SOCIJALIZACIJA, SOCIJALNA KONTROLA I

DEVIJANTNOST

SADRAJ
1 UVOD

. 3

2 SOCIJALIZACIJA

. 4

2.1 DRUTVENE ULOGE... 4

2.2 TIPOVI SOCIJALIZACIJE

2.3 IMBENICI SOCIJALIZACIJE. 7

3 SOCIJALNA KONTROLA .. 8
4 DEVIJANTNOST

... 8

4.1 SOCIOLOKA OBJANJENJA DEVIJANTNOSTI................................ 10

5 ZAKLJUAK

. 12

6 BIBLIOGRAFIJA

-2-

13

1. UVOD
U ovom seminaru u se pozabaviti temom socijalizacije, socijalne kontrole i devijantnosti.
Dotinu temu sam izabrao jer sam htio saznati vie o nainima ubacivanja mladog ovjeka u
drutvenu okolinu u kojoj se nalazi te problemima s kojima se suoava u razvoju svog
drutvenog ivota.
Tek roeni ovjek je sam po sebi bespomoan. Ovisan je o drugima u bilo kojem pogledu,
fiziki, psihiki, pa tako i socijalno. Potrebni su mu drugi ljudi koji e mu usaditi nekakve
obrasce ponaanja koji su mu potrebni za daljnji razvoj u ljudskom drutvu. Ono mora nauiti
vjetine, znanja i prihvaeni nain ponaanja u drutvu u kojem je roeno.
Mora nauiti nain ivota kulturu svoga drutva.

-3-

2. SOCIJALIZACIJA
Socijalizacija je sloeni proces uenja kojim kroz interakciju sa svojom drutvenom okolinom
usvajamo znanja, stavove, vrijednosti i ponaanja neophodna za sudjelovanje u ivotu drutva.
Ako gledamo s bioloke strane, svi smo ljudska bia, ali ljudi, u pravom smislu te rijei,
postajemo tek interakcijom s drugim pripadnicima iste vrste. Na taj nain postajemo drutvena
ivotinja. Socijalizacija osigurava prenoenje kulture iz narataja u narataj te razvija linost
kao relativno stabilnu sloevinu naina razmiljanja, osjeanja i ponaanja pojedinca. Osobine
linosti su spoj jedinstvenog ivotnog iskustva svakog pojedinca i zajednikog iskustva
socijalizacije u odreenoj kulturi. Socijalizacijom dolazi i do internalizacije normi usvajanje
drutveno prikladnih i prihvaenih naina ponaanja kao normalnih i prirodnih, pounutrenih
naela, bez izvanjske prisile.

2.1. DRUTVENE ULOGE

Drutvene uloge su niz normi, odnosno kulturno definiranih prava i obveza. Svaki socijalni
poloaj je popraen nizom normi koje odreuju kako se treba ponaati taj pojedinac. Pomau
nam da na prikladan nain oblikujemo svoje ponaanje i prilagodimo ga oekivanjima nae
okoline. Uloge nam omoguuju da tipiziramo ljude u kategorije, a bezbrojne varijacije u
njihovom ponaanju svedemo na manji broj prepoznatljivih obrazaca. Uloge su glavna spona
izmeu linosti i drutva povezujui pojedinana, intimna iskustva lanova drutva s drutvenim
institucijama.
a) Idealna i zbiljska uloga
Postoji razlika izmeu idealne uloge (skupa normi) i zbiljskog izvoenja te uloge (aktualnog
ponaanja). Drutvo omoguava relativno fleksibilno izvoenje uloga, ali u odreenim
okvirima. Kada se prijeu granice, slijede sankcije.

-4-

b) Skup uloga
Jedan drutveni poloaj najee je povezan s vie uloga koje onda tvore skup ili set uloga.
Socijalna uloga je snop aktivnosti to se isprepliu s aktivnostima drugih ljudi. Izvoenje
uloga uvijek ukljuuje drutvene odnose, jer svaka uloga pretpostavlja barem jo jednu
recipronu ulogu koja joj je pridruena. Skupom recipronih uloga ljudi su povezani u
razliite drutvene grupe , koje se u stvari sastoje od meusobno isprepletenih uloga to ih
ljudi odraavaju kroz interakcije. Te stabilne odnose doivljavamo kao socijalnu strukturu.
c) Napetosti i problemi u izvoenju uloga
Odstupanje od prikladnog izvoenja uloge i oekivanja moe biti uzrokovano razliitim
imbenicima: intelektualnim sposobnostima, psihikim problemima, odbijanjem pojedinca
da se prilagodi. Ono to nas ovdje zanima su tekoe i problemi koje sama uloga postavlja
pred svoje izvoae, unato njihovu naporu da je dobro igraju i da zadovolje drutvena
oekivanja i obveze. Situacija u kojoj se pojedinac suoava s istodobnim ispunjavanjem
proturjenih zahtjeva uloge naziva se konflikt uloga. Takav konflikt uzokuje kako
individualne tako i drutvene probleme. Ti se problemi razrjeavaju razliitim drutvenim
mehanizmima: preciznim definiranjem uloga i njihovim uenjem u procesu socijalizacije,
razdvajanjem potencijalno konfliktnih uloga i njihovim pojedinanim izvoenjem u
odvojenim situacijama, odreivanjem prioriteta uloga, odnosno odlukom u kojoj e situaciji
neka uloga biti dominantna dok e ostale biti u drugom planu.

2.2. TIPOVI SOCIJALIZACIJE

Socijalizacija je proces koji traje itav ivot, jer se stalno susreemo s novim okolnostima kojima
se moramo prilagoavati i ulogama koje moramo preuzimati. Moemo razlikovati nekoliko
tipova socijalizacije povezanih s razliitim ivotnim razdobljima i ulogama.

-5-

a) Primarna socijalizacija
Ostvaruje se u prvim godinama ivota i izuzetno je vana za dalji razvoj pojedinca. Sastoji se
u uenju govora i razvoju misaonih sposobnosti, internalizaciji kulturnih vrijednosti i normi,
emocionalnoj stabilizaciji te vrednovanju uloga i stajalita drugih ljudi.
b) Sekundarna socijalizacija
U interakciji s drugom djecom i uiteljima u koli djeca ue iri spektar socijalnih vjetina i
usvajaju podrobnija znanja o ulogama izvan obitelji.
c) Anticipativna socijalizacija
Ovaj tip usmjeren je ponajprije na budue uloge neke osobe.
d) Razvojna socijalizacija
U trenutku kada preuzme novu ulogu pojedinac je mora stalno prilagoavati novim
okolnostima. Tijekom ivota mi ne samo da usvajamo nove uloge, ve naputamo stare.
e) Obrnuta socijalizacija

U veini tradicionalnih drutava socijalizacija se odvija od starijih prema mlaim

naratajima. U modernim drutvima promjene su izuzetno brze te se takav pravac moe
obrnuti. Zastarjelost mnogih znanja starijih generacija u uvjetima brzog razvoja raunalne
tehnologije ili promjena u popularnoj kulturi takoer moe biti osnovom obrnute
socijalizacije, gdje mladi znaju vie, bre i bolje od njihovih roditelja o vanim aspektima
ivota u modernom drutvu.
f) Resocijalizacija

Neke promjene uloga zahtijevaju uenje potpuno novih obrazaca ponaanja, ponekad posve
suprotnih od ranije nauenih. Organizacije u kojima su tienici podvrgnuti intezivnim
postupcima resocijalizacije kojima se eli promijeniti dotadanji identitet i stvoriti novi
nazivaju se totalnim institucijama.

-6-

2.3. IMBENICI SOCIJALIZACIJE

imbenici (agensi) socijalizacije su one grupe i institucije koje bitno utjeu ili u kojima se
odvijaju najznaajniji procesi socijalizacije.
a) Obitelj
U svim drutvima obitelj je najznaajniji imbenik socijalizacije, jer izravno utjee na ivot
pojedinca od roenja pa do zrelosti. Uz ulogu majke kao najvanije osobe na samom poetku
ivota, dijete u obitelji izgrauje glavne crte svoje osobnosti. Svaka obitelj zauzima odreeno
mjesto u drutvu i dijete od roenja pripada nekoj rasnoj, etnikoj, religijskoj skupini, obitelj
ima odreeni socio-ekonomski poloaj, te sve to snano utjee na daljnje procese interakcije i
socijalizacije.
b) kola
Agens socijalizacije koji u drutvu i formalno ima ulogu poduavanja mladih u odreenim
znanjima i vjetinama. No, uz to, kola je agens socijalizacije i na mnogo suptilnijoj razini,
jer osim nastavnog programa iz pojedinih predmeta socijalizira mlade na osnovi skrivenog
nastavnog programa, to ini pripravu za budue preuzimanje uloga u radnom procesu.
c) Grupa vrnjaka
Kako rastu, djeca sve vie vremena provode s vrnjacima. Grupa vrnjaka zadovoljava
razliite funkcije. Te su grupe vane jer daju djeci iskustvo jednakosti s drugima. Grupe
vrnjaka su nezaobilazne u prenoenju razliitih aspekata specifine djeje ili mladenake
podkulture.
d) Masovni mediji
Teko je tono odrediti socijalizacijski uinak masovnih medija. Masovni mediji utjeu na
socijalizaciju nuenjem informacija i modela koje ljudi ne bi mogli neposredno iskusiti.
-7-

Promjene u mjerilima vrednovanja velikom se brzinom ire do velikog broja primatelja i tako
jo ubrzavaju ionako brz tempo promjena.
e) Ostali imbenici socijalizacije
Socijalizacija je proces koji traje itav ivot, tako da sve grupe u kojima sudjelujemo prenose
norme, vrijednosti, stavove, miljenja i rad.

3. SOCIJALNA KONTROLA
Potovanje pravila i normi pretpostavka je ureenog drutvenog ivota. Socijalna kontrola je
skup sredstava kojima se nastoji osigurati da veina lanova drutva potuje pravila po navici i
ne razmiljajui o tome. Ipak, socijalizacija nikad nije potpuna i savrena. Da bi se sprijeilo
preveliko iskakanje iz doputenih okvira ponaanja i osiguralo potovanje normi, drutvo rabi
sankcije. Sankcija je svaka reakcija drugih na ponaanje pojedinca ili grupe, koja kao cilj ima
osiguranje potivanja normi. Sankcije mogu biti pozitivne (kao kazna za konformnost) ili
negativne (kao kazna za ponaanje koje odstupa od normi), formalne (imamo ih tamo gdje
postoji odreeno tijelo koje odreuje usklaenost ponaanja s normama) ili neformalne (manje
organizirane i spontanije). Mada nisu toliko vidljive kao formalne, neformalne sankcije izuzetno
su vane za potovanje normi, jer se norme ostvaruju upravo u svakodnevnom ponaanju.

4. DEVIJANTNOST
Devijantnost je ponaanje koje preko prihvatljive mjere odstupa od normi to ih veina lanova
skupine ili drutva prihvaa. Takvo se ponaanje najee negativno vrednuje i izaziva
neprijateljske reakcije. Mada o devijantnosti obino mislimo kao o socijalnom problemu, kao o
potencijalnoj opasnosti za drutvo, takvo ponaanje moe imati i pozitivne funkcije za cjelinu
drutva.

-8-

Devijantnost moe sluiti promicanju drutvene konformnosti. Neprijateljskim odnosom prema

onima koji nisu dobri i ispravni drutvena veina (ili mona grupa) provodi u stvarnost (svoju)
ideju dobrote i ispravnosti, potiui tako drutvenu konformnost.
Mnoge norme nisu izraene kao vrsta pravila ili slubeni kodeksi. Moemo rei da drutva
ponekad namjerno proizvode devijantnost kako bi uvrstila svoje moralne granice i potvrdila
norme. Ponekad se ti drutveni mehanizmi nazivaju proizvodnja neprijatelja ili nalaenje
rtvenog jarca.
Usmjeravanjem pozornosti na devijantnost grupa osnauje sebe. Zajedniki neprijatelj potie
skupne osjeaje i uvruje grupnu solidarnost.
Devijantnost moe biti i katalizator promjene. Zakoni i norme nisu savreni, i podloni su
promjeni. Svaki puta kad netko prekri zakon ili normu, on/ona istodobno osporava taj zakon ili
normu. Neki oblici devijantnosti, prema tome, slue kao upozorenje na drutvene probleme i
potrebu promjene.

4.1. SOCIOLOKA OBJANJENJA DEVIJANTNOSTI

Devijantnost ima i pozitivne i negativne posljedice za preivljavanje i funkcioniranje grupa i
drutava. Moemo razlikovati etiri socioloka pristupa devijantnosti.
a) Teorija strukturalnog pritiska
Tijekom brzih socijalnih promjena ljudi esto postaju nesigurni glede toga to se od njih
oekuje i teko im je primjeriti svoje ponaanje konvencionalnim normama. Stare norme ne
ine se relevantnima za datu situaciju, a nove su nejasne i nedovoljno odreene da bi pruile
sigurne putokaze za ponaanje. To je situacija anomije u kojoj se moe oekivati uestalo
devijantno ponaanje. Razlikujemo pet odgovora na dvojbu u izboru ciljeva i sredstava.
Konformnost imamo kada ljudi prihvaaju i kulturno definirane ciljeve i institucionalizirana
sredstva. Inovaciju odlikuje prihvaanje ciljeva ali naputanje dozvoljenih sredstava.
Ritualizam znai naputanje ili zanemarivanje ciljeva, ali uporno ostajanje pri postojeim
-9-

sredstvima. Povlaenje je karakteristino za ljude koji su ispali iz zdrutva: oni odbacuju i

ciljeve i sredstva. Konano, u pobuni ljudi odbacuju i kulturne ciljeve i odobrena sredstva i
zamjenjuju ih novim normama. Ova tipologija se ne odnosi na osobine linosti nego na
izvoenje uloga. Ista osoba moe, ovisno o prilikama, izabrati bilo koji od ovih pet odgovora.
Teorija strukturalnog pritiska prua nam uvide u to kako drutvo doprinosi pojavi
devijantnosti kroz nain strukturiranja ciljeva i mogunosti njihovog postizanja.
b) Teorije kulturne transmisije
Teorije kulturne transmisije naglaavaju slinosti izmeu naina na koji se ui devijantno
ponaanje i naina na koji se ui normalno ponaanje. Taj fenomen se naziva diferencijalna
asocijacija. Pojedinci postaju delikventi ili kriminalci kroz povezivanje (asocijaciju) s
nositeljima kriminalnih normi. Veina devijantnog ponaanja ui se u primarnim grupama,
ponajprije grupama vrnjaka. Budui da se to ponaanje ne samo ui, nego ii poduava,
teorija se usredotouje i na ono to se ui i od koga se ui.
c) Konfliktna perspektiva
Konfliktna perspektiva na devijantnost polazi od pretpostavke o postojanju suprotstavljenih
interesa razliitih drutvenih grupa. Mone drutvene grupe kontroliraju izradu zakona i
njihovo provoenje, nastojei vlastite vrijednosti i norme nametnuti itavom drutvu.
Konfliktna perspektiva na devijantnost polazi od uvida da se u kapitalistikom drutvu veina
prekraja normi i zakona odnosi na povredu vlasnitva, dok je u manjoj mjeri prisutan
kriminal poinjen od strane velikih poduzea. Zakon nije uvijek neutralan, nego promie
interese i vrijednosti samo nekih drutvenih grupa.
d) Teorija etiketiranja
Teorija etiketiranja pristupa devijantnosti sa stajalita socijalne interakcije. U sreditu
pozornosti je proces kojim neki ljudi bivaju oznaeni devijantnima, poinju sebe doivljavati
kao devijantne te se konano zaista ponu tako i ponaati. Nijedan in nije po sebi
devijantan. Ono loe u nekom inu ne proizlazi iz njegova sadraja, nego iz naina na koji
ga drugi ljudi definiraju i reagiraju na nj. Svi se ljudi ponaaju manje ili vie devijantno pa ne
stoji podjela na devijantne i normalne. Takve pojave se nazivaju primarnom devijantnou.
- 10 -

To je, dakle, ponaanje to kri drutvene norme ali uglavnom prolazi nezapaeno od
djelovanja socijalne kontrole. Devijantnost ovisi o tome koja pravila drutvo izabire, u kojim
ih prigodama i prema kojim ljudima provodi. Teorija eiketiranja ponekad se pribliava
konfliktnoj perspektivi u poimanju devijantnosti upozoravajui da izbor pravila, prigode i
osobe na koje e se pravila primjenjivati ovise o strukturi moi u drutvu. Oznaavanje
(etiketiranje) pojedinaca kao devijantnih stvara povoljne uvjete za sekundarnu devijantnost
devijantnost koju sami pojedinci usvajaju kao odgovor na reakcije okoline. Nova se
devijantnost proizvodi putem neprijateljskih reakcija onih koji stvaraju i potuju pravila.
Etiketa pridaje pojedincu status devijantne osobe, a on/ona postupno prihvaa taj status i tako
se ponaa. Ljudi etiketirani kao devijantni obino bivaju odbaeni i izolirani, to ih tjera da
potrae drutvo sebi slinih. Participacija u devijantnoj subkulturi postaje nain rjeavanja
frustitajuih situacija i nalaenja emocionalne podrke. Istodobno, prikljuivanje devijantnoj
grupi uvruje devijantnu sliku vlastite linosti, potpomae devijantni stil ivota i oslabljuje
veze s normalnim dijelom drutva.
Nijedan od sociolokih pristupa devijantnosti ne daje nam potpuno objanjenje tog fenomena,
mada svaki osvjetljava po neki vaan izvor devijantnosti.

- 11 -

5. ZAKLJUAK
U ovom seminaru sam se, koristei prikladnu literaturu, pozabavio temom socijalizacije,
socijalne kontrole i devijantnosti. Poblie sam objasnio da je socijalizacija proces kojim
pojedinac ui kulturu svog drutva. Objasnio sam vanost drutvenih uloga te odnosa meu
odreenim ulogama. Razvrstao sam socijalizaciju na vie tipova: primarnu i sekundarnu
socijalizaciju te anticipativnu, razvojnu, obrnutu socijalizaciju i resocijalizaciju. Takoer, naveo
sam najvanije imbenike socijalizacije: obitelj, kolu, grupu vrnjaka, masovne medije i ostale
imbenike socijalizacije. Spomenuo sam i socijalnu kontrolu te naine na koje se drutvo
usmjerava ne bi li se odvratilo od devijantnog ponaanja koje moemo objasniti pomou etiri
teorije: teorije strukturalnog pritiska, kulturalne transmisije, konfliktne perspektive i teorija
etiketiranja.

- 12 -

6. BIBLIOGRAFIJA
1. Nenad Fanuko, Sociologija, Profil, 9. Izdanje, 2003
2. http://bs.scribd.com/doc/15858088/Socijalizacija-etc
3. http://filozofskitekstovi.wordpress.com/2010/03/31/politika-zoon-politikon/
4. http://www.srednja.hr/Novosti/Svijet/Znanstvenici-tvrde-Nezreo-mozak-je-krivac-zabuntovno-ponasanje-tinejdzera
5. www.ffpu.hr/fileadmin/Dokumenti/Socijalizacija.ppt

- 13 -