Aleksandar Stipéevié LATENSKI PREDMETI IZ OKOLICE OBROVCA* Po zavrsetku proslog rata kompletirao je Arheoloski muzej u Zadru svoju prahistorijsku i rimsku zbirku nizom predmeta, koji potjezu iz okolice Obrovea. Ti su se predmeti prije nalazili u mjesnom muzeju u Obroveu, kojega su Talijani za vrijeme rata djelomitno demolirali, a vrednije predmete odnijeli u Italiju. Od predmeta, koji se sada nalaze u ArheoloSkom muzeju u Zadru, izdvojili smo one, koje mozemo tipoloski staviti u latenski period. To su: Sest srednjolatenskih fibula, dva Zeljezna kriva mata i jedan krivi noz. Opis materijala Fibule: 1, Srednjolatenska bronéana fibula (sl. 1, br. 4). Nedostaje joj igla i dio glave. Luk je priliéno masivan; kod noge je kruznog pre- sjeka i tanji, dok se prema sredini sve vise Siri i poprima éetvrtasti presjek. Zaokrenuta noga ornamentirana je jednim jatim i dvjema manjim zadebljanjima. Ona se na kraju raéva u dva kraka, kojima se obavija oko centralnog dijela luka. Duiina fibule iznosi 5 cm. 2, Srednjolatenska fibula (sl. 1, br. 5) napravijena od tanke bronéane ice kruina presjeka razliite debljine. Glava zavréava u obliku spirale. Luk je kod noge vrlo tanak i tetvrtastog presjeka, dok prema sredini postaje deblji i poprima kruzni presjek. Zaokrenuta noga je ornamentirana prema tjemenu luka s dva veéa i éetiri manja zadebljanja. Isto tako je ornamentiran dvjema kanelurama prsten, kojim je noga priévrééena o luk. Fibula je priligno dobro satuvana. Dugatka je 7,5 cm. = Predmet, koje ovdje objavifujemo, Zuvaju se u Arheoloskom muzeju u Zadru Zahvaljujemo ar. M. Suiéu, direktoru, i Simi Batoviéu, Kustosu istog muzeja, Koji su nam dozvolili, da ove predmete obradimo. 87SI. 1. Latenski predmeti iz okolice Obrovea. — Fig. 1. Oggetti delepoca at tatine ai dintorni di Obrovec. 88 3. Srednjolatenska fibula (sl. 1, br. 6) od tanke bronéane Zice kruinog presjeka. Glava je konstruirana u obliku dvostruke petlje, koja se nastavlja u iglu. Zaokrenuta noga je na gornjoj strani orna- mentirana s nekoliko paralelnih linija, Fibula je priligno dobro satuvana. Dugaéka je 7 em. 4, Srednjolatenska fibula (sl. 1, br. 7) napravijena od tanke bronéane Zice kruznog presjeka. Po obliku potpuno odgovara fibuli na sl. 6, ali je neornamentirana i losije sa¢uvana. Duzina 7 cm. 5, Srednjolatenska bronéana fibula (sl. 1, br. 8). U cijelosti je saéuvana, ali je prili¢no deformirana: zaokrenuta noga ne naslanja se na luk, nego stri u vis. Luk i noga sastavijeni su od tankog i uskog bronéanog lima éetvrtastog presjeka, dok spirala na glavi i igla imaju kruzni presjek. Fibula je osrednje saéuvana, Duzina iznosi 6 em. 6. Srednjolatenska fibula (sl. 1, br. 9). Sastavljena je od jednog komada jednostavne bronéane Zice okrugla presjeka, koja na jednoj strani prelazi u Zjebastu nogu, a na drugoj se stanjuje i pravi dvije medusobno povezane spirale (glava fibule). Nedostaje joj igla. Relativno dobro saéuvana. Dudina fibule iznosi 8,5 cm. Maéevi: 1. Jednorezni Zeljezni maé (sl. 1, br. 3). Spada u tip t. zv. krivih maéeva (Krummschwert). OStrica je po sredini otro savinuta, ali samo na tupom bridu, dok je na otrom blago savijena u obliku slova S. Kroz tri éetvrtine ogtrice potevsi ne’to dalje od drika, i to uz tupi brid (hrbat), teée s jedne i s druge strane Zlijeb za oticanje krvi, Sam dréak, koji je svakako bio napravijen od drveta ili rozine, nije se saéuvao, ali se saéuvao Zeljezni trn dr8ka, na kojem je on bio nataknut, kao i bronéani okovi na njemu. Odmah do ostrice nalazi se tanka konveksna plotica, okrenuta svojim izbotenim dijelom prema oStrici. Do nje imamo Sirok cilindriéan okov, koji je samo na jednoj strani duzine u vidu rascjepa uni8ten, razoren erozijom. On je orna~ mentiran udubljenim paralelnim linijama, Dalje prema kraju dréka imamo najprije dvije okrugle metalne plotice, pa onda jo dvije ina koneu jednu masivnu bronéanu bikonignu bobicu, Sam Zeljezni trn, na kojem se svi ovi okovi nalaze, okruglog je presjeka i zavrava na kraju s malim zadebljanjem. Ovaj mat pronaden je u Starigradu, i to, izgleda, zajedno s rim- skim materijalom. Publicirali su ga M. Abramié i A. Colnago.’ Maé je priligno oteéen, narogito na oStrici. Dugaéak je 41,5 cm, a Sirok po sredini 5 em. 1M, ABRAMIC—A, COLNAGO, Untersuchungen in Norddalmatien, Jahreshefte 4. Ssterr. archiol. Institutes, Bd. XIT (1909), Beiblatt, str. 110, sl. #2. 892. Jednorezni krivi Zeljezni mat (sl. 1, br. 2). Spada wu isti osnovni tip kao i prethodni. OStrica je priliéno savijena, naroéito prema drsku i sredini. Kroz dvije treéine oStrice, potevsi od samog drSka, i to s jedne i s druge strane, teve Zlijeb za oticanje krvi, Nedo- staje organski dio drika, koji je oéito istrunuo. Metalni dio dr8ka je iste Sirine kao i oStrica, ali nema trokutasti presjek, nego éetvrtasti. Na metalnom dijelu drska saéuvane su tri zakovice, kojima je bio prigvr8éen organski dio drika, Na prijelazu oStrice u dréak saéuvan Je okov od tankog bronéanog lima, koji prema unutrainjoj strani mata strSi za oko jedan centimetar jednim ro8tiéem. Okov je orna~ mentiran dvjema paralelnim linijama, _ Cijeli mag je relativno dobro saéuvao svoju prvobitnu formu, ali je njegova povrsina jako izjedena rdom. I sam bronéani okov je prema hrptu maga malo o8tecen. Mjesto nalaza ovoga mata nije poznato. Mozda i on potjete iz Starigrada, ali to ne mozemo nitim dokazati. U svakom sluéaju je pronaden negdje u okolici Obrovea, odakle potjetu i svi predmeti iz, bivSeg muzeja u Obroveu. DuZina mata iznosi 37 cm, a Sirina po sredini 3,5 cm. NoZ: Zeljezni krivi noZ, po svom osnovnom obliku vrlo sliéan prvom mau (I. 1, br. 1). Po sredini, gdje je najgiri, oStro je savijen. Organ- ski dio (drveni ili ko8tani) drska nedostaje, a isto tako dobrim svojim dijelom i sam Zeljezni trn, Satuvan je, medutim, bronéani okov, koji je ornamentiran dvjema uzduinim kanelurama. z Noz je lose satuvan, narotito trn, od kojega je malo ostalo. Dugatak je 18 cm, a Sirok 3 cm. . : Sto se tite mjesta nalaza ovoga noza, vrijedi ono i: 8 Si : 0 isto, ate rekli i za mag na sl. 2. ; a Fibule, koje smo gore opisali, potjetu vjerojatno sve iz Stari- grada, M. Abramié i A. Colnago ‘u svom izvjestaju 0 iskapanjima tamonje rimske nekropole spominju,’ da je tamo pronadeno nekoliko fibula latenskog tipa, za koje kaZu, da odgovaraju u potpunosti po svojoj formi jednoj fibuli iz Rakitna u Hercegovini.’ Toj fibuli, medu- tim, odgovara samo jedna naga fibula, prikazana na sl. 1, br. 5, dok jednoj drugoj fibuli, takoder iz Rakitna,' odgovaraju u’ potpunosti 1 ey str. 80-91 3 WMBH, 1, str. 177, sl. 16 \WMBH, 1, str. 177, sl. 17, nage fibule prikazane na sl. 1, br. 6 i 7. Na temelju toga mozZemo s prilitnom sigurnoséu tvrditi, da spomenute tri fibule potjetu iz Starigrada. Za ostale pak tri mozemo samo nagadati, da bi i one mogle biti iz istog lokaliteta, ali pri tome ne smijemo zaboraviti, da je u obrovatkom muzeju bilo materijala i iz drugih okolnih lokaliteta. Sve nage fibule spadaju tipoloski u srednji latenski period. Nesto karakteristi¢nog u njima nema, a njihovi su oblici vrlo dobro poznati u naSoj zemlji, pa i u samoj Dalmaciji, pa se zato ne éemo na njima zadréavati ‘Mnogo su za nas interesantniji krivi maéevi i noZ. Njihova pro- blematika je do sada bila esto predmet interesa arheologa, ali usprkos tome nije se do sada doSlo do jednog pozitivnog i prihvatlji- vog rjeSenja njihovog problema. NaSi matevi pripadaju jednoreznim macevima, t. zv. mahairama. Matevi ovoga tipa vrlo su Zesti u nagim krajevima,” a najvise ih ima na teritoriju ilirokeltskog plemena Japoda.' Ne smijemo, medutim, zaboraviti, da je takvih mageva nadeno i mnogo juznije, u Bosni i Hercegovini, a isto tako u velikom broju i u susjednoj Italiji. © porijeklu ovih mageva postoje razna migljenja. Austrijski arheolog R. Pittioni, uzimajuéi u obzir veliku kolitinu pronadenih krivih maéeva u naim krajevima, nagada, da bi njihovu domovinu trebalo traziti na Balkanu,’ Ta hipoteza implicira misao 0 balkanskom porijeklu takvih mageva, pronadenih u Picenumu i u ostalim kraje~ vima Italije, time se medutim ne sla%u arheolozi, koji su se bavili prouéavanjem materijalne kulture Picena. S tom hipotezom se ne slaze mi§Ijenje, koje je prije mnogo vremena izrekao Dechelette,* a odluénog protivnika ta hipoteza ima u Dumitriescua.” On porijeklo krivih maéeva iz Picenuma trazi u Grékoj, kao Sto je veé ranije uéinio Dechelette. Najjaéi argument protiv balkanskog porijekla tih mateva nalazi u tome, Sto se svi matevi, pronadeni u Picenumu, po njegovu migljenju, mogu datirati u VI., a najkasnije u IV. stoljeée pr. n. ere, dok se balkanski mogu jedva staviti u rani latenski period, a najéeSée su jo8 kasniji. U novije vrijeme prihvatio je tu hipotezu K. Kromer,"* koji je éak pretpostavio, da su se ti krivi mavevi pravili u samom Picenumu i odatle eksportirali u okolne krajeve, pai na Balkan. 5 Prof. Fr. STARE ge u svojoj radnji: Met z okraseno noznico iz Cveteza, Arheoloskt vestnik, 1V/2, Ljubljana 1953, str. 20, dao popis lokaliteta, u Kojima su pronadent krivi magevi i &rivi notevi. Popis Je, medutim, nepotpun, jer postoji wellk! bro} takovih maéeva i nofeva iz raznih lokaliteta u Arheoloskom muzeju u Zagrebu iw drugim ‘muzejima, Koji do sada nisu publicirani 1 prilozene karte na Tab. IT mote se ipak vidjeti, da se najéesée nalaze u Liel. © Fr, STARE, Predzgodovinsko Vate, Ljubljana 1954, str. 73. 7 R. PIPTIONT, Allgemeine Urgeschichte und Urgeschichte Usterreichs, Wien 1997, str. 106. 85, DECHELETTE, Manuel, 11/3, str. 1195. » Leta del ferro nel Piceno fino all'invasione del Galli-Senoni, Bucarest 1929, str. 30. 4K. KROMER, Zum Picenterproblem, Mittheil. . prihistor. Kommission 4, Osterr. ‘Akad. d. Wissenschaft, V, 5, 1850, str. 148. 91Za nas je od osobite vaznosti da saznamo, da li su krivi magevi stvarno doneeni na Balkan ili je put njihovog rasprostiranja bio obrnut. Moramo zbog toga odmah naglasiti, da ée se to pitanje tesko rijediti sve dotle, dok ne budu izvrsene detaljnije kemijske analize materijala, iz kojeg su radeni matevi, a koje ée jedine moéi odgovo- Nti definitivno na pitanje, koliko su to’ne do sada izreéene hipoteze 0 njihovu porijeklu. Ipak moramo izraziti rezervu u pogledu citiranog misljenja K, Kromera, jer bi zaista bilo éudno, kad bi velikom mno- Stvu krivih mageva iz naSih krajeva morali potraziti porijeklo izvan teritorija, na kojem su pronadeni. S druge strane ne smijemo opet simplificirati problem i tvrditi, da picenski primjerci imaju balkansko porijeklo, kad takve mateve nalazimo i u drugim krajevima Italije, a ne samo u Picenumu. Uostalom nije iskljuéeno, da su krivi macevi, koje nalazimo u raznim varijantama od iberskog poluotoka do Crnog mora, nastali nezavisno pod opéim grékim utjecajem, a na temelju starijih oblika, kako to mozemo sa prilignom sigurnoséu tvrditi za one, koje nalazimo na Balkanu. Ne smijemo, naime, zaboraviti, da u nasim krajevima, i ne samo u nagim, nalazimo u kasnobronéano i ranohal- Statsko doba jednu vrst krivih nozeva, vrlo sliénih madevima, 0 Kojima je rijet. Fr. Staré dijeli krive maéeve na dvije grupe. U prvu spadaju maéevi, kod kojih se o8trica savija odmah do drska (baléaka), dok u drugu idu oni, kod kojih je cijela o&trica savijena." U prvu grupu idu maéevi iz Vata", Donje Doline," i t. d. U drugu grupu idu maéevi iz Jezerina,” Ribiéa," Gorice* i drugih lokaliteta. Ovoj drugoj grupi pripada uostalom i ve¢i dio krivih maéeva, pronadenih u naioj zemlji. U posebnu, pak, grupu mozemo staviti one mateve, kod kojih se o&trica otro savija po sredini. Star’ je jedan takav mat iz Vinice izdvojio iz spomenutih grupa, ali nije smatrao potrebnim, da stvori treéu, posebnu grugm u tipoloskoj podjeli ovih maveva. Smatramo, da je to bilo ipak potrebno uéiniti, jer se taj tip ne javlja samo u Vinici, nego i u drugim lokalitetima u naSoj zemlji. Tako, na pr., nalazimo dva primjerka u Gorici kod Ljubuskog,” jedan primjerak imamo iz Prozora u Lici,’*i t. d., i, konatno, u taj tip spada i na’ maé iz Starigrada (sl. 1, br. 3). Drugi naS maé (sl. 1, br. 2) spada u drugu grupu i vrlo je sliéan po svojoj formi jednom matu iz Like," kao i jednom iz Mokronoga u Sloveniji.” 41 Fr. STARD, Predzgodovinsko Vave, str. 79. #1 Arheolobkl vestnik, 1V/2, str. 203, Tab. T. 3 GZM, XV, 1903, str. 554, 1. 35. + WMBH, 11, 1995, str. 156, sl. 458, 470, 1 t. 4 3 GZM, IX, 1896, ste. 6B1, si. 45 str. 692, sl. 6 it. a, 48 GZM, XT, 1899, str. 388, a1. 7, 10. 3 GZM, XI, 1899, str. 349, sl. 8. #9 R, BIZIC~DRECHSLER, Gradine u Lici, Vesnik vojnog muzeja INA, 3, Beograd 1986, Tab. 1, sl. 5. Ibidem, Tab. 1, si. 3. MULLNER, ‘Typische Formen, Ljubljana 1900, Tab, XLt, sl. & 92 Fr. Staré pokugao je kronoloski klasificirati svoje dvije grupe krivih mageva, pa je na temelju Ginjenice, da se maéevi iz njegove prve grupe (savijeni odmah do drika), teZe vade i stavljaju u korice, doSao do zakljuéka, da su oni i kronoloski stariji.” Vjerujemo, da nismo daleko od istine, kad kazemo, da se maéevi svih triju grupa istovremeno pojavljuju i da se kronoloski, bar za sada, ne mogu dife- rencirati iz jednostavnog razloga, Sto se oni pojavijuju istovremeno zajedno u razlititim lokalitetima. Preostaje jo3 da se neSto kaze i o krivom nozu, kojega ovdje publiciramo. Problematika ovih krivih nozeva istovjetna je s problematikom krivih mageva. Oni se uglavnom pojavljuju skupa s maéevima, pa i kao i maéeve, éak i po obliku mozemo svrstati bar u dvije grup u prvu bi i8li oni, koji se blago savijaju (odgovaraju drugoj grupi maéeva), a u drugu spadaju oni, kod kojih se oStrica o8tro savija po sredini. U ova grupu ide i na primjerak, kao i jedan iz Vata.” Matevi, koje smo ovdje opisali, za nas su od osobite vainosti, prije svega zato, Sto su to prvi primjerci latenskog oruzja u Dalmaciji. Vierujemo, medutim, da ovakvo oruzje nije ni bilo mnogo u upotrebi u Dalmaciji u prahistorijsko doba (Liburni poznaju sasvim drugi tip maéa!), nego da se ovdje radi o importu iz zemlje Japoda ili jedno- stavno 0 ostatku njihove dominacije nad ovim podruéjem sjeverno od Zrmanje. Na koncu moramo spomenuti, da su se bar neki od ovih pred- meta (oni koji su se na8li u Starigradu), pronaéli vjerojatno s rimskim materijalom i da prema tome potjetu iz rimskog vremena. Otito se radi o survivalima starijih oblika u rimsko doba. Predzgodovinsko Vate, str. 79. ® MOLLER, 0. c, Tab. XXXII, sl. 7OGGETTI DELL’EPOCA DI LA-TENE DAI DINTORNI DI OBROVAC Riassunto Nell’articolo si pubblicano alcuni oggetti a ggetti (6 fibule di bronzo, 2 spades ricurve e un coltello di ferro), provenienti dalle circostanze Ii Obrovac (Obrovazzo) nella Dalmazia del nord. Le fibule appartengono al tipo sem; i : L a c plice di La-Tene II. Proven- Genes ie acer da Starigrad (Vantico Argiruntum nel canale della cca), gli altri tre da incerta localita, i della stessa stazione. Se Le »spade« ricurne (Krummschwert) appartengon famiglia di spade ricurve della penisola Nea . del peas esemplare (Fig. 1, N. 3) proviene da Starigrad, Valiro da localit’ ignota (Fig. 1, N. 2). Di provenienza certamente japodica, essi rappresentano due tipi diversi. Partendo dalla classificazione di Fr. Stare il quale tali ide nei Baleani divise, in base della piegatura della lama, in due (il primo ® caratterizzato con la piegatura subito vicina all’impu- gnatura, il secondo & invece interamente ricurvo), Vautore ha inter- polato fra i due gia esistenti, un terzo gruj UL polata fra: due gio gruppo, quello con la piegatura Tl coltello, di provenienza pure ignota, appartiene alla stessa cate- goria di materiale caratteristico per la seconda etd det ferro. Simiti coltelli vengono divisi nellarticolo in due gruppi, prendendo pure come criterio la piegatura della lama. ‘ 94 Mate Suié KASNOANTICKA ENOFORA IZ BURNUMA U nizu brojnih novih akvizicija do kojih je doSao Arheoloski muzej u Zadru u posijednje vrijeme znatnu vrijednost imaju pred- mmeti nadeni u Burnumu (Ivosevci kod Kistanja u sjevernoj Dalma- ciji). Ovamo pripada veéi broj natpisa vojnika, pripadnika XT legije (Claudia pia fidelis), instrumenata, nakita, posebno gema, a onda i nalaz koji se ovdje obraduje. To je keramiéka posuda, po obliku sligna amforisku, nastala ugledom na gréki tip vaze pelike, t. 2v- enofora (oinophora), kojoj su na vanjskim stijenama plastitno izva~ jani likovi dz dionizijaékog thiasa. Nabavljena je ujesen 1957. godine i zavedena u muzejski inventar s brojem N 807." Enofora je radena od svijetlo ervenkaste prodiséene gline. Visina joj iznosi 17,3 em, promjer trbuha na najsirem mjestu 101 om, promjer dna (baze) 5,1 em, a oboda na grlu 6,01 em. Uzevsi u cjelini Gebljina stijend posude je relativno dosta velika, osobito u srednjem iu donjem dijelu, zbog éega djeluje dosta masivno. S unutrasnje strane je vrlo hrapava i neizglatana, narotito na mjestima gdje se sljubljuju Savovi dviju polovica posude. S vanjske strane ovi su Zavovi briZijivo izglaéani, upravo izrezani jednim oStrim predme- tom, sto se najbolje primjecuje na ansama enofore, s njihove vanjske i unutraSnje strane. Osnovna forma posude modelirana je po kalupu - zajedno s plasti¢nim likovima koji su ma njoj prikazani, dok su Getalji vanjske dekoracije izvedeni u jo8 svjeéoj glinenoj pasti. Sa sigumnoséu se moze utvrditi, da je kerami€ar upotrebio tri razligita alata kod dotjerivanja vanjskog dekora vaze: jedan veoma oStar predmet, kojim je urezivao na pr. Zilje na li¢u vinove loze i detalje Tica prikazanih figura, zatim jedan neSto tuplji, ali jo8 uvijek tanak ‘prema podacima koje je dao 0 ovo} vazi nalaznik Jovan Grdié pok. Jovana iz Ivotevaca pelike 0 Kojo} je Tije& ne potjete, nazalost, iz nekog skupnog zatvorenog polaza, vee je nadena sama, zbog Cega nedostaju topografski podact za njezino datt- Tanje, odnosno barem za odredivanje termina ante quem, 6 obsirom da su predmeti fovakove Kategorije mogli biti u upotrebi dugo vremena. 95.