E.

Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

ENVER LJUBOVI

SENJSKI USKOCI I PLEMII OLII I NJIHOVI GRBOVI

Enver Ljubovi
Vladimira opia 1
HR 53270 Senj

929.52 oli
929. 642 oli
Prethodno priopenje
Ur.: 2006-12-28

Autor u prilogu opisuje viestoljetnu povijest i donosi nekoliko grbova s opisom

uskoko-plemike obitelji oli, koja se u povijesnim dokumentima javlja u razliitim
oblicima prezimena: Chiolich, Csollich i oli.
Obitelj vodi podrijetlo iz Hercegovine, a nakon pada Hercegovine pod
Osmanlije doselili su se u Dubrovnik tijekom 15. st. te su pripadali mletakom
plemstvu.
U 16. st. doselili su se u Senj, a ve 1585. godine dobivaju senjsko plemstvo i
postaju utjecajni graani Senja. U Senju su imali veliku obiteljsku kuu u kojoj je
dugo godina bila slavna senjska gimnazija.
Kralj Josip I. u Beu 31. prosinca 1706. dodijeljuje ugarsko plemstvo i grb
graaninu senjskom i gradskom sucu Andriji oliu. Godine 1721. Andrija je dobio i
kranjsko plemstvo. U stale ugarskog plemstva bio je 1753. primljen i senjski biskup
Juraj Vuk oli s pridjevkom "de Lwenberg", a iste godine je stekao i ugarski
barunat, koji je potvren na Hrvatskom saboru.
Postoje dvije grane ove obitelji: senjska, koja je starija i slavonska koja je
mlaa, a pretpostavlja se da se jedan ogranak ove obitelji odselio iz Senja u Slavoniju.
Iz senjske grane obitelji najpoznatiji su bili, senjsko-modruki biskup Juraj Vuk
oli "de Lwenberg" (1699. 1764.), Maksimilijan oli (1749. 1818.), doktor
teologije i filozofije i zastupnik grada Senja na saboru u Pounu (Bratislava) te senjski
arhiakon Ivan Franjo oli. Poznat je i asnik Karlo Nikola oli, vitez, asnik i
vojni graditelj (roen u Brinju 1784., a umro je u Senju 1850. godine).
Od slavonskih olia koji su se istaknuli kao asnici najpoznatiji je bio barun i
feldmaral austrijske vojske Marko Csollich (1766. 1844.), sudionik mnogih bitaka
na europskim bojitima te Pavao Csollich (1768. 1838.), general, podmaral i
zapovjednik u Velikom Varadinu.
Kljune rijei: Plemika obitelj oli, heraldika

79

E. Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

OBITELJSKI GRBOVI OLIA

Sl. 1. Plemiki grb olia (Chiolicha)
iz 1706.

OPIS GRBA
tit: U dnu plavoga tita na zelenom polju stoje dva uspravna zlatna lava
okrenuta jedan prema drugome, a zajedno prednjim apama dre buzdovan.
Nakit: Iznad tita, kao ukras, izlaze dvije okrunjene kacige s lavovima
koji su okrenuti jedan prema drugom, a u lijevoj api dre sablju krivoiju.
Plat: Zlatno plav i crveno srebrn.
Senjski gradski sudac Andrija oli i njegov brat, kanonik Antun, stjeu
patricijat grada Senja 5. svibnja 1585. godine za vrijeme vladavine austrijskog
cara Rudolfa II.
Kralj Josip I. u Beu je 31. prosinca 1706. podijelio Andriji oliu,
graaninu grada Senja, povelju o dodjeli ugarskog plemstva i grba, a 11. veljae
1721. godine Andrija stjee i kranjsko plemstvo. 1
U stale ugarskog plemstva primljen je 17. rujna 1753 senjski biskup
Juraj Vuk oli s pridjevkom "de Lwensperg" ili "Lwenberg". Iste je godine
stekao i ugarski barunat koji je potvren u Hrvatskom saboru 1753. 2

1
E. LJUBOVI, 1998, 57-60; I. BOJNII, 1899, 31, T. 23.
2
I. BOJNII, 1899, 31, T. 23.

80

E. Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Sl. 2. Barunski
(Csiollicha)

grb

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

olia

OPIS GRBA
Barunski grb: tit je vodoravno razdijeljen u crveno i zlatno polje; gore
okomito je razdijeljen na dva dijela, u srednjem srebrnom polju modra greda sa
srebrnim polumjesecom okrenutim prema vrhu tita, na polumjesec je upravljena
zlatna strjelica koju sa svake strane prati jedna esterokraka zlatna zvijezda; dolje
po zelenom tlu koraa crveni lav.
Nakit: Kaciga s krunom na kojoj je izmeu dva nojeva pera crveno nojevo
pero.
Plat: Crveno zlatan.
Barunat koji je dobio biskup senjsko-modruki nije prenesen na ostale
lanove obitelji, iako je meu njima bilo vie istaknutih asnika, crkvenih
velikodostojnika i poznatih politiara.
Proirenje grba i podjela titule "plemeniti "Lwenberg" ili "Lwenspergh"
9. listopada 1731. dobili su graani grada Senja: Juraj - Vuk (Wolfgang), Matija i
Ivan.
Plemstvo je podijelio i austrijski car Franjo I. u Beu 15. rujna 1810.
Marku Csollichu (1766. 1844.), pukovniku austrijske vojske koji je ve nosio
viteko odlije Reda Marije Terezije. Dobio je 21. srpnja 1820. i ugarski
indigenat, a 1810 barunski naslov i potvrdu starog plemstva. 3

3
I. BOJNII, 1899, 31, T. 23; E. LJUBOVI, 1998, 57-60.

81

E. Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

Sl. 3. Obiteljski grb olia iz 1731.

OPIS GRBA
tit podijeljen na etiri polja u plavo i crveno: u 1. i 4. polju po jedan
unutra okrenut zlatni dvorepi lav, koji u lijevoj ruci dri ma i ipku za
obranu, a na nju je nabodena Turinova glava; drugi lav u desnoj ruci dri
buzdovan; u 3. polju konjanik s kacigom i maem; u 4. polju tri srebrna
novia.
Iznad tita kao ukras i nakit dvije kacige iz kojih izrastaju lavovi isti
kao u 1. i 4. polju tita. 4
PODRIJETLO, POVIJEST I NAJISTAKNUTIJI LANOVI OBITELJI
Prezime oli izvodimo iz turske rijei colak "koji je kljast, sakat u
ruku" ili " jednoruk". Ova rije je u srodstvu s turcizmom kolak (od turske
rijei kol "ruka", tj. "ovjek kojemu je odstranjen neki organ"). 5

4
Novac, zlatni ili srebrni, prikazan je u grbovima nalik na okrugle metalne plohe. Rijedak
je u naim grbovima, ali dosta est u grbovima romanskih zemalja, posebice u Italiji.
5
P. IMUNOVI, 1995, 199.

82

E. Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

Prezime ovakvog tipa u nas je uglavnom rasprostranjeno u onim

krajevima koji su bili dugo pod vlau Osmanlija. Zato je ovo prezime dosta
raireno u Slavonije, ponajvie u Rajinovom polju i u Dalmaciji (u
pograninom dijelu prema Bosni i Hercegovini).
U povijesnim dokumentima obitelj se biljei u razliitim oblicima
prezimena: Chiolich, Csollich, Csolnich i oli.
Potvreno je da se olii nalaze u Senju od 16. stoljea, a navodno su
podrijetlom iz Hercegovine, gdje se neki olii spominju u vrijeme prvih
osmanlijskih napada na Hercegovinu koja je 1482. dola pod vlast Osmanlija 6 .
Gradski sudac Andrija i njegov brat, kanonik Antun oli, dobivaju
senjsko plemstvo i uvode se u gradski patricijat kao odlinici grada Senja.
Sudjeluju u gradskoj upravi i u donoenju vanih odluka za grad Senj, a neki se
ukljuuju i u senjsku vojnu posadu.
Jedan ogranak olia doselio se oko 1483. iz Hercegovine u Dubrovnik,
a u Veneciji su kasnije kao "nobili" uvedeni u mletaku knjigu plemstva,
poznatu pod imenom Libro d'oro.
Prezime se u Senju biljeilo i kao Chiolich, a od 18. stoljea oni svome
prezimenu dodaju pridjevak "von Lwenberg", u doslovnom prijevodu "od
Lavljeg brijega", jer se u njihovu grba nalazi heraldiki lik lava koji je dosta
esto zastupljen u grbovima.
Senjski olii bili su uskoka plemika obitelj iz koje su potekli istaknuti
asnici, suci i sveenici, a zajedno s ostalim najuglednijim i najutjecajnim
obiteljima grada Senja pobunili su se protiv plemia Vukasovia i Homolia
koji su krili stare povlastice senjskih graana.
Jandre oli bio je potpisnik poznatog pisma iz 1698. godine, upuenoga
senjskom kapetanu grofu Rudolfu Edlingu u kojemu se graani ale na plemie
Vukasovie.
olii su bili usko povezani s drugim plemikim obiteljima Senja,
uglavnom rodbinskim i enidbenim vezama. Tako je Ursula oli bila udana za
Ivana III. Daniia iz poznate plemike obitelji senjskih Daniia.
Postoji nekoliko poznatih i slavnih senjskih olia koji su bili sveenici
ili asnici.
Barun Juraj Vuk oli Lwenberg (Senj, 1699. Rim, 1764.) bio je
senjski biskup od 1746. do 1764. Prije imenovanja za biskupa dodijeljen mu je
1753. i ugarski barunat, te biskupski simboli, mitra i plat. 7

6
HRVATSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON, 3, 1993, 154-158; V. BRAJKOVI, 1995, 69; I.
BOJNII, 1899, 31, T. 23; I. TOMII, 1898, 230-231; V. DUIIN, 1938, 149; E.
LJUBOVI, 1998, 57-60; E. LJUBOVI, 2003, 80-84.

83

E. Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

Biskup Juraj Vuk oli, sin Andrije, povijesni pisac i senjskomodruki biskup (Senj, 28. svibnja 1699. Rim, 3. sijenja 1764.), pokopan
je u rimskoj crkvi Il Gesu. Za sveenika je zareen 1723., a u doktora
teolokih znanosti promoviran 1727. u Grazu. Sluio je kao upnik u Brinju.
Bio je kapitularni i generalni vikar Senjske i Modruke biskupije. 8
Preporukom senjskoga i modrukog Kaptola te gradskog magistrata u
Senju, carica Marija Terezija imenovala ga je 1746. senjskim i modrukim
biskupom, to je papa Benedikt XIV. iste godine i potvrdio.
Bio je kraljevski tajni savjetnik te sudionik u radu hrvatskih i ugarskih
sabora. Napisao je nekoliko djela o prolosti Senjske i Modruke biskupije.
Osobito je zasluan za ureenje senjske katedrale; napravio je tri
mramorna oltara, novu mramornu krstionicu i dao oslikati strop crkve te
dareljivou Klare Vukdragovi, sestre pjesnika Senjanina Matee Antuna
Kuhaevia, nabavio mramornu propovjedaonicu.
Ime mu se spominje u svezi s prijavom Matee Kuhaevia kao
zaetnika brinjsko - like pobune. Zbog sukoba sa senjskom uskokom
plemikom obitelji Domazetovi, protivnici su ga optuili u Beu, pa je
morao ii u Rim da se opravda pred papom, ali se iz Rima nije nikada vratio.
Predao je 1761. upravu biskupija generalnom vikaru Senjsko-modruke
biskupije plemiu Karlu Vukasoviu.
Kameni grb biskupa Jurja Vuka olia nalazi se iznad vrata kue
zvane "Biskupija" u Bakru, i to je jedini sauvani kameni biskupski grb u
Bakru.
To je obiteljski grb kojemu je pridodana barunska kruna i biskupski
simboli: mitra, biskupski tap i biskupski eir. 9
Od 17. stoljea senjsko-modruki biskupi esto su boravili u Bakru
zbog sigurnosti, jer su Osmanlije nerijetko napadali zalee Senja.
U senjskom stolnom kaptolu bio je do 1740. arhiakon Ivan Franjo
oli s pridjevkom "de Lwenberg". Nakon njegove smrti naslijedio ga je
ve spomenuti Juraj Vuk oli koji e kasnije postati senjsko-modrukim
biskupom. 10 Prije njega arhiakoni su bili poznati senjski plemii Vlatkovii,
Dominik Mileti, Matija Celovi i Mihael de Sanctis (Desanti ili Desanti).

7
M. BOGOVI, 1982. Ugarski barunat nije bio nasljedan, pa nije prenesen na ostale
lanove obitelji oli iz Senja.
8
M. BOGOVI, 1999, 10-11, 15-20; HRVATSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON, 3, 1993,
155-157 (prilog Mile Bogovia: Biskup Juraj Vuk oli) i List Zvona, 1982, broj 10.
9
G. OTRI, 1996, 60.
10
BAS, fasc. II, br. 37, str. 2.-R, br. 5, str. 2.

84

E. Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

Sl. 4. Kameni grb biskupa Jurja Vuka

olia "de Lvenberg"

Karlo Nikola oli, 11 vitez, visoki asnik, vojni graditelj i inenjer s

poetka 19. stoljea (roen u Brinju 1784.), odvjetak je stare senjske plemike
obitelji oli. Pukovnik oli bio je i pukovnik Otoke graniarske pjeake
pukovnije, koga je naslijedio pukovnik Casanova.
Nakon francuskog zauzimanja dijelova Hrvatske bio je i asnik francuske
vojske. Sudjelovao je 1812. u Napoleonovu vojnom pohodu na Rusiju, koji ga je i
odlikovao Kriom legije asti za hrabro vojniko dranje u nekoliko vanih bitaka.
Godine 1810. imenovan je profesorom zemljopisa i povijesti na kadetskoj
akademiji u Olomoucu. Godine 1813. postao je ponovno asnik Austrijske
Carevine, pa je prvo dobio in bojnika, a potom je promaknut u in potpukovnika.
Umirovljen je 1834., vratio se u Senj, gdje su ga Senjani izabrali za gradskog suca.
Tu je dunost obnaao od 1841. do 1849. godine. Bavio se matematikom i
graevnom znanou pa je izradio nacrte za most u Budimpeti. Na njemakom je
jeziku napisao djelo o sustavu obrambenih utvrda.
Od 1836. do 1838. godine bio je pukovnik otoke pukovnije. Dao je od
1837. do 1843. sagraditi novu bolnicu i pokriti toranj crkve sv. Trojstva u
Poljicima kod Otoca u Lici. Umro je u Senju 185o. godine.
Nekoliko lanova obitelji oli ivjelo je u Brinju, u Gackoj, gdje su sluili
kao sveenici.

11
HRVATSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON, 3, 1993, 155-157; I. TOMII, 1898, 23-231; E.
LJUBOVI, 1998, 57-60.

85

E. Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

Poznat je i neak biskupa Jurja Vuka olia, Maksimilijan, 12 koji je roen u

Senju 1749., a umro 1818. godine. Stric ga je poslao u kolu u Rijeku i Graz.
Teologiju u Rimu zavrio je doktoratom iz teologije i filozofije, a bio je
dekan i rektor Teolokog fakulteta u Peti, te vrstan govornik i pisac. Godine
1790. imenovan je zagrebakim kanonikom, a 1798. vakanskim arhiakonom.
Neko je vrijeme bio i upnik u Svetom Martinu kod Bojakovine, a zatim
zastupnik Senja i vatreni govornik na Saboru u Pounu (Bratislava). Umro je u
Zagrebu 15. rujna 1808. godine.
Sveenik Anton oli, 13 sin Matije i Marije, roen je 16. oujka 1736.
godine u Senju. Gimnaziju je pohaao u Gorici i Rijeci. Studirao je teologiju na
Zavodu "Germanicum" u Rimu. Bio je "decanus nationis", kao ponajbolji student,
tj. predstavnik svih pitomaca iz Hrvatskog kraljevstva koji su tamo studirali.
Sveenik Juraj oli "Lowenberg" bio je od 1786. do 1788. sveenik u
Kompolju, a 1790. do 1796. sveenik u Gornjem Kosinju.
olii su u Senju imali veliku i lijepu obiteljsku kuu u kojoj je dugo
godina bila smjetena slavna senjska gimnazija, pa se i danas ta zgrada zove
"Gimnazija ". Danas olia nema u Senju.

Sl. 5. Kua obitelji oli u Senju

12
M. BOGOVI, 1999, 16; I. TOMII, 1898, 230-231; E. LJUBOVI, 2003, 80-81.
13
M. BOGOVI, 1999, 16.

86

E. Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

Poznata je i slavonska grana Csollicha (olia) koja vodi podrijetlo iz

Senja. Pretpostavlja se da se tijekom 18. st. jedna grana obitelji preselila iz
Senja u Slavoniju, pa se ta grana olia biljeila u obliku prezimena
Csollich. 14
Slavonski olii uglavnom su bili asnici u austrijskoj vojsci, sluei u
raznim gradovima Slavonije, Baranje i Podunavlja, a mnogi meu njima
nosili su visoke vojnike inove i bili odlikovani zbog revnosti u obnaanju
vojnikih dunosti.
U povijesnim dokumentima spominje se Tomo Csollich, asnik
Slavonsko-husarske pjeake pukovnije.
Njegov sin Kuzma Csollich (1742. 1788.) bio je satnik 68.
Petrovaradinske pukovnije. 15
Njegov najstariji sin bio je Marko Csollich (Privlaka u Slavoniji,
1766.- Petrovaradin, 1844.), feldcajgmajster od 1841. 16 Zbog vojnikih
zasluga, kao pukovnik austrijske vojske odlikovan je 1809. godine Vitekim
Redom Marije Terezije, a 1810. zbog vojnikih zasluga dobiva i barunski
naslov. Bio je vrhovni vojni zapovjednik Slavonije. Kao iskusni asnik
austrijske vojske sudjelovao je u vie europskih ratova, posebice u borbama
europske koalicije protiv Francuza u poznatoj revoluciji, a odlikovan je zbog
iznimnih zasluga i hrabrosti na bojnom polju Komanderskim kriem
Leopoldova reda i pruskim redom Crvenog orla. 17
Poznat je iz obitelji Csollicha i Pavao Csollich ( 1768. 1838.) koji
imao je nadimak "Napoleon". Zavrio je vojnu akademiju u Bekom Novom
Mestu i bio utemeljitelj prve matematike kole u Vojnoj krajini. Sluio je
kao general u Panevu, a kao podmaral austrijske vojske bio je zapovjednik
u Velikom Varadinu. Njegova braa Albert, Nikola i Ferdinand takoer su
bili austrijski asnici. 18
lanovi ove asnike obitelji ivjeli su u selu Privlaka kod Vinkovaca,

14
V. BRAJKOVI, 1995, 69.
15
V. BRAJKOVI, 1995, 69; I. TOMII, 1898, 231.
16
V. BRAJKOVI, 1995, 69. U Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu nalazi se
obiteljski grb Marka Csollicha, u zbirci grbova, inv. broj 22809. Grb je naslikan uljanim bojama
na ovalnom limu, vis. 61 cm i irina 46 cm.
Natpis iznad grba glasi: FELDZEUGMEISTER MARKUS FRAIHERR CSOLLICH. 1834.1844. Grb je naslikan poetkom 20. st., a muzeju ga je predalo Vojno zapovjednitvo u Zagrebu
1918.
17
V. BRAJKOVI, 1995, 69.
18
I. TOMII, 1898, 230-231; HBL, 3. /1993, 54-58; V. MEGERLE I. G. MUNIFELD,
Adelslexikon, 1701. 1823.

87

E. Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

a zabiljeeni su i izvan Hrvatske, u Veneciji, Rimu te u Austriji. 19

Iz svih ogranaka obitelji oli poteklo je vie visokih asnika, sudaca i
crkvenih velikodostojnika.
Istaknuta senjska plemika obitelj oli ostavila je dubok trag u
povijesti i kulturi grada Senja, sudjelujui aktivno u politikim, crkvenom i
kulturnom ivotu ovoga grada. Senjska grana olia dala je jednog od
najpoznatijih senjsko-modrukih biskupa Jurja Vuka olia te nekoliko
istaknutih sveenika i asnika. Danas je u Senju ivo sjeanje na ovu senjsku
plemiku obitelj u ijoj kui je djelovala slavna senjska gimnazija. Aktivno
su sudjelovali u kreiranju svih dogaanja u Senju i ire tijekom 18. i 19. st.
Slavonski Csolichi( olii) istaknuli su se na vojnikom planu te je ova
grana obitelji dala feldmarala austrijske vojske Marka Ccolicha (olia),
sudionika mnogih bitaka na gotovo svim europskim bojitima toga doba.
Izvori
Biskupski arhiv Senj (BAS)
Heraldica Croatico-Slavonica, Hrvatski dravni arhiv, Zagreb
Zakljuci Hrvatskoga sabora, IV., (1735.-1793.), Zagreb 1964., HDA,
Zagreb
Matija Mai, Stari grbovi u gradu Bakru, MD 3 i MD 4, Gradski muzej
Bakar
Gradski muzej Senj
Arhiv HAZU, Zagreb
Literatura
Mile BOGOVI, Biskup Juraj Vuk oli, Zvona, 10, Bakar, 1982.
Mile BOGOVI, Povijest visokokolske izobrazbe u biskupijama senjskoj i
modrukoj ili krbavskoj do 1940., Sakralna batina Senj, Senj, 1999.
Goroslav OTRI, Grbovi u gradu Bakru, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog
primorja, Rijeka, 1996.
Viktor DUIIN, Zbornik plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, BiH,
Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini, Zagreb, 1938. (prvi dio).
Ivan BOJNII, Der Adel Kroatien und Slavonien, Nurnberg, 1899.
Vlasta BRAJKOVI, Grbovi, grbovnice i rodoslovlja, Hrvatski povijesni muzej,
Zagreb, 1995. (katalog).
HRVATSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON, Leksikografski zavod Miroslav Krlea,
Zagreb, 1993.

19
HRVATSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON, 3, -, 1993, 154-155.

88

E. Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

Enver LJUBOVI, Gradski i plemiki grbovi Senja, vlastita naklada, Senj, 1998.
Enver LJUBOVI, Grbovi plemstva Like, Gacke i Krbave, Megrad, Zagreb, 2003.
Ivan TOMII, Obitelj oli, Prosvjeta, Zagreb, 1898.
Petar IMUNOVI, Hrvatska prezimena, Golden Marketing, Zagreb, 1995.
V. MEGERLE I. G. MUNIFELD, Osterreichisches Adelslexikon, 1701.-1723.
Mile MAGDI, Topografija i povijest grada Senja, Senj, 1877.

SENJER USKOKEN UND ADELIGE OLI UND IHRE WAPPEN

Zusammenfassung
Der Autor beschreibt im Bericht die jahrhundertlange Geschichte und bringt ein paar
Wappen mit der Beschreibung der uskoken Adelsfamilie oli, die sich in geschichtlichen
Dokumenten in verschiedenen Ausfhrungen ihren Nachnamen meldet: Chiolich, Csollich und
oli.
Die Familie stammt aus der Herzegowina und nach dem Fall von Herzegowina unter den
Osmanen ist sie im 15. Jahrhundert nach Dubrovnik gezogen und gehrten zu dem
venezianischen Adel. Nach Senj zogen sie im 16. Jh. und schon 1585 bekommen den Senjer
Adelsstand und werden die einflureichen Brger von Senj. Sie hatten ein sehr groes
Familienhaus, in dem einst das berhmte Gymnasium in Senj war.
Knig Joseph I. erhobt am 31. Dezember 1706 in Wien den ungarischen Adelsstand und
Wappen dem Senjer Brger und dem Stadtrichter Andrija oli. Im Jahre 1721 bekam Andrija
auch den Adelsstand von Kranj. In den Stand des ungarischen Adelsstandes wurde auch Bischof
Juraj Vuk oli mit dem Zunamen "Lwenberg" aufgenommen und im gleichen Jahr wurde er
den Titel des ungarischen Barons erworben, welchen auch in dem kroatischen Parlament besttigt
wurde.
Es bestehen zwei Zweige dieser Familie: Der Senjer, welcher lter als der slawonische ist
und man vermutet, dass ein Zweig dieser Familie aus Senj nach Slawonien gezogen ist.
Aus dem Senjer Familienzweig waren die bekanntesten Senjer-Modrus Bischof Juraj Vuk
oli "de Lwenberg" (1699 1764), Maksimilijan oli (1749 1818), Doktor der Theologie
und Philosophie und der Vertreter der Stadt Senj im Parlament in Poun (Preburg) und auch
Archidiakon von Senj Ivan Franjo oli. Bekannt ist auch Offizier Karlo Nikola oli, Ritter,
Offizier und Militbaumeister, geboren in Brinje 1784 und 1850 in Senj gestorben.
Von den slawonischen olis, die sich als Offiziere hervorgehoben haben, waren Baron
und Feldmarschall des sterreichischen Herres Marko Csollich (1766 1844), Teilnehmer an
vielen Kmpfen auf den europischen Kampfpltzen und Pavao Csollich (1768 1838), General,
Untermarschall und Befehlhaber in Veliki Varadin am bekanntesten.
Sclusswrter: Adelige Familie oli, Heraldik

89

E. Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

SENJ USKOKS AND NOBLEMEN OLI AND THEIR COAT OF ARMS

Summary
The author in this paper describes many centuries of history and he describes several coats
of arms of the Uskok noble family oli who in historical documents appeared under different
forms of their family name: Cholich, Csollich and oli.
The family is originally from Herzegovina and after the Ottoman conquest of Herzegovina
they moved to Dubrovnik during the 15th century and they belonged to Venetian nobility.
They moved to Senj during the 16th century and already by 1585 they achieved Senj noble
rights and became influential citizens of the town. They had a large family house in there in
which for many years Senjs famous High School was placed.
On 31st December 1706 King Joseph I in Vienna gave Hungarian nobility status and coat of
arms to the citizen of Senj and city judge Andrija oli. In 1721 Andrija received the nobility
status of Carniola. Senj Bishop Juraj Vuk oli was accepted into the Hungarian nobility in 1753
and received the name Lwenberg. In the same year he gained the status of Hungarian Baron
which was confirmed in Croatian Sabor (Diet).
There are two branches of this family: Senj, which is older, and Slavonian, which is
younger and there is the presumption that one branch of the family from Senj moved to Slavonia.
Amongst the members of the Senj branch of the family the most famous were Bishop of
Senj and Modru Juraj Vuk oli 'de Lwenberg' (1699 1764), Maksimilijan oli (1749
1818), doctor of theology and philisophy and representative of the city of Senj at the Diet of
Bratislava and Senj Archdeacon Ivan Franjo oli. Officer Karlo Nikola oli was also famous
as a knight, officer and military architect, who was born in Brinje 1784 and died in Senj in 1850.
Amongst the Slavonian oli who were outstanding officers, the most famous was Baron
and Field Marshal of the Austrian Army Marko Csollich (1766 1844), who participated in
numerous battles throughout Europe, and alongside him, Pavao Csollich (1768 1838), who was
General, Vice Marshal and Commander in Veliki Varadin.
Key words: noble family oli, heraldies

90