VATROSLAV MURVAR / NA IZVORIMA SRPSKIH NEISTINA

001

CROATIAPROJEKT, ZAGREB
1999.
Sva prava pridrana
Urednik
Mladen Leti

CIP -Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 323.14 (-163.41) "18/19"
94 (497.5) " 18/ 19" MURVAR,
Vatroslav
Na izvorima srpskih neistina / Vatroslav Murvar; Zagreb:
CROATIAPROJEKT 1999. -182 str. 21 cm (Biblioteka
Kulturno nasljee)
ISBN 953-6321-13-0
990308048

002

VATROSLAV MURVAR

NA IZVORIMA
SRPSKIH
NEISTINA

CROATIAPROJEKT, ZAGREB

003

CROATIAPROJEKT, ZAGREB
BIBLIOTEKA HRVATSKO
KULTURNO NASLJEE

Za nakladnika
Dr. Franjo Leti

Grafika i likovna priprema

Mladen Leti

Tisak
CROATIAPROJEKT
ZAGREB

004

RIJE NAKLADNIKA
Kada sam u proljee 1991. godine pisao knjigu "SERBIAN TERRORISM
AND VIOLENCE IN CROATIA 1990-1991", namijenjenu iznozemnoj
javnosti, a koja je bila i prva knjiga o srpskoj pobuni u Hrvatskoj, nisam
znao da je prvi dio ove knjige, ve prije 50 godina, napisao Vatroslav
Murvar, naslovivi je: "NA IZVORIMA NEISTlNA", a koju, eto, zbog
njene aktualnosti ponovno objavljujemo.
Izgleda da od tada do danas Srbi nisu nita nauili, a posebno nisu nauili
Srbi u Hrvatskoj, koji su se dali navui na tanak led velikosrpske politike,
koja ih je za svoje ciljeve besramno iskoristila i dovela do masovnog suicida,
nagovorivi i naoruavi ih, da se pobune protiv veinskog naroda -Hrvata.
Dok su pravi vinovnici sjedili u udobnim beogradskim foteljama hukajui
srpski narod i "nadobudne budue velike srpske dravnike" u Hrvatskoj
protiv Hrvata, meu Srbima u Hrvatskoj nije se, naalost, nala ni jedna
vremenu dorasla politika linost (a bilo ih je na tisue u prethodnoj dravi),
da spasi svoje sunarodnjake (ali i sebe) od fizikog i moralnog sloma.
Naprotiv, bilo je vie onih koji su poticali

lane nade o stvaranju srpske drave u Hrvatskoj, oekujui jo i kakav

udoban poloaj u njoj, to se moglo zavriti jedino onako kako se i zavrilo.
Srpski intelektualci u Hrvatskoj snose stoga glavnu krivicu, to je danas
teko i sramotno biti Srbin u Hrvatskoj, oni su najvie krivi to Srbi iz
Hrvatske ivotare, goli, bosi i gladni u kojekakvim barakama i logorima po
Srbiji, ili su prikladno topovsko meso za srpske ratove s drugim narodima.
Teko je danas, a i nerealno, Srbima u Hrvatskoj oekivati od Hrvata ne
samo da im oproste, nego i da zaborave sva uinjena im zlodjela: dok jo
stoje "zidovi plaa", dok se otkopavaju masovne grobnice Hrvata; dok se
obnavljaju poruena ognjita... Najmanje se za to moe okrivljavati hrvatske
vlasti: Jer, nema te vlasti, ma kako prosrpska bila, kojoj bi to uspjelo. Jer o
povratku izbjeglih Srba u Hrvatsku vlast odluuje samo formalno. Odluku
donosi susjed, ratnik, pored ijih su glava zujali srpski meci; stradalnik,
kojemu je poginuo najblii rod ili mu je sruena kua; zatoenik srpskih
logora; invalid, kome je srpska granata raznijela dio tijela; majka; otac, brat i
sestra poginulog djeteta, brata, sestre. Krivica pojedinaca postala je opom,
nacionalnom krivicom. Ona se nalazi u podruju svijesti i emocija a ne u
podruju zakonodavstva; prava, formalnih odluka i propisa, kako to neki
misle, pokuavajui sve pojednostaviti, izbrisati. Na to se trebalo misliti prije
nego to su zlodjela poinjena.
Povijest se ipak povremeno vraa iz sadanjosti u prolost, da bi raistila
zaostale neraiene raune. Sada se vratila da raisti odnose Hrvata sa
Srbima u Hrvatskoj, nadam se, posljednji puta.

A da bi to bila u stanju, svi Srbi, a posebno oni u Hrvatskoj, trebaju, nakon svega to se
zbilo (ne ponovilo se), shvatiti da Hrvati nisu narod koji je "na putu da postane srpska
narodnost", da se Srbija ne rasprostire "svuda gdje ivi i jedan Srbin", ve u tono
odreenim od svijeta priznati granicama, da se hrvatska kultura i umjetnost ne mogu
najbezonije proglaavati srpskima, da nije dovoljno da Srbi u Hrvatskoj ovu osjeaju
samo svojom domovinom, oni Hrvatsku moraju priznati i dravom, ije se zakone mora
potivati i pridravati ih se, kao to to ine i sami Hrvati i svi drugi narodi koji su
Hrvatsku odabrali kao mjesto svoga trajnog ivjenja, svi se oni moraju boriti za bogatiju
i ljepu Hrvatsku, rjeju, ako hoe u njoj ivjeti trebaju je voljeti, bez obzira to
mislili i osjeali prema njenoj aktualnoj vlasti!

Za sada to jo uvijek nije tako. Jo uvijek se hrvatsko posrbljuje (vidi

naslovnu stranicu), hrvatsku dravu dri ustakom, tj. protusrpskom,
Hrvate "genocidnim" itd. Jo se, dakle, i danas ponavlja sve ono to je 1941.
godine opisivao Vatroslav Murvar.
O autoru ove knjige ima, naalost, veoma malo podataka. Njegovo se ime,
ne nalazi ni u jednoj hrvatskoj enciklopediji ili nekom od brojnih biografskih
leksikona tipa "Tko je tko", iako bi

mu tamo bilo mjesto da nije napisao nita drugo do ovu knjiicu.

Iz "Bibliografskog leksikona" suradnika Nikolieve "Hrvatske revije",
moemo tek doznati, da je roen u Mostaru, srednju kolu zavrio u
Sarajevu, a Pravni fakultet u Zagrebu, gdje je i doktorirao iz "dravnih
znanosti". Godine 1945. kao politiki emigrant naputa domovinu za iju se
samostalnost toliko borio. Jedno je vrijeme boravio u Rimu, da bi se kasnije
stalno nastanio u Sjedinjenim Amerikim Dravama, gdje je napisao vie
knjiga i rasprava na hrvatskom i engleskom jeziku, u kojima se uglavnom
bavio aktualnim pitanjima svoje domovine u koju se nije smio vratiti, a bio
je i jedan od redovnih suradnika "Hrvatske revije" Sav njegov dugogodinji
rad hrvatskoj je javnosti ostao do danas naalost nepoznat, pa ak i ova
knjiga, koju sada, nakon est desetljea, ponovno objavljujemo i tako, kao
nezaobilazan dio hrvatskog kulturnog nasljea, spaavamo od zaborava.
Dr Franjo Leti

008

PRVA KNJIGA
-ali me je duboko zaboljela naa kanjiva nemarnost, kojom putamo,
da se ve preko naih granica o nama ne zna nita, a koliko se zna, da se
zna posve naopako.
-To je zaista kanjiva nemarnost i za nju jednako odgovaramo mi,
hrvatski politiari, i mi, hrvatski novinari, i svi mi, koji smo sposobni
napisati neto vie nego to je obino pismo i uredski spis, i svi mi
obrazovani Hrvati.
-ini se, da mislimo, kako je dosta, to kod kue drimo propovijedi o
svojoj dravnoj tradiciji.

Dr. MILE BUDAK: SAN O SREI, II, 91.

MALA KNJINICA MATICE HRVATSKE U

GODINI OBNOVE 1941 NEZAVISNE DRAVE
HRVATSKE 1941 KOLO VI. -SVEZAK 34.

VATROSLAV MURVAR

NA IZVORIMA NEISTINA

I. KNJIGA

TISAK "TIPOGRAFIJE" ZAGREB

10

SADRAJ
Rije nakladnika (dr. Franjo Leti) 5

PRVA KNJIGA
UVOD 13
I. HRVATSKI NAROD I HRVATSKA 35
II. BANSKA HRVATSKA 64
III. DALMATlNSKA HRVATSKA 69
IV. BOSANSKA HRVATSKA 101

DRUGA KNJIGA
V. HRVATSKI KNJIEVNI JEZIK I NARODNE PJESME 103
VI. HRVATSKA KNJIEVNOST I KULTURA 120
VII. POVIJEST HRVATA 146
VIII. HRVATSKA HIMNA 155
IX. VJERA HRVATSKOG NARODA 158
X. DRAVA HRVATSKA 165
IMENSKO KAZALO 171

011

UVOD
U ivotnoj borbi za opstanak na ovom dragom i sudbonosnom kutiu zemlje
nad hrvatskim je narodom prohujalo i slomilo se udno, neobino i
jedinstveno nasilje, koje je potrajalo vie od stotinu godina.
Razvojne linije hrvatskog ivota esto su vrlo osebujne, a tako je osebujno i
bez primjera u ivotu drugih naroda ovo stogodinje nasilje, koje je
slomljeno snagom istine i nerazorive ivotne snage hrvatskog naroda.
Preko 22 godine trajala je nad Hrvatskom nasilnika vladavina izrazito
istonjakog duha. Unitila je najdragocjenije ivote, upravo one, koji se
zbog sjaja svoje due nisu mogli dati upregnuti u nasilnika kola. Otela nam
je i tako nam upropastila neizmjerne koliine gospodarskih dobara naeg
vlasnitva, ona je ba ovo nae bogatstvo upotrebljavala za unitenje nas
samih i naeg zajednikog bia. Doekali smo as Uskrsnua u postojanoj
vjeri, da e duh i etika ipak jedanput slaviti stavlje nad grubom fizikom
silom materijalnog gospodstva. To gospodovanje je propalo pred naim
oima tako jadno, neslavno i nejunaki.
Ali ve vie od stotinu godina, od poetka srpske pismenosti na narodnom
jeziku pokuavalo se neprekidno i nepostojano, as prikriveno as otvoreno,
no uvijek jednako snano, zarobiti nas duhovno i zadrati nas duhovnom
silom u pokornosti, uliti nam vjeru u vlastitu nesposobnost za ivot, nevjeru
u samog sebe. Taj cilj je trebala ostvariti srpska znanost. Rad u tome pravcu
poluio je potpun uspjeh tijekom prolog desetljea. Danas je o njemu
potrebno voditi rauna

radi tekih posljedica, koje nam je prouzroio, zbog kobnog nasljedstva, to

ga je ostavio u naim duama.
Srpska promiba, jedinstvena po svojoj drskosti i neopravdanosti svojih
zahtjeva, ve stotinu i dvadesetak godina uvjerava eljeznom dosljednou
sve Hrvate, i cijeli svijet oko nas, o naoj vlastitoj nevrijednosti, malenkosti,
siromatvu i beznaajnosti u svim pravcima i na svim podrujima. U tu se
svrhu iskrivljuju, krivotvore ili prisvajaju sve nae vrjednote.
Promiba (propaganda) nije ispravno ime za ovaj neasni posao, koji su Srbi
izvravali nad naim duhovnim i materijalnim dobrom.
Srbi, nenatkriljivi majstori u ovakvom poslu, nisu mu ni jedan as dali ime:
propaganda. Svim neistinitim i zlonamjernim tezama, lancima, asopisima i
knjigama davali su oblik znanstvenih rasprava, znanstvenih rezultata. inili
su to tako jedinstveno, svi i svud, u svim razdobljima jednako, da se moe
sasvim znanstveno pred stranim naunim svijetom postaviti i dokazati
tvrdnja -da osim ovog zlonamjernog i lanog rada, koji Srbi zovu naunim
djelovanjem i naukom, a to uistinu nije -ne postoji srpska znanost u
nacionalnim predmetima. Ne postoji, zbilja, srpski ovjek, koji je uzeo pero
u ruku i pisao o bilo kojem pitanju iz znanstvene skupine nacionalnih
predmeta, a da nije otetio osnovni znanstveni princip o istinitosti i
znanstvenom moralu; da nije pri tome prisvajao srpstvu neto, to mu ne
pripada, da se nije sluio sofizmima, neloginim, neistinitim i
neznanstvenim tvrdnjama, "dokazima" koji nemaju nikakve stvarne
vrijednosti. Duboko sam uvjeren, da ne postoji ni jedna srpska knjiga -bilo bi
nam to svakako poznato -koja bi,

raspravljajui o nacionalnim pitanjima, bila na znanstvenoj visini, pa makar

to svim silama nastojala. Nema ni jednog znanstvenog retka s podruja
nacionalne problematike, koji ne oduzima i ne prisvaja po koju vrjednotu iz
hrvatskog, bugarskog i drugog ivotnog prostora, vlasnitva ili kulture.
Sveuilini profesori, poznati uenjaci, sveenici, novinari, knjievnici,
nesvreni aci, poluobrazovana piskarala i redom svi koji znadu pisati, svi
bez razlike, potpuno su jednaki u ovom aspektu svog djelovanja, pripadali
oni vremenu Vuka Karadia, ili pak dananjem vremenu Slobodana
Jovanovia, bili obrazovani kao Slobodan Jovanovi ili pak onoliko koliko
Vuk Stefanovi Karadi.
Netko e moda pomisliti, ne poznavajui ovaj materijal, da se ovdje ipak
malo pretjeruje u dobroj namjeri pobijanja tetnih posljedica; ali tko je imao
sreu pohaati srpske kole, gdje su se ove "veliine" najpaljivije
prouavale i tko se kasnije zanimao za tu u povijesti kulture i znanstvenog
stvaranja jedinstvenu pojavu na cijelom svijetu, taj e posvjedoiti, da je ova
tvrdnja umjerena.
Prisvajanje pojedinih dijelova ili cijelih pokrajina hrvatske zemlje,
iskrivljivanje povijesnih, brojidbenih i sociololah injenica, krivotvorenje
isprava, prisvajanje itavih kulturnih doba, hrvatskog knjievnog jezika,
narodnih pjesama, srbiziranje prvih naih knjievnih imena, pogrjeno
prikazivanje i omalovaavanje svih hrvatskih vrjednota, predstavlja nam
sustav srpskih neistina, uporno podravan u znanstvenom obliku i uporno
nazivan naukom od poetka srpske pismenosti pa do sloma velikosrpske
drave.
Sustav je srpskih neistina -jedinstven u povijesti -neprekinuto duhovno
nasilje izvravano nad hrvatskim narodom. Ono rjeito pokazuje, to se sve
jednom malom,

povijesnom sudbom rastrganom, narodu nijekalo u elji da se izbrie s lica

zemlje, sa lijepe njegove domovine. Nijedan narod ne doivje to, to
doivjee Hrvati. U nacionalnim sukobima pojedinih naroda esto se znanost
stavljala u slubu neopravdanih zahtjeva i ovinistikih strasti, pa se u
protivnikom narodu pokuavalo toboe znanstveno osporiti neka prava.
Negdje su pak znaajke spornog predmeta uistinu bile sumnjive i
pomijeane, pa se nije moglo nita pouzdano unaprijed rei o pripadnosti.
Nita od svega toga nije bilo u naem sluaju. Irci doivjee najkrvaviju i
najduu epohu stradanja, no Englezi im nikada znanstveno ne zanijekae, da
su ivi, nikada ih ne pokuavahu uvjeriti, da su isto to i Englezi, premda Irci
govore u veini engleski. Jer, emu onda silna borba, ako su jedno? Gdje
god se pojavilo opadanje znanstvenog morala, svugdje je ta pojava bila
neznatna i pojedinana. Nikada nije zahvatila cjelokupnu znanost, sve
narataje znanstvenih radnika, nigdje nije takva lana nauka zanijekala cijeli
narod, sve pojave njegove samobitnosti u prolosti i sadanjosti, kao to se to
dogodilo nama Hrvatima. Posljedice ovog nijekanja Hrvata nisu malene niti
su iezle, kako to izgleda danas nama s gledita samostalne drave.
Uklanjanje posljedica nee biti nimalo jednostavan posao. Trebat e niz
godina najsavjesnijeg rada, pa ni tada nee biti sve popravljeno. Jer to se
napisa, to ostade za duga razdoblja.
Tko god otvori bilo kakav inozemni struni prirunik (leksikon,
enciklopediju, znanstvena djela) i potrai podatke o nama, naoj zemlji i
narodu, nai e bezbroj neistina i netonosti, ili pak nee nai uope
nikakvih vijesti o nama. Ni sama injenica naeg opstanka nije potpuno
jasna u inozemstvu. esto se dogadalo da prvorazredni strani uenjaci znadu
vrlo malo ili posve nita o naem postojanju.

Jasno je da se pri takvom stanju ne moe traiti, da inozemna znanost tono

obrauje pojedine povijesne, geografske ili socioloke probleme iz hrvatskog
ivota. Na svakom koraku u inozemstvu mogu se nai ljudi uvjeriti, da iri
slojevi vrlo kulturnih naroda ne znaju o nama ni slovca. Pa i sada, kad se o
nama mnogo vie uje i govori, kolat e mnoina neistina. Za mnotvo
svijeta na opstanak bit e pravo otkrie, drugi e pak biti uvjereni, da nas je
osovinska promiba stvorila. I Srbija je svojevremeno uvjeravala svjetsku
javnost, da nas je Austrija stvorila u paklenom sporazumu s katolikom
crkvom samo zato, da se oslabi snaga srpstva i svetoga pravoslavlja. To je
sve doivljavao narod, koji je meu prvima u Europi stvorio svoju dravu i
upravo se nevjerojatnim borbama odrao. Da vanjski svijet o nama ne zna
gotovo nita, to je openita pojava, poznata svima nama, a mi emo navesti
tek jednu malu pojedinost. Poljski je intelektualac i dravnik pokazao
ovoliko znanja o Hrvatima u godini 1926.: "Budui da su samo dva naroda:
Madari i esi bili zatvoreni u cjelini u granicama monarhije i da Madari
ve posjeduju svoju dravnu organizaciju iz dualizma, nastala je potreba
stvaranja, na ruevinama monarhije, samo jedne nove drave, naime, drave
ehoslovake. Ostatak zemalja monarhije pripadao je Poljskoj, Rumunjskoj,
Srbiji, Italiji..." (1). Hrvatski ocjenjiva ovoga djela zakljuuje: da po
shvaanju ovog poljskog publicista; vrlo tovanog kod nas, ne postoji
hrvatski narod, a cijelo hrvatsko etniko i povijesno podruje pripada Srbiji.
Isti pisac u odlomku velikog djela pie: "Ostaje jo veliko podruje
nastanjeno puanstvom govora srpskog, koje zauzima kraljevinu Srbiju i
Crnu Goru, austro-ugarske provincije Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku,
Slavoniju, znatni dio madarske provincije Banata, konano jadranske
provincije Dalmaciju i Istru, gdje se puanstvo

govora srpskog dotie s talijanskim."(2). Pisac zastupa miljenje, da se od

ovog puanstva i ovih zemalja stvori jugoslavenska drava, kojoj se trebaju
prikljuiti i slovenske zemlje, "zbog toga to su Slovenci brojano preslabi
da stvore vlastitu dravu."(2). O Hrvatima ni rijei. Hrvatska je neznatna
pokrajina. ak su i Slovenci uzeti u obzir kod stvaranja drave. Predlaui
stvaranje jugoslavenske drave, govori opet
o puanstvu srpskog govora: "Glavni dijelovi plemena, koji govori srpski
jesu Srbi i Hrvati."(2). Slovenci su mu izrazito zapadnjaka nacija. O
hrvatskim osobinama graniarskog zapadnjatva, naravno, nigdje ni rijei.
Govori o islamskom dijelu hrvatskog naroda, za koji kae, da su to "ostatci
znatne grupe srpskih muhamedanaca Bosne i Hercegovine."(2). Pojam
Jugoslavije je u njegovoj terminologiji istovjetan s pojmom srpske drave,
to je u stvari bilo potpuno tono, no nigdje ni slova o zarobljenim narodima
u velikosrpskoj tamnici. Ni ostali poljski pisci nisu znatno odskoili dalje u
poznavanju hrvatskih prilika. Njihove enciklopedije (3) piu, da Hrvata ima
dva milijuna, da je Hrvatska velika
47.000 km2, itd. Poznat im je po imenu neki Tomislav, poslije koga su
njegov zemlju osvojili Madari, a Srbi nakon tisuu godina ropstva Hrvate
oslobodili. Jezik kojim govore Hrvati, jest srpski, itd. U zadnjih par godina
prije sloma Versailleske Poljske, stanje se neto popravilo. Kad se to
usporedi sa simpatijama Hrvata za poljski narod i hrvatski kulturni interes za
poljsko stvaranje, mora se ustanoviti alosna ogromna razlika.
Prirodno je, da ne mogu biti poznate ni najkrupnije injenice hrvatske
povijesti, kada pisci redovito vrlo malo znaju o naem postojanju. Tako
ugledni eki publicist: "Pri odbrani od Turaka ona se (Venecija, op. pisca)
rtvovala

za sretniju budunost Zapadne Europe, kao to je Austrija svojim ratovima s

Turcima stekla sebi slavne zasluge., ali pri tome izgubila teren u
Njemakoj."(4). Da se na obadvije strane najveim dijelom prolijevala
hrvatska krv, na strai bijeloga Zapada, o tome nitko nita ne zna. rtvujui
se za druge, hrvatski je narod skoro izgubio zemlju u vlastitoj domovini.
Neposredan uzrok redovitih pojava ovog neznanja inozemstva jest sustav
srpskih neistina. Mlada je srpska drava mudrim instinktom i velikim
novanim sredstvima razvila promibu u svijetu, iznosei najobinije
krivotvorine svojih ljudi kao posljednju rije znanosti. esto se opaaju
izravni putovi krivih obavijesti. Mnogi srpski pisci proguravaju u
prvorazredne znanstvene asopise svoje radove, koji vrve neistinama. Ne
ustruavaju se to raditi ni prva imena kao Cviji, Skerli i drugi. Teak
poloaj Hrvatske rascjepkane na vie pokrajina -posebnih upravnih dijelova,
ludi "bratski" obziri naih ljudi i pomanjkanje politikog razuma, uzrokovali
su, da se sa hrvatske strane na te neistine nije uspjeno odgovaralo.
Neobavijetenost ostale Europe, nepoznavanje naih narodnih snaga sa
strane europskih politikih imbenika, bile su one strane konice, koje su
sprjeavale osnutak hrvatske drave i afirmaciju naeg nacionalizma. Jo
sudbonosnije posljedice ostavio je sustav srpskih neistina u naim vlastitim
narodnim redovima.
Duboko u dnu naih dua uvrijeila se kobna misao, vjeto prikrivena, o
naoj nemoi, siromatvu, nesposobnosti za samostalan ivot, o bijedi i jadu
nae povijesti, o neznatnoj vrijednosti naih kulturnih tekovina. Dogodilo se
to nama, koji smo na svim podrujima stajali daleko iznad onih, koji su nam
to podmetali. Naem je svijetu, zaraenom bacilima

te promibe, trebalo dokazivati i uvjeravati ga -a gdje se to drugdje dogodilo

osim kod nas! -u mogunost opstanka nae samostalnosti. Koliko je puta zavladala sumnja u samoga sebe, u nae vlastite snage, a sumnjati u sebe
znai isto to i mrijeti. Zar je igdje drugdje bilo onog luakog i
samoubilakog oslanjanja i vjerovanja u druge, kao kod nas!?
U korijenu svih naih traginih obrata i traenja svoga izraza zadnjih
stotinjak godina lei sustav srpskih lai, koji se vrsto zarinuo u mozgove
naih javnih, politikih i kulturnih stvaratelja. Razmotrimo dranje naih
ljudi iz dojueranje prolosti, pa emo svugdje nai prijezir prema svom
vlastitom i bezrazlono divljenje za sve to je tuinsko.
Samo potpuna pobjeda nad ovim mentalitetom koja se snano zamahuje jo
od Ante Starevia, da doivi u dananje doba Ante Pavelia svoju pobjedu,
moe osigurati nau budunost. No, uvijek treba biti svjestan njegova
uzroka: sustava srpskih neistina.
Medu vrhovima nae duhovne elite i znanstvenog svijeta pod utjecajem
velikosrpske promibe u lanom obliku srpske nauke, stvorio se neugodan
duh, koji je strahovito otetio iste interese znanstvene istine. Danas
moemo potpuno opravdano izraziti nepovjerenje jednom dijelu hrvatske
znanosti, koja je, izrazito srbofilski upravljena, sluila ciljevima srpske
promibe nasuprot jasnim injenicama povijesne istine. U najkraem roku
treba oistiti hrvatsku znanost od svih elemenata vukovtine i vukovaca. Ti
su se elementi tako izlijepili i ispremijeali, da e biti potreban odluan
zahvat.
Vatroslav Jagi, proslavljeno znanstveno ime, isti Hrvat po podrijetlu, nije
kroz cijeli svoj ivot zapravo znao,

to je po narodnosti. Kako moemo imati povjerenja u znanstveno potenje i

rad Vatroslava Jagia i svih njemu slinih, kada on nije mogao ili nije htio
rijeiti najjednostavnije pitanje: to sam ja? Prof. Josip Pasari duhovito
dijeli metamorfoze Jagieva miljenja na razdoblja. U uvodu svoje
raspravice (5), opravdano se ljuti profesor Pasari na nae tune prilike.
Pasari zajedno s Prodanom, Pavlinoviem i Zovkom, Kurelcem i Brozom,
pripada meu one vrlo rijetke, koji su se usudili usprotiviti vukofilskoj
hrvatskoj javnosti i upozoriti na neistine i krivotvorevine Vukova "rada" i
njegovih gorljivih nasljednika. "Mikloi -veli Pasari -ograniio je Hrvate
na aku akavaca; a Vuk, drei se slijepo ovinistike lozinke "Srbi svi i
svuda", izdao je na svijet hrvatsko narodno blago, sabrano velikom veinom
u isto hrvatskim krajevima... pod srpskim imenom. Ali nu po jada, kad nas
u ime tobonje znanosti i pod okriljem autoriteta prikrauju Nehrvati,
tuinci..., kud i kamo je vea nepravda i alost, kad tako postupa roeni
Hrvat... Samo elementarno uvstvo bi moralo svakoga ponukati, da
revindicira svojoj domovini ono, to ju po Bogu i po pravu ide, a to su joj
tuinci oteli. Umjesto toga, to vidimo kod nas Hrvata? Profesor hrvatskog
sveuilita, roeni Hrvat, pie gramatiku hrvatskog jezika, suvereno
ignorirajui hrvatsku knjievnost od etiri stoljea, a drugi Hrvat, na glasu
uenjak, profesor Vatroslav Jagi, pie u srpskoj smotri o hrvatskim
knjievnicima i o hrvatstvu nae slavne Atene tako, kao da je naruen od
naih neprijatelja." Prema Pasariu, iznosim glavne Jagieve metamorfoze:

I. doba do god 1866., u kojem Jagi svim snagama mladenakog duha i

znanstvenim dokazima brani hrvatstvo od tuinskih krivotvorina; dokazuje
neosporno hrvatstvo Dubrovnika, Dalmacije, Bosne i kulturnih stvaratelja s
hrvatskog

021

podruja. U djelima iz ovog vremenskog razdoblja Jagi dokazuje

pripadnost irilskih listina hrvatskoj knjievnoj svojini; istie Vukovo
priznanje, da mu je prvi uitelj u skupljanju narodnog blaga bio na Kai;
smatra, da je novi srpski knjievni jezik u stvari hrvatski, jer je preuzet iz
skoro osamstoljetne bogate knjievne tradicije Hrvata, dok srpska prolost
toga nikako nije imala.

Vatroslav Jagi, jedan od rijetkih Hrvata koji "nije zapravo znao to je

po narodnosti... Pie o hrvatstvu kao da je naruen od neprijatelja "

II. doba Jagieva miljenja: hrvatsko-srpsko. Predgovorom svojoj

"Historiji knjievnosti..." od godine 1867. odrie se Jagi svoga dosadanjeg
hrvatstva, nazivajui jezik i knjievnost svoga naroda hrvatsko-srpskom;
pokuava to nekako dokazati; doputa oitu neistinu, da su Srbi izvorno
naselili Bosnu i Hercegovinu, te da Srbi u B.-H. nisu doseljenici, premda je
pred par godina lomio koplje za hrvatstvo ovih dviju sredinjih pokrajina
Hrvatske. No, u ovom razdoblju jo priznaje hrvatstvo Dubrovnika; dalje u
djelima tog razdoblja otkriva Jagi neku hrvatsko-srpsku narodnost u
najioj hrvatskoj pokrajini Dalmaciji; tvrdi krupnu neistinu, da je u Bosni i
Hercegovini "pretenija veina Srba", to je i dan danas nakon strahovitog
iseljavanja islamskih Hrvata i dravnom vlau pomaganog useljavanja Srba
-potpuno netono. Hrvat Vatroslav Jagi kao da se naslauje znanstvenim
krivotvorinama na tetu vlastitog naroda, pa poinje poricati hrvatstvo naih
kajkavaca, tvrdei da je to "Sloventina, koja na hrvatsku zanosi", a malo
kasnije pie ak i ovo: "Meu ovakve Slovence, koji su od poetka nae
historije hrvatsku sudbinu dielili... spadaju dananji stanovnici upanija:
varadinske, zagrebake, od prilike do Kupe, i krievake... napokon
Meimurje..." Svakome uistinu zastaje pamet nad time i zbunjeno se pita
zajedno s Pasariem: Koji su uzroci? Pasari tvrdi, da se to ima pripisati
svemonom utjecaju, to su ga na Jagia vrili afarik, Mikloi i osobito
Danii.
III. doba: rusko-srpsko. Jagi naputa svoju domovinu, jer je preuska za
njegov "uenjaku" slavu, i umjesto da u tuem, germanskom i ruskom,
svijetu pomogne i pridonese afirmaciji hrvatskog imena -to je zbilja mogao
i morao uiniti kao znanstveni autoritet i to je bilo prijeko potrebno,
Vatroslav Jagi se zanima iskljuivo ruskim i srpskim znan

023

stvenim pitanjima i privatno sugdje propovijeda srpstvo i opravdava srpske

zahtjeve, te ga svi smatraju Srbinom.
IV. doba: slovensko. Jagi je elio naslijediti Mikloievu stolicu, koji se
proslavio nijekanjem kajkavaca Hrvata. Spomenuli smo, da je jo u drugom
razdoblju Jagi prihvatio Mikloievo miljenje na tetu Hrvata, a sada se
usuuje ii tako daleko, da se i sam naziva Slovencem (Archiv, VI., 313 i
314). "...wurde ich selbst nach dem Dialecte meines Elternhauses, meiner
Vaterstadt und den engsten Heimat uberhaupt zu den Slovenen zahlen...", a
hrvatsko ime vee zajednice, kojoj pripada, mudro i oprezno u daljem
kontekstu isputa. Ne treba biti "uenjak" Jagieva kova, da se uvidi, kako je
iza ove "uenosti" zanimljiva pozadina: oekivanje sveuiline katedre.
V. doba: srpsko hrvatsko. Poto je uspjelo Vatroslavu Jagiu zasjesti na
Mikloievu stolicu, pronalazi srbo-hrvatstvo kao narodni pojam i kao
znanstveni izraz, te ga poinje na veliko upotrebljavati i propovijedati. (!
istom razdoblju srbo-hrvatstva nastaje promjena u Jagievu miljenju o
hrvatstvu Dubrovnika i Bosne. Dok je u I. i II. razdoblju pisao (6): "... i u
Dubrovniku, premda je ve odavna odruen bio od ostale Dalmacije i
politiki tako prozvane Hrvatske, ivljae joter pravo narodno ime
hrvatsko, uz koje zavlada, a do skora i mah preote ono drugo "ueno"
ime "slovinsko"; "a nebijae srbsko (ime) u Dubrovniku nikad u
obiaju", sada pak veli da "njihov jezik (tj. jezik starih Dubrovana) ne
bijae po nazoru njihovu ni hrvatski ni srpski, ve -slovinski". -Tako
Jagi svjesno ree neistinu, jer sami Dubrovani redovito kod prevoenja,
nazivaju svoj jezik hrvatskim.(7). To je mogao i sam Jagi vidjeti na samim
naslovnim stranicama mnogih dubrovakih pisaca. Ali to Jagi nije htio

vidjeti, ve opravdava ovo svoje stajalite: "Time neu da mutim ljubav i

potovanje, to ga goje oba plemena, Srbi i Hrvati, za nekadanju veliinu i
znamenitost Dubrovnika; ovaj biser jednako pripada jednomu i drugomu
narodu."(6). No, jo se jedanput proslavio Hrvat Vatroslav Jagi. Godine
1896. "autoritativno" izjavljuje, da je "sasvim opravdano, kad zemaljska
(bosanska) vlada upotrebljava izraz ("bosanski" za hrvatski jezik u Bosni,
op. pisca), koji odgovara nazivu zemlje i kojega uistinu nije izmislila
njegova preuzvienost (Kalay), nego se upotrebljavae ve u 17. i 18.
stoljeu."(6).
Zadrasmo se neto opirnije na Vatroslavu Jagiu, kad ve ne moemo
dotaknuti sve ostale. Vatroslav Jagi nije nipoto osamljena pojava. On je
upravo predstavnik veine duhovnih narataja nae prolosti i ivahna slika
naeg drutva od ilirizma do sloma srpske drave travnja 1941. Rijetki su,
koji su bistro gledali, i oni nisu mogli doi do rijei, jer ih je vukofilska
javnost nazivala najpogrdnijim imenima. Tako temeljito je razorila tuinska
promiba, u lanom obliku znanosti, osnovicu naega ivota. Sve to se
dogadalo s nama u posljednjim desetljeima, samo je razumljiva posljedica
ovakvog dranja naeg ovjeka. Ni mi sami, ni svijet oko nas, nije imao
istinitu predodbu o nama.

Cjelovito prikazati sustav srpskih neistina tehniki je nemogue. Htjeti ga

potpuno iznijeti, znailo bi pruiti hrvatskoj javnosti tako veliki opseg, koliki
je opseg cjelokupnog srpskog "naunog" tiskarstva s podruja nacionalnih
predmeta. Istiemo ponovno: ne postoji asopis, knjiga ili novine, u kojima
bi se toboe znanstveno raspravljalo o bilo kojem znanstvenom pitanju
Balkana ili hrvatskog dijela srednje Europe, a da se ne bi iznijela po koja
neistina na tetu Hrvata, Bugara i ostalih naroda. Napokon, baviti se tim

bezvrijednim papirom uope nije ni vrijedno. Zato e predmet naih

razmatranja biti samo ona "nauna dela" onih srpskih "naunika", koji kod
nas, u ostalom kulturnom svijetu, ili kod Srba samih, uivaju znanstveni
ugled. Sa sramotnim napadajima, kao to su oni u listovima Samouprava,
Balkan, Dubrovnik, Glas Boke, Srpska Rije, Narodna Odbrana, Sokolski
Glasnik itd. bez konca, koji su preplavljivali sve nae krajeve sve do propasti
srpske drave -neemo se baviti ni jednog trena.
Zanimljivo je da su svi ti "lanci" redovito graeni na potpuno isti nain, pa
se mogu postaviti pravila o njihovu sastavu. Svi zapoinju prijetnjama i
napadajem na koju hrvatsku ustanovu ili ovjeka. Osobito je Matica
Hrvatska bila svakidanja tema, najmiliji cilj, na koji su sipali drvlje i
kamenje. ak se i Srpski knjievni glasnik -koji nikako ne spada u ovu vrstu
srpskih listova -nije ustruavao nabacati na Maticu najpogrdnijim izrazima,
kakvi se u kulturnom svijetu uope ne upotrebljavaju. Iza uobiajenog
uvodnog napadaja slijede "dokazi", koji dokazuju srpstvo. Sastoje se
redovito od pustih tvrdnji da su srpski "naunici" dokazali protivno, ne
iznosei nita stvarno, te u najboljem sluaju za potkrjepu navode koju od
bezbrojnih krivotvorenih Vukovih "narodnih" pjesama. Tijekom lanka niu
se uobiajeni rekviziti o srpskom junatvu -"Viteki je kralj na mau osvojio
i Srpstvu donio", "junake grudi su spremne i ake su stisnute", "beli orlovi i
sivi sokolovi sad e da polete" i na koncu redovita poruka "frankovcima,
plaenicima, tuinskim izmearima, koji e osetiti hrabru srpsku desnicu za
svoja izdajnika dela."
U drugu vrstu spadaju listovi, kao Srpski knjievni glasnik, koji se slue
drugim, biranijim rijeima, donosei iste tvrdnje.

Ovdje, u uvodnom poglavlju, prije ocrtavanja sustava neistina prvih srpskih

knjievnih i znanstvenih imena, donijet emo za prikaz par sliica o
miljenju onih ljudi, koji su odraz prosjenog ovjeka i ije miljenje
odgovara miljenju svakog Srbina o nama.
Nikola Stojanovi, ugledni srpski politiar i javni radnik, koji je djelovao
meu Hrvatima i pisao u "Srbobranu" usred Zagreba, napisao je na poetku
ovoga stoljea: "Hrvati niti imaju posebnog jezika, ni zajednice obiaja, ni
vrstog jedinstva ivota, ni, to je glavno, svijesti o meusobnoj pripadnosti,
i s toga ne mogu biti posebna narodnost... Hrvati nisu dakle ni pleme ni
posebna narodnost. Oni se nalaze na prelazu iz plemena u narodnost, ali bez
nade da e ikada sainjavati posebnu narodnost." Stojanovi to dokazuje
lutanjem Gajeva ilirizma i Strossmayerova jugoslavenstva. "Hrvati obino
istiu neku kulturnu nadmonost -veli Stojanovi -nad Srbima. Oni koji
nemaju nikakvih specijalno svojih pogleda na svet (u vjeri, obiajima,
vaspitanju itd.), nikakve nacionalne umjetnosti ni knjievnosti, usuuju se
govoriti o hrvatskoj kulturi."(8).
"Hrvati nisu i ne mogu biti posebna narodnost, ali su na putu da postanu
srpska narodnost. Uzimanjem srpskog za svoj knjievni jezik, uinili su
najvaniji korak sjedinjenju. A i inae se proces stapanja polako, ali stalno,
vri. itanjem svake srpske knjige, svake narodne pjesme, pjevanjem svake
srpske arije, prelazi atom svee srpske demokratske kulture u njihov
organizam."(8). (Stojanovi mijea ekavicu i ijekavicu, pa ga i mi tako
navodimo, op. pisca). "Identifikujui katolicizam sa Hrvatstvom, oni su
zaista uspeli da stave veliku zapreku prodiranju srpske misli. Interesantno je
da im to u klasinom Gjivovom gradu nije polo za rukom. Ponosni
027

Dubrovani su se odluili za Srpstvo, premda su se ostali dalmatinski

gradovi; koji su stajali pod uticajem iste talijanske kulture, odluili za
Hrvatstvo. Dubrovnik je bio slobodna republika, a ostali gradovi podanici sv
Marka. Slobodni ljudi odluili se za slobodno i napredno Srpstvo, tui
podanici za tuinima usluno i nazadno Hrvatstvo." !!!
O slozi -veli Stojanovi -ne moe biti govora, "jer su Hrvati tuinska
avangarda." (8). "Ta se borba nastavlja dalje Stojanovi mora voditi "do
istrage vae ili nae. " Jedna stranka mora podlei. Da e to biti Hrvati,
garantuje nam njihova manjina (!), geografski poloaj, okolnost; to ive
svuda pomeani sa Srbima, i proces ope evolucije, po kome ideja Srpstva
znai napredak... Propast klerikalizma u naem narodu znai propast
Hrvatstva. Mi se nadamo da: e se to skoro dogoditi, jer ima meu
Hrvatima prilian broj svesne inteligencije koja taj proces ubrzava,
uviajui da jedino srpska narodna misao znai ekonomsku, politiku i
kulturnu nezavisnost i spas od germanske najezde." I Stojanovi, poput
ostalih, poruuje Hrvatima; da se otresu megalomanije, jer da je to i suvie
velika bolest: (8). Za sve one, koji znadu misliti, svako je objanjenje
suvino. Nedavna prolost valjda e pouiti i one, koji do sada nisu mislili i
predstavljali onu "svjesnu" Stojanovievu hrvatsku inteligenciju.
Pred nekoliko godina pojavila se izmeu bezbrojnih ostalih, jedna knjiga;
koja takoer sebi prisvaja znanstveno "obiljeje", a kako joj pisac nije
znaajan, nismo je svrstali u sustav srpskih naunih neistina, ve je
navodimo ovdje.(9) Pisac zavrava svoja razlaganja ovako: " U Jugoslaviji
postoje tri glavna naroda: Srbi, Hrvati i Slovenci, pa analogno tome postoje
samo tri pokrajine: l. Slovenaka, sa svojim ranijim granicama. 2. Hrvatska u
svojim etnografskim granicama.

3. Srbija, sa svima svojim srpsko-etnikim delovima: Crnom Gorom,

Dalmacijom, Bosnom, Hercegovinom, Likom, Banijom, Slavonijom,
Sremom, Baranjom, Bakom, Banatom, Starom Srbijom sa Junim
delovima. Nigde u ovim delovima kontinuitet srpskog naroda se ne prekida.
Granica izmeu Srbije i Hrvatske ide linijom Senj-Ogulin -Glina
rekom azmom -na Dravu. "(9). Na karti, koja je priloena, Hrvatska je
prostorno (povrinom) manja od Slovenije. Inae "pisac" tvrdi, da su granice
srpstva i hrvatstva teritorijalno ograniene i razdvojene kao ulje i voda. To je
jedino ispravna tvrdnja u cijeloj knjizi, kad se ima na umu, da su Drina i
Sava od ua Drine do Dunava jasne i vjene, geopolitike i kulturne granice
izmeu Hrvata i Srba.
Cijela ta knjiga (9) je neiscrpljivo vrelo grade za napadaje i uvrede, neistine i
krivotvorine, kojima se nijee cjelokupna Hrvatska povijest, kultura i na
koncu sam opstanak hrvatskog naroda.
Godine Gospodnje 1940. u ogromnoj gomili listova potpuno istih pogleda u
odnosu prema Hrvatima i Hrvatskoj, pojavio se u Beogradu list "Srpski
borac" koji emo navesti za prikaz ( 10).
U svom uvodniku "Srpski borac" napada megalomaniju hrvatskog naroda:
"Ta megalomanija zahvatila je bezmalo svu stranaku tampu. Odjednom,
kao po komandi, prestalo se s meusobnim napadajima, koji, uostalom,
nikada nisu bili tako otri, grubi i nedostojni, kao kod srpskih partizana.
Tako je izvrena potpuna mobilizacija cjelokupne hrvatske tampe, to je
imalo za posljedicu zbijanje irokih narodnih masa i njihovo okupljanje u
jednu izrazito hrvatsku nacionalnu stranku u cilju odbrane, po njihovom
miljenju, ugroenih prava i sloboda od strane Srba. U prvo vrijeme ta je
borba bila upravljena protiv Srba uope, a
029

kasnije poslije poznate partijske nagodbe, protiv Srbije i Srbijanaca,

optuujui ih za sve nekorektnosti i zloupotrebe pojedinih predstavnika
tamonjih vlasti, koji su, u ogromnoj veini, bili punokrvni Hrvati... Iz dana
u dan ta je kampanja bivala sve ea i bezobzirnija. Atavizam
hiljadugodinjeg ropstva i mrnja prema Austriji i Beu, preneeni su na
Srbiju i Beograd, i to u nevjerojatno pojaanoj mjeri. Odjednom je
cjelokupnu hrvatsku tampu obuzela strana vrtoglavica. Dok se s jedne
strane zagluno velialo slobodarski duh i pravnu svijest hrvatskog naroda,
njegov politiku zrelost, prosvjeenost i potenje, dotle su Srbiji priivani
vizantinizam, mranjatvo i korupcija, a njene sinove nazivali su
hegemonistima, batinaima, pljakaima i drugim pogrdnim imenima. Sa
srpske strane nitko od pozvanih nije na to reagirao. Politiki voe i prvaci,
kao i njihova tampa, bili su i suvie zauzeti svojim sitnim raunima. Prei
su im bili njihovi lini i partijski interesi do narodne asti i ponosa. Punih
dvadeset godina dobri i estiti srpski narod strpljivo je podnosio
megalomanska dilitanja i teke uvrede svoje kulturne brae. utio je i trpio,
imajui uvijek na umu onu svoju mudru izreku da pametniji poputa. utio je
i trpio u nadi da e i tome jednom doi kraj. utio je i trpio najzad, jer mu se
uvijek govorilo, da to zahtijevaju "vii" dravni interesi. Ko zna dokle bi jo
utio da se nisu dogodile nedavne promjene u dravnom ureenju?
(Sporazum, op. pisca). S obzirom na sudbonosne posljedice tih promjena i
na vrijeme u kome su one izvrene (etiri dana prije novog svjetskog rata,
op. pisca), kada su nam, vie nego ikada, bile potrebne to vra veza,
kompaktnost i jednodunost, on vie nije smio utiti... Daleko povrh sviju
stranakih grupacija "Srpski borac" e otvoreno i muki istupiti protiv raznih
obmana, lai, kleveta, nepravdi; laskarija, malodunosti i defetizma, ma s
koje strane oni dolazili. Rukovoen jedino duhom istine, on e tako isto
odluno pobijati svako izvrtanje i falsificiranje istorije na osnovu nepobitnih
injenica i energino suzbiti sve pretjerane zahtjeve i megalomaniju
klasinih nagodbaa i pragmatiara. Svijestan historijskih dana koje
preivljujemo, "Srpski borac" e raditi svim silama, da se u redovima Srba
ponovno

030

razbukti onaj isti borbeni i stvaralaki duh, kojim je ispunjena cijela njihova
tragina prolost, kojoj nema ravne u svjetskoj povijesti, da bi najzad, tim
istim duhom zaplamtila cijela Jugoslavija, iji su oni jedini tvorci... do
konane pobjede srpskih ideala i jugoslavenske misli." Tako u uvodu. A u
slijedeem lanku istog broja "Srpski borac" pod naslovom "Srbija i hrvatska
Dalmacija" pie u duhu istine o Hrvatima: "Narod koji nema svoje svijetle
historijske prolosti, svoje znaajne kulturne spomenike i tradicije kao
dokaze duhovnih i materijalnih tvorevina kroz vjekove, epsku poeziju i
knjievni jezik, narodne junake i muenike, koji ne zna zove li se Got,
Slaven, Ilir, Jugoslaven ili Hrvat, a ija je dravica kao vazalna i slobodna
postojala ukupno 177 godina, a robovao tisuu godina, mora da prisvaja i
grabi od susjeda sve ono, to nema... Mi ne elimo podvrgavati kritici
umjetnu tvorevinu hrvatske prolosti, koja nema nikakve naune podloge,
ve hoemo da odgovorimo gavranovima okienim tuim perjem, da je
dobar dio Dalmacije bio i ostao srpski. Istina, danas ima dosta Hrvata u
srpskim primorskim zemljama. Ali to su mahom, silom pokatolieni Srbi...
Jezik, pjesme, nauka, umjetnost i knjievnost Dubrovana najbolji je dokaz
da Dubrovnik nikada nije bio hrvatski. Ali kao to je Gunduli Hrvat... tako
je i cijela Dalmacija hrvatska iako ni u jednoj pjesmi hrvatski narod nije
opjevao Dalmaciju kao hrvatsku"... Hrvatstvo Dalmacije stvorila je katolika
propaganda, veli "S.b." "Ali historijsko srpsko pravo ne mogu porei. Vie
ima dokumenata o tome nego to bi svi Hrvati danas mogli protivno
napisati." (10).

Daljnji redci ne zasluuju ni toliko da budu navedeni kao prikaz, kako se

pie u jednom dijelu Europe i to sve papir moe progutati. Jedan mudrac,
kada su mu pokazali i rastumaili izum tiska, uskliknuo je, da nema veeg
dobra i veeg zla od tiska. Tisak kao najvee zlo svijeta sastoji se u tome to
se moe natiskati i tako sauvati, na sve strane proiriti, najvea i
najnemoralnija la rastumaio je mudrac svoju misao. "Laite prijatelji ipak e od svega toga neto ostati."

Matica Hrvatska moe u svojoj povijesti ponosno zabiljeiti injenicu, da su

je najee napadali oni, koji su se sluili samim neistinama i
krivotvorinama. Time su Matici izdali najljepu svjedodbu
o njezinoj znanstvenoj ozbiljnosti i slubi istini. Ni "Srpski borac" ne bi
imao sve osobine ostalih srpskih listova, kada i on ne bi napadao Maticu
Hrvatsku. U tom istom broju donosi "S. b." karikaturu, na kojoj je prikazano,
kako jedna ena (Matica Hrvatska) provaljuje u blagajnu koja nosi natpis:
"Srpsko narodno blago" i krade vreice s natpisima: srpski jezik, srpski
obiaji, srpske narodne pjesme, srpske narodne poslovice, srpske narodne
pripovijesti.
Nai navodi su samo neznatni isjeci iz ogromnih hrpa bezvrijednog papira,
koji je irilicom, a na srpskom jeziku, zasipao hrvatske zemlje u fikciji
"bratskog" uzajamnog kulturnog djelovanja. U na sustav neistina ui e
samo oni pisci, koji stoje na vrhu znanstvenog i kulturnog ivota srpskog
naroda, ija je djela i dugi niz hrvatskih pokoljenja prouavao i smatrao
svojim.
Napokon se netko sjetio, da se prema Hrvatima srpsko stajalite ipak mora
izmijeniti, pa se u Beogradu, mjeseca lipnja 1940. godine, pojavio tjednik
"Naa linija", u kojem se u jednom danku veli (11): "Kao Srbin ja u rei
Srbima mnogo neprijatnih istina... Hrvate od Srba ne dijeli samo vjera.
Pogrjeno je miljenje da su Hrvati neka vrsta Srba katolike vjere.
Osim vjere Hrvati se razlikuju od Srba mnogim odlikama, koje ih ine
posebnim narodom, koji je Srbima veoma blizak, ali ne mnogo blii od
Bugara. Mora se rei, da hrvatski narod u veini govori jezik, koji za
Srbe nije nita razumljiviji od bugarskog ili slovenskog. Mi se u
prolosti nismo nikada susretali sa Hrvatime ni u

dobru ni u zlu. Hrvati nisu bili "robovi" Austrije i mi ih nismo

"oslobodili": Slijedi oskudan i netoan prikaz hrvatske samostalnosti kroz
vijekove, no, prema svim ostalim srpskim piscima, ovaj je jedinstven
izuzetak. "Hrvati su se uvijek smatrali domaima u Hrvatskoj, Slavoniji
i Dalmaciji, a tamonje Srbe, koji su doseljenici, smatrali su svojim
gostima." Ovo srpsko priznanje, ne bi bilo srpsko, kad bi bilo potpuno.
Priznanje za Bosnu i Hercegovinu nije mogao ni ovaj pisac nikako
pregorjeti, iako mu je posve jasno, da je i u Bosni i Hercegovini stanje
potpuno jednako onom u ostaloj Hrvatskoj.
Makar je i neznatno, ovo priznanje pokazuje, da se jedan Srbin u godini
1940. osjetio ponukan srpskoj javnosti otkriti, da postoje Hrvati, koji ak
imaju svoju povijest i svoj komadi zemlje. Vrijedno je ovo priznanje za
"istinitost" srpske znanosti, te vrlo zgodna sliica luake megalomanije, u
kojoj se iivljavala srpska arija sve do svog traginog upravo
apokaliptikog sloma u travnju 1941.

LITERATURA
(1) Roman Dmowski, Politika poljska i izgradnja drave, Varava, 1926., 211,
citiran "Hrvatski narod", br 38 od 27. listopada 1939.
(2) Roman Dmowski, u djelu "Problemi srednjo-i istonoeuropski", London,
1917., 500, citirano kao gore.
(3) Wielka ilustrowana Encyldopedja powszechna, Krakow, cit. kao gore.
(4) Anton ika, Abisinija, Kozmos, Beograd, 1935., 161.
(5) Prof. Josip Pasari, Jagi prema hrvatstvu i srpstvu, pretiskano iz "Obzora",
Zagreb, 1899. II izdanje, str 4. i sl.
(6) o.c. str. 9-23,

(7) Klai, Hrvati i Hrvatska, Zagreb, Matica Hrvatska, 1930., II. izdanje,
(8) Nikola Stojanovi, Srbi i Hrvati, II. izd.,(l. izdanje "Srbobran" 23. i 24.
VIII. 1902.), Novi Sad, 1902., 15" 16., 17., 18.,
(9) Dr J. . Milosavljevi, Srpsko-hrvatski spor, (II. izd.) i Neimari Jugoslavije,
12. jula 1937., Beograd, tiskano 1938., str 63.
(10) "Srpski borac", Beograd, 1940, cit. "Hrvatski narod", br 51 od 26. sijenja
1940., str 8.,
(11) "Naa linija", Beograd, 1940., Milo Miloevi, cit. "Hrvatski Dnevnik",
Zagreb, 8. lipnja 1940.

I. HRVATSKI NAROD I
HRVATSKA
Hrvatski narod pripada meu najstarije narode Europe. Prvi od svih naroda
slavenske jezine skupine stvara svoju dravu, prima kranstvo i
zapadnoeuropsku obrazovanost. Kroz dugi etrnaeststoljetni povijesni razvoj
Jadranske Hrvatske, na kritinom razvodu svjetova i glavnih prometnih ila,
u zemljama, koje pokazuju jake centrifugalne tenje, uspijeva hrvatski narod
da se u stalnim krvavim borbama odri i da sauva neprekinutu nit svoje
dravne posebnosti, iako znatno oslabljene, sve do godine 1918. Tada je
zapoeo najtraginiji odlomak hrvatske povijesti, obiljeen pokuajem, da se
uniti i sam opstanak, izbrie i samo ime hrvatsko.
Kulturna stvaranja Hrvata ila su usporedo sa Zapadom. Hrvati su bili uvijek
njegov nerazdvojni dio. U vremenima turskih borbi podnijeli su strahovite
rtve u krvi kranski Hrvati na braniku Europe, a islamski Hrvati u irenju
Islama uslijed svojih psiholokih preddispozicija (bogumilstvo). Najvei
sukob svjetske povjesnice bio je najkrvaviji i najdui ba sredinom hrvatskih
zemalja i prolio more bratske krvi. U toj pojavi mnogi vide dokaze ogromne
snage i veliine hrvatskog naroda, jer su se i drugi kulturni narodi Europe
znali raskrvariti na suprotnim stranama u meusobnoj borbi za velike
svjetske idejne pokrete.

Pa ipak, uza sve te injenice, hrvatski je narod meu posljednjima u Europi

obnovio samostalnu dravu i jo uvijek nedovoljno pred vanjskim svijetom
izrazio svoje narodne snage. Razlozi su tome mnogobrojni.
Jedan od najvanijih imbenika je sustav srpskih neistina u lanom obliku
srpske nauke. Jedini rezultat srpske nauke s obzirom na Hrvate glasi:
Hrvatski narod ne postoji, a koliko se jo negdje nailazi na Hrvate, to su
ostatci jednog historijskog naroda, koji je nestao. Svi kulturni
spomenici, svi knjievnici i umjetnici s tog podruja su srpski. Dokaza,
naravno, za te srpske tvrdnje nema, izvori govore, naprotiv, o hrvatskom
imenu i esto o izrazitom hrvatskom narodnom osjeanju u doba kad jo nije
bilo nacionalnih pokreta. Ali takva su mjesta srpski "naunici" jednostavno
isputali, ili jo jednostavnije, umjesto hrvatskog imena napisali srpsko, kako
emo to kasnije pokazati. Kad bi nastupile takve prilike da se morao ispraviti
ovakav stav, onda bi "naunici" otkrili, da postoji posebno hrvatsko pleme,
kome su Srbi poklonili knjievni jezik. To se sve dogodilo narodu koji
posjeduje osamstoljetnu bogatu knjievnu tradiciju, koji ima znaajnu
renesansnu umjetnost i koji je stvorio prvorazredne kulturne tekovine. To se
sve dogodilo Hrvatima od strane onih priznatih uenjaka, a u ime naroda,
koji prije Vuka Stefanovia Karadia -to znai sredina 19. stoljea -na
podruju duhovnog rada ivljae u prilikama koje se mogu oznaiti jedino
kao tabula rasa.
Vuk Stefanovi Karadi, "popeatelj i rodoelnik" svih srpskih
krivotvoritelja, nije bio loe obavijeten, nego je svjesno pisao neistinu i
inio djela, koja se u najbolju ruku mogu oznaiti -kraom. Po hrvatskim
zemljama putovao je vrlo esto, poduzimao je i vea putovanja s duim

boravkom. Lipnja 1838. proao je, zadravajui se svugdje due vremena,

kroz Zagreb, Sisak, Petrinju, Glinu, Karlovac, Plako i Senj. Iz Senja je
putovao preko Otoca, Gospia, Velebita i Kotara u Zadar, a opet odavle
preko Skradina, ibenika, Trogira u Split. Opet kopnenim, ali drugim putem,
vratio se u Trst.(1). Iz ovih hrvatskih zemalja Vuk je pokupio najvei dio
narodnog blaga, koje je izdao pod srpskim imenom. Sam Jovan Skerli tvrdi,
da Vuku nije bilo naroito poznato narodno blago u iskljuivo ekavskim
krajevima, u Staroj Srbiji i Macedoniji. To su doslovne Skerlieve rijei.(2).

Vuk Stefanovi Karadi, popeatelj" i "rodonaelnik" svih srpskih

krivotvorina, ali poasni graanin grada Zagreba

Putujui po hrvatskim zemljama, Vuk je svugdje priman s velikim

poastima, dolazio je u dodir s najuglednijim Hrvatima, koji su ga iskreno
pomagali u njegovom "naunom" radu, ne slutei kako e Vuk postupati. To
svjedoi njegovo dopisivanje s Kopitarom. Na osnovu Vukovih obavijesti
napisao je V. Hope u uglednoj njemakoj reviji godine 1842. studiju o
Dalmaciji, u kojoj je ustvrdio, da Hrvata u Dalmaciji nema osim par otoka i
malog dijela sjevernog primorja, tj. podruja akavtine. Tako se ovdje
izravno opaa, kako Vuk neistinito obavjeuje vanjski svijet o nama. Na isti
nain je Vuk krivo obavijestio njemakog uenjaka Rankea o hrvatskoj
Bosni, kada je Ranke pisao, godine 1834., o posljednjim neredima u Bosni...
Uza sve tone obavijesti, koje je Vuk dobio na terenu, on ipak izdaje itavih
deset godina kasnije svoju poznatu knjigu, u kojoj se nalazi glasoviti njegov
uenjaki lanak "Srbi svi i svuda": Sve navode donosimo prema izvoru.
(3) U toj "studiji" Vuk pie: "Zaista se zna da Srbi sada ive u dananoj
Srbiji, u Metohiji, u Bosni, u Hercegovini, u Zeti; u Crnoj Gori, u
Banatu, u Bakoj, u Srijemu, u desnom Podunavlju od vie Osijeka do
Sentandrije, u Slavoniji, u Hrvatskoj, u Dalmaciji i u svemu
Adrijatikom primorju od Trsta do Bojane. Zato u poetku rekoh zaista
se zna, jer se upravo ne zna, dokle Srba ima u Arnautskoj i u M
aedoniji."
Prisvajajui ovo golemo podruje za srpstvo, u kojima su Srbi ogromna
manjina, kao to su i u svakoj pojedinoj zemlji manjina, osim smanjene
Srbije, jednako u Vukovo doba kao i danas, pokuava Vuk donijeti neke
brojke za tobonje opravdanje svojih nepravednih i megalomanskih
zahtjeva. "U pomenutim mjestima bie najmanje oko pet milijona dua
naroda, koji govori jednim jezikom, ali se po
038

zakonu (religiji op. pisca), dijeli na troje: moe se otprilike uzeti da ih ima
oko tri milijona zakona grkog... od ostala dva milijona moe biti da bi se
moglo uzeti, da su dvije treine zakona turskoga, a jedna treina zakona
rimskog." Ovako Vuk dokazuje svoje tvrdnje i na svim drugim mjestima.
Ovako otprilike izgledaju i ostali srpski znanstveni dokazi bez razlike na
vrijeme, u kome ive pisci. Ipak je valjda i Vuk osjetio, da je pretjerao, zato
umuje ovako: "Samo prvi tri milijona (dakle grkoistonjaci, op. pisca) zovu
se Srbi ili Srblji, a ostali ovo ime nee da prime, nego oni zakona turskog
misle da su pravi Turci..., a oni zakona rimskog sami sebe ili zovu po
mjestima, u kojima ive npr. Slavonci, Bosanci (ili Bonjaci), Dalmatinci,
Dubrovani itd., ili to osobito ine knjievnici, Iliri ili Ilirci..." Vuk se
velikoduno razbacuje imenima pojedinih dijelova hrvatskog naroda, samo
od imena hrvatskog zazire. Ta se pojava moe zapaziti u povijesti kod svih
tuinskih upravljaa pojedinih dijelova hrvatske zemlje, koji daju prednost
svim imenima, pa radije i srpskom, samo ne uzimaju ono pravo. Mora da je
u tome imenu leala silna snaga, koju su tuinci pokuali slomiti. Sjetimo se
tragine sudbine fra Filipa Grabovca, koji je izgubio ivot u mletakoj
tamnici samo zato, jer je u svojoj zbirci pjesama nekoliko puta upotrijebio
ime hrvatsko.

Vuk Stefanovi Karadi daje razumijeti, da hrvatskog naroda uope i

nema. Spominje da Maara i Nijemaca ima vie vjera, a svi se zovu i
priznaju Maarima, odnosno Nijemcima, zato "mora se uditi, kako se
barem ovi Srbi zakona rimskog nee Srbi da zovu." "Ko se koga boji, on na
njega i mrzi." Tako Vuk "tumai" postanak ove "mrzosti, da narod i na svoje
ime omrzne". Jo aljivije ueni Vuk tumai, kako je najia hrvatska krv
toboe odbacila srpsko

ime: "... oni (islamsko plemstvo u Bosni, op. pisca) dojakonje svoje ime
Srbi, ne samo odbace, nego im ao budne i raja njihova da se njime dii, i
nazovu raju Vlasima."
Ovako jednostavno rjeava Vuk pitanje vlakih doseljenika i pokuava silom
dati srpsko ime svim katolikim i islamskim Hrvatima, a doseljenim vlakim
gomilama turskih kmetova grkoistone vjere takoder pokuava dati ime
srpsko, koje ni njima, isto tako kao ni Hrvatima, nikako ne odgovara.
Srpsko-pravoslavna crkva ispravno je shvatila vanost ovog Vukovog
pokuaja i svim sredstvima ga provodila u ivot. Pred nama je potpuni
uspjeh stogodinjeg djelovanja srpske crkve. Vlake gomile grkoistone
vjere, ija je pojava u hrvatskim zemljama znanstveno utvrena i vezana uz
turska osvajanja, danas se u cjelini potpuno osjea srpskom. Pseudohistorija
srpska, a velikim dijelom i hrvatska, pokuala je mimoii ove injenice i dati
vlakim gomilama starosjedilaki znaaj.
Meutim, Vuk dalje mudruje: "Svi pametni ljudi i od grkijeh i od
rimskijeh Srba priznaju, da su jedan narod.., samo je onima rimskoga
zakona jo teko Srbima nazvati se, ali e po prilici i tome po malo
naviknuti; jer ako ne e da su Srbi, oni nemaju nikakvog narodnog
imena...Da reku da su Hrvati; ja bih rekao, da ovo ime po pravdi
pripada najprije samo akavcima, koji su po svoj prilici ostaci
Porfirogenitovijeh Hrvata... "
Povijest podruja na kojima ive Hrvati, prepuna je hrvatskog imena. Vuk
nije mogao zanijekati ime hrvatsko u prolosti, zato je priznao Hrvate u
prolosti (Porfirogenetovi Hrvati!), no u sadanjosti ih je htio svesti na aku
akavaca,

Hrvatski narod i Hrvatska 41

dakle na podruje, koje je svakim danom manje, uslijed polaganog
izumiranja akavskog dijalekta. Tako je smiljena paklenska osnova, po
kojoj su imali biti izbrisani Hrvati sa lijepe hrvatske zemlje. Vuk ne
razumije, kako se hrvatskim imenom mogu nazvati "ona braa naa, zakona
rimskoga, koji ive u Banatu, Bakoj, Srijemu, Slavoniji, Bosni,
Hercegovini ili u Dubrovniku, jer govore istijem onakijem jezikom kao i
Srbi!"
"Od onijeh pak turskog zakona, ne moe se jo ni iskati da misle to o ovom
srodstvu, ali kako se meu njima kole podignu... i oni e odmah doznati i
priznati da nijesu Turci nego Srbi." Velikosrpske vlade nadahnute duhom
Vuka Karadia podravale su islamske Hrvate u najveoj kulturnoj i
gospodarskoj zaostalosti, te im ni kola nisu podizali; no, oni su ipak
posluali glas svoje krvi i nali svoj put. I ostali dijelovi Vukova lanka, kao
npr oni o socijalnim i gospodarskim prilikama pojedinih krajeva, takoer su
potpuno nevrijedni, ako mjerimo i mjerilom onoga vremena. Dalje u istom
lanku Vuk se navraa opet na etnike granice Panonske i Dalmatinske
Hrvatske toboe prema Konstantinu Porfirogenetu: "U Dalmaciji na suhoj
zemlji, gdje je bilo srce Hrvata, danas nema nikakvog naroda, koji bi se
po jeziku razlikovao od Srba, ali na ostrvima i primorskim mjestima...
(nekim)... govori se jezikom malo drukijim od srpskog, i ja mislim, da su
ovi primorci i ostrvljani ostaci ili potomci starijeh Hrvata". Na naelu:
akavtina = hrvatski jezik, Vuk toboe struno pronalazi razlike
"njihovog jezika od Srpskog". I u nizanju ovih razlika Vuk je puka
neznalica, koja se dosljedno dri samo jednog naela: na tetu Hrvata
propovijedati srpsko ime. Kako je nestalo Hrvata iz Dalmacije, pita se
Vuk, i sam odgovara: "Ja mislim da su se od Srba (?) i

od Turaka razbjegali, a koji su ondje ostali, oni su se posrbili..." Dokazi

dostojni samo Vuka i njegovih nasljednika.
Vuk Stefanovi Karadi zakljuuje svoju "raspravu": "Iz svega ovoga to je
ovdje kazano vidi se da se svi Juni Slaveni osim Bugara po jeziku dijele na
troje:
prvo su Srbi koji govore to ili ta... drugo su
Hrvati koji umjesto to govore a... tree su
Slovenci koji umjesto to govore kaj..
Meu Slovence idu i dananji Hrvati u varmei Zagrepskoj, Varadinskoj i
Krievakoj... to se tie broja ..., ja bih rekao da e tokavaca biti najmanje
tri puta onoliko koliko kekavaca i akavaca zajedno, a kekavaca opet bie
mnogo vie od akavaca".
Ova zagonetka prevedena na Vukov rjenik znai: Hrvati su aka
akavaca, koja izumire... Slovenac Kopitar, veliki Vukov zatitnik i uitelj,
podupirao je ubrajanje hrvatskog kajkavaca u Slovence, moda da je i samog
Vuka nadahnuo na to. Dr. Mile Starevi, obraujui pitanje, kako je dolo
do Starevieva nijekanja Srba, zabavio se pojavom ove zloinake
promibe i istaknuo je injenicu, "da je bilo i takvih Hrvata, koji su njegovu
tezu primili kao neto, o emu se moe raspravljati". "Nitko od Hrvata nije
reagirao, ve je misao o potrebi reakcije dola mnogo kasnije".(4).
Vjerojatno, da je i sam Vuk osjetio, da je predaleko zaao, pa je neto
kasnije izdao malu knjiicu, u kojoj je nastojao popraviti svoj stav, ali
uistinu samo je promijenio stilizaciju i sve je ostalo kao i prije. Na koncu je
jo imao obraza izraziti svoje uvjerenje, "da e svaki hrvatski rodoljubac
njim sa svijem biti zadovoljan." (5).
Potrebno je malo dublje zai u pitanje Vukova obrazovanja i rada, pa e nam
biti jasnije mnoge stvari.

Jedina Vukova vrijednost, koja se mora priznati -ukoliko se to moe nazvati

vrijednou u objektivnom smislu -jest silna srpska nacionalna svijest, koja
je Vuku vrhovni zakon. No naa etika shvaanja ne mogu nikako dopustiti,
da se narodnoj stvari slui upravo nemoralnim postupcima i djelima, da se u
svrhu promibe vlastitog imena prisvoji tua imovina i ak drugima ospori
pravo na ivot, kao to se to nama dogodilo od strane svih srpskih pisaca od
Vuka do danas. I ova stalna pojava je osebujna oznaka balkanskoistonjakog mentaliteta naih susjeda preko Drine. Osim ovih golemih
zasluga za srpsku nacionalnu misao, makar se one temeljile na laima, mi ne
moemo nai nita vrijednog ni znaajnog u duhovnom liku Vuka
Stefanovia Karadia.
Bitno i trajno obiljeje cjelokupnog Vukova rada tijekom itavog ivota jest
potpuni primitivizam u svim pravcima, neobian i za ono doba, u kojem je
Vuk ivio. Poput Dositeja Obradovia i Vuk je obini i vrlo nespretni
plagijator misli i djela europskih pisaca, koji u svom primitivizmu od Europe
usvaja ono, to ne predstavlja nikakvu vrijednost ili pak sumnjivu. Ne
ulazei u pitanje prednosti etimologije ili fonetike, istiemo samo to, da Vuk
ni u svom "genijalnom" uvoenju jednostavnog fonetskog pravopisa, zbog
ega je bio toliko slavljen, nije originalan, nego je prisvojio tuu misao.
Njegovo slavno pravilo: "Pii kako govori", imali su Hrvati prije Vuka, a
Vuk ga je jednostavno izvadio iz djela Nijemca Adelunga: "Vollstandige
Anweisung zur deutschen Orthographie"; koje glasi: "Schreib wie du
sprichst": Sve biografije o Vuku istiu velik utjecaj Kopitara na Vukov rad.
U poetnim koracima Vukovim, Kopitar je bio glavni pokreta. Openito je
potvrena misao, da nije bilo Kopitara, nikada ne bi bilo Vuka, ni

njegovih zasluga za srpstvo. Kopitar ga je upravo tjerao, zaklinjao, upuivao

sve dotle neprekidno, dok se Vuk ne bi dao na posao. Vuk nije imao nikakva
poticaja u vlastitom radu. Sam priznaje da nije shvaao, zato Kopitar i ostali
ueni svijet toliko cijeni priproste narodne pjesme. Poslije je to zanimanje
vjeto iskoristio za promibu srpske misli. Kasnije taj isti Kopitar, koji je bio
duboko svjestan Vukovih osobina, toliko slavi Vuka, da ga ak naziva
"gramatiarskim genijem", premda je oito i njemu samom, da je Vuk
diletant vrlo skromnih mogunosti. Nejasni su razlozi ovog Kopitarova
djelovanja, ali ne e biti na odmet da kaemo, da je Kopitara i Vuka
ujedinjavala elja; to bre ukloniti Hrvate, na korist Slovenaca i Srba.
Osobina Kopitara kao krivotvoritelja, poznata je naim strunjacima, ali je
manje poznata ova pojedinost. Kada je porer namjeravao pokrenuti svoj
"Oglasnik", htio mu je dati ime hrvatsko, no Kopitar je kao znanstveni
autoritet savjetovao poreru, "da ne mislite samo na Hrvatsku, nego na sve
jugoslavjanske narode, jer niti Dalmatinac, niti Slovenac, niti Istrijanin, pa
ba ni Slavonac, kamo li ini Jugoslaveni, ne bi rado pristali na iskljuivu
narodnost hrvatsku... pristanite za sada uz to ime (ilirsko; op. pisca), premda
ne odgovara povjestnici ni narodnom pravu".(6). porer je po tom savjetu
svoj list nazvao "Ilirski Oglasnik".
Druga znaajka Vukova rada jest nesolidnost, da ne upotrijebimo ime, koje
bi vie pristajalo -kraa. O ovoj nesolidnosti imali smo se prilike uvjeriti
tijekom dosadanjeg izlaganja, a jo e biti tonije vidljiva u poglavlju o
hrvatskom jeziku i narodnim pjesmama.
U svom "Rjeniku" pod rijeju "mornarica", Vuk pie: "Mornarica (u
Kotoru), Art Tanz, chorae genus". Ovakvih sluajeva u Vukovoj znanstvenoj
spremi ima beskrajno mnogo.

Odnos Vuka Stefanovia Karadia i Miloa Obrenovia, koji donosimo

prema uglednoj srpskoj publikaciji, koristit e nam da se upoznamo s daljim
"znanstvenim" znaajkama i linosti Vuka.(7). "U obnovljenoj srpskoj
dravi Milo je bio prvi vladalac, a Vuk najvei knjievnik. Njih dvojica su
doli i u lini dodir .., ali su bili u prepisci jo ranije. Vuk je ee pisao
Milou, a Milo je ree odgovarao Vuku. Najvei broj Vukovih pisama imao
je svrhu da privoli Miloa da mu da novanu potporu. Ipak Vuk -veli pisac nije bio obina mamipara, kakve se esto nalaze oko vladalaca i velikih
bogataa". O svojim pismima Vuk obeava Knezu, da e kao protuuslugu za
novane pomoi, koje moli, raditi oko to vee slave kneeve. "I onda u sve
vrijeme moga ivota -veli doslovno Vuk -ertvovati za vau est i slavu,
radei da se vae ime ne samo u narodu Srpskome, nego i po svoj Evropi,
spominje i slavi, pa i to ne samo danas, nego dogo je ljudi na svijetu. A
samo e vam i to na slavu sluiti to ete vi prvome spisatelju naroda vaega
dati penziju za nagradenije trudova njegovi za bolju volju unapredak". (?).
U drugom pismu veli Vuk Milou: Hou "da napiem Istoriju Srpsku nai
vremena, pa s tim knjigama da doem u Njemaku, pa da i natampam i
vaemu imenu posvetim, i da kaem, da je to po vaoj naredbi skupljeno i
napisano i natampano; pa onda u ime vae da dam poneto i drugim
ekojim znatnijim spisateljima i tuim i naim, da i oni kato napiu i kau o
vama to lijepo i slavno (a svijet bi i onako vas valio i slavio, kako bi vi take
slavne stvari inili). I eto, tako sam eo da nainim od vas u narodu naemu
togo nalik na Velikoga Karla i Velikoga Petra". "Zaman mu Vuk sladi da
e mu se ime veno slaviti po svoj Evropi, Milo se ne maa rukom u
depove. Njemu je drai novac nego obeana slava. Verovatno je da je on

potcenjivao i Vukov znaaj i vrednost njegovih knjiga."(7). U jednom pismu

Milo trai od Vuka, da mu poalje rukopis, original i prijevod djela o
Karaoru, na to se Vuk sluniki opravdava, da on ne pie o Karaoru,
nego samo o njemu, Milou.
Godine 1828. tiskano je Vukovo djelo "Milo Obrenovi knjaz Serbii ili
Graa za srpsku istoriju naega vremena". Kad je Vuk poslao Kopitaru
oglas o ovom djelu, Kopitar ga savjetuje da djelo ne tiska, "da mu se ne
bi predbacilo, da je plaenik (Solding). Vuk mu zahvaljuje. i uvjerava ga,
da e gledati da ne lae, a istinu e preutati, ako se gde ne bi mogla
kazati. Vuk je u toj knjizi i hvalio Miloa, i preutkivao ili nepotpuno i
netano prikazivao njegove postupke". (7).
Milo, koji pripada medu najkrvavije istonjake despote, to priznaju i
srpski povjesnici, prikazan je po Vuku ovako: "Milo je za vremena
vojvodovanja svoga bio u redu najslavniji Srpski vojvoda: u junatvu nije
ustupao Veljku ni upiu, a od obojice se, kao i od mnogi drugi, tim
razlikovao, to nije bio ajtadija... On nije gledao, da ljude straom natera, da
ga paze i sluaju, nego je to traio lepim reima i pametnim i pravednim
vladanjem i upravljanjem. I za to su ga svi njegovi vojnici i ostali ljudi pazili
kao brata, a sluali i potovali kao sinovi mudra oca." Tako Vuk, a pisac
knjige Srbin Jaa Prodanovi, daje ovakvo svoje tumaenje: "U vremenu od
1816. do izlaska Vukove knjige desili su se svi sukobi Miloevi sa njegovim
protivnicima i zavrile sve bune... Mnogi su ljudi platili glavom svoj otpor
Milou, a neki su bili izloeni varvarskoj kazni otsecanja ruku i vrhova
jezika." (7). Devet uglednih politikih linosti tadanje Srbije, meu njima
jedan vladika i Karaore, potajno su ubijeni

ili zadavljeni po Miloevu nalogu, jer su Milou bili nepoudni. Svih tih
devet potajnih ubojstava, izvrenih po nalogu glavara drave, bilo je poznato
Vuku Karadiu, kako to dokazuje Prodanovi, pa ipak je Vuk o Milou
pisao nepravedne i lane hvalospjeve. "Vuk je ove dogaaje pretstavio i
nepotpuno i netano, da ne kaemo neverno... Istorijske je dogaaje toga
vremena saoptavao nepotpuno i netano, ili ih preutkivao ili umeo
veto prekliziti preko njih". (7). Pa ipak na koncu, Srbin Prodanovi
pokuava obraniti Vuka i njegovo svjesno krivotvorenje istine. Bilo je
potrebno zadrati se neto due na ovom, da se vidi, kako je Vuk vrlo lako
izvrtao sve, to mu nije ilo u njegovu raunicu.
Ovaj i ovakav Vuk Stefanovi Karadi, koji je prvi poeo svim sredstvima
brisati Hrvate s ovog naeg kutia zemlje, uivao je meu Hrvatima veliki
znanstveni ugled. Rijetki su bili oni koji su ustajali protiv Vuka, meu
prvima Otac domovine Ante Starevi. Slubeni predstavnici hrvatske
znanosti redovito su u Vuku gledali neku duhovnu veliinu i podavali se
njegovim, za nas upravo samoubilakim, tvrdnjama. Danas je nama, mladom
narataju, potpuno nerazumljivo ovo luako dranje naih starih.
Strossmayer i njegovi pristae su se zauzeli, te je Vuk izabran poasnim
graaninom Zagreba i poasnim lanom poeke upanije. Strossmayer
je odredio znatan novani iznos za izdavanje posmrtnih spisa Vuka
Karadia, te takoer novac za podizanje spomenika, emu su se pridruili
jo neki. Dvorski kancelar Ivan Maurani isposlovao je kod krune, da se
Vukovoj obitelji podijeli potpora, koja ju je spasila od materijalne propasti.
Jo ni danas sva ostavtina Vuka i Vukovih vjernika nije izbaena iz
hrvatske znanosti, a jo dugo, dugo emo osjeati posljedice Vukova rada
kod kue i u inozemstvu.

Razumijemo da Srbi slave Vuka, jer im je on najvea lirrost poslije Sv.

Save, ali nau gotovo stoljetnu vukovsku tradiciju ne moemo nikako
shvatiti, niti drukije oznaiti, ve kao samoubojstvo ili potpunu ludost.
Gorljivi Vukov uenik uro Danii (pravo ime Popovi) je godine 1857. u
jednom srpskom znanstvenom listu zastupao i branio toboe nekakvim
znanstvenim dokazima Mikloievu i Vukovu tezu: akavci = Hrvati, te na
naelu akavtina = hrvatski jezik, pronaao razlike izmeu Hrvatskog i
srpskog jezika.(8). Godine 1865. dolazi Popovi-Danii u Zagreb, i
zanimljivo: on "mijenja" svoje stajalite i naziva hrvatski jezik hrvatskim ili
srpskim, te postaje prvi tajnik novoosnovane Jugoslavenske akademije, njen
redoviti lan, pokreta i zaetnik Akademijina rjenika hrvatskog ili srpskog
jezika i vri nad tim vanim poslom nauni nadzor. U tom svojstvu on
izbacuje iz Rjenika cjelokupnu kajkavsku knjievnost, provodei Vukovu
tezu: kajkavci = Slovenci. alosna slika naega mentaliteta, koji moe svata
progutati, koji dobroudno oprata zloine uperene protiv vlastitog naroda i
njegova opstanka i sve predaje zaboravu ve nakon par godina. Iz ovog
naeg odvie mekanog i svakom prijateljskog mentaliteta naeg ovjeka,
izvire ona -u ostalom svijetu neuvena komedija -da se narodni jezik u
vlastitom sreditu naziva dvostrukim imenom (srpskohrvatski), ili pak treim
imenom (jugoslavenski), a ne imenom naroda, koji ga govori (u filolokom
svijetu ima vie sluajeva, da dva naroda govore slinim ili istim jezikom, ali
svatko svoje vlasnitvo naziva svojim imenom. Sjetimo se samo one
klasine ludosti -onog Sabora Kraljevine Hrvatske, koji raspravlja, kako se
ima zvati jezik naroda Trojedine Kraljevine, i svih onih prijedloga u tom
pitanju. Sumnja u sebe zahvaljujui tuinskoj

048

promibi, duboko se ubrizgala u nae meso, u nau krv, u nae ivce i

mozgove, i dovela nas do ruba propasti.
Kada Hrvati pokuaju makar kako obzirno da se obrane od podmetanja, onda
se redovito uje ista pjesma. Ugledni srpski pisac brani "opte interese", i
odmah nam kae, to se podrazumijeva pod "optim interesima." (9). "Sudar
pretenzija i ambicija koje su se iz procesa (otuivanja, op. pisca) razvile,
koje su i u Srpstvu i u Hrvatstvu nale svojih fanatinih pobornika, podriva
svakog dana sve to jae misao o jedinstvu narodnom, istie odelite,
tesnogrudne, iskljuivo srpske ili hrvatske interese na suprot optim,
zajednikim narodnim interesima Srba i Hrvata. Pod uticajem njegovim Srbi
i Hrvati, sinovi jednog te istog naroda, stoje ve danas jedni prema drugima,
na svojem optem narodnom domenu, u Bosni, Dalmaciji, Trojednoj
Kraljevini (Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, op. pisca).:. kao protivnici".
Ono hrvatsko je "opta domena"! Ne postoji ni komadi zemlje, koji ne bi
bio "opti", koji bi bio hrvatski. Pisano je to davno, prije postanka
velikosrpske drave. to pak znai "opte uoptavanje", to smo svi mi u njoj
ve dobro iskusili.
Temeljni politiki program srpske vanjske politike, vjerno provoen u sva
vremena, Naertanije Ilije Garaanina (10), takoer ne poznaje ni
Hrvatske, ni hrvatskog naroda. Hrvatska mu je samo zemljopisna oznaka
jedne austro-ugarske pokrajine, u kojoj -kao i u Dalmaciji i Bosni -ive Srbi
katolike vjere. Za uspostavu ogromnog srpskog Duanova carstva, koje bi
se trebalo prostirati i na svim hrvatskim i bugarskim zemljama i dijelom
maarskim, treba najprije stvoriti obavjetajnu slubu i promibenu
djelatnost. Za svaku zemlju posebno, prema njezinim posebnim prilikama.
"U Bugarskoj se najprije i najvie ruski i srpski upliv

susretati mora" (10). Da srpski upliv nadjaa ruski; treba u Bugarskoj

(jer "Bugari nemaju vaspitajua i uebena zavedenija") otvoriti srpske kole,
poslati srpske popove, srpske vjerske i svjetovne knjige i zapoeti veliku
promibu za srpsku dravu. Bugarski sveenici trebaju bogosloviju svriti u
Srbiji.

Dr. Jovan Cviji, najvei srpski geograf i veliki znanstveni autoritet za

Srbe, u svojim djelima ne nalazi hrvatskog naroda, ve jedino srpski
narod triju vjera.

"Naroito treba se izvestiti o Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Severnoj

Albaniji. U isto vreme nuno je da se tano poznaje i stanje Slavonije,
Hrvatske i Dalmacije, a razume se da u ovo spadaju i narod Srema, Banata i
Bake". Treba vjeto kriti od agenata katolike vjere prave ciljeve i za
njih se moe upotrebiti drugo kakvo ime. Komentator prijepisa i izdanja
originalnog "Naertanija" daje jugoslavenski natpis tom izrazito srpskom
politikom programu, nekoliko puta spominje "srpsko jugoslavensko
nacionalno pitanje", to on oito smatra istovjetnim i to u stvari i jest, te na
koncu istie, da su se sve toke ovog genijalnog programa ostvarile, osim
one prema Bugarima. (10).
U statistikim podatcima o brojanom stanju srpskog naroda, neprestano su
postavljane izmiljene megalomanske brojke. S takvim krupnim neistinama
su se sluili prvi geografi, kao npr. Jovan Cviji. On stalno obavjeuje
svjetsku javnost potpuno krivim podatcima. Naroito lanak objavljen u
"Scientia" XXIII., lipnja 1918. godine, predstavlja pravu riznicu neistina
upuenih stranoj javnosti upravo u asu, kad se stvarala Versailleska Europa.
U tom lanku Jovan Cviji par puta istie krupnu neistinu -"Srbi, koji ine
skoro dve treine jugoslavenskog stanovnitva..." -naravno, na tetu Hrvata,
koji su brojano jednaki Srbima.(II). Jovan Cviji, veliki znanstveni autoritet
za Srbe, u svojim djelima takoer ne vidi i ne nalazi hrvatskog naroda, ve
jedino srpski narod triju vjera. U jednoj knjiici prigodom aneksije Bosne i
Hercegovine, istiui da su "Bosna i Hercegovina oblasti isto srpske rase"
pie Cviji o stanovnitvu "srpskog jezika":

051

Stanovnitva srpskog jezika ima: u Srbiji

2,76 milijuna u Bosni i Hercegovini
1,799 milijuna u Hrvatskoj i Slavoniji
2,27 milijuna u Madarskoj 0,679
milijuna u Dalmaciji 0,624 milijuna u
Istri 0, 156 milijuna u Staroj Srbiji 0,455
milijuna u "Skopskoj oblasti" 0,270
milijuna u Makedoniji 0,300 milijuna u
svemu, dakle, nekih 10 milijuna. (12)

Ueni geograf pie dalje ovo: "Naroda srpskog jezika ima dakle oko deset
milijuna ljudi. On po broju dolazi na tree mjesto meu svim Slavenima (iza
Rusa i Poljaka). Od njemake granice do Carigrada oni su nastanjeni i nema
veeg naroda od srpskog. O tom velikom kompleksu i etnografskoj oblasti
srpskog naroda, Bosna i Hercegovina imaju centralni poloaj."(12). Ostale
znanstvene osobine Jovana Cvijia takoer su sumnjive. Mi emo samo
usput istaknuti, da temeljna misao znanstvenog rada Cvijieva dinarska
rasa -nije ispravna, i onako, kako je on iznosi, uope nema znanstvenog
temelja, ve je njegova sasvim samovoljna tvorevina nainjena u
promibene svrhe srpskog ovinizma.
Profesor Filip Lukas je kod nas prvi upozorio na neistine Cvijieva toboe
znanstvenog rada i donio je sudove nepristranih prvorazrednih stranih
geografa o pitanju dinarske rase. "Po dananjem antropolokom
ispitivanju dinarska rasa je zastupana u istijoj formi u krajevima nase
ljenim preteno Hrvatima, a ba se umadija, koja je takoer bila
podruje migracionih struja iz Rake oblasti; dosta odvaja u fizikom
tipu stanovnika od zemalja zapadno od Kolubare. vicarski

uenjak Pittard na osnovi dugogodinjeg prouavanja rasnih razlika na

Balkanskom poluotoku, doao do zakljuka, da je jezgra Dinarskog
ljudskog tipa u blizini mora..., evo ovdje, u originalu njegovih misli: "Il est
tout evidence, que les Serbes actuelles ne peuvent etre consideres comme les
descendants autentiques et selectionnes tribus qui, parties les Croates des
regions de la Russie meridionale s' ecoulerent a travers la Pannonie."...
"Recenzent Jacques Bouccart istie rezultate ovog djela u strunom
asopisu, te zakljuuje, da nema nikakve antropoloke homogenosti izmeu
Hrvata i Srba: "Les Serbes de Royaume sont
completement differents des Croates, des Montenegrines et des
Bosniaques-Hercegoviniens." (13). Makedonci su poput Hrvata trebali
posluiti takoer kao graa na kojoj e se zidati megalomanske brojke
Duanova carstva. O pripadnosti Makedonije uenjak Cviji na jednom
mjestu kae vrlo iskreno: "...da li e jedno ili drugo ime (srpsko ili bugarsko,
op. pisca) prevladati, zavisi od zavojevanja, od politikih prilika i od
raznovrsnih dogaaja na macedonskoj teritoriji i izvan nje..." (14). Nai
supatnici u srpskoj tamnici, Makedonci, imali su dovoljno prilike osjetiti, to
znae "zavojevanja" i politike prilike u posljednje 22 godine na
makedonskom teritoriju.
Ovih par malih odlomaka iz Cvijieva "naunog" rada, dovoljno nam
osvjetljavaju znanstvenu vrijednost ovog pisca, koji je i kod nas Hrvata
uivao isto tako veliki nauni ugled kao i kod Srba, premda je na svakom
koraku nijekao na opstanak.
Publicist i navodno pristaa sporazuma s Hrvatima u bivoj Jugoslaviji,
Radoje Kneevi, obara se na hrvatske imperijaliste, koji navodno
zahtijevaju i veliki dio srpskih zemalja, pa ovako vri razgranienja izmeu
Srba i Hrvata:

"Politiarima koji se nisu makli iz svojih kotara, i koji nisu nikad bacili
pogled na etnografsku kartu Jugoslavije, izgleda doista kao neko
nevjerojatno velikosrpsko prianje, kad se kae, da granice srpske zemlje
idu od Timoka pa sve do mora oko ibenika. To je meutim samo jedna
konstatacija stvarnosti, jedna apsolutna i neporjeiva istina. Moe to
biti neugodno nekom, ali je savreno tono, da hrvatska naselja u Bosni
predstavljaju samo oaze, ostrvca odsjeena od svoje matice, a da se
srpska naselja proteu preko Drine, sve do mora oko ibenika Benkovac -Zadar -Gospi Brinje i Vrbosko i dopiru neprekinutin
pojasom gotovo do granica sadanje dravske banovine (Slovenije, op.
pisca)" (15). I ovaj strunjak eli nas izbrisati usprkos oite etnike
povezanosti svih hrvatskih povijesnih zemalja. U sredinjem dijelu su tek
jake oaze doseljenog srpskog puanstva.
Naem prikazu prvih znanstvenih imena nikada ne bi bilo kraja, zato emo
prikazati iz bezbrojnog niza jugoslavenskih kolskih knjiga, koje su u
doba velikosrpske vladavine zasule i nae hrvatske kole i u kojima se
nijekao i goli opstanak hrvatskoga naroda, samo jednu Zbirka zemljopisnih
karata, koja se upotrebljava kao obvezatna knjiga u svih osam razreda
gimnazije kroz cijelu vladavinu srpske drave, pokraj ostalih strahovitih
netonosti (npr. karte rasprostranjenosti katolike i islamske vjere u bivoj
Jugoslaviji) donosi kartu pod naslovom:
"Istorijski razvitak Srbije u novo doba"
Na karti su naznaene granice:
beogradskog paaluka
Karaoreve drave
Milanove drave
Kralj-Petrove drave
Drave Petra I. i Aleksandra

Na toj karti je slikovito prikazano, kako je biva Jugoslavija znanstveno

smatrana samo proirenom Srbijom, (16).
Istaknute linosti srpskog znanstvenog svijeta pisale su o razliitim
temeljnim pitanjima hrvatskog ivota, povijesnog, kulturnog, gospodarskog
ili socijalnog, uvijek s istim tenjama: prikazati hrvatski ivot u to
crnijim obrisima, hrvatske dogaaje i djela to neznatnijim, hrvatske
poraze to teima, a hrvatske pobjede to beznaajnijim. Sve se to
dogaalo u cilju da se Hrvatima ulije nepouzdanje u vlastite sile i openito
zanijeu hrvatske snage pred inozemstvom.
Najsjajnija vrjednota hrvatske povijesti: ivot, rad i narodna nauka Ante
Starevia, dobila je svog srpskog tumaa u osobi Jovana Skerlia. I sve
ostale linosti hrvatskog ivota bile su od strane srpskih pisaca prikazivane u
drugom svijetlu i drugoj boji, nego, to su one uistinu bile, ve prema tome,
kako su politiki interesi zahtijevali. "Ante Starevi za Hrvate je -pie
Skerli (17) -jedno veliko ime, "hrvatski Katon", "otac Hrvatske". Za njih je
on ono to je za Srbe Ugarske, od prilike u isto vreme, bio Svetozar Mileti:
olienje potpunog i borbenog nacionalizma, neka vrsta nacionalnog mesije.
Za nas Srbe uopte, Starevi je utoliko zanimljiviji to nikada niko o nama
nije toliko zla rekao koliko on. Njega vie nema, ali njegovo ime i njegove
ideje su ostale. Jedan znatan deo Hrvata jo uvek ivi u njegovim idejama i
jedna velika hrvatska stranka krsti se njegovim imenom jo i danas." (U
prvom poglavlju ovog lanka Skerli prilino vjerno prikazuje tijek ivota
Ante Starevia prema djelu Kerubina egvia, koga Skerli neukusno i
uvredljivo napada najpogrdnijim izrazima. Starevieva mati -tvrdi Skerli bila je pravoslavna Srpkinja!

"Ante Starevi nije bio ni najmanje "dravnik" i "diplomata", i nije pisao i

govorio da sakrije svoje misli, no da otvoreno, bezobzirno, esto i brutalno,
kae celu svoju misao... on je u prvom redu bio negativan duh, "odricatelj",
ruitelj. U celom njegovom politikom radu jae je i vanije ono to nije
hteo nego ono to je hteo. On je negator na svim linijama, u svim pravcima, i
prema Austriji, i prema Maarima, i prema Slovenstvu, i katolikom i
pravoslavnom Slovenstvu, i prema Srbima, i prema svim onim Hrvatima koji
ne e da uu u njegovu logiku, u njegova odricanja i mrnje... Bilo bi
prirodno pomisliti da se ovaj veliki anti-austrijanac, koji objavljuje rat i
Nemcima i Maarima, okree ka Slovenstvu... Kao negator Starevi je
apsolutan, bez ogranienja, bez apelate; slovenska misao, ilirstvo,
jugoslavenska ideja, narodna politika srpskohrvatskoga nije imala
ogorenijeg protivnika od njega... on ide pravo do nerazumljivog i grubog
preziranja Slovenstva uopte, Slovena kao rase... on je odsudan i odseen
kao svi fanatici i ljudi u lanim idejama." Naravno da Skerli nee da vidi
Starevievu genijalnu konstruktivnost u predvianju budunosti, u
izgraivanju hrvatske dravnosti, u stvaranju hrvatskog narodnog,
potitikog, kulturnog i -to se kod nas esto zaboravlja -socijalnog programa
budue hrvatske drave.
"Jo gore od Starevia prolaze zlosreni Srbi. Ono to nisu mogli uiniti
Turci za etiri stotine godina seama, davljenjima, veanjima, nabadanjima
na kolac, Starevi vri jednim potezom pera. On Srbe davi u svojoj
mastionici. Za njega, prosto naprosto, Srbi ne postoje... I trebalo bi itave
strane navoditi o slepilu ovog izbezumljenog oviniste, koji je bacio istoriju
pod noge, stvarnost odgurnuo kao da ne postoji, buncao kao u nekoj
groznici, i brisao sa lica

zemlje celu jednu staru i krepku rasu, koja je pod srpskim imenom imala
nekoliko vekova dravne slobode i znatne istorije... i sauvala na najistiji
jezik i najbolju narodnu poeziju.(?)... U isto doba kada tako kanibalski
govori o Srbima, on je, dosledan u svome slepilu, oduevljen za Tursku kao
kulturnu dravu... Samo iz mrnje prema Srbima on je pun nenosti prema
Bugarima, i kratkovid, kao to je bio, ne osetivi da je poraz Srbije bio i
poraz celog srpsko-hrvatskog naroda, on e zapljeskati bugarskoj pobedi na
Slivnici... On nije mnogo pravedniji ni prema onim Hrvatima, iji je sav
zloin bio to nisu delili njegove ideje." Skerli bi kao vrlo obrazovan
publicist mogao i morao razumjeti i ak opravdati Starevievo stajalite
prema pitanjima sudbonosnim za na ivot. Ali Skerli nee vidjeti nita,
nego na svaki nain nastoji omalovaiti, izvrgnuti ruglu i podsmjehu sjaj i
snagu Starevieve misli, koju on vrlo dobro osjea. Zato su njegovi uenici
ponovno izdali ovaj esej o Stareviu u Zagrebu, latinicom, s nekim
ispravcima. Na velikosrpsku promibu Vukovu i svih srpskih pisaca iza
njega, Starevi je morao odgovoriti istim udarcima. Povijesna znanost je
potvrdila visoko kulturno i socijalno stanje mlade turske drave u prvim
stoljeima svoga sjaja, prije opadanja, i dala Stareviu potpuno pravo. ivot
i bitni interesi obaju naroda potvruju najiskrenije prijateljstvo i suradnju
hrvatskog i bugarskog naroda, u emu je takoer na Stari bio genijalan
prorok. Ogorenje Starevievo prema domaim izdajicama, vjenoj kasti
naih nagodbenjaka, ima svoje puno opravdanje.
Skerli dalje podvaljuje Starom, da su mu "ideal mikroskopske i operetske
"slobodne" dravice San Marino i Lihtentajn", a to je upravo nemoralno.
"Kako e Hrvati -nastavlja Skerli -da izvojuju svoju slobodu i samostalnost

i ujedinjenje? Svaki drugi tako tekom pitanju pristupio bi krajnje oprezno.

Hrvatskim imenom -raunajui sve katolike u Hrvate -krsti se samo jedna
treina celog naeg naroda; u samoj Hrvatskoj ih nema vie od 60 % (opet
same neistine, op. pisca ); ukupan broj njihov, pre etrdeset godina kada je
Starevi budan snevao, nije bio vei od dva miliona (!). Kako e ta aka
potlaenog naroda, koji tada u svojoj celini jo nije bio nacionalno svestan,
da izvri svoje ujedinjenje, a u isti mah protivu Nemaca, Maara, Turaka,
bez pomoi Srba, koji su dve treine celoga plemena (!), i bez oslonca na
Slovenstvo?..." Skerli svijesno iznosi krupne neistine, krivotvori
injenice, obmanjuje javnost i eli prikazati Starevia i hrvatsku
zavjetnu misao kao neostvariv san i luaku utopiju. Ipak, na koncu ne
moe odoljeti istinskoj ljepoti i veliini Starevieve pojave, pa i odatle
nastoji izbiti kapital za svoju tezu. "Ali ima kod Starevia jo neeg vieg i
boljeg: ima nacionalne energije i idealizma, bez ega malim i nesrenim
narodima nema ivota; ima duboke vere u snagu narodnog nagona
samoodranja i otpora; ima onog spasonosnog raunanja na samog sebe."

"Kada jedan Srbin proita celog Starevia ne moe se oteti optem utisku
da je pred njime jedan sasvim na ovek, sa svim manama i vrlinama nae
rase... jedan pravi Srbenda": To su doslovne rijei, koje moemo proitati
u dva izdanja, od kojih je prvo izilo za ivota Skerlieva i pod njegovim
urednitvom u SKG (17), Za zagrebako izdanje, koje je izilo poslije
pieve smrti, i koje je "priredio" Vladimir orovi, izdavai su tekst bitno
izmijenili itavim odlomcima brisanim i novim. Tako su i ovo mjesto
potpuno izmijenili, osjeajui valjda, da je i za srpski mentalitet "naunog"
rada ipak previe ovo to je Skerli napisao, pa su stavili:

058

"koji je iveo u Novom Sadu ili Beogradu u ono doba... potpuno bi

oliavao ono to se... zvalo Srbenda." Naravno da je ova izmjena teksta
poslije smrti pieve -kakvih uostalom ima vrlo mnogo -nedoputena u
kulturnom svijetu, ali za srpsku znanost i za srpske izdavae, vrijede drugi
zakoni (kako emo se imati prilike uvjeriti tijekom slijedeih poglavlja).

Dr. Jovan Skerli: "Za nas Srbe Starevi je utoliko zanimljiviji to

nikada niko o nama nije toliko zla rekao kao on. "

Skerli dalje ismijava hrvatsko dravno pravo, tvrdi kao neznalica, da je

Starevi olieni sredovjeni jurist, koji ne shvaa suvremeni ritam
gospodarskog i socijalnog ivota. Tu je Skerli pokazao, da nije proitao ni
najvanija djela Starog, a jo manje ima pojma o sredovjenoj
jurisprudenciji. Podmee Stareviu duhovne i filozofske znaajke, koje mu
nikako ne odgovaraju. Ipak provaljuje kristalna istoa Starevieve misli i
ona se namee silno Skerlievu peru, da je i on mora priznati jo na jednom
mjestu, da bi opet na koncu zavrio najnemoralnijim sofizmom, koji je
poslije Skerlia bio svima Srbima u ustima i koji je tek najdragocjenijim
naim ivotima za uvijek sruen.
"Kod Hrvata je Starevi -priznaje Jovan Skerli -ono to je kod Talijana bio
Macini, kod Iraca O' Konel, kod Maara Kout: izraz punog, radikalnog,
borbenog nacionalizma, ideala pune narodne slobode... On nije imao vere ni
u eko-austrijski panslavizam, ni u rusko-pravoslavno slavenofilstvo, nije
oscilirao izmeu Moskve i Bea, no je inio neposredan apel na nacionalnu
energiju. Dok se njegovi savremenici reavaju hoe li ii za Petom ili
Beom, njegova osnovna misao je ni k Peti ni Beu, no k sebi, sa verom u
sebe, sa nadom u narodnu budunost. On ne kaska ni za austrijskim
centralistima, ni za maarskim konstitucionalistima, on ne e Hrvatsku ni
kao austrijsku provinciju, ni kao maarsku upaniju, no kao slobodnu
nacionalnu dravu. I one koji nemaju vere u narodnu snagu i budunost,
mlake nacionalne oportuniste i politiare od dana i komada, one koji nisu u
stanju da se oslobode ropstva u dui i hoe da se dre jednih ili drugih
gospodara, on prezrivo naziva dvostrukim robovima, "slavoserbima" (sclavs
i servs)." Ovo su najiskrenije i najpotenije stranice srpske znanosti, koja

raspravlja o hrvatskoj ili bugarskoj svojini. No naa radost je vrlo kratka

asa i mora odmah ieznuti, jer Skerli nastavlja:

Ante Starevi, "Otac hrvatske domovine" proglaen je "pravim

Srbendom"

"Ma koliko to paradoksalno zvualo, ipak se moe rei da je Ante Starevi

bio mnogo blii Srbima, no to bi se to dalo suditi po njegovim antisrpskim
pamfletima... on je bio u stvari za narodno ujedinjenje, bio nacionalni

unitarac:.. On ne odrie Srbe, nego srpsko ime... On napada Srbe zato to se

izuzimaju i izdvajaju, to cepaju narodnu snagu, to misle da postoje zasebni
interesi srpski i hrvatski. Ime srpsko za njega je bilo lokalno, kao
dalmatinsko, bosansko, hercegovako, koje treba zabaciti i primiti ime
hrvatsko. Kad se ue u sutinu ideja Ante Starevia, kada se izbace njegovi
histerini ispadi u polemikama... on sasvim drugai izilazi. Kada se skine
opora ljuska rei sa njegovih ideja, tek tada se vidi koliko je bilo tanog i
modernog u njima. To je duboko i silno nacionalan ovek, jedan od
najnacionalnijih u naem narodu, ovek pune nacionalne vere i nacionalne
energije. Svojim modernim idejama: radikalnim odvajanjem crkvi od
narodnosti, kulturnom privrenou pravom Zapadu, pouzdanjem u narodnu
snagu i narodni samorad, smelom milju potpunog narodnog ujedinjenja, on
je ovek dananjice... Kao i drugi, i on je za narodno jedinstvo, samo je hteo
da to bude pod jednim imenom, hrvatskim. Njegova je greka to je odve
bio ovek predubeenja i odricanja, to je zatvarao oi pred injenicama,
preskakao preko stvarnosti, i samo je tako mogao doi na apsurdnu i
nesrenu ideju da vri delo narodnog ujedinjenja odriui Srbe! Ali pored
svega toga,
Velika Hrvatska Ante Starevia u stvari je isto to i Velika Srbija.
Razlika je formalna, samo u imenu."(17).

LITERATURA
(1) tedimlija S.M., Kulturnopolitika razmatranja, Zagreb, Naklada
"Orbis", 1939.,stc 25.
(2)
Skerli dr Jovan, Eseji o srpskohrvatskom pitanju, Zagreb; Jug.
naklada
. 1918., str 14

(3) V(uk) S(tefanovi) K(aradi), Kovei za istoriju, jezik i obiaje Srba

sva tri zakona I.,u Beu, 1849. I. lanak: Srbi svi i svuda, II.: Boka
kotorska.
(4)
Starevi Dr Mile, Ante Starevi i Srbi, Zagreb, Matica Hrvatska,
936., str 26, 27.
(5)
V(uk) S(tefanovi) K(aradi), Srbi i Hrvati, nema oznake mjesta i
godine.
(6)
Novak Dr Viktor Antologija jugoslavenske misli, Beograd, 1930.,
str 45, 46
(7)
Prodanovi M. Jaa, Vuk Karadi i Milo Obrenovi, Beograd,
izdanje "Eos', 1938., 5, 9, 13, 16, 21-27.
(8) Danii uro (Popovi), Razlike izmeu 'ezika srbskog i hrvatskog,
Glasnik Drutva srbske slovesnosti, 1857.
(9)
Milovanovi ., Srbi i Hrvati, cit. prema Novak, Antologija
jugoslavenske misli i narodnog jedinstva, Beograd, 1930., str. XXXIX.
(10)
Stranjakovi Dragoslav, Jugoslavenski nacionalni i dravni
program kneevine Srbije iz 1844. god., Sremski Karlovci, 1931.
(11) Cviji Jovan, cit. prema Novak, Antologija o.c.
(12)
Cviji Jovan, Aneksija Bosne i Hercegovine i srpski problem, Bgd,
1908.,str 19 i 20.
(13)
Lukas Flip, Geogafijska osnovica hrvatskog naroda, Zagreb, 1925.,
Zbornik Matice Hrvatske, str 72.

062

(14)
Cviji Jovan, "Hrvatska smotra', Zagreb, 1941., str 125.
(15)
Kneevi Radoje, "Narodni pokret", Beograd, 1941.
Radovanovi S. Mihailo, Veliki atlas, Beograd, 1924., str 36.
(16)
1912., knj. 28, pretisak:Skerli Jovan, Pisci i knjige, knj. 6., Bgd, 1923.,
str 42, -Eseji o srpskohrvatskom pitanju, Zagreb, 1918.

II. BANSKA
HRVATSKA
Kolijevka hrvatske drave, naa klasina Dalmacija, postala je predmet
poudne elje ojaalih mletakih snaga u trenutku, kada je sredite hrvatsko,
Herceg-Bosna, stajala pred silnom turskom snagom. Iz obih hrvatskih
pokrajina iseljavaju se najjae plemenske organizacije u sjevernu hrvatsku
pokrajinu i u njoj nastavljaju svoj samostalni ivot Kraljevine Hrvatske,
nadajui se, da e Zapadna Europa cijeniti podnesene hrvatske rtve i
pomoi Hrvatima nastaviti borbu za osloboenje i dravno jedinstvo svih
hrvatskih zemalja. S prenoenjem teita i sredita hrvatskog dravnog
ivota u staru Panonsku Hrvatsku, bogatu zemlju izmeu Drave i Save, na tu
zemlju postupno prelazi i dravno i narodno ime hrvatsko, koje je u estim i
brojnim uspomenama i tragovima sauvano u Bosni i Dalmaciji.
Srpska znanost, kad je -prisiljena prilikama bila najirokogrudnije
raspoloena prema Hrvatima, tada je u najboljem sluaju priznavala hrvatsko
ime, zemlju, kulturu i narodni znaaj samo onom dijelu hrvatskog naroda
koji ivi u Banskoj Hrvatskoj.
Prikazujui openito i potpuno nijekanje Hrvata i Hrvatske, mi smo meutim
pokazali, da je redovita pojava

bilo i brisanje Hrvata i iz Banske Hrvatske. Vukova sveope prihvaena

teorija Hrvati-akavci oduzela nam je iz Banske Hrvatske velike dijelove
naeg najzdravijeg puanstva tokavskog govora, zatim je velikoduno
poklonila Slovencima na etniki najii kraj -podruje kajkavtine, nae
lijepo Hrvatsko Zagorje, ostavljajui i preputajui hrvatskom imenu
neznatno, svakim danom sve manje podruje akavtine u Hrvatskom
Primorju. ivot je naravno razbio sve luake neistine, no, ostale su kobne
posljedice: duboka nevjera u samog sebe.
Najvei srpski geograf, Jovan Cviji, ubrojio je stanovnitvo Banske
Hrvatske -kao i stanovnitvo Dalmatinske i Bosanske Hrvatske potpuno u
"stanovnitvo srpskog jezika" (1), te sustavno i stalno neistinito obavjeivao
svjetsku javnost o prilikama na naem kutiu Europe. Neistinito
prikazivanje i lana uloga Jovana Cvijia na mirovnim konferencijama,
na kojima se krojila sudbina hrvatskog naroda bez njegovih
predstavnika, nije u dovoljnoj mjeri osvijetljena.
Prvi srpski kritiar i najmanji ovinista meu njima, smatra i Bansku
Hrvatsku srpskom zemljom, kao i sve ostale nae zemlje. U svojoj knjizi,
koja je bila trajni "obvezatni" udbenik u svim kolama bive srpske drave
"Jugoslavije", kroz cijelo razdoblje njenog opstanka, daje Skerli meu
ostalim neistinama i cijeli niz krupnih lai: "Moralne veze izmeu Srbije i
ostalih krajeva gdje Srbi ive, jae su no to su ikada bile. Srpske knjige
itaju se u sve veem broju i u svim krajevima srpskim. Stara Srbija i
Severna Maedonija ulaze u knjievni i kulturni ivot srpski. Ne samo meu
katolicima, kojih je u srpskoj knjievnosti bilo jo u polovini XIX. veka, no
od kraja XIX. veka, i meu Muslimanima Bosne i Hercegovine javljaju se
srpski pisci. Do kraja XIX. veka nacionalni ivot oseao se u Srbiji i bivoj
Vojvodini, danas

se rasprostro na sve srpske krajeve, naroito na Hrvatsku i na Bosnu i

Hercegovinu."(2). Jasno je, da kod Skerlia nema nigdje ni slova, na temelju
ega on postavlja svoje tvrdnje, i koji su to katoliki i muslimanski srpski
pisci !
Prisvajanje pojedinih dijelova Banske Hrvatske bilo je tako esto i
svakidanje, osobito u posljednje doba, da nai listovi nisu dospijevali ni
zabiljeiti sve te otimaine. Istona Slavonija i Srijem, kao istona periferija
Hrvatstva, bogate hrvatske itnice, bile su predmet osobito estokog,
upornog i trajnog svojatanja. Nastojalo se dokazivati njihov srpski znaaj u
povijesti, da bi se na temelju toga zahtijevala teritorijalna pripadnost
srpskom narodu. Kako nije bilo ni najmanje veze sa srpstvom, osim znatnog
broja srpskih doseljenika u Srijemu, na veliko se izmiljalo i umjesto dokaza
kovale su se pjesnike fraze. Jedan od tih, takoder s naunim pretenzijama,
pisao je o Srijemu: "Srem je svetinja srpska. -Srem je Sion srpski. Uteha
Srbalja i opti izmeu junih Slavena mir, a i sama korist zapoveda, da
Srem, najpae Srem iz Vojvodstva Srpskog ne izostane."(3) Drugi ugledni
prvaci srpskog kulturnog ivota, kao Stojan Proti (4), tvrdili su, da Srijem
nije nikada prije ukinua srpske vojvodine (1860.), pripadao Hrvatskoj. "To
je ipak malo previe", odgovara na to Klai, te sa itavim nizom znanstvenih
dokumenata pobija tezu, koja za sobom nema a ma ba nijednog dokaza.
Radoslav Gruji se ak usuuje i napisati cijelu knjiicu o zaslugama
doseljenih Srba u Banskoj Hrvatskoj. Vlaki doseljenici dovedeni su pod
Turcima na ispranjena hrvatska ognjita iz sredita bezline balkanske
trupine, da im u vrijeme mira obrauju zemlje, a u doba rata slue kao
izvanredne ete. Te gomile nacionalno izmijeanog i neizgraenog puan

066

stva bile su najbarbarskiji element, koji je ikada stupio na europsko tlo.

Sva grozna zloinstva, koja se pripisuju Turcima u vezi s njihovim
osvajanjem hrvatskih zemalja, ustvari su izvrile organizirane ete ovih
turskih kmetova. Ante Starevi je o njima prikupio prvorazredne
historiografske vijesti, koje je naa srbofilski upravljena znanost uporno
izbjegavala, izuzevi nekoliko asnih iznimaka (Klai, ufflay, Kati, itd.).
Ta mala, potpuno bezvrijedna, Grujieva knjiica upravo je jedinstvena zbog
svoje nemoralne drskosti. U njoj skoro svaki redak donosi barem po jednu
krupnu neistinu, kao to je jedna druga iz istog kola prepuna sofizama i
jeftinih doskoica iz pera jednog Slobodana Jovanovia (5 i 6). Gruji dalje
govori o povijesnim zaslugama potomaka tih doseljenika za Hrvatsku, koji
su se u posljednjem stoljeu pod utjecajem svoje crkve izdiferencirali kao
srpska etnika grupa. On pie o zaslugama, usprkos naim najkrvavijim
iskustvima prolosti, jer su se sve tuinske vlade u borbi protiv hrvatstva
oslanjale ba na tu etniku grupu. Na isti nain ona je davala oslonac
autonomakim protivnicima sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom. Sve te
povijesne injenice u naoj znanosti su poele blijedjeti i iezavati, da
ustupe mjesto neistinitim tvrdnjama kvalitete Radoslava M. Grujia. Zaista
duboko je bila pala naa znanost, ne u pravcu nesolidnog zastupanja vlastitih
probitaka, ve radi podupiranja lai i neistina uperenih protiv opstanka
vlastitog naroda.

LITERATURA
(1) Dr. Jovan Cviji, cit. prema:"Hrvatski narod", Zagreb, Boi. 1939., broj
46-47.

(2) Dr. Jovan Skerli, Istorija srpske knjievnosti, Beograd, kratko izdanje
prireeno za kolsku nastavu, na str 241 ili 245, ve prema izdanju
(3) Izidor Nikoli, Vojvodstvo Serba austrianski, u Vieni, 1849.,str 148.
(4) Stojan Proti, cit. prema: Vjekoslav Klai, Crtice iz hrvatske prolosti,
Zagreb, Matica Hrvatska, 1928.,stc 83.
(5) Radoslav M. Gruji, Istoriski znaaj Srba u Hrvatskoj, Beograd,
Biblioteka Srpskog kultumog kluba, god. l., br 2, od 11. marta 1940.
(6) Slobodan Jovanovi, Jugoslavenska misao u prolosti i budunosti,
Beograd, Biblioteka Srpskog kultumog kluba, god. l., br 1, 4. decembra
1939.

III. DALMATINSKA
HRVATSKA
Na lijepoj i razvedenoj istonoj obali Jadrana, darivanoj najdivnijom igrom
prirode, sa izgraenim znaajkama sposobnog pomorskog naroda, odrali su
se Hrvati kroz cijelo povijesno razdoblje svog ivota, dokazujui vie puta
silnu snagu svoje mlade krvi. U toj je, i danas najioj hrvatskoj
pokrajini, bilo arite prvih hrvatskih dravnih tvorbi. U kasnijim
razdobljima, pod povoljnijim prilikama nego to su bile one u turskom
imperiju, Hrvati ovog podruja stvaraju prvorazredna umjetnika i knjievna
djela u skladu i na istoj visini stvaralatva suvremene Europe, s kojom ih
spaja plavi Jadran. U treem dijelu svoje rascjepkane domovine, u "tunim
ostatcima ostataka nekada slavnog kraljevstva hrvatskog", Hrvati su straa
bijelog Zapada, ba u doba koje je obiljeeno najznamenitijim kulturnim
usponom; upravo u vrijeme kada Italija proivljava i inaugurira ostaloj
Europi svoju Renesansu, dok Nijemci postiu sjajne tehnike i znanstvene
uspjehe, a oni sa ruba Zapada polaze na otkria dalekih novih svjetova. Bi li
bio mogu ovaj svestrani napredak u Europi, da su Hrvati propustili
Turke kroz preostali slobodni dio svoga kraljevstva i prihvatili koju od
onih brojnih ponuda, to su im nudili Turci? Toga je bio svijestan i
suvremeni dubrovaki

pjesnik: "Suanjstvu bi davno u valih potonula Italia od hrvatskieh da se

alih More otmansko ne razbija." (Meneti).
I ovu klasinu hrvatsku zemlju -u kojoj je srpsko ime potpuno nepoznato proglasie Srbi jednoglasno srpskom. Na temelju ega? Ostat e zauvijek
nerijeeno pitanje. Dok su se, ostala srpska svojatanja barem oslanjala na
slabiju ili jau srpsku manjinu, kao npr u Bosanskoj Hrvatskoj, Dalmatinska
Hrvatska je etniki najia hrvatska pokrajina.
Vuk je, dodue, priznao hrvatski karakter Dalmacije u prolosti, ime
hrvatsko je u njoj bilo toliko esto, da ga ni Vuk nije mogao zanijekati -no,
za suvremeno doba je pisao: "U Dalmaciji na suhoj zemlji (osim samoga
primorja i ostrva) gdje je bilo srce Hrvata, danas nema nikakvog naroda koji
bi se po jeziku razlikovao od Srba." (1).
Dr. Jovan Cviji ubraja sve dalmatinske Hrvate u "stanovnitvo srpskog
jezika", pa kada to ini prvo znanstveno ime kod Srba, bez ikakva obzira
prema istini, jasno je, da e to initi svi iza njega. (2).
U lanku o Boki Kotorskoj pie Vuk: "A da bi svi nai itatelji lake sebi
predstavili gdje je Boka, pobrojiemo najprije sva znatnija mjesta primorska
na zapadnoj strani njezinoj. Trst je najzapadnija primorska optina naroda
naega (po broju dua moe biti i najmanja, ali po bogatstvu prva u svemu
narodu). Odavle je k jugu oko mala dva dana hoda Rijeka (Senjska). Izmeu
Rijeke i Trsta je poluostrvo Istrija, u kojoj se po primorskim mjestima
govori najvie Talijanski, a seljaci unutra govore jezikom izmeu
Kranjskoga i Srpskoga... Iza Rijeke je dalje Senj, koji je iz pjesama po
svemu narodu poznat. Iza Senja nastaje Dalmacija(!), u kojoj su najznatniji
primorski gradovi: Zadar, ibenik i Spljet. Iza

Spljeta da je pored mora nastaje Hercegovina, u kojoj je najpoznatije

primorsko mjesto Dubrovnik." (3) Ovoliko Vukovo neznanje najosnovnijih
zemljopisnih pojmova nije kod njega nita neobino. Proslavljeni geograf dr.
Jovan Cviji o bogatstvu kulturne prolosti Dalmacije zna pak ovo: "...ne
samo do Berlinskog kongresa, nego i do danas, Dalmacija je ostala jedna od
zemalja koje su kulturno najnazadnije... nazadnija je od svih balkanskih
zemalja, koje su ve posle Berlinskog kongresa postale slobodne." (4).
Najodlinije ime srpske moderne knjievnosti uope, a pjesnitva napose,
esejista kome po srpskom shvaanju nema ravna, Jovan Dui, prikazuje
umjetniki lik Ivana Metrovia i tom prilikom tvrdi da su Hrvati u
Dalmaciji neka nova etnika tvorevina, koja nema veze sa starim Hrvatima,
jer da su stare hrvatske mase iezle. Kada, kako i zato, to Dui ne kae.
Dananji dalmatinski Hrvati su useljenici Srbi, koji su se odrekli svoje
pravoslavne vjere i postali vjetaki Hrvati. Tako Dui, a profesor Filip
Lukas, prema kome je naveden ovaj odlomak (5), se ne moe dovoljno
nauditi ovakvom pisanju, pa pita Duia, kako to da su ovi Hrvati jo
prihvatili i ikavicu, po srpskim piscima izrazito hrvatsku osobinu. Jovan
Dui postavlja i druge smijene tvrdnje, a sve u jednom cilju, da i Ivana
Metrovia i druge Hrvate stvaraoce s ovog podruja moe ubrojiti u Srbe, a
njihova djela "uklopiti" u srpski kulturni inventar (5). (U tom je smjeru
srpska znanost, a zatim promiba, neprestano i redovito isticala srpski znaaj
Dalmacije, a pisci razliitih knjiga su jednostavno cjelokupnu dalmatinsku
knjievnost uvrtavali u povijest srpske knjievnosti. Ni jednog asa oni nisu
htjeli vidjeti luaku nemogunost svoga posla, niti su osjeali potrebu, da
bilo kakvim dokazima podupru

te svoje tvrdnje: O svemu tome uope nisu doputali ni najmanje sumnje, ni

najmanje rasprave. Srpski su pisci ovaj posao tim lake obavljali, jer s
hrvatske strane nije bilo otvorenog i otrog odgovora; a veliki dio
hrvatskih pisaca smatrao je to zajednikim bogatstvom. Neki pak, za volju
mira i fiktivnog bratstva sa Srbima, koje smo dovoljno iskusili, da nam ikada
vie nee pasti na pamet, nisu htjeli da se raspravlja o tom pitanju, ili su
raspravljali vrlo obzirno, uvjereni da je Dalmacija naa, pa da se od srpskih
neistina Srbi ionako nee moi okoristiti.
Iskrivljavanje injenica, gomilanje neistina po knjigama i asopisima,
nastavilo se jednakom estinom i upornou sve do posljednjih dana srpske
drave.
Profesor dr. Ljuba Jurkovi (predsjednik srpskopravoslavne crkvene opine
bez vjernika, a s golemim bizantskim hramom u Ljubljani) tvrdio je, bez
odmora i stanke, da su srpski doseljenici u hrvatskim zemljama "na osnovu
nauke" starosjedioci, te da su doli u doba seobe naroda zajedno s Hrvatima
na dananje svoje posjede. Na tom temelju je onda izgradio megalomanske
etnike granice srpskog naroda, koje toboe dopiru na Zapad do ibenika, jer
da su Srbi u sjevernoj Dalmaciji isto tako od starine kao i Hrvati. A onda bi
ciniki znao zavriti svoja "nauna" razlaganja: "Ne znamo na osnovu
kojega se principa moe traiti od srpskog naroda, da on rtvovanjem jednog
dijela svog narodnog organizma i teritorija treba da osposobi Hrvatsku za
samoupravni ivot, ako ona sama nema sve potrebne uvjete za to:" (6).
Priznati srpski publicist Gligorije Boovi, pisao je o pojedinim dijelovima
Dalmatinske Hrvatske vrlo zanimljive
072

stvarice. "Bribir je danas samo jedna pravoslavna crkva i nita vie, stolica
kneeva ubia, odakle i Zrinski vode krv i porijeklo, i Petrova crkva nasred
Bukovice, gdje je pop Kulia odrao sabor i digao srpski ustanak protiv
Mleia. Poslije mohake bitke u cijeloj Zagori, koja poinje nedaleko od
morske obale, Srbi su prihvatili sav teret na svoja ramena, da ovaj kraj
sauvaju ujedinjenoj naciji i od Turaka i od Mleia i od habsburke
monarhije."(7). Kako zvue ove tvrdnje onome, koji barem malo pozna
povijest, ne treba ni spominjati. Split Booviu "mnogo lii" na Skoplje.
Split se tek iza 1918. razvija u grad! Dotle je bio, veli Boovi, "dalmatinska
palanka". Zatim slijedi mnotvo neistina u kojima pisac izbjegava priznati
hrvatski karakter otoka niz istonu obalu Jadrana, kojima je to velikoduno
priznao i sam Vuk, nenadmaiv u otimanju. "...otoani nisu samo mjeavina
zateenih starinaca i prvih srpsko-hrvatskih valova; najrasnije dinarske
pokrajine dale su im mnogo krvi, Bonjaci i Hercegovci i Crnogorci su
danas po ostrvlju Boduli."(7).
Po zamisli i pod glavnim urednitvom Jovana Jovanovia, Slobodana
Jovanovia, Stanoja Stanojevia i Nikole Stanojevia tiskana je zbirka
"Srpski narod u XIX. veku", u kojoj je kao osamnaesta knjiga izalo djelo o
Srbima u Dalmaciji (8). Ono eli dokazati da je u Dalmaciji u 19. stoljeu
postojala srpska narodna i dravna misao. Pisac naroito istie pojavu i
znaenje Srba katolika, koja je umjetna, neuspjela tvorevina srpske
promibe. Srba katolika, tvrdi pisac, ima po cijeloj Dalmaciji 20 -25 tisua.
Najvie ih je toboe u Dubrovniku i okolici. Prikazujui nekog katolikog
sveenika, navodno Srbina, pie: "Takvi su bili katoliki svetenici koji su se
borili u naim redovima i koji su nam simpatisali. Meutim, klerikalci, to
jest oni kojima je vera zanat,

i njihovi sledbenici, najvie su mrzeli Srbe katolike. Oni katoliki svetenici

kojima je i Hrvatstvo bilo jedan "posao" kojim su mogli da steknu line
koristi, iznosili su protiv Srba katolika sve mogue lai, proklinjali su ih i
pretili im mukama i na ovome i na drugom svetu."(9)
Prisvajanje neretvanskih oblasti, kao i povijesnog Zahumlja, Travunje i
Duklje, potpuno nijekanje povijesne stvarnosti Crvene Hrvatske usprkos
svim protivnim dokazima i znanstvenim vrelima, bilo je redovita pojava u
svim srpskim povijesnim knjigama. Autor, koji je gore naveden, pie da su u
Bosni primili islam samo Srbi, koji su prije bili bogumili, a to znai
pravoslavni protestanti. (9) Takovih poslastica puna je cijela knjiga. U cijeloj
stvari je najtee to, to kao pokretai i urednici zbirke doputaju i potvruju
ove ludosti, imena, kao to su, Slobodan Jovanovi i Stanoje Stanojevi. To
najbolje pokazuje da su svi srpski pisci potpuno jednaki u poslu nijekanja
Hrvata i otimanja njihovih vrjednota. Srbi svi i svuda i u svim vremenima
postupaju na isti nain, tako da se ne moe nai ni jedan, koji bi mogao
biti iznimka. Nai domai naivnjaci su esto isticali, kako su Zmaj Jovan
Jovanovi i Svetozar Mileti, dva poznata srpska radnika, sa simpatijama
podupirali hrvatsku stvar i pisali o Hrvatima prijateljski. Zaista su ova dva
ovjeka bili jedini koji nisu Hrvate po opesrpskom nainu brisali sa lica
zemlje. Medutim, njihov stav bio je samo proizvod trenutnog raspoloenja,
koje izvire odatle, to su oba ova Srbina iz tzv. "Vojvodine" nastojali dobiti
pomo od Hrvata i stvoriti suradnju s Hrvatima u onim asovima, kada su
izgubili saveznike u Maarima. Ovi su, dakle, bili jedini, no dalje od rijei
nisu dospjeli ni oni.
074

Osobito je prisvajanju, krivotvorenju, izvrtanju injenica bila izvrgnuta juna

krajina Hrvatstva, njena prolost i sadanjost, kulturne tvorevine, Dubrovnik
i Boka Kotorska. to se sve o Dubrovniku pisalo sa srpske strane, uistinu
prestaje biti razumljivo. Srpskom narodu po povijesti, duhu i ivotu,
iskljuivo kontinentalnom narodu, trebalo je na bilo koji nain osigurati izlaz
na plavi Jadran, pa su Dubrovnik i Boka Kotorska morale pasti rtvom te
megalomanske potrebe. Srpska znanost se pourila da, dok je jo vremena,
pronae i otkrije srpski znaaj ovih predjela u prolosti. Nita nije smetalo,
to ni u Dubrovniku ni u Boki Kotorskoj nema ni najmanjeg traga srpskom
imenu, niti ima srpskog stanovnitva, osim neto u Boki, ije je naseljavanje
u Boku zabiljeeno, prema najpouzdanijim vrelima, tek u doba turskih
ratova. Ta srpska skupina pojaana je u Boki pravoslavnim Cmogorcima,
kojima se htjelo dati srpsko obiljeje. Za srpske uenjake su bile jo manje
zapreke injenice, da svi stari dubrovaki i bokeljski pisci pripadaju potpuno
istoj duhovnoj sredini ostalih hrvatskih renesansnih i katolikoreformatorskih knjievnika, te da mnogi od njih u naslovima svojih djela
nazivaju jezik kojim piu -hrvatskim jezikom.
Grkoj crkvi prije turskog gospodstva nema ni ovdje, kao ni u ostalim
Hrvatskim zemljama, nikakvog znanstvenog traga. No sve je to suvie
beznaajno i sitno za srpski eludac, koji ih hoe progutati. U tom poslu
"dokazivanja" neega, to se ne moe dokazati, u nadmetanju srpstva,
zauzela su se prva srpska imena. Stvari su openito poznate s ovog podruja,
pa e stoga biti ovdje navedene samo neke novije i neke osobito zanimljive
pojedinosti.
"Dubrovani, a moe biti i druge gdjekoje srpske optine...-veli Vuk -bojali
su se srpskijeh kraljeva (!) iz

Hercegovine" ( 10). Iz tog straha, nastavlja Vuk rodilo se nepovjerenje i

mrnja dubrovakih Srba prema ostaloj srpskoj kontinentalnoj brai. Tako je
mogla "postati ovaka mrzost, da narod i na ime svoje omrzne."(10) Ovako
glatko "rijeava" Vuk pitanje, kako to da su Dubrovani od Srba postali
Hrvati, a pritom zaboravlja spomenuti, koji su to srpski kraljevi iz
Hercegovine, odnosno, koje su to srpske primorske opine.
"Dubrovako stanovnitvo je po naunim istraivanjima dra Jovana Cvijia,
naeg najveeg geografa i antropogeografa, veinom srpskog etnikog
porekla, a katolike vere. Meu stanovnicima grada Dubrovnika i celog
Dubrovakog Primorja su "mnogobrojni doseljenici (Dinarski Srbi) iz
okoline Konavala i upe dubrovake, zatim iz Hercegovine i jo iz
Dalmacije"." (11).
Ovo je napisano godine 1940. u najuglednijem srpskom asopisu, pri emu
se poznati pisac srpskih kolskih knjiga dr. Mihailo Radovanovi obilno
poziva na Cvijia. (11). Iza ovih reenica slijede dugi nizovi statistikih
"podataka", samo ni Cviji ni Radovanovi ne kau, odakle ih je Cviji "na
osnovu prouavanja" izvukao i donio. Profesor Lukas, oslanjajui se na
rezultate ispitivanja Pittarda i drugih, pokazao je, da se pojam dinarske rase
vee iskljuivo uz hrvatske narodne mase i hrvatske zemlje (12), a to je
ovdje i nehotice priznao dr. Jovan Cviji, jer Cvijievi "Dinarski Srbi" su iz
najhrvatskijih, iz najmanje mijeanih, krajeva: iz Konavlja, dubrovake
upe, Hercegovine i Dalmacije! u kojima Srba doseljenika ni nema. Cviji
je jednostavno po papiru napravio harakiri i jo jednostavnije hrvatsko
puanstvo spomenutih krajeva "prebojadisao" u dinarske Srbe.

No, pustimo da govori geograf, dr Radovanovi, sa stubaca "Srpskog

knjievnog glasnika" u godini 1940.! "Potpuno preovlaivanje srpskog
narodnog jezika ve u XV. veku i razvitak dubrovake knjievnosti na tome
jeziku koja je dostigla svoj vrhunac u poetku
XVII. veka, pojavom njenog najveeg pesnika Ivana Gundulia,
pretstavlja najoigledniji dokaz srpskog etnikog karaktera koji je
Dubrovaka republika nesumnjivo imala jo od XV. veka. A da bi se
takva knjievnost na srpskom narodnom jeziku mogla razviti u Dubrovniku
ve u XV veku, morao je tome knjievnom periodu prethoditi jedan dui
period za vreme kojega je u velikoj meri izvreno naseljavanje i etniko
preovlaivanje dinarsko-srpskog stanovnitva u Dubrovakom Primorju i
njegovom glavnom gradu. -Ovaj proces naseljavanja Dinarskih Srba
nastavljen je i docnije, naroito u toku XVI. i XVII. veka, i njihovim je
uticajem dubrovaka oblast dobila jo izrazitiji dinarsko-srpski etniki i
jezini karakter" (13) Istina, "Ideja hrvatstva postala je u Dubrovniku stvarno
dominantna" u dananje doba, priznaje jedva nekako na koncu "studije" i
"objanjava", kako se to moglo dogoditi: silom katolienja u prolosti,
nepopularni reimi u Jugoslaviji i politika ideologija Hrvatske Seljake
Stranke nainile su od dubrovakih Srba -Hrvate! (13) Uope, pojam initi,
stvarati narodnu svijest u nekom kraju, vrlo je est u srpskoj znanstvenoj
terminologiji, i pisac ovih redaka uvijek ga je susretao po svim srpskim
knjigama, pa ga i Radovanovi redovito poput ostalih upotrebljava. Kao da
se tu radi o najobinijem poslu na beogradskoj ariji, a ne o iracionalnim
momentima narodne due i krvi. Vjerujem, da bi se na temelju 22-godinjeg
iskustva, to smo ga imali u jugoslavenskoj tamnici, mogla stvoriti osnovna
naela, kako se ini, odnosno proizvodi, stvara, srpska nacionalna svijest
u

077

zemljama koje sa srpstvom nisu imale ni onoliko najobinijih veza, koje

inae postoje meu susjednim zemljama. "Dubrovaki Srbi katolici nastavlja meutim ugledni srpski geograf -pod uticajem izloenih procesa
(nasilno katolienje, nepopularni reimi u Jugoslaviji i politika ideologija
H.S.S, op. pisca) sve manje istiu svoje jugoslovenstvo i srpstvo, a mnogi su
zbog katolike vere prihvatili hrvatsku politiku ideologiju, mada se u
osnovi ne oseaju Hrvatima... Ali pri tome treba napomenuti da se kako Srbi
katolici tako i Hrvati katolici u prvom redu oseaju kao Dalmatinci ili
primorci, pa tek onda kao Srbi ili Hrvati. To su nai pravi "Jadranski
Sloveni"." (13)
U veljai 1941. isti ovaj "Srpski knjievni glasnik", prikazujui neka
zagrebaka izdanja o Dubrovniku, pie: "Meu ovim lancima ima dosta
korisnih pounih priloga. teta je samo to, to se pretjerivalo s
naglaivanjem hrvatstva Dubrovnika, koji je oduvijek bio slovinski, dakle
hrvatski samo onoliko koliko i srpski." (13 a)
U svim kolskim knjigama, tzv "udbenicima", kroz cijelo razdoblje srpske
vlasti, kao i u mnogim strunim lancima po asopisima i knjigama, mogu se
itati sljedei odlomci:
"Naa narodna poezija svojim uticajem zahvatila je ne samo novu srpsku
knjievnost, ve i dubrovaku ili srednju srpsku knjienost, kako se ona
drugaije zove i to jo od samog njenog poetka od druge polovice XV.
veka, pa sve do njenog gaenja, do konca XVIII. veka. ore (Doro) Dri
je prvi srpski umetniki pesnik, kod kojega se osea uticaj nae narodne
poezije. On je rodonaelnik one velike plejade naih pesnika, koji su je
stoleima podraavali od XV. veka pa sve do danas. On uvodi njen uticaj

u dubrovaku knjievnost, i po tome uticaju, kao i po svome jeziku i

nacionalnoj svesti ova knjievnost ima srpski karakter "(14)
Sveuilini profesor iz Subotice dr. Aleksa Ivi tvrdi, da "u Dalmaciji,
naroito u Dubrovniku i okolini, nalazi se hiljadama katolika, koji se
priznaju za Srbe."(15) "Zanimljiva je injenica, -pie dalje on da se u Junoj
Dalmaciji nalazi katolika, koji prilikom opredelivanja njihovog kraja ne
htedoe primiti hrvatsko ime, nego se opredelie za srpsko. Uzrok tomu nije
teko nai. Poetkom XIX. stolea unitena je republika dubrovaka. Posle
pada Napoleona pripao je Dubrovnik pod Austriju. Ma da su Francuzi prvi
uli u Dubrovnik, oni su izjavljivali, da e vratiti republici slobodu im
Crnogorci i Rusi isprazne Boku. Prema tome, konano unitenje republike
doneo je tek ulazak austrijske vojske meu zidove grada Dubrovnika. Ne
samo Dubrovani, nego i svi okolni Slaveni, neizmerno su alili za
negdanjom slobodom, za negdanjom, po celom svetu poznatom i od celog
sveta priznatom, republikom svojom." (I ova tvrdnja je potpuno neispravna.
Mrtvi Dubrovnik francuske ete su samo pokopale. Mladi narataj nije
shvaao alost i tugovanje starih za onim Dubrovnikom, koji se preivio i
nije se mogao vratiti u novo doba. Lijepo je to prikazao Vojnovi.
Poznavaocima prilika je jasno, da je Dubrovnik doivio svoj unutarnji
drutveni i gospodarski slom jo u XVIII. stoljeu uslijed novih prilika u
cijelom svijetu. Ni s toliko znanja ne raspolae sveuilini profesor dr.
Aleksa Ivi ! Ostale neistine su jo jasnije.) "Pa kada je to stanovnitvo
slavensko uskoro imalo prilike da se opredeli, da primi srpsko ili hrvatsko
ime, sasvim je razumljivo, to se je naao povelik broj (?) dubrovakih i
okolnih katolika, koji se izjavio za srpsko ime. Srpska ideja

oznaivala je tokom XIX. stolea buntovne ljude sa divljom ljubavlju prema

slobodi i nezavisnosti, a hrvatska misao onoga doba imala je kao temelj
svoju podaniku vernost prema habsburkom domu, prema austrijskom
esaru".(16) Koliku uvredu sadre ove rijei, zaista, nije potrebno isticati.
Svi znameniti pjesnici i knjievnici te, svi ostali kulturni radnici hrvatske
Atene proglaeni su Srbima "po naunom istraivanju". Napisane su itave
studije s namjerom, da se dokae da je slavni uenjak Ruero Bokovi S.I.
pravi Srbin po podrijetlu i osjeajima.
Dubrovaka republika dobila je etiketu "srpske dravice". Nijekanje i
otimanje bilo je u duhu potpunosti. I dubrovaka drava, kultura,
knjievnost, umjetnost, povijest, ljudi u prolosti, sadanje puanstvo -sve je
to dobilo srpsko ime i ulo u sva srpska znanstvena djela i mnoga strana kao
takvo. Kolika je la time podmetnuta i neprestano podravana, o tome nije
nitko vodio rauna.
Umjesto povijesti grada Kotora, Vuk Karadi u svom lanku o Boki,
opirno navodi jednu nadasve fantastinu narodnu priuo postanku grada
Kotora. Sagradio ga srpski car Duan Silni! Vuk ne smatra potrebnim
naglasiti, da u svemu tome nema ni zrnca povijesne istine, ve da je to
narodna pripovijetka. udno je, odakle Duanovska predaja u ovoj toboe
bokeljskoj pripovijetci, kada srpske predaje u Boki uope nema, ni u
najmanjim tragovima; vjerojatno je da su je donijeli srpski doseljenici sa
sobom, pa je mijenjana i tijekom vremena povezana uz postanak Kotora,
ukoliko to sam Vuk nije uinio, poto je obiavao initi i jo tee
krivotvorevine.
080

"U cijeloj Boci, veli Vuk, ima oko trideset i tri hiljade dua, sve pravijeh
Srba, kakovi igdje biti mogu; jedva etvrt od ovoga bie zakona rimskoga, a
ostalo je sve grkoga." (17) U svom izlaganju tijekom lanka Vuk nehotice
priznaje potpunu autohtonost katolicizma u Boki Kotorskoj i nedavno
doseljavanje pravoslavaca. Dokazi kojim Vuk hoe opravdati postavljene
tvrdnje; jesu redovito rijei: "pripovijeda se" i "kau":
"Pripovijeda se da je gotovo do svretka XV. vijeka u Boci bio i mitropolit
zakona Grkog, koji je sjedio u manastiru na Prevlaci, pa Kotorani
(Rimskoga zakona) otrovali i njega i 72 kaluera; te po tom manastir
opustio, a narod Grkoga zakona u crkvenijem i svetenikijem stvarima
ostao pod mitropolitom Crnogorskijem pod kojim je bio do 1809. godine."
(17) Na realnost crnogorskog mitropolita i datum 1809. godinu, to su
istinite injenice, nadovezuje Vuk Stefanovi Karadi smijenu neistinitu
priu o srpskom manastiru u 15. stoljeu u Boki, o trovanju tolikog broja
kaluera i sline neistine. S tim se postizava, da neupueni povjeruju i u ove
povijesno neodrive tvrdnje. Slijede i druge pripovijetke, vjeto isprepletane
prianjem o povijesnim dogaajima, tako da se ne moe razabrati, to je
povijesna istina, a to pria. O Hrvatima u cijelom lanku o Boki nigdje ni
rijei. Ne postoje! Simo Matavulj, pisac brojnih pripovijesti i romana,
napisao je o Boki knjiicu, u kojoj je, poput svih ostalih srpskih pisaca,
podmetnuo svu silu neistina i lai.(18) "Stanovnici su na glasu kao estiti
ljudi i Srbi."(19)
"U staro vreme Peratani bejahu na glasu junaci i bogatai. Godine 1654.
odbranie se sami od turske navale. To njihovo vitetvo zadivi itav
hrianski svet. Knez Petar Zrinjski otide naroito iz Bakra u Perast, da
pokloni optini svoju sablju... Peratani su vazda bili vatreni katolici, ali i

svesni Srbi. To tvrde njihove "bugartice" koje je skupio i u svet pustio

Bogii... Te pesme mahom veliaju nae stare vladaoce i junake: Duana,
Lazara itd." ( 19) "Po veri tri etvrtine su pravoslavni, a po narodnosti svi su
Srbi."(19)
Prikaz povijesnog razvitka izgleda kod Matavulja ovako: "U ono vreme car
Iraklije pozva Srbe da osvoje i nasele Dalmaciju. Kad oni to uinie,
podelie tu svoju novu postojbinu, junu Srbiju, na etiri upanije: Neretvu,
Zahulmiju, Duklju i Travuniju. Dananja Boka s malim izuzetkom pripadae
Travuniji." I u tom duhu nastavlja povijesni prikaz.( 19)
"Istinito je i pouzdano ovo: u Boci su srpske uspomene jae od svih ostalih;
srpske osobine, uglavnom u najlepem, istiu se jako."(19) I Matavuljevi se
svi dokazi sastoje u navoenju narodnih pjesama! Motivi narodnih
pjesama esto prelaze iz jednog naroda u drugi. Kod nas pridolazi tome
jo neto. Srpski bjegunci ispred Turaka naseljavaju se u hrvatskim
zemljama i donose sa sobom svoje bolne uspomene o kosovskoj
katastrofi i slino, pa se s tim motivima upoznavaju i starosjedioci
Hrvati, oni ih prerauju i daju im peat svoje duhovne kulture i svoje
etnike svijesti. Na taj nain nastale su mnoge lijepe hrvatske narodne
pjesme s predmetom kosovskog boja, majke Jugovia itd. Nisu sve srpske
narodne pjesme one, koje imaju motive iz srpske povijesti. Jo manje se
mogu nazivati srpskim one narodne mase, oni dijelovi hrvatskog puanstva
koji poznaju takve motive i imaju pjesme o njima. U ovome je jedino
uporite srpskih prisvajaa pojedinih hrvatskih krajeva. No, oni posjeduju
jo jednu vrstu "dokaza": "Poto Mleii-pie Matavulj -podjarmie Boku;
glavni im posao bi, da odnarode plemstvo, a toga radi nametnue latinsku
veru onima koji ivljahu u
082

gradovima i potalijanie im prezimena."(20) Govorei o ustanovi Bokeljske

mornarice pie: "Na tom silnom brodovlju oko pet hiljada ljudi razilazilo se
u tekovinu i raznosilo uz srpski jezik, duh i vitetvo srpsko na sve strane
sveta."(20) "Koliko su krvi juni Srbi prolili za vlast krilatog lava kroz
stotine godina!"(20)
Marko Car u svojim dojmovima sa Jadrana takoer nigdje ne spominje
hrvatskog naroda ni hrvatske povijesti.(21) Isti ovaj srpski esejist, jasno nam
je dao razumjeti srpsko stajalite o nama u jednom svom lanku godine
1922. (22): "Jest, izgorela je kua (drava), ali sad se ponovno zida; a za tu
novu kuu Srbinovu u kojoj naoe zaklona i braa Hrvati i Slovenci, i
ti si, srpska diko, pomogao nositi osnovno kamenje."
(22)
Strahovitim je progonima bilo izvrgnuto hrvatsko puanstvo Boke Kotorske
u doba 22-godinje srpske vlasti. Htjelo se najbrim nainom i
najdjelotvornijim sredstvima ukloniti iz Boke Hrvate i dati Boki Kotorskoj
potpuno srpski znaaj. Nigdje stradanja naeg svijeta nisu bila tako bolna
kao u ovom kutiu hrvatske zemlje, koji je imao biti "prebojadisan" u srpsko
primorje. Zbog tih neljudskih patnji upravo je nemoralno nazivati ostatke
hrvatskog puanstva u Boki (iseljavanje Hrvata je u posljednjih 22 godine
pod srpskim pritiskom bilo jako brojno) Srbima katolicima. Zar bi Srbi
katolici doivljavali tolike tragedije?! Srpske dravne statistike su izraene
na tetu pravog stanja stvari, koje je mnogo povoljnije za Hrvate, zatim
dravne statistike su na principu vjerskog, a ne narodnog razlikovanja
puanstva, pa je nerazumljivo, odakle je ugledni srpski geograf dr Mihailo
Radovanovi izvukao broj Srba katolika u Boki. Ovaj pisac mnogih srpskih
geografskih djela i prireiva slubenih zemljovida,

u "Srpskom knjievnom glasniku", godine 1940., donosi -meu ostalim

"kombiniranim" statistikama, za koje nikada ne kae kako ih on to
"preudeava" -toboe prema dravnom popisu od 3l.III.1931. statistiku
puanstva bokokotorskog kotara, u kojoj je zanijekao skoro sve Hrvate u
Boki:
Bokeljsko-dalmatinski srez Kotor:
Srba
Srba
pravoslavnih: katolika:
BR
24272
11000
OJ
POSTOTA
62%
28%

Srba
muslimana: Hrvata:
421
1 1%

1286
3 3%

Predratno matanje o pojavi Srba katolika u junom dijelu Dalmatinske

Hrvatske, razbijeno je krvavom poslijeratnom stvarnou u Jugoslaviji.
Nestalo je i ono nekoliko intelektualaca, po vjeri katolika, koji su se osjeali
Srbima. Danas je to fatamorgana, no Radovanovi se ipak ne ustruava...
Sve to moe otetiti hrvatsku imovinu, u srpskoj je znanosti
doputeno...
LITERATURA
(1) V(uk) S(tefanovi) K(aradi), Kovei za istoriju, jezik i obiaje
Srba sva tri zakona, I. U Beu, 1849. 1. lanak: Srbi svi i svuda", str. 16l7.
(2) Dr. Jovan Cviji, Aneksija Bosne i Hercegovine i srpski problem
(tiskano za informaciju inozemstva),Beograd, 1908., str.19
(3) (3) V(uk) S(tefanovi) K(aradi): Kovei za istoriju, jezik i
obiaje Srba sva tri zakona. 1. U Beu 1849 11. lanak "Boka Kotorska",
pretiskano u Vuk Stefanovi Karadn, Cma Gora i Boka Kotorska,
Srpska Knjievna Zadruga, Beograd, 1923, str 2
4. Urednitvo S,K,Z. u predgovoru spominje da lanak "Srbi svi i
svud" koji je trebao ui i u ovu knjigu ne pretiskavaju, zato "to je
on u svoje vreme izazvao polemiku od strane Hrvata i Vuk je na to
odgovorio, pa bi valjalo sve to pretampati, a tome sad nije vreme"
(str V.)

84

(4) Dr. Jovan Cviji, op. cit., str. 26.

(5) Prof. Filip Lukas, Smjernice i elementi u razvoju hrvatskog naroda,
Zagreb, Hrvatska Revija, 1932, str.6 i 354-356.
(6) Obzor 19. veljae 1941.
(7) Obzor, 21. srpnja 1939, tj. LXXIX, br 165
(8) Dr. Lujo Bakoti, Srbi u Dalmaciji, Geca Kon, a.d. Beograd, 1939.
(9) Obzor, 18. veljae 1939.
(10)Vuk Stefanovi Karadi, op. cit., str 4.
(11)Dr. Jovan Cviji, Balkansko Poluostrvo i junoslavenske zemlje.
Knj. II., str. 105-107; Dr. Mihailo Radovanovi u Srpskom Knjievnom
Glasnilau 1940, I-IV, str. 438
(12)Vidi I. poglavlje ovog.
(13)Dr. Mihailo S. Radovanovi, u Srp. Knj. Glasnilau, 1940., I-IV
str. 438-440 i slij. (13a)Obzor,
21. veljae 1941.
(14)Obzor, 25. veljae 1941.
(15)Dr. Aleksa Ivi, O srpskom i hrvatskom imenu, Beograd,
Cvijanovieva knjiamica, 1922., str 11.
(16)Dr. Aleksa Ivi, op. cit, str 16.
(17)Vuk Stefanovi Karadi, Crna Gora i Boka Kotorska, Beograd,
Srpska Knjievna Zadruga, 1923.
(18)Simo Matavulj, Boka i Bokelji, Novi Sad, Matica Srpska, 1893.
(19)Simo Matavulj, op. cit. str. 5, 7, 11, 14 i slij.
(20)Simo Matavulj, op. cit. str 24-31.
(21)Marko Car, Niz rodno primorje, slike i utisci s Jadrana, Mostar,
1899.
(22)Marko Car, u predgovoru II. izd. Njegoeva "Gorskog vijenca",
Hercegnovi, 1922.
(23)Dr. Mihailo Radovanovi, u Srpskom Knjievnom Glasniku, 1940.
I-IV, str. 380.

IV. BOSANSKA
HRVATSKA
Jedan meu vrlo rijetkim Hrvatima, koji je jo koncem prolog stoljea
pokuao pobijati neistine srpskih pisaca, uvjeren je da su Hrvati i Srbi "dva
plemena jednog naroda", te preporuuje Srbima, da se okanu svog luakog
rada, jer da to ne e posluiti slozi Hrvata i Srba. Vie nego bratski on se
odnosi prema Srbima tijekom cijele svoje radnje, pa ipak pie: "Jer doista
stvar je gotovo nevjerojatna, kako se s bratske srpske strane s dana na dan
napada na sve ono, to je hrvatsko i sve se eli sruiti i unititi, a cjelokupni
hrvatski narod Kaligulskom metodom od jedan put za vazda zbrisati sa
zemaljskog povrja.. Osobito, kada se istakne gdjegod Hrvatstvo Bosne i
Hercegovine, onda se digne sa srpske strane kuka i motika protiv Hrvatstva,
koje se na najnebratskiji nain vrijea i napada. Onda se uope Hrvatstvo
nijee, ili ako se ne nijee, onda se samo na najmanji minimum svaa, kao
to je to uinio u zadnje vrijeme jedan najuvaeniji srpski list, a to je
"Brankovo kolo" u jednom svom broju od godine 1898., gdje se upravo
nebratski veli, da Hrvata nije bilo u prolosti, nego samo 100.000, a da i ne
spominjemo kojekakve druge zakutne listie, koji danomice na svakojake
naine vrijeaju i napadaju Hrvatstvo,

izruguju i psuju hrvatske velikane, a za to, samo zato, to voljahu, to

ljubljahu, to ivljahu i to umirahu za svoj hrvatski narod. O nije to lijepo,
brao, -poruuje on Srbima -nikad s tim ne doosmo do eljene bratske
sloge, do uenih naih ideala. Pa ne samo, to je to nebratski, nego je to i
nehistorijski, to je neistinito i nepravedno."(1)
Posljednji redci pokazuju izrazitu uvstvenost hrvatskog ovjeka, koji na
nijekanje opstanka i ivota svoga naroda, odgovara, pozivajui se na istinu,
pravdu i ovjenost. U ostalom dijelu ovoga navoda pisac je izrekao
injenicu, da nigdje srpsko svojatanje nije bilo tako drsko, potpuno i
strahovito kao u pitanju Bosne i Hercegovine: Bosna i Hercegovina su
najistije srpske zemlje. Srbi triju vjera. Srpski protestanti bogumili. Srpsko
kraljevstvo. Srpski banovi: i tako dalje, bez kraja i konca. Kao ni u
prisvajanju ostalih dijelova hrvatske zemlje, tako ni ovdje nisu imali
nikakvih ozbiljnih i zrianstvenih uporita. Srpski pisci su se redovito
susretali s izjavama povjesniara s istoka i pisaca turskog vremena, koji
izravno i po imenu spominju Hrvatsko ime za narod i zemlju Bosanske
Hrvatske. Cijeli niz suvremenih zapadnih povjesniara govori o kranskoj i
islamskoj Hrvatskoj, vie njih pie, kako su austrijski car i turski sultan
razdijelili kraljevstvo hrvatsko, navodei pri tom pojedine krajeve dananje
Bosanske Hrvatske. Osim toga, postoji veliki broj posrednih znanstvenih
dokaza o tisugodinjoj pripadnosti Bosne Hrvatskoj u svim njenim
aspektima, a da se i ne spominje njezin geopolitiki poloaj i gospodarska
ovisnost od Banske i Dalmatinske Hrvatske. Kao ni u ostalim podrujima,
tako ni ovdje, sve te injenice nisu bile zapreke. Srpska znanost je
neprestano gomilala nemogue teze o neprirodnoj i neistinitoj teritorijalnoj i
povijesnoj pripadnosti Srbiji, od koje Bosansku Hrvatsku rastavlja

087

Drina, vjena mea dvaju svjetova i "jaka rastavljajua granica, jer

tee dubokom protokom i prirodno razdvaja dvije razliite geografske
cjeline. " (Pilar)
Hrvatska znanost nije uope nikako naglasila sve ove dokaze, koji pokazuju
pravo stanje stvari, nego se tek u novije doba djelima i publikacijama dra
Mladena Lorkovia i dra Krunoslava Draganovia, poelo s
obraivanjem i sreivanjem izvora i vijesti. Teko se osjea pomanjkanje
jedne visoke kole istonih jezika i znanosti na hrvatskom tlu, pa tako ostaje
nepoznato golemo stvaranje naih ljudi u turskom imperiju, kao i izjave
turskih povjesniara o naoj zemlji.
Srpsko "znanstveno" svojatanje Bosanske Hrvatske, osobito drsko i uporno,
upornije nego u ostalim, ima svoje osobite razloge.
Bosanska Hrvatska je vrlo bogata zemlja, pa i danas nakon neracionalnog
austrijskog i srpskog iscrpljivanja ona raspolae ogromnim zalihama, te
krajevima koji su upravo djevianski netaknuti.
Bosanska Hrvatska je sredinja hrvatska zemlja, prema kojoj ostale Hrvatske
zemlje ima granini poloaj i ne mogu samostalno opstojati. Ako se Bosna
inozemstvu predstavi kao srpska zemlja -to su Srbi redovito inili i
uspijevali -onda padaju u srpske ake i ostale hrvatske zemlje, naroito
cijela istona obala Jadrana, bogata Slavonija i Srijem, prema kojima
Bosna nuno gravitira, a Hrvati se u ovim krajevima bez Bosne ne mogu
odrati, pa su upueni na Srbe.
Od svih zemalja, u kojima je gospodovala srpska vlast, Bosanska Hrvatska
ima najjau srpsku manjinu. U svim zemljama, kojima su Srbi vladali
imali su stvarnu manjinu.

Srbi su bili manjina i u samoj Srbiji, u njezinim granicama do 1941.

godine: Drina, Sava, Dunav, Timok, bugarska granica prema "Jugoslaviji",
Ohrid i evelija. I u toj i takovoj Srbiji, Srbi su bili, u najboljem sluaju, 44
posto stanovnitva. Srbi su jedino imali veinu u granicama Srbije za
vrijeme beogradskog paaluka, tj. u "sjevernoj" Srbiji, kako su je oni
nazivali, ili u pravoj Srbiji. No radi toga Srbi su jaka manjina u nekim
hrvatskim, bugarskim i maarskim zemljama. Od sviju tih srpskih manjina
po tuim zemljama, najjaa je srpska manjina u Bosanskoj Hrvatskoj,
u kojoj po netonim srpskim dravnim statistikama iznosi 40 posto.
Razumljivo je, dakle, zato su Srbi bacali poudne oi na Bosnu, jaajui
preko svoje crkve (slobodne i povlatene jo u turskoj carevini) srpsku
nacionalnu svijest doseljenim grkoistonim masama. Zavravaju izgradnju
te svijesti u doba Austrije, iji postupak i slabost jo vie ojaava srpsku
promibu. Srbi dalje neprestano pokuavaju posrbiti hrvatsku veinu u
Bosni, rastavljenu na dvije vjere, koje nisu imale onako jake vjerske
organizacije i koje nisu bile u slubi buenja hrvatske narodne svijesti
onoliko kao srpsko-pravoslavna crkva u nametanju srpstva balkanskim
gomilama doseljenika grkoistone vjere.
Ako upitamo srpskog ovjeka iz bilo kojeg drutvenog kruga, koga Srbi
smatraju svojim najveim znanstvenim radnikom i uenjakom, jednoglasan
odgovor bit e: Vuk Stefanovi Karadi i dr. Jovan Cviji. Cviji osim
toga ima izvanredan nauni ugled u inozemnom svijetu, pa emo iz gomila
srpskih toboe znanstvenih djela o Bosni navoditi samo Cvijia.
U uvodnoj biljeki djela Jovana Cvijia, koje e biti iscrpno i tono
navedeno (2) autor Cviji je napisao: "Ova

je rasprava spremljena za stranu publiku, a srpski se tampa vrlo malo

izmenjena."
U ovom svom djelu dr. Jovan Cviji daje iscrpnu sliku zemljopisnog i
gospodarskog poloaja Srbije, ne vodei rauna da na prostoru, koji on
svojata iskljuivo za srpstvo, ive i drugi narodi. Otrim rijeima daje izraza
svome nezadovoljstvu prema namjerama Austro-Ugarske monarhije
prilikom aneksije Bosne i Hercegovine godine 1908. Neraspoloenje prema
Austriji ima svoje potpuno opravdanje, ali je smijeno, kada Cviji izraava
Bugarskoj kao neke prigovore zbog toga to je "ojaala nezavisna kraljevina
Bugarska, koja je dvaput vea od Srbije".(3) Ili kada na sljedeoj stranici
pie o istoj stvari: "Pogreno je na Balkanskom Poluostvu ostavljati da
jedna mala drava bude dvaput vea od svoga suseda. Mira e biti samo
onda, ako se strogo pazi na teritorialnu ravnoteu ovih malih drava":
(3) Izrazito srpsko dokazivanje za koje nije ni najmanje vano, da je to
sporno podruje uistinu bugarsko povijesno i etniko podruje.. Bitno je
samo to, da Srbija ne smije biti manja od Bugarske, bez obzira na etniku
pripadnost puanstva, te ostala naela, koja se moraju uzeti u raun prilikom
odreivanja granica.
Odmah na slijedeoj stranici poziva Cviji u pomo naelo narodnosti, iako
neistinito, da s njim opravda, dok ga gore nije priznavao. I u pozivanju na
naelo narodnosti u Bosni, posluio se Cviji neistinom, premda mu je bila
poznata hrvatska veina u Bosni.
"Kao neosporan minimum principa nacionalnosti mora vredeti to da se ne
sme dati tuinu, stranoj dravi, centralna oblast i jezgro jednoga naroda, jer
to znae Bosna i Hercegovina za srpski narod. One dakle nisu za Srbiju i

srpski narod ono to su Elzas i Lotaringija za Francuze ili Trenta i Trst za

Italijane, ili alpijske austrijske oblasti za Nemaku, ve ono to je oblast
Moskve za Rusiju i to su najvri delovi Nemake i Francuske za ova dva
naroda, oni dakle delovi koji su najbolji predstavnici nemake i francuske
rase."(4) Ovim Cviji upuuje inozemstvo, da ne samo Bosanska Hrvatska,
ve da su i Banska i Dalmatinska Hrvatska srpske zemlje. On to ovdje ini
posredno, u vrlo vjetoj stilizaciji, a na slijedee dvije stranice ori donosi
onu, ve spomenutu tabelu "stanovnitva srpskog jezika", u kojoj su
ukljuene sve hrvatske zemlje sa cjelokupnim svojim puanstvom, te
Macedonija i biva "Vojvodina". Stanovnitva srpskog jezika, tvrdi Cviji,
ima oko deset "milijona".
U tih deset milijona Srba utopio je uenjak Jovan Cviji itav hrvatski
narod. Na kraju knjige donosi Cviji i dvije karte, na kojima je slikovito
prikazao svoje teze. Na karti je jedna mala izmjena. Cjelokupno hrvatsko
podruje zajedno sa srpskim, obojeno je jednom bojom sa tumaem 'Serbes
avec les Croates': Dakle, ovdje su Hrvati u najboljem sluaju jedan
privjesak srpskom narodu. Na zemljopisnoj karti se ipak nije usudio izbrisati
hrvatsko ime; no to je propustio Cviji, iza njega su popravili drugi. Poto
se pred stranim svijetom ne moe zanijekati, da su na ovom kutiu zemlje
katolici po narodnosti Hrvati, oznaio je samo rasprostranjenost katolike
vjere kosim crtama, (ni jednu drugu religiju nije obiljeio!!!), tako, da se
spontano namee misao, da taj privjesak zvan Hrvati ivi samo oko gradova
Agram i Spalato, te jo u slabijim dijelovima oko Fiume-e i Osek-a. Samo
oko tih gradova na karti je ocrtano katoliko ivlje, dakle, tu negdje ivi jo
neto malo Hrvata. Prostor koji je na ovoj karti -obiljeen kao pripadnost
puanstva katolicizmu,

odnosno hrvatskom narodu neznatan je. Ostala mjesta su obiljeena

hrvatskim imenima. Karta nosi naslov: J. Cviji, Carte ethnographique de
la nation Serbe.
"Iako je opte poznato da su Bosna i Hercegovina oblasti isto srpske rase, ja
u u kratko predstaviti... njihov znaaj za srpski narod".(4)
"Sva ta narodna masa od deset milijona govori jednim jezikom koji je toliko
jednostavan, kao retko koji u Evropi. Od Istre pa duboko u Makedoniju
mogu se seljaci meu sobom sporazumevati. Osim toga je slavistima i
znalcima jezika poznato, da na Balkanskom Poluostrvu nema narodnog
jezika koji je toliko formiran i usavren za literaturu i nauku kao to je srpski
jezik. Prvi knjievni spomenik srpskog jezika postao je u Bosni 1189.
godine, poznato pismo bana Kulina. Najlepe narodne umotvorine postale su
na zemljitu Hercegovine i Bosne. Jezik Hercegovine uzeo je osnivalac
srpskog knjievnog jezika i novije srpske literature, Vuk Karadi, za
knjievni jezik srpskoga naroda. Taj isti jezik usvojen je za knjievni jezik
katolika ili Hrvata jo u prvoj polovini 19 veka."(5)
"Narod Bosne i Hercegovine predstavlja jedan od etnografski najsveijih i
najjaih delova srpskoga naroda i ini nerazdvojnu celinu sa narodom
zapadne Srbije, Novopazarskog Sandaka i Crne Gore, koji najbolje
predstavlja osobine srpske rase."(5)
"Idui iz Srbije prema Zapadu, najpre se u centralnoj Bosni nailazi na
katoliko stanovnitvo srpskoga jezika. Granica izmedu jednostavnog
pravoslavnog i meovito pravoslavno-katolikog stanovnitva ide u
glavnome razvoem izmeu reka Drine i Bosne. (Sasvim netono!, op.
pisca).

Katoliko stanovnitvo Bosne i Hercegovine se do okupacije osealo kao

celina sa pravoslavnim."(5) Iza ovoga slijedi vjeto prikrivena stilizacija o
potpunoj ovisnosti Hrvata o Srbima, pa onda opet reenice o hrvatskom
privjesku srpskoga naroda. Govorei o upravi Austro-Ugarske monarhije u
Bosni, pie: "Ne samo da nije unela red i mir meu srpski narod raznih
vera i konfesija, ve je te protivnosti, naroito izmeu pravoslavnih i
muhamedanaca s jedne a katolika s druge strane, samo zaotrila."(6)
Tijekom knjige Cviji stalno istie, kako A-U u Bosni svim sredstvima
potpomae i doseljavanjem pojaava katoliko puanstvo. Cviji, premda
geograf; nee da razumije jednostavnu prirodnu posljedicu okupacije Bosne i
Hercegovine po A-U. im su pale turske granice prema Banskoj i
Dalmatinskoj Hrvatskoj i Bosna se nala u zajednikoj dravi, iako ne
ujedinjena, s ostalim hrvatskim zemljama, nastao je prirodni proces
unutarnjeg naseljavanja u sredinju hrvatsku pokrajinu. Krupna je la, da je
Austrija pomagala ovo naseljavanje. Neznatan broj inovnitva ne moe se
osjetiti u statistici narodnih masa. Ovo posve prirodno naseljavanje
nastavljalo se i u bivoj "Jugoslaviji" usprkos srpske vlasti, jer je uvjetovano
samim geografskim poloajem Bosne u sreditu hrvatskih zemalja i
slobodnom zemljom, koje je u Bosni dosta. Cviji strahuje, da e, ako se
ovako nastavi, katolici postati relativna veina, kao to su to sad
pravoslavci.(6) Cviji ne smije izrei, ali daje razumjeti, da je Hrvate u
Bosni "napravila" Austrija. Tu tvrdnju otvoreno izriu mnogi drugi srpski
uenjaci.
Dr. Gluac i Davidovi su vie puta istakli da je "Austro-Ugarska iz svojih
razloga stvorila Hrvate u Bosni i Hercegovini", i pritom se pozivaju na
velikog srpskog povjesniara St. Stanojevia. (7)

U kolskoj knjizi St. Stanojevia, upotrebljavanoj i u hrvatskim kolama,

ueni povjesniar pie: "Strepei od Srba... austrijska je vlada poela u
Bosni stvarati Hrvate od tamonjeg katolikog elementa."(8)
Nebrojeno puta ponovljena je ova tvrdnja u srpskoj znanosti. U srpskom
novinstvu ona je postala upravo sastavni dio vjerovanja srpske arije, samo
u znatno proirenom obliku, da je Hrvate uope izmislila i napravila
Austrija.
itav niz krupnih povijesnih neistina sadri u sebi ova tvrdnja, pa makar ona
bila ograniena samo na Bosanske Hrvate. No zbilja ne zasluuje ni ovoliko
prostora.
Pitanje bogumilstva spada u povijest, a nain kako su ga Srbi u svojim
znanstvenim i jo nagraivanim publikacijama raspravljali, pripadao bi u
povijesnu zbirku srpskih neistina i krivotvorevina, koja je osobito golema i
iji su dijelovi uhvatili dubokog korijena u hrvatskoj povijesti. Meutim
srpsko, toboe znanstveno, pisanje o pojavi bogumilstva, te "izrazite
komponente "bogonostva" hrvatske nacije" o kojoj su hrvatski pisci
napisali lijep broj radnji, ozbiljno raspravljajui to pitanje i zastupajui razne
teze -nema nikakve svrhe nego da "dokae" da su nai muslimani, potomci
bogumila -ovejani Srbi. Dakle isto politika namjera. Petranovi i Gluac,
iji su radovi bogato nagraivani od srpskih znanstvenih ustanova, i svi
ostali za njima prevakavali su smijenu tvrdnju, da je bogomilstvo
pravoslavna hereza, inili su to u lice i u brk najrazliitijim vrstama
dokaza, koji su za to pitanje nadahnuli sasvim druge puteve.
Dr. Vaso Gluac tiskao je svoje "djelo" o bogumilstvu u uglednom srpskom
znanstvenom zborniku.(9) Za ovu neozbiljnu radnju hrvatski povjesnik kae,
da je Gluac sebi "nap

rosto utuvio u glavu, da mora dokazati, da su "bosanska crkva" i "krstjani"

bili pravoslavni, a nipoto Patareni, pa prema tome preparira i ocjenjuje
izvore ..." Gdje mu vrela sama pobijaju tvrdnje, Gluac "kakvom
doskoicom dokazuje ili ih naprosto proglauje falsifikatima."(10)
"U toj raspravi nastoji Gluac dokazati, da "bosanska crkva" u srednjem
vijeku nije bila patarenska ili bogumilska, dakle krivovjerna ili heretika,
nego pravoslavna, pa stoga dananji Muslimani u Bosni nijesu bili prvobitno
nikakvi patareni, nego sljedbenici grko-istone ili pravoslavne vjere, kao to
su bili i pristae "srpske crkve" u Srbiji. Gluac zavrava svoju raspravu
rijeima: "Stoga se nadam, da e se ovom raspravom za vazda ukloniti ona
bajka o nekakvim bosanskim bogomilima, koja se jo uvijek prepriava po
naim srednjim kolama i unosi u kolske knjige, pa se na taj nain
odravaju u bludnji itavi narataji, a bez sumnje je dolo ve i vrijeme, da i
ovu bajku izbriemo iz narodne istorije". Pisac se priinja tako uvjeren, da je
bjelodano dokazao nepobitnu istinu svoje teze, te trai da se smjesta njegovi
"rezultati" uvrste u kolske knjige, da jednom bude kraj bajkama i
bludnjama. Gotovo je udo, to ne trai, da se Muslimani smjesta pokrste i
povrate u krilo pravoslavne crkve, kojoj su toboe nekad pripadali, kad su i
po vjeri bili isto sa pravoslavnim Srbima. ini se, da je itava rasprava s tom
tendencijom i napisana." Klai je uistinu vrlo dobro pogodio srpsko
raspoloenje prema hrvatskim muslimanima, kad je napisao ove rijei.(10)

Dr. Petranovi je za radnju o bogomilima, koja je iste vrijednosti i metode

kao i Glueva, dobio pedeset zlatnih dukata od "Srpskog uenog drutva", u
kojoj je takoer tvrdio, da su bogomili po vjeri bili grkoistonjaci, inae

Srbi, pa su prema tome dananji muslimani potpuni Srbi. O vrijednosti ove

radnje ne treba troiti rijei, tim prije, to je po vremenu mnogo starija od
Glueve, koja je suvremena. No u svojim osobinama one su jednake.
Povijest Bosanske Hrvatske, kako je prikazuju Srbi, krcata je nebrojenim
neistinama, a mnoge od njih su ule i u nae povijesne knjige. Kada se nai
prvorazredni povjesniari hoe odbraniti od ovih nepotenih krivotvorevina,
onda Srbi piu, da su se "pojavili neki takozvani istoriari i samozvani
spisatelji koji uzalud pokuavaju da izvrgnu nepobitne istorijske
injenice."(11)
Isti asopis pie o naim muslimanima: "Muslimani u Bosni i Hercegovini
imaju razloga da se ponose to su porijeklom Srbi, to se danas nalaze u
svojoj dravi i to se slobodno mogu nazivati srpskim imenom.(!) Jer srpstvo
ne iskljuuje muslimanstvo, nego ga jaa, iri i produbljuje. Ukraena
srpskim nacionalizmom, islamska vjera muslimana cvjetae i pravilno
se razvijati; kad se svaki musliman pored vjerskog obrazovanja bude
vaspitao u srpskom duhu i radio kako na irenju vjerske, tako i srpske
svijesti i srpskog osjeanja. "(12) Nepotrebno je svako tumaenje, jer smo
osjetili sve ovo na svojoj koi.
Drugi list pak pie ovo -svi ovi navodi su iz najnovijeg vremena -: "Pored
nekoliko milijuna Srba pravoslavaca u naoj zemlji, danas ivi oko
1,200.000 Srba muslimana, a svih je muslimana oko 2 milijuna. Zbog stare
propagande i otuivanja muslimana od svoje matice i zbog rave politike
mnogih Srba pravoslavnih... veina ovih naih muslimana i danas nije
dovoljno nacionalno svijesna. I danas nacionalno luta. I danas na isti
srpski elemenat pomou raznih zvunih

i za gomilu primamljivih vjerskih fraza vjeto zavode stanoviti ljudi i vode

ga za svoj lini raun u neislamske i nesrpske vode."(13)
Srpski sveuilini profesor dr. Aleksa Ivi, uporno se dri, poput svih
ostalih, srpskih ovinistikih teza i ne moe priznati, da su muslimani Hrvati
zaista -Hrvati. "U Bosni su muslimani i danas u veini svojoj neopredeljeni.
Jedan deo njihov priznaje se Srbima(?), drugi deo je prihvatio ime hrvatsko,
ali ogromna veina njihova za sada ne usvaja ni jedno ni drugo ime.. Pa i
ovi, koji se do sad opredelie, uinie to pod uticajem kola."(14)

***
Tijekom ovih razlaganja opazili smo, da su nam najodliniji predstavnici
srpskog znanstvenog ivota zanijekali sve nae hrvatske zemlje i sav na
hrvatski narodni ivalj na tom podruju. I Banska i Dalmatinska i Bosanska
Hrvatska su po njihovu toboe naunom dokazivanju srpske zemlje, u
kojima ivi srpski narod podijeljen na tri vjere. Povijest ovih hrvatskih
zemalja i sve injenice sa raznih podruja narodnog ivota bile su prikazane
i "preraene" onako, kako je to trebalo i odgovaralo srpskim ovinistikim
zahtjevima. Sve su to radili svi istaknuti srpski znanstveni radnici potpuno
jednako, razlika je samo u otrini i jaini, koja se ravna prema vremenu i
pnilikama. Sadraj u bitnosti ostaje kroz cijelo vrijeme, koje traje od poetka
srpske pismenosti, do sloma velike Srbije, travnja 1941., potpuno isti. Ovaj
rad je obavljen bez ikakvih obzira, bez ikakvih spoznaja o zakonima
istinitosti i potenja, koji trebaju vrijediti u znanstvenom radu. togod
se suprotstavljalo srpskim tezama, Srbi su jednostavno preuivali, ili
proglaavali lanim, krivotvorenim, podmetnutim

od vjenih neprijatelja srpstva u svrhu, da se nakodi interesima

srpskog naroda. Oni, koji su se sluili najvie falsifikatima, predbacivali su
drugima, da su falsifikatori; oni, koji su redovito mistificirali i proivljavali
megalomaniju i uobraenje najveeg stupnja, predbacivali su nama i
Bugarima, da mi obmanjujemo i da smo mi megalomani. To smo doivjeli
mi Hrvati koji smo imali stotinu obzira i isprika prije nego smo poeli braniti
svoje, bilo koje, pa i ono najosnovnije, ivotno pravo. Jedna narodna
alegorija najbolje prikazuje ovaj srpski postupak: "Dr lopova... vie sam
kradljivac, da se svijet ne dosjeti, tko je kradljivac." Meutim, ne samo da
su na ovaj nain imale biti brisane sve nae zemlje i redovito cjelokupni
hrvatski narod na svom povijesnom i etnikom narodnom podruju,
nego i na narodni ivalj izvan povijesnog podruja, postao je
predmetom srpskog svojatanja.

Bunjevaki i Sandaki Hrvati

Pitanje svojatanja hrvatskih Bunjevaca na sjevernoj strani granica Hrvatske
osobito je zanimljivo. Sve do zadnjih dana srpske drave, razni strunjaci su
se trudili dokazati da su Bunjevci i okci u bivoj ' "Vojvodini" Srbi, ili, kad
im to ne bi polazilo za rukom, onda su postavljane tvrdnje, da su Bunjevci i
okci posebna "jugoslavenska plemena". U ovom "djelovanju" osobito su se
isticali sveuilini profesori dr. Jovan Erdeljanovi i dr. Aleksa Ivi, da ne
spominjemo politiko djelovanje u tom pravcu.
Sveuilini profesor dr. Mirko Kosi, odrao je godinu dana prije slavnog
srpskog pua od 27. oujka 1941. zanimljivo predavanje o "Vojvodini".
"Vojvodina je, veli on, Baka,
098

Banat i Baranja, a ja tu jo dodajem i Srijem, srpski Srem. Vojvodina nije

nikakva politika stvarnost ili etnika zajednica. Vojvodina nisu narod ili
pleme. Vojvodina je najsjevernija srpska pokrajina, koja ulazi u srednju
Europu i titi prilaz dolini Morave, centru srpskih oblasti! Ona je jedno od
nainteresantnijih podruja na svijetu, gdje se na maloj teritoriji nalaze
izmijeani mnogi narodi. Takvih podruja je u svijetu malo, ali za nau
srpsku nacionalnu zajednicu od 8 milijuna (!) mnogo je to ima dva takva
podruja, na sjeveru Vojvodinu, a na jugu Junu Srbiju (naime Makedoniju,
op. pisca). Tome jo treba dodati i Bosnu na zapadu, koja zbog muslimana
spada takoer u takva teka podruja."(15) to u sve ove tri zemlje Srbi
imaju manjinu, to predava ne smatra znaajnim, niti zaprekom da
tvrdi, da su to srpske pokrajine. Ueni predava veli, meu ostalim, da u
zadnje vrijeme kau da u Vojvodini ima Hrvata, pa se udi, odakle oni tu
odjedanput. Iako ne spada ovamo, ovo predavanje sadri nekoliko znaajnih
tvrdnji. "Jer, budimo iskreni, Beograd je smatrao, da sa Slovenakom treba
da dri u ahu Hrvatsku! Samo zbog toga Slovenaka je toliko
favorizirana..."(15) "Ako pobijedi anglosaksonski blok nai emo se (Srbi,
op. pisca) u istoj situaciji kao 1918. god." Pobijedi li pak Njemaka, strahuje
dr. Kosi, da e Srbi izgubiti sve, to im ne pripada.

Dr. Jovan Cviji napisao je za englesku publiku "studiju" u kojoj podcrtava

da je u Novopazarskom Sandaku "isto srpsko stanovnitvo".(16) Inae je
ta "studija" napisana zato, da opravda srpske nepravedne zahtjeve na
Makedoniju, za koju Cviji "dokazuje", da je izrazito srpska. "Istie" srpski
karakter Pritine, Prizrena, Prilepa, "carskog Duanovog" Skopja, itd. Drugi
srpski pisci su poli tako daleko, da tvrde, da srpska naselja svravaju pred
Sofijom. Jo u

nedavnoj prolosti su vidinska oblast i zapadni dio sofijske oblasti pokazivali

srpske odlike, tvrdi srpski pisac, a lanak, s kojim emo se jo pozabaviti,
nosi naslov: "Srpski udeo u bugarskoj kulturi... " (17)
Ne samo da su baki i sandaki Hrvati u srpskoj znanosti dobili srpsku
oznaku, ve i na iseljeniki svijet u Americi i drugdje, koji prelazi
milijunsku brojku, pa i nai stari iseljenici u Njemakoj, Rumunjskoj,
Maarskoj i ostalim zemljama -svi su oni inozemnom svijetu prikazivani kao
Srbi. Srbi svi i svuda -postade openito pravilo.
LITERATURA:
(1) Ivan Zovko, Hrvatstvo u narodnoj predaji i obiajima po Herceg-Bosni,
Mostar, 1899. Pretiskano iz "Osvita", str. l0-11, 30.
(2) Dr. Jovan Cviji, Aneksija Bosne i Hercegovine i srpski problem, sa dve
karte, Beograd, Dravna tamparija Kraljevine Srbije, 1908., str.4.
(3) op. cit., str 14-15.
(4) op. cit., str 16, 17.
(5) op. cit.,. str 20-21, 22, 23.
(6) op. cit., str 27, 33.
(7) Hrvoje Bonjanin, Hrvati i Herceg-Bosna, Sarajevo, 1940.
(8) St. Stanojevi, Istorija srpskog naroda, Beograd, 1879.
(9) Dr. Vaso Gluac, Srednjovekovna "bosanska crkva", Beograd, u "Prilozi za
knjievnost, jezik, istoriju i folklor, sveu. prof. Pavle Popovi, IV., 1924.
(10) Vjekoslav Klai, Crtice iz hrvatske prolosti, Zagreb, Matica Hrvatska,
1928.
(11) "Delo", Beograd, Dr. L. Markovi, cit "Obzor", str 24-25, veljaa 1941.
(12) "Delo", Beograd, op. cit., str 17-18.
(13) "Na dom", Skoplje, cit. "Obzor" 1941., str 24-25.
(14) Dr. Aleksa Ivi: O srpskom i hrvatskom imenu, Beograd, Cvijanovia
knjiara, 1922., str 17.
(15) Dr. Mirko Kosi, predavanje u Novom Sadu, cit. "Novosti", br. 71 od 12.
oujka 1940.
(16) Dr. Jovan Cviji, Balkanski rat i Srbija, napisano za engleski asopis
"Reviews", XI., 1912., II. izd., Beograd, 1912, str 11 i 15.
(17) Boidar Kovaevi, Srpski udeo u bugarskoj kulturi, SKG, 1940., I-IV, str
265.

DRUGA KNJIGA
101

MALA KNJINICA MATICE HRVATSKE U

GODINI OBNOVE 1941 NEZAVISNE DRAVE
HRVATSKE 1941 KOLO VI. -SVEZKA 35.
VATROSLAV MURVAR NA IZVORIMA
NEISTINA

II. KNJIGA TISAK "TIPOGRAFIJE" D. D.

ZAGREB

V. HRVATSKI KNJIEVNI
JEZIK I NARODNE PJESME

Oko godine 1100. ubiljeio je u kamenu plou hrvatskim jezikom i

glagoljskim pismom opat Driha, da je "Zvonimir kralj hrvatski", kako on to
doslovno veli, poklonio neku ledinu crkvi sv. Lucije na otoku Krku. Ploa je
sauvana do danas i nazvana je po mjestu kraj kojega je naena
Baanskom ploom. Ova isprava ima neprocjenjivu vrijednost za povijest,
jezikoslovlje i za na narodni ponos. Strunjaci kau, da u njoj nije sauvan
isti hrvatski jezik, kakvim su govorili nai kraljevi, nego da je hrvatski jezik
Baanske ploe znatno natrunjen primjesama staroslavenskog jezika.
Dana 29. kolovoza 1189. godine sklopio je bosanski ban Kulin s
dubrovakim knezom Krvaem ugovor o prijateljstvu. Ovaj ugovor izmeu
dvije hrvatske drave: Bosne i Dubrovnika predstavlja -po sudu strunjaka do danas prvi poznati tekst istog hrvatskog jezika. "Od tada moemo
kroz 750 godina pratiti u pisanim dokumentima razvoj hrvatskog knjievnog
jezika."(1).
Kod nas je Hrvata isti narodni govor vrlo rano uao u knjievnost i u pisane
spomenike. Razlozi su tome razliiti,

nu injenica je, da se od XII. stoljea u neprekinutom kontinuitetu, sve do

dana dananjeg upotrebljava u knjigama i u ostalim pisanim spomenicima
ivi narodni jezik. U Srba je tek u XIX. stoljeu, nakon tekih borbi, u
knjievnu i ostalu pismenu upotrebu narodni govor uspio uvesti Vuk
Stefanovi Karadi.
Sluei se hrvatskim narodnim jezikom u pisanju spomenika ve od XII.
stoljea Hrvati stvaraju itav niz pokrajinskih knjievnosti pisanih narjejem
kraja u kojem pisac ivi. U Dalmatinskoj se Hrvatskoj pojavljuje akavska
knjievnost, u jednom dijelu Banske Hrvatske kajkavska, u Dubrovniku,
Dalmatinskoj, Bosanskoj i Slavonskoj Hrvatskoj tokavska knjievnost na
tokavskom narodnom govoru. U
XIX. stoljeu kod Hrvata nastaje prirodan razvoj odabiranja najljepeg,
najbogatijeg, najrairenijeg i po spomenicima i knjievnim djelima,
najbrojnijeg narjeja -tokavskog narjeja -za knjievni jezik svih Hrvata.
Zamiru sve ostale pokrajinske knjievnosti, te od toga asa postoji samo
sveopa hrvatska knjievnost, u kojoj uspjeno sudjeluju i roeni akavci i
kajkavci. Zbog posebne ljepote i obiljeja oivljavaju opet akavtina i
kajkavtina u lijepoj knjizi, osobito u poeziji, slino suvremenim
regionalistikim pokretima u knjievnosti pojedinih europskih naroda.

Kroz dugo vremensko razdoblje od sedam stoljea, sedam stotina godina,

Hrvati na svom narodnom jeziku stvaraju umjetniki izraaj, u kojem se
odraava duhovno talasanje vremena komu pripada umjetnik. Svaki
knjievni pokret, svaka djelatnost Europe, nalazi odjeka i u hrvatskoj sredini,
premda Hrvatska, razdijeljena na troje, proivljava svoju Kalvariju. Sinovi
hrvatskog naroda odani islamu istiu se i na Istoku svojim velikim kulturnim
radom.

U starih Hrvata od XII. do XV. stoljea raaju se djela, koja pokraj ostalog,
imaju osobito znaenje u tome, da su to prvi pokuaji stvaranja
knjievnosti na hrvatskom narodnom jeziku u doba, kada veliki
kulturni narodi Europe ni ne pomiljaju na knjievnost na vlastitom
jeziku uslijed gospodovanja meunarodnog latinskog jezika. Latinski jezik
je bio izraaj jedinstvene univerzalne kulture, neizbjeiva potreba
obrazovanog ovjeka. Hrvati, i pokraj stvaranja djela na latinskom jeziku,
osjeaju silnu ljubav prema svojem jeziku, jer piu mnoga i vrijedna djela na
hrvatskome jeziku.
"Hrvati devetnaestog i dvadesetog vijeka kao najneharniji, najnesvjesniji,
najzaboravniji sinovi nemilo su, bez pijeteta i tovanja, preli preko
neprocjenjive, nepregledne i uzorne knjievne batine najistijeg hrvatskog
jezika, preko knjievnih spomenika i hrvatskih ikavaca to u Dalmaciji,
Bosni i Hercegovini, Slavoniji i bivoj Ugarskoj... Moemo se samo uditi i
diviti golemosti i opsenosti tih danas zakopanih, zaboravljenih i ni od koga
uvaavanih, ali u svakom pogledu: slovnikom, jezinom, etnografskom,
povjesnikom i uope kulturnom, dragocjenih ikavsko-tokavskih
spomenika.. to li bi samo Srbi, Slovenci uinili i to sve ne bi dali, da imaju
takovu nepreglednu, obilnu i ozbiljnu knjievnost i jezino blago?" (2). Na
jezini strunjak navodi zatim ikavsko-tokavska djela nae prolosti i
nabraja dvadeset i pet velikih djela veliine leksikona, i to samo iz
osamnaestog stojea. Postoji osim toga nepregledni niz knjiga drugih
veliina, pa iz ostalih stoljea (osobito iz sedamnaestog stoljea) pisanih
istom i pravilnom ikavskom tokavtinom; zatim jo veliki broj u
ijekavskoj tokavtini u vremenima prije Gaja i Vuka, koje najljepe
pokazuju, koliko je star i kako je bogat hrvatski knjievni jezik -tokavsko
narjeje.

Svi ovi pisci tokavski (ikavci i ijekavci) s podruja hrvatskih zemalja po

sadraju svojih djela, po svom znaaju i duhovnoj sredini u kojoj ive,
pripadaju hrvatskoj kulturnoj svojini na tako jasan i nesumnjiv nain, da
nikome nije palo na pamet, da im to ospori.
U onim vremenima nije bilo narodne svijesti u dananjim oblicima.
Pripadnost nekoj narodnoj zajednici oitovala se u drugim oblicima, a ne
izrazitim izjavama; pa ipak, veliki dio ovih starih hrvatskih pisaca u naslovu
svojih djela ili u predgovoru, nazivaju jezik kojim piu, divnu ikavsku ili
ijekavsku tokavtinu, hrvatskim jezikom. Neki to ine vie puta u vie
svojih djela.
Da bismo ove sjajne primjere imati ee pred oima, prenosimo niz imena,
od oko pedeset i tri stara pisca hrvatska, koji za svoj jezik kau, da je
hrvatski (3). Najprije: nai stari zakoni, Vinodolski zakonik iz 1280.
godine i Poljiki statut iz 1440. godine zovu narod i jezik hrvatskim.
Prijepis Kronike popa Dukljanina iz XVI. stoljea takoer. Brojni
prireivai naih misala i evanelja nazivaju jezik i pismo hrvatskim. U
staroj hrvatskoj knjievnosti izmeu 1500. i 1800. godine, nazivaju jezik
kojim piu hrvatskim ovi pisci: Marko Maruli, Jerolim Kaleti, fra
Bernardin Splianin, Marko Pavii, Andrija Dalla Costa, Dominik
Gianuzzi (svi iz Splita), Nikola Naljekovi, Dinko Zlatari, fra
Bernardin Pavlovi, Marko Desrivaux Bruerovi, Josip Gjurini (svi iz
Dubrovnika), Rafael Levakovi (Jastrebarsko), Ivan Vidali (Korula),
Hanibal Luci, Petar Hektorovi, Marin Gazarovi, Dominik Pavii
(svi sa Hvara), Benedikt Zboroi (Trogir), Tomko Marnavi, Nikola
Palikua, Mate Zorii, fra Toma Babi (iz ibenika i okolice), lvan
Filipovi-Gri (Sinj), fra Filip Grabovac (Vrlika), Petar Zorani, Juraj
Barakovi, Ivan Zanotti-Tanzlinger, imun
106

Klemenovi, Anton Boin (svi iz Zadra), Ivan Pavlovi-Lui i otac

Andrija Kai Mioi (iz Makarske), fra Lovro Sitovi (iz Ljubukog),
August Vlastelinovi i Juraj Radojevi (iz Sarajeva), Franjo Glavini,
Stjepan Konzul Istrijanin i Antun Dalmatin (iz Istre), te jo mnogi pisci
iz Dalmacije nepoznata tonijeg boravita. U ovom popisu nisu navedeni oni
pisci prije 1800. godine, koji drugim rijeima izraavaju svoju pripadnost
hrvatstvu, kao npr Vidali, Meneti itd., ve samo oni, koji izriito
nazivaju jezik kojim piu, hrvatskim.
Bogatstvo ove knjievnosti je neprocjenjivo. I kakvoom i koliinom: to su
brojni lijepi primjeri narodnog govora kao knjievnog jezika u onim dalekim
stoljeima. Samo nama Hrvatima je potpuno slina ona nemarnost i nehaj
prema naoj staroj knjievnosti, koja zasluuje mnogo vie panje, nego to
smo joj do sada posveivali.
Tako je to bilo kod nas Hrvata.
Meutim, dok je staroslavenski jezik znatno potisnut, ipak se sauvao kod
Hrvata, ali samo u crkvi i liturginoj upotrebi; u svjetovnoj knjievnosti vrlo
je rano potpuno istisnut. Staroslavenski jezik s brojnim redakcijama i ut
jecajima narodnih jezika upotrebljavaju u knjievnosti svi Slaveni
istone Crkve sve do druge polovice devetnaestog stoljea. Dositej
Obradovi (1739.-181l.), bio je prvi koji je kod Srba, oito pod utjecajem
slinog rada Lomonosova meu Rusima (1711.-1764.), pokuao uvesti
srpski narodni govor u srpsku knjigu. Vuk Karadi (1787.-1864.) je
morao svladati velike potekoe, da provede svoje refome. Njegov je rad
tek poslije smrti priznat u vlastitoj zemlji uvoenjem slubenog jezika u
Srbiji 1868. godine. Vukovim radom ili tek ovom slubenom odredbom o
srpskom knjievnom jeziku zapoinje svoj ivot

107

srpski knjievni jezik, koji je dakle star svega 73 godine i koga pravo
uistinu nije ni bilo, kao ni srpske knjievnosti na narodnom jeziku.
Zanimljivo je, da je Vuka i Vukove uitelje u tom radu oito nadahnuo ruski
reformator Nikola Karamzin, neto stariji Vukov suvremenik (1766.-1826.),
koji je u Rusiji uspio prodrijeti s idejom o potrebi uvoenja narodnog jezika.
Dakle, ni u ovome Vuk nije bio samostalni stvaralac.
Sve ove tako oite i vidljive povijesne injenice nisu bile nikakva potekoa
niti zapreka, da svi srpski pisci, a i najvei broj hrvatskih pisaca, smatraju,
tvrde i dokazuju da su pojavom i djelom Vuka i Hrvati "dobili" svoj
knjievni jezik, koga toboe do tada uope nisu imali. Ta stalna tvrdnja
(koju smo, uz ostale, vie puta navodili u prijanjim poglavljima), postala je
tako openita, tako sigurna i neoboriva, i na hrvatskoj i na srpskoj strani, da
nije bilo ovjeka, koji bi se usudio protusloviti. Veliki hrvatski znanstveni
radnici Jagi i Mareti, ne samo da tu lanu tvrdnju nisu sruili po zakonu
istine, ve su je upravo s osobitom slau propovijedali itav svoj ivot.
Mareti, piui svoju Gramatiku, upotrebljava, kako sam navodi: sva
Vukova djela, Daniieva djela, narodne pjesme koje je skupio Vuk,
djela jo trojice srpskih pisaca i, od Hrvata samo Nodilovu Historiju. To
se je dogodilo godine 1931., usred bijela Zagreba, na hrvatskom
sveuilitu. Od novih i starih hrvatskih pisaca i knjievnika Mareti nije
upotrijebio niti jednoga! Ama ba ni jednoga! Ni jednoga dubrovakog
klasika, ni enou, ni Matoa, ni Marula Splianina, ni Starog (Antu
Starevia, op. nakladnika)... Pri stvaranju svog Rjenika, istu su pogreku
uinili dr. Broz i dr. Ivekovi. Quod non est in actes, non est in mundo.
to nema u djelima Vuka Karadia, toga nema ni u hrvatskom narodu. To
je jedini zakljuak, koji se moe

izvui iz cijeloga njihova rada. to vie, bilo je Hrvata, koji su isticali nau
staru crnu nezahvalnost: mi se Hrvati jo usuujemo napadati Vuka, ovjeka,
koji je nama Hrvatima, eto, velikoduno poklonio na knjievni jezik govorili su oni. U tom smislu uli smo beskrajno mnogo prigovora i od
strane Srba.
"Vuku da podignete vei spomenik, nego to je onaj u Beogradu, jer da ne
bee njegovog jezika vi (Hrvati) biste danas govorili narejem oko Zagreba,
i tu bi vam i grob bio (3)" veli jedan Beograanin u 1940. godini.
Sam Vuk Stefanovi Karadi u svom uvenom Koveiu pie: "Mnogi
stariji spisatelji ove brae nae, zakona rimskoga, pisali su srpski istije od
naijeh ne samo svojega vremena, nego od mnogijeh i dananjeg." (4). Tu on
navodi Reljkovieva Satira, Doenovu Adaju sedmoglavu i Kanilievu
Roaliju, pa za njih kae: "Ova su sva tri pomenuta spisatelja Slavonci."
Navodi zatim "dalmatinskog fratra Petra Kneevia iz njegove knjige
"Pisme duhovne razlike" koja je tiskana u Mlecima 1765., dakle opet
prije prve knjige naega Dositeja." (4) Ovdje Vuk nehotice priznaje, da su
hrvatski pisci bili davno usvojili i uveli narodni jezik u knjievnost, pa da se
Srbi mogu u to samo ugledati. Oprezno izbjegava priznati, da su ovi pisci
bili Hrvati, pa ih naziva pokrajinskim imenima, a za njihov jezik veli,
da je srpski!
I ovo priznanje, kao i druga, iz srpskog pera, dokazuju, da je upravo
hrvatska knjievna batina iz prolih vjekova mogla voditi Srbe u
njihovom munom traenju svoga knjievnog izraaja i knjievnog
jezika; jedino od Hrvata mogli su za sebe crpsti dragocjeno iskustvo, i, ako
se ve moe govoriti o uzimanju neijeg knjievnog jezika, Srbi su bili
109

oni, koji su poprimili hrvatski knjievni jezik, a ne obratno, kako se to

uporno tvrdilo ve stotinu godina. Zaista je udna srpska logika! Ako ve
450 godina postoji bogata hrvatska knjievnost pisana istim narodnim
ikavskim i ijekavskim govorom, i ako postoje na nekoliko stoljea prije
ostali pisani spomenici, i ako kod Srba, prije Vuka, vlada tabula rasa, to je
oboje potpuno jasno, to je onda prirodnije, nego da smo mi bili oni, koji
smo dali, da smo mi oni od kojih se uzelo. Nu, mi Hrvati ne bolujemo od
luake megalomanije da nekome neto "dajemo" i da istiemo neto, to ne
postoji. Mi samo katkada podsjetimo zapadni svijet na svoje zasluge u
prolim vremenima turskih ratova i -nita vie.
U jednom predgovoru, sam Vuk spominje, da je tek, poto je proitao naeg
Kaia, shvatio zato se strani svijet toliko zanima, te skuplja i ita proste
narodne pjesme, razumio je, zato njega u tom radu potiu, najprije Muicki,
a onda Kopitar i drugovi. Biografije Dositeja Obradovia spominju, da je
Dositej tek u Dalmaciji, itajui neke hrvatske knjige, konano odluio, da
usprkos ismijavanja srpske javnosti, prvi pone pisati prostim narodnim
govorom, jer je ve vidio taj govor upotrijebljen u knjizi. Hrvati su, dakle,
bili oni koji su pouili...
Hrvati su u svojoj starijoj knjievnoj epohi imali vie dobrih rjenika i
slovnica. Prepisat emo i te iz djela naeg strunjaka, da se ne zaboravi.(5)
Slovnice: Kai 1604., Kriani, Dellabella 1728., Reljkovi 1767.,
Lanosovi 1778. itd.; rjenici: Vrani 1595., Mikalja 1649., Dellabella
1728., Habdeli 1670., Belostenec 1740., Jambrei 1742., Stulli 1801.,
1806., 1810., itd. Po dokazima dra Marijana Stojkovia "Kopitar je,
potiui Vuka u Beu za narodni jezik, uputio

ga upravo na hrvatske ("ilirske") leksikone i uvalio mu na putu u

domovinu hrvatske rjenike u torbak, da po njima sakuplja, a da
negovorene rijei u njima brie. Tako je dolo do Vukova rjenika (1818.).
Vuk je sam upuivao svoje Srbe na zagrebake "Ilirce", da poprime narodni
jezik. A zagrebaki provincijalni Hrvati, odrekavi se svoga zagorskog
narjeja, prigrlili su opi narodni hrvatski jezik prema starijim dalmatinskim,
bosanskim, dubrovakim i slavonskim knjievnicima, i to sve prije nego je
Vuku polo za rukom nagovoriti Srbe, da uzmu narodni jezik."(5)
"Naputanje kajkavtine i prihvaanje tokavtine, veli dr. Bla Jurii,
ukazuje se povrnu promatrau kao nagao skok kojim je pretrgnuta razvojna
linija naeg knjievnog jezika. To se samo priinja na prvi pogled. Ustvari,
tu nema nikakovih skokova, nego je to zavretak prirodnog razvojnog
procesa, koji je dugo dozrijevao i konano dozrio u tom vremenu... Kako su
ve odprije pisale tokavski ostale hrvatske pokrajine: Herceg-Bosna
(Divkovi) i Slavonija (Reljkovi), te je od tog asa tokavsko narjeje
potalo jedinstvenim i opim knjievnim jezikom u svim hrvatskim
krajevima, u primorskoj, sjevernoj i kopnenoj Hrvatskoj."(6) Dalmatinska
Hrvatska je naime ve davno napustila akavtinu i prihvatila tokavtinu.
Sva je nezgoda bila u tome, to je kajkavski Zagreb bio u ono doba glavni
grad Hrvata.
A. Beli, ugledni srpski jezikoslovac, potvruje sam u cijelosti nae tvrdnje
o starini srpskog knjievnog jezika: "Na knjievni jezik ivi ve vie od
100 godina." (7) Ugodno djeluju ove rijei, ali ve slijedei redak o
nekoliko razliitih "naih" knjievnih sredita, daju razumjeti, da je i Beli
na liniji ...

U trenutcima, kada su Srbi pod utjecajem politikih prilika eljeli prema

Hrvatima mijenjati svoj stav, onda su redovito pisali da hrvatski i srpski nisu
jedan jezik, da su Hrvati ipak neko posebno pleme, koje nema budunosti
bez zajednice sa Srbima. Ljubomir Nedi pie, da Hrvati imaju dravu, a
treba im narod i zakljuuje raspravljanje, da je hrvatski jezik samo dijalekt
srpskoga."(8)
Ne samo u uvoenju jezika, ve i u odabiranju i uzimanju ijekavtine za
srpsku knjievnu upotrebu, poao je Vuk svijesno utrtim hrvatskim
putevima. Srpski pisci nisu smatrali ijekavtinu srpskom svojinom.
"Karadievo pisanje junim narejem (tj. ijekavtinom) -veli Skerli -dotle
u srpskoj knjievnosti ne upotrebljavanim narejem, nije se dopalo
ondanjim srpskim piscima, koji su bili iz ekavskih krajeva, i koji su ve
imali tradiciju, da je ekavsko nareje, knjievno nareje srpsko."(9) Milovan
Vidakovi, Lukijan Muicki i drugi bili su protiv ijekavtine, pa su pisali
Vuku da je se okani.(9)
U jednoj svojoj knjizi (10) objanjava Vuk zato sve pjesme nije donio u
ijekavtini: "Da sam sve napeatio Hercegovaki (npr. djevojka, djeca,
vidjeti, leati i pr.), onda bi rekli Sremci, a osobito varoani i varoke: pa ta
sada nama ovaj namee Horvatski jezik." Ovo Vukovo klasino priznanje
najbolje pokazuje kako jezgra srpskog naroda, pravi historijski Srbi doseljeni s juga s Arsenijem Crnojeviem 1690. u bive ugarske zemlje i
hrvatski Srijem, smatraju ijekavtinu hrvatskim jezikom i odluno joj se
opiru. Ovo shvaanje podupiru brojni prijevodi hrvatskih pisaca: Gundulia,
Kaia, Doena, Reljkovia na srpski jezik. Jekavtinu smatraju pravi
Srbi tuom -hrvatskom i dalmatinskom i nalaze, da je potrebno
prevoditi je na "slaveno-serbsky": Ti su se prijevodi dogaali poetkom
devetnaestog stoljea,
112

nakon Dositejeva i Vukova djelovanja meu Srbima i potvruju vrsto

uvjerenje Srba, da Vuk usvajanjem ijekavice usvaja neto hrvatsko. Ovim
prijevodima, koji su jedinstvena pojava, posvetit emo vie prostora u
sljedeem poglavlju.
Navodei granice pojedinih narjeja, kako ih je Vuk prikazivao, Skerli
pie: "Kao to je i inae esto radio, Karadi je ovde odve podupro
svoje razloge i preterao u svome tvrenju... Tome hotiminom, proizvol
jnom proirivanju oblasti junog nareja treba jo dodati i namerno
preutkivanje irine oblasti istonog i zapadnog, ekavskog i ikavskog
nareja... treba samo baciti pogled na dialektoloku kartu Belia i opaziti
odmah koliko je Karadi netano i hotimino proirio granice junog
nareja." (11)
Ove Skerlieve rijei o "metodama" Vukova rada su tim znaajnije, to i
Skerli, kao i svi ostali Srbi, smatra Vuka Karadia poslije svetog Save
najzaslunijim srpskim ovjekom sviju vremena. Karadi, koji je u svojoj
argumentaciji vrlo esto stvari uproavao onoliko, koliko je to njemu bilo
potrebno..."(12) ovim uvijenim rijeima priznaje Skerli svu nesolidnost i
nepotenje Vukova toboe znanstvenog rada. To je jo jedna sliica vie u
naim podatcima o Vuku.
Na podruju hrvatskih narodnih pjesama i ostalog narodnog blaga, doivjeli
smo mi Hrvati jedinstveno nasilje, kakvog u kulturnom svijetu nije nigdje
bilo. ivot Vuka Stefanovia Karadia u tanine je zabiljeen i potpuno
povijesno utvren. Poznata su njegova putovanja u najmanjim
pojedinostima, sauvano je njegovo opseno dopisivanje. Na temelju opisa
njegovih putovanja i sauvanih pisama, potpuno je vidljivo; da je Vuk
najvei dio narodnih pjesama sakupio po hrvatskim zemljama, po
kojima je mnogo putovao. (Vidi I.

poglavlje). Prilikom svojih putovanja po uoj Hrvatskoj, Slavoniji i Srijemu,

Dalmaciji i Hercegovini i po Crnoj Gori, zabiljeio je Vuk gotovo sve
narodne pjsme, koje je zatim izdavao pod srpskim imenom. Ovu injenicu,
koja se tek nedavno poela stidljivo pojavljivati u naoj literaturi -do sada je
teko prodirala -potvrduje jasnim rijeima i sam Jovan Skerli: "... ima dosta
narodnih pesama na ekavskom i ikavskom nareju, za koje Karadi u
poetku toga rada na skupljanju nije ni znao,
naroito mu nije bilo poznato narodno blago u iskljuivo ekavskim
krajevima, u Staroj Srbiji i Maedoniji" (13). Skerli ovdje samo
podupire nau tvrdnju, da najvei, upravo ogromni dio narodnih pjesama,
koje je Vuk objavio pod srpskim imenom, pripada hrvatskom narodnom
imenu i vlasnitvu, i da su skupljene po hrvatskim krajevima; a kako nam
Vukova putovanja po hrvatskim zemljama pokazuju, zabiljeene su
najboljim i najljepim dijelom u najiim hrvatskim krajevima, u kojima
nema ni srpskih doseljenika,
Sva ova popularnost, politiko znaenje i aureola hrabrosti i junatva, koja se
ovila u zapadnom svijetu oko srpskog imena, zahvaljuje svoj postanak ovom
Vukovu radu, vue svoje podrijetlo iz ovog oduzetog, tueg imetka. Ovim
lanim ukrasima pridruili su se, kasnije, tijekom desetljea, drugi; iz njih je
jedino izvirao i u njima imao svoj oslonac onaj neprirodni gospodujui
poloaj Srba i Srbije na tetu Hrvata i Bugara. Srbi su se na temelju ovog
svog sustava neistina predstavljali svijetu, svjetskim politikim imbenicima
kao neka duhovna i fizika snaga, kojom se moe i mora raunati. Najprije
tue narodne pjesme o junatvu i heroizmu, zatim netoni i iskrivljeni
povijesni podatci, prie o kulturnom stvaralatvu, pa onda lani brojitbeni i
zemljopisni podatci o odnosima narodnih snaga na Balkanu, itd., itd. Tako je
to ilo bez kraja i konca.

Divna hrvatska narodna pjesma, simbol traginih borbi medu katolikom i

islamskom braom, na suprotnim stranama svjetskih idejnih pokreta, koji
bolno odjekuju u dui plemenite muslimanke, pjesma, kojoj je Poglavnik dao
posebno odlino mjesto u svome romanu,(14) i ona je ula pod srpskim
imenom u Vukove zbirke (15). Po shvaanju dra. Stojkovia,
"Hasanaginica" je nastala u imotsko-vrgorskoj krajini, to podupiru vrlo
vrsti razlozi.
"Kada se pokupe sve narodne pjesme u starom Zavrju i okolici, onda e se
istom moi odrediti... koliko je Vuk Karadi pokupio i izdao naih pjesama
pod srpskim imenom."(19) Daleko bi nas odvelo, kad bismo dalje analizirali.
Beskonano je golema ova graa...
U izdanju Matice Slovenske, godine 1895., poele su izlaziti "Slovenske
narodne pesmi': U prva tri sveska od iste godine nalaze se 52 hrvatske
pjesme, koje su Slovenci jednostavno izvadili iz hrvatskih izvora
(Kukuljevi, Valjavec-Kuha, itd.), drei se praktino teorije: kajkavci =
Slovenci.
Ne samo hrvatske narodne pjesme, ve i hrvatske narodne pripovijetke,
poslovice, zagonetke -uope nae narodno blago, dobilo je u Vukovim i
vukovskim izdanjima srpsku etiketu.
Prilikom unoenja hrvatskih narodnih pjesama u svoje zbirke pod srpskim
imenom, Vuk je mnoge pjesme s izrazito hrvatskim znaajkama mijenjao,
"preudeavao"; kako je elio, ili, to se dogaalo jo ee, u sam
sadraj naih narodnih pjesama unosio srpsko ime na mjesto kojeg
openitog izraza. Skoro je redovito bila pojava, da je Vuk mijenjao
imena glavnih junaka u pjesmi.

Ivan je Zovko, odlian poznavalac nae narodne pjesme iz prolog stoljea,

naao u narodu i zabiljeio od nekog muslimana iz Gonjeg Vakufa pjesmu o
Kreimir kralju. Potpuno istu varijantu je nalazimo u Vukovim
izdanjima, ali umjesto Kreimir-kralj u Vuka je zabiljeen Stevan ili
epan-kralj.(18) Mehmed-Delaluddin Kurt otro je napao Vuka radi
uvrtavanja u srpske zbirke narodnih pjesama s podruja naih muslimana, a
osobito je zamjerao promjenu imena. Fatima i Meho postadoe, veli on,
Mara i Jovo. "Razbor se ne moe, a i ne e, boriti sa ovinizmom i
fanatizmom. Zaman je slijepcu govoriti o arkom suncu i tihoj mjeseini,
kao i takovim ljudima, da smo mi po starini, po srcu i osjeajima Hrvati, da
ljubimo svoje ime, da na toj osnovici zidamo i budunost svoju" -zavrava
Mehmed Delaluddin Kurt i posveuje svoju zbirku Ocu Domovine, Anti
Stareviu.(19) I Franjo Ksaver Kuha spada meu one rijetke hrvatske
folkloriste, koji su, susrevi se na terenu s krivotvorevinama Vukova "rada",
imali smjelosti i pameti dostojno odgovoriti.

Zovko navodi prilian niz primjera, u kojima se vidi kako Vuk mijenja
znaajke pjesmama, a vrhunac predstavlja zacijelo ovaj. Zovko je vrlo esto
u narodu susretao motiv:
"Ko je junak i roda
junakog, i junake krvi i
koljena; Neka sutra na
mezevo doe."
Meutim, kod Vuka se u odnosnim pjesmama nalaze slijedei redci:

"Ko je Srbin i roda srpskoga i od

srpske krvi i koljena; Neka sutra
na Kosovo doe. " (20)

Hrvatski knjievni jezik i narodne pjesme 117

Na ovakve retke u svojoj dugogodinjoj praksi Zovko nije nigdje naiao.
Vuk nije osamljen u ovom svom djelovanju. "Za Vukom se kasnije povedoe
i drugi srpski skupljai narodnog blaga, kao Petranovi, Luka GriBjelokosi, Kaikovi, itd. Svima tijem u preinaavanju i patvorenju
hrvatskog narodnog blaga Vuk je vo i otac."(20) Petranovi je to vie
davao narodnim pjevaima i guslarima gotove teme iz srpske povijesti,
ispriao bi im sadraj, koji bi oni zapodjenuli u oblik narodne pjesme. Neki
su ak i svoje vlastite pjesme u narodnom desetercu uvrtavali u zbirke
"narodnih" pjesama. Naravno, da su te podmetnute pjesme bile krcate
srpskog imena i srbovanja. (20) Zovko se osobito obara na stalno unoenje
srpskog imena u narodne pjesme sa strane skupljaa, pa istie da su taj rad
napadali i neki srpski ocjenjivai kao pretjerivanje, koje oteuje vrijednost
same pjesme. "Mi rekosmo svoju u korist istine i znanosti"...-zavrava ovim
izrazito hrvatskim obrazloenjem Zovko jedan odlomak. Kada se Hrvati
brane od nepotenih otimaina i krivotvorevina, ne ine to radi ivota i
opstanka svoje vlastite zajednice, ve radi viih, idealistikih pobuda.
Nainom i sredstvima koje smo dotakli samo neznatnim dijelom, irila se
srpska dravna i narodna misao najprije meu gomilama vlakih doseljenika
grkoistone vjere u hrvatskim zemljama. S crkvom je bilo usko spojeno
irenje narodnih pjesama. Uz grkoistone crkve guslari su pred narodom
opjevali "staru srpsku slavu". Zatim, kad su ove pjesme prodrle u znanstvene
i umjetnike krugove Europe, opet su neizmjerno koristile meunarodnom
uvrivanju srpske dravne ideje. Sjetimo se samo zanosa europskih
knjievnih romantiara za nae narodne pjesme, koje su upoznali pod tuim
imenom.

Da naa bol i srdba na nae lude stare narataje bude jo vea, imajmo na
umu, da su ovo pljakanje podupirali sami hrvatski uenjaci. "Hrvati izdaju
svoja djela, pjesme, pripovjedke i drugo pod svojim imenom, dolazi
Vatroslav Jagi; varadinski Hrvat, pa u "Archivu"', u recenzijama i
referatima prekrtava u drugo ime: Serbisch." (21)
Matica Hrvatska godine 1887. odluuje izdavati hrvatske narodne pjesme,
obraa se na narod, te joj u najkraem roku stiu velike i bogate zbirke naih
narodnih pjesama iz svih hrvatskih zemalja. Od asa izdavanja toga
rukopisnog blaga, Matica je stalni predmet srpskih napadaja, jer: ona je
ta, koja krade srpske narodne pjesme. Hrvati uope nemaju ni pjesama, oni
su autonomijica, drava bez naroda, povijesna okamina, narod koji je
izumro, ili u najboljem sluaju pleme, koje govori srpskim jezikom.
Najunije napadaje na Maticu Hrvatsku pisao je Aleksa anti u
povodu Matiinih izdanja hrvatskih narodnih pjesama.
(23) Ponavljali su se oni sve do posljednjih dana srpske drave, tzv
"Jugoslavije".
"Utemeljitelj maarske knjievne povijesti Franjo Toldy je jo kao posve
mlad ovjek (1827.) naglasio, da izdanja Vuka Karadia nisu vjerna, kako
je to poslije istakao Jovan Skerli u svojoj "Istoriji nove srpske
knjievnosti":(23)
Pa ipak, la koja se jedanput prospe, teko se zaustavlja... Kao lavina
snijega, koja se sputa niz brdo... stalno raste.

LITERATURA
(1) Dr. Bla Jurii, Croatia, I.,l, str.: 8.
(2) Dr. Marijan Stojkovi, Hrvatska Revija, Zagreb, 1940.,str. 4 i 198.

VI. HRVATSKA
KNJIEVNOST I KULTURA

"Knjievno-povijesna istraivanja hrvatske knjievnosti, toliko su

uznapredovala i kritiki proiena, da danas moemo govoriti o
jedinstvenoj hrvatskoj knjievnosti u granicama historijske Hrvatske od
najstarijih vremena do danas. Iako je politiki, sudbinom vremena, bila
razbijena, ipak dalmatinska, bosanska, slavonska i banska Hrvatska ine u
svojim knjievnim talasanjima jedno duhovno tijelo razlino od susjednih
naroda. Imajui pred oima novija istraivanja hrvatske srednjovjene i
renesansne knjievnosti, da se i ne govori o novijoj, budui e knjievni
historik govoriti o jedinstvenoj hrvatskoj knjievnosti umjesto dosadanjih
pokrajinskih imena upotrebljavanih dijelom radi historizma i preglednosti, a
dijelom radi neasnih ciljeva, da se ne spomene ime hrvatsko."(1)
Zanimljiva je povijesna injenica, da gotovo svi nai susjedi u prolosti
uporno izbjegavaju ime hrvatsko, a neprirodno istiu mjesna i
pokrajinska imena. Osobito prisvajai naih vrjednota zbog neasnih
ciljeva prisvajanja, istiu pokrajinska imena u povijesti, knjievnosti itd., da
bi tim lake proveli svoje namjere. To se dogaalo usprkos neobino brojne i
este upotrebe imena hrvatskog u svim podrujima, neobi

ne pojave za ona daleka vremena prije francuske revolucije, na koju se

obino svode poetci nacionalnih pokreta.
Jovan Skerli, jedan od najmlaih i najobjektivnijih, u vjetoj stilizaciji
namee misao, koju ne smije izraziti otvoreno, o mjesnom karakteru
cjelokupne hrvatske knjievnosti u odnosu prema srpskoj kao matinoj.
"Ova knjiga, veli on za neko svoje djelo, obuhvata samo srpsku knjievnost
u uem smislu rei, onu, koja se stvorila u toku osamnaestoga veka kod
pravoslavnih Srba u Ugarskoj, i koja se razvila uglavnom kod
pravoslavnog dela naeg naroda. O naim lokalnim knjievnostima
osamnaestoga veka, o bosanskoj i slavonskoj, o novoj hrvatskoj
knjievnosti ovde se ne govori. Lokalne knjievnosti su bile sasvim
prolazne i usamljene pojave, bez uticaja na stvaranje nove srpske
knjievnosti."(3)
Ova stilizacija mora biti porazna za svakog onog, koji barem malo pozna
odnose duhovnih i umjetnikih snaga obiju knjievnosti. Znaajna imena
starije i novije hrvatske knjievnosti ne mogu se ni usporediti s onim
alosnim stanjem kod Srba, koje sam Skerli priznaje. Za etiri najjaa
imena srpske proze: Rankovia, Veselinovia, Lazarevia i Gliia, koja
su se u srpskim kolama najobilnije prouavala, Skerli izdaje ovu
svjedodbu o vrijednosti:
"Kada je umro... (Svetolik Rankovi, op. pisca), nestvoreni srpski roman
(izgubio) moda onoga, koji bi ga mogao osnovati."(3) "Videi velike visine
na koje su oni (strani veliki pisci, op. pisca) ispeli svoju umetnost, on
(Veselinovi) je stao gubiti veru u sebe, isto onako kao to Laza Lazarevi,
poto je proitao Tolstoja, za nekoliko godina nije smeo pera dohvatiti, kao
to je M. Dj. Glii prestao pisati,

kada se izbliza upoznao s velikim majstorima ruske knjievnosti."(4)

S ovom iskrenom i tonom Skerlievom izjavom o najjaim predstavnicima
srpske knjievnosti zgodno je usporediti matanje nekih drugih uglednih
srpskih kritiara. Ljubomir Nedi pie, da su Srbi sretni to su imali
nekoliko velikih pisaca, a da Hrvati i Bugari toga nemaju."(5)
Svetislav Vidovi kae, da su svi narodi Balkana siromani u knjievnosti,
samo se srpski izdvaja, pa nastavlja doslovno: "...i da nismo sluali poetske i
patriotske uzvike, da srpstvo treba da bude vo junom slovenstvu, istorija
knjievnosti juno slovenskih naroda kazala bi nam to. Knjievnost je srpska
brojno najbogatija, sadrinom najraznovrsnija i uopte najrazvijenija. Iz
srpske knjievnosti uzajmljivale su doista ostale jugoslovenske knjievnosti i
na nju se ugledale. Od 14. -16. veka bio je srpski knjievni jezik pretstavnik
samostalnog dravnog ivota, prirodan stareina jugoslovenske zadruge."(5)

Uistinu, kod ovoga se ne treba due zadravati. I pokraj injenice, da Srbi ni

do danas nemaju svog romana u potpunom smislu, naa su djeca u
"jugoslavenskim" kolama bila prisiljena prevakavati jo smjenije tvrdnje
nego to su ove. Naravno s tuim, drugome oduzetim, imetkom moe se
netko hvaliti.
Naa hrvatska knjievnost je tako i u "jugoslavenskim" kolama prikazivana,
da je zbilja izgledala beznaajnom i daleko ispod srpske knjievnosti. Dok
su se sustavno i u tanine prouavali alosni prepisivai drama iz stranih
knjievnosti, kao Joakim Vuji, prireivai stranih knjievnih djela kao
Milovan Vidakovi, dotle nisu istinske nae vrjednote

dovoljno obraivane ili su ak preuivane. Mnogi nai znaajni pisci nisu

bili uope spominjani po kolama.
Duhovito je napisao dr. Bla Jurii, da je trebalo neim popuniti onu
potpunu prazninu u srpskom stvaranju prije Vuka, osobito u srpskoj
knjievnosti, pa se posegnulo za duhovnim dobrom susjednih naroda.
Hrvatski je narod pokazivao znakove slabosti i predanosti drugim
zajednicama, pa je njegova imovina izgledala kao osobito pogodna da
postane plijen drugih... Dugo je trebalo dok su se Hrvati trgnuli i poli
putevima, koje je zacrtao prorok na, Stari...
Uistinu ne zasluuje ta bezvrijedna gomila kolskih knjiga, "istorija
knjievnosti", da bude navedena, ali poto se gotovo uvijek radilo o
prvorazrednim imenima srpskog javnog ivota, ne moemo ih mimoii.
Pavle Popovi, a za njim brojni oponaatelji, dijele srpsku knjievnost u tri
razdoblja: stara srpska knjievnost, srednja srpska knjievnost i nova srpska
knjievnost. Srednja srpska knjievnost su hrvatski Dubrovani!
Meutim, ne samo dubrovaki i splitski, hvarski i zadarski izrazitiji
predstavnici "omraenog trulog zapada" i zapadnog duha, katolicizma i
svijesnog, izrinog hrvatstva, ve i bosanski fratri, slavonski isusovci,
Reljkovi i svi ostali -svi oni uoe u srpsku knjievnost i postadoe
promicatelji "srpske kulture". Kako se ovo dogodilo, ostat e i to zauvijek
naalost nerazrjeivom tajnom. Uklapajui dubrovaku knjievnost u srpski
knjievni sustav, Pavle Popovi kae: "Dubrovaka knjievnost je vrlo
vana oblast srpske knjievnosti. " (6) Pri tome ni Pavle Popovi, niti i
jedan iz onog bezbroja srpskih prisvajaa, nee objasniti ili barem pokazati
vezu izmedu Dubrovana i srpstva.

"Kada se dubrovaka kultura, veli jedan hrvatski publicist, oitovala u

divnim tvorevinama jednoga Gundulia, koje po umjetnikoj koncepciji
i dinamici spadahu u remekdjela suvremenog literarnog ukusa uope,
pjevae u Nurnbergu Hans Sachs u svome "usteraju" poznate
monstruozne stihove, a Srbi robovahu Turcima i bradatim dahijama,
paraju si izmjenino "creva i trbuve"... kada nai gospari, krcati
istanane i otmjene kulture renesanse, koracahu u preukusnoj nonji
Luja XIV., XV. i empira, citirajui rimske i grke klasike u dnevnom
poslu i razgovoru, te govorei slatkim jezikom Dubrave, bijahu u Srbiji
jedini pismeni ljudi razni jeromonasi i paraeklezijarhi Pahomiji,
Mardariji, Makariji i Genadiji, piui i govorei neprobavljivim
argonom crkvene ruske sloventine i iskvarene bizantinske grtine! Pa
ipak se nalo ljudi ... )
Bilo ih je previe, pa ih pustimo da poivaju snom pravednika...
Trubadurstvo, odbljesci sjaja renesanse, katoliko reformatorski pokret
predstavljali su onu kulturnu atmosferu, u kojoj su ivjeli knjievnici
Dalmatinske Hrvatske. Ono isto duhovno raspoloenje, koje je ispunjavalo i
ostalu Hrvatsku. A na drugoj strani Drine nekoliko rodoslovlja, kronografa,
tipika, prostih prerada iz Bizanta, par neistinitih, naivnih itija srpskih
vladara, naruenih za izvjesne politike svrhe. Ovdje obilje svih knjievnih
vrsta, ondje tabula rasa. Ovdje Zapad, ondje Istok -ovdje je ta dioba
najvidljivija, upravo opipljiva, pa ipak... ovo bogatstvo je "deo srpske
knjievnosti".
Vjerujem da e nae nove kolske knjige omoguiti, da u obliku isprava
doe do izraaja esto upotrebljavanje imena hrvatskog za narod, zemlju,
gradove i jezik pisaca Dalmatinske Hrvatske. Ime hrvatsko je u njoj toliko
esto, da ta injenica upravo zauuje.

Meutim, kada su srpski "istoriari" sluajno naletjeli na ovakvu izjavu

hrvatstva naih starih pisaca, bili su u velikoj neprilici, to bi s tim uinili.
Obino bi oni to pitanje rijeili vrlo jednostavno: ispustili bi ime hrvatsko.
Jovan Gri (8), pisac kolskih knjiga slubenog izdanja, jo u doba prije
tzv "Jugoslavije", godine 1903., donosei naslov Marulieve Judite, svijesno
isputa hrvatsko ime iz izvornog natpisa i prepisuje: "... u versih
sloena".
Na izvornim stranicama sauvanih primjeraka iz godine 1521. tiskanih u
Veneciji, stoji meutim
Libar Marca Marula Splichianina V chom
se usdarsi Istoria Sfete udovice Judit u
uersih haruacchi slosena chacho ona ubi...
Ni stotinu godina kasnije u drugom izdanju, takoer u Veneciji, godine
1627., nitko se ne usudi ispustiti ime, koje je pisac stavio u izvornom djelu,
pa stoji
"u versih haruaschi sloxena. "
Nain, na koji su nastajale kolske knjige u "Jugoslaviji", nada sve je
zanimljiv. Izgleda, da je bilo najvanije, tko je mjerodavni izvjestitelj u
ministarstvu, postoji li kakva veza s njim, da se zajedniki zaradi novac.
Kada bi bila promjena u ministarstvu, mijenjale su se i kolske knjige.
Novi izvjestitelj bi naao novog "pisca" iz svoje okoline ili rodbine, pa bi se
lijepo pogodili... Tako je to ilo beskonano... Mnogi od pisaca kolskih
knjiga knjievnosti i povijesti nisu prije objavili ni jedan rad, esej ili
raspravu iz toga podruja, u kojem sad objavljuju itavu sustavnu
kolsku knjigu. Unutarnja vrijednost knjiga bila je uvijek ispod kritike.
Pisali su povijest knjievnosti ljudi, koji poznaju bibliografiju vrlo slabo,
koji su proitali neznatan broj djela, kako je to za neke poimence

utvrdio sveuilini profesor dr. Franjo Fancev. (9) Nizali su retke i stranice,
poglavlja i knjige bez proivljenog stvaranja, bez odabiranja puteva u
problemima, pa se znalo dogoditi, da iznose sad jedno, a sad opet drugo
miljenje, suprotno prvom.
Nekoliko pisaca, (10, 11, 12), a vjerojatno ih ima jo, tvrde, da se hrvatska
sredovjena knjievnost sastoji samo od knjievnog rada popova
glagoljaa, da je ograniena samo na podruje Istre, kvarnerskih otoka,
Hrvatskog primorja i sjeverne Dalmatinske Hrvatske, da je pisana samo
glagoljicom.
Sva ta tri spomenuta pisca, a njima ovdje treba pridruiti i Skerlia (13) i
mnoge druge marije znaajne, kada govore o slovenskim i srpskim stvarima
i o onim koje prisvajaju za srpstvo, upotrebljavaju ime slovensko ili srpsko:
srpska knjievnost, srpska kultura, nacija, srpske zemlje, itd. A kada, makar
kako neznatno, dotiu onaj mali dio naeg vlasnitva, koji su nam
velikoduno ostavili, onda je to: knjievnost zapadnog dela naeg naroda,
knjievnost zapadnih strana, centralnih strana, kajkavska knjievnost,
akavska, dalmatinska, dubrovaka, primorska, bosanska, srpsko-hrvatska
knjievnost. Krste je svim i svaim, samo ne imenom, koje su mnogi i od
njenih najstarijih predstavnika upotrebljavali, imenom hrvatskim. U
tom je poslu Skerli osobito vjet majstor Skerli je stvorio itavu strategiju
imena i naziva, a to je izvrsno zapazio i tedimlija. "U isto srpskim
krajevima Skerli je intenzivno radio na jaanju samo srpske nacionalne
svijesti, a u Hrvatskoj je govorio o jugoslavenstvu, srbo-hrvatstvu"(14), o
"oba dela naeg naroda", o "celokupnoj knjievnosti naeg naroda", o
"srpskohrvatskom narodu". U Srbiji srpski narod, u Hrvatskoj
srpskohrvatski narod. To je bilo neoborivo naelo, od kojeg se nije
odstupalo. Hrvati su neki poluplemenski privjesak.

126

Sve su ove injenice dobro poznate, a, nije mogue ni zbog preopirnosti

donijeti pregled cjelokupne grae. I ovaj maleni dio, koji navodimo,
suhoparan je za itanje, nu moramo sve ovo imati na umu zbog sudbonosnih
posljedica, koje nam je ovaj sustav lai prouzroio.
Ima meutim ovdje jo neto jedinstveno! Ne samo da su sve nae hrvatske
zemlje nastojali toboe znanstveno prikazati srpskim, ne samo da su itava
hrvatska kulturna i povijesna razdoblja obraivana kao srpska, ve su i
pojedina djela iz hrvatske knjievnosti, pa i iz stranih knjievnosti,
srbizirana, kako oni vele: posrbljena, prevoena na srpski, a sve to na upravo
srpski nain. U devetnaestom stoljeu nastala je psihoza "posrbljivanja",
kojoj nisu izmakla ni neka vea imena, kao npr. Jovan Sterija Popovi. Od
ovog pojma treba potpuno razlikovati drugi pojam posrbljivanja, to znai
isto, to i prevesti na srpski: naznaiti pisca i prevesti tono rijei; posao koji
je sasvim u redu. Ali je neto posve drugo, kada se djelo prevede, bez
oznake imena, pisca i vrela, pa se izda pod svojim imenom; ili se uzmu
itavi dijelovi iz tuih djela, prevode pojmovi, preinauju injenice.
Romani Milovana Vidakovia esto nisu nita drugo do slobodni prijevodi
ili prerade nekih njemakih romana. Vidakovi bi samo promijenio
njemaka imena glavnih junaka u srpska, njemake gradove i spomenike u
srpske, ispremijeao poglavlja i izdao "roman" pod svojim imenom. Tako je
npr. za Vidakoviev roman Kasija carica, ustanovljeno da je obini prijevod
s promijenjenim imenima njemakog sredovjenog romana Kaiser
Octavianus. Za neka druga "djela" Vidakovia moe se takoer ustanoviti
ovakvo podrijetlo.

Poznati srpski komiar Jovan Sterija Popovi, izdao je godine 1828. "roman"
"Boj na Kosovu ili Milan Toplica i Zoraida": Taj je roman, ustvari,
prijevod francuskog pisca Floriana: "Gonzalve de Cordoue ou Grenade
reconquise". Popovi je u njemu izmijenio imena, pokrstio glavne
junake i pretvorio ih u "ovejane" Srbe, prenio sjedite radnje i samu
radnju na Kosovo, umetnuo brojne srpske tradicije, te tiskao kao svoj
roman. Pri pisanju nekog svog satirinog romana, uzeo je itave stranice iz
Wilhelma Rabenera, njemakog satiriara.(15) Bilo je jo nekih drugih,
manje znaajnih imena, koji su na isti nain "pisali" srpske romane i srpske
drame.
Godine 1803. izdaje Gavrilo Kovaevi djelo naega Kaia, tako da skoro
svaki redak sadri po koju krupnu nedoputenu promjenu. Kaieve izraze:
slovinski, prepisuje on u: srpski.(17) Taj svoj posao naziva on
"prevoenjem". Ustvari je to udan posao, nepoznat u kulturnom svijetu. I
pjesme i prozu Kaievu on je skraivao, mijenjao, ispremijeao po
svojoj volji. Drugi Srbin, Georgije Mihajlovi, "preveo" je na isti nain
Doenovo djelo, a Stefan Raji Reljkovieva "Satira".(17) I oni su postupali
potpuno jednako. Neki Popovi uzima od Kaia mnoge pjesme i izdaje ih
u svojoj knjizi. Gdje u Kaievoj pjesmi pie Ivo, ovaj stavlja Jovo.(17)
Vjekoslav Klai (16) i mnogi suvremeni strunjaci smatraju ove "prijevode"
s hrvatskog na "slavenosrbskij", kako sami oni vele, najsjajnijim dokazom,
da su Srbi sve do Vuka ijekavsku tokavtinu smatrali tuim, hrvatskim
jezikom, koju je trebalo prevoditi, tj. nagrditi ruskim i staroslavenskim
rijeima, da bi je obrazovani Srbi mogli razumjeti. Ti "prijevodi" imaju
svoju znanstvenu vrijednost i u drugim pravcima. Oni pokazuju, da su Hrvati
ve davno usvojili narodni govor

za svoj knjievni jezik, pa da su ih Srbi u tome samo oponaali. ( 17)

Jefto Popovi, "posrbio" je Gundulieva Osmana i izdao pod imenom
"Razna dela Jevte Popovia" (Budim, 1827.). Ne samo da je prepisujui
Gundulia na staroslavensko-rusku mjeavinu pokvario jezik, ve je i
mijenjao sve unutarnje znaajke djela.(18)
Svi ovi dogaaji padaju u prva desetljea devetnaestog stoljea, osim jednog
(Rajieva "prijevoda"), koji pripada koncu osamnaestog stoljea. Nu,
nenadmaivi vrhunac u ovom poslu predstavlja zacijelo srpsko izdanje
enoina Zlatareva zlata, koncem devetnaestog stoljea. Godine 1892. izdao
je Mita ori divni na roman, naznaivi pisca:
Zlatarevo zlato, roman napisa Avgust enoa,
Beograd, izdanje knjiare D. M. oria,
1892., tamp. u tampariji kod "Prosvete".
nu djelo je toliko izmijenio, da ono uistinu nije enoino, ve orievo
Zlatarevo zlato. (19) Za prikaz kako je Mita ori "prevodio" enoino
remek-djelo, neka poslue neki primjeri.

enoine rijei:
paprenjarka
bubnjar
sivkast
kadto
dosadnik
sranost
prejunako
otresnuti se

"Prijevod" Mite oria:

kolaarka
doboar
graorast
katkad
radoznalac
junatvo
pretjerano
obrecnuti se

Ovakovih promjena enoina teksta naveo je dr. Bogdanovi u svom prikazu

bezbrojno mnogo.(19) One idu za tim, da se enoinom jeziku dadu znaajke
srpskog knjievnog jezika. To nije bilo dosta Miti oriu. On je mijenjao stil
enoin, umetao, isputao, itave reenice. Meutim, ni to nije sve. Mita
ori je cijeloj radnji, mjestu i okolini romana, dakle Zagrebu i okolici, dao
srpski i pravoslavni znaaj, pa je zamjenjivao enoine pojmove i hrvatska
imena u srpska:
enoa:
fratar
slika
svjetiljka
svetica
koludrica
kranin
Boji sluga
Gjuro Drakovi
Petar
Kacianer
ban Berislavi
ime
biskup
kaptolska gospoda
biskupska palica
kanonika kapa
opat
sveano ruho
procesija
rediti
Zdravo Marija

"Prijevod" Mite oria:

kaluer
ikona
kandilo
svetiteljka
kaluerica
hrianin
svetenik
orde Drakovi
Pera
Kozijaner
ban Borisavljevi
Sima
vladika
gospoda kalueri
patarica
arhimandritska
kamilavka
iguman
odeda
litija
zapopiti
bogorodice devo

enoa:
hrvatski kronista
zagrebaki kanonik
Antun Vramec
N. elniki prepot
azmanski
B. iprak kanonik
stolne crkve

"Prijevod" Mite oria:

istorik
zagrebaki arhimandrit
Anton Vramac
N.. prota
azmanski
B.. arhimandrit
saborne crkve

Gdjegod se u enoinu romanu nalazilo ime hrvatsko u bilo kojem obliku,

Mita ori je prepisivao u srpsko. Od brojnih primjera, samo nekoliko:
enoa:

Mita ori:

1. Tu emo rei smjerno ali hrvatski .... Tu emo

smerno srpski rei.
2. ... i hrvatskom riei
jezikom

... i srpskim

3. Liepa si divna, o majko naa krasna zemljo

Hrvatska........ Lepa si, divna si, o majko naa, oj
zemljo Srbinova;
4. po zemlji Hrvatskoj ....... po svoj prostranoj i
lepoj zemlji Srbinovoj
i tako dalje, bez kraja...
Ove su krivotvorevine tim stranije, to Mita ori naziva enou
"knjievnim velikanom brae Srba katolika", a ispod enoine slike
donosi tobonji faksimil enoina potpisa irilicom. Spomenutim
falsifikatima i ovim lanim potpisom hoe Mita ori dokazati svoju
tvrdnju, da je enoa -Srbin.

131

U predgovoru svog izdanja Mita ori izmilja cijeli razgovor s Augustom

enoom i podvaljuje ocu hrvatskog romana rijei koje on po svom ivotu i
radu nikada nije mogao rei: "esto bi puta s uzdahom (enoa) rekao, kako
je najvea nesrea za Slovene uopte to nisu svi pravoslavne vere, a
naroito to ne piu svi irilicom, koja je najpodesnija za sve slovenske
jezike." (19) Tvrdi dalje, da je enou boljelo, to neki zanesenjaci ire svau
meu narodom -"poriui ime Srbin i naturajui oblasno ime (hrvatsko)
svima Srbima."

August enoa, velikan hrvatske knjievnosti, otac hrvatskog romana, po

Srbinu Miti oriu postao je katoliki Srbin

U tom predgovoru, nastavlja Mita ori: "Da mnogobrojni i lukavi

neprijatelji Srpstva nisu bacili u svoje vreme seme razdora meu brau, da
nije bilo usijanih i zanesenih glava, pa moda i prodanih dua, koje su to
seme tako nesnosno negovale, ne bi danas bilo potrebno da prikazujemo
publici Avgusta enou, on bi bio i kod nas znan i potovan, kao to je znan i
potovan u nae brae Srba katolike vere -takozvanih Hrvata...
Nekoliko bezumnika iz te oblasti (Hrvatske, op. pisca) zavedeni lukavim
neprijateljima srpstva, odrekoe se imena srpskog i reie se, da svoje
oblasno ime nametnu celom srpskom narodu. Neprijatelji nai to jedva
doekae, pa ih uzee pomagati u tom izdajnikom poslu. Oni stvorie,
izmislie i napisae istoriju nekakvog hrvatskog naroda, hrvatske
drave, hrvatskih careva i kraljeva, hrvatskih junaka..."(19) To se
napisa godine Gospodnje 1892.
Meu brojnim knjievnim izdanjima i antologijama tiskanim na stranim
jezicima sa zadaom obavjeivanja europske javnosti, prikazat emo samo
jednu savreno tehniki opremljenu. Priredila je neka, knjievnom svijetu
nepoznata, Katharina A. Jovanovits, a predgovor joj je napisao sam dr.
Pavle Popovi, profesor beogradskog sveuilita. Time je ova bezvrijedna
antologija dobila znanstveni blagoslov i slubeni znaaj. Pod imenom
"Jugoslavische Anthologie. Dichter und Erzahler, Zurich 1932,"
skupljeno je mnogo srpskih pisaca, neto slovenskih i nekoliko hrvatskih. Od
srpskih pjesnika i pripovjedaa uvrtena su mnoga knjievno nepoznata
imena, kao npr. Stefanovi, Danica Markovi, Petrovi, Anica SaviRebac, Desanka Mladenovi, Vulievi, i drugi, za koje nikada nismo uli
ni u srpskim kolama, gdje su se opirno obraivali svi oni Srbi, koji su
ikada uzeli pero u ruke.
133

Meutim, sljedea prvorazredna imena hrvatske knjievnosti, samo zato to

su hrvatska, nisu uope zastupana u toj "jugoslavenskoj antologiji":
Dubrovani, Vraz, enoa, Kranjevi, Kumii, Novak, Kovai,
Kozarac, Andri, Mato, Krlea, Budak, pa ni ostali, jer su od hrvatskih
pripovjedaa zastupana samo dva: Gjalski i imunovi, dok je pjesnika
neto vie. Nu, i ovo malo Hrvata, to se nalo u toj zbirci, prikazano je
svijetu na nedoputen nain. Maurani je zastupan sa pedeset stihova svog
glasovitog spjeva, a prevodilac je njegov izraz "vlaad ljuta" preveo u Srbe! Od Preradovia je uvrtena pjesma "Car Duan"! Tako se eljelo i
ono nekoliko hrvatskih predstavnika obiljeiti srpskom bojom.
Iz pripovijetke jednog od srpskih pripovjedaa u ovoj antologiji moe
inozemni italac saznati, kako je jadranski otoi Lokrum Srbija velikoduno
poklonila Dubrovniku, premda je to povijesna besmislica. Od drugog se opet
donosi pripovijetka o knjazu Mihajlu, koji poklanja nekoj parohiji u Boki
Kotorskoj crkveno zvono. Srpski knjaz se brine za sve Srbe izvan Srbije, pa
eto i za jadranske Srbe! U cijeloj antologiji nikakvog umjetnikog mjerila,
ve politika promiba: stvoriti dojam, kao da bi Srbija imala to traiti na
Jadranu, kao da je toboe nekada imala veze s Jadranom. Na drugom se opet
mjestu inozemcima tumai, kako su "bosanski muslimani veinom Srbi,
koji su preli na Islam."
Sve to je u ovoj antologiji uinjeno na tetu Hrvata, nije dovoljno. Jo mjera
nije napunjena. Treba Hrvate, onako usput uz ostale ljepote o njima,
prikazati kao tui privjesak, kao nesamostalnu olinu. U toj antologiji se
napisalo, da hrvatski plemii u Zagorju govore latinskim jezikom, samo
zato, to se latinski upotrebljava i u Ugarskoj, "unter dessen Herrschaft
Kroatien damals (1848.) stand."!! Poznato je, da

postoji znaajan niz hrvatskih spomenika na latinskom jeziku iz vremena,

kada Europa jo nije znala za Maare, ali je jo nemoralnija tvrdnja, da se
godine 1848. Hrvatska nalazi pod gospodstvom Ugarske, s kojom vodi
suvereni, meunarodni rat, zavren pobjedniki i -onako nesretno u tue
svrhe.
Da slika ove "jugoslavenske antologije" bude jo jasnija, spominjemo, da
ona sadri u sebi 7 puta ime jugoslavensko, 3 puta ime slovensko, 8 puta ime
hrvatsko i -65 (ezdeset i pet) puta srpsko ime! Tako nekako izgledahu i
sve ostale manifestacije "jugoslavizma".
Na podruju esejistike literature i sustavnih djela, koja raspravljaju o
pitanjima kulture, kulturnih odnosa i utjecaja meu narodima, na podruju
kulturne povijesti uinjeno je nama Hrvatima mnogo tete i nepravde. Zbog
preopirnosti grae i posebnog znaaja pojedinih pitanja nismo u stanju
obraditi neistine i krivotvorevine na ovom podruju. No i one su takoder vrlo
brojne. Spomenut emo samo jedan osobit sluaj, u kome se istie tobonja
kulturna nadmo nad Bugarima i duhovnim blagom, koje je oduzeto od
Hrvata. udna ta "studija" nosi natpis: Srpski udeo u bugarskoj kulturi.
(20) U tom se lanku, tiskanom 1940. godine u reprezentativnom Srpskom
knjievnom glasniku tvrdi, da su srpski kalueri bili nosioci kulture u
Bugarskoj. U nizanju reenica ukljuuje se i rad naih franjevaca iz
Bosanske Hrvatske u srpski kulturni utjecaj na Bugare. Pisac lanka, koji
vjerojatno ipak osjea, da se predaleko zaletio, pie: "Moe nam se prebaciti
to i rad bosanskih franjevaca meu Bugarima raunamo u srpski uticaj. Ali
mi govorimo o dogaajima iz esnaestog i sedamnaestog veka, kad meu
katolikim tokavcima Bosne, Hercegovine, Slavonije i drugih

naih krajeva pod Turcima nije bilo narodne svesti u dananjem smislu,
srpskom ili hrvatskom, kad je naciju zamenjivao turski pojam "mileta". Od
obnove peske patrijarije koja je izjednaila srpstvo sa pravoslavljem, ...na
"Latinluk" izbaen je iz srpskog okvira i ostao je tako "Latinluk" sve do
austrijske okupacije. Ali orua njihove propagande in partibus infidelium
bila su i reju i mentalitetom i pismom naa, i ja doista ne znam kako bi se
drukije mogao shvatiti njihov kulturni uticaj meu Bugarima u ona
vremena... nego kao izraz srpskog zraenja po istonom Balkanu."(20)
Dokaz, koga ovdje nema, nadomjeten je rijeju "doista"i reenicom: kako
bi se drukije mogao shvatiti ve kao srpski. Jasno: samo srpski. Samo
ovaj mali odlomak, koji je ovdje naveden, sadri nekoliko krupnih neistina:

1. U doba obnove peske patrijarije poinje se identificirati srpstvo sa

pravoslavljem. (To izjednaavanje potjee, meutim, jo od Sv Save.)

2. Od doba obnove peske patrijarije katoliki element po hrvatskim

zemljama poinje se ne smatrati srpskim, kojim se do sada priznavao.

3. Od vremena austrijske okupacije Bosanske Hrvatske taj katoliki

element, nekada srpski, poinje se formirati drukije, tj. hrvatski.

Oprezno i drugim rijeima -jer je to pisano godine 1940. i u SKG -da se

Hrvati ne dosjete, ova mudrost znai: Austrija, da oslabi srpstvo, poela je
od katolikog svijeta Bosne, Hercegovine, Slavonije i ostalih "naih"
zemalja "praviti" Hrvate godine 1878. Tako je stara ova teorija, navedena
vie puta tijekom naeg izlaganja, u godini 1940. poprimila blai i skriveniji
oblik, no, u stvari, nije se nita bitno izmijenilo. Istina, ono nije ba sve
Hrvate stvorila Austrija, ve one
136

iz Bosne, Hercegovine, Slavonije i ostalih "naih" krajeva pod Turcima!

Ni Bugari ne prolaze ni malo bolje od nas Hrvata. Isti pisac u istom lanku
(20) veli: "Ipak, sve do 1878. (nesretna ta 1878. godina!, op. pisca), do
ulaska u Bugarsku dravu, vidinska i zapadni deo sofijske oblasti u
mnogome pokazuju srpske odlike." Srpska naselja, tvrdi ovaj pisac, kako
smo ve spomenuli, svravala su pred Sofijom!
"Vuk je prvi, nastavlja on (21), nauno zabeleio narodni bugarski jezik.
Bugari u tom asu, tako rei, nisu imali svoje knjievnosti. (A Srbi ?, op.
pisca) Ono malo sluajnih knjiga pisano je "po pravilima Babi-Smiljani" u
meavini rusko-slovenskog i bugarskog jezika. Vukova mala rasprava
uinila je velike usluge i slavistima i bugarskome narodu, obraajui panju
uenog sveta na nj... Zanimljivo je ovom prilikom rei da je Vuk, posle
prvih rezultata svojih bugarskih studija, prilino jasno osetio srpskobugarsku etniku granicu na Iskru, oko Vidina i ipnovca."
Pogledajmo, prijatelji, zemljopisnu kartu, pa emo osjetiti svu ludost ove
megalomanije. Meutim ovo nije sve.
"Ovde moramo rei, nastavlja dalje (22), jednu istinu: da su pre
devetnaestog (XIX.) veka na Balkanu postojale svega dve narodne
svesti: grka i srpska. Bugari, pritisnuti mnogim turskim naseljima i u
istonoj Bugarskoj i u Rumeliji, s mnogim Grcima i pogrenim
orbadijama po gradovima, doli su do prave nacionalne svesti tek
sredinom prologa veka...Nainili su egzarhat, koji je bio genijalno
sretstvo za stvaranje bugarske svesti; i preko njega su, dok je Srbija
upravljala svoje tenje na Bosnu, poeli prodirati u Maedoniju " (22)

Bratska nedjeljiva povezanost Bugara i Hrvata dolazi i ovdje, takoder, do

snanog izraaja. I na ovom podruju smo mi Hrvati i Bugari dijelili
zajedniku tunu sudbinu. No prirodna snaga istine i ivota slomila je sve
ove ludosti... A naa dva bratska naroda kreu prema jedinstvenom
prijateljstvu.
F. Mikloi, prijatelj i pomaga Vukov, objavio je mnogo dubrovakih i
bosanskih sredovjenih listina u zbirci "Monumenta Serbica", a Medo
Puci u "Spomenicima srpskim", iako se listine s podruja Bosanske
Hrvatske i Dubrovnika bitno odvajaju od srpskih, koje su bizantinskog tipa,
dok se listine s podruja Bosanske Hrvatske i Dubrovnika, naslanjaju na
zapadne tipove i vrlo su srodne ostalim hrvatskim listinama. (23)
U kolskim knjigama bive "Jugoslavije", hrvatski kulturni spomenici
obraivani su vrlo povrno i u neznatnom opsegu. Njihovo znaenje nije
nikada dovoljno prema stvarnoj vrijednosti istaknuto. orde Aneli, u
svojoj knjizi odobrenoj i preporuenoj za kole (24), spominjui Baansku
plou isputa ime hrvatsko -"Zvonimir kralj hrvatski", kako stoji napisano
na kamenoj ploi iz godine 1100., ve veli samo "kralj Zvonimir". Inae u
Anelia Juraj Zrinjski postaje ore Zrinski, itd. U tom djelu, kao i svim
ostalim, susree se smijena ideja nasilnog sintetiziranja bitno razlinih
elemenata: nespojivih kulturnih doba.
Ni velike linosti naeg kulturnog stvararga i narodnog ivota nisu ostale
poteene. Ve je prikazano krivotvorenje ivotnog djela Ante Starevia i
umjetnikog rada Ivana Metrovia od strane najodlinijih predstavnika
srpske knjievnosti. (23) Kolikogod bilo nepovoljno stajalite nae mlade
genera

cije i naeg novog mentaliteta prema tipinom predstavniku starih biskupu

Strossmayeru, ipak moramo priznati, da je nepravedno zablaen srpskim
interpretacijama svog rada. Smatrali su ga sredstvom, koje e svojim
biskupskim blagoslovom uspjeno pokriti svu nemoralnost ivota, tzv.
"Jugoslavije", premda su bili sasvim svijesni, da su njegove jugoslavenske
koncepcije bitno razline od onih beogradske arije, pogotovo od onih, koje
je Beograd ostvario. Tako je bilo i s drugim znaajnim imenima nae
prolosti. Ili su bjesomuno napadani najpogrdnijim izrazima ili su, ako ih se
dalo upotrijebiti, prikazivani kao Srbi, srbofili, jugoslaveni, sveslaveni...
Mnogo toga bi se jo tu moglo nanizati. No ove stvari nisu pristupane
ovakvom irem objavljivanju iz vie razloga. Moemo postaviti openito
pravilo: svaka hrvatska vrjednota u kulturnom djelovanju prisvajana je,
a ako to nije nikako bilo mogue, onda se pristupilo omalovaavanju i
ruenju vrjednote. Ona bi tada bila zanijekana.
Ljubomir Nenadovi je prvi poeo tvrditi, da je Ivan Maurani od
Njegoa -ukrao "Smrt Smail Age engia". Ovu svoju "tvrdnju" osnivao
je na dokazu, kojeg je vjerojatno sam izmislio, jer su brojni strunjaci, pa i
neki ruski, utvrdili da je to obina niska potvora i kleveta. Negdje u
Italiji sastao se Nenadovi s Njegoem, pa mu je ovaj u razgovoru navodno
rekao: "ao mi je, kad tako rado itate moje stihove, to nemam ovde pesmu
engia. Znam da bi vam se vrlo dopala. Doe mi jedan, i kad sam mu
proitao zacigani: daj mi, i ja mu dadoh, a prijepis mi nije ostao."(26)
Naravno, to bi drugo moglo biti, ve da je Hrvat Maurani svoj slavni
ep ukrao od Njegoa. Ovo se toliko puta ponavljalo, usprkos nemogunosti
takve tvrdnje. Duhovito je negdje napisao dr.J. Dujmui, da svaka teorija,
koja Srbima godi,

za njih je utvrdena s 90 posto vjerojatnosti, jer tu oni imaju svoju posebnu

logiku...
Sudbina nam do sada ne bijae sklona...
LITERATURA
(1)

AR. Buerov, Hrvatstvo starih pisaca Dalmatinske Hrvatske, "Stopama

otaca",
almanah franjevake mladei, Mostar, 1938/39, str 233.
(2) Dr. Jovan Skerli, Predgovor prvom izdanju Istorije nove srpske
knjievnosti,
Beograd, 1912. Izvod iz velikog djela. U orovievom izdanju str. V.
(3) Dr. Jovan Skerli, Pisci i knjige, II, str 140.
(4) Dr. Jovan Skerli, Pisci i knjige, II., str 136.
(5) AR. Buerov, Hrvatstvo starih pisaca Dalmatinske Hrvatske, "Stopama
otaca",
almanah franjevake mladei, Mostar 1938/39., str 235.
(6) Pavle Popovi,
Pregled srpske knjievnosti, citirano prema Bla Jurii,
Pitanje hrvatske jezine posebnosti.
(7) Mato Hanekovi, Pismo s Lumbarde na Koruli, 1923.
(8) Jovan Gri,, Istorija srpske krtjievnosti, Novi Sad, II. izd., 1906., cit.
(10)
orde Mdeli, Istorija jugoslavenske knjievnosti, Beograd, 1932.
prema
(11) Franjo Poljanec, Istoprija stare i srednje jugoslavenske knjievnosti, Beograd,
1932., preradeno drugo izdanje u Zagrebu, 1937.
(12) Momir Veljkovi-Milo Savkovi, Jugoslavenska knjievnost, Beograd, 1932.
(13) Dr. Jovan Skerli, sva djela.
(15) Bogdanovi, Hrvatska itanka, Zagreb, 1926:, str 248 i 259.
(14) tedimlija, Kulturno-politika razmatranja, Zagreb, 1939.,str 40-48.
(16) Vjekoslav Klai, Hrvati i Hrvatska, II. izd., Matica Hrvatska, 1930.
(17) Dr. David Bogdanovi, Hrvatska Smotra, 1937., br. 11, i Hrvatska Smotra
1938. br.4.
(18) A R. Buerov, op. cit., str: 234.

(19) Dr. David Bogdanovi, Jedno zaboravljeno izdanje "Zlatareva zlata", Hrvatska
Smotra, 1937.,br. 11. (Svi su navodi uzeti prema ovom iscrpnom prikazu).
(20) Boidar Kovaevi, Srpski udeo u bugarskoj kulturi, Srpski Knjievni Glasnik,
1940, broj I-IV., str: 265-268.
(21)
op. cit., str. 368.
(22)
op. cit., str. 374.
(23) Vjekoslav Klai, Crtice iz hrvatske prolosti, Matica Hrvatska, 1928., str 79.
(24)
orde Aneli, Istorija jugoslavenske knjievnosti, I. izdanje
(25)
vidi prvo i tree poglavlje ovog.
(26) Ljubomir Nenadovi, Pisma iz Italije, Srpska Knjievna Zadruga, Beograd,
1907., str. 56.

140

VII. POVIJEST
HRVATA
Na narodni rec i mistik dr. Milan ufflay u jednom eseju upozoruje
pokojnog vou Stjepana Radia, da se borba za bolju budunost naroda
mora osnivati na vrstim povijesnim temeljima. Naglasio je vie puta koliku
pokretnu snagu u narodnim redovima predstavljaju povijesne uspomene,
ive energije prolosti. U svojim brojnim lancima podcrtavao je ufflay
temeljnu misao, da se narodni pokret ne moe uspjeno voditi s
programom iste budunosti, s programom socialnog, naprednog,
kulturnog, ve se svi ti elementi moraju slijepiti s elementom povijesnih
pobuda, ako se hoe uspjeh narodne stvari. Izgraivanje kontinuiteta
povijesnog ivota sa suvremenim, pogotovo kada se taj kontinuitet upravo
namee, smatrao je dr. Milan ufflay zajedno s mnogim drugim filozofima
najvanijom polugom politikog uspjeha. Radi mora -veli on -svoju
seljaku, ovjeansku republiku kombinirati s hrvatskim dravnim pravom, s
idejom Tomislavovog kraljevstva na Drini, Dravi, Jadranu i Rai, ako
nee da bude satrt hrvatski narod, danas najdivnija domovina itavoga
planeta. To su njegove skoro doslovne rijei. Tko je mogao vizionarski
gledati junake patnje i nadljudskog stradanja nae prolosti kao ufflay i
vjerovati uza svu bijedu sadanjice

u Obnovu poput njega, taj e osjetiti, da te rijei nisu nimalo prazne.

Divno je Mato znao istaknuti socioloku nudu vezanja konzervativnog s
progresivnim, ideala prolosti s idealom budunosti, jer i jedna i druga
krajnost vode katastrofi i neostvarenju. Ovu misao dokazuje ivot svakim
danom, nju prihvaaju svi zdravi duhovi kao spasonosni klju drutvenog
zbivanja.
Taj zakon drutvenog ivota dobro su osjeali nai narodni protivnici, pa su
svim snagama nastojali razoriti nau tradiciju, povijesne snage, injenice
nae prolosti, krivo i lano prikazivati nau povijest, da nam tako
unitavanjem ovih, unite sve svijetle snage sadanjosti, koje izviriv iz
dodira s prolou, da nam razore suvremeni otpor: emu se moe nadati
narod koga je izmislila Austrija, narod koji je vjeno robovao? Nijedna la
nije bila tako opasna, toliko grozna i ubitana kao ova.
Mi Hrvati uistinu nismo trebali nita u povijesti izmiljati, da ojaamo svoje
narodno samopouzdanje. Kod nas nije bilo lanih spomenika kao u eha, pa
nije trebalo ni Massaryka, da ih opravdano, kao lane, u ime istine i povijesti
rui. Naa povijesna slava jest ista povijesna istina. Pa ipak, mi Hrvati
postadosmo narod "koji je izmislila Austrija".
Povijesna zbirka krivotvorevina, odnosno zbirka znanstvenih neistina, lanih
teorija i krivih tumaenja s podruja hrvatske povijesti, toliko je neuveno
ogromna, da je nismo u mogunosti obraditi. Zatim, potpuni pregled neistina
u povijesti -zbog preopirnosti grae, radi beskrajnog niza pojedinosti i
cjelina od najstarijih vremena pa sve do dananjeg dana, radi posebnih
mogunosti podmetanja unutar brojnih

povijesnih teorija i nagaanja -zahtijevao bi temeljitu strunu spremu, koja

piscu ovog ne dostaje potpuno.
U svim povijesnim dogaajima ovog kutia zemlje u kojem ive Hrvati,
znaenje i djelovanje Hrvata je uvijek preuivano ili je prikazivano kao
neznatno, kao izvreno pod pritiskom i pomou drugih, a hrvatske zasluge su
redovito pripisivane drugim narodima. Svugdje se davala Hrvatima, imenu
hrvatskom, dravi hrvatskoj, to manja vrijednost, to manji opseg. Mnogi
dogaaji, koji nisu imali nikakve veze sa srpskim ivotom, prikazivani
su po povijesnim knjigama kao djelo Srba.
Iz vrlo dugog niza povijesno-znanstvenih krivotvorevina neka kao sliica
poslui ova mala neznatna pojedinost. Pisac obvezatnih kolskih knjiga
ore Aneli, u jednoj od njih (1) pie: "Poetkom desetog veka ninska
biskupija prela sasvim u ruke slovenskog svetenstva. Latinski klir nije
mogao ravnoduno gledati takav napredak samostalne narodne crkve i
odmah zapoinje borbu protiv slovenske slube u crkvi."(1) Drugi pisac
kolskih knjiga pie za Grgura Ninskog, da je pravoslavni arhiepiskop, pa
raspravlja o istom pitanju ovako: "Rimski crkveni upravljai, koji su nazvani
pape, teili su i radili svim silama, da se iz hrvatske drave istisne
pravoslavna vjera sa crkvenim bogoslujem na slovenskom jeziku. Ovome
Papinom zahtjevu jako se usprotivio ondanji pravoslavni arhiepiskop
Grgur. I sam narod u Hrvatskoj i sveenstvo protivili su se ovom zahtjevu i
nisu htjeli pristati da napuste vjeru svojih praotaca.(!) Ali sva nastojanja
njegova, nisu mogla pomoi da se i kod Hrvata dalje odri pravoslavna
vjera... Od tada (od vlade Petra Kreimira IV) u Hrvatskoj vie nije bilo
pravoslavnih slovenskih crkava ni pravoslavnih sveenika."(2) Beogradski
tjednik "Echo de Belgrade, list

sa znanstvenim tenjama za obavjeivanje inozemstva, toboe znanstveno

tvrdi, da je Grgur Ninski pretea osnivaa starokatolike crkve. (3) I
prikazi ostalih povijesnih prilika u ovim lancima potpuno su neistiniti. ,

Hrvatski biskup Grgur Ninski proglaen je u kolskim knjigama

kraljevine Jugoslavije za pravoslavnog arhiepiskopa

udna je pojava, da se ovaj sustav neistina nametao tolikom snagom, da su

mu podlegli brojni hrvatski povjesniari.
Naputajui cijelo ovo ogromno podruje, mi emo samo istaknuti
neospornu injenicu, da su neke stoerne toke hrvatske povijesti i kod
hrvatskih povjesnika izuzev rijetke asne iznimke neobraene i tako
nepoznate, te su mnoga pitanja krivo protumaena i na naoj strani. Sve
se to dogodilo pod utjecajem srpskih znanstvenih djela, kojih se nai ljudi
nisu znali osloboditi zbog razliitih predrasuda.
Pojava vlakih gomila u hrvatskim zemljama, injenica znanstveno utvrena
s velikom jasnoom, teko je probijala put u naoj novijoj literaturi. Ako bi
se netko od naih ljudi usudio najnepristranije pozabaviti ovim vanim
povijesnim pitanjem, bio bi i znanstveno i materijalno potpuno onemoguen.
To se dogadalo i prije "Jugoslavije", za vrijeme razdoblja onog
"jugoslavenskog" oduevljenja u Austro-Ugarskoj monarhiji. Vjerojatno je,
da u ovome lei dio uzroka skrivanja prave istine.
Prva stoerna toka nae povijesti: naseljavanje hrvatskih zemalja u doba
turske vlasti i potpomaganje istone crkve u turskoj carevini, Srbi su
ljubomorno prikrivali koprenom tame, iako su sve stvari u vezi s ovim
pitanjem prilino raiene. Tek posljednjih nekoliko godina pojavilo se
nekoliko djela, koja su unijela odlunu otvorenost u ovo pitanje. Strahovite
borbe katolikih Hrvata s Turcima, neprijateljima kranstva, na jednoj
strani i sudjelovanje islamskih Hrvata Bosne u pohodu islamske carevine
protiv Europe na drugoj strani -unitile su velike dijelove hrvatskog
puanstva. Stoljeima je iva krvava granica tekla upravo kroz

Povijest Hrvata 147

sredinju cjelinu hrvatskih zemalja. U osvojenim zemljama Turci su
dovodili na prazna hrvatska ognjita jo topla od vatre pripadnike
raznih naroda s balkanske trupine, kojom su Turci potpuno
zagospodarili. Taj mijeani elemenat bio je Turcima vrlo odan u poetku, te
im sluio kao kmetovi na osvojenoj i ispranjenoj zemlji, za vrijeme mira, a
kao pomone pljakake ete za vrijeme rata. este pobune pokorene
hrvatske raje svravale su ponovnim odvoenjem Hrvata u ropstvo i
redovito su krvavo uguene pomou ovih doseljenih mjeanaca, koji
meusobno nisu imali nita zajednikog osim grkoistone vjere.
Odvedeni Hrvati su obino kolonizirani u tada prilino nenaseljenoj
sredinjoj Turskoj.
O ovom predmetu postoji golema literatura, koja se u bitnim crtama potpuno
slae. Brojni dokumenti suvremeni onom vremenu i na turskom i na mnogim
europskim jezicima daju jasno vidjeti, kako je tekao kobni rasap Hrvata u
vlastitoj domoviru. Ante Starevi, providencijalan u mnogoem, prvi je
pokupio te prvorazredne podatke koristei se svojim golemim znanjem
jezika i povijesti. Sve je vijesti o ovom pitanju sabrao vrlo paljivo, no
vjerojatno zato, to je Starevi bio politiar osobito uljiv u stranakoj
borbi i savreno nepopustljiv u naelima i ovaj njegov rad smatran je kao
politiki spis, izazvan politikom nudom, a ne kao djelo znanstvene
vrijednosti. Osobno sam uvjeren, da je Starevievo politiko stajalite
proizlazilo ba iz ovog steenog povijesnog znanja, dok je kao bogoslov i
filozof prouavao stare povijesne spise.
Pa i ako nastojimo razumjeti, zato nisu Starevieve vijesti o naseljavanju
hrvatskih zemalja prihvaene onako kako zasluuju, ne moe se nikako
shvatiti, zato su kod nas uporno odbacivani strogo znanstveni rezultati
Vjekoslava

Klaia. Onog naeg divnog Klaia, koji nije bio prava i koji se savrenom
znanstvenom savjesnou uputao u pojedina povijesna pitanja.
Najsuvremenija istraivanja u cijelosti su potvrdila Starevieve podatke i
pokazala, koliko je na Stari bio savjestan u svom radu, i kako je Klai
prvorazredan povjesnik.
U jednom svom malom djelcu (4) daje Starevi sjajnu usporedbu rimskog i
grkog duha, sintezu "rimtine i gertine", te kobni utjecaj ovih razlika na
oblikovanje zapadnog i istonog kranstva. Na ovoj osnovi on nie
skupljene podatke iz mnogih domaih i stranih, osobito francuskih,
povijesnih djela, zatim iz zakona, naredaba Hrvatskog Sabora i dvora o
gomili ljudstva razliite krvi i imena, vjere veinom grkoistone. Ova
neodreena gomila stalno se nomadski pomie, seli po Balkanu, iza turskih
provala i po Hrvatskoj i Ugarskoj. Turci je upotrebljavaju i naseljavaju...
Najkasnije, kada ve opada turska mo, oni prebjegavaju, pa slue i
kranskin vladarima protiv Turaka. Iznevjeravaju se i Turcima i
kranima, pljakaju i jedne i druge, ve prema tome, na ijoj je strani
uspjeh u ratu.
Starevi smatra. da se golemi turski uspjesi na Balkanu u prvim stoljeima
dravnog sjaja mogu tumaiti i time, da se ta nomadska skupina nije htjela
boriti protiv Turaka, oekujui od njih poboljanje svoga poloaja, pa
upozorava na injenicu, da su Turci trebali mnogo vremena i mnogo vojske,
da slome otpor razmjerno malih vojski, koje su branile Hercegovinu i
dijelove Dalmacije, u kojima ne bijae ovog puanstva, ve bijahu sami
Hrvati. S Bosanskom Hrvatskom je izuzetak radi djelovanja bogumilstva.

148

U svim osvojenim hrvatskim zemljama Turci iz poznatih razloga naseljavaju

pripadnike te neizjednaene gomile s Balkana tako, da se granica turskih
osvajanja u hrvatskim zemljama tono poklapa s crtom do koje su dopirala
grkoistona naselja: Svi povijesni spomenici najjasnije utvruju
injenicu, da prije dolaska Turaka nema nikakvog traga grkoistonoj
vjeri u cjelokupnoj povijesnoj Hrvatskoj na Drini, Savi i Dunavu.
Navodei strane pisce Starevi opisuje nisko socialno stanje, amoralnost,
vjerski primitivizam i strano praznovjerje tih nomadskih gomila.
Djelima Vjekoslava Klaia cijelo pitanje je potpuno razjanjeno, no ovo
rjeenje desetljeima nije dolo do izraaja, osim u nedavnom djelu dra
Mladena Lorkovia: Narod i zemlja Hrvata. Vrlo je zanimljivo, da na
srpskoj strani postoji djelo ve u drugom proirenom izdanju, koje, iako na
drugoj osnovi, pravilno rjeava ovo pitanje. Profesor beogradskog sveuilita
dr. D. Popovi, objavio je djelo, koje zasluuje punu pozomost, ve radi
toga, to je jedinstveno po svojoj nepristranosti u srpskoj sredini. (5)
Druga krupna injenica nae povijesti, uporno prikrivana, jest prelaenje u
mnotvu hrvatskih katolika za turske vladavine na grkoistonu vjeru uslijed
povlaivanja grkoistone crkve u Turskoj i drugih razloga. Otar udarac
utnji o ovom pitanju u zadnjim godinama ivota "Jugoslavije" zadalo je
odlino znanstveno djelo dra Krunoslava Draganovia, raeno na osnovu
prvorazrednih izvora vatikanskih arhiva.
Sjeverozapadna Bosna i istona Hercegovina (trebinjska biskupija) pokazuju
jo u sedamnaestom stoljeu izrazitu

katoliku veinu puanstva. Nesredene prilike katolike crkve u turskoj

carevini, proputanje i onih vjerskih dunosti sveenstva prema puku, koje je
turska uprava doputala, pomanjkanje katolikog sveenstva, stolovanje
biskupa izvan svojih sjedita, prilian nemar katolikog klera prema Bosni,
koja se nalazila u turskim rukama -sve su to bili imbenici, koji su
sudbonosno djelovali na nae katoliko puanstvo. Ono se osjealo
osamljeno i nezatieno, pa da sauva barem svoje kranstvo, u mnotvu je
prelazilo na grkoistonu vjeru. Ova je crkva bila u neusporedivo boljem
poloaju od katolike. Raspolagala je veim brojem duobrinika,
postavljala manje zahtjeve na vjernike, a to je najvanije, uivala je velike
slobode u turskoj carevini. Potpomaganje grkoistone crkve sa strane
turskih vlasti ima svoje posebne razloge. Poglavar grkoistonjaka,
carigradski patrijarh, vrlo je lojalan, esto puta upravo servilan podanik
turskog sultana, stoluje u samom glavnom gradu Turske, u Carigradu,
(Fanar), te ima pravni poloaj i dravni utjecaj velikog vezira. Glavar turskih
katolika je rimski papa, zaetnik kriarskih ratova protiv Turaka,
najogoreniji protivnik sultana. On usmjeruje sve svoje diplomatsko
djelovanje k jednom cilju: istjerati Turke iz Europe.
Razumljivo je onda, da dravna vlast Turske pomae grkoistono
sveenstvo, daje mu povlastice i vojniku silu u provedbi crkvenih odluka.
Sam srpski povjesnik Ilarion Ruvarac igoe otrim rijeima postupak
nekih grkoistonih vladika, koji na temelju sultanovih fermana, pobiru
crkvene dae i od katolikog puanstva u Bosni, te pri tome poinjaju velika
nasilja nad katolicima uz pomo turske vlasti.
Katolicima nije preostajalo nita drugo, ve da prihvate grkoistone crkve i
popove, kad svojih nisu imali... Tako

su velike mnoine katolikog puanstva u sjeverozapadnoj Bosni i istonoj

Hercegovini prele na ortodoksiju i time su izgubljene za hrvatstvo.
Sumnjam da je ijedno starije povijesno pitanje tako paljivo istraeno kao
ovo, pa ipak... tek nedavno se pojavio Katiev Pregled povijesti Hrvata,
koji je usvojio ove rezultate.
Dok se u svim razredima osnovnih i srednjih kola bive "Jugoslavije" u
pojedinosti uilo o seobi Srba pod Arsenijem Crnojeviem na sjever,
strahoviti rasap Hrvata od XV. -XVIII. stoljea nije nigdje dolazio do
izraaja. Seobe katolikih Hrvata na sjever, zapad i jug (u Italiju) pred
turskim osvajanjem, gotovo su ispraznile neke dijelove naih zemalja.
Zateene starosjedioce znali su osvajai, esto u velikom mnotvu odvui, i
naseliti po Turskoj. Uslijed austrijske okupacije Bosanske Hrvatske mnogo
naih muslimana napustilo je zemlju svojih pradjedova, da se zauvijek
izgubi na Istoku u turskom moru, kao nekada njihova katolika braa,
gonjeni kobnom sudbinom.
Ove seobe -trea stoerna toka nae povijesti -katolikih i islamskih
Hrvata, na sve etiri strane svijeta kobne po na narodni opstanak, uope
nisu zapaene i dovoljno obraene u naim povijesnim knjigama.
U ova tri pravca gubile su se znaajke hrvatstva nae vlastite zemlje, no
Hrvati ipak i pokraj najgroznijeg krvarenja kroz stoljea, ostadoe vrlo
snana veina i u najizloenijim dijelovima svoje lijepe i patnike domovine.
Trebalo je zato u ista ova tri pravca unitavati svijest da su Hrvati
starosjedioci, izjednaiti ih tobonjim zajednikim podrijetlom i dolaskom,
koje se uporno nametalo usprkos istini, s doseljenicima, pa zbog toga nije
smio prodrijeti ni

traak istine... Bez povijesne svijesti o svome biu, lake i bezbolnije bi bilo
izvreno nasilje nad Hrvatima i hrvatskim zemljama.
Da krvava ironija bude jo vea, proitajmo jo par redaka. Srpski
sveuilini profesor dr. Aleksa Ivi u svom djelu (6) pie meu ostalim i
ovo: "Srbe u Ugarskoj nazivaju istorijski spomenici sve do sredine
osamnaestog stolea Rascijanima (Rasciani, Ratzen, Raczok, po Rasu kod
dananjeg Novog Pazara...). U izvetajima katolikih misionara tokom
esnaestog i sedamnaestog veka nazivaju se Srbi ponajee izmaticima.
Najobiniji naziv za srpske doseljenike u Hrvatsku i Slavoniju bio je Vlasi
(Valachi, Walachen), zatim Uskoci (Uskoken), pribezi (Pribeggen,
Profugae), prebjegli Turci. U Dalmaciji srpske doseljenike zovu
Morlacima (Morlaken, Murlaken). Svim tim imenima nazivali su i Srbi
sami sebe". Tako pie srpski sveuilini profesor i navodi brojne primjere,
gdje se sami grkoistoni doseljenici nazivaju Vlasima, a napose kae, gdje
se predstavnici grkoistone crkvene vlasti u slubenim spisima potpisuju
"episcopus Valacorum in Croatia " ili "biskup vlaki", itd.
Ova je nepristranost zbilja rijetka, no isti pisac u istom djelu samo nekoliko
stranica dalje (7) prigovara naim piscima zato, to se slue izvorima i
nazivaju tono prema njima: Vlahe Vlasima, prebjege prebjezima, te
zamjera, to ih ne nazivaju Srbima!!! Evo tih redaka, tono prepisanih:
"Hrvatski nauenjaci su, svakojako nesvesno, jer su to po izbor estiti i
rodoljubivi sinovi svoga naroda, posluili mnogo austrijskoj politici, kad su
uveli obiaj, da u svojim delima Srbe prikazuju tvorevinom propagande i da,
piui o prolim stoleima, u celoj Hrvatskoj i Slavoniji ne nalaze ni jednog
Srbina, nego mesto Srba nalaze samo Vlahe... Hrvati imaju

152

na hiljade knjiga i studija o prolosti Hrvatske i Slavonije i u svim tim

delima govori se o prolosti Hrvata i Vlaha. Ta dva naroda stanuju u tim
zemljama, a Srbi prema tim knjigama hrvatskim, ne postoje i nisu nikad ni
postojali u Hrvatskoj i Slavoniji. Hrvati se ponose svojim Vjekoslavom
Klaiem. Zbilja je monumentalno znanje i vrednoa u toga oveka. Ali kako
strano pada vrednost i ozbiljnost njegovom naunom radu, kada prelistate
njegovu Povijest Hrvata pa nalazite posvuda Vlahe u Hrvatskoj i Slavoniji,
a o Srbima nigde ni spomena nema. Ili zar to nije sasvim isto kao kad bi
neko napisao istoriju Slavonije pa nalazio u prolosti njenoj samo Srbe i
okce, a hrvatsku ime jednostavno ignorisao?" Tko ima malo razbora, taj e
moi izbrojati sve nemogunosti u ovih nekoliko redaka.
Pojava susreta islama s hrvatskim narodom jest etvrti vaan imbenik,
potpuno krivo prikazivan u naim povijesnim knjigama. Odluno i jasno je
taj prigovor obrazloio dr. Mladen Lorkovi: "Nepravo ini... naa
povijesna nauka, to i danas, jo gotovo dvjesto i pedeset godina po svretku
islamsko-kranskih borbi, pojavu islamske bosansko-hrvatske politike
jedinice, gleda gotovo pod istim vidokrugom kojim ga gledahu Hrvati iz
"ostatka ostataka" kranske Hrvatske u punome jeku stoljetne borbe krsta i
polumjeseca. Mi drimo da bi skrajnje vrijeme bilo, da se povijest islamskih
Hrvata konano stane istraivati i prikazivati kao dio povijesti hrvatskog
naroda, te da se uvidi da je pod islamom jedna grana Hrvata, iako pod
regionalnim imenom bosanskim, ispisala znaajne listove hrvatske prolosti.
Tko da previdi, koliko odliniji bijae upliv islamskih Hrvata u Carigradu,
od upliva kranskih Htvata u Beu i Rimu. (Narod i zemlja Hrvata, str.
46).

LITERATURA
(1)
orde Aneli, Istorija jugoslovenske knjievnosti, I. izd.,
Beograd, odobrena i preporuena za kole, str. 13.
(2)
Jovan Jovanovi, itanka za I. i II. razred vie narodne kole,
odobrena 20. oujka 1932., navedena prema Hrvatskom Glasu,
22. III. 1941.
(3)
Obzor, 24. veljae
1941
(4) . Dr. Ante Starevi, Pasmina slavoserbska po Hervatskoj, Zagreb,
1876.
(5)
Dr. J. Popovi, O cincarima -prilozi pitanju postanka naeg
graanskog drutva. Drugo dopunjeno izdanje sa 30 slika i jednom
kartom. Str XII+520..Beograd, 1937.,Vlastita naklada.
l. izd., g. 1927, ocijenio je ufflay u "Obzoru" (11. prosinca).
(6)
Dr. Aleksa Ivi, O srpskom i hrvatskom imenu, Beograd,
1922.,str. 7.
(7)
op. cit., str 1819.

VIII. HRVATSKA
HIMNA
Himna se openito smatra svetinjom, u koju se ne smije dirati. Mi se Hrvati s
potpunim pravom ponosimo svojom narodnom himnom, starom ve preko
stotinu godina, a jedinstvenom po svojoj ljepoti. Veina narodnih himni slavi
vladara, vladalaku kuu, ima ih i u obliku molitve za zdravlje i uspjeh
vladara. No naa himna je -himna hrvatskom kraju i hrvatskom ovjeku,
naoj zemlji i naim ljudima, hrvatskoj domovini i hrvatskom narodu. Ona
pjeva o ljepotama naih krajeva, razliitih i suprotnih. Blagoslivlje rad,
stvaranje plodova, raanje ivota, dojenje djeice, zadrunu zajednicu,
svetinju doma. Ona govori o vedrini oiju i dua, o blagosti i dobroti, o
bistrini glava i snazi miica. Hrvatska himna spominje vojnike vrline
Hrvata, poziva brau u borbu za osloboenje tune Bosne, divne hrvatske
zemlje preko Une, u kojoj odjekuje turobni jauk naih.
Sve pojave naeg narodnog ivota obuhvaa naa himna. O njoj se toliko
pisalo, nju se da jo uvijek interpretirati novim shvaanjem. Vjeno e biti
suvremena, jer je uhvatila i zadrala u sebi komadi trajne i neprolazne
ljepote. Dok god bude nas Hrvata, ona e biti tuma naeg bia, nae
posebnosti i kad nas ona ne bi jedanput mogla tumaiti

i predstavljati, kad bi se na ivot udaljio od onog ivota koji kljua i bije u

"Lijepoj naoj...", mi kao posebnost ne bismo vie postojali, jer bismo
izgubili ono najbitnije, ono izrazito hrvatsko.
Upravo u onom retku Mihanovieva teksta, uvijek najpaljivije
uvanog, u kojem se spominje ime hrvatsko, dogodilo se opet -falsifikat.
Ni naa himna, svakome svetinja, nije ostala poteena i netaknuta. Da ni ne
govorimo o smijenim pokuajima sjedinjavanja u "jugoslavensku" himnu,
koja je bila prazna tvorevina, kao i sve ostalo...
U kolskim itankama za najmlae gimnazijalce, koje su uvedene i u gotovo
sve hrvatske kole, hrvatska je himna tiskana u ovoj "redakciji":

"Da svoj narod Sloven ljubi" (1)

Ovakovih je sluajeva bilo vie, no mi navodimo samo jedan.
Druga divna pjesma, znaajna po svojoj starini i svijesti pisca Dubrovanina,
pala je takoder rtvom. Velika je teta, da mi tako malo poznamo
Menetiev spjev "Trublja slovinska", tiskan godine 1665. i posveen
suvremeniku Banu Mueniku Petru Zrinskom. Ovaj spjev je sjajan dokaz
povijesne injenice o nedjeljivoj povezanosti Dubrovnika, hrvatske Atene s
ostalom Hrvatskom. Dubrovaki pjesnik odlino razumije suvremenu borbu
Petra Zrinskog i pjeva potpuno u duhu ideje hrvatske dravnosti, elei
Zrinskom da postane suveren osloboene i ujedinjene hrvatske drave. U
istoj pjesmi ima jo nekoliko vanih naglaenih injenica. Neobino je
znaajno, da -u ono doba suvremeno turskim osvajanjima -na dubrovaki
pjesnik ima visoko razvijenu svijest o zaslugama Hrvata kao europske
predstrae za Europu, osobito Italiju,

156

i to ba u asu, kada se ona preporaa. Odnosno mjesto u izvoru glasi (2):

Od robstva bi davno u
valih potonula Italia o
hrvackieh da se alih more
otmansko ne razbija.
Meutim, u nekoj knjizi jednog oduevljenog "jugoslovena", nalazimo iste
stihove s naznakom da su iz Menetieva spjeva, ali ovako:
o slovinskih da se alih more
otmansko ne razbija. (3)
Mi smo trebali biti brisani, kad ve u stoljetnim borbama nismo
iskorijenjeni, no jo nas ima... Naa razarana, nerazorena i nerazoriva
ognjita ostaju. Vatra se na njima ne trne...

LITERATURA
(1)

Georgijevi-Leskovac-Magaraevi, "Srpskohrvatska itanka za

l. razred srednjih kola", Beograd, 1938., izd. Kreditna i
pripomona zadruga Jugoslovenskog profesorskog drutva.
Odobrena na preporuku Glavnog Prosvetnog Saveta.
(2)
Dr. Vodnik, Pregled hrvatsko-srpske knjievnosti u ogledima I,
Zagreb, 1923., str 18l .
(3)
Don Niko Lukovi, kanonik i pranjski upnik, "Zvijezde mora",
Kotor, 1931., . str88.
157

IX. VJERA HRVATSKOG

NARODA
Vjera koju ispovijedaju Hrvati, kao duhovno uporite u borbama protiv
nasilja, bila je takoer predmetom napadaja, kleveta, ruenja i obaranja.
Naa djeca, katolika i muslimanska, bijahu prisiljena ii u srpske kole.
Svojih nismo mogli imati osim neto vjerskih, a i te su dravne vlasti jako
skuivale i ometale u njihovu radu.
Visoki je predstavnik crkvene vlasti biskup dr. Josip Srebrni vie puta
podizao glas protiv znanstvenih metoda kolskih knjiga, te je napisao cijelu
raspravu (1), u kojoj je prikazao neistine i krivotvorevine s vjerskog
podruja i ozbiljnim znanstvenim aparatom oborio lane i neukusne tvrdnje
pisaca "jugoslavenskih" kolskih knjiga.
"injenice koliko o vjerskom ivotu, toliko o historiji katolike crkve se
iskrivljuju ili se o njima govori na nain, koji odbija i stvara predrasude,
antipatije, mrnju. Tko proui vei niz raznih udbenika, u kojima pisci
posredno ili neposredno govore o pojavama Katolicizma, dolazi nehotice do
uvjerenja, da se radi kao po jednom sistemu, te bi se dua uenikova to vie
udaljila i otuila od Boga. Razne pojave u historiji katolike crkve crtaju se
neobjektivno."

Sva sila kolskih knjiga propovijeda materijalistiko naziranje na ivot,

relativitet svih vrjednota, i to na tako odreen i zavran nain, kao da se radi
o najvrim znanstvenim injenicama, a ne o pretpostavkama dvojbene
vrijednosti. (2,3) Vjerske istine -navodi dr. Srebrni- prikazuju se
iskrivljeno, pa se onda karikirane napadaju. Povijesne pojave papinstva,
reformacije, protureformacije obrauju se potpuno neistinito: U tom su se
pravcu istakli brojni pisci. (4,5,6,7)
Sin rahmetli Reis-Ul-Uleme Demaludin ef. auevia, prikazao je u
jednom predavanju neke kolske knjige, osobito pukokolske, za koje on
veli: "U veini tih knjiga ima vrlo mnogo tiva sa srpskopravoslavnim
sadrajem, a koje esto puta veoma brutalno vrijeaju najelementarnije
islamske vjerske osjeaje. U tom smislu treba osobito istaknuti knjigu dra
Radoslava i Tomaa Markovia iz Beograda, koju je Glavni Prosvetni Savet
u Beogradu propisao za etvrti razred pukih kola, sve do godine 1944." (8)
U spomenutoj knjizi ima i lanak sa slikom "Kajanje poturice" s oitom
namjerom promibe prelaenja s Islama na grkoistonu vjeru.
Odlini predstavnici islamske vjeroispovijesti odrali su par puta u Sarajevu
propovijedi u damijama, u kojima su se osvrnuli na ove napadaje na Islam.
(U gore spomenutoj knjizi brae Markovia ima lanak, u kojem se tvrdi, da
samo grkoistonjaci spadaju u srpski narod. Time je na koncu dato
priznanje, da nai muslimani nisu Srbi, iako se to stalno ve preko
stotinu godina tvrdilo.)
Nisu samo hrvatska djeca u kolama obasipana ovakovim napadajem protiv
svoje vlastite vjere, ve se i u ostaloj srpskoj znanstvenoj literaturi od strane
prvih znanstvenih radnika pruala neistinita miljenja o vjeri kojoj pripadaju
Hrvati.

Jovan je Dui, u svom knjievnom djelcu (9) otisnutom na elu

najuglednijeg srpskog asopisa, SKG, napisao toliko tekih neistina o
Islamu, da njegovo pisanje upravo zaprepauje. Tom je prilikom Jovan
Dui pokazao strahovito neznanje temeljnih stvari iz povijesti ljudske
kulture. Piui o Egiptu, Dui je dao vrlo poraznu sliku dananjeg Egipta;
zbog koje on ne okrivljuje ni englesku kolonijalnu vlast, niti trai uzroke u
traginoj povijesti bogatog, ali izrabljivanog Egipta, ve okrivljuje Islam!
"Arapski nauk je ovde izvrio najstranije nasilje; najpotpuniji nazadak,
najcrnije ropstvo, najniu kulturu, najgori javni moral" -veli Jovan Dui za
etiki i monoteistiki Islam, koji je nekad bio posrednik izmedu klasine i
novovjeke europske kulture. Arapska kultura je ba izvrila ovo
posredovanje, sauvavi u svojim prijevodima klasine spise, stvorivi svoj
posebni bogati umjetniki izraaj. Ubacujui nedoputenu alu meu
ozbiljne aforizme: "...ljudi su najmudriji u Francuskoj, najradeniji u
Nemakoj i ...najhrabriji u Srbiji" (!) nastavlja Dui: "Islam je ove sve
poravnio sa zemljom, kao i drugde gde je doao... Arapski nauk je i ovde sve
sravnio sa zemljom... Samo, posle jednog jedinog stolea nakon invazije!
Pod udarcem iste ruke koja je ugasila u Vizantiji ex Oriente lux i na Balkan
donela svoj instinkt ruilaki meu Srbe -koji su po darovitosti trebali
smeniti onde antike Grke -i u Egiptu je oboreno pagansko drutvo...",
koje Dui oboava. Pri svemu ovom Dui zaboravlja, da pogansko
drutvo, ljepota i mudrost klasinog vijeka, cijeli antikni svijet -bijae svijet,
ljepota i mudrost malog broja ljudi na vrhovima... I Katolicizam i Islam kao
vjere jednakosti i bratstva, svaka na svojoj strani svijeta i svaka na svoj
nain, oslobaali su zarobljeno drutvo... Dui ne zna ni toliko, da je razvoj
egipatske umjetnosti zamro davno, davno... prije Islama, davno i prije
kranstva,

isto kao to je svijet antike propadao sam od sebe... Dui preskakuje itava
tisuljea i onda hoe pisati o pitanjima kulture.
Naravno je, da Dui nee da zna, ili uistinu ne zna, da se pojam
bizantinizma potpuno razvio i dovrio svoj razvoj daleko prije dolaska
Turaka na Balkan, te da su ruilaki nagoni postojali na Balkanu i prije
Turaka. Nikada se nije smatralo, da ex Oriente lux dolazi iz Bizanta.
Opet moramo istaknuti lucidnost Oca Domovine, dra Antu Starevia, koji
je na temelju povijesnih podataka kod nas prvi oborio la
o divljatvu i nasilju Turske, kako se to u naim povijesnim uspomenama
pogrjeno sauvalo. Tu je na Stari opet pokazao svoju izvanrednu
intelektualnu snagu, jer su tek rezultati suvremene znanosti u cijelosti
potvrdili njegovo miljenje.
Evelepi u svom djelu "Les etats Balkaniques" pie: "Turci su doli u pravi
as da oslobode balkanske narode od anarhije, koja ih je unitavala. Ta
okupacija bila je najmanje barbarska od svih zaposjednua, koja su se u
srednjem vijeku izvrila na Balkanu. Ona je donijela red, jednu rudimentarnu
pravdu, rijetku vjersku snoljivost za to doba i izvjestan duh socijalne
demokracije".(10) Turci su -razrauje dalje Filip Lukas -pustili upokorenim
narodima nesmetani vjerski ivot u poetku. Politika asimilacije bila im je
potpuno nepoznata, osvojenim narodima nisu nametali svoj jezik i
narodnost. Turci su jedino gospodarski i materijalno izrabljivali osvojene
zemlje.
Takovo je bilo stanje u prvim stoljeima sjaja i uspona turske carevine. Nae
pogrjeno miljenje izvire iz onih uspomena na Turke, koje je naa povijest
zabiljeila, u doba

potpunog sloma dravne moi Turske, kada je njom zavladalo bezvlae i

dovelo je do svretka. Sva ona razbojstva, nabijanja na kolac i esto puta
fantastine prie o turskim nasiljima, ukoliko su istinita -izvrili su ti
balkanski doseljenici. Oni su preuzeli dunost uvara granica, pa su i u doba
mira na svoju ruku upadali u preostali kranski dio hrvatskih zemalja, te u
malim etnikim pohodima zarobljavali ljude, krali djecu, odvodili ene.
itav niz saborskih zakljuaka Hrvatskog dravnog Sabora, veli dr Mladen
Lorkovi, donesen je protiv ovih Martoloza, kako ih Sabor naziva, zbog
strahovitih zloina poinjenih Hrvatima, pa je meu ostalim, odreena
kazna, zastrana i uzvratna, da se svaki uhvaeni Martoloz, dade nabiti na
kolac, da se tako zastrae drugi. Protiv muslimana, nastavlja dr Lorkovi,
Hrvatski Sabor nikada nije donio takovu odluku. Oni su smatrani vitekim
protivnicima na bojnom polju, pa se s njima u zarobljenitvu asno
postupalo. Sve su to stvarni podatci iz spisa naih starih Sabora.
Antikna Grka, iako po dananjim naim shvaanjima zemljopisno lei na
Balkanu, uistinu je bila sredozemna zemlja bez i jedne balkanske znaajke.
"Grka, u sve doba svoga klasinog razvoja bila je zatvorena Balkanu, i
prema njemu stajala u "splendid isolation"." (Lukas).
Pojam balkantine i bizantinizma nastao je mnogo kasnije. S istoka su
bizantski vladari prihvatili dvorski obiaj oboavanja vladara, prinoenja
tamjana, padanje niice pred njim i svu ivotnu filozofiju neograniene moi
vladareve, Bojeg zastupnika, boga na zemlji. Primili su i drutvena
shvaanja i jo mnogo toga. To je bila ona osnova na kojoj se kasnije razvio
socijalno-filozofski sustav bizantinizma.

"Nita na Balkanu nije trajno, osim zemlje i promjena, nita postojano

osim mijena. Tu se u povijesnoj perspektivi izmjenjuju gledanja sloboda i
robovanje, uzvieno i podlo, pobjede i porazi, zanosno i sramotno, i to esto
s nevjerojatnom brzinom. To je zemlja pustolova i junaka, ali i zemlja
izdajica, puzavaca i najniih robova, a to je najznaajnije, esto se u istoj
osobi susreu rob i tiranin, prema tome kakove su prilike."(Lukas)
"...jueranji robovi moda ve sutra masakriraju na najzvjerskiji nain do
juer svoje bogove na zemlji".
Kada se sve ovo, makar kako nepotpuno, ima na umu, onda se tek vidi
koliko smijean izlazi Dui, a jo smjenija njegova tvrdnja, da su Srbi
trebali zamijeniti antikne Grke... I car Duan je sanjao, da zamijeni bizantske
vladare, pa je za kratko vrijeme njegov dvor bio sasvim greciziran...
"Svi gradovi muslimanskog istoka, od marokanskog Feza do indijskog
Delhia, ulaze u ovakav izvanredan i zaprepaujui okvir". Dok je ovo pisao,
vjerojatno je Dui Jovan zatvorio svoje diplomatske oi nad kolonijalnim
sustavom izrabljivanja, koji bjesni od marokanskog Feza pa sve do indijskog
Delhia i nad enjom oslobodenja islamskih milijuna na tom golemom
prostoru.
Uistinu, maleno je nae znanje o ovim pitanjima islamologije, koja se zbog
zahtjeva istine moraju razlikovati od sklopa pojmova obuhvaenih
bizantinizmom.
Napadaji na vrjednote, koje je Katolicizam dao, mnogo su ei, no sve je to
manje vie dobro poznato. Osobito vole podgrijavati staru, ve otrcanu
tvrdnju: "Austrija i katolika crkva napravie Hrvate. Meu njima
(Hrvatima) nije hrvatska dravnost, hrvatska autonomija, iako dolazi dockan
i u nevre

me, istoni ovek bi naao razumevanja i za to, kada bi bilo samo to.
Meutim tu je pritajen kao neprijatelj, hrvatska najvie, a samim tim i srpski,
usisani otrov iz prolosti, austrijski toksin". Neto dalje isti pisac veli za
Katoliku crkvu, da je "poela da pomae, izvanredno istananim metodama
svog starog vekovnog iskustva, hrvatski separatizam". Pisca ove knjige,
uvene po ostalim poslasticama, Vladimira-Velmara Jankovia, nagradila je
Kraljevska srpska akademija nauka, i time je ova knjiga dobila najvie
srpsko znanstveno priznanje. Iz itave knjige izbija neumjerena mrnja na
Katolicizam.
U nekom svom eseju (11) Skerli pie, da Hrvate i Srbe razdvajaju samo
dvije crkve: "Jedino to se moe ozbiljno uzeti, to su uticaji dveju crkava:
pravoslavne, istone, neorganizovane, slabe i neuticajne, koja nije uspela da
slomije narodne osobine, i zapadne crkve, katolike, mone, organizovane,
koja je uvek teila nivelisanju i duhovnoj i fizikoj prevlasti, lomila sve
pojedinake i nacionalne individualnosti za koje je naila u svome
zavojevakom nastupanju kroz istoriju. Sudbina hrvatskih narodnih
umotvorina(!) bie jedina posledica toga zapadnog uticaja, koji je katolika
crkva vrila, i o ijem je blagodetnom uticaju slobodno i posumnjati".

LITERATURA
(1) Dr. Josip Srebrni, Kuda to vodi..., kritiki pogledi u nae kolske udbenike,
(2)
Dr. J.1936.
Erdeljanovi, Osnove etnologije, odobreno po Minis. 1932.
Zagreb,
(3) Radmilo Vun, Osnovi pedagogike, Beograd, 1934.
(4) D. Vulovi, Opta istorija staroga veka za vie razrede, Bgd., 1930.
(5) L. M. Suhotin, Istorija starog veka, Beograd, V izd.
(6) Lazarevi, Istorija Jugoslovena, Beograd, 1934.
(7) Dr. Vasilj Popovi, razne njegove "povijesne" knjige.
(8) Halid auevi, nav prema Hrvatskom Dnevniku", 16. X. 1940.
(9) Jovan Dui, Pismo iz Egipta, Srpski Knjievni Glasnik, 1.1.1940., br.I, str. l..
(10) Filip Lukas, Balkan, Hrvatska Revija, 1931.,str 2, 119.
(11) Dr. Jovan Skerli, Pisci i knjige, I, str 137-138.
164

X. DRAVA
HRVATSKA
Dravna posebnost Hrvatske od najstarijih vremena do godine 1918.
neporjeiva je stvarnost. Razumljivo je, da uslijed neobino tekog krvarenja
Hrvata od XV. -XVIII. stoljea hrvatska drava sve vie suava svoje
podruje, a smanjivanje podruja povlai za sobom oslabljivanje vlasti i
gubitak nekih znaajki dravne samostalnosti. No uza sve to neprekinuta
nit hrvatske dravnosti provlai se kroz sve patnje i neprilike do
dananjeg doba.
U ova dva desetljea utrnula je ona bila potpuno. Uklonjena je ustanova
Bana Hrvatske i Hrvatskog Sabora i tako je politiki prekinuta, preko
trinaest stoljea stara dravna posebnost Jadranske Hrvatske. Meutim
jo tee djelo nego to je ovo politiko unitavanje, predstavlja znanstveno
brisanje svakog traga i spomena na hrvatsku dravnu samostalnost kroz
vjekove. U najboljem sluaju priznavane su znaajke samostalnog dravnog
ivota samo onom razdoblju naeg ivota u doba hrvatskih kraljeva narodne.
krvi. No esto se puta nije priznavalo ni to, ve su isticane neistinite i
nestvarne ovisnosti.
Svaki narod ima najsigurnije jamstvo za odravanje svoga opstanka u
vlastitoj dravi. Hrvatima se to nije doputalo.

Njima je unitavana i sama pomisao na mogunost svoje drave.

Trebalo im je dokazati i uvjeriti ih, kako je misao i elja za hrvatskom
dravom nemogua i neostvariva ludost. Zato su marljivo brisani svi
izraaji nae dravnosti u svim prilikama. U okviru povijesnih neistina
uperenih protiv Hrvata, osobito se naglaavalo, kako toboe Hrvati,
nemajui ni drugih osobina, koje imaju posebne narodne zajednice, nemaju,
niti su ikada imali, svoje drave. To je sasvim i razumljivo. Kada se uporno
pisalo, da su Hrvati u najpovoljnijem sluaju pleme, koje govori srpskim
jezikom, privjesak srpskog naroda, koji nema budunosti bez vrste
zajednice sa Srpstvom, kad ve nisu mogli pisati da su Hrvati katoliki Srbi,
onda se, sasvim prirodno, nikako nije moglo dopustiti, da igdje doe do
izraaja istina o trinaeststoljetnoj posebnosti Hrvatske. Gdjegod bi se
nailo na kakav izraaj u ovom pravcu, redovito bi se mijenjao. Srpski pisci
nikada nisu mogli pregorjeti i nazvati Hrvatski Sabor njegovim pravim
imenom -hrvatskim, kojim ga nazivaju i svi strani spomenici, ve su
traili izraze, koji prikrivaju hrvatsku dravnost.
Godine 1867. piu Srbi: "Radujemo se dakle, to su naa hrvatsko-srpska
braa u trojednoj kraljevini proglaena na zagrebakom saboru kao narod
jedan".(1) Drugi opet naziva Hrvatski Sabor iz 1848. Zemaljski sabor u
Zagrebu 1848. god. (3)
Izrugivanje i obaranje vanosti hrvatskog dravnog prava predstavlja
zasebno poglavlje. Ono je esta i redovita pojava u svim srpskim knjigama.
Osim toga, osobito se isticalo, da su Hrvati nesposobni i nemoni da stvore i
izgrauju svoju dravu. Pisalo se uporno, da je broj Hrvata tako malen i
da su hrvatske zemlje prostorno neznatne, gospodarski potpuno
pasivne, pa da je sve to nedovoljno,

da poslui kao temelj zidanju posebne drave. Spominjemo ponovno, da

ne mislimo na ono nijekanje izazvano politikom borbom, ve na znanstveno
nijekanje u srpskim znanstvenim djelima. Dok su se postavljale smijene i
nerazumne tvrdnje o srpskom junatvu, potpuno su zanijekane vojnike
vrline Hrvata, toliko oite u svim stoljeima.
Prikaz i ovog podruja mogao bi imati mnogo vie pojedinosti i biti
opirniji, no, mislimo, da e biti dovoljno, ako prikaemo jo neto: srpski
"prijevod" hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868. Prevodilac nagodbe, ing.
M. Mati, tiska 1937. godine svoj "Prijedlog zakona o jugoslovenskom
narodu": Prvi lan zakona, kojega on predlae, glasi:
1. "Jugosloveni su po narodnom imenu Bonjaci, Bunjevci, Srbi, Hrvati
i okci, po govoru i narjeju su kajkavci, tokavci i akavci, po rasi,
alpini, dinarci, moravovardarci, panonci te uslijed naturaliziranja
germanoslavi i romanoslavi, a po vjeri srpsko pravoslavci, grko-katolici,
rimokatolici i muslimani".
2. "Jugosloveni zovu svoj jezik u odnosu prema inozemstvu i
neslovenima jugoslavenskim, a meu sobom srpskim, bonjakim,
bunjevakim, hrvatskim, okakim i slovenakim".
3. akavci su Hrvati, kajkavci su Slovenci, ali ih ima i Hrvata, a
tokavci su Srbi, Bunjevci, Bonjaci i okci, a ima i Hrvata".
Ovih par redaka neka poslui samo za prikaz kako se pisalo jo 1937.
godine, to vie, na kakove se zakone pomiljalo jo i tada. Isti ovaj pisac,
koji je predloio ovakav zakonski nacrt, iste se godine dao na posao, da
prevede hrvatsko-ugarsku nagodbu. Mati nee da zna za injenicu,

da je tekst nagodbe, kao dravnopravni ugovor izmedu dvije zasebne

dravne jedinice, prihvaen na Hrvatskom Saboru u hrvatskom izvorniku,
pa nije trebao uope prevoditi, ve samo pretiskati iz vrlo brojnih hrvatskih
vrela, koja donose u cijelosti tekst nagodbe i protumaiti neke hrvatske i
starije izraze, koji Srbima ne bi bili razumljivi... Mati je morao sve to znati,
no on namjerno prevodi tekst nagodbe s maarskog jezika, da time zanijee
dravnopravni poloaj Hrvatske i pokae, kako se temeljni hrvatski zakon
objavljuje maarskim jezikom. Meutim, itav taj "prijevod" nastoji zatajiti
dravnu posebnost Hrvatske, pa je nagodba prevedena sasvim krivo. Evo
nekoliko primjera:
Hrvatski izvornik:
Iz uvoda: "Poto su kraljevine Hrvatska i Slavonija teajem stoljea koli
pravno toli faktino spadale na kruni sv. Stjepana i poto je u pragmatinoj
sankciji takoer izreeno, da su i zemlje krune Ugarske meusobno
nerazdruive: to su na ovih temeljih s jedne strane kraljevina Ugarska
sjedinjena sa Erdeljem, a s druge strane kraljevine Hrvatska i Slavonija
za poravnanje nastavih meu sobom dravno pravnih pitanja sklopile
sljedeu nagodbu..."
Na elu autonomne vlade kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije
stoji ban, koji je odgovoran saboru istih kraljevinah:
"... za svoju samoupravu..."
"... u podruju autonomne vlade kraljevinah..."
"kraljevine D., H. i S. ... pako na njihovo zahtijevanje osiguravaju se..."

"kraljevina Ugarska priznaje zemljinu cjelokupnost kraljevinah..."

168

Matiev srpski "prijevod":

"Kako Hrvatska i Slavonija od vekova kako pravno tako i faktino pripadaju
kruni sv Stevana, pa je i u pragmatinoj sankciji izreeno, da su i zemlje
madarske krune nedeljive jedna od druge: na ovim osnovama sklopile su s
jedne strane Madarska, a s druge strane Hrvatska i Slavonija... itd "

"Na elu zemaljske vlade u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji stoji ban, koji
je odgovoran hrvatsko-slavonsko-dalmatinskom saboru."
"za unutarnju upravu..."
"... u samoupravni krug Hrvatske i Slavonije..."
"... Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji na njihovu elju potvruje se..."

"Madarska priznaje teritorijalnu nepovredivost..."

Mati svugdje smiljeno brie sve znaajke dravne posebnosti kraljevine
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i oduzima im sve oznake samostalnosti u
samom ugovoru... Grad Rijeka i njegov kotar, Mati prevodi: varo Fiume i
primorski okrug, itd.(3)
Nije ni malo pretjerana tvrdnja, da je sve ovo, to je izneseno tijekom ovih
poglavlja, samo maleni izvadak iz ogromnih skupina knjiga, prenatrpanih
krivotvorevinama i neistinama na tetu nas Hrvata i drugih susjednih naroda,
osobito Bugara. Naim ljudima, koji su imali prilike ili bili prisiljeni
upoznavati se sa srpskim knjigama, bit e jo mnogo toga poznato. Naim
strunjacima poznate su mnogo sloenije neistine, koje ne padaju tako jasno
u oi i koje treba znanstveno pobijati.
169

Na koncu skuplja ovog materijala izjavljuje svoje iskreno aljenje, da cijela

ova zbirka nije dovrena i objavljena jo za vrijeme postojanja bive
"Jugoslavije". Odgovor na nju pismenog Beograda bio bi novi niz napadaja,
krivotvorevina, prijetnji i ostalih slinih rekvizita. Bilo bi vrlo zanimljivo sve
to opet skupiti i itati... Kada se pojavio Guberine i Krstia Rjenik
razlika, Srpski knjievni glasnik je za ovu knjigu, toliko savjesno izraenu,
napisao, da je ona dokument kako je kod Hrvata nisko pao nauni moral!!!
Svaka je hrvatska knjiga, bila ne znam kako vrsto dokumentirana, ako
je eljela ispravljati, napadana najpogrdnijim izrazima.
Meutim Nezavisna Drava Hrvatska je obnovljena prije nego to je ovaj
rad zavren.
Ovako on dolazi post festum...

LITERATURA
(1) "Vidovdan", 6/18 maja 1867., cit. prema: Dr. V Novak, Antologija
jugoslovenske
misli. istoriski znaaj Srba u Hrvatskoj, Beograd, Bibl.
(2) Radoslav Gruji,
Srpskog Kult. Kluba, br.2.
(3) T. Mortidija, Srpski prijevod hrvatsko-ugarske nagodbe, Hrvatska
Revija, 1938., br 1., str 40.

IMENSKO KAZALO
A Adelung 43 Andri, Ivo
134 Aneli, ore 138,
140,144

B Babi, fra Tomo 106 Barakovi,

Juraj 106 Beli, Aleksandar 111, 119
Belostenec, Ivan 110 Bernardin, fra
Splianin 106 Bjelokosi-Gri, Luka
117 Bogdanovi, dr.David 130, 140,
141 Bogii 82 Bokovi, Ruer 80
Bonjanin, Hrvoje 100 Bouccart,
Jaques 53 Boin, Anton 107 Boovi,
Gligorije 72, 73 Broz, dr. 21, 108
Budak, dr.Mile 5, 134 Buerov, A.R.
119, 140

C Car, Marko 83, 85 Costa-Dalla, Andrija 106 Crnojevi,

Arsenije 112, 151 Cviji, dr Jovan 19, 50, 51-53, 63, 65, 67,
70, 7l, 76, 85 i d.

171

171

 auevi ef. Demaludin

159 auevi, Halid 164

orovi, Vladimir
58
D Dalmatin, Antun 107 Danii
(Popovi) uro 23, 48, 63
Davidovi 93 Dellabella 110
Derivaux-Bruerovi, Marko 106
Divkovi, Matija 111 Dmowski,
Roman 33 Doen, Vid 109
Draganovi, Krunoslav 88, 149
Dri, Dore 78 Dui, Jovan 71,
160,161, 163 Dujmui, J. 139
Dukljanin, pop 106 Duan Silni 80,
163

ori, Mita 129133

172

D Delaluddin, Kurt
116
E Erdeljanovi, dr. Jovan 98,
164 Evelepi 161

F Fancev, dr. Franjo 126,

140 Filipovi-Gri, lvan
106 Florian (franc. pisac)
128
G Garaanin, Ilija 49 Gianuzzi, Dominik
106 Gjalski, Ksaver andor 134 Gjurini,
Josip 106 Glavini, Franjo 107 Glii,
Milovan 121 Gluac, dr. Vaso 93-95
Grabovac, fra Filip 39, 106 Gri, Jovan
125, 140 Gri-Bjelokosi, Luka 117
Grgur, Ninski, hrvatski biskup 144, 145
Gruji M., Radoslav 66, 67, 170
Guberina 170 Gunduli, Ivan 31, 77, 125

173

H Habdeli, Juraj 110

Hanekovi, Mato 140
Hektorovi, Petar 106
Hope, V 38

I Ivekovi, dr. Franjo 108 Ivi,

dr. Aleksa 74, 97, 98, 152

J Jagi, Vatroslav 20, 24, 25, 118

Jambrei 110 Jankovi-Velmar,
Vladimir 164 Jovanovi, Slobodan 15,
67, 68, 73, 74 Jovanovi, Jovan-Zmaj
73, 74 Jovanovits, A. Katharina 132
Jurii, dr. Bla 111, 118, 119, 122
Jurkovi, dr. Ljuba 72

K Kai-Mioi, Andrija 22, 107, 110 Kaleti, Jerolim 106

Kanili, Pavao 109 Karamzin, Nikola 108 KaradiStefanovi, Vuk 15, 21, 26, 36 i d., 70, 90 i d, 104 Kaikovi
127

174

Kati 67, 151 Klai, dr. Vjekoslav 34, 66, 67, 100, 128, 140,
148, 149,153 Klemenovi, imun 107 Kneevi, fra Petar 109
Kneevi, Radoje 53, 63 Konzul, Stjepan Istrijanin 107
Kopitar, Jan 38, 42, 43, .44, 46, 110 Kosi, dr Mirko 98 Kout,
Lajo 60 Kovaevi, Boidar I00, 14l Kovaevi, Gavrilo 128
Kovai, 134 Kozarac, Ivan 134 Kranjevi, Silvije Strahimir
134 Kreimir-Petar N, hrv. kralj 116, 114 Kriani, Juraj 110
Krlea, Miroslav 134 Krsti, 170 Krva, dubrovaki knez 103
Kuha-Ksaver Franjo 116 Kulin, ban bosanski 92 Kulia, pop
73 Kumii, Eugen 134 Kurelac, Fran 21

L Lanosovi 110
Lazarevi, Laza 121
Leti, dr. Franjo 4, 8, 11
Leti, Mladen 2, 4
Levakovi, Rafael 106

175

175

Leskovac, Janko 157 Lomonosov,

Mihail 107 Lorkovi, dr Mladen 88,
149, 153, 162 Luci, Hanibal 106 Lukas,
Filip 52, 63, 71, l61 Lukovi don Niko
157

M Macini 60 Magaraevi 157 Mareti, Tomo

108 Markovi, Danica 133 Markovi, dr
Radoslav 159 Markovi, Toma 159 Marnavi,
Tomko 106 Maruli, Marko 106, 125
Matavulj, Simo 81, 82, 85 Mati, M. 167, 169
Mato, Antun Gustav 134, 143 Maurani,
Ivan, hrv ban i pjesnik 134, 139 Meneti,
iko 70, 107, 156 Metrovi, Ivan 71, 138
Mihaljevi, Georgije 128 Mihanovi, Antun,
autor hrvatske himne 156 Mikalja, Jakov 110
Mikloi, Franjo 21, 23, 24, 48; 138 Mileti,
Svetozar 74 Milosavljevi, dr J.. 34
Mladenovi, Desanka 133 Mortiija, T. 170
Murvar, Vatroslav l, 2, 3 Muicki, Lukijan
110, 112

176

176

N Naljekovi, Nikola 106

Nedi, Ljubomir 112
Nenadovi, Ljubomir 139, 141
Nikoli, Izidor 68 Nodilo, Natko
108 Novak, dr. Viktor 63

NJ Njego, Petrovi, Petar

139
O Obradovi, Dositej 43, 107,
110 Obrenovi, Milo 45, 46
O'Konel 60

P Palikua, Nikola 106

Pasari, Josip 21, 23, 33
Paveli dr Ante 20, 119
Pavii, Marko 106
Pavlovi, fra Bernardin l06
Pavlovi-Lui, Ivan 107
Petranovi, dr. 95, 117 Pilar
88 Pittard 53, 76 Popovi,
dr. D. l49

177

Popovi, Jefto 129 Popovi,

Jovan Sterija 127, 128 Popovi,
dr. Pavle 132, 133 Popovi, dr
Vasilj 164 Porfirogenet,
Konstantin 41 Preradovi, Petar
134 Prodanovi, Jaa 46, 63
Proti, Stojan 66, 68 Puci, Medo
138

R Rabener, Wilhelm 128 Radi, Stjepan 142

Radojevi, Juraj 107 Radovanovi, S. dr
Mihajlo 63, 76, 77, 85 Raji, Stefan 128
Ranke 38 Rankovi, Svetolik 121 Reljkovi,
Antun Matija 109, 110 Ruvarac, Ilarion 150

S Sachs, Hans 124 Savi-Rebac, Anica 133 Savkovi,

Milo 140 Sitovi, fra Lovro 107 Skerli, dr Jovan 19,
37, 55-63, 65, 113 id., 119, 121 Srebrni, dr Juraj, hrv
biskup 158, 164 Stanojevi, Nikola 27, 28,34, 73
Stanojevi, St. Stanoje 73, 74, 94

178

178

Starevi, dr. Ante 20, 47, 55-63, 116, 138, 147, 154, 161
Starevi, dr. Mile 42, 63 Stojanovi, Nikola 73 Stojkovi,
dr. Marijan 110, 115, 118 Stranjakovi, Dragoslav 63
Strossmayer, Juraj, hrv biskup 47 Stulli, Joakim l10

afarik 23 anti, Aleksa 118

egvi, Kerubin 55 enoa,
August 129-133 imunovi,
Ivan 134 porer 44 tedimlija,
Savo 62, 140 tefanovi 133
ubi 73 ufflay, dr Milan 67,
119, 142

T Toldy, Franjo 118

Tolstoj, N. Lav 121
Tomislav, hrv. kralj 18

V Veljkovi, Momir
140 Veselinovi, Lazo
121

179

179

Vidakovi, Milovan 112, 127

Vidali 107 Vidali, Ivan 106
Vlastelinovi, August 107
Vodnik, dr 157 Vojnovi, Ivo
79 Vrani, Faust 110 Vraz,
Stanko 134 Vui, Radmilo
164 Vulievi 133 Vulovi,
Svetislav 122 Vulovi, D. 164

Z Zanotti Tanzlinger, Ivan

106 Zboroi, Dominik 106
Zlatari, Dinko 106 Zorani,
Petar 106 Zorii, Mate 106
Zovko, Ivan 21, 100, 116
Zrinski, Juraj 138 Zrinjski
Petar 81, 156

ika, Anton
33
180

CROATIAPROJEKT ZAGREB
BIBLIOTEKA HRVATSKO
KULTURNO NASLJEE
Za nakladnika
Dr. Franjo Leti
Urednik
Mladen Leti
Naklada 1000
primjeraka

Tisak
CROATIAPROJEKT
ZAGREB

ISBN 953-6321-13-0