Politika misao, Vol. XLV, (2008.), br. 1, str.

1111126

O globalizaciji i slobodi kod Dahrendorfa i Giddensa

Saetak
Autorica u tekstu analizira globalizaciju i slobodu pratei djela
Dahrendorfa i Giddensa. Razmatrajui pitanja globalizacije, rizika,
tradicije, obitelji i demokracije, Giddens se bavi utjecajima globalizacije na drutva i drave te na pojedinca i njegovu svakodnevicu.
Dahrendorf razmatra pojmove slobode kao djelovanja koje ostvaruje
ivotne anse i u tom smislu djelatne slobode, a ne slobode kao stanja, te globalizacije kao dedemokratizacije.

Kljune rijei: Dahrendorf, drutvo, Giddens, globalizacija, sloboda

Uvod
U radu e biti rijei o globalizaciji i slobodi u djelima suvremenih sociologa i politikih teoretiara Ralfa Dahrendorfa i Anthonyja Giddensa.
Dahrendorf s temeljne liberalne pozicije analizira socijalnu i politiku dimenziju vremena u kojem ivimo. U predavanjima o politici slobode
Dahrendorf razmatra pojmove slobode kao djelovanja koje ostvaruje ivotne anse i u tom smislu djelatne slobode, a ne slobode kao stanja, ivotne
anse kao mogunosti izbora, anomije kao toke u kojoj najvea sloboda
prelazi u najveu neslobodu, kapitala kao kapitala bez rada, socijalne rekonstrukcije ivota, preko klasa i modernoga drutvenog sukoba kao sukoba
koji postoji, ali ne nalazi svoj izraz u velikom pokretu protiv globalne
moi liberalnoga poretka i demokracije do ideje svjetske povijesti s
gledita svjetskoga graanstva. Frazu u naslovu svoga djela Odbjegli
svijet. Kako globalizacija oblikuje nae ivote Giddens je posudio od
antropologa Ed- munda Leacha koji je tim imenom nazvao svoja Reith
predavanja sedamde- setih godina 20. stoljea. Razmatrajui pitanja
globalizacije, rizika, tradicije, obitelji i demokracije, Giddens se bavi
utjecajima globalizacije na drutva i
*

Ana Paanin, znanstvena novakinja na Fakultetu politikih znanosti u Zagrebu.

drave te na pojedinca i njegovu svakodnevicu. Objanjenje toga vidljivo je

u samom uvodu knjige. Naime, Giddens smatra da globalizacija jednako
djeluje kako na dogaaje na svjetskoj razini, tako i na svakodnevni ivot.
To je ujedno i razlog zato to njegovo djelo sadrava i proirenu raspravu o
seksualnosti, braku i obitelji. Osnovna misao knjige moe se saeti u Giddensovoj misli da mi nikada neemo moi postati gospodarima vlastite povijesti, ali emo morati nai nain kako da podvrgnemo na odbjegli svijet
kontroli.

O globalizaciji
Globalizacija je danas postala nezaobilaznim dijelom naega ivota, a jo
1
je prije petnaestak godina bila potpuno nepoznat pojam. Pod globalizacijom
se obino misle oni drutveni procesi koji uvruju drutvene odnose i jaaju meusobnu ovisnost. Iako globalizacija ima velike i iroke posljedice,
ona je prije svega lokalna pojava koja utjee na sve nas u svakodnevnom
ivotu (Giddens, 2007.: 51). Globalizacija podrazumijeva, rei e slikovito
Beck, ubijanje razdaljine; ona znai da je ovjek esto ubaen u esto neeljene i neshvaene transnacionalne oblike ivota te se oslanja na Giddensovu definiciju prema kojoj je globalizacija djelovanje i (su)-ivot preko
razdaljina (naizgled odvojenih svjetova nacionalnih drava, vjera, regija i
kontinenata (Beck, 2003.: 51). elei objasniti uinke globalizacije, Giddens nas smjeta u samoposluivanje, tvrdei pritom da se uinci globalizacije odraavaju na njezinim policama na mnogo naina (Giddens, 2007.:
51). Neka su samoposluivanja, danas, smatra Giddens tako velika da unutra
moe stati sva roba jer je porasla ponuda i potranja, proizvodi su uzgojeni u
mnogim zemljama, a neki od najpopularnijih proizvoda doskora su bili nepoznati. To pak znai da nam globalizacija omoguuje veze s ljudima u drugim drutvima te pridonosi promjeni svijeta i nainima pogleda na svijet.
Globalizaciju ne moemo nadzirati i mjeriti, ona je galopirajua i nepredvidljiva i ne moe se odrediti njezin smjer. Vrlo esto se globalizacija, smatra
Giddens, prikazuje kao ekonomska pojava, no bilo bi krivo sugerirati da
samo ekonomski procesi proizvode globalizaciju (Giddens, 2007.: 52).
Ve se nekoliko godina ranije, u djelu Trei put. Obnova socijaldemokracije,
Giddens pitao to je globalizacija i koje su njezine implikacije. On tvrdi da je
globalizacija izmiljotina neoliberala za sve one koji ele braniti aspekte
socijaldemokracije staroga kova. S druge strane postoje oni, aludira Giddens na Kenichija Ohmaea, koji ne smatraju da globalizacija samo postoji,
1 Nemogue je pronai jednoznaan odgovor na pitanje kada je zapoela globalizacija. Prema
Becku postoje autori koji tvrde da je ekonomska globalizacija zapoela jo u 16. st. s poetkom kolonijalizma, drugi u doba stvaranja meunarodnih koncerna. Za tree pak globalizacija poinje ukidanjem vrstih deviznih teajeva ili raspadom Istonoga bloka (Beck, 2003.:
49).

nego da je ona jako poodmakla (Giddens, 1999.: 35). Giddens meutim

pokuava braniti tezu o globalizaciji kao o neemu to se ponajprije vezuje
iskljuivo za ekonomiju te ukljuuje veze koje pokrivaju cijeli svijet (Giddens, 1999.: 36). No ipak, a vidjet emo to i kasnije, globalizacija nije primarno samo ekonomska, nego tu moe biti rije i o promjeni vremena i
prostora, to Giddens potkrepljuje injenicom da prehrambene navike pojedinaca utjeu na proizvoae hrane koji mogu ivjeti i na drugom kraju
svijeta, kao to smo ve vidjeli u Giddensovu razmatranju uinaka globalizacije (Giddens, 1999.: 37). Giddens se pita je li Kenichi Ohmae bio u pravu
kad je tvrdio da je nacija-drava izmiljotina, a vlada stvar prolosti, i
daje objanjenje da globalizacija i gura nadolje i vue u stranu (Giddens,
1999.: 38). Ona odvlai od nacije-drave u smislu da slabe neke ovlasti to
su ih imale nacije i gura nadolje u smislu da donosi nove zahtjeve ... i
nove mogunosti za obnavljanje lokalnih identiteta, a vue u stranu jer
stvara nove ekonomske i kulturalne regije koje katkada presijecaju granice
nacija-drava (Giddens, 1999.: 38). U tom smislu Giddens tvrdi da nacijedrave ne nestaju te da se djelokrug vlada proiruje, a ne suzuje. U knjizi
Trei put ... Giddens daje proirenu definiciju globalizacije i kae da je ona
sloen skup procesa koji potie mjeavina politikih i ekonomskih utjecaja.
Ona mijenja svakodnevni ivot, osobito u razvijenim zemljama i istodobno
stvara nove nadnacionalne sustave i snage pa prema tome mijenja institucije drutava u kojima ivimo (Giddens, 1999.: 39-40). Poetkom devedesetih godina 20. stoljea Giddens je globalizaciju promatrao iskljuivo kao
proces napetosti koji se odvija izmeu lokalnih i udaljenih drutvenih
oblika i dogaaja, onoliko koliko su oblici veza izmeu razliitih drutvenih konteksta ili regija postali umreeni (Giddens, 1998.: 69). Giddens vidi
globalizaciju kao intenzifikaciju drutvenih odnosa na svjetskom planu te
misli da se s pomou razvoja globaliziranih drutvenih odnosa mogu umanjiti neki aspekti osjeaja, povezanih s nacionalnom dravom, ali moe biti
u uzronoj vezi s jaanjem vie lokaliziranih nacionalistikih osjeaja
(Giddens, 1998.: 69-70).
Izuzimajui radove nekolicine autora, meu kojima Marshalla McLuhana, rasprave o globalizaciji Giddens vidi podijeljene na dvije struje. S jedne strane postoji literatura o meunarodnim odnosima, a s druge strane
literatura koja pripada svjetskosistemskoj teoriji Immanuela Wallersteina
(Giddens, 1998.: 70). Teoretiari meunarodnih odnosa se, tvrdi Giddens,
ponajvie bave razvojem sustava nacionalnih drava, njegovim nastankom
i irenjem. Pritom oni tretiraju nacionalne drave kao aktere koji stupaju u
meusobne odnose, a veina autora iscrtava sline slike analizirajui razvoj
globalizacije (Giddens, 1998.: 70). Prema tom miljenju suverene se drave
pojavljuju kao neovisni entiteti koji imaju manje-vie potpunu administrativnu kontrolu unutar svojih granica (Giddens, 1998.: 70). U smislu nastajanja globalnoga sustava nacionalnih drava dogaaju se procesi koji obi-

ljeavaju kretanje prema jedinstvenom svijetu pa nacionalne drave postaju manje suverene (Giddens, 1998.: 70-71). Giddens u tom stajalitu pronalazi neke nedostatke. Ponajprije, on smatra da to stajalite pokriva samo
jednu dimenziju globalizacije i to meunarodnu koordinaciju drava. U
tom smislu Giddens objanjava da tretiranje drava kao aktera, koji u meunarodnoj areni uspostavljaju meusobne veze i veze s drugim institucijama, dovodi do tekoa u okolnostima u kojima treba prouavati drutvene
odnose koji se ne uspostavljaju izmeu, ili izvan drava, nego jednostavno
nadilaze podjelu na drave (Giddens, 1998.: 71). Drugi se nedostatak,
prema Giddensu, odnosi na prikazivanje unifikacije sustava nacionalnih drava. Giddens istie da se nije mogla uspostaviti suverena vlast modernih
drava, prije ukljuivanja tih drava u sustav nacionalnih drava. No on
skree pozornost i na procese nejednakoga razvoja prema kojima je gubitak
autonomije pojedinih drava, ili skupina drava, esto iao ruku pod ruku s
poveanjem autonomije drugih drava, kao rezultat sklapanja saveza, ratova
ili razliitih politikih i ekonomskih promjena (Giddens, 1998.: 72). S
druge strane stoji literatura koja odgovara svjetskosistemskoj teoriji Immanuela Wallersteina. Prije svega, Giddens odaje priznanje Wallersteinovoj
teoriji jer on naputa uobiajeno socioloko bavljenje drutvima, u korist
opsenije koncepcije globaliziranih odnosa te zbog toga to je Wallersteinovo istraivanje svjetskoga sistema dalo brojne doprinose u teorijskoj i
em- pirijskoj analizi (Giddens, 1998.: 72). Giddens ipak i Wallersteinovoj
teoriji pronalazi nedostatke. Naime, on tvrdi da je Wallerstein, bavei se
iskljuivo kapitalizmom kao initeljem modernih transformacija,
usmjeren na eko- nomske utjecaje zanemarivi pritom objanjenje pojava
poput uspona naci- onalnih drava i sistema nacionalnih drava (Giddens,
1998.: 73).
Prema Giddensu postoji etverostruka klasifikacija dimenzija
globaliza- cije koju ine: svjetska kapitalistika ekonomija, sustav
2
nacionalnih drava, svjetski vojni poredak i meunarodna podjela rada.
Ovdje neemo podro- bno ulaziti u tumaenje svake od tih dimenzija, nego
emo samo kratko naz- naiti osnovne misli. Glavni centri moi, istie
Giddens, u svjetskoj eko- nomiji su drave u kojima kapitalistika
poduzea ine osnovni oblik proi- zvodnje u ekonomiji (Giddens, 1998.:
74). Ekonomske politike tih drava ukljuuju razliite oblike ekonomske
aktivnosti, ali i odravanje odvoje- nosti ekonomije od politike
(Giddens, 1998.: 75). S druge strane velike transnacionalne korporacije
imaju i veliku ekonomsku mo i sposobnost ut- jecaja na voenje politike i
u matinim dravama i drugdje u svijetu. Druga
dimenzija je sustav nacionalnih drava, koji je prema Giddensu karakteristian za modernost pa sukladno tome treba razlikovati sustav nacionalnih
drava od sustava drava u predmodernom dobu jer tada pojam meu2 Beck primjerice razlikuje est dimenzija globalizacije: komunikacijsko-tehniku, ekolo- ku,
ekonomsku, radno-organizacijsku, kulturnu i graansko-drutvenu (Beck, 2003.: 46).

narodnih odnosa nije imao smisla (Giddens, 1998.: 76-77). Trea dimenzija globalizacije je svjetski vojni poredak. U tom smislu Giddens kae da
globalizacija vojne moi ... nije ograniena na oruje i saveze izmeu oruanih snaga raznih drava, nego da se ona odnosi i na sam rat (Giddens,
1998.: 78). etvrta dimenzija globalizacije odnosi se na industrijski razvoj.
Giddens stavlja naglasak na irenje globalne podjele rada kao njezin najznaajniji aspekt. Iz tih etiriju dimenzija proizlazi temeljni aspekt globalizacije koji Giddens naziva kulturnom globalizacijom, pri emu je ponajprije rije o globalizirajuem utjecaju medija i komunikacijske tehnologije
openito.
I dok je Giddens vjerovao da se trea i etvrta dimenzija globalizacije
odnose na moderno doba i industrijski razvoj, Beck o industrijskim drutvima govori kao o polumodernim, mjeovito modernim drutvima u ijoj se arhitektonici i strukturalnoj slici moderni graevni elementi kombiniraju i stapaju s elementima protumoderne (Beck, 2001.: 100). Time Beck
modernizaciji suprotstavlja protumodernizaciju, pri emu je modernizacija
shvaena kao proimanje princip moderne (demokracija, stjecanje radom,
odluivanje, prinuenost na utemeljenje), a protumodernizacija kao iskljuenje i apsorbiranje tih princip (Beck, 2001.: 101). U tom smislu Beck
smatra da pojam politike jednostavne moderne poiva na koordinatnom sustavu ija se jedna koordinata protee meu polovima desno-lijevo, a druga
meu polovima javno-privatno (Beck, 2001.: 230). Prema tome bi postajanje politikoga znailo naputanje privatnoga u smjeru javnosti ili, obratno,
razrastanje pretenzija stranaka ili vladine politike u sve kutke privatnoga
(Beck, 2001.: 230). To je Giddens nazvao emancipativnom politikom koja
se razlikuje od life politics pa u tom smislu Beck zakljuuje da se sve ono
to se u okviru opozicije lijevoga i desnoga u politici industrijskoga drutva
smatra gubitkom, opasnou, otpadanjem i propadanjem bavljenje samim
sobom, pitanja tko sam ja?, to elim?, kamo idem?, ukratko izvorni grijesi
individualizma vode drukijem identitetu politikoga: Life-and-DeathPo- litics (Beck, 2001.: 231). Beck ne vjeruje hoe li ili nee uspjeti
preustro- javanje samounitavalake privrede u globalnu i demokratsku
svjetsku civi- lizaciju, ali tvrdi da je potrebno napustiti zastarjele
institucije jednostavne moderne, tj. napustiti okvir politike status quo ili
proiriti politiki hori- zont jednostavne modernizacije, kako bismo
prema Becku stigli do pro- nalaenja politikoga, koje znai novo
odreenje politikoga (Beck, 2001.: 73). Vratimo se sada naoj primarnoj
temi.
Anthony Giddens od Davida Helda preuzima podjelu na tri kole miljenja koje promatraju globalizaciju. To su: skeptici, hiperglobalisti i transformacionalisti. Skeptici misle da sadanja ekonomska meuovisnost nije neto dosad nevieno (Giddens, 2007.: 58). Oni se u objanjavanju svoje teze
vraaju na statistike iz 19. stoljea te istiu da se moderna globalizacija razlikuje od prole samo po intenzitetu odnosa izmeu naroda (Giddens,

2007.: 58). Giddens je nekoliko godina prije utvrdio da je za skeptike cijela

ta pria o globalizaciji upravo to samo pria (Giddens, 2005.: 30). Skepticima je Held suprotstavio hiperglobaliste i njihova glavnog predstavnika
Kenichija Ohmaea koji globalizaciju vidi kao neto to vodi svijetu bez
granica u kojem su trine sile jae od nacionalnih vlada (Giddens, 2007.:
59). Poput Dahrendorfa, koji je davnih sedamdesetih godina 20. stoljea tvrdio da je drutvo samo veliko kazalite socijalnoga svijeta u kojem se akteri
izmjenjuju kao glumci, Ohmae kae da se danas drama odvija na jednoj
golemoj globalnoj pozornici. Glumci na pozornici se katkad natjeu za pozornost publike, no kretanje po bini je slobodno, nije ogranieno glomaznim
scenskim namjetajem, globalna pozornica je trajno u pokretu. Na novoj
globalnoj pozornici tekst scenarija se mijenja i njega ete uspjeti savladati
samo ako se izborite za pravi put kroz promjenjivu radnju (Ohmae, 2007.:
3
XX). Taj pravi put je sve ono to nam omoguuju nove tehnologije i jaanje
infrastruktura (tele)komunikacija. Hiperglobalisti su, misli Giddens, radikali
koji ne tvrde samo da je globalizacija stvarna, nego se i njezine posljedice
mogu posvuda osjetiti (Giddens, 2005.: 30). Giddens se obruio na skeptike, tvrdi da pripadaju politikoj ljevici i da globalizaciju vide kao ideologiju koju promiu pobornici slobodnoga trita u elji da onesposobe socijalne sustave i smanje dravna davanja (Giddens, 2005.: 31). Ipak on misli da su radikali, odnosno hiperglobalisti u pravu jer danas se u svijetu vie
trguje nego ikada dosad, a trgovina ukljuuje ... iri raspon roba i usluga
(Giddens, 2005.: 31). Giddens, meutim uvia pogreku i skeptika i radikala jer su i jedni i drugi globalizaciju doivljavali kao pojavu koja se odnosi iskljuivo na ekonomiju i ekonomske procese. A to je, tvrdi Giddens,
pogreno jer globalizacija nije samo ekonomska, nego politika, tehnika i
kulturna (Giddens, 2005.: 32). Globalizacija se ne tie iskljuivo velikih
sustava, ne pojavljuje se samo tamo, daleko i odvojeno od pojedinca,
nego djeluje i ovdje i utjee na prisne i osobne vidove naih ivota (Giddens, 2005.: 33). I trea kola koju Held spominje su transformacionalisti
koji se, slikovito reeno, nalaze izmeu skeptika i hiperglobalista. Transformacionalisti smatraju globalizaciju sredinjom silom koja potie mnogobrojne promjene koje trenutano oblikuju moderna drutva. Vide je kao
dinamini proces ... koji je podloan utjecaju i promjeni, a pritom nije rije
o jednosmjernom, nego o dvosmjernom procesu (Giddens, 2007.: 59).
Giddens u knjizi Odbjegli svijet ... pokuava ponuditi odgovore na kljuno pitanje sadrano u podnaslovu knjige: kako globalizacija oblikuje nae
ivote. Prethodno smo rekli da je globalizacija pojava koju je nemogue
nadzirati, a to njezino nesmiljeno irenje Giddens pronalazi u proirenju
3 Ili kako je to Dahrendorf izrazio: Ljudi su zapravo maske, personae, oni igraju uloge, a kako
je cijeli svijet kazalite, kristalizacija pravila u uloge je osnovna injenica drutva, a time i
znanosti o drutvu (Dahrendorf, 1989.: 76).

pojma globalizacija (Francuska mondialisation, panjolska i Latinska

Amerika globalizacion, Njemaka Globalisierung) i shvaa kao dokaze
irenja pojave, odnosno globalizacije (Giddens, 2005.: 29). Radi li globalizacija za ope dobro, pita se on dalje. Giddens na to pitanje ne moe ponuditi jednostavan odgovor pa krivnju pripisuje ponajprije onima koji postavljaju to pitanje jer oni, smatra on, misle da globalizacija negativno utjee na
produbljenje svjetskih nejednakosti. Sve jaa globalizacija utjee na stvaranje rizika. Giddens razlikuje dva tipa rizika: vanjski (external risk) koji
dolazi izvana, proizlazei iz ustaljenih zakona tradicije ili prirode i drugi,
proizvedeni rizik (manufactured risk) stvoren samim uinkom naega sve
razvijenijega znanja na svijet (Giddens, 2005.: 45). Temeljnu razliku izmeu tih dviju vrsta rizika Giddens vidi u tome to su se do poetka razdoblja u kojem mi ivimo brinuli oko rizika koji dolaze izvana (loih etvi, poplava, poasti ili gladi), a onda su se u odreenom trenutku vie poeli brinuti zbog onoga to smo mi uinili prirodi, nego zbog toga to bi priroda
mogla uiniti nama (Giddens, 2005.: 46). Tu pojavu Giddens naziva prijelazom od dominacije vanjskoga ka dominaciji proizvedenoga rizika. Giddens ne tvrdi, dodue, da je nae vrijeme rizinije ili opasnije od nekoga prolog vremena, ali istie da se ravnotea rizika i opasnosti premjestila (Giddens, 2005.: 51). U tom smislu on tvrdi da ne smijemo zauzeti negativan stav
prema riziku jer rizik uvijek valja kontrolirati, ali aktivno preuzimanje rizika temelj je dinaminoga gospodarstva i inovativnoga drutva (Giddens,
2005.: 52). Prema tome ivot u globalnom dobu ukljuuje paletu ivota u rizinim situacijama.

Promjene izazvane globalizacijom

Prema Giddensu dvije su kljune promjene koje je izazvala globalizacija,
a koje utjeu na tradicije i obiaje. U zapadnim se zemljama javne institucije
i svakodnevni ivot otimlju tradiciji, dok je u tradicionalnim drutvima
dolo do detradicionalizacije, odnosno osloboenja ovjeka od okova
prolosti (Giddens, 2005.: 61). To je, misli Giddens izvor nastajuega
svjetskoga kozmopolitskog drutva (Giddens, 2005.: 58). No tim otimanjem tradiciji i detradicionalizacijom, tradicija nije nestala, ona se nalazi
posvuda u raznolikim inaicama, pa se tradicija sve manje ivi na tradicionalan nain. Taj tradicionalan nain podrazumijeva braniti tradicionalno
djelovanje njegovim vlastitim ritualima i simbolima, braniti tradiciju njezinom unutarnjom istinitou (Giddens, 2005.: 58). S obzirom na to da se
mijenjaju uloge tradicije, u nae ivote ulazi nova dinamika. Nju Giddens
opisuje kao dinamiku potisnih i privlanih imbenika ... izmeu
autonomije djelovanja i prisile s jedne te izmeu kozmopolitizma i
fundamentalizma s druge strane (Giddens, 2005.: 60). To nadalje znai da
se tamo gdje se tra- dicija povukla iz drutva, dobila prilika za otvoreniji i
promiljeniji ivot. U

tom smislu autonomija i sloboda mogu skrivenu mo tradicije zamijeniti

velikom koliinom otvorenoga dijaloga i rasprave (Giddens, 2005.: 60). Te
4
slobode donose sa sobom i neke probleme u smislu ovisnosti i prisila.
Fundamentalizam koji se nalazi s druge strane nije postojao oduvijek, pojavio se kao odgovor na globalizaciju (Giddens, 2005.). On se, fundamentalizam, moe pojaviti u vie razliitih oblika religijskom, etnikom, nacionalistikom, politikom, no Giddens nije u pravu kad tvrdi da fundamentalizam
nije postojao oduvijek, nego se pojavio kao odgovor na globalizaciju, ali
emo se suglasiti s Giddensom da ga trebamo uvijek smatrati problematinim jer ga prati mogunost nasilja i neprijatelj je kozmopolitskih vrijed5
nosti (Giddens, 2005.: 63). No vratimo se naoj temeljnoj temi.
Dahrendorf misli da globalizacija donosi sa sobom dvije opasnosti
opasnost netonosti i opasnost od euforije. Prema njemu meutim ne
postoji ni neki svjetski duh koji povijest vodi prema odreenim ciljevima
bez obzira na gubitke niti nekakva imanentna nunost nezadrivoga tehnikog napretka (Dahrendorf, 2005.: 31). Za Dahrendorfa postoji mogunost
da e se globalizacija pojaviti tek kao epizoda, tovie prolazna stranputica kapitalizma s manje trajnim posljedicama (Dahrendorf, 2005.: 31). Za
svaki problem koji bi se iskristalizirao u svijetu bila bi okrivljena globalizacija, tako je ona postala alibi uspjenosti. Dahrendorf primjeuje da se
prekasno otkrilo da se ukidanje granica pod uvjetima neogranienih informacija moe koristiti i za loe, ak i za razarake ciljeve (Dahrendorf,
2005.: 33). I dok neki shvaaju globalizaciju kao veliku priliku, drugima je
ona velika prijetnja. Dahrendorf je naslovio svoj tekst svijet bez uporita, kao to je Giddens naslovio knjigu odbjegli svijet. Ali, Dahrendorf
misli da nijedan od tih naziva ne pogaa bit, makar mi taj svijet nazvali:
neukrotivi svijet koji je skliznuo s tranica, svijet koji je izmakao kontroli,
koji s nama prolazi i ne moemo ga zadrati bez ogranienja
(Dahrendorf, 2005.: 34). U tom smislu Dahrendorf objanjava da je
njegov svijet bez uporita naziv koji ima dvostruko obiljeje nitko ga
ne moe zadrati i mi u njemu ne nalazimo uporite (Dahrendorf, 2005.:
34). Suprotno ovom
4 Prvotno se pojam ovisnosti odnosio iskljuivo na ovisnost o drogama ili alkoholu, danas se
vrlo esto moe uti da se ovisnost primjenjuje i na druge segmente ivota: posao, sport, vjebanje, hranu, seks, ljubav (Giddens, 2005.: 60-61).
5 Naime zamisao o fundamentalizmu razvila se u 19. st. i poetkom 20. st. u SAD-u.
Ponajprije u vjerskom okviru amerikoga protestantizma kao odgovor na tadanje tokove
modernizacije i sve eih kritinih pogleda na biblijske tekstove u razliitim dijelovima SADa ... do sredine 20. st. veina protestantskih vjerskih i crkvenih zajednica u SAD-u razdijelila
se na moderniste i fundamentaliste ... u najnovije vrijeme naziv je bio proiren ... za drutvene pokrete u nekranskim sredinama koji su ... teili povratku izvornim vjerskim porukama
i pravilima. Primjer najpoznatijega nekranskog fundamentalizma jest islamski, dok se razliite pojave fundamentalizma mogu prepoznati i u prolim stoljeima i u mnogim dananjim
drutvima (Herak, 1998.: 68-69).

svijetu, svijetu bez uporita, odbjeglom svijetu, svijetu globalizacije nalazi se stagnant world kao ukroeni, ogranieni svijet. Dahrendorf se
pita tko uope eli ivjeti u takvom svijetu (Dahrendorf, 2005.: 35). U svijetu bez uporita raspadaju se poznate strukture, to je dosegnulo razmjere
koji mnoge uznemiruju, a s globalizacijom doivljavamo raspad mira i
reda. To je ono to bi, prema Dahrendorfu, moglo postati glavna tema i
najtei ispit svake politike slobode (Dahrendorf, 2005.: 36). Globalizaciju
Dahrendorf naziva i dedemokratizacijom jer jedna od pokretakih snaga
globalizacije ... je raspoloivost informacijama koja istodobno nudi priliku
za kontrolu (Dahrendorf, 2005.: 115).
Poput Giddensa i Dahrendorf vidi globalizaciju kao dvosmjerni proces,
meutim on taj proces naziva glokalizacijom jer pokriva i globalizaciju i
lokalizaciju (Dahrendorf, 2005.: 36-37). Globalizacija dakako utjee na
brojna podruja ivota, no jedan od nusproizvoda globalizacije je i veliki
nesporazum oko samoodreenja (Dahrendorf, 2005.: 38). Smisao samoodreenja jest u tome da ljudi imaju udjela u odluivanju o svojoj sudbini,
dakle da ive u demokratskim odnosima (Dahrendorf, 2005.: 38). No nezavisnost drava ne znai za Dahrendorfa slobodu istih, nego veu mo u rukama regionalnih demagoga i monika (Dahrendorf, 2005.: 38). U tom se
smislu Dahrendorf poziva na Gellnera kad kae da to nije izraz politikih
prava, nego najmodernijih zahtjeva za moi koji slui za mobilizaciju onih
koji su gubitnici u procesu modernizacije (Dahrendorf, 2005.: 38-39). elja
liberala da svijet bude together and equal u kojem e svi graani biti jednaki i u kojem e vrijediti multikulturni ideal za Dahrendorfa se nije ostvarila. On misli da se trebamo danas nadati da je mogue dosegnuti
barem minimum separate but equal budui da se razdvajanje, odnosno
razdvoje- nost grupa ini neizbjenom (Dahrendorf, 2005.: 39). Uzroke
tomu treba traiti u tenji za etniki homogenom domovinom. U tim se
zemljama na dvostruki nain ugroava sloboda graani naginju
netoleranciji i tee mjeavini protekcionizma i agresije kojima
Dahrendorf suprotstavlja slo- bodu (Dahrendorf, 2005.: 41).

O slobodi kao bitnom elementu suvremenoga drutva

Za Dahrendorfa je sloboda vrlo bitan element suvremenoga drutva graana. Uz slobodu on vee pojam nejednakosti i pita se, mislei na suvremena
drutva i njihove graane: Je li jednakost ili sloboda ona koju ljudi prije
svega ubrajaju u jedno takvo drutvo? Bi li oni bili spremni napustiti zadovoljstva jednakosti, kako bi odrali svoju slobodu, ili bi oni obratno naginjali
k tome da otkau slobodi, kako bi ostali jednaki, pa bili jednaki i u ropstvu?
Znai li demokracija za njih ponajprije da su svi ljudi stvoreni jednaki ili da
su svi ljudi stvoreni slobodni?, pita se Dahrendorf i odgovara da se sloboda
i politike institucije slobodnoga drutva mogu shvatiti samo pod uvjetima u

kojima je svakom graaninu u stanovitom pogledu zajamen jednak status

(Dahrendorf, 1972.: 188-189). Kad jednakost stanja s druge strane prekorauje stanovite granice i postaje jednakost karaktera, tada ona poinje ugroavati slobodu i politiku demokraciju. Iako je izvana voeni ovjek historijski gotovo logiko dovravanje demokracije kao naina ivota, on ugroava
temelj demokracije kao naina vladanja. Svijet izvana voena ovjeka,
kako ga naziva Dahrendorf, predstavlja udni paradoks demokracije bez
6
slobode (Dahrendorf, 1972.: 190). Veina politikih mislilaca se slae u
svojem pozitivnom pojmu slobode pa, iako to zvui pojednostavnjujue,
Dahrendorf misli da ona i jest pojednostavnjujua i objanjava da Aristotelova vita contemplativa, Kantove misli vodilje razuma kao prirodno stanje ljudi, Marxovo opredmeenje, Laskijevo najbolje sebstvo i Heimannovo stvaralatvo sigurno nisu jednostavno isto. U emu se sadrajno sastoji samoostvarenje ovjeka, bilo je u razliitim vremenima i od razliitih
ljudi odreeno na mnogoliko razliit nain. Ipak, mi smijemo apstrahirati od
europskoga zalea razliitih pojmova slobode tada, kad ga elimo promatrati
samo u njegovim moguim odnosima prema jednakosti, zakljuuje
Dahrendorf. U tom je smislu onda dostatno razumjeti samoostvarenje ovjeka, neovisno o njegovu posebnom karakteru, kao nalije odsutnosti proiz7
voljne prisile (Dahrendorf, 1972.: 259).
U skladu s tim Dahrendorf razlikuje dva pojma slobode: problematini i
asertorini. Prema problematinom pojmu slobode, ona postoji u drutvu
koje ovjeka liava svih ograniavanja koja ne proizlaze ve iz njegove prirode; ona je dakle ansa ljudske egzistencije ija ansa raste iz uvjeta koji se
mogu navesti. Veina autora, tvrdi Dahrendorf, naginje tom pojmu slobode od kojega se kao problematinoga razlikuje njegov
asertorini pojam slobode, koji postoji tek tada i tamo, kada i gdje se
ansa samo- ostvarenja zamjeuje i poprima lik u injeninom ponaanju
ljudi, dakle u drutvu (Dahrendorf, 1972.: 260). U tom smislu Dahrendorf
polazi od staja6 Izvana voeni ovjek sintagma je koju je Dahrendorf preuzeo od Riesmana. Izvana vo- eni
ovjek eli biti voljen i ne voli da ga se napada. On takoer ne smije imati nikakvih inte- resa,
tvrdi Dahrendorf, iako demokracija znai da ljudi izriito formuliraju svoje interese, ak ako
je rije o naglaenim vlastitim interesima (Dahrendorf, 1972.: 195). No izvana voeni
ovjek ne smije imati nikakvih vlastitih interesa. Njegov radar stalno trai horizont prema idejama, dranjima i interesima drugih. On ne eli samo da je voljen, nego i on hoe postati takav
kao i drugi. Dakako, mogue je da u velikom pluralistikom i decentraliziranom drutvu drugi
kojima jednaki ele biti gospodin Schmidt i gospodin Meyer, nisu isti drugi, da oni imaju razliita stajalita i da se meusobno nikada ne susretnu. Ipak to je permanentni cilj izvana voenoga
ovjeka, da se prilagodi svim vrijedeim mjerilima koja ikada susretne (Dahrendorf, 1972.:
195).
7 Dahrendorf s razlogom primjeuje da ni refleksija o pojmu slobode ne moe apstrahirati od
posebnoga pozitivnog sadraja jer upravo je on onaj koji daje povod raspravama o tome je li
socijaliziranje stanovitih industrija ujedinjivo sa slobodom. Stoga je on pojam slobode formalno odredio tako da se njegov sadraj (ovdje: odsutnost proizvoljne prisile) moe identificirati (Dahrendorf, 1972.: 259).

lita da jednakosti prirodnoga stupnja esto svih ljudi odgovara (i izvire u

prirodopravnoj raspravi) jednakost njihovih prava u drutvu. Ta je jednakost
dravljanskoga statusa temelj svake socijalne jednakosti, a obuhvaa historijsko preokretanje koje po radikalnosti poznaje malo paralela. Ukoliko je
namjera i sadraj Francuske revolucije bila, ili se barem mogla vidjeti, u uspostavljanju stanja jednakih prava za sve graane, utoliko taj dogaaj oznauje poetak promjene ljudske povijesti: stoiko kransko prirodopravna misao jednakoga stupnja asti svih ljudi nala je odavde svoje ozbiljno socijalno ostvarenje. Prvi puta sada je nejednakost ljudi izuzeta iz
sfere prirodnih i socijalnih prava i povlastica i socijalni status pojedinca preputen podruju koje se sve vie suzuje u odnosu na bezazleno pod-pravno
diferenciranje drutva. Od sada svi ljudi vrijede ne samo kao sa zlatom roeni, nego i kao sa zlatom poslani u nejednaki svijet drutva; od sada sve
socijalne razlike trebaju pustiti nedirnutom ansu koja je svakome obeana
(Dahrendorf, 1972.: 267-268). U razvijenim je drutvima takoer jednakost
dravljanskoga statusa samo proces, a ne stvarnost. Taj proces je poeo s
jednakou svih graana pred zakonom; on se probio dalje s izjednaenjem
politikih graanskih prava, naroito s opim jednakim i tajnim pravom
glasa; njegov najmlai element konano je izjednaavanje stanovitih socijalnih ansi u pogledu na odgoj, prihod i skrb (Dahrendorf, 1972.: 269). Ako
taj proces potraje i ako je postao stvarnost u socijalnoj ulozi dravljanina,
tada smatra Dahrendorf, i on ovjeku otvara ansu slobode koju ne poznaju
raniji oblici drutva (Dahrendorf, 1972.: 269). Jednakost dravljanskoga
statusa ... jest uvjet mogunosti slobode svih ljudi. Viestruko naglaavani,
radikalno preoblikujui karakter dravljanskih jednakih prava jest upravo u
tome to su ona odstranila onu socijalnu strukturu karaktera slobode koju je
Aristotel proglasio ispravnim principom socijalnoga poretka i koja je kao
takva takoer kasnije jo u povijesti djelovala dva tisuljea (Dahrendorf,
1972.: 269). U suprotnosti dravljanskoj jednakosti nalazi se jednakost socijalnoga statusa koja oznauje niveliranje naina drutvenoga sudjelovanja.
Ona se ne odnosi na bazu, nego na oblike drutvene egzistencije. To
Dahrendorf ovako objanjava: Ljudi su jednaki kao dravljani, kad imaju
jednake anse da zarade odreeni prihod ili da postignu odreeno stanje obrazovanja; u svojemu socijalnom statusu ljudi su jednaki, ako doista svi zarade 400.-DM ili ako imaju maturu. Postoje etiri imbenika koji prije svega
odreuju status pojedinca prema sociologijskom slaganju njegov prihod
odnosno vlasnitvo, njegov drutveni presti, njegov autoritet i njegov nivo
obrazovanja i odgoja. No Dahrendorf s pravom primjeuje da nema nikakvog razloga prihvatiti da su ta etiri imbenika dovoljna, posve usporediva i
potpuna za ostvarenje slobode (Dahrendorf, 1972.: 271).
tovie, Dahrendorf s razlogom istie da prihod postaje moguom prijetnjom slobodi kad se on kao vlasnitvo preobrazuje u instrument moi. Kao
to presti kao karizma, tako i prihod kao vlasnitvo moe postati sredstvo

nadmonoga poloaja u drutvu, ije koritenje pomae ograniavanju

obavljanja dravljanskoga statusa, a time samoostvarenju drugih
(Dahren- dorf, 1972.: 276). S druge strane Dahrendorf zakljuuje da su
vlast i podre- enost univerzalni drutveni odnosi koji se dadu ukinuti
samo u utopijskom romanu. Ako, s obzirom na tu injenicu, ipak treba
odstraniti svaku socijalnu strukturu slobodnih ansi, onda se to moe
dogoditi samo tako da se svaka vlast u Weberovu smislu postavlja
racionalno, dakle na neprekidni niz legi- timacije s pomou neprisilne
privole onih kojima se vlada. Racionalna legi- timacija vlasti otud je,
dodue, implicitna, ali odluujua znaajka jednakosti dravljanskoga
statusa: U mjeri u kojoj su anse vlasti i stvarnost legitimiteta openite s
pomou suglasnosti, vladanje i pokoravanje gubi proizvoljni pri- silni
karakter i moe se ujediniti s jednakom ansom slobode svih (Dahrendorf, 1972.: 276). Gratzel kritizira to Dahrendorfovo poimanje slobode.
Naime, on polazi od razumijevanja slobode i usporeuje Hayekov problematini pojam slobode s nunim uvjetom i Dahrendorfov asertoriki pojam
slobode s dobrovoljnim uvjetom pa zakljuuje da se ni Dahrendorf ... nije
mogao poetno izmaknuti uzvienom rusoovskom idealu demokracije kao
svestranoga i permanentnoga sudjelovanja koje je osigurano s pomou dravljanskih prava (Gratzel, 1990.: 35). Dahrendorf se meutim ve ezdesetih godina odmaknuo od te slike svijeta jer ona jednim svojim dijelom
vodi u totalitarizam. Osim toga Gratzel kritizira i Dahrendorfovo shvaanje
nejednakosti. Gratzel misli da za Dahrendorfa postoje razlozi
nejednakosti koji nemaju nikakve veze s bilo kojim fundamentalnim
nejednakostima meu ljudima, nego su povezani sa eljom za drutvenu
ponudu mogunosti, ansi izbora (Gratzel, 1990.: 39). U tom smislu i
obeanje da ljudi imaju blagostanje i sreu moe postati djelotvorno
samo ako su neki ljudi doista sretni i u blagostanju (Gratzel, 1990.: 39).
Drutvo bez razlika, apostrofira Gratzel, za Dahrendorfa bi bilo drutvo
bez napretka i slobode, pa Gratzel formulira sljedee naelo jednakosti:
Jednakost je uvijek uvjet mogunosti i slobode tada kad se ona odnosi na
stupanj ljudske egzistencije jer pojam slo- bode ima svoje mjesto u
odreenju naina ljudske egzistencije (Gratzel, 1990.: 39). Dahrendorf
zna da je nejednakost izvor nade i napretka, da bi ljudi ivotne anse
poboljali s pomou svojih vlastitih napora. No on ilus- trira i postojanje
nove nejednakosti kao one koja je suprotna niveliranju jer stvara
suprotnosti i razdvaja drutvo. To potvruje Dahrendorfovu tezu da je
ekonomska globalizacija povezana s nejednakou. Za Dahrendorfa je svrha
jednakosti upravo nejednakost, pri emu on sam primjeuje da je stanje dananjih drutava upravo paradoksalno. Dahrendorfova je temeljna misao da
su nejednakosti u drutvenoj strukturi i ono to trajno odreuje drutveni
konflikt, nejednakost u moi i vlasti, koja je neminovni pratitelj drutvene
organizacije. U tom smislu ne slaem se s Gratzelovim kritikim stavom da
za Dahrendorfa razlozi nejednakosti nemaju nikakve veze s fundamentalnim
nejednakostima jer je i sam Dahrendorf sveo kriterije drutvene stratifikacije
(presti, dohodak i obrazovanje, nain i stil ivota) na zanimanje. Dahren-

dorf se ne zaustavlja samo na ovome, nego u tom smislu razlikuje etiri oblika nejednakosti (prirodne u smislu izgleda, karaktera i interesa; prirodne u
smislu vrijednosti; drutvene raznolikosti istovrijednih poloaja; drutvene
nejednakosti u odnosu na ugled, potovanje i bogatstvo).
Nadalje Dahrendorf interpretira misao da je ovjek drutveno bie jer
on prema svojoj prirodi ivi u drutvu i moe sam sebe ostvariti samo s
pomou drutva. Socijalna egzistencija ovjeka uvjet je mogunosti njegove
slobode (Dahrendorf, 1972.: 282). No Dahrendorf dodaje da se moe misliti
da i kod stroge drutvene kontrole i duboko zahvaajuega reguliranja individualnoga ponaanja pojedinca stoji na raspolaganju jo takvo mnotvo
drutveno preoblikovanih uzoraka ponaanja da je on u stanju meu ovima
nai kombinaciju, koja odgovara njegovoj i samo njegovoj individualnosti
(Dahrendorf, 1972.: 285). Dakako, Dahrendorf zna da drutvena kontrola i
socijalno reguliranje ponaanja kao takvi jo ne utemeljuju naelo
jedna- kosti. Jednakost nastaje u tom podruju tek tada i tamo gdje
konformno, dakle drutveno regulirano i kontrolirano ponaanje pojedinca,
istovremeno postaje uniformno, dakle gdje se sadraji drutveno
zahtijevanoga ponaanja pojavljuju sueno na malom broju alternativa ili na
jednu jedinu mogunost, tako da svaka individualnost iezava u opoj sivoj
kai konformnoga pona- anja (Dahrendorf, 1972.: 285). Na temelju uvida
u individualnost ljudske slobode Dahrendorf rezimira svoje shvaanje da je
sloboda ansa ljudskoga samoostvarenja te da jednakost drutvenoga
karaktera pak znai da ovjek, ma to radio, u svojemu djelovanju uvijek
samo potvruje i ostvaruje dru- tvo radi sebe (Dahrendorf, 1972.: 287).
U tom smislu on nastavlja: Gdje pojedinac nastoji svoje ponaanje
potpuno prilagoditi svojemu susjedu, on podinjava nain svoje
egzistencije egalitarnoj tiraniji drutva. Element slo- bode, nejednakost
ljudske prirode s obzirom na nain egzistencije, postaje tabu: osobni
talenti, elje i interesi, moraju se prognati, a ne razviti, da bi se zadovoljilo
zahtjev drutva. Izmeu (mogunosti) slobode svih i jednakosti socijalnoga
karaktera otuda ne postoji nikakav povezujui lan. Ljudi mogu biti
slobodni onoliko koliko smiju biti nejednaki u svojemu socijalnom karakteru; ljudi su neslobodni onoliko koliko su njihovi socijalni karakteri
meu sobom jednaki. Meu svim moguim pojmovima jednakosti pojam jednakosti socijalnoga karaktera sadrava najgoru i najjednoznaniju prijetnju
ansi ljudske slobode: Ideja da su ljudi stvoreni slobodni i jednaki istinita je
i istodobno vodi u zabludu; ljudi su stvoreni razliiti te gube svoju socijalnu
slobodu i svoju individualnu autonomiju ako pokuaju meusobno postati
jednaki (Dahrendorf, 1972.: 287). Iz svega bi se moglo zakljuiti da je pojedinac slobodan ako postoji radi sebe, a ne radi drugih, ali ne ni na tetu
drugih, jer samo u zajednici s drugim ljudima ovjek ostvaruje svoje najvie
mogunosti, to potvruje klasinu tezu da je ovjek po prirodi politiko
bie. Vratimo se na kraju naoj osnovnoj temi.

Modernizaciju i globalizaciju najee prate neki znakovi anomije.

Dahrendorfa zanima: to bismo mogli napraviti kako bismo te
znakove uspjeno pobijedili ..., a da se pritom na kocku ne stavi sama
sloboda (Dahrendorf, 2005.: 45). Shvaajui teinu tog pitanja, on ga
naziva nagra- dnim pitanjem modernih drutava. Trebalo bi, odgovara
neto kasnije, iz- graditi institucije u kojima e sloboda postati
slobodna samo u ustavu, odnosno treba stvoriti zakone i norme
8
kojima je smisao irenje liga- tura (Dahrendorf, 2005.: 46). S obzirom
na to da politika moe poticati konkurenciju pojedinca i solidarnost
graana, Dahrendorfa brine kako se moe postii potrebna konkurentska
sposobnost, a da se bespotrebno ne uni- ti socijalna povezanost?
(Dahrendorf, 2005.: 47). Odgovore pronalazi u postojanju gospodarskih
poduzea, tvrtki ili primjerice javnih tedionica koje se mijenjaju s
obzirom na zahtjeve globalnih trita, ali ne moraju u potpunosti izgubiti
svoju strukturalnu snagu (Dahrendorf, 2005.: 47). Svijet ne bi smio, ako
slijedimo Dahrendorfovu misao, odustati od potrage za vrijednostima,
jer je kratak put od anomije do tiranije pa iako se sve moe unititi,
razoriti i ugroziti, vrijednosti koje nas vode su postojane (Dahrendorf,
2005.: 51).

Zakljuak
Suvremeno drutvo u kojem ivimo zahvaa val globalizacije (ili ga je
ve zahvatio!), pa se onda samo po sebi ini razumljivim da je to drutvo
globalizirano, ili da je svijet globaliziran. Zamisao teksta bila je naznaiti
osnovne Dahrendorfove i Giddensove teze vezane za globalizaciju i slobodu
i otvoriti neka nova pitanja o utjecajima globalizacije na ukupni ivot i slobodu ovjeka. Odluili smo se za ovu dvojicu autora jer je Giddens, piui
ponajprije o globalizaciji, govorio i o slobodi, a Dahrendorf, piui ponajprije o slobodi, govorio o njezinoj kontroli u kontekstu globalizacije. I Giddens i Dahrendorf shvaaju globalizaciju kao neto nepredvidivo, to je
omoguilo da svijet nema uporita i da je neuhvatljiv. Globalizacija je, misle
oni, u svim segmentima naega ivota. Globalizaciju moemo shvatiti i kao
odreenu vrstu komunikacije, koja pridonosi kako boljem razumijevanju
ljudi s najudaljenijih dijelova svijeta, tako i raspoloivosti informacija koja
kako je Dahrendorf naglasio istodobno nudi priliku za kontrolu. Slijedei
tu Dahrendorfovu misao, ali i Giddensovu podjelu na razliite kole miljenja o globalizaciji, primjeujemo da nije mogue jasno rei ne globalizaciji, zbog njezine neuhvatljivosti, i prikloniti se skepticima u stajalitu da
je globalizacija loa, niti se prikloniti radikalima da je ona jako dobra i u
8 Ligature su duboke veze ije postojanje daje smisao mogunostima biranja. One su
svojevrstan spoj koji drutvo dri na okupu. Moe ih se opisati i kao subjektivnu, unutarnju
stranu normi koje garantiraju socijalne strukture (Dahrendorf, 2005.: 43).

svemu vidjeti samo pozitivne strane globalizacije. Radije emo ostati na nekom srednjem putu i rei: s jedne strane globalizacija utjee na na ivot,
ulazi u nae domove, omoguuje komunikaciju sviju sa svima, a s druge nam
strane uzima ono malo intimnosti i slobode koju smo jo imali. Zbog rasprostranjenosti procesa globalizacije na koji mi ne moemo utjecati, drutva u
kojima je i dosad bilo nejednakosti (p)ostat e (jo vie) nejednaka. Naa je
zadaa pokuati pronai uporite u ovom svijetu, znajui da su jedino vrijed9
nosti postojane!

Literatura
Beck, Ulrich, 2001.: Pronalaenje politikoga. Prilog teoriji refleksivne modernizacije, Jesenski i Turk, Zagreb.
Beck, Ulrich, 2003.: to je globalizacija?, Vizura, Zagreb.
Dahrendorf, Ralf, 1972.: Konflikt und Freiheit. Auf dem Weg zur Dienstklassengesellschaft, Piper, Mnchen.
Dahrendorf, Ralf, 1989.: Homo Sociologicus, Academus, Gradina-Ni.
Dahrendorf, Ralf, 2005.: U potrazi za novim poretkom. Predavanja o politici slobode
u 21. stoljeu, Deltakont, Zagreb.
Giddens, Anthony, 1998.: Posledice modernosti, Filip Vinji, Beograd.
Giddens, Anthony, 1999.: Trei put. Obnova socijaldemokracije, Politika kultura,
Zagreb.
Giddens, Anthony, 2005.: Odbjegli svijet. Kako globalizacija oblikuje nae ivote,
Jesenski i Turk, Zagreb.
Giddens, Anthony, 2007.: Sociologija, Globus, Zagreb.
Gratzel, Gilbert A., 1990.: Freiheit, Konflikt und Wandel, u: Jahrbuch zur Liberalismus, Friedrich-Naumann-Stiftung, Baden-Baden, str. 11-45.
Herak, Emil, (ur.), 1998.: Leksikon migracijskoga i etnikoga nazivlja, IMIN,
Zagreb.
Ohmae, Kenichi, 2007.: Nova globalna pozornica. Izazovi i prilike u svijetu bez
granica, Mate, Zagreb.

9 Pojam vrijednosti u modernom i postmodernom drutvenom kontekstu zahtijeva potpuno novu

raspravu u koju se ovdje ne moemo uputati.

Ana Paanin
ON GLOBALISATION AND FREEDOM IN THE WORKS
OF DAHRENDORF AND GIDDENS
Summary
The author analyses globalisation and freedom by discussing the
works of Dahrendorf and Giddens. Examining issues like risk, tradition, family and democracy, Giddens explores the influence of globalisation on societies and states, and on individuals and their everyday life. Dahrendorf discusses the concept of freedom as an action
for realisation of opportunities and in that sense he sees freedom is
an action and not as a state. Dahrendorf also discusses globalisation
as de-democratisation.