ili na
usnama, kroz mar i prst. Posredna zaraza je
rjea preko predmeta kao to su ae, pri
bor za jelo, zahodi i drugo.
Inkubacija: 2 do 7 tjedana
Tok bolesti: bolest se odvija u tri stadija:
1. stadij (primami): na mjestu gdje klice
prodru u tijelo (uglavnom na spolnim
organima) nakon inkubacije uoi se prvi
znak (prvi efekt), to jest tvrdi ankir.
Prepoznajemo ga po okruglom, kao sla
ninom obloenom iru koji ima tvrd i
debeo rub, a oblinje limfne lijezde na
breknu i otvrdnu. Bolesnik ne osjea ni
kakve bolove. ir se pojavi na jednom
mjestu na koi, samo izuzetno u zrcal
nom liku, na primjer na gornjoj i donjoj
Inkubacija: 2 do 5 dana (rijetko do 10

dana).
Znaci bolesti: gnojni iscjedak iz mokra
ne cijevi, bolno mokrenje.
Kasnije bolest napada prostatu, muda i
nadmuce kod mukaraca, a Bartolinijeve li
jezde, rodnicu, maternicu i jajnike kod ena.
Mada rijetko, klice prelaze u krv i rasiju se
po tijelu gdje mogu uzrokovati upalu zglo
bova, to je vrlo bolno i praeno visokom
vruicom. Moe nastati ak i upala porebrice, endokarditis, upala miia, upala mo
dane opne.
Lijeenje: o lijeenju moe odluiti
samo lijenik.
304
usni, a koa postaje potpuno otporna za
svaku daljnju zarazu sifilisom.
2. stadij (sekundarni): otprilike 8 tjedana
nakon zaraze uzronici (treponeme) limfni sistem vie ne funkcionira - pro
dru u krv i zaraze cijelo tijelo. Izvana se
to opazi po karakteristinom osipu na
koi koji se ne gnoji, a nakon toga ponu
oticati sve limfne lijezde po tijelu. Na
brekle limfne lijezde se napipaju poseb
no u preponama, pod pazuhom i na za
tiljka Ovaj period moe proi u vie na
leta, a da se pri tome ne uoe nikakvi vanj
ski znaci. Dakako, laboratorijskim se pretragama mogu dobiti pozitivne reakcije.
3. stadij (tercijarni): klice nerijetko tek na
kon mnogo godina uzrokuju karakteris
tine promjene unutarnjih organa. One
se mogu ispoljiti kao vorasto zrnata za
debljanja, tzv. gume koje su sklone raspa
danju, na koi, na tjemenu, na tvrdom i
mekom nepcu, uzrokuju sedlast nos, de
fekte u nepcu i druge promjene. Isto
tako se mogu pojaviti i u miiima, jetri
i na drugim dijelovima tijela. Ili se pojavi
karakteristino oboljenje ivanog siste
ma u obliku progresivne paralize, omekanja mozga, potpunog propadanja li
nosti ili bolest progredira suenjem hr
ptene modine (tabes dorsalis) ili to tee
istovremeno.
Zarazne bolesti
Danas u velikoj mjeri moemo strunim
lijeenjem zatititi, od tih tekih oteenja
i velikih promjena, dijete koje se zarazi u
majinu tijelu.
Lijeenje: i za lijeenje sifilisa je nadle
an samo lijenik.
M e k i a n k i r (ulcus molle)
Meki ankir ima vrijeme inkubacije samo
1 do 2 dana. Za razliku od sifilisa kod me
kog ankira se irovi pokau u velikom
broju, meki su, preponske lijezde nabreknu i zagnoje se, to je popraeno visokom
vruicom. Cirovi ostaju po vie tjedana,
ali se ne ire i ne uzrokuju opu bolest or
ganizma.
etvrta spolna bolest
(lymphogranuloma inguinale)
etvrta spolna bolest je virusna bolest;
nakon sedmodnevne inkubacije pojave
se male grizlice koje se brzo lijee. Nakon
10 do 30 dana pojave se velika, gomoljas
ta zadebljanja limfnih lijezda u prepona
ma. I one se mogu zagnojiti nakon neko
liko mjeseci i onda gnoj probija van. Ta
bolest je naroito esta u istonoj Aziji i
istonoj Africi, a u Evropi po lukim gra
dovima.
Lijeenje: za lijeenje ove bolesti nadle
an je lijenik.
Pluna tuberkuloza
Iako su posljednjih desetljea u borbi s tuberkulozom postignuti vrlo veliki uspjesi, u nekim
je zemljama ta bolest jo jako rairena. Plunu tuberkulozu uzrokuje bacil koji je 1884. godine
otkrio Robert Koch. Taj bacil je izvanredno otporan na visoku temperaturu i suenje, ali sun
ane zrake ga unite u nekoliko minuta Zna se za vie vrsta bacila tuberkuloze, neke na
lazimo samo kod ovjeka, drugi uzrokuju tuberkulozu kod goveda, trei kod peradi itd.
Tok tuberkuloze ima razliite oblike, a moe napadati sve organe i sva tkiva osim miia.
Od sposobnosti reagiranja organizma mnogo zavisi hoe li ovjek oboljeti od tuberku
loze. A to ovisi o unutarnjim i vanjskim iniocima. Unutarnji ovise o priroenoj otpornosti
ili neotpornosti organizma. Slaba otpornost organizma nije vezana samo za uski (takozvani
astenini) prsni ko kako se nekad mislilo. Vaniji su vanjski inioci: glad, slaba ishrana, stalni
boravak u tamnim, vlanim i slabo prozraenim prostorijama, alkoholizam, nedovoljan opo
ravak nakon zaraznih bolesti ili nakon poroaja, velika fizika i psihika optereenja.
Pluna tuberkuloza
Inkubacija: oko 50 dana.
Zaraza: glavna ulazna vrata za bacile tuber
kuloze jesu sluznice dinih putova i probavnog trakta, a rjee ulaze kroz oteenu kou.
Kapljina zaraza prenosi se neposredno s
ovjeka na ovjeka kaljanjem, kihanjem, di
sanjem, a moemo se preko zraka zaraziti i
zaraenom prainom. Kroz probavni trakt
se obino zaraze samo mala djeca preko
mlijeka i mlijenih proizvoda tuberkuloznih
krava ili prljavtinom kad prainu zaraenu
bacilima tuberkuloze ili druge stvari prino
se neposredno u usta.
Ovdje moemo samo vrlo saeto opisati
razliite oblike tuberkuloze.
Razlikujemo tri stadija s obzirom na ire
nje bolesti po tijelu, ali ta je podjela u po
sljednje vrijeme osporena.
1. stadij
Kad bacili tuberkuloze prvi put prodru u ti
jelo, na mjestu ulaska najee u pluima
pojavi se specifina tuberkulozna upala. Go
vorimo o primarnom efektu ili prvobitnom
aritu. Iz njega se bacili tuberkuloze preno
se limfnim ilama u limfne lijezde. One se
takoer upale i oteknu. Prvobitno arite i
oteene limfne lijezde ine takozvani pri
marni kompleks. Bolest moe bez posebnih
znakova zavriti ovapnjenjem limfne lijez
de. Taj stadij doivi skoro svaki ovjek a da
to i ne zna. U primarnom kompleksu, na
kon to se prvobitna pojava bolesti ve iz
lijei, mogu se jo godinama zadravati ba
cili tuberkuloze koji mogu biti izvor i poe
tak razvijanja tuberkuloze.
Meutim, s druge strane nastankom pri
marnog kompleksa - za ije oblikovanje tre
ba da proe oko pola godine - organizam
poinje drugaije reagirati na bacile tuber
kuloze i njihove produkte. Organizam moe
stei posebnu (alergijsku) obrambenu spo
sobnost, ak i s pretjeranim (hiperergijskim)
reakcijama u bolestima. Na takvim drugai
jim - alergijskim i hiperergijskim - reakci
jama zasnovana je tuberkulinska reakcija.
Pozitivna tuberkulinska reakcija dokazuje
da je organizam bio zaraen tuberkulozom.
305
2. stadij
Ako se primarni kompleks ne zalijei, poi
nje drugi stadij. To se dogodi tako da bacili
tuberkuloze prevladaju obranu koju pred
stavljaju limfne lijezde, raire se i stignu u
krvni optok. To irenje moe tei polako ili
burno.
Kad tee burno moe se pojaviti takozva
na sirasta upala plua ili upala hilusnih
limfnih lijezda koje su pokraj hilusa. Isto
tako teko mogu oboljeti i vratne limfne li
jezde. Pojavi se skrofuloza (tuberkuloza
limfnih lijezda vrata). Ako se bacili tuber
kuloze rasiju u velikim koliinama po tijelu,
pojavi se takozvana milijarna tuberkuloza
pri kojoj se stvara veliki broj arita veliine
prosa (milium = proso) po cijelom tijelu, a
pogotovu mnogo ih ima u pluima. Taj ob
lik bolesti se ranije gotovo uvijek zavravao
smru. Danas se moe lijeiti lijekovima za
lijeenje tuberkuloze (tuberkulostaticima).
Kad burni tok bolesti proe, a i kad tok
nije tako buran, esto poinje takozvana tu
berkuloza drugih organa. Osim plua od nje
esto obole i:
bubrezi (bubrena tuberkuloza) od 3
do 10 godina nakon prvobitne infekcije;
nadbubrena lijezda (tuberkuloza nad
bubrenih lijezda);
mozak (tuberkuloza mozga zbog koje na
staju cistina zadebljanja naroito u malom
mozgu);
modana opna (tuberkuloza modane op
ne, koja obino poinje u djejim godinama i
nekada je gotovo uvijek zavravala smru; da
nas se moe lijeiti streptomicinom);
kosti i zglobovi (tuberkuloza kostiju i
zglobova);
mokrani organi i spolni organi (na pri
mjer muda i nadmuce, jajovod, tuberkuloza
mokranog mjehura),
koa (kona tuberkuloza);
i drugi.
3. stadij
Rijetko se razvije iz drugog stadija. Veinom
je rije b ponovljenoj zarazi nakon to se
primarni kompleks ve zalijei. Ako obram-
306
bena sposobnost koju je organizam stekao
zalijeivi primarni kompleks nije dovoljna
ili ako popusti, pri ponovnim zarazama
opet se pojave tuberkulozna oboljenja.
Trei stadij moe tei u dva oblika: prvi
je produktivni, a drugi eksudativni.
Pri produktivnom obliku treeg stupnja
tuberkuloze koji se vrlo sporo razvija, u pr
vom planu je nastajanje novog tuberkuloz
nog tkiva. Nastaje karakteristino oboljelo
tkivo. To jc zadebljanje tuberkul, po kojem
je bolest i dobila ime. Tako reagira pluno
tkivo kad organizam ima dobru obrambenu
sposobnost. Najprije se u plunim vrhovima
pojave arita s takvim tuberkulima u plu
nim renjevima. U tuberkulima nema ila,
pa je takvo sredite slabo prehranjeno i ubr
zo odumre. Pri tome se stvara suha, uta
masa koja se drobi i koju zovemo sirasta
masa. Kasnije se taloenjem vapnenca i
stvaranjem vezivnog tkiva formiraju ovapnjene kuglice. Tada poinje mirovanje; i go
vorimo o neaktivnoj produktivnoj fazi tu
berkuloze.
Pri eksudativnom obliku tuberkuloze
neugodniji je od produktivnog - nastaju
upalna izluivanja koja se brzo raire i lako
se usire (aktivna eksudativna tuberkuloza).
esto kod istog lx)lesnika susreemo pro
duktivni i eksudativni oblik tuberkuloze.
Ponekad ima vie izgleda za izljeenje, a po
nekad za dalji razvoj bolesti.
Tako razvoj tuberkuloze postaje veoma
raznolik. Izmeu malih produktivnih arita,
koja se esto mjesecima ili godinama zaljeuju, i velikih eksudativnih arita, pri koji
ma u pluima nastaju male ili velike upljine
(kaverne), postoji cijeli niz prijelaznih obli
ka. Hksudativna arita se esto dalje razvi
jaju i vode u smrt.
Z n a c i bolesti: zlx>g raznolikosti patolo
kih zbivanja u bolesti i znaci tuberkuloze mo
gu biti razliiti. Prvi znaci su netipini: ovjek
je umoran, skrhan i ini mu se da je lx>lestan,
nema teka, mravi, uveer mu se temperatura
malo |X)visi, nou se znoji i drugo.
Bolest moe, ali ne mora, popratiti kaalj.
Ne mora biti ni ispljuvka ak ni u tekim
Zarazne bolesti
oblicima bolesti. A ako ga ima, u poetku je
sluzav, bez boje i mirisa, a kasnije sluzavo
gnojan. Zbog bakterija gnjiljenja nerijetko i
neprijatno mirie.
U ispljuvku mogu biti bacili tuberkuloze,
ali i ne moraju. Ako ih nema, govorimo o za
tvorenoj tuberkulozi. Ako bacili tuberkuloze
izlaze iz bilo kojeg arita: plua, zglobova, fis
tula i ostalih dijelova tijela u vanjski svijet, go
vorimo o otvorenoj tuberkulozi to znai
da [xxstoji opasnost od zaraze.
Otvorena tuberkuloza jo uvijek ne kazu
je koliko je bolest teka.
Krvarenje nastaje kad tuberkuloni pro
cesi razore i ile.
Bolesnik osjeti bolove samo ako je zahva
ena porebrica ili poplunica, ili kad tuber
kuloza zahvati pojedine izolirane organe.
Bolovi mogu biti vrlo razliiti.
Dijagnoza
Dijagnozu moe dati samo lijenik specija
list na osnovi toka bolesti, odgovarajuih
rendgenskih, laboratorijskih i drugih pretra
gaLijeenje
Tuberkulozu treba lijeiti samo lijenik. Na
prvo mjesto dolaze tuberkulostatici. Ti lije
kovi dodue ne unitavaju bacile, ali umno
gome smanjuju njihovu otrovnost i sposob
nost razmnoavanja, tako da nisu vie opas
ni za organizam. Tim lijekovima se mnogo
toga promijenilo u vezi s tuberkulozom plu
a. U mnogim sluajevima su postala nepo
trebna nekadanja dugotrajna lijeenja po
ljeilitima i kiruki zahvati.
Ako lijeenju lijekovima prikljuimo
neizbjeno prirodno lijeenje i njegu boles
nika, organizam se ubrzo oslobodi tuberku
loze. Zbog toga treba u spreavanje i lijee
nje tuberkuloze neizbjeno ukljuiti i siste
matsko, pojedincu prilagoeno lijeenje
svim ivotnim i ljekovitim podraajima.
Kao i nekada, jo i sada u lijeenje tuberku
loze spada: mirovanje u postelji, dovoljno
svjeeg zraka i klimatsko lijeenje (klimatske
kure). U to klimatsko lijeenje ne smije se
ukljuiti ope sunanje. U prirodno lijeenje
tuberkuloze plua spadaju i blagi postupci s
Pluna tuberkuloza
voom. Najprije dolaze u obzir jutarnja kva
enja vodom s octom - gornji dio tijela i ci
jelo tijelo - povoj na prsa, moda i povoj na
lea, povoj na listove, oblog na trbuh s vo
dom i octom ili s trinama od sijena, poseb
no nakon jela; u obzir dolaze i manja poli
jevanja i moda manje izmjenine djelomi
ne kupelji. Razumije se da pri lijeenju treba
provoditi i odgovarajuu dijetu prirodnom i
jednostavnom hranom (vidi Anemueller: Pre
hrana i dijeta), a u lijeenje treba ukljuiti i
ljekovite biljke (vidi Weiss; Ljekovite biljke).
U ovu grupu Zaraznih bolesti bez tipine loka
lizacije spadaju i ove bolesti: toksoplazmoze,
307
leptospiroze, bruceloze (Bangova bolest),
povratna groznica, tularemija i brojne dru
ge. U ovoj knjizi ne moemo govoriti o nji
ma. Utvrivanje tih bolesti i lijeenje spada
u lijenikovo podruje. Koliko je god mogu
e moramo i lijeenje tih bolesti potpomoi
sa svim primjerenim prirodnim ivotnim i
ljekovitim podraajima koje treba prilagodi
ti pojedincu (vidi: Ope lijeenje infektivnih
bolesti). O drugim zaraznim Ixjlestima koje
nismo spomenuli u ovom poglavlju, a napa
daju preteno dine organe, probavne orga
ne ili sredinji ivani sistem, govorit emo
pri obradi pojedinanih organa.

U ovom dijelu knjige obuhvaamo izvanredno vano podruje, srce i optok krvi, ija je uloga
od presudnog znaenja za zdravlje i bolest.
Ukupna ovjekova aktivnost bitno ovisi o funkcioniranju njegova srca i krvnog optoka.
Potpuno je opravdana i tvrdnja da je ovjek onoliko star i sposoban za rad koliko su stari
njegovo srce i krvni optok. Da bismo lake razumjeli kako su bolesti srca povezane s bo
lestima krvnog optoka, najprije moramo naglasiti da su srce i ilni sistem neodvojiva cjelina.
Djelovanje jednoga ovisi o djelovanju drugoga, i dobar krvotok je mogu samo njihovim har
moninim djelovanjem.
Krv donosi kisik, hranjive tvari, soli, vitamine i vodu pojedinim stanicama, a iz njih od
nosi ugljini dioksid i otpadne tvari u organe koji ih izluuju. Da bi mogla izvravati tu za
dau, mora dolaziti u stanice i iz njih opet odlaziti. To gibanje krvi tee u potpuno zatvo
renom krvoilnom sistemu. Krv dolazi u dodir sa stanicama i tkivima samo s tankom stijenkom najtanjih ila, dakle samo posredno. Krvni optok pokree srce koje je ukljueno u
krvoilni sistem kao^ sredinji motor, odnosno kao pumpa.
Ono to vrijedi za sve to je o bolestima napisano u ovoj knjizi, vrijedi i za ovo poglavlje:
ne smijemo doi u iskuenje da se ponemo lijeiti sami. Naime, sve ovo to smo napisali
treba da nas podui kako emo sauvati zdravlje i to emo napraviti ako se razbolimo. Jasno
je da u ovoj knjizi moemo ukratko obraditi samo glavne bolesti srca i ila.
Upravo u vezi s tim bolestima moemo jednostavnim prirodnim nainom ivota i lije
enjem u skladu s prirodnim naelima mnogo pomoi da bolest sprijeimo, lijeimo je i re
habilitiramo se.
U knjizi Mein Testament Sebastian Kneipp je napisao neto osnovno o lijeenju sranih bo
lesti i bolesti krvnog optoka, to vrijedi i danas: Na alost takve bolesnike ni na to ne upo
zoravaju vie nego na vodu i opisuju im sve najgore posljedice koje ih mogu snai ako se
lijee vodom. A ja istiem da se vodom upravo te bolesti mogu najbolje izlijeiti.
Pri lijeenju sranih tegoba treba najprije omoguiti da se krv jednakomjerno rasporedi
po cijelom tijelu; time emo postii jednakomjernu prehranu tijela i njegovo jaanje. Kako
jaa cijelo tijelo, jaa i srce, a time se pribliavamo zdravlju koliko je mogue. Nerijetko ieznu svi znaci bolesti, a u pojedinim sluajevima i bolesnik potpuno ozdravi.
Ako krv rasporedimo jednakomjerno po cijelome tijelu, moemo i oekivati da e se bo
lesnik potpuno smiriti i opet dobro spavati. Strah i zabrinutost popuste, to je za lijeenje
takoer vano. U tijelu se stvara vie krvi jer opet djeluje cijeli organizam; obino ve po
teku vidimo da nema vie nikakvih probavnih smetnji. Treba dakle cijelo lijeenje usmjeriti na
to da postignemo i ouvamo jednakomjerni optok krvi. Ali moramo poeti polako i njeno; a
kako se snaga organizma poveava, tako moramo poveavati i jainu postupaka kojima lijeimo.
Ve od poetka treba imati na umu da pri lijeenju ne moemo upotrebljavati samo vodu
kao izvor topline i hladnoe, zatim kemijske i elektrine podraaje, nego u lijeenje treba uk
ljuiti i sve druge prirodne podraaje. Njihovu upotrebu treba prilagoditi pojedincima i po
jedinanim prilikama.
Bolesti srca i ila dijelimo na funkcionalne i organske. Funkcionalnim bolestima ozna
ujemo poremeaje u radu nekog organa ili organskog sistema, bez primjetnih promjena ana
tomske strukture organa. Kad govorimo o organskim poremeajima, mislimo na promijenje
nu strukturu organa i istovremeno njegovu djelatnost. U dananje doba mnogo su rasprostranjeniji poremeaji funkcionalne ili ivane prirode nego organske. Tu spadaju i brojni poremeaji
koje donosi dananji stupanj civilizacije, a oni najvie utjeu na srce i krvoilni sistem.
F u n k c i o n a l n e bolesti ila
309
Funkcionalne bolesti srca i ila

Srana neuroza
Srana neuroza ili neuroza srca je izraz koji
veinom znai oboljenje cijelog organizma. U
poetku ne opaamo anatomske promjene. Za
bolest je karakteristian niz subjektivnih tego
ba i smanjenje radne sposobnosti. Te subjek
tivne tegobe su vrlo raznolike: srani nemir,
strah, tjeskoba, napetost u prsima, vruina, lu
panje srca, ponekad i usporeniji puis i osjeaj
da je srce stalo. Moe se pojaviti i posrtanje
otkucaja, izostanak otkucaja, probadanje u pr
sima i grevi u predjelu srca. Nerijetko se na
kraju pojavi i teka srana tjeskoba, strah i te
ko disanje. Sranu neurozu obino prati hlad
noa nogu i ruku te navala krvi u glavu.
Nabrojani znaci se mogu pojaviti kod oz
biljnih organskih |x>remeaja. Zato lijenik
mora provjeriti je li u pitanju funkcionalni
(ivani) ili organski poremeaj.
Neurozu srca uzrokuje opa neuroza, po
gotovu poremeaji koji idu preko vegetativ
nog ivevlja. Uz to se ti poremeaji pojav
ljuju kod slabanijih, asteninih ljudi koji
imaju premalo srce za svoje tijelo ili kod lju
di koji su svoje srce previe tedjeli i ono se
razvilo u srce ljenine.
L i j e e n j e : koliko god je mogue treba
ukloniti sve prvobitne tetne utjecaje. Treba
se drati pravila jednostavnog prirodnog i
vota i prehrane. Mnogo moe pomoi funk
cionalno treniranje krvnog optoka, na pri
mjer jutarnjim cjelokupnim kvaenjem ili
zranom kupelji, moda utrljavanjem ulja, ili
svakodnevnim kupeljima za ruke, izmjeni
nim kupeljima za ruke, za stopala i kupelji
ma u sjedeem poloaju. Ako se ikako moe,
treba trati po vodi u pliaku, hodati po
rosi; dobri su i povoji, jedanput ili dvaput
na tjedan troetvrtinska biljna kupelj s ekst
raktom smreke ili uljem od rumarina, hmelja,
eukaliptusa ili timijana. Treba razumno gimnasticirati, stariji ljudi trebaju etati na svjeem
zraku, ali i mnogo odmarati, po danu opute
no leati, a uveer rano lijegati. Hrana treba
sadravati mnogo voa, salate i povra, a
malo mesa i zaina. Treba izbjegavati
jednolinu prehranu a i jela koja nadimaju jer

napet trbuh podigne oit koji moe izazvati
tegobe. Od ljekovitih biljaka (vidi Ljekovite
biljke) preporuujemo: prije svega aj od pap
rene metvice i matinjaka ili od jednakih di
jelova hmelja, matinjaka i odoljena ili knaj
povsku utjehu za srce (Kneipps-FIerztrost).
F u n k c i o n a l n e bolesti ila
N e u r o z a ila
Neuroze ila ili funkcionalne neuroze ila
pojavljuju se prije svega na arterijama i ispoljavaju se na vrlo razliite naine. Od njih
obolijevaju prvenstveno ljudi koji su ope
nito nervozni.
Z n a c i : pojavljuju se blagi ali jaki grevi
ila, iznenadno crvenilo ili bljedilo bez uz
roka, prolazno lokalno oticanje tkiva, vei
nom u koi ekstremiteta, posebno u blizini
zglobova, blagi osjeaj napetosti, esti manje
izraeni bolovi koji opet brzo ieznu.
Znak funkcionalne neuroze ila je povre
meno poremeen hod kod starijih mukara
ca. Taj poremeaj opaamo samo pri hoda
nju a potjee od poremeaja osjetila prije
svega za ravnoteu; nerijetko se pojavljuju i
uestali slabiji bolovi u potkoljenici i stopa
lu, zbog kojih se nakon kratkog hodanja tre
ba odmoriti dok ne prou. Pri ponovnom
hodanju bolovi se opet pojave. Noga je
hladna i blijeda ili modrikasta.
Uzroci: mnogo puta te tegobe izazivaju
grevi ila koji se pojavljuju u sluaju ope
ivane iscrpljenosti, pri puenju i drugim
oblicima neprirodnog ivljenja, a i pri or
ganskim oboljenjima.
L i j e e n j e : spada u lijenikovo podruje.
Za laika vrijedi sljedee: hladnoa esto po
gorava bolest zbog ega postupci u poet
ku moraju biti samo topli, kao na primjer
topla kupelj za stopala (s biljnim dodacima),
topli povoj i slino. Tada oprezno poinje
mo primjenjivati tople postupke izmjenino,
a na kraju moemo nastaviti s hladnim po
stupcima. Inae je potrebno ope lijeenje
kao kod svih oboljenja ila.
310
Raynaudova bolest
I Raynaudova bolest spada medu neurozne funkcionalne bolesti ila i izvana je
prepoznajemo po razliitim znacima. Po
sebno su oiti poremeaji u opskrbi kr
vlju, vie u rukama nego u nogama. To
nije jedinstvena bolest nego kompleks po
java koje mogu izazvati razliiti uzroci (na
primjer hladnoa, nikotin, zaraze i drugo)

i nerijetko moe biti i samo djelomian
znak organskog oboljenja ivaca. ini se
da znatnu ulogu ima i sklonost za nasta
nak ove bolesti.
Lijeenje: spada u nadlenost lijenika.
Osim onoga to propie lijenik, za sprea
vanje i uklanjanje ovog poremeaja vrijedi
sve ono to smo ve rekli o funkcionalnim
poremeajima srca i ila.
Organske bolesti srca i ila
Upale osrnice
311
ukasta, a uto se moe obojiti i koa. Ce

sto se vrlo rano poinje nakupljati voda
zbog poremeenoga venskog otjecanja krvi.
U tim sluajevima se voda nakuplja uglav
nom u takozvanim zavisnim dijelovima tije
la, a to kod ljudi koji hodaju znai u lan
cima i glenju, a kod bolesnika koji lee u
predjelu krsta (kod bubrenih bolesnika u
poetku na drugim dijelovima tijela, npr. u
onim vreicama). U najteim sluajevima
oslabljenog srca sva koa je podbula kao da
je pod njom voda, a u tjelesnim upljinama,
trbunoj i prsnoj, ima tekuine.
Organske bolesti srca mogu zahvatiti srane zaliske, osrnicu ili srani mii. Iako su obo
ljenja vrlo raznolika, ovdje emo za primjer navesti samo nekoliko najkarakteristinijih, jer
nije toliko rije o pojedinostima koliko o opem razumijevanju biti bolesti srca i krvnog op
toka. Kad govorimo o organskim bolestima srca i ila, mislimo na uoljive promjene srca
ili ila, kao to smo ve spomenuli. Ove bolesti openito treba shvaati ozbiljnije nego neurozna ili funkcionalna oboljenja, pogotovu zato to su mnoge od tih promjena trajne. Ali se
ipak srce i ile mogu esto toliko prilagoditi tim promjenama da se sposobnost organizma
praktino ne mijenja, samo ako ovjek pravilno postupa i ivi na odgovarajui nain.
Lijeenje treba prepustiti lijeniku. Bo

lesnik mora voditi rauna o ovome bezu
vjetno mora izbjegavati sve ono to bi moglo
doprinijeti slabljenju sranog miia. Tu
spadaju sva fizika i psihika preoptereenja, nesreen nain ivljenja i uzimanje bilo
kakvih sredstava za uivanje koja truju or
ganizam. Srani bolesnik mora posebno iz
bjegavati uzbuenja.
srce pokuava istiskivati veu koliinu krvi

u optok. Ako uspije, u poetku ne moramo
primijetiti znake postojanja mane sranih
zalistaka. Govorimo o kompenziranoj mani
sranog zaliska. Ako srce ne uspije kompen
zirati tu manu ili ako srani mii oslabi
zbog prenaprezanja ili nekih oteenja koja
prouzrokuju zarazne bolesti, alkohol i dru
go, mana sranog zaliska ispolji se kao po
remeaj krvnog optoka (dekompenzirana
mana sranog zaliska).
Nadalje: treba planski jaati srce koristei

se svim prirodnim sredstvima za ivljenje.
Ako srce iznenada otkae, treba odmah dati
prednost postelji i lijeenju lijekovima. Na
ravno, moramo vjebati krvni optok. Vana
je jednostavna prirodna prehrana: voe, pri
jesna hrana, voni dani i dani s drugom pri
jesnom hranom, dani s riom, dani s voem
i obranim mlijekom i dani kad jedemo samo
krumpir pripravljen u ljusci. Takva hrana
pomae izluivanje tekuine iz organizma i
omoguava ponovno dobar rad crijeva.
Hranu treba soliti vrlo malo, a moe biti i
potpuno neslana. Treba ograniiti unoenje
tekuine. Po pravilu, ovjek ne bi trebao
uzimati vie od 600 do 800 c m (0,6 do
0,8 1) tekuine dnevno. Dnevno ne treba
mnogo raunati na tekuinu koju bolesnik
dobije s voem i povrem, jer se lako izlu
uje. O uzimanju lijekova odluuje lijenik.
Bolesti sranih zalistaka

M a n a sranih zalistaka
Mana sranih zalistaka moe biti uroena ili
steena. Nekada su steene mane sranih
zalistaka bile najea srana bolest, dok su
danas zahvaljujui napretku medicine
vrlo rijetke.
Uzroci: upala sranih zalistaka je esto
posljedica angine, reumatizma zglobova ili
nekoga drugog gnojnog oboljenja. Osim
toga, aortni zalisci se mogu otetiti i zbog
ovapnjenja arterija (arterioskleroza) i sifilisa.
Uslijed upala, a i zbog sklerotinih promje
na i sifilisa, na zaliscima se stvaraju oiljci.
Zalisci su ventili; oni usmjeravaju tok krvi
samo u jednom smjeru - od srca ili prema
srcu. Kad nastanu promjene na sranim za
liscima, poinju poremeaji u kolanju krvi.
Tako se srce nae u uvjetima koji mu ote
avaju rad, i ono se pokuava prilagoditi
novim prilikama. Najprije se srani mii,
posebno mii klijetke u koju se vraa krv,
prekomjerno istegne, a onda se povea i
ojaa. To je mjera kojom organizam pokua
va sprijeiti otkazivanje srca, za to postoji
opasnost. Uz pomo poveane mase miia
Tok bolesti: kako e se bolest razvijati

ovisi prije svega o tome da li srce otkae iz
nenada ili otkazuje polako.
Bolest je popraena ovim tegobama: bo
lovima u predjelu srca, tekim disanjem, br
zim zamorom, modrikastom bojom usana,
obraza i nokata na rukama, eom potre
bom za mokrenjem po noi, a u teim slu
ajevima i tako tekim disanjem da bolesnik
ne moe vie leati nego sjedi u postelji bo
rei se za zrak i ostavlja dojam da mnogo
trpi. Pojavljuju se i drugi znaci zastoja, na
primjer otie jetra koja onda zbog napetosti
uzrokuje pritisak u lijevoj liici i na desnoj
strani gornjeg dijela trbuha. Spojnica oka je
Manji hidroterapijski postupci dolaze u

obzir samo kad elimo pomoi srcu, ili pri
lakim oboljenjima. Treba potovati osnov
no pravilo: to je postupak jednostavniji i
bezazleniji, to je korisniji. Primijeniti se
mogu samo postupci koji vrlo oprezno i s
malim optereenjima uvjebavaju krvni op

tok. Takvi postupci su svakodnevna kupelj
za ake, koju kasnije stepenujemo u kupelj za
ruke ili kvaenje ruku; u nekim sluajevima
u obzir dolaze i izmjenini postupci, a i dje
lomina kvaenja, na primjer kvaenje gor
njeg ili donjeg dijela tijela; kad bolesnik oja
a, slijedi kvaenje cijeloga tijela (potpuno
kvaenje). Vodei rauna o bolesnikovoj
snazi, kasnije se mogu primijeniti i mala po
lijevanja ili izmjenina kupelj, na primjer iz
mjenina kupelj koljena, izmjenina kupelj
stopala, ili djelomine kupelji s rastuom
temperaturom vode, ako ih dozvoli lijenik.
Bolesti osrnice
Osrnica i unutranjost srca te srani zalisci
pokriveni su seroznom sluznicom, kao i porebrica i potrbunica. Zbog toga im je i tok
bolesti slian.
Upala osrnice
Upala osrnice ili perikarditis pojavljuje se u
dva oblika: suhom i vlanom. Pri suhoj upa
li se na povrini oba lista osrnice taloe
fibrinske naslage, a pri vlanoj upali se iz
meu oba lista osrnice cijedi tekuina koja
je obino bistra a ponekad je gua i gnojna.
Po pravilu je upala osrnice samo pratei
znak neke druge bolesti, najee reumatiz
ma zglobova ili tuberkuloze. Pojavljuje se i
pri trovanju krvi (sepsi) i drugim zaraznim
bolestima; ta upala se esto javlja istovreme
no s upalom porebrice i poplunice. Pri su
hoj upali osrnice veinom ujemo iznad
srca um kao da se neto tare; moe ga ras
poznati i laik.
Tegobe ove bolesti nisu uvijek jako izra
ene. Bolesnik esto osjea pritisak a pone
kad i grevite bolove u predjelu srca, krvni
optok je openito uzevi slabiji, jer srce
mora vie raditi.
Lijeenje nalae najprije mirovanje u
postelji. Da potpomognemo lijeenje lijeko
vima, na predio srca stavljamo obloge od
goruice, ponekad i hladne komprese,
ovisno o tome koliko bolesnik moe pod
nijeti. Inae treba, kao to smo naveli i
312
kod mana sranih zalistaka, pravilno postu
pati s bolesnikom.
Slabost s r a n o g m i i a
Slabost sranog miia ili insuficijencija sr
ane muskulature najpoznatija je bolest sr
anog miia.
Uzroci slabosti sranog miia jesu tre
nutno ili trajno teko tjelesno preoptereenje, upala sranog miia, kao na primjer
nakon zaraznih bolesti (nakon reumatizma
zglobova, tifusa, difterije i drugih zaraza),
nakon neumjerenog uivanja alkohola, a
moe se pojaviti i kao posljedica mane sra
nih zalistaka ili pretjeranog optereivanja
srca, te poveane aktivnosti srca zbog go
milanja masti u sranim miiima gojaznih.
Znaci po kojima prepoznajemo slabost
sranog miia slini su kao i koci drugih
organskih bolesti i promjena srca i krvnog
optoka. U akutnim sluajevima bolest goto
vo uvijek poprati izrazito bljedilo i nejednakomjerno ubrzani puis. Iznad srca moemo
uti umove, u kroninom sluaju esto se
ne opaa nita posebnoga, a onda se dogaa
isto kao kad otkae krvni optok zbog mana
sranih zalistaka.
Lijeenje slabosti u sranoj muskulaturi
spada iskljuivo u podruje lijenika. Lijee
nju moe pomoi ukupna fizioterapija ko
jom postiemo dobre uspjehe. Postupci s
vodom, koje treba prilagoditi svakom poje
dincu, odlino pomau pri treniranju sra
nog miia.
Srani mii moemo djelotvorno ojaati
gibanjem. (Vidi i usporednost izmeu tjeles
noga skeletnog miija i sranog miia.)
Moramo se pobrinuti da skeletni miii
budu dobro zaposleni, ali i paziti da ne pre
tjerujemo i ne optereujemo miie. Inae
postupamo kao i kod mana sranih zalista
ka.
Infarkt srca
U posljednjim je desetljeima infarkt srca
postao rasprostranjeno oboljenje ija je
uestalost i dalje u porastu. Nema tonih
podataka o broju oboljelih, ali ih je sve vie

u civiliziranom svijetu. Istovremeno se i
broj smrtnih sluajeva smanjuje. Po pravi
lu infarkt napada ljude izmeu 30. i 59.
godine ivota. Ranije je ta dob bila bitno
vea. Obolijeva mnogo vie mukaraca
nego ena.
to je infarkt srca?
Infarkt srca je odumiranje dijela sranog mi
ia. Kao to smo ve rekli, srce se sastoji od
miine mase, od takozvanih glatkih miia
iji rad ne moemo regulirati svojom vo
ljom. Da bi srani mii mogao raditi treba
ga neprestano opskrbljivati kisikom. Zato se
srce opskrbljuje posebnim ilama nazvanim
vjenane ili koronarne ile; one se brinu o
tome da svaka srana stanica dobije dovolj
no kisika. Vjenane ile polaze neposredno
iz velike tjelesne arterije (aorte) i prepreu
i obgrljuju srani mii kao nekakav vije
nac; odatle im i ime. Ako jedna od tih ila
vie ne proputa dovoljno krvi u kojoj je
dosta kisika, odumru one srane stanice
koje ta ila snabdijeva. Ako odumre mnogo
stanica i tkiva sranog miia, srce se zau
stavi. Tu pojavu zovemo smrtonosni srani
infarkt, to se nekad zvalo srana kap. A
ako odumre manje stanica ili tkiva sranog
miia, ili tkivo odumre na manje vanom
mjestu, bolesnik moe preivjeti infarkt.
lako se ne mogu opet razviti nove srane
stanice, mogu se stvoriti nove vjenane (ko
ronarne) ile. Iznad zaepljenih ili nepro
hodnih arterija potjeraju nove male ile ili
se proire u predio odumrlih sranih stani
ca. Umjesto stanica sranog miia razvije se
oiljak od takozvanoga vezivnog tkiva. Rad
srca i otpornost ovise o prokrvljenosti. Ako
uspijemo pomoi da se razviju potrebne ile
- a to je danas mogue - onda srce moe
opet umjereno raditi. Mogue je ak da se
infarkt srca ponovi, da opet nastanu nove
ile koje snabdijevaju drugi oiljak i tako
srce i nakon drugog infarkta i dalje zadovo
ljavajue radi. Ima sluajeva da bolesnik
preivi ak i vie infarkta srca. Ponekad bo
lesnik i ne osjeti da je doivio infarkt i tek
kasnije pretrage, pogotovu elektrokardiografom, pokau da ga je prebolio.
Infarkt srca
Cesto ivot i smrt oboljelog od infarkta
srca ovisi o odgovarajuoj strunoj lijeni
koj pomoi. Ako se pojave grevi ili bolovi
i pritisak u predjelu srca, povezani s osjea
jem straha (napadi angine pektoris), a bol
zrai u rame i ruke, treba odmah pozvati li
jenika. Za infarkt nisu uvijek tipini pret
hodni napadi angine pektoris. To mora zna
ti i laik, kao i to da navedeni znaci ne na
javljuju uvijek infarkt. Poznata je i takozva
na pseudoangina pektoris, a to je onaj oblik
koji je uvjetovan vie ivano-vegetativno i
koji ne treba uzimati podjednako ozbiljno
kao ovaj koji smo opisali. U svakom sluaju
angine pektoris, pa i kad su ti znaci relativ
no nejasni, treba se posavjetovati s lijeni
kom. Ako bolesnik ima odgovarajue lijeko
ve (prije svega nitrite, na primjer nitrolingual ili druge lijekove koji ire ile), mora
ih odmah uzeti. Samo za pomo u nudi
da spomenemo: vruu kompresu s vodom
i goruinim branom na srce ili vru po
voj za podlakticu, koji ee mijenjamo,
takoer najbolje s vodom s goruicom.
Bolesnik bi trebao to prije stii u zdrav
stvenu ustanovu. Po pravilu bi o tome
morao odluivati lijenik, ali ako lijenika
nema, bolesnika treba hitno prevesti u
bolnicu.
Ako bolesnik s akutnim infarktom srca
preivi, onda se kao to smo ve rekli
umjesto odumrlih stanica sranog mii
a razvije oiljkasto tkivo. Ono nije, dodu
e, podjednako sposobno kao to je bilo
prvobitno, ali razumnim treniranjem srca
moemo postii da odmah moe zadovo
ljavajue raditi.
Iako ovjek od infarkta srca umire izne
nada, bolest se morala razvijati odranije, po
nekad godinama prije napada. Na bolest
upozoravaju ovi znaci: smanjena cjelokupna
fizika i psihika sposobnost, slabija mo
koncentracije, malaksalost, brzo zamaranje,
psihiki nemir i nemogunost odmaranja,
brza razdraljivost, poremeaj spavanja, po
gotovu ako lei na lijevoj strani jer tako
previe osjea srce, muno kolebanje psihi
kog raspoloenja. im se pojave ti znaci tre
313
ba neto uiniti, jer tako emo najlake spri
jeiti nesreu. A to u zbilji radimo umjesto
da poduzmemo neto pametno i osmilje
no? Pokuavamo bolest promijeniti nikoti
nom, alkoholom, kavom, lijekovima, hor
monima, svjeim stanicama ili drugim sen
zacionalnim sredstvima koja se nerijetko
preporuuju. Sva ta sredstva pogoravaju
bolest, a u najboljem sluaju bar akutno mo
biliziraju rezerve koje se jo bre troe.
Uzroci infarkta srca
Uzroci infarkta srca vrlo su kompleksne
prirode. U biti je uzrok to to se ovjek da
nas cjelokupnim nainom ivota mnogo
udaljio od prirode i prirodnog naina ivo
ta. To se odnosi na gotovo sve slojeve sta
novnitva, ak i kolsku djecu. Infarkt pogo
tovu pogaa one koji se na odgovornim
mjestima iz petnih ila moraju truditi za to
veu djelotvornost. To su civilizirani ljudi
koji su zapali u tehniku, meu strojeve, i u
pretjeran, nefizioloki radni tempo, nemir i
razdraenost, a sve to shvaaju kao samo po
sebi razumljivo i nuno (A. Hoff).
Neprestana urba i jurnjava, nemir i strah
od opeg, a pogotovo ekonomskog neuspje
ha glavni su, ali ne i jedini, uzroci obolije
vanja. Treba prije svega naglasiti da uzrok
bolesti nije samo pretjerani rad kako se
dugo mislilo; i ranije su ljudi isto tako na
porno radili, ali nisu umirali od tipino mo
derne bolesti infarkta srca. Ni danas ne bi
ljudi morali tako prerano umirati; to dobro
dokazuju oni brojni koji ive, a razliitih su
zanimanja i ivotne dobi.
Usprkos svim neprimjerenim uvjetima u
kojima ivi ovjek danas, treba nai prave
mogunosti da ouvamo zdravlje i radnu spo
sobnost, a pogotovu srca i krvnog optoka.
Uzroke infarkta srca definiramo takozva
nim iniocima rizika. To su oni inioci koji u
nastajanju infarkta srca svakako imaju ishodi
nu ulogu. Pri tome se ne zbrajaju pojedini i
nioci rizika, nego mnoe; to znai da dva i
nioca rizika ve utrostruuju, a tri ili etiri
udeseterostruuju rizik obolijevanja Zato sva
tko onaj na koga se inioci rizika odnose,
mora nastojati to vie smanjiti njihov broj.
314
0 kojim iniocima rizika treba
voditi rauna?
Redoslijed nije presudan, ponimo od ovapnjenja (arterioskleroze) ila koje je u velikoj
mjeri nasljedno uvjetovano. Potanje emo o
njemu govoriti u vezi s organskim bolesti
ma ila.
Najea opasnost za razvoj infarkta je
premalo gibanja. Ta opasnost je tipino ci
vilizacijska a za nastajanje infarkta srca ima
presudnu ulogu. Uzroci nedovoljnog giba
nja jesu: tehnizacija i mehanizacija, udobnost
1 neaktivnost modernog ovjeka; bez sum
nje je da na nedovoljno gibanje utjee po
manjkanje mogunosti za gibanje. Opet
upozoravamo na usporednost i povezanost
skeletnog i sranog miija. Dakle, ako eli
mo sprijeiti infarkt moramo se mnogo gi
bati. Tjelesno gibanje i trening imaju vanu
ulogu ak u kasnijem lijeenju. Danas se u
lijeenje infarkta srca ve rano ukljuuje i
aktivno gibanje, po emu se sadanje lijee
nje bitno razlikuje od prijanjega kad je bo
lesnik morao vrlo dugo mirovati i leati.
Daljnja opasnost za razvoj infarkta srca je
gojaznost, naroito ona koja je posljedica
preobilne hrane, odnosno pretjeranog ui
vanja hrane koju organizam ne potroi. Rje
e je to gojaznost koja je posljedica neodgo
varajueg djelovanja lijezda, a i ona je dosta
esto povezana s gojaznou uslijed preobil
ne hrane.
Opasnost za infarkt srca je i eerna bo
lest (dijabetes mellitus), koja se esto pojav

ljuje zajedno s gojaznou. Stoga je potrebno
uvati se i od eerne bolesti i pravilno je
lijeiti.
Sljedee opasnosti za nastanak infarkta
jesu razne tetne navike, naroito uivanje
nikotina. Puai u prosjeku dvanaest puta
ee obolijevaju nego nepuai. Pri tome je
zanimljivo da broj cigareta nije toliko vaan
ako vjenane ile ve obole ili vie ne rade
pravilno. U tom stadiju se ve pojavljuje
preosjetljivost (alergija) na nikotin. Tada i ne
koliko dimova moe izazvati grenje vjenanih ila. Ako ti grevi traju dulje od pet mi
nuta, po pravilu se ve radi o infarktu srca
Od sredstava koja ovjek uzima radi ui
vanja a koja ga truju, alkohol ima potpuno
drugaiju ulogu u nastajanju infarkta nego
nikotin, pod uvjetom da ne pretjerujemo i
uivamo ga umjereno.
Nikakva vrsta pravila nisu utvrena ni
u vezi s kavom. Ali prema najnovijim nala
zima vie od 4 do 5 alica kave dnevno
predstavlja ozbiljnu opasnost. Ako kava uz
rokuje nemir srca i nesanicu, koliinu treba
smanjiti.
1 pretjerivanje u spolnom ivotu moramo
spomenuti kao inilac rizika za nastajanje
infarkta srca.
Uzrok infarktu srca jesu i psihika dishar
monija i openito nesreen ivot.
Bitnu opasnost u vezi s infarktom srca
predstavljaju i ovapnjenje ila i visoki krvni
tlak. Stoga emo malo potanje govoriti o
tome.
Bolesti ila
O v a p n j e n j e ila
Ovapnjenje ila ili arterioskleroza najea
je bolest ila i to je pojava koja je u vezi s
troenjem arterija. U starijim godinama je
ovapnjenje ila gotovo samo po sebi razum
ljivo, ali ako se jx>javi ve oko etrdesete
godine ili ranije, onda je to bolest. Ovapnje
nje ila je jedna od najeih bolesti nakon
etrdesete godine od koje se i najvie umire.
Prema tome, ako bismo sprijeili prerano

ovapnjenje ila, mogla bi se prosjena sta
rost, koja sada iznosi oko 70 godina, popeti
na 120 godina.
Tok bolesti
Rije je o promjenama na unutranjosti sti
jenke arterija. Glatki miii, koji arterijama
daju elastinost, propadaju i na njihovo mje-
Ovapnjenje ila
sto se taloi vapnenac. Na osnovi imena
mogli bismo zakljuiti da je u ovoj bolesti
bitno ovapnjenje, ali nije: bitno je gubljenje
elastinosti ila koje nastaje najprije uslijed
odlaganja masnih tvari na unutranju stijenku arterija, a zatim i vapnenca.
Tako ovapnjela i ukruena arterija vie se
ne moe prilagoavati promjenama nego
djeluje kao kruta cijev. U najteim sluajevi
ma ile se potpuno ukrute i ne proputaju
tekuine. Tada se radi o tekim poremea
jima u prehrani tkiva koje snabdijevaju te
ile. Tkivo koje one snabdijevaju ne dobiva
vie svjeu krv s dovoljno kisika i u najte
im ovapnjenjima arterija mogu organi
odumrijeti; isto tako sc dogaa i s pojedinim
dijelovima tijela. U ne tako tekim sluajevi
ma smanjuje se sposobnost organa, ili or
ganskog sistema, koji je nedovoljno snabd
jeven. Poto ovapnjenje ne pogaa jedna
komjerno sve ile, tok bolesti se prilino
razlikuje ovisno o tome koje arterije su
vie ovapnjene. Ako ovapne modane ile,
pojave se tipini poremeaji u djelovanju
mozga. Za tu pojavu je bitna karakteristika
da ovjek gubi sposobnost pamenja; to
znai da oboljeli ovjek vie ne moe za
pamtiti ono to se upravo dogaa. Ali do
bro zadrava svoje takozvano staro sjeanje,
to znai da se dobro sjea stvari koje su se
dogodile mnogo ranije. Ilustracije radi na
vodimo tipian primjer
Zbog modane (cerebralne) skleroze stari
profesor grkog je imao vrlo teke poreme
aje u prokrvljavanju mozga. Nije prepozna
vao ni sinove koji su ga dolazili posjetiti.
Uvijek nanovo je svakoga pojedinog sina
pitao tko je. 1 kad bi prvi sin odgovorio da
je Janko, a drugi da je Marko itd., otac bi
uvijek s olakanjem rekao: ah, da. A ve na
kon nekoliko minuta bi opet pitao isto i sve
se ponavljalo. Ako bi ga pitali neto u vezi
s grkim tekstom, mogao je bez tekoa i
potpuno tono citirati iz onih poglavlja koja
je nekada predavao. Ta pojava je vrlo karak
teristina za neka ovapnjenja modanih ila.
Istovremeno ovdje spadaju i psihike pro
mjene kao to su staraka lakomost, pohle
315
pa, krtost, staraka ljubomora i mnoge dru
ge. A ako neka ila tako oboli da uope vie
ne proputa krv ili zbog poveanog pritiska
prsne, na primjer prilikom porasta pritiska
zbog napinjanja uslijed tvrde stolice, krv se
izlije u mozak, a bolest prijee u stadij koji
laici zovu modana kap. Ako ovapnjuju pri
je svega vjenane ile koje opskrbljuju sra
ne miie, to je bitan doprinos nastanku in
farkta srca. Ali ako ovapni bedrena arterija
ili druge vane ile u nozi, moe sc pojaviti
takozvana starosna gangrena (gangrena se
nilis). Noga postane najprije modrikasto
crna, zatim tkivo poinje odumirati, a prsti
i drugi odumrli dijelovi noge otpadaju.
Zato arterije ovapnjuju
Pri ovapnjenju arterija vanu ulogu ima na
sljedno uvjetovana sklonost ovapnjenju, ali
ona ne mora izazvati ovapnjenje. Vaniju
ulogu pri tome ima preoptereenost krvnog
optoka, posebno funkcionalna, i promjena
sastava krvi. Uzroci zbog kojih nastaje po
grena optereenost srca i preoptereenost
krvnog optoka, ujedno su i uzroci ope
neuroze. Meu glavnim uzrocima svakako
jesu: esta uzbuenja, dugotrajnija fizika i
psihika preoptereenost, stres koji izaziva
bolest, upotreba tetnih sredstava za uiva
nje koja ovjeku oduzimaju san i dovode ga
u stanje neprirodne razdraenosti, a isto
tako i spolna pretjerivanja i drugo.
Krv se pod utjecajem uzronika bolesti
iz kroninih zagnoja u organizmu moe
promijeniti; ovdje posebno spadaju promje
ne poznate kao samotrovanje. To su svi po
remeaji kad iz crijeva u krv prelaze tvari
koje u nju ne spadaju. Te tvari zatim uzro
kuju promjenu u krvi koju zovemo trovanje.
Ono nastaje prije svega zbog dugotrajne po
grene prehrane prevelikim koliinama
masti. Pretjerana zamaenost krvi (hiperlipidemija i holesteronemija) danas je najhit
niji uzrok ovapnjenja arterija. U pogrenu
prehranu spada i uzimanje prevelikih kolii
na ivotinjskih bjelanevina, iako se stariji
ljudi trebaju hraniti hranom koja sadri vie
bjelanevina nego hrana ljudi srednjih godi
na, jer je potreba za kalorijama bitno manja
316
kod starijih ljudi. Hrana u kojoj ima mnogo
masti, mesa, kobasica, jaja, riba, a malo svje
ih namirnica, pogotovu voa, nikad nije
dobra za zdravlje, dapae, ugroava ga. Pre
ma tome, bez sumnje je da na sastav krvi
prehrana umnogome utjee, a time i na
ovapnjenje ila.
U vezi s ovapnjenjem ila treba uzeti u
obzir i krvni tlak.
Krvni tlak
Snien krvni tlak
Umjereno snien krvni tlak (hipotonija) ve
inom ne uzrokuje ni subjektivne tegobe ni
objektivne promjene u organizmu. Lijenik
najee sluajno utvrdi snieni krvni tlak
pri drugim pretragama. Ali ako vrijednost
krvnog tlaka kod mukaraca padne ispod
105, a kod ena ispod 100 moemo pret
postaviti da e se pojaviti i smetnje koje ka
rakteriziramo kao bolest. Tako nizak tlak
moe nastati zbog grae organizma ili bolesti
nakon koje se krvni tlak znatno snizi. U tak
vim sluajevima ponu smetnje: brzo zamara
nje, vrtoglavica, pomanjkanje zraka, nemogu
nost koncentracije, gubljenje teka, mrak pred
oima i treperenje, um u uima i luj>anje srca.
Te tegobe se pojavljuju prije svega ujutro a po
danu postepenim treningom prolaze. Smet
nje uslijed niskog tlaka pojavljuju se pr
venstveno pri promjeni poloaja tijela, ako
na primjer leimo i brzo ustanemo.
Lijeenje
Pri lijeenju preniskoga krvnog tlaka vanu
ulogu ima treniranje krvnog optoka nakon
to se izlijei bolest koja ga je uzrokovala.
Za lijeenje snienog krvnog tlaka presudni
su opi prirodni nain ivljenja i pri
rodni nain lijeenja (vidi: Aktivno njegova
nje zdravlja).
Povien krvni tlak
Povien krvni tlak (hipertonija) moe biti
uzrok i posljedica ovapnjenja ila. Previsok
tlak, to jest tlak koji kod odraslih pri steza
nju srca (pri sistoli) iznosi 145 do 160, a pri
irenju srca (dijastoli) 90 do 95, bitan je uz
rok za razvoj infarkta srca. Stoga se tre

ba brinuti da tlak reguliramo. Uz besprije
kornu i pravilnu punovrijednu hranu, a e
sto i odgovarajue lijekove, za lijeenje pre
visokoga krvnog tlaka u obzir dolaze po
sebno svi prirodni ljekoviti inioci: zrak i
svjetlost, pravilna prehrana, voda kao izvor
topline i hladnoe kojom moemo trenirati
krvni optok (vidi: Aktivna njega zdravlja), a
i potrebno gibanje, odmor i, naravno, psi
hika ravnotea.
U p a l a arterija
Upala arterija (arteriitis) dugotrajna je bo
lest, a pojavljuje se u vrlo optereenim ila
ma, kao to su ile u rukama i nogama. Ta
upala moe obuhvatiti sva tri sloja arterije,
zbog nje nastaju krvni ugruci (krvni trombi)
koji zaepe ilu i time uzrokuju teke smetnje
u krvnom optoku, prokrvljavanju tkiva i na
posljetku odumiranje tkiva (vlana gangrena).
Upala ponekad prati neke zarazne bolesti
kao to su sifilis, tifus pjegavac i druge.
Lijeenje
Upalu arterija moe lijeiti samo lijenik. I u
ovo lijeenje treba ukljuiti sve prirodne lje
kovite inioce koji potpomau neophodno
lijeniko lijeenje.
B i i r g e r o v a bolest
Biirgerova bolest (endangiitis obliterans) po
svojim svojstvima spada negdje izmeu
funkcionalnih i organskih bolesti, a napada
prije svega mukarce izmeu 20 i 40 godi
na. Obino poinje s bolovima u listovima,
nalik na greve, neovisno o tome je li ov
jek miruje, pa ak i kad je u postelji. Zahva
eni dio noge je difuzno modro-crven ili
mrljasto mramoriran. Bolest se veinom
javlja u naletima i rijetko uzrokuje gangrenu.
Cesto je prate smetnje i u venoznom protoku
krvi. Obino je izazovu hladnoa, promrznue, nikotin i drugi esto nepoznati uzroci.
Lijeenje
Biirgerovu bolest treba lijeiti lijenik. Pri
rodni nain ivljenja moe mnogo pomoi,
pa i izlijeiti, a naroito je korisno oprezno
jaanje primjenom vode na mjestima koja
nisu oboljela.
Proirene ile
317
Bolesti vena
Proirene ile
Proirene ile ili varices (varikoziteti) jesu
bolesno proirenje vena do te mjere da vie
ne mogu obavljati svoju funkciju, to jest
vraati krv u srce. Proirene ile mogu na
stati na razliitim dijelovima tijela, a naje
e na nogama. Proirene ile su svoje ime
dobile po vorastim i krivudavim proire
njima. Bolovi uslijed proirenih ila nalik su
na gr, a izazivaju ih poremeaji u prehrani
miia na nogama. Proirene ile veinom
opazimo pod koom kao tvrdu, modrikastu,
vie puta savijenu uad, iznad koje je koa
vrlo tanka, pa se uslijed brzih i snanih po
kreta, ili udara, proirena ila pod njom po
trga. Zbog toga nastaju krvarenja koja je
esto teko zaustaviti. Ako se vena potrga i
iz nje potee krv, nogu iznad tog mjesta ne
smijemo podvezati kao to je bio obiaj pri
povredi arterija i krvarenjima iz njih, nego
prvu pomo pruamo na ovaj nain: povri
jeenu nogu poloimo na izdignuto mjesto
ili neto pod nju podmetnemo, a na ranu
pritisnemo istu platnenu krpu. Dalje lijee
nje treba prepustiti lijeniku.
Kako nastaju proirene ile
Najei uzrok proirenja vena jesu slabane
stijenke ila; one veinom nastaju uslijed ne
koga opeg poremeaja i neotpornog tkiva
cjelokupnog organizma i to se obino po
javljuje od roenja. Ako je ovjek s takvom
nasljednom optereenou izloen i tetnim
vanjskim utjecajima, kao to su dugo staja
nje na radnom mjestu, trudnoa ili neto
drugo to oteava vraanje krvi prema srcu,
slabane stijenke vena previe se rastegnu i
pojave se proirenja. Proirene ile mogu
biti manje ili vie izraene. Dok krvni optok
u njima konano ne zastane, uvijek moemo
raunati da e se stanje popraviti.
Lijeenje
Prvo treba odstraniti uzroke nastanka pro
irenih ila, na primjer dugo stajanje na tvr
dom podu, podvezice i druge sveze i dijelo
ve odjee, treba izbjegavati zatvor i alko
hol. Meu posebne mjere lijeenja proire

nih ila spada esto podizanje noge ili nogu
na malo izdignuto mjesto, gimnastika (giba
njem miia vene se stiu), hladni povoji
na listove i produljeni povoj na noge s vo
dom i octom ili vodom s glinom ili s uvarkom od preslice, klasine kupelji s rastuom
temperaturom vode za stopala sa zobenom
slamom, trinama od sijena, preslicom ili
hrastovom korom, zatim podizanje noge na
izdignuto mjesto. Openito su zabranjeni
dugotrajniji topli postupci. I pri izmjeninim
kupeljima topla kupelj ne smije trajati dulje
od tri minute; hladni postupak koji dolazi
nakon toploga treba produiti i jaati, na
primjer, izmjeninu kupelj za stopala tri mi
nute toplu pa jednu minutu hladnu ponovi
mo jedan do dva puta. Uz lokalno lijeenje
treba ukljuiti i sve one postupke koji po
spjeuju cjelokupnu cirkulaciju i poveavaju
napetost tkiva. Sebastian Kneipp je u knjizi
Mein Testament rekao: Ako elimo lijeiti
proirene ile na nogama, dobar uspjeh
emo postii samo ako na cijelo tijelo dje
lujemo tako da se opet uspostavi normalna
cirkulacija krvi. Lijeenje proirenih ila nije
mogue samo postupkom na nogama, tu ne
moe pomoi ni voda ni neko drugo sred
stvo. Prema tome, ako elimo lijeiti proi
rene ile na nogama, moramo istovreme
no djelovati i na hemoroide i na druga
mjesta gdje u tijelu zastaje krv. Tko uz
mogne opet uspostaviti normalan protok
krvi po cijelom tijelu, taj moe izlijeiti i
proirene vene, hemoroide i druge zastoje
krvi u tijelu.
U tekim sluajevima proirenih ila, po
gotovu ako zanimanje iziskuje da mnogo
stojimo, doputeno je nositi i lake, porozne
gumene arape. Ali valja znati da takve a
rape ne lijee nego su samo neka vrsta take
koja omoguava da uope moemo raditi.
Stoga ne smijemo zanemarivati druge mjere.
Isto vrijedi i za oiljavanje ili operativno uk
lanjanje proirenih vena. Takve zahvate je
318
doputeno provoditi samo nakon uistinu te
meljitih pregleda. I nakon takvih zahvata ne
smijemo zanemariti ope lijeenje kojim
moemo ojaati cjelokupni krvni optok.
Upala vena
Upala vena ili flebitis (phlebitis) moe na
stati kao posljedica proirenih vena, kad se
unutranji sloj stijenke upali i u veni se po
nu skupljati krvni ugruci (tromboflebitis).
Kad upala proe ugruci se mogu slijepiti u
ep koji se vrsto dri stijenke. U takvom
sluaju govorimo o trombozi. Ako se gomi
la ak i vapnenac, razvija se takozvani ven
ski kamen. Kad se nespretnim pokretom ili
masaom ep otkine od venske stijenke, u
krvi se pojavi kao slobodno gibljivo tjelece
(embolus), koje se povratnim tokom krvi
preko vena pomie prema srcu, doe u des
nu sranu pretklijetku, a zatim iz srca obi
no ode u plua gdje izazove plunu embo
liju. Nerijetka posljedica je refleksni presta
nak rada srca. Danas tu opasnost veinom
spreavamo time to osiguramo dobar op
tok krvi i nekim lijekovima onemoguava
mo njeno zgruavanje i nastajanje epova u
venama.
i r p o t k o l j e n i c e (ulcus cruris)
ir potkoljenice je takoer posljedica proi
renih vena. Ne mogu se dati nikakve krute
upute za lijeenje. U svakom sluaju lijeenje
spada u domenu lijenika. Ipak da ujemo
najprije to je o toj bolesti mislio Kneipp. U
nekom svom predavanju je rekao: Juer
smo vidjeli da su 'otvorene noge' uvijek
posljedica neke tvari koja izaziva bolest, a
koja je u ovjekovoj prirodi i moemo ih iz
lijeiti samo iz unutranjosti tijela prema
van. Prazno i nitavno je svako lijeenje
kad se na ranu samo stavlja flaster ili pri
mijeni otar postupak vodom; noga je
neizljeiva dok iz cijelog tijela ne izvue
mo bolesne tvari koje ue u njemu. Ako
nogu zacijelimo na silu, neprijatelja smo
dakle malo smirili, ali moemo rei da e
tako lijeen ovjek dopasti teke bolesti,
veinom smrti.

To Kneippova miljenje o biti proirenih
vena i takozvanog ira potkoljenice potjee
iz humoral no patolokih predodaba, to
znai iz uenja da zdravlje i bolest najvie
ovise o krvi i sokovima u tijelu. Iako je humoralna patologija u svom prvobitnom
obliku neodriva u sadanje vrijeme, u
njezinoj je biti ipak neto to ni danas ne
smijemo zaboraviti a to je: treba lijeiti ci
jeli organizam a tek onda lokalno. U pr
vom se redu misli na djelovanje na krvni
optok i na krv. Sastav krvi izvjesno nema
neku odreenu ulogu samo pri arteriosklerozi kad je rije o pretjeranoj zamaenosti arterija (hiperlipidemiji), nego ima i
svoje znaenje u obolijevanju vena. Ako
tako gledamo na ovu gnojnu upalu potko
ljenice, onda nam stavovi Sebastiana Kneip
pa mogu biti koristan poticaj; ne zaboravi
mo i da su njegovi pogledi, ako ih jo raz
vijamo i prilagodimo dananjim prilikama
i mogunostima, pogledi cjelokupne pri
rodne medicine.
H e m o r o i d i ili z l a t n a ila
Hemoroidi (uljevi)" bolesno su proirenje
vena u zadnjem crijevu. Po svom poloaju
mogu biti vanjski, znai da se vide izvana,
srednji, koji su negdje na sredini zadnjeg cri
jeva, i unutarnji koji su vie u unutranjosti
zadnjeg crijeva. Vanjske hemoroide vidimo
izvana slobodnim okom; to su sitni ili vei
vorii koji modrikastocrveno svjetlucaju
kroz kou i esto ih ima mnogo oko mara.
Meutim, srednje i unutranje hemoroide
moemo utvrditi i vidjeti samo posebnim
metodama pretrage. I lemoroidi openito ne
uzrokuju nikakve posebne tegobe, u mno
gim sluajevima onaj tko ih ima osjeti samo
neznatnu napetost i svrbe te povremeno
blage greve u zadnjem crijevu. Hemoroidi
su u poetku samo meke tvorbe, ali se sa
novim upalama polako pretvaraju u vrste
vorie koji mogu biti veliine trenje. Za
tim se esto pojavljuju i krvarenja, koja su
veinom povezana sa srednjim i unutarnjim
hemoroidima i mogu biti izuzetno uporna.
Bolovi nerijetko zahvate i cijelo zadnje cri-
Bolesti limfnih ila

jevo; ali hemoroidi se esto uklijete te po
nu stvarati ozbiljne tegobe. Openito go
vorei hemoroidi se ee pojavljuju u mu
karaca nego u ena. Uzroci nastanka hemoroida su s jedne strane ve priroena sla
bost vezivnog tkiva, prije svega stijenki
vena, a s druge strane tetni vanjski utjecaji,
i to: kronian zatvor, duga sjedenja, previe
alkohola, pretijesna odjea, pomanjkanje gi
banja i drugo. Hemoroidi se zatim pojavlju
ju i pri opim smetnjama krvnog optoka i
oboljeloj jetri. esto prate i gojaznost i trud
nou.
Lijeenje
Kneipp je vrlo pravilno rekao o lijeenju he
moroida: Jednostavno je lijeiti hemoroide
vodom i time u veini sluajeva postiemo
pouzdan uspjeh.
Ako je u pitanju samo jedan vori, za
pamtimo ovo: s mjesta na koja pritjee mno
go krvi, treba je opet odvoditi; ile koje se
previe razvuku i upravo zbog toga se uda
lje previe jedna od druge, treba suziti, a ne
istou i tvari koje su zaostale, treba odstra
niti.
O osnovnim pravilima za lijeenje kae
na drugom mjestu: I to zastajanje krvi.koje
zovemo hemoroidi moemo izlijeiti samo
ako uspostavimo i odrimo pravu cirkulaci
ju krvi, a onda krv vie ne moe zastajati. A
to moemo postii samo onda ako djeluje
mo na cijelo tijelo.
Kneipp je rekao i ovo: Za daljnje lijeenje
je vrlo korisno da takvi bolesnici 3 do 4
puta na dan primjenjuju kratke i hladne ku
pelji u sjedeem poloaju. Takve kupelji
mogu istog dana, a i nou iz postelje, pono
viti 2 do 3 puta, ali one ne smiju nikada tra
jati dulje od 1 do 2 minute (danas 6 do 10
sekunda). I taj postupak djeluje, jednako kao
i gornji, i na hemoroide u donjem dijelu tr
buha i na uzroke zbog kojih su nastali
(Moja kura vodom).
Kao to se vidi Kneipp nije namjeravao
davati nikakve bezuvjetno vaee propise za
lijeenje hemoroida, nego je izrekao samo
ope osnovne smjernice. Jasno je da nakon
to se pouzdano utvrdi da su u pitanju he
319
moroidi a ne neto drugo (na primjer rak
na debelom crijevu) pri lijeenju treba ui
niti sve potrebno za uklanjanje osnovnih
uzroka hemoroida i u lijeenje treba uklju
iti sva mogua prirodna sredstva. Ako se
na primjer zbog prirode radnog mjesta ne
moe izbjei neprestano sjedenje, tijelu treba
osigurati dovoljno gibanja gimnastikom, tje
lesnim vjebama i sportom u slobodno vri
jeme. Tko je navikao da svakog dana ispije
vee koliine alkohola a htio bi se izlijeiti,
mora se jedanput na tjedan zadovoljiti vo
nim sokom. Tako bismo mogli navesti jo
mnogo primjera. Ali i ovi su dovoljni. Uvi
jek, a ne samo kad se radi o lijeenju hemo
roida, treba lijeiti cijelo tijelo kako je rekao
Kneipp.
Bolesti l i m f n i h ila
Bolesti limfnih ila se pojavljuju kao akutno
upalno oboljenje limfnih ila koje ima svoj
uzrok u lokalnoj gnojnoj infektivnoj bolesti
u predjelu koe, miia ili pojedinih organa.
Na ekstremitetu i koi se zatim pojavi ka
rakteristina crvena pruga i bolno oticanje
okolnog tkiva. Cesto oteknu i susjedne limf
ne lijezde, u koje se oboljele limfne ile sli
jevaju. Bolest obino prati poviena tempe
ratura.
Ta akutna upala limfnih ila ili limfangitis upozorenje je koje kazuje da neka
ograniena (lokalizirana) upala moe postati
arite za ope trovanje krvi (sepsu).
Lijeenje bolesti limfnih ila potpuno je
lijenika stvar i obuhvaa prije svega pot
puno mirovanje, lokalne obloge s preslicom
ili hrastovom korom, a eventualno i kirur
ke zahvate i lijeenje lijekovima, prije svega
antibioticima.
Kronina oboljenja limfnih ila
Ta oboljenja uzrokuju karakteristine otekline tkiva. U pojedinim sluajevima se iz
toga moe razviti takozvana elefantijaza,
kad se veliki dio limfnih ila zaepi i pone
bujanje vezivnog tkiva. Karakteristina je
elefantijaza nogu. Kronino oboljenje limf
nih ila moe biti uroeno ili steeno. Ste
eno oboljenje limfnih ila uzrokuju prije
320
svega odumiranja limfnih ila, naruenost
njihove grae i nemogunost funkcioniranja
upala koje se stalno ponavljaju i iji izvor je
u erizipelu koji se stalno ponavlja, a i u op
im zaraznim bolestima kao to su tuberku
loza, gljivine zaraze i zaraze nekim vrstama
parazita. Tegobe koje donose ta oboljenja
veinom nisu izrazito teke. Bolesnici se
stalno ale na tjeskobu.

Lijeenje do sada nije zadovoljilo. Slu
bena medicina preporuuje kompresijske za
voje i kiruke zahvate. Prirodna medicina i
u ovom sluaju se trudi da postigne pobolj
anje poticanjem cjelokupnog optoka. Prije
svega u obzir dolaze klasine kupelji, zatim
izmjenina polijevanja, gimnastika, sport i u
odreenim sluajevima moda i drenaa
limfnih ila prema Vodderu.
Bolesti krvi
Oboljenja krvi moemo razumjeti samo ako znamo sastav krvi i njezinu ulogu. Kad govo
rimo o bolestima krvi onda su to prije svega smetnje u stvaranju ili razgradnji sastojaka krvi
i poveanje ili smanjenje broja crvenih ili bijelih krvnih zrnaca ili krvnih ploica.
Iz mnotva razliitih krvnih bolesti moemo izabrati samo one koje imaju praktino zna
enje, zato to se njihovo prirodno lijeenje temelji na istim osnovnim naelima.
Anemija
Anemija ili malokrvnost moe se pojaviti
zbog raznih uzroka, a rije je o pomanjkanju
krvnog pigmenta (hemoglobina) ili o premalom broju crvenih krvnih zrnaca u krvi.
Cesto je samo posljedica drugih bolesti.
Meu ostalim, anemija nastaje i zbog pretje
ranog razgraivanja crvenih krvnih zrnaca
u slezeni (hemolitika anemija).
Velika skupina oboljenja koja karakterizi
ra anemija moe se razviti uslijed pomanjka
nja pojedinih inilaca potrebnih pri nastaja
nju crvenih krvnih zrnaca ili krvnog pig
menta (anemija uslijed pomanjkanja).
eljezo je jedan od bitnih inilaca koji ut
jee na stvaranje krvnog pigmenta, a s tim
i na stvaranje crvenih krvnih zrnaca. Kod
starijih (odraslih) ljudi pomanjkanje eljeza
javlja se prije svega zbog gubljenja krvi. Krv
se pretjerano gubi obilnim krvarenjima u
toku mjesenog pranja, manjim unutranjim
krvarenjima u elucu ili crijevima, pri es
tom davanju krvi ili zbog neodgovarajue
prehrane. eljeza nedostaje i kad je prehrana
jednolina, kad u hrani nema dovoljno
mesa, ili kad u mlijeku i proizvodima od i
tarica ima premalo eljeza, kad nedostaje vi
tamina, prije svega C vitamina. Ako nema
dovoljno vitamina Bi 2 ili ga crijevo nedovolj

no apsorbira (pomanjkanje tvari nunih za ap
sorpciju) u pitanju su drugi oblici anemije.
Perniciozna anemija
Perniciozna anemija, nazvana i pogubna
anemija, poseban je oblik anemije ili slabokrvnosti. Za nju je karakteristino pomanj
kanje eluane kiseline u eluanom soku,
odakle este netipine eluane tegobe, jezik
pee, a koa po tijelu je slamnato uta. Bo
lest moe biti popraena i tekim ivanim
smetnjama i invaliditetom.
Opi tok bolesti pri anemiji
(slabokrvnost)
Sposobnost organizma se smanjuje, ovjek
se brzo zamara, sklon je glavoboljama, teko
se usredotouje, pojavljuje se nesanica, svjetlucanje pred oima, smetnje krvnog optoka,
npr. hladne noge i ruke, bljedilo, omamljenost i drugo.
Dijagnoza
Pravilnu je dijagnozu mogue dati samo od
govarajuim laboratorijskim pretragama.
Lijeenje
U lijeenju raznih oblika slabokrvnosti mo
ramo se upravljati prema uzrocima koji su
je izazvali. Najprije treba te uzroke - ako je
Akutna leukemija
321
mogue - odstraniti. esto treba primijeniti

odgovarajue lijekove; o tome odluuje li
jenik koji vodi rauna o obliku i uzroku
slabokrvnosti. U gotovo svim sluajevima
lijeenje lijekovima moemo dopuniti, od
nosno potpomoi prirodnim lijeenjem,
koje treba prilagoditi pojedinim bolesnici
ma.
Prava punokrvnost (polycythaemia
vera)
Prava punokrvnost kronina je bolest od
koje obolijevaju naroito mukarci nakon
etrdesete godine. Za nju je karakteristino
poveano stvaranje crvenih krvnih zrnaca;
njihov broj se moe poveati na 7 do 9 mi
lijuna (normalno je 4,5 do 5,5 milijuna crve
nih krvnih zrnaca na mm ), a istovremeno se
stvara i previe crvenog krvnog pigmenta ija
koliina dostigne do 26 g l na m m (normal
no je 14 do 18 gZ na mm ).
Uzroci
3
Punokrvnost nastaje ako kotana modina

povea svoju aktivnost. U praktino svim
kostima sc pojavljuje aktivna kotana mo
dina koja moe stvarati krvne elemente.
Nije poznato zato se to dogaa.
trovanja ili dugotrajnog boravka na velikim

visinama. esto je, na primjer, i posljedica
kroninih trovanja kao to su trovanja benzolom.
I u lanoj punokrvnosti poveava se broj
crvenih krvnih zrnaca, ali to nije povezano
s pravim oboljenjem kotane modine.
Lijenik mora utvrditi o kojem obliku
punokrvnosti je rije; i lijeenje je njegova
domena. I u tom sluaju dolazi u obzir sma
njenje koliine krvi putanjem ili pijavicama
koje se stavljaju na vrat ili ramena. Ali to
medicinsko lijeenje treba uvijek dopunjava
ti jednostavnim prirodnim ivljenjem i lije
enjem.
U svakom sluaju se treba pobrinuti za
pravilnu prehranu kao pri pravoj punokrv
nosti. Od postupaka s vodom dolaze u obzir
prije svega hladni postupci: polijevanje ko
ljena, polijevanje bedara, polukupelj, ku
pelj u sjedeem poloaju, hladni povoji s
octom i soli koji izvlae toplinu; dobre su
i kure koje iste krv a od kojih preporu
ujemo prije svega one sa sokovima ili
biljnim ajevima (Vidi i Weiss: Ljekovite
biljke).
Tok bolesti
Bolest bijelih krvnih elemenata
Lice je izrazito crveno, sluznice su tamno

crvene, pojavljuje se slabost, pritisak u glavi,
umor, napadi vrtoglavice, ovjek je sklon
krvarenju iz nosa, ene krvare iz maternice,
karakteristina je i krvna slika.
Lijeenje
(leucaemia)
Bolest bijelih krvnih elemenata ili bjelokrvnost (leukemija) nastaje zbog pretjera
nog poveanja bijelih krvnih zrnaca (leukocita) koji se nedovoljno razgrauju.
Razlikujemo dva oblika bjelokrvnosti:
mijeloidnu i limfatinu (vidi: Krv). U
mijeloidnoj se pretjerano poveava broj
granulocita, a u limfatinoj broj limfocita.
Bolest se pojavljuje u svom akutnom i
kroninom obliku.
U obzir dolazi putanje krvi, treba izbjega

vati hranu bogatu eljezom i bjelanevina
ma (meso, kobasice, jetru, koljke i drugo),
treba prijei na laku vegetabilnu hranu (mli
jeko, jaja, povre) u kojoj ima malo kuhinj
ske soli (vidi Anemueiler: Prehrana i dijeta).
Lana punokrvnost (polyglobulia)
Osim prave poznata je i lana punokrvnost
ili poliglobulija. Uzroci nastanka su razni.
esto je posrijedi samo prilagodenje orga
nizma i pojavljuje se na primjer pri kroni
noj nadutosti plua, pri zastojima u pluima,
kad srce oslabi, a i kao posljedica kroninih
Sve oblike bolesti treba lijeiti lijenik,

naravno, uz pomo prirodnih ljekovitih
podraaja. Stoga se moemo zadrati samo
na nekim najvanijim oblicima leukemije.
Akutna leukemija
Akutna leukemija ili bjelokrvnost je obolje
nje sistema u kojem nastaju bijela krvna tje
leca. Broj bijelih krvnih tjeleaca se znatno
322
povea i prijee 100.000 na m m (nor
malno je 5.000 do 8.000). Zapravo je rije o
bujanju, dakle o raku (rak bijelih krvnih zr
naca), leukemiju nalazimo kod svih rasa i u
svim ivotnim dobima, a naj\ ic ih je u pr
vih pet godina ivota. Bolest moe tei bur
no s visokom temperaturom i pojavama
koje su nalik trovanju krvi (sepsi), a moe
poeti i s netipinim smetnjama kao to
su slabost, opi osjeaj bolnosti, gubitak
teka, vruica, krvarenje koe, bolovi u
zglobovima, oticanje limfnih lijezda i
drugo.
H o d g k i n o v a bolest
(1 ymphogranulomatosis)
Hodgkinova bolest ili limfogranulomatoza
kronino je oboljenje limfnih lijezda ili limfatinog tkiva u drugim organima (slezena
i jetra). Jo nije poznato to je uzrokuje. Za
bolest su najkarakteristinije poveane, otvrdnule i bezbolne limfne lijezde pojedinih
dijelova tijela, a usporedno s tim javlja se
i \ ruica, smanjenje teine tijela, znojenje,
svrbe, umor i druge ope smetnje. Krvna
slika pokazuje jasno smanjenje broja limfo
cita.
Dijagnoza se moe postaviti samo to

nom pretragom krvi.
Lijeenje
Lijeenje leukemije je isto simptomatsko i
vrlo rijetko daje trajne uspjehe.
Lijeenje
Danas se najvie lijei zraenjem rendgen
skim zrakama. Lijeenje treba potpomagati
odgovarajuim prirodnim nainom ivljenja
i prirodnim ljekovitim podraajima.
Kronina mijeloidna leukemija

Od kronine mijeloine leukemije ili bjciokrvnosti obino obolijevaju ljudi srednjih
godina, poinje neprimjetno a prate je jed
nake ope pojave kao akutnu leukemiju.
Broj se bijelih krvnih zrnaca moe poveati
do 500.000 i vie na m m , a istovremeno se
umnogome smanji broj crvenih krvnih zr
naca (anemija ili slabokrvnost). Cesto je sle
zena vrlo uveana i moe uzrokovati teke
bolove.
A g r a n u l o c i t o z a (agranulocytosis)
Agranulocitoza je teka akutna bolest koju
prati velika vruica i veliko smanjenje broja
segmentiranih leukocita ili granulocita (po
sebne vrste bijelih krvnih zrnaca). L'z groz
nicu s drhtanjem i vruicom, u toku ove
bolesti se pojavljuju i upale grla, irovi i
gnojne upale u usnoj i rijelnoj sluznici te
fizika iscrpljenost.
I Izrod ove bolesti mogu biti teka opa
trovanja, a i razni lijekovi i kemikalije.
Lijeenje
Da bi se agranulocitoza mogla lijeiti, treba
najprije utvrditi to je uzrokuje, na primjer,
treba iskljuiti sumnjive lijekove; a protiv
klica koje aktiviraju nastanak bolesti treba
upotrijebiti antibiotike. 1 ovo lijeenje treba
potpomagati prirodnim nainom ivljenja i
prirodnim ljekovitim podraajima;
Nuno je hitno lijeenje. Bolest moe

ublaiti prirodno lijeenje pojedincima pri
lagoeno u skladu sa stupnjem oboljelosti.
Kronina limfatina leukemija
1 kronina limfatina leukemija u poetku
esto tee prikriveno. Za tu bolest je karak
teristino poveanje limfnih lijezda, a kod
odraslih veliko poveanje broja limfocita u
krvi (do 500.000 na m m ) .
3
Nuno je odmah zapoeti lijeenje. Po

sljednjih godina ta se bolest lijei nc samo
zraenjem rendgenskim zrakama nego i lije
kovima. Lijeenje moemo i u tom sluaju
potpomoi dosljednim prirodnim lijeenjem
koje prilagodimo svakom jx)jeinom sluaju
i ukljuivanjem prirodnih ivotnih i ljekovi
tih podraaja.
Bolesti k r v n i h p l o i c a
Bolesti krvnih ploica (trombocita) mogu
se pokazati u dva oblika; u poveavanju i
smanjivanju broja krvnih ploica (normalni
broj je 250.000 do 300.000 ploica na
m m ) . Budui da krvne ploice imaju pre
sudnu ulogu u zgruavanju krvi, njihovi po
remeaji se ispoljavaju prije svega kao pore
meaji zgruavanja krvi.
3
Hemofilija
Pomanjkanje krvnih ploica
(thrombi zvtopcnia)
Pomanjkanje krvnih ploica (tromlxxitopenija ili trombopenija) nastaje ako je vijek
trajanja krvnih ploica prekratak, to znai
od 1 do 3 dana, a pri izrazito akutnim obo
ljenjima i manje (normalno je 8 do 10 dana).
Uzrok je vjerojatno naruavanje odvijanja
nekih kemijskih procesa u krvi a moe biti
posrijedi i neka alergija. Akutni oblik bolesti
se obino fa\ lja kod osmogodinje djece i za
nekoliko tjedana ili mjeseci samo od sebe
proe. Kronini oblik bolesti pojavljuje se u
svim ivotnim dobima, a napada prije svega
ene. I u ovoj bolesti moe igrati ulogu pre
osjetljivost na neke lijekove (na primjer kinin,
kinidin, sulfonamide, fenil, butazon, seonni
i druge), iako se dogaa da je oboljeli prije
toga dobro podnosio te lijekove.
W e r l h o f s k a bolest
Ova bolest je oblik citopenije koja napada
prije svega ene izmeu 15. i 20. godine i
vota. Bolest moe imati laki i tei oblik.
Kad je bolest u lakem obliku bolesnik |x>kazuje sklonost k modricama ili krvnim
podljevima, ve pri lakom pritisku ili udaru
po glavi, trupu i ekstremitetima pojave se
sitna krvarenja nalik tokicama od uboda
buhe. U Uskim sluajevima bolesnik tako
krvari iz nosa da se krvarenje ne moe za
ustaviti, a krvarenja poinju i u elucu, cri
jevima pa ak i u mozgu, pojaa se i mjeseno
pranje. Bolest se moe razviti u po ivot opa
san oblik slabokrvnosti (anemije). S pomanj
kanjem knnih ploica esto su povezana i o
teenja krvnih ila, pogotovu kapilara.
Lijeenje
323
na 1 m m , moe nastati tromlxiza (epovi,
zaepljenja u ilama), a i poveano krvare
nje ako se bolesnik ozlijedi ili mu zubar iz
vadi zub.
Takve pojave nastanu, na primjer, ako
odstranimo slezenu, pri hiperaktivnosti ko
tane modine, a i nakon veeg gubljenja
kr\i ili /lx)g zraenja rendgenskim zracima.
I u ovom sluaju moemo posebno lije
enje potpomoi prirodnim.
3
P o r e m e e n o z g r u a v a n j e krvi
Poremeaji zgruavanja krvi nastaju prije
svega ako |c premalo djelotvornih inilaca
koji sudjeluju u zgruavanju krvi ili ako se
smanji njihova djelotvornost. Tu spadaju
razrie bolesti kao to je na primjer avitaminoza ( vitamina, kao to su skorbut kod
odraslih ili Moller Barlowa bolest kod male
djece ili dojenadi.
Hemofilija
lemofilija je najea lx>lest zgruavanja
krvi. Bolest je nasljedna. Nasljedne dispozi
cije za hcmofiliju prenose ene, nikad mu
karci. Ali obolijevaju samo mukarci. Bit te
bolesti je naslijeena nesposobnost zgrua
vanja krvi, ali se te nasljedne dispozicije u vie
generacija hemofiliara mogu polako izgubiti.
Stupanj bolesti ovisi o nasljednoj sklonosti a
ne o promjenljivim koliinama pomanjkanja
inilaca koji sudjeluju u zgruavanju.
1
Ako je mogue, treba odstraniti uzroke lx>

lesti. Odgovarajuim lijekovima (kortikosteroidima i drugim) mogu se kontrolirati i
obilna krvarenja. Blagi podraaji prirodnog
ivljenja i lijeenja, prilagoeni pojedincima,
mogu bitno pomoi u lijeenju.
Ve od rane mladosti mogu i najmanje oz

ljede uzrokovati po ivot opasna krvarenja.
Lijeenje
Od pravilnog lijeenja hemofilije ve u dje
joj dobi ovisi sudbina bolesnika. Svaki bo
lesnik mora neprestano biti pod lijenikom
kontrolom. Danas posebni lijekovi pruaju
dobre mogunosti za lijeenje, ali vano je i
pravilno zaustavljanje krvarenja i drugo. Bo
lesnik se mora uvati da se ne ozlijedi i da
previe ne optereuje zglobove (inae nastaju
krvarenja) a treba se uvati i lomova.
Preobilje krvnih ploica

Ako broj krvnih ploica previe naraste
(trombocitoza), da ih bude po vie milijuna
U lijeenju moe dobro pomoi oprezno

prirodno lijeenje koje mora uzeti u obzir te
inioce, a i posebno pravilna prehrana u ko
joj mora biti mnogo sirove hrane.

Do sada smo obraivali bolesti srca i krvnog optoka i bolesti krvi, a sada emo razmotriti
jo i bolesti organa za disanje, jer meu njima postoji neposredna funkcionalna veza. Nor
malni rad srca i krvnog optoka i opskrba tkiva kisikom te odvoenje ugljinog dioksida
(unutranje disanje) neposredno ovise o radu organa za disanje (vanjsko disanje).
Mnoge bolesti organa za disanje laik povezuje s izrazima prehlada i katar, lako se takvo
shvaanje moe prihvatiti samo uvjetno, ipak je potrebno da se podrobnije upoznamo s ta
dva izraza. Ako razumijemo to znae, lake emo izbjei nesporazume te lake sprijeiti i
lijeiti neke bolesti organa za disanje. Takozvane prehlade i mnoge druge bolesti organa za
disanje najee su bolesti uope. Koliko god neke bezazleno poinju, toliko ozbiljne mogu
biti njihove posljedice ako se pacijent ne ponaa odgovarajue ili mu obrambena sposobnost
organizma nije zadovoljavajua. Bolesti se mogu pretvoriti u kronine i potkopati cjelokupnu
obrambenu sposobnost organizma te pripremiti povoljno tlo za druge bolesti.
Prehlada
Nema tonog i besprijekornog medicinskog
opisa izraza prehlada, iako praktino
nema sumnje o tome da prehlada postoji.
Stoga emo odmah pokuati objasniti kako
je prehlade shvaao Kneipp sa svog prakti
no primjenljivog stajalita.
Prema tom Kneippovu shvaanju sve bo
lesti imaju manje-vie zajedniko ishodite
slabe ivotne snage organizma (znai da sla
bi priroda). 1 prehlade su u poetku po
sljedica slabosti organizma; poinju tako to
koa i sluznica ne reagiraju fizioloki na
toplotne podraaje u okviru fiziolokih gra
nica, to znai da ne reagiraju normalno.
To znai da se prehladimo prije svega
putem koe. Ona sa svojim raznim zadaa
ma ima presudnu ulogu u reguliranju tjeles
ne topline.
Organizam toplokrvnih ivih bia ima
regulacijske mehanizme uz pomo kojih osi
gurava uvijek istu tjelesnu temperaturu. U
mozgu je posebno sredite za toplinu. Orga
nizam moe svoju osnovnu tjelesnu tempe
raturu (koja kod ovjeka iznosi prosjeno
37C) podesiti i nekim regulacijskim meha
nizmima u koi i podeavanjem metaboliz
ma (izmjene tvari). Cijeli niz udesno me
usobno povezanih zbivanja sudjeluje pri
promjenama ila koje izvana vidimo kao
to e za primjer biti opisano u narednom
stavku.
Ako snaan podraaj hladnoe ili topline

iznenada zahvati kou, ile se suze, koa
problijedi, postane hladna i najei se. Tek
nakon nekog vremena koa postane jarko
crvena i dobro prokrvljena. Oba zbivanja,
suavanje i dobra prokrvljenost koja slijedi,
zn-ie vrlo osmiljenu obranu. Prva zadaa
je sprijeiti prodor hladnoe ili vruine u di
jelove tkiva koji lee dublje i odrati stalnu
tjelesnu temperaturu. A ako koa na ta zbi
vanja reagira bolom, zato to je moda
neotporna, ili iz drugih razloga, ili je podra
aj hladnoe preotar i traje predugo, ile se
ne promijene kao to smo opisali. Ne mogu
se rairiti koliko bi trebalo jer su malo ome
tene. Krv kola po koi polako. Zaustavlja se,
ima sve manje kisika, gubi svoju karakteris
tinu svjetlocrvenu boju i postaje tamnoplava. Budui da ile i krv koja nema dovoljno
kisika ne mogu pravilno reagirati, koa se
rashladi, postane modrocrvena, i ne sprea
va tetnoj hladnoi prodor u unutranjost
organizma. Sva ta zbivanja potvruju da je
poremeeno mnogostrano djelovanje koe.
Tako je meu ostalim zahvaena i njezina
sposobnost izluivanja. Koa moe gotovo
potpuno prestati disati, kako to nazivaju
stariji; to znai: kroz kou ne prolazi uobi
ajenih 900 do 1500 grama otpadnih tvari
na dan nego mnogo manje. Druga posljedi
ca je pogoranje krvi i sokova (prema Kneip
pu). Jo je jedna posljedica: prividno samo
Hunjavica (kijavica)
lokalna, prehlada zahvati cijeli organizam.
Vanjski znaci za tp su: osim lokalnih pojava
veinom se pojavi i vruica, gubljenje teka,
opi osjeaj slabosti i gubljenje volje za rad.
Mnogi ljudi povezuju - i to ne neopravda
no - pojam prehlade i sa sudjelovanjem ne
kih uzronika bolesti. Tomu dodajemo da
su tek oteena koa i sluznica dobra pod
loga za razne uzronike bolesti. Zdrava koa
ili sluznica veinom unite uzronike boles
ti, a da ovjek ne oboli. Ali im pone bo
lest, vidimo da se izmeu organizma i uz
ronika bolesti, te njihovih otrovnih produ
kata zametnula borba. Ako pobijedi organi
zam, znai da je prehlada prevladana; a
ako organizam izgubi bitku moe se raz
viti kronino oboljenje, ili nastanu trajna
oteenja.
Ako elimo razumjeti kako se odvija pre
hlada, pokuajmo utvrditi zato s koom
obolijevaju i sluznice. Kao to smo upravo
vidjeli, odreeni predjeli koe su sa svojim
djelovanjem neposredno povezani s odree
nim organima. Tako su, na primjer, s koom
na nozi do koljena u tijesnom meusobnom
odnosu organi male zdjelice, dakle mjehur,
jajnici, a iznad zdjelice bubrezi, i dalje nosna
sluznica i sluznica sinusnih upljina. Tako
moemo razumjeti da mokre noge mogu
uzrokovati upalu mjehura ili kijavicu. Ako
su mokri drugi dijelovi tijela a noge suhe,
obino neemo kihati. Poznato je i da se ka
tar enskih organa ne izlijei dok su noge
rashlaene. Posebno je vano znati i da je
koa ruku i gornjeg dijela tijela na isti nain
povezana s organima u prsnom kou (srce,
plua).
Katar
Kao posljedica prehlade pojavi se katar ili
upala sluznice. Rije katar je grka i znai
tei dolje. Naime, za katar je karakteristi
no i to da se iz sluznica izluuju vee ko
liine sluzi i tekuine nego inae. Po tome se
prehlada u biti jednako manifestira kod svih
sluznica, bez obzira na to je li rije o kataru
nosne sluznice ili o kataru sluznice nekoga
drugog organa koji je takoer pokriven
325
sluznicom, na primjer eluca, crijeva, mok
ranog mjehura, spolnog organa ili oka.
U spreavanju i lijeenju svih prehlada ja
anje organizma ima vrlo vanu ulogu.
Jaanje organizma
Pod jaanjem organizma (ovrivanjem)
Kneipp je mislio ne samo na borbu protiv
slabljenja (omekavanja) i neotpornost u
vezi s toplim i hladnim podraajima, nego i
na jaanje koje bi ovjeka ovrslo tako da
postane to prilagodljiviji i to sposobniji za
rad. Zato je jaanje svrha svih Kneippovib
mjera. Uvijek nanovo treba sve ive snage
organizma, fizike i psihike, treningom ja
ati i ojaati. Samo tako se moe postii do
bro zdravlje. To naelo posebno vrijedi za
prevladavanje sklonosti opim prehladama i
mnogim prehladama dinih putova. Smjer
nice za takvo jaanje i usavravanje organiz
ma dao je Sebastian Kneipp govorei o aktiv
noj njezi zdravlja.
Hunjavica (kijavica)
Skoro sve hunjavice su posljedica kapljine
zaraze uzronicima bolesti koji su veinom
virusi razliitih vrsta
Poetak hunjavice obino izazovu mokre
noge; kao to smo ve istakli postoji tijesna
refleksna veza izmeu koe na nogama do
koljena i nosne sluznice te sluznice u nosno-drijelnoj upljini. Inkubacija obino traje
24 do 72 sata; nakon nje se najprije u nosno-drijelnom prostoru osjeti neko kakljanje
i draenje koje svrbi, koje natjeruje na kihanje, bolesnik osjea i blagi pritisak u glavi,
a ponekad se upali i spojnica oka i izluuje
se previe suza. Nosna sluznica nabrekne i
iz nje se ponu izluivati vee koliine te
kuine, jer lijezde u nosnoj sluznici pretje
rano djeluju. Disanje kroz nos je oteano,
ovjek se uope ne osjea dobro. Za vrijeme
spavanja zaustavlja se prekomjerno izlui
vanje tekuine, iako je sluznica i dalje na
brekla.
Posebnu brigu treba posvetiti hunjavici
kod dojenadi, jer oteano disanje kroz nos
ometa sisanje, a s tim i prehranjivanje. Kod
326
dojeneta se kao posljedica hunjavice mogu
razviti teka oboljenja.
Kako treba postupiti u sluaju hunjavi
ce?
Ako polazimo od spoznaje- tla hunjavica
nije samo obino oboljenje nosne sluznice,
nego da je ope oboljenje, moramo pokuati
obrambene snage organizma ojaati tako da
po mogunosti bolest ve u zaetku zatremo. Ako su nam hladna stopala, moramo ih
pokuati ugrijati kupeljima s rastuom tem
peraturom vode ili izmjeninim kupeljima.
Time nerijetko moemo Ve na poetku za
ustaviti hunjavicu. Ali ako je hunjavica ve
jako uznapredovala, najbolje e pomoi mje
re koje poveavaju znojenje; pri tome svatko
mora znati svoju mjeru, odnosno koja ogra
nienja mu namee srce i krvni optok. Pre
ma Kneippu trebalo bi da se znojenjem izlue
tetne tvari i tako odmah pobolja smanjeno
disanje koe i s njim povezano slabljenje
krvi i sokova. Ako to uspije, ovjek se od
mah bolje osjea, a time se smanjuje i hunja
vica. Za znojenje dolaze u obzir ove mjere:
serijsko kvaenje (hladno samo ako je koa
uistinu topla inae samo toplo), kupelji s
rastuom temperaturom vode za stopala ili
polukupelji s rastuom temperaturom vode
s dodatkom ulja od jele ili eukaliptusa ili
paprene metvice, a dolaze u obzir i povoji
za znojenje. Tko ima hunjavicu mora vo
diti rauna i o prehrani. Eksperimentalna
istraivanja jo nisu potpuno protumaila
koliko je djelotvoran C vitamin, ali u
praksi se potvrdio. Budui da C vitamina
ima u preteno svim vrstama svjeega lis
natog i korjenastog povra, u nekim plo
dovima (rakitnjak), u agrumima (narana,
limun, grejpfrut), a i u jabukama, treba
uivati to vie voa i povra i u sluaju
hunjavice.
Kronina hunjavica
Kronina hunjavica se razvija ako se obina
hunjavica ne izlijei, ili ako je uzrokuje pra
ina, plinovi, dim ili neto drugo. Kronina
hunjavica moe dovesti do trajne nabreklosti nosne sluznice, do neprijatnog zadaha iz

nosa (oene), to je posljedica teke upale
nosne sluznice; u krajnjem sluaju sluznica
moe i potpuno odumrijeti. Pri upali nosne
sluznice se na istanjenoj sluznici stvaraju
kraste koje imaju neprijatan miris, i koje
mogu biti vrlo tegobne za bolesnika i nje
govu okolinu. L' svim sluajevima lijee
nja oene, uz mjere za oprezno jaanje or
ganizma dolazi u obzir i ispiranje blagim
ajem od preslice ili kadulje a i slana voda.
U nekim se sluajevima ne mogu izbjei
operativni zahvati i antibiotici.
Oboljenje sinusnih upljina
o k o nosa
Oboljenje sinusnih upljina oko nosa (sinu
sitis) moe se pojaviti kao posljedica hunja
vice ili bez nje, kao oboljenje prije svega
eonih i eljusnih sinusa, a rjee i kao ob
oljenje sinusa (upljina) u klinastoj i sitastoj
kosti.
I ta oboljenja mogu biti akutna ili kroni
na.
T o k bolesti
Iz nosa se cijedi gnojni iscjedak, disanje kroz
nos je oteano, bolesnika boli iznad obolje
lih upljina, iznad tih mjesta mogu se poja
viti i otekline koje su takoer bolne; ako
oboli eljusna upljina obole i zubi, obolje
nje prati vruica, i ovjek se openito sla
bije osjea. Navedeni znaci nisu uvijek iz
raeni. Nerijetko tek lijenik otkrije obo
ljele upljine oko nosa, i to sluajno, kad
trai gnojna arita.
Lijeenje
Lijeenje ne moemo ograniiti samo na
lokalne mjere koje propie lijenik, nego
ono mora obuhvatiti i ope prirodno lije
enje. Zbog refleksne povezanosti izmeu
nosno-drijelne upljine i upljina oko
nosa i nogu, za lijeenje treba uvijek uzeti
u obzir i izmjenine kupelji za stopala, ku
pelji s rastuom temperaturom vode za
stopala, a i povoje i zamotaje koje ne smi
jemo zaboraviti. Nerijetko treba posegnuti
i za lijekovima i operativnim lijeenjem.
Bolesti grkljana
327
Bolesti grkljana
Bolesti grkljana veinom uzrokuju bakterije
ili virusi, a mogu biti akutne ili kronine.
Upala grkljana (laryngitis)
Upala grkljana ili laringitis veinom se po
javljuje kao nastavak katara nosne ili drijelne sluznice ili kao popratna bolest pri dru
gim oboljenjima, na primjer pri gripi, upali
bronhija, malim boginjama, arlahu i dru
gim bolestima, a esto i kao posljedica udi
sanja tvari koje podrauju organe za disanje.
Za upalu grkljana karakteristini su ovi zna
ci: promuklost, gubljenje glasa, muno kaljanje i peckava bol u grlu. Uz posebne mje
re koje propie lijenik, u lijeenje treba uk
ljuiti i opseno ope prirodno lijeenje. Os
novna uloga u tome pripada mjerama za iz
azivanje i pospjeenje znojenja: kupelji za
stopala s rastuom temperaturom vode, ku
pelji u sjedeem poloaju s rastuom tempe
raturom vode uz dodatak ulja od jele, euka
liptusa i paprene metvice, povoji i zamotaji.
Pomae i povoj na vrat, koji treba da bude
hladan i s vodom i octom ili topao s dodat
kom uvarka od trina od sijena, dalje prepo
ruujemo parne kupelji za glavu s dodat
kom ulja od eukaliptusa i ulja paprene met
vice ili ulja od kamilice. Bolesnik mora po
ivati u postelji, ne smije govoriti, mora do
bivati dovoljne koliine C vitamina. Poseb
no preporuujemo napitak s medom (2 li
ice meda na pola litra vrele vode, a kad se
toliko ohladi da se moe piti, dodajemo i
sok od jednog limuna), a i aj protiv kalja
(vidi pod Kronini katar dunika).
Kronina upala grkljana

(laryngitis chronica)
Kronina upala grkljana ili kronini laringi
tis razvije se od neizlijeene akutne upale
grkljana ili uslijed preoptereenja grkljana
govorom, suhoga, pranjavog zraka, plino
va, dima, zloupotrebe nikotina i drugoga.
Znaci bolesti nisu tako izraziti kao u slu
aju akutne upale. Glavni znaci su trajna
promuklost i kaljanje, a prati ih oslabljenje

glasnica; uz to se izbacuje zrela sluz, a u vra
tu je neprijatan osjeaj kao da je u njemu
neko strano tijelo.
Lijeenje
Najprije treba ako je mogue ukloniti
uzroke bolesti. Inae naelno treba poseg
nuti za svim mjerama lokalnog i opeg lije
enja te postupcima za akutnu upalu. Pre
poruuje se i kura za ope jaanje.
Oboljenje glasnica
Oboljenje glasnica je veinom jednostrano i
moe biti posljedica upala, prehlada, preoptereenosti, upale ivaca, pritiska na ivce ili
posljedica i izraz histerije. Glavni znak je
trajna promuklost, a ona nas natjera da se
paljivije pregledamo i utvrdimo to je.
Uz lijeenje koje propisuje i kojim ruko
vodi lijenik, treba ukljuiti i sve mogu
nosti navedene za upalu grkljana.
G r g l a s n i c a (laryngospasmus)
Gr unutranje muskulature grkljana ili gr
glasnica, laringospazam, naglo je suavanje
otvora izmeu glasnica i pojavljuje se pogo
tovu kod psihiki labilne djece nakon te
kog razdraenja, koje je posljedica vike, dre
ke ili nedovoljnog rada paratireoidnih lijez
da. Uzrokuje ga i nedostatak kalcija, zbog
ega isto kao i u sluaju tetanije nastaju gr
evi u skeletnim miiima. Gr unutranje
muskulature grkljana moe se pojaviti i
zbog ozljede sluznice grkljana ako, na pri
mjer, progutamo riblju kost, moe teko
ometati disanje, stvara osjeaj guenja, do
vodi do nesvijesti i lice pomodri. Tee po
sljedice su rijetke, jer takvi napadi sami pre
staju ve nakon nekoliko sekunda.
Lijeenje
Akutni sluajevi se lijee tako da bolesnika
uspravimo, polijevamo mu lice hladnom
vodom ili stavljamo hladne komprese na
grkljan. Osim toga lokalnog postupka treba se
pobrinuti za dosljedno ope prirodno lijee-
328
Bolesti o r g a n a za d i s a n j e
Kronini bronhijalni katar

Kronini bronhijalni katar ili bronhitis mo
emo smatrati tipinim katarom za sve di
ne putove.
Kronino ne znai ve od poetka neiz
ljeivo. Neka bolest postaje kronina tek na
kon to je organizam ne uspije prevladati
dok je jo bila akutna. To se moe dogoditi
ako su obrambene snage organizma ve od
poetka preslabe ili je uzrok prejak ili pred
ugo traje. Kronino oboljenje je zapravo
slab kompromis izmeu organizma i obolje
nja. Ako kronino stanje traje predugo, na
organu nastaju oteenja koja vie nije mo
gue uvijek izlijeiti. Razumije se da treba
uiniti sve da se to ne dogodi. Kako emo
to uiniti, saznat emo u vezi s kroninim
bronhijalnim katarom.
prehranom koja mora obuhvaati nekoli

ko dana gladovanja uz vone sokove, vo
nu kuru ili dane sa sirovom hranom. Tek
onda polako prelazimo na osnovnu pri
rodnu ili punovrijednu hranu. Tu hranu
iznutra potpomaemo i dopunjujemo od
govarajuim ljekovitim biljkama, od kojih
spominjemo:
1. Biljke koje pospjeuju izluivanje sluzi:
a) ljubica mirisna (Viola odorata),
b) obina saponjaa (Saponaria officina
lis),
c) jagorika (Primula officinalis),
d) gorki krstuak (Polygala amara),
e) ani (Pimpinella anisum)
f) komora (Foeniculum vulgare)
2. Biljke koje ublaavaju kaalj (veinom
sredstva za iskaljavanje u kojima ima
sluzi):
a) sljez, bijeli, ajbi (Althaea officinalis),
b) trandovilje (Althaea rosea),
c) podbijel (Tussilago farfara),
d) trputac (Plantago lanceolata),
e) crni sljez (Malva sylvestris),
f) timijan (Thymus vulgaris),
g) majina duica (Thymus serpyllum),
h) divlji lan (Linum catharticum).
Izvana djelujemo odgovarajuim postup
cima s vodom. Ovisno o tome to organi
zam moe podnijeti, primjenjujemo kvae
nja, povoje, kupelji, parne kupelji i polijeva
nja. Za kronine katare je najbolje da najpri
je ponemo dovoditi toplinu. U tu svrhu
dobro dou vrui povoji s ljekovitim biljem
(na primjer povoj na prsa s trinama od si
jena) ili vrui zamotaji (na primjer kaa od
krumpira ili vreica s trinama od sijena),
djelomine kupelji s rastuom temperatu
rom vode (na primjer kupelj s rastuom
temperaturom vode za stopala, kupelj s ras
tuom temperaturom vode za ruke s dodat
kom ekstrakta od smreke, polukupelj s ras
tuom temperaturom vode ili troetvrtinska kupelj).
Prva svrha lijeenja je poveanje ob

rambenih snaga organizma Postii emo je
ako sve obrambene snage organizma siste
matski potiemo. Poinjemo izmijenjenom
Ako pacijentove snage doputaju, moe

mo vrlo dobro ukljuiti i parne kupelji za
lice i glavu, pa ak i cjelokupne parne ku
pelji mogu vrlo uspjeno pomoi. Od isto
nje koje obuhvaa i davanje D vitamina i

kalcija
U p a l a d u n i k a (tracheitis)
Upala dunika (traheitis) veinom je nasta
vak upale nosne i drijelne upljine. Virusna
infekcija ima znake karakteristine za katar
grkljana, a uz to nastupa i uporno i bolno
podraavanje na kaalj i osjeaj da je dunik
ozlijeen. Katar se iz dunika esto nastavlja
u bronhije i onda je povezan s bronhijalnim
katarom.
Bronhijali k a t a r ili b r o n h i t i s
Bronhitis je upala sluznice u bronhijama.
Pojava katara nije uvijek burna, niti se uvi
jek ope stanje bitnije pogora, ali kod starih
ljudi i male djece ova pojava moe biti vrlo
teka i ak po ivot opasna. Stoga u sluaju
ove bolesti, uz ope prirodno lijeenje koje
je navedeno u vezi s hunjavicom i katarom
grkljana, umjesto povoja i zamotaja za zno
jenje preporuujemo povoj na prsa s dodat
kom goruiinog brana, ali koji smije ostati
na prsima samo 15 do 20 minuta.
Gripa
toplih postupaka polako prelazimo na iz
mjenine, a zatim na potpuno hladne; svrha
je ope jaanje. Ovrsnuo organizam najbo
lje je jamstvo da se bolest nee povratiti.
Upravo to to se bolest vraa uzrokuje kro
nini katar. Jasno je da ne smijemo zanema
riti ni ivotne podraaje kao to su zrak,
svjetlost, gibanje i odmor. Treba izbjei i sve
tetne utjecaje kao to su dim, alkohol, rad
u pranjavim pogonima i slino. Iako sub
jektivne tegobe pri kroninom kataru nisu
tako izrazite kao akutne, ipak mogu jako
smanjiti ovjekovu sposobnost i bitno mu za
gorati ivot. Stoga treba uiniti sve da to
prije izlijeimo kronini katar. Nerijetko je li
jeenje teka kunja za bolesnika i lijenika Ali
ako je bolesnikovo strpljenje upornije od obo
ljenja, uvijek se moe raunati na uspjeh.
Proirenje bronhija
Proirenje bronhija ili bronhektazija je bo
lest koja nastaje ako se bronhijalni katar ili/i
druga upala u pluima ne izlijee usprkos
svim zahvatima. Bolest je kronina, a prepo
znamo je po vreasto ili cjevasto rairenim
srednje velikim i malim bronhijama. Iskaljak je vrlo obilan, puna su ga usta to
znai da naleti kalja mogu bez velikih te
koa izbaciti tolike koliine gnojnog ispljuv
ka iz proirenih bronhija. Ako iskaljak cije
loga dana ostavimo u ai, vidjet emo da
e se nataloiti u tri sloja na dnu je gnoj u
obliku ulupanog vrhnja, u sredini mutno te
ku, a gore sluzav. U toku dugotrajne boles
ti koja je esto bez ikakve vruice lanci na
prstima odebljaju kao kijae (bubnjarski pr
sti) a nokti postanu nalik staklu na satu.
Daljnje posljedice bronhektazije jesu kroni
ne promjene drugih organa na primjer bu
brega, jetre, crijeva, plua s ponovljenom
upalom plunih renjeva, plunim apscesima, krvavim kaljem i drugim.
Lijeenje
U poetku su potrebne upravo specifine
mjere, meu ostalim i specifino leanje
koje pomae pacijentu da se najbolje iskaIjava, a u nudi ak i operativni zahvati. Ina
e, za primjenu stoje na raspolaganju prirod
329
ni ivotni ljekoviti podraaji koje treba pri
lagoditi pojedincima a meu kojima su po
sebno: inhaliranje odgovarajuih lijekova,
parne kupelji za glavu s dodatkom ulja od
eukaliptusa ili paprene metvice i planinskog
bora i aj kao za kronini bronhijalni katar.
G r i p a (influenza)
Gripa ili influenca je bolest koju meu broj
nim bolestima prehlade nije lako prepoznati
ukoliko nije u pitanju epidemija gripe, jer
tada od te bolesti obolijeva vrlo mnogo lju
di. Poznajemo vie vrsta virusa koji uzroku
ju gripu i koji se esto pojavljuju istovreme
no s drugim uzronicima bolesti, kao to su
na primjer bakterije. R^likujemo viruse tipa
A, B i C. Najblai oblik je obino C. Uslijed
razliitih virusa imamo mnogo tekoa s
preventivnim cijepljenjem protiv potpuno
odreenog uzronika, jer ne znamo mnogo
ranije koji e se pojaviti. Cjepivo koje djeluje
istovremeno protiv razliitih virusa naprav
ljeno je tek nedavno.
Tipina gripa poinje iznenada nakon in
kubacije koja traje od 1 do 4 dana. Prepo
znajemo je po visokoj vruici groznici, op
oj slabosti, kaljanju, hunjavici, bolovima u
krsnom predjelu i zglobovima te prilino
tekom osjeaju ope bolnosti. Ako nema
komplikacija kao to su na primjer oboljenje
upljina oko nosa, upala srednjeg uha, gnoj
ni bronhitis i upala plua, vruica se obino
spusti ve nakon tri dana. Zbog ope sla
bosti organizma potrebno se nakon gripe
prilino dugo dobro uvati, a esta poslje
dica je oslabljen krvni optok i sklonost pre
niskom krvnom tlaku.
Lijeenje
Treba poivati u postelji, gladovati uz vo
ne sokove i napitak s medom, vrui aj od
podbijela, ili aj od jednakih dijelova divizme i estoslavice, ili lipov aj, ili aj od baz
ge koji zasladimo medom (vidi: Ljekovite
biljke).
Lijeenje prema Kneippu
Serijsko kvaenje, o kojemu je Kneipp rekao:
Tako ozloglaenu gripu koja se jo iri a
ljudskom rodu je nanijela ve toliko uasa i
330
odnijela ve tisue rtava, moemo lako iz
lijeiti samim kvaenjem. U toku osam do
dvanaest sati moramo svakog sata ustati iz
postelje i vrlo brzo se okvasiti, tako da se
nakon drugog ili treeg kvaenja pojavi jako
znojenje. Zatim nastavljamo kvaenje sve
dok ne nestane vruica i bolesnik je za
osam do dvanaest sati potpuno zdrav.
U obzir dolaze i povoji za znojenje. Medu
njima kratki povoj ili troetvrtinski zamo
taj sa solju (hladan) ili s trinama od sijena
(topao), ili djelomine kupelji s rastuom
temperaturom vode u postelji ili pokraj
nje. U tekim sluajevima ne moemo iz
bjei lijekove koji tite krvni optok i dru
geH r i p a v a c (pertussis)
Hripavac (magarei kaalj) jako je zarazna
bolest organa za disanje. Uzrokuje ga bakte
rija koja se iri kapljinim putem od zarae
ne osobe.
Najee obolijevaju djeca, a naroito naj
mlaa, do dvije godine.
Znaci bolesti: napadi kalja koji zavravaju
hripanjem kad bolesnik konano udahne.
Prije pojave hripavca bolesnika obino
mue pritajeni katari s hunjavicom, kihanjem, suzama, gubljenjem teka i nonim na
padima suhoga kalja. Tek nakon deset do
etrnaest dana pojave se tipini napadi hri
pavca koji se sastoje od 5 do 15 naleta ka
lja prije nego to bolesnik moe opet udah
nuti. Ti se napadi mogu pojaviti i po pede
set puta na dan. S kaljanjem se izluuje ve
lika koliina guste sluzi. Nerijetko bolesnik
u toku napada i povraa. Otprilike etiri
tjedna nakon poetka bolesti smanjuje se
uestalost i snaga napada.
Lijeenje
Hripavac iziskuje specijalno lijeenje koje
propisuje i vodi lijenik, a u tekim sluaje
vima su potrebni antibiotici i cijepljenje se
rumom za imunizaciju.
Ope lijeenje: esti manji zalogajii,
uzimanje dovoljnih koliina tekuine, soko
va za iskaljavanje i napitka s medom.

U obzir dolazi kvaenje gornjeg dijela ti
jela ili cijelog tijela, a primjenjuje se svaki
dan ili svaki drugi dan, to ovisi o bolesni
kovoj snazi. Preporuujemo i troetvrtinske
kupelji s ekstraktom od smreke, ija poetna
temperatura iznosi 35 do 37 C koja se odr
ava 8 do 10 minuta, a kupelji se zavravaju
temperiranim polijevanjem vodom tempe
rature od 22 do 24C. Kasnije, u vrijeme re
konvalescencije, preporuujemo 2 do 3 puta
na tjedan povoj na prsa s trinama od sijena
ili branom od goruice.
U p a l a p l u a (pneumonia)
Upala plua ili pneumonija je bolest koju
uzrokuju razliite vrste bakterija i virusa, a
meu bakterijama prije svega takozvani
pneumokoki. Dijagnoza i specifino lijee
nje spadaju u domenu lijenika specijalista
U nastavku dajemo uopeni kratak prikaz
dva osnovna oblika upale plua: tipine
upale plua i bronhopneumonije.
Tipina upala plua
Tipina upala plua obino poinje iznena
da i bez posebnih prethodnih pojava, s groz
nicom i brzim porastom temperature do
40C, ubrzanjem pulsa, 120 na minutu, i te
kim opim smetnjama: glavoboljom, povra
anjem, probadanjem sa strane u prsnom
kou, brim disanjem (30 do 40 udisaja na
minutu), tekim disanjem, u poetku neti
pinim ispljuvkom s malim koliinama krvi,
a od drugog dana nadalje ispljuvak je esto
karakteristino rastosme ili potpuno gno
jan. Obino znaci bolesti traju 7 do 10 dana
ako ih ne lijei lijenik. Zatim se pojavi kri
za, ako bolest tee normalno temperatura
pada na normalnu nakon jakog znojenja i
tegobe popuste.
Komplikacije: upala porebrice i otkazi
vanje krvnog optoka.
Lijeenje
Specifino lijeenje: antibiotici, sulfonamidi i lijekovi za krvni optok; moe ih
propisati samo lijenik.
Ope lijeenje: vidi: Ope lijeenje
bronhopneumonije.
Peludna hunjavica
Bronhopneumonija
Bronhopncumonija je obino posljedica
drugih oboljenja, na primjer gripe, bronhiti
sa, malih lx>ginja, hripavca i drugih bolesti.
Napada pogotovu starije ljude koji su dugo
u bolesnikoj postelji i neotpornu dojenad.
Cesto se pojavljuje i nakon operacija.
Veinom poinje podmuklo s malom
vruicom, kaljem i sluzavo gnojnim is
pljuvkom. Tok bolesti umnogome ovisi
prije svega o opoj otpornosti organizma
i o tome koliko je bila teka prethodna
bolest.
Ope prirodno lijeenje upale plua:
lijeenje spada iskljuivo u lijenikovu do
menu jer prijeti opasnost od otkazivanja
srca i krvnog optoka, zbog ega su oba ob
lika upale plua u stvari vrlo opasne bolesti.
Moramo s oprezom prii i prirodnom lije
enju da ne bismo ometali lijeenje lijekovi
ma kao to su sulfonamidi, antibiotici i dru
gi. Bolesniku s upalom plua potrebno je
vrlo mnogo istog zraka. Zato meu osnov
ne zahtjeve prirodnog lijeenja spada pravil
no i esto provjetravanje bolesnikove sobe,
a najbolje ju je provjetravati kroz susjednu
sobu. Stoga je jo i sada, gotovo po svim lje
ilitima koja lijee prema prirodnim nae
lima, samo po sebi razumljivo lijeenje bo
lesnika s upalom plua na otvorenom, na
331
svjeem zraku. Iako kod kue nema uvijek
mogunosti da se bolesnik lijei na otvore
nom, ipak se dobrom voljom mogu postii
veliki uspjesi. Dovoljno je samo navlaiti
zrak; najbolje je da u tu svrhu ostavimo da
hlapi ulje od eukaliptusa ili planinskog bora
Vruicu lijeimo prema osnovnim prirod
nim pravilima.
U suprotnosti s nekadanjim nazorima
koji su prednost davali takozvanoj jakoj hra
ni, danas mislimo da je bolje da se bolesnik
neko vrijeme uope uzdri od hrane, a za
e dajemo mu samo vone sokove ili
Kneippov napitak od meda. Sve druge mje
re treba prilagoditi pojedinanim sluajevi
ma. Ako ve ne pomognu mnogo laka se
rijska kvaenja svakih pola sata, posegnimo
najprije za povojima i zamotajima koji snia
vaju temperaturu; to su prije svega povoj na
lea, povoj na listove i bedra. Bolesnika ne
smijemo mnogo pomicati tamo-amo, inae
moemo uzrokovati otkazivanje krvnog op
toka, a to je vrlo opasno zbog preobilja te
kuine u pluima. Kasnije, kad se upala smi
ri i bolesnik iskaljava, preporuujemo po
voj na prsa, prije svega povoj s goruicom
i trinama od sijena Ako se kao posljedica
upale plua pojavi upala porebrice, dobro je
na prsa staviti povoj sa skutom O pojedinim
mjerama treba odluiti lijenik.
Alergijske bolesti organa za disanje

Peludna hunjavica
Peludna hunjavica ili peludna ili polenska
groznica alergijska je bolest (vidi: Alergije),
koju uzrokuje cvjetni prah (pelud) trava i
nekih stabala. Za nju je karakteristina teka
kataralna upala nosne sluznice koja se raz
vije u kijavicu, u toku koje se izluuje vrlo
mnogo tekuine koja uzrokuje silno kihanje.
I spojnica oka je upaljena i crvenkasta. Izlu
uje se mnogo suza. Oboljenje prati niska
temperatura, glavobolja i ope slabo stanje
koje moe bitno utjecati na radnu sposob
nost. Sklonost alergijama je nasljedno uvje
tovana, a s psihikim optereenjima moe

se razviti u bolest.
Lijeenje
Treba izbjegavati travu koja cvjeta i stabla
u cvatu, treba se zadravati uz more ili u
drugim odgovarajuim klimama ako je mo
gue. Osjetljivost smanjujemo injekcijama
peludnog ekstrakta. Dodavanjem kalcija
smanjuje se osjetljivost vegetativnog ivev
lja, a isto tako i nekim drugim lijekovima i
prirodnim opim lijeenjem, a posebno su
preporuljivi razliiti izmjenini postupci
Kneippove hidroterapije.
332
Bronhijalna astma (asthma
bronchiale)
Bronhijalna astma ili sipnja teko je disanje
povezano s kaljanjem i ispljuvkom gue
sluzi; kaljanje je povezano s piskavim utanjem, to ponekad ujemo ve izdaleka.
Zbog pomanjkanja kisika u krvi ruke i
noge pomodre i veinom su hladne, a u
tekim sluajevima pomodri i lice, pogo
tovu usne.
Bolesnik vrlo teko die zbog gra miia
u malim bronhijama i zbog izluivanja guste
sluzi. Zbog tekog disanja astmatiarima je
pri udisanju prsna upljina i prsni ko u po
loaju za koji su karakteristini duboko
sputen oit i prema gore podignuta rame
na. Pomoni dini miii, posebno obrta
glave, jako iskoe.
Bronhijalna astma je alergijska bolest isto
kao i peludna hunjavica i koprivnjaa. Tek
vrlo rijetko astmu uzrokuju druge okolnosti,
kao to su na primjer poremeaji prokrvljavanja mozga (dinog sredita), unutarnje
depresije i drugo. Sklonost toj bolesti je es
to nasljedno uvjetovana. Napade izazove
prerazdraeni ivac (vagus) koji spada u ve
getativno ivevlje. Astmu mogu uzrokova
ti i male koliine alergogenih tvari i u vrlo
razrijeenom obliku: cvjetni prah, ivotinj
ske dlake, perje u postelji, tapete, brano,
neke namirnice i drugo.
Napade mogu pokrenuti i psihiki uzroci.
Lijeenje
U lijeenju astme treba razlikovati dva stup
nja:
a) akutni napad astme traje vrlo kratko,
iako moe trajati i dulje, satima. Smiru
jemo ga lijekovima koje propisuje lije
nik. Napade moemo dodatno olakava
ti kupeljima s rastuom temperaturom
vode za ruke ili za stopala, a pomae i
oblog s goruiinim branom koji dri
mo na leima ili prsima najdulje 20 mi
nuta;
b) izmeu dva astmatina napada tre
ba briljivo traiti uzrok zbog kojega je
dolo do napada. Mnogo emo pomoi
bolesniku ako ga uzmognemo napraviti

neosjetljivim na tvar na koju je inae os
jetljiv. Psihoterapeut mora lijeiti psihi
ke inioce koji pokreu napad astme.
Greve bronhijalnih miia i nadutost
plua, koji su veinom posljedica astme,
pokuavamo sprijeiti sistematskim vje
bama disanja. Posebnu panju treba po
svetiti dubokom izdisanju. Kad je u pi
tanju emfizem, dolaze u obzir i polijeva
nja prsa i gornjeg dijela tijela.
Uvijek treba voditi rauna da pacijent
ivi prirodno i primjenjivati pojedincima
prilagoene prirodne ljekovite podraaje.
Spazmatini bronhitis
Spazmatini bronhitis v bolest srodna ast
mi. Prepoznajemo ga ;-o munom kalju,
neznatnoj koliini sluzavog ispljuvka i pore
meaju disanja, ali pri tomu bolesnik ima
dovoljno zraka. Cesto se - pogotovu kod
male djece - pojavljuje kao posljedica aler
gine preosjetljivosti na neke namirnice i
pokazuje se u obliku karakteristinog ekce
ma ili krasta. Kod dojenadi se ta bolest
moe razviti iz prethodne infekcije.
Lijeenje
Uz lijekove koje propie lijenik moramo
uzeti u obzir i prirodno ope lijeenje. Po
sebno su preporuljivi povoji na prsa pri
pravljeni s goruiinim branom.
Upala porebrice
Upala porebrice ili pleuritis pojavljuje se u
dva oblika:
a) suha upala porebrice
Poinje kao posljedica upale plua, plu
ne tuberkuloze i drugih plunih bolesti.
Cesto je prethodnica vlane upale po
rebrice.
b) vlana (vodena) upala porebrice
Ta upala moe biti gnojna ili vodena.
Nerijetko je posljedica plune tuberkulo
ze ili je uzrokuju reumatine upale.
Gnojni oblik upale obino se razvije za
vrijeme upale plua.
Tok bolesti
Suhu upalu esto prate kaalj i probadanja
sa strana grudnog koa. Tegobe vlane upa-
U p a l a porebrice
lc ovise o koliini izljeva. Probadanja sa
strana i bolovi u predjelu rebara esto pro
u kad tekuina ue izmeu obaju listova
porebrice. Ali bolovi mogu i ostati i osjeti
mo ih u ramenu oboljele strane. Za razliku
od toga poveavaju se podraaji na kaalj,
vruica, pritisak u prsima i osjeaj bolnosti.
To dolazi posebno do izraaja ako se vlana
upala pretvori u gnojnu.
L i j e e n j e u p a l e porebrice
Suhu upalu obino lijeimo opim prirod
nim i lokalnim lijeenjem. Lokalno lijeenje
obuhvaa prije svega one postupke kojima
333
se na kou djeluje tako da ona odvodi

toplinu, kao na primjer povoj na prsa s
goruiinim branom, povoj na prsa sa
skutom, vreica s trinama od sijena, utrljavanje i drugo.
I za vlanu i gnojnu upalu porebrice vri
jedi da treba najprije odstraniti uzroke, ako
se ikako moe. U nudi su potrebne punkcije izljeva, antibiotici, sulfonamidi i drugi
lijekovi.
Za svaku upalu porebrice preporuujemo
prilikama i pojedincima prilagoene mjere u
vezi s opim prirodnim lijeenjem.
i v a n e s m e t n j e e l u c a i crijeva

Bolesti eluca i crijeva, jetre i unog mjehura postale su sa svojim neprijatnim i esto oz
biljnim posljedicama prava napast za dananjeg ovjeka. Za mnoge ljude nije normalno dje
lovanje svih dijelova probavnih organa samo po sebi razumljivo kao to bi trebalo biti. Mno
gi uzroci nedovoljnog ili pogrenog djelovanja ili ozbiljnih bolesti nisu neizbjeni niti su slu
ajni, nego smo sami krivi za njih. Cesto se pojavljuju i zbog nae nepromiljenosti ili udob
nosti, pogrene prehrane; ona je mnogo puta posljedica toga to ne poznajemo najjednostav
nije osnove zdrave prehrane, a esto su bolesti i posljedica loih navika u prehrani.
I u ovom poglavlju elimo dati neke korisne naznake kao pomo da se zatitimo od iz
vanredno brojnih bolesti eluca, crijeva, jetre i unog mjehura, a da u sluaju bolesti znamo
pravilno postupiti.
Opis ovih bolesti ne moe zamijeniti lijenika, ali se njime eli postii da ono to lijenik
propie bolje razumijemo i osmiljeno postupamo. To je nuno jer bolesnik mora i sam ak
tivno sudjelovati u svom lijeenju. Bez aktivne brige za zdravlje i aktivnog njegovanja zdrav
lja ipak je teko bolesti spreavati ili bolesti i tegobe prevladavati i izlijeiti ih. 1 u ovom
poglavlju emo se drati samo najhitnijega iako emo uvijek nanovo upozoravati na pojedine
stvari koje obraujemo na drugim mjestima.
Gnjilost z u b a (caries)
Gnjilost ili karijes vrlo je esta bolest zuba.
Gotovo svi ljudi u civiliziranim zemljama
imaju manje ili vie gnjile zube.
Bakterije i kiseli produkti vrenja unite
caklinu i zubnu kost te imamo gnjilost zuba.
Zatim se lako upali meka supstancija zuba
(pulpa) a inficira se i kotana okolica
zuba; posljedica toga moe biti ak trova
nje ili sepsa.
Spreavanje i lijeenje
Zube moramo neprestano kontrolirati i zu
barskim zahvatima ih zatititi. To vrijedi i
za mlijene zube.
Briljiva njega usta prilino smanjuje raz
voj bakterija u ustima i koi djelovanje ki
selih produkata vrenja. Zube treba oistiti
najmanje dvaput dnevno. Peremo ih do
brom zubnom etkom u vodoravnom smje
ru i odozgo prema dolje; upotrebljavamo
dobru zubnu pastu ili vodice za usta.
I parodontoza se razvija kao posljedica

nepravilne prehrane pretjerano |x>lx>ljanom hranom koja jc meka i u kojoj nema
\itamina. Bolesti esto doprinosi i naslijee
na slalx)st i neotpornost desni i eljusti. Pa
rodontoza moe biti i posljedica nekoga op
eg oboljenja; tako se na primjer, meu os
talim, javlja i pri infekcijama eluanog i cri
jevnog kanala i kroninom zatvoru, a i pri
bolestima metabolizma kao to su eerna
Bolesti usne upljine

Bolesti zuba, desni i usne sluznice vrlo su
esto uzrok oboljenja probavnih organa.
K r o n i n a u p a l a z u b n o g leita
Kronina upala zubnog leita (parodonto
za) danas je \ rio rairena. Po pravilu se po
javljuje s manjim upalama, ali zbog hrane,
bakterija i zubnog kamenca koji se sakuplja
ju u depu desni nastaje gnojenje. Desni se
povlae otl zuba te se pokae zubni korijen,
zubni vrat postaje osjetljiv na dodir, na pro
mjenu topline i na slatko. Ako se obolje
nje ne lijei, oboljeli zubi se rasklimaju i
lako ispadaju jer oboli i eljusna kost koja
ih okruuje.
U hrani obavezno smanjimo koliinu ug

ljikohidrata (prije svega tranog eera), a
isto tako ograniimo i uivanje raznih slas
tica. Time emo sprijeiti stvaranje kiselina
i rastvaranje cementa zuba.
U hrani treba da bude mnogo svjeeg
voa, posebno jabuka i oraha, a i dobrog
kruha od punovrijednog brana.
U p a l a z u b n o g leita
Razlikujemo akutnu (parodontitis) i kroni
nu (parodontoza) upalu zubnog leita.
A k u t n a u p a l a z u b n o g leita
Pri akutnoj upali zubnog leita desni su cr
venkaste, blago bolne, natekle, a izluivanje
sline je poveano. Na zubnom korijenu se
sakuplja zubni kamenac.
Lijeenje
Zube lijei zubni lijenik. Usta ispiremo
ajem od kamilice ili kadulje ili odgovara
juim vodicama za usta, a to lijeenje do
punjuje vrsto ienje zuba iako esto kr
vare desni.
bolest, lx>lesti jetre i drugo.

Lijeenje
Lijeenje koje provodi zubni lijenik moe
mo mnogo potpomoi razumnim i zdravim
prirodnim i\ ljenjem, posebno prirodnom
prehranom, i akt) odstranimo uzroke.
Bolesti jezika, usana i n e p c a
Bolesti jezika, usana i nepca esto prate dru
ge bolesti. Sve trajne promjene na jeziku, us
nama i nepcu mora uvijek pregledati lije
nik, jer u protivnom moemo previdjeti te
ka oboljenja. Treba uvijek posvetiti dovolj
no panje i neprijatnom zadahu iz usta.
Moe se pojaviti iz razliitih uzroka: nedo
335
voljne njege zuba i usta, posebno kod gnjilosti zuba i paroontoze, kronine gnojne
upale krajnika, upala eluane sluznice,
bronhektazijc, tuberkuloze i tlrugo.
Bolesti j e d n j a k a
Razlikujemo funkcionalne i organske boles
ti jednjaka. Grevi se pojavljuju ako se jed
njak proiri, jer se gre miii na mjestu
ulaska jednjaka u eludac (kardija). Grevi
su vrlo esti u sluaju ivanih i psihikih
]x>remeaja, i u tom sluaju su funkcionalni.
Uzrokuju neprijatan pritisak iza dunik a a
esto i tipini osjeaj kat) da u jednjaku ima
mo okruglicu (globus hystericus). Ali gre
ve mogu uzrokovati i upale i nabrekline. U
tom sluaju govorimo 0 organskim poreme
ajima. Smetnje pri gutanju mogu biti po
sljedica oiljaka koji ostaju nakon gnojnih
upala i opeklina, a i akt) progutamo neko
strano tijelo. Najee gutamo ova strana ti
jela: kost, riblje drae, tvre komadie mesa
i drugo. Akt) je ikako mogue, treba tla li
jenik odstrani ta tijela.
V r e a s t a proirenja j e d n j a k a
(divert ikuli)
To su vreasta proirenja jednjaka prema
van, koja mogu postati vrlo velika. Susree
mo ih pogotovu kod starijih mukaraca. I'
njima se mogu zaustaviti veliki komadi vr
ste hrane, a zatim se izbacuju obino kroz
usta. Proirenja mogu uzrokovati velike
smetnje pri gutanju. im neto pojedemo,
moramo ponekad odmah povraati.
Uzroci: uroena slabost miia jednjaka,
greke u razvoju, male ranice i grevi.
Bolesti eluca i crijeva

ivane smetnje eluca i crijeva
Rije je o funkcionalnom poremeaju, od
nosno o smetnjama u radu eluca i crijeva a
da se pri tome ne zapaaju nikakve anatom
ske promjene organa. Ishodite ovih smetnji
je u ivevlju i djelovanju unutranjeg ivo
ta. Tumaimo ih povezanou psihikog i

fizikog faktora.
Ove este ivane smetnje objanjavamo
poremeajima u psihikoj ravnotei dana
njeg ovjeka nastalim uslijed svakodnevne
jurnjave, briga, tjeskobe, neprirodnosti na
336
svim podrujima. Upravo stoga se te smet
nje mogu razumjeti ako oboljelog ovjeka
uzmemo kao cjelinu i bolest ne shvatimo
kao isto organsko oboljenje, bez obzira na
to to su u prvom planu prenadraeni elu
dac i crijeva.
Osim posljedica ivanog i psihikog sta
nja, ti poremeaji mogu biti i uslijed dugot
rajnih probavnih smetnji, pretjerane upotre
be sredstava za uivanje, posebno nikotina
i alkohola, a i zloupotrebe sredstava za pospjeenje probave. Tegobe osjeamo kao
pritisak i pretrpanost eluca nakon jela, kao
uporno podrigivanje, napade bolova, kao
eluani i crijevni nemir. Ali bolest moe
bid popraena i svim drugim znacima koji
se pojavljuju kod ozbiljnijih oboljenja.
Stoga lijenik mora utvrditi je li samo rije
o ivanim ili drugim ozbiljnijim smetnjama.
Za ivane smetnje je karakteristina ovisnost
o psihikim dojmovima. U vezi s tim vrlo ne
zdravo djeluju strah i jeza, briga i neprirodna
aktivnost bez pravog odmora. O tome treba
voditi rauna i pri lijeenju. Uz tjelesno lijeenje
zranim kupeljima, gimnastikom, masaom,
lakim lijeenjem vodom i drugim prirodnim
ljekovitim iniocima kojima elimo postii
ope jaanje treba poduzimati i psihiko lije
enje radi uspostavljanja psihike ravnotee.
Svjesna aktivna njega zdravlja vodi i u upor
nim sluajevima do uspjeha.
Prije nego to prijeemo na pojedina or
ganska oboljenja eluca i crijeva, razmotrit
emo one znake bolesti (simptome ili sku
pine simptoma) s kojima se ee susree
mo. Ti znaci su nerijetko tako istaknuti da
se doimaju kao samostalne bolesti. Ali i njih
moemo pravilno vrednovati, samo ako ih
poveemo s cjelokupnim stanjem organiz
ma.
Gubljenje teka
Gubljenje teka nije bolest, nego samo znak
poremeaja uslijed bolesti. Moe se pojaviti
u vezi sa raznim eluanim i crijevnim
smetnjama i esto je znak manjka sokova
koji nastaju u eluanoj sluznici. Gubljenje
teka prate i druga oboljenja organizma, na

primjer vruica, poetak tuberkuloze, bu
brene bolesti, teki oblici slabokrvnosti;
gubljenje teka se pojavljuje i kod ivano i
psihiki poremeenih ljudi.
Ako su uzroci akutna vruica, greke u
prehrani ili akutni probavni poremeaji, tre
ba najprije izgladnjeti. Kad taj period zavri,
ili ako iz bilo kojeg razloga ne dolazi u ob
zir, doputeno je uz prirodnu punovrijednu
hranu uzimati i gorko ljekovito bilje jer
moe vrlo mnogo pomoi.
Ima mnogo biljaka koje zahvaljujui svo
jim gorkim tvarima potiu izluivanje elu
anog soka i s tim pospjeuju tek. One ne
pospjeuju samo izluivanje ui, nego i op
enito dobro djeluju. Zato dolaze u obzir i
u svim onim sluajevima kad je bolesnik is
crpljen uslijed zaraznih bolesti ili kad je
gubljenje teka posljedica ivane slabosti ili
ope iscrpljenosti. Karakteristino za sve te
bolesti jest da lijeenje ljekovitim biljem s
gorkim tvarima mora dugo trajati. Dobra
strana u vezi s uzimanjem gorkih droga je
to ih ima svugdje na raspolaganju u veli
kim koliinama
K i i c a (Centaurium erythraea) svojim
gorkim tvarima jaa eludac i krvni optok
u svim sluajevima iscrpljenosti. Ekstrakt
kiice je karakteristino gorak i nakon to
ga razrijedimo u odnosu 1:3.500. Upotreb
ljavamo je prije svega ako je eludac slab,
tek nedovoljan a opa iscrpljenost posljedi
ca toga. liicu kiice namaemo u alici
hladne vode oko 10 sati, zatim aj pijemo u
gutljajima, 1 do 2 alice razdijelimo jedna
komjerno na cijeli dan. Na vrh noa kiice
u praku uzimamo tri puta na dan pola sata
prije jela.
Sranik (Gentiana lutea) primjer je gorke
biljke koja djelotvornost gorke tvari poka
zuje i kad je razrijeena u odnosu 1:20.000.
I sranik jaa eludac i potie djelovanje os
labljenog krvnog optoka. Naroito je pri
mjeren ako je u pitanju eluana slabost po
vezana s nedovoljnim izluivanjem elua
nih sokova, osjeajem punoe, pomanjka
njem teka, poremeajima pranjenja eluca,
kiselim podrigivanjem i obloenim jezikom.
P o v e a n a kiselost e l u a n o g s o k a
Sranik upotrebljavamo i kod svih drugih
opih iscrpljenosti pa i slabokrvnosti.
aj napravimo od ravno napunjene lii
ce droge na 2 alice hladne vode koju ne
koliko sati namaemo, a onda 5 minuta ku
hamo i nakon 5 minuta procijedimo. Sva
kog dana, najbolje je prije jela, popijemo po
jedan dugi gutljaj aja od sranika. Sranik u
kapima uzimamo po 20 kapi u lici vode tri
puta na dan prije jela. Sranik ne bi trebalo
upotrebljavati ako je bolesnik sklon krvare
njima iz nosa, usta ili eluca ili ako je jako
crven u licu.
Grica (Menyanthes trifoliata) sadri naj
manje gorke tvari (1:1.500) od svih do sada
spomenutih gorkih droga. Ali u njoj ima i
neto tanina i ne smijemo ga upotrebljavati
predugo i u prevelikim koncentracijama jer
moe neprijatno podraivati eludac. Grica
se upotrebljava prije svega kad je poremee
no stvaranje eluane kiseline, bilo da je ima
previe ili premalo, dakle pri kiselom pod
rigivanju, garavici, pomanjkanju teka, ne
dovoljnom pranjenju koje je povezano s
neodgovarajuim izluivanjem sokova u e
lucu i crijevima.
Na alicu vode stavlja se liica droge grice, namae se 10 minuta i popije po jedan
dugi gutljaj aja prije jela (ako ima premalo
eluane kiseline) ili nakon jela (ako elua
ne kiseline ima previe).
P e l i n (Artemisia absinthium) biljka je
koja se odavno upotrebljava u sluaju elu
ane slabosti, pomanjkanja teka, kroninog
eluanog katara, nadimanja i kod eluanih
i crijevnih greva. Ako je bolesnik podloan
eluanim i crijevnim krvarenjima, ne uzi
ma se pelin.
Na alicu vode stavi se 1 liica pelina,
namae 10 do 12 sati u hladnoj vodi, odlije
ili pomijea s vrelom vodom i namae jo 5
do 10 minuta prije nego to se procijedi.
Pije se po 1 alica aja dnevno, u gutljajima,
prije jela! Dobra je mjeavina
30 g pelina
30 g gr ice
20 g paprene metvice
20 g matinjaka
337
Na alicu vode stavlja se po 1 lica mje
avine, namae 10 minuta, odlije i pije hlad
no u gutljajima (vidi i Weiss: Ljekovito bi
lje).
P o v e a n a kiselost e l u a n o g s o k a
Poveana kiselost eluanog soka (hiperaciditet, prekomjerna koliina solne kiseline u
eluanom soku) takoer nije samostalna
bolest nego simptom koji treba razmatrati
skupa s drugim znacima. Za ovu je bolest
karakteristino da u eluanom soku ima
previe kiseline. Postoji jo jedna vrst pre
komjerne koliine kiseline, ali u kojoj ne
dostaje pravi eluani sok. Taj oblik hiperaciditeta nastaje jer se uslijed fermentiranja
ugljikohidrata stvara mlijena kiselina. Me
utim na ovom mjestu govorimo o pre
komjernoj koliini solne kiseline u elua
nom soku. Ta bolest moe biti vrlo neugod
na s obzirom na razne tegobe koje ju prate.
Glavni znaci su osjeaj titanja i peckanja u
predjelu eluca, to se obino osjeti 1 do 2
sata nakon jela; daljnji znaci su podrigivanje,
garavica, a esto i povraanje.
Prilikom lijeenja treba uvijek voditi ra
una o uzrocima. Jasno je, razliitim sred
stvima moemo za neko vrijeme bolest ub
laiti ili ak suzbiti, kao na primjer alkalnim
lijekovima za eludac koji neutraliziraju preobilje kiseline u elucu, ali time ne uklanja
mo glavni uzrok bolesti. Naprotiv, esto se
stvara jo vie eluane kiseline. Besmisleno
je lijeenje koje bolest samo prikrije.
Ako je hiperaciditet posljedica ope iv
ane slabosti, treba najprije nju ukloniti os
miljenim psihikim i fizikim lijeenjem.
Na isti nain treba postupiti i sa svim dru
gim uzrocima.
Vrlo je vano hranu uvijek dobro savakati i proeti pljuvakom. Treba se odrei
jela i pia koja previe potiu stvaranje e
luanog soka. Meu njima su pogotovu sla
na, jako zapaprena i kisela jela kao to su na
primjer mesni proizvodi, pikantni sirovi i
umaci, alkohol, prava kava i jela koja nadi
maju kao to su crveni i druge vrste kupusa
Samo ako izbjegavamo ta jela, moemo ra-
338
unati na poboljanje bolesti. Posebno treba
upozoriti da ne smijenio previe puiti, jer
nikotin vrlo nepovoljno djeluje na prokrvljenost eluane sluznice. Upozoravamo da
se ne smije neracionalno uzimati soda bikarbona ili bazini magnezijev karbonat te
slini eluani lijekovi jer te tvari samo pro
lazno vezuju eluanu kiselinu a sama bo
lest ostane.
Uz to jo jedanput naglaavamo da treba
lijeiti ovjeka kao cjelinu. Uz odgovarajuu
hranu koja ne smije podraivati i mora sa
dravati mnogo svjeih namirnica, pogoto
vu mlijeka i skute, preporuujemo blage ob
like knajpovskog naina lijeenja vodom
koji openito jaaju (kvaenja, izmjenine
kupelji, oblozi na tijelo). Da bismo to lijee
nje jo potpomogli, propisujemo i sok od si
rovog krumpira, koji treba uzimati tri puta
na dan po 1 licu; ili da bolesnik u gutlja
jima pije odgovarajuu mineralnu vodu. Na
taj nain nee samo ukloniti znake bolesti,
nego e, kao to pokazuje iskustvo, ljekovito
djelovati na eluane stijenke.
K a d u e l u a n o m soku i m a p r e m a l o
ili u o p e n e m a k i s e l i n e i p e p s i n a
Pojava suprotna poveanoj koliini kiseline
u eluanom soku je nedostatak kiseline (hipoaciditet) a najtei je sluaj ako u elua
nom soku uope nema kiseline i pepsina
(ahilija). U tom sluaju ne samo da nedo
staje solna kiselina eluanog soka, nego i
njegova druga bitna komponenta, pepsin,
koji je nuan za probavu bjelanevina. Kise
line i pepsina nema jer ne djeluju eluane
lijezde. Pojavljuje se kod razliitih bolesti,
relativno opasnih a i neopasnih, na primjer
kod jednostavnog eluanog katara, kod bo
lesti krvi, a pogotovu kod takozvane anemi
je i raka eluca. Povremeno moe bez elu
anog soka biti i prenadraeni eludac. Ta
kav je sluaj kod ljudi koji imaju u razliito
vrijeme vrlo razliit eluani sok, ponekad
od hipoaciditeta do velike kiselosti. Takvi
su bolesnici nerijetko vrlo nepovjerljivi i
misle da ih lijenici nisu pravilno pregledali.
Vole da idu od lijenika do lijenika i na

kraju se zaustave kod nadrilijenika koji im
kae ono to ele uti. A o kojem je od broj
nih moguih uzroka rije, moe se utvrditi
samo temeljitom pretragom Zato je takva
pretraga obavezna
Pacijent koji ima premalo eluane kise
line ili je nema uope veinom nema ni
teka i ima proljev. Izmet je svijetlout, kisel
kast i pjenuav. U vezi s poremeajima lu
enja eluanog soka nerijetko se u trbunoj
upljini javljaju i vie ili manje otri bolovi
nalik na greve.
Lijeenje
Pri lijeenju treba najprije povesti rauna o
uzrocima i po mogunosti ih ukloniti. Ali
budui da je poremeaj stvaranja eluanog
soka uvijek odraz nezdravih opih zbivanja
u organizmu, i lijeenje mora uvijek biti
ope. Ako Kneippovu kuru pravilno razu
mijemo, vidimo da polazi uvijek od ovjeka
kao psihike i fizike cijeline, i na tome te
melji sve svoje lijeenje. Stoga i za ove smet
nje primjenjujemo sve prirodne lijekove.
Koja lijeenja vodom emo primijeniti,
najvie ovisi o trenutnoj reakcijskoj sposob
nosti i snazi organizma djelomina i potpu
na kvaenja, povoji i ak polijevanja. Produ
bljena istraivanja su pokazala da na boles
nikovo stanje prilagoeno lijeenje vodom
djeluje neposredno na izluivanje eluanih
sokova. Ali ne djeluje tako samo lijeenje
vodom; to isto moemo postii i zrakom i
svjetlou, pravilno odmjerenim gibanjem i
mirovanjem i - to nije manje vano - psi
hikim utjecajima. Provodei Kneippovu
kuru esto dolaze u obzir i ljekovite biljke;
kad je poremeeno stvaranje sokova, poseb
no su primjerene biljke s gorkom tvari.
Zatvor
Zatvorom ili opstipacijom nazivamo neo
bino dugo zadravanje izmeta u debelom
crijevu. Normalno je jedanput do dvaput na
dan izdano se isprazniti, a u sluaju zatvora
izmet se nerijetko zadrava u crijevu i po
vie dana i moemo ga pokrenuti samo
sredstvima za ienje ili klistirima. Broj
sredstava za ienje i njihova godinja pro-
Zatvor
izvodnja neprestano se poveavaju Dananji
ovjek, na alost, vie ne shvaa lijenost cri
jeva i zatvor kao bolest, nego kao neto
samo po sebi razumljivo, manje ili vie ne
prijatno zlo, iako moe biti uzrok mnogim
drugim bolestima.
Zatvor moe biti posljedica organskih ili
funkcionalnih uzroka. Organski su oni kod
kojih se zbog anatomskih promjena crijeva
ili njegove okolice smanji zapremina crijeva,
na primjer zbog pritiska maternice ili zlo
udnog tumora ili neega drugog. Ali or
ganski uzroci zatvora su mnogo rjei nego
funkcionalni. Time mislimo na one smetnje
kod kojih ne moemo utvrditi vidne pro
mjene crijeva. Funkcionalni uzroci zatvora
su, kao to je reeno, ei, vaniji i razno
vrsniji. Za tako nastali zatvor vrlo vanu
ulogu ima i neprimjerena prehrana hrana u
kojoj ima premalo otpadnih tvari i balasta,
mnogo mesa, jaja, proizvoda od fino mljeve
nog brana (bijeli kruh, kruh i pecivo od
fino mljevenog brana), okolada i drugo.
To su tvari koje premalo podrauju crijevo
i ne izazivaju normalno stvaranje sokova i
pokrete crijeva. Zatvor koji nastaje zbog ne
dovoljne aktivnosti crijeva nazivamo atoninom (mlitavom) lijenou crijeva
Drugi oblik zatvora se donekle pojavljuje
zbog pretjeranog rada crijeva, kad gr obuh
vati pojedine dijelove crijeva (spazam); tu
smetnju susreemo preteno kod nervoznih
ljudi, a posebno kod strastvenih puaa, jer
je nikotin prvoklasni otrov za izazivanje gr
eva. Tu injenicu ne mijenja tvrdnja nekih
ljudi da mogu obaviti veliku nudu tek na
kon to popue cigaretu ili cigaru. U tom
sluaju nikotin djeluje kao nekakav bi koji
potakne djelovanje stolice. Dakako da je to
tetno, ako traje dugo, jednako tetno kao i
pranjenje uz pomo lijekova. Naime, ubrzo
stupi na snagu pravilo da nakon svake prerazdraenosti naie jo vea iscrpljenost.
Nerijetko se atoniki i spazmiki zatvor po
javljuju istodobno.
Ima i drugih uzroka zatvora. Jedan od
njih je zadravanje stolice. Iako osjeamo
potrebu za pranjenjem, to ne radimo pone
339
kad zbog prezaposlenosti a ponekad zbog
pogrene srameljivosti u drutvu. Zatvor
moe biti i posljedica premale fizike aktiv
nosti i nesreenoga i neprirodnog ivota
Nerijetko je teki zatvor posljedica i pre
vie estih klistira ili sredstava za ienje,
jer se ne zna ni za jedno sredstvo za ienje
koje bi aktivnost crijeva pokrenulo na fizio
lokoj osnovi, kao to se dogaa samo od
sebe kad se vodi normalan ivot i kad je
prehrana normalna. Sredstva za ienje
mogu za odreeno vrijeme biti svakako ko
risna i potrebna, a to su prije svega neki a
jevi koji gotovo fizioloki potiu rad crijeva,
dok redovita upotreba tih ajeva uzrokuje
da crijevo postane mlitavo i lijeno, a mo
gunost da se oslobodimo te neprijatnosti
postaje sve manja. Sredstva za ienja ne
mogu nikad zamijeniti prirodnu prehranu i
prirodni nain ivljenja. Od ljekovitih bilja
ka upotrebljavamo prije svega senovo lie,
rabarbaru, krkavinu, trninu, ljubicu i druge
(vidi: Ljekovito bilje).
Lijeenje
Pri lijeenju zatvora treba najprije ukloniti
uzroke. Za lijeenje oba oblika zatvora naj
vanija je pravilna prehrana u kojoj ima do
voljno vitamina i balasnih tvari, te mnogo
sirovih namirnica. U kroninim sluajevima
tjednima uivamo samo sirovu hranu koju
izmjenjujemo s vegetarijanskom. Uz kruh
pravljen od brana od neproienog zrna i
grahamovog kruha ili kruha od krupno
mljevene penice, mnogo voa i povra, po
trebne su i dovoljne koliine masti i mas
laca, zatim kiseloga mlijeka, jogurta, prijes
noga kiselog kupusa, najbolje rano ujutro
natate.
Zatim, za prirodno poticanje crijeva sa
vjetujemo dalje ujutro natate pojesti 10 do
15 suhih ljiva ili nekoliko smokava pre
thodne veeri namoenih u vodi; ili ujutro
rano natate popiti au hladne vode ili,
kako preporuuje Kneipp, piti vodu cijeli dan
na gutljaje ili u malim koliinama svaki sat.
Cesto moe pomoi i 1 do 2 lice odgova
rajue ljekovite zemlje koju razmutimo u
vodi i popijemo natate.
340
Osim to uredimo probavu, moramo se
pobrinuti i za gibanje. Preporuujemo
gimnastiku, sport, prije svega gibanje tru
pa, kruenje trupom, uspravljanje iz leeeg poloaja, esto temeljito masiranje i
masiranje vlastitog tijela u smjeru kazaljke
na satu.
Uz sve navedeno protiv zatvora iznena
ujue dobro pomae i primjena knajpov
skih kura vodom i povremena upotreba lje
kovitih biljaka. U sluaju atonikog zatvora
preporuujemo kratke hladne podraaje kao
to su na primjer polijevanja koljena, kratke
hladne kupelji u sjedeem poloaju i polu
kupelji u toku kojih vrsto trljamo tijelo;
isto tako kratko hladno polijevanje trbuha
nakon zavrenih polukupelji ili potpunih
kupelji; dobro je i povijanje trbuha nakon
ega slijedi masiranje trbuha i hladno kva
enje. Ne treba se navikavati na klistir jer
crijevo uslijed toga postane jo neaktivnije
ali izuzetno ga moemo upotrijebiti. Kao
dodatak najbolje je upotrijebiti uvarke od
ljekovita bilja, u obzir dolaze pogotovu ka
milica i rimska kamilica, a i druge biljke. U
tekim kroninim sluajevima treba dati
prednost crijevnim kupeljima, ali njih mora
odmjeriti i propisati lijenik.
Kad je rije o spazmatikom zatvoru, u
obzir dolaze tople knajpovske kure koje uk
lanjaju greve: vrui oblozi na trbuh, povoj
na trbuh, vreica s trinama od sijena, vrue
kupelji u sjedeem poloaju ili kupelji u sje
deem poloaju s rastuom temperaturom
vode i polukupelji te svjetlosno i toplotno
zraenje. Vrlo su vane vjebe koje smanju
ju napetost i olabavljuju, zatim trbune vje
be disanja koje uklanjaju unutranje greve.
Pri tome pomae vie nego sve drugo ako
se psihiki pravilno tome pristupi i naui
sve to u vezi s tim treba znati. Barem u
poetku u hrani ne smije biti previe ot
padnih tvari.
Vrenje i gnjiljenje u
Moramo malo temeljitije
gnjiljenje u crijevu, jer su
uzroci samotrovanja koje
crijevu
obraditi vrenje i
uz zatvor najei
se moe ispoljiti
vrlo razliito: kao vrtoglavica, brzo zamara

nje, nesanica, oboljenje ivaca, pritisak u
glavi, glavobolja, probavne smetnje i niz
drugih pojava.
Vrenje nastaje uslijed nedovoljne razgrad
nje s hranom unesenih eera i drugih ug
ljikohidrata. Nedovoljna razgradnja je po
sljedica ope probavne slabosti, a ona je ne
rijetko posljedica naslijeene slabosti pro
bavnih organa. Moe biti posljedica i preve
like koliine ugljikohidrata, kao na primjer
prilikom prelaska na prijesnu hranu ili pri
uivanju pokvarenog kruha, povra, voa,
piva, mota koji vri i drugoga.
Posljedica vrenja ugljikohidrata u crijevi
ma jesu slabost, povraanje, bolovi u trbu
hu, muno nadimanje i eventualno proljevkasta stolica koja zaudara na kiselo; vrenje
u crijevu popraeno je pojavama koje mogu
bitno utjecati na to kako se ovjek osjea.
Prekomjerno gnjiljenje u crijevu posljedi
ca je nepravilne razgradnje bjelanevina. Taj
poremeaj obino poinje tako to se pojede
previe bjelanevina (prije svega mesa, jaja i
sira), a njih probavni sokovi ne mogu raz
graditi bez ostatka i pretvoriti ih u tvari
koje odgovaraju tijelu. Smetnje mogu prouz
rokovati i prevelike koliine probavnih so
kova, koji ve sami po sebi imaju mnogo
bjelanevina; to se dogaa zbog neprimjere
ne prehrane. Zatim je to preobilje probav
nih sokova osnova za gnjiljenje. Tvari koje
uzrokuju izluivanje prevelikih koliina pro
bavnih sokova, meu ostalim jesu: previe
zaina, pikantni umaci uz peenje, pikantni
sirovi, mnogo suhomesnate hrane a i brojna
sredstva za uivanje i lijekovi.
Pri gnjiljenju bjelanevina u crijevu se
pojavljuju u biti jednake tegobe kao pri vre
nju, ali su upravo produkti izmjene bjelan
evina one tvari koje polako vode u samotrovanje organizma i potkopavaju njegovu
otpornost protiv najrazliitijih tetnih utje
caja. Kad bjelanevine gnjile u crijevu, sto
lica vrlo neprijatno zaudara.
Najpouzdanije emo se zatititi od te
neprijatne pojave razumnim prirodnim na
inom ivljenja, a prije svega pravilnom i
eluani katar
prirodnom hranom koja treba da obuhvaa
umjerene koliine bjelanevina. Vano je
voditi rauna i o redovnom dnevnom pra
njenju.
Vrenje i gnjiljenje u crijevu najuspjenije
emo lijeiti viednevnim gladovanjem, za
koje vrijeme pijemo samo sokove od ljeko
vitog bilja ili ajeve koji djeluju protiv gnjiljenja. Tako dolazi u obzir sok od enjaka,
luka i borovice, a od ljekovitih ajeva aj od
anisa i kima. Otrovne tvari vezuju i ivotinj
ski ugljen, bijela glina (bolus alba, kaolin) i
ljekovita zemlja i ine ih nekodljivim. Uz to
treba poticati pranjenje i pobrinuti se da
bude to temeljitije; to najbolje postiemo
klistirima; njima dodajemo uvarke od kami
lice koji spreavaju gnjiljenje. Neprestano se
treba brinuti i da hrana bude primjereno sa
stavljena, od pravilnih koliina i vrsta uglji
kohidrata i bjelanevina.
Shema lijeenja
Na kraju emo jo jedanput prikazati to je
pravilna prehrana. Mijenjanje i pojedinosti
treba prepustiti lijeniku.
1. dan: dan gladovanja s paprenom met
vicom i jednim ili dva klistira. Osim toga
treba taj dan i svaki dan u narednim tjed
nima uzeti po 2 liice ljekovite zemlje Lu-
341
vos ultra, koja se razmoi u ai vode. U ob
zir dolazi i kavin ugljen.
2. dan: svaka 2 sata pojedemo 2 naribane
jabuke i po jednu bananu, 3 puta na dan
stavljamo vreicu s trinama od sijena na tr
buh.
3. dan: isto.
4. i 5 dan: dodamo 3 alice bademovog
mlijeka i 2 alice svjeeg soka od jagoda.
6. i 7. dan: dodamo etvrt litra kiselog
mlijeka i tekua vona dijetalna jela uveer
1 ujutro.
2. tjedan: dodajemo govedu juhu s povr
em; ujutro napola kuhanu zobenu juhu s
naribanim jabukama; uveer dijetalna jela i
2 komadia dvopeka s maslacem. Ako se
stanje pogora, treba se odmah vratiti na di
jetu od prvog dana a zatim probavu opet
polako opteretiti!
3. tjedan: dodamo nekoliko lica pirja
nog povra, 2 krumpira pripravljena u ljus
ci, a ujutro i uveer po 2 dvopeka s masla
cem i medom. Dijeta obino traje 4 do 6
tjedana (prema Bottenbergu: Biologische therapie des praktischen Arztes).
Toliko o prividno bezopasnim simptomi
ma vrenja i gnjiljenja u crijevima, a koji imaju
dublje znaenje i o kojima treba voditi rauna.
eluani i crijevni katar

e l u a n i k a t a r (gastritis)
eluani katar najea je laka eluana bo
lest. Uslijed upalnih promjena eluane sluz
nice poremeeno je izluivanje eluanog
soka i stvaranje sluzi.
Razlikujemo akutni i kronini eluani
katar. Za akutni oblik je karakteristino po
manjkanje teka, osjeaj punoe, titanje u e
lucu koje moe prerasti u bolove, eventual
no povraanje, vruica i poremeeno ope
stanje. Lijenik mora utvrditi jesu li ti znaci
zaista znaci eluanog katara ili neke druge
ozbiljnije bolesti. Ove napomene treba da
laiku pomognu iriti znanje a ne smije ih uz
imati kao poticaj da se sam lijei. Stoga
se ovdje ne uputamo u pojedinosti toka

bolesti.
Uzroci akutnog katara eluca mogu biti u
preoptereivanju eluca prevelikim obroci
ma hrane, mogu ga uzrokovati i prevrua i
prehladna jela i pia. Moe biti i posljedica
pokvarene ili preslabo savakane hrane (us
lijed povrnog vakanja ili slabih zuba),
zloupotrebe sredstava za uivanje, prije sve
ga alkohola, nikotina i jakih zaina.
Ako se koti akutnoga eluanog katara
ne obrati dovoljno panje na sve o emu
smo govorili, ili se lijei pogreno, moe se
pretvoriti u kronian eluani katar koji je
dugotrajan, ali ipak izljeiv; meutim, za-
342
puten ili pogreno lijeen eluani katar
moe biti i osnova za nastanak ira na e
lucu. Stoga je nuno pravodobno lijeenje.
Kronini eluani katar moe nastati i
uslijed tetnih podraaja koji se ponavljaju,
kao to je slabo savakana hrana, jaki zaini
i sol, vrua ili hladna jela i pia, previe pu
enja i drugo. Ako se ti tetni utjecaji esto
ponavljaju, organizam izgubi otpornost.
Kad elimo eludac izlijeiti, treba najprije
iskljuiti te tetne utjecaje. I kronini elua
ni katar prate slini znaci kao akutni, samo
to nisu onako teki i naglaeni. Kronini
eluani katar karakteriziraju esta podrigi
vanja plinova, koji su veinom bez mirisa.
Ali moe se pojaviti i podrigivanje kisela
mirisa sa garavicom.
Lijeenje kroninog eluanog katara je
ponekad vrlo teko jer esto bolesnik nema
dovoljno strpljenja da uini i podnese sve
to treba. A to je to to za lijeenje treba
uiniti?
Sam tok bolesti nas moe mnogo nauiti
kakav odnos prema bolesti moramo imati i
kako je treba lijeiti. Otpor prema hrani, po
vraanje i proljevi te drugi znaci bolesti
vane su vanjske pojave koje treba shvatiti
kao obranu i pokuaj organizma da se sam
lijei, ali ako ne prekorae odreenu mjeru,
ne smijemo ih uklanjati na silu.
Ako zbog uivanja pokvarene hrane po
vraamo, napadaju nas trbuni grevi, ima
mo proljev i potpuno smo bez teka, loe se
osjeamo ili imamo obloen jezik, bilo bi
potpuno pogreno poduzimati neke mjere
samo protiv tih pojava i pokuati ih prigu
iti, ako nisu upravo previe teke i ne traju
predugo. Te su pojave znak da organizam
sam nastoji iz tijela izluiti otrove i uiniti
ih nekodljivima. U takvom je sluaju pa
metno tu samoobranu organizma to vie
potpomoi. To emo najbolje uiniti odlu
no rastereujui probavni aparat gladova
njem (potedom prerazdraenog organa),
ime dajemo priliku organizmu da razvije
sve svoje obrambene snage. Najprimjerenije
sluajeve takvog ponaanja nalazimo u ivo
tinjskom svijetu kad se oboljele ivotinje po

vuku na izolirana mjesta i danima izbjega
vaju svaku hranu dok ne prebrode svoju
zdravstvenu krizu. Detoksikaciju i lijeenje
potpomaemo i uzimanjem drvenog ugljena
i bijele gline (bolus alba) koji vezuju otrov
ne tvari i ine ih nekodljivima; korisno je
i piti topao aj od kamilice ili paprene met
vice koji takoer razrjeuju otrovne tvari i
uklanjaju greve. Dobro je i staviti tople ob
loge na trbuh, parne komprese, vreice s
trinama od sijena ili suhi izvor topline, to
moe biti i elektrini jastuk ili deka i neki
drugi nain lijeenja trbuha toplinom; na taj
nain postiemo bolju prokrvljenost utrobe,
poputanje greva i bolova i bolju otpor
nost protiv bolesti. Oblozi i drugi naini li
jeenja znojenjem uklanjaju otrovne tvari iz
tijela kroz kou.
Sve navedene mjere imaju smisla i po
trebne su, dok su mnoge druge suvine ili
tetne; meu te ubrajamo u prvom redu
omiljeno pijenje alkoholnih pia i nastojanje
da se odmah nakon lijeenja jede, kako ov
jek ne bi toboe izgubio previe snage. Me
utim, im se organizam obrani od opas
nosti i prevlada je, opet se zdrav tek pojavi
sam od sebe. Tek onda ponemo opet jesti.
Najprije uzimamo tekuu hranu kao to su
voni sokovi i odabrani sokovi od povra i
mlijeko, a zatim prelazimo na laku kaastu,
pa na kraju na tvrdu punovrijednu prirodnu
hranu. Ni kod akutnog, a pogotovu kod
kroninoga eluanog katara ne smijemo
zaboraviti druge mjere opeg lijeenja i ak
tivne njege zdravlja kao to su kvaenja, ku
pelji u sjedeem poloaju s trinama od sijena
ili zobenom slamom ili preslicom ili ruma
rinom, zamotaj na bubrege s trinama od si
jena ili oblog odozgo, zrane kupelji s utrljavanjem ulja i mnoge druge mjere.
Crijevni katar
Crijevni katar je esto povezan sa eluanim
katarom. Najkarakteristiniji znak je pro
ljev; on je posljedica pospjeenih pokreta
crijeva, poveanog izluivanja iz upaljene
crijevne sluznice i smanjene sposobnosti za
apsorpciju tekuina i u njima rastopljenih
ir na dvanaesniku
343
tvari iz crijeva u tijelo. Nije meutim svaki

proljev znak crijevnog katara jer ima i dru
gih uzroka proljeva: ivani, prekomjerni
rad titnjae, alergije, infekcije i jo mnogo
toga.
crijevnoj sluznici) koji uzrokuju tegobe raz

liitog stupnja. Mali postotak ne uzrokuje
uope nikakve tegobe.
Proljev kod crijevnog katara je korisna i

osmiljena obrambena mjera organizma,
zbog ega je ne pokuavamo uvijek sprijeiti
ve u samom poetku, nego gladujemo, pi
jemo aj, primjenjujemo toplinu i tek polako
i postepeno poinjemo opet jesti. Poinjemo
s tekuom, kaastom hranom a s nje prije
emo na vrstu hranu (vidi Ammueller: Pre
hrana i dijeta). Kod djece i odraslih se za li
jeenje crijevnog katara pokazala dobrom
jabuna dijeta. Dnevno pojedemo po jedan
i po kilogram naribanih svjeih jabuka u
malim obrocima ili odgovarajuu koliinu
banana. Uz jabuke ili banane smijemo jesti
samo jo nezaslaen aj paprene metvice.
Svaka druga hrana moe ugroziti uspjeh li
jeenja. Jasno je da se u meuvremenu lije
imo i knajpovskim metodama kvaenja,
toplim oblozima i drugim opim mjerama
koje mogu potaknuti djelovanje obrambe
nih snaga organizma.
Uzrokuje bol u predjelu eluca, koji se naj

vie osjea natate ili kad je eludac prazan;
im uzmemo hranu ili lijekove koji vezuju
eluanu kiselinu, ili ak nakon povraanja,
bol popusti. Bolesnik ponekad izluuje krv
s izmetom, zbog ega moe doi do slabo
krvnosti. Krv u izmetu ne vidimo kao krv,
jer se s probavom promijeni. Svijetlocrvena
krv u izmetu je po pravilu iz donjih dijelova
crijeva. eluani ir obino prati i prekiseli
eluani sok (hiperaciditet). irovi na elu
cu ei su 2 do 3 puta kod mukaraca nego
kod ena, a najei su nakon etrdesete
godine. eluani irovi su rjei nego irovi
na dvanaesniku.
Kad odstranimo tetne tvari iz crijeva,

proljev je obavio svoj koristan rad i treba ga
zaustaviti. Stolicu moemo opet dovesti u
red uz pomo nekih ljekovitih biljaka. Vei
na ljekovitih biljaka koje upotrebljavamo
protiv proljeva sadri tanine. Oni izazivaju
gr sluznice crijeva, a time se smanjuje izlu
ivanje sokova a rad crijeva uspori. U tu
svrhu se najvie cijene stea i petoprsta
(vidi Ljekovito bilje).
ir na elucu i dvanaesniku
ir na elucu (ulcus ventriculi) i ir na dva
naesniku (ulcus duodeni) poznati su i pod
imenom ulkusna bolest. Po nastanku, toku
bolesti i lijeenju u biti su jednake pa ih mo
emo zajedno obraditi.
U oba sluaja u pitanju je oteenje tkiva
koje se pojavljuje manje ili vie kao veliki i
duboki defekt u eluanoj sluznici ili sluzni
ci dvanaesnika. Oteenje tkiva moe biti u
obliku brojnih manjih irova (posebno u
ir na elucu
Ako sumnjamo da je u pitanju ir na e

lucu, eludac treba lijenik pregledati
rendgenom ili posebnim ureajem za pre
gledavanje eluca iznutra (vizuelizacija e
luca).
ir na dvanaesniku
Tok bolesti je kao kod ira na elucu, ali je
ir na dvanaesniku 4 do 5 puta uestaliji.
Bolove osjetimo u gornjem dijelu trbuha 45
do 60 minuta nakon jela. Hrana i lijekovi
koji vezuju eluanu kiselinu i povraanje
ublaavaju i te bolove. ir na dvanaesniku
pojavljuje se u svim ivotnim dobima; mu
karci obolijevaju 4 puta ee nego ene.
Komplikacije kod ira na
dvanaesniku:
1. Teko se lijei. Slabo lijeenje je esto po
sljedica pogrene prehrane.
2. Pojavljuju se krvarenja koja nam esto i
promaknu. Posljedica dugotrajnijih krva
renja, pa i manjih, jest anemija (malokrvnost).
3. ir probije kroz stijenku dvanaesnika u
trbunu upljinu. Prodor ira dvanaesni
ka u trbunu upljinu moe tei burno, s
jakim bolovima i neposrednom upalom
potrbunice, ili polako i pritajeno.
344
4. ir na tlvanaesniku esto prodre (penet
rira) u susjedna tkiva i ne stigne do tr
bune upljine. Nerijetka posljedica toga
je da lijeenje ne pokae rezultate.
5. Zbog oiljkasto nabranih irova suzi se
prolaz izmeu eluca i dvanaesnika.
Zato nastaje ulkusna bolest
Uzroci nastanka ulkusne bolesti nisu jed
nostavni. Bitni razlog je poremeeni sklad
ovjekova psihikog i fizikog ivota. Stoga
je ulkusna bolest uvijek ope oboljenje i za
hvaa cijeloga ovjeka. Jasno je da odreenu
ulogu ima i lokalno stanje. Tako, na primjer,
smetnje u lokalnom optoku uzrokuju neot
pornost eluane sluznice i sluznice dva
naesnika, koje zatim oteti eluani sok (na
roito u sluaju hiperaciditeta). Ulkusnu bo
lest esto prate ope smetnje optoka, a posljeica toga su hladna stopala i ake. Uope
uzevi, u ulkusnoj bolesti sudjeluju i fiziki
i psihiki uzroci.
Od fizikih uzroka spomenut emo nedo
voljnu njegu tijela, posebno nedovoljan op
tok krvi i sokova uslijed slabo njegovane
koe, pretijesnu odjeu koja stee, sputava i
stie (i stopala), pogrenu prehranu, zlou
potrebu alkohola i nikotina i sve to je ne
prirodno. Psihiki uzroci za nastanak ulku
sne bolesti jesu svakakvi psihiki potresi, na
primjer brige i alost, nevolja, razdraenost,
jurnjava, strah, pretjerani umor i sve to re
meti psihiku ravnoteu. Sve to uzrokuje grenje ila u eluanoj stijenci, nepodesan sa
stav eluanog soka, proljev, povraanje i
druge fizike tegobe i muke, a s njima i ul
kusnu bolest. Svatko se moe sam uvjeriti
da probavni trakt umnogome ovisi o naem
raspoloenju, odnosu prema ivotu i pre
dodbama. Tko moe pojesti sveani ruak
ako je iz bilo kojeg razloga psihiki vrlo po
tresen?
Kako se titimo od ulkusne bolesti?
Dok jo nije bila poznata tijesna povezanost
uzroka nastanka ulkusne bolesti, prevelika
kiselost eluanog soka (hiperaciditet) ukla
njala se alkalnim lijekovima, kiselina se
smatrala najveim zlom, a u hrani je moralo
biti to manje tvari koje optereuju da bi se

potedio probavni trakt. U tekim sluajevi
ma su operacijom odstranjivali oboljeli dio
eluca ili dvanaesnika. Tim metodama se
rijetko kad moglo postii stvarno izljeenje
bez posljedica, jer se nije dovoljno uzimalo
u obzir da je organizam psihika i fizika
cjelina. Ali prema knajpovskom gledanju
na bolest ne obolijeva pojedini ekstremitet
ili organ, nego uvijek ovjek kao cjelina.
Zbog toga svog uvjerenja Kneipp se nije ni
kad ograniavao samo na uklanjanje znako
va bolesti i odstranjivanje oboljelih tkiva,
nego je uvijek i svugdje pokuavao potpo
moi organizam u njegovoj znaajnoj obrani
protiv tetnih uzronika koji su prodrli u
organizam, ili protiv neadekvatnog rada po
jedinih organa; vanu ulogu je pripisivao i
|X)novnom uspostavijanju sklada izmeu
psihe i tijela. I knajpovski nain lijeenja pri
znaje u nudi i druga rjeenja koja potpoma
u organizam da prevlada nevolje, pa na
primjer priznaje da je potrebna operacija
ako je ir probio u trbunu upljinu ili je za
tvoren izlaz iz eluca, ali i dalje ostaje pre
sudno da pri lijeenju treba gledati ovjeka
kao cjelinu.
Lijeenje
Bolesnika s ulkusnom bolesti moe lijeiti
samo lijenik, ali treba da pone to prije.
Nije dovoljno samo lokalno lijeenje jed
nostranom dijetalnom hranom, iako je od
govarajua dijetalna hrana neko vrijeme i
potrebna. Ako je ikako mogue, neka boles
nik ne radi 2 do 3 tjedna. Neka lei u po
stelji bar dok je bolest akutna, i neka se lijei
lokalnim grijanjem; 2 ili 3 puta na dan treba
da dobiva tople obloge na trbuh s trinama
od sijena ili parnu kompresu ili vreicu s
trinama od sijena na trbuh i krsni predio.
Dolazi u obzir i povoj s trinama od sijena
na slabinski predio, a isto tako i oblozi s ka
om od krumpira ili od lanenog sjemena i
sve ono to potpomae lijeenje. Treba stro
go zabraniti puenje i alkohol.
Lijekovi mogu biti potrebni.
Dijetu treba odrediti za svaki sluaj po
sebno. Danas se sve vie naputaju strogi
oblici dijete (vidi Atiernueller: Prehrana i di-
R a k na crijevima
jeta). Treba izbjegavati sve krajnosti. Dijeta
treba da bude hranjiva. Potrebni su manji
redovni obroci. Cesto dobro dou i noni
obroci. I danas je vano svaki sat piti malo
mlijeka (60 do 120 ml) ili obranog mlijeka.
Moderna znanost je prvobitnu dijetu proi
rila i na hranu bogatu vitaminima, na pri
mjer vie puta na dan uzeti 1 do 2 lice
soka od mrkve, a dobar je i sok od limuna
ili narane ili ipkov aj. Zatim polako pre
lazimo na prirodnu punovrijednu hranu
koju bolesnik treba da dobiva u kaastom
obliku, a kasnije moe jesti povre pa i pri
jesnu hranu. Treba ograniiti sve to potie
izluivanje eluanog soka; kavu, aj, alko
hol, papar, kola pia i drugo.
Mnogi bolesnici ne podnose ni vone so
kove, pia u kojima ima ugljinog dioksida,
zainjena i peena jela.
Uz lokalno lijeenje i dijete treba primje
njivati i svjesnu aktivnu njegu zdravlja i os
miljeno usmjeriti postupke za poticanje pri
rodnih snaga organizma koji e ojaati cijeli
organizam. Poremeeni optok ponemo u
poetku lijeiti vrlo oprezno primjenom naj
blaih mjera, na primjer kvaenjem gornjeg
dijela tijela ili cijeloga tijela odmah nakon
ustajanja, preko dana izmjenine kupelji
ruku, a uveer izmjenine kupelji stopala.
Dobro prijaju i kratke zrane kupelji i troetvrtinske kupelji s ljekovitim biljem. Lije
enju vrlo mnogo koriste ajevi od ljekovi
tog bilja, prije svega stolisnika, kamilice i
paprene metvice; ako je bolesnik sklon kr
varenjima, primjeren je aj od imele, crvene
sandalovine i rusomae koji pijemo na
gutljaje. Po pravilnom rasporedu i odgo
varajuemu meusobnom razmjeru treba
u lijeenje ukljuiti i zrak, svjetlost, gibanje
i mirovanje.
Isti je i tok lijeenja bolesnika od kroni
ne ulkusne bolesti. Umjesto izrazitoga op
eg lijeenja u tom sluaju treba se drati
pravila pametnog prirodnog lijeenja, koje
se ne svodi samo na izostavljanje sredstava
za uivanje i prestajanje njihove zloupotrelx?
nego i u aktivnoj njezi zdravlja, to znai
prirodnim podraajima sistematski jaati
345
obrambene snage organizma i tako ga initi
otpornijim.
Rak na elucu
Rak na elucu spada meu najee oblike
raka. Susreemo ga naroito kod mukaraca
koji su navrili 40 godina ivota. Na alost
ga esto prepoznamo kad je ve prekasno,
jer su njegovi poetni znaci manje karakte
ristini i brojni bolesnici se lijee sami um
jesto da se odmah obrate lijeniku. Zato
ovjeku koji ulazi u odreene godine i koji
ima tegoba s elucem ili crijevima (osjeaj
punoe, slabost, titanje, podrigivanje, ga
ravica nakon jela koju prati pomanjkanje
teka, ali i ne mora, poseban otpor prema
mesu, opadanje radne sposobnosti, opadanje
tjelesne teine) savjetujemo da bez odlaganja
ide k lijeniku da ga temeljito pregleda. Pri
tome se ne treba tjeiti time da nema bolo
va i zbog toga odlagati odlazak lijeniku, jer
bolest, na alost, nerijetko napreduje dugo
bez bolova, a kad se pojave obino je ve
prekasno za potpuno izljeenje. Upravo sto
ga jer je rak tako potuljena i podmukla bo
lest.
Rak na crijevima
Tri etvrtine od svih sluajeva raka na cri
jevu nalazimo na debelom crijevu, na S pet
lji, i na zadnjem crijevu. I ovaj rak, na alost,
esto se utvrdi kad je ve prekasno, jer ni
za njega nema nekih posebno tipinih i iz
razitih znakova na samom poetku bolesti.
Na rak crijeva upozoravaju iako ga ne do
kazuju - smjenjivanje zatvora s proljevima,
prikrivena krvarenja koja mogu izazvati slabokrvnOSt i sline pojave kao kod raka na
elucu.
Lijeenje
Rak crijeva lijei se operacijom. to se ranije
otkrije vea je mogunost izljeenja. Primje
nu pojedinih mjera lijeenja treba prilagoditi
svakom sluaju posebno, a moraju se pro
voditi u bolnici ili na odgovarajuoj klinici.
Sve vie dolazimo do spoznaje i da pri lije
enju te bolesti - uz operaciju i dubinska
rendgenska i nuklearna zraenja - vanu
ulogu ima i jaanje organizma dijetalnom
346
hranom, ajem i primjenom knajpovskih
postupaka s vodom, a treba uzimati u obzir
i utjecaj psihikih inilaca.
Upala debelog crijeva (colitis)

Razlikujemo dva oblika upale debelog crije
va ili kolitisa, koji ponekad prelaze jedan u
drugi.
Colitis mucosa membranacea

upala je debelog crijeva, a izazove je vege
tativno ivevlje. Napadi su nalik na kolike,
a u periodima izmeu napada u stolici se
pojavljuju velike koliine svijetlih staklastih
sluzavih krpica koje su sline sluzavoj stolici
kod astmatiara. Rije je o vrsti alergijske bo
lesti (crijevna astma) koju esto uzrokuju
razne namirnice na koje je bolesnik osjetljiv.
Lijeenje
U obzir dolazi prije svega ope lijeenje, kao
na primjer za ivane i psihike bolesnike.
Kad su proljevi esti, lijeimo jabunom di
jetom (sirova naribana jabuka) ili uvodimo
dane s vonim sokovima i druge dijete (vidi
Vrenje i gnjiljenje u crijevu).
Osim lijekova moe biti potrebna i na od
govarajui nain provedena psihoterapija (lije
enje lijekovima za psihike bolesti, psihofarmacima) koju provodi lijenik-specijalist.
Colitis ulcerosa
nespecifina je bolest za koju je karakteris
tina stolica s velikim koliinama sluzi, gno
ja i krvi. Obino se u donjem dijelu trbuha
pojavljuju blagi, na gr nalik bolovi. Uz to
bolesnik nema teka, a ima vruicu i osjeaj
ope oboljelosti, gubi tjelesnu teinu i spo
sobnost za rad.
Bolest moe biti akutna ili kronina. Jo
se ne znaju pravi uzroci.
Lijeenje
U akutnim sluajevima treba leati u poste
lji i uzimati vitaminima obogaenu dijetalnu
hranu. Ne smije sadravati mlijeko, mlijene
proizvode i penicu. Doputena je ria, zob
i sluzave kae od jema. Nakon toga treba
opet polako poeti jesti punovrijednu hranu
(vidi Anemueller: Prehrana i dijeta).

Ako je potrebno, Ujenik propie i lijekove.
Tegobe e ublaiti i lijeenje potpomoi
topli oblozi na trbuh, vreica s trinama od
sijena na trbuh i krsni predio, kupelji u sje
deem poloaju s trinama od sijena i zobe
nom slamom ili uljem od hmelja te druge
primjene topline.
Zapletaj crijeva (ileus)
Za zapleteno crijevo karakteristino je da se
tanko crijevo veinom tako suzi da postane
neprolazno. Bolest nastane iz dva razloga:
a) Organski uzroci izazovu mehaniki
neprolaznost crijeva ili mehaniki
ileus. Uzrokuju ga i strana tijela u crije
vu: uni kamenac, tumori i otekline,
nakupine izmeta (na primjer zbog nep
restanog uzimanja ljekovite zemlje), glis
te; mehaniki ileus mogu uzrokovati i
oiljci, uklijetena kila, priraslice i drugi
uzroci.
Znaci: bolovi u trbuhu tipa kolika zbog
grenja crijeva, povraanje izmeta, za
tvor, ujno crijevno krkljanje, bukanje i
pretakanje, ok krvnog optoka.
Lijeenje
Treba odmah u bolnicu; veinom je potreb
na operacija koja e ukloniti prepreku.
b) Funkcionalni uzroci izazivaju paralitiki zapletaj crijeva (ileusX a nji
hov izvor je u ivanim poremeajima
peristaltike (gibanje crijeva koje potisku
je crijevni sadraj naprijed). Ima vie uz
roka tome: moe biti posljedica operaci
ja, krvarenja u trbunoj upljini, obolje
nja pankreasa, bubrene kolike (greviti
napadi bolova), slomljeni kraljeci, tro
vanje mokraevinom (uremija), dijabetina koma i drugo.
Znaci: blagi do umjereni bolovi u gor
njem dijelu trbuha, koje prati povraanje
(u kasnijoj fazi povraanje izmeta), za
tvor. Crijevnih umova ili uope nema
ili su slabo ujni.
Lijeenje
Bolest lijeimo samo na klinikama. Konzer
vativno lijeenje i lijeenje lijekovima esto
donesu uspjeh.
TrbuSni tifus
Upala slijepog crijeva (appendicitis)

Upala slijepog crijeva (apendicitis) jest upala
crvuljka, to jest crvastog produenja slijepog
crijeva, koja se pogreno naziva upala slije
pog crijeva. Vrlo je esta bolest, prije svega
kod adolescenata i djece. Po pravilu poinje
bolovima oko pupka, a kasnije se bolovi lo
kaliziraju u donjem desnom dijelu trbuha,
bolesnik je osjetljiv na pritisak u tom pred
jelu jer postoji napetost trbunih miia, koja
je jo izraenija gibanjem i kaljanjem. Uz to
llest prati pomanjkanje teka, slabost, povra
anje, zatvor i malo povienje tjelesne tempe
rature (ispod pazuha 37,2 do 37,8C).
347
Upala slijepog crijeva moe proi sama
od sebe. Meutim ee vodi u zagnoj (apsces), ako operacija nije pravodobna ili se sli
jepo crijevo provali a sadraj razlije po cije
loj trbunoj upljini to prouzrokuje upalu
potrbunice. Moe se pretvoriti i u kroni
nu upalu slijepog crijeva.
Stoga se treba odmah obratiti lijeniku
im se posumnja na upalu slijepog crijeva.
Dok lijenik ne doe, bolesnik mora mirno
leati i gladovati. Ne treba mu davati nikak
va sredstva za ienje!
Zarazno-upalne crijevne bolesti

T r b u n i t i f u s (typhus abdominalis)
Tifus abdominalis ili trbuni tifus vrlo je ra
irena zarazna bolest koju kod ovjeka izazi
va uzronik Salmonella typhi. S ovjeka na
ovjeka prenosi se neposrednim dodirom ili
namirnicama, vodom i mlijekom koji su za
raeni bakterijama tifusa. Salmonella se mo
e prenositi preko pribora za jelo, posuda
kojima se sluimo, runika u ugostiteljskim
objektima, prljavim zahodima i drugim
predmetima.
Inkubacija: od 1 do 3 tjedna.
Bolest poinje polako s rastuim neras
poloenjem, glavoboljom, bolovima u vratu,
kaljanjem i napokon s proljevom koji je na
lik na kau od graha, ili/i zatvorom. Vrui
ca polako raste do oko 40C i odrava se na
istom stupnju od 7 do 21 dan. Od 2 1 . dana
se opet na isti nain sputa na normalnu
razinu. Usprkos visokoj vruici puis ostaje
spor (70 do 80 otkucaja na minutu), a broj
bijelih krvnih zrnaca se smanjuje. U tekim
sluajevima nakon prvog tjedna bolesnika
obuzme pravo tifbzno stanje za koje je ka
rakteristina omamljenost (izraz typhos na
grkom jeziku znai pomraenje), bolesnik
lei nepokretno u postelji s napola zatvore
nim oima i ne reagira ni na ije rijei. Dje
luje uplaeno i iscrpljeno.
Ve prvi tjedan moe se uzronik identi

ficirati u krvi, a kasnije u mokrai i stolici.
Otprilike 9. dana pojavljuje se karakteris
tini koni osip rozeole (lat. ruice). To su
blijedocrveni osipi veliine glave iode, po
gotovu po trbuhu, a mogu biti i veliine soiva. Osip se pojavljuje neprestano u novim
naletima i obino traje 14 dana.
U otprilike 30Z nelijeenih sluajeva po
javljuju se komplikacije. U treem tjednu po
inju krvarenja u crijevima, irovi na crije
vima mogu provaliti crijevnu stijenku, a sa
draj crijeva se razliti u trbunu upljinu posljedica je upala cijele potrbunice. Rjee
komplikacije su zastoj u otjecanju mokrae,
upala plua, upala vena i drugo.
Moramo spomenuti i prisutnost bakterija
uzronika tifusa u unom mjehuru u koji
se one oslobaaju iako u tee veinom
bez znakova poremeaja, a esto tek nakon
nekoliko tjedana kod rekonvalescenta dolazi
do akutne upale unog mjehura. Ona moe
prijei i u kroninu, koju prati stvaranje u
nih kamenaca. U malom postotku oboljelih
od tifusa uni mjehur moe biti izvor iz ko
jega se neprekidno izluuju bakterije tifusa a
da pri tome sam nosilac ne oboli.
Po zakonu treba prijaviti oboljenje, smrt,
sumnju i kliconoe.
348
Lijeenje
zahtijeva vrlo paljivu njegu. I u lakim slu
ajevima lx)lesnik mora biti u postelji, po
treban mu je dobar zrak, najstroa istoa,
izolacija i raskuivanje njegovih izluevina.
Posebno je vano da dobiva velike koliine
tekuina: aj, napitak od medovine, razrije
ene vone sokove i nakon prvobitnog gla
dovanja tekuu ili kaastu lako probavljivu
hranu Ixjgatu vitaminima. Treba voditi ra
una i o njezi usta.
Samo ako nastupi zatvor doputen je
eventualno klistir od kamilice i stolisnika.
P r i m j e n e k n a j p o v s k i h m e t o d a s vo
d o m : ve desetljeima sc cijene hladne po
lukupelji koje traju od 6 do 10 sekunda po
2 do 3 puta na dan. Gdje god je to mogue
izvesti, preporuujemo i hladna polijevanja,
moda ruicom za rasprivanje vode na gu
menom crijevu, ili tuem, dok se rjee pri
mjenjuju pogotovo ne pri previsokim
temperaturama i dobrom krvnom optoku troetvrtinske biljne kupelji s temperaturom
od 35 do 36C i traju 8 minuta, a zavravaju
se mlakim polijevanjem (22C).
Vrlo dobra su i serijska kvaenja vodom
s octom, ali nakon kojih odmah moraju us
lijediti povoji koji oduzimaju toplinu kao to
je povoj na krsni predio, kratki povoj ili ak
troetvrtinsko povijanje s dodatkom soli ili
octa.
Lijekove koje lijenik prepie moramo
bezuvjetno uzimati. Ako nastupi epidemija,
potrebno je zatitno cijepljenje protiv tifusa.
U v r i j e m e oporavljanja (rekonvales
cencije) treba sistematski trenirati krvni op
tok, ali za svakog rekonvalescenta posebno
treba odrediti na koji nain. U obzir dolaze
naroito izmjenine kupelji stopala, izmje
nine kupelji ruku, izmjenino polijevanje
koljena, izmjenino polijevanje ruku (vidi
Aktivna njega zdravlja).
P a r a t i f u s (paratyphus)
Paratifusna oboljenja slina su tifusnim, a
uzrokuju ih razliite bakterije: Salmonella
paratyphi A, Salmonella paratyphi B i Sal
monella paratyphi C.
Bolesti p r o b a v n i h o r g a n a
Bolest se odvija priblino onako kao kod
tifusa, ali je openito blaa.
Lijenik treba da utvrdi 0 kojem obliku
bolesti je rije.
Lijeenje
se u naelu provodi po jednakim pravilima
kao lijeenje tifusa.
Treba prijaviti sumnju, smrt i kliconoe.
Upale crijeva uzrokovane
bakterijama
Uz tifusna i paratifusna oboljenja poznata
su i lokalna crijevna oboljenja koja zove
mo bakterijska trovanja hranom. Uzro
nici te medu ljudima vrlo rairene skupine
bolesti vrlo su razliiti: razne vrste salmo
nela, koli bakterije, bakterije uzronici
gnojenja (streptokoki i stafilokoki) i drugi.
Zajednika karakteristika svih tih obolje
nja jesu proljevi koji poinju iznenada, a u
stolici nema krvi ni gnoja. Veinom se
skupa s oboljenjem podigne i tjelesna tem
peratura. Ako bolest zahvati i eludac (eluano-crijevna upala, gastroenteritis) po
javljuje se i povraanje, slabost i pomanj
kanje teka.
Veliki dio tih zaraznih bolesti ima svoj iz
vor u zaraenoj hrani, kao to su: zaraena
svinjetina, govedina, konjsko meso, oveti
na, ribe, perad, pilii, paja jaja i jela koja se
prilikom pripravljanja ne kuhaju dovoljno
da bi se unitile bakterije (na primjer pu
ding i majoneza). Trkve zaraene namirnice
esto dobivamo u ugostiteljskim objektima,
velikim kuhinjama, restoranima drutvene
prehrane i drugdje.
Lijeenje
tih infekcija je slino kao i tifusnih i paratifusnih oboljenja. Na prvom mjestu je gla
dovanje s ajem (kamilica, stolisnik, paprena
metvica) a ako je potrebno uzimaju se i bla
ga sredstva za ienje. Vrlo je preporuljivo
i lijeenje toplinom oblozi s trinama od si
jena na trbuh, parne komprese, vreica s tri
nama od sijena, tople kupelji u sjedeem po
loaju s trinama od sijena ili zobenom sla
mom i drugo.
Bijela g l i s t a
Griza, srdobolja (dyscntcria)
Dizenteriju prenose grine bakterije koje
mogu uzrokovati lx>lcst razliitog toka i ja
ine. Pri dijagnosticiranju pojedinih tipova
bolesti treba pregledati bolesnikovu stoli
cu i utvrditi vrstu uzronika. Rije je o
vrlo rairenoj bolesti koja se ee pojav
ljuje i u blagom ili netipinom obliku i
esto ostaje nezapaena. Zaraza izazove
upalne promjene na debelom crijevu, koje
mogu uzrokovati pojavu gnojnih ili vie
krvavih stolica.
Zarazimo se u dodiru s ljudima, zarae
nom vodom i zaraenim jelima, a pri
tomu muhe kao prenosioci bakterija imaju
vanu ulogu.
Bolest esto poinje iznenada s prolje
vom, grevima u donjem dijelu trbuha, gub
ljenjem teka, slabou, drhtavicom. Vruica
moe biti visoka, a veinom ne prelazi 39C.
Sljedea karakteristika je osjeaj ope oboljelosti, pojavljuju se bolovi u miiima, glavo
bolja i vrtoglavica. Kao to je ve reeno,
bolest moe imati razliiti tok, a vanjski
znaci su ponekad jedva primjetni s mekom
stolicom jedanput dnevno, a u teim slua
jevima izraziti, kad bolest prate este vode
naste k n a v e sluzave stolice, znaci opeg
trovanja, grevi i iscrpljenost povezana s
isuenjem tkiva jer tijelo gubi mnogo vode
a krv se zgunjava.
Lijeenje
Strogo mirovanje u postelji, izolacija boles
nika, raskuivanje, gladovanje, mnogo teku
ine u obliku aja od ovih biljaka petoprsta,
stea, stolisnik, kamilica i drugo (vidi Ljeko
vito bilje). Kasnije dolazi na red rijetka ka
asta hrana kao kod tifusa, a zatim normal
na prirodna osnovna hrana (vidi Anemueller:
Prehrana i dijeta).
K n a j p o v s k e m j e r e : trbuh grijemo oblozima s trinama od sijena, parnim kompresama, vreicom s trinama od sijena, primje
njujemo tople kupelji u sjedeem poloaju ili
tople polukupelji s trinama od sijena.
Lijeenje lijekovima propisuje lijenik.
Treba prijaviti bolest, sumnju, smrt i kliconoe.
349
S p r e a v a n j e bolesti. Na prvom mjestu
je paljiva opa istoa, posebno je vana
lx,'sprijekorna higijena u toaletnim prostori
jama, unitavanje muha, a u posebnim slu
ajevima dolazi u obzir zatitno cijepljenje,
ako tako odredi lijenik, ali ono vrijedi vrlo
kratko vrijeme.
G l i s t e - uzronici bolesti
Gliste kao nametnici izazivaju razliite bo
lesti kod ljudi. Na naim geografskim irina
ma to su ove gliste:
B i j e l a glista (Oxyuris vermicularis)
Bijela glista je najei uzronik zaraze glis
tama kod ovjeka. ee napada djecu.
Duge su od 4 do 10 mm, bez lanaka su,
nalaze se preteno u debelom crijevu, prije
svega u slijepom crijevu i zadnjem crijevu.
enke nou putuju u zadnje crijevo, odloe
jajaca i uginu. Jajaca su ve poslije neko
liko sati zarazna. U organizam ih ponovo
moemo unijeti prljavim rukama ili zagae
nom hranom i piem. Meutim, ponovna
zaraza je mogua i larvama koje nastaju iz
jajaaca u zadnjem crijevu a provuku se kro
za nj nazad u debelo crijevo. Razvoj od pro
gutanog jajaca do zrele enke koja odlae
jajaca traje otprilike 2 mjeseca.
Najvaniji je znak, iako ne potpuno pouz
dan, svrbe mara gdje se zbog eanja
mogu javiti i ekcemi. Posljedica moe biti
nesanica, nemir, mokrenje u postelji, lake
eluane i crijevne tegobe, kao to su bolovi
u trbuhu, slabost, povraanje, proljev i po
manjkanje teka.
L i j e e n j e obuhvaa ope i posebne za
hvate.
Sve zaraene lanove obitelji i druge oso
be koje s njima dolaze u dodir treba lijeiti
istovremeno kako bismo izbjegli ponavlja
nje zaraze. Treba se pobrinuti da se nakon
obavljene nude i prije jela ruke obavezno
peru sapunom i vodom. Nokti trebaju biti
kratko podrezani i uredni, zahodske daske i
posteljina isti; nou moramo nositi usko
pripijene gaice, moramo stranjicu prati
vodom, sapunom i blagim dezinfekcijskim
350
sredstvom i pobrinuti se za provedbu dru
gih osnovnih higijenskih mjera.
Lijeenje lijekovima preputamo lijeniku
jer znamo za brojne vrlo djelotvorne lijeko
ve koji nerijetko ostavljaju posljedice. Preporuljiviji su mnogo blai, ne tako opasni
lijekovi. Lijeenje pospjeuju klistiri od peli
na, enjaka ili nekih lijekova.
O b i n a glista (Ascaris lumbricoides)
Obina ili ovjeja glista dugaka je od 25
do 30 mm, okrugla je i nalik na dadevnjaka. Vrlo je rasprostranjena. Odrasla glista
ostaje u tankom crijevu. Nakon oplodnje
enka izlee goleme koliine jajaaca, koja se
izmetom ire po zemlji na sve strane. Nakon
to su jajaca bila 2 do 3 tjedna u zemlji, iz
njih se ve mogu razviti liinke sposobne za
samostalan ivot. ovjek se zarazi glistom
kad uiva hranu ili pie zagaeno izmetom.
Iz jajaaca se u tankom crijevu izlegu vidlji
ve liinke koje preko limfnih ila i vena pu
tuju u desnu polovicu srca, a odatle prelaze
u plua. Preko bronhija i dunika dospiju u
drijelo, a odatle gutanjem u eludac i na
trag u crijevo. U tankom crijevu liinke sa
zru, a enka pone lei jaja priblino 60 do
75 dana nakon to se ovjek zarazi. Odrasla
glista ivi 1 godinu pa i vie.
Ako je glista malo, kod odraslog ovjeka
ne uzrokuju posebne tegobe. Ali ako ih se
pred otvorima raznih izvodnih kanala sa
kupi vie i ukoliko se zavuku u trbune
organe i zatvore ih, mogu postati smrtno
opasne. Ako je glista mnogo mogu zatvo
riti i prolaz kroz crijevo. A zadravanje
glista u pluima moe uzrokovati uporan
bronhitis i alergije, koje su ponekad vrlo
ozbiljne.
Lijeenje
je mogue samo lijekovima i treba ga pre
pustiti lijeniku.
Zarazu moemo sprijeiti ako ne gnojimo
zemlju ljudskim izmetom i zagaenom vo
dom. Gnojenje neposredno po povru goto
vo redovito dovede do zaraze ovjejom
glistom. Uvijek treba dobro oprati sumnjivo
povre, pa i u slanoj vodi.

T r i h i n a (Trichinella spirallis)
Trihina je mala, golim okom jedva vidljiva
konasta glista koja je nametnik raznih sisa
vaca i ovjeka, ovjek se zarazi kad jede si
rovo, nedovoljno kuhano ili premalo dim
ljeno i sueno svinjsko meso zaraeno trihinom. Kao meuposrednik nastupaju takori
od kojih se zaraze svinje. Kad s pojedenim
mesom liinka ue u ovjekov eludac, po
inje se dalje razvijati i u tankom crijevu
spolno sazri. Oploene enke probue cri
jevnu stijenku i izlegu ive liinke u limfne
i krvne ile. Za dan-dva enka postaje spol
no zrela i izlee 1.000 do 1.500 za ivot
sposobnih liinki. Preko ila liinke dospiju
u miie gdje se oviju ovojnicom; kad se li
inke ustale u miiima, pojave se teke i
bolne upale. Trihina se posebno esto nase
ljava u oitu ili u prsnim, trbunim, vratnim,
onim i grkljanskim miiima. Tu bolest
(trihinozu) veinom prate proljevi nalik na
proljeve kod grize, bolovi u elucu, slabost
i povraanje, a dok se liinka ovija ovojni
com i visoka vruica. Ponekad zbog ope
iscrpljenosti ili paralize dinih miia ovjek
umre ve u drugom a moe i u sedmom
tjednu.
Lijeenje
Nema specifinog lijeenja lijekovima. Lije
nik samo pokuava razliitim sredstvima
ublaiti bolest.
Spreava se tako da se svinjsko meso prije
uivanja obradi na temperaturi iznad 70Q
valja znati da toplina mora prodrijeti i u unut
ranjost mesa. Samo tako ili dugotrajnim su
enjem na dimu i dobrim prethodnim salamurenjem mesa moemo unititi tribinu.
Druga zatitna mjera je zakonom propi
san pregled mesa.
Trakavica
Ima vie vrsta trakavica. Sve su nametnici
koji hranu dobivaju neposredno kroz svoju
tjelesnu povrinu iz sokova u tkivu ili iz
probavljene hrane u probavnom traktu u
kojem su se naselile.
Spolno zrela trakavica ivi u crijevima
kraljenjaka. Glava joj je samo nekoliko mi-
Riblja trakavica
limetara iroka, a uvijek je na tanjem kraju
tijela. Na njoj su kukice i prianjalke pomo
u kojih se privrsti za stijenku crijeva.
Neprestano razvija nove lanke koji se sve
vie poveavaju i sve bre sazrijevaju to
su udaljeniji od glave. Zbog tih lanaka
moe dosei 7 do 10 metara duine. Zreli
lanci se napokon otrgnu od trakavice i iz
crijeva izau sa stolicom ili vlastitim giba
njem. lanci imaju i jedne i druge spolne
organe koji kasnije propadaju, a u njima
ostaju brojna jajaca koja s lancima dospi
jevaju iz crijeva. Trakavici su za potpuni
razvoj potrebna dva a ponekad i tri doma
ina.
To emo ukratko objasniti u vezi s poje
dinim trakavicama koje se pojavljuju kod
nas.
P r u t a s t a t r a k a v i c a (Taenia saginata)
Prutasta ili govea trakavica najea je
ovjeja trakavica u Evropi i Americi. Ikrice ili bobice koje se nalaze u goveim mi
iima (mesu) pojedemo ive sa sirovim, ne
dovoljno kuhanim ili peenim goveim me
som. Ikrice se u ovjekovim crijevima raz
vijaju u odraslu i spolno zrelu ivotinju.
Jajaca se izlue iz zrelih otkinutih lanaka
koji stiu iz crijeva; s krmivom jajaca do
spijevaju u crijevo goveda i tamo se nasta
ne. Iz njih se izlegu liinke (onkosfere)
koje probiju crijevo i krvnim optokom
prodru u miie gdje prijeu u stadij bo
bice ili ikrice.
Svinjska trakavica (Taenia solium)
Svinjska ili uska trakavica slino se razvi
ja, samo to ivi u svinji. A ako u ovjeje
tijelo ne dospiju jajaca nego ikrice, tada
se ikrice razviju u ovjeku i to u razliitim
organima, pa i u mozgu. Tamo se razviju
u mjehurastu tvorbu i uzrokuju bolest
slinu padavici (epilepsiji), koja moe za
vriti smru.
351
I s l a n d s k a t r a k a v i c a (Taenia
echinococcus)
Islandska ili pasja trakavica je jedva do 5
mm dug plosnati crv a njena se jajaca pre
nose sa psa na ovjeka neposrednim dodi
rom (lizanjem). Iz jajaca se u ovjejim cri
jevima razviju liinke koje probiju stijenku
crijeva, prijeu u krvne ile i krvnim opto
kom prodru u razliite unutranje organe u
kojima se zadre. U organima nastaju raz
liite mjehuraste tvorbe koje se mogu razvi
ti u teka unutranja oboljenja kao to su
oboljenja jetre, plua i drugih organa.
Riblja trakavica
Riblja trakavica ivi prethodno u raznim sla
tkovodnim rakovima i ribama. Rakovi pojedu
jajaca koja dou s izmetom iz ljudskih crijeva,
a ribe pojedu rakove. ovjek se zarazi ako jede
nedovoljno kuhano ili sirovo riblje meso.
Tok bolesti
Bolesti koje su povezane s trakavicama ima
ju vrlo razliiti tok. Odrasle trakavice u cri
jevu normalno ne uzrokuju hitnije poreme
aje ili smetnje. ovjek koji ima trakavicu
moe mraviti i osjeati bolove koji se teko
mogu odrediti. Naprotiv, riblja trakavica uz
rokuje slabokrvnost koja podsjea na pernicioznu anemiju. I pasja trakavica, kao to smo
ve spomenuli, moe stvaranjem velikih mje
hura (cista) uzrokovati teak oblik bolesti.
Isto tako se iz jajaaca uske trakavice razvi
jaju mjehuraste tvorbe (cisticerki) ako ov
jek zaraenim rukama jajaca unese u usta.
Lijeenje
Pri lijeenju osoba zaraenih trakavicama
potrebne su posebne mjere koje moe pro
pisati samo lijenik. esto je potrebno i li
jeenje u bolnici. Uspjeh umnogome ovisi o
dobroj suradnji izmeu bolesnika, lijenika i
laboratorija. Treba najprije upotrebljavati li
jekove, a zatim dati na pretragu stolicu da
se pronae glava parazita. Nakon 6 mjeseci
stolicu treba ponovno pregledati.
Virusna upala jetre

I u ovom poglavlju emo se osvrnuti samo na glavne bolesti jetre i unog mjehura da bismo
dali upute kako ih izbjei i kako u sluaju bolesti pravilno postupiti. U vezi s tim emo samo
kratko opisati djelovanje i zadatke jetre i unog mjehura.
Jetra je najvea lijezda u ljudskom tijelu i zauzima izuzetno vano mjesto meu svim or
ganima tijela. Ima presudan utjecaj na druge organe i organske sisteme. Mnotvom pojedi
nanih funkcija, koje su danas vrlo dobro istraene, jetra ima vanu ulogu u metabolizmu.
Bitna zadaa jetre je osloboditi krv, koja dolazi u nju kroz portnu venu, od otrova i produkata
matabolizma i iz krvi sauvati suvini groani eer koji se u jetri nakuplja kao ivotinjski
krob (glikogen); u njoj nastaje i u.
Bolesti jetre uvijek utjeu na cjelokupan organizam pa ak i na psihiko stanje. Od mno
gih Ixjlesti jetre bolesnikovo se raspoloenje moe umnogome promijeniti. Bolesnik je vrlo
umoran, pospan i maloduan, i obratno - psihiki utjecaji djeluju na jetru i u, iako se to
znanstvenim metodama ne moe uvijek pouzdano dokazati. Puki govor esto dobro pogodi
ovisnost psihikih uzroka i fizikih pojava kao na primjer u izrazima ide mi na jetru, ut
od bijesa, pun je ui ili kad se za nekoga kae uljiv ovjek, ili za raspravu da je uno
vodena. u se stvara u jetri, otprilike litar do litar i pol dnevno i istjee mreom unih
kanala; oni se udruuju u sve vee i na kraju u jetreni izvoni kanal koji se otvara u dvanaesnik. Jo prije toga se odvoji vod koji vodi u krukasti uni mjehur na donjoj strani
jetre. U njemu se nalazi dio ui koji stvori jetra. Prema tome, uni mjehur je rezervoar
iz kojega u tee u dvanaesnik kad se povea potreba za ui, prije svega kad jedemo
masna jela.
Najvaniji Sastojci ui su une boje od kojih je stolica ukaste ili smekaste boje,
zatim u ui ima unih kiselina i holesterola (zastarjeli naziv je holesterin). Masti koje
hranom dolaze u crijevo promijene se pod djelovanjem ui i postaju vodotopljive tako
da ih crijevne resice mogu lako apsorbirati, a odatle preko limfnih kanala dospiju u krv.
Ako une boje prodru u krv i iz nje natope tkiva, kao to se dogaa kod nekih bo
lesti jetre i unog sistema, to se vidi po manje ili vie ukasto obojenim bjeloonicama
(prvi znak) a ubrzo i sva koa poprimi istu boju. Mokraa je u tom sluaju ukasta do
smea kao pivo, i pjenasta, a stolica praktino bez unih boja (poremeen je dotok ui
u crijevo), svijetla ili gotovo bijela i neprijatno mirie. Bolest je obino popraena zatvo
rom.
Zbog unih kiselina u optoku koa vie ili manje svrbi.
Po pravilu se ope stanje bitno poremeti. Bolesnik mravi i ali se na klonulost i umor,
nema volje za rad i pati od vrtoglavice.
K a k o o b o l i m o od u t i c e
Ima raznih vrsta utice.
Prvi oblik nastaje uslijed prepreka u unim vodovima zbog kojih se u ne moe pretakati u crijevo. u pone zastajati i polako prelaziti u krv. Protok ui se moe prekinuti
i zbog unog kamenca koji se zaglavi u unom vodu, a i zbog glista koje prodru u vod;
moe i zbog oiljaka nastalih nakon operacije, zatim tumorskih zadebljanja, pritiska susjednih
tkiva, upalnih oteklina na uu uovoda u crijevo. Uzrok moe biti i zarazni agens koji do
lazi iz crijeva, ali to nema veze s pravim zaraznim oboljenjem jetre. Tada je rije o kataralnoj
ili upalnoj utici.
U p a l n a , k a t a r a l n a u t i c a (hepatitis)
Ovaj oblik utice nerijetko poinje kao bla
go oboljenje sa eluanim smetnjama, titanjem i osjeajem nabijenosti u predjelu elu
ca, kruljenjem u crijevima a esto i zatvo
rom. Koa je tada manje ili vie uto otmje
na, a isto tako i bjeloonice. Tome se pri
druuje i opa utuenost i osjeaj bolnosti.
Vruice uglavnom nema.
Lijeenje
se upravlja prema uzroku. Ako postoje pre
preke u protoku ui, treba najprije njih uk
loniti. Uvijek treba ukljuiti ope prirodno
lijeenje koje obuhvaa i zahvaeni organ.
Najbolje je gladovanje uz ajeve od kami
lice ili paprene metvice ili slabi ruski aj.
Kad se bolesniku vrati tek, treba jesti sluza
ve kae od rie i jema, pire krumpir, pir
jano lako probavljivo |x>vre (ono koje ne
nadima), obrano mlijeko, mlad kravlji sir,
mlaenicu ili jogurt i slino. Dozvoljena je i
teletina, perad i nemasna riba. Bolesnik
moe uzimati i male koliine kvalitetnog
maslaca i biljnog margarina.
Od knajpovskih postupaka dolaze u ob
zir prije svega kvaenje gornjeg dijela ti
jela ili cijelog tijela vodom i octom (jedna
etvrtina octa), ime se ublaava svrbe,
oblozi na trbuh s trinama od sijena, kupe
lji u sjedeem poloaju i polukupelji s bilj
nim dodacima (37 do 38C, 8 do 10 mi
nuta) i ostalo.
Drugi oblik utice nastaje zbog oteenja
jetre, infekcija ili otrova. To je:
V i r u s n a u p a l a jetre
Virusna upala jetre ili infektivni hepatitis ili
epidemijski hepatitis najei je oblik upale
jetre, koju uzrokuju virusi. Poznata su dva
oblika upale: prvi oblik prenosi virus A a
drugi virus B.
Zarazna utica koju uzrokuje virus A
u stvari je pravi epidemijski hepatitis (he
patitis epidemica). Obino se prenosi za
gaenjem stolicom oboljelog preko prlja
vih ruku.
Nakon inkubacije koja traje od 2 do 6 tje
dana, bolest se ispolji manje-vie iznenada.
353
Zarazna utica koju uzrokuje virus B
( s e r u m s k i hepatitis) obino se prenosi
nedovoljno steriliziranim injekcijskim igla
ma.
I n k u b a c i j a traje od 6 tjedana do 6 mje
seci. Bolest se razvija pritajeno i openito je
neugodnija od one koju uzrokuje virus A.
Tok obiju bolesti ne razlikuje se bitno.
Klinika slika bolesti je vrlo promjenljiva.
Nekad se pojavljuje kao jedva primjetna in
fekcija bez ute boje, a drugi put protjee
akutno i bolesnik moe ve nakon nekoliko
dana umrijeti.
Bolest protjee brzo ili polako, to ovisi
o vrsti virusa, ovjek se osjea bolesnim,
bole ga miii, umoran je i nema teka. Cesto
se moe pojaviti slabost, vruica (rijetko iz
nad 39"C), proljev ili zatvor. Bolovi ispod
desnog rebrenog luka obino su trajni; ako
se bolesnik napree, jo su izraeniji. Od
mah u poetku obino se pojavi otpor
prema puenju.
Ako koa pouti - a to se ne dogodi
uvijek moe se pokazati ve na samom
poetku ili 5 do 10 dana nakon nastanka
bolesti. Poboljanje se pokazuje iezava
njem ute boje koe, prestankom bolova u
trbuhu, vraanjem teka i oboljeli se dobro
osjea.
Lijeenje
Bolesnik mora izoliran poivati u postelji
dok ne prou opi znaci bolesti. U akutnom
stadiju treba izuzetno obratiti panju na pre
hranu; ona treba biti kao kod kataralne u
tice. Isto tako dolaze u obzir i grijanja trbu
ha. Kad proe akutni stadij, vie ne treba
strogo mirovati u postelji i moe se postup
no prelaziti na prirodnu osnovnu hranu
(Vidi Anetriutller. Prehrana i dijeta). Treba
strogo zabraniti alkohol i crnu kavu ili piti
samo kavu bez kofeina, meutim, bolji je aj
od paprene metvice i matinjaka ili slabi
ruski aj. U lijeenje treba ukljuiti sve mjere
njegovanja zdravlja ali ih treba prilagoditi
svakom bolesniku posebno.
Iskljuivo lijenik rukovodi lijeenjem li
jekovima. U lijeenju nam mogu pomoi lje
kovite biljke. Posebno preporuujemo ma-
354
slaak, crnu metvicu, rosnicu, estoslavicu,
sikavicu i druge.
Zarazna utica (icterus infectiosus)
Zarazna utica ili utica izazvana leptospirozama (Weilova bolest) takoer je bolest
jetre iz skupine zaraznih utica. Uzronika
te bolesti prenose takori.
ovjek se obino zarazi kupanjem u vo
dama zagaenim urinom od takora. Uzro
nik ulazi u organizam kroz ozlijeenu kou
i kroz sluznice. Uzrokuje opu zarazu, a naj
vie je zahvaena jetra.
Bolest obino poinje iznenada, otprilike
6 do 14 dana nakon zaraze pojavi se vru
ica i opi znaci bolesti. Dogodi se da otka
zuju jetra i bubrezi.
Dijagnozu moe postaviti lijenik koji ut
vrdi uzronika i obavi odgovarajue pretra
ge krvi.
Lijeenje
U naelu vrijedi isto to i za zaraznu u
ticu (hepatitis epidemica). Bolesnika treba
cijepiti imunim ili rekonvalescentnim se
rumom.
Oteenja jetre lijekovima

i otrovima
Oteenja jetre lijekovima i otrovima nije
uvijek lako utvrditi. esto lijenik prepozna
takvu bolest samo ako bolesnik dulje vrije
me ili ponovno uzima odreene lijekove.
Bolest se manifestira slino kao zarazna u
tica i treba je lijeiti na isti nain, ali oba
vezno je obustaviti unoenje sumnjivih li
jekova.
Jetru mogu otetiti mnogi otrovi od kojih
su najpoznatiji: alkohol, kloroform, fosfor,
arsenovi spojevi, otrov gljiva i drugi.
Masno promijenjena jetra

Masno promijenjena jetra nastaje uslijed
neodgovarajuih tvari. Jetrene stanice pretrpe masnu degeneraciju i u njima se pone
nakupljati mast. Bolest je relativno esta i
posljedica je dugotrajne nepravilne prehrane
ili poremeenog metabolizma, na primjer
kod eerne bolesti. Ako promet ugljikohid

rata (promet eera) u jetri zbog navedenih
tetnih tvari ne tee dobro ili ga ometaju
kronine zaraze i drugi uzroci, u jetrenim se
stanicama umjesto glikogena (kroba) gomi
laju masti.
Masna jetra je obino veoma uveana i
zbog toga se lako pipa. Jetreni testovi (ispi
tivanja rada jetre) mogu dugo pokazivati
normalne rezultate i tegobe esto mogu biti
neznatne: lak osjeaj bola na dodir u gor
njem dijelu trbuha, izraeno nadimanje, po
manjkanje teka i smanjenje radne sposob
nosti.
Akutna uta atrofija jetre

teka je bolest, donekle nalik prethodnoj, ali
je relativno rijetka. Bolest se razvije jer sna
no djeluju isti tetni agensi, kao kod masne
degeneracije jetre, ili bakterijski otrovi. U
jetrenim stanicama se gomilaju masti, jet
reno vezivno tkivo poinje bujati zbog ega
se jetrene stanice jako otete, a posljedica su
teki poremeaji metabolizma.
Bolest moe tei akutno ili kronino i
nalik je zaraznoj utici (hepatitis epidemi
ca). Lijenik e utvrditi tonu dijagnozu i
lijeenje.
Kad akutni stupanj bolesti proe treba kao i uvijek - prirodnim ivotom i odgova
rajuom hranom potpomoi lijeenje kojim
rukovodi lijenik.
Skvravanje jetre ili ciroza jetre

(cirrhosis hepatis)
Ciroza jetre se moe razviti od dugotrajno
masno promijenjene jetre. Meutim, moe
nastati i iz drugih razloga, kao to je na pri
mjer prethodna upala jetre, zastajanje krvi u
jetri zbog ometenog otjecanja krvi iz jetre,
to je posljedica sranih bolesti i bolesti kr
vnog optoka; bolest mogu uzrokovati i en
demini sifilis i paraziti koji oteuju jetru i
drugo.
Znaci bolesti se poinju pojavljivati pola
ko, rijetko naglo. Ako se pojave naglo obi
no ih izazove neki nefizioloki stres koji je
posljedica pretekog psihikog ili fizikog
optereenja. Veinom se pojavljuju opi
Skvravanje jetre ili ciroza jetre

znaci: malaksalost, ovjek se brzo zamara,
mravi, nema teka, osjea slabost, vjetrove,
ponekad povraanje i proljev ili zatvor.
Kasniji znaci bolesti su: trbuna vodena bo
lest, izljevi porebrice, potkona krvarenja i
gubljenje svijesti (jetrena koma). esto su
vrlo rairene povrinske trbune vene i
vene prsnog koa. Jetra se po veliini mno
go promijeni, moemo opipati njezin otvr
dnuli neravni rub.
Meu promjenama koje se esto pojavlju
ju na koi ubrajamo i crvena, kao glava iode velika, proirenja ila koja se iznenada
pojave veinom po licu, ali i po vratu, po
prednjoj strani prsa i po rukama. Bolest
mogu pratiti i ove vanjske pojave: crvenilo
dlanova, promjene na noktima (bijeli nokti
ili nokti kao staklo na satu), prljava sivoutoblijea boja lica i gornjeg dijela tijela, la
kirani jezik, lakirane usnice i drugo.
355
Lijeenje
Najprije treba ukloniti uzroke, a zatim ope
lijeenje prilagoditi svakom bolesniku po
sebno. U akutnom stadiju bolesnik treba le
ati i dobivati dijetalnu hranu. Dijetalna
hrana (vidi i Anemueller: Prehrana i dijeta)
treba da potie tek, mora sadravati dovolj
no vitamina, 75 do 100 g bjelanevina
dnevno, a koliinu kuhinjske soli treba og
raniiti. Za kasnije lijeenje preporuujemo
izrazite dijetetske kure i kure pijenja u ljei
litima i sanatorijima.
Od knajpovskih postupaka preporuuje
mo: obloge na trbuh s trinama od sijena,
vreicu s trinama od sijena na trbuh, a kas
nije kupelji u sjedeem poloaju s porastom
temperature vode, polukupelji s trinama od
sijena ili zobenom slamom i izmjenina po
lijevanja.
Posebne mjere mora propisati lijenik.
Bolesti unih vodova

U odmorima u toku probave u unom mjehuru se nakuplja u koju organizam troi kad
mu ustreba. Jasno je da u moe tei u dvanaesnik i neposredno iz glavnog uovoda, kao
to je na primjer nakon uklanjanja unog mjehura. Potreba za ui se poveava prije svega
kad hrana ili razliite tvari podrauju uni mjehur da izluuje vie. uni mjehur e biti bla
go podraen, na primjer, ako natate popijemo 1 do 3 lice istoga, mlakog maslinovog
ulja, a dobro djeluje i karlovarska i Glauberova sol. Na isti nain djeluje i niz prirodnih
mineralnih voda. Poznate su i mnoge ljekovite biljke koje vrlo dobro djeluju. Najbolja su
eterina ulja iz paprene metvice i kima, zatim despik, kopriva, vodopija i druge (vidi: Lje
kovite biljke).
Izluivanje ui pospjeuje i sok crne rotkve, manje bijele rotkve, a dobra je i sirova na
ribana rotkva.
Ako u zastaje, treba posegnuti za pravim lijekom. Jo jedanput napominjemo da uni
mjehur ovisi i o ivanim i psihikim utjecajima. Teko psihiko uzbuenje moe bitno pro
mijeniti tonus (napetost) unog mjehura, a pogotovu izvodnog voda. Hipotonija (prenizak
tonus) moe se smjenjivati s hipertonijom (povienim tonusom). Takvi neadekvatni tonusi
danas su esti a poznati su pod nazivom distonija. Zbog njih i drugih vegetativnih poreme
aja ili upala u blizini moe istjecanje ui biti bitno poremeeno ili ak poinje zastajati.
Posljedica moe biti upala, a u uovodima se stvaraju uni kamenci. Znaci zastajanja ui
su netipini i mijenjaju se: neprijatno titanje na desnoj strani gornjeg predjela trbuha, osjeaj
nabijenosti, nadimanje, sklonost zatvoru, obloen jezik, neprijatan zadah iz usta, podrigivanje
i podraaj na povraanje. esto se pojavljuju i bolovi nalik na kolike, koji zrae do desne lo
patice.
356
Lijeenje
1 ovo uope uzevi lako oboljenje trebalo bi prije svega lijeiti prirodnim opim mjerama,
medu kojima treba na prvo mjesto staviti odgovarajuu prehranu koja dobro djeluje na nor
malno izluivanje ui i u kojoj nema ni jela ni pia koja bi optereivala organizam. Dobre
su i odgovarajue ljekovite biljke, mineralne soli, mineralne vode, a i lijekovi koji podstiu
pranjenje, odnosno stolicu. Uz to se treba pobrinuti da se otkloni napetost vegetativnog iv
evlja.
Primjena knajpovskih postupaka s vodom ne smije se ograniiti samo na zahvaeni or
gan (oblozi na trbuh s trinama od sijena, vrea s trinama od sijena za jetru i uni mjehur,
povoj na krsni predio s trinama od sijena, parna kompresa na trbuh i drugo), nego neka dje
luju na cijelo tijelo (kvaenja, izmjenine djelomine kupelji, izmjenina djelomina polijevanja
i dva do tri puta na tjedan polukupelj ili troetvrtinska kupelj s ljekovitim biljem).
Lijeenje lijekovima dolazi u obzir samo u posebnim sluajevima, a lijenik ga treba pro
pisati i njime rukovoditi.
Upala unog mjehura (cholecystitis)

i unih vodova (cholangitis)
Upala unog mjehura i unih vodova
moe biti razliitog stupnja. Razlikujemo
obine i kataralne, gnojne i teke gnojne,
razarajue (gangrenozne) upale.
Upala moe esto nastati zbog unih ka
menaca, zaraznih oboljenja crijeva (pogoto
vu tifusa i drugih oboljenja nalik na grizu)
ili iz krvi kad klice koje uzrokuju upalu, na
primjer iz trulog zuba, preko krvi dodu u
jetru ili u; uni mjehur je vrlo vaan izluni organ za sve bakterije iz optoka (vidi
i Kliconoe kod tifusa).
Tegobe koje bolesnik osjea ovise o stup
nju i tipu upalnog procesa. U sluaju akutne
upale unog mjehura tegobe su; malaksalost, povraanje, jaki bolovi i osjetljivost na
pritisak, vruica, drhtavica i poveanje broja
bijelih krvnih zrnaca.
Kronina upala unog mjehura

Kroninu upalu unog mjehura karakteri
ziraju bolovi koji se stalno ponavljaju - a
koji su nalik na kolike (greve) - ispod des
nog rebrenog luka, pri emu bolovi zrae u
desnu lopaticu, a esto ih prati povraanje
i kronine probavne smetnje uz nadimanje
i malaksalost. Tegobe izazivaju i pojaavaju
masna jela. Cesto se moe utvrditi i uvean,
prepunjen, uni mjehur. Ponekad se zagnojeni uni mjehur provali, to moe promi
jeniti tok tekog oboljenja; sve tei i tei bo
lovi na desnoj strani gornjeg dijela trbuha,

velika osjetljivost predjela unog mjehura
na dodir, napetost trbunih miia i visoka
vruica. Glavni znaci upale unih vodova
u jetri jesu: visoka vruica i drhtavica, kao
pri akutnoj upali unog mjehura.
Lijeenje
Pri akutnom oboljenju uglavnom se ne
moe izbjei operativan zahvat ili lijeenje
lijekovima.
U svim sluajevima mora lijenik odlui
vati o mogunostima lijeenja. Bolesnik se
mora ponaati kao pri zaraznoj bolesti.
Mora poivati u postelji, gladovati uz aje
ve, klistirati se i grijati vlanom toplinom
dok je ne osjeti kao neprijatnu (u tom slu
aju se stavlja pravi hladni oblog s vodom
i octom), a kasnije nastaviti s dijetom; to su
bitne mjere lijeenja akutnog oblika upale
unog mjehura i unih vodova. Ali pri li
jeenju kronine upale gladovanje zamijeni
mo odgovarajuom dijetom za oboljelu u.
Bolesnik veinom dobro podnosi primjenu
knajpovskih postupaka s vlanom toplinom,
kao to je na primjer povoj na krsni predio
s trinama od sijena, ili vreica s trinama od
sijena svaki drugi dan. esto je potrebno re
gulirati stolicu. Za to su najpogodnija ve
spomenuta sredstva koja pospjeuju izlui
vanje ui, a ponekad dolaze u obzir i klistiri (1 litra toplog aja od kamilice ili sto
lisnika). Pri lijeenju vrlo vanu ulogu
igra uistinu prirodan ivot. Ako se ne
uni kamenci
izbjegava alkohol i nikotin, lijeenje nee
biti uspjeno.
uni kamenci
(calculus felleus)
Upala unog mjehura je najee tijesno
povezana sa unim kamencima. Oni su uis
tinu esta pojava nakon etrdesete godine
ivota, a bolest je kod ena tri do etiri
puta ea nego kod mukaraca. Na stva
ranje unih kamenaca utjee trudnoa i
gojaznost.
Veina (oko 90Z) kamenaca pri kroninoj
upali unog mjehura jesu takozvani ka
menci mjeovitog tipa sastavljeni od koles
terola i kalcijevih spojeva.
Tegobe pri ovom oboljenju su vrlo raz
liite. Ima ljudi sa unim kamencima koji
ne osjeaju nikakvih tegoba ili su one tako
neznatne da im lijenik i nije potreban. Ali
neki dobivaju napade jakih kolika i izraene
upalne pojave da ponekad treba uni mje
hur otkloniti operacijom.
Kako nastaju uni kamenci?
uni kamenci mogu nastati na vrlo razli
ite naine. Vjerojatno je sklonost nasljedna.
Meutim, nasljedna dispozicija jo ne znai
da ovjek mora oboljeti. Nepravilna prehra
na je jedan od vanih faktora nastajanja u
nih kamenaca. To je hrana koja sadri pre
vie masti i brana, jela koja nadimaju te os
tala hrana koju ovjek ne podnosi. Zapravo,
uni kamenci su esto posljedica prijanjih
upala unog mjehura, ali mogu i oni po
357
spjeivati upale. Znatnu ulogu pri tome
mogu imati psihika uzbuenja koja se po
navljaju, a izazivaju grenje uovoda, uspo
reno otjecanje i koncentriranje ui, iz koje
se zatim izluuju tvari od kojih se stvaraju
uni kamenci.
Iako, kao to smo ve rekli, ovjek ne
mora osjeati tegobe zbog unih kamena
ca, esto se od 1 do 2 sata nakon obroka
pojavljuju tipine kolike povezane sa u
nim kamencima. Prate ih jaki bolovi koji
obino zrae u desnu lopaticu i desnu ruku.
Bolovi su slini grevima a smjenjuju se sa
fazama bez bolova. Kad napad mine boles
nik osjea teki pritisak u uovodima. Na
pade prate veinom malaksalost i povraa
nje. Kolike mogu proi ve nakon 1 do 2
sata, ali ponekad traju danima i ponavljaju
se, pogotovu ako se ne pridravamo dijete.
Ako se uni kamenac zaglavi ili se uovod potpuno zatvori uslijed upale, uni
mjehur treba esto ukloniti operacijom da
se izbjegnu jo vee opasnosti. Napadi se
gotovo ne mogu izdrati bez lijekova za ub
laavanje bolova. Prirodno lijeenje koje tre
ba da potpomogne provodi se na isti nain
kao za upalu unog mjehura.
Upravo kod unih kamenaca moemo
najbolje spoznati kako se prirodnim lijee
njem mogu spreavati napadi i time olakati
bolest. Kneippovo uenje o prirodnom iv
ljenju, kao to je prikazano u poglavlju o ak
tivnoj njezi zdravlja, u ovom je sluaju uis
tinu vrlo vrijedno.
Bolesti guterae
Da bi bilo razumljivije, napisat emo nekoliko rijei o ulozi guterae. To je:
a) stvaranje sokova vanih za probavu (vanjsko izluivanje ili vanjska sekrecija);
b) stvaranje inzulina, hormona takozvanih stanica Langerhansovih otoia koji sudjeluje u
metabolizmu eera (unutranje izluivanje ili unutranja sekrecija).
U ovom poglavlju obraujemo samo bolesti povezane s vanjskim izluivanjem guterae.
U guterai se stvaraju enzimi ili fermenti vani za probavu. To su sloeni spojevi koji
omoguavaju ivim stanicama da obavljaju svoj metabolizam. Najpoznatiji su: amilaza, koja
sudjeluje u razlaganju kroba i glikogena, lipaza koja razlae masti i proste masne kiseline
u glicerin, tripsin koji razlae bjelanevine i drugi.
358
Bolesti jetre i u n o g m j e h u r a
Djelovanje enzima povezano je sa eluanim sokovima i ivcem lutalicom (nervus vagus)

koji spada u vegetativni ivani sistem.
Sastav hrane utjee na stvaranje nabrojanih enzima. Dugotrajna prehrana jednolinom
hranom, pogotovu ako ona sadri mnogo ugljikohidrata i malo bjelanevina, koi stvaranje
enzima.
U p a l a g u t e r a e (pancreatitis)
Upala guterae je teka upalna trbuna bo
lest koju prati nedovoljno stvaranje fermenata. Razliiti su uzroci te bolesti: upalna
oboljenja unih vodova, zaraze (hepatitis
epidemica, tifus, arlah, zaunjaci i druge virusne bolesti). Oboljenje potenciraju obilni
masni obroci i alkohol.
Znaci su: jaki, iznenadni bol u sredinjem
dijelu trbuha s obje strane pupka; bol zrai
lijevo ili desno u leda, u predjelu eluca se
osjea bolan pritisak; a bolest prati i malaksalost, povraanje, znojenje i vruica.
U nekim se sluajevima tkivo guterae
poinje raspadati (nekroza pankreasa) zbog
ega je tok bolesti vrlo teak i dovodi do
poremeaja krvnog optoka. Treba odmah u
bolnicu.
Kad akutna opasnost proe, moe mno
go pomoi prirodno ivljenje i prirodno li
jeenje; pogotovu treba paziti na dijetalnu
hranu sa to manje masti; prija i grijanje tr
buha oblozima s trinama od sijena, povoj
na krsni predio s trinama od sijena; a pre

poruuje se i hladan povoj s vodom i oc
tom, kupelji u sjedeem poloaju s trinama
od sijena i drugo to pospjeuje lijeenje.
Kronina upala guterae
(pancreatitis chronica)
Kronina upala guterae moe se razviti iz
akutnih oboljenja koja se ponavljaju, ili se
ve od poetka razvija polako i prikriveno.
Tu je bolest vrlo teko utvrditi. Osim
krunih holova u gornjem dijelu trbuha
koji zrae u slabinski ili krsni predio, ka
rakteristine su za ovu bolest i jo neke
netipinije tegobe koje moemo utvrditi
samo kliniki.
Lijeenje
Za lijeenje je potrebna u prvom redu lako
probavljiva prirodna hrana s malo masti, a
alkohol se ne doputa; hrani treba dodavati
fermente ili enzime. Uz to je potrebno sli
no ope lijeenje kao to smo ga spomenuli
pri kroninoj upali unog mjehura.

Sebastian Kneipp je vjerovao da krv i sokovi odluujue utjeu na zdravlje i bolest te tla im
stoga sastav mora biti uvijek konstantan. Za odravanje stalnog sastava najvaniji su bubrezi
koji reguliraju stalnost sastava krvi na taj nain to krajnje produkte metabolizma i tijelu stra
ne tvari izluuju u mokrai.
Pri poremeajima rada mokranih organa mogu se pojaviti nekarakteristini ili karakte
ristini znaci bolesti.
I. Nekarakteristini znaci bolesti:

1. Bolovi, ako se uope pojave, pri oboljenju bubrega pojavljuju se veinom kao tupo titanje
u boku ili u rebreno-kraljenikom kutu, a bol moe zraiti prema pupku.
2. Bolovi iz mokraovoda, u sluaju nemogunosti isputanja mokrae, predstavljuju akutnu
vrlo teku bolest koja slii na kolike, a osjeamo je od rebreno-kraljenikog luka du puta
mokraovoda do muda ili stidnih usana i zrai u unutranju stranu bedara.
3. Bol u mokranom mjehuru kao posljedica pretjeranog proirenja mokranog mjehura pri
akutnom zastoju mokrae. Bol proe kad se isprazni mokrani mjehur. Ali taj bol moe
biti i posljedica upale mokranog mjehura; u tom sluaju u mokraovodu osjeamo pec
kanje i esto tjeranje na mokrenje.
4. Pri akutnom oboljenju prostate osjetimo bolove u donjem dijelu kraljenice i medici, i es
to tjeranje na mokrenje; u kroninom sluaju nema gotovo nikakvih bolova.
5. Pri upali i ozljedi muda bolovi su uvijek akutni i jaki, veinom zrae u bokove.
II. Znaci poremeaja mokrenja

1. Koliina se mokrae (urina) smanjuje ili je uope nema (oliguria i anuria) zbog razliitih bu
brenih bolesti; pri tome polazimo od toga da su odvodni putovi prolazni. Medu ostalim se
pojavljuje i pri raznim drugim bolestima, na primjer pri napadu gangrene, pri astmi, napadima
tekih bolova, nakon dugotrajne ei ili nakon gubljenja velikih koliina tekuine pri proljevu
ili pri povraanju koje ne moemo smiriti Potpuno pomanjkanje mokrae (anuria) ozbiljan
je znak bolesti, u 3 do 5 dana se razvije u uremiju (trovanje mokraom).
2. esto mokrenje, esta potreba za mokrenjem i nono mokrenje moe biti posljedica pre
velikih koliina unesenih tekuina; u takvom sluaju to nije znak bolesti. Ali takvi vanjski
znaci mogu se pojaviti i pri upalama mokraovotla i mokrane cijevi, premaloga mo
kranog mjehura i pri zastajanju mokrae u njemu.
3. Oteano i bolno mokrenje (disuria), pri kojem pee u mokraovodu, esto je posljedica
upale mokranog mjehura ili prostate.
4. Nemogunost svjesnog zadravanja mokrae (inkontinencija) pojavljuje se u vezi s ana
tomskim nesavrenostima ili tekim fizikim naporima, ali i upalnim podraajima ili iv
anim poremeajima. Mokraa kaplje i onda kada je mokrani mjehur prepun.
5. Mokrenje u postelji moe biti posljedica oboljenja mokraovoda, ali veinom mu je uzrok
u ivano-psihikim poremeajima.
360
III. Karakteristini znaci bolesti

Promjena osobina mokrae
1. Mokraa je mutna zato to se u nju izluuju soli mokrane kiseline (urati; urin je boje
mljevene opeke), fosforne kiseline (fosfati; urin je mlijene boje). Ti oblici zamuenosti
mokrae veinom ne znae nita ozbiljno.
2. Krv u mokrai je uvijek znak ozbiljnijeg oboljenja bubrega, mokraovoda ili mokranog
mjehura. Crvena krvna zrnca ili crveni krvni pigment se u urinu pojavljuju pri upalama,
bubrenim kamencima, ozljedama, tumorima, tuberkulozi, pri bolestima krvi i drugima.
Bijela krvna zrnca se nalaze u urinu kod svih upala u bubrenoj vrei i mokranim pu
tovima. Gnojni talog nalik na lag upuuje na teke gnojne procese pri kroninoj upali
mokranog mjehura, tuberkulozi bubrega i na gnojenje u bubrezima.
3. Nalazi bjelanevina u mokrai iz mokraovoda, znak su oteenog bubrenog tkiva. Raz
likujemo jednostavne kao staklo prozirne iste mokrae, mokrae s crvenim i bijelim kr
vnim zrncima, mokrae s masnim kapima i drugo.
4. U urinu se bjelanevine mogu pojaviti i zbog poveane propusnosti u bubrenim klubadima (glomerulima). Ali isti nalaz je mogu i u vezi sa sranim smetnjama i smetnjama
u krvnom optoku, pri oboljenjima bubrega, tekim zaraznim bolestima i drugima. Rela
tivno bezopasni oblik izluivanja bjelanevina s mokraom je takozvana ortostatina al
buminuria. Rije je o bjelanevinama u mokrai kod veinom ivano nestabilne (labilne)
djece, s promijenjenom kraljenicom (lordozom prema naprijed savijenom kraljenicom),
ako poloaj tijela promijene iz vodoravnog (leanje) u uspravno. Pri tome se bjelanevine
u morkai pojavljuju samo krae vrijeme i nakon opeg jaanja organizma opet iezavaju
same od sebe.
Slino znaenje moemo pripisati i bjelanevinama u mokrai nakon tekih tjelesnih op
tereenja. Nalazimo ih kod mnogih ljudi nakon bavljenja sportom.
IV. Uzroci nakupljanja tekuina u tjelesnim upljinama

Nakupine tekuina u tkivima, tjelesnim upljinama i medutkivnim prostorima, nazvani su
edemi i nalazi mogu biti razliiti. Edema ima kod sranih bolesnika i bolesnog optoka, kod
jetrenih bolesti, gladovanja i u trudnoi. Pri raznim bubrenim oboljenjima edemi se ne po
javljuju samo u dijelovima tijela koji su neposredno povezani s bubrezima, nego naroito es
to na licu, ponekad samo u obliku jutarnjih vodenih oteklina vjeda i oko oiju.
Takvo nakupljanje tekuina je uvijek povezano s prevelikim koliinama natrija u medustaninim prostorima. Zato su za lijeenje osnovni uvjet hrana s malo kuhinjske soli (natrijev
klorid) i odgovarajua koliina tekuine u hrani. Ne uklanja se edem ograniavanjem uivanja
tekuina.
V. Povien krvni tlak uslijed oboljenja bubrega

Povieni krvni tlak (renalna hipertonija) je gotovo redovita pojava u oboljenju bubrega. Ka
rakteristino je povienje dijastolnog tlaka to znai prilikom irenja srca (to je onaj tlak koji
oznaava drugi broj pri mjerenju krvnog tlaka), kad ima vrijednost oko 100 ili vie mm I Ig.
Bolesti bubrega
361
Ujedno je povean i sistolni tlak (pritisak pri grenju srca), jer postie do 150 i vie mm
llg. Povieni ijastolni krvni tlak je znak oboljenja i o njemu ovisi postupak u lijeenju. Bo
lesnici s takvim bubrenim oboljenjem veinom su bljedoliki.
VI. Trovanje mokraom

Zatrovanje mokraom (uremija) posljedica je akutnog ili kroninog nedovoljnog rada bub
rega. Pojavljuje sc uslijed nedovoljnog izluivanja otpadnih tvari pri metabolizmu, a prije sve
ga metabolizmu bjelanevina. U krvi i tkivu se povea koliina duika (ostatak N) a ne iz
luuju sc produkti crijevnog gnjiljenja (fenol, krezol, indikan i drugi). Z n a c i u r e m i j e su po
manjkanje teka, velika ed, gaenje i mokrani zadah iz usta, povraanje, vrlo blijeda put koju
esto prati prljavo-ukasto-siv ton lica, bolovi u miiima, smetnje u disanju (disanje je dub
lje i ubrzano, gotovo kao kod astme) i vrtoglavica (uremijska koma).
Lijeenje:
Lijeenje ove bolesti je bez pravog uspjeha, ali odgovarajuim sredstvima moemo tok bolesti
zaustaviti i olakati. Pored posebnih mjera koje propisuje lijenik, kao to je na primjer upot
reba umjetnih bubrega, presaivanje (transplatacija) bubrega, treba uzeti u obzir za pojedinca
tono odmjerene one prirodne ivotne i ljekovite podraaje koji se na njemu mogu izvesti.
Pogotovu treba pospjeiti i poveati izluivanja kroz kou, dine i probavne organe.
U obzir dolaze kvaenja vodom i octom, topao povoj na leda ili kratki povoj s trinama
od sijena, troetvrtinski povoj s ekstraktom smreke ili s trinama od sijena ili uvarkom od
zobene slame, vreica s trinama od sijena na bubrege (2 do 3 puta tjedno), isto tako pre
poruujemo i kupelji u sjedeem poloaju i polukupelji s ljekovitim biljem, moda kao dje
lomine kupelji s opreznim porastom temperature vode, troetvrtinske kupelji (2 puta tjedno)
s trinama od sijena ili zobenom slamom.
U to jc mogue iem zraku treba provoditi vjebe disanja, kure leanja na otvorenom
(treba paziti na prehladu). Preporuujemo i zrane kupelji i moda ak oprezno izvedene sun
ane kupelji (sunanje).
Za redovito djelovanje crijeva treba se hraniti punovrijednom prirodnom hranom. Prema
potrebi treba se pomagati i ljekovitim travama koje pospjeuju ienje.
Bolesti bubrega
Akutna opa upala bubrega
(glomerulonephritis acuta)
Akutna opa upala bubrega ili akutni difuzni glomerulonefritis zahvaa bubrenu
klubad (glomerule) u bubrenoj kori uvijek
istodobno u oba bubrega. Posljedica je za
raze uzronicima gnojenja, uglavnom lan
astim streptokokima, a rjee grozdastim
stafilokokima ili virusima. Ti se uzronici
obino pojave u bubrezima nakon drugih
zaraza: upale krajnika, upale sinusa i zubnog
korijena, upale plua, pojave irova po koi

i drugoga. Nerijetko su prehlade i promoe nja povoljno tlo za oboljenje bubrega. Upalu
bubrega susreemo prije svega kod djece,
rjee kod odraslih starijih od pedeset godi
na.
Znaci bolesti
Bolesnik ima osjeaj da ga sve boli, nema
teka, ima laku vruicu, tekuina u tkivima
mu se umjereno nakuplja (edemi), pogotovu
na licu i oko oiju, koliina urina se smanju-
362
je (oliguria), a krvni tlak se malo ili srednje
povea.
Nalaz u urinu: u njemu ima mnogo cr
venih krvnih zrnaca, bjelanevina, cilindara
od crvenih krvnih zrnaca, bijelih krvnih zr
naca i stanica bubrenog epitela (epitelnog
tkiva).
Tok bolesti
mnogo ovisi o tome hoe li se bolest na
vrijeme poeti lijeiti i kako lijeenje tee.
Bolesnik uglavnom ozdravi nakon 6 do 8 tje
dana, a mnogi se izlijee tek nakon 1 do 2 go
dine. Rjee bolest polako uniti bubreno
tkivo i bubrezi otkazu (skvreni bubrezi).
Komplikacije
se ispoljavaju u smetnjama u radu srca i ot
kazivanju srca i krvnog optoka te povienju
krvnog tlaka. Uz to bolest prate i teke gla
vobolje, vrtoglavice, trzanje i grenje miia,
krvarenje u mrenici i s tim povezane smet
nje vida.
Lijeenje
se provodi pod neprestanim nadzorom li
jenika. U poetku (kako propie lijenik)
potrebno je strogo mirovanje u postelji i
strogo uzdravanje od unoenja vode i hra
ne. Po pravilu, bolesnik kod kue ne smije
dobiti nikakve tekuine do tri dana, a treba
se pobrinuti o njezi usta i zuba, u obzir do
lazi ispiranje usta vrlo razrijeenim sokom
od limuna ili ajem od kamilice ili kadulje.
Danas se sve manje primjenjuje gladovanje,
odnosno uzdravanje od vode i hrane. Kad
se nalaz u urinu pobolja, bolesnik smije do
biti samo onoliko tekuine koliko je pret
hodnog dana s urinom izluio. Treba opet
vrlo oprezno prijei na punovrijednu pri
rodnu hranu. U poetku treba strogo izbje
gavati kuhinjsku sol i bjelanevine (ne mli
jeko!), a bolesnik moe uzimati razrijeene
vone sokove obogaene groanim ee
rom i mineralnom vodom u kojoj nema ku
hinjske soli, a isto tako i voe, pire-krumpir,
griz i zobenu kau te povre u obliku pirea.
Lijeenje toplinom u postelji. Boles
nik dobiva jedan dan vreu s trinama od si
jena na lea, a drugi dan parnu kompresu
na trbuh (izmjenino). Tek kad bolesnik

potpuno ozdravi i lijenik dopusti, moemo
poeti kvasiti gornji dio tijela vodom i oc
tom ili kvasiti cijelo tijelo, a pomaemo iz
mjeninim kupeljima ruku; jedanput do
dvaput na tjedan bolesnik treba dobiti ku
pelji za noge (s trinama od sijena) s poras
tom temperature vode, a jedanput do dva
put tjedno troetvrtinske biljne kupelji (37
do 38C, 10 do 12 min) ali bez primjene
hladne vode na kraju.
Bolest moe biti i takva da lijenik pro
pie i lijekove kojima jaa rad srca i krvnog
optoka ili suzbija eventualne uzronike od
reenih bolesti. Kad akutna upala proe,
treba jo dugo i esto pregledavati urin i
nadzirati krvni tlak.
Akutna upala pojedinih glomerula
Akutna upala pojedinih glomerula (bubre
na klubad) podsjea na oslabljenu akutnu
opu upalu bubrega pri kojoj su napadnuti
samo pojedini glomeruli. Tok je slian, ali je
ova upala blaa. Usprkos tomu i ovu bolest
je neizbjeno lijeiti pod lijenikovim nadzo
rom.
Lijeenje
U naelu se provodi na isti nain kao kod
akutne upale bubrega. Meutim, ne treba
strogo gladovati.
Kronina upala bubrega

(glomerulonephritis chronica)
Kronina upala bubrega ili kronini glomerulonefritis moe poprimiti razliiti tok; raz
vija se iz akutne upale bubrega ili je bolest
ve od poetka pritajena, a esto je prekida
ju naleti akutnog oboljenja. Zbog svega toga
bolest razliito traje, od nekoliko mjeseci do
preko 10 godina. Razlikujemo lake oblike
bolesti koji se nakon duljeg vremena i izli
jee, te tee kod kojih poinje propadati
bubreno tkivo, a bubreni kanalii (tubuli)
se promijene. Ima i oblika bolesti koji zavr
avaju sa skvrenim bubrezima i uremijom.
Znaci bolesti
mogu biti vrlo razliiti s obzirom na razliit
tok bolesti. Poznati su sluajevi kad boles-
Nefrozni sindrom
nik osjea manje tegobe a u urinu se jedva
otkriju znaci bolesti, te sluajevi kad su te
gobe izrazite, a u urinu i krvi se pronau
otpadne tvari (na primjer ostaci duika). Po
nekad bolesnik ima osjeaj da ga sve boli,
povisi mu se temperatura, u predjelu lea
osjea bolove, koliina urina se smanji, a
moe se i poveati, bolest prati glavobolja,
malaksalost, povraanje, povien krvni tlak,
krvarenje iz mrenice oka i s njim povezane
znatne smetnje vida, oslabljenost srca i zna
ci uremije.
Lijeenje
Lijeenje treba podesiti prema odreenom
obliku bolesti i mora ga uvijek nadzirati li
jenik. Pri naletima akutne bolesti treba po
nekad posegnuti za manje ili vie strogim
mjerama koje su propisane za lijeenje akut
nog oboljenja bubrega. Ako se bolest odvija
prikriveno i nema toliko znakova oboljenja,
moemo dopustiti djelotvorne prirodne i
votne i ljekovite podraaje. Pri tome je vrlo
vana prirodna hrana s malo soli. Treba uk
ljuiti vone dane (1,5 kg voa, ali ne bana
ne), dane sa sokovima (priblino 1 litar so
kova od voa i povra) te dan-dva tjedno
sirovu hranu (vidi: Prehrana i dijeta).
Pri lijeenju vodom po pravilu koristimo
samo tople i izmjenino tople mjere. Na pri
mjer preporuujemo: jedanput do dva puta
tjedno vreicu s trinama od sijena na lea,
parnu kompresu na trbuh, dva do tri puta
tjedno troetvrtinsku biljnu kupelj s trinama
od sijena ili zobenom slamom, dva do tri
puta tjedno kupelji za stopala (s trinama
od sijena) s rastuom temperaturom vode.
Doputena su i kvaenja gornjeg dijela ti
jela vodom i octom ili kvaenja cijelog ti
jela vodom i octom, izmjenine kupelji za
ruke, izmjenina polijevanja i eventualno
izmjenine kupelji za stopala s trinama od
sijena.
Bubrezi trudnica
Govorimo o bubrenoj bolesti koja se prije
svega pojavljuje kod prvorotkinja, i to tek u
24. tjednu trudnoe. Bolest prepoznajemo
po nakupljanju vode u tkivima (edemi), po
363
veanom krvnom tlaku i nalazu bjelanevi
na u urinu. Uvijek treba potraiti lijeniku
pomo.
Ako se edemi, povean krvni tlak i bje
lanevina u urinu pojave prije- petog mjese
ca trudnoe, moemo posumnjati da su
bubrezi oboljeli. I u tom sluaju treba od
mah k lijeniku.
Takvim trudnicama prijeti eklampsija u
posljednjim tjednima trudnoe, pogotovu
ako im se tjelesna teina bitno poveala.
E k l a m p s i j a (eclampsia)
Kod prvorotkinja je eklampsija ea nego
kod vierotkinja. Bolest se pojavljuje za vri
jeme poroda, esto i u posljednjim mjeseci
ma trudnoe, a rijetko nakon poroda.
Prvi znaci su ukruivanje miia, zatim
ritmiki trzaji (tonusno-klonusni grevi) i
duboka nesvjestica. Uvijek mora lijenik hit
no intervenirati.
Nefrozni sindrom
Nefrozni sindrom (nekada zvan nefroza)
nema jedinstvenih znakova bolesti (sindrom
znai vie simptoma, koji su kao cjelina ka
rakteristini za bolest). Naglasak je manje na
upalnim simptomima, a vie na pojavama
poremeene funkcije. Ponekad u bubrezima
naemo i jedno i drugo.
Glavni znaci bolesti su: znatno nakuplja
nje vode u tkivima (edemi), esto kao vla
na upala porebrice ili potrbunice, velike
koliine bjelanevina u urinu koje su pove
zane s istovremenim smanjenjem koliine
bjelanevina u krvi. Poveavanje koliine
masnih tjeleaca u krvi (hiperlipidemija) i
poveanje holesterola na znatno vie od
300 mg l, masti u urinu, smanjena koliina
urina.
Subjektivni znaci nefroznog sindroma:
osjeaj napunjenosti, pomanjkanje teka, probavne smetnje i teko disanje.
Uzrok se uvijek ne moe utvrditi. Cesto
se nefroza pojavi odmah nakon tekih kro
ninih oboljenja kao to su sifilis, tuberku
loza, eerna bolest, a i nakon trovanja i
drugih tegoba.
364
U skladu s tim je i tok bolesti. Gotovo
polovica djejih nefroza se zalijei, ali ostane
osjetljivost na zaraze. Druga polovica nefro
za gotovo uvijek zavri tako da bubrezi kad-tad otkazu.
Lijeenje
Ako se ikako moe, treba najprije ukloniti
uzroke. Pri izrazitom nakupljanju vode i
znacima zaraze treba poivati u postelji.
Uope treba uzeti u obzir ope prirodno
lijeenje prilagoeno pojedincima.
Dijeta treba obuhvatiti hranu bez soli ili
hranu s malo soli, doputene su bjelanevi
ne (dnevno 1 gram bjelanevina na 1 kg tje
lesne teine). Koliina tekuina koju e bo
lesnik uzimati odreuje se prema koliini
prethodnog dana izluenog urina. Unesena
tekuina ne bi trebala premaiti koliinu iz
luenog urina. Pod tekuinama podrazumi
jevamo i aj. Primjerene ljekovite biljke su
vrijesak s cvjetovima, zlatna lozica i druge.
Lijeenje vodom: preporuujemo 2 do
3 puta tjedno kupelji s porastom temperatu
re vode za stopala ili kupelji u sjedeem po
loaju s rastuom temperaturom vode ili
polukupelji s porastom temperaturom vode
(s trinama od sijena ili zobenom slamom).
Dobra je i vrea s trinama od sijena na leda
ili parna kompresa na trbuh, a stavljamo ih
jedanput do dva puta tjedno. Ponekad se
moe jedanput ili dvaput tjedno upotrijebiti
parna kupelj za donji dio tijela.
U upornim se sluajevima lijekovi ne
mogu izbjei.
Skvreni bubrezi (nephrosclerosis)
Skvreni bubrezi ili nefroskleroza je bolest
koja moe imati spor i lak tok, ali i vrlo brz
i zloudan. Razvija se kao posljedica upale
bubrega ili povienoga krvnog tlaka, koji
je najei uzronik te bolesti. Postoji ti
jesna veza izmeu skvrenih bubrega i
ovapnjenja ila.
Kad bolest ima spor tok i lak oblik, u
urinu se pojavljuju manje koliine bjelane
vina i izluina koje karakteriziraju bolest, a
krvni tlak je esto samo povremeno povi
en. Zbog toga je potrebno da ljudima koji

prebole upalu bubrega vie puta kontrolira
mo krvni tlak.
Zloudni oblik skvrenih bubrega prati
izrazito povienje krvnog tlaka, sistolinog
(kad je srani mii zgren) i dijastolinog
(kad je srani mii rairen).
Uz to su bolesnici vrlo blijedi u licu, pate
od poremeaja vida, glavobolje, esto krva
re iz nosa, otkazuje im krvni optok, teko
diu i uope se loe osjeaju. Cesta posljedi
ca bolesti je modana kap.
U urinu ima krvi i mnogo bjelanevina.
Specifina teina urina je mala i slabo pro
mjenljiva. Bolest esto zavrava potpunim
otkazivanjem bubrega, a potom slijedi smr
tonosna uremija. Ako bolest pravodobno
prepoznamo i pravilno je lijeimo, moemo
joj razvoj vremenski znatno usporiti.
Lijeenje
Treba nai uzroke, ukloniti ih i sniziti po
vien krvni tlak. Za to su veinom neizbje
ni odreeni lijekovi. Inae i za ovu bolest
treba se drati prirodnih ivotnih i ljekovi
tih podraaja. U hrani ne smije biti mnogo
soli ili treba da bude gotovo neslana, pre
poruujemo 2 do 3 dana tjedno prijesnu
hranu ili voe. Treba poveati i izluivanje
otpadnih tvari kroz kou, organe za disanje
i crijevo kao pri uremiji.
Upala bubrene zdjelice (pyelitis)

Upala bubrene zdjelice (pijelitis) zarazna je
bolest koju uzrokuju bakterije, a to su vei
nom koli bacili. Uzronik se moe iz mok
ranog mjehura proiriti na mokraovode i
dalje u bubrenu zdjelicu, a isto tako moe
dospjeti do bubrega i preko krvi. Bolest es
to zahvati i bubreno tkivo (pijelonefritis).
Upala bubrene zdjelice moe biti akutna
ili kronina.
Akutna upala zdjelice poinje vruicom
(drhtavicom), eim mokrenjem poveza
nim s peckavim bolovima, osjetljivou na
pritisak i bolovima u predjelu bubrega te
osjeajem teke ope oboljelosti. Bolest es
to prati glavobolja, utuenost, malaksalost i
povraanje. U urinu esto ima gnoja, drugih
tvari uzrokovanih boleu i bjelanevina.
Bolesti i tegobe povezane s kamencima u mokranim organima

()bino kronina upala bubrene zdjelice
poinje pritajeno i pojavljuje se manje bur
no. Uglavnom je ope stanje samo neznatno
poremeeno. Bolesnik malo oslabi, boli ga
glava, a bolove osjea i u leima. Urin jc
obino samo malo promijenjen. Meutim,
kronina upala bubrene zdjelice moe za
hvatiti i bubreno tkivo, a posljedice su
skvreni bubrezi i povien krvni tlak.
Treba spomenuti i upalu bubrene zdje
lice kakva se susree kod trudnica, a razvija
se najee u drugoj polovici trudnoe i na
pada prije svega desnu stranu.
Lijeenje
Bolesnik mora poivati u postelji, pogotovu
pri lijeenju akutne upale bubrene zdjelice,
a s njim treba postupati kao i u drugim za
raznim bolestima. Ni u akutnom ni u kro
ninom oboljenju ne moe sc izbjei lijee
nje lijekovima: antibioticima, sulfonamidima
i slino.
Potrebno izluivanje mokrae moemo
poticati odgovarajuim ajevima koji po
spjeuju mokrenje. To su aj od medvjetke,
od lia breze, vrijeska, zlatne lozice i dru
gih biljaka. Slian uspjeh moemo postii i
odgovarajuim mineralnim vodama.
Bolesnik treba da se hrani normalnom
prirodnom, punovrijednom hranom koja sa
dri malo soli. Danas se umnogome napu
taju posebni oblici prehrane.
Preporuujemo lijeenje vodom ali pri
lagoeno trenutnom stanju: dva puta dnev
no vreu s trinama od sijena na lea ili par
nu kompresu ili kau od krumpira (oblog).
U neakutnim sluajevima preporuujemo
dva do tri puta tjedno kupelj u sjedeem po
loaju s porastom temperature vode ili po
lukupelj s porastom temperature vode, u
oba sluaja s trinama od sijena, zobenom
slamom ili preslicom ili jedanput do dvaput
tjedno parne kupelji u sjedeem poloaju s
preslicom ili trinama od sijena. Da bi se u
kroninim sluajevima noge bolje opskrbile
krvlju, treba i na njih primijeniti postupke s
vodom. U obzir dolaze kupelji za stopala s
ekstraktom smreke s rastuom temperatu
rom vode, a mogu se dodati i trine od si
365
jena ili preslica ili rumarin a dolaze u obzir

i izmjenine kupelji za stopala.
Bubreni kamenci i kamenci

u mokraovodima i mokranom
mjehuru
Bubreni kamenci i kamenci u mokraovo
dima i mokranom mjehuru mogu se razviti
u bubrezima, bubrenoj zdjelici, mokrao
vodima i mokranom mjehuru. Razliite su
veliine; manji su veliine rie, lee ili gra
ha, a vei dostiu veliinu izvodnih otvora
i koraljnih kamenaca koji mogu zauzeti ci
jelu bubrenu zdjelicu; kamenci u mokra
nom mjehuru mogu narasti do veliine ko
kojeg jaja.
Kamenci se razlikuju i po sastavu. Prete
ni dio kamenaca je od mineralnih soli, koje
se normalno pojavljuju u mokrai. Po ues
talosti moemo ih ovako rasporediti: kalci
jeve soli kao to su oksalati, urati (soli mo
krane kiseline) i fosfati, zatim kalcijev kar
bonat (vapnenac), ksantin i cistin.
Cesto ne znamo zato se stvaraju kamen
ci. Ali izvjesno je to povezano s promjena
ma u reakciji urina (ili je urin kiseo ili alkalan), prekomjernim izluivanjem razmjerno
netopivih sastojaka urina: kalcij, oksalati,
mokrana kiselina, ksantin i druge. Pri na
stajanju kamenaca znatnu ulogu imaju: ome
tano izluivanje urina, bakterije, bolesti raz
gradnje (osteoporoza, gubljenje vapnenca iz
kostiju), pogrena prehrana, na primjer ne
fizioloke koliine vitamina D, dugotrajna
boleljivost, a svoj udio moda ima i na
sljedna sklonost.
Bolesti i tegobe povezane

s kamencima u mokranim
organima
Sami kamenci mokranih organa ne uzro
kuju uvijek naroito teke tegobe. One ovise
o veliini i obliku kamenaca, mjesta na ko
jem se nalaze i njihovu djelovanju na oko
licu. Dok se kamenac sam ne zaglavi, vei
nom se pojavljuje samo tup bol i pritisak u
bokovima, napet trbuh, slabost, ponekad i
povraanje. im se pojavi upala, tegobe se
366
poveaju i mogu biti nalik onima pri upali
bubrene zdjelice i mokranog mjehura. Ka
menci u mokranom mjehuru obino otea
vaju mokrenje, a prepoznajemo ih po navali
mokrae i'estom uriniranju; kamenac moe
zaepiti gornji otvor mokrane cijevi te
mokraa ne moe istjecati iz mokranog
mjehura, a kad se kamenac odmakne, mo
krana cijev se iznenada opet otvori.
U urinu se mogu pojaviti i crvena krvna
zrnca, a ako se mokrani organi upale, onda
u urinu ima i drugih tvari, koje karakterizi
raju bolest, a u nekim sluajevima i gnoja.
Jasno je da ponekad u urinu primijetimo i
pokoji izlueni kamenac. Ako se moe, naj
bolje ih je spremiti i dati na pregled.
Rendgenskim pregledom ne mogu se utvr
diti uvijek kamenci u mokranim organima,
jer ih zrake ne razluuju od drugog tkiva.
Ako se kamenac zaglavi u mokraovodu,
nastaje prava bubrena kolika.
Bubrena kolika
Bubrena kolika po pravilu poinje iznena
da vrlo jakim bolovima koji zrae du mo
kraovoda prema mokranoj cijevi, spol
nim organima i bedrima. Mogu trajati ne
koliko sati, ali i po vie dana, i esto su
povezani s drugim pojavama: otkazivanje
perifernoga krvnog optoka (vazomotorni
kolaps), pad krvnog tlaka, bolesnik povraa,
zastaje mu mokraa, ima problema sa stoli
com i ne puta plinove. Prilikom kolika
moe ak i crijevo postati neprolazno (paralitiki ileus), u mokrai ima crvenih kr
vnih zrnaca, a nekad i kamenaca.
K a k o se zatititi od kamenaca mokra
nih organa i kako ih lijeiti. Ako znamo
zato su kamenci nastali, najprije odstrani
mo uzroke. Tako na primjer pri zarazama
mokraovoda ili zaraznim aritima u dru
gim dijelovima tijela treba se pobrinuti da
bubrezi budu dovoljno prokrvljeni ili uklo
niti eventualne poremeaje djelovanja lijez
da s unutranjim izluivanjem i drugo.
Ako utvrdimo vrstu kamenaca, pored
opega prirodnog lijeenja mogu se primije
niti i brojne druge mogunosti lijeenja.
Slabost mokranog mjehura
Pri svakom stvaranju kamenaca treba se

pobrinuti da organizam dobiva velike koli
ine slabijih biljnih ajeva (pogotovu ajeva
za bubrege i mokrani mjehur, ruskog aja,
odgovarajue mineralne vode i druge.) Bo
lesnik mora popiti najmanje dvije litre teku
ine dnevno.
bona, koju uzimamo tri puta dnevno po jed

nu tabletu, a dnevno popijemo i sok od dva
limuna. Lijekove koji otapaju kamence, ta
kozvana otapala, smije propisati i davati
samo lijenik, jer mogu i nepoeljno djelo
vati.
Pri sastavljanju jelovnika treba voditi rau

na o sastavu kamenaca, ali ne treba postupati
pretjerano strogo nego naelno, tako da bo
lesnik dobiva punovrijednu prirodnu hrana
Pri pojedinim vrstama kamenaca treba
postupati ovako.
a) K a m e n a c od kalcijeva fosfata
ili kalcijeva karbonata
Treba izbjegavati ili ograniavati hranu u
kojoj ima mnogo kalcija: mlijeko, sir, jaja,
pinat, celer, paroge, banane, voe, alkalne
mineralne vode.
Prednost treba dati namirnicama koje sa
dre mnogo magnezija, kao to su zobene
pahuljice, grah, graak, kruh od neoljutenog zrna.
Neto nade u uspjeh daje kura s limu
nom samo za fosfatne kamence. Primjena
te kure znai svako jutro treba polako is
piti sok oil 6 limuna, i tom se mjerom po
stie znojenje.
b) K a m e n a c od oksalata
Treba ograniiti ove namirnice: rabarbaru,
pinat, kupus, perin, luk, radi, ogrozd i ri
biz. Samo umjereno je doputeno uzimati i
mlijeko, sir, jaja i ribe.
Prednost treba dati namirnicama koje sa
dre magnezij, na primjer zobene pahuljice,
grah, graak, kruh od neoljutenog zrna i
mineralne vode u kojima je mnogo magne
zija jer magnezij pospjeuje rastapanje kalci
jeva oksalata.
Bubrene kolike uslijed k a m e n c a u

mokraovodima
Veinom su potrebni lijekovi protiv grevi
tih bolova, koje smije propisati samo lije
nik. Olakat e prolazak kamenca ili sprije
iti bolove: polukupelji i kupelji u sjedeem
poloaju obje s porastom temperature vode
i s trinama od sijena ili zobenom slamom ili
preslicom; preporuujemo i parnu kupelj
donjeg dijela tijela. Preporuujemo i klistir
od stolisnika ili kamilice ili podvodnu ku
pelj za crijevne tegobe. Cesto je dobro i
snano gibanje poput jahanja, penjanja ste
penicama i preskakanje konopca.
Lijenik odluuje je li potrebna operacija.
U p a l a m o k r a n o g m j e h u r a (cystitis)
Upala mokranog mjehura ili cistitis esta je
bolest mokranog mjehura. Po pravilu je
uzrokuju bakterije (koli bacili) koji dolaze u
mokrani mjehur izvana. Budui da je kod
ena mokrana cijev kraa, upala mokra
nog mjehura ktxl njih je ea. Mjehur se
moe upaliti i zbog kemijskih podraaja,
koje izazivaju npr lijekovi, mnogo alkohola,
jaki zaini, sol, ili mehanikih podraaja (na
primjer kateter). Bolest se moe proiriti i iz
mokraovoda, jer upala obino zahvati bub
rege, bubrenu zdjelicu, mokraovod i mo
krani mjehur, a pri tome nisu uvijek svi di
jelovi jednako zahvaeni. Zlx>g toga je upala
mokranog mjehura relativno rijetka.
c) K a m e n a c od urata (soli mokrane

kiseline)
Treba se potpuno odrei ili jako ograniiti
ove namirnice: iznutrice ( j > bubrege,
plua, mozak, prsnu lijezdu), ribe, dimljeno
meso, mesne ekstrakte, mesne juhe, mahu
narke, gljive, orahe i drugo.
Ako je u pitanju kamenac od urata, treba
alkalizirati urin. Za to je dobra soda bikar-
Bolesti koje smanjuju otpornost organiz

ma stvaraju povoljno tlo za upalu mokra
nog mjehura. Treba se uvati i prehlada i
hladnih i vlanih nogu.
Upala mokranog mjehura moe biti
akutna ili kronina. U skladu s tim i znaci
bolesti mogu biti i laki ili tei.
Glavni znaci bolesti su: tekoe pri mo
krenju, kao na primjer stalna potreba za
etru
367
mokrenjem i nekontrolirano mokrenje, bo
lovi pri mokrenju ili nakon njega; a u urinu
su uglavnom prisutna bijela krvna zrnca i
bakterije.
Lijeenje
Lijeenje ovisi o tome koliko je bolest teka
i koliko dugo traje. Ovisno o tome treba
upotrebljavati odgovarajue lijekove kao to
su antibiotici, sulfonamidi i drugi. Lijeenje
moemo potpomoi raznim ajevima za
bubrege i mokrani mjehur (vidi Ljekovite
biljke), a dobro djeluje i obian aj od
medvjetka. Isto je tako potrebna i mlijena
hrana i hrana od povra koja nema podraajno djelovanje. Lijeenje vodom treba pri
lagoditi svakom bolesniku pojedinano.
Preporuljive su kupelji u sjedeem poloaju
s porastom temperature vode ili polukupelji
s porastom temperature vode, obje s trina
ma od sijena ili zobenom slamom ili presli
com, a primjenjuju se 2 do 3 puta tjedno.
Dobre su i parne kupelji za donji dio tijela.
Posebnu panju treba posvetiti svim mjera
ma koje poveavaju prokrvljenost nogu, a
to su medu ostalima kupelj za stopala s ras
tuom temperaturom vode s trinama od si
jena ili ekstraktom smreke ili preslice, zatim
izmjenine kupelji za stopala i izmjenina
|X)lijevanja koljena.
Preosjetljivost m o k r a n o g
mjehura
Preteno je ivane prirode. Za nju je karak
teristino neprestano tjeranje na mokrenje,
iako u mokranom mjehuru ima relativno
malo mokrae, i nemogunost mokrenja.
Bolest treba tretirati i lijeiti skupa s cjelo
kupnim ivanim stanjem bolesnika.
Slabost m o k r a n o g m j e h u r a
I kod slabosti mokranog mjehura tegobe
su sline kao kod preosjetljivosti mokra
nog mjehura. To je esto posljedica slabosti
vezivnog tkiva ili slabosti miia stezaa
ua mokrane cijevi; esta je kod ena na
kon tekih poroaja i kod sputenog trbuha.
Bolest nije rijetka ni kod starijih mukaraca.
Zbog slabosti mokranog mjehura moe
368
doi do nekontroliranog isputanja mokrae
veeg ili manjeg stupnja.
Lijeenje
Preosjetljivost mokranog mjehura i njego
vu slabost treba uvijek lijeiti uzimajui u
obradu bolesnika u cijelosti, pri emu treba
i sam bolesnik da aktivno njeguje zdravlje.
Djelotvorne su pogotovo mjere koje pospje
uju protok krvi i jaanjem povoljno djeluju
na stopala i karlicu. Takve mjere su este
kupelji za stopala s rastuom temperaturom
vode s trinama od sijena, izmjenine kupelji
za stopala ili izmjenina djelomina polije
vanja nogu, a pogotovu izmjenina polijeva
nja koljena i bedara. Preporuujemo i sjede e kupelji i polukupelji; u poetku treba da
su samo tople ili da temperatura polako ras
te (s trinama od sijena ili preslicom), a za
vravaju se hladnim polijevanjem.
M o k r e n j e u p o s t e l j i (enuresis)
Pravo mokrenje u postelji ili nona enureza
je pojava nakon tree godine ivota. Uzrok
je nemogunost zadravanja mokrae za vri
jeme sna. To je rjea pojava kod odraslih, a
veinom je treba shvatiti kao odraz obolje
lih ivaca ili teih psihikih poremeaja. Isto
vrijedi i za nehotino pranjenje mokranog
mjehura preko dana.
Uzrok mokrenja u postelji su veinom
psihiki i fiziki poremeaji. Oboljeli poka
zuje neurotino ponaanje i zaostatak razvo
ja na stupnju ranog djetinjstva Neizljeivi
sluajevi su u odreenim uvjetima pove
zani s degenerativnim bolestima. Ali uz
rok mogu biti i organska zbivanja, meu os
talim na primjer rascijepljenost krajnjeg di
jela kraljenikog stupa (spina bifida), boles
ti hrptene modine, neuoene nakaznosti
mokranih i spolnih vodova, upale mokra
nog mjehura, suena udna navlaka kod dje
aka, gliste koje uu u rodnicu kod djevoj
ica i drugo.
Treba provjeriti da li je
dovoljavanje (masturbacija,
to netko mokri u postelji.
bi trebalo dijete kanjavati
niti i pravilno ga odgajati.
moda samoza
onanija) razlog
Ako je tako, ne
nego mu objas
Lijeenje
Pri lijeenju treba najprije utvrditi uzroke i,
ako je mogue, ukloniti ih.
Zatim slijedi ope lijeenje i aktivna njega
zdravlja prilagoena pojedincu. Gotovo uvi
jek u lijeenje treba ukljuiti i psihoterapij
ske postupke lijenika i psihologa (odgojno
savjetovanje) te odgajatelja.
Lijeenje vodom mora najprije obuhva
titi sve one mjere koje refleksnom povezanou djeluju preko stopala na malu zdjeli
cu: 2 do 3 puta na tjedan kupelji za stopala
s porastom temperature vode uz dodatak
ulja od smreke, despika ili rumarina (suges
tivno djelovanje mirisa), a kasnije izmjeni
ne kupelji za stopala ili izmjenino polijeva
nje koljena (moda tuem) ili izmjenino
polijevanje bedara. Postupak dopunjujemo
kupeljima u sjedeem poloaju ili polukupeljima jedanput ili dvaput na tjedan, kojima
dodajemo ista ulja, ili umjesto redovitoga
veernjeg kupanja ukljuimo potpunu ku
pelj kojoj dodamo ulje od hmelja (35 do
36C, 12 minuta), a kupelj ne zavrimo
hladnim postupkom nego odmah legnemo
u postelju.
Treba voditi rauna i o sljedeem: bo
lesnik ne smije poslije podne uzimati nikak
ve tekuine, povre, voe, salate, a prije sve
ga ne krumpir, jer to tjera na mokrenje.
Kapi (tinkture) od gorkih trava (15 do 20
kapi) ili ulje gospine trave na eeru (5 do
8 kapi) ne djeluju samo sugestivno.
Ako bolesnik mokri u postelji, treba ga
nou buditi. Treba ga potpuno razbuditi, da
ne mokri u polusnu. Ako ga probudimo
prekasno, neka mokri jo jedanput i presta
ne potpuno razbuen. Neka spava na strani,
ne na leima. Ako je potrebno na to ga treba
prisiliti runikom vezanim u vor na leima.
Najvanije je ne kanjavati bolesnika! Po
trebno je mnogo strpljenja, jer se tako goto
vo uvijek postie uspjeh.
Bolesti p r o s t a t e
Poveanje (hi|x:rtrofija) prostate esto se
pojavljuje u starijim godinama, uglavnom
nakon pedesete. Kad govorimo o poveanju
Upala prostate
prostate rije je o dobroudnom bujanju
normalnog tkiva. Uzrok se za sada jo ne
zna. Poveanje moe obuhvatiti cijelu lijez
du ili samo srednji reanj ili samo bone renjeve i ne uzrokuje uvijek tegobe.
Tegobe ponu kad se polako povea pri
tisak na mokranu cijev. Od toga koliko po
veana prostata pritie na mokranu cijev,
ovise i vie ili manje izraene tegobe pri uri
niranju.
U poetku mokrenja mokraa potec tek
nakon duljeg ekanja i napinjanja, i to pola
ko u prekinutim mlazevima, iako bolesnik
osjea potrebu za mokrenjem. Kasnije mo
kraa poinje zastajati u mokranom mje
huru, jer se on ne isprazni potpuno. Miii
mokranog mjehura zadebljaju. Sto vie
mokrae zastaje u mjehuru, to je vea opas
nost od infekcije koju uglavnom izazivaju
koli bakterije. Zastajanje mokrae s vreme
nom oteuje bubreno tkivo, te bolest na
kraju dovede do uremije.
Lijeenje
Poveanu prostatu mora uvijek lijeiti lije
nik.
Lijeenje moemo korisno pospjeiti od
govarajuim prirodnim ivotnim i ljekovi
tim podraajima.
Svrha prirodnih ivotnih i ljekovitih po
draaja je spreavati prehladu i pospjeiti
pranjenje mjehura. Savjetnik G. Bier je do
bro savjetovao: Treba se uvati hladnih
nogu, hladne stranjice (ne sjedati na hlad
no) i hladnog pia. To moemo jo dopu
niti estom primjenom kupelji za stopala s
porastom temperature vode s trinama od si
jena ili preslicom, a kasnije radimo moda
izmjenine kupelji nogu ili ak izmjenino
jx>lijevanje koljena. Dva puta na tjedan stav
ljamo na lea i krsni predio vreicu s trina
369
ma od sijena, a dva do tri puta na tjedan
primjenjujemo kupelji u sjedeem poloaju s
porastom temperature vode ili polukupelji s
porastom temperature vode, u oba sluaja s
trinama od sijena, ovsenom slamom ili pre
slicom.
Dosljedno izbjegavamo hladna pia, pije
mo to manje alkohola, ne pijemo estoka
alkoholna pia. Hrana mora biti dobro sa
stavljena, ne previe zainjena, prirodna i
puno vrijedna.
U p a l a p r o s t a t e (prostatitis)
Upala prostate je esto posljedica upale koja
se proiri iz mokrane cijevi, pogotovu u
sluaju gonoreje (tripera) a i kod nespecifi
nih zaraza, na primjer pri kateterizaciji. Bo
lest mogu uzrokovati i upale koje se proire
od upalnih procesa zadnjeg crijeva, a moe
biti i posljedica tuberkuloze.
Upala moe biti akutna ili kronina. U
skladu s tim su i znaci bolesti.
Znaci bolesti
Kod akutne upale prostate bolesnik ima
blagu vruicu i esto se ali na titanje u
meici, osjea poveanu potrebu za mokre
njem, bolove dok mokri, a bolovi zrae u
ekstremitete od krstae do stopala.
Pojave nisu mnogo izraene pri kroni
noj upali prostate. Zato nisu rijetki ni pore
meaji spolnih funkcija, na primjer esti
bolni izljevi sjemena i impotencija (spolna
nemo).
Lijeenje se mora upravljati prema uzroci
ma. Cesto je potrebno lijeenje lijekovima
koje propie lijenik dopunjavati i prirod
nim lijeenjem kao pri poveanju (hipertro
fiji) prostate. Ako nastupi akutno oboljenje,
treba poivati u postelji kao kod drugih za
raznih bolesti.
Poremeaji metabolizma,
izmjene tvari
Izrazom metabolizam ili izmjena tvari oznaujemo sve procese koji u organizmu imaju za
dau izluiti ostatke potroenih tvari, nadomjestiti ih novima, a uz to osloboditi energiju za
djelovanje organizma Prema tome izmjena tvari obuhvaa cjelokupnu izgradnju i razgradnju
koja se odvija u organizmu. U tim procesima sudjeluju hranjive tvari, graevne tvari i ener
getske tvari; to su masti, ugljikohidrati i bjelanevine. A za pravilan tok metabolizma nune
su soli, vitamini, tvari u tragovima, tvari za rast, i voda kao neizbjeno sredstvo za prenoenje
tvari, (vidi Anemuellen Prehrana i dijeta).
Razlikujemo vanjsku i unutranju izmjenu tvari.
Vanjsku izmjenu tvari obino nazivamo probava. Poinje unoenjem hrane kroz usta,
nastavlja se brojnim procesima u probavnom traktu, a zavrava kad crijevna stijenka iz
dvoji i apsorbira tekue i topive hranjive sastojke a neprobavljeni ostaci se izlue. Hra
njive tvari, soli, vitamini i voda se oslobode i tako promijene da mogu prijei u krv i
tekuine u tkivima. Ve u vezi s vanjskom probavom moe se pojaviti cijeli niz pore
meaja. Ako, na primjer, slabim vakanjem, moda zbog pokvarenih zuba ili zato to jedemo
previe halapljivo, ne savaemo dovoljno hranu, eeri i drugi ugljikohidrati se ne raz
grade. U eluanom soku, naime, nema tvari koje bi mogle razgraditi i ugljikohidrate. Pre
raditi ih mogu tek crijevni sokovi. Ako ve prvi stupanj razlaganja ugljikohidrata ne tee
pravilno, u spomenutom sluaju zbog slabo savakane hrane, u crijevima se pojavi vrenje,
a u sluaju nedovoljne razgradnje bjelanevina govorimo o gnjiljenju u crijevima (vidi
Vrenje i gnjiljenje).
Unutarnja izmjena tvari poinje tako da stanice organizma dobiju hranjive tvari, soli i
vitamine koje su sokovi i krv dobili iz probavnog trakta. Tvari krue preko krvi i sokova
te kroz tanke stijenke stanica prodiru u unutranjost stanica. To prelaenje topljivih tvari na
zivamo osmoza. Preradu tvari u stanicama nazivamo stanina izmjena tvari ili unutarnja
izmjena tvari (stanini metabolizam).
Poremeaji u unutarnjoj izmjeni tvari mogu biti raznovrsni. Izvana ih vidimo prije svega
kao neadekvatnu preradu hranjivih tvari, soli i vitamina. Masti i eeri se u izmjeni tvari op
enito prerauju tako da kao krajni produkti izmjene tvari ostaju samo ugljini dioksid i voda
Ako je tijelo zdravo taj se ostatak u potpunosti izluuje kroz plua, kou i bubrege. Ali ako
u toku prerade ili razlaganja nastanu poremeaji, oni se ispolje kao gojaznost ili mravost;
Uslijed neadekvatnog prometa eera i drugih ugljikohidrata pojavljuje se eerna bolest (dia
betes mellitus).
Prerada i izluivanje bjelanevina je sloen proces. Kao krajnji produkt izmjene tvari na
staju mokrana kiselina i mokraevina. Openito se izluuju samo kroz bubrege, a manje ko
liine i kroz kou. Poremeaji u prometu bjelanevina meu ostalim uzrokuju kostobolju
(ulozi, giht).
Svaka bolest u organizmu je povezana s poremeajima izmjene tvari.
Poznati su nam i sluajevi poremeaja izmjene tvari, kod kojih su zbivanja u izmjeni tvari
na tipian nain poremeena i time odreuju bolest i njezin tok.
Takve su na primjer gojaznost, pretjerana mravost, mravost uslijed bolesti, ulozi i e
erna bolest.
Gojaznost uslijed poremeenog djelovanja lijezda

Gojaznost
Izrazima gojaznost, pretilost ili adipoznost
(adipositas) oznaujemo nenormalno pove
anje koliine masnog tkiva na cijelom tije
lu, a i na unutarnjim organima takoer (na
primjer jetri, oko srca i u njemu) ili po po
jedinim dijelovima tijela.
Masno tkivo se u poetnoj fazi nakuplja
na onim dijelovima tijela gdje i kod zdravog
ovjeka ima masnog tkiva na primjer ispod
koe. Ali mnogi dijelovi tijela ostaju i kod
najteeg oblika bolesne gojaznosti bez mas
nog tkiva, na primjer vanjski spolni organi,
vjee i usne koljke.
Prema nastanku razlikujemo dvije vrste
gojaznosti, jednu uslijed neumjerene prehra
ne, a drugu uslijed poremeaja djelovanja
lijezda s unutranjim izluivanjem.
Gojaznost uslijed neumjerene
prehrane
Dugotrajno i neprestano prekomjerno ui
vanje hrane dovodi do gojaznosti. To se do
gaa jo bre ako se ovjek premalo giba.
Dovoljno je samo malo, ali trajno prijei po
trebnu koliinu hrane da se pone nakuplja
ti masnoa. Tko svakog dana popije samo
etvrt litre mlijeka ili pola litre piva vie od
potrebnih mu kalorija, ili pojede 25 grama
maslaca, u jednoj e godini poveati svoju
tjelesnu teinu za 8 kilograma. Taj oblik go
jaznosti je est pogotovu kod ljudi koji ive
u blagostanju, ili kod onih koji su ranije bili
fiziki aktivni, pa su to iznenada prestali biti
(na primjer sportai koji prestaju trenirati).
Kod mnogih ljudi gojaznost poinje nakon
to kupe auto.
Ako u razgovoru pitamo pacijente kako
se hrane, mnogi e nam rei da jedu malo,
ali se ipak neprestano goje. To veinom nije
istina; jer, kao to malo potanja kontrola esto
pokazuje, jedemo vie nego to je potreb
no, pogotovu ako pratimo pripravljanje hra
ne, i drugo, pacijent veinom nita ne govo
ri o onim sitnicama koje pojede izmeu re
dovitih obroka, na primjer slastice, napitke
i drugo. Zatim, kad je ve dostignut odreen
stupanj gojaznosti, moe ve i potpuno mali
371
dnevni viak hrane poveati gojaznost ili je

bar odrati u jednakoj mjeri. Pri tome vanu
ulogu ima alkohol, pogotovo u obliku piva,
u kojem uz tri ili etiri postotka alkohola
ima jo mnogo ugljikohidrata. Ljudi koji re
dovito piju mnogo piva uvijek se jako udeb
ljaju. Tome doprinosi i alkohol koji ovjeka
umara i ini ga lijenim, a time se gojaznost
jo poveava. Vrlo je teko lijeiti gojaznost
uslijed neumjerene prehrane ako pacijent
a to nije rijedak sluaj - nema potrebnu
volju da svoj nain ivota i prehrane potpu
no promijeni, a to je nuno za uspjeh. Sred
stva za mravljenje o kojima esto itamo u
novinama preteka su i mogu nakoditi. Di
jeta je bezuvjetno potrebna; ona mora obuh
vaati preteno biljnu hranu, a moraju ot
pasti i svi meuobroci. Bolesnik koji pati od
gojaznosti ne moe trajno ozdraviti ako se
ne zna savladati, ako se ne zna odrei.
Gojaznost uslijed
p o r e m e e n o g djelovanja lijezda
s unutranjim izluivanjem
Tu vrstu gojaznosti nazivamo i bolesna pre
tilost, a izazivaju je poremeaji u djelovanju
lijezda s unutranjim izluivanjem. To su:
titnjaa, paratireoidea, modani privjesak
(hipofiza), eer (epifiza) i guteraa, koja
ima posebnu ulogu u eernoj bolesti. Ako
su te lijezde finog djelovanja ve po prirodi
manjkave ili se dugotrajnim nepravilnim
nainom ivota, ili nepravilnom prehra
nom, otete, nastaju poremeaji u njihovu
djelovanju (i meusobnom djelovanju), a po
sljedica toga je gojaznost. To uzrokuje pogo
tovu nepravilno djelovanje titnjae, spolnih
lijezda i modanog privjeska. Poznati su
oblici gojaznosti kod kojih ve od poetka
moemo znati koja lijezda ih je uzrokovala
svojim poremeenim djelovanjem. Kod tak
vog oblika gojaznosti treba pomoi lijekovi
ma koji odreene lijezde potiu na bolji rad
ili nadoknauju tvari koje nedostaju; u tak
vim sluajevima nije dovoljno samo prirod
no lijeenje. Inae mnogo moemo postii
pravilnom dijetom i prirodnim lijeenjem
pri poremeajima rada lijezda, ali ako li-
372
jezde vie ne djeluju, tijelo ne moemo os
loboditi pretjerane masnoe samo prirod
nim lijeenjem. Moramo, meutim, znati da
hormonski preparati nisu u tom sluaju
pravi lijekovi, jer ni oni ne mogu izlijeiti
bolesne lijezde. Hormonski lijekovi su u
stanju samo odravati organizam u ivotu,
pa su zapravo nuno zlo, kao na primjer
pri operacijama raka ili nekim drugim bo
lestima.
Pogreno je ako gojazni ljudi nepromilje
no upotrebljavaju razne hormonske lijekove
za mravljenje. Njih moe propisati samo li
jenik.
Znaci bolesti
Najprije se neprirodno povea tjelesna tei
na. Oko 85 kg kod mukaraca srednje visine
i 75 kg kod ena srednjeg stasa ve su znaci
bolesti. Za izraunavanje tjelesne teine
moe se uope upotrebljavati Brocasova
formula; tjelesna teina = cm iznad sto izra
eni u kilogramima 102; 175 cm visok
mukarac moe, dakle, imati 75 kg 107 =
67,5 do 82,5 kg. Teina pojedinca moe se
znatno mijenjati.
Cesto ujemo da se to odreuje i na dru
ge naine, ali ta se mjerenja ne oslanjaju na
promatranja, nego ih donosi ili moda ili im
je pozadina komercijalna (proizvoai sred
stava za mravljenje).
Jo jedanput naglaavamo da je prevelika
koliina masnog tkiva uvijek znak bolesti.
Uistinu zdrav i aktivan ovjek nema suvi
ne masnoe.
ovjek koji ima mnogo masnog tkiv?
esto ima vrlo slabo razvijenu muskulaturu,
brzo se umori i usope, jer je njegovo srce
uslijed prevelike tjelesne mase uvijek opte
reenije nego kod vitkog ovjeka; a moe i
samo srce biti proeto masnim tkivom te ne
moe dovoljno dobro raditi. Zbog toga se
uz proirenje srca pojavljuju i oboljenja ila.
A ako uz to ovapne i arterije, a krvni tlak
je povien, postoji opasnost da srce ne uz
mogne zadovoljiti potrebe, pogotovu ako
organizam iznenada mora vie raditi, kao na
primjer pri operacijama, upali plua i dru
gim bolestima ili pri tekim tjelesnim opte
Poremeaji metabolizma, izmjene tvari

reenjima. Glavni uzrok veem obolijevanju
i smrtnosti debelih ljudi jesu este bolesti
srca i krvnog optoka; takvi ljudi esto obo
lijevaju od infarkta srca, obolijeva im srani
mii, imaju povien krvni tlak, kap, ovapnjenje ila, trombozu i emboliju, a i eernu
bolest.
Debeli ljudi ive prosjeno deset godina
manje. A gojaznost i bolesti koje ih prate
esto uzrokuju i prijevremeni invaliditet.
Lijeenje gojaznosti
Kneipp je rekao neto naelno o lijeenju go
jaznosti: Debeo ovjek je slabi kojega tre
ba ojaati, zbog ega ga treba lijeiti postup
cima koji jaaju cijeli organizam. Tijelo gojaznog ovjeka je spuvasto i mlitavo te ima
suvinih tvari. Stoga hidroterapija mora uk
lanjati te tvari da bi organi opet postali nor
malni. Naprotiv, organizmu ne smijemo
oduzeti potrebnu hranu jer je potrebna za
regeneraciju cjelokupnog organizma i samo
s dobrim djelovanjem moe se odvijati brza
izmjena tvari i odstranjivati suvine tvari.
Zbog toga je potrebna hrana koja daje do
bru krv i odrava tijelo u snazi. Izbjegavaj
mo tekuine koliko god moemo osim kad
smo edni, a izbjegavati treba i pia i jela
koja uzrokuju e.
Iz daljnjeg Kneippova originalnog prikaza
vidimo da se njegov nain lijeenja gojaz
nosti potpuno razlikuje od dananjih naina
lijeenja. Ne moemo rei da Kneippov nain
nije bio originalan i dosljedan. On je tada
njim nainima lijeenja prigovarao a u biti
to vrijedi i za sadanje - da djeluju samo
simptomatino; u ovom sluaju to znai da
samo smanjuju teinu, a kure mravljenja
poveavaju konstitucijsku i opu slabost or
ganizma a da ne otklanjaju osnovne tegobe
koje uzrokuje tee poremeena izmjena tva
ri. Nakon takvih kura bolesnik ubrzo tei
opet onoliko koliko je teio i prije.
U tom Kneippovu gledanju nalazimo neto
naelno: ona mjera koja ne poveava pri
rodnu snagu, u biti ne djeluje na bolesna
stanja nego ih ak pogorava. Prema Kneippu treba uvijek jaati sve ivotne snage, ina
e se postiu samo trenutni i simptomatini
Gojaznost uslijed p o r e m e e n o g djelovanja lijezda

uspjesi, a ne trajni, i ne moemo sprijeiti
povratak bolesti. Prema tome, osnova
Kneippova lijeenja je jaanje ivotnih sna
ga, a ona vrijedi i danas.
Kneipp je smatrao da pri mravljenju tre
ba jesti dobru i uistinu hranjivu hranu.
Time nije mislio na luksuznu graansku
hranu nego na onu koju jo i danas na
zivamo prirodna punovrijedna hrana; mis
limo prije svega na prirodne namirnice,
pogotovu kruh pravljen od brana od ci
jeloga mljevenog zrna, na prijesnu hranu
bogatu vitaminima, povre, salatu, voe,
mlijeko i mlijene proizvode i vrlo malo
krtog mesa, ne jake zaine, a prije svega
malo soli i malo tekuina. Uz to je Kneipp za
pie preporuio jabuni sok.
Usput treba spomenuti da Kneipp u svoje
doba nije znao o dijeti onoliko koliko mi
znamo danas. I u vezi s prehranom Kneipp
je bio dijete svoga vremena, dok su jo tri
etvrtine cjelokupnog stanovnitva ivjele
po selima i manjim mjestima i hranile se
prirodnim proizvodima (a u svakom sluaju
je morao ustati protiv predugoga kuhanja i
preporuivao je hranu kuhati na pari). Pre
hrana se tada nije ovako mijenjala i promi
jenila kao danas kad veina ljudi ivi u gra
dovima zbog ega se namirnice moraju
konzerviranjem i prepariranjem uiniti po
stojanijim, mada im time oduzimamo mno
go vrijednosti. Kneippovo naelo o prehrani
bilo je vrlo jasno: Hrana treba biti uistinu
jednostavna, hranjiva i prirodna. To jo i
danas vrijedi u potpunosti, uz sve novine
to su ih unijela suvremena istraivanja.
Kao osnovu za lijeenje gojaznosti treba
uzeti sposobnost organizma da se prilagoava na mjere koje namjeravamo poduzeti.
Ne smije se zaboraviti Kneippova opomena:
Upozoravam vas na opasnost od preeste
upotrebe vode prejakim mjerama. Ono to
bi inae ovjeku moglo pomoi i koristiti,
pretvori se u tetu, a bolesnikova nada u
strah i jezu . . . Najdjelotvorniji i najpouzda
niji uspjeh u lijeenju vodom postie onaj
koji je zna upotrebljavati to jednostavnije i
blae.
373
Nadalje, dobre su zrane kupelji, suna

nje, tjelesne vjebe, hodanje, masaa i sve
druge prirodne mjere koje e opet ojaati
oslabljene prirodne snage.
Jasno je da ovjek koji pati od gojaznosti
ne smije previe sjediti, leati ili spavati.
Ako u podne mora malo poivati, neka leg
ne samo malo prije ruka, neka po noi ne
spava vie od 8 sati, ako nije rije o izuzet
nim sluajevima.
Bitno ega se treba pridravati pri lijee
nju gojaznosti sabrano je u sljedeih deset
zapovijedi:
1. Uivanje hrane mora se poklapati s po
tronjom hrane. Tko manje fiziki radi
ima potrebu za manje kalorija nego
onaj tko naporno radi. Za prvoga je do
voljno oko 2.000 kalorija na dan, a dru
gi moe potroiti i do 5.000 kalorija
(100 g ugljikohidrata = 410 kalorija,
100 g bjelanevina je takoer 410 kalo
rija, 100 g masti je 930 kalorija).
2. Nije u pitanju samo razgradnja masti i
uklanjanje masti nego i jaanje svih i
votnih snaga. U tu svrhu mogu koristiti
svi ivotni i ljekoviti podraaji.
3. ovjek ne smije biti jednostran! I u go
jaznosti je potrebna strogo odmjerena,
pametno izabrana, punovrijedna pri
rodna hrana koja ima malo kalorija.
4. Ne smije se pregladniti. Zato u jelovnik
treba unijeti i hranu koja daje osjeaj
punoe i sitosti, a ne deblja. Po potrebi
su doputeni i manji meuobroci u ko
jima treba biti voa, kruha od brana
mljevenog od cijelog zrna, posnog
mesa, salate i slino. Ako je u meduobrocima tolika koliina kalorija koju bi
trebalo uzeti u obzir, treba je odbiti od
jednog od glavnih obroka.
5. Dnevna koliina masti ne smije prijei
50 g. Ne smiju se zanemariti ni masti
sadrane u siru, u mladom kravljem
siru, posnom mesu, ribama i jaji
ma. Treba jesti samo visokovrijedne
masti, pogotovu ulja koja se preaju
hladna (laneno, kukuruzno, suncokretovo i maslinovo). U mastima je dvaput
374
vie kalorija nego u bjelanevinama i
ugljikohidratima.
6. Na kilogram tjelesne teine smijemo
dnevno pojesti samo 1 gram bjelanevi
na. Odgovarajue visokovrijedne bje
lanevine nai emo u obranom mlije
ku i proizvodima od njega (mlaenici,
nemasnom kravljem siru, nemasnom
zrelijem siru, jogurtu, bio-jogurtu), u
posnom mesu i ribama (u 500 grama
posnog mesa ili 100 grama obranog
mlijeka u prahu ima oko 100 grama
bjelanevina).
7. Od ugljikohidrata upotrebljavamo
samo visokovrijedne, kao to su na pri
mjer kruh od brana mljevenog od ci
jelog zrna, brano mljeveno od cijelog
zrna (u kojem su i mekinje), neljutena
ria. Sto je brano bjelje, to je loije.
Krumpir bi trebalo jesti samo priprav
ljen u ljusci. eer treba ograniiti u
prehrani, a isto tako i sve vrste alkoho
la jer u njemu ima vrlo mnogo kalorija
i izaziva zamor u ovjeku.
8. Zabranjeno je jesti: bombone, slastice,
torte, ulupano vrhnje, sladoled, visokokalorine juhe, masne kobasice, mnogo
soli i tekuine.
9. Pred obrok - ne nakon njega jedimo
voe, salate i prijesnu hranu. Preporu
ujemo jedan ili dva dana na tjedan uz
imati samo voe ili sokove, krumpir
pripravljen u ljusci ili voe i riu ili
voe i obrano mlijeko.
10. Po pravilu trebalo bi pola sata prije jela
poivati podignutih nogu; samo u izu
zetnim sluajevima smijemo poivati i
nakon obroka.
Nenormalna mravost
i iznurenost
I mravost moe biti nezdrava, iako ima i
mravosti koja se lijepo uklapa u zdrav i
vot. U tom sluaju je konstitucija naslijee
na i ovjek se dobro osjea. Uglavnom je
ak vrlo otporan i izdrljiv. Mravost moe
biti i posljedica modnih tokova, a nastaje i
odri se zbog trajno nedostatne prehrane. U

takvom sluaju mravost teti zdravlju i
radnoj sposobnosti.
Svatko se mora potruditi da postigne i
odrava tjelesnu teinu koja najbolje odgo
vara njegovoj konstituciji i njegovim uvjeti
ma ivota, jer tjelesna teina ovisi o mno
gim posebnostima pojedinca (vidi i Brocasovu formulu pri gojaznosti).
Spreavanje i lijeenje
nenormalne mravosti i iznurenosti
U poetku se zaudimo da je Kneipp lijeio
mravost i gojaznost prema jednakim os
novnim naelima. Ali Kneipp se nije borio
protiv gojaznosti ili pretjerane mravosti,
nego je lijeio predebelog ili premravog
ovjeka kod kojega nije bilo sve u redu s iz
mjenom tvari. U oba sluaja je naime po
trebno na slian nain stimulirati snage or
ganizma, ojaati ih i ukloniti smetnje koje su
se u organizmu pojavile zbog gojaznosti ili
nenormalne mravosti. Ako ivotne snage
gojaznog ovjeka ojaaju, znai da razgrad
nja masti opet tee pravilno. Ako ivotne
snage premravog ovjeka ojaaju, znai da
je poela izgradnja tvari od kojih je sastav
ljeno tijelo. Prema tome, svrha lijeenja ne
smije biti da ovjek postane debeo i utovljen, nego se treba prirodnim lijeenjem po
truditi da se ojaa cjelokupan organizam.
Ako poremeaji u djelovanju lijezda s unu
tranjim izluivanjem uzrokuju mravost ili
iznurenost, pri lijeenju mora pomagati li
jenik odgovarajuim hormonskim lijekovi
ma. Isto vrijedi ako bolest potjee od psihi
kih smetnji. U takvom sluaju esto nije mo
gue izbjei lijeenje koje e provoditi psi
hoterapeut.
Probavni trakt ne smijemo previe opte
reivati, zbog ega obroci moraju biti mali
ali sadrajni; to- znai da hrana mora biti
pravilno izabrana, u poetku moda samo
sokovi, voe i povre. Sve to neposredno
deblja neprimjereno je i mravom ovjeku
isto kao i debelome. Kod mravog ovjeka
se u poetku esto pojave probavne smetnje
kad prehranu pokuavamo usmjeriti u pri
rodnom smislu. Ali te tegobe moemo
vrednovati slino kao miine tegobe ov-
Seerna bolest
jeka koji nije navikao na fizike vjebe. Zbog
toga ne treba odustati od odreenog cilja,
ne treba se smjesta vraati na pogrenu pre
hranu, nego izdrati kao u sportskom tre
ningu, potruditi se i vjebom prevladati te
gobe.
Situacija je drugaija ako su pomanjkanje
teka, otpor prema jelu i probavne smetnje
psihiki uvjetovane, to se nerijetko dogaa.
U takvom sluaju najprije razumno pokua
vamo uvesti prirodno lijeenje, nastojimo
poboljati ope stanje i smiriti ivce te tako
ovjeku uliti novu snagu i povratiti raspo
loenje. im se stanje malo pobolja, treba
uvesti punovrijednu hranu koja gradi.
Vrlo je vano ostaviti puenje za vrijeme
lijeenja nezdrave mravosti. esto ovjek
gubi snagu i mravi upravo zbog dugogo
dinjeg puenja. Meutim, nerijetko se doga
a i to da lijenik ne shvaa puenje kao
glavni uzrok bolesti; veina pacijenata krije
od lijenika tu svoju lou naviku jer ne eli
prestati puiti. Ako se utvrdi da je puenje
uzrok mravosti, treba ga potpuno izostavi
ti, a rezultati lijeenja se onda ubrzo poka
u u poveanju teine. Lijeenje eluanih i
crijevnih smetnji, koje obino prate bolest,
smanjujemo upotrebom gorkih ljekovitih bi
ljaka. Bolesnik mora svaki dan popiti alicu
aja od pelina ili stolisnika, mora ga piti na
gutljaje, a dobre su i kapi od iirota. Snagu
ovjeka koji mravi moemo povratiti i pra
vilnim lijeenjem vodom, ime mu moemo
poveati opi kapacitet. Razumije se da na
roito pri lijeenju hladnom vodom treba
uvijek voditi ozbiljno rauna o grai svakog
pacijenta posebno. Za lijeenje mravosti jo
manje dolaze u obzir ope vaee mjere
nego za lijeenje gojaznosti. Lijenik mora
individualno pristupiti svakom bolesniku i
izbjegavati sve ono to ga iznuruje. Openi
to je primjereno ovo: jutarnje zrane kupelji
u sobi koje se smjenjuju s potpunim kvae
njem (kvaenjem cijelog tijela); jedanput ili
dvaput na tjedan stavimo oblog na trbuh ili
parnu kompresu; u podne, ako moemo,
stavljamo oblog na trbuh ili povoj na lea,
koji treba da je hladan ili topao ovisno o
375
fizikom stanju bolesnika. U obzir dolazi i
oblog odozgo (bolesnik lei na leima, a
oblog obuhvaa prednju stranu trupa). Kas
no poslije podne primjenjuju se kupelji za
ruke, a uveer ili oblog na trbuh ili izmje
nina kupelj stopala ili topla troetvrtinska
kupelj s ljekovitim biljem, a izmeu toga
topla kupelj u sjedeem poloaju s ljekovi
tim biljem. Mnogim bolesnicima koristi ho
danje po vodi u pliaku. Naravno, dobra je
i razumna upotreba zraka i svjetlosti, ali ne
smije se zaboraviti ni gibanje i odmor. Mr
avim ljudima koristi leanje i spavanje, ako
mogu, nakon glavnog obroka.
eerna bolest (diabetes mellitus)
eerna bolest je kronina bolest cjelokup
noga endokrinog sistema (lijezda s unutra
njim izluivanjem) i s njim tijesno poveza
noga vegetativnog ivanog sistema, koja
nastaje na nasljednoj osnovi. U sreditu
je uvijek nedovoljno djelovanje stanica Langerhansovih otoia u pankreasu, jer njiho
va izluevina odluuje o metabolizmu ee
ra (prema prof. Bertramu). Drugim rijeima:
eerna bolest je poremeaj metabolizma, za
koji je karakteristina nedostatna prerada
ugljikohidrata, kako se znanstveno zovu e
eri, krob i srodne tvari. O pravilnom pri
manju i ureenom troenju tih tvari u or
ganizmu umnogome ovisi hoe li ovjek
biti zdrav ili ne.
Kad se normalno odvija izmjena tvari,
ugljikohidrati koje pojedemo, dakle prete
no monosaharidi i polisaharidi, probavom
se pretvore u groani eer. Taj eer moe
prolaziti kroz crijevnu stijenku u krv a pre
ko nje u pojedine stanice gdje sagorijeva.
Neiskoriteni eer se uz pomo inzulina
gomila u jetri i miiima kao krob nazvan
glikogen. Djelovanje drugog hormona, to
jest adrenalina nadbubrenih lijezda, uzro
kuje da jetra prema potrebi isputa u krv to
liko eera da ga u njoj ne bude vie od
0,122, to jest 120 mg u gramu krvi. Krv do
prema eer u stanice, a organizam ga upo
trebljava za pogonsko gorivo. eer je tvar iz
koje organizam dobija energiju za rad miia
376
i organa; obino sagori oslobaajui energi
ju u kemijskim procesima koji se odvijaju u
stanicama.
Ali pri poremeaju izmjene tvari, eerne
bolesti, eer ne izgorijeva pravilno, kao to
smo ve rekli, ili se ne deponira pravilno i
u krvi ga ima previe. U stanicama moe iz
gorjeti samo dio toga eera; budui da se
gomila u krvi, izluuje se neprestano ili
samo povremeno s mokraom, dok ga tu u
normalnim prilikama nema. Ako, dakle, na
emo eer u mokrai, to veinom znai da
ga u krvi ima vie od 0,121 U nekim slu
ajevima se eer pojavljuje u mokrai, a da
se koliina eera u krvi ne poveava. U
tom sluaju bubrezi ne rade kao to bi mo
rali, a u mokrai nalazimo i druge tvari, na
primjer bjelanevine; one upozoravaju na
nezdrava zbivanja u organizmu.
Poremeaji u metabolizmu eera i izlu
ivanje koje nastaje zbog njih mogu biti po
vremeni ili trajni.
eerna bolest je esta. Veinom je nala
zimo kod ljudi srednje dobi, vie kod mu
karaca nego kod ena. Obolijevaju meutim
i stariji i mlai ljudi, a rijetka je kod djece.
eerna bolest je bolest ljudi koji ive u bla
gostanju, ljudi koji openito dobro i mnogo
jedu. U toku rata je bila mnogo rjea kad je
hrane bilo malo i nije bila masna. Treba
spomenuti nasljednu dispoziciju za eernu
bolest i cesto obolijevanje u porodinom
krugu. Panju pobuuje i to da se eerna
bolest esto pojavljuje istodobno s gojaznou, ulozima i ovapnjenjem ila, ili su te bo
lesti u bolesnikovoj porodici ee.

se toliko povea da i sam to opazi. Uz to se
veinom javlja velika e; ona moe boles
nika jako muiti i esto je najizraenija te
goba. Na kraju se i koliina mokrae bitno
povea, a kako bolesnici kau, potreba za
mokrenjem esto ometa noni odmor. Ja
sno je da nisu svi ti znaci uvijek posljedica
eerne bolesti, ali kad se pojave treba na
nju pomisliti. Stoga je pametno dati pre
gledati mokrau i krv i to ne samo ujutro
nego vie puta preko dana, jer u sluaje
vima lakeg oboljenja u mokrai nema
uvijek eera.
Ako lijenik utvrdi da je poviena razina
eera u krvi, ne valja odmah bolesniku rei
da ima eernu bolest i da e do kraja ivo
ta morati ivjeti s tom neizljeivom bolesti.
Bolesnik moe stei dojam da je eer u
mokrai ve od poetka lo znak. Pone se
promatrati i esto ubrzo naui kako odre
ujemo eer u mokrai i kako utvrujemo
njegovu koncentraciju. Tako epruveta po
stane barometar bolesnikovog raspoloenja
koje se mijenja prema koliini eera u mo
krai. Bolest razliito utjee na dijabetiare.
Neki kau: sve je izgubljeno, jedi i pij koliko
ti prija; kad doe kraj, doe. Drugi bolesnici
su zabrinuti, pred sobom vide samo tamnu
budunost, jedva se usuuju to pojesti jer
se boje da e se koliina eera u krvi po
veati. Dakako, ni jedni ni drugi nisu u pra
vu.
Ali naslijeena dispozicija jo ne znai da

se mora oboljeti od eerne bolesti, osim
ako se ne radi o vrlo tekom nasljednom
optereenju.
eerna se bolest mora uvijek ozbiljno

shvatiti. Ipak nismo tako nemoni kako se
esto misli. Dijabetes moe biti opasan ako
bolesnik doe u pogrene ruke ili ako u
svojoj sredini ne nae dovoljno razumijeva
nja. Pravilno lijeenje i briljivo odabrana i
provedena prehrana osnovni su uvjeti da
dijabetiar ostane sposoban za rad.
Znaci eerne bolesti

Prvi znaci se esto pokau vrlo sporo i po
pravilu nisu ba karakteristini: ovjek mr
avi, psihika mu se sposobnost smanjuje,
neraspoloen je, boli ga glava i osjea bolo
ve u tijelu na mjestima koje oivavaju po
jedini ivci. Iako neprestano mravi, boles
nik obino ima vrlo dobar tek a esto mu
U svakom sluaju kod eerne bolesti su

vrlo opasne komplikacije koje prepoznaje
mo po razliitim znacima. Ova bolest sma
njuje cjelokupnu otpornost tijela i kao vanj
ski znak se esto pojavljuje furunkuloza (i
rovi), a ponekad ak nastaju pravi, veliki
potkoni irovi, a vie njih skupa (karbunkuli) mogu biti po ivot opasni ako se po-
Hipoglikemiki ok
jave na zatiljku. U nekim sluajevima uslijed
poremeenoga krvnog optoka odumru ek
stremiteti (gangrena). Kod eerne bolesti
rane zarastaju vrlo slabo i esto ih treba
dugo lijeiti. Prema tome treba paziti da se
ne ozlijedimo.
Kronina komplikacija dijabetesa je
ovapnjenje ila koje se najvie pokazuje na
arterijama nogu, a esto pone i odumirati
tkivo (gangrena); najprije prsti na nogama.
Mogu se pojaviti i promjene na oima;
obino poinju sa sivom mrenom, zatim s
promjenama mrenice, a na kraju nastaje i
sljepoa.
D i j a b e t i n a k o m a (coma diabeticum)
Dijabetina koma ili koma u dijabetiara us
lijed poodmaklih metabolikih poremeaja,
ili samo koma, posebno je teka komplika
cija pri eernoj bolesti, ali je u posljednje
vrijeme sve rjea. Poremeajima u metabo
lizmu ugljikohidrata pridruuju se i poreme
aji u metabolizmu masu, koje ne sagorije
vaju dokraja. Nastaju ketonska tjeleca (ace
ton i acetocetna kiselina) i uzrokuju trova
nja kiselinama. Pri tekim trovanjima uz
strah se pojavljuje glavobolja, slabost, po
vraanje, vrtoglavica, nemir, sve vea
omamljenost i na kraju nesvjestica koja za
vrava smru. Dok je bez svijesti bolesnik
karakteristino duboko die ali nema gre
va. Koa je suha, zjenice iroko otvorene,
temperatura tijela se moe sniziti na 30C.
U zraku koji izdie je aceton koji karakte
ristino mirie po vou.
Lijeniki pregled e utvrditi velike koli
ine acetona, acetocetne kiseline i eera u
urinu, a i velike koliine eera u krvi. Tre
ba odmah zapoeti lijeenje. Dok se nije
znalo za lijeenje inzulinom, za takve boles
nike nije bilo nade. Danas ih moemo spa
siti hitnim klinikim lijeenjem.
H i p o g l i k e m i k i ok
Hipoglikemiki ok ili hipoglikemija tj. ok
uslijed pada koncentracije eera u krvi, da
nas je ei od kome. Za nj je karakteristino
da se koliina eera u krvi iznenada smanji
377
tako da se manifestiraju znaci pomanjkanja
eera. To se dogaa zato to bolesnik uz
ima prevelike koliine lijekova za regulira
nje razine eera u krvi ili se mijenja tok bo
lesti ili poveava potronja eera.
Prolazni porast u potronji eera pojav
ljuje se na primjer s poveanom miinom
aktivnou (fizikim radom), kao to su pu
tovanja, rad u vrtu, tjelesne vjebe, sport i
drugo. Vanjski znaci da bolesniku prijeti hi
poglikemiki ok jesu: ivani nemir, osjeaj
malaksalosti, vuja glad, iznenadno znojenje,
omamljenost. Ako se bolesniku ne prui
pravodobno pomo, posljedica hipoglikemi
je je gubljenje svijesti i smrt. Pomanjkanje
eera u krvi koje se pojavi po noi i koje
ne opazimo odmah, nazivamo nijemi ok.
Tek ujutro, kao posljedica protumjera orga
nizma, nae se izvanredno mnogo eera u
krvi i urinu.
Tko god boluje od eerne bolesti, mora
uvijek pri ruci imati komadi eera da ga
moe pojesti im osjeti prve znake hipogli
kemije. Hipoglikemiki ok moe lijeiti
samo lijenik.
Lijeenje eerne bolesti
Pri lijeenju eerne bolesti ili dijabetesa
presudne su tri stvari: dijeta - miini rad inzulin ili drugi odgovarajui antidijabetiki
lijekovi.
Dijete
Najrazliitije dijete za dijabetiare imaju raz
liita ishodita, jedno drugom esto suprot
na. Dananjem lijeenju eerne bolesti os
nova je prirodna prehrana. Ovako ga je opi
sao prof, dr med. Bertram: Najbolje uspje
he moemo oekivati ako prehranu dija
betiara koliko god moemo pribliimo
prehrani zdravog ovjeka. Dr med. Malten to je dopunio ovako: U naelu dijabe
tiare hranimo to je mogue prirodnijom
hranom u kojoj je vrlo mnogo prirodnih
ugljikohidrata: voa, povra (to vie svjeeg), punovrijednih proizvoda od itarica
i krumpira.
Openite upute profesora Bertrama za
vreuju da ih podrobnije razmotrimo. Sae
to glase:
378
1. Svaki lijenik mora bolesniku propisati
tonu dijetu pri emu se ne treba osvr
tati mnogo na knjige i tabele.
2. Dijeta mora biti stroga, ali ne treba pre
tjerivati.
3. Usprkos tono odmjerenim ugljikohidra
tima nije potrebno da bolesnik vae jelo
i boji se kalorija. Da je dijeta pravilna,
najbolje e potvrditi injenica da se bo
lesnik dobro osjea.
4. Prehrana mora biti jednostavna i dijetno
prilagoena bolesnikovim ivotnim pri
likama i mogunostima.
5. Prednost treba davati prirodnoj prehra
ni. Ne preporuujemo denaturirane, ta
kozvane namirnice za dijabetiare.
6. Bolesnika treba orijentirati na praktian
ivot, a ne na bolesniku sobu. Pogotovu
veliku panju treba posvetiti bolesniko
voj profesionalnoj djelatnosti.
7. Najvanije pravilo treba biti: dijabetiara
nikada ne smijemo previe nahraniti.
Doputenu teinu (onoliko kilograma
koliko je centimetara bolesnik visok iz
nad 1 metra) bolesnik ne smije nipoto
prekoraiti (vidi Brocasovu formulu).
Treba razlikovati namirnice koje bolesnik
moe bez rezerve dobivati u velikim kolii
nama i one koje po lijenikovom propisu
moraju biti tono izvagane. Meso se daje
bez umaka s branom. Doputeno je po jed
no jaje, isto tako i mladi kravlji sir ako nije
previe mastan. Od svjee biljne hrane pre
poruujemo: salatu, krastavce, rajicu, ma
hune, radi, pinat, luk, bijeli luk, kiseljak,
kelj, crveni i bijeli kupus, cvjetau i gljive.
Bolesnik smije dnevno dobiti od pola do ki
logram voa, osim ako je voe posebno
slatko. Naprotiv, od kompota dijabetiar
moe uzimati samo kompote rabarbare,
brusnica i nezrelog ogrozda i to zaslaene
saharinom, siononom i slinim. U obzir do
lazi i ostalo voe ali ne u prevelikim koli
inama. Od nabrojenih namirnica moemo
sastaviti dovoljno lx>gatu hranu, koja odgo
vara i bolesnikovim eljama. Pri tome je do
puteno na 1 kilogram tjelesne teine u hra
nu ukljuiti [X) 1 gram bjelanevina. Svim

dijabetiarima vrlo su korisni i dani s malo
bjelanevina, na primjer zobeni dani i dani
povra.
Dijabetiar ne smije dobivati ni mnogo
masti jer mogu biti osnova za trovanje or
ganizma. Cjelokupna dnevna teina masti ne
smije prekoraiti 40 do 60 g. Najveu brigu
svakako treba posvetiti osnovnoj hrani. Na
pitanje ima li u hrani za dijabetiare pred
nost poseban kruh (graham) ili krumpir,
voe ili povre, odgovaramo: kod svakog
bolesnika treba posebno postupati. Kako
emo postupiti, najbolje emo utvrditi u
razgovoru sa samim bolesnicima jer oni naj
bolje znaju koliko su osjetljivi na toplinu ili
hladnou. To je i posebno vano u starosti
Nekima je potrebno vie topline i sunca, a
drugi daju prednost zimi i svjeem zraku.
Povre i krumpir su zemaljska hrana, a voe
i kruh sunana; zato se najboljim pokazalo
da se bolesnici kojima je potrebno vie top
line trebaju hraniti prije svega kruhom i vo
em, a oni kojima je esto vrue vie povr
em i krumpirom. Noordeti i drugi su prije
tridesetak godina usrdno preporuivali zo
benu hranu i ona je s obzirom na tadanju
prehranu dijabetiara bez sumnje znaila
veliki napredak. Ali nove spoznaje doka
zuju da dijabetiari isto tako dobro pod
nose i druge punovrijedne proizvode, na
primjer penine pahuljice. Po uputi lije
nika moemo u dijetu ukljuiti i vone
dane ili dane s prijesnom hranom, ali ne
smijemo pretjerivati.
Nema utvrenog obrasca za prehranu di
jabetiara. Na osnovi kontrole eera u krvi
i izluivanja eera u urinu, treba za svako
ga bolesnika posebno utvrditi kakva mu
hrana najvie odgovara. Tek tako moemo
svakom pojedincu propisati pravu dijetu.
Bolesnika nikako ne smijemo natjerivati da
jede hranu koju ne voli i ne podnosi. To
vrijedi i za prijesnu hranu bez obzira na to
to je zbog svojih baza vrlo primjerena. Jas
no je da treba to vie ograniiti uivanje
svih tetnih sredstava kao to su crna kava,
alkohol, duhan i jaki ajevi. Potpuno treba
izbjegavati jake zaine.
Ulozi
eerna bolest i fiziki rad
Fiziki (miini) rad intenzivno poveava
preradu ugljikohidrata te bitno poboljava
bolesnikovo fiziko stanje, oslobaa ga os
jeaja manje vrijednosti i poveava mu os
jeaj osobne vrijednosti. Zbog toga treba u
lijeenje eerne bolesti planski ukljuiti i li
jeenje gibanjem. U poetku dolazi u obzir
masaa kao oblik lijeenja pasivnim giba
njem, zatim aktivno gibanje kao to su tje
lesne vjebe i odgovarajui sportovi, hoda
nje, plivanje i najrazliitije fizike vjebe; tre
ba ih prilagoditi bolesniku i lokalnim prili
kama.
Slian uspjeh moemo postii i Kneippovom kurom lijeenja vodom. Vodei rauna
0 snagama bolesnika i njegovim sposobno
stima reagiranja preporuujemo: kvaenja
gornjeg dijela tijela vodom i octom, izmje
nina djelomina polijevanja koljena, beda
ra, ruku i drugo. Polijevamo runim tuem
u kadi 2 ili 3 puta tjedno. Kod kue moe
mo na leda stavljati i hladne povoje s vo
dom i octom ili tople s trinama od sijena;
dobro je staviti i parnu kompresu ili vreicu
s trinama od sijena na jetru, a i hladne ili iz
mjenino tople kupelji u sjedeem poloaju
1 polukupelji. Umjesto redovitog kupanja
moemo jedanput ili dvaput tjedno ukljuiti
troetvrtinsku kupelj s ljekovitim biljem
(posebno s iirotom), od 37 do 38C, 10 do
12 minuta.
Lijeenje dijabetesa lijekovima
eernu bolest moe lijeiti samo lijenik.
Naravno, uz odgovarajue i struno obraz
loene mjere s podruja prirodnog lijeenja,
u lijeenje dijabetesa treba ukljuiti i odgo
varajue lijekove. Upravo pri tome ne smi
jemo zaboraviti da eerna bolest uzrokuje
takve posljedice koje esto ni sva sposob
nost organizma ne moe popraviti. Stoga je
u takvom sluaju potrebna dodatna pomo.
Samo lijenik specijalist moe odrediti da li
bolesnik treba uzimati inzulin ili druge antidijabetike lijekove.
Budui da pri prirodnom lijeenju ovje
ka treba to je mogue vie ukljuiti u pri
rodni ivot, jako je vano da dijabetiar bu
379
de u takvoj sredini gdje e - bilo kod kue,
bilo drugdje - sve na njega poticajno djelo
vati. Ti inioci su: dijeta, zrak, svjetlost,
voda, gibanje i odmor. Znai da je potrebna
aktivna njega zdravlja.
Ulozi (arthritis urica ili diathesis urica)
Ulozi, podagra ili giht nasljedna je bolest iz
mjene tvari, za koju je meu ostalim karak
teristina poveana koliina mokrane kise
line u krvi i tkivima. Uloge prepoznajemo
po akutnim upalama zglobova koje se po
navljaju, najee jednoga zgloba, dok sc
kasnije razvije u kronian artritis. Gotovo
951 bolesnika su mukarci, veinom stariji
od 30 godina. Ulozi se esto povezuju s
drugim bolestima izmjene tvari, kao to
su: gojaznost, bolesna mravost, iznure
nost i eerna bolest, a pojavljuju se i u is
toj porodici.
U ulozima vanu ulogu ima mokrana
kiselina kao izluevina izmjene tvari. Za
uloge je karakteristian akutni napad. Vei
nom poinje nou s izrazito jakim bolovima
u glavnom zglobu jednoga od veih prstiju
na nozi. Prst pri tome jako nabrekne. Pret
postavljamo da ulozi najprije napadaju prst
na nozi zato to u njihovim svezama i teti
vama ima vrlo malo ila. Zatim, ti su zglo
bovi najdalje od srca i zato nisu uvijek do
bro opskrbljeni krvlju. Vjerojatno je da od
reenu ulogu u ovoj bolesti ima i preopte
reenost uslijed tjelesne teine.
Pri akutnom napadu uloga zglob je obi
no vrlo nabrekao i vru. Koa iznad obolje
log mjesta je crvenkasta, a cijeli zglob je jako
osjetljiv tako da bolesnika ak pritie i
deka. U jutarnjim satima obino bolovi
malo popuste, a preko dana esto potpuno
ieznu. Naredne se noi napad moe pono
viti i isto je onako teak ili tei nego prve
noi. Napad moe prijei i na drugi zglob,
a pri tome su najugroeniji mali zglobovi,
pogotovu na nogama i prstima na rukama.
Ako bol polako poputa, pri pravom napa
du nakon nekoliko dana, i nabreknua zglo
bova splanjavaju. Cesto na zglobu ostaje
dobro vidljivo tjestasto zadebljanje koje
380
obuhvati neposrednu okolicu. Koa otpada
u ljuskama i svrbi.
Napad je obino popraen openito sla
bim stanjem, koje se esto pojavljuje jo prije
bolesti. Istodobno s akutnim napadom po
javljuju se i probavne smetnje gubljenje
teka, neprijatno zaudaranje iz usta, obloen
jezik, zatvor i kiselo podrigivanje. I ti nam
znaci mogu biti dragocjeni, jer upozoravaju
da organizmu nije potrebna nikakva hrana.
U takvom sluaju je najbolje ne jesti. Ali
mnogi ljudi u tom sluaju imaju na primjer
osjetljivu jetru i eludac; drugi bolesnici
koji imaju uloge pate od upale dinih puto
va; kod veine bolesnika mokraa je samo
lagano tamno obojena; ako je stavimo na
hladno mjesto, na dnu se nakupi crvenkasti
talog soli mokrane kiseline.
Takav napad uloga moe ostati osamljen
mada se to rijetko dogaa. Veinom je samo
kratka stanka izmeu prvog i drugog napa
da. Ponekad izmeu pojedinih napada pro
e i po vie godina. Zatim mogu uslijediti
napadi jedan za drugim i tek nakon vie go
dina naie dulje razdoblje bez napada ili se
nakon odgovarajueg lijeenja i naina iv
ljenja bolest ak zauvijek smiri. Mnogi bo
lesnici koji pate od uloga esto su sami krivi
za uestalost napada, jer im glavni napad
proe, oni opet ponu ivjeti na stari nain,
neprirodno; onda su posljedica toga napadi
uloga koji se niu jedan za drugim Ulozi
najee napadaju u proljee i u jesen.
Kao to smo ve rekli, ulozi mogu napa
sti sve zglobove ali veinom najprije dou
na red manji a nakon njih vei. Nabreknua
polako otvrdnu u trajna zadebljanja koja
najee vidimo na zglobovima prstiju. Do
gaalo se da se usprkos mnogim napadima
uloga zglobovi nisu bitno promijenili. Pri
mjerenim nainom ivljenja moemo potpu
no izljeiti akutne uloge.
Ako se u odreeno vrijeme ne izlijei, iz
akutnog oblika prelazi u kronini. Tokom
godina na lancima nastanu promjene ka
rakteristine za tu bolest. U sluznim kesicama, svezama i zglobnim ahurama odlau se
manje ili vee koliine soli mokrane kise-

line koje zadebljaju sveze, a kou iznad za
debljanja oboje modrikastocrveno, i uzroku
ju izrazitu bolnost cijeloga zgloba. Ali poje
dinani napadi koji se pojavljuju nakon toga
nisu onako teki kao napadi akutnih uloga,
iako traju dulje, esto tjedan ili dva, pa i vie
mjeseci. Uz to se zglobna tekuina esto na
kupi u zglobnoj upljini i uzrokuje znatna
zadebljanja koja deformiraju bolesnikove
zglobove. U poetku su zglobovi jo dobro
gibljivi, ali postepeno sve manje, ovjek po
staje nesposoban za rad a vie puta ak po
tpuno nepokretan. U tekim sluajevima
zglobno tkivo poinje odumirati, kosti se
rastave a zglobovi iae. Mogu ak nastati
otvoreni irovi s kredastom razmazivom
masom iz koje izlazi prljava tekuina. Ako
se bolest razvija, ulozi polako zahvate sve
zglobove, a mokrana kiselina se esto od
lae i izvan zglobova, posebno po rubu
usne koljke, u laktu, na vjeama i u monji.
Ponekad teko razlikujemo kronine
smetnje uzrokovane ulogom u zglobovima,
pogotovo ako prije toga ulozi nisu akutno
napadali i ako nema nekih drugih znakova
Ponekad se bolest razvija vrlo polako, zbog
ega i promjene nastaju jedva primjetno.
Rendgenska slika takvog zgloba esto ne
pokae nita na osnovi ega bismo mogli
zakljuiti da su u pitanju ulozi. Ni poveana
koliina mokrane kiseline u krvi nije pouz
dan znak jer se ona pojavljuje u krvi i kod
drugih bolesti, dok, naprotiv, u brojnim slu
ajevima pravih uloga nije uope naena
poveana koncentracija mokrane kiseline u
krvi. Uz to mokrana kiselina u krvi ovisi o
brojnim okolnostima; pouzdan uzrok moe
mo utvrditi tek nakon trodnevne tono od
reene prehrane. Pregled mokrae ne daje
nam nikakvu jasnu sliku; zatrovanje mok
ranom kiselinom nastaje tek nakon to se
kiselina pone zadravati u tijelu i prema
tome se ne pojavljuje u mokrai. Zbog toga
pregledi mokrae na mokranu kiselinu ne
maju nikakve praktine vrijednosti ako ne
uzmemo u obzir to je bolesnik prije jeo i
to se inae dogaa u tijelu. Prema tome,
vidi se da nije nimalo lako utvrditi je li rije
Ulozi
0 kroninim ulozima ili nekom drugom
zglobnom oboljenju.
Ali za lijeenje po prirodnim naelima to
nije ni tako nuno. Jer, u svakom sluaju,
bitno je da prirodnim podraajima probudi
mo snage organizma, ojaamo ih i organi
zam potaknemo da otapanjem, izluivanjem
1 izbacivanjem smanjuje nezdrave odloene
tvari i zadebljanja
Ulozi vrlo esto uzrokuju i oboljenje
drugih organa. Gotovo redovito prije ili po
slije obole i bubrezi, u poetku moda ak
bez ozbiljnijih smetnji. Ali ako se bolest raz
vija, esto dovede do skvrenih bubrega u
kojima je uniteno funkcionalno najdragoc
jenije tkivo. Posljedica toga je meu ostalim
i povieni krvni tlak. Naravno, ulozi ne uz
rokuju svaki put skvravanje bubrega. Zna
mo bolesnike koji trpe od uloga ve deset
ljeima, pa ipak imaju potpuno zdrave bub
rege. Mnogi bolesnici imaju bubrene ka
mence, zbog ega su ve najstariji lijenici
smatrali da ulozi imaju neke veze s tim. I
statistiki podaci potvruju da znatan po
stotak bolesnika s bubrenim kamencima
ima i uloge. Neki istraiva je izmeu 150
bolesnika s ulozima naao 48 sluajeva s
bubrenim kamencima. Na tu bolest su vrlo
osjetljivi i mjehur i mokrana cijev, pa se
bolesnici koji imaju uloge tue na peckave
bolove u mokranoj cijevi i na esto tjeranje
na mokrenje. Cesto se nau i oteenja na
srcu i ilama, a povezana su s istodobnim
oboljenjem bubrega. Za daljnji tok bolesti je
presudno kako srce podnosi bolest. Naime,
jedna od najveih opasnosti kod uloga jest
da s vremenom bolest pogaa srce i ile, a
s tim polako dovede u opasnost i ivot
oboljelog. Zato nisu rijetki sluajevi da takvi
bolesnici imaju i srane smetnje, neujedna
en puis, tjeskobe i teko disanje, osjeaj
hladnoe, neosjetljivost zglobova i vrtogla
vicu. Vrlo esto su oteene i ile, a pojav
ljuje se i neki oblik ovapnjenja ila i vjenanih ila, ija posljedica moe biti infarkt
srca ili esto samo greviti bolovi u pred
jelu srca pri naporu (stenocardia) tj. pektoralna angina. Kao to smo ve spomenuli,
381
ulozi su redovno popraeni i probavnim
smetnjama, bronhijalnim katarom i ak
bronhijalnom astmom. U istoj porodici su
esti ulozi ili astma, ili jedno i drugo. S ulo
zima su esto povezana i ivana oboljenja.
Za takve bolesnike su karakteristini utuenost i sjeta, koji se pogotovo pojave pred
napade. Uz te pojave koje su vie psihike
prirode, u vezi s ulozima poznati su i slu
ajevi kad obole ivci, na primjer neuralgije
ishijadinog ivca, ishijas ili neke druge neu
ralgije. Nisu rijetke ni migrene i bolovi u
jednoj polovici glave. Ulozi su uzrok i mno
gim konim osipima, pogotovu na koljenskom pregibu i laktu.
Lijeenje uloga
Pri prirodnom lijeenju uloga potrebno je
imati na umu da je najvanije u bolesniku
probuditi njegove prirodne snage, jaati ih i
pravilno usmjeravati.
Kneipp je rekao: Tko uistinu shvaa dje
lovanje vode, moe njome lijeiti i uloge.
Ali ne smijemo zaboraviti da se u nekoliko
dana ne moe izlijeiti tijelo u kojem su ulo
zi gospodarili godinama i muili jadnog
ovjeka. Dakle, naglaavam, ako po milje
nju lijenika nema lijeka protiv uloga, lijek
protiv te bolesti jest i ostat e voda. Tko
ima ui, moe uti!
Dananje lijeenje uloga prema Kneippu
provodi se u cijelosti s njegovim osnovnim
idejama, ali je razvojem knajpovske kure jo
prilagoenije svakom pojedincu. Zahvaljuju
i dananjoj finijoj tehnici neki zahvati hlad
nom vodom traju samo nekoliko sekundi.
Bolesnik nije bezuvjetno prisiljen da se jaa
ve od poetka, nego kod posebno osjetlji
vih i slabanih bolesnika poinjemo najprije
primjenjivati tople mjere; vrue kupelji za
stopala s trinama od sijena ili ak kupelji za
stopala s porastom temperature vode i tri
nama od sijena ili zobenom slamom, s ek
straktom smreke ili movarnim blatom.
Kod kue moemo upotrijebiti 2 ake ku
hinjske soli da ojaamo podraaj vode. Za
neto jae ljude propisujemo (ako je potreb
no) i polukupelji s porastom temperature
vode i biljnim dodacima ili tople potpune
382
kupelji s biljnim dodacima da pokrenemo
otapanje i izluivanje mokrane kiseline.
Tada vie puta uklanjamo i bolove. Ako bo
lesnikove fizike snage doputaju, te zahva
te zavravamo znojenjem, koje izazovemo
Dovijanjima. U poetku lijeenja openito se
esto pribjegava povijanjima. Na bolni
zglob se, na primjer, stavlja povoj s trinama
od sijena ili vreica s trinama od sijena. Do
bro sredstvo za otapanje i odvoenje jesu i
parne kupelji koje veinom prireujemo s
biljnim dodacima. Ako bolesnik od poetka
daje prednost hladnim zahvatima, poinje
mo s hladnim povijanjem ili manjim polije
vanjima nego to ih propisuje originalna
Kneippova kura.
Uz lokalne zahvate ne smijemo zanema
rivati ope, te u lijeenje ukljuujemo i cje
lokupna i djelomina kvaenja. Zatim, ne
povijamo samo oboljelo mjesto, nego i dru
ga, da podraimo cjelokupnu kou, kao na
primjer troetvrtinski i potpuni povoj. Da
kako, pri lijeenju poseemo i za drugim
prirodnim podraajima kao to su zrane
kupelji, sunanje, razumna prehrana, i - to
nije manje vano - potrebna je pravilna
psihika orijentacija. Nakon svakog akut
nog napada uloga moramo se jaati onako
kao to smo opisali u poglavlju Aktivna
njega zdravlja.
Kad su ulozi kronini, poinjemo najprije
s toplim biljnim kupeljima (trine od sijena,
zobena slama, smreka, preslica i drugo) ili
movarnim blatom a nastavljamo s odgova
rajuim toplim povojima ili biljnim povoji
ma da se bolje rastope odloeni produkti iz
mjene tvari.
Parne kupelji mogu pomoi da to prove
demo, ali njih ne primjenjujemo tako esto.
Inae vrijedi sve ono to smo ve naveli za
akutne uloge. I pri lijeenju kroninih uloga
uz lokalno lijeenje jaamo i uvjebavamo
sve druge tjelesne funkcije da bismo postigli
potpuno ozdravljenje i onemoguili povra
tak bolesti. U toku kure esto se bolesnikovo
stanje pogora, to nazivamo krizom. Boles
nik vie ili manje trpi, pojavljuju se znaci
bolesti u kojima se ispoljava nastojanje or

ganizma da ozdravi: opet se pojavljuju znaci
akutnih uloga. Krize su osmiljene i do od
reenog stupnja su ak potrebne za lijeenje.
Po njima pratimo kako tijelo reagira na
nae mjere, a na oboljelom mjestu se otapaju
velike koliine soli mokrane kiseline, dola
ze u krv i truju je. Nakon toga primjenjuju
se postupci lijeenja vodom, kao to su kva
enja, povoji, kupelji, polijevanja i parne ku
pelji, ija je svrha izluivanje mokrane ki
seline iz krvi. Stoga su krize poeljne i kad
se pojavljuju u toku kure ne smijemo ih
shvaati kao pogoranje bolesti. Ali ako ni
kako ne uspijemo postii bilo kakve znako
ve krize, nema ozbiljne nade u uspjeh kure.
Od izvanredne je vanosti upozoriti boles
nika na takvu krizu u toku lijeenja, jer je
nee znati pravilno protumaiti. On i pre
esto misli da bi neko udesno sredstvo s
brzim djelovanjem moralo smjesta ukloniti
bol i da bi opet mogao mirno ivjeti na stari
nain. Meutim, tek onda kad bolesnik
spozna da bez rtava i prevladavanja nema
uspjeha, moe se ponadati pravom ozdrav
ljenju.
Najvea tekoa s oboljelima od uloga
jest dijetalna hrana, budui da su uglavnom
navikli dobro jesti i piti. Pravilna prehrana
je za uloge jedan od najvanijih uvjeta za li
jeenje i spreavanje bolesti.
Pri prehrani se ne smijemo drati neke
stroge sheme; uvijek su potrebne promjene
i treba ih prilagoavati svakom bolesniku
posebno.
Ako poremeajima koji su posljedica ulo
ga priemo kao slabljenju prirodnih snaga,
a ne samo kao metabolizmu mokrane kise
line, onda moemo ubrzo dobiti osnovne
smjernice za pravilnu prehranu; valja naime
znati da nisu zabranjena samo ona jela koja
daju mnogo mokrane kiseline, nego i sva
druga koja na bilo koji nain oteavaju iz
mjenu tvari.
Kad se radi o akutnom napadu uloga,
openito je dobro da bolesnik nekoliko
dana gladuje i uzima samo vone sokove i
voe; izuzetak su izvanredni sluajevi. Klis
urom ili blagim ajem za ienje pobrine-
Ulozi
383
mo se da se crijevo isprazni. Nakon strogog

gladovanja bolesnik treba u poetku dobi
vati samo sirovu hranu; takvu dijetu ubla
imo nakon tjedan-dva vegetarijanskom
hranom koju bolesnik uzima dulje vrijeme
nakon akutnog napada uloga.
dobra ulja i dobar svjei maslac. Uope jc

prvi i najvaniji zahtjev da bolesnik jede
umjerene koliine i da dobro vae. Umje
renost u svemu je glavno naelo knajpovske
kure koje naglaava i zlatnu sredinu u nai
nu ivljenja i prehrani.
Kod kroninih uloga ne postupamo ona

ko strogo kao kod akutnih, ali zabranjujemo
sve one stvari koje daju pretjerane koliine
mokrane kiseline. Stoga ni u ovom sluaju
ne dolaze u obzir jela u kojima je glavni sa
stojak meso. Prehranu mesom treba to vie
ograniiti, a uz to moramo meso uvijek jesti
kuhano. I ribe smijemo jesti samo u ograni
enim koliinama i to kuhane jer daju manje
mokrane kiseline nego peene. Koliko je
god mogue treba izbjegavati i marinirane
ribe, rakove, jastoge. Ali oboljeli od uloga
mogu pojesti 1 do 2 jaja dnevno. Svjee mli
jeko moemo uzimati samo u umjerenim
koliinama, a kiselo u veim koliinama. Svi
takozvani prezreli sirovi jakog mirisa mno
go optereuju izmjenu tvari i opasni su za
bolesnika od uloga. Meutim, primjereni su
mu jednostavni sirovi, a pogotovu mladi
kravlji sir. Od biljnih namirnica preporuu
jemo gotovo sve svjee salate i povra. Za
branjujemo, meutim, sve one koje optere
uju unutranju izmjenu tvari, a to su gra
ak, grah, paroga, celer, vee koliine raji
ce, cikla i cvjetaa. Neki istraivai zabranju
ju i brusnice i plodove jarebike. Inae je si
rovo voe u bilo kojem obliku obavezno
kao svakodnevna hrana za bolesnika s ulo
zima. S opravdanjem su stekle veliku popu
larnost u lijeenju uloga kure s naranama,
groem ili jagodama. Kure s jagodama na
primjer pospjeuju izluivanje nepotrebnih
tvari. Ne preporuujemo kompote, pogoto
vu jako zaslaene, jer zbog njih esto u e
lucu i crijevu nastaje vrenje. Salate je najbo
lje zainjati limunovim sokom ili kiselim vr
hnjem, a ne octom.
Umjerenost u svakom pogledu potrebna

je i u piu, a pogotovu u toku jela i nepos
redno nakon njega. Alkohol ne dolazi u ob
zir ni u kojem obliku jer jako optereuje iz
mjenu tvari, a ve smo vie puta opazili da
je bolesnik dobio napad uloga jer je uivao
alkohol. injenica je da apstinenti vrlo rijet
ko obolijevaju od uloga. Danas vrlo ras
prostranjeni bezalkoholni voni sokovi, koji
opravdano zauzimaju to mjesto, odlino su
pie za bolesnika s ulozima. Vie puta se
postavlja pitanje da li i aj, kava i kakao
pospjeuju stvaranje mokrane kiseline.
Novija istraivanja su, dodue, pokazala
da se od tih pia neposredno ne stvara
mokrana kiselina; ali usprkos tome mo
ramo ih ograniiti jer izmjenu tvari uope
optereuju i zbog toga su tetna za boles
nika s ulozima.
Kod bolesnika koji imaju uloge prednost

dajemo punovrijednomu raenom i peni
nom kruhu ispred fino mljevenog brana i
proizvoda od njega. Od masti zabranjujemo
one koje su teko probavljive. Najbolja su
Puenje treba to je mogue vie ograni

iti, jer teti unutranjoj izmjeni tvari.
Isto su tako neprimjereni i svi jaki zaini,
a pogotovu velike koliine kuhinjske soli.
to manje soli bolesnik uzima to bolje za
njega. Na raspolaganju je dovoljno zaina iz
domae biljne apoteke koji su nekodljivi i
korisni a mogu dati okus jelu, to znai da
hrana uope ne mora biti jednolina i neu
kusna. S malo dobre volje i spretnosti mo
emo usprkos dijetetskim propisima i za
oboljelog od uloga pripraviti primjerenu i
ukusnu hranu koja e potpuno odgovarati
zahtjevima.
Za pomo pri lijeenju uloga upotreblja
va se otkako se zna za tu bolest i lje
kovito bilje. Koliko god poznajemo povijest
medicine toliko znamo za ljekovito bilje, a
znamo i to da je zahvaljujui Sebastianu
Kneippu ponovno steklo i opi ugled. Razu
mije se da je Kneipp i pri lijeenju uloga pri
mjenjivao razne ljekovite biljke za buenje i
jaanje snaga organizma i ienje krvi (li-
384
jeenje je nadzirao u smislu humoralne pa
tologije). Tako je, na primjer, propisao da
bolesnik mora 10 dana piti aj od spomen ka, preslice i borovica, a nakon 10 dana
drugi aj od pelina, trpuca i borovica. Rado
je upotrebljavao i stolisnik, preslicu i korijen
abdovine. Bolesnik je sve te ajeve morao
piti u gutljajima. Ne moramo te iste ljekovi
te biljke prihvatiti i danas, jer su nam po
znate i razne druge ajne mjeavine. Pri bi
ranju aja treba uzeti u obzir koje tjelesne
funkcije elimo najprije potaknuti. Tako za
ovjeka koji trpi od uloga, a istovremeno i
od zatvora, moramo uzeti ljekovite biljke
koje blago potiu rad crijeva za to su pri
mjereni cvjetovi trnine, ljubica, mauha,
kora krkavine i rabarbara. Kod drugih bo
lesnika moda treba potaknuti rati jetre
zbog ega se upotrebljava prije svega mas

laak, esmina, lutrek, rosnica i druge. Kod
nekih treba potaknuti djelovanje bubrega. U
tu svrhu primjenjuje se aj od mahuna gra
ha, ukovine, gladia, ipkovih boba ili bo
rovice, lia breze i drugih biljaka. To je
vrlo dobar aj jer istodobno potie djelova
nje bubrega i crijeva. Jednako tako dobar aj
je i od mjeavine brezova lia, gladia i la
nenog sjemena (vidi i Ljekovito bilje).
Ne smijemo, meutim, zaboraviti ni pri
znate lijekove za lijeenje uloga (Zyloric,
Uricovac i druge).
U homeopatiji se za lijeenje akutnih ulo
ga dobrim pokazao i otrov mrazovca, kolhicin. Lijenik moe korisno primijeniti i
neke druge lijekove (na primjer Butazolidin,
Amuno i druge). Uz njihovu pomo olakat
e se akutni napad a oni e kasnije pospje
iti izluivanje mokrane kiseline.

Bolesti sistema za gibanje vrlo su este. Brojne od njih su takve prirode da ih moemo izbjei.
Zbog toga emo im i u ovom poglavlju posvetiti odgovarajuu panju koja je vana za spre
avanje bolesti i pravilan postupak kad je bolest ve tu.
U sistem za gibanje ubrajamo miie, potporno tkivo (vezivno tkivo, sveze i tetive, hr
skavicu, kosti, masno tkivo), zglobove, a i ivce i ile.
a) MiSii
Za svaku kretnju je potreban mii. Miii obuhvaaju vie od treine teine djela Po grai
razlikujemo dvije vrste miia poprenoprugaste ili skeletne miie iji rad ovisi o naoj volji
i nazivamo ih kretnim miiima i glatke ili samokretne jer djeluju bez obzira na nau volju.
Kretni ili skeletni miii se gre brzo i jako, ali ne djeluju naroito dugo i brzo se za
maraju, pogotovu pri veim naporima.
Kretni mii se zgri na komandu koju dobiva preko odgovarajueg motorinog iv
ca. Ako ivac oboli ili se ozlijedi nema impulsa i mii je paraliziran, labav i nepokretan.
Da bi mii dobro radio, mora biti dobro opskrbljen krvlju, jer iz krvi dobiva hranjive
tvari i kisik. Pri izgorijevanju eera (ugljikohidrata) posebno je vana uloga skeletnih mi
ia, jer istovremeno uvaju velike koliine kroba (glikogena). U tom obliku se suvini
eer zadrava u nekim miiima, dok ga drugi miii odmah troe. Po pravilu, skeletni
miii se proteu od kosti do kosti. Svaki zglob ima mii savija i oprua.
Osim popreno prugastih miia, tj. skeletnih, postoje i glatki, a to su oni na ijim
jxjjedinacnim vlaknima pod mikroskopom ne vidimo poprene pruge. Ti se miii nalaze
u unutranjim organima i ilama i ne djeluju po naoj volji.
Posebno mjesto zauzima srani mii koji dodue ima prugasta vlakna, ali nije pod
reen naoj volji.
b) Potporno t k i v o
Potporno tkivo obuhvaa tkiva iji je zadatak povezivanje i podupiranje.
Vezivno tkivo je sastavljeno od dvije vrste vlakana prva daju ljepilo kad se kuhaju (kolagena), a druga ne (elastina). Od vezivnog tkiva sastoje se prije svega sveze i tetive. Od
zadae koja je namijenjena nekoj svezi ili tetivi ovisi hoe li u njima biti vie elastinih
ili vie kolagenih vlakana. Osnovna zadaa vezivnog tkiva jest da bude otporno na za
tezanje. Vezivno tkivo svugdje vezuje i podupire a nalazimo ga prije svega u ivcima i
ilama. Pogotovo mnogo vezivnog tkiva ini miine ovojnice (fascije), a od vezivnog
tkiva su i tetive i njihove ovojnice, sluzne vreice i zglobne ovojnice (ahure). Ali vezivno
tkivo nema samo zadau povezivati i podupirati nego i tititi pojedine dijelove organizma
od oteenja U potporno tkivo spada i hrskavica. Po grai razlikujemo hijalinu, elastinu
i vlaknastu hrskavicu. Prve dvije su otporne na pritisak, a vlaknasta na zatezanje. U hr
skavici nema ila i zato se ne opskrbljuju neposredno iz krvi. Zbog toga je hrskavica po
sebno neotporna. Nalazimo je meu ostalim na rebrima, kao prevlaku u zglobovima, od
nje su meuprljenske ploice i drugo.
Potporno tkivo su i kosti. Sastoje se od dva sloja vanjski je kompaktna kora (substantia
compacta), a unutranji rahlo spuvasto tkivo (substantia spongioza), koja je sastavljena
od finog spleta stupica, nosaa, ploica i drugih tvorevina. U sredini dugih cjevastih kos
tiju nema spuvastog tkiva, umjesto njega je upljina kotane modine. U njoj je crvena
ili krvotvorna modina i uta ili masna modina. Novoroene ima crvenu krvnu mo
dinu gotovo u svim kostima, a odrastao ovjek samo u rebrima, prsnoj kosti i u zavrnim
dijelovima nekih dugih cjevastih kostiju.
386
U potporno tkivo ubrajamo i masno tkivo koje je meutim manje vano za sistem za
gibanje. U izmjeni tvari masno tkivo uva energiju - u mastima ima najvie kalorija. Jedna
od zadaa masnog tkiva jest da titi osjetljivije organe koje obavija, na primjer bubrege.
U sistemu za gibanje zglobovi imaju posebno vanu ulogu. Oni omoguavaju gibljivu
vezu izmeu dvije ili vie kostiju. Zglob je u biti sastavljen od tri dijela:
1. Prvi dio ine kosti od kojih je jedna na kraju formirana kao zglobna aica, a druga kao
zglobna glavica. Krajeve kostiju pokriva hrskavica koja omoguava lake klizanje i svojom
elastinou ublaava udarce.
2. Drugi dio je zglobna ovojnica ili ahura; ima zadau da kosti povezuje to je mogue vr
e, ali gibljivo. Zglobna ahura je ojaana svezama i sastoji se od dva sloja: vanjski je vrsti
i otporni vlaknasti sloj, a unutranji rahli sinovijalni i od vezivnog tkiva koje obiluje
ilama. Iz sinovijalnog dijela izluuje se zglobna tekuina (zglobno mazivo), nazvana i sinovijalna tekuina; ona podmazuje i spreava trenje gibljivih dijelova zgloba. U tom dijelu
zglobne ahure postoji i sluzna vreica; ona je takoer povezana s funkcijom zgloba, a
u njoj je jednaka tekuina kao u zglobu. Sluzne vreice se nalaze na razliitim sloenijim
mjestima oko zgloba, gdje moe doi do trenja izmeu miia i zglobne ahure.
Slian zadatak kao sluzne vreice imaju i ovojnice u kojima su smjetene tetive. One spre
avaju trenje a time i bolove.
3. Trei dio zgloba je uski zglobni prostor izmeu zglobne glavice i zglobne aice. Tetive
prenose rad miia na kosti. Mii se postepeno nastavlja u tetivu koja se privruje na
kost tako to njegova vlakna prodru u povrne strukture kosti. Tetive su bez ila i sa
stavlja ih vezivno tkivo.
U organe za gibanje ubrajamo i ivce, ile i limfne ile, ali o njima na o^om mjestu ne
emo govoriti (vidi Funkcije ljudskog tijela).
Reumatina oboljenja organa sistema za gibanje

Tim izrazom oznaujemo bolesti koje gotovo sve nalazimo na organima sistema za gibanje,
to znai na miiima, svezama, tetivama i zglobovima, ali i na ivcima i unutarnjim orga
nima (na primjer na srcu).
Iako se te bolesti razlikuju po nastanku i razliito se ispoljavaju, ipak ih znamo pod za
jednikim nazivom reumatizam. Ime reumatizam je grkog porijekla i znai tok, tei. Nje
gova karakteristina osobina je da skokovito napada pojedine dijelove tijela uz bolove i tr
ganje, a najee napada meke dijelove tijela i zglobove.
iroko shvaeno, reumatizam bismo mogli saeto ovako definirati: Reumatizam je svest
rani odgovor (reakcija) organizma na razliite uzroke. To znai da bismo mogli rei i da je
reumatizam reakcijska bolest.
to uzrokuje reumatizam?
1. Pri obolijevanju od reumatizma odreenu ulogu ima i nasljednost i graa, na primjer e
erna bolest, gojaznost i ulozi. Meutim, nasljeuje se samo dispozicija za reumatizam, a
ne sam reumatizam.
2. Reumatizam aktiviraju vrlo razliite vanjske prilike. Pomae im prije svega nedovoljna
vrstina organizma, a najvie nesposobnost koe da pravilno reagira na vlagu, hladnou,
propuh, prejake sunane zrake i druge podraaje iz okolice. U nastajanju reumatizma moe
znatnu ulogu imati i poremeen krvni optok. Naime, neke reumatine tegobe su ponekad
tee, ovisno o tome kako se mijenja krvni tlak.
Reumatina groznica
387
3. Reumatizam mogu aktivirati i lijezde s unutranjim izluivanjem, ako je njihovo djelo

vanje poremeeno. Vanu ulogu imaju naroito spolne lijezde. Neke se reumatske tegobe
pojave kod ena kad im se uklone spolne lijezde, ili ako lijezde prestanu djelovati, pa
se pojava objanjava upravo time.
4. Reumatizam mogu izazvati i alergije. Dovoljno je ve samo malo tvari koje djeluju kao
alergeni, tj. izazivai alergije, u hrani, zraku ili krvi.
Slino djeluju i klice i njihovi otrovi.
5. Kao klice bolesti u obzir dolaze u prvom redu uzronici gnojenja, streptokoki. Te klice
dospijevaju u tkivo koje zatim reagira reumatskim promjenama. Mogu dospjeti i preko
krvi nakon upale krajnika ili drijela, nakon bronhitisa ili upale plua, nakon arlaha, upale
mokranog mjehura, iz gnojnih arita u zubima i desnima ili srednjeg uha i od drugdje.
Podjela raznih reumatinih bolesti
Podjela reumatinih bolesti nije jedinstvena. Prema meunarodnom sporazumu razlikujemo:
upalne i degenerativne reumatine bolesti (promjene tkiva bez upala) i reumatizam mekih
tkiva.
Upalni reumatizam
Reumatina groznica
(febris rheumatica)
Reumatina groznica je upalna reumatina
bolest. Odavno je ve spoznata razlika izme
u reumatine groznice i akutnog reumatiz
ma Reumatina groznica napada najvie
djecu stariju od 5 godina i odrasliju djecu
do 15. godine, a rjee se pojavljuje kod od
raslih. Reumatina groznica se esto vraa u
kasnijim godinama. Kod te bolesti se pojav
ljuju manja upalna arita pogotovu u srcu
(miii i zalisci) i u zglobnim ahurama. Te
upale uzrokuju streptokoki koji kao uzroni
ci bolesti obino stignu u mjesta gdje nasta
nu arita, preko krvi iz nosa i drijela. Rije
je o tipinoj zaraznoj bolesti, iako je kao za
razna bolest praktino bezopasna za svoju
okolinu. Danas se protiv takvih zaraza
streptokokima vrlo uspjeno borimo anti
bioticima. Stoga je pri sumnji na reumatinu groznicu potrebna hitna lijenika
pomo, jer ta bolest napada ee srce
nego zglobove.
Zbog upale sranog miia stvore se vorii karakteristini za reumatinu groznicu.
Upala unutranjeg sranog sloja (endokarditis), a posebno sranih zalistaka, ostavlja za
sobom oiljne promjene. Na zaliscima uzro

kuje manu sranih zalistaka. Na takvim reumatinim oiljcima uvijek se nanovo pojav
ljuju upale. Ako se uzronici oboljenja na sr
anim zaliscima razmnoavaju, dospijevaju
u krv, a preko nje na druga mjesta u orga
nizmu i mogu meu ostalim uzrokovati
ope zatrovanje krvi (sepsu).
Znaci akutne upalne groznice (akutne
reumatine groznice i akutnoga zglobnog
reumatizma) jesu: esto visoka, a ponekad i
neto nia temperatura bez drhtavice, bolne
upale srednjih i velikih zglobova (ne zglo
bova prstiju), koje se pojavljuju u naletima,
oticanje zglobova i crvena koa oko njih, a
esto izbija znoj kiselkasta mirisa. Bolest
esto napada i srce (pogotovu miie i za
liske), u poetku neprimjetno; ponekad u
koi nastaju karakteristini vorii (erythe
ma nodosum ili erythema exudativum mul
tiforme), a doe i do infekcijsko toksinih
oboljenja ivaca koja podsjeaju na horeju
(chorea minor), a za bolest su takoer
karakteristina krvarenja iz nosa koja se
ponavljaju.
Bolest kao i sve zarazne bolesti prati os
jeaj ope bolnost'
388
Lijeenje
Lijeenje se provodi samo po propisu lije
nika i pod njegovim nadzorom, a tako se
uzimaju i propisani lijekovi.
Ope lijeenje
Dok je bolest akutna, bolesnik mora strogo
poivati u postelji i s njim treba u naelu
postupati onako kao kod svih zaraznih bo
lesti, to znai da treba njegovati kou, di
ne putove i odravan nesmetan rad crijeva.
Lijeenje v o d o m (hydrotherapia)
U obzir dolazi samo ako ga propie lijenik.
Pri visokim temperaturama dolaze u obzir
serijska kvaenja, djelomini povoji koji sni
avaju vruicu; ako su zglobovi vrui, radi
mo s hladnom vodom i octom, uvarkom od
preslice ili vodom s glinom. Zglobove koji
nisu jako upaljeni, ali i dalje bole, grijemo
vruim djelominim povojima s uvarkom
od trina od sijena, a dobra je i vreica s tri
nama od sijena, oblog od krumpira ili vrui
oblog s glinom.
Kronini zglobni reumatizam
(polyarthritis rheumatica chronica)
Kronini zglobni reumatizam pojavljuje se
u dva oblika- postepeno, od samog poetka
kao kronino oboljenje koje tee u naletima,
primarno kronini zglobni reumatizam ili
kao nastavak akutnoga zglobnog reumatiz
ma; poznat nam je pod imenom sekundarno
kronini zglobni reumatizam.
P r i m a m o kronini zglobni
reumatizam
To je upalna zglobna bolest na koju danas
gledamo kao na konstitucionalnu, porodi
nu nasljednu opu bolest. Uzroci su nepoz
nati. ee napada ene. Bolest se obino
pojavi izmeu dvadesete i etrdesete godi
ne, a kod djece je relativno rijetka. Smjenjuju
se mirna razdoblja s naletima razbuktavanja
bolesti.
Prvi znaci bolesti su nekarakteristini;
openito loe stanje, utuenost, umor, neto
poviena temperatura, mravljenje, znojenje,
poremeaji osjeta u akama i stopalima,
modrikasta boja koe, osjeaj hladnoe,

ukruenost prstiju i aka, pogotovu ujutro.
Primarno kronini zglobni reumatizam po
inje postepeno prije svega u malim zglobo
vima aka i stopala. Kako bolest napreduje,
promjene na zglobovima postaju sve izrae
nije slino kao kod oboljenja velikih zglobo
va. Znamo za ove karakteristine promjene
zglobova: srednji i bazalni zglob prstiju vretenasto zadebljaju i pojavi se tipina rend
genska slika.
Koa i miii se zgre. Bolest moe biti
popraena uveanjem slezene, upalom are
nice, ponekad i ljuskavim osipom na koi.
Sekundarno kronini zglobni
reumatizam
razvija se kao nastavak reumatine groznice
a u biti tee na isti nain.
Lijeenje
Treba se pobrinuti da bolesnik od samog
poetka dospije u ruke lijenika. Najvanija
svrha lijeenja je ukloniti bolove i zaustaviti
upalu, ouvati rad zglobova i sprijeiti nji
hovo deformiranje. esto su nuni lijekovi.
Prirodno ope lijeenje posveuje prete
no brigu zatiti tijela, kao to to zahtijevaju
izraziti osjeaj bolnosti i stupanj oboljelosti.
Stoga je u poetku potrebno strogo mirova
nje u postelji, a kasnije dugotrajno povreme
no poivanje. Ako ponemo rano i na vri
jeme tititi zglob, upala e brzo proi. Potre
ban je odmor u postelji i odgovarajui po
loaj (moda na dasci). U tom sluaju bit e
manje bolova i miinih greva.
U lijeenju je vana naroito i psihika
njega labilnih bolesnika.
Zatita mora poeti s prirodnim ivotom
i ljekovitim podraajima koji treba polako i
sistematski da ukljuuju trening svih funk
cija prilagoen individualnim prilikama.
Od lijeenja v o d o m dolaze u obzir
samo zahvati s toplom vodom i to tek na
kon to prou zadnji naleti: svaki dan dje
lomini povoj s trinama od sijena, vrea s
trinama od sijena 2 ili 3 puta na tjedan ili
vrui oblog s glinom, tople biljne djelomi
ne kupelji s temperaturom vode od 37 do
38C, od 8 do 12 minuta, kojima dodajemo
D e g e n e r a t i v n e artroze
trine od sijena ili ovsenu slamu ili ulje od
borovice, i koje ne zavravamo hladnom
vodom. To znai priblino 2 do 3 puta na
tjedan primijeniti kupelj za noge, kupelj za
ruke, polukupelj i kasnije troetvrtinske ku
pelji. U kupelji treba praviti vjebe gibanja
sa zahvaenim zglobom. Kad svi znaci upa
le prou prelazimo na vnie podraaje pri
mjerene jaine, a u odreenim uvjetima ak
na vrue munjevito polijevanje lea; kasnije
prelazimo na izmjenino tople podraaje i
ak na manja djelomina polijevanja kao to
su polijevanje ruku i koljena, a rjee uklju
ujemo i vea djelomina polijevanja.
B e c h t e r e w l j e v a b o l e s t (spondylitis
ancylopoetica)
Bechterewljeva bolest ili ankilozantni spondilitis spada u skupinu upalnih reumatinih bolesti. Napada prije svega zglobove
u kraljenici i vezivo kraljenice, a mu
karci obolijevaju oko deset puta ee
nego ene.
Bolest obino peinje izmeu 20. i 40. go
dine i to polako s bolovima u leima koji
se u naletima pojavljuju. Bolovi zrae u ku
kove i bedra. Bolest napreduje od krsnog
predjela prema vratnom dijelu kraljenice i
uzrokuje ovapnjenje veziva kraljenjaka i
okotavanje nekih dijelova veziva.
Fizioloka iskrivljenost slabinskog dijela
kraljenice se izravnava, a iskrivljenost pr
snog dijela kraljenice sve se vie poveava.
Budui da atrofiraju leni miii i ukruuju
se zglobovi izmeu kraljenice i rebara,
smanjuje se irenje prsnog koa potrebnog
za disanje. U krajnjim stadijima mogu se ukrutiti i veliki zglobovi (kuk, rame, koljeno)
to bolesnika prikuje na postelju i s vreme
nom ga uini potpuno nepokretnim.
Ponekad se pojave i promjene u velikoj
tjelesnoj arteriji (aorti) i upala ilnice u oku.
Lijeenje
to prije ponemo lijeiti, to je vea mo
gunost da sprijeimo ukruenje cijele kra
ljenice.
U veini sluajeva mora lijenik pomaga
ti lijekovima. Briljivo izabere lijekove koji
389
nemaju previe izraena nepoeljna spored
na djelovanja (oteenje jetre i drugo).
Pri opem lijeenju treba uzeti u obzir
sve mogunosti koje pruaju prirodni ivot
ni i ljekoviti podraaji. Treba postupati u
skladu s konkretnim prilikama i bolesniko
vim stanjem.
Na prvom mjestu su sva lijeenja vodom,
kao to smo ih ve nabrojali za kronini
zglobni reumatizam. Posebnu ulogu imaju
vjebe za pravilno dranje tijela i vjebe di
sanja. Jedne i druge treba da vodi fiziotera
peut.
Degenerativni reumatizam
Svojevremeno su sve upalne bolesti imale
nastavak itis (na primjer arthritis), a sve
degenerativne bolesti nastavak osis (na
primjer arthrosis), dok sada za odgovarajue
bolesti zglobova ta pravila vie nisu tako
stroga.
D e g e n e r a t i v n e artroze
Degenerativne artroze ili degenerativni art
ritis (arthritis i arthrosis deformans) bolesti
su zglobova koje kronino napreduju. Za
njih su karakteristine degenerativne struk
turalne promjene, troenje zglobne hrskavi
ce i izrasline na rubu zglobne plohe. Te bo
lesti su vrlo este. U nastajanju bolesti pre
sudnu ulogu imaju nasljedna dispozicija i
pogreno optereenje zgloba.
Najee su zahvaeni koljenski zglob i
zglob kuka. Bolesti zgloba kuka pojavljuju se
kao starosna bolest (malum coxae senilis) ili
kao posljedica X ili O oblika nogu. Poslje
dica X i O oblika nogu ispoljava se i u koljenskom zglobu. Kod starijih ljudi se es
to na krajnjim zglobovima prstiju na ruka
ma uoavaju bezbolna vorasta zadeblja
nja veliine zrna graka kao poseban oblik
artroze, a koji nemaju nikakve veze s ulo
zima.
Degenerativne promjene kraljenice obu
hvaaju kraljeke (spondiloza), male zglo
bove kraljenice (spondilartroza) i zglobne
ploice. Sve te promjene skupa su jedna bo
lest (vidi Oteenja zglobnih ploica).
390
Lijeenje
Vanu ulogu imaju prirodni ivotni ljekovi
ti podraaji koje treba prilagoditi pojedincu.
Posebno paljivo treba izbjegavati svako
preoptereivanje i pogreno optereivanje
zglobova, dok je normalno optereenje ko
risno. Treba popraviti neispravno ili po
greno dranje. Ako zglobove optereuje
prevelika teina tijela, treba je odgovaraju
om dijetom i lijeenjem vodom smanjiti.
Primjereno je lokalno i ope lijeenje topli
nom. Dva ili tri puta na tjedan stavljamo
vreicu s trinama od sijena ili oblog od
krumpirove kae ili vru djelomini povoj s
trinama od sijena ili vrui glineni oblog.
Dva puta na tjedan preporuujemo troet
vrtinske kupelji s trinama od sijena, zobe
nom slamom ili uljem od borovice.
promjene su, dakle, normalne za starost.

Zbog njih se sa starou tjelesna visina sma
nji za nekoliko centimetara.
Ali ako se kolutovi izmeu kraljeaka is
troe prerano, pojave se poremeaji koje oz
naujemo zajednikim imenom oteenja
kolutova izmeu kraljeaka. I u tom sluaju
kolutovi najprije gube svoju elastinost, za
tim skliznu, a vezivni obru oko njih se izboi.
Samo lijenik moe propisati lijekove.

Isto vrijedi i za ortopedske zahvate i opera
cije (endoproteze = unutranje proteze =
novi umjetni zglobovi).
Ako se bolest ne razvije do tog stupnja,

iskliznuti kolut ne mora uzrokovati nikakve
tegobe. Ali ako jezgro pritie na ivce,
mogu se pojaviti vrlo teki bolovi. Ako ne
prestano pritie na ivac, esto je potrebna
operacija. To treba izbjei, jer je uvijek lake
sprijeiti nego lijeiti.
Oteenja kolutova izmeu

kraljeaka
Oteenja kolutova izmeu kraljeaka mora
mo posebno obraditi jer su danas vrlo esta.
Pretpostavljamo da oko 4Z aktivnog sta
novnitva danas ima oteene kolutove iz
meu kraljeaka. Ve sam podatak kazuje
to znae ta oteenja za radnu sposobnost
i raspoloenje ovjeka, a nastaju zbog tet
nih utjecaja civilizacije naeg vremena.
Elastini kolutovi koji se nalaze izmeu
kraljeaka povezuju kraljeke u gibljiv zglob.
Oni su sastavljeni od hrskaviaste ploice i
vrstoga vlaknastog obrua, a u sredini
imaju elatinasto jezgro (nucleus pulposus).
Zelatinasto jezgro djeluje kao vodeni ili
zrani jastuk. Kolutovi djeluju kao ublaivai udaraca (amortizeri) izmeu kraljeaka, a
smjeteni su tako da omoguavaju dostatnu
gibljivost naginjanje naprijed, unatrag i na
obje strane, a u manjem opsegu i vrtenje.
Kako stari ovjek, stare i kolutovi izme
u kraljeaka. Isuivanjem gulxt elastinost.
Prostor izmeu kraljeaka postaje sve ui a
zglob izmeu kraljeaka sve labaviji. Takve
Ta promjena se moe popraviti, ali moe

se i ponoviti ili ostati kao iskliznuti kolut.
Pri tome elatinozno jezgro izboi vlaknasti
obru ili ga ak probije. Zatim se pomakne
unatrag u smjeru prema kraljenikom ka
nalu i pone pritiskati na hrptenu modinu,
ili probije van u stranu i pri tome pritie
na ulazni ili izlazni ivac u bonom otvoru.
Posljedica oteenja diska izmeu kralje

aka je veliko optereenje miia. Ali se
mogu pojaviti i okotavanja ija posljedica
su zupaste i na kope nalik tvorbe na kra
ljenici, to vodi ka spondilartrozi i sponilozi.
Posebno mogu biti zahvaeni vratni i
slabinski dio kraljenice, a to povezujemo s
promijenjenom statikom modernog ovjeka
(pogreno dranje, pogreno sjedenje, neod
govarajue cipele i drugo (vidi Pogreno
dranje).
Ako je zahvaen u prvom redu vratni dio
kraljenice, bolovi su teki pogotovu pri gi
banju glave, bolesnik ima bolove u zatiljku,
zahvaaju i predio ramena i vrata sa zateza
njem miia i slabom osjetljivou sve do
kraja prstiju i drugim smetnjama koje kroz
dulje vrijeme vie ne razumijemo pravilni).
Ako se koluti izmeu kraljeaka otete u
slabinskom dijelu kraljenice, bolesnik ima
bolove u krsnom predjelu, u stranjici i niz
stranju stranu noge do koljena, i kod
Akutni miini reumatizam

takvog bolesnika se javlja prije svega ishijas,
a esto i smetnje u cijeloj nozi.
Zato s e kolutovi i z m e u k r a l j e a k a
p r i j e v r e m e n o otete?
Glavni uzrok je svakako pogrean odnos iz
meu optereenja i sposobnosti za podnoe
nje tereta, to posebno dolazi do izraaja
kod nasljedno uvjetovane slabosti tkiva. Bo
lest neposredno izazovu: dizanje tekih tere
ta, nespretno gibanje, nesree i razne bolesti
(vidi Pogreno dranje).
Lijeenje
Oteenja kraljeaka moe lijeiti samo lije
nik. Na alost, ponekad se netko lijei sam
i esto gubi dragocjeno vrijeme u kojem bi
lijenik jo mogao pomoi. esto je potreb
no uklanjati bolove lijekovima, a rjee ope
racijom. Upozoravamo na jo brojne mo
gunosti fizikalnog lijeenja.
Tegobe su veinom povezane s miiima,
a pri lijeenju treba na glavno mjesto staviti
toplinu. Dobro djeluje vlana toplina: vrei
ca s trinama od sijena, oblog od krumpira,
parna kompresa, parne kupelji, biljne i me
dicinske kupelji (podvodna masaa s tu
em); suha toplina nije mnogo upotrebljiva:
gumeni termofor, elektrini jastuk i drugo.
Posebne masae mogu dobro djelovati. Ali
upozoravamo na opasnost od takozvanog
namjetanja (hidropraktika = namjetanje kra
ljeaka spretnim gibovima) nevjestom ru
kom, jer to moe biti i po ivot opasno.
Reumatizam mekih tkiva
Bolest se razvija u mekim dijelovima, to jest
u miiima (miine sveze, miine tetive),
vezivnom tkivu, masnom tkivu i sluznim
vreicama. To su bolesti koje izvana mogu
biti vrlo razliite, a spomenut emo samo
najvanije.
Glavna skupina bolesti je miini reuma
tizam. Opisat emo ga malo iscrpnije i kao
primjer reumatizma mekih tkiva.
Miini reumatizam
Miini reumatizam je vrlo rairena bolest i
uzrokuje trajno ogranienu sposobnost za
rad, a da o raznim drugim tegobama i te
391
kim bolovima i ne govorimo. Kao to samo
ime kazuje, ta bolest napada miie. Rije je
o lx)lesti s bolovima, koja moe biti djelo
mino upalne, a djelomino degenerativne
prirode, a pogaa vie vezivno tkivo nego
miina vlakna. Bolesnik najprije i najoitije
osjeti bolove unutar odreenih skupina mi
ia. Mnogi laici koji govore o reumatizmu
misle samo na taj miini reumatizam. I kod
ove bolesti razlikujemo akutni i kronini
oblik, ali pri tome treba uvijek raunati s
brojnim prolaznim oblicima.
Akutni miini reumatizam
Za akutni miini reumatizam karakteristi
ni su iznenadni bolovi i smetnje pri gibanju
skupine miia. Od reumatizma moe obo
ljeti svaka vea skupina miia, a uglavnom
prevladavaju odreeni predjeli i odreene
manje skupine miia; moe oboljeti i samo
manja skupina miia. Najee obolijevaju
miii zatiljka i lea. Kad se bolesnik jednog
jutra probudi i okrene vrat, osjeti jak, trga
jui bol, ini se kao da je vrat ukruen i sva
ki gib izaziva jake bolove (spastiki kosi
vrat). Naravno, lijenik mora utvrditi je li u
pitanju reumatino ili neko drugo oboljenje.
Ako tako oboli slabinska muskulatura, po
javi se bolest poznata kao lumbago. U tom
sluaju su veinom zahvaeni leni miii
istezai (opruai); stoga kod tih bolesnika
primjeujemo skoro izravnata i ukruena lea.
Ako bolesnik lei, volio bi da ima jastuk pod
krsnim predjelom ili da lei na strani.
Gotovo je nemogue saginjati se bez bolova.
Naprotiv, bolest obino malo popusti pri ho
danju. I u ovom sluaju je obavezno utvrditi
dijagnozu bolesti, jer se pod prividnim lumba
gom moe krid neto potpuno drugo to
moe biti presudno za bolesnika.
est je i reumatizam ramenih miia, ali
on ne zahvaa samo ramene miie nego i
prsne i lene. Kod ovog oblika reumatizma
bolovi u poetku obino nisu jaki, ali se bo
lesnici ale na neugodan svrdlajui bol ili
kao da ih neto po leima vue tamo-amo
ili da im je dio odjee iznad zahvaenog
mjesta preteak.
392
Zatim je za miini reumatizam karakte
ristino da osim bolova u miiima prakti
no nema drugih znakova ili ih je vrlo malo.
U drugim sluajevima nalaze se u miiima i
vezivnom tkivu otvrdnua koja esto osjea
mo u cijelom opsegu miia. Veinom se te
otvrdline pojavljuju samo kao otekline ne
kih dijelova miia ili odreenih predjela
miia, na primjer ramenog obrua, lea,
zdjelinog obrua i drugdje. Ponekad se
samo na nekim mjestima pojavljuju zadeb
ljanja nalik na vorove ili vorie (miogeloze) a koja nastaju uslijed grenja miinih
vlakana, ili po miljenju nekih lijenika zbog
zgruavanja (koagulacije) bjelanevina u mi
iu. Glavni znak bolesti je bol u samo jed
nom miiu ili u skupini miia. Taj bol oz
naujemo kao vuenje, trganje ili buenje i
uglavnom je prodorniji to se bolest iznenadnije pojavi. Pri tome ne boli neprestano
jednakomjerno, nego izmeu bolova ima
vremenskih razmaka odnosno trenutaka
kad bol nije tako izraen, ali s gibanjem obo
ljelog miia opet se vrati u najteem obliku.
Zbog toga se bolesnik po pravilu trudi da
oboljeli predjeli miia to vie miruju. Ako
mii pritisnemo ili je zamoren ili pod dje
lovanjem vlane hladnoe, bolest se vei
nom pogora, dok toplina uklanja bolove.
Cesto pri miinom reumatizmu ope
stanje uope nije bitno zahvaeno, mada
neki bolesnici mogu dobiti malu vruicu ili
se osjete pomalo bolesni. Obino akutni
reumatizam iezne nakon nekoliko dana
ako pravilno postupamo i pravilno ga lije
imo.
Kronini miini reumatizam
Kronini miini reumatizam nastaje kao
sve kronine bolesti tako to se akutni mi
ini reumatizam ne izlijei dokraja i prijee
u stadij kada nema dovoljno obrambene
sposobnosti ili se ve od poetka razvija po
lako i pritajeno jer organizam nije dovoljno
otporan.
I za kronini miini reumatizam karak
teristini su bolovi koji se sele u skupine
miia. Bolovi su posebno jaki pri gibanju ili

u toploj postelji. Ali, openito, kronini mi
ini reumatizam ne uzrokuje tako teke po
remeaje kao akutni a za njega su karakte
ristini tuplji bolovi koji kao da svrdlaju
unutar oboljele miine skupine.
Moda treba posebno naglasiti da se pri
kroninom miinom reumatizmu ne sele
svi bolovi koji dulje traju. Upravo iza kro
ninog reumatizma, pogotovu ako boles
nik sam utvruje bolest, esto se krije ne
to drugo, ponekad i neka ozbiljna bolest.
Stoga dijagnozu mora postaviti lijenik.
Uzroci
Uzronici miinog reumatizma su: nasljed
na sklonost, razne zarazne bolesti kao to su
angina, arita u zubima, upala unog mje
hura i druge upale, utjecaj podneblja i vre
mena, npr. prehlade, kad pokisnemo ili
smoimo noge itd.
Lijeenje miinog reumatizma
Kod akutnog miinog reumatizma postu
pamo kao i kod drugih infektivnih bolesti:
znojenje djelominim kupeljima s rastuom
temperaturom vode kojima dodajemo trine
od sijena, zobenu slamu, ekstrakt smreke ili
ulje od borovica. Dobri su i vrui povoji i
oblozi, npr. vrea s trinama od sijena, parna
kompresa i oblog od krumpira. Pomau i
djelomine parne kupelji, a u lijeenje moe
mo ukljuiti i saunu. Te mjere potpomognemo ajevima za znojenje (od cvijeta bazge ili
lipe) ili vruim napitkom od meda.
Ako je potrebno ienje, uzimaju se od
govarajui ajevi ili Glauberova sol. Prepo
ruujemo i gladovanje uz vone sokove i
napitak od meda.
Slino lijeimo i kronini miini reuma
tizam. Razlikuje se samo po tome to su za
hvati snaniji i usmjereni na dulje vrijeme.
Preporuujemo od troetvrtinskih do pot
punih kupelji s biljem (trine od sijena, zobe
na slama, smreka, ulje od borovice i drugo)
u trajanju 10 minuta pri 36 do 38C, dva
puta tjedno. Dobre su i djelomine ili po
tpune parne kupelji jedanput ili dvaput na
tjedan ili sauna. Treba osigurati prirodnu i
punovrijednu hranu, zrane kupelji i suna
nje, a po potrebi i masau i gimnastiku.
Rameno-nadlaktini sindrom
Sljedea reumatina bolest mekih dijelo
va tijela je:
Upala potkonoga, vezivnog
i m a s n o g t k i v a (panniculitis)
To je kronina bolest. Struno se zove panikulitis, a manifestira se karakteristinim
otvrdlinama u obliku voria ili se pona
vljaju upale na veim povrinama potko
noga, vezivnog i masnog tkiva. Bolest za
hvaa prije svega miie zatiljka i ramena,
nadlaktica i bedara. Kad se koa odvoji,
sljuti se i otpadne, pokau se grube pore,
koa je nalik na naraninu koru. Bolest
mogu uzrokovati: zatrovanja povezana s iz
mjenom tvari, zarazne klice, bolesti jetre,
nepravilno djelovanje lijezda s unutranjim
izluivanjem (endokrinih lijezda). Zbog
toga se bolest esto pojavljuje kao bolno go
milanje masti kod ena u menopauzi.
Bolest ponekad prati vruica i reumati
na oboljenja
Bolest lijeimo po istim osnovnim na
elima kao kronini miini reumatizam. Uz
posebne masae preporuujemo i preteno
tople (36 do 38C, 10 minuta) biljne kupelji
s uljem od bazge, trinama od sijena ili zo
benom slamom.
Bolna ukruenost ramena
(periarthritis scapulohumeralis)
Bolna ukruenost ramena je vrlo esto po
sljedica upala, ozljeda i ivanih poremeaja.
Bolest se pojavljuje u ramenom obruu (te
tive i sveze) s karakteristinim bolovima i
tegobama pri gibanju u ramenom zglobu.
Bolovi su pogotovu teki u akutnom stadi
ju, kad je rameni zglob potpuno blokiran.
Lijeenje
Bolesnik mora potpuno mirovati s malo
odmaknutom rukom i uzimati lijekove koje
propie lijenik; od lijeenja vodom dolaze u
obzir ona s hladnom vodom produljeni po
voj za ruku s vodom i octom, oblog s vo
dom i octom, hladni oblog od gline i drugo.
Toplina poveava bol.
Posljedica kronine bolesti prije svega su
promjene ovojnica i tetiva glava dvoglavog
393
miia nadlaktice. Bolest moe dovesti do
ovapnjenja tih tetiva i susjednih sluznih vre
ica, to umnogome ometa gibanje ili se
zglob ak potpuno ukruti.
Lijeenje
Ako treba, lijenik ubrizgava odreene lije
kove, inae e mnogo pomoi vlana topli
na: vreica s trinama od sijena, povoji s bla
tom, vlano-vrui oblog od gline, oblozi od
krumpira i drugo. Dobro se pokazalo i lije
enje vruim zrakom i elektroterapijom. Ta
koer treba mnogo vjebati.
Distrofija (dystrophia)
Distrofija je poremeaj u prehrani i rastu
svih tkiva odreenog dijela tijela. Uzrokuje
je neadekvatno djelovanje vegetativnoga
ivanog sistema; pojava je poznata pod iz
razom vegetativna distonija. Bolest izazovu
klice koje dolaze iz skrivenih arita, nepra
vilno djelovanje lijezda s unutranjim izlu
ivanjem, psihike promjene, ozljede, ote
enja ivaca, bolesti ila ili akutne i kro
nine upale. Bolest ima nekoliko stadija.
Moe uzrokovati promjenu u gradi kostiju,
pojavljuju se isuenja u kostima i otekline na
koi. Za kasnije stadije je karakteristino
modrenje, a pojavljuju se i isuenja u koi i
miiima te ograniena sposobnost gibanja.
Zatim kotano tkivo moe jednakomjerno
gubiti vapnenac a zglobovi se ukruuju.
Takva bolest se vrlo esto pojavljuje i zbog
pogrenog lijeenja (nasilno bolno gibanje
nakon ozljeda ili masae i drugo). Bezuvjet
no je da lijenik lijei oboljelog, a pri tome
vanu ulogu ima ope lijeenje. Sistematsko
lijeenje prema Kneippu moe znaajno po
boljati bolest.
Rameno-nadlaktini
sindrom
Ova bolest pokazuje istodobno znake vie
bolesti, za koje su karakteristini bolni po
remeaji u djelovanju ramenog zgloba i iste
ruke. Skupina simptoma je veinom spoj
bolne ukruenosti ramena i distrofije ruke i
doruja. Ali budui da u bolest mogu biti
ukljueni i drugi inioci, na primjer bolesti
394
organa u prsnoj i trbunoj upljini, nuno je
tono dijagnostiko objanjenje bolesti.
Lijeenje se provodi na isti nain kao
pri bolnoj ukruenosti ramena i distrofije.

Stoga i kod ove bolesti treba to prije ostati
nepomian, a kasnije je lijeiti vlanom top
linom. esto su potrebni i operativni za
hvati.
Noni bolovi ruku
Zgrenost tetiva dlana
(brachialgia paraestetica nocturna)

Noni bolovi ruku su bolest kad se po noi
i ujutro pojavi bol i poremeaji u osjetu u
oba gornja ekstremiteta. Cesto je posljedica
poremeaja u optoku, a pogotovu kod ena
u menopauzi.
Za neko vrijeme moemo bolove ukloniti
ako ruku protresemo ili njome kruimo.
Ali za trajno lijeenje preporuujemo uz
prirodno lijeenje i mjere koje poveavaju
prokrvljenost. Meu ostalim dobro djeluje i
izmjenino polijevanje ruku, koje zavrava
vruim polijevanjem vrata
( D u p u y t r e n o v a kontraktura)
Zgrenost tetiva dlana je promjena tetivnih
ovojnica na dlanu, tako da nastaju vrste i
ukruene trake i vorii. Bolest zahvati jed
nu ili obje ruke i naroito je esta kod mu
karaca iznad pedesete godine ivota Saviju
se prsti, osim palca, ime se upotrebljivost
ake bitno smanji. Uzroci ove bolesti nisu
potpuno poznati. Vjerojatno je krivo nepre
stano preoptereivanje ruke ili nasljedna
sklonost za bolest. Tetivnu ovojnicu esto
treba lijeiti operacijom. Poboljanje postie
mo i toplim kupeljima za ruke s trinama od
sijena; treba uvijek neprestano pokuavati u
toploj vodi (u kupeljima) izravnati (isprui
ti) prste.
Teniski lakat
(epicondylitis)
Teniski lakat je neupalno oboljenje tetiva u
laktu. Bolovi se pojavljuju prije svega na
unutranjoj ili vanjskoj strani lakta (uz epikondil). Bolest esto poinje nakon preveli
kog optereenja ruke tenisom. Za bolest su
karakteristini bolovi u laktu, zraenje bolo
va u podlaktici i gubljenje snage.
Lijeenje
Lijenik daje injekcije u predio lakta, a sami

moemo mnogo pomoi mirovanjem, trlja
njem, utrljavanjem i zahvatima s toplom vo
dom: kupelji za ruke s porastom temperatu
re vode uz dodatak trina od sijena, ruma
rina ili ulja od borovice, a sve pojaamo i
vreicom s trinama od sijena.
Upala ovojnice tetiva (tendovaginitis)

Upala ovojnice tetiva je upala vezivnog tkiva
koje oblae tetive a i upala samih tetiva Bo
lest moe poeti ako su tetive preopteree
ne, previe nategnute ili rastrgane, ali i us
lijed zaraza (na primjer zarazne klice, bacili
tuberkuloze i drugo). Cesto se pojavljuju
otekline, bolno kripanje i trenje zahvaenih
tetiva. Upala ovojnice tetiva moe se razviti
i u kroninu bolest (pri zarazama), koju pra
te vrlo ometano klizanje i pomicanje tetiva.
Upala sluzne vreice

(bursitis)
Upala sluzne vreice je esto reumatine
prirode. Ali moe uslijediti nakon udarca,
raznih ozljeda, neprestana podraivanja (pri
tiska), a rjee je posljedica specifinih upala
(tuberkuloza, gonoreja). Sjedite bolesti je
sluzna vreica u laktu, sluzna vreica ispred
ivera (prosjako koljeno), u ramenu i izme
u Ahilove tetive (tetive linjanog miia)
i petne kosti.
Znaci bolesti napeta oteklina sluzne vre
ice, bolna pocrvenjela koa iznad sluzne
vreice, a kasnije nije rijetko ovapnjenje.
Lijeenje
Teku akutnu upalu lijeimo opim lijee
njem, odgovarajuim antireumatskim lijeko
vima i onim mjerama s vodom koje oduzi
maju toplinu: hladan povoj s vodom i oc
tom, uvarak od preslice, voda s glinom ili
hladni oblog s glinom. Pri kroninoj upali
lijeimo grijanjem: vreica s trinama od si
jena, vrui oblog s glinom, tople biljne ku
pelji, oblozi s mineralnim blatom iz toplih
izvora.
Bona iskrivljenost kraljenice
395
Nereumatina oboljenja organa sistema za gibanje

Pogreno dranje
Pogreno dranje nije pravo oboljenje kos
tiju, nego je uglavnom posljedica slabosti
vezivnog tkiva i miia Nastaje zato to
podnosimo preteki teret. Danas je pogre
no dranje vrlo esto. Pitamo se zato.
Poremeaji u dranju mogu biti posljedi
ca naslijeene konstitucionalne slabosti ve
zivnog tkiva. Ona se danas ee manifesti
ra meu civiliziranim narodima zbog raire
ne pojave koju zovemo akceleracija. Tom
rijeju oznaavamo ubrzani fiziki razvoj
pubertetlija, pogotovu rast u visinu kod oba
spola i jednu do dvije godine ranije poetak
puberteta, pri emu pubertetlija ne sazrijeva
jednako i psihiki.
Drugi uzrok nepravilnog dranja je fizio
loki nedovoljno gibanje ili nepravilno op
tereenje, koji su posljedica razvoja civiliza
cije. Pomislimo samo koliko ljudi svoj po
sao obavlja uglavnom sjedei, sjetimo se
svih prijevoznih sredstava koja ovjeka
vrlo esto natjeraju na pogreno dranje,
sjetimo se openito nedovoljnog treninga
tijela i brojnih drugih pojava u civilizaciji.
Pogreno dranje mogu izazvati i psihiki
utjecaji. Sjetimo se samo izreke: Stoji kao
prazna vrea ili Brige su mu savile lea
i drugih.
Savijena lea
Savijena lea (grba ili poveana kifoza) je
dan je od najeih oblika pogrenog dra
nja. Moe se pojaviti kod drugih bolesti kao
na primjer kod Bechterewljeve i Scheuermannove bolesti. Tu poveanu kifozu opa
amo i kod djece i adolescenata sa slabom
muskulaturom lea U poetku je rije samo
o pogrenom dranju, a ne o ustaljenom sa
vijenom obliku lea. Taj oblik savijenih lea
mogu izazvati oboljenja kraljeaka, ozljede,
prijevremeno prohodavanje ili sjedenje kod
rahitisa te uroena oteenja i slabosti kao
to su na primjer klinasti kraljeak, oslablje
ni kraljeci i drugo. Za savijena lea je ka
rakteristino mlitavo, blago savijeno dranje

sa sputenim, naprijed ispruenim rameni
ma, a i uvuenim plosnatim prsnim koem.
esto je i prsna muskulatura skraena i u
bolest ukljuen cijeli rameni obru. Ovisno
o tome koji nedostatak je u dranju nagla
eniji, govorimo o sputenim ramenima,
plosnatim prsima, plosnatim leima, grbi i
savijenim leima.
Ugnuta lea
Izrazom naprijed ugnuta lea (poveana
lordoza) nazivamo poveanu fizioloku is
krivljenost slabinskog predjela tijela. Takvo
stanje moe biti uroeno ili steeno. Ugnuta
lea su suprotnost ukoenih savijenih lea
ili isto tako pogreno dranje. Ovdje je gre
ka u pretjerano nagnutoj zdjelici i produlje
nim ili skraenim miiima i svezama. De
formacija je izljeiva ako se pone odmah li
jeiti, ali kasnije vie nije (fiksirana patolo
ka lordoza).
Bona iskrivljenost kraljenice

Bona iskrivljenost kraljenice ili skolioza je
na jednu ili drugu stranu iskrivljena kralje
nica sa zakrenutim pojedinim kraljecima.
Poznati su razliiti oblici skolioze. Cijela
kraljenica moe biti iskrivljena na jednu
stranu, a da ne bude nikakvih iskrivljenja na
suprotnu stranu. Meutim, moe se raditi i
o takozvanoj sloenoj skoliozi pri kojoj is
krivljenja na jednu stranu prate i iskrivljenja
na suprotnu stranu, tj. kraljenica prolazi u
obliku slova S. Kod skolioze razlikujemo
vie stupanja. Posebno treba biti paljiv pri
prvom stupnju, jer je tada jo relativno izvodiva pasivna korekcija, dok se kod teih
oblika skolioze vie ne moe pomoi. Sko
lioza je veinom uroena ili nastaje s rahitisom ili spinalnom djejom paralizom. Ako
se kod skolioze izboi jedna strana prsnog
koa, ovjek moe dobiti rebrenu grbu koja
opet moe uzrokovati najrazliitije tegobe, a
posebno poremeaje u krvnom optoku. Bo-
396
lesnike s rebrenom grbom moemo prepo
znati po kratkom, povrnom disanju i modrikastim usnama. Dovod krvi u desnu polo
vinu srca je poremeen, zato pri skoliozi
treba uvijek voditi rauna o poremeajima
krvnog optoka takvog porijekla. Vrlo je
vano poeti rano i pravodobno lijeiti bo
lest.
Scheuermannova bolest
Ova bolest je poznata i kao adolescentna kifoza; to znai da je rije o poveanoj kifozi
u razdoblju rasta koje zovemo adolescencija.
Relativno je esta kod mladih iji rast jo
nije zavren, a rijetka je kod starih ljudi. Ces
to je potcjenjujemo jer je ne prate izraziti
bolovi. Stoga je potrebno da iskrivljena leda
kod mladih uvijek paljivo pregleda lijenik,
i to rendgenom Za ovu bolest su karakte
ristini poremeaji u rastu kostiju u kojima
nastaju razne promjene gornje i donje povr
ine tijela kraljeka, a pogotovu u srednjem
i donjem dijelu prsnih kraljeaka. Ako u go
dinama kad adolescentu zavrava rast povr
ina kraljeka nije dovoljno snana, moe
skliznuti kolut izmeu kraljeaka ka unutra
njosti i stranjem rubu kraljeaka. Zbog
optereenja kraljeci se na svojoj prednjoj
strani priblie jedan drugome i postepeno
se rasporede u obliku klina. Tako nastanu
kliniki ustaljena savijena lea. Pravi uz
rok bolesti je zapravo nasljedno konstitucionalno uvjetovana slabost kolutova iz
meu kraljeaka, a razvoju bolesti dopri
nosi i nerazmjer izmeu optereenja i ka
paciteta kraljeaka.
K a k o izbjei pogreno dranje
Vano je ve od poetka zdravo ivjeti. U to
spada razumno ukljuivanje svih ivotnih
podraaja kao to su svjetlost, zrak, toplina,
hladnoa, pravilna prehrana, pravilan raz
mjer izmeu gibanja i odmora te harmoni
no psihiko raspoloenje. Pogotovu kad je
rije o konstitucionalnim slabostima ne
smijemo zaboraviti da se sve to ivi moe
ojaati samo treniranjem, a prevelikim poteivanjem se konstitucionalna slabost
samo poveava. Valja uzeti u obzir i to da

je tetno svako preveliko i pogreno opte
reenje. Postupit emo pravilno ako se ve
i za najmanju nepravilnost u dranju, pogo
tovu kod mladih ljudi, odmah posavjetuje mo s lijenikom specijalistom.
Lijeenje
Lijeenje pogrenog dranja takoer iziskuje
u cijelosti razuman nain ivljenja. Ako je
mogue bilo kakvo konzervativno lijeenje,
ono obuhvaa prije svega jaanje miia i
veziva. U tu svrhu preporuujemo pogoto
vu usmjerenu (ciljanu) gimnastiku, moda
ak i medicinsku gimnastiku i svrsishodno
orijentiran sport. U mnogim sluajevima je
nuno plivanje. Mnogo mogunosti nam
prua i dobro voena knajpovska hidrotera
pija: izmjenino polijevanje lea, vrue brzo
polijevanje lea, vreica s trinama od sijena,
oblog odozdo, biljne kupelji koje zavrava
mo polijevanjem i svi drugi zahvati kojima
se preko krvnog optoka povoljno djeluje na
konstitucionalnu slabost.
Kotana i zglobna tuberkuloza

Iako se tuberkuloza (TBC) uope, pa i
kotana i zglobna tuberkuloza, zahvaljuju
i modernim lijekovima (pogotovu tako
zvanim tuberkulostaticima) umnogome
promijenila i izgubila svoje znaenje, ipak
je jo i sada opasna. Moemo sebe potedjeti velikog jada ako bolest na vrijeme pre
poznamo i ponemo je odmah lijeiti.
Zbog toga emo poneto rei o tuberku
lozi i u poglavlju o bolestima organa sis
tema za gibanje.
Upala kotane modine

U kotanoj tuberkulozi se ve rano po
javljuje i oblik prisilnog dranja s karakte
ristinim promjenama kraljenice. Zbog
tuberkulozne upale kraljeak se esto od
lomi ili zdrobi, a posljedica je karakteris
tina iljasta grba. Stvaraju se i zagnoji
(apscesi) zbog kojih bolesnik i ode lijeni
ku. Ti zagnoji ne izazivaju izraene vrui
ce (hladni apscesi) i obino se razvijaju iz
meu prednje strane vratnog dijela kra
ljenice i stranje stijenke drijela ili u
zdjelici na miiu du (psoasa) prednje po
vrine slabinskih kraljeaka ( 1 - 3 ) i prostiru
se do preponskog pregiba. Cesto se na
stalo izboenje u preponi pogreno smatra
preponskom kilom. Posljedica moe biti i
trajno ugnue u zglobu kuka. U svim slu
ajevima kad se sumnja da je rije o tuber
kulozi kraljeka, potreban je detaljan kli
niki pregled.
Iako je lijeenje iskljuivo lijenikova do
mena, jo jedanput upozoravamo da i uz tuberkulostatike nije prirodno lijeenje suvi
no. Lijekovi ometaju rast bacila tuberkuloze
i njihovo razmnoavanje u organizmu, a iz
ljeenje ovisi i o obrambenim sposobnosti
ma organizma. Jo do prije nekoliko deset
ljea kotana i zglobna tuberkuloza kraljea
ka lijeila se zraenjem na suncu (sunanim
zrakama). Prof, dr med. Rollier je u pede
setim godinama postigao vrijedne uspjehe
prirodnim visinskim suncem u planinama
u Leysinu (vicarska). I danas uz lijekove
i eventualne operacije treba u lijeenje uk
ljuiti prirodne ivotne i ljekovite podra
aje.
397
Zglobna tuberkuloza
Tuberkuloza zgloba kuka
Tuberkuloza zgloba kuka je najei oblik
zglobne tuberkuloze. Poinje veinom kod
djece, gotovo uvijek polako s nekarakteristinim opim znacima kao to su umor i
slabost u oboljeloj nozi. Kad dulje hodaju,
djeca epaju i ne raduju se igri. Ponekad se
ale i na bolove u koljena Treba odmah
posvetiti panju takvim i slinim znacima, a
djecu poslati na pregled.
Tuberkuloza koljenskog zgloba

Ovaj oblik zglobne tuberkuloze zauzima
drugo mjesto po uestalosti. Uz ope znako
ve kao pri tuberkulozi zgloba kuka za ovu
bolest je karakteristian izljev u koljenski
zglob a da se prije toga ovjek nije ni na koji
nain ozlijedio niti preleao neku teu upa
lu. Koljenski zglob se moe i karakteristino
deformirati (gljivasti oblik). I kod tih pojava
je potreban temeljit lijeniki pregled.
Drugi oblici zglobne tuberkuloze su u
zglobu korijena stopala, laktenom zglobu,
korijenu ake. I za njih u naelu vrijedi to
smo rekli; ali ovi oblici zglobne tuberkuloze
su rijetki.
Tuberkuloza ovojnica tetiva

Ova bolest je manje poznata, iako nije rijet
ka Od nje obolijevaju uglavnom odrasli, a
najvie su pogoene tetive miia pritezaa
na aci. Znaci bolesti nisu uvijek tipini te
je u poetku teko odrediti dijagnozu. Kod
svih nejasnih oboljenja tetiva treba odmah
pomisliti i na tuberkulozu.
Tuberkuloza kraljeaka
Tuberkuloza kraljeaka dolazi na prvo mjes
to meu oblicima kotane i zglobne tuber
kuloze. Najea je tuberkuloza kostiju i ne
rijetko uzrokuje i smrt, pogotovu ako se
prekasno otkrije. Od nje obolijevaju djeca
ve u ranim godinama, a poinje s nekarakteristinim opim pojavama kao to su slab
vanjski izgled, gubljenje teka, mravljenje i
brzo zamaranje. Cesto se pridruuju i neti
pini bolovi koje bolesnik osjea ak u pr
sima i trbuhu.
Druge specifine bolesti ot\ na sistema za gibanje

Spomenut emo jo nekoliko vanih bolesti
organa sistema za gibanje.
Upala kotane modine

(osteomyelitis)
Upala kotane modine i upalno oboljenje
kostiju je bolest koja nastaje prije svega pre-
noenjem klica iz krvi u kotanu modinu

koja se zagnoji i zapoinje gnojenje i u tkivu
same kosti. Upala kotane modine pojav
ljuje se nakon irova, upale krajnika, upale
uha i drugih upala. esto se zbog gnojnih
promjena odvajaju komadii kostiju koje na
knadno treba ukloniti operacijom. Bolest je
398
_____
dugotrajna i pojavljuje se u svim uzrastima.

Ako elimo postii ozdravljenje, treba uz li
jeniku pomo ukljuiti sve prirodne lije
kove.
Upala pokosnice
(periostitis)
Upala pokosnice nastaje ulaskom zaraznih

klica preko krvi u kotanu modinu ili ne
posrednim djelovanjem izvana. Posebni ob
lici pri upali pokosnice povezani su i sa
spolnom bolesti sifilisom. Bolest prije svega
napada goljeninu kost, kljunjau i lubanj
ske kosti. Periostitis je esto povezan i s
upalom kotane modine i upalom samog
tkiva kosti. Bolest lijei lijenik ali treba uk
ljuiti i ope prirodno lijeenje i prirodni
nain ivljenja.

kosti, a esto zastane i rast kostiju. Pojavlju
ju se i tipini nedostaci zuba. Bolest prati i
takozvani ablji trbuh, sklonost bronhitisu,
upali plua i poremeajima u prokrvljenosti.
Uz potrebno sunanje danas se za lijeenje
rahitisa upotrebljava Vigantol. Posebni ob
lik bolesti je takozvani kasni rahitis; to je ra
hitis koji se pojavljuje iskljuivo kod starije
djece zbog gladovanja ili ratnih prilika a us
lijed omekavanja postaju savitljive kosti
nogu, kraljenice i prsnog koa; posljedica
tog oblika rahitisa mogu biti i lako lom
ljive kosti. Kasni rahitis se moe pojaviti
i kod odraslih i kod djece takoer kao po
sljedica trajnog pomanjkanja vitamina D i
sunanih zraka.
OmekSavanje kostiju
(osteomalacia)
Rahitis
Zove se jo i engleska bolest, a napada dojenad i djecu. Uzrokuje ju nedostatak vita
mina D i s njim povezan nedovoljan pro
met kalcija. D vitamina nedostaje zato to je
majka djeteta boravila premalo na suncu. U
majinoj koi nastaje prethodni stupanj D
vitamina, ergosterin. Ako je majka djeteta
u trudnoi bila dovoljno na suncu, on je
bio djetetu na raspolaganju ve u njenom
tijelu, a nakon roenja se s D vitaminom
promet kalcija u djetetovu tijelu sreuje
meu prvim samostalnim funkcijama. Ka
snije, meutim, treba djetetu davati D vi
tamin. Stoga je vano da se trudnica do
voljno suna.
Znaci rahitisa su nedovoljno odlaganje
kalcija u kotano tkivo i s tim u vezi savitljivost mekih dijelova skeleta koji se lako
iskrivljuju. Zbog rahitisa se promijeni luba
nja, zbog ega ostaje meka i etvrtastog ob
lika. Uz to se razviju i takozvane rahitine
brojanice (izrasline na rebrima na granici iz
meu kosti i hrskavice) ili nastaje rahitina
grba (okruglasta grba na prijelazu prsnog
dijela kraljenice u slabinski dio), a promi
jene se i zglob kuka, koljeno i potkoljenica,
a i cijela zdjelica. Tako nastanu spiralaste
Omekavanje kostiju je takoer posljedica

poremeaja u prometu kalcija. Osnova joj je
u nedovoljnom ugraivanju mineralnih tva
ri u normalno ili pretjerano razvijenu potku
(osnovu) kostiju. Zbog nedostatka mineral
nih tvari neka mjesta kotanog tkiva ostanu
s premalo nataloenog kalcija. Posljedica je
omekavanje i savitljivost kostiju. Kod djece
tome je uzrok rahitis, a kod starijih ljudi
procesi starenja. Bolest lijeimo potrebnim
lijekovima, a uz to i prirodnim lijeenjem,
pri kojem je najvanija punovrijedna prirod
na hrana.
Slino je i kod neobine, pretjerane lom
ljivosti kostiju (osteoporoze), koja je poslje
dica nepotpuno sastavljenoga kotanog tki
va. Kosti postaju porozne i krte. Ta bolest
je ujedno i posljedica nedostatka bjelanevi
na i nalazimo je prije svega u sluaju pore
meenog djelovanja lijezda s unutranjim
izluivanjem (endokrinih lijezda) ili/i kao
posljedicu dugotrajnog lijeenja kortizonom (hormon kore nadbubrene lijezde).
Bolest se pojavljuje i kod ljudi koji vrlo
malo pokreu ekstremitete. Pri lijeenju
treba uzeti u obzir sve kao i kod omeka
vanja kostiju.
Izvrnuto stopalo
399
Oboljenja stopala
Kad je ovjek u uspravnom poloaju, bilo da hoda ili stoji, cjelokupna teina tijela je usredsreena na stopala. Stoga su zdrava stopala esto osnovni uvjet da ovjek radi, jer se po
sljedice oboljelih, deformiranih, stopala vide na cijelom ovjeku, a prije svega na svim orga
nima sistema za gibanje i njegovu statikom kapacitetu. Mnoge promjene (deformacije) na
stopalima mogu se ispoljiti daleko od stopala, ak na vratnom dijelu kraljenice. Mnoge art
roze koljenskog zgloba i zgloba kuka, bolovi u kriima, a ponekad i bolesti vena i brojni dru
gi poremeaji zdravlja poinju s deformacijom stopala. Budui da su te bolesti danas este,
a mogu se i sprijeiti, obavezno ih je i lijeiti, pa emo u poglavlju o bolestima organa za
gibanje neto rei i o njima.
Da bismo bolje razumjeli bolesti stopala, ukratko emo ponoviti sve to treba znati o
njihovoj grai i djelovanju.
U grai stopala su sva tkiva koja inae nalazimo u organima za gibanje; kosti, miii, te
tive, svezovi, ivci i ile.
Na stopalu razlikujemo tri luka (svoda)
1. Unutranji uzduni luk
Prolazi unutranjom stranom stopala od petne kosti do glavice prve kosti donoja (kori
jena palca).
2. Vanjski uzduni luk
Prolazi vanjskom stranom stopala od petne kosti do pete kosti donoja (korijena malog
prsta stopala).
3. Prednji popreni luk
Sastavljaju ga pet glavica pet kostiju donoja. Pri tome glavica jedan i glavica pet djeluju
kao potporni stupici, a glavice 2, 3, i 4 ine luk.
Najvanije promjene stopala i njegove statike jesu:
Sputeno stopalo
Sputeno stopalo nastane ako se spusti
unutranji uzduni luk i uzrokuje bolove na
gornjoj strani stopala, na unutranjoj strani
tabana i unutranjih koica. Osim toga po
maknu se unasta i klinasta kost. I pri spu
tenom stopalu bolesnik moe osjetiti tegobe
ne samo u listovima nego ak u koljenu i
kuku. Sputeno stopalo se esto pojavljuje
zajedno s rask reenim stopalom.
Raskreeno stopalo
Raskreeno stopalo nastaje sputanjem
prednjega poprenog svoda. Bolovi se ve
inom javljaju ispod prednjeg dijela stopa
la na sredini tabana. Prsti se iskrive i saviju (takozvani ekiasti i konjaniki pr
sti), a palac se iskrivi prema van. Uz to se
mogu promijeniti i nokti i razvijaju se u
ljevi (kurje oi).
Ravni tabani (pedes planus)

Ravni tabani nastanu od jako sputenoga
raskreenog stopala kad se spljote svi luko
vi. Poznata su dva oblika ravnih tabana:
ukoeni i gibljivi. Ukoeni ravni tabani ine
manje tegoba nego gibljivi koji uzrokuju bo
love u korijenu stopala i u gornjem skonom zglobu, a i bolove koji zrae prema
gore u goljenicu i koljeno.
Izvmuto stopalo
Izvrnuto stopalo nastaje kad se taban okrene
prema van, a noga se oslanja unutranjim ru
bom stopala, to uzrokuje razne tegobe i bo
love. Bolovi se osjeaju u luku unutranjeg di
jela stopala i u unutranjem uzdunom svodu.
Kao i sve druge deformacije stopala, i izvrnu
to stopalo uzrokuje poremeaje u cjelokupnoj
statici, koje se osjeaju sve do kria, a esto
ak i do vratnog dijela kraljenice.
400
Uvrnuto stopalo
Uvrnuto stopalo nastaje uslijed grenja svezova stopala. Unutranji uzduni luk se jako
odigne, ime se preoptereti prednji popre
ni luk, bolesnik se ali na bolove u gor
njoj strani stopala i prednjem dijelu. Hod
je neelastian i' grevit. Taban je okrenut
unutra, a noga se oslanja vanjskim rubom
stopala. Ovu deformaciju uzrokuje s jedne
strane moda, a s druge naslijeena sklo
nost.
Druge deformacije stopala

Da bismo dali potpuniju sliku, spomenut
emo i zgreno, kopitasto i kukasto stopalo.
Treba da ih lijei lijenik. Cesto nastaju
promjene u skeletu stopala, takozvano
odignuto stopalo, tj. nenormalan poloaj
stopala gdje se ono oslanja iskljuivo na
petu. Ispod nje ili na njezinoj gornjoj stra
ni se uslijed bujanja kotanog tkiva razvija
tmasta tvorba koja esto uzrokuje teke
tegobe. Pomau ortopedske mjere (odgo
varajui obruasti uloak) ili se izrastaj
uklanja operacijom.

Uzroci deformacija stopala
Mnoge deformacije stopala nastaju zbog ne
primjerene modeme obue, zbog toga to
noga esto udara o tvrdo tlo, zbog dugog
stajanja na radnom mjestu, zbog promjena
tjelesne teine, pogotovu kad se teina po
vea, kad ovjek nabavi automobil pa se ne
giba dovoljno ili iz drugih razloga. Defor
macije mogu biti i posljedica uroenih ili
steenih slabosti miia, svezova, a i krvnog
optoka i ivanih poremeaja.
Lijeenje
Bilo o kojoj deformaciji stopala da je rije,
treba se pobrinuti da lijenik pravodobno
utvrdi dijagnozu. ovjek se u svakom slu
aju moe obratiti medicinsko-ortopedskom pedikeru koji e ga posavjetovati to
da radi.
U mnogim sluajevima dolaze u obzir i
knajpovske metode lijeenja: izmjenine ku
pelji za stopala, kupelji za stopala s poras
tom temperature vode, hodanje po vodi,
hodanje bosim nogama po svjee napalom
snijegu te odgovarajua gimnastika za noge
i drugo.
este druge promjene stopala

Znojenje nogu
Znojenje nogu je vrlo esto povezano s
hladnim stopalima koja su podlona gre
vima. Izrazom znojenje nogu oznaavamo
prekomjerno izluivanje znoja na stopalu,
pogotovu izmeu prstiju. Noge se esto
znoje i zbog poremeaja u vegetativnom
ivanom sistemu i potrebna je posebna
njega. Noge ne moraju ve od poetka zno
jenja imati neprijatan miris. Smrad se poi
nje osjeati tek kad se uslijed jakog znojenja
ponu ljutiti stanice, posebno medu prsti
ma, i pojavi se gnjilo raspadanje bjelanevi
na. Stoga noge treba esto prati, dobro osu
iti, hodati bos ako se ikako moe (knajpov
ske sandale), esto mijenjati arape i pudrati
noge (posipati ih prakom). esto mogu po
moi razni dodaci u kupelji za stopala, koji
jaaju kou kao da je pomalo tave. Najbolja

je hrastova kora, ali ona na alost ostavlja
mrlje na rublju, pa je nerado upotrebljava
mo. Dobri su i neki suvremeni pripravci
koji takoer djeluju kao blaga sredstva za
tavljenje a ne ostavljaju mrlje. Preporuuje
mo i uvarak od preslice. Sa znojenjem, a i
bez njega, na stopalima se pojavljuju ekcemi
i gljivine bolesti. I jedno i drugo mora li
jeiti lijenik. Osnovni uvjet za uspjeno li
jeenje stopala koja se znoje jest uvijek pra
vilni postupak s njima.
2 u l j (kurje oko)
ulj ili kurje oko je lokalno zadebljanje ro
natog sloja koe, koje u sredini ima oroani
ep koji se uvue u dublje slojeve koe. Na
staje uslijed pritiska izvana i pritiska kosti
Natisci, nauljci
iznutra. Kurje oi se razviju na prstima, iz
meu njih i na mjestima gdje se noga osla
nja. Kurje oi veinom nastaju zbog neu
dobne obue, a uzrokuju ih i deformacije i
pogrena optereenja nogu. Zbog jakog pri
tiska na bogato oivenu pokosnicu kurje
oko esto uzrokuje jake bolove.
Lijeenje
Najprije treba to je mogue prije ukloniti
uzroke nastanka kurjeg oka. Ako se kurje
oko ne moe ukloniti takozvanim flasterima
i melemima protiv kurjih oiju, treba se ob
ratiti ortopedskom pedikeru ili otii lijeni
ku. I za tegobe koje uzrokuju kurje oi
mogu pomoi kupelji s ljekovitim biljem ili
odgovarajuim lijekovima.
401
Natisci, nauljci
Natisci ili nauljci na stopalima nalik su na
kurje oi, ali ovdje je rije o zadebljanjima
ronatog sloja koe koja idu vie u irinu.
Nastaju takoer uslijed pritiska, ali ne pritis
ka kostiju nasuprot, nego kao zatitna mjera
protiv prekomjernog optereenja koe, po
gotovu na tabanu. Nauljci se mogu upaliti
ili pretvoriti u bolne raspukline na noga
ma, koje mora esto lijeiti i lijenik. Ako
uklonimo uzroke koji dovode do nauljaka, mogu nam za uklanjanje samih zadeb
ljanja pomoi i kupelji za stopala kojima
dodajemo ljekovito bilje ili odgovarajue
lijekove.
ivano psihiki poremeaji
Organi za upravljanje i njihove bolesti

Kad je prvi put u povijesti Zemlje ovjek prodro u svemir i ak se vratio s Mjeseca do u
minutu tono, svim ljudima na svijetu zastao je dah od divljenja nevjerojatnoj tehnikoj pre
ciznosti dogaaja. Tada su gotovo svi i saznali o neizmjernosti i tonosti aparata za uprav
ljanje (regulacijskih sistema) koji su taj in omoguili. Uz sva ta razumljiva vrhunska tehnika
dostignua moderni ovjek zaboravlja da njegovim aktivnostima upravlja jo udesniji ivi
upravljaki mehanizam o ijem pravilnom ili nepravilnom djelovanju ovisi zdravlje i sposob
nost za ivot i rad, a s tim i srea ili bolest, bol ili smrt.
Da bismo taj mehanizam mogli razumjeti, moramo razmotriti tri bitne skupine organa
koji upravljaju djelovanjem ovjejeg organizma. Svako pojedinano djelovanje naeg orga
nizma mora biti svrsishodno. Usklaenost svih funkcija je zdravlje. ovjekov organizam moe
postii taj sklad jer ima sistem koji usklauje razna zbivanja u organizmu.
Te tri skupine organa bitnih za upravljanje jesu: sredinji ivani sistem, vegetativni iv
ani sistem i inkretomi lijezdni sistem (lijezde s unutranjim izluivanjem). Vidi poglavlje
Graa i funkcije ljudskog tijela.
Sve tri skupine organa za upravljanje funkcionalna su cjelina koja uvijek djeluje na ov
jeka kao cjelinu. Stoga ne moemo povui otru granicu izmeu pojedinih skupina organa
i njihovih poremeaja. Kad opisujemo djelovanje i bolest pojedinih skupina organa za up
ravljanje, prisiljeni smo poneto i ponoviti. Nepravilno djelovanje jednog dijela ili cijelog sis
tema za upravljanje uvijek se prepoznaje na ovjeku kao poremeaj i zahvaa u izmjenina
zbivanja izmeu ovjekova tijela i njegova psihikog ivota.
Da bi objanjenje bilo jednostavnije, obraujemo pojedine skupine organa i njihove bo
lesti odvojeno.
Sredinji ivani sistem

Sredinji ivani s i s t e m ini mozak i hrptena modina. Mozak i hrptena modina povezani
su s perifernim ivanim sistemom koji ine po tijelu difuzno rasporeeni ivani putovi. Naj
vaniji dio sredinjega ivanog sistema je dio mozga nazvan modana kora. U njoj je sjedite
svih naih svjesnih opaaja i s voljom povezanih postupaka Svako voljom izazvano gibanje naeg
tijela i njegovih pojedinih dijelova i svaki svjesni osjet kao to je na primjer gledanje, sluanje,
mirisanje i kuanje ili osjeti nae koe imaju veze s modanom korom na koju su upueni, zbog
ega ona mora biti funkcionalna Modana kora je ujedno i sredite naega psihikog ivota Po
jedina mjesta, sredita u centralnom ivanom sistemu, sredita su odreenih psihikih funkcija
Istraivanja modanih funkcija mnogo su napredovala upravo iskustvima steenim u
ratu, lijeenjem i istraivanjem ljudi s ozljedama glave i iskustvima steenim lijeenjem oz
lijeenih u nesreama. Tako je, na primjer, utvreno da uslijed ozljede odreenih dijelova
mozga nastaju odreeni poremeaji pojedinih organa Do slinih zakljuaka znanstvenici su do
li i prouavanjem modanih krvarenja pri takozvanoj modanoj kapi. Zbog krvarenja u moz
gu nastaju poremeaji u djelovanju tjelesnih organa i gubitak funkcija pojedinih organa ili
njihovih dijelova. Meutim, bilo bi previe jednostrano razmatrati ivani sistem samo me
hanikim i kemijskim mjerilima. Naime, najnovija istraivanja su pokazala da se ne mogu sva
dogaanja u mozgu tono lokalizirati, nego uglavnom dogaanja povezana s gibanjem i osjetom
A ini se da via psihika aktivnost nije vezana ni na koje odreeno mjesto ni strukturu.
403
U vezi s njom modana kora djeluje kao cjelina. Mozak i hrptena modina mogu prevladati
poremeaje, iako se promatrano samo s mehaniko-kemijskog stajalita ini da je to ne
mogue. Naime, mogui su isto funkcionalni poremeaji iji supstrat ne uoavamo. Tako
je upravo kod ranjenih iz vatrenog oruja u glavu bilo utvreno da su se neke funkcije tijela
odvijale manje ili vie normalno, iako su bili razoreni oni dijelovi mozga koji su sredita za re
guliranje upravo tih funkcija Mozak i hrptena modina nisu kao pojedini dijelovi stroja, nego
cjelina koja osmiljeno djeluje, i koja veinom moe sama kompenzirati poremeaje. Do slinih
rezultata dola su i istraivanja u patolokoj anatomiji: mozak iji vlasnik izgleda kao potpuno
psihiki ila osoba, moe imati sve znake karakteristine za poodmaklu starost. Stoga opravdano
tvrdimo da psihiki ivot ini neto vie nego puka djelatnost mozga i hrptene modine.
Bolesti sredinjega ivanog sistema

Poremeaji ivevlja mogu biti dvojaki. Oni kod kojih je sredinji ivani sistem na bilo koji
nain vidno oteen, pa su mozak, hrptena modina i periferni ivci u svojim sastavnim di
jelovima bolesno promijenjeni. Ali ima i poremeaja u vezi s kojima ne nalazimo, bar ne u
poetku, nikakve promjene u unutranjoj grai tih organa. Prvi oblici su organske, a drugi
funkcionalne ivane bolesti ili tegobe. Ako je na primjer ivac razoren metkom ili ozljedom
ili ga je otetila bolest, na primjer tumor ili slino, govorimo o organskom poremeaju. Iz
vana to prepoznajemo po tome to mii ili cijeli organ koji oivava oteeni ivac, ne moe
vie djelovati, tj. gibati se. U takvom sluaju govorimo o paralizi. Drugo oteenje na primjer
prepoznajemo po tome to osjet nekog osjetilnog organa vie ne stie u mozak; ako su na
primjer pogoeni sluni ili vidni ivac ili ivci u koi, onda tim organima ne moemo vie
osjetiti, drugim rijeima vie ne ujemo niti vidimo niti osjetimo to se dogaa na naoj koi.
Sve poremeaje koji nastaju u vezi s oteenjima ivaca, oznaavamo izrazom organski po
remeaji. Ali djelovanje ivaca moe otkazati a da se ivci ni na koji nain vidno ne pro
mijene; u takvom sluaju je djelovanje ivevlja poremeeno zbog takozvanih psihikih i dru
gih utjecaja. Tada govorimo o pravim ivanim poremeajima. Ali se ti funkcionalni pore
meaji veinom ne pokazuju na pojedinim ivcima, nego u slabosti ili prerazdraenosti cje
lokupnog ivevlja, a posebno u nejednakomjernom djelovanju organa i organskih sistema
(skupina organa) koje zahvaeni ivci oivavaju, ili se poremeaji pokazuju kao neadekvatan
psihiki osjet i druge psihike smetnje. U posljednjem sluaju moemo govoriti o psihikim
poremeajima isprepletenim sa ivanim.
ivano psihiki poremeaji

Vie puta sve te poremeaje oznaujemo zajednikim izrazom nervoza. Pod tim izrazom se
krije mnogo toga to po strogom klinikom gledanju ne spada tu. U ovom poglavlju bismo
se rado upoznali s nervoznim tipom ovjeka. Budui da je i on od tijela i psihe, opet se sus
reemo s neodvojivim psihikim i fizikim ivotom. To, dakako, ne iskljuuje mogunost da
u jednom sluaju prevladava prvi, a u drugom drugi.
Ti poremeaji su uvijek oboljelost cjelokupnog ovjeka i poremeaj psihiko-fizikog skla
da, ali pri kojem ne moemo utvrditi grube anatomske ili strukturne promjene ni ivevlja
ni organa koji manifestiraju poremeaj skladne funkcije.
404
Poznata su tipina neadekvatna djelovanja u fizikom i psihikom podruju, posebno u

podruju ivevlja, koje je s jedne strane prerazdraljivo, a s druge strane se vrlo brzo zamara
i iscrpljuje. S tim su povezane este nepravilnosti u djelovanju svih tih organa i organskih
sistema koji ovise o ivevlju. Budui da znamo da ivevlje povezuje sve organe koji me
usobno djeluju i regulira harmonino odvijanje svih funkcija, praktino znai da nepravilno
djelovanje ivevlja poremeti i sve druge aktivnosti organizma.
Utvreno je da je i pri ivanim poremeajima koji su prividno preteno fizike prirode,
neobino vano kakvo je bolesnikovo raspoloenje i kako gleda na svoju bolest. Pri tome
su u prvom redu ivane i osobne tegobe. Ali to ne znai da su kod nervoznog ovjeka po
srijedi samo uobraene smetnje, nego ima i pravih.
Nervni bolesnici se najvie ale na smanjenu fiziku i psihiku sposobnost i brzo zama
ranje. Ti su ljudi ujedno i pretjerano razdraljivi. Nisu sposobni uskladiti ponaanje ni u ve
selju ni u alosti i osjeaju se mnogo bolesniji nego to zapravo jesu. Karakteristino je da
nervozni ljudi previe promatraju pojedine znake bolesti i pripisuju im pretjerano znaenje.
ale se na glavobolju, preosjetljivi su na jaku svjetlost i buku, kukaju da ih boli, ale se na
bolove u pojedinim dijelovima tijela. Tu spada i osjeaj kao da im mravi gmiu po tijelu i
da su im ekstremiteti ukoeni. Nisu rijetki sluajevi da bolesnik vrlo teko zaspi ili teko pati
uslijed nemirnog spavanja. ivani ljudi se na takve razne naine ale da ne moemo sve
to ovdje opisati. Cesto govore o svojim nevoljama, ali ne uvijek isto o istom organu ili di
jelovima tijela. ale se i na razne poremeaje. Pri tome je obino glavno sjedite svih po
remeaja organ koji je oslabljen uroenom ili steenom manom.
Meutim, ti poremeaji u radu organa nisu samostalne bolesti, nego samo dijelovi ope nervne slabosti i esto pogrenoga autonomnog reguliranja organizma Moemo ih razumjeti i lijeiti
samo ako ih gledamo u okviru cjelokupnoga nervno i psihiki poremeenog ovjeka
Ali dvije emo bolesti ipak obraditi posebno:
Glavobolja u pretjerano nervoznih osoba
Glavobolja u pretjerano nervoznih osoba esto potjee iz ope nervne slabosti. O njoj mo
emo govoriti tek kad temeljiti pregled pokae da se iskljuuju sve druge mogunosti koje
bi takoer mogle izazvati glavobolju; naime, dogaa se da se iza takozvane glavobolje u pre
tjerano nervoznih osoba krije neto sasvim drugo to za bolesnika moe biti po ivot opasno
ukoliko se ne utvrdi pravodobno. Pri tome mislimo da glavobolju mogu izazvati i organska
oboljenja mozga, trovanja, srane i bubrene bolesti, one bolesti, oboljenje eonih upljina
(sinusi) i druge zarazne bolesti.
Dakle, tek ako iskljuimo sve ostale uzroke glavobolje, moemo govoriti o glavobolji
uslijed nervoze. To je ona glavobolja koja ne donosi nikakve osjetne organske promjene, a
bolovi se uglavnom ne pojavljuju kao napadi (kod migrene je upravo obratno i o njoj emo
govoriti nakon ovoga), nego su to manje-vie trajni bolovi. Uzroci i lijeenje ove bolesti po
klapaju se s onima koje spominjemo govorei o opim ivanim poremeajima, ali ovdje mo
emo dati prednost nekim posebnim mjerama. To su, meu ostalim, hladni ili topli oblozi
na elo ili zatiljak pri emu treba voditi rauna o tome koliko bolesnik moe izdrati; dobre
su i sve mjere koje smanjuju navalu krvi u glavu, kao na primjer hodanje po plitkoj vodi,
polijevanja koljena i bedara, kupelji za noge, kupelji u sjedeem poloaju i polukupelji, povoji
na noge, trbuh i leda, a moe dobro pomoi i odgovarajua masaa glave. Ktieipp u svojoj
knjizi Moja kura vodom kae: Dva su studenta morala napustiti zavod prije isteka kolske
godine. Obojicu ih je tako strano boljela glava i krv im je navirala u glavu da vie nisu mogli
studirati, mogli su samo jo po nekoliko minuta itati. Ni jedan od brojnih lijekova nije im
pomogao. Tim jadnicima sam dao jednostavan savjet da veinu dana provedu bosi,
Poremeaji psihike ravnotee
405
pogotovu po rosi; neka odu bilo gdje u umu ili neki potok i neka svakog sata po nekoliko
minuta stoje u vodi; uz to neka se, kad je vrijeme toplo, triput dnevno polijevaju vodom po
gornjem dijelu tijela.
Momci su posluali moj savjet, nakon praznika vratili su se u zavod zdravi i veseli
Migrena
Migrena je zapravo ve prijelaz izmeu pravih ivanih poremeaja i onih koji su organski
uvjetovani. U suprotnosti s pravom glavoboljom uslijed nervoze migrena se obino pojavljuje
s bolovima na jednoj strani, koji dolaze veinom kao napadi, ovjek osjea izvanredno jako
probadanje u glavi. Bolovi nastaju uslijed grenja ila i paralize ila u mozgu ili modanim
ovojnicama. Te napade obino prati opa malaksalost, pogotovu vrtoglavica, slabost i po
vraanje. Migrena traje veinom po nekoliko sati, a bolesnik je zbog nje nesposoban za rad.
Pojedini napad moe povui za sobom fizika i psihika preoptereenja ili velike promjene
u osjeajima, a moe izazvati i probavne smetnje, pogotovu zatvor, zatim neprestano hladne
noge, zloupotrebu alkohola i drugo. Kod ena se ti napadi ee javljaju uz mjeseno pranje
i uope su s njim povezani. Prava migrena veinom poinje ve u godinama razvoja i obino
prestaje nakon etrdeset i pete godine. Za lijeenje vrijedi isto to i za sve ivane poremeaje.
Ali i ovdje dolaze u obzir pojedine mjere koje djeluju posebno ugodno; na primjer vie puta
potpun mir i odmor, a prije svega tople kupelji za noge s odoljenom, s trinama od sijena
ili zobenom slamom, hodanje po voi, tranje po rosi, povoj na lea, povoj na listove, mokre
arape, a moda i manja polijevanja (posebno vrue polijevanje zatiljka) i djelomine kupelji,
na primjer kupelji u sjedeem poloaju i polukupelji.
Poremeaji psihike ravnotee mogu biti samo u okviru svijesti i podsvijesti, zbog ega mo
ramo donekle upoznati znaenje tih dvaju izraza.
Podsvijest
Tek uvidom u podsvijest moemo dublje razumjeti ovjekov psihiki ivot. Naime, ono to
nazivamo ovjekovom psihom treba da podijelimo u dva dijela, u podsvijest i svijest. Budna
svijest ili kratko svijest ima sjedite u sredinjem ivanom sistemu. U kori velikog mozga
se kao to smo ve rekli odvijaju sva dogaanja naeg razuma s mislima i razmiljanjima
Tu nastaju svi razumom rukovoeni zakljuci i sve mjere uz punu svijest odgovornosti kao
plod nae volje. Tu nam i nai osjeti i opaaji dolaze u svijest. A podsvijest je onaj dio nae
psihe gdje se svaka djelatnost o kojoj ovisi ouvanje ivota, odvija bez naeg znanja i volje.
Ako se, na primjer, neto pribliava naem oku, vjee se automatski zatvore i zatite oko.
U tom se sluaju vjee gibaju podsvjesno. Kad prolazimo pokraj novogradnje gdje nam za
prijeti opasnost od sruene opeke, spaavamo se automatskim odskakanjem. I taj skok je bio
podsvjestan. Ali sve podsvjesno uvijek ima neku osmiljenu svrhu, pa jo jedanput naglaa
vamo: svi za ivot vani organi djeluju podsvjesno. Podsvijest je istovremeno i sjedite
sanjarenja, esto neshvatljivog u ovjekovoj psihi. Ona je sjedite najtajanstvenijih dubina
i najveih snaga koje dolaze do izraaja samo u odreenim uvjetima. Sva velika djela u
umjetnosti, pjesnitu i znanosti proistjeu iz podsvijesti njihova stvaraoca, iako se kona
no oblikuju tek u svijesti. Kad umjetnik u zanosu svira violinu, vie ne gleda prste ali
oni usprkos tomu potpuno automatski zahvaaju pravilno i toliko nesmetanije koliko vie
zanosa proima umjetnika. Podsvijest nam je openito nedostupna, ali se put u podsvijest
otvara i poputa u zanosu i oduevljenju i pri svakom veem mijenjaju osjeaja, a i u snu
i hipnozi.
406
407
U snovima podsvijest ipak ne dolazi do izraaja neposredno nego samo simbolino; tako
nam na primjer nae elje kazuje neki drugi ovjek ili su one izraene samo u prikrivenom
obliku. Ali upravo ti pomijeani, na izgled nerazumljivi snovi koje elimo to prije zaboraviti,
vani su za spoznavanje sadraja nae podsvijesti, jer koliko oni vie pogaaju najosjetljivije
mjesto nae psihe, toliko ih mi prije elimo prikriti. Zbog toga je za obradu psihe vrlo vano
znati tumaiti snove. Ono to proe kroz nau svijest i s odreenom razumljivou pre
korai prag naih opaanja, ostaje u naem sjeanju i stoji na raspolaganju za svjesnu
upotrebu dok to ne zaboravimo. Mnotvo slika i laganih nejasnih uvstvenih uzbue
nja, straha, elja, enji, zahtjeva i htijenja nae volje koja se ne ispune potisnemo iz svi
jesti i ona tonu u tamnu dubinu psihe. Na to vie i ne mislimo. Ali u podsvijesti se nita
ne izgubi. Sav sadraj podsvijesti moe opet prekoraiti prag svijesti u obratnom smjeru.
Prisjetimo se.
Ipak, poremeaje iz podsvijesti ne uzrokuje samo spolni ivot nego i elja za potvriva
njem u ivotu i stjecanjem imovine. Sve u podsvijesti skrivene sklonosti, elje i nagoni ne
kakva su prisila i tee da iz podsvijesti prodru u svijest, iako je to ak i u suprotnosti s ov
jekovim svjesnim htijenjima. esto opaamo da i ovjek koji se na izgled ini potpuno svjesno
orijentiran ini djela koja su suprotna svjesnim, racionalnim predodbama U takvom sluaju
se iz podsvijesti probijaju nezadovoljeni nagoni i ovladaju ovjekom. Ipak, nismo potpuno
nemoni ni u vezi s takvim poremeajima iz podsvijesti. Usprkos svemu moemo na njih
malo utjecati; naa podsvijest je, naime, preteno sainjena od opaaja koji su proli kroz
nau svijest, zbog ega ona mora polako dobiti sadraj koji odgovara naoj svijesti. Uope
moemo rei da ovjek podsvjesno eli ono to bi htio. Ako smo, dakle, svjesno orijentirani,
ni u podsvijesti se ne mogu nakupljati nezadovoljeni nagoni. Stara poslovica koja kae da
je mirna savjest najbolja postelja, ima i svoje medicinsko znaenje.
Na cesti, na primjer, susretnemo ovjeka koji nam se ini poznat. Meutim, mi se ne mo

emo sjetiti gdje smo ga vidjeli. A onda nam se iznenada, nakon to ve prestanemo eprkati
po svom sjeanju, ukae slika mjesta i prilika u kojima smo ovjeka upoznali. Otkud to iz
nenadno prepoznavanje? Iz podsvijesti je dolo u svijest i sjeamo se, to znai da smo po
segnuli za svojom unutranjou.
Neka druga slika, meutim, moe ve voditi u poremeaje koji dolaze iz podsvijesti. Di
jete je vozei se vlakom doivjelo da na prijelazu pruge vlak zdrobi automobil. Dijete jo nije
obuhvatilo cijeli dojam nesree, ali u njegovoj podsvijesti se zadralo sjeanje na taj dogaaj.
Jo godinama nakon toga, kad je ve odraslo, uvijek je na vonji automobilom ili vlakom
doivljavalo neobjanjiv strah dok je prolazilo kroz predjele ili eljeznike prijelaze sline ono
me na kojem je nekada davno doivjelo opisanu nesreu. Osnova za taj neobini strah je i
ezla, jer je sjeanje na doivljenu nesreu potonulo u podsvijest i vie ga nisu uzimali u
obzir kao uzrok za kasniji strah.
Dakle, nezadovoljeni nagoni se probijaju iz podsvijesti u domenu svijesti vrei svoj ut

jecaj na samu svijest, a time mogu izazvati i niz fizikih poremeaja. Tako, na primjer, ne
zadovoljeni nagon za afirmacijom moe uzrokovati najneobinije poremeaje ako se ne uspije
obraditi u svijesti ovjeka koji je orijentiran na samoreklamiranje obuzme nesvjesno nemir
ako misli da mu se ne poklanja dovoljno panje. Takav ovjek ne podnosi odbijanje, pa ako
svojim naporima ne osigura potrebnu panju i potovanje, pokuava to postii nainima koji
ve spadaju u bolesne reakcije. Pri tome nije obavezno da ovjek to svjesno ini. Tako se,
na primjer, kod mnoge djece koja su se ve od malih nogu osjeala zapostavljenima, kao ob
rambena mjera protiv zapostavljanja pojave grevi ako se njihove elje ne ispunjavaju ili na
drugi nain ne privuku panju odraslih. Isto vrijedi i za odrasle koji ele svojom slabou
i fizikim svojstvima probuditi suut i pozornost svoje okoline. Jasno je da s tim nije povezan
moralni uzrok, jer je rije o bolesnom, neadekvatnom ponaanju.
Jo jedan primjer. Osjetljiv ovjek je negdje pozvan. Ondje vidi kako je domainovu psu
doputeno da skuplja ostatke s tanjura na kojem je do tada jeo gost. To ga se toliko dojmilo
da vie nije imao teka. Kasnije, kad je to ve bilo zaboravljeno, taj je ovjek i dalje gubio
tek im bi u blizini ugledao maku ili psa.
Mogli bismo navesti jo mnogo sluajeva, ali svima je zajedniko potiskivanje od
reenih neprijatnih doivljaja i stvari u podsvijest, gdje se neprijatne stvari i doivljaji po
hranjuju, iz dubina podsvijesti dolaze na povrinu i snano utjeu na ovjekovo djelova
nje. Mnogi misle da ih podsvijest ne uznemirava, ali iskustva pokazuju da je takvih ljudi
u stvari vrlo malo.
Cesto susreemo ljude koji ne jedu ova ili ona jela ili ne smiju vidjeti neki predmet, na
primjer no, upalja, ibice i slino, a uzrok takvoj posebnosti lei u podsvijesti.
Freudova psihoanaliza, koja je potpuno poseban smjer obrade psihikog ivota, pokuava
uzrok svim psihikim poremeajima pronai u neadekvatnom razvoju spolnosti. Sav meha
nizam lijeenja zasniva se na injenici da sve elje i nagoni, neispunjeni u budnoj svijesti, poremeuju ovjekov ivani sistem dok se iz podsvijesti ne izdignu opet u svijest. Bez sumnje
su ba nezadovoljeni nagoni vrlo esto izvor podsvjesnih poremeaja, ali mislimo da je po
greno i previe jednostrano traiti svu krivicu u podruju spolnosti. Ali, isto tako nema ni
kakve sumnje da bi ovjek bio poteen mnogih strahovanja i grinje savjesti kad bi roditelji
djecu ili nastavnici uenike pravilno i pravodobno pouili o stvarima koje ovjek mora znati;
jer upravo poduka koja potjee iz neadekvatnih izvora najvea je opasnost u vezi s poreme
ajima koji dolaze iz podsvijesti. To vrijedi i za odrasle koji u vezi s normalnim i osmiljenim
temama iz spolnog ivota vode slijepu politiku, a pri tome mnogo toga iz svijesti potisnu
u podsvijest, to ih zatim optereuje a da ne znaju protumaiti uzrok.
Openito govorei u tijelu ima mnogo neadekvatnih opaaja i mnogo toga to remeti
svjesni ivot, to sve ne moemo tek tako objasniti, a koje svoj poetni uzrok ima u pod
svijesti. To vrijedi za mnoge (ne sve) paralize i greve, za neke forme lupanja srca, za mnoge
srane neuroze i neuroze ila, za mnoge poremeaje u radu eluca i crijeva; esto su nemir
i razdraljivost odraz u podsvijest potisnutih osjeaja i nezadovoljenih nagona. Na isti nain
objanjavamo i strah koji neki ljudi osjeaju od tijesnog prostora, ceste ili visina i slinog.
Tu spada i opi strah pri kojem ovjek zapravo i ne zna ega se boji. Isto tako i mnoge pri
silne predodbe i mnoge prisilne postupke moemo objasniti samo tako da ih uzmemo kao
podsvjesne poremeaje.
Izrazom prisilna predodba razumijevamo predodbe koje se pojavljuju pojedinano ili
zle slutnje za koje i sam ovjek koji ih osjea priznaje da su besmislice, ali mu se uvijek na
novo vraaju u misli i pokuavaju se probiti i nametnuti se. Slino je i s prisilnim radnjama
(postupcima). To su postupci koji su bespredmetni i nemaju smisla, ali bolesnik ih se ne moe
osloboditi. Neprestano pere ruke ili uvijek misli da posao koji radi nije dobro obavljen i po
navlja ga. Na primjer, deset puta pogleda jesu li vrata zakljuana, je li svjetlo ugaeno i pismo
frankirano.
U tu skupinu oboljenja moemo ubrojiti i osjeaj manje vrijednosti i potitenost ili
depresiju.
Razlikujemo endogenu depresiju koja ima uzrok u neadekvatnom radu lijezda s unutranjim
izluivanjem ili se, na primjer, pojavljuje kod ena u godinama mijene kad se djelovanje tijela
znatno promijeni, i egzogenu depresiju. Medu psihike i ivane poremeaje ubrajamo samo
egzogenu depresiju, pri kojoj jedino vidimo neadekvatan odnos izmeu povoda i afekta (uv
stva), to znai da ve mali povod - koji moe biti i vesele prirode - moe izazvati teki
psihiki potres. S depresijom je povezana openito preotra kritika vlastite linosti ili pri ve-
408
em umjetnikom talentu nedostatak koncentracije koji zasluuje aljenje. Zatim se zna za psi
hike konice koje takvim ljudima onemoguavaju da se u pravom trenutku iskau svojim
znanjem i sposobnou. Da bi slika bila potpuna, spomenut emo da u tu skupinu bolesti
spadaju i premala odlunost, strah od odgovornosti, ljubomora i zavist.
Lijeenje tih stanja je psihiko i tome emo se jo vratiti kad budemo govorili o meto
dama psihikog lijeenja. Naroito su snano psihiki poremeaji izraeni kod bolesti koja je,
na alost, jo i sada u krugu obrazovanih ljudi neopravdano promatrana kao neko stanje nie
moralne vrijednosti. To je
Histerija
Mnogi istraivai ele tu bolest prikazati kao iskljuivo bolest enskog spola, to obrazlau
drugaijim psihikim reakcijama ena i njihovim drugaijim spolnim organima. U tom zna
enju je i izvedenica rijei histerija koja je grka i znai bolnu maternicu. Ovdje nema
mjesta za objanjavanje spolnog pitanja mogu li i mukarci biti histerini ili ne. Mislimo
da bi svi ljudi mogli imati takozvani histerini nastup kad im psiha bude previe opte
reena. Mnoge paralize ili gubljenje glasa nakon iznenadno doivljenog straha moemo
smatrati histerijom.
Histerija je, naime, izraz naruene psihike ravnotee, ije sjedite treba traiti prije svega
u podsvijesti. Uzrok je veinom bolesna elja za afirmacijom ili bolestan kompleks manje vri
jednosti. Bolesnik pokuava privui panju na sebe jer ne podnosi da ga netko ne zapazi, ili
bi htio ublaiti preteak teret ili izbjei optereenja. U oba sluaja je nesvjestan pokuaj po
vlaenja u bolest. Za histeriju su karakteristini neki znaci koji su slini onima pri ve opi
sanim poremeajima psihike ravnotee i opih ivanih slabosti. Ponekad je teko utvrditi
je li rije o histeriji ili neem drugom. Glavni znaci histerije su teka psihika osjetljivost kao
to je recimo prekomjerna razdraljivost koja naginje bezrazlonim izljevima bijesa ili napa
dima straha. Uz to se neobino brzo mijenja glas, a pojavljuju se i karakteristini poremeaji
osjeta na koi i u gibanju miia. Mogu nastati takve tjelesne promjene koje zavedu u zabludu
ak i lijenika. Za histeriju je karakteristian histerini napad, ali on je danas vrlo rijedak u
svom klasinom obliku. Time zavravamo kazivanje o histeriji. Htjeli smo samo pobuditi ra
zumijevanje za jedan od moguih psihikih poremeaja. Dunost nam je da ga pokuamo ra
zumjeti, a nemamo pravo da ga osuujemo.
Poremeaji koji proistjeu iz svijesti
Drugo podruje naega psihikog ivljenja, koje takoer moe biti poremeeno uslijed ne
primjerenosti vanjskog svijeta, jest svijest; ako elimo svijest postaviti kao suprotnost pod
svijesti, mogli bismo je nazvati nadsvijest. Svijest je mjesto za nae svjesno, s voljom povezano
djelovanje za prepoznavanje, sreeno miljenje, ukratko reeno, svijest je ja koje zna. O fi
zikim poremeajima koji prate pomraenje svijesti, kao na primjer pri narkozi ili omamljenosti, ovdje neemo govoriti potanko. Psihike poremeaje u okviru svijesti moemo razu
mjeti iz tri ivotna kruga prema profesoru dru med. Braucbleu, a to su: ivotni krug ljubavi
i braka, profesionalni i drutveni krug.
Nerazumijevanje da je brani partner drugaije bie, nesporazumi, pogrean odnos prema
spolnosti, neprestano neprirodno i nefizioloko ponaanje u tom podruju, esta pitanja u
vezi s erotikom koja ostaju bez odgovora, nezadovoljena i nezadovoljiva ljubavna enja i
udnja za branom zajednicom ili neprestano bjeanje od prave ljubavi i braka bez pravog
razloga esto su poremeaji u ljubavi i braku koji utjeu na psihiku ravnoteu.
U profesionalnom i drutvenom ivotu vanu ulogu imaju prije svega nezadovoljstvo
radnim mjestom, nezaposlenost, uvrede, odbijanja, preoptereenost, osjetljivost i slabost u us-
Uzroci nervoze
409
poredbi sa zahtjevima u ivotnoj borbi, nepotpuno prijateljstvo s istomiljenicima ili slina

nezadovoljstva koja se mogu razliito zvati. Ali i strah pred konanim suoenjem sa ivotnim
problemima, koji prati pitanje o smislu vlastitog postojanja moe uzrokovati pogoranje psi
hikog zdravlja koje izlazi iz svijesti. Uz to uzrok psihikim poremeajima iz svijesti moe
biti i neto drugo, to moderni ovjek ne voli da uje, a to je svjesna, uoena, krivica a ne
samo pretpostavljena. U vezi s tim je C. G. Jung pokazao uistinu lijep primjer kad u svojoj
knjizi Zbilja due (Wirklichkeit der Seele) opisuje mladog ovjeka s tekim ivanim te
gobama; marljivim prouavanjem svega napisanog u vezi s njegovom boleu dobro je upoz
nao vlastitu bolest, ali usprkos tomu nije naao nain da je prevlada. Temeljite pretrage su
pokazale da se ne mogu nai odreeni tjelesni uzroci. Ali bolesnik je pripovijedao da je zimu
esto provodio u St. Moritzu ili Nici. Na pitanje tko je taj njegov boravak zapravo plaao,
pokazalo se da je to bila siromana uiteljica osnovne kole koja ga je voljela i od svojih usta
otkidala novac da bi mladiu plaala taj boravak. C. G. Jung je mladiu opravdano rekao da
vjerojatno nije jo ozdravio zato to je u svom cjelokupnom odnosu prema ivotu napravio
naelnu greku koja je u njegovoj svijesti i zbog toga mu ni ukupne znanstvene spoznaje ne
mogu donijeti zdravlje.
Sve tjeskobe psihikog ivljenja mogu prije ili poslije postati uzrok fizikih i psihikih po
remeaja, to posebno vrijedi za strah, alost, neraspoloenje, nesanicu i lupanje srca, proljev,
zatvor i druge tegobe.
Uzroci nervoze
ivanih poremeaja ima dvije vrste, ali one se, meutim, u praksi uvijek nanovo preklapaju.
Uzroci mogu biti fiziki ili psihiki, ali naglaavamo da vanu ulogu ima i nasljedna opte
reenost. Mnogi ljudi s osjetljivim ivevljem naputaju dom zbog ega su podloni ivanim
oboljenjima pogotovu kad su fiziki i psihiki optereeni, a to je danas esto. Vrlo je karak
teristino da se u povijesti bolest tip nervoznog ovjeka pojavila tek prije sto godina, a izraz
je predloio ameriki lijenik Beard. U Americi je najprije zapoela urba i jurnjava moder
noga tvornikog vijeka, koja je ovjeku doslovno poela ii na ivce. Modema civilizacija
donosi upravo one ivotne prilike koje ovjeka udaljuju od prirode. Stoga je dananje vrijeme
s ozbirom na ono to nanosi fizikom i psihikom ivotu ovjeka pravi uzrok porastu ues
talosti nervoze.
Fizike uzroke moemo najljepe izraziti rijeima neprirodan ivot i prehrana. Pomanj
kanje istog zraka koje prati ivot u gradovima, u industrijskim pogonima i uredima, zatim
pomanjkanje svjetlosti i sunca, prvi su tetni inioci. Tome doprinosi i esto neprimjerena
prehrana s previe mesa i kobasica, riba i jaja, neumjerena tenja za podraajima, pogotovu
za zainima i estokim piima. Zatim sve manje fizikog i psihikog rada i ujedno prekom
jerna spolna razdraenost. esto hrana prebogata bjelanevinama, pogotovu ako istodobno u
njoj ima i previe masti, uzrokuje oteenja srca i ila, a s tim se opet poveavaju razna druga
oboljenja kao to su ivani sistem i jo tota. Ali u neprimjerenu hranu ne spada samo pre
vie bjelanevina i masnoa, nego i premalo voa, svjee hrane i openito jednolina pre
hrana. O fizikim uzrocima nervoze govorimo i ako ljudi uivaju previe alkohola, duhana,
crne kave, aja i drugih tetnih sredstava za uivanje. ivani poremeaji su s jedne strane
uzrokovani i nedovoljnim gibanjem, a s druge strane i nedovoljnim mirovanjem od ega trpi
suvremeni ovjek; poinje s prekratkim i nemirnim spavanjem, a tome se jo pridruuje i na
ruavanje mira zbog buke u velikim gradovima.
410
Psihiki uzroci nervoze jesu: tjeskoba koja prati dananju borbu za ivot, brige, pogrean
odnos prema sebi i okolini, pomanjkanje vrstoga i jasnog ivotnog cilja, psihiki potresi svih
vrsta, psihika preoptereenja, jezivi doivljaji, stambena ugroenost, osjeaj proganjanja i dru
go. ovjek teko to prevladava. Ali ne smije se pokleknuti ako se elimo zatititi od dananjih
ivanih poremeaja.

Najvie naelo mora biti ne lijeiti ivane poremeaje nego nervoznog ovjeka. To lijeenje
je samo djelomino lijenikova stvar. Vei dio se tie bolesnika koji se lijei pod lijenikovim
vodstvom, a lijeenju moe doprinijeti i bolesnikova okolina. Osnovni i najvaniji uvjet za
uspjeno izljeenje je bezuvjetno otvoren i povjerljiv razgovor s lijenikom da bi on mogao
utvrditi porijeklo nervoze i odstraniti ga ako je to mogue. Za bolesnika i sam taj razgovor
znai olakanje i vodi do potrebnih mjera ili ak pomae pronalaenju odgovarajue metode
psihikog lijeenja. Ovdje moemo samo rei koliko je vano da bolesnik opet stekne po
vjerenje u sebe, da mu se povrati borbenost i da opet pone gledati ivot drugaijim oima.
Pri tome se moe bolesnik i odgajati tako da se opusti i postane ravnoduan. Prenapre
gnut bolesnik se mora naviknuti da po vie puta na dan mirno legne, nekoliko puta po
lako udahne, da sva grevitost njegovog organizma proe. Moe mnogo pomoi autogeni
trening. Ali ako je bolesnik bezvoljan treba ga navesti na jaanje i odlunost. Mogu po
moi prirodni lijekovi: zrak, voda, sunce, gibanje i mirovanje u pravilnim razmjerima te
prirodna hrana. Posebnu panju treba posvetiti tome da bolesnik prestane prouavati
svoje tegobe, da se priblii drugim ljudima i poslua malo i njih. Odvraanje bolesnika
od sebe samoga i pribliavanje drugima esto je najdjelotvornije sredstvo za lijeenje psi
hikih tegoba.
Jasno je da pri lijeenju treba izbjegavati sve ono to je uzrokovalo razvoj ivanih po
remeaja. Samo ako imamo volju da izbjegnemo one neprijatnosti koje moemo, trebamo i
smijemo raunati da e lijeenje biti uspjeno.
Najvaniji lijek je rad i svjesno aktivno njegovanje zdravlja, drugim rijeima razumna pri
mjena svih podraaja koji pravilno odmjereni potpomau zdravlju; to su zrak, svjetlost, voda,
odgovarajua prehrana, gibanje i odmor. Fiziko lijeenje se mora prilagoditi mogunostima
pojedinca, koje lijenik redovito utvruje. Ne postoji opevaei obrazac za lijeenje ivane
bolesti pa na prikaz daje samo osnovne smjernice. Bolesnika treba upozoriti da ne pretjeruje
pri lijeenju primjenjujui preteke zahvate. Upravo kod nervoznih ljudi se pojavljuju nepred
viene posljedice lijeenja. Te nepredviene reakcije zahtijevaju od lijenika i bolesnika go
tovo neiscrpno strpljenje. Za nervozne ljude dolaze u obzir sljedea prirodna sredstva lije
enja: zrane kupelji i masaa; bolesnik se moe masirati sam ili ga netko drugi masira. Pri
tome treba upotrebljavati kvalitetno ulje, koje pospjeuje djelovanje koe. Masaa moe biti
vrlo korisna pri ivanim poremeajima jer biljke i eterina ulja oivljuju i povoljno djeluju
na ivce. Primjerene mjere su i jutarnja kvaenja koja smjenjujemo sa zranim kupeljima (ne
povezujemo ih s njima). Preporuljive su i hladne kupelji u sjedeem poloaju i polukupelji,
koje traju 6 do 10 sekunda, a najbolje ih je provoditi ujutro, 2 do 3 puta tjedno. Zatim dolaze
u obzir i druge tono odmjerene mjere prirodnog lijeenja: hodanje po rosi ili plitkoj vodi,
kupelji za noge, kupelji za ruke, manja polijevanja i biljne kupelji, meu kojima treba dati
prednost potpunim kupeljima od smreke, potpunim kupeljima s paprenom metvicom i maj
inom duicom ili s iirotom i odoljenom.
411
Dobro djeluju i tjelesne vjebe koje mogu biti korisne i starijim ljudima ako ih pravilno
obavljaju, koristan je i laki fiziki rad u polju ili vrtu, pogotovu ljudima koji se bave umnim
radom.
Pri lijeenju treba voditi rauna i o pravilnoj prehrani.
Treba vie upotrebljavati ljekovite biljke, koje mogu nadomjestiti tetne sastojke nekih
sredstava za uivanje. Posebno preporuujemo paprenu metvicu i matinjak ili oboje zajedno
u jednakom omjeru te lie kupine i jagode, takoer u jednakom omjeru, a moemo im dodati
malo lazarkinje i vrijeska. Skreemo panju i na dobar aj od suhih ljusaka od jabuka s ne
koliko kapi limuna; aj od ljusaka plodova ipka sadri mnogo vitamina C i vrlo je primjeren
za ivane bolesnike.
Sjetimo se i vonih sokova koji su dragocjeni nadomjestak za alkoholna pia. Umjesto
brojnih lijekova za ivce esto su dobre i domae ljekovite biljke koje moramo pomijeati
prema svrsi, pri emu je najbolje mijeati u jednakom omjeru matinjak, hmelj i odoljen ili
gospinu travu.
Na nervoznog ovjeka vrlo dobro djeluju svjetlost i sunce, ako se pravilno koriste, jer
jaaju cjelokupnu radnu sposobnost (vidi Zrane kupelji i sunanje). Odgovarajue mirovanje
i poivanje upravo su za ivanog bolesnika vrlo primjereni kao ljekoviti podraaji.
Psihoterapija kao osnova lijeenja
Psihoterapija kao osnova lijeenja mora polaziti od uzroka bolesti i vie se usmjeriti bilo k
svjesnom ili podsvjesnom. Najprije emo obraditi lijeenje poremeaja koji proistjeu iz svi
jesti. Ako se upitamo: Kako promijeniti stanje tjeskobe u ljubavnom, branom, profesional
nom i drutvenom ivotu?, ne moemo odgovoriti ope i ujedno primjereno svakom [po
jedincu, jer su razliiti uzroci i ivotne prilike. Moemo samo naglasiti najvanije o emu u
lijeenju treba voditi rauna. Nekada treba pokuati promijeniti uvjete ivota mada to danas
nije lako. Pri tome lijenik moe samo dati savjet, a ne i neposredno pomoi, ali su to duni
uiniti oni koji mogu. Ponekad je preporuljivo da bolesnik promijeni profesiju koja mu ne
odgovara, ili bar da mu se savjetuje da umjesto zadovoljstva na radnom mjestu potrai put
do ravnotee u nekoj aktivnosti drugdje.
U naelu to isto vrijedi i za odnos prema tegobama u braku i ljubavi. I tada dolazi u obzir
dulje odvajanje branih drugova ili razvod. esto bolesniku moe koristiti ako na neko vri
jeme otputuje u odgovarajue ljeilite ili prijateljima na selo. Pod utjecajem razliitih dojmo
va medu ljudima s drugaijim navikama i obiajima moe zaboraviti tota od onoga to ga
je muilo kod kue. Sve te mjere trebale bi usmjeriti psihu bolesnika na neto drugo.
Svakodnevno moemo u praksi vidjeti da mnogo znai kako se bolesnik odnosi prema
svojim tegobama. Netko podnosi mirno i vedro ono zbog ega netko drugi moe biti vrlo
nesretan. Iako ne moemo porei da u tome veliku ulogu igra ovjekov temperament i talent,
s druge strane ne smijemo zaboraviti da mnogi uspiju i sami prevladati razne tegobe. To po
stiu razmiljanjem i svjesnim samoodgajanjem, ali ih esto treba na to navesti. Prije svega
treba bolesnika otrgnuti od njegovoga ja i ukazati mu na tjeskobe i nevolje drugih. Njegovu
volju moramo usmjeravati prema nekom jasnom ivotnom cilju, a put do njega mora po
traiti svaki bolesnik sam u skladu sa svojim pogledima na svijet Valja znati da se ovjek
koji ima svoje ivotno zato moe sloiti gotovo sa svakim kako. To ilustrira da je upravo
pomanjkanje vrstog i jasnoga ivotnog cilja uzrok zato se mnogi ljudi ne mogu pomiriti
sa svojim svakodnevnim tegobama. U brojnim sluajevima treba posegnuti i za posebnim
metodama lijeenja psihikih poremeaja jer samo tako bolesnici promijene svoje raspolo/i
nje. Najvaniji zahvati su: psihoanaliza, sugestija, hipnoza i autogeni trening, koji je uveo prof,
dr med. /. H. Scbultz.
412
Te se metode primjenjuju kad treba odstraniti podsvjesne poremeaje, lijeenje kojih se

inae naelno poklapa sa svjesnim.
Psihoanaliza
Bit te metode je da prevede u svijest zbivanja koja iz podsvijesti tetno djeluju na ovjekovo
zdravlje. Naziv metode je sloenica od dviju grkih rijei i znai ralanjivanje psihikog i
vota (analiziranje). Psihika zbivanja koja bi psihoanaliza trebala uiniti svjesnima osnovana
su, kao to smo ve rekli, na nesreenom nagonskom ivotu. Psihoanaliza u uem znaenju
rijei poznaje samo spolni nagon kao izvor poremeaja. Time postaje, kako smo takoer ve
spomenuli, pretjerano jednostrana. Zbog toga je mnogi znanstvenici odbijaju, iako ne negiraju
njezina naelna nastojanja i spoznaje u podruju fiziko-psihikih zbivanja. Danas je jasno da
ovjek nee biti zdrav ako mu samo pomognemo da podsvjesno prevede u svjesno.
Obavezan osnovni uvjet za uspjeno lijeenje jest da bolesnik zauzme moralno pravilan
stav o onome to je iz podsvijesti prelo u svijest. Tek ta moralna odluka daje nadu na dje
lotvornu pomo. Vrlo sposoban psihoanalitiar moe u odreenim sluajevima izlijeiti psi
hiki oboljele ljude. U najnovije vrijeme su se izvanredno razvile metode istraivanja psihe.
Iz psihoanalize se na primjer razvila psihosomatika. Lijeenje iziskuje mnogo bolesnikovog
i lijenikovog strpljenja i esto traje mjesecima pa i godinama.
Sugestija
Ova metoda utjee na svijet predodbi tako da u ovjeku potisne sve one predodbe koje
tete lijeenju, a istakne samo one korisne. U odreenim uvjetima mogu se ovom me
todom postii uspjesi koje kritinim razmiljanjem ne moemo razumjeti. Ovisno o tome
utjee li bolesnik sam na svijet predodbi ili to rade drugi, govorimo o samoutjecanju
ili samouvjeravanju (autosugestiji) i utjecanju (sugestiji) na ovjekovo osjeanje, miljenje
i odluivanje. U politikom svijetu postoji masovna sugestija, koja je to efikasnija to je
vie ljudi na okupu.
Da bi se razumjelo djelovanje sugestije, treba poznavati dva zakona. Prvi glasi; Svaka
misao tei tome da se ostvari preko podsvijesti (prof, dr Braucble). Zakon e nam biti ra
zumljiviji ako navedemo nekoliko primjera. Najprije dobro poznati stari pokus: ako na stolu
nacrtamo krug kredom i u njemu okomitom i vodoravnom crtom napravimo kri, zatim iz
nad njihova sjecita drimo na tankoj niti privezanu laganu kuglu i zamislimo da se ona giba
u nekom smjeru, nee potrajati dugo a kugla koju drimo na miru uistinu e se poeti po
micati u zamiljenom smjeru. Ili iskustvo iz svakodnevnog ivota: ako ovjeku koji je olienje
zdravlja iznenada kaemo: Kakav si to danas?, esto emo doivjeti da taj ovjek promijeni
boju i poprimi bolesni izgled. Stoga je naa dunost da uvijek poticajno utjeemo na drugoga.
Slino je i ako nekomu kaemo da ima neku bolest; esto se dogaa da uskoro taj ovjek
postane takav kao da uistinu boluje od spomenute bolesti. Neki ljudi s munom zabrinutou
prate lijenost svojih crijeva i zamiljaju da e im se crijevo zatvoriti ako neto ne poduzmu.
Takva predodba uistinu moe uzrokovati zatvor ili bar zaustaviti pranjenje crijeva za neko
vrijeme. Brojne astmatiare mui predodba da e dobiti napad ako pojedu ovo ili ono jelo
ili se budu zadravali u prostoriji gdje je pas ili maka. Ve je sama predodba dovoljna da
ih astma uistinu napadne. Drugi zakon po formulacijama prof, dr med. Brauchlea glasi ovako:
Svaki tei napor je osuen na neuspjeh jer je naprezanje, ili drugaije reena ono to ovjek
uini s manjim naporom, uniti s veim. Za potvrdu istinitosti toga drugog zakona, navo
dimo nekoliko primjera. Ako nesiguran biciklist na irokoj cesti ispred sebe ugleda prepreku
i napregne sve svoje snage da je izbjegne, vjerojatno e mu to tee poi za rukom to je vie
bude elio zaobii.
413
Drugi primjer je ivana razdraljivost. Ako se netko vrlo brzo razdrauje i ulae punu
volju da svoju razdraljivost prigui, a to mu moda izvana ne uspije, u nutrini se sav od
nemira trese i treperi. Sto se vie bori protiv razdraljivosti, to je tee potiskuje. Tek kad po
stane ravnoduan i sam sebe uvjeri da e prevladati taj nemir, postaje mnogo mirniji i moi
e pobijediti razdraljivost. Ili ovaj primjer mlad ovjek je sklon tome da pocrveni bez raz
loga; to se vie trudi da se toga oslobodi, to ee u svakoj prilici pocrveni. Tek kad sam
sebi autosugestivno kae: Ti vie nee crvenjeti., uspijeva se osloboditi nevolje.
Jo jedan primjer e pokazati kako treba pravilno usmjeravati autosugestiju. Rije je o pri
mjeru neurotske nesanice. Ako netko ne moe zaspati i na sve naine se trudi da nekako
zadrijema, tek onda se potpuno razbudi. Ali ako je, naprotiv, potpuno ravnoduan prema ne
sanici i pomiri se s tim da e ostati budan, obino brzo i vrsto zaspi. To vrijedi, dakako,
samo u sluaju kad nesanicu ne uzrokuju neke ozbiljnije bolesti ili tegobe nego je sama pojava
- to nije rijetko - ivano uvjetovana. Iako naglaavamo ravnoduan odnos, ne treba za
boraviti na prirodne lijekove protiv nesanice. To su meu ostalim tople kupelji za noge s
odoljenom, izmjenine kupelji, hodanje po plitkoj vodi, povoj na lea, tople i hladne kupelji
u sjedeem poloaju, aj od odoljena, paprene metvice ili matinjaka ili neki drugi prirodni
postupci koji takoer pomau.
Hipnoza
Ponekad su nestruni ljudi nanosili mnogo tete ovom metodom koja je zapravo kao neka
psihika operacija, a ne varijetetsko umijee. U rukama lijenika koji se za to specijalizirao
hipnoza moe u odreenim prilikama biti dragocjena mogunost za pomo bolesniku. Rije
hipnoza potjee iz grkog i u doslovnom prijevodu znai uspavljivanje. U biti je rije o spa
vanju na koje sugestijom navedemo ovjeka. Hipnotiki san se razlikuje od pravoga prema
odreenom odnosu koji se uspostavlja izmeu hipnotizera i hipnotiziranog. Hipnozom se od
reene strane iskljuuju iz stvarnog ivota, a meu njima su pogotovu neke prepreke i otpori
u uvstvovanju. Ali hipnoza nije neto tajanstveno i natprirodno nego metoda lijeenja za
snovana na odreenim psihikim zakonitostima, a uz pomo odreene tehnike uklanja za
preke koje ometaju lijeenje i ujedno budi psihike snage koje ga snano pospjeuju. Evo pri
mjera. Mlada bolesnica dolazi lijeniku i ali se da zbog bolova u koljenu ne moe hodati.
Usprkos temeljitom pregledu nije naen nikakav organski poremeaj. Iz odreenih razloga
je lijenik uspjenom hipnozom u nekoliko posjeta oslobodio bolesnicu dugogodinjega mu
nog stanja. Utvreno je, naime, da je bolest imala odreenu psihiku pozadinu i zato ju je
trebalo kao psihiki poremeaj ukloniti hipnozom. Ali i hipnoza ima svojih granica i nije is
tina ono to esto itamo u kriminalistikim pripovijetkama i romanima da je ovjek hip
notiziran protiv svoje volje i naveden na razna kriminalna djela. Hipnoza ne moe, ma koliko
da je to teka stvar ako je primjenjuje nepozvana osoba, nikoga navesti na to da uini neto
to nije u skladu s njegovim najdubljim unutarnjim biem. Kada iz zdravstvenih razloga treba
posegnuti za hipnozom, moe odrediti samo lijenik koji dobro poznaje hipnozu i njezino
djelovanje.
Autogeni trening
I autogeni trening je metoda psihikog lijeenja. Sistematski ju je razvio /. H. Schultz. U
posljednje vrijeme je snano potisnula hipnozu; njome se bolesnik autosugestivnim putem
(utjecanjem na samoga sebe) sistematski vjeba ovladavati svojim fizikim i psihikim
funkcijama. Ovdje ne moemo zalaziti u potankosti. Ali upozoravamo na knjigu prof, dra
med. / H. Schultza Autogeni trening (Das autogene Training), izdanu u Stuttgartu
1960. godine.
414
ivani i psihiki poremeaji u okviru knajpovske kure

I pri lijeenju psihikih i ivanih poremeaja u knajpovskoj se kuri uvijek vraamo tome
da treba prirodnim podraajima pospjeiti snage organizma. Samo tako se moe postii iz
ljeenje. A pravilno provedeno lijeenje prema Kneippu je opsean sklop vjebi i stimuliranje
vlastitih snaga organizmma.
U praksi se esto prepliu psihiki poremeaji sa ivanim; esto se dogaa da se bolesnik
najprije promatra s aspekta psihikog poremeaja. Ve je Kneipp rekao: Koliko ih je bilo ov
dje kojima se nakon dugotrajnijeg lijeenja vodom stanje nije nita poboljalo, a neurastenini
bolovi su se uvijek nanovo pojavljivali na najrazliitijim mjestima. Bolesnici nisu mogli ni
spavati ni jesti i zapadali su u melanholiju; tek kad smo spoznali njihovu psihu i u njoj us
postavili red, poele su se poboljavati i njihove fizike tegobe. Postajali su mirniji, zadovolj
niji, ukratko osjetili su se sretnijima (Codizill).
Nakon uspostavljanja naruenog reda u bolesnikovom psihikom ivotu treba posegnuti
za opisanim metodama psihoterapije koje treba prilagoditi svakom bolesniku posebno. Sve
metode su zahvati u psihu kojih se laamo samo u nunim sluajevima slino kao to pri
lijeenju oboljelog operiramo samo kad je zaista nuno i kad iscrpimo sve druge mogunosti.
Ali budui da je psihiko-fizika cjelina kod ivog ovjeka nedjeljiva, moramo znati da u nje
mu nita nije samo fiziko ni samo psihiko; stoga ni kad su u pitanju psihiki poremeaji ne
smijemo zanemariti fiziku stranu i ba tu je najvanije poticati i jaati snage, a ovrivanje
znai ovrsnuti organizam protiv prehlade. Prema tome, ovrivati znai initi organizam
otpornijim, a upravo za te svrhe postoje odline mogunosti u prirodnim sredstvima. Sa svim
mjerama koje poveavaju ope dobro stanje posredno djelujemo i na psihu.
Pravilna primjena svjetlosti, zraka i vode, odgovarajua prehrana, ljekovito bilje, zemlja, gi
banje, odmor i psihiki podraaji najbolja su sredstva pomoi psihiki oboljelom ovjeku.
Organske bolesti sredinjega ivanog

sistema
Zarazno upalne bolesti ivevlja
Upala mozga (encephalitis)
Postoje razliiti oblici upale mozga, uzroci
su djelomino jo nepoznati a bolest nema
jedinstven tok.
Epidemijska upala mozga

(encephalitis epidemica)
Epidemijsku upalu mozga ili epidemijski
encefalitis uzrokuje neki virus koji je otkri
ven u vrijeme epidemije gripe (influence)
1918. godine. Ta se zarazna bolest vjerojat
no prenosi kapljicama. Vrijeme inkubacije
nije poznato.
Tok bolesti
Za epidemijsku upalu mozga karakteristini
six vruica, slabost, malaksalost, povraanje,
pospanost, fizika i psihika odrvenjelost i
tupost iz koje bolesnika treba probuditi da
obavi malu i veliku nudu; pojavljuju se i
grevi te dublji poremeaji svijesti. Kad bo
lest promijeni tok, prevladava nesanica i ne
mir. Ako se istodobno upali i modana
opna, ukoi se vrat. Treba prijaviti sumnju,
bolest i smrt.
Lijeenje
je u poetku iskljuivo kliniko, a zatim kao
i za druge akutne zarazne bolesti.
Komplikacije
Upala plua, nemogunost mokrenja i rane
od leanja.
Parkinsonizmi (paralysis agitans)
Parkinsonizme prepoznajemo po ukrue
nosti cjelokupne muskulature i njezine izra
ene neelastinosti, a takve su i psihike
reakcije; ruke postaju sve nepokretnije a lice
sve bezizraajnije (lice kao maska), povea
va se izluivanje znoja na licu (lice izgleda
kao namazano kremom), nakuplja se mnogo
sline koja otjee niz kutove usana, oni mi

ii gube koordinaciju, pri hodanju se ov
jek naginje prema naprijed, a ekstremiteti
mu se tresu (pogotovo prsti). Rjei su po
remeaji nalik na horeju i epilepsiju. Kod
djece se ponekad jako promijeni ponaanje
koje prijee u nagonski ivot bez konica.
Bolest nastaje uslijed upale mozga i mo
dane opne, a moe bid i posljedica prirod
nih osobina zbog kojih se otete neki dije
lovi mozga.
Lijeenje
esto ukljuuje odreene lijekove koje pro
pisuje lijenik. Ali tom lijeenju mogu mno
go pomoi prirodno ivljenje i lijeenje. Po
sebno treba paziti da se bolesnik ne na
pree.
Bjesnilo (lyssa)
Ovo je virusna bolest ija je posljedica po
sebni oblik upale mozga. Moe oboljeti ov
jek i ivotinja. Prenosi se slinom koja dospi
jeva u krv ugrizom ili kroz otvorene rane.
Bjesnilo prenose psi, make, lisice, vjeverice,
takori i druge ivotinje.
Inkubacija od 1 do 3 mjeseca, a i dulje
(do 2 godine).
Tok bolesti mjesto ugriza je bolno i pee,
a koa preosjetljiva na svaku promjenu tem
perature i propuh. Bolesnik je tuan, raz
draljiv i lako se uzbuuje (napadi bjesni
la), gre mu se drijelni miii tako da ne
moe nita piti, a pogled na vodu pojaava
greve i izaziva strah (hidrofobija).
Lijeenje
Treba odmah potraiti lijenika koji e pro
pisati odgovarajue lijekove za smirenje. Bo
lesnik mora leati u postelji i izbjegavati sve
vrste podraaja.
416
Organske bolesti sredinjega ivanog sistema
Spreavanje Ako posumnjamo da je o

vjeka ugrizla bijesna ivotinja, treba ugrize
no mjesto temeljito isprati podmaznim sa
punom. 1 u vrijeme inkubacije je potrebno
aktivno zatitno cjepivo.
Treba prijaviti sumnju, bolest i smrt.
Drugi oblici upale mozga

I ostale oblike upale mozga takoer uzroku
je virus koji ivi u razliitim ivotinjama
(konji, magarci, patke, kokoi, golubovi i
druge), a na ovjeka ih prenose lankonoci,
na primjer krpelji.
Ta se bolest teko utvruje. Uglavnom
prolazi bez posljedica. Lijeenje nije specifi
no. Pomau prirodni podraaji kao kod svih
akutnih zaraznih bolesti.
Da spomenemo jo i upalu mozga kao
popratno oboljenje uz male boginje, vodene
ospice i velike boginje, a moe se pojaviti i
nakon cijepljenja protiv velikih boginja.
U svim nabrojenim sluajevima treba se
odmah obratiti lijeniku.
Upala modane opne

(meningitis)
Uzroci upale modane opne ili meningitisa

su razliiti, a bolest se pojavljuje u razliitim
oblicima iako su u biti vrlo slini.
Epidemijska upala modane opne

(meningitis cerebrospinalis epidemica
purulenta)
Epidemijski meningitis ili ukoenost vrata

tipini je oblik te bolesti. Uzronik je zaraz
na klica meningokok, koji se kapljinom za
razom, a rijetko predmetima, prenosi s o
vjeka na ovjeka. Meningokok preko dinih
putova dospijeva u krv i uzrokuje opu za
razu, a preteno je lokaliziran u mekoj (unu
tarnjoj) modanoj opni, u mozgu i hrptenoj
modini.
Inkubacija 3 do 7 dana.
Tok bolesti poinje s visokom vruicom,
groznicom i glavoboljom, bolovima u lei
ma, trbuhu i ekstremitetima, slabou i po
vraanjem.
Karakteristini z n a c i b o l e s t i Grenje i
ukruivanje dugih miia istezivaa trupa i
vrata, glava je nagnuta unatrag zbog uko
enih miia na zatiljku bolesnik ne moe
sagnuti glavu kraljenica je istegnuta.
Zbog grenja trbunih miia nastaje takoz
vani unasti trbuh. Noge su ukoene u
maksimalno ispruenom poloaju. Zubi krguu zbog grenja miia za vakanje. Po
nekad zbog paralize i oni miii izgube
koordinaciju. Popratne pojave su tokasta
krvarenja i preosjetljivost koe na dodir.
Lijeenje
Nema uspjeha bez lijekova. Ako lijenik
pravodobno ubrizga antibiotike u hrpteni
kanal, bolest se moe i izlijeiti; nekad su
bolesnici bez tog zahvata umirali ili ostajali
s trajnim oteenjima mozga.
Uz specifino lijeenje potrebno je i pri
rodno, kao za svaku drugu akutnu zaraznu
bolest.
Drugi oblici meningitisa razvijaju se tako
da uzronik prodire preko krvnih i limfnih
ila. Uzronici su zarazne lanaste, grozdas
te i druge bakterije te razni uzronici gno
jenja koji dolaze iz oboljelog uha, sinusa, us
lijed razvijenog crvenog vjetra ili irova
na licu.
Bolest je vrlo ozbiljna i umnogome pod
sjea na epidemijsku upalu mozga (ukoe
nost vrata). 1 lijeenje je u skladu s tim.
Tuberkuloznu upalu modane opne izazi
vaju bakterije tuberkuloze koje se rasiju po
tijelu. U pravilu ima kronian tok. Ako se
bolest pravodobno prepozna i lijei suvre
menim
lijekovima
(tuberkulostaticima,
streptomicinom i drugim), moe se izlijeiti
i ovaj oblik meningitisa.
Djeja paraliza (poliomyelitis)
Ovu bolest uzrokuje virus koji kroz usta i
drijelo ulazi u probavni trakt. Tu se viru
si razmnoe i prodru preko krvi u sredi
nji ivani sistem, gdje djeluju prije svega
na motorini, prednji, rog hrptene modi
ne.
Inkubacija 5 do 35 dana, prosjeno 7 do
14 dana.
Tetanus
417
Zaraznost je najvea prvih dana, a virusi

se izluuju stolicom i tjednima kasnije. la
novi porodice ili druge osobe koje dolaze u
dodir s bolesnikom mogu neko vrijeme pre
nositi i izluivati uzronike bolesti a da
sami kliniki ne obole.
Sumnju, bolest i smrt treba odmah prija
viti.
Bolest se moe odvijati u vie oblika, od
relativno lakih, bez oduzetosti, do tekih s
izrazitom mlitavom paralizom.
Lake oblike teko prepoznajemo jer ih pra
te netipini znakovi vruica, glavobolja, po
vraanje, proljev, zatvor, bolovi u vrata Ti
znaci mogu nakon nekoliko dana ieznuti.
U srednje tekim oblicima bolesti osjea
ju se bolovi u glavi, zatiljku, leima i ekst
remitetima; istodobno miii nisu vie toli
ko pokretljivi, pogotovu istezivai. Zatiljak
je malo ukoen i glava se ne moe sagnuti
naprijed.
potrebno i mirovanje u postelji, njega i

udobno leanje uz mijenjanje poloaja. Dok
bolesnik ima vruicu, moe uz lijenikovo
odobrenje neprestano dobivati tople dje
lomine povoje s trinama od sijena. Ali ako
vruice nema, dolaze u obzir i odgovarajui
vlani topli troetvrtinski ili potpuni povoji
(jedanput na dan). Neko drugaije lijeenje,
koje dopunjuje prirodno, treba da odredi li
jenik kao kod svih drugih zaraznih bolesti.
U tekim oblicima bolesti svim se nabro

janim znacima pridruuje i oduzetost miia
ekstremiteta i miia dinih putova, tako da
bolesnika treba prikljuiti na umjetna plua
da se ne ugui. Nisu rijetke pojave ni nemo
gunost mokrenja, zatvor i nadut trbuh kad
bolest poprimi teki oblik.
Spreavanje bolesti Za spreavanje je naj
vanije pravodobno zatitno cijepljenje koje
se provodi na dva naina:
Herpes zoster
1. Zatitno cijepljenje prema Salku pri

mjenjuju se neaktivni virusi.
2. Zatitno cijepljenje prema Sabinu pret
postavlja se da je djelotvorno do kraja i
vota. ovjek cijepljen tim cjepivom po
staje relativno bezopasan nosilac virusa.
Ali usprkos tomu treba poduzeti sve hi
gijenske mjere za spreavanje zaraze
(pranje ruku nakon velike nude, kori
tenje vlastitog zahoda ili potrebno rasku
ivanje, dezinfekcija).
Zatitnim cijepljenjem se djeja paraliza
znatno potisnula svugdje u civiliziranom
svijetu.
Lijeenje
Bolest moe kod kue lijeiti samo lijenik,
ili je treba lijeiti na klinici. Uz lijekove je
U toku rekonvalescencije i rehabilitacije

treba se rukovoditi naelom da je glavna za
daa sprijeiti tjelesne deformacije i oduze
tost ivaca. Lijenik treba odrediti gdje i
kako e se bolesnik lijeiti. esto su potreb
na i ortopedska pomagala.
Pri rehabilitaciji moe mnogo pomoi
dobro provoena knajpovska kura, narav
no, prilagoena pojedincu, ali to ne smije
biti samo kura vodom.
I lerpes zoster je virusna upala ivanih voria (ganglija) u hrptenoj modini ili glavi. S
jedne strane tijela se koa ospe mjehuriima
du puta ivca koji izlazi iz napadnutog
voria. Bolovi se uglavnom pojave oko 48
sad prije osipa. Mogu se zadrati, a i pojaati,
dok se osip ne izlijei Ovaj oblik neuralgije je uporan, pogotovu kod starijih ljudi.
Lijeenje
Primjenjuju se vlani topli oblozi s trinama
od sijena ili kamilice, cinkova otopina (ako
propie lijenik), ali nikakve masti ne dolaze
u obzir. Kad proe osip, savjetujemo protiv
bola ivaca (neuralgije) dva do tri puta tjed
no troetvrtinsku kupelj s trinama otl sijena
(37 do 38C, 8 do 12 minuta, ne zavrava
jui s hladnom vodom).
Tetanus
Ovo je zarazno oboljenje posljedica trovanja
sredinjeg ivanog sistema otrovom bacila
tetanusa. Otporne spore toga uzronika bo
lesti nalaze se u zemlji, praini, drvu, sije
nu i drugdje. Tamo dospijevaju s izmetom
ivotinja i ljudi, u ijim crijevima bacili ive.
Dovoljno je da bacili tetanusa uu kroz
418
ranu na koi, prijeu u krv gdje se namnoe

i izluuju otrove koji vrlo snano djeluju na
ivce.
Inkubacija od 5 do 15 tjedana.
Tok bolesti: Cesto poinje nekarakteristino, pogotovu ako je bolesnik dobio
premalo tetanusovog antitoksina ozlijeeno
mjesto u poetku boli i svrbi, a kasnije gr
napada susjedne miie. ei znaci bolesti su:
gr eljusnih miia, ukoenost vrata, tekoe
pri gutanju. Kasnije jaki grevi zahvaaju mi
ie eljusd, miie lica i zatiljka, trbune i le
ne miie. I najmanp podraaji mogu izazvati
jake, bolne i stalne greve koji mogu zahva
titi glasnice i miie organa za gibanje.
i bolni grevi eluca i grkljana (istovremeno

s grevitim kaljanjem i tekim disanjem);
javljaju se i grevi u mokranom mjehuru,
debelom i zadnjem crijevu. Javljaju se pore
meaji refleksa, preosjetljivost na hladnou
po trupu, poremeaji vida (zjenice ne reagi
raju na svjetlost). Po tabanima i na drugim
mjestima koja su izloena pritiskanju pojav
ljuju se kraterasti defekti koji nisu bolni.
esto su oteeni zglobovi, pogotovu se iz
obliuju (deformiraju) zglobovi koljena i
kuka, kosti su vrlo krhke i lome se.
Ako se bolest ne lijei, esto prelazi u
kroninu, dugotrajnu.
Bolesnik je cijelo vrijeme budan i priseban.

Ako se bolest ne lijei, ili se prekasno po
ne lijeiti, smrtnost u svim dobnim uzra
stima je velika.
Spreavanje tetanusa Pasivno se spre
ava cijepljenjem tetanusovim serumom, a
nakon toga aktivnom imunizacijom zatit
nim cijepljenjem. Prema potrebi e lijenik
dodati i lijekove koji smanjuju i otklanjaju
greve.
Progresivna paraliza
Progresivna paraliza je takoer kasna po
sljedica sifilisa, a napada prije svega moda
nu koru.
Tok bolesti Smanjuje se mo koncentraci
je, bolesnik gubi pamenje, poremeen mu
je govor, drhte mu prsti i usne, razdraljiv
je, boli ga glava, umno propada, a naposljet
ku mu se potpuno pomrai um.
Progresivna paraliza je esto povezana sa
suicom hrptene modine i prema tome je
prate znaci karakteristini za tu bolest.
Lijeenje
Sto prije treba potraiti lijeniku pomo.
Uz lijeenje lijekovima dobra je i ljekovita
kura znojenjem. U svakom sluaju prepo
ruljiv je prirodni nain ivota bez alkoho
la, nikotina i jaih podraaja
Ako je hidroterapija uope mogua, pre
poruujemo samo tople kupelji s biljem
(troetvrtinske kupelji s trinama od sijena ili
ekstraktom smreke, 37C, jedanput do dva
put tjedno po 10 minuta).
Suica hrptene modine

(tabes dorsalis)
Ova bolest se javlja kao kasna posljedica si
filisa (tvrdog ankira), za koju je karakteri
stino oteenje hrptene modine.
Tok bolesti: Poremeen je osjeaj za dubi
nu, oslabljena je i neprecizna kontrola mii
a i ekstremiteta, pogotovu u tami, nekoor
dinirani hod (ataksija), poremeaji u osjetu i
neosjetljivost na bolove iako se uvijek nano
vo pojavljuju otri bolovi kao ubodi noem
u predjelu miia nogu. Bolest prate
Nezarazne bolesti sredinjega ivanog sistema

K a p (apoplexia)
Kap ili modana kaplja posljedica je krvare
nja u mozgu uslijed pucanja neke modane
arterije. Za laika je to gotovo ista slika bo
lesti kao kad se zaepi koja modana ila
(embolija) i uzrokuje omekavanje modane

supstancije.
Teina klinikog oblika ovisi o stupnju
oteenja i o tome koji je dio mozga zahva
en. Moe biti u pitanju samo poremeena
Horeja
svijest, a i potpuno gubljenje svijesti, odue tost strane suprotne od one na kojoj je o
teen mozak (uslijed krianja odgovarajuih
ivaca za gibanje u hrptenoj modini), pore
meen govor, paraliza dinog sredita i sre
dita koje upravlja krvnim optokom, a nije
rijetka ni smrt.
Manje oduzetosti se mogu vremenom
vidno popraviti. Uzroci kapi (vidi poglavlje
0 bolestima srca, krvnog optoka i ila)
mogu biti prije svega nasljedna sklonost i
neprirodan nain ivljenja. Kap pospjeuje i
sve ono to uzrokuje ovapnjenje ila.
Kap moe nastati i zbog poveanoga kr
vnog tlaka (pogotovo skvrenog bubrega) i
drugih bubrenih bolesti. Kap pogaa i lju
de s niskim krvnim tlakom, mada su takvi
sluajevi rijetki. Kap mogu neposredno izaz
vati i teka fizika i psihika optereenja,
uzbuenje, snaan porast pritiska uslijed na
prezanja pri velikoj nudi i drugo. Modane
ile (embolija) zaepe se na jednaki nain
kao kod svih drugih embolija.
U sluaju kapi treba odmah pozvati lije
nika! Dok lijenik ne doe, bolesnik mora
udobno leati, po pravilu treba mu se neto
podmetnuti pod glavu, a sve dijelove odjee
koji steu ili pritiskaju treba skinuti ili ola
baviti. Na zatiljak ili elo stavljamo hladne
komprese.
Bolesniku ne smijemo davati ni pie ni
hranu jer ne moe gutati; ublaavajue dje
luje povoj na listove s vodom i octom, ob
lozi na tijelo i kvaenje tijela Kad proe
akutna opasnost po ivot, moemo ga poe
ti lijeiti svim sredstvima prirodnog lijee
nja; postupamo sistematski i po uputama li
jenika.
P a d a v i c a (epilepsia)
Padavica ili epilepsija je bolest koju mogu
izazvati razliiti uzroci a moe poprimiti
razliit tok. Za padavicu su tipini napadi
gubljenja svijesti i grenja razliitog stupnja
1 trajanja. Mogui su svi prolazni stupnji
od kratkotrajnog gubljenja svijesti ili psi
hike odsutnosti do dugotrajne zbunjenos
ti i pomraenosti uma. Ako je bolest du
419
gotrajnija, esto, se pojave tipine promjene
bolesnikova karaktera usporeno reagira,
gubi koncentraciju, govori preopirno, za
boravlja i vrlo je razdraljiv; moe se poja
viti i uzbuenje, koje prati elja za putova
njem i skitnjom, zbunjenost, sklonost zloi
nima (na primjer paljevinama, nemoralu,
krai i drugom).
Najei uzroci epilepsije su: nasljedna
sklonost, oteeni mozak (i prilikom roe
nja), otekline na mozgu, zarazne bolesti i
drugo. Posebnim klinikim pretragama tre
ba utvrditi uzroke jer se vremenom pojav
ljuju razliite posljedice.
U sluaju epileptinog napada bolesniku
treba pruiti prvu pomo. Bolest se lijei li
jekovima, a njihovo djelovanje treba potpo
moi prirodnim i zdravim ivotom. Pogoto
vu dobro djeluje malo soljena, takozvana re
formirana hrana, i mali hidroterapijski za
hvati. Ako bolesnik predosjeti da e nastu
piti napad - to se esto dogaa - treba pri
paziti da se ne ozlijedi. Poloimo ga na me
kanu podlogu i otkopamo sve to bi ga
moglo stiskati. Da ne bi ugrizao jezik, stavi
mo mu izmeu zuba omotan komad drva ili
umotanu drku lice. Uvijek se treba obra
titi lijeniku.
Tei oblici bolesti lijee se u klinikama i
bolnicama. Meutim, ni tada ne smijemo za
boraviti: to bolesnik zdravije ivi, to e se
bolje oporaviti. O pojedinim rjeenjima tre
ba se dogovoriti s lijenikom
Horeja
Bolest horeja (chorea minor i chorea major)
prepoznaje se po nehotinim miinim trza
jima pri emu pojedine skupine miia, ili
ekstremiteti, ine nejednakomjerne ali krat
ke pokrete zbog kojih se ovjek zanosi. Po
remeen je govor i bolesnik ne moe jesti
normalno. Bolest esto prati neprestano
kreveljenje.
Djeja horeja (chorea minor) napada naj
ee djevojice. Obolijeva odreeni dio
mozga (modanog debla).
Lijenik po pravilu propisuje izolaciju i
lijekove za smirenje. Kneipp je preporuivao
420
upravo jednostavne i lagane hidroterapijske zahvate kvaenja, male povoje, djelo

mine kupelji s ljekovitim biljem koje uvijek
treba prilagoditi bolesnikovim snagama i nje
govim reakcijskim sposobnostima Jasno je da
treba u prvom redu voditi prirodan ivot
Horeja odraslih (chorea major) nasljedna
je bolest, po pravilu napreduje polako i
moe uzrokovati poremeaj inteligencije pa
i slaboumnost. Uz lijeenje lijekovima moe
mnogo pomoi i prirodno lijeenje.
Multipla skleroza (sclerosis m u l t i p l e x )
Multipla skleroza je vrlo esta organska bo
lest ivaca. Za nju su karakteristina u moz
gu i hrptenoj modini arita od ukruene
ivane i modane supstancije. Pretpostavlja
se da je uzrokuje virusna infekcija. Tok bo
lesti se mijenja, ovisno o tome gdje je arite
i kakva su otvrdnua. Tipini znaci, mada se
ne moraju uvijek pojaviti, jesu: poremeaji
vida zbog upalnih promjena vidnog ivca ili
poremeaji u djelovanju onih ivaca, pore
meen govor (skandirajui), poremeen je
osjet, pojavljuju se lake oduzetosti udova
(poremeen hod), ponekad moe biti u parezi i debelo crijevo kao i mokrani mjehur.
Ali mogu nastati i psihiki poremeaji. Li
jenik vie puta utvrdi razne neadekvatne
reflekse.
Ako se bolest pravodobno utvrdi, moe
mo povoljno utjecati na nju, iako se uvijek
nanovo javlja u naletima, vrlo rijetko jedna
komjerno napreduje. Nema posebnog lijee
nja za ovu bolest. Vrlo je sporno i postie
li se dugotrajniji uspjeh preparatima nadbu
brenih lijezda, lijekovima koji ire ile, vi
taminom Bi 2 ili dijetom koju je razvio dr
med. Evers.
Na ovu neizljeivu Ixalest moemo po

voljno djelovati razumnim nainom ivota i
hranom u kojoj je mnogo svjeih namirnica,
te malim kurama lijeenja vodom.
Neuralgija
Neuralgija ili bolna osjetljivost ivca esto je
povezana s upalom ivca (neuritis). Neuritis
se moe pojaviti samo na ivcima koji imaju
vlakna za prijenos podraaja. Jaina bola se

mijenja od vrlo slabog do nepodnosivog.
Najee su ove neuralgije:
Neuralgija trigeminusa (neuralgija trogranog ivca). Bolovi na licu u trogranom
ivcu vrlo su jaki. Cesto bolest treba lijeiti
lijekovima pa i operacijom (ganglij se uniti
strujom ili ubrizgavanjem alkohola, a moe
se i prerezati ivac).
Neuralgija meurebranih ivaca obino
se ne pojavljuje s nesnosnim bolovima kao
neuralgija trigeminusa.
Zatiljna neuralgija (okcipitalna neuralgi
ja) jest bolest za koju su karakteristini bo
lovi koji se od vrata preko zatiljka ire na
obje strane u predio tjemena i ponavljaju se.
Neuralgija ishijadinog ivca poznatija
je pod nazivom ishijas. To je oboljenje nervusa ischiadicusa i javlja se najee u sred
njim godinama.
Uzroci ishijasa: prehlade, a pogotovu sje
denje na hladnom; promjene u slabinskom
dijelu kraljenice i zglobu kuka, arita u
zubnim korijenima, krajnici, sinusi, trovanja
(alkohol, nikotin, olovo, iva), eerna bo
lest, pomanjkanje vitamina, oboljenje pro
state ili unutranjih enskih spolnih organa,
pritisak tumora i drugo.
Tok bolesti. Napadi su iznenadni, pone
kad se osjeaju bolovi u kriima koji se
prenose na stranju stranu bedara i listove
te zrae u stopala. Bolan je svaki pomak
noge, pa najee bolesnik ne moe ni ho
dati ni stajati.
Lijeenje ishijasa
Bolesnik treba mirovati u postelji, a na kr
sni predio i stranjicu stavljamo mu vreicu
s trinama od sijena (dvaput dnevno), dobre
su kupelji za stopala s porastom temperatu
re vode ili polukupelji s porastom tempera
ture vode, jedna i druga s trinama od sijena
ili uljem od borovica; hidroterapijske zahva
te zavravamo povojem za znojenje, brzim
vruim polijevanjem leda ili izmjeninim
brzim polijevanjem bedara; preporuujemo i
klistiranje stolisnikom i kamilicom, aj za
ienje ili Glauberovu sol te vone sokove.
Ako je potrebno treba posegnuti za odgo-
Upala vie ivaca

varajuim lijekovima, a dobre su i injekcije
Impletola.
Lijeenje neuralgija
Ne smije se ograniiti samo na lijekove za
ublaavanje bolova, iako su i oni potrebni.
Vanije je ukloniti uzroke - koliko se to
moe - i istodobno pomagati odgovaraju
im prirodnim lijeenjem.
Oduzetost ivca lica

ivac lica (nervus facialis) preteno je mo
torni ivac koji oivava miie povezane s
mimikom, vakanjem i govorom.
Kad nastane oduzetost ivca lica, miii
oduzete strane ne mogu vie vriti svoju
funkciju. Objese se kutovi usana, bolesnik
ne moe sklopiti vjee, naborati elo ili
nakubiti usne. Cijelo lice je asimetrino,
koso.
Oduzetost ivca lica moe biti posljedica
prehlade, upala ili reumatizma.
Lijeenje
se provodi na slian nain kao i lijeenje
drugih neuralgija, a uz to preporuujemo i
parne kupelji za lice s uljem od smreke ili
421
kamilice, a vrlo dobro djeluju i vrui oblozi
nakon kojih slijedi hladan postupak s vo
dom.
Upala vie ivaca

Upala vie ivaca ili polineuritis napada,
kako ve samo ime kazuje, vei broj motor
nih i osjetnih ivaca. Djelomino je rije o
upalnim, a djelomino o degenerativnim
procesima koji teku prilino simetrino.
Bolest obino poinje s poremeajima u
osjetu ili bolovima, zatim se pojavljuje mi
ina slabost pa i oduzetost obiju nogu ili
ruku. Bolest je uglavnom lakeg oblika sve
dok ne obuhvati i modane ivce.
Uzroci
Cesto nisu poznati, a mnogo puta bolest
uzrokuju prehlade, npr. ako pokisnemo,
zarazne bolesti, bolesti metabolizma (na
primjer eerna bolest), bolesti izazvane
pomanjkanjem vitamina, trovanja alkoho
lom i slino.
Lijeenje
Najprije uklonimo uzroke, ako je mogue, a
zatim lijeimo na isti nain kao i neuralgije.
Mongolizam

Izrazom psihike bolesti oznaujemo poremeaje u ovjekovoj linosti (u doivljavanju ili po
naanju) kojima se bavi psihijatrija (grki; psih = dua, psiha; iatreia = lijeenje; doslovno pre
vedeno znai da je psihijatrija duevna medicina, lijeenje psihe).
Psihijatrija je dakle ona grana medicine koja se bavi lijeenjem ovjekove linosti. To je
znanost o poremeajima psihike aktivnosti, o bolesnom, takozvanom unutarnjem ovjekovu
ivotu, odnosno psihi. Pod izrazom psihike ili duevne bolesti elimo obuhvatiti sve one
nezdrave pojave koje zadiru u ovjekov psihiki ivot, a manje one koje su vezane samo s
njegovim fizikim ivotom. Ponekad se te duevne bolesti mogu dobro razlikovati od ivano-psihikih poremeaja, ali izmeu te dvije skupine bolesti nalazi se zgusnuti niz prijelaza
od poremeaja koji jo nisu duevne bolesti do izrazitih duevnih bolesti. Zbog toga nije uvi
jek lako utvrditi je li netko duevno bolestan ili nije, a to ni u kom sluaju nije stvar laika.
Na osnovi jednokratnog neobinog psihikog ponaanja ne moemo zakljuiti da je ovjek
duevno bolestan. Ako nekoga obmanjuju osjetila ili njegovi postupci nemaju smisla, ne mo
emo tvrditi da se radi o duevnoj bolesti, ali i obratno - prividno normalno ponaanje ne
znai da je u pitanju psihiki zdrav ovjek.
Za neke duevne bolesti je karakteristino da ih bolesnik uope nije svjestan. Takav du
evni bolesnik sam sebe smatra normalnim, a sve oko sebe poremeenim; naprotiv, ivano-duevni bolesnik se neprestano boji duevne bolesti i uvjeren je da su svi oko njega zdravi
i normalni.
Psihike bolesti izazivaju vrlo razliiti uzroci, koji esto nisu uope poznati. Vrlo znaaj
nim uzrokom smatra se poremeeno djelovanje, odnosno oboljelost mozga. Cesto ne znamo
gdje je sjedite poremeaja niti kakve vrste su poremeaji. Meu glavne uzroke psihikih bo
lesti, odnosno bolesti mozga, moemo ubrojiti o v e naslijeena ili u majinu tijelu steena o
teenja ploda, na primjer uroeni sifilis, oteenja zametka alkoholom i drugim, oteenja koja
nastaju u toku poroaja, ogranien razvoj mozga. Uz nabrojana naslijeena ili u majinu tijelu
steena oteenja vane su i bolesti koje se prebole u ranom djetinjstvu (na primjer upala
mozga), poremeeno djelovanje lijezda, bolesti ila (u kasnijim godinama esto ovapnjenje
ila), trovanja, zarazne bolesti i jo mnogo toga.
Naelno o lijeenju
Ako poznajemo uzroke bolesti, ponekad ih moemo ukloniti lijekovima ili operacijom.
Pri tome treba napomenuti da esto teki duevni potresi izazivaju duevne poremeaje,
koje isto tako moemo psihoterapijom ublaiti ili ukloniti. Kod nekih razvijenih, speci
finih duevnih bolesti jo i danas najvie pomau odgovarajua njega i dobro zbrinja
vanje. To je moralna dunost svake porodice, drave i socijalne ustanove. Nikad ne bismo
smjeli zaboraviti da je duevno oboljeli ovjek bolesnik. Je li potrebno lijeenje u medi
cinskoj ustanovi, za svaki pojedini sluaj utvruje lijenik. Meutim, lijeenje po pravilu
dolazi u obzir ako je bolesnik opasan za okolinu ili je previe optereuje. Ne smijemo
zaboraviti, kao to smo ve naglasili, da je duevno oboljeli ovjek bolesnik koji oprav
dano oekuje nau pomo.
Duevni poremeaji, poznati pod nazivom duevne bolesti, mogu biti oboljenja koja se
u ivotu pojave, traju krae ili dulje vrijeme a zatim prou, ili mogu biti trajna, progresivna.
U veini sluajeva je rije o uroenim trajnim bolesnim stanjima.
1.
2.
3.
4.
5.
423
Glavni oblici duevne bolesti su;

Slaboumnost s raznim podoblicima
Shizofrenija (rascjep linosti)
Manijako-depresivno ludilo
Psihopatija
Psihoza izazvana trovanjem
Slaboumnost (oligophrenia)
Slaboumnost je veinom iako ne uvijek
uroena. Fizike i psihike sposobnosti slaboumnog djeteta su vrlo smanjene. Takva
djeca kasnije i prohodaju i progovore nego
njihovi zdravi vrnjaci. U koli ne uspijevaju
zavriti ni prvi razred i vrlo ih je teko od
gajati. Ili su flegmatino tupi i lijeni ili ne
mirni i nesabrani te gotovo bez ikakvih ini
cijativa i sklonosti. Ne mogu dosljedno i
sreeno razmiljati, kritino ocjenjivati niti
povezivati predodbe i pojmove. esto su
manje promijenjeni volja, htijenje i druge
duevne sposobnosti. Ima i slaboumne djece
koja su istovremeno vrlo siromanih uv
stava, bezvoljna i razdraljiva.
Ponekad slaboumnost prate i fiziki ne
dostaci; krljavost cijeloga tijela, nepravilna
lubanja, rascijepljeno nepce, razjapljena usta,
razrokost, mucanje i drugo. Tei oblici slaboumnosti, uglavnom steeni, najee su
posljedica oboljenja mozga. Tada govorimo
o tuposti, debilnosti i demenciji. U posljed
njem sluaju je bolesnik jo sposoban neto
nauiti. Tei oblik slaboumnosti je imbecil
nost, kad su vrlo male mogunosti da bo
lesnik neto naui. Najtei sluaj slaboum
nosti je idiotizam. Idioti se ne mogu ni od
gajati ni uiti.
Uzroci slaboumnosti mogu biti; nasljed
nost, oteenja mozga u majinu tijelu ili/i
u ranom djetinjstvu steena oteenja, zaraz
ne bolesti i drugo.
Lijeenje
Ne zna se za medicinsko lijeenje u pravom
smislu rijei. I za ovu bolest je najvanije
zbrinjavanje. Dakako, opim prirodnim na
inom ivljenja pokuavamo izravnati i po
praviti koliko se moe. Veinom dolazi u
obzir samo pomona, posebna kola, ako o
njoj uope moemo govoriti. U kasnijim go
dinama bolesnika se obino moe priuiti

za neki vrlo jednostavan obrt.
Posebni oblik slaboumnosti je
Kretenizam (cretinismus)
Kretenizam je oblik slaboumnosti koji na
staje ako je uroeno smanjeno djelovanje
titnjae ili ako ona uope ne djeluje. To to
liko utjee na cjelokupni razvoj da se kod
djeteta javlja slaboumnost i razni oblici tje
lesne nakaznosti. Poznati su razliiti oblici
kretenizma. U predjelima Alpa (Odenwald,
Schwarzwald) poznat je endemini kreteni
zam. Sporadini kretenizam je naslijeen ili
dijete oboli u najranijem djetinjstvu, vrlo je
rijedak a moe se pojaviti svugdje. Sporadi
ni kretenizam moe biti i vrlo teki oblik
kretenizma, za koji je karakteristina lije
nost, dobroudnost i sklonost k prijatelj
skom ponaanju. Povezan je s fizikom nakaznou: patuljast rast, iroka glava s vrlo
razmaknutim oima, udubljen nosni korijen,
podbulo lice, raupana kosa, bikovski vrat,
sputen trbuh, apaste ake, koa zemljane
boje koja kasnije postane naborana i suha,
guavost uslijed degenerirane titnjae. Bo
lesnik je spolno zaostao ili nerazvijen a glas
mu je hrapav. Cesto se pojavljuju i drugi ob
lici nakaznosti.
Bolest se razvije ako titnjaa propadne
ili zakrlja u razvoju u majinu tijelu ili u ra
nom djetinjstvu.
Lijeenje
Bolesniku se mora dodavati pripravak od
titnjae koji dobro djeluje na neke fizike
nedostatke, ali ne moe ukloniti slaboum
nost.
Mongolizam ( m o n g o l i s m u s )
Mongolizam ili mongoloidni idiotizam je
takoer oblik slaboumnosti. Za tu bolest su
424
karakteristini vanjski tjelesni znaci inae
svojstveni samo mongoloidnoj rasi. Uglav
nom je rije o srednje tekom obliku uroe
ne slaboumnosti za koju je karakteristino
ivahno, povjerljivo i veselo ponaanje. Bo
lest se po pravilu prepozna odmah nakon
roenja. Mongoloidno novoroene je ma
njeg tijela, glava mu je kratka, otvori oiju
uski i kosi, to ostavlja dojam kosih oiju.
Razvijen je i karakteristini mongoloidni nabor, a to je onaj koni nabor u obliku srpa
koji pokriva oni kut. Ako tome dodamo
mali, uvrnuti nos, ureze na jeziku, koji je po
vean, te jo neke druge nakaznosti dali smo
prilino potpunu vanjsku sliku te bolesti
Vjerojatno uzroke mongolizma treba tra
iti ve u majinu tijelu, pri emu mislimo
na bolesti jajnika ili sluznice maternice.
Mongoloidnu djecu veinom raaju majke
natprosjenih godina i majke ispod prosjenih
godina ivota kod kojih je mjeseno pranje
poelo kasno ili protjee s poremeajima.
I ovu bolest lijeimo na isti nain kao
slaboumnost, to znai da bolesnika treba
zbrinuti i ako je potrebno smjestiti ga u od
govarajuu ustanovu.
S h i z o f r e n i j a (schizophrenia; dementia
praecox)
Shizofrenija ili rascjep linosti (gr. schizein = rascijepiti, phren = duh) prema KJoosu
obuhvaa skupinu nasljednih psihikih bo
lesti koje se veinom ispolje u mladosti, i za
koje je karakteristino gubljenje pamenja i
zdravog rasuivanja (sumanute ideje), te
privienja opaaja (halucinacije, naroito
slune), afektivna tupost, neadekvatne dje
latnosti (pomama, poremeaj nagona), kao
i neobino i upadljivo udno ponaanje, a
sve skupa kronino, polako ili u naletima,
mijenja linost.
Shizofrenija je dakle zbirno ime za razne
bolesti kojima su jo slabo istraeni bit i uz
roci. Nabrojeni znaci se ne pojavljuju u svim
sluajevima shizofrenije, a pojedine susree
mo i kod drugih duevnih poremeaja.
Meu nabrojenima ima i nekoliko za shizo
freniju tipinih znakova. To su: gubljenje

pamenja i miljenja, sumanute ideje i pre
dodbe (misli da ga prate i promatraju) i
teki poremeaji linosti. Bolesnik doivlja
va vlastita duevna dogaanja kao tuda. Uv
jeren je da je njegove misli netko drugi iz
mislio ili da mu ih je netko oduzeo, da dru
gi na njega utjeu, da ga tjeraju na ovo ili
ono pa i hipnotiziraju (usiljene ili oduze
te misli i poticaji, osjeaj utjecanja izvana i
hipnotiziranje). Pri tome njegova svijest i ra
suivanje mogu biti neporemeeni. Pone
kad se i u shizofreniji pojavljuju halucinacije,
pogotovu obmana sluha (uje nepostojee
glasove), spolni nemir i drugo. Bolesnik se
esto ponaa neprirodno, neobino, udno.
Shizofrenija je najea i zbog toga najtea
duevna bolest. Obino poinje u godinama
nakon puberteta, a rjee u zreloj dobi. Naj
ea je izmeu 15. i 35. godine ivota, a
kod ena u menopauzi.
Shizofreniju prati cijeli niz fizikih i psi
hikih promjena, koje ovdje ne moemo po
tanko obraditi. Isto je tako poznat i niz po
sebnih oblika shizofrenije o kojima ovdje
moemo rei samo nekoliko rijei. Meu
njih spadaju:
H e b e f r e n i j a (hebephrenia)
Hebefrenija (gr. hebe = mladost, gr. phren =
duh) ili mladenaka slaboumnost poinje
ve u ranim godinama i veinom se stanje
pogorava. Za nju je karakteristina nesreenost miljenja, osiromaenje uvstava,
pomanjkanje inicijativa i budalasto raspo
loenje.
Katatonija
Rije je grkog porijekla (gr. kateino = napinjem). Bolest protjee u naletima, a karakte
riziraju je uzbuenost ili uzdranost i pore
meaji gibanja. Poznata su razdoblja kad na
bolesnicima ne primjeujemo nikakve zna
kove bolesti, a krajnja posljedica esto mogu
biti neka trajna oteenja.
Paranoja
Paranoja je takoer rije grkog porijekla
(gr. para = pokraj, gr. neo = misliti). Isto zna-
Melankolija
enje ima i paranoidna shizofrenija koja obi
no poinje tek oko trideset pete godine. Za
bolest su karakteristine najrazliitije haluci
nacije. Raspad linosti je neznatan. Usprkos
tome, u mnogim sluajevima ne moe se iz
bjei lijeenje u odgovarajuoj ustanovi, jer
sa svojim halucinantnim idejama bolesnik
moe predstavljati odreenu opasnost za
okolinu u kojoj ivi.
Pretpostavlja se da su uzroci paranoje
preteno naslijeene sklonosti. Jo nije po
znato zato se pod utjecajem te nasljedne
optereenosti razvija paranoja. Isto tako se
pouzdano ne zna djeluju li moda naslije
ene osobine neposredno u razvoju boles
ti; takav sluaj bi mogao biti ako oboli
mozak. Vrlo rijetko se moe pouzdano ut
vrditi gdje jc u pojedinim sluajevima sre
dite te bolesti.
L i j e e n j e spada u nadlenost psihijatrijske
klinike ili odgovarajuih ustanova, gdje se
paranoja uglavnom lijei okovima. U obzir
dolaze elektrini i medikamentozni okovi
(kardijazolski i inzulinski). Cesto se uspjesi
postiu i radnom terapijom koja odgovara
lx)lesniku. U svakom sluaju lijenik odre
uje je li potrebno trajno lijeenje lijekovima
ili dugotrajnije lijeenje spavanjem.
M a n i n o - d e p r e s i v n a bolest
Manino-depresivna bolest je nasljedno uv
jetovana (endogena) bolest, za koju je karak
teristina neobjanjiva sjeta. Moe biti pro
lazna i moe se lijeiti. Uglavnom se vraa.
Smjenjuju se ili mijeaju tuga i psihika prikoenost (melankolija, depresija) ili veselost,
vedrina i uzbuenost (manija).
Za ovu bolest je najkarakteristinije manino stanje kad veselost i vedrina dosegnu
stupanj uzbuenosti, te razdoblja melankoli
je kad prevladava tuga i razni oblici psihi
kih zapreka. Mnoge bolesnike zahvati samo
jedan stupanj, preteno melankolija.
Manija
Manija je rije grkog porijekla (gr. mania =
bijes). Za manina razdoblja manino-depresivne bolesti karakteristino je vedro
425
raspoloenje, kad su svi ivotni osjeti na
vrhuncu. Razvija se objesno i lepravo ras
poloenje, koje esto uope nije nezdravo,
iako nema pravih motiva za nj. Povezano je
s poveanim stupnjem suprotnih raspoloe
nja: ganuem, gnjevom, mahnitanjem. Za
maniju moe biti karakteristina i uzbue
nost, koja je kombinacija preobilja nagona i
oputanja. Takvi su bolesnici vrlo poduzet
ni, marljivi i priljeni, na sve strane zaposle
ni, smatraju da moraju mnogo govoriti, pi
sati, kretati se. Lako se odluuju za bilo koju
stvar.
Vrlo je izraeno nagonsko ponaanje i
skretanje na stranputicu; takvi bolesnici
brzo mijenjaju ciljeve koje su sami sebi po
stavili i nikad ne zavre ono to su zapoeli.
U stanju potpune oputenosti esto rasipaju
novac, skloni su sumnjivim pekulacijama,
zaduuju se a da ne mogu vratiti i slino.
Manijaci se osjeaju fiziki jaki i zdravi. Ve
inom nisu uope svjesni svoje bolesti, go
tovo su neumorni, dovoljno im je vrlo malo
spavanja, doimaju se fiziki zdravima, a gi
baju se ustro i spretno.
M e l a n k o l i j a (melancholia)
Melankolija ili mrano raspoloenje je druga
strana manino-depresivne bolesti. I melan
kolija je rije grkog porijekla (gr. melaina
chole = crna u). Za nju je posebno karak
teristino alosno osnovno raspoloenje,
utuenost, beznadnost, oajanje, oboljelost
svih osjeaja koji ine ivot, a ne moe se
utvrditi ni jedan opravdani vanjski uzrok ili
povod, odnosno ovjek nije doivio nita
to bi ga oborilo na zemlju. To alosno
raspoloenje ne moe se otkriti ni po izra
zu lica.
Posebna karakteristika melankolije je
zbrkano razmiljanje. Bolesniku nita vie
ne pada na pamet, govori jednoslono, ne
moe pratiti misli niti ih ralanjivati. Zatim
se pojavljuju sumanute depresivne ideje
kao to su osjeaj manje vrijednosti, krivice,
osiromaenja, oboljenja i drugo. S njima su
povezana predbacivanja, bolesnik se grize
zbog prolih ili sadanjih i najneznatnijih
P s i h i k e i h d u e v n e bolesti
426
greaka koje napuhava i pridaje im pretjera
no znaenje.
Uz takva raspoloenja karakteristina za
melankoliju mogu se pojaviti i
Mjeovita raspoloenja
Za mjeovita raspoloenja je karakteristino
da se znaci manije povezuju s pojedinim
znacima melankolije pa se istodobno pojav
ljuju uzbudenost i alost; to je posebno ka
rakteristino za poznije godine kad ovjek
involuira. alosno raspoloenje se esto mi
jea s razuzdanom manijom. Za uzbuenje
kao osnovno raspoloenje moe biti karak
teristina srdba; takav bolesnik neprestano
prigovara i ljuti se, negoduje, ali se i svaa
i za svoju okolinu je trajno nesposoban. Za
tim se vedro raspoloenje manijaka moe
mijeati s prikoenom voljom i miljenjem
depresivnog ovjeka, tako da su za bolesni
ka karakteristini zadovoljan izraz lica i osi
romaenje misli i razmiljanja bez ikakvih
pobuda. Takva manino-depresivna bolest
moe tei vrlo razliito. Depresivni stupnji
obino traju pola godine, a manini obino
neto krae. Sto je stariji bolesnik to dulje
traje svaki pojedini stupanj. Staraka depre
sija se, na primjer, moe povlaiti po vie
godina. Svaki novi stupanj pogora cjelo
kupno stanje. Sve su kraa meurazdoblja
od jednoga do drugog stupnja. Jasno nam je
da depresija prolazi kad ponu prijatni sno
vi i kad se povea tjelesna teina.
Lijeenje
Kad naie depresivni stupanj, bolesnika tre
ba to je mogue prije uputiti u odgovara
juu kliniku ili ustanovu, jer je neprestano
ugroen od samoga sebe, naime, moe poi
niti samoubojstvo. U maninom razdoblju
prijeti opasnost da bolesnik svojom karakte
ristinom rasipnou materijalno uniti poro
dicu, a moe uzrokovati i razliite neprijatno
sti i doi u sukob sa zakonom zbog krae.
Lijenik e odluiti je li potrebno lijee
nje lijekovima i okovima. U svakom sluaju
prirodan ivot i prirodna prehrana, pogoto
vu izmeu pojedinih stupnjeva, spreavaju
ponovni nastup bolesti.
P s i h o p a t i j a (psychopathia)
Izrazom psihopatija nazivamo uroene ne
normalnosti ovjekova ponaanja (nesreenost karaktera ukljuujui temperament, is
todobno se pojavljuju neobinosti u milje
nju, nagonima i osjetima). Sama rije potjee
od grkog (psyche = dua, pathos = bolest,
tegoba).
Prema tome, psihopatija nije nikakav
proces obolijevanja, nego samo stanje koje
odstupa od uobiajenih mjerila. ovjeka s
takvim nenormalnostima nazivamo psiho
patom ili psihopatskom linou. Psihopat
je ovjek po karakteru abnonnalno talenti
ran ili nenormalno optereen. Tom dijagno
zom ne kazujemo nita o njegovoj inteligen
ciji; moe biti vrlo inteligentan, prosjean ili
neinteligentan.
Psihopati dakle nisu duevno bolesni lju
di, jer kod njih ne postoji nikakav nezdravi
duevni proces, ali nisu ni duevno potpu
no zdravi, jer su im karakter i ponaanje ne
normalni. Ali nije mogue tono odrediti
granice izmeu normalnog i nenormalnog
ponaanja, jer je jedno i drugo povezano s
nizom prijelaznih meuoblika; izmeu se
be se razlikuju samo po stupnju (kvantiteti).
S obzirom na to, nenormalnost prepozna
jemo po kvantitativnim mjerilima i kaemo
da su ponaanje, osjeti i volja nenormalni
ako nisu drutveno poeljni, jer uzrokuju
unutarnje duevne tegobe ili tegobe u me
uljudskim odnosima ili jedno i drugo isto
dobno. U svim je sluajevima dakle rije o
drugaijem ponaanju koje smanjuje mogu
nost da se ovjek prilagodi i bude koristan,
a istodobno oteava mu da se osobno ili so
cijalno afirmira u borbi za opstanak. Psiho
pati su dakle ljudi koji zataje (trpe) ili reme
te (optereuju drutvo) ili jedno i drugo; to
se spozna uvijek i svugdje gdje takvi ljudi
trebaju obaviti neke posebne zadae i udo
voljiti takvim zahtjevima: u radu na rad
nom mjestu ili profesiji, u braku, u zajed
nitvu s drugima, kao vojni obveznici, i u
svim moguim tekoama ili nesreama
(K/oos).
aj
Posljedice psihopatskog optereenja osje
aju psihopat i njegova socijalna okolina,
zbog ega psihopata moemo oznaiti kao
nenormalnu linost, jer zbog svoje nenor
malnosti trpi on sam ili zbog njegove ne
normalnosti trpi drutvo (K Schneider).
Prema tome smijemo rei da su psihopati
nenormalne linosti koje nisu zadovoljne ni
same sobom ni okolinom. esto meu psi
hopatima naemo vrlo talentirane ljude, ge
nijalne umjetnike i istraivae. Zbog toga ri
jeju psihopat ne vrednujemo ovjekove
sposobnosti. Ali u ovoj knjizi se neemo
uputati u pojedine oblike psihopatije.
427
Uzroci psihopatije su uroeni. Ne znamo
mnogo o tome kako protjee nasljeivanje.
Uroene osobine mogu esto aktivirati i
drugi inioci. Oni esto lee u nenormalnoj
optereenosti pojedinca koju mu namee
njegova okolina.
Lijeenje
Psihopatiju lijeimo psihoterapijom; to znai
da je lijeimo metodama duevnog lijeenja
i sveopim prirodnim nainom ivljenja koji
je sastavni dio knajpovske kure. Potankosti
odreuje lijenik.
Duevne promjene zbog upotrebe sredstava

za uivanje i trovanja njima
Sve je otrov, ovisi samo o koliini {Paracelzus). Ta misao gotovo neogranieno vrijedi za
obina sredstva za uivanje koja utjeu na ponaanje. Pravilna doza ovisi o kemijskim svoj
stvima onih tvari koje same djeluju (supstancije) ili prate to djelovanje, te o tome koliko po
jedinac moe podnijeti odreene supstancije.
Govorimo o sljedeim sredstvima za uivanje: kavi, aju, kakau, nikotinu i alkoholu.
Kava
Djelotvorna tvar u kavi je kofein, koji u sre
dinjem ivanom sistemu podrauje prije
svega ona sredita koja ureuju disanje i kr
vni optok. Uklanja zamor i poveava spo
sobnost shvaanja. Kofein potie djelovanje
srca i cijelog optoka krvi, pospjeuje izlui
vanje mokrae, a ponekad djeluje i kao sred
stvo za ienje.
Sredinji psihiki podraaj ne traje dugo.
To treba da zapamte vozai koji piju kavu
da bi ostali budni. Djelovanje dviju alica
jake kave prestaje nakon otprilike dva do tri
sata; zatim se obino pojavi umor. Naprotiv,
ovjek koji loe spava ne podnosi kavu ve
od poslije podne nadalje. Samo ljudi s nis
kim krvnim tlakom mogu esto dobro spa
vati ako i uveer piju kavu. Previe kave e
previe pobuditi srce i krvni optok. Ljudi sa
sranim neurozama i poremeajima u opto
ku krvi ne bi smjeli zato piti pravu kavu. U
kofeinu ima i tvari koje pospjeuju pranje
nje eluca. alica kave nakon obilatog ruka

ispraznit e eludac prije nego to se sva
hrana u elucu preradi.
Neke tvari koje su ostaci kave mogu uz
rokovati tekoe bolesnicima s oboljelom
jetrom i ui. Posebne vrste kave su bez tih
ostataka i stoga su primjerenije za njih.
Kava bez kofeina gubi mnogo od svog dje
lovanja, a usprkos tome moe biti prijatno
aromatina.
aj
Ruski aj se pravi od listova ajevca. Ta
kozvani crni ruski aj je od fermentiranih
listova ajevca, a zeleni aj od nefermentiranih.
Osim kofeina u aju ima teina, teofilina
i drugih tvari koje potiu djelovanje sredi
njega ivanog sistema i izluivanje mokra
e. Meutim, aj djeluje slabije nego kava.
Ali prekomjerno uivanje ima jednake po
sljedice kao i prekomjerno uivanje kave.
428
Kakao
Kakao se dobiva od plodova kakaovca. U
njemu ima teobromina i manjih koliina ko
feina. Budui da u kakau ima i bjelanevina
i masti, on je ujedno i sredstvo za okrepu i
hrana. Zbog podraujueg djelovanja na sre
dinji ivani sistem djeci moemo davati
samo malo kakaa.
Nikotin
Ovaj alkaloid dobivamo od biljke duhana.
Male koliine nikotina potiu djelovanje ve
getativnoga ivanog sistema, a vee ga
koe. Cisti nikotin je ve u dozi od 50 mg
smrtonosan. Kad govorimo o puenju, onda
time ne mislimo samo na djelovanje nikoti
na. U duhanskom dimu ima i drugih otrov
nih tvari: piridinske baze, amonijaka i dru
gog. Dok polagano i umjereno puenje s jed
ne strane smiruje, s druge potie djelovanje
sredinjega ivanog sistema. Dim i miris du
hanskog dima stvaraju dobro raspoloenje.
Gladnom ovjeku nikotin daje osjeaj sitosti.
Razliiti duhanski proizvodi imaju razli
ite koliine nikotina. Cigare i lule su manje
tetne nego cigarete. Dim cigareta lake inhaliramo nego dim cigara ili dim iz lule.
Zbog toga i tijelo resorbira vie nikotina iz
cigaretnog dima. U opuku cigare i u cijevi
lule zadri se vie nikotina nego u opuku
cigarete. Cigareta se obino pui pohlepnije,
a tetno djeluju i druge tvari u procesu sa
gorijevanja; meu njima je i benzpiren za
koji se vjeruje da doprinosi nastanku raka.
Puenje, pogotovu inhaliranje, blago omam
ljuje, a omamljenost podstie na sve vee
zadovoljavanje.
Granica izmeu nikotina kao sredstva za
uivanje i nikotina kao otrova vrlo je uska.
Stoga su trovanja esta. Za akutno trovanje
nikotinom karakteristino je bljedilo, oamuenost, glavobolja, malaksalost, povraa
nje, bolovi u trbuhu i proljev. Mogu se po
javiti i grevi, a ako otkae srce nastupi
smrt. Koti tekog akutnog trovanja nikoti
nom uvijek treba hitno zatraiti lijeniku
pomo. Prva pomo sastoji se od grijanja i
tople kave.

Kronino trovanje nikotinom pokae se
prije svega na srcu i krvnim ilama. Ali pri
puenju nije rijetko ni kataralno pod rai van je
dinih putova nikotinom (puaki kaalj).
Alkohol
Alkohol je na granici izmeu sredstava za
stimuliranje i opojne droge. Koliko god
male koliine alkohola mogu prijatno po
taknuti, toliko je i opasno da mu ovjek ro
buje. To se pogotovu odnosi na estoka al
koholna pia.
Pojedina pia sadre otprilike ovoliko al
kohola:
pivo
2 do 6 2
vino
7 do 142
liker
16 do 232
rakija
oko 40 do 502
rum
oko 702 (kod nas 40 do 502)
(prema Meinrichu)
Djelovanje alkohola kao opojne droge uz
rokuje akutno trovanje mozga, a ono ovisi
o koliini alkohola, o vremenu koje protek
ne od pijenja, o vrsti pia i tome koliko al
kohola moe podnijeti onaj tko pije.
Treba razlikovati obinu omamljenost od
bolesne (patoloke). Patoloka omamljenost
je pomraenost svijesti kod ljudi koji su po
sebno osjetljivi na alkohol. Preosjetljivost na
alkohol moe biti uroena ili steena s oz
ljedama mozga, bolestima ila, zaraznim bo
lestima i drugim. I povremene posebne pri
like kao to su zamor, uzbuenje i drugo
mogu biti uzrok bolesne omamljenosti.
Od takvih omamljenosti treba jasno raz
likovati kronini alkoholizam (pijanstvo ili
ovisnost o alkoholu) koji nanosi tjelesnu i
socijalnu tetu. S kroninim alkoholizmom
su veinom povezane i najrazliitije fizike
neprijatnosti i oboljenja eluani katar, krmeljave oi, proirenje vena, oteenja sra
nog miia, oteenja jetre, upale ivaca, dr
htanje ruku i razni drugi tjelesni poremeaji.
Psihike sposobnosti su smanjene, sabra
nost (koncentracija) je oslabljena, pamenje
poputa, zaglupljavanje ovjeka sve vie na
preduje. To ne mogu nimalo promijeniti ni
povremena dobra raspoloenja (euforija) ni
Alkohol
humor pijanca, ganue i omamljenost osjeta.
Alkoholiari su po karakteru slabii, a na
radnom mjestu nepouzdani. Izbjegavaju rad,
esto zanemaruju porodicu koja zbog toga
dolazi u teku situaciju.
Moralno propadanje je ponekad tako iz
raeno da je alkoholiar neprestano u suko
bu sa zakonom. U tekim sluajevima alko
holiara moe iznenada spopasti smetenost.
Svijest mu se zamrai, gubi orijentaciju u
prostoru i vremenu, a esto nije svjestan ni
sam sebe.
429
Lijeenje
Lijeenje je najuspjenije ako alkoholiar bo
ravi u odgovarajuoj ustanovi zatvorenog
tipa gdje nema dostupa do alkohola. Kad iz
lijeeni alkoholiar izie iz ustanove, mora
se ukljuiti u drutvo antialkoholiara ili li
jeenih alkoholiara. Neodgovorno je izru
givati se antialkoholiarskom pokretu. On je
bez sumnje uinio ve mnogo dobroga.
Oito je da je cjelokupni prirodni ivot, koji
nauava Sebastian Kneipp, najvei protivnik
alkoholizma.
Opojne droge i ovisnost o njima

Opojne droge imaju vrlo veliku ulogu u cijelomu civiliziranom svijetu. Trgovina drogom po meunarodnim ocjenama - ima godinji promet koji se izraava u milijardama u bilo kojoj
valuti svijeta.
Koje tlroge su najvanije?
Prvo, nekoliko rijei o izrazu opojna droga. U ovoj knjizi smo ga upotrijebili da bi
smo ga razlikovali od izraza droga iz poglavlja o ljekovitim biljkama. U vezi s biljkama
smo ga upotrijebili da oznaimo samo osuene ivotinjske ili biljne tvari koje su sirovina
za pripravljanje lijekova. Inae se izraz droga openito upotrebljava u smislu opojna droKad govorimo o opojnim drogama mislimo uglavnom na: opijum i njegove derivate
(morfin i heroin), kokain, hai, marihuanu, LSD, meskalin, polamidin, dolantin, pervitin i
druge.
Ti i drugi pripravci djeluju na sredinji ivani sistem, izazivaju uzbuenja, dobro raspo
loenje, nekritinost, varljive osjeaje i halucinantne predodbe.
Gotovo sve droge uzrokuju omamljenost, naviku na droge i ovisnost. Prema mjerilima
Meunarodne zdravstvene organizacije vrijedi: Ovisnost o drogama je tjelesno ili (i) duev
no stanje koje se razvija iz meusobnog djelovanja odreene tvari i organizma i povezano
je s tim da organizam mora tu tvar neprestano dobivati.
Svaki ovjek koji uiva droge moe postati ovisnik; pogotovu brzo podlijeu nestabilni
i depresivni ljudi. Ovisnost koja nema veze s posebnim drogama osjea se u obliku pore
meenog raspoloenja i kad prestanemo uzimati neko sredstvo koje smo iz navike ili neega
drugog uzimali dulje vrijeme (na primjer sredstva za spavanje, sredstva protiv bolova, sred
stva za smirenje, nikotin, alkohol, sredstva koja poveavaju budnost i druga); te su pojave
povezane s takozvanim uskraivanjem.
Problemi ovisnosti o drogama (opojnim) toliko su raznoliki i teki da se ne mogu rijeiti
obinim odgojnim metodama i uskraivanjem. Zbog toga treba u vezi sa svakom ovisnosti,
pogotovu kod adolescenata, odmah pozvati u pomo odgovarajueg lijenika, psihologa ili
savjetovalite.
430
M o r f i n i z a m (morphinismus)
Morfij je sastojak opijuma koji se dobija iz
posebne vrste maka nazvanog vrtni mak
(Papaver somniferum). To je narkotian
otrov koji nakon prolaznoga podraajnog
djelovanja paralizira cijeli osjetni aparat.
Dodue, smiruje bolove, ali je opasno uzi
mati ga jer brzo vodi u naviku i ovisnost.
Ovisnost o morfiju unitava tjelesno i du
evno zdravlje. Koa postaje zemljanoblijeda, pojavljuju se eluani i crijevni pore
meaji, snaga jako opada, smanjuju se fi
zike i psihike sposobnosti, ovisnik je
bezvoljan.
Lijeenje morfinizma, odnosno morfinomanije, obuhvaa uskraivanje droge, a na
kon toga slijedi sistematska aktivna briga o
zdravlju.
H e r o i n i z a m (heroinomanija)
I leroinizam je ovisnost o heroinu koji se
dobiva iz morfija. Mnogo je otrovniji od
morfija i ujedno je najopasnija droga. Za nje
ga je karakteristino izvanredno brzo i jako
opojno djelovanje koje je povezano s opas
nim uzbuenjima i halucinantnim predo
dbama. Heroin se esto proizvodi u do
maoj radinosti, a koliinu djelotvorne
tvari gotovo nije mogue utvrditi. Prevelike
koliine heroina paraliziraju dine organe i
uzrokuju smrt.
Kokainomanija
Kokain se dobiva od svjeih listova koke,
samonikle biljke u junoamerikim Andama, ali se i uzgaja. Kokain se upotrebljava
za lokalno lijeenje vrata, nosa i oiju, a ako
ga uzimamo ili umrkavamo, djeluje na sre
dinji ivani sistem, pogotovu na mozak.
Izaziva vedrinu, znatno smanjuje potrebu za
snom i jelom te prividno poveava fizike
i psihike kapacitete. Meutim, vee koli
ine kokaina uzrokuju pospanost i umor;
ukratko, unitavaju fiziko i psihiko
zdravlje. Posljedice kokainomanije su: ne
sanica, gubljenje pamenja, bezvoljnost i
potpun raspad linosti. Lijeimo je kao i
morfinomaniju.

Hai i marihuana
Hai i marihuana su opojne droge koje se
dobivaju od posebne vrste konoplje zvane
indijska konoplja (Cannabis indica). Raste
na Orijentu. Hai je preana smola koja se
izluuje na cvjetnim vrcima biljke kanabisa.
A marihuana se dobiva od zdrobljenih lis
tova i cvjetova. U haiu je oko pet puta
vie supstancije nego u marihuani. Jedno i
drugo se pui pomijeano s duhanom u ci
garetama i lulama.
Ima nekih razlika u djelovanju haia i
marihuane. Obje droge djeluju na mozak,
izazivaju prijatan osjeaj kao u snovima.
Podiu raspoloenje, poveavaju drueljubivost, ali uzrokuju nemir i jaku erotsku fan
taziju kad prestanu djelovati sve moralne
konice. Vrijeme i prostor vie nemaju
znaenja. Zloupotreba vodi - kao to vri
jedi za sve opojne droge - u tjelesnu i psi
hiku propast.
Lijeenje je u biti jednako kao i kod dru
gih opojnih droga.
Halucinogeni
Ve neko vrijeme meu potroae opojnih
droga prodire droga poznata kao LSD. Ri
je je o pripravku koji je u poetku prirei
van od raene snijeti, a upotrebljavao se u
psihijatriji. Meu ostalim je toliko opasan i
zato to se relativno kako pravi umjetno u
takozvanim laboratorijskim kuhinjama.
LSD ima izvanredno opasne efekte. Mijenja
opaaje i zavarava osjetila. Svijet privida
moe izazvati potpuno oputanje i navesti
na zloine.
Meskalin
Djeluje slino kao LSD. U poetku su ga
dobivali od jedne vrste meksikog, odnosno
junoamerikog kaktusa.
Tvari za udisanje
To su lako hlapljive tvari koje se u kemiji
obino upotrebljavaju kao otapala. Tu spa
daju: eter, aceton, benzin, ljepila i drugo.
Udisanje njihovih para moe izazvati krat
kotrajnu omamljenost, a ponovno udisanje
Razna sredstva za stimulaciju

ponovnu omamljenost. Zahvaljujui omamljenosti poboljava se raspoloenje koje mo
e izazvati potpuno oputanje ali i gubljenje
svijesti. Ta vrsta omamljenosti slina je onoj
koju izaziva alkohol.
Obino za ovim drogama poseu psihiki
labilni adolescenti; kasnije prelaze na jae
droge i ubrzo postanu ovisni o njima.
Uvijek je neophodno lijeenje.
Razna sredstva za stimulaciju
(stimulansi)
ovjek moe postati ovisan i o raznim dru
gim poticajnim sredstvima. To su sintetike
tvari: amfetamini (benzedrin, pervitin i dru
gi), preludini, efedrin i drugi. U tu skupinu
spadaju i neka sredstva koja se upotrebljavaju
za smanjenje teka i mravljenje. Sva ta sred
stva potiu djelovanje sredinjega ivanog
sistema, a uklanjaju prije svega osjeaj zamora
i prikoenost te poveavaju sposobnost. Stoga
su ih u ratu upotrebljavali letai i ratne jedi
nice. Danas se veinom uzimaju pred ispite,
za noni rad i prije posebnih napora.
Zloupotreba moe poeti s prevelikim
dozama ili ubrizgavanjem rastopljenih table
431
ta u vene, ime se postie stanje nalik na
omamljenost.
Posljedice su trovanja koja prepoznajemo
po poremeajima osjeta, privienjima, iva
nim poremeajima, samoubojstvima i dru
gome. I neki lijekovi protiv bolova, poseb
no iz grupe psihofarmaka, mogu uzrokovati
ovisnost. Isto vrijedi i za zloupotrebu pra
ko va za spavanje.
U poetku ovjek uzima male doze tih
sredstava, zatim sve vee, a kada dostigne
gornju granicu, prelazi na druga sredstva s
jaim djelovanjem. Cesto ljudi uzimaju vie
razliitih droga da bi postigli stanje omam
ljenosti. Sve te droge na kraju uzrokuju ras
pad linosti i potkopavaju fiziko i psihiko
zdravlje.
Lijeenje
Svaki oblik ovisnosti o drogama spada u li
jenikovu domenu.
U mnogim sluajevima uspjeh se postie
samo kurom provedenom u klinikim uvje
tima, gdje se ovisniku uskrate droge. Pone
kad je dovoljno i ambulantno, pogotovu
psihoterapijsko lijeenje, naravno, uz aktiv
no njegovanje zdravlja.
Vegetativni ili autonomni ivani sistem

Iako modana kora ima vanu ulogu u ovjekovu svjesnu djelovanju, njezin utjecaj na dje
lovanje unutarnjih organa je nevaan. Oni rade neometano ak i ako ovjek izgubi svijest
koja je vezana uz modanu koru, na primjer u vrijeme spavanja ili pod narkozom.
Svim za ivot vanim organima rukovodi vegetativni ivani sistem. Nazivamo ga i au
tonomni ivani sistem (parasimpatiki i simpatiki), jer djeluje na unutarnje organe neovisno
o ovjekovoj volji. Taj ivani sistem je najvia uprava naeg podsvjesnog djelovanja i regulira
rad srca, krvni tlak i raspodjelu krvi, tjelesnu toplinu, djelovanje eluca i crijeva, djelovanje
lijezda i svu drugu podsvjesnu aktivnost tijela i njegovih organa. To je upravljaki meha
nizam za cijeli organizam i uvijek regulira djelovanje njegovih pojedinanih jedinica. Vege
tativni ivani sistem sastavljen je od brojnih ivanih vorova i ivanih vlakana koji su iz
van mozga i hrptene modine, i to: ili u unutarnjim organima ije djelovanje reguliraju, ili
u vorovima pokraj kraljenice, pogotovu u trbunoj i prsnoj upljini, u vratu i glavi. ivani
spletovi koji upravljaju djelovanjem crijeva poznati su kao Auerbachov i Meissnerov pleksus
(splet).
Autonomni ili vegetativni ivani sistem povezan je i sa sredinjim ivanim sistemom.
Njegovo sredinje sjedite je srednji mozak, odakle se djelovanje sredinjeg ivevlja iri i na
vegetativno. Tako na primjer pomisao na putovanje moe izazvati proljev, jer se zbog utjecaja
sredinjeg ivevlja na vegetativno pojaa djelovanje crijeva; ili nam se zbog uzbuenja povisi
krvni tlak, od straha se znojimo, a mogli bismo nabrojiti jo mnogo takvih primjera. Na rad
toga ivevlja ne moemo utjecati voljom.
Poremeaji u vegetativnom ivevlju poznaju se u djelovanju svih organa koji djeluju
neovisno o naoj volji. Kad smo obraivali organe i organske sisteme, o njima smo ve go
vorili. Sloeni poremeaji vegetativnog ivevlja uzrokuju ivani poremeaj poznat pod na
zivom vegetativna distonija.
V e g e t a t i v n a distonija
(dystonia neurovegetativa)
Vegetativna distonija je poremeaj o kojem
danas mnogo sluamo. Mogli bismo ak
rei da je pomodni medicinski pojam, ali
nije precizan. Taj izraz je esto zajednika
oznaka za mnoge poremeaje. A na to uis
tinu mislimo kad govorimo o vegetativnoj
distoniji? Mislimo na svako pogreno regu
liranje koje potjee preteno od vegetativ
nog ivevlja.
im otkae neka regulacija kojom ruko
vodi vegetativni sistem, osjetimo promjene
u organima koji djeluju bez nae volje, jer
sve vane organe oivava vegetativno iv
evlje.
U poetku te promjene zahvaaju samo
djelovanje, a ne i gradu. Vremenom od pore
meaja u djelovanju nastaju i organske pro

mjene. Tako, na primjer, posljedica ivano
nepravilnog reguliranja djelovanja srca jest
infarkt srca; od ivano-eluanih tegoba
moe se razviti ir na elucu, a ako uni
mjehur djeluje neadekvatno, posljedica mo
e biti stvaranje unih kamenaca. Najkarakteristiniji znak svih neadekvatnih dje
lovanja u vegetativnom ivevlju u poetku
je samo labilnost organa ijim djelovanji
ma neovisno o naoj volji upravlja auto
nomno ivevlje preko rada glatkih mii
a, a to su praktino svi za ivot vani
unutarnji organi. Mogu se pojaviti i grevi
koji su esto vrlo bolni.
Vanjski znaci vegetativne distonije mogu
biti vrlo razliiti. Lijenik mora na osnovu
znakova bolesti utvrditi je li rije o funkcio-
Bolesti lijezda s unutranjim izluivanjem

nalnom poremeaju da bi mogao iskljuiti
organsko oboljenje koje moe zapoeti s jed
nakim vanjskim znacima.
Opi znaci vegetativne distonije jesu, na
primjer, promjenjivo raspoloenje, razdra
ljivost, brza uzbudljivost, brzo zamaranje,
opadanje radne sposobnosti, a i smanjenje
sposobnosti za koncentraciju. Uz to se
mogu pojaviti i drugi znaci: e, znojenje,
hladne ruke i noge, glavobolja, vrtoglavica,
ee nesvjestice, poremeaj teka i stolice,
mjesenog pranja i potencije. Objektivni
znaci su drhtanje prstiju, lomljiva kosa i
nokti, bljedilo, nizak krvni tlak, ali se moe
i znatno poveati. Znakove utvruje lijenik.
I uzroci vegetativne distonije mogu biti
vrlo razliiti. Glavne uzroke, fizike i psihi
ke, u svakom sluaju moemo povezati s
cjelokupnim neprirodnim ivotom dana
njeg ovjeka. Medu fizikim uzrocima je po
sebno vano pomanjkanje toplotnih i hlad
nih podraaja i onih podraaja koji podstiu
gibanje, a veliku ulogu ima i nedostatna i
nepravilna prehrana. Meu psihikim uzro
cima na prvo mjesto dolazi pogrean odnos
prema cjelokupnom ivotu, kao to smo ga
ve opisali u vezi sa ivanim i duevnim
poremeajima. Na nastanak vegetativne dis
tonije mnogo utjee i jurnjava i uurbanost,
neuredno ivljenje, prekratko i neredovito
spavanje, nesreen i poremeen porodini
ivot, gubljenje vlastitog identiteta u rad
nom kolektivu i preoptereenost osjetnim
podraajima.
Lijeenje
Vegetativnu distoniju moemo uspjeno li
jeiti samo tako da u cijelosti ponovno us
postavimo prirodni ivotni red. Da bismo
pobijedili vegetativnu distoniju, ili se od nje
obranili, treba ivjeti prirodno i aktivno bri
nuti o svome zdravlju.
lijezde s unutranjim
izluivanjem
lijezde s unutranjim izluivanjem (inkretorne lijezde) jesu lijezde bez izvodnih ka
433
nala, a tvari koje u njima nastaju su hormo

ni koji se izluuju neposredno u krv i limfu.
Stoga sistem inkretornih lijezda nazivamo i
tekui ivani sistem. lijezde s unutra
njim izluivanjem veinom su vrlo malene
i tee samo po nekoliko grama. To su:
modani privjesak (hipofiza), eer (epifi
za), titnjaa (tireoidea), paratireoidne li
jezde, prsna lijezda (thymus), stanice Langcrhansovih otoia u guterai (pankrea
su), nadbubrene lijezde ( s u p r a r e n a l e ) i
spolne lijezde (muda = testisi i jajnici =
ovariji).
Tvari koje nastaju u lijezdama s unutra
njim izluivanjem zovemo inkreti ili hormo
ni. Na isti nain kao i vegetativno ivevlje
i hormoni mogu poticati ivotne procese,
regulirati ih, pospjeivati, ali i ometati ili
ak zaustavljati. lijezde s unutranjim izlu
ivanjem djeluju preko krvi i limfe vrlo
snano na sva ivotna zbivanja i ne samo da
i one sudjeluju u reguliranju fizikog stanja
pojedinog ovjeka, nego utjeu i na njegov
temperament i karakter. Ukratko bismo
mogli rei: Nai hormoni su naa srea ili
nesrea.
Bolesti l i j e z d a s u n u t r a n j i m
izluivanjem
0 bolestima lijezda s unutranjim izlui
vanjem govorili smo ve u poglavlju o
funkcijama ljudskog tijela i u poglavlju o
hormonima. Budui da su bolesti koje na
staju uslijed obolijevanja lijezda s unut
ranjim izluivanjem esto vrlo sloene i
pouzdano ih moe utvrditi samo lijenik,
neemo se uputati u detaljnije obrazlaga
nje.
Lijeenje
1 lijeenje poremeaja inkretornih lijezda
spada samo u domenu lijenika. Uspijeva
veinom samo onda ako se upotrebljavaju
posebni lijekovi, ili se oboljela lijezda li
jei operacijom i zraenjem. Prirodnim
ivljenjem i prirodnim lijeenjem moemo
samo potpomoi to posebno lijeenje.
434
Vegetativni ili autonomni ivani sistem
Odnos izmeu tijela i psihe

Sistem koji regulira djelovanje organizma zadire u meusobni odnos tijela i psihe. Stoga e
limo sada, kad smo ve obradili poremeaje psihike ravnotee, rei neto i o odnosu psihe
i tijela.
Odmah u poetku treba naglasiti da u odnosu tijela i psihe, ili due, ili duha, kako se
to esto kae, nikakve veze nema izraz dua u znaenju koje mu razne religije pridaju. To
nije predmet nae obrade.
Ovdje mislimo na psihu ili duu kao cjelokupno nae svjesno i podsvjesno bie; psiha
ili dua je cjelokupno nae doivljeno ja, i s medicinskog gledita se ne moe promatrati od
vojeno od tijela jer nema ni jednog tjelesnog procesa koji ne djeluje na psihu, niti jednog psi
hikog stanja koje ne utjee na tijelo. Ne moemo rei da nae oko vidi ili da nae uho uje,
nego ja vidim i ja ujem. Drugim rijeima, u ovjeku nita nije samo fiziko, niti samo psi
hiko.
Psihika neravnotea je esto uzrok tjelesnim poremeajima i obratno: fizike bolesti go
tovo uvijek utjeu na psihike procese.
Psihiki procesi snano utjeu na djelovanje organa i to preko vegetativnog ivevlja,
srednjeg mozga i lijezda s unutranjim izluivanjem. Ako se uzbudimo, srce pone lupati,
ako se zastidimo, ile se raire i oblije nas rumenilo. Kad se uplaimo, problijedimo. Napadi
astme su esto posljedica psihikih napetosti, a povraanje posljedica uzbuenja i odvratnosti.
Stvaranje eluane kiseline, proljev, uestalo mokrenje i slino esto su posljedica straha pred
javnim nastupom ili od putovanja. Mjeseno pranje izostane i zbog straha od zaea, bijes
izazove une napade i slino.
Isto tako i promjene u psihi mogu izazvati bolesti i bolove. Tako, na primjer, kod sianih
bolesnika vidimo strah i utuenost kao popratnu pojavu zbivanja u psihi; vruica moe iza
zvati halucinantne predodbe; male nakaznosti i oduzetosti mogu znaajno utjecati na o
vjekov karakter, prekomjerno djelovanje titnjae uzrokuje veliku ivahnost. Ovapnjenje mo
danih arterija esto uzrokuje bitne promjene ovjekova ponaanja i karaktera. Paraliza moe
potpuno unititi linost. Ima jo mnogo primjera djelovanja fizikih procesa na psihika zbi
vanja, ali se ovdje moramo zadovoljiti nabrojenim.
Kone bolesti
Na osnovi grae i zadaa koe moemo zakljuiti da su mnoge kone bolesti povezane s pro
mjenama u cjelokupnom organizmu. Isto tako ima i konih bolesti koje su manje-vie og
raniene samo na kou. Takve su bolesti koje uzrokuju vanjski inioci ili je rije o nepos
rednim oteenjima koe, na primjer prejakim sunanjem, mehanikim podraivanjem (ug
ljena praina kod rudara) i drugo.
Najprije emo razmotriti nekoliko konih bolesti koje uzrokuju vanjski inioci. Tipine
takve bolesti su: svrab, uga (skabijes) i gljivine kone bolesti, bolesti uzrokovane bakteri
jama i virusima.
S v r a b (scabies)
To je kona bolest koju izaziva prostim
okom nevidljiv parazit, grinja (Sarcoptes
scabiei). ivi u koi. enka odlae jaja u ro
vove duge oko 1 cm, koje pravi u ronatom
sloju epiderme. Povealom promatrani, ti
rovovi ili kanalii slini su tamnosivim pru
gama u koi. Svrab najee i najprije napa
da dijelove tijela gdje je koa najtanja i najnjenija, dakle predjele meu prstima, unu
tranju stranu zapea, predio ispod pazuha,
oko spolovila i bradavice na prsima. Ako se
u toploj postelji osjeti svrbe na tim dijelo
vima tijela, odmah ih treba vrlo paljivo
pregledati. Grebanjem se koa moe jo vie
inficirati zbog ega se na koi oboljelog od
svraba vide osim kanalia grinje i upaljena
i gnojna mjesta. Tako oteenu kou mogu
napasti i druge bolesti, a esto oteknu i
neke lijezde. Svrab se prenosi veinom ne
posredno s ovjeka na ovjeka (ako netko
spava sa svrabljivim ovjekom, spolnim od
nosom i slino). Ali svrab se moe prenositi
i posteljnim ili osobnim rubljem ako nije
dobro oprano.
Lijeenje
je najuspjenije lijekovima koji unitavaju
grinju. Lijeenjem mora rukovoditi lijenik.
Po pravilu se mora istodobno s bolesnikom
lijeiti i cijela njegova porodica.
Najlake emo izbjei ponovne zaraze
ako vodimo rauna o istoi tijela, odjee
i rublja. Protiv upalne promjene koe pre
poruujemo kupelji s preslicom ili surutkom.
Gljivina oboljenja koe

(dermatomycosis)
Kako i sama rije kae, gljivina oboljenja
koe (dermatomikoza) jesu one bolesti koje
uzrokuju razne gljivice. Te bolesti su vrlo
este i vrlo razliite. Obino se gljivice za
dravaju samo na povrini koe i u rona
tom sloju. U dublje slojeve, pogotovu u usminu, prodiru samo onda kad se koa jako
upali i zagnoji. Gljivice openito napadaju i
kone tvorbe kao to su korijen dlake (kosa)
i nokti. Koliko e se gljivice proiriti i kako
e se bolest razvijati umnogome ovisi o sta
nju cjelokupnog organizma, a i obratno kone bolesti vrlo mnogo utjeu na organi
zam. Moe se pojaviti i vruica, a okolne
limfne lijezde nabreknu.
Gljivina se oboljenja koe prenose ne
posredno s ovjeka na ovjeka, preko ivo
tinja (psi, make, konji i krave) ili predme
tima (na primjer, novanicama, etkicom za
brijanje, itd.). Ima vie vrsta dermatomikoza
i sve ih mora lijeiti lijenik, najbolje speci
jalist. Najea kona gljivina oboljenja jesu:
Pitirijaza (pityriasis versicolor)
Uzronik je gljivica Microsporon furfur koja
prodire u ronati sloj koe. To je povrinska
bolest, a napada prije svega ljude koji se jako
znoje. Bolest dodue malo utjee na ope sta
nje, ali je teko izljeiva Uz lijekove i druge
mjere koje propisuje lijenik preporuujemo
pranje vodom i octom, kupelji s preslicom ili
surutkom. Sunanje i zrana kupelj mogu po
veati otpornost koe protiv ove gljivice.
436
E r i t r a z m a (erythrasma m a r g i n a t u m )
Eritrazma jc takoer jedno od eih gljivi
nih konih oboljenja koje napada unutranju
stranu bedara i predio oko spolovila. Neri
jetko se proiri i na susjedne dijelove trbuha
i brazdu stranjice. Za ovu bolest karakteris
tine su otro ograniene crvenosmede mr
lje koje se ljute. Lijei se na isti nain kao
i pitirijaza.
Trihofitija (trichophytia)
Bolest se pojavljuje u razliitim oblicima.
Moe napasti samo povrinske slojeve koe
ali i prodrijeti u dublje. Ovisno o mjestu i
toku, bolest je vrlo razliita. Ako napadne
bradu, razvije se
S i k o z a (sycosis)
Sikoza se moe pojaviti u razliitim oblici
ma. Mogu je uzrokovati gljivice koje prodru
u korijen oboljelih dlaka i raire se oko njih.
Dlake izgube sjaj i postaju lomne. Slino
kono oboljenje brade mogu izazvati i stafilokoki (bakterije koje uzrokuju gnojenje).
Tu bolest prate brojni gnojni mjehurii i
povrina koe nalik je na koru. Bolest moe
lijeiti samo lijenik.
Ako gljivice napadnu vlasite, onda je ri
je o bolesti koja sc zove
Favus
To je prije svega oboljenje kolskog uzrasta,
jer se omladina zarazi u koli. U razvojnom
uzrastu bolest veinom proe i sama od
sebe a kod odraslih je vrlo rijetka. Bolest
mora bezuvjetno lijeiti lijenik.
Od mnogih konih gljivinih oboljenja
koja su tako razliita pa ih tono moe utvr
diti samo lijenik, ovdje emo spomenuti jo
jedno: epidermofitiju.
E p i d e r m o f i t i j a (epidermophytia)
Rije je o bolesti u kojoj se gljivica Epidermophyton naseli na koi i izazove upalne
promjene. Gljivica se pogotovu rado nase
ljava na vlanim dijelovima koe kao to je
preponski pregib, pazuho, ispod prsa, a po
gotovu izmeu prstiju na rukama i nogama.
Kone bolesti
Ta su mjesta esto upaljena i crvena, a na
njima se pojave mjehurii, gnojni mjehuri,
koa se ljuti u vlanim ljuskama, rijetko u
suhim, i mirii karakteristino. Bolest vei
nom poprati jak svrbe. Ovo kono gljivi
no oboljenje umnogome se proirilo zadnjih
godina, a pogotovu izmeu prstiju na noga
ma i ispod nokata. Za bolest je karakteris
tino da je vrlo tvrdokorna na lijeenje. Vla
ga koja se zadrava u naborima izmeu pr
stiju na nogama i omekana koa pospjeuju
naseljavanje gljivica; este su zaraze u kupa
litima. Bolest se moe ponavljati.
Potrebno je posebno lijeenje kod lije
nika.
Od bolesti emo se zatititi ili pospjeiti
izljeenje ako esto mijenjamo arape, a po
mae i ako se arape i mjesta izmeu prstiju
naprae puderom; dobro je hodati bos ili
nositi sandale s remeniima i hodati po
pliaku.
U vrlo upornim sluajevima i kad nema
drugih razloga koji govore protiv (npr. vi
sok krvni tlak), savjetujemo vrlo vrue ku
pelji uranjanjem, kojima dodajemo preslicu,
hrastovu koru ili bukovu smolu.
E k c e m (eczema)
Ekcem ili vlani liaj je najea kona bo
lest. Moe se pojaviti u razliitim oblicima:
razlikujemo prije svega suhi i vlani oblik.
Uvijek je rije o bolesti koja se iri i uzro
kuje upalu ronatog sloja i usmine koe koji
manje ili vie svrbe. Bolest je vrlo raznolika
i promjenljiva toka. Ekcem napada oba spo
la i ljude svih ivotnih dobi.
Bolest se moe pojaviti u akutnom i kro
ninom obliku. U akutnom obliku koa sa
mo pocrveni i otee ili se pojavljuju brojni
mjehurii koji esto pucaju i iz njih se cijedi
karakteristian iscjedak koji se moe osuiti
i pretvoriti u kraste. Rijetko akutno obolje
nje prati lagana vruica, utuenost, nesanica
i drugo. Ako je bolest kronina, esto se po
javljuju vorii, koa se ljuti u suhim ljus
kama, postaje gruba i zadebljana.
Oba oblika bolesti mogu prelaziti jedan u
drugi, a zbog zaraze bakterijama i konim
Seboreja i bubuljiavost
gljivicama bolest se moe vrlo zakomplicirati. Mogu oboljeti svi dijelovi tijela, a naj
ee ake, lice, preponski pregibi i pazuha.
Svrbe je uestao, razliite jaine i trajanja.
Ako se bolesnik grebe, svrbe na neko vri
jeme prestane.
Uzroci ekcema su mnogostruki i razliiti.
Gesto moemo utvrditi pojedine uzroke, a
ponekad i ne. Ekcem nije tono odreena
lx)lest nego samo svojevrsna reakcija koe
kod odreenih ljudi na odreene tetne ut
jecaje koji izvana ili iznutra preko krvi dje
luju na kou.
Cesto bolest izazovu vanjski inioci, a
presudna je i osjetljivost koe. Meu inio
cima su vani: neprirodan nain ivljenja,
bolesti krvi, probavni poremeaji, bolesti iz
mjene tvari (eerna bolest, gojaznost, ulozi,
skrofuloza), kronine zarazne bolesti, bolesti
jetre, bubrega i ivevlja. Preko krvi mogu
tetno djelovati i neki lijekovi, a i namirnice
na koje je pojedinac alergian.
Sklonost ekcemu moe biti i uroena. U
tom sluaju se oboljenje pojavljuje ubrzo,
kao na primjer ekcem i kraste kod dojena
di. Meutim, ni naslijeena sklonost ne uz
rokuje uvijek ekcem, pogotovu ne u slua
jevima kad se titimo od uzroka koji iza
zivaju bolest, a jo vie kad ovjek ivi
prirodno.
Bolest mogu potaknuti kemijski, meha
niki ili opi fizikalni uzroci, ali obino je
izazove neko djelovanje na kou, koje se po
navlja ili dugo traje. Ekcem mogu izazvati
biljke kao to su jagorika, otrovni ruj, brljan, morski luk i druge. Meu kemijskim
tvarima su najpoznatije: dezinfekcijska
sredstva, posebno jodoform, sublimat
(klorid ive), lizol, karbol; opasne su i
druge tvari koje podrauju kou, kao na
primjer sapuni, sredstva za ienje, lakovi, branka, eterina (hlapljiva) ulja i dru
go. I druge tvari mogu biti tetne, na pri
mjer kiseline, luine, umjetna gnojiva, pra
ina, soli, vapno, brano, boje. Uz odree
nu predispoziciju i djelovanje ekcem
mogu uzrokovati i sunanje, svjetlost, top
lina ili hladnoa.
437
Lijeenje
Koliko se moe, najprije treba odstraniti uz
rok ekcema. To je obino spojeno s opim
lijeenjem. Pri tome i bolesnik i lijenik mo
raju biti strpljivi. Lokalno lijeenje treba po
vjeriti lijeniku, a nerijetko i klinici.
Ope mjere lijeenja iziskuju i suradnju
bolesnika. Sve mogunosti prirodnog lijee
nja i ivljenja treba prilagoditi bolesnikovoj
prijemivosti za bolest, njegovim reakcijskim sposobnostima i opim prilikama. O
pojedinostima vidi poglavlja: Koa kao
ogledalo zdravlja, Dijeta i Ljekovite biljke.
Neki se stalno raspituju za hidroterapiju.
Nije mogue dati odgovor koji bi vrijedio
za sve sluajeve. Ako ve primjenjujemo
vodu, onda to treba biti u odgovarajuem
obliku, to znai da u obzir dolaze veinom
samo lokalni povoji s dodacima kao to jc
preslica, kamilica ili kadulja. Od kupelji
preporuujemo one sa surutkom, mekinjama, kamilicom, preslicom, hrastovom ko
rom, smolom i druge. Lijenik odluuje
kako e se postupati u pojedinim sluaje
vima.
Sljedee kone bolesti koje su veinom
unutarnjeg porijekla jesu:
Seboreja i bubuljiavost
(seborrhoea; acne vulgaris)
Seboreja ili prekomjerno luenje konog loja
i bubuljiavost imaju odreenu ulogu, po
gotovu u pubertetu. U tim je godinama se
boreja esta bolest, za koju je u poetku
karakteristina samo poveana aktivnost
lijezda lojnica i poveano izluivanje loja. U
pubertetu se nakupljaju vee koliine loja,
uglavnom po licu, naroito oko nosa, po
elu i bradi, zbog ega su ti dijelovi toliko
masni da se svijetle. U teim sluajevima se
izvodni kanali lijezda lojnica raire i djelo
mino zaepe klicama. Ako je ta bolest du
gotrajnija, uzrokuje trajno proirene krvne
ile koe koje mogu biti poetak kasnijega
takozvanog bakrenog nosa (acne rosacea).
Mladim ljudima koji imaju seboreju obino
je i prije toga bio bolestan isti dio koe, na
primjer u pretpubertetu su imali kraste na
Kone bolesti
438
glavi ili upalu spojnice. Ako mladi ljudi du
lje vrijeme boluju od seboreje obino imaju
tegobe i zbog ekcema koji se pone pojav
ljivati u naborima koe. Ekcem povezan sa
seborejom pojavljuje se u klasinom obliku
upale koe. Za njega je karakteristino da se
zagnoje lojne lijezde, stvore se gnojni mje
hurii i sivobijele ljuice, a koa mjestimi
no malo pocrveni; ta kronina kona bolest
ima svoj osnovni uzrok u neobino velikim
koliinama masti u gornjim slojevima koe.
Upala se iri odozgo nadolje i postupno na
pada cijelo lice.
Kao posljedica prekomjernog izluivanja
loja, na koi i u njoj pojave se sujedice.
Zbog pigmenta, a ne zbog prljavtine, na
padnuta mjesta postanu tamna. Ako netko u
vrijeme sazrijevanja pokae odreenu sklonost
ka konim sujedicama, ona se moe i kasnije
godinama odrati. I kasnije se pojavi poneka
suiedica, pogotovo y predjelu nosa.
Naredna posljedica prevelike koliine
masti u koi je upala lojnica, koja se pretva
ra i u zagnoj; tu pojavu nazivamo akne
(acne vulgaris).
Kad se u pubertetu formiraju lijezde
znojnice, ponekad se pojavi i gljivino obo
ljenje koe pitirijaza.
Lijeenje
Bolesnik mora jesti punovrijednu hranu u
kojoj je malo masti, primjenjivati izmjenine
kupelji lica, kojima dodaje stolisnik, i piti aj
od kadulje.
Psorijaza (psoriasis)
To je kona bolest koja poinje u pubertetu
a moe se zadrati i nakon njega. Za psorijazu su karakteristine ljuske nastale od pro
mijenjenih stanica, koje su malo uzdignute i
Ijute se. Ta kronina bolest razvija se u na
letima i obino znaajno ne utjee na ope
stanje. Ponekad koa jako svrbi. Bolest zna
i sama po sebi nestati; izljeenje pospjeuje
mo hranom s malo masti i mnogo sirovih
namirnica, a preporuujemo i sunanje
(moda visinsko sunce), ljekovite biljke koje
poboljavaju izmjenu tvari i biljne kupelji
(trine od sijena, zobena slama).
Lijeenje
Sve do sada nabrojene kone bolesti moe
lijeiti samo lijenik, a lijeenje moemo
uspjeno potpomoi prirodnim lijeenjem i
prirodnim nainom ivljenja; ispravnom
njegom koe moemo bolesti u velikoj mjeri
sprijeiti.
Prekomjerno znojenje
Prekomjerno znojenje opaamo prije svega
na rukama, nogama, pod pazuhom i oko
mara. Prekomjerno znojenje malo omeka
kou i izazove upalu. Koa u naborima
moe raspuknuti. Prekomjerno znojenje je
uglavnom posljedica ivanih poremeaja, a
uz to prati i neke bolesti kao to su tuber
kuloza i Basedowljeva bolest, a ima i ljudi
koji su tome skloni.
Lijeenje
Protiv prekomjernog znojenja moe pomoi
samo ope lijeenje, a nikad se ne smije
samo uklanjati znojenje na pojedinim mjes
tima. Narod zna istinu i kae da su poslje
dica nasilno zaustavljenog znojenja drugi
poremeaji, a to narodno iskustvo ne treba
potcjenjivati. Trajno izljeenje bez tetnih
posljedica po organizam postiemo ako uk
lonimo ivane poremeaje koji su glavni
uzrok prekomjernog znojenja. A ukupno li
jeenje obuhvaa zdravo prirodno jaanje i
ivljenje, kao to su prikazani u poglavlju
Aktivna njega zdravlja. Inae se treba pobri
nuti za laganu odjeu koja proputa zrak,
treba esto mijenjati rublje i nou se pokri
vati lakim pokrivaem. Bolesnik treba re
dovno piti aj od kadulje, koji uistinu moe
mnogo pomoi.
Posebno preporuujemo kvasiti gornji
dio tijela vodom i octom, a moe i cijelo ti
jelo. Vano je najprije redovitim kupeljima
odstraniti prekomjeran znoj. Kao dodatak
kupeljima preporuujemo hrastovu koru ili
preslicu. Hrastova kora je vrlo djelotvorna,
ali na alost ostavlja trajne mrlje na rublju
i kadi. Za uklanjanje znoja s vremena na vri
jeme treba na lavor vode staviti po jednu
licu stipse, a zatim se napudrati salicilnim
ili vazoformovim puderom. Uope je potreb-
Ozebline i smrznua
no u sluaju prekomjernog znojenja napra
iti arape i cipele. Ako je rije o znojenju
ispod pazuha, moemo se posluiti vatom.
Ako se vodi higijenski besprijekoran ivot,
protiv prekomjernog znojenja dobro e doi
i zrane i sunane kupelji.
R o z a c e j a (acne rosacea)
Rozaceja ili bakreni ili crveni nos je pore
meaj koji se najee pojavljuje kod ena,
prije svega u godinama mijene. I ovu bolest
uzrokuje poremeaj u optoku krvi. Poinje s
jako prokrvljenim nosom; najprije se pojavi
svijetlo crvenilo koje se u poetku opazi
samo kad se ovjek uzbudi ili popije estoko
pie. Tada boja postane zagasitije crvena ili
modrocrvena, zadri se i u obliku pojedina
nih zakrpa malo izdigne iznad ostalih dije
lova koe. Kapilare u koi nosa se raire i
vidimo ih kao mreasti preplet. Zbog malih
upala nastaju takozvani folikuli. Na tim
mjestima se nakuplja mnogo masti, oblikuju
se vorii koji unakaze nos a s tim i cijelo
lice. S vremenom se zbog zastajanja i upala
u ilama i na njima pojavi jako bujanje ve
zivnog tkiva koje obuhvati i lojnice. Zatim
se moe razviti pravi gomoljasti nos (rinofima). Bolest se pojavljuje prije svega u sred
njim godinama, esto skupa s tegobama u
donjem dijelu tijela ili skupa s kroninim
bolestima eluca i crijeva. Ali bolest se
moe pojaviti i kao posljedica prekomjernog
uivanja alkohola, kave i aja. Moe trajad
godinama i desetljeima. Ne ugroava oz
biljno ivot, ali moe - pogotovu kod
ena - umnogome nagrditi lice i zbog
toga esto predstavlja tekou za lijenika
i bolesnika.
Lijeenje
Treba se u prvom redu upravljati prema uz
rocima, a uvijek dolazi u obzir samo ope li-
439
jeenje. Moraju se ukloniti probavne smet
nje, pogotovu zatvor, jer one su esto glavni
uzrok bolesti. Poeljno je izbjegavati sva
sredstva koja ire ile kao to su alkohol,
aj, ali i sol i jaki zaini. Treba izlijeiti bo
lesti donjeg dijela tijela. Crveni nos se lo
kalno lijei nanoenjem 70% otopine alko
hola i izmjeninim kupeljima za lice sa
stolisnikom i kaduljom. Preporuuju se i
polijevanja lica.
Ljuskav osip na koi

Ljuskav osip na koi koji podsjea na riblje
krljuti je nasljedna bolest. Koa prekomjer
no oroava i postaje ljuskava, pogotovu na
mjestima gdje se vie zatee. Ljuske se ne
prestano stvaraju, to znai da je rije o
svojevrsnom podraivanju onog sloja koe
iz kojega se stvara ronati sloj.
Lijeenje
Preporuujemo kupelji s trinama od sijena,
koulje od ilovae, polijevanja koja potiu
prokrvljenost koe, zrane kupelji i suna
nje, utrljavanje ulja u kou i suho etkanje
koe (uz zrane kupelji), svakodnevna jutar
nja kvaenja. Budui da se ovi bolesnici ne
smiju znojiti, za njih sauna ne dolazi u ob
zir.
Ozebline i smrznua
Medu tegobe koje najvie mue ene spada
ju i ozebline. Tim izrazom nazivamo modrikastocrvene otekline ili vorie koji nasta
ju na rukama i nogama uslijed hladnoe.
Ako cirkulacija krvi nije dobra dovoljno je
i kratkotrajno izlaganje hladnoi da nasta
nu ozebline. Lijeenju ne pomau masti,
nego treba poboljati cirkulaciju. Stoga pri
lijeenju dolaze u obzir i mjere za jaanje
tijela, o kojima smo govorili u vezi s kr
vnim optokom.
U p a l a v i d n o g ivca
One bolesti
Iz mnotva onih bolesti izabrat emo samo neke, prije svega one koje svatko moe sprijeiti
ili pravilno postupiti ako oboli. Stoga neemo govoriti o nasljednim ili u majinu tijelu ste
enim bolestima kao to su nedostaci u mrenici i ilnici, dalekovidnost, kratkovidnost i razrokost, ni onima koje su posljedica sifilisa.
Od naslijeenih onih bolesti ukratko emo se osvrnuti samo na neke; naime, bilo bi i
suvie neodgovorno da dijagnozu bolesti tako vanog organa kao to su oi postavljaju laici
ili se prema njoj ak i sami lijee. Svako ono oboljenje, ma kako se neznatno inilo, spada
u lijenikovo podruje.
Uzroci uroenim onim bolestima mogu bitk infekcije, ozljede, preoptcreenja i ope
unutranje bolesti kao to su trovanja i tumori. Uz medicinsko lijeenje treba ukljuiti i ope
prirodno lijeenje ija osnovna naela sadrava ova knjiga.
J e m e n a c (hordeolum)
Jemenac je zagnoj u predjelu obrubnih
lijezda na vjeama, a prati ga otok vje
a i edem spojnice. Preporuujemo tople
obloge od kamilice, a esto treba dezinfi
cirati spojnicu kapima za oi ili mastima,
ili prerezati. To ini lijenik za one bole
sti.
Z a e p l j e n j e l o j n i c a (chalazion)
Halazion ili zaepljenje lojnica nastaje ako
se zaepi vie lojnih lijezda iji izvodni ka
nali granie sa slobodnim rubom vjee. Na
vjeama nastanu tvrda, uglavnom bezbolna
zadebljanja koja se mogu inficirati uzroni
cima gnojenja.
Ako se bolest ne izlijei sama od sebe,
treba se obratiti lijeniku.
Bolesti s p o j n i c e
Bolesti spojnice mogu biti upalne ili neupalne. Upalne bolesti obino prati crvenjenje i
oticanje spojnice, vjea i one jabuice, a po
javljuje se i obilatije suzenje, bolovi, osjeaj da
je u oku neko strano tijelo i teko ga je
otvoriti. Uzroci mogu biti najrazliitiji; uz
ronici gnojenja, preosjetljivost (alergija),
kemijski (na primjer plinovi koji podrauju
i tekuine) i fizikalni podraaji (na primjer
sunana svjetlost), ali i kone i ope bolesti
(na primjer peludna hunjavica, ospice, tifus
i drugo).
Lijeenje
Najprije treba ukloniti uzroke koji izazivaju
bolest, a zatim uz lijeenje kapima za oi i
odgovarajuim mastima ukljuiti i ope pri
rodno lijeenje.
Bolesti r o n i c e
Bolesti ronice se openito teko lijee zato
to u ronici nema ni krvnih ni limfnih ila,
nego se ronica hrani rastvorima koji joj
preko medustaninih prostora dolaze iz
spojnice. Ali zato je u ronici mnogo ivaca,
ime moemo objasniti jake bolove koji pra
te oboljenja i ozljede ronice.
Najtea i najea bolest ronice je upala
(keratitis). Posljedice mogu biti teki pore
meaji vida, jer se zamuti ronica koja je
inae ista i prozirna. Stoga treba i pri naj
sitnijoj ozljedi zbog koje prijeti opasnost
od infekcije odmah potraiti lijenika.
Upala ronice se moe proiriti i na onu
jabuicu, a najtea posljedica moe biti gu
bitak oka.
Uzroci upala i defekta na ronici, koji se
ponekad razviju iz upale ronice, jesu gnoj
ne bakterije.
Upale spojnice se esto proire i na ro
nicu. Ronica se upali i zbog zaraze gonorejom, a posljedica je takoer zamuena ro
nica; gonorejom se moe zaraziti i dijete u
poroajnom kanalu zbog ega se danas oto
pina nitrata ive odmah ukapa novoroen-
etu u oi, jer je do primjene toga postupka

mnogo djece oslijepilo.
Uz lokalno je uvijek potrebno i ope li
jeenje, koje se upravlja prema naelima pri
rodne terapije.
Bolesti i l n i c e
Najkarakteristinije bolesti ilnice su
U p a l a a r e n i c e (iritis)
Upala arenice moe zahvatiti samo arenicu ali i miie oko nje. arenica se veinom
upali zbog lokalne ili ope infekcije tijela.
Stoga se esto pojavljuje s upalom ronice,
s ozljedom ili irom na ronici, a uglavnom
pri tuberkulozi, infekcijama iz arita (boles
ni krajnici, zubi, uni mjehur i drugo) i
reumatizmu. Ponekad se upala arenice po
javi i uz eernu bolest.
Lijeenje
Treba najprije poi od osnovne bolesti, za
tim poduzeti odgovarajue lijenike zahva
te kao to su eventualno irenje zjenica atropinom ili toplinom. Ali pri tom lijeenju
uvijek treba uzeti u obzir i ope prirodno li
jeenje.
Upala ilnice
Zilnica je dio unutarnjeg oka, prepletena je
brojnim malini arterijama i venama. Hrani
vanjski sloj mrenice (tapie i unjie). Sto
ga ilnica moe oboljeti kod svih lokalnih i
opih infekcija tijela, pogotovu kod sifilisa,
tul>erkuloze i reumatizma, ili pri oboljenju
na stranjem polu oka (uta pjega) to
mnogo ometa vid ili ga ak potpuno one
mogui. Bolesti se veinom pojavljuju u ob
liku arita koja sc istodobno nalaze na vie
mjesta. Upala ilnice nije bolna. Subjektivne
pojave koje prate upalu ilnice su: maglasto
zamuenje uslijed upalnih isparavanja u ja
buicu, smanjenje vidnog polja i neprijatno
treperenje pred oima.
Lijeenje
Treba se opet upravljati prema glavnoj bo
lesti i lokalno lijeiti slino kao upalu are
nice. I u ovom sluaju nuno je i ope pri
rodno lijeenje.
441
Bolesti m r e n i c e
Odlubljenje mrenice
(ablatio retinae)
Ablacija odnosno odlubljenje mrenice es
ta je ona bolest koja se pojavljuje preteno
kod starijih kratkovidnih ljudi, ali i onih s
normalnim vidom. Za bolest je karakteris
tino da se mrenica odlubi od ilnice s ko
jom nije srasla nego se samo dri uz nju.
Prve znakove ove bolesti primijeti bolesnik
kad nastanu smetnje pred okom, koprenasto
zamuenje i svjetlucanje, a pogotovu ako
pokree oi u tami. Ako se odvoji vei dio
mrenice, bolesniku se ini da mu se pred
oima spustio oblak ili podigao zid. U tom
sluaju lijenik koji pregleda oko vidi sliku
koja je tipina za bolest.
Lijeenje
Odlubljenje mrenice moe se lijeiti samo
pravodobnom operacijom i stoga treba, im
se posumnja na tu bolest, otii lijeniku za
one bolesti.
U p a l a m r e n i c e i p r o m j e n e ila
Po pravilu rije je samo o djelominim zna
cima drugih bolesti: kronine zaraze (sifilis,
tuberkuloza), upale bubrega, eerne bolesti
i drugo.
Tegobe koje prate te bolesti su treperenje
pred oima, pojavljivanje zvjezdica, a esto
i opi poremeaji vida. I u ovom sluaju li
jenik mora utvrditi vrstu bolesti i prilago
diti joj lijeenje. Budui da je pravi uzrok
najee neko ope oboljenje, uvijek je po
trebno i prirodno lijeenje.
Upala vidnog ivca
Upala vidnog ivca je obino povezana s
drugim bolestima. Moe napasti samo oni
dio vidnog ivca ili/i cijeli ivac. Dijagnozu
moe postaviti samo lijenik za one bolesti.
Uzroci su: upala ilnice, oboljenja sinusa, si
filis, infekcije od granuloma zuba i kronino
upaljenih krajnika te trovanja, multipla skle
roza i drugo.
Pored specifinoga lijeenja i upalu ivca
potrebno je prirodno lijeiti.
442
S i v a m r e n a (cataracta)
Siva mrena ili katarakta je bolest one lee
koja se zamuti i posivi. Zbog zamuenja lee
bolesnik znatno slabije vidi ili uope ne
vidi, ali moe razlikovati svjetlo od tame.
Siva mrena nastaje na dva naina: moe
biti uroena ili steena. Ni uroena siva
mrena ne pojavljuje se uvijek od samog po
etka u razvijenoj formi. Obino roditelji re
lativno kasno opaze da dijete ima smetnje
s vidom. esto oboli samo jedno oko. im
roditelji opaze da dijete slabo vidi, moraju
ga odvesti specijalistu za one bolesti. Od
uroenih oblika najea je staraka siva
mrena koja se veinom pojavljuje tek u
kasnoj starosti i preteno najprije na jed
nom oku.
Lea se moe zamutiti i zbog opih bo
lesti, na primjer eerne bolesti. Cesto je
siva mrena i posljedica trovanja j ozljede
oka. Po pravilu je lijeimo operacijom, a o
pravovremenosti kirurkog zahvata ovisi
uspjeh operacije. Danas se siva mrena moe
operirati i u dubokoj starosti i gotovo je
bezbolna i bezopasna. Kad se mrena odstra
ni, bolesnik obino mora nositi krutu sta
klenu leu. Prirodnim lijeenjem moemo
mnogo pomoi kad se siva mrena razvije
uslijed neke ope bolesti. Stoga je u svim
sluajevima sive mrene preporuljivo pri
rodno lijeenje, bar u poetku.
Z e l e n a m r e n a (glaucoma)
Zelena mrena ili glaukom je teka ona bo
lest koju uzrokuje poveanje unutranjeg
tlaka u oku. Ima razliitih oblika glaukoma,
a i razliitih uzroka poveavanja unutra
njeg tlaka u oima na krae ili dulje vrijeme.
Razlikujemo primarnu i sekundarnu zelenu
mrenu.
One bolesti
Primarna zelena mrena pojavljuje se na
zdravom oku. esto prati starost a moe se
razvijati polako ili se pojavi iznenada. Ako
se razvija polako, veinom je ne prate ni
kakve posebno izrazite pojave: spektar dugi
nih boja ako bolesnik pogleda u svjetlo,
smanjena otrina slike, eventualno blagi pri
tisak u oku.
Ako se glaukom pojavi iznenada, prate
ga jake glavobolje u predjelu oboljelog oka,
koje moe pratiti povraanje, znai vrlo sli
ni simptomi kao i kod migrene; zatim su ka
rakteristini zastoji u oku, crvenilo, zamue
na ronica kao da ju je netko dahom zamag
lio, proirena i razvuena zjenica. Cesto ze
lenkasto sja (zelena mrena). ini se da je
oko tvrdo kao kamen, a mjerenja pokazuju
da je oni tlak jako povien. Napad moe
trajati satima ili danima i posebno je izrazit
nakon to popijemo pravu kavu. Bolest
mogu izazvati i kapi za oi koje ire zjenice,
uzbuenje, fizika i psihika preoptereenja.
Budui da dugotrajni akutni napad veoma
oslabi vid, bolesnik mora odmah k lijeniku.
Lijenik najprije pokuava odgovarajuim
lijekovima smanjiti oni tlak. Ako to ne us
pije, ili u manjoj mjeri uspije, potrebna je
operacija. I u vezi sa zelenom mrenom za
spreavanje napada i daljnjeg razvoja bolesti
potrebni su prirodan ivot i prirodno lijee
nje. Mnogo moe pomoi mlijena i vegeta
rijanska hrana bogata prijesnim namirnica
ma, a preporuuje se i hidroterapija za i
enje. Jai hidroterapijski zahvati i hidrote
rapija gornjega dijela tijela, kao i polijevanja
oiju i lica - strogo su zabranjeni. Strogo je
zabranjeno i svako fiziko i psihiko preoptereenje te kava, nikotin i alkohol. Odmah
treba prii i individualnoj aktivnoj njezi
zdravlja.
Usne bolesti
Masni ep
Najea i ujedno najobinija promjena u
slunom hodniku je masni ep. Masni ep je
sastavljen preteno od loja koji izluuju lojne lijezde u slunom hodniku te ljuica od
koe i dlaka. Mast u uima je sama po sebi
normalna pojava. Ali ako se izluuje pre
vie zbog upala ili mehanikog podraaja,
pri pranju ili pokuajima ienja, pojav
ljuju se tegobe. im se sluni hodnik po
tpuno zaepi usnom masti (cerumenom ili
slihom), nastaje poremeaj sluha i um u
uima. Ako ep jako podrauje kou u
slunom hodniku, ona jo vie otvrdne,
ep se poveava, poinje pritiskati stijenke
slunog hodnika te nanosi tetu i okotalom dijelu uha.
Lijeenje
Masni ep se struno odstranjuje mlazom
vode ili odgovarajuom liicom. To nikad
ne treba raditi neodgovarajuim sredstvima
niti na svoju inicijativu raznim ukosnicama,
gazom i slinim, jer se moe dogoditi da se
probije bubnji ili izazove upala slunog
hodnika.
S t r a n a tijela u s l u n o m h o d n i k u
S njima postupamo na slian nain kao i sa
epom. Ako su strana tijela nabrekla, u usni
hodnik ukapamo alkohol. ive kukce ubija
mo ispiranjem slunog hodnika parafinskim
uljem.
Potkoni ir u slunom hodniku
Potkoni ir u slunom hodniku moe biti
vrlo bolan prilikom otvaranja usta (vaka
nje, govorenje, zijevanje), a i pri dodiru i
pritisku na izdignuto mjesto ispred slunog
hodnika ili pri pritisku na usnu resicu.
esto bolesnik ima i laganu vruicu.
Lijeenje
O lijeenju odluuje lijenik koji e rei
moemo li praviti parne kupelji za uho s
kamilicom, stavljati vlane obloge ili sluni
hodnik mazati nekim mastima. Lijeenje
moe pospjeiti promjena ishrane ili hidro

terapijski zahvati koji lokalno iste.
Upale i ekcemi u slunom hodniku
nisu rijetke pojave, a uzrokuju svrbe, sluni
hodnik pee, iz njega izlazi gnojni iscjedak.
Lijei se na isti nain kao potkonjak u
slunom hodniku.
Akutna upala srednjeg uha
(otitis m e d i a )
Akutna upala srednjeg uha je vrlo esta bo
lest koja isto tako moe uzrokovan i teke
komplikacije. To je u biti upala sluznice
srednjeg uha. Moe se razviti iz upale usne
trube koja se zbog pogrenog ili nezgodnog
useknjivanja rairi na srednje uho, ili od
upale vanjskog slunog hodnika. Rjee
upala poinje zbog infekcije dospjele pre
ko krvi. Upala srednjeg uha moe biti i
posljedica komplikacija kod arlaha, malih
boginja, difterije, gripe i drugih zaraznih
bolesti.
Tok bolesti ovisi o nizu uzronika i ot
pornosti organizma. Pri akutnoj upali sred
njeg uha bolovi su jaki, bolesnik ima vrui
cu i slabo se osjea. esto je ve od poetka
mastoidni nastavak osjetljiv na pritisak. Pre
gledom lijenik opazi tipinu sliku bolesti
na bubnjiu, koji se zbog pritiska gnoja s
unutranje strane izboi prema van. esto
gnoj sam probije kroz bubnji u vanjski
sluni hodnik, a inae lijenik specijalnim
instrumentom napravi rupu u bubnjiu
Ako se gnojenje nastavi i zahvati mastoidni
nastavak, esto je potrebna operacija. Pone
kad se upala srednjeg uha proiri i na mo
danu opnu a moe nastati i modani apsces
Lijeenje
Upalu srednjeg uha mora lijeiti lijenik. Uz
lijeenje lijekovima (sulfbnamidima, antibio
ticima) i eventualno operativnim zahvatom
za lijeenje srednjeg uha moe biti vano i
ope lijeenje (vidi postupak kod bolesti s
vruicom).
444
K r o n i n a u p a l a s r e d n j e g uha
Za kroninu upalu srednjeg uha je karakte
ristino da u bubnjiu ima vie rupa ili
samo jedna velika koja se vie ne moe pot
puno zatvoriti. Zbog toga se kronina upala
srednjeg uha i ne moe potpuno izlijeiti.
Infekcija koja je prouzrokovala kroninu
upalu srednjeg uha uzrokovala je i te rupe
u bubnjiu i na slian nain otetila sluznicu
u srednjem uhu. Za razliku od akutne upale
srednjeg uha, kod kronine ima vrlo malo
izlucvine. Bolovi su slabi ili ih uope nema.
Ponekad se razviju polipi. Slino kao i akut
na upala ponekad i kronina moe izazvati
komplikacije za koje treba odmah pozvati li
jenika.
Uz medicinsko lijeenje treba primijeniti
i prirodno, a pogotovu je vano svim priro
dnim sredstvima poveati Otpornost orga
nizma.
Otoskleroza
Otoskleroza ili okotanje struktura unutra
njeg uha je bolest kotanog pua u unutra
njem uhu koji uzrokuje okotavanje streme
na i okvira ovalnog prozora. Zbog toga se
pojave poremeaji u sprovodenju zvunih
valova, a kasnije nastaju promjene u unu
tranjem uhu. Ta bolest je veinom nasljed
na. Poremeaji sluha pojave se izmeu dva
USne bolesti
desete i tridesete godine, |x>neka i prije.
Bolest se esto pogora u trudnoi.
Tu bolest u poetku lijeimo po naelima
prirodnog lijeenja. Posljednjih godina pri
mjenjuje se i operacija, ali miljenja su podi
jeljena.
um u uima
Razni zvukovi u uima (umovi, pisak, zvo
njenje) nisu nikakve posebne bolesti nego
samo znaci raznih drugih olxjljenja: lx)lesti
srednjeg i unutranjeg uha, previsokog ili
preniskog krvnog tlaka, trovanja, nervoza i
slino.
Lijeenje
Treba u prvom redu lijeiti uzroke i to je
mogue vie ukljuiti prirodno lijeenje i
ivljenje.
M e n i e r e o v a bolest
Znaci ove Ixjlesti nisu uvijek jasni. Pojavlju
je se vrtoglavica i povraanje, bolesnik sla
bo uje, u uima mu umi. Ako se bolest
pojavi iznenada, neki od tih znakova mogu
izostati. Uzroci bolesti mogu biti razliiti:
oboljenje labirinta, oboljenje slunog ivca,
oboljenje mozga i modanih opna. Na bo
lest moe utjecati i leukemija, sifilis ili po
vien krvni tlak. I lijeenje ove bolesti je u
lijenikovoj nadlenosti.
enske bolesti
U ovoj su knjizi opisane brojne bolesti koje se mogu pojaviti kod ena i kod mukaraca. Me
utim, s obzirom na opirnost ovog prirunika ne moemo izostaviti ni bolesti od kojih ob
olijevaju samo ene. Opisivanje pravih enskih bolesti je utoliko potrebnije jer smo ovu knji
gu zamislili kao pravi porodini prirunik. O zdravlju ene i majke umnogome ovisi srea
cijele porodice pa ak i naroda. Ono to smo napominjali kroz cijelu knjigu, istiemo i na
ovom mjestu: cilj je samo upoznavanje s bolestima, a ne nekritino samolijeenje koje je iz
vanredno opasno. Ovo treba da bude samo upozorenje kako bolesti sprijeiti i pravilno po
stupiti kad se ve pojave. Stoga emo dodirnuti samo ono najvanije u vezi s glavnim spe
cifino enskim bolestima.
Iscjedak
Iscjedak je vjerojatno najrasprostranjeniji
poremeaj koji ene vodi k lijeniku. Ali to
nije nikakva samostalna bolest nego samo
znak poremeaja u organizmu ene. Odmah
treba naglasiti da je odreena vlanost rod
nice prirodna, a neke previe zabrinute ene
misle da je ta normalna, ne naroito velika
vlanost, ve iscjedak.
Najbezazleniji, iako esto i najuporniji ob
lik iscjetka je b i j e l o p r a n j e . Pojavljuje se us
lijed opih poremeaja, a esto zbog
poremeaja krvnog optoka. Uzroci mogu
biti i neprestano rashlaene noge, zatvor i
poremeaj djelovanja lijezda s unutranjim
izluivanjem.
Lijeenje
obuhvaa prije svega ope lijeenje koje
propisuje lijenik. Pospjeujemo ga ajem od
mrtve koprive, oputine i preslice ili od cvje
tova sljeza. Preporuujemo i kamilicu, pogo
tovu ako joj dodamo limun ili med.
Ispiranje je vie tetno nego korisno.
Ozbiljnija bolest od bijelog pranja je u
k a s t i i s c j e d a k , koji je veinom znak gnoj
ne upale. esto, iako ne uvijek, ukasti isc
jedak je posljedica gonoreje. To je spolna
bolest koja se prenosi gotovo iskljuivo
spolnim openjem.
U vezi sa spreavanjem te bolesti najoz
biljnije upozoravamo na lakomisleno upu
tanje u spolne odnose, jer mnogi brakovi
bez djece su upravo posljedica te bolesti.
Gonoreju treba odmah lijeiti i ne stupati
neizlijeen u spolne odnose, jer je pravi zlo

in zaraziti i drugoga.
Osim gonoreje ima i drugih uzroka u
kastog iscjetka. Jedan od njih, iako rjei, jest
tuberkuloza, a kod krvavoutog iscjetka tre
ba posumnjati i na rak. Zatim jednostanini
parazit bia (Trichomonas) uzrokuje nepri
jatni pjenasti bijeli ili zelenkasti iscjedak koji
moe uzrokovati ope smetnje. Meu njima
su slabost, malaksalost, lo vanjski izgled,
slabokrvnost i bolovi u kriima. Mada za
ove posljednje tegobe uzroci mogu biti i
drugi, na primjer pretjerano optereenje,
mravost, miina slabost, reumatizam, lum
bago i ravni tabani.
Svaki nenormalni iscjedak treba to prije
poeti lijeiti. U toku lijeenja je nuno zdra
vo prirodno ivljenje u koje spada punovri
jedna prirodna hrana s mnogo voa, povra,
salate. Vano je i reguliranje stolice. Ne za
boravimo da ist zrak i sunce mogu mnogo
koristiti.
Hidroterapiju treba podeavati prema na
lazu lijenika i opem stanju cijelog organiz
ma. esto je potrebno bezuvjetno mirovanje
u postelji da se klice ne bi proirile u druge
dijelove, pogotovu u vrijeme mjesenog
pranja. Uope preporuujemo kupelji za sto
pala s porastom temperature vode ili izmje
nine kupelji u sjedeem poloaju, kojima
dodajemo preslicu, hrastovu koru ili kami
licu i trine od sijena ili zobenu slamu. Uz to
dolaze u obzir i opi hidroterapijski zahvati.
Mnogo mogu koristiti i vreice s trinama
446
od sijena i parne komprese. Daljnje pojedi
nosti spadaju u nadlenost lijenika specija
lista.
Promjena poloaja i oblika
maternice
Maternica pomalo mijenja svoj poloaj i kod
zdravih ena, i to prije svega zbog razliitog
stupnja napunjenosti mokranog mjehura i
debelog crijeva. Ako je maternica pomaknu
ta sasvim unatrag, govorimo o unatrag za
valjenoj maternici. Ako se maternica po
makne u stranu, govorimo o bonom polo
aju maternice. Ti nepravilni poloaji mater
nice izvor su velikih tegoba, ponekad i bez
opravdanja. Naime, nepravilan poloaj ma
ternice ne mora izazivati objektivno tegobe,
ali ene se ponekad ponu na njih aliti im
saznaju da im je maternica nepravilno
smjetena. To najprije vrijedi za unatrag za
valjenu maternicu koja u 207 sluajeva ne
uzrokuje nikakve smetnje. Ali, sasvim je
neto drugo ako tako zavaljena maternica
uslijed prethodne upale sraste s debelim cri
jevom. To se najee dogaa u poslijeporoajnom razdoblju, uslijed upale slijepog crijeva
i u drugim sluajevima. Posljedica s debelim
crijevom vrsto srasle unatrag zavaljene ma
ternice esto je i neplodnost ili spontani po
baaj. Cesto je potreban kirurki zahvat.
Nepravilan poloaj je i sputena materni
ca. Pojavljuje se esto nakon poroaja ako
se ena ne pazi. U tom sluaju se sav spolni
aparat ne oporavi dovoljno od trudnoe i
poroaja, a tkivo djelomino ili potpuno
omlohavi. Ako je istodobno a to nije ri
jetkost - potrgana i meica, maternica moe
ak i izviriti iz rodnice, pogotovu pri diza
nju tekih tereta i snanog pritiskanja. Mno
ge ene koje odmah nakon poroaja ponu
teko raditi, to na selu nije rijedak sluaj,
trpe od tako promijenjenog poloaja mater
nice. A i svako drugo optereivanje ena
napornim fizikim radom moe uzrokovati
sputenu maternicu. Stoga veinom ene
koje rade teke fizike poslove na polju, po
gotovu u vrijeme etve i drugih slinih ra
dova, trpe od toga. To se odnosi i na bol
enske bolesti
nike njegovateljice koje moraju podizati
teke bolesnike, a slino je kod krojaica i
drugih ena koje rade za strojevima na no
ni pogon. ene sa sputenom maternicom
ale se lijeniku kako im se ini da e im ci
jela utroba ispasti kroz rodnicu, a naroito
ako diu teke terete ili se jako napreu. Te
ene imaju velikih tegoba i pri vrenju ve
like nude. Osjeaju jako titanje, potrebu da
isprazne crijeva, a i osjeaj da nita iz crijeva
ne izlazi. Ako se maternica nije previe
spustila, moda se moe proi i bez opera
cije s posebnim zatitnim aparatima i zatit
nim pesarima. Cesto moe pomoi ve i do
sljedno prirodno voen ivot, razumna hi
droterapija, pogotovu u obliku izmjeninih
kupelji u sjedeem poloaju ili hladnih po
lukupelji, pravilna gimnastika i drugo. Ali u
svim teim sluajevima poboljanje se moe
oekivati jedino od operacije, koja opet ima
smisla samo ako prirodnim ivljenjem na
kon nje poboljavamo napetost tkiva.
Upala maternice i jajovoda
Najei uzrok upale maternice jest gonore
ja. Cesto ene dolaze u ambulantu i ale se
na iscjedak koji se poveava naroito nakon
mjesenog pranja, a zbog njega u donjem di
jelu tijela imaju osjeaj titanja i vruine. Li
jeniki pregled pokae da iz ua maternice
tee obilno gnoj. Ako tada bolesnica ne po
stupi pravilno i zbog lanog stida ne da se
pregledati i lijeiti, bolest veinom zahvaa
i jajnike, a iri se i dalje. Neeljene posljedice
mogu biti zaepljenost jajovoda i neplod
nost. U teim sluajevima sc ak upali i potrbunica, obino onda kad se upala jajovo
da ne izlijei ili se upala prividno zalijei a
stijenka jajovoda se iz bilo kojeg razloga ot
vori u trbunoj upljini.
Maternina sluznica se moe upaliti i bez
uzronika gonoreje ako se, na primjer, na
kon kiretae dobro ne iisti. U vezi s tak
vim upalama pojavljuju se prije svega du
gotrajna mjesena pranja, koja obino pro
ljeu kao jak iscjedak, a ena se pri tome
loe osjea. Svaku upalu maternice i jajovo
da mora lijeiti lijenik. Da bi slika bila pot-
Bolesti jajnika
puna, napominjemo da uzrok tim upalama
mogu biti i tuberkuloza i druge bolesti.
Tumori maternice
Ponekad se u vrijeme menopauze na mater
nici pojavljuju dobroudni (benigni) tumori.
To su tumori miinog tkiva ili miomi. Oni
su relativno dobroudni i za razliku od zlo
udnih (malignih) tvorba ne unitavaju tje
lesna tkiva i uope nisu ni priblino opasni
kao zloudni. Za miome je karakteristino
da pojedina miina vlakna maternice bujaju
zbog ega na razliitim dijelovima materni
ce mogu izrasti gomoljaste tvorbe veliine
trenje ili djeje glave.
Prva neprijatnost koja ene odvede k li
jeniku jesu preobilna mjesena krvarenja i
izluivanje gruda zgruane krvi koje mogu
biti i veliine pesnice. Bolesnica i pri najma
njim naporima osjea estoko lupanje srca.
Ponekad i sama moe napipati tvrdu nabreklinu maternice.
lako je miom dobroudan i u godinama
menopauze ili kasnije moe se znatno sma
njiti, ene koje imaju te tegobe moraju se
uvijek posavjetovati s lijenikom da se ne bi
to propustilo i zanemarilo. Miomi se obi
no operacijom odstranjuju jer tite i optere
uju okolna tkiva. Inae se primjenjuje i
zraenje jajnika ime se postie regresija
tumora.
Rak je zloudni tumor maternice. ene se
esto ale zbog neprestanih krvarenja i iscjetka. Ali nije samo stalno krvarenje znak
tumora, nego i predugo mjeseno krvarenje.
To znai da je jo i zadnjih dana iscjedak kr
vav. Krvarenja mogu nastati i zbog tekog
napinjanja u sluaju tvrde stolice, ali i pri is
piranju rodnice i nakon snoaja. Svi ti znaci
mogu ali ne moraju najaviti rak. Oba
vezan je detaljan lijeniki pregled da bi se
od samog poetka mogle primijeniti pravil
ne mjere. Sto ranije otkrijemo rak (pregled!)
i pravilno ga lijeimo (operacija ili zraenje),
to vie ima nade u izljeenje. Neodgovorno
je ako netko pokuava te tegobe ukloniti
samo kupeljima u sjedeem poloaju. Pri
rodno lijeenje zloudnih tumora (raka)
447
mogue je samo ako odgovarajuom pre
hranom i to je mogue zdravijim nainom
ivljenja jaamo organizam da to bolje pod
nese zraenje i operaciju.
Bolesti j a j n i k a
Mnoge ene shvaaju izraz upala jajnika kao
neto to dolazi u obzir radi oznaavanja
svih nejasnih tegoba. Ali uzrok tegoba moe
biti samo dijelom u jajnicima, jer je prava
upala plua, tifus i ope trovanje krvi, a i
nekih rjeih bolesti, moe se razviti akutno
nekih opih bolesti, kao to su gripa, arlah,
upala plua, tifus i ope trovanje krvi, a i
neke rjee bolesti, moe se razviti akutno
oboljenje jajnika; uostalom, moe i akutna
upala slijepog crijeva prijei na desni jajnik.
Sve te upale su ozbiljne prirode i iziskuju
hitnu lijeniku pomo. Cesto je ishod akut
ne upale jajnika ovisan o prateim i uzro
nim bolestima i o tome je li lijenika po
mo pruena na vrijeme.
Ni kronine upale jajnika nisu onako es
te kako se obino misli. I te upale mogu biti
posljedica opeg poremeaja i obino se ispoljavaju s tegobama koje laicima nisu pot
puno jasne. Cesto je predio jajnika osjetljiv
na pritisak ili se pojavljuju bolovi pri ope
nju, pranjenju crijeva i veem gibanju. Uz
ope uzroke, kroninu upalu jajnika moe
uzrokovati i spolna zloupotreba, pogotovu
prekinut snoaj i dugotrajnije prekomjerno
samozadovoljavanje. Zbog tih zloupotreba u
zdjelici se nakupljaju prekomjerne koliine
krvi koje nakon odreenog vremena uzro
kuju upalu jajnika. Jasno je da u sluaju upa
le treba sve te uzroke ukloniti ako elimo
da lijeenje ima smisla. Uz lokalno lijeenje
koje propisuje lijenik, ne smijemo zaboravi
ti ni ope lijeenje; ono dolazi u obzir kod
svih bolesti u vezi s kojima treba obratiti
panju na to da noge uvijek budu tople a
stolica uredna.
Osim upala na jajnicima se javljaju i tvor
be nazvane ciste, koje mogu biti razliite
prirode. Graa im je vrlo razliita, mogu
biti zloudne ili benigne, a sadraj ciste je
od kristalno bistre tekuine do smolaste
448
e n s k e bolesti
tvari. Ciste mogu biti od veliine trenje sve

do veliine nogometne lopte, a mogu teiti
i vie od 50 kg. Gotovo uvijek je potrebna
operacija, jer se inae ne moe utvrditi o
kakvoj tvorbi je rije. Cesto se cista i obrne
sa svojom peteljkom (svezom s jajnicima) i
uzrokuje specifinu tegobu: sveza izmeu
ciste i jajnika se obrne oko svoje osi i time
zaprijei protok kroz ile koje su u njoj, a
posljedica moe biti upala potrbunice. Bo
lesnice koje do tada nisu imale nikakve te
gobe, najedanput osjete jake bolove u do
njem dijelu tijela; mogu biti tako jaki da se
bolesnica srui. U takvom stanju mogu se
ubrzati otkucaji srca, bolesnica se osjea
loe, povraa, oblijeva je znoj i hvata
smrtni strah. Takvo uvrtanje peteljke ciste
je ozbiljna stvar i iziskuje hitnu lijeniku
pomo.
pojave nekoliko dana prije poetka mjese

nog pranja, ali ieznu im pone krvarenje.
Opi poremeaji se izraavaju razliito.
to je ivot uglaeniji, to su poremeaji izrazitiji; psihika optereenja i uzbuenja ve
inom samo poveavaju osjetljivost, raz
draljivost i neraspoloenje. Vrlo je est fi
ziki i psihiki zamor.
Poremeaj mjesenog pranja

Gotovo sve ene osjeaju odreene smetnje
kad imaju mjeseno pranje. Te smetnje
mogu biti ope ili lokalne prirode. Vrlo su
rijetke ene koje nemaju nikakve tegobe. Ali
ozbiljnije tegobe ne spadaju u redovito i
zdravo mjeseno pranje. Veina ena ima
neprijatan osjeaj kao da ih u unutranjosti
neto pecka i vue, prati ih osjeaj teine u
donjem dijelu tijela; ali svi ti znaci obino
ieznu ve nakon jednog dana. Mnoge se
ene ale na bolove u kriima, ini im se da
krstanu kost neto vue; taj osjeaj je po
sljedica grenja maternice koja svoj sadraj
istiskuje na slian nain kao prilikom poro
aja, pa su i bolovi na neki nain slini. Taj
osjeaj vuenja javlja se prije svega pred
samo krvarenje i nije znak bolesti. U toku
mjesenog pranja moe ena osjetiti: teinu
i nadutost u trbuhu, esto tjeranje na mok
renje, nabrekle hemoroide i proirene vene
na nogama, ali to nije nita opasno i ne tre
ba tome posveivati posebnu panju. Zbiva
nja povezana s mjesenim pranjem mogu
utjecati i na prsa: poveavaju se dojke i po
staju osjetljive naroito na dodir esto
se na njima pojavljuju mala vorasta zadeb
ljanja koja opet ieznu. Ti se znaci obino
Zakasnjelo mjeseno pranje

Zato mjeseno pranje ponekad poinje tek
nakon esnaeste ili sedamnaeste godine?
Uzrok treba traiti u poremeenom razvoju
koji je moda posljedica ope fizike slabo
sti. Moe zapoeti i zbog ope slabosti li
jezda s unutranjim izluivanjem (inkretornih lijezda), poremeaja metabolizma ili
kroninih bolesti. Jednake uzroke moe
imati i inae redovito mjeseno pranje ali
malog obujma. Smanjeno mjeseno pranje
mogu izazvati i promjene prehrane i naina
ivljenja, a i promjena klime. Mjeseno pra
nje moe privremeno i potpuno izostati, to
esto opaamo kod mladih djevojaka koje sa
sela stignu u grad. Ali menstruacija moe iz
ostati ili oslabiti i uslijed straha od zaea ili
osjeaja krivice. Izostajanje mjesenog pranja
za vrijeme trudnoe je normalno, iako se i
nakon oplodnje mogu pojaviti jedna do dvi
je menstruacije.
Lijeenje
Mjeseno pranje moe biti popraeno i

prolaznom vruinom, vruinom u glavi i
poremeajima krvnog optoka (na primjer
hladne ake i stopala), a nisu rijetke elua
ne i crijevne tegobe koje i nisu potpuno be
zazlene, pa ih treba shvaati kao znak pore
meenog mjesenog pranja.
ene se ale i na zatvor. Moe se pojaviti
i jednostrana glavobolja (migrena). I glavo
bolje su znak odreenih poremeaja i prijemivosti za bolest.
zakasnjele menstruacije spada u lijeniko

vu domenu i ovisno o uzrocima moe biti
samo ope. Sve ono to jaa organizam po
mae i protiv ove nepravilnosti. Zbog toga
iz fonda prirodnog lijeenja mogu pomoi:
zrane kupelji s gimnastikom i utrljavanjem
Preobilna menstruacija
ulja, kvaenja, oblozi na trbuh, kupelji ruku
do lakata, izmjenine kupelji za stopala, iz
mjenine kupelji u sjedeem poloaju, mala
polijevanja, parne komprese nakon jela, dje
lomine kupelji sa zobenom slamom ili dje
lomine kupelji s preslicom, potpune kupelji
s ekstraktom smreke, kupelji s orahovim li
em, kupelji s iirotom, masiranje brzim poli
jevanjima, masiranje vezivnog tkiva i hrana s
mnogo voa i povra, te kura s kvascem.
Kao posebna mjera uz slabu menstruaciju
ili povremeni izostanak menstruacije preporuuje se po dvije alice aja od kamilice na dan,
s tim to treba poeti tri dana prije mjesenog
pranja i piti do kraja, kad treba primjenjivati
i kupelji s porastom temperature vode.
Bolno mjeseno pranje
Ovaj poremeaj izazivaju jednaki uzroci kao
i slabu menstruaciju ili izostalu menstruaci
ju. est je uzrok i promijenjeni poloaj ma
ternice. Pogaa prije svega one bolesnice
koje brzo gube psihiku ravnoteu ili su sla
bih ivaca. Iste neprijatnosti i problemi koji
su jedva vrijedni spomena u zdravoj menstruaciji s normalnim tokom ovdje se pre
tvaraju u tei oblik: bolesnica nije sposobna
za rad, pati od migrene, ima proljev, neuralgina je, povraa, dobija napade omamljenosti, srce joj snano lupa; esto se znoji, a
sluznica se moe izluivati u komadiima. I
u tom sluaju treba lijeiti cijeli organizam,
ali ne u toku menstruacije nego nakon nje.
U toku menstruacije preporuuju se prije
svega parne komprese ili vreice s trinama
od sijena na donji dio tijela. aj za uklanja
nje greva moemo pripraviti od stolisnika
i enske paprati. Kao i sve druge smetnje u
vezi s mjesenim pranjem i bolne menstrua
cije spadaju u nadlenost lijenika.
449
Preobilna menstruacija
Ovaj poremeaj je esto posljedica opeg
slabog stanja, a dolazi do izraaja pogotovu
kad spolne lijezde (jajnici) ne funkcioniraju
pravilno. esta je pri zaostajanju krvi u ma
loj zdjelici, a to se pojavljuje pogotovu kod
bolesnica s plunim ili sranim bolestima, a
i bubrenim. Zatim, ovaj poremeaj moe
nastati i zbog sputenih organa utrobe, to
je esto kod ena sa slabim vezivnim tki
vom. Preobilne menstruacije moe uzroko
vati i zatvor. U menopauzi je uzrok tekim
krvarenjima promijenjeni rad lijezda s
unutranjim izluivanjem. Moramo spome
nuti i lokalne podraaje. Tu spada samoza
dovoljavanje, prekinut snoaj, akutne ili kro
nine upale, promijenjeni poloaj maternice
(sputena ili unatrag zavaljena maternica i
drugi neuobiajeni poloaji). I ovu bolest li
jei lijenik.
Uz pojaano mjeseno krvarenje poznata
su i druga jaka krvarenja koja nemaju veze
s menstruacijom. Pojavljuju se potpuno nejednakomjerno i promjenjive su jaine i tra
janja. I ta krvarenja mogu biti posljedica po
remeaja u djelovanju lijezda s unutranjim
izluivanjem, promijenjenog jx>loaja mater
nice, slabokrvnosti, spolne zloupotrebe, sr
anih i plunih bolesti, tumora miia ili
drugih oboljenja, npr. raka, a mogu uzroko
vati i po ivot opasna krvarenja.
Kad se pojave obilna i nejednakomjerna
krvarenja, bolesnica mora odmah k lije
niku da utvrdi uzroke, ne smije se tjeiti
time da e ve samo od sebe proi. Ako
se pone na vrijeme lijeiti gotovo u svim
sluajevima bolest se moe izlijeiti ili bar
stanje popraviti; treba ukloniti vanjske i
unutranje uzroke te primijeniti ope lije
enje.
Klimakterij
Poetak klimakterija (mijene, preevata, menopauze) kojega se neke ene toliko boje nije,
slino kao ni poetak menstruacije, vezan za tono odreenu godinu. Poetak malo ovisi o
rasi i pokrajini. to ranije poinje menstruacija, to prije - po pravilu - poinje i mijena.
450
enske bolesti
Na primjer, Indijke dobivaju prvu menstruaciju u osmoj godini, ali zato kod njih i klimakterij
poinje izmeu tridesete i trideset i pete godine. U naim prilikama klimakterij obino po
inje izmeu etrdeset i pete i etrdeset i sedme godine ivota. Odstupanja od toga nisu uvi
jek znak bolesti. Ali ako u naim uvjetima mijena zapone u tridesetoj ili ezdesetoj godini,
onda moemo u veini sluajeva rei da je to bolesna pojava. U usporedbi s ranijim godi
nama ini se da danas mijena poinje neto kasnije, to se bez sumnje moe povezati s op
enito boljim prirodnim ivljenjem dananje ene.
Mogunost zaea se smanjuje u etrdesetoj godini, ali nije ni tada jo iskljuena. Vrlo
je rijetka trudnoa nakon etrdeset i osme godine, a pojavljuje se u izuzetnim i nenormalnim
sluajevima ak i nakon pedeset i osme godine.
Klimakterij veinom zapoinje s nepravilnostima u menstruaciji koje su nejednakog obuj
ma, da bi najedanput iezle. Vrlo rijetko menstruacija prestane iznenada, bez nekih pore
meaja. Mnoge ene se u tim godinama ale na strujanja koja im uglavnom smetaju, i na vru
inu, te na neobjanjive navale krvi u glavu. esto se pri tome pojavljuje i iznenadno znojenje
i poremeaj cjelokupnog krvnog optoka. Drugi znaci su lupanje srca, iznenadno crvenilo ili
bljedilo, napadi vrtoglavice ili ak gubljenje svijesti, a da srce i krvni otok uope nisu bolesni.
Manje smetnje se opaaju i u djelovanju eluca i crijeva. U godinama mijene posebno su nep
rijatni vjetrovi i podrigivanja. Mnogo tegoba je na ivanoj podlozi. One se bitno poveavaju
i zbog samog razmiljanja o tegobama koje se pojavljuju u godinama mijene. Smatramo da
se tegobe mogu izbjei ako se ena unaprijed pomiri s tim da nailaze godine mijene; danas,
naime, veina ena sa strahom oekuje mijenu.
Meutim, koliko god nije dobro strahovati od klimakterija, toliko nije dobro i ne raz
miljati o njemu uope. Ne treba prijei preko toga da se cjelokupni organizam u tim go
dinama znaajno mijenja. Polazite su jajnici koji su ujedno i lijezde s unutranjim izlu
ivanjem (inkretorne). Jajnici se polako skvravaju i smanjuju, a smanjuje se i maternica.
Rodnica se skrati i suzi, gubi nabore i postane glatka. Ulaz u rodnicu se suava, a mijenja
se i sluznica. Dojke gube vrstou, iako se zbog vee koliine masnog tkiva ini da nije
tako. Bokovi i stranjica se proire. U okviru odreenih prirodnih granica pojavi se i opa
mlohavost, koa i vezivno tkivo izgube svoju nekadanju napetost. Sve izaziva dojam mlitavosti, skvrenosti i izoblienosti. Koa se nabora, a tijelo ene postaje slinije tijelu
mukarca, glas postaje promukliji, ponekad izrastu dlake na mjestima gdje ih ranije nije
bilo. Ukratko, moe se pojaviti cijeli niz najrazliitijih poremeaja. Naglaavamo ono
moe, jer ne mora se i dogoditi. Uz sve te poremeaje moramo spomenuti i gubljenje
dotad ustaljene psihike ravnotee. ena gubi svoj smiren i jednakomjeran odnos prema
ivotu. Dovoljna je i sitnica da je izbaci iz ravnotee i veinom je sklona depresiji. Misli
da se njezin ivot gasi i da vie nema nikakvih zadaa u njemu radi kojih bi bilo vrijedno
ivjeti. Gotovo u svemu vidi kraj osmiljenog ivota punog obaveza. A potpuno predvia
istinu da je mijena vrijeme dozrijevanja kad prestaje samo onaj dio njezina ivota u kojem
je mogla davati novi ivot. esto ne uvia da s prestankom materinstva ne gubi ulogu
majke.
Koliko ovisi o tome kako je ena ureivala svoj ivot prije toga? Mnoge ene ne mogu
shvatiti da su godine mijene godine odluka i godine prestanka odreenih procesa, tj. fizike
sposobnosti da postanu majke. Ali to nikako ne znai da sve zavrava, nego treba shvatiti
da poinje lijepa jesen ivota.
Dozrijevanje i prestanak su tijesno povezani dogaaji, pa se i u godinama mijene pokae
je li se netko pridravao odreenih pravila higijene u godinama razvoja. Za sve to propus
timo u mladosti, moramo ispatati u godinama mijene (Stelzner). I godine klimakterija mogu biti
godine bez ikakvih tegoba, doba normalnog kraja odreenoga ivotnog razdoblja, poetak sretnog vremena
451
zdravog materinstva i nakon toga to je priroda uskratila djecu. Meutim, vrlo je vano da ena u
sebi izgradi odgovarajui odnos prema tim promjenama.

Koliko je god vaan cijeli ivot, toliko su vani i odnos prema tom preokretu i odgo
varajui samoodgoj. Ako elimo ouvati svjeinu u skladu sa svojim godinama, moramo se
razumno koristiti zrakom, svjetlou, vodom, moramo se osmiljeno hraniti, ukljuivati i lje
kovite biljke, gibanje i mir. Psihika svjeina i zrela snaga djelomino su i posljedica zdravoga
psihikog ivota koji razumijeva svjesno njegovanje svih dobrih karakternih osobina i pre
vladavanje slabosti. Stoga ena u tim godinama treba izbjegavati rasprave o onome to je
neizbjeno. Svoje poglede i misli ne bi smjela usmjeravati uvijek na spoznaju da je prela zenit
svoje ivotne putanje. Mora gledati u budunost i veseliti se zdravlju, snazi, upornosti, spo
sobnosti odluivanja i svemu to joj je ostalo. Moe biti vesela i ponositi se svojim dopri
nosom porodici, dravi i narodu. Ne smije zaboraviti da svako ivotno doba ima svoju lje
potu i da je psihika ljepota sa svojim karakteristinim iskustvom i mirom udesno bogatstvo.
Zrela ena mora biti svojoj djeci razumni savjetodavac i drug, a suprugu u ivotu pro
vjerena drugarica, pa e joj godine koje joj preostaju nakon mijene biti kao lijepi, suncem
obasjani jesenski dani, u kojima e bogato njeii ono to je sijala u proljetnim i ljetnim danima koje
je ostavila iza sebe.

Vrlo esto ene osjeaju tegobe zbog bolova u krsnom predjelu ili krstima ili kriima, kako
se esto popularno kae. esto same trae uzrok u promjenama organa donjeg dijela tijela.
Meutim, za manje od polovicu bolova u krsnom predjelu mogu se nai uzroci, pogotovu
u trudnoi i pri mjesenom pranju. Gotovo sva nezdrava zbivanja u unutranjim enskim
spolnim organima, koji su svezovima u dodiru s krstanom kosti, ispoljavaju se u obliku bo
lova i u predjelu krsta. Bolovi u krsnom predjelu mogu se pojaviti i zbog promijenjenog po
loaja maternice, a i pri upalama jajnika i maternice te vezivnog tkiva u zdjelici, a isto tako
i u vezi s tumorima koji smanjuju prostor (na primjer miomi) i pri prepunjenosti unu
tranjih spolnih organa krvlju, kao to je na primjer pri mjesenom pranju ili nakon spolnog
openja, a prije svega nakon prijevremenog prekida snoaja. U svim tim sluajevima treba
pri lijeenju poeti od uzroka. esto se pregledom ne otkrije nikakva bolest. Moe sve biti
u najboljem redu, pa i bubrezi, a nama se ipak uini da su ba oni uzronik bolova u krsnom
predjelu. Kad nema nikakvih promjena u nekom organu, onda se esto pokae da su slabi
miii na prijelazu izmeu 5. slabinskog kraljeka, dakle u donjem dijelu kraljenice, i zdjeline
kosti. Nepravilnosti u grai donjeg dijela kraljenice i steene bolesti zgloba izmeu kralje
nice i zdjelice (na primjer kroninu upalu zgloba) takoer treba ubrajati meu uzronike bo
lova u krsnom predjelu. U godinama mijene moemo tu ubrojiti i tegobe povezane s istroenou zglobova. Prilikom pregleda bolesnica na nekim mjestima osjea jake bolove koji ne
prestaju ni kad se masira. ene svata pokuavaju ne bi li ublaile te bolove. Obino poinju
trljanjem i utrljavanjem to prolazno moe malo i pomoi, ali ne i potpuno otkloniti bolove.
Zatim dolaze na red topli oblozi, zraenja, esto ak nepotrebne operacije i jo mnogo
toga. A u svim bi se tim sluajevima boljom prokrvljenou odstranile tetne tvari, a vje
bom ojaali oslabljeli miii. Ta vjeba moe biti osmiljena i dobra masaa ili/i dobra
gimnastika, a moe se dopuniti i brojnim drugim mjerama koje poveavaju prokrvljenost
i kojih emo dovoljno nai u okviru knajpovske hidroterapije. Valja spomenuti i defor
macije nogu i neodgovarajuu obuu koja kod ena esto uzrokuje nepravilno dranje u
452
enske bolesti
krsnom predjelu i zbog ega je esto i bole krsta. Prekomjerna koliina masnog tkiva u pred
jelu trbuha moe takoer uzrokovati odreeno ukoeno dranje u krstima, a time i preveliki
zamor. Pogotovu treba traiti uzroke pogrenom dranju u nepravilnom sjedenju jo od dje
tinjstva. Stoga roditelji treba uvijek nanovo da upozoravaju svoju djecu na pogreno dranje
i upuuju ih da sjede uspravljeno, da ne dre kraljenicu dugo savijenu, jer e tako omlitaviti
miii oko nje. Isto tako i bolove u krsnom predjelu koji nastaju iz drugih izvora, kao na
primjer kod hemoroida i drugih bolesti donjeg dijela tijela, treba lijeiti uklanjanjem uzroka.
Peti dio
Prva pomo
1. Osnove, zadaci i ciljevi prve pomoi

Prva pomo obuhvaa sve one mjere koje pri ozljedama, oboljenjima i drugim nezgodama
poduzmemo prije nego to uslijedi struna lijenika pomo. U dananje vrijeme bi svatko
morao znati to u akutnim nezgodama smije i kako to moe uiniti. Da bi prva pomo bila
djelotvorna, onaj koji je prua mora biti za to primjereno osposobljen. Potrebno znanje moe
stei na raznim teajevima prve pomoi. Kad se nezgoda dogodi, nema vie vremena listati
po prirunicima da bi se vidjelo na koji nain treba pruiti prvu pomo. Onaj tko je obuen
za pruanje prve pomoi mora znati i koju ozljedu ili skupinu ozljeda mora najprije poeti
obraivati. Tako, na primjer, najprije treba osloboditi dine putove, a tek onda dolazi na red
povijanje rana koje krvare.
Zatim treba znati kako ozlijeenoga zatititi od novih ozljeda, to znai izvui ga iz pod
ruja opasnosti, a ako mu je ivot ugroen uslijed zastoja u djelovanju krvnog optoka i di
sanja, treba oprezno i brzo odgovarajuim mjerama (umjetno disanje, masaa srca) otkloniti
tu opasnost te odgovarajuim mjerama sprijeiti ok, ranjenika ili bolesnika postaviti u pra
vilan poloaj, zaustaviti krvarenje, zaviti rane, ozlijeene ekstremitete podesiti u pravilan po
loaj tako da najprije prestanu bolovi (davanje odgovarajuih lijekova openito je preputeno
lijeniku!), bolesnika ili ozlijeenog zatititi od ohlaivanja ili pregrijavanja, i biranim rijeima
ga smirivati. Priprema za prijevoz, a u nudi i sam prijevoz, odvija se prema propisima. Osoba
obuena za pruanje prve pomoi treba ostati kod ozlijeenoga, a netko drugi otii po li
jenika, miliciju i kola hitne pomoi.
Upozoravamo i one koji su lake ozlijeeni da se moraju lijeiti i ii k lijeniku na kon
trolu.
Pruanje pomoi na mjestu nezgode

Brzo treba prevladati vlastiti strah!
Dok promatramo ozlijeenoga i prilike oko njega, uglavnom moemo utvrditi vrstu oz
ljede i bolesti. Ne treba da ozlijeenog diramo dok mu ne ponemo pruati pomo, a to i
nimo tek kad nam je potpuno jasno o kakvoj ozljedi je rije. Samo u neposrednoj opasnosti
poinjemo odmah pruati pomo.
Najprije treba zaustaviti krvarenja koja ugroavaju ivot, zatim oslobaamo dine putove
i ako je.potrebno zapoinjemo umjetno disanje. Ako u zatvorenom prostoru naemo ovjeka
bez svijesti, moramo pomisliti da je rije o trovanju plinom ili nedostatku kisika, gdje se i
onaj tko prua pomo izlae opasnosti!
Kad obavimo prve mjere koje spaavaju ivot, opipamo puis da utvrdimo kako djeluje
srce i krvni optok. Ako su puis i disanje normalni, dolaze na red ozljede, prijelomi kostiju
i druge ozljede koje moemo zbrinuti u okviru prve pomoi.
Ako je istodobno ozlijeeno vie ljudi, moramo utvrditi kome je pomo najpotrebnija.
ivot je neposredno ugroen:
ako prestane disanje zbog nedostatka kisika ili trovanja,
- ako jaki ali neuspjeli pokreti disajnih miia pokazuju da dini putovi nisu slobodni,
ako zbog neprolaznosti dinih putova umjetno disanje nije djelotvorno,
- ako ovjek die hropui (agonalno) zbog sredinjeg poremeaja disanja koje je poslje
dica ozljede ili bolesti,
456
Prva pomo
- ako je disanje vrlo usporeno i ozlijeeni ne udahne vie od deset puta na minutu usli
jed trovanja ili ohladenosti,
- ako je ozlijeeni ili oboljeli pomodrio, ili je u hropcu i oteano die, te poinje dobivati
sivoplavu boju,
- ako uslijed ozljede vratnog dijela kraljenice s hrptenom modinom ili mekog dijela
vrata postoji opasnost da se ozlijeeni ili bolesnik ugui zbog nemogunosti disanja,
- ako je uslijed oka ili iskrvarenja otkazao krvni optok tako da vie ne osjeamo puis,
- ako je puis ispod 50 do 60 otkucaja u minuti, a to se dogaa zbog poveanog pritiska
ili krvarenja u mozgu,
- ako srce ne kuca a zjenice vie ne reagiraju na svjetlo (provjera pupilarnog refleksa),
- ako su otvorene ozljede prsnog koa koje mogu uzrokovati kolaps plua,
- ako iz bilo kojeg razloga ozlijeeni ili bolesni izgubi svijest,
- ako ozlijeeni ili bolesni bez svijesti pone povraati i zaprijeti opasnost da pone aspirirati izbljuvke,
- ako osjeti jake bolove u predjelu srca sa strahom od smrti, koji veinom najavljuju in
farkt srca,
- ako se temperatura tijela digne iznad 41C,
- ako temperatura tijela uslijed pothlaenja padne ispod 33C.
U svim tim sluajevima treba odgovarajuim mjerama prve pomoi, koliko se god moe,
smanjiti opasnost po ivot, dok ne doe lijenik ili kola hitne pomoi.
Puis utvrujemo najlake u zapeu na binoj arteriji ili na vratu, na vratnoj arteriji. Ja
godice kaiprsta, srednjeg prsta i prstenjaka jedne ruke stavimo na kou iznad arterije (si.
1.0-1.2). Normalan puis iznosi oko 60 do 80 jednakomjernih i snanih otkucaja u minuti
(kod odraslog).
Pupilarni refleks utvrujemo ako oko pokrijemo, na primjer dlanom, i ruku brzo sklo
nimo. Zbog djelovanja dnevne svjetlosti ili svjetlosti depne svjetiljke zjenice se moraju suziti.
Ako se ne suze, znai da je ovjekov ivot ozbiljno ugroen.
Rane
1.1. O z l j e d e t u p i m p r e d m e t i m a ,
rane i zavijanje rana
Kad govorimo o ozljedama tupim predme
tima, mislimo na sve unutranje ozljede ti
jela kod kojih je povrina tijela ostala nedir
nuta.
Udarci
Mala oteklina, izljev krvi veinom prosijava
kroz kou, u poetku je ozlijeeno mjesto
modro, kasnije poprimi zelenkastu nijansu,
pa posmei, a na kraju pouti.
Prva p o m o
Ozlijeeni mora mirovati, a na ozlijeeno
mjesto stavljamo vlane hladne obloge.
Nagnjeenja
Uslijed velikog pritiska rastrga se tkivo i
ile pod koom. Iznad nagnjeenog dijela
pojavi se velika oteklina, a ozlijeeno mjesto
jako boli.
Prva p o m o
Ozlijeeni treba mirovati, na ozlijeeno
mjesto se stavljaju hladni oblozi koje treba
neprestano mijenjati.
Rane
Rane su ozljede povrine tijela i seu manje
ili vie u dubinu.
Nije zadaa onoga tko prua prvu pomo
da utvruje koliko je rana duboka.
Onaj tko prua prvu pomo moe samo
toliko otkriti rane da ih neometano vidi i
zavije. Radi toga treba odreene dijelove
odjee odstraniti, a u nudi i prerezati. Kad
se ozlijeenome skida sako ili hlae, treba
najprije skinuti onu stranu na kojoj nije oz
ljeda.
SI. 1 J 0 - 1 Mjerenje pulsa na podiaktinoj arteriji
SI. 1 0 - 2 Mjerenje pulsa na vratnoj arteriji
Prvi zavoj treba da zaustavi krvarenje i

sprijei dalji prodor neistoe i bakterija u
ranu. Stoga se rana najprije pokriva steril
nom gazom. Nikad se ne smije rana ni nje
zina neposredna okolica dirati prstima ili
nesteriliziranim pomagalima i platnom ili
rupcem. Stoga je zabranjeno ispirati ili prati
rane vodom ili drugim tekuinama (izu
zetak ako sumnjamo da je rije o bjesnilu
457
i ranama uzrokovanim tvarima koje nagri
zaju).
Kad se prua prva pomo, nikad se na
rane ne stavljaju dezinfekcijska sredstva,
prakovi, masti niti bilo koja druga sredstva
U vremenu od 6 do 8 sati svaku ranu
mora pregledati i zbrinuti lijenik.
Strana tijela koja se nalaze u rani ili mjehu
re koji se naprave i podignu iznad razine koe
ostavljamo da odstrani ili otvori lijenik.
Prva pomo
Neravnu povrinu rane iznad sterilne oblo
ge izravnamo odgovarajuim jastuiima.
Sve skupa se uvrsti zavojem.
Rane na prsnom kou ili trbuhu mogu
prodirati u tjelesne upljine, a kroz otvore
moe da isklizne utroba. Ako je utroba o
teena ozlijeeni obino izgubi mnogo krvi
koja se esto nakuplja u prsnom kou ili tr
bunoj upljini.
Prva pomo
Rane na prsnom kou ili trbuhu, a i utrobu
koja isklizne, zavijemo sterilno i vrsto. Za
tim ozlijeenoga moramo odmah prebaciti
u bolnicu.
Za potrebe prve pomoi na raspolaganju
su razne sterilne gaze i zavoji. U nudi je
dovoljan i opran i svjee izglaan rubac. Na
ranu se nikad ne stavlja vata ni stanievina.
Sterilnu gazu ne smijemo dodirnuti prstima
dok je privrujemo zavojem, flasterom ili
trokutastim rupcem. Pri tome treba voditi
rauna da ne zaustavimo dotok krvi u one
dijelove ekstremiteta koji su najudaljeniji
od tijela.
Trokutasti rubac moemo vrlo korisno
upotrijebiti za uvrivanje sterilne gaze na
rani. Ako trokutasti rubac sloimo u krava
tu, dobijamo pomagalo nalik na zavoj, koji
moemo upotrijebiti za uvrenje gaze na
rani (SI. l . - l - l ) .
Zavoje kojima uvrujemo sterilnu gazu
moramo zavijati po cijelom ekstremitetu da
izbjegnemo zastajanje krvi.
Ako nemamo na raspolaganju neto to
bi moglo zamijeniti sterilne zavoje (svjee
uglaan rubac), neka rana ostane otvorena
458
Prva pomo
dok je ne obradi lijenik. Predmeti koji uz

rokuju ranu unose u nju - a time i u tijelo
- prljavtinu i klice. Postoji opasnost od in
fekcije. Zagaen organizam se brani od klica
time to poveava broj bijelih krvnih zrnaca
i poinju djelovati protuotrovi. Ako su klice
(bakterije, virusi) jai od obrambenih snaga
tijela, nastaje opa infekcija koja se nekada
nazivala sepsa. Ako se rana inficira, ozlijee
ni ima osjeaj vee napetosti, okolica rane
otie i boli, postaje crvena i toplija. U koi
se pojavljuju takozvane crvene pruge koje
su znak upale limfnih ila. Ako klice prodru
preko limfnih lijezda, ili neposredno u krv,
izazovu groznicu i iznenadni porast tempe
rature (trovanje krvi).
Oko rane se poinju pojavljivati mjehuri

pod koom. Ako takav dio koe pritisnemo,
ujemo karakteristino kripanje kao gae
nje po snijegu, uslijed prisutnosti plinova u
potkonom tkivu.
Ako se na rani pojave takve promjene,
treba ozlijeenog to prije odvesti na kirur
ku kliniku.
Bjesnilo
Bjesnilo se prenosi ugrizima ivotinja (pasa,
maaka, lisica i drugih). Ako je ikako mogu
e, ivotinju koja ugrize ovjeka treba pre
gledati veterinar. Virus se prenosi ivotinj
skom slinom, a moe i putem malih rana
koje nastanu kad ivotinju ekamo ili pus
timo da nas lie.
Posebno opasne zaraze nastaju uslijed

zagaenih rana. Takve su zaraze tetanus,
plinski vuac i bjesnilo, koje su i danas u
znatnom postotku smrtnosne.
Tetanus
Tri do etiri dana nakon ozljede (dovoljna
je mala ranica ili trn) bolesnik osjeti nekak
vu napetost u tijelu, glavobolju, malaksalost,
a esto se i jako znoji. Ubrzo vie ne moe
pomicati eljusti jer se ukoe miii za va
kanje, a lice se izoblii. im se uoe takve
promjene, treba hitno pozvati lijenika.
Protiv tetanusa se moe zatititi cijeplje
njem, koje treba ponoviti u predvienom
roku.
Krvarenje i zaustavljanje krvarenja
Rane od ugriza ivotinja mora uvijek pre

gledati lijenik. Ako ne moemo odmah sti
i do njega, rane treba isprati vruom vo
dom i sapunom.
Plinski vuac
Plinski vuac ili gangrenu prepoznajemo po
jakim bolovima i velikom otoku oko rane.
Okolna koa je u poetku bijela i sjajna, a
kasnije uslijed raspadanja tkiva postaje
smekastosivocrna.
Ujed zmije
Najpoznatije otrovne zmije kod nas su poskok
i riovka. Ali na putovanjima po dalekim
zemljama ili uvozom i uzgajanjem ivotinja za
razne svrhe dogaa se da ujede i neka druga
otrovnica. Mjesto ujeda na koi prepoznajemo
po dvjema malim ranicama koje lagano krva
re. To mjesto vrlo brzo otee i pomodri, a za
tim polako otie cijeli ekstremitet. Zmijski ot
rov nakon nekog vremena poinje djelovati i
na cijelo tijelo i izaziva slabost, vrtoglavicu,
jako znojenje, glavobolju, poremeaj disanja i
krvnog optoka te druge tegobe.
Prva pomo kod ujeda z m i j e
Ekstremitet na kojem opazimo ujed zmije

treba podvezati da se zaustavi protok otro
va. Od mjesta ujeda u smjeru prema srcu
podvezujemo toliko vrsto da arterijska krv
moe pritjecati u donji dio ekstremiteta, ali
da se kroz vene vie ne moe vraati u ti
jelo. Taj ekstremitet postaje modrikast, a iz
ranica nastalih ujedom curi tamnomodrocrvena krv. Podvezivanje treba omoguiti
istjecanje krvi s otrovom iz rane a istovre
meno sprijeiti irenje krvi s otrovom u
druge dijelove tijela.
459
Ubod kukaca
Ubodi kukaca mogu biti opasni, pogotovu
u usnoj upljini i oko oiju.
Prva pomo
Najprije pokuamo odstraniti ostatke al
ca. Zatim na mjesto uboda stavljamo hlad
ne obloge od vode, alkohol ili mast koja
spreava upalu i smanjuje oteklinu. Ako
kukac ubode u drijelo, moglo bi nastupiti
guenje jer vrlo brzo otie sluznica i one
moguava disanje. To opasno oticanje naj
bolje emo sprijeiti, ili bar usporiti, ako
bolesniku dok ga prevozimo do lijenika
stavljamo u usta komadie leda ili mu da
jemo gutljaj po gutljaj jako rashlaenog
pia.
u l j e v i i natisci
uljevi na nogama se stvaraju ako cipela ne
nalijee dobro uz nogu ili ako arape imaju
nabore. Najprije treba noge paljivo oprati,
a zatim mjesta na kojima je koa pocrvenjela
posuti prakom i oblijepiti flasterom. Time
se smanjuje daljnje tiskanje. Na kraju obuemo i iste arape.
Ako su se ve napravili mjehuri, treba ih
premazati tinkturom joda i na donjem dijelu
probiti sterilnim predmetom (npr. iglom).
Kad tekuina otee iz mjehura, koica mje
hura morala bi opet prilegnuti; nikad ne
treba uklanjati koicu koja se odvojila. Na
kon toga zavoj s flasterom titi to mjesto i
smanjuje tiskanje a time i bol.
Odjea koja grebe i ulja zagrijanu kou
vlanu od znoja moe na stranjici i unut
ranjoj strani bedara izazvati bolnu povr
insku upalu koe. Predio treba rashladiti
hladnom vodom i ukloniti znoj.
1.2. K r v a r e n j a i z a u s t a v l j a n j e
krvarenja
Rane koje krvare prekrijemo obinim zavo
jem i tako uglavnom zaustavimo krvarenje.
Iz arterija (odvodnica) trca svjetlocrvena
krv u mlazovima a njihov ritam poklapa se
s ritmom otkucaja srca, odnosno ile. Ako
460
ranjenu arteriju prekriva tkivo rane, krv ne
trca u naletima, nego jednakomjerno istje
e.
Prva pomo
Ranu zavijemo kompresijskim zavojem. Na
sterilni jastui ili sterilnu gazu prvog zavo
ja stavimo jastui napravljen od vrsto slo
enog rupca, stolnjaka, stanievine ili ne
eg slinog i sve to skupa vrsto zavijemo
(SI. 1.2-1).
Ako kompresijski zavoj ili jo jedan koji
stavimo iznad prvoga ne zaustave krv (na
primjer kad su ozlijeene velike arterije),
moramo arteriju prstom jako pritisnuti na
nekom mjestu izmeu rane i srca (SI.
1.227), a zatim ranjeni ekstremitet podvezati izmeu rane i srca (SI. 1. 2-8). Ako
podveemo pravilno, krvarenje se odmah
zaustavi, a ekstremitet pobijeli. Ako povez
nije dovoljno vrst, krv poinje zastajati: ek
stremitet postaje modrocrven, a iz rane
obilno tee krv tamnocrvene do modrocrvene boje.
Zabranjeno je
Prva pomo
ok
Kad napravimo podvez, moramo na pa

piriu napisati gdje je stavljen i kad je na
pravljen te ga na istaknutom mjestu privr
stiti na ozlijeenoga. Nakon toga, ako je ika
ko mogue, onaj tko je ozlijeenome pruio
prvu pomo, prati ga i u bolnicu.
U krajnjoj nudi, kad zavoj s pritiskom ne
moe zaustaviti krvarenje, a arterija se ne
moe ni podvezati ni pritisnuti te prijeti
opasnost da ozlijeeni iskrvari, onaj tko
prua prvu pomo mora rukom stisnuti ile
koje krvare, mada prijeti opasnost da se
unesu klice u ranu. Ipak je vanije stisnuti
ile, jer se time spaava ivot, pa je u tom
trenutku manje vano to e se moda rana
inficirati.
Krvarenje iz velikih vena ili proirenih

vena moe kod ozljede ili ira potkoljenice
uzrokovati veliki gubitak krvi. U tim je slu
ajevima dovoljno ruku ili nogu podignuti
i postaviti u vii poloaj, a na mjesto koje
krvari staviti kompresijski zavoj. Podveziva
nje nije potrebno.
1.3. ok
Za ok je meu ostalim karakteristino da
otkazuje krvni optok. S akutnim smanjenjem
koliine krvi koju srce tjera kroz ile orga
nizam dolazi u smrtnu opasnost. U poetku
je samo periferija pogoena pomanjkanjem
krvi, ekstremiteti su hladni i blijedomodrikasti. Ako krv i dalje otjee, van ili unutra,
manjak se osjeti i u mozgu, srcu i drugim
za ivot vanim organima. Krvni tlak
pada, puis je ubrzan ali jedva ujan, disa
nje plitko, ozlijeenoga oblije hladan znoj,
nemiran je, hvata ga tjeskoba i polako
gubi svijest - nalazi se u tekom, po ivot
opasnom oku.
podvezivanje na donjem dijelu podlaktice, u

predjelu laktenog i koljenskog zgloba, na
gornjoj treini potkoljenice, jer prijeti opas
nost da pritiskom otetimo ivce (prijeti
oduzetost!).
Za podvezivanje moemo upotrijebiti
samo iroke trake (na primjer naramenice,
pojase, gumena crijeva, usko sloen rubac,
salvetu, trokutasti rubac), ali nikad ne smi
jemo upotrebljavati ono to se urezuje u tki
vo kao to je konopac, vezica za cipele, ica
i slino.
Podvez moe ostati zavezan samo sat i
pol. Zatim ga treba na minutu do dvije odvezati da se ekstremitet opet opskrbi krvlju.
Za to vrijeme ozlijeeni mora leati u ok
poloaju, a ranu mu moramo pritiskati
kompresijskim zavojem. Nakon toga podvez
opet zaveemo i bolesnika brzo ali oprezno
prevezemo u bolnicu.
Ako je u pitanju podvezivanje patrljka
ekstremiteta (kad se na primjer ekstremi
tet odlomi ili potpuno otkine), podvez se ne
smije uope poputati.
461
SI. 1.2-5 Pritiskanje arterije kljunjae. Vrhovima

prstiju iza sredine kljunjae vrsto pritisnemo prema
dolje prema prvom rebru
ok moe biti i posljedica opeklina ili

jako obilnog povraanja, jer se u krvi znat
no smanji koliina bjelanevina, vode i soli.
Ali ok se moe pojaviti i kad akutno ot
kae srce ili pri plunoj emboliji, pri trova
nju krvi ili zbog preosjetljivosti organizma
na neke tvari.
Ako krvni optok otkae zbog bolova,
straha ili tjeskobe, u pitanju je druga vrsta
oka, tj. gubitak svijesti. U normalnim se
prilikama krv jednakomjerno i osmiljeno
ras|x>reuje na razliite organe, elastine i
rastezljive ile su napete, a s tim i napu
njene krvlju. Uslijed straha, bolova i tjes
kobe nastanu pod utjecajem vegetativnoga
ivanog sistema akutni poremeaji u ras
poreivanju krvi, tako da se ona nakuplja
u labavim i rairenim ilama trbunog
prostora. Zbog nedovoljne prokrvljenosti
i pomanjkanja kisika u mozgu ovjek gubi
svijest. Koa je jednako kao i kod oka bli
jeda i hladna, a puis oko 60 do 70 otku
caja u minuti.
462
Prva pomo
Kako postaviti ozlijeenog da lei

Istodobno treba organizirati prijevoz
na kliniku. Za vrijeme prijevoza treba s
ozlijeenim postupati to je mogue
opreznije.
Ako je bolesnik ili ozlijeeni u nesvjestici,
najbolje je da ga postavimo da lei ravno s
podignutim nogama.
1.4. S p a a v a n j e
Prva pomo u sluaju oka

Ozlijeenog ili onesvijetenog ovjeka op
rezno poloimo na bok. Ovisno o dobu go
dine i mjestu na kojem se zatekne treba ga
poloiti na odgovarajuu podlogu i pokriti.
Ako nije nuno, ne treba ga dizati.
Ako ozlijeeni jako krvari, treba odmah
pokuati zaustaviti krvarenje. Noge treba
staviti u vii poloaj. Ako zastane srce i oz
lijeeni ne die, istog asa treba poeti oiv
ljavanje. Sve druge mjere prve pomoi (na
primjer stavljanje u udlage i slino) treba u
prvom trenutku izostaviti. ovjeka u oku
poinjemo odmah spaavan na samom mjestu
nezgode i treba hitno pozvati lijenika.
Spaavanje ili izvlaenje ovjeka s opasnog

podruja najlake se izvodi takozvanim
RAUTEKOVIM zahvatima. Ozlijeenog ili
onesvijetenog ovjeka uhvatimo rukama u
rameno-vratnom predjelu tako da glava lei
na podlaktici. Zatim ozlijeenog oprezno
podignemo i uspravimo da sjedi. Potom ga
spasilac podupre i ukruti svojim koljenima,
a rukama odostraga uhvati ispod pazuha.
Tada jednu od podlaktica ozlijeenoga
uzme u ruku i postavi je popreno ispred
njegova trbuha (SI. 1.4-1 i 2). Onda se spa
silac malo podigne tako da mu koljena
budu blago savijena i ozlijeenoga povue
463
na svoje savijeno bedro da bi ga tako lake
izvukao iz opasnog podruja (SI. 1.4-3).
1.5. K a k o p o s t a v i t i
o z l i j e e n o g da lei
Ozlijeenog ili iznenada oboljelog ovjeka
treba postaviti da lei kako slijedi:
ovjeka bez svijesti moramo postaviti u
stabilan boni poloaj, osloboditi mu dine
putove da u sluaju povraanja ili krvarenja
u ustima ne bi aspirirao ispovraanu hranu
ili krv.
Bolesnika koji je pri svijesti i nije u opas
nosti od povraanja poloimo na lea, pod
glavu mu neto podmetnemo i tako ga pre
vozimo (SI. 1.5-1).
Ako je ozlijeeni u oku, a pri svijesti, ta
koer ga poloimo na lea, s glavom nani
e, a nogama navie (SI. 1.5lb).
U sluaju toplotnog udara i drugim slu
ajevima pritjecanja krvi u glavu, dolazi ta
koer u obzir leni poloaj, s tim da su
noge nanie a glava navie (SI. 1.5lc).
464
Prva p o m o
Prijevoz
465
Ako je potrebno davati umjetno disanje,

bolesnik ili ozlijeeni treba leati na leima
s glavom nauznak.
Prije nego to bolesnika ili ozlijeenog
poloimo u odgovarajui poloaj, treba da
razgrnemo podlogu na koju emo ga polo
iti da bismo ga zatitili od vlage i hladno
e; zatim ga pokrijemo i prema potrebi i
odozgo zatitimo od vjetra, hladnoe i kie.
Ako procijenimo da bolesnik nee biti odvezen odmah, najopreznije to moemo ski
nemo mu vlanu odjeu. Pri tome se mora
mo pridravati osnovnog naela da najprije
skinemo odjeu sa zdrave strane tijela.
Boni poloaj
Ako ozlijeeni lei na boku, ne treba se lx>jati da bi mogao progutati ispovraani sadr
aj, sluz iz usta ili nosa, jer se u tom polo
aju to ne moe desiti. Najlake je pomoi
ozlijeenome koji lei na boku jer spasilac
moe unuti pokraj njega. Spasilac uhvati
ozlijeenoga za ruku i koljenski pregib na
suprotnoj strani tijela i povue ga k sebi. Na
taj nain okrene ozlijeenoga oko uzdune
osi (SI. 1.5-2). Gornju (SI. 1.5-3) ili donju
(SI. 1.5-4) nogu savije mu u koljenskom
pregibu, glavu zabaci nauznak, a lice u stra
nu. Brada treba stajati na savijenoj ruci.
U nekim posebnim sluajevima ozlijee
nog ne stavljamo da lei postrance, jer bis
mo na taj nain mogli pogorati njegovo
stanje. Takvi sluajevi su na primjer prije
lom kraljenice, gdje postoji opasnost od o
teenja hrptene modine, zatim prijelomi
bedrene kosti, otvorene trbune rane i naj
tei sluajevi oka. U takvim sluajevima oz
lijeeni treba da lei na leima. Ako povra
a, najprije mu glavu okrenemo na stranu,
a onda oprezno i tijelo.
Kad ozlijeeni uslijed loma kostiju ili sla

bijeg rada srca teko die, poloimo ga tako
da napola sjedi, a laktovima se oslanja na
podlogu (SI. 1.5-ld).
Bolove u trbuhu emo ublaiti ako boles
nika poloimo na lea, s nogama malo sa
vijenim. Ispod koljenskog pregiba podmetnemo savijenu deku ili neto slino (SI.
1.5-le).
Pri krvarenju iz nosa, usta ili drijela, kad
bolesnik nije u oku niti nesvjestici, treba
sjediti poduprte glave (SI. 1.510-
1.6. Prijevoz
Kad tekom bolesniku ili ozlijeenom ov
jeku pomognemo da se izvue iz po ivot
opasnog stanja, najee je potrebno koli
ma h i t n e p o m o i prevesti ga na kliniku ili
k lijeniku. U veini sluajeva osobni auto

mobil nije primjeren za to, a u neprimjere
nim vozilima ozljede se esto znatno pogor
aju!
Prijevoz mora tei bez zastoja i oprezno.
Pretjerana urba samo teti! Posljedica veli
kih brzina uvijek su potresi, a oni mogu bit
no pogorati unutarnja, u poetku bezopas
na, krvarenja. Ozlijeeni u toku tako nestru
nog prijevoza esto iskrvari na putu do kli
nike. Dogodi se ono to smo htjeli izbjei!
Ozlijeenoga smo odvezli doslovno u smrt,
a uz to cijelim putem stvarali i opasne situa
cije za druge.
466
Prva pomo
Prijevoz
Najbri prijevoz ima opravdanja samo
onda kad postoji opasnost da se ozlijeeni
zagui ili ako je posrijedi obilno unutranje
krvarenje.
Nikad ga ne smijemo prevoziti bez pra
tioca, a za vrijeme prijevoza treba da lei
kako smo naveli.
Naelno treba imati bolesnika ili impro
vizirana nosila (daska, vrata, ljestve). Stavi
mo ih uz ozlijeenog, ali ga ne navlaimo
na njih.
Ozlijeenog ovjeka premjestimo na no
sila tako da trojica kleknu pokraj njegove
zdrave strane, podvuku ruke ispod njega, a
zatim ga na dani znak istodobno i jedna
komjerno podignu tako da se on ne savija.
Zatim podmetnemo nosila i oprezno ga po
loimo na njih (SI. 1.61).
Za vrijeme dok ga diemo sa zemlje i
sputamo na nosila, ruke ozlijeenoga mo
raju biti prekriene na prsima; ne smiju pa
dati. Bez obzira na to kakva su nosila, oz
lijeenoga treba privezati pojasevima. Spa
sioci koji nose bolesnika na nosilima ne
smiju ii ukorak.
467
Dva spasioca mogu lake ozlijeenog i
onesvijetenog ovjeka prenijeti na krae
razdaljine na ovaj nain:
Prvi spasilac uhvati ozlijeenog Rautekovim zahvatom (opisali smo ga), a drugi sva
kom svojom rukom uhvati jednu njegovu
nogu i nosi ga na taj nain to hoda izmeu
njegovih nogu (SI. 1.62). Za vrijeme noe
nja prvi nosilac mora upozoravati na sve
zapreke i neravnine na putu da onaj drugi
ne bi pao.
Ako imamo na raspolaganju stolac za
prijenos bolesnika, stavimo ga na stolac.
Prvi spasilac nosi stolac drei ga za naslon,
a drugi ga uhvati za noge (SI. 1.63).
Kad je samo jedan spasilac, on moe na
manje razdaljine prenijeti bolesnika bez svi
jesti nosei ga na ramenima, ali samo ako su
bolesniku neozlijeena lea.
Noge ozlijeenoga vise na prednjoj, glava
na stranjoj strani spasioca, a jedna ruka
prebaena je preko spasioevog drugog ra
mena (SI. 1.6-4).
Inae spasilac moe sam prenijeti ozlije
enoga tako da njegove ruke povue preko
468
Prva pomo
Oivljavanje
svojih ramena i prekrii ih na prsima (SI.
1.6-5).
ovjeka koji nije teko ranjen moe samo
jedan spasilac nositi i na rukama kad su raz
daljine krae. Ruke ozlijeenoga treba da se
spajaju na zatiljku spasioca, i to vrsto. Oz
lijeenoga uhvati spasilac jednom rukom is
pod bedara, a drugom pridrava njegova
lea (SI. 1.6-6).
469
Ozlijeenoga koji moe hodati vodimo
tako to povuemo jednu njegovu ruku pre
ko svog ramena i drimo je u zapeu, a
drugom rukom ranjenika obuhvatimo pre
ko lea (SI. 1.67). Tako emo sprijeiti da
ranjenik padne ako ga moda uhvati trenut
na slabost ili ako izgubi svijest.
2. Oivljavanje
2.1. D i n i p u t o v i m o r a j u biti
slobodni
Zaepljeni dini putovi mogu u vrlo krat
ko vrijeme uzrokovati pomanjkanje kisika,
prije svega u mozgu, a time nanijeti trajna
oteenja. Posebno je opasno kad se dini
putovi zaepe kod ovjeka koji nije pri
svijesti.
Budui da oslabi tonus eljusnih i jezi

nih miia, donja eljust visi a jezik se savije
unatrag i zatvori dine putove. Zbog po
manjkanja odgovarajuih refleksa ozlijeeni
usie sve strane sadraje, kao to su krv, e
luani sadraj i drugo, a to takoer zatvara
dine putove.
Stoga je jedan od prvih zadataka prve po
moi da se kod svih koji izgube svijest naj-
470
prije utvrdi stanje dinih putova. Iz usta tre
ba povaditi sva strana tijela, glavu nagnuti
unatrag u zatiljku, a donju eljust izvui na
prijed. Ako ozlijeeni zatim jednakomjerno
die, postavimo ga u boni poloaj.
Ako ienjem usne upljine, naginjanjem
glave unatrag i pomicanjem donje eljusti
naprijed ne uspostavimo normalno i jedna
komjerno disanje, ponemo umjetno disanje,
jer bi inae u tri do pet minuta nastupila
smrt.
Umjetno disanje primjenjujemo upuhavanjem zraka (postupak nazivamo i darova
njem daha, budui da svojim ustima napu
havamo plua nastradaloga) ili pritiskanjem
na prsni ko.
Da nastradali ne die prepoznajemo po
tome to se njegov prsni ko vie ne die i
ne sputa, to je bez svijesti, koa mu pomodri, a zjenice proire.
2.2. Darovanje daha

Svoja usta naslonimo na nos ovjeka koji
spontano ne die, a ako mu je nos zaepljen
stavimo usta na njegova usta i upuhavamo
mu zrak. Iz higijenskih razloga preporulji
vo je pri tome staviti depni rubac na nje
gov nos ili usta.
To je najuspjeniji nain umjetnog disanja
u pruanju prve pomoi. U zraku koji izdahne prualac prve pomoi jo je uvijek to
liko kisika da moe biti dovoljno nastradalome. Snanim upuhavanjem izdisanog
zraka postiemo da se nastradalome opet
nadmu plua, a oit pomakne nadolje kao
onda kad ovjek normalno udahne. Zatim
se plua zbog svoje elastinosti opet vrate
u ishodini poloaj. Tako nastradali izdahne zrak.
Runo umjetno disanje u lenom poloa
ju prema Thomsenu ili Silvesteru dolazi u ob
zir samo kao metoda prve pomoi kod nastradalih kojima je lice znatno ozlijeeno.
Dah dajemo ovako:
Bolesnog ili ozlijeenog ovjeka bez svi
jesti najprije postavimo u leni poloaj. Oso
Prva pomo
Darovanje daha
ba koja prua prvu pomo klekne sa strane,

pokraj njegove glave. Jednom rukom uhvati
bradu i potisne je prema gonjoj eljusti, tako
da donji zubi budu ispred gornjih. Palcem
iste ruke zatvori nastradalome usta s tim da
mu stisne usne. Druga spasioeva ruka je na
nastradalom ovjeku i pomie mu glavu
unatrag (SI. 2.2-1).
Ako je disanje zastalo uslijed toga to je
jezik zapao unatrag, tim pokretom moe
opet spontano zapoeti.
Ali ako nastradali i dalje ne die, oisti
mo mu usnu upljinu (prst omotamo rup
cem), ili ako imamo na raspolaganju odgo
varajui ureaj, isiemo strani sadraj iz
usne upljine. Ako i nakon toga nastradali
ne die, spasilac udahne i kroz svoja usta u
nos nastradaloga upue zrak i ispuni mu
plua. Pri tome spasilac mora svojim ustima
obuhvatiti nos nastradalog u obliku lijevka
i stisnuti ga (SI. 2 2 - 2 ) .
Na isti nain spasilac izvodi umjetno di
sanje usta na usta, pri emu jednom rukom
stisne i zatvori nos nastradaloga.
Odrastao ovjek moe djetetu upuhavati
zrak istovremeno kroz nos i usta.
Zatim se treba odmaknuti i promatrati
pomicanje prsnog koa nastradaloga (SI.
22-3).
Slijedi drugo upuhavanje zraka. Potrebno
je brzo, jedno za drugim, 10 upuhavanja
zraka u plua nastradaloga. Tada treba uzeti
SI. 22 1 Usta stisnemo i glavu pomaknemo u smjeru

zatiljka (nauznak)
odmor od 20 sekunda, nakon ega se zrak

upuhava bez posebnog naprezanja u nor
malnom ritmu disanja, to znai oko pet
naest puta na minutu. Ako udiemo pa upu
havamo zrak prebrzo ili preduboko, moe
mo osjetiti omamljenost, koju emo izbjei
kratkim odmorom izmeu svakog upuhava
nja.
Ako se pri takvom umjetnom disanju
prsa nastradaloga ne ponu primjetno dizati
i sputati, treba razmotriti poloaj glave i
471
eljusti i utvrditi jesu li slobodni dini pu
tovi.
Kada usprkos svim tim nastojanjima da
rovanje daha ne pomogne, treba to bre
potraiti lijenika koji e intubacijom (uvo
enjem plastine cijevi ili gumenog crijeva
u dine organe) ili traheotomijom (otvorom
u uniku) pruiti pomo.
Ako onaj tko prua prvu pomo ima na
raspolaganju cjevicu za upuhavanje i umije
ju upotrijebiti, na taj nain izbjegne nepos
redni dodir svojih usta s nosom ili ustima
nastradalog, to je uvijek preporuljivo iz
higijenskih razloga. Cjevica za upuhavanje
je upotrebljiva i kad je ovjek kojega oiv
ljavamo popio otrov. Naime, u instrumente
za pruanje prve pomoi spadaju i razliite
cijevi za upuhavanje zraka. Uvoenje takvih
cijevi u dine putove nastradaloga treba
prepustiti strunoj osobi. Slike 2.24-8 pri
kazuju kako izgleda SAFARI tubus za upu
havanje zraka i kako se uvodi u dine pu
tove.
Gotovo svatko tko eli moe nauiti
kako sc rukuje tim i drugim spravama za
umjetno disanje u okviru prve pomoi.
Jo jedanput naglaavamo da umjetno di
sanje treba poeti to je mogue bre i to
prije nakon prestanka disanja. Nije najhitnije
potrebno nastradaloga pomaknuti iz opas
nog podruja, nego je nuno odmah zapo
eti umjetno disanje. Cim poduzmemo sve
potrebno (zabacimo glavu unatrag, eljust
naprijed i ostalo), poinjemo upuhavati zrak.
Upuhavati treba neprestano, i za vrijeme
prijevoza, ali treba dati i mogunost da se
plua unesreenog isprazne.
Oivljavanje umjetnim disanjem zavrava
im nastradali pone opet samostalno jed
nakomjerno i snano disati ili kad pouzdano
utvrdimo da je mrtav.
Umjetno se disanje ne smije primjenjivati
kod trovanja jetkim plinovima (na primjer
kiselinske pare, nitro plinovi, klor i njegovi
spojevi). U takvim sluajevima treba sprea
vati svako naprezanje i dublje disanje. Mo
emo pomoi samo inhaliranjem istog ki
sika.
4/2
Prva pomo
Zastoj srca i masiranje srca

2.3. Zastoj srca i m a s i r a n j e
srca
Srce miruje ako ni na vratnoj arteriji ni u
predjelu preponskog pregiba ne moemo
opipati puis. Ni na prsima vie ne osjeamo
otkucaje srca. Nastradali ne die. Zjenice se
ire, ili su rairene, i ne reagiraju na svjetlost
(nema pupilarnog refleksa).
ivot moe spasiti hitna akcija osobe
struno osposobljene za pruanje prve po
moi i to masaom srca i umjetnim disa
njem. Masiranje srca moe biti uspjeno
samo ako prethodnim umjetnim disanjem
osiguramo kisik u pluima. Zbog toga se
uvijek najprije poinje primjenjivati umjetno
disanje, pa tek onda masaa srca.
M a s i r a n j e srca
Ako se ikako moe, nastradaloga treba po
loiti na tvrdu podlogu da lei na leima, a
gornji dio odjee koji ga stee to prije ot
kopati ili razrezati. Ako se moe, stavi se
473
pod lea u visini ramena savijena deka,
tvrd jastuk ili neto slino.
Na taj se nain vratni dio kraljenice
snanije okrene unatrag, a dini putovi se
oslobode. Noge stavimo malo navie.
Onaj tko prua prvu pomo klei ili stoji
sa strane, ovisno o visini leita. Poinjemo
darovati dah; tu spada najprije 5 upuhavanja
zraka. Zatim prvi spasilac stavi oba dlana na
tvrdi donji dio prsne kosti (SI. 2.3-1) i pri
tisne odozgo okomito na prsni ko (SI.
2.32), pa odmah popusti. Tako deset puta
ritmiki pritisne prsni ko.
Brzinu pritiskanja treba podesiti tako da
se prsni ko stisne ezdeset do sedamdeset
puta na minutu.
Ritam umjetnog disanja i masiranja srca
poklapaju se ovim redoslijedom:
Ako je spasilac sam, najprije pet puta
upuhne nastradalome zrak u plua, a zatim
deset puta pritisne prsni ko (prsnu kost),
pa dvaput upuhne i opet deset puta pritisne
prsnu kost, to znai da dvaput upuhne zrak
Prva pomo
474
Ozljede posebne vrste
475
3. Ozljede posebne vrste

3.1. Ozljede glave
SI. 2.3-3 Masiranje srca i upuhavanje zraka
i deset puta pritisne prsnu kost, dva umjet

na disanja, deset masiranja, dva umjetna di
sanja deset masiranja i tako dalje.
A ako rade dva spasioca, ritam treba da
bude:
jedno umjetno disanje, pet masaa, 1 um
jetno disanje 5 masaa, i tako dalje.
Srce male djece masiramo tako da trima
srednjim prstima ruke ili obiju ruku poloe
nih jedna na drugu pritiemo na srednju
treinu prsne kosti (SI. 2.3-4). Kod djece je
dovoljan pritisak jednog dlana (peaja).
Dok dajemo umjetno disanje ne masira
mo srce. Ali masiranje srca ne smijemo pre
kinuti vie od 5 sekunda
Kad drugi spasilac na vratu ili u prepon
skom pregibu osjeti puis arterije, a zjenice se
opet suze ili ostanu suene, to je znak da
umjetno disanje i masaa srca daju rezultate.
Umjetno disanje i masau srca treba nasta
viti sve dok unesreeni ne pone disati, a
srce mu raditi samo od sebe i bez zastoja.
Spasioci moraju i dalje kontrolirati puis nastradaloga i promatrati ga. Ako nastradali
opet prestane disati i srce mu zastane, po
novno poinjemo masirati srce i davati um
jetno disanje i za vrijeme prijevoza
Pritisak na prsnu kost za vrijeme masira
nja moe kod mladih ljudi biti slabiji nego
kod starijih koji imaju pomalo ukruen pr
sni ko. Tim pritiskanjem se srce stisne iz
meu prsne kosti i kraljenice, a krv se iz
njega istisne u krvni optok. Na taj nain

moemo odravati krvni optok koji je dovo
ljan da se prokrve najvaniji organi.
Pravilan pritisak koji je potreban za stis
kanje prsnog koa utvrdit emo ako u po
etku pritisnemo vrlo oprezno, a pri tome
se prsna kost ugne samo 3 do 4 centimetra.
Time odmjerimo i jainu pritiska za sljedee
brzo pritiskanje, jer prsna kost treba takoer
da se ugne 3 do 4 cm.
Svaki suvremeni ovjek bi morao nauiti
te mjere za oivljavanje na posebnim tea
jevima na modelu, kako bi ih u nudi mo
gao primijeniti za spaavanje ivota. Pravil
no umjetno disanje i pravilna masaa srca
mnogima su spasili ivot. Zastoj srca i disa
nja ne moraju uvijek izazvati smrt. Mogue
je vrlo uspjeno oivljavanje.
Posljedica ozljeda mekih dijelova glave

esto su obilna krvarenja koja moramo za
ustavljati kompresijskim zavojem. Tupa oz
ljeda lubanje nastaje ako glava udari o
tup, tvrd predmet ili dobije udarac takvim
predmetom. Pri tome mekani vanjski omo
ta glave moe ostati neozlijeen. Takvi
tupi udarci uzrokuju potres m o z g a Rad
mozga se za neko vrijeme poremeti, a ov
jek je bez svijesti. Kad se osvijesti, ne sjea
se onoga to se dogaalo prije nesree ni
same nesree. Ozlijeeni je zbunjen i ne
moe se orijentirati ni u prostoru ni u vre
menu. Obino mu je loe i esto povraa, a
to se moe deavati i dok je bez svijesti.
Tako ozlijeenog ovjeka treba to prije
prevesti u bolnicu da ga pregleda lijenik.
Kod takve ozljede se jako povea pritisak u
lubanji. Taj pritisak je esto posljedica prskanja ile koja prolazi unutranjom stra
nom lubanje. Krv iz te ile nakuplja se u lu
banjskoj jami i uzrokuje poveanje unutarlubanjskog pritiska i komprimiranje.
Vanjski znaci pokazuju postoji li pritisak
na mozak. Zbog poveanog pritiska u lu
banjskoj jami, nesvjestica se ili ponavlja ili
traje, a zjenica jednog oka vea je nego dru
gog. Takva promjena uzrokuje smrt ako se
operativnim zahvatom ne ukloni povieni
pritisak i ne zaustavi krvarenje.
Struan spasilac mora znati da izmeu
vremena kad se dogodila nesrea i vremena
kad poinje nesvjestica moe proi i dulje
vrijeme (takozvani slobodni interval). Stoga
treba ozlijeenoga koji pokazuje znake po
tresa mozga (nesvjestica, gubitak pamenja,
slabost, povraanje, smanjenje pulsa, ispod
55 na minutu) uvijek odvesti na pregled li
jeniku.
SI. 2.3-4 Masiranje dojenetova ili djetetova srca
Otvorene ozljede lubanje i mozga

Takve ozljede prepoznajemo po krvi i bije
loj modanoj masi koja curi iz rane na glavi
u predjelu vlasita. Ozlijeeni je uglavnom u

nesvijesti ili omamljen. Da je rije o ozljedi
lubanje i mozga dokazuje i ista tekuina
(modana tekuina) koja curi iz nosa i uiju.
I krvarenje iz uiju i nosa pokazuje da je ri
je o prijelomu lubanje (baze lubanje) po
vezanim s ozljedom mozga. Nakon nekog
vremena se na vjeama pojave krvni podljevi koji izgledaju kao naoale, jer se rahla tki
va oko one upljine napune krvlju.
Prva pomo
Mozak koji viri iz rane ne smijemo potiski
vati natrag u lubanju. Ranu pokrijemo ste
rilnim zavojem. Ako moemo, trebalo bi ci
jelu ranu i njezinu okolicu obloiti sterilnim
zavojem da pri zavijanju ne bismo pritisnuli
mozak koji je vani.
Unesreenog s ozlijeenom lubanjom i
mozgom legnemo bono na neozlijeenu
stranu. Glavu mu treba poloiti na tanki
jastuk. Ne smijemo zaboraviti da ljudima
koji su bez svijesti moraju biti slobodni
dini putovi. Neprestano kontroliramo
puis da bismo u sluaju eventualnog pada
ispod 55 otkucaja na minutu mogli na vri
jeme saznati poveava li se i opasnost za
mozak.
Ako je potrebno, ponemo primjenjivati
umjetno disanje i masau srca.
Ozlijeenoga oprezno i to prije odvezemo na kliniku, ali on neprestano mora le
ati u bonom poloaju. Unesreenima s
takvim ozljedama ne dajemo nikakva pia,
jer bismo time poveali opasnost povraa
nja.
3.2. Ozljede lica, usta i drijela

Ozljede mekih dijelova lica veinom jako
krvare.
Prva pomo
Ozljede pokrivamo sterilnim zavojem. Pri
tiskom zaustavljamo krv dok se rana ne ob
radi.
Prva pomo
476
Ako se slomi nosna kost, nos poinje
brzo oticati, a iz nosnica jako krvari.
Prva pomo
Nos zatitimo zatitnim zavojem. Ako je na
stradali bez svijesti, u bonom ga poloaju
prevezemo na kliniku.
Prijelom gornje eljusti prepoznajemo po
unakaenosti usno-nosnog predjela lica,
koju prate otekline. Cesto su ozlijeene usne
i usna upljina to jo vie poveava krva
renje, a s njim i mogunost zaguenja krvlju
koja dospije u dine putove.
Prva pomo
Rane zavijemo zavojem, a usnu upljinu
paljivo pregledamo i po potrebi uklonimo
rasklimane zube i ostatke razbijenih. Ako je
nastradali bez svijesti ili oamuen, u bo
nom |X)loaju ga prevezemo u bolnicu.
Prijelom donje eljusti prepoznajemo iz
vana po stepenici od niza donjih zuba i ja
kom oticanju brade. Ozljede na usnama obi
no zahvaaju i usnu upljinu. U sluaju te
eg krvarenja i u ovom sluaju prijeti opas
nost od zaguenja krvlju.
Prva pomo
Ako je potrebno, ozljedu zavijemo i poseb
nim zavojem zatitimo bradu. Prije toga jo
dobro pregledamo usnu upljinu i iz nje od
stranimo rasklimane ili ispale zube te dije
love zuba. Ako je unesreeni bez svijesti ili
oamuen, u bonom ga poloaju preveze
mo u bolnicu. Ako je pri svijesti, treba da
sjedi i laktovima se oslanja na koljena i po
dupire glavu da bi krv mogla otjecati.
nje najvie doprinosi prestanku krvarenja.

Budui da gutanje krvi esto izazove povra
anje, krv iz otvorenih usta treba hvatati u
odgovarajuu posudu i mjeriti joj koliinu,
jer se time moe prilino tono utvrditi ko
liko je unesreeni iskrvario.
3.3. O z l j e d e oiju
ovjeka koji ozlijedi oi treba bez odlaganja
odvesti k lijeniku.
Prva pomo
Ne uklanjamo strana tijela iz oiju, to mora
uiniti lijenik. Na oko stavimo dobro ojastuen sterilni zavoj. Ako je mogue, zavije
mo i zdravo oko, tako da se oba oka odma
raju do poetka lijeenja.
3.4. O z l j e d e v r a t a
Istodobno s vratom mogu biti ozlijeeni
grkljan, dunik, ile i ivci; takva ozljeda je
opasna po ivot. Najtee je to to se izlje
vom krvi, unutranjim i vanjskim oteklinama ili tekom ozljedom zatvaraju dini
putovi.
Prva pomo
Najvanije je odgovarajuim mjerama zaus
taviti jaka krvarenja, oistiti dine putove i
pobrinuti se da ostanu prohodni, a ozlijee
noga pravilno poloiti i to prije odvesti li
jeniku.
3.5. O z l j e d e p r s n o g k o a
Ozljede usta i drijela uglavnom su po
praene tekim krvarenjima.
Prva pomo
Ova krvarenja ne moemo zaustaviti ni za
vojem ni pritiskanjem na ilu. Stoga se treba
pobrinuti da krv moe otjecati iz usta i da
su dini putovi prohodni. Ako ozlijeeni
moe sjediti, neka nagne glavu malo napri
jed, a moe je uhvatiti i rukama te poduprijeti
tako da se laktovima oslanja o koljena. Ne
smije govoriti niti micati glavu, jer mirova
Ozljede prsnog koa mogu biti opasne po

ivot, jer nagnjeena plua mogu onemogu
iti disanje, a kroz potrgane velike ile moe
ozlijeeni iskrvariti.
Ako zrak dospije u prostor izmeu po
vrine plua i unutranje stijenke prsnog
koa izvana (ozljeda prsne stijenke) ili iz
nutra (ozljeda plua), plua kolabiraju i
vie se ne mogu rairiti, zbog ega zastaje
disanje.
Ozljede organa sistema za gibanje

Otvorene ozljede stijenke prsnog koa
povezane s unutranjou prsnog koa, prepo
znajemo po umovima u predjelu ozljeda: po
put piskanja i srkanja; na ozljedi se stvaraju
zrani mjehurii ili se kroz nju vide plua
Unesreeni teko die, disanje mu je ubr
zano, povrno i bolno. Ako su istodobno
ozlijeena i plua, ozlijeeni iskaljava svijctlocrvenu pjenuavu krv i sluz.
Prva p o m o
Unesreenome s otvorenom ranom stijenke
prsnog koa spaavamo ivot tako da mu
ranu zavijemo zavojem koji ne proputa
zrak. Na ozljedu najprije stavimo sterilni za
voj, zatim foliju koja ne proputa zrak i te
kuinu, pa sve skupa privrstimo flasterom.
Uz to zavoj pritiemo i rukom ili napravi
mo kompresijski zavoj.
Ozlijeenoga koji teko die prevozimo
tako da lei na leima, a pri tome mu je
gornji dio tijela malo uzdignut. Ako ozlije
eni ne die teko, moemo ga s podignu
tim gornjim dijelom tijela postaviti i u boni
poloaj (na ozlijeenu stranu). Na taj se na
in disanje ozlijeene strane smanjuje, a
ujedno i bolovi. Bolesnika treba bez odlaga
nja prevesti na kliniku.
3.6. O z l j e d e t r b u h a
Ozljede trbuha mogu biti po ivot opasne
ako je ozlijeena jetra, slezena i crijevo. Pri
tome ne moraju biti vidne i vanjske ozljede.
- Ako je otvorena trbuna upljina, govori
mo o otvorenoj ozljedi trbuha. - Ozljede ve
ih ila, jetre i slezene mogu uzrokovati iskrvarenje. Ako je ozlijeeno crijevo, potrbunica se gnojno upali.
Ako je posljedica tupe ozljede trbuha du
gotrajan ok, a ozljeenom je sve gore, to je
znak da je rije o teoj ozljedi trbunih or
gana.
Prva pomo
Nastradalog s ozljedama u trbuhu poloimo
na lea i prevezemo ga s jastukom pod gla
vom i koljenima. Zbog zgrenih nogu opu
taju se trbuni miii, a time se smanjuju bo
477
lovi. Crijeva koja provire ne smijemo potis
kivati natrag u trbunu upljinu. Crijeva
koja su vani samo pokrijemo sterilnim za
vojem, obloimo zavojima i zavijemo tako
da ostala utroba ne ispadne iz trbune up
ljine. Strogo je zabranjeno davati ozlijeeno
me pie i hranu ili mu dopustiti puenje.
3.7. O z l j e d e o r g a n a s i s t e m a
za gibanje
Uganue zgloba nastaje kad vanjska sila
djeluje na zglob kao da e ga slomiti. Meu
tim, zglobna ahura izdri djelovanje te sile
i zglob se ne potrga.
Prevelika napetost zglobne ahure uzro
kuje trganje malih zglobnih ila (izljev krvi)
ili prevelik podraaj sluznice (podljev),
Zglob poinje oticati zbog krvarenja i poljeva, boli i teko se gibamo.
Prva pomo
Zglob koji boli i koji otekne moramo uiniti
nepokretnim, a ozlijeenoga prevesti k lije
niku.
Iaenje je tea ozljeda: ozlijeeno je tkivo
zglobne ahure i jx>trgano, a zglobna glavi
ca iskoi iz zglobne aice.
laeni ekstremitet treba uvrstiti (uini
ti nepokretnim). Zglob je vrlo bolan. Svaki
pokuaj gibanja uzrokuje sve jae bolove, a
u krajnjem sluaju moe izazvati i ok.
Kad je zglobna ahura potrgana samo na
jednoj strani, zglob je manje krut i moemo
ga uzglobiti na jednu stranu.
Ozljedu meniskusa u koljenskom zglobu
prepoznajemo ne samo po jakim bolovima
i oticanju koljena, nego i po komadiima
meniskusa koji se podvuku izmeu zglobnih
povrina zgrenog koljena i uzrokuju da se
koljeno (noga) blokira, tj. vie se ne moe
ispruiti.
Prva pomo
laeni zglob treba najprije uvrstiti da
bude nepokretan. Najbolji je onaj poloaj u
kojem su bolovi najslabiji i lijenik treba
vratiti zglobnu glavicu u zglobnu aicu.
478
P r i j e l o m i kostiju
Kost se moe prelomiti uslijed udarca, pada,
zaokreta, ugnua ili nekih kotanih bolesti.
Prijelom kosti prepoznajemo po neobinom
poloaju ekstremiteta i njegovoj nesposob
nosti za gibanje.
Na mjestu prijeloma veinom osjeamo
bol. Razlikujemo zatvoren prijelom pri ko
jem je okolno tkivo neozlijeeno i otvoren
prijelom kosti pri kojem je to mjesto ozlje
dom povezano s vanjskom sredinom i pred
stavlja veliku opasnost od infekcije kosti.
Pri otvorenom prijelomu kosti u rani
esto vidimo okrajke i komadie slomljenih
kostiju.
Prva pomo
Onaj tko prua pomo ne smije nikad po
micati kosti za koje pretpostavlja da su
slomljene. im posumnja na prijelom, prua
prvu pomo predvienu za prijelom kosti,
ne provjeravajui na prelomljenom mjestu
mie li se kost. Treba posebno biti oprezan
kad je ovjek bez svijesti, jer ne znamo u
kakvom su stanju ekstremiteti.
Rane otvorenih prijeloma kostiju pokrije
mo sterilnim zavojem. Prelomljeni ekstremi
tet udlagama uinimo nepokretnim tek kad
proe ok. Pri prvoj pomoi za udlage upo
trijebimo savitljive i prilagodljive Kramerove iane udlage (iane ljestvice), plasti
ne zavoje koji se mogu napuhati i drugo to
nam doe pod ruku: daice, tapove, ljepenku i slino.
Kad imobiliziramo slomljeni ekstremitet
istodobno uvrujemo i susjedne zglobove
jer se samo tako ekstremitet ne moe micati
Dijelove kosti koji stre, kao to su na pri
mjer lanci i prsti, glava linjae, lakat i dru
go, treba obloiti.
U nudi je dobro da ozlijeeni ekstremi
tet privrstimo uz neozlijeeni dio tijela.
Udlage se ne privruju tako da vezovi
ili rupci budu neposredno iznad prijeloma,
a ne smijemo ometati ni krvni optok.
Teki prijelomi pri kojima se dijelovi kos
tiju vidno pomiu a njihov se poloaj bitno
mijenja, iziskuju posebno briljivu i savjesnu
obradu. Prelomljeni ekstremitet pokuava
Prva pomo
mo oprezno dovesti u takav poloaj da spri
jeimo ozljedu ivaca, ila i koe a ozlijee
noga u poloaj u kojem e ga to manje bo
ljeti i koji e mu biti najudobniji za prijevoz.
Obino je dovoljno malo nategnuti ozlijee
ni ekstremitet i drati ga tako dok ga ne
imobiliziramo udlagama. Najbolje je da dru
gi spasilac odmah podvue udlage i privr
sti ih.
Ako ozlijeenoga podignemo prije nego
to imobiliziramo ekstremitet, ne smijemo
nikad uhvatiti za prijelom niti prelomljeno
mjesto pritisnuti uz svoje tijelo.
Prelomljen ekstremitet ne smije slobodno
visjeti. Za vrijeme prijenosa spasilac mora
ozlijeeni ekstremitet malo natezati. Tim e
sprijeiti probadanje koe, a smanjit e se i
bolovi. Ponekad je dobro znati da prelom
ljeni ekstremitet ne mora biti uvijek uvr
en specijalnim udlagama. Kad, na primjer,
ozlijeeni moe zdravom rukom dobro, si
gurno i bezbolno pridravati ozlijeenu
ruku, mogli bismo uvrivanjem ruke u
udlage samo izazvati nepotrebne bolove.
P r i j e l o m i p o j e d i n i h kostiju
Prijelom kraljeka
Kraljeak se moe prelomiti ako sila djeluje
neposredno na kraljenicu ili zbog trzaja
koji nastaju na primjer prilikom padova na
stranjicu ili prilikom skoka na glavu u preplitku vodu kad strada najprije vratni dio
kraljenice.
Pri tome je najvea opasnost od istovre
mene ozljede hrptene modine.
Prijelomi vratnih kraljeaka
Ozlijeeni ne osjea samo bolove na mjestu
prijeloma nego i neprijatno bockanje kao da
mu mravi prolaze objema rukama, naravno,
zbog pritiska na hrptenu modina U tom
sluaju je ovjek u smrtnoj opasnosti, jer se
vratni dio kraljenice moe i najmanjim gi
bom opasno povrijediti. Posljedica moe
biti smrt na licu mjesta ili teka uzetost.
Prva pomo
Ako se ikako moe, ozlijeenoga treba lije
nik staviti u odgovarajui poloaj. Ali uvijek
Prijelomi nadlaktine kosti

je potrebno vie spasilaca. Neka jedan pa
ljivo dri glavu ozlijeenoga u poloaju u
kojem je ozlijeeni naen. Ostala tri spasio
ca trebaju ga podii kao viljukar sa est
krakova i staviti na nosila. Prvi spasilac nosi
glavu i paljivo prati sve kretnje da glava u
toku prijenosa ne bi ni najmanje izmijenila
prvobitni poloaj. Na nosilima treba glavu
ojastueno uvrstiti u istom poloaju prema
tijelu. U toku prijevoza u bolnicu pratilac
mora stalno voditi rauna o tome da se gla
va nimalo ne mie.
Prijelomi prsnih i slabinskih
kraljeaka
Takve prijelome kraljeaka prepoznajemo
po bolovima u leima u predjelu prijeloma.
Ozlijeeni se ne moe uspraviti. Ako vie
ne moe pomicati noge ni zadravati mok
rau i stolicu znai da je ozlijeena i hrpte
na modina.
Prva pomo
Ozlijeenoga poloimo leima na glatku,
tvrdu podlogu. Zatiljak i lea mu pod
loimo tankim jastukom. U boni poloaj
ga stavljamo samo ako krvari iz usta. Ako
ozlijeenoga naemo da lei na trbuhu,
ostavljamo ga u tom poloaju ako sumnja
mo da su mu slomljeni kraljeci. Ne smi
jemo ga okretati. Najmanje tri spasioca su
potrebna da ga ukruenog kao dasku
paljivo prenesu na nosila. Prijevoz ko
lima hitne pomoi mora biti oprezan i
spor.
Prijelomi trtine kosti
Ozlijeeni osjea jake bolove u stranjici. Ne
smije gibati ni kraljenicu ni noge.
Prva pomo
Ozlijeenoga treba oprezno, u leeem po
loaju, prebaciti u bolnicu.
Prijelomi zdjeline kosti
Ako na tu kost djeluje velika sila, nastaje
prijelom.
Veinom je rije o tekoj ozljedi s bolo
vima u donjem dijelu trbuha koji obino za
vravaju okom. Ako mu je mokraa krva
479
va, moemo zakljuiti da mu je ozlijeena i
mokrana cijev ili mokrani mjehur.
Prva pomo
Ozlijeenoga oprezno poloimo na nosila.
Ispod koljenskog pregiba mu podmetnemo
jastuk da se opuste trbuni miii. Noge la
gano poveemo zajedno da se koljena ne bi
prevrnula.
Prijelomi kljunjae
Kljunjaa se prelomi uslijed neposrednog
djelovanja sile na nju ili padom na isprue
nu ruku. Kljunjaa obino postaje pomalo
stepenasta i bolna. Ruku ne moemo podi
gnuti.
Prva pomo
Ruku imobiliziramo trokutastiim ili velikim
rupcem koji prolazi oko vrata i zapea oz
lijeene ruke. Nadlaktica treba da bude uz
gornji dio tijela, a ruka u laktu pravokutno
savijena.
Prijelomi rebara
Rebra se polome uslijed jakog pritiska na
prsni ko. Ozlijeeni teko die i osjea bo
love. Ako okrajci rebara ozlijede plua, ispljuvak je svijetlocrven i pjenuav, a plua
mogu i kolabirati.
Prva pomo
Ozlijeenoga poloimo tako da mu gornji
dio tijela bude navie, a otkopamo mu od
jeu koja ga stee. U bolnicu ga treba voziti
oprezno.
Prijelomi nadlaktine kosti
Ruka je neupotrebljiva i nadlaktina kost je
ugnuta u kutu. Ozlijeeni sa strahom dri
ruku vrsto i ne moe je gibati.
Prva pomo
Prelomljenu ruku imobiliziramo velikim
rupcem kao potporom (SI. 3.714). Ako
imamo udlagu, stavimo je od ramena do
vrha prstiju, a ruka pri tome mora biti u
laktu pravokutno savijena. Udlagu privrsti
mo svezom ili s nekoliko kravata (SI.
3.75). Ako se treba dulje voziti, nadlakticu
privrstimo uz prsni ko trokutastim rupci
ma (SI. 3.7-6).
480
Prijelom lakta
Karakteristini su bolovi i otekline u pre
djelu laktenog zgloba. Ozlijeeni ne smije
micati lakteni zglob.
Prva p o m o
Ruka se imobilizira na isti nain kao pri pri
jelomu nadlaktine kosti.
Prijelom podlaktice
U medicinskom znaenju prijelom podlakti
ce znai da su prelomljene obje kosti pod
laktice. A u okviru prve pomoi to znai
svaki prijelom izmeu zapea i lakta, bez
obzira da li je slomljena samo ulna ili radijus. Na podlaktici veinom jasno vidimo mjes
to prijeloma i jaku oteklina Treba izbjegavati
svako pomicanje, jer ruka mora mirovati.
Prva p o m o
Ruku imobiliziramo udlagom od ramena do
vrha prstiju. Podlakticu poloimo na udlagu
tako da je ruka pravokutno savijena u laktu
a dlan okrenut prema prsima. Udlagu laga
no omotamo zavojem ili privrstimo kra
vatama. Na kraju ruku stavimo i u veliki
osloni rubac.
Prijelomi zapea
Cesto se pojavljuje bajonetasta deformacija
mjesta prijeloma, a ruka u zapeu jako natee. Ozlijeeni obino vrsto dri slomljeni
dio ekstremiteta i ne moe micati akom ili
prstima.
Prva p o m o
Udlaga se stavlja od lakta do neto malo pre
ko vrhova prstiju. Udlagu vrsto omotamo;
ruku koja je pravokutno savijena u laktu ukrutimo velikim rupcem kao omom ili prema
gore zavrnutim rulxjm jakne (SI. 3.77).
P r i j e l o m i p e a i prstiju na ruci
Prijelome prepoznajemo po neobinom po
loaju pojedinih dijelova slomljenih kostiju i
otocima. Ozlijeeni zdravom rukom vrsto
dri ozlijeenu aku i ne moe je gibati, niti
micati prste.
Prva p o m o
Kosti ukrutimo udlagom koja see od lakta
do vrha prstiju te velikim rupcem kao om-
Prva p o m o
482
Prva p o m o
corn, trokutastim rupcem ili prema gore za

vrnutim rubom jakne. L' nudi je dovoljan i
zavoj na aku i veliki rubac kao oma. U
okviru prve pomoi ne ukruujemo pojedi
ne prste udlagama.
P r i j e l o m vrata b e d r e n e kosti
Ovaj je prijelom est, pogotovu kod starijih
ljudi koji padaju vrlo lako, a prilikom pada
noga ostane izvrnuta prema van. Ozlijee
ni ne moe stajati na nozi i esto se ali
na jake bolove koji zrae prema koljenskom zglobu.
Prva p o m o
Ozlijeenog poloimo na leda, a ozlijeenu
nogu obloimo tako da se to manje pomie
pri prijevozu.
P r i j e l o m b e d r e n e kosti
Prijelom emo prepoznati po znatno promi
jenjenim oblicima uslijed skraenja, ugnua
ili zaokreta bedra, a uz to je noga i potpuno
nepokretna.
Prva p o m o
Ozlijeenu nogu blago nategnemo i ozli
jeenoga prenesemo na nosila. Ako moe
mo, najbolje je bedro prethodno ukrutiti s
tri udlage od nesavitljivog materijala (SI.
3.7-8a-c).
Prva udlaga see od prstiju ili pete do
stranjice; druga od vanjske strane stopala
do pazuha; trea od unutranje strane stopa
la do meice. Dijelove kosti koji stre, koice, bok i drugo, najprije mekano obloimo.
Udlage privrstimo sa sedam sveza, pri
emu vorovi treba da budu na vanjskoj
strani udlage. Ako nemamo na raspolaganju
materijala za udlage, poveemo obje noge
jednu uz drugu, ali prethodno ojastuimo
dijelove koji stre.
Prijelomi koljenskog zgloba
Prijelome koljenskog zgloba zbrinjavamo
pri pruanju prve pomoi na isti nain kao
i prijelom bedrene kosti. Na mjestu nesree
obino nije mogue utvrditi je li rije o pri
jelomu zglobne aice (ivera), potrganoj
zglobnoj ahuri, prijelomu meniskusa ili
kosti. Zbog toga koljenski zglob (koljeno)

ukruujemo onako kako ga zateknemo. Ako
ne ometa neki nenormalni poloaj, ekstre
mitet ukrutimo udlagama na isti nain kao
pri prijelomu bedrene kosti.
Prijelom potkoljenice
Uslijed oticanja oblik se promijeni, a potko
ljenica je u neobinom poloaju. Ozlijeeni
osjea jak bol u nozi, ne moe je gibati, i
esto je hvata rukama.
Prva p o m o
Ozlijeenu potkoljenicu imobiliziramo udla
gom koja se napuhava, Kramerovom udla
gom ili pomonim udlagama koje nam
dou pod ruke. Ako je mogue, ukruujemo
dvjema udlagama: prva see od vrha prstiju
do stranjice, a druga od vanjske strane sto
pala do kuka.
Udlage ili pomone udlage privrujemo s pet sveza. vorovi treba da budu sa
strane na udlazi (SI. 3.7-9a i b).
Prijelom potkoljenice
483
484
Prijelomi koica u glenju
Po jakom oticanju glenja prepoznajemo da
je u njemu slomljena koica. Cesto na mjes
tu nesree ne moemo utvrditi je li rije o
iaenju, uganuu ili prijelomu. Obino
imamo posla s kombinacijom uganua i pri
jeloma. Stoga je najbolje ozljedu tretirati kao
prijelom.
Prva pomo
Obuu odveemo ili otkopamo, olabavi
mo, moda i izujemo. Stopalo ukrutimo udlagom koja see od vrha prstiju do koljen
skog pregiba.
Zatim bonim udlagama koje treba da
seu od tabana do oko 10 cm ispod koljen
skog pregiba. I u ovom sluaju su se dobrim
pokazale plastine udlage. Ako nemamo na
raspolaganju nita drugo, dovoljna je ve i
vrsto uvijena deka koju u obliku slova U
treba omotati oko stopala i glenja i zaviti
je (SI. 3.7-10).
Prijelomi stopala i prstiju noge
Ako ozlijeeni pokuava hodati, osjea jak
bol. Na mjestu prijeloma je oteklina.
Prva pomo
Najbolje je da kao oslonac ostavimo cipelu.
Ali ako su na mjestu prijeloma ujedno i
rane i otekline, cipelu moramo izuti, a
stopalo i prste zaviti ili stopalo ukrutiti
pravokutno savijenom udlagom. Udlagu
privrstimo s tri sveze na potkoljenici i
stopalu.
3.8. O z l j e d e n a n e s e n e
djelovanjem vruine
3.8a O p e k l i n e
Opekline uzrokuje vatra, vreli ili uareni
predmeti, vrele tekuine ili pare te zraenje
(sunane i ultravioletne zrake). Prema stup
nju opeenosti razlikujemo:
1. Opekline prvog stupnja
- koa pocrveni
2. Opekline drugog stupnja
- koa pocrveni, prave se mjehuri
Prva pomo
3. Opekline treeg stupnja
- oteenja zahvaaju dublje slojeve, tki
vo se skuha ili pougljeni.
Opekline prvog stupnja
Najbolji primjer opeklina prvog stupnja jesu
opekline od sunca. Koa pocrveni na karak
teristian nain, boli, ljuti se, a za 8 do 10
dana ozdravi. - Ako opekline prvog stupnja
zahvaaju velike povrine, izazivaju jake bo
love i ovjek se openito slabo osjea.
Prva pomo
Ako opekline prvog stupnja nisu prevelike,
dovoljno je bolnu kou malo posuti ili na
mazati mastima koje spreavaju upalu. Ako
su opekline tee, treba se posavjetovati s li
jenikom.
Opekline drugog stupnja
Ako su opekline drugog stupnja, znai da e
se za 15 do 20 minuta nakon djelovanja
vruine razviti mjehuri, koji, meutim, ne
moraju biti jednakomjerno rasporeeni po
cijeloj koi.
Prva pomo
Na opeena mjesta stavimo suh, sterilan za
voj. U nudi moemo upotrijebiti i svjee izglaan rubac ili svjee izglaano platno. Za
voj treba biti tek ovla poloen na opeeno
mjesto. Mjehuri od opeklina ne smiju se ni
kad otvarati, nego se ostavljaju nedirnuti.
Strogo je zabranjeno na opekline drugog
stupnja stavljati prakove, masti, brano ili
druge stvari koje u domainstvu naemo
pri ruci. Takve opekline moe lijeiti samo
lijenik.
Opekline treeg stupnja
U ovom sluaju je rije o teim ozljedama
koje obuhvaaju vee povrine. Opekline
treeg stupnja nastaju ako na primjer ovje
ku gori odijelo ili lako zapaljiva tekuina
kojom se polije (na primjer, benzin i ostalo).
Obino ljudi kojima gori odijelo ili kosa zapomau i bezglavo tre.
Prva pomo
ovjeka koji gori treba zaustaviti, poloiti
ga na zemlju i valjati po njoj. Zapaljeno odi-
Opekline treeg stupnja

jelo moramo potrgati s njega. Vatru uguimo
prostirkom ili dekom ili je ugasimo vodom.
Vatru na ovjeku nikad ne smijemo gasiti
aparatom za gaenje poara.
Ljepljivu odjeu (pogotovu odjeu od
umjetnih vlakana) ne skidamo. Oprljena
mjesta pokrivamo zavojima za opekline ili
istim depnim rupcima ili platnom, ne
upotrebljavajui pri tome nikakva sredstva
za posipanje ili masti. Opeenog oprezno i
to prije prebacimo na kliniku. Ako nema
mo na raspolaganju sterilni materijal za za
voje, ili bar djelomino sterilan, opekline
treba ostaviti nepokrivene.
U novije vrijeme se preporuuje da se og
raniene opekline, manje opekline, polijeva
ju istom hladnom (ledenom) vodom sve
dok bolovi ne prestanu.
Na taj nain opeenoga zatitimo od se
kundarnih oteenja koja se inae pojavljuju
kod svih opeklina treeg stupnja.
485
Opekline koje zahvaaju vee povrine
redovito su popraene opasnim tetnim
utjecajima na organizam, to je posljedica
opeklina. Sto su vee opeene povrine, to
je vea opasnost po ovjeka. Stoga je za
ocjenjivanje povrinske opsenosti opeklina
poznato takozvano pravilo devetice kojim
se odreuje postotak tjelesne povrine (SI.
3.8-1).
Opeenu povrinu tijela ocjenjujemo jed
nostavno ovako: s obzirom da povrina dla
na i prstiju na ruci iznosi oko 17 cjelokupne
tjelesne povrine, zamislimo da dlan ozlije
enoga polaemo toliko puta na njegovo ti
jelo dok ne pokrije svu opeenu povrinu.
Ako nam je za to potrebno petnaest puta
pokriti kou dlanom, znai da opeklina za
hvaa 157 koe.
Svaka opsenija opeklina koja kod odra
slih prelazi 157 a kod djece 107 cjelokup
ne povrine tijela, moe biti po ivot
opasna zbog prevelikog gubljenja tjelesnih
tekuina. Osoba koja prua prvu pomo
na mjestu nesree gdje nema lijenike po
moi i nema izgleda da je ubrzo bude,
mora sprijeiti nastajanje takvih po ivot
opasnih stanja i pogoranja. Treba postu
piti ovako:
U litri vode rastopimo liicu (oko 3 g)
kuhinjske soli i dajemo opeenome da popi
je 500, 700, 1.000 c m = ml te slabe otopi
ne. Zbog prevelikog gubljenja tekuina ope
eni se tui da je edan. Ne smijemo mu da
vati aja ili same vode bez soli zbog opas
nosti da se krv razblai neslanom vodom
(trovanje vodom).
3
Jasno je da opeenome ne smijemo dava

ti tekuinu kroz usta a time i probavni trakt
ako utvrdimo oteenja u predjelu crijeva i
eluca, ili ako je zbog oka bez svijesti ili
povraa.
Kod teih opeklina treba da ve na
licu mjesta lijenik prui pomo. Intrave
noznim djelovanjem protiv oka i bolova
mogu se izbjei opasne komplikacije od
opeklina. Zatim se treba pobrinuti za hi
tan i oprezan prijevoz ozlijeenoga u bol
nicu.
486
Prva pomo
3.8b Toplotni udar
3.9a Ozebline
Toplotni udar je zapravo nalik na ope oz

ljede uzrokovane vruinom. Ako je zrak
vrlo vlaan i struji polako, a okolna tempe
ratura vrlo visoka, organizam ne moe vie
isputati toplinu i tako se rashlaivati. Tijelo
inae gubi toplinu znojenjem i neposrednim
isputanjem.
Ovisno o jaini oteenja razlikujemo tri

stupnja ozeblina-
Zbog povienja tjelesne temperature na

40 do 43C mozak poinje oticati i ovjek
gubi svijest. Lice mu je jako crveno, a koa
suha i vrua.
Ako koa iznenada postane sivomodra, a
lice blijedo i puis jedva ujan, ovjek je u
oku i u ivotnoj opasnosti.
Prva pomo
Bolesnika prenesemo u hladovinu, a glavu
i gornji dio tijela mu malo podignemo,
okrenemo ga na bok i skinemo s njega to
vie odjee. Lepezama i prskanjem vodom
nastojimo ga rashladiti. Ako ne die, mora
mo primijeniti umjetno disanje. Kad se os
vijesti, mora i dalje leati. Cijelo vrijeme mu
mjerimo tjelesnu temperaturu u zadnjem
crijevu (maru). Zbog opasnosti od povra
anja treba mu vodu za pie davati samo u
gutljajima. Bolesnika prevozimo u bonom
poloaju, i treba ga pregledati lijenik.
3.8c Sunanica
Sunanica je posljedica dugotrajnog djelova
nja sunca na nepokrivenu glavu i zatiljak.
Razdrae se modane opne, a posljedica je
glavobolja, oamuenost i ukoen zatiljak.
ovjek moe izgubiti i svijest.
Prva pomo
Potrebne su jednake mjere kao u sluaju
toplotnog udara, a posebnu brigu treba po
svetiti rashlaivanju glave, ela i zatiljka.
3.9. Oteenja uzrokovana

hladnoom
Oteenja nastaju uslijed lokalnog (ozebline
ili promrzline) i opeg rashlaenja.
Ozebline prvog stupnja

Koa privremeno pocrveni, nabrekne i
boli.
Prva pomo
Kod ozeblina prvog stupnja savjetujemo za
hvaeni dio tijela ugrijati u toploj vodi.
Ozebline drugog stupnja
Koa je modrikastocrvena, jae otie, prave
se mjehuri i jako boli.
Prva pomo
Zahvaene dijelove tijela pokrijemo steril
nim zavojem, na njih stavimo jastuk, a pre
ma potrebi i ukrutimo udlagama. Bolesnika
prebacimo u bolnicu.
Ozebline treeg stupnja
Zahvaeni dijelovi tijela postaju sve modriji i
crnji. Mijenjanje boje je znak odumiranja tkiva
Smrznuti dijelovi tijela su neosjetljivi.
Prva pomo
Na zahvaene dijelove tijela stavljamo ste
rilne zavoje i pobrinemo se za to bri pri
jevoz u bolnicu. Smrznute dijelove tijela ne
pokuavamo ugrijati ni na licu mjesta ni
kod kue. To inimo samo u sluaju kad li
jenika pomo nije dostupna
Treba se pridravati ovih naela;
Najprije treba brzo ugrijati cijelo tijelo.
U tu svrhu bolesnik treba da sam radi to
vie moe tjelesnih vjeba ili da ga pokrije
mo ugrijanim dekama. Dobri su i razni ure
aji za grijanje (boce za grijanje, jastuci za
grijanje) ili bolesniku pripravimo toplu ku
pelj. Smrznuti ekstremiteti pri tome treba da
ostanu izvan kupelji, deka i jastuka, dakle,
treba da ostanu hladni.
Te ekstremitete poinjemo zagrijavati tek
kad je tijelo ve ugrijano. Smrznuti ekstre
mitet ili dio ekstremiteta grijemo vruim
vlanim povojima koje milimetar po mili
metar pomiemo u smjeru od tijela prema
kraju ekstremiteta.
487
Kemijske ozljede
esto prou i sati prije nego to oteeni
ekstremitet tako opet zagrijemo.
Ako zbog posebnih uvjeta (daleko je do
planinarskog doma i slino) ne moemo ek
stremitete zagrijavati kako je opisano, treba
u nudi to je mogue bre ugrijati cijelo ti
jelo. U tom sluaju je dobro djelovanje kr
vnog optoka najefikasniji inilac koji moda
jo i moe zagrijati smrznuto tkivo. Zabra
njeno je smrznuti ekstremitet trljati snije
gom ili ga na brzinu zagrijavati u vruoj
vodi ili blizu vatre, a da se prethodno ne
pobrinemo za grijanje cijelog tijela.
Rashlaenje tijela
Rashlaenje nastaje ako tjelesna temperatu
ra padne ispod nonnalne. To je vrlo opasno
jer ve relativno mala ali vlana hladnoa
moe uzrokovati smrzavanje ovjeka. Prvi
znaci su bolovi povezani s hladnoom, za
tim se poveava obamrlost miia uslijed
hladnoe, a za njom slijedi potpuna neosjet
ljivost. Promrzli ovjek polako postaje pot
puno ravnoduan, a zbog sve vee hladnoe
ne moe se odrvati pospanosti. Puis i disa
nje postaju sve sporiji i na kraju ovjek gubi
svijest. Kad takvog ovjeka izvuemo iz sni
jega, ili hladne vode, kaemo da je prividno
mrtav. Ako tjelesna temperatura padne is
pod 25 do 27C, ovjek umire jer prestaje
rad srca i organa za disanje.
Prva pomo
Promrzloga naelno treba to prije opet
ugrijati, a to uinimo, ako je ikako mogue,
pod vodstvom lijenika. Potpunom toplom
kupelji od 42C i toplom infuzijom groanog eera tjelesna se temperatura ubrzo
podigne. Lijenik mora sudjelovati pogoto
vu zbog toga to pri ponovnom zagrijava
nju tijela moe iznenada zastati krvni optok.
Ako lijenik nije u blizini, bolesnik treba
da dri ekstremitete otkrivene, a zagrijava
mo mu samo tijelo.
Kad mu ugrijemo trup, u toplu vodu po
lako stavljamo jedan pa drugi ekstremitet.
Ako nemamo mogunosti da promrzlog
ovjeka ugrijemo na opisani nain, moramo
ga u nudi potpuno odjenuti u toplu i suhu
odjeu. Ako mu je tjelesna temperatura po

stala via od 35C, moemo ga smjestiti u
postelju koju prethodno ugrijemo. Bolesnika
treba stalno promatrati i pratiti.
Postoji mogunost poremeaja u djelova
nju krvnog optoka i disanja. Ako zastanu
srce i disanje, treba odmah poeti oivljava
nje. Kad se rashlaeni ovjek opet osvijesti,
treba piti topao, jako zaslaen aj, ali nikad
mu ne smijemo davati alkohol. Zatim ga
treba odvesti k lijeniku.
Promrzlog ovjeka moe zadesiti i tako
zvana spasilaka smrt; naime, ako pokuaji
za zagrijavanje krvnog optoka ne uspiju, a
kroz ekstremitete i kou potee hladna krv
i s povrine ue u unutranjost tijela, sredi
te tijela se naglo ohladi a srce i disanje
mogu zastati.
Tijelo inae automatski odrava dovoljnu
temperaturu svoga sredita time to isklju
uje periferni (rubni) krvni optok. To znai,
ako zagrijavamo promrzlog ovjeka mora
mo ga toliko ugrijati da krv koja tee u
unutranjost tijela bude topla, da u unutra
njost unosi toplinu, a ne hladnou. Taj
emo zahtjev najlake ispuniti u vruoj pot
punoj kupelji pod lijenikovim vodstvom.
Ako to nije mogue, promrzloga moramo
vozilom to prije prevesti u mjesto gdje mu
moemo pripraviti takvu kupelj. Ako ne po
stoji mogunost da ga dobro ugrijemo, bolje
je da se i ne laamo toga.
3.10 Kemijske ozljede

Kemijske ozljede nastaju uslijed djelovanja
kiselina, luina i drugih kemijskih tvari na
kou, sluznicu ili tjelesna tkiva koja lee
dublje.
Prva pomo
Nagrizenu kou ili oi ponemo odmah is
pirati velikim koliinama iste vode. To is
piranje traje vie minuta. Kad je rije o oku,
treba odmaknuti gornju i donju vjeu da
bismo dugotrajnim ispiranjem mogli odstra
niti sve ostatke tetne kemikalije. Tekuina
zagaena kemikalijama, koja otjee iz oka, ne
488
smije doi u dodir s neozlijeenim okom.
Odjeu koja je natopljena kemikalijom ski
nemo, a na ozlijeeni dio tijela stavimo mo
kar, sterilan zavoj i ozlijeenoga odmah prevezemo k lijeniku ili na kliniku.
Ljudi koji kiselinama otete probavni ka
nal, treba da piju to vie mlijeka ili vode.
Ako imamo pri ruci, ozlijeenome damo
otopinu magnezija.
Tko probavni trakt oteti luinom, treba
da pije vodu, mlijeko ili vrlo razrijeen
ocat. Ako se ikako moe, treba sprijeiti da
ozlijeeni povraa, jer bi se sluznica koja je
inae jako oteena i promijenjena mogla
pri povraanju jo vie otetiti.
Ne treba da gubimo vrijeme pripremajui
odgovarajue rastopine za neutraliziranje;
najprije imamo na raspolaganju vodu koju
ozlijeeni treba poeti to prije piti. S vo
dom se kemikalije razrjeuju.
Bolesnika ozlijeenog kemijskim sredstvi
ma treba to prije prebaciti u bolnicu. S
njim treba ponijeti i uzorak kemikalije ko
jom se ozlijedio da bi se utvrdilo o emu je
rije i odmah lijeenje pravilno usmjerilo.
3.11. O z l j e d e i z a z v a n e
e l e k t r i n o m strujom
Koliko e teka biti ozljeda uzrokovana
elektrinom strujom ovisi o naponu i jaini
struje, o trajanju i putu kojim struja protie
kroz tijelo i o provodnosti okolice. Voda je
vrlo dobar provodnik struje. Stoga se ni
kad ne smiju u kadi upotrebljavati elek
trini ureaji.
Struja moe uzrokovati treptanje sranih
klijetki ili zastoj srca, a ovjek pogoen stru
jom odmah gubi svijest i prestaje disati.
Struja moe uzrokovati i grenje miia, a
meu ostalim je posljedica i to da ozlijeeni
uslijed gra vie ne moe ispustiti elektrini
vodi iz ruke.
Ponekad ozlijeeni biva odbaen od iz
vora struje uslijed gra veih miia.
Elektrina struja moe uzrokovati i lokal
ne ili opsenije opekline.
Prva pomo
Prva pomo
Spasilac treba to prije unesreenoga izdvo
jiti iz strujnog kruga.
U sluaju nesree sa strujom napona do
250 volta (niski napon, struja za domain
stva) pokuavamo oprezno iskljuiti struju
(iskljuujemo prekida, izvlaimo utika iz
utinice, odvremo osigura).
Ako to ne poe za rukom, treba unesre
enog izvui iz strujnog kruga. Spasilac se
mora izolirati da bi izveo taj podvig! Mora
stati na predmet koji ne provodi struju, kao
to je na primjer guma, staklo, suha tkanina.
Ili ruke omota materijalom koji je izolator,
ili suhim predmetom koji ne provodi struju
odmakne izvor struje od strujom zahvae
nog ovjeka.
Ako je potrebno, na licu mjesta treba po
eti oivljavanje umjetnim disanjem i masi
ranjem srca.
Kod nesrea u podruju takozvanog vi
sokog napona nije dovoljno samo izolirati
sebe ili vodi struje suhim predmetom.
Struja visokog napona iskri i sijeva te je
opasna po ivot spasioca, iako se on dobro
izolira. U takvom sluaju spasilac mora to
prije obavijestiti miliciju ili vatrogasce koji
e se pobrinuti da strunjaci iskljue struju.
Dok se struja ne iskljui, ne smijemo nastradaloga dodirivati ni posredno ni nepo
sredno.
Vodovi s visokim naponom (na primjer,
dalekovodi) oznaeni su posebnim ploica
ma na kojima je strelica u obliku munje i
natpis: Visoki napon. Panja! Opasno po
ivot.
Budui da oekujemo da nastradali
padne kad iskljuimo struju i miini gr
popusti, treba ga prije toga zatititi ili ga
prilikom pada prihvatiti posebnim urea
jem.
Zatim dolazi na red prva pomo u koju
spada ako je potrebno prije svega oiv
ljavanje, a to je umjetno disanje i masiranje
srca. Onda se opekline pokriju sterilnim za
vojem. Ne smijemo zaboraviti ni prijelome
kostiju i nastradaloga moramo to prije od
vesti u bolnicu.
Posebni sluajevi
Ozljede od groma
I u ovom sluaju je rije o struji visokog na
pona. Koga pogodi grom ostaje na mjestu
mrtav ili ostane iv bez posebnih ozljeda
(osim straha!) jer ga moda spasi mokra od
jea kroz koju struja proe u zemlju.
3.12. O z l j e d e o d z r a e n j a
Prilikom nesrea u atomskim reaktorima ili
uslijed djelovanja radioaktivnih zraka atom
skog oruja ovjek dobiva ozljede od zrae
nja. To djelovanje je dugotrajno i unitava
jue i ne moemo ga ovdje opisivati.
Prva pomo
ovjek koji nije zahvaen zraenjem mora
ozraenog ovjeka to prije izvui iz opas
489
nog podruja. Spasilac mora voditi rauna o
svojoj sigurnosti, zbog ega mora upotreb
ljavati odgovarajuu zatitnu odjeu, rukavi
ce i masku.
Ozraen ovjek i sam zrai i opasan je
kao i ozraeni predmeti svih vrsta!
Kad ovjeka koji je bio izloen zraenju
izvuemo iz opasnog podruja, vodom i
sapunom mu s povrine isperemo ostatke
radioaktivne tvari. Opekline ne peremo,
nego ih samo pokrijemo sterilnim plat
nom.
Odjeu treba zakopati ili je specijal
nim pranjem uiniti nekodljivom. Odjeu
nikad ne spaljujemo, jer pepeo ostaje opa
san izvor zraenja. Dok radioaktivno rub
lje ne odstranimo, mora biti posebno
oznaeno.
4. Posebni sluajevi
4.1. U t a p a n j e
Uslijed gra glasnica koji kod ovjeka koji se
utapa uzrokuje voda to prodire u drijelo,
ovjeku zastaje dah. Kad opet udahne, voda
mu ude u plua.
Kad skoimo u ledeno hladnu vodu ili
kad smo ugrijani pa skoimo u vrlo hladnu
vodu, moemo izazvati refleksno zaustavlja
nje srca, pa i naprasnu smrt.
Skok na glavu u vodu ija nam dubina
nije poznata, esto zavrava tekim otee
njima lubanje ili slomljenim vratnim kraljecima, a jedno i drugo moe izazvati smrt.
Prva pomo
Umjetno disanje (darovanje daha) treba po
eti primjenjivan ve u vodi, dok izvlaimo
utopljenika, im mu uspijemo odrati glavu
iznad vode. Prije toga svakako treba odstra
niti strana tijela iz dinih putova.
Na obali treba odmah poeti oivljavati
utopljenika (umjetnim disanjem usta na usta
i masaom srca). Izmeu pojedinog upuhavanja zraka treba jo jedanput pregledati
dine putove i isisavanjem odstraniti teku
inu koja zaostane. isto je gubljenje vre

mena ako utopljeniku na obali pokuavamo
najprije udarcima po trbuhu i dizanjem do
njeg tijela ukloniti vodu iz plua Tako je ne
moemo izbaciti. Opravdanja ima jedino
kratak pokuaj da utopljenika okrenemo na
trbuh da mu voda istee iz drijela i grkljana.
42.
Propadanje kroz led
Najbolje je ako se ovjek pod kojim se pro

lomi led pokua raskriljenim rukama odrati
iznad leda i vode. Ne valja pokuavati izdii
se, jer onda led puca sve dalje.
Prva pomo
Zbog opasnosti od rashlaenja spaavanje
treba da se odvija to bre. Spasilac ras
poredi svoju teinu po tankom ledu tako da
bude privezan i da lei na irokoj podlozi
(ljestve, daska) i pribliava se unesreeno
me. Kad mu se dovoljno priblii, doda mu
dasku, ue ili ljestve ili ga uhvati. Ako ikako
moe, treba da to vie ljudi sudjeluje u spa
avanju.
Prva pomo
490
4.3. Z a s i p a n j e
4.5. Z a g u e n j e
Moe se dogoditi da ovjek bude zasut u

graevinskoj jami, u ljunari, a opasne su i
lavine i jo mnogo toga.
Prva pomo
U takvim sluajevima je potrebna najbra i
najopreznija pomo. Spasilac mora dok spa
ava zasutoga stalno misliti na opasnost ko
joj se sam izlae zato to se svakog trenutka
materijal moe ponovno obruiti, a to moe
izazvati i sam ako postupa neoprezno. Ako
opreznim otkopavanjem utvrdimo da se u
blizini nalazi dio tijela unesreenog ovjeka,
najprije rukama pokuamo utvrditi u kojem
je poloaju, i onda mu to bre osloboditi
glavu i lice. Zatim polako oslobodimo prsni
ko i trbuh, da bismo u sluaju eventualnog
zastoja disanja mogli primijeniti umjetno di
sanje. Slijedi oprezno otkopavanje, pri emu
treba neprestano paziti da se na nastradalog
opet ne saspe materijal. Osim vatrogasaca i
drugih strunih spasilaca treba izvijestiti i li
jenika, jer on jo u toku otkopavanja moe
poduzeti koju mjeru protiv oka i bolova.
Kad nastradalog spasimo, moramo ga pre
vesti u bolnicu, jer treba raunati s opasnim
nagnjeenjima koja mogu uzrokovati ok i
druge opasne promjene.
Razna sitna strana tijela koja zau u dine

putove veinom se opet izbace jakim kalja
njem. Ali vei zalogaji hrane i slino mogu
uzrokovati zaguenje.
Djeca i ljudi bez svijesti mogu se zaguiti
zato to udiu tekuinu, povraanu hranu ili
krv, ali i dekama i jastucima koji pokrivaju
glavu.
Prva pomo
ovjeku koji se gui treba odmah otvoriti
usta; da ih ne bi ponovno zatvorio ili ugri
zao spasioca, izmeu zuba mu stavimo ko
madi gume, drva ili vrsto savijen rubac.
Ako se ikako moe, prstima oslobodimo
dine putove od stranih tijela. Unesreeno
ga moemo i okrenuti naglavce, udarati
ga akama po leima izmeu lopatica i tako
pokuati izbaciti strana tijela.
im su dini putovi prohodni, poinjemo
oivljavati prividno mrtvoga ovjeka. Ako
strano tijelo ne moemo ukloniti i kao jedi
no rjeenje ostane da se napravi umjetni ot
vor na duniku, treba to je mogue hitnije
pozvati lijenika.
4.6. T r o v a n j e
Trovanje plinom
4.4. O b j e e n i k
Objeenik umire zato to mu se zatvore di
ni putovi i prekine krvni optok koji opskr
bljuje mozak, ako smrt ne nastupi jo prije
toga uslijed prijeloma zatiljka.
Prva pomo
Treba odmah ukloniti ue ili drugi materijal
koji objeenika stee za vrat, a pri tome
podupirati tijelo da ne padne s ueta. Zatim
objeenika poloimo i glavu mu pripremi
mo za umjetno disanje. Treba odmah poeti
primjenjivati i masau srca. Kad ovjek po
ne opet disati i proradi mu srce, moramo
i dalje raunati s tim da e brzo oticati dini
putovi zbog ega spaenoga treba to prije
prevesti na kliniku.
Moemo se zatrovati razliitim plinovima

ako ih udiemo. U industrijskim pogonima
gdje u toku proizvodnog procesa nastaju
razliiti plinovi, vrijede posebni zatitni
propisi koji prisutne upozoravaju na opas
nost od trovanja. Na raspolaganju su poseb
ni zatitni ureaji, a i struno osposobljeni
spasioci ija je zadaa pomoi unesreeno
me.
U sredini u kojoj ivimo treba se prije
svega uvati trovanja ugljinim monoksidom i ugljinim dioksidom.
Ugljini monoksid je bez mirisa, a stvara
se pri nepotpunom izgorijevanju i vrlo je
opasan u zatvorenim prostorijama (pei u
kojima slabo gori, ispuni plinovi iz moto-
Trovanje drugim otrovnim tvarima

ra). Ugljini monoksid se brzo vezuje s kr
vnim pigmentom i tako spreava da krv i
dalje prenosi kisik. Uzrokuje oamuenost,
glavobolju, um u uima, slabost i na kraju
gubitak svijesti. Ako je u zraku 0,42 uglji
nog monoksida, ovjek umire za 30 minu
ta, a ako je samo 0,162, ovjek umire us
lijed zaguenja za dva sata. Krvni pigment
povezan s ugljinim monoksidom daje
krvi boju trenje. Odatle ljudi zatrovani
ugljinim monoksidom imaju cvatui iz
gled.
Prva pomo
Nastradalog treba odmah ukloniti iz opas
nog podruja i osigurati mu svjei zrak. Ako
treba, spasilac mora zapoeti umjetno disa
nje.
Trovanje ugljinim dioksidom (CO2)
nastaje uslijed udisanja toga plina koji je ne
vidljiv, mirii blago kiselkasto i tei je od
zraka. Stvara se u podrumima u kojima vri
mot, u silosima za stonu hranu i drugdje;
budui da je tei od zraka nakuplja se u do
njim slojevima i zbog toga je kao neko ne
vidljivo jezero u prostorijama koje lee du
boko ili u dubokim bunarima
U normalnom zraku ga ima 0,041 Ako
ga u njemu ima vie od 82, uzrokuje gla
vobolju, oamuenost i slabost. Na kraju
zbog djelovanja na sredita za disanje za
staje disanje. Ako ovjek ue u prostoriju
u kojoj je vea koliina ugljinog dioksida,
ili upadne u takav prostor, odmah gubi
svijest, jer u zraku iznenada nestane kisika.
U takvom je sluaju ugljini dioksid opa
san po ivot.
Prva pomo
Spasilac moe ui u prostor s ugljinim
dioksidom (silos, bunar, podrum i drugo)
samo s posebnim ureajem za disanje; u
nudi se moe snai i s velikom plastinom
vreom napunjenom zrakom i vezanom
preko glave; ali u svakom sluaju spasilac
mora biti vezan tako da ga mogu u svakom
trenutku izvui. Ta vrea za spaavanje
mora biti takva da u njoj bude kisika za tri
minute. Oko vrata je zabrtvimo, na primjer,
491
gumenom podvezicom. Spasiocu je potreb
na tolika zaliha svjeeg zraka da unesree
nome moe zavezati ue za spaavanje oko
gornjeg dijela tijela. Tada spasilac izae iz
prostora i unesreenoga izvlai izvana, gdje
je on na sigurnom. Najmanje dvojica treba
da spaavaju zatrovanog.
Zapaljena svijea se ugasi kad u prostoru
ima priblino 107 ugljinog dioksida. Ako
nam se pri ulasku u podrum ugasi svijea,
to je znak upozorenja da je u njemu previe
ugljinog dioksida. Sa svijeom moemo po
kuati samo ako pouzdano znamo da u pro
storu nema nekoga eksplozivnog plina. Kad nastradaloga izvuemo iz opasnog
podruja, poinje oivljavanje i prijevoz u
bolnicu.
Trovanja drugim tetnim
plinovima
Kad se netko otruje dimom, rasvjetnim pli
nom, klorom i drugim plinovima, uvijek je
u pitanju pomanjkanje kisika u zraku koji
ovjek udie. Budui da se trovanje dogaa
brzo i progresivno, unesreeni ne moe iz
bjei opasnosti.
Prva pomo
Prvi zadatak spasioca je da unesreenoga
to bre izvue iz opasnog podruja, a da se
pri tome ne izlae opasnosti. Treba se po
brinuti za svje zrak (propuh) i radi toga ot
voriti prozore i vrata.
Ako je potrebno, odmah se poinje umje
tnim disanjem i masiranjem srca, a istovre
meno se poduzmu mjere da se unesreeni
to prije preveze u bolnicu. Prevozi se u leeem poloaju. Prilikom davanja umjetnog
disanja spasilac ne smije neposredno dodiri
vati unesreenoga. Treba da stavi rubac na
usta ili nos nastradaloga ili da upotrebljava
cjevicu za upuhavanje.
Trovanje drugim otrovnim
tvarima
Cesta su trovanja, na primjer, lijekovima,
sredstvima za zatitu bilja, namirnicama,
sredstvima za uivanje i drugim. tetne tva
ri dolaze u ovjeka kroz usta ili kroz kou,
Prva pomo
492
a uzrokuju vrlo razliite tegobe koje ovise o
kemijskom sastavu otrovne tvari.
Prva pomo
Ako je zatrovani bez svijesti, treba oclmah
izazvati povraanje. U tu svrhu nastradali
treba da popije 1/2 litra slane vode (1 do
2 lice soli na au vode), a zatim mu zavuemo prst duboko u drijelo i izazovemo
podraaj na povraanje. Djeci dajemo prije
toga da piju mnogo tekuine, na primjer
malinova soka. Zatrovano dijete poloimo
preko koljena tako da mu glava visi. Povra
anje izazovemo podraajima u drijelu. To
radimo liicom. - Ako sumnjamo da je u
pitanju trovanje, nikad ne smije nastradalo
me davati mlijeko!
4.7. Iznenadni poroaj
Zatrovanog to je mogue bre odvezemo na kliniku da mu se ispere eludac i

dadu odgovarajua sredstva.
Ako je zatrovani jo vrlo oamuen ili
bez svijesti, ne smijemo pokuavati izazva
ti povraanje, nego ga u bonom poloaju
to prije prevesti na kliniku. Ako je mogu
e, ponesemo na kliniku i ostatke otrova,
sumnjive boce kemikalija ili posuda u ko
jima su bile tablete, jer mogu pomoi pri
utvrivanju vrste zatrovanja a time i lije
enja.
U vezi s novoroenetom treba voditi

rauna o tome da mu dini putovi budu
slobodni i poloimo ga u boni poloaj.
Ako se kod novoroeneta pojave smet
nje u disanju, uhvatimo ga za noge i podi
gnemo tako da mu glava visi. Dlanom ga
blago lupnemo po leima da eventualno
zaostala plodna voda iscuri iz gornjih di
nih putova. Ispred vanjskih dijelova spol
nih organa rodilje stavimo istu plahtu ili
sterilan zavoj, a ispruene noge joj prekri
imo.
Poroaj najavljuju u poetku nejednakomjemi, a kasnije jednakomjerni bolovi u tr

buhu i zdjelici (trudovi). Rodilju prenese
mo na mirno mjesto i stavimo je na istu
podlogu. Skinemo s nje odjeu koja je stie,
i o tome obavijestimo lijenika ili babicu.
Glava joj mora biti malo izdignuta.
Poroaj se odvija normalno sam od sebe.
Novoroene umotamo u isto platno, a
pupkovinu ne reemo nego je samo pokri
jemo sterilnim zavojem. Nakon 20 do 30
minuta obino izlazi jo i posteljica koju ta
koer umotamo u isto platno i poloimo
pokraj novoroeneta.
5. Iznenadna oboljenja
5.1. P o s e b n a k r v a r e n j a
Uz vanjska i unutranja krvarenja uslijed
ozljeda mogu nastupiti i iznenadna krvare
nja i kao posljedica nekih unutarnjih bo
lesti.
Krvarenje iz nosa
Krvarenja iz nosa mogu biti posljedica viso
koga krvnog tlaka, sranih, jetrenih i bub
renih bolesti te tekih fizikih napora.
Prva pomo
Sjedei nagnemo glavu malo unatrag, a u
nudi moemo i nosnicu koja krvari pri
tiskati nekoliko minuta izvana. Ako krva
renje ne prestane, treba potraiti specijalista

za uho, nos i grlo ili se obratiti klinici za
pomo.
Iskaljavanje krvavog sadraja
Iskaljavanje krvavog sadraja moe biti po
sljedica gnojnih procesa na pluima ili tu
berkuloze.
Prva pomo
Bolesnika prevezemo na kliniku to moe
mo bre i opreznije u polusjedeem poloa
ju. Ako spasilac doe u dodir s krvavim is
pljuvkom, mora raskuiti ruke. Naime, krva
vi ispljuvak moe biti posljedica otvorene,
zarazne plune tuberkuloze.
Akutne bolesti srca i plua

Povraanje krvi
Uzrok povraanju krvi moe biti krvare
nje iz jednjaka ili eluca. Kad bolesnik po
vraa vee koliine krvi, ona je svjetlocrvena. Pri povraanju manjih koliina krv
je nalik na talog kave, jer solna kiselina u
elucu prethodno razgradi krvni pigment.
Nakon nekog vremena stolica postaje
crna.
Krvarenje
iz crijeva
Crijevna krvarenja su posljedica ira ili tu
mora na crijevima, a uzrokuju ih i tifus i
griza. Krv koja se izluuje sa stolicom crna
je do tamnocrvena. Ako je krv svjetlocrvena, ona je iz debelog crijeva odnosno za
dnjeg crijeva. Vrlo rijetko svjetlocrvena
krv koja izlazi kroz zadnje crijevo potjee
iz dvanaesnika; krv iz dvanaesnika ostaje
svjetlocrvena kad se u sluaju tekih krva
renja pretae od dvanaesnika do zadnjeg
crijeva tako brzo da se ne stigne promije
niti.
Prva pomo
Bolesnika koji krvari iz eluca ili crijeva po
loimo na leda, a gornji mu dio tijela malo
podignemo; da bi mu se trbuni miii
opustili, noge mu moraju biti malo zgrene
u koljenima, a ispod koljenskog pregiba
podmetnemo mu jastuk ili savijenu deku.
Bolesnik ne smije jesti i piti. Budui da je iz
loen opasnosti od oka, treba ga to prije
prevesti na kliniku.
Krvarenje
iz rodnice
Tea krvarenja iz rodnice veinom su po
sljedica pobaaja, preranih ili normalnih po
roaja, ali i tumora na organima za razmno
avanje.
Prva p o m o
Bolesnica treba leati na leima, ispred
spolnog organa joj stavimo sterilni zavoj ili
unutranju stranu svjee izglaanog platna,
a ispruene noge joj prekriimo. Zbog opas
nosti od oka preporuujemo prijevoz u
bolnica
493
5.2. Akutne bolesti srca i plua

Bolovi u predjelu srca
(angina pectoris)
Bolovi u predjelu srca (angina pektoris) po
sljedica su preslabe prokrvljenosti sranog
miia, na primjer zato to napreduje ovap
njenje ila. Bolesnik u prsima osjea jako,
bolno stiskanje, bolovi zrae u lijevo rame.
Bolesnik treba da bude miran, jer gibanje
moe samo pogorati napad.
Prva pomo
Bolesnika smirimo i pripremimo mu kupelj
za ruke s postupnim porastom temperature
vode. Dobro djeluju i vrui povoji na srce.
Greve u predjelu srca esto moemo uklo
niti i aicom koncentriranog alkohola (ra
kija) ili alicom vruega zaslaenog aja s
rumom ili alicom jake hladne kave u koju
ulijemo malo trenjevae. Obavezno treba
pozvati lijenika.
Infarkt srca
Infarkt srca je posljedica djelominog odu
miranja sranog miia uslijed nedovoljne
prokrvljenosti ili zastoja u prokrvljavanju
zahvaenog dijela srca. Bolesnik je u smrt
noj opasnosti.
Bolesnik osjea jaku bol u prsima, teko
die, osjea strah, esti su poremeaji svijesti
ili ak nesvjestica. Puis je jedva ujan, to je
znak nastupajueg oka.
Prva pomo
Bolesnika bez svijesti stavimo u boni po
loaj i to je mogue bre pozovemo lije
nika.
Oteano disanje uslijed plunih
oboljenja
moe biti posljedica astme (gr bronhijalnih
miia) ili akutnog smanjenja dine povrine
to moe biti posljedica razliitih oboljenja.
Teko disanje moe biti i posljedica sve ve
eg otkazivanja srca.
Prva p o m o
Bolesnika stavimo u polusjedei poloaj i
dajemo mu inhalirati kisik, ukoliko imamo
mogunosti za to.
494
to je mogue bre treba pozvati lije
nika.
5.3. Akutna trbuna

oboljenja
Uzroci akutnih trbunih oboljenja mogu biti
vrlo razliiti. Najei uzrok je upala slije
pog crijeva. Bolovi obino poinju u pre
djelu eluca, a vremenom se ogranie na
desnu stranu donjeg dijela trbuha.
Prva pomo
Bolesnika to prije odvezemo lijeniku, ne
dajemo mu nita jesti ni piti. Ne savjetujemo
ni davanje lijekova protiv bolova.
Vrlo jaki bolovi u trbuhu, nakon kojih
ubrzo uslijedi ok, meu ostalim mogu biti
i posljedica perforiranog ira na elucu
ili tekog oboljenja guterae.
Prva pomo
Bolesnika treba bez odlaganja prevesti na
kliniku; ne smije jesti ni piti niti uzimati li
jekove za smirivanje bolova.
Sline, vrlo jake bolove uzrokuju i u
ne kolike i kolike bubrenih putova.
Bolesnici veinom kau da imaju bubre
ne ili une kamence. Bolovi podsjeaju
na greve u cijelom trbuhu, esto neko
vrijeme prestanu, mogu, dakle, dolaziti u
napadajima.
Prva pomo
1 u ovom sluaju moramo se to prije po
brinuti za lijeniku pomo, jer ne moemo,
na primjer, razlikovati je li rije o kolikama
ili perforaciji ira; ako je rije o perforaciji
ira jedini je spas hitna operacija.
Bolesnika poloimo na lea, noge treba
da lagano zgri (svitak ispod koljenskog
pregiba!), da bi se opustili trbuni miii.
Neprolazno crijevo
Zbog tumora, sraslina ili uklijetene pre
ponske ili pupane kile crijevo moe postati
neprolazno. Bolesnik osjea jake bolove u
trbuhu, slabo mu je i povraa.
Prva pomo
Prva pomo
Odlaganje samo pogorava ope bolesni
kovo stanje, zbog ega je najbolje da ga
to prije odvezemo lijeniku, bez obzira
na to to se ponekad pokae da to nije
bilo nuno, i da je naa pretpostavka bila
netona.
5.4. Nesvjestica i grevi

Najei uzrok iznenadne nesvjestice s na
padima greva je takozvana padavica (epi
lepsija). Bolesnik pada na zemlju, a ruke i
noge mu se gre. Ponekad se i ugrize za je
zik tako da mu tee krv iz usta.
Prva pomo
Da bi dini putovi ostali slobodni, bolesni
ka poloimo u boni poloaj. Posebno treba
paziti da se bolesnik ne ozlijedi predmetima
iz svoje okolice.
Kod djece su napadi greva esto
pratee pojave kod drugih bolesti koje tek
poinju ili dijete ve boluje od njih (zaraz
ne bolesti).
Prva pomo
Treba pozvati lijenika ili dijete odmah od
vesti na kliniku.
Kap (modana kap) je posljedica poremea
ja u opskrbljenosti mozga krvlju. Kroz neku
ilu u jednoj polovici mozga veinom u
sluaju povienoga krvnog tlaka - ne pro
tjee dovoljno krvi zbog suenja ile (ovapnjenja ile) ili zaepljenosti ugrukom krvi
(embolija) ili trganja ile. Posljedica je
omekanje i nabreknue mozga. Bolest se
pojavljuje veinom kod starijih ljudi i prati
je trajna ili povremena nesvjestica. Bolesnik
pada ili sjeda bez vidnog razloga.
Crven je u licu, dok die esto hre ili
hrope. Puis mu je jednakomjeran. U nesvje
stici je najkarakteristinija oduzetost miia
lica; na zahvaenoj strani gornji kapak nije
zatvoren, a kut usne visi. Kasnije opaamo
poremeaj govora ili oduzetost jedne strane
tijela.
Prva pomo pri uklanjanju stranih tijela

Prva pomo
Bolesnika postavimo u boni poloaj, jer u
besvjesnom stanju nema zatitnih refleksa.
Izvadimo mu zubnu protezu i pobrinemo se
da dini putovi budu slobodni. Kad boles
nik postane opet svjestan, ne smijemo mu
davati jelo ni pie, jer su miii za gutanje
obino oduzeti i postoji opasnost od zagu
enja. Nekada treba poeti oivljavanje
umjetnim disanjem i masiranjem srca. Treba
pozvati lijenika da odlui o prijevozu bo
lesnika u bolnicu.
Kad n e s v j e s t i c a nastupi i z n e n a d a uvi
jek treba pomisliti i na zatrovanje uslijed
tekih probavnih poremeaja, lijekovima,
plinovima ili kemikalijama.
Prva pomo
Iako je brzo spreman za pruanje prve
pomoi, spasilac treba da radi oprezno i
vodi rauna o svojoj sigurnosti. Prema
okolnostima koje sami vidimo ili su
nam o njima pripovijedali, moemo za
kljuiti je li potrebno i mogue lijeenje u
bolnici.
495
5.5. V r u i c a
Ako se tjelesna temperatura nekome podigne
preko 38Q treba pomisliti da je moda rije
o prateoj pojavi koja je povezana sa zarazama
ili upalama ili uslijed toplotnog udara.
Prva pomo
Dugotrajnija oboljenja s temperaturom izis
kuju lijeniku pomo. Ako lijenik nije u
blizini, treba bolesnika prevesti u bolnicu i
to u leeem poloaju. Dok postoji pretpos
tavka da bi mogla biti u pitanju zarazna bo
lest, spasilac treba i posebno da vodi rauna
o svojoj osobnoj higijeni (neka pere ruke i
neka bez potrebe ne dodiruje bolesnika). Mjere koje sniavaju temperaturu, kao to
su vlani povoji na ruke, noge ili trup te li
jekovi koji sniavaju temperaturu, ne mogu
nadomjestiti lijeniki pregled.
Povienje temperature uz istodobne bo
love u nekom organu najavljuje upalu
koju mora lijeiti lijenik.
Prva pomo
Mirovanje zahvaenog dijela tijela.
6. Prva pomo pri uklanjanju stranih tijela

6.1. Strana tijela u koi
Doputeno je iz koe odstranjivati strana tijela
koja su u nju prodrla povrinski, kao to su na
primjer iveri ili treice ili trnovi. Uvijek treba
predmet potpuno odstraniti jer ve i mali os
taci mogu uzrokovati dugotrajne upale.
Predmete koji vire iz koe, a seu dubo
ko, ne odstranjujemo nego ih samo obloi
mo i sterilno pokrijemo.
Ako izvlaimo strano tijelo iz koe na
mjestu nesree, moemo tkivo jo vie ozli
jediti, a posljedice mogu biti po ivot opas
na unutranja krvarenja. Takva strana tijela
moe samo lijenik odstraniti operacijom.
Ako strana tijela ieznu ispod koe, naj
bolje je taj dio tijela to manje pomicati da
se poloaj stranog tijela ne bi mijenjao
zbog gibanja miia. Takvo strano tijelo se

moe odstraniti samo operacijom.
6.2. Strana tijela u oku

Ako neto padne u oi, treba najprije pre
gledati sluznicu donje vjede time to emo
vjedu povui nadolje. ovjek kojemu je stra
no tijelo upalo u oko gleda nagore. Strano
tijelo se uklanja vrhom istoga depnog
rupca ili vlanom vatom omotanom na i
bici (SI. 6 2 - 1 ) .
Ako je strano tijelo ispod gornje vjee,
vjeu treba obrnuti. Pacijent gleda prema
dolje, ali pri tome ne zatvara oko. Tada spa
silac pritisne tapiem (ibica, stakleni ta
pi) vodoravno na gornju vjeu, na mjestu
496
Prva pomo
gdje ona prelazi u gornji rub one jamice
(SI. 6.2-2). Drugom rukom spasilac hvata
trepavice gornje vjee, povue ih naprijed i
prema gore preko malo unatrag pritisnutog
tapia (SI. 6.2-3). Pri tome se gornja vjea
okrene prema gore. Vrhom istog rupca
sada moemo odstraniti strano tijelo.
Ako oko u kojem je strano tijelo bez pre
stanka gnjeimo, moemo lako izazvati upa
lu spojnice. Ako nam se i dalje ini da u oku
imamo strano tijelo, treba oko pokriti i po
traiti lijenika.
Predmete koji prodru dublje u oko ne
pokuavajmo nikada odstraniti sami!
6.3. S t r a n a tijela u nosu, d r i j e l u ,

elucu i crijevima
Strano tijelo iz jedne nosnice moemo odstra
niti ako se snano useknemo, a pri tome dru
gu nosnicu drimo stisnutu. Ako na taj nain
ne izbacimo strano tijelo, moramo k lijeniku.
Manja strana tijela koja zastanu u drijelu
i gui, pomaknemo dalje grgljanjem vode ili
jedui kruh i gutajui ili povraajui. Ako to
ne pomogne, treba ii k lijeniku.
Vei, glatki predmeti koje progutamo
obino bez smetnji prolaze kroz eluani i
crijevni kanal i izluuju se sa stolicom. Tre
ba jesti mnogo pire krumpira i kiselog ku
pusa da se pospjei aktivnost crijeva i pred
met to prije izlui. Medu izmetinama treba
potraiti progutani predmet.
Strana tijela u duniku vidi pod Zagu
enje.
6.4. S t r a n a tijela u s l u n o m
hodniku
Strana tijela iz slunog hodnika odstranjuje
lijenik ispiranjem mlakom vodom ili po
sebnim pomagalima.
Strana tijela iz drugih tjelesnih otvora
(mokrana cijev, zadnje crijevo, rodnica) ni
kad ne odstranjujemo sami, jer to smije ra
diti samo lijenik.
Predmetno kazalo
Predmetno kazalo
PP = prva jjomo
- vulgaris 237
abdovina 237
aloj 237
alt 121
A tma sat iva 283

avitaminoza 223
axis 87
Abies alba 250

ablatio retinae 441
Althaea officinalis 273

rosea 278
acetilholin 131
acetocetna kiselina 127
aceton 127, 430
aceton, droga 430
aminokiseline, esencijalne 215

anafilaktiki ok 112
anastomoze 111
andelika 257
anemija 320
- perniciozna 320
angina 300
- kataralna 300
Achillea millefolium 275

acne rosacea 439
ante vulgaris 437

Adamova jabuka 92
Addisonova bolest 126
adipoznost 371
adiuretin 129
Adler 54
adrenalin 127, 128
afekt 407
afte 301
aftozna upala usne upljine 301
aglutinacija 113
aglutinin 113
agranulocitoza 322
agresivnost 63
ajbi 237
akceleracija 61, 62
akne 438
akomodacija oka 118, 119
akromegalija 129
aktivno gibanje 199
- imuniziranje 112
- zatitno cijepljenje 112
aktivnost, spolna 72
akutna bjelokrvnost (leukemija)
321
akutna opa upala bubrega 361
upala krajnika 300
upala limfnih ila 319
upala pojedinih glomerula
362
akutne bolesti 290
akutne bolesti plua (PP) 493
- bolesti srca (PP) 493
akutni difuzni glomerulonefritis
361
- miini reumatizam 397
albumin 75
aldosteron 125
alergija 294
alergijske bolesti dinih putova
331
alkohol 428
Aloe barbadensis 237
- ferox
237
- lacunaris 300
- Ludovici 300
- monocitna 300
- Plaut- Vincent 300

angiospazam 159
animalni ivani sistem 106
ani 238, 328
antibaby tableta 73
anti Rh protutijelo 113
antitjeleca - protutijela 112
antitoksini 112
antociani 227
aorta 93
apendicitis 347
apopleksija 418
areola 62
Arnica montana 242

Artemisia absinthium 265
arterenol 127
arterija, jetrina 115
-, pluna 93
arterijalna hiperemija 147
arterijalne reakcije 147
arterijalni gr 147
arterije 93, 109
- upala 316
arteriitis 316
arthritis deformans 389
- urica 385
arthrosis deformans 389
artroze degenerativne 389
Ascaris lumbricoides 350

Asklepiades 34
ataksija 418
atlas 87
atrofija jetre, uta 354
Atropa belladonna 107
atropin 107, 119, 441

autogeni trening 45
autonomni ivani sistem
439
autosugestija 419
106,
bakterije, crijevne 115

-, koli 115
bakreni nos 439
bakterijska upala crijeva 348
bakteriocidi 231
Baltzer, 11. 41
bariton 121
bas 121
Baumgarten, dr med. Alfred 26
bazalna temperatura 72
Basedowljeva bolest 122, 438
bazga, crna 239
bazilarna membrana 100
bazofilne stanice 112
Bechterewljeva bolest 389
Beckmann, dr med. P. 44
bedrena kost, bedrenjaa 86, 89
-, prijelom (PP) 482
-, vrat 89
beladonin 107
benigni tumori 447
benzin, droga 430
beri-beri 223
Bcrnhubcr, dr med. 26
Bier, prof, dr med. I h . 44
bijela imela 249
bijela krv, bolest 321
bijela krvna zrnca 111
bijela tvar 97
bijelo pranje 445
biljke, ljekovite 235
bioloka starost 74
Bircher-Benner, M. O. 41
bjelanevina 215
bjelanevine, koliina 216
kombiniranje 216
- u prehrani 230
bjelokrvnost 321
, akutna 321
bjeloonica 99
bjesnilo 415, (PP) 459
blaga terapeutika 236
bljedilo, kono 147
bobe, ipkove 276
boni poloaj 465
boginje, velike 298
boja, komplementarna 119
bojila, pigment 227
bolesnik, gimnastika 201
bolest, Bechterewljeva 399
-, Burgcrova 316
j r r c u m e i n o Kaza to
-, engleska 398
-, 1 Ipdgjkihova 322
-, Meniereova 444
-, Raynaudova 310
, Recklinghausenova 125
-, Scheuennannova 3%
- Werlhofska 323
bolesti 289
- akutne 290
- bijele krvi 321
- bubrega 361
- crijeva 335
- crvene krvi 321
- grkljana 327
- guterae 357
, infekcijske, infektivne 292
- jajnika 447
- jednjaka 335
- jetre 352
- jezika 335
- kapilara 439
- koe 442
-, kronine 290
- krvi 320
- krvnih ploica 322
- krvnog optoka 310
- krvotoka 310
- limfnih ila 319
bolesti mokranih organa 359
- mrenice 441
nepca 335
-, one 440
- organa za disanje 324
- organa za disanje, alergijske 331
- organa sistema za gibanje, nereumatine 395
, reumatine 386
- osrnice 311
- probavnih organa 334
- prostate 368
-, psihike 422
- ronice 440
- sistema za gibanje 385
- spojnice 448
-, spolne 303
- srca, funkcionalne 309
, organske 310
-, srane 308
- sranih zalistaka 310
- sredinjega ivanog sistema
403
-, starake 76
- stopala 399
- usana 335
- usne upljine 334
- uiju 443
-, uzroci 290
-, uzronici 292
, zarazne 292
- eluca 335
-, enske 445
- ila 314
, funkcionalne 309
- unih vodova 335
- unog mjehura 352
U 'In.i ukruenost ramena 393
bolno mjeseno pranje 449
bolovi ruku, noni 394
- u krsnom predjelu 451
bolus 284
lx>rovica 240
l>orovnica 240
bose noge, hodanje 176
Bowmannova ahura 95
Calendula officinalis 262

Cannabis indica 430
cardia 91
Carum carvi 256
Centaurium trytbraca 254, 336
bradavice, starake 75
bradavini krugovi 62
brak 64
cjelokupna kupelj 155

- - mlaka 155
, hladna 155
, vrua 156
- parna kupelj 195
brachialgia paraestetica nocturna 394
brak i porodica 64
Brandt, Th. 40
brano goruino 164, 182
-, kotano 286
-, kredi no 286
branka 242
briga za zdravlje 55
bronhektazije 329
bronhijalna astma 332
bronhijalni katar 328
, kronini 328
bronhije, bronhi 92
bronhitis 328
-, kronini 328
-, spazmatini 332
bronhopneumonija 331
brzina probave 114
brzo polijevanje 173
- - bedara 174
cijelog tijela 175
kao masaa 176
koljena 173
- - lea 174
bubnji 99, 100
bubrezi 94, 117
-, bolesti 361
-, skvreni 364
- trudnica 363
bubrena kolika 366
- tjeleca 95
- vrea 95, 364
- zdjelica, upala 364
bubreni putovi, kolike 494
bubreni vr 95
bubuljiavost 437
Buchinger 41
Biirgerova bolest 316
bursitis 394
cerebralna skleroza 315
chalazion 440
cholangitis 356
cholecystitis 356
chorea major 419
- minor 419
chylus 94
Cichorium intybus 282
cijepljenje, aktivno zatitno 112
Cinnamomum campbora 252
ciroza jetre 354
ostitis 367
colitis mucosa membranacea 346

- ulcerosa 346
Cortijcv organ 100, 120

Coue, E. 45
crevnjaa 88
crijeva, bolesti 335
- gnjiljenje u crijevima 340
- krvarenje iz crijeva 493
- rak na crijevima 345
- strana tijela u crijevima 496
- vrenje u crijevima 340
- zapletaj 346
- ivane smetnje u crijevima 335
crijevna limfa 94
crijevne bakterije 115
crijevni katar 342
crijevo, debelo 91
, upala 346
- slijepo, upala 347, 494
- tanko 91
, neprolazno 346
crna rotkva 270
cmi ruski aj 427
cmo kotano brano 286
crvena krv, bolesti 320
crvena krvna boja 104
crvena krvna zrnca 111
crveni nos 439
Cushingova bolest 127, 129
ahura, Bowmannova 95
-, zglobna 89
aj 427
-, ruski crni 427
-, - zeleni 427
ajevac 427
Predmetno kazalo
ankir, meki 304
ankir, tvrdi (sifilis) 303
aica, koljenska (iver) 89
aica, zglobna 89
eljust, prijelom (PP) 476
eki 100
ekinjaste dlake 101, 102
eona kost 86
eoni sinusi 92
ep, masni 443
eer 97, 129
etkanje koe 142
etka za kou 142
etvrta spolna bolest 304
ir potkoljenice 318
na dvanaesniku 343
- na elucu 343
- -, perforiran (PP) 494
lanci na prstima 88, 89
ovjeja glista 350
unjii 118
uvstvo 407
vorovi, ivani 98
dah, darovanje (PP) 470, 471
dalekovidnost 119
darovanje daha 470
davalac, univerzalni 113
debelo crijevo 91
, upala 346
deformacija stopala 399, 400
degenerativne artroze 389
degenerativni reumatizam 389
dekalcifikacija kosti 67
deka, vunena 179
dendrit 98
depresija 407
dermatomikoze 435
despik 244
Dewey, E H. 41
dezoksi-kortikosteron 125
diarea uslijed straha 115
diastolini krvni tlak 110
diathesis urica 379

difterija 299
diabetes mellitus 375
dijagnoze 295
dijeta 79
-, pretjerana 124
-, staraka 79
disanje 107
-, pluno 107
-, stanino 107
-, teko (PP) 493
-, umjetno 470
-, unutarnje 107
-, vanjsko 107
disk 90
501
disonanca 120
distonija, vegetativna 432
distrofija 393
dini ferment 213
dini putovi 92
dini organi 92
-, bolest 324
divertikuli, jednjakovi 335
divizma 244
divlji afran 217
dizenterija 349
djeja paraliza 416
djelomine kupelji 156
djelomino kvaenje 153
djelotvorne tvari u hrani 215
djetetova teina 71
djetinjstvo 60
dlake 101
-, ekinjaste 102
, vunaste 102
dodaci kupeljima 162
dodaci za povoje 182
dojenad, koliina hrane 70
, umjetna hrana 71
dojenje 70
-, trajanje 70
dojke, pranjenje 70
donja eljusna kost 86
donji oblog 189
- povoj 187
doruje, prijelomi (PP) 480
dovodnice 93, 109
draguac 244
drenaa limfnih ila 204
droga 235, 429
dranje, pogreno 395
dubinsko gledanje 119
duhan 428
duodenum 92
dunice, bronhije 92
-, -, proirene 329
dunik 92
-, prorez (PP) 471
-, strana tijela u duniku (PP)
496
, upala 328
dvanaesnik 92
- , ir 343
dvospolnost 131
dvotreinske kupelji 156
edem 360
edemi od gladi 116
ekcem 443
eklampsija 67, 363
ekstra sistola 110
elektrina struja, ozljede (PP) 488
elementi u tragovima 116, 225
emajl, caklina 91
embolija 418
encephalitis 415
endemini kretenizam 423

endemija 293
endocarditis 303
endolimfa 100
endoproteza 390
engleska bolest 398
enuresis nocturna 368
enure za 368
enzimi 114, 213
eozinofilne stanice 112
epicondylitis 394
epidemija 293
epidemijska upala mozga 415
epidemijska upala modane opne
416
epidermofitija 436
epifiza 96, 129
epilepsija 419, (PP) 494
epitel 83
cpitelno tkivo 83
Equisetum arvense 269
critrazma 436
eritrociti 111
Erzabt von Beuron 27
erythrasma marginatum 436

esencijalne aminokiseline 117,
215
esencijalne masne kiseline 116
- tvari 214, 231
estradiol 130
estrogen 73
eter 439
-, opojna droga 430
Euphrasia officinalis 281
Eustachijeva truba 99, 100

Fallotov kanal 100
faims 436
febris rbeumatica 387
Felke, E. L E 44
ferment, dini 213
fermenti, probava 114
Fey, dr med. (Ih. 48
fibrin 112, 113
fibrinogen 113
fibrinska vlakna 113
fiskultura 199
fit 202
fitoterapija 55, 79, 236
-, opseg 236
fizioterapija 55
-, knajpovska 54
flavoni 227
flebitis 318
flegmona usnog dna 300
502
Foenicutum vulgare 256
folikul 73, 130
folikulov hormon 130
fon 120
Iragaria vtsca 277
Freud 54
frikcija 203
funkcionalne bolesti srca 309
- - ila 309
Galen 34
gangliji 98
gaza, sterilna (PP) 457
generacijski sukobi 64
Gentiana /utea 274, 336

gestagen 73
gibanja, voljna 83
gibanje 198
-, aktivno 198
-, pasivno 203
-, starost 79
gibljivost zglobova 87
gimnastika 201
- za bolesne 202
gladenjc 203
glas i govor 121
glasnice 121
- gr 327
-, oboljenje 327
glatki miii 83, 385
glaucoma 442
glaukom 442
glava, ozljede (PP) 475
glavice, zglobne 89
glavobolja uslijed nervoze 404
gledanje, dubinsko 119
glikogen 115, 220
glina 183, 284
glineni zamotaj 192
glista, ovjeja 350
globulin 75
glomeruli, upala 362
glukagon 128
gljivice 435
gljivina oboljenja koe 435
gljivina upala usne upljine 302
globus hystericus 335
gnjeenje 203
gnjiljenje u crijevima 340
gnjiljenje zuba 334
gojaznost 371
-, hipofizna 129
-, neumjerena prehrana 371
-, poremeeno djelovanje lijezda
371
golobradost 131
gonade 130
gonoreja 303
Predmetno kazalo
gorko 121
gornja eljust 86
gornji oblog 188
goruino brano 164, 182
gospina trava 245
govor i glas 121
grada kosti 84
grba 395
gr, arterijalni 147
, dinih miia 125
-, glasnica 327
-, miica ruku 125
grevi (PP) 505
grica 247, 337
gripa 329
griza 349
grkljan 92
-, bolesti 327
, poklopac 92
-, upala 327
grom, ozljede (PP) 489
Grote, prof, dr med. L R. 43
groani eer 219
grudi i koliina mlijeka 67
, bocaste 68
-, male 68
-, s dosta masti 68
, visee 68
guma, zatitna 72
gua 122
, meka 124
-, tvrda 124
guteraa 127
-, bolesti 357
, kronina upala 358
, neadekvatnost 127
-, oboljenje (PP) 494
-, upala 358
Hahn, dr Johann Siegmund 24
Hahn, dr Theodor 41
halucinacije 424
halucinogeni 424
Harvey 108
hai 430
hebefrenija 424
hemofilija 323
hemoglobin 104, 109, 111
hemoroidi 318
hepatitis epidemica 353

heroin 430
heroinizam 430
herpes labialis 301

na usnama 301
- zoster 417
hertz 118, 120
hidrokortizon 123, 125
hidropraktika 391
hidrostatiki tlak 143

hidroterapija 55, 143, 144
hidroterapijski podraaj 145
1 lildegarde von Bingcn 36
hiperacidnost (hiperaciditet) 337
hiperemija, arterijalna 147
-, reaktivna 145
hipertireoza 122
hipertonija 316
-, renalna 360
hipnoza 413
hipoacidnost, hipoaciditet 338
hipofiza 96, 122, 128
-, prednji reanj 128
, srednji reanj 129
-, stranji reanj 129
hipofizna gojaznost 129
hipofizni patuljasti rast 129
hipoglikemiki ok 125, 128, 377
Hipokrat 33
hipotonija 316
histamin 131
histerija 408
hladna kupelj cijelog tijela 155
za noge 158
za oi 158
za ruke 157
- polukupelj 156
- kupelj u sjedeem poloaju 156
hladne kupelji 154
hladni povoj 177
hladnoa 144
-, oteenja izazvana hladnoom
(PP) 486
hodanje 200
bosim nogama 177
po vodi 177
Hodgkinova bolest 322
homeopatija 236
homeopatska sredstva 236
hordeolum 440
horeja 419
hormon, folikulov 130
-, prilagodavanja 126
% rasta 128
, spolni 125
-, utog tjeleca 130
hormoni 122
- iz jajanih stanica 130
-, kortikosteroidni 125
-, laktacijski 131
-, nadbubrenih lijezda 125
-, sri spolnih lijezda 130
-, sri nadbubrenih lijezda 127
-, dtnjae 122
hormonska lijezda 122
hormonske lijezde 122, 433
hrana, energetska vrijednost 116
Predmetno kazalo
- i masti 230
-, izbor 232
-, kalorina vrijednost 116
-, koliina 229
-, kvaliteta 230
, 15 preporuka 231
, prirodna 231
-, punovrijedna 214
-, resorpcija 212
-, umjetna 71
hranjive tvari 215, 228
hrast 248
hrastova kora 163, 182, 248
hripavac 330
hrptena modina 87, 97, 106, 402
, produljena 96
, suica 418
, ivci 98
hrskavina sveza 86
Hufeland, Chr. W. 37
humoralna regulacija 214
hunjavica 325
- kronina 326
- peludna 331
Hypericum perforatum 245
icterus infeetiosus 354

idiotizam, mongoloidni 423
idirot, korijen 163
ileus 346
imela, bijela 249

imuniziranje, aktivno 112
imuniziranjc, pasivno 112
imunost, imunitet 293
indijska konoplja 430
infarkt srca 312, (PP) 493
infekcije (zaraze), opasne (PP) 458
influenca 329
influenza 329
infrazvuk 120
injekcija, tromjesena 73
inkretorne lijezde 433
inkubacijsko doba 293
inteligencija 124
intubacija 471
inzulin (insulin) 127
iris 99, 119
iritis 441
iscjedak 445
iscjedak, ukasti 445
ischial 420
ishijadini ivac 97
ishijas 420
iskaljavanje krvavog sadraja 492
iskrivljena kraljenica 395
ispiranje 172
iaenje (PP) 477
iver, aica 89
izbor hrane 231

izgorijevanje 231
izgradnja tvari 212
izluivanje, koa 135
izljev sjemena 63
izmjena tvari 104, 114, 115, 211
, promjene 75
, stupanj 212
- - , tok 211
izmjenina kupelj za noge 159
ruke 159
u sjedeem poloaju 159
- izmjenino polijevanje 172
iznenadni poroaj (PP) 492
iznenadno gubljenje svijesti 495
izvrnuto stopalo 399
jabuka, Adamova 92
jaanje koe 136
jaina tona 120
jagode, umske 277
jagorika 250
jajaca i hormoni 130
jajace 65
jajnici, bolesti 447
-, upala 447
jajnik 96
jajovod 65, 95, 96, 130
, upala 446
japanska kupelj 162
jemenac 440
jednostavni eeri 219
jela 250
jetra 115
-, bolesti 352
-, ciroza 354
-, masna 354
, oteenje otrovima 354
-, - lijekovima 354
-, skvravanje 354
jetrina arterija 115
jezik 91
jod 123
jugulame vene 94
Jung, C. G. 54, 409
Juniperui communis 240

Just, A. 43
kadulja 251
kakao 428
kakaovac 428
kalendar menstruacija 72
kalendarska starost 74
kalij, namirnice 227
kalij i natrij 226
kalorije, koliina 231
- , na dan 222
- u namirnicama 221
kamenci, bubreni 365

- mokranih organa 365
- u mokranom mjehuru 365
- u mokraovodima 365
- uni 357
kamfor 252
kamforovac 252
kamilica 163, 182, 252
kanabis 430
kanal, preponski 96
-, hrpteni 87
Rant 40
kaolin 341
kap 418, (PP) 494
-, modana 418
-, toplotna (PP) 486
kapacitet srca 109
-, toplotni 143
kapavac 303
Kapferer, dr med. 41
kapilare 93
karakter, nesreenosti 426
kardiospazmi 335
karotinoidi 227
kastracija 73, 131
kaalj, krvavi (PP) 492
-, magarei 330
kaljanje 108
katalizatori 116
katar 325
-, bronhijalni (bronhalni) 328
-, crijevni 342
-, eluani 341
kataralna angina 300
- utica 353
katatonija 424
kava 427
keratitis 440
kiica 254
kifoza 395
kihanje 108
kim 256
kineziterapija 55, 79
kiseli kupus 284
kiseline, masne 217
-, polienske 218
kiselo 121
Kleinschrod, dr med. 26
klice 292
-, virulencija 302
klini sloj usmine 102
klijetka, srana 93
klimakterij 75, 449
klinasta kost 86, 87
Kling, Andreas 25
klorofil 104
kljunjaa, kljuna kost 85
-, prijelomi (PP) 479
Predmetno kazalo
504
knajpovskc sandale 400
knajpovski postupak, pravila 151
knajpovsko lijeenje vodom 143
Knaus-Oginova metoda 72
Kneipp, ljekovite biljke 235
Kneippova fizioterapija 54
Kneippova hidroterapija 149
Kneippova kura, djelovanje 150
Koch, prof, dr G. 61
kofein 427
Kohlrausch, prof, dr med. W. 44
koka 430
kokainomanija (kokainizam) 430
koli bakterije 115
koliina bjelanevina 216
- hrane 229
- kalorija 230
- krvi 111
- masti 218
kolika, bubrena 366
kolike bubrenih putova (PP) 494
-, une 494
kolostrum 67, 70
koljenski refleks 105
- zglob (koljeno), prijelomi (PP)
482
- - tuberkuloza 397
komora 256, 328
kompleks manje vrijednosti 407
komplementarna boja 119
komprese, parne 189
kompresijski zavoj (PP) 460
koncentracija, nemogunost 74
konoplja, indijska 430
konsenzualne reakcije 145
konsonanca 120
konsonanti 121
Konstantin, monah 35
kontrakcija 105
koprivnjaa 112
kora, hrastova 163, 248
korijen iirota 163
kortikosteroidni hormoni 125
kortizon 125
kost, nosna 476
kosti, ruja, zapea 88
- doruja, pea 88
-, grada 82, 84
- nadlaktice 88
, omekanje 398
- pea, doruja 88
- podlaktice 88
- prstiju 88, 89
- stopala 89
- ake 88
- zdjelice 88
- zapea, ruja 88
ko, prsni 87
kotana modina, upala 397
kotana tuberkuloza 3%
kotani labirint 100
kotani av, spoj 86
kotano brano 286
- -, bijelo 286
, cmo 286
koulje, mokre 188
koutnik 274
koa 101
-,
-,
-,
-,
etkanje 142
izluivanje 135
jaanje 136
njega 136
-, strana tijela u njoj (PP) 495

-, utrljavanje 142
kone bolesti 435
- gljivice 435
koni labirint 100
kono bijedi lo 146
krajnici, zagnoj 300
-, upala 300, 301
kraljeak, prijelom (PP) 478
kraljeci 85, 87
-, oteenja 390
-, tuberkuloza 396
kraljenica 85, 87
kraljenica iskrivljena u stranu 395
kratki povoj 187
kratkovidnost 119
kravojac 257
kredino brano 286
kretenizam 124, 423
-, endemini 423
kretni mii 385
Kretschmer 54
kria, krsni predio, bolovi 451
kromosomi 102
kromosom X 103
- Y 103
kronine bolesti 290
kronini bronhijalni katar 328
- bronhitis 328
- miini reumatizam 392
- zglobni reumatizam 388
kronina hunjavica 326
- upala bubrega 362
grkljana 327
guterae 358
krajnika 301
unog mjehura 356
kronina limfatina leukemija 322
kronina mijcloidna leukemija 322
- oboljenja limfnih ila 319
krugovi, bradavini 68
krv 111
-, bolesti 320
-, koliina 111
, odvoenje 146
, raspored 145
, trovanje 302
-, zgruavanje 113
-, zgrudnjavanje 113
krvarenje (PP) 459
- iz nosa (PP) 493
- iz rodnice (PP) 493
- iz crijeva (PP) 493
- mjeseno 62
- u mozgu 418
-, zaustavljanje (PP) 459
krvarenja, posebna (PP) 492
krvavi kaalj (PP) 492
krvna boja, crvena 104
krvna plazma 112
krvna zrnca, bijela 111
, crvena 111
krvne ploice 112
, bolesti 322
, pomanjkanje 323
, preobilje 323
krvne skupine 113
krvni optok 108
- -, bolesti 308
- -, mali 93, 109
- -, veliki 93, 108
- tlak 75, 110, 318
, dijastolini 110
, nizak 126
, povien 316
, sistolini 110
, snien 316
- -, visok 127
kucavice 93, 109
kuhinjska sol 162
Kuhn, L 43
kuk, ivac, neuralgija 420
kukci, ubodi (PP) 459
kupalita, posebna 150
kupalina kura 150
kupelji 154
-, djelomine 156
-, dvotreinske 156
-, hladne 154
-, izmjenine 159
-, mlake 155
-, obine 154
, parne 192
-, posebne 150
-, s padajuom temperaturom
vode 162
, s rastuom temperaturom vode
160
, temperirane 155
-, tople 155
, troetvrtinske 156
Predmetno kazalo
- vrue 155
kupelj cijelog tijela 155
-, parna 192
- s etkanjem 162
-, sunana 139
- s uranjanjem 162
- u sjedeem poloaju 195
- za glavu 193
- za lice 194
- za noge 194
- za ui 194
kupelj za noge 158
, hladna 158
, mlaka 158
s rastuom tem|x-raturom
vode 161
, topla 158
, vrua 158
kupelj za ruke 157
, hladna 157
, mlaka 158
s rastuom tenifx.-nuurom
vode 161
, topla 158
, vrua 158
-, zrana 137
kupelj u sjedeem poloaju 156
, hladna 156
, izmjenina 159
, mlaka 157
, parna 195
s rastuom temperatu
rom vode 161
, topla 157
, vrua 157
kupus, kiseli 284
kura vodom 150
-, kupeljima 150
kure s kupeljima, starost 79
kurje oko 400
kvaliteta namirnica 227
kvaenje 151
-, djelomino 153
- donjeg dijela tijela 153
- gornjeg dijela tijela 153
-, potpuno (cijelog tijela) 152
-, serijsko 151
- trbuha 154
kvrica za okus 121
labirint 100
Lahmann, dr med. H. 41
lakat, prijelom 480
lakat, teniski 394
laktacijski hormoni 131
laneno sjeme 258
laneno sjeme, oblog 191
I .angerhansovi otoii 127
laringitis 327
laringospasmus 327
Lavandula officinalis 244
lea 99, 118
led, propadanje (PP) 489
lea, ugnuta 395
leukemija 321
leukociti 111
lice, ozljede (PP) 475
lina (jagodina) kost 86, 87
lini ivac, uzetost 421
linost, pacijentova 56
-, lijenikova 56
lijeenje, psihiko 411, 422
- gibanjem 55
- hranom 55
- ljekovitim biljem 55
-, nespecifino 150, 295
-, specifino 295
- vodom 55, 77, 149
lijek, poinak 205
lijek, spavanje 205
lijekovi, mineralni 236
-, stabiliziranje 235
-, standardiziranje 235
likvor 98
limfa 91, 94, 114
-, crijevna 94
limfangitis 319
limfatina leukemija, kronina 322
limfne ile 94
, akutna upala 319
- -, bolesti 319
, drenait 204
limfne lijezde 94
limfni optok 94
limfni sistem 94, 114
limfociu 114
limfovod, limfni vod 94
-, prsni 94
lipa, cvjetovi 259
lipaza 92, 114
lisna kost, linjaa 85, 86
lisno zelenilo 104
liaj, vlani 436
lie, orahovo 163
loj, prekomjerno luenje 437
lojnice 102
-, zaepljenje 438
lokalna djelotvornost 128
lordoza, poveana 395
LSD 430
lubanja 86
lues 303
luk kraljeka 87
- ploica kraljeka 87
lymphangitis 319
Ijssa 415
ljekovito bilje 235

ljekovite tvari, mineralne 286
ljepila, opojne droge 430
ljubav, materinska 104
ljubica mirisna 260, 328
ljuskav osip kao riblje krljuti 439
majina duica 260, 328
majka ne doji 71
male boginje 296
male stidne usne 96
maligni tumori 456
mali krvni optok 93, 108
- mozak 97
- oblozi 189
- povoji 179
malokrvnost 320
Malpighijeva tjeleca 95
mana sranih zalistaka 310
manija 425
manijako-depresivna bolest 425
marihuana 430
masaa 203
- glaenjem 203
- gnjeenjem 203
- lupkanjem 203
, neprimjerena 204
-, podvodna 391
- pokosnice 204
- potresivanjem (vibracija) 203
- srca (PP) 455
- trljanjem 203
masiranje srca (PP) 473
maslaak 260
masna kiselina 217
masne kiseline, esencijalne 116
, nezasiene 116
masno promijenjena jetra 354
masno tkivo, upala 393
masni ep 443
masu 217, 218
-, koliina 218
- u hrani 232
masti, rezervne 115
mastoidni nastavak 99, 100
maternica, materica 65, 93, 94
-, promjena poloaja 446
-, promjena oblika 446
, tumori 447
, upala 446
Matricaria cbamomilla 252

med 285
medicinska rehabilitacija 150
meica, |x>trgana 69
meukotane ploice 90
meukraljenike ploice (koluto
vi), ozljede 390
meuplahta 179
506
meduplatno 179
medutkanina 179
Meibomove lijezde 98
mekana gua 124
meki ankir 304
mekinje 164
meko nepce 91
melankolija 426
melem, glineni 192
membrana, bazilarna 100
-, Reissnerova 100
meningitis 416
menstruacija 62, 130
Mentha piperita 264

Menyanthts trifoliata 247
Merkle, dr 23
meskalin 430
mezotrofija 223
mezzo sopran 121
migrena 403
mijelodina leukemija, kronina
322
mijenjanje supstancija 213
mikrob 292
mikroelementi 116
mikroorganizmi 292
mineralne tvari 116, 225
mineralni lijekovi 236
mini tableta 73
miomi 447
miris 118
mirisna ljubica 260
miii, kretni 385
-, glatki 385
-, dlani 101
-, poprenoprugasti 84, 385
-, skeletni 83, 90 385
-, utrobni 83
miini reumatizam 391
, akutni 391
, kronini 392
miino tkivo 83
mjehur, mokrani 94, 95
, upala 367
- plodni 68
mjehurasti osip, herpes zoster 417
mjeseno krvarenje 62
mjeseno pranje 62, 130
, bolno 449
, poremeaji 448
, zakasnjelo 448
mjeavina bjelanevina 216
mjeovita raspoloenja 426
mlad ovjek u pubertetu 64
mladost i zrelost 60
mladenako ludilo, shizofreni
ja
424
Predmetno kazalo
mlaka kupelj cijelog tijela 155
za noge 158
ruke 158
- polukupelj 156
mlake kupelji 155
mlaki povoj 178
mlijena ila 94
mlijeni zubi 91
mlijeko, kravlje 70
-, majino 70
mljeza, grualina 67
mokraa novoroeneta 71
-, primarna, prvobitna 117
mokrana cijev 94, 95, 96
mokrani mjehur 94, 95, 96
-, preosjetljiv 367
-, slabost 367
, upala 367
mokrani aparat 94
mokrani kanali (mokraovodi)
94, 95
- kamenci 367
mokre koulje 188
mokrenje postelje 368
mokro platno 179
Moller, dr 40
mongolizam 435
mongoloidni idiotizam 435
Meniereova bolest 444
monociti 112
monocitna angina 300
monosaharidi 219
morbilli 296
morfij 430
morfinizam 430
Morgagni 47
most (modani) 96
monja 96
motorni ivci 98, 105
mozak 96, 103, 402
-, epidemijska upala 415
-, krvarenje 418
- mali 97, 106
-, veliki 106
-, upala 416
modana kap 418, (PP) 494
- jama 87
- opna, upala 416
skleroza 315
- kora 96
modane ovojnice 98
modani privjesak 96, 97, 128
- ventrikul 96
- vijuga 97
- ivci 97
modano stablo 96
modina, hrptena 402

mrano raspoloenje 426
mrena, siva 442
-, zelena 442
mrenica 99
-, bolesti 441
-, odlubljivanje 441
mravost, nenormalna 374
muda 96
multipla skleroza 420
mumps 302
muke gonade 130
muke spolne lijezde 130
muki spolni hormon 130
muki spolni organi 96
nabreknue titne lijezde 122
nadbubrene lijezde 125
nadlaktina kost 88
- -, prijelomi (PP) 479
nadmuce 96
nagnjeenja (PP) 457
nagon, spolni 72
- za sparivanjem 105
najeena koa 147
nakaznosti novoroeneta 69
nakovanj 100
namirnice i vitamini 224
-, kvaliteta 227
-, kalij 227
-, natrij 227
-, zdrave 229
, punovrijedne 224
-, probavljivost 234
-, izgled 228
-, zatitne 232
Nasturtium officinale 244
natisci 401, (PP) 459

natrij i kalij 226
, namirnice 227
nauljci 401
neadekvatnost guterae 127
neaktivnost nadbubrenih lijezda
126
- paratireoidne lijezde 124
nedovoljno razvijena titna lijez
da 123
nefroskleroza 364
nefrozni sindrom 363
nekoordinirani hod 418
nemogunost koncentracije 76
nenormalna mravost 374
nepce, bolesti 335
-, meko 90
-, tvrdo 90
nepana kost 87
neplodni dani 72
Predmetno kazalo
neplodnost 74
neplodnost, neslaganje 74
-, neeljena 74
nepravilno sunanje 140
neprolazno crijevo 346, (PP) 494
nereumatina oboljenja organa si
stema za gibanje 395
nervoza 403
-, uzroci 409
-, lijeenje 410
nervus 105
- facialis - oduzetost 421
- glossopharyngeus 121
nespecifino lijeenje 150, 295
nesredenost karaktera 426
nesvjestica (PP) 494
-, iznenadna (PP) 495
neuralgija 420
- ishijadinog ivca 420
- meurebrenih ivaca 420
- okcipitalna 420
- trigeminusa 420
- trogranog ivca 420
-, zatiljna 420
neuralgija zatiljka 420
neurit 98
neuron 83, 98
neuroza, srana 309
- ila 309
neven 262
nezasiena masna kiselina 116
nikotin 428
nizak krvni tlak 126
noni bolovi ruku 394
noge, stopala 399
-, bose 176
nokti 102
-, krhki 75
noradrenalin 127, 131
nosa 87
nos, crveni (bakreni) 439
-, krvarenje (PP) 492
nosna kost 86, 476
nosnica 92
novoroene 69
-, nakaznost 69
novoroenetova mokraa 71
novorodenetove stolica 71
nona kupelj 158
, hladna 158
, mlaka 158
, topla 158
, vrua 158
njega koe 136
njuh 118
njuni ivac 118
507
obina polijevanja 165
obine kupelji 154
objeenik 490
oblijevanje (polijevanje) 164
oblog od krumpira 190
- od lanenog sjemena 190
- na trbuh 189
- od prosene kae 191
od sira 191
-, donji, odozdo 189
-, gornji, odozgo 188
- od piskavice 191
oblozi 188
-, kaasti 190
-, mali 189
-, vei 188
oboljenje, akutno 148
obrambene tvari 135
obrta 87
ocat 182
oi, ozljede 476
ona jabuica 98
- kupelj 158
- -, hladna 158
, topla 158
one bolesti 440
- upljine 98
oni kapavac (triper)69
- mii 99
odlubljenje mrenice 441
odoljen 262
oduzetost ivca lica 421
odvodnice 93, 109
odvoenje krvi 144
- topline, povoj 177
oedema 360
Oertel, prof. 24
ogrta, panjolski 187, 188
hlaenja tijela (PP) 487
ojalovljenje 73
okcipitalna neuralgija 420
oko 98
-, kurje 400
-, popreni prerez 99
-, strana tijela u njemu (PP) 495
-, uklanjanje stranog tijela (PP)
495
okotavanje srednjeg uha 444
okrugli prozori 100, 120
oksidacija 213
okus 121
okusna kvrica 118
omekanje kostiju 398
onesposobljavanje za oplodnju 72
opasnost po ivot (PP) 455
opasno sunanje 140
openje, prekinuto 72
opekline (PP) 484

- drugog stupnja (PP) 484
- prvog stupnja (PP) 484
- od sunca 140
- treeg stupnja (PP) 484
opijum 430
oplodnja 65
opojne droge 429
opseg, fitoterapija 236
opstipacija (zatvor) 338
oputina 263
orahovo lie 163
organ, Gortijev 100, 120
za ravnoteu 120
-, refleksni 106
organi, prokrvljenost 146
organi sistema za gibanje 104
organi sistema za gibanje, bolesti
385
, oteenja, ozljede 477
, reumatina oboljenja 386
organizam i toplina 144
, reagiranje 144
organi za mokrenje 94
- -, bolesti 359
organizmi s promjenljivom tjeles
nom temperaturom 144
organske bolesti sredinjega iva
nog sistema 415
srca 310
- - ila 310
organ za ravnoteu 99, 100, 120
orgazam 74
orijaki rast 129
osip, mjehurasti (herpes zoster)
417
osjeaj 407
osjetila 96, 98, 118
osjetljivost, poveana 112
- ivca, bolna 420
osjetni ivci 98, 105
osljepljenje 69
osnovna opna 100
ospice 298
osrnica, bolesti 311
-, upala 311
osteomalacija 398
osteomyelitis 397
oit 91
otro polijevanje 173
oticanje zglobova 112
otitis media 443
otoskleroza 444
otrovne tvari, trovanje (PP) 491
otvorene ozljede lubanje (PP) 475
- - mozga (PP) 475
otvrdnue jetre 354
508
ovapnjenje ila 314
ovas (zob) 283
ovisnost o opojnim drogama 429
ovojnice, modane 98
-, tetivne 394, 397
ovsene slama 163, 182
ozebline 439, 486
- drugog stupnja 486
- prvog stupnja 486
- treeg stupnja 486
ozljede 289, 290
- elektrinom strujom (PP) 488
- glave (PP) 475
- kemijske 487
- lica (PP) 475
- lubanje, otvorene (PP) 475
- mozga, otvorene (PP) 475
- od zraenja (PP) 489
- - groma (PP) 489
- oiju (PP) 476
- organa sistema za gibanje (PP)
477
- ploica (kolutova) medu kraljecima 390
- prsnog koa (PP) 476
- trbuha (PP) 477
- uslijed hladnoe (PP) 486
- usta (PP) 475
- vrata (PP) 476
- drijela (PP) 475
oivljavanje 469
Oxyuris vermicularis 349
Predmetno kazalo
i prekomjerni rail 125
parazitizam 104
parkinsonizmi 415
parna kupelj za glavu 193
lice 194
noge 194
ui 194
pama kupelj s parom u mlazu 195
parne komprese 189
- kupelji 192
, druge 196
parodontoza 335
parotitis epidemica 302
pasivno gibanje 203

imuniziranje 112
pasja trakavica 351
paslike 119
patela (iver) 89
patelarni refleks 105
patuljasti rast 124
, hipofizni 129
Pavlov 105
pelagra 223
pelin 265, 337
peludna hunjavica 331
pepeo 164
pepsin 92, 114
periferna labirintna tekuina 100
perilimfa 100
perioda 62
periodina neplodnost ene 72
peristaltika 115
periostitis 398
pacijentova linost 56
padavica 419, (PP) 494
pamenje, poremeaj 76
pertussis 330
pandemija 293
pesari 72
peaj, pee 481
petoprsta 267
pancreatitis 358
- chronica 358
panniculitis 393
pankreas 127
Papavtr somniferum 430

paprena metvica 264
Paracelzus, llieophrastus Bombastus 35
paradoksna pogrena reakcija 147
paralitiki ileus 346
paraliza, djeja 416
-, progresivna 304, 418
paraliza linog ivca 421
paralysis agitans 415
paranoidna shizofrenija 424

paranoja 424
parasimpatiko ivcvljc 107
parathormon 124
paratifus 348
paratireoidne lijezde, neaktivnost
(nefunkcioniranje) 124
pritonzilanii apsces 300

pemiciozna anemija 320
phlebitis 318
Picea excelsa 250
pyelitis 364
pigment 101
pilokamin 119
pijelitis 364
Pimpinella anisum 238

piskavica 267
pitirijaza 435
pityriasis versicolor 435

pjega, slijepa 118
pjegavac 298
pjege, starake 75
placenta 130
plahta, vlana 179
Plantugo lanetolata 280, 328

plazma, krvna 112
pieksus (splet) 98
pleuritis 332
plinski vuac (PP) 458

plin, trovanje (PP) 490
plivanje 200
ploa 91
ploica, kotana navojna 100
ploice, krvne 112
plodna voda 66, 68
plodni dani 72
- mjehur 68
plua, akutne bolesti (PP) 493
pluna arterija 93
- tuberkuloza 304
plune vene 93
pljuvaka 92
pneumonia 330
pocijepana meica 69
poinak kao lijek 205
podagra 379
podbijel 268, 328
podeavanje tjelesne topline 135
podjezina kost 87
podlaktica, prijelom (PP) 480
|xxllaktine kosti 86
podraaj 96
podruja, arterijalna 146
podvez (PP) 460
podvezivanje (PP) 460
podvodna masaa 391
pogrena reakcija 147
, paradoksna 147
pogreno dranje 395
poklopac grkljana 92
pokosnica, masaa 204
-, upala 398
pokrivno tkivo 81, 82
polenska groznica 331
polijevanje cijelog tijela 169
- -, brzo 175
- bedara 167
- -, brzo 174
- donjeg dijela tijela 168
- glave 171
- gornjeg dijela tijela 171
-, izmjenino 172
- koljena 165, 166
- -, brzo 173
- lea 168
- -, brzo 174
- lica 171
- oiju 172
-, otro, brzo 173
- prsa 170
- ruku 170
- uiju 172
- zatiljka, vrue 172
poliomyelitis 416
polyneuritis 421
polisaharidi 220
Predmetno kazalo
509
poloaj, boni (PP) 465

poloaji unesreenog (PP) 463-465
polucija 63
polukruni kanali 100
polukupelj 156
-, hladna 156
-, mlaka 156
-, s rastuom temperaturom vode
161
-, topla 156
-, vrua 156
poluishranjenost 223
Polygonum aviculare 263
polyneuritis 421
poljska preslica 269

pomanjkanje krvnih ploica 323
- vitamina 223
pomicanje
unesreenog
467-469
pomo, prva (PP) 455
poplunica 93, 108
-, upala 330
porebrica 93, 108
-, upala 330
(PP)
poremeaj mjesenog pranja 448

poremeaji psihike ravnotee 405
- izmjene tvari 370
- iz svijesti 408
- metabolizma 370
- pamenja 76
-, ivano-psihiki 403
poremeeno zgruavanje krvi 323
porodica 72
- i brak 72
- broj djece 72
poroaj 68
-, iznenadan (PP) 492
poroajna padavica 67
poroajni put 68
portna vena 92, 109
posebna kupahta 150
- krvarenja (PP) 492
posebne kupelji 150
pospjeivanje razvoja 61
posteljica 130
Potentilla anserina 274

Potentilla tormentilla 267
potitenost 407
potkoljenica 87, 89

potkoni ir u slunom hodniku
443
potkono tkivo 101
- -, upala 391
potpuni povoj 187
potres mozga (PP) 475
poveana kifoza 395
- kiselost eluanog soka 337

- lordoza 395
- osjetljivost 112
- titnjaa 122
poveanje prostate 368
poveanje topline, povoj 178
povien krvni tlak 316
povijanje, tehnika 179
povijanje, troetvrtinsko 187
povoj 177
-,
-,
-,
-,
-,
-,
-,
-,
dodatni 181
donji 187
hladni 177, 178
kratki 187
mlaki 178
potpuni 187
topli 178
vrui 179
- na cijelu nogu 184

glavu 185
krsni predio 186
listove 184
nogu do koljena 184
prsa 185
- - ruku 183
stopalo 184
- - aku 183
- - vrat 185
, postupak 181
-, priprema 179
, trajanje 177
-, veliina 180
povoj srednje veliine 185
povoji, mali 183
-, srednji 185
-, veliki 187
-, dodaci od ljekovitog bilja 182
-, vrste 179
pranje, mjeseno 62, 448
, preobilno 449
prava punokrvnost 321
- rebra 87
pravila primjene knajpovske kure
151
pravilna hrana 230
pranjenje dojki 70
prednja komora one jabuice 99
predodba, prisilna 407
prehlada 324
prehrambeni instinkt 117
prehrana, aktivnost organizma
213
-, dojenetova 70
- i bjelanevine 230
- 15 preporuka 231
-, preporuke 229
-, punovrijedna 214
-, suvremena 209
-, zdrava 209
prehrana dojenadi 70
prekinut snoaj 72
prekiseo eluani sok 337
prekomjerna aktivnost guterae
127
- znojenje 438
prema naprijed ugnuta lea 395
prenoenje uzbuenja 105
preobilje krvi 145
- krvnih ploica 323
preobilna menstruacija 449
preosjetljivost 112
- mokranog mjehura 367
preponska kost 88
preponski kanal 96
prerez koe 102
preslica 163, 182, 269
Presthnager, Benno 26
pretjerana dijeta 124
pretklijetka, srana 93
pretpubertet 63
prevelika aktivnost nadbubrenih
lijezda 126
prezervativ 72
Priessnitz Vinzenz 38
prijelom bedrene kosti (PP) 482
- donje eljusti (PP) 476
- gornje eljusti (PP) 476
- kljunjae (PP) 479
- koljenskog zgloba (PP) 482
- kosu (PP) 478
- koica u glenju (PP) 484
- kraljeaka (PP) 478
- lakta (PP) 480
- nadlaktice (PP) 479
- pea (PP) 480
- podlaktice (PP) 480
- potkoljenice (PP) 482
- prsnih kraljeaka (PP) 479
- prstiju na nogama (PP) 484
- prstiju na ruci (PP) 480
- rebara (PP) 479
- slabinskih kraljeaka (PP) 479
- stopala (PP) 484
- trtine kosti (PP) 479
-
ukruivanje (PP) 482

vrata bedrene kosti (PP) 482
vratnih kraljeaka (PP) 478
zdjelice (PP) 479
zapea (PP) 480
prijevoz (PP) 465

prilagoenje 101, 118
primalac, univerzalni 113
primarna mokraa 117
primjerena prehrana 209
510
prisilne radnje 407
- predodbe 407
privjesak, modani 97
probava 1 1 4
, brzina 1 1 4
probavljivost namirnica 233
probavni aparat 90
- organi 90
- -, bolesti 334
- kanal 91
- trakt 91
produkti izmjene tvari 2 1 3
progesteron 130
produljena hrptena modina 96,
97
produljeno polijevanje ruku 170
prognatija 91
progresivna paraliza 304, 418
prokrvljenost organa 145
proljev zbog straha 1 1 5
promjene aktivnosti 76
- izmjene tvari 76
- ila 76
promjena |x>loaja maternice 446
propadanje kroz led 489
prorez dunika 471
prosena kaa, oblozi 191
prostata 95, 96
-, poveanje 368
- , rak 77
-, upala 369
prostatitis 369
proirene ile 317
proirenje bronhija 329
proteza, unutarnja 390
protrombin 1 1 3
protutijela 112
provodnike pruge 97
provodnost, toplinska 143
prozor, okrugli 100, 120
prsna kost 84, 85
prsne lijezde 62
prsni ko 85, 87
- -, ozlijeen (PP) 476
prsni limfovod 94
prsti na nogama, prijelom 484
- - ruci, - 480
prugasti miii 84, 385
pruge, provodnike 97
Prunus spinas a 280

prutasta trakavica 351
prva pomo (PP) 455
- -, zadaci (PP) 455
psiha 422
- , to je 434
psihika ravnotea, poremeaji
405, 434
- lijeenje 410, 422
Predmetno kazalo
- propadanje linosti 4 3 1
- starost 78
- ivot 405
psihike bolesti 422
psihijatrija 422
psihoanaliza 4 1 2
psihopatija 426
psihosomatika 55, 80
psihoterapija 54, 4 2 2
psoriasis 438
psorijaza 438
psychopathia 426
ptijalin 1 1 4
pubertet 64
Pulmonaria officinalis 268

puis, mjerenje 456
punokrvnost 321
-, lana 321
punovrijedna hrana 214
punovrijedne namirnice 220
pupila 99, 1 1 9
pupilarni refleks (PP) 456
pupkovina 69
putovi, dini 92
pu 100
pylorus 91
radijus (bica) 85, 86
rahitis 223, 398
rak na crijevima 345
elucu 345
prostate 74
rameni obru 88
rameno-nadlaktini sindrom 393
rane 457
reaktivna hiperemija 145, 148

rebra, prava 87
Recklinghausenova bolest 125
refleks, koljenski 105
-, patelarni 105
-, pupilarni 473
-, uvjetni 105
refleksni organ 106
rehabilitacija 56
-, medicinska 150
Reile, Bonifacije 26
Reissnerova membrana 100
renalna hipertonija 360
resice jajovoda 65
resorpcija hrane 2 1 2
reumatina groznica 387
reumatina oboljenja organa siste
ma za gibanje 386
reumatizam, degenerativni 389
- mekih tkiva 3 9 1
-, miini 391
-, upalni 387
rezervne masti 1 1 5
Rhesus 1 1 3
rhesus faktor (Rh) 1 1 3
RH faktor 1 1 3
Rhoeder, H. 40
riblja trakavica 351
Rikli, A. 40
ritam srca 109
rodnica 95, %
-, krvarenje (PP) 492
Rosa canina 276
Rapbanus sativus 270
rosa, hodanje po 176
rascjep linosti 424

rask reeno stopalo 399
raspoloenja 426
raspored krvi 145
rast, orijaki 130
Rautekov zahvat (PP) 463, (PP)
464
rauvolfija 249
Rosmarinus officinalis 271
Rauwolf 249
ravni tabani 399
razgralivanje tvari 2 1 3
razmnoavanje virusa 290
razni stimulansi 4 3 1
razvoj, ubrzavanje 60
razvojne godine 61
Raynaudova bolest 310
reagiranje organizma 144
reakcija, venozna 147
-, arterijalna 147
-, istosmislena 146
reakcije, konsenzualne 145
-, pogrene 147
reakcijska sposobnost 149
rotkva, crna 270

ronica 99, 1 1 8
-, bolesti 440
, upala 440
rubac, potporni (PP) 481
-, trokutasti (PP) 458, (PP) 480
rubeola 297
ruski aj, crni 427
, zeleni 427
Ruta graveolens 271

rutvica 2 7 1
rumarin 2 7 1
SAFARI tubus 4 7 1 , (PP) 472
Salvia officinalis 2 5 1
Sambucus ebulus 237
samoglasnik 1 2 1
sandale, knajpovske 400
sauna 196
savijena leda 395
scabies 435
Scheuermannova bolest 3%
Schlickcysen, G. 42
Predmetno kazalo
Schmidt, dr med. 25
Schctnenberger, F. 43
Schroth, Johann 40
Schultz, prof, dr med. J. II. 45
Schweninger, F.. 42
sclerosis multiplex 420

seboreja 437
seborrboea 437
Seidler, E. 53
senzibilizacija 112
senzibilni ivci 98, 105
serijsko kvaenje 151
serum 1 1 2
serumski hepatitis 353
serumsko oboljenje 112
Servet 109
shizofrenija 424
-, paranoidna 425
sifilis 305, 418
sikoza 4 3 6
Simondsova bolest 129
simbioza 104, 115
simpatiko ivevlje 107
sindrom, nefrozni 363
, rameno-nadlaktini 393
sinovijalna ovojnica 89
sinteza tvari 2 1 2
sinusi 90
, eoni 92
-, oboljenje 326
sinusitis 326
sistola 109
sistolini krvni tlak 110
sitasta kost 87
siva mrena 442
siva tvar 97
sjedna kost 88
sjemena stanica 65
sjemenovod 96
skelet 84, 85
-, dijelovi 86
skeletni miii 90, 385
skleroza, cerebralna 315
-, modana 315
-, multipla 420
skolioza 395
skorbut 2 2 3
skvreni bubrezi 364
slabinsko ivevlje 97
slabljenje, mravljenje 374
slabokrvnost, malokrvnost 320
slabost mokranog mjehura 367
- sranog miia 3 1 2
slab tek (nejenost) 336
slaboumnost 1 2 1
slama, zobena 163
slano 1 2 1
slatko 1 2 1
slezena 94
slijepa pjega 118
slijepo crijevo 91
, upala 347
sljez 273
sluh 120
slune koice 87
sluni hodnik, ekcemi 443
- -, strana tijela 443, (PP) 4%
sluni ivac 99, 100
sluzi u vreica 3 9 1
, upala 394
sljepoa za boje 1 1 9
sljez, bijeli 273
-, crni 279, 328
smijanje 108
smreka 250
smrekin ekstrakt 163
smrtna opasnost (PP) 455
snien krvni tlak 316
socijalna zatita 52
sol, kuhinjska 164
solna kiselina 1 1 4
sopran 121
spaavanje (PP) 463
spavanje 205
spazam, arterijalni 147
spazmatini bronhitis 332
sperma 65
spolna aktivnost 72
- bolest, etvrta 304
- zrelost 130
spolne bolesti 303
- lijezde 130
, sazrijevanje 60
spolni hormon 125
- nagon 72
- organi 96
spolno udo 95, 96
- zbliavanje 72
spolovila 95
spondilartroza 389
spondiloza 389
sporovi, generacijski 64
s|rt 199
- u slobodno vrijeme 202
-, zimski 201
sposobnost reagiranja 149
spreavanje zaea 71, 72
spuvasto tijelo 95, 96
srce 93, 109
-, akutne bolesti (PP) 494
-, kapacitet 109
-, masaa (PP) 455
-, masiranje (PP) 473, 474
-, prostornina 109
-, ritmiko gibanje 109
-, zapremina 109
-, zastoj (PP) 473

srana pretklijetka 93
- klijetka 93
- mana 139
- neuroza 309
srane bolesti, funkcionalne 309
, organske 310
srani infarkt (PP) 312, 493
bolesnik, sunanje 139
- mii, slabost 312
- otkucaji 109
- zalisci 93
sranik 274
srebro-nitrat 68
sredinji ivani sistem 402
sredinje ivevlje 402
, organske bolesti 415
sredita, ivana 105
srednje uho 99, 100
- -, upala 443, 444
srednji reanj hipofize 129
sredstva za uivanje 427
stabiliziranje lijekova 235
staklovina 99
stalni zubi 91
stambena pitanja 206
standardiziranje lijekova 235
stanica 102
stanovanje 206
stanino disanje 107
staraka koa 75
starake bolesti 76
bradavice 75
- pjege 75
- tegobe 76
staraki problemi 74
starenje 75
starost 74
-, bioloka 74
-, dijeta 79
-, fitoterapija 79
-, gibanje 79
, kalendarska 74
-, krvni optok 78
-, kure kupeljima 78
- organizma 74
, promjene 78
-, psiha 78
-, psihosomatika 80
-, ivotna 74
sterilizacija 73
sterilna gaza (PP) 457
sterilni zavoj (PP) 457
stea 274
stidna kost 88
stidni breuljak 95
stimulansi, razni 431
stolica novoroeneta 71
512
Predmetno kazalo
stolisnik 275
al, trokutasti 186

sarenica 99, 1 1 9
arlah 297
av, kotani 86
eer, groani 2 1 9
-, voni 2 1 9
eeri, jednostavni 2 1 9
eerna bolest 375
ipak 2 7 6
kopljenje 73
stomatitis aphtosa 301

stopalo 85
-, deformacije 400
-, izvrnuto 399
-, oboljenja 399
-, raskreeno 3 9 9
-, ravni tabani 399
-, sputeno 399
-, uvrnuto 400
-, znojenje 400
krob, ivotinjskog porijekla 220

ok 461
strana tijela u crijevima (PP) 496

duniku (PP) 496
koi (PP) 495
nosu (PP) 496
oku (PP) 495, 496
slunom hodniku (PP)
496
drijelu (PP) 496
elucu (PP) 496
st remen 100
stupanj izmjene tvari 2 1 2
stupnjevanje podraaja 146
stvari i tvari 55
sugestija 51, 4 1 2
suglasnici 121
suha plahta 179
suha tkanina 179
suhi vrui zamotaji 192
suho platno 179
sujedice 438
sukobi, generacijski 64
sunce i zrak 137
sunana kupelj 139
sunane opekline 140
sunanica 486
sunanje 139
-, nepravilno 140
, opasno 140
-, ulje 140
srani bolesnik 1 4 1
, tehnika 1 4 1
surutka 164
suica hrptene modine 4 1 8
suvremena prehrana 2 1 0
suzna kost 87
suzne lijezde 99
suenjc ila 145
sve ili nita, zakon srca 1 1 0
sveza, hrskavina 86
sveze, trane (prune) 86
svijest 408
- poremeaji
408
svrab 435
afran 2 1 7
aka 85
porijeklom
iz
-,
anali lak t i n i
112
-, hipoglikemiki 128, 377

panjolski ogrta 188
tapii 1 1 8
titnjaa 122
-, hormoni 122
-, nedovoljno aktivna 123
-, nedovoljno razvijena 123
-, prekomjerno aktivna 122
uga 435
uljevi 3 1 8
umska jagoda 277
um u uima 444
uplje vene 94
upljina, usna 90
upljine oko nosa 92
tabes dorsalis 304, 4 1 8

tableta 73
-, antibaby 73
-, mini 73
Taenia saginata 351

tanko crijevo 91
Taraxacum officinale 260

tegobe, starake 76
tehnika povijanja 179
- sunanja 141
- zrane kupelji 138
temperatura, bazalna 72
- koe 144
temperirane kupelji 155
tendovaginitis 394
teniski lakat 394
tenor 1 2 1
teobromin 428
nje
terapija ljekovitim biljem, blaga

(mite) 236
, jaka (forte) 236
testis 96
teko disanje (PP) 493
tetanus 4 1 7 , 458
tetivne ovojnice 400, 404
teina djeteta 71
Thymus vulgaris 278, 328

typhus abdominalis 347
typhus exantbtmaticus 298
tifus 347
Tilia cordata 260

- platyphyllos 260
timijan 278, 328
timus 127, 129
tiouracil 124
tioureja 124
tireotoksikoza 122
tiroksin 122
tjelesna toplina 135
tjelesne vjebe 199
tjeleca, bubrena 95
tjemena kost 86
tkiva 83
tkivo, pokrivno 83, 84
-, miino 83, 84
- organa 84
-, vezivno 83, 84
-, ivano 83
-, ljezdano 84
tlak, hidrostatiki 144
-, krvni 75, 110, 316
tok izmjene tvari 2 1 1
toksini 112
ton, jaina 120
tonovi, usklaeni 120
tonzilarni apsces 300
tonsillitis chronica 301

topla kupelj cijelog tijela 155
- - za noge 158
oi 158
ruke 158
- polukupelj 156
tople kupelji 155
toplina 143
- i organizam 144
-, tjelesna 135
toplinska provodnost 143
topli povoj 178
toplokrvni organizmi 144
toplotni udar 486
trane sveze (prune) 86
traheotomija 4 7 1
trajanje povoja 177
trakavica 350
-, uska 351
-, pasja 3 5 1
, prutasta 351
-, riblja 351
trakt, probavni 91
trandovilje 278, 328
trbuh, akutna oboljenja 494
-, ozljede 4 7 7
trbuni mii 68
tranje po rosi 176
trening, autogeni 4 1 3
trenirane (ojaane) ile 148
Predmetno kazalo
treniranje 149, 199
trepavice 98
Trichinella spiralis 350

trigeminus, neuralgija 420
/ rigonella foenum graecum 267

trihina 350
trihofitija 436
trim 202
trine od sijena 164, 182, 279
triper 303
trljanje 203
tmina 280
troetvrtinske kupelji 156
troetvrtinsko povijanje 187
trograni ivac 97
trokutasti rubac 185, 186, (PP)
458
trombociti 112
trombocitopenija 323
trombocitoza 323
trombopenija 323
tromjesena injekcija 73
trovanje 490
- krvi 302
- mokraom 361
- plinom 490
ugljinim dioksidom 491
monoksidom 491
trputac 280
trtica, prijelomi 479
trudnica, promjene u tijelu 67
trudnoa 67
trudovi 68, 492
tuberkuloza koljenskog zgloba 397
-, kotana 396
- kraljeaka 3%
-, pluna 304
- tetivnih ovojnica 397
- zgloba kuka 397
-, zglobna 396
tubus, SAFARI 4 7 1
tumori, dobroudni 447
-, zloudni 447
na maternici 447
tupoglavac 124
tursko sedlo 87
Tussilago farfara 268
tvari, esencijalne 214, 2 3 1
-, hranjive 2 1 5
- koje razgrauju 2 1 3
-, mineralne 112, 225
-, sinteza 2 1 2
-, izmjena 1 1 4
za organizam 1 1 4
tvrda gua 124
ubodi kukaca 459
uinak knajpovske kure 150
udarci 457
ulaga za ruku (PP) 481
ugljini dioksid 490
- -, trovanje (PP) 491
- monoksid (PP) 490
- -, trovanje (PP) 491
ugljikohidrati 2 1 9
ugnuta lea 395
, prema naprijed 395
uho 100
-, umovi 444
ujed zmije 459
uklanjanje spolnih lijezda 131
ukruenost ramena, bolna 393
ulcus cruris 318

- duodeni 343
- molle 304
ventriculi 343
ulkus na dvanaesniku 343
ulozi 379
ultrazvuk 120
ulja 2 1 7
ulje za kou 142
umjetna hrana 68
, dojene 68
umjetno disanje (PP) 455, 470
, usta na usta (PP) 470
univerzalni davalac 1 1 3
- primalac 1 1 3
unutranja labirintna tekuina 100
- proteza 390
unutranje disanje 107
- uho 100
, okotavanje 444
upala arterija 3 1 6
- bubrega, akutna 361
, kronina 362
- bubrene zdjelice 364
- debelog crijeva 346
- dunika 328
- grkljana 327
- guterae 358
- jajnika 447
- jajovoda 446
- jetre, virusna 353
- kotane modine 397
- krajnika 300
, akutna 300
, kronina 301
- maternice 446
- masnog tkiva 393
upala mokranog mjehura 367
upala mozga 415
, epidemijska 415
- modane opne 416
- osrnice 3 1 1
- plua 330
- pokosnice 398
porebrice 332
potkonog tkiva 393
prostate 369
ronice 440
slijepog crijeva 347
sluzne vreice 394
srednjeg uha 443
arenice 441
tetivnih ovojnica 394
usta, gljivina 302
s mjehuriima 301
- vena 3 1 8
- vezivnog tkiva 393
- vidnog ivca 441
- vie ivaca 421
- zubnog leita 334
/ilince 441
- unih vodova, uovoda 356
- unog mjehura 356
, kronina 356
upale crijeva 348
upalna utica 353
upalni reumatizam 387
uremija 361
usisavanje, ritam 67
uska trakavica 351
usklaeni (sliveni) tonovi 120
usmina 101, 102
usmjereni enzimi 2 1 3
usna upljina 92
- -, bolesti 334
usta, ozljede 475
ue maternice 96
usna koljka 100
usne bolesti 443
utapanje 4 8 9
utrljavanjc u kou 142
utroba 90
utvrivanje pulsa (PP) 456
uvarci od ljekovitog bilja, povoji
182
uvjetni refleks 105
uvrnuto stopalo 400
uzgon vode 143
uzroci bolesti 2 8 9
- nervoze 409
uzronici bolesti 292
Vactinium myrtillus 2 4 0
vagus 97
Valeriana officinalis 262

vanjski sluni hodnik 100
vanjsko disanje 107
vanjsko uho 100
varicella 298
varices 3 1 7
varielc 298
varikoziteti 317
514
variola major 298
- minor 298
- vera 298
vazomotorni ivci 1 1 1
vei oblozi 188
vegetativna distonija 432
vegetativno ivevlje 106, 432
veliina povoja 180
velika stidna usna 95
velike boginje 298
veliki krvni optok 93, 106
- mozak 106
- potporni rubac 480
- povoji 187
vena, jugularna 94
-, pluna 93
-, portalna 92, 109
-, uplja 93
vene 93, 108
-, bolesti 3 1 7
-, upala 3 1 8
venozna reakcija 147
ventrikul 97
-, modani 96
Verbascum thapsijorme 244

vezivno tkivo 83, 84
vibracija 203
vid 1 1 8
vidac 2 8 1
vidni ivac 98, 99
, upala 441
vijuga, modana 97
Viola odorata 260

Virchow 47
virucidi 2 3 1
virulencija klica 292
virusna upala jetre 353
Viscum album 249

visee grudi 68
vitamini 1 1 4
- i namirnice 224
-, pomanjkanje 223
vjede 98
vjebanje 199
vjebe, tjelesne 199
vlakna, fibrinska 112
vlasi 1 0 1
vlani liaj 436
vlano platno 179
voni eer 2 1 9
voda 114, 1 3 1
-, hodanje po vodi 176
-, lijeenje njome 143
vodni uzgon 143
vodopija 282
vokali 1 2 1
voljna gibanja 83
Predmetno kazalo
vrat, ozljede (PP) 476
- bedrene kosti 89
, prijelom 482
- maternice 96
vratar 91
vratni kraljeci, prijelomi 478
vratno ivevlje 97
vreica s trinama od sijena 1 9 1
vrua kupelj cijelog tijela 156
- kupelj u sjedeem poloaju 157
- kupelj za noge 156
- kupelj za ruke 158
- polukupelj 156
vrue ku|x.-lji 155
- polijevanje zatiljka 172
vrui povoj 179
vruica (PP) 495
vuac, plinski 458
vunaste dlaice 100
vunena deka 179
Werlhotska bolest 323
Wetterstrand, (). 45
zaee, spreavanje 72
zaepljenje lojnica 437
zadaci prve pomoi 455
zagaene namirnice 228
zaguenie 490
zahvat, Rautekuv 463, 464
zajednitvo 1 1 5
zakasnjelo mjeseno pranje 448
zakon sve ili nita 1 1 0
zalisci, srani 93
^
zametak, prehrana 66
zamotaji 191
zapee, prijelomi 480
zapremina srca 109
zaraze, opasne 458
zarazna utica 353, 354
zarazne bolesti 292, 296
zasipanje 490
zastoj srca 473
zatitna guma 72
zatitne namirnice 231
zatiljna kost 86
zatiljni otvor 87
zatvor 338
zaustavljanje krvarenje 459
zavijanje trokutastog rupca 458
zavoji, sterilni 457
zdjelica 85, 88
-, muka 89
-, prijelom 479
-, enska 89
zdjeline kosti 88
zdrava prehrana 209
- starost 79
zelena mrena 4 4 2
zglob kuka, tuberkuloza 397
zglobna ahura 89
- tekuina 90
- tuberkuloza 3 % , 397
zglobne glavice 89
- aice 89
zglobni reumatizam, kronini 388
zglobovi 89
-, gibljivost 90
-, oticanje 112
zgrudnjavanje crvenih krvnih zr
naca 1 1 3
zgruavanje krvi 1 1 3
zgruavanje krvi, poremeeno 323
zijevanje 108
zimski sport 2 0 1
zjenica 99, 1 1 9
zlatna ila 318
zloudni tumori 447
zmijski ujed (PP) 459
znaci bolesti 293
znojenje nogu 400
-, povoj 177
-, prekomjerno 438
znojne lijezde 1 0 1
zob 283
zobena slama 163, 182
zoster 4 1 7
zraenje, ozljede (PP) 489
zrana kupelj, tehnika 1 J 8
zrak, atmosferski 108
- i sunce 137
-, izdahnuti 108
-, udahnuti 108
zrelost, spolna 130
zub, kruna 91
- mudrosti 91
zubi, gnjilost 334
-, graa 90
, mlijeni 91
-, stalni 91
-, vrste 91
zubna pulpa, upala 91
zubno leite, upala 334
zvuk, infra 120
-, ultra 120
drijelo 90, 91, 92
-, bolesti 299
-, ozljede (PP) 475
eluani katar 341
eluani sok, prekiseo 337
eluanog soka ima premalo 338
- nema 338
eluano ue 91
eludac 90
Predmetno kazalo
eludac, bolesti 335
eludac, rak 345
-, ir 3 4 3
-, ivane smetnje 335
enske bolesti 445
- gonade 130
- spolne lijezde 130
enski spolni organi 96
ile 93
-, bolesti 314
-, -, funkcionalne 309
-, limfne 94
-, neuroza 309
-, organske bolesti 3 1 0
-, ovapnjenje 314
-, proirene 317
-, suenje 147
, treniranje 145
ila, zlatna 318
ilnica 99
-, bolesti 441
-, upala 441
ilni ivci 1 1 1
ivac 83, 105
ivac, bolna osjetljivost 420
-, ishijadini 97
, kimene modine 98
- lica, oduzetost 421
-, lutalac 97
515
-, njuni 1 2 1
-, sluni 100
-, spinalni 98
-, trograni 97
-, vagus 97
-, upala 420
ivci, izvrni 105
, motorni 105
-, modani 97
-, osjetni 105
-, vazomotorni 1 1 1
-, ilni 1 1 1
-, upala vie ivaca 421
ivana sredita 105
- vlakna 83, 84
ivane stanice 83, 84
ivani vorovi 98
ivani spletovi 98
ivano-psihiki poremeaji 403
ivano tkivo 83
ivevlje (ivani sistem) %
-, animalno 106
-, autonomno 106, 432
-, parasimpatiko 107
-, samoupravno 106
-, simpatiko 107
-, slabinsko 97
-, sredinje 402
-, vegetativno 432
-, vratno 97
ivot, psihiki 405

ivotna starost 72
ivotni vrhunac 61
lijezde, hormonske 433
-, inkretornc 433
-, lojnice 101, 102
, Meibomove 98
-, prsne 59
- s unutranjim izluivanjem
122, 4 3 3
-, znojnice 101
ljezdano tkivo 84
u 1 1 5
une kolike (PP) 494
uni kamenci 357
uni mjehur, bolesti 352
, upala 356
uni vodovi, bolesti 355
, upala 356
ulj 400, 459
uta atrofija jetre 354
utica 352
-, kataralna 353
-, upalna 353
-, zarazna 353, 354
ukasti :scjedak 445
uto ticiece 71
vakanje 1 1 4
X kromosom 103

Veliki Kneipp-Ov Prirucnik (Ucenje o Zdravom Zivotu I Prirodnom Lijecenju)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Veliki Kneipp-Ov Prirucnik (Ucenje o Zdravom Zivotu I Prirodnom Lijecenju)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PREDGOVOR

Razvoj i pregled 31 Znanstveni

pija 54 Ponovno ukljuivanje

Mladost i zrelost 60 Vrhunac i

Oko 98 Uho 99 Koa 101 Dru

Tkiva 83 Pokrivno tkivo (epitel)

Crvena krvna zrnca 1 1 1 - Bijela kr

Izmjena tvari 115- iMineralne tvari

titnjaa 122 Paratireoidne lijez

Mogunosti i sredstva za aktivno

Knajpovsko lijeenje vodom

Kako reagira organizam?

Obine kupelji 154 Hladne kupe

Hodanje bosim nogama, tranje po

Trajanje povoja 177 Mlaki povoj

Obina polijevanja 165 Polijeva

polijevanje cijelog tijela 175 Brzo

Trine od sijena 163 Ovsena sla

Kvaenje cijelog tijela 152 Djelo

Kupelj cijelog tijela 155 Djelo

Vei oblozi 188 Mali oblozi 189

Parna kupelj za glavu 193 Parna

Aktivno i pasivno gibanje

Aktivno gibanje fiskultura

Poinak i spavanje kao lijek

Sebastian Kneipp i unapreenje

Tok izmjene tvari i ovisnost orga

Prehrana i osnovna aktivnost or

Hranjivi sastojci u hrani

Bjelanevine 215 Masti 217

Akutne zarazne bolesti usta i dri

Zakonske odredbe o dunosti pri

Bolesti srca i krvnog optoka

Organske bolesti srca i ila

Bolesti sranih zalistaka 310 Sla

Peludna hunjavica 331 Bronhijal

Gnjilost zuba 334 Upala zubnog

Prehlada 324 Katar 325 Hunjavica 325 Kronina hunjavica 326

Bolesti usne upljine

Ovapnjenje ila 314 Krvni tlak

Bolesti organa za disanje

Bolesti probavnih organa

Anemija 320 Perniciozna anemija

Alergijske bolesti organa za disanje

Srana neuroza 309 Funkcional

Ope zarazne bolesti bez karakte

Gonoreja 303 Sifilis 303 Meki

Pelin 265 Petoprsta 267 Piska

Difterija 299 Upala krajnika 300

beola) 297 arlah 297 Pjegavac

ivane smetnje eluca i crijeva

pepsina 338 Zatvor 338 Vrenje

eluani katar 341 Crijevni katar

Tifus 347 Paratifus 348 Upale

Gojaznost 371 Gojaznost uslijed

Bolesti jetre i unog mjehura

Upalna utica 353 Virusna upala

Upala unog mjehura i unih

Reumatina groznica 387 Kro

Znojenje nogu 400 ulj (kurje

Zarazno upalne bolesti ivevlja

Upala mozga 415 Parkinsonizmi

Kap 418 Padavica 419 Horeja