Natrag: Programi Gore: Matematika 2 PREDAVANJA Naprijed: Definicija

FUNKCIJE VIE VARIJABLI

Poglavlja

Definicija

Limes

Neprekidnost

Plohe drugog reda

o

Eliptiki paraboloid

Hiperboliki paraboloid

Hiperboloid

Stoac

Cilindri

Neke zanimljive plohe

Presjek ploha

Parcijalne derivacije

Totalni diferencijal

Tangencijalna ravnina

Parcijalne derivacije kompozicije funkcija

Totalni diferencijal vieg reda

Taylorova formula

Ekstremi funkcija vie varijabla

Implicitno zadane funkcije

Problem vezanog ekstrema

Natrag: Programi Gore: Matematika 2 PREDAVANJA Naprijed: Definicija

Natrag: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: Limes

Definicija

Definicija 3.1 Skup

sa samim sobom), odnosno

zovemo

-terostruki Kartezijev produkt skupa realnih brojeva

-dimenzionalni Euklidski prostor, a ureene

-torke

su toke tog

prostora. Preslikavanje
koje svakoj toki iz podruja definicije
pridruuje realan broj zovemo realna funkcija od
realnih varijabla. Koristimo
oznaku

ili

Za razliku od realne funkcije jedne realne varijable (sluaj

) kad god imamo funkciju od

varijabla sa
govorimo o funkciji vie varijabla. Takve funkcije moemo kao i u
jednodimenzionalnom sluaju zadavati eksplicitnim analitikim izrazom, tablicom (u sluaju
diskretnog podruja definicije), grafiki (u sluaju
), parametarskim jednadbama i implicitnim
analitikim izrazom.

Primjer 3.1 Na primjer, eksplicitnom formulom

funkcija dviju varijabla ije prirodno podruje definicije je

definirana je jedna realna

Da bi 'vidjeli' grafiki tu funkciju koristimo projekcije na koordinatne ravnine. Sustavom

odreena je jednadba

projekcije na

-ravninu

(vidi sliku 3.1).

Slika 3.1: Projekcija funkcije

Slino, sustavom
na

-ravninu, a dok za

jednadba
jedna krunica polumjera

-ravninu uz

odreena je jednadba

projekcije

jednadba projekcije glasi

Slika 3.2: Projekcije funkcije

Napokon, za zadani

na

sustavom

na

(vidi sliku 3.2).

-ravninu za

odreena je

to pokazuje da je presjek grafa zadane funkcije sa ravninom

(vidi sliku3.3)

Slika 3.3: Projekcije funkcije

na

-ravninu za

Nacrtamo li sustavno prethodne projekcije, dobit emo sliku 3.43.1Zakljuujemo da je graf funkcije
kruni stoac kojemu je ishodite

vrh, a

-os os simetrije.

Slika 3.4: Kruni stoac

Openito

je eliptiki stoac s vrhom u toki

je elipsa

, a presijek tog stoca s ravninom

Na primjer, na slici 3.5 prikazan je eliptiki stoac

Slika 3.5: Eliptiki stoac

Napomena 3.1 Jednadbama
, gdje je konstanta, odreene su
takozvane nivo plohekoje slue za lake predoavanje grafa funkcije. U sluaju
nivo plohe
jo zovemo nivo krivulje i crtamo ih u istoj ravnini. Na slici 3.3 vidimo nekoliko nivo krivulja
funkcije
. Na slici 3.5 nacrtane su nivo krivulje u
-ravnini. Jo su zanimljivije,
na primjer, izohipse (krivulje na zemljopisnim kartama koje povezuju toke iste nadmorske visine ili
morske dubine) ili izobare (krivulje na meteorolokim kartama koje povezuju toke jednakog
atmosferskog pritiska). Primjer izobara na slici 3.6 preuzet je sa web stranica Dravnog
hidrometeorolokog zavoda.

Slika 3.6: Izobare vremenske prognoze

Primjer 3.2
a)

Funkcija
odreenom nejednakou

definirana je na podruju
(vidi sliku 3.7).

Slika 3.7: Podruje definicije funkcije

b)

Formulom
triju varijabla definirana na podruju

zadana je jedna funkcija

koje je odreeno

nejednakostima

odnosno

Nivo plohe su platevi kugli (vidi sliku 3.8). Nivo plohe su nacrtane
koristei parametarski prikaz funkcije tri varijable.

Slika 3.8: Nivo-plohe funkcije

za

c)

Funkcija triju varijabla

definirana je za

Nivo plohe su kruni paraboloidi (bez tjemena). Na primjer za

dobijamo
parabola

. Presjek sa ravninom
, presjek sa ravninom

je

je parabola

, a presjek sa ravninom
je krunica
ploha
prikazana je na slici 3.9.

. Nivo

Openito,

je prema gore

okrenut eliptiki paraboloid s vrhom u toki

je prema dolje okrenut

eliptiki paraboloid s vrhom u toki

Slika 3.9: Nivo plohe funkcije

za
Zadatak 3.1 Nacrtajte slike 3.4, 3.8 i 3.9 pomou programa NetPlot.

Za crtanje funkcija dviju varijabla moete koristiti i java aplet.

Definicija 3.2 Funkcija

je omeena ako postoji

Definicija 3.3 Neka je zadana funkcija

, pridruimo konkretne vrijednosti

takav da je

. Ako svim varijablama osim jedne, recimo

onda moemo definirati funkciju jedne varijable

Kaemo da je funkcija
varijablu
takva.

formulom

rastua (strogo rastua, padajua, strogo padajua) s obzirom na

za

ako je funkcija

Primjer 3.3 Neka je

funkcija
funkcija

i neka je zadana toka

. Tada je

strogo rastua, dok je

strogo rastua za

i strogo padajua za

Natrag: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: Limes
Natrag: Definicija Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: Neprekidnost

Limes
U ovom poglavlju definirat emo limes funkcije vie varijabli i dati osnovna svojstva limesa.

Definicija 3.4 Neka su

Njihovuudaljenost definiramo kao

dvije toke iz

Skup

nazivamo otvorena kugla radijusa

oko toke

ili

-okolina toke

Napomena 3.2 Gornja formula za udaljenost je direktno poopenje formula za udaljenost u

,

). Za

je otvoreni interval oko toke

toke
(bez oboda) radijusa
sliku 3.10)

, a za

, za

to je kugla oko toke

to je krug oko
(bez plata) radijusa

(vidi

Slika 3.10: Otvorene kugle za

Definicija 3.5 Neka su zadane funkcija

od

i toka

takva da svaku

vrijedi

Kaemo da je

granina vrijednost ili limes funkcije

Piemo

Primjer 3.4 Pokaimo da je

u toki

ako

-okolinu

Zbog

imamo (vidi sliku 3.23)

Odreivanje limesa funkcije vie varijabla tee je nego odreivanje limesa funkcije jedne varijable jer
se toka
moe pribliavati toki
putovima mora biti isti.

po neprebrojivo mnogo razliitih putova a limes po svim tim

Teorem 3.1 Slijedee tvrdnje su ekvivalentne:

(i)

,
(ii)

za svaki niz toaka

, koji konvergira prema toki

pripadajui niz funkcijskih vrijednosti

konvergira prema broju .
Gornji teorem nepogodan je za primjenu u sluaju kada moramo pokazati da neki limes postoji
(potrebno je provjeriti beskonano mnogo razliitih nizova). ee ga koristimo u sluaju kad elimo
pokazati da neki limes ne postoji (dovoljno je pronai jedan ili dva niza koji upuuju na nepostojanje
limesa).
Primjer 3.5 Pokaimo da funkcija

nema limes u toki

i
vrijednosti imamo

. Uzmemo li nizove toaka

vidimo da oba konvergiraju k

, ali za pripadajue nizove funkcijskih

Koristei teorem 3.1 zakljuujemo da

ne postoji (vidi sliku 3.24).

Citirajmo ovdje i teorem o uzastopnim limesima za funkciju dviju varijabla:

Teorem 3.2 Neka je

Ako postoje uzastopni limesi

onda je

Jasno je da obratna tvrdnja od ove u gornjem teoremu ne vrijedi tj. postojanje i jednakost uzastopnih
limesa

u toki

znai samo postojanje granine vrijednosti za dva od

beskonano mnogo putova pribliavanja toki

Meutim, postojanje uzastopnih limesa
nepostojanje limesa

Primjer 3.6
a)
Za funkciju iz primjera 3.4 vrijedi

, to ne osigurava postojanje limesa

koji su razliiti tj.

sigurno povlai

b)
Za funkciju iz primjera 3.5 vrijedi

Natrag: Definicija Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: Neprekidnost

Natrag: Limes Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: Plohe drugog reda

Neprekidnost
Definicija neprekidnost funkcije vie varijabli jednaka je definiciji neprekidnosti funkcije jedne
varijable (M1, ...)

Definicija 3.6 Funkcija

Ako je
je

je neprekidna u toki

neprekidna u svakoj toki

kaemo da je

neprekidna funkcija.

ako je

kaemo da je

neprekidna na skupu

, a ako

Neka je

Veliina

je prirast varijable

je prirast funkcije

u toki

u toki

. Veliina

. Iz definicije 3.6 slijedi da je

ako je

neprekidna u toki

ako i samo

ili ekvivalentno

odnosno, ako i samo ako prirast funkcije

istovremeno tee k nuli.

u toki

tei k nuli im prirasti svih varijabli

Svojstva neprekidnih funkcija vie varijabli su slina svojstvima neprekidnih funkcija jedne varijable.
Navedimo neka od tih svojstava:
(i)

Neka je funkcija

neprekidna i neka je

postoji okolina toke

(ii)

za koju vrijedi

u nekoj toki

. Tada

Neka je funkcija
Tada funkcija

neprekidna i neka je
na skupu

zatvoren i omeen podskup domene

dostie svoju najmanju i svoju najveu vrijednost u nekim

tokama. Drugim rijeima, postoje toke

takve da je

odnosno

(vidi sliku 3.11).

Slika 3.11: Neprekidna funkcija na zatvorenom skupu

(iii)

Ako su funkcije
razlika

, produkt

,
i kvocijent

, neprekidne, tada su zbroj

(uz uvjet

) takoer neprekidne funkcije.

Natrag: Limes Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: Plohe drugog reda
Natrag: Neprekidnost Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: Eliptiki paraboloid

Plohe drugog reda

Ploha drugog reda je skup svih toaka trodimenzionalnog prostora koje zadovoljavaju jednadbu
drugog stupnja (ili reda):

pri emu je barem jedan od koeficijenata3.2

razliit od nule, odnosno, u formuli
postoji barem jedan netrivijalni nelinerani lan. Na primjer, jednadba sfere (kugline plohe)
radijusa

s centrom u toki

dana je s:

S ovom formulom su zapravo zadane dvije funkcije dvije varijable:

Nivo-plohe sfere (presjeci s ravninama paralelnim s

s

-i

-ravninom) i presjeci s ravninama paralelnim

-ravninama su krunice.3.3

Nadalje,

je jednadba elipsoida ije su glavne osi paralne s koordinatnim osima

su

redom (slika3.12).

, a duljine poluosi

Slika 3.12: Elipsoid

Nivo-plohe elipsoida kao i presjeci s ravninama paralelnim s

-i

Zadatak 3.2 Za elipsoid iz slike 3.12 nacrtajte nivo-plohu za

ravninama
i
.
Elipsoid na slici moemo definirati i parametarski kao skup toaka:

Elipsoid na slici 3.12 nacrtan je upravo koristei parametarski prikaz.

Poglavlja

Eliptiki paraboloid

Hiperboliki paraboloid

Hiperboloid

Stoac

Cilindri

Neke zanimljive plohe

-ravninama su elipse.

i presjek s

Presjek ploha

Natrag: Neprekidnost Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: Eliptiki paraboloid

Natrag: Plohe drugog reda Gore: Plohe drugog reda Naprijed: Hiperboliki paraboloid

Eliptiki paraboloid
Opa formula eliptikog paraboloida je (vidi sliku 3.13):

Slika 3.13: Paraboloid

Nivo plohe eliptikog paraboloida su elipse, a presjeci s ravninama koje su paralelne s
i

ravninom su parabole (vidi sliku 3.14).

-ravninom

Slika 3.14: (A) Nivo plohe i (B) presjeci paralelni s

-ravninom za paraboloid

Paraboloid na slici moemo prikazati i parametarski kao skup

Eliptiki paraboloid s vrhom u toki

zadan je s formulom (slika 3.15):

Slika 3.15: Pomaknuti paraboloid

Zamjenom varijabli dobijemo eliptiki paraboloid uzdu neke druge osi, a pomou predznaka
nezavisne varijable odreujemo na koju stranu je paraboloid otvoren (slika 3.16).

Slika 3.16: Polegnuti paraboloid

Natrag: Plohe drugog reda Gore: Plohe drugog reda Naprijed: Hiperboliki paraboloid

Natrag: Eliptiki paraboloid Gore: Plohe drugog reda Naprijed: Hiperboloid

Hiperboliki paraboloid
Opa formula hiperbolikog paraboloida je (vidi sliku 3.17):

Slika 3.17: Hiperboliki paraboloid

Hiperboliki paraboloid ima oblik sedla. Nivo plohe su hiperbole (slika 3.18), a presjeci s ravninama
koje su paralelne s

-ravninom i

ravninom su parabole.

Slika 3.18: Nivo plohe za

Zadatak 3.3 Nacrtajte nivo-plohe za

i presjeke s

.
-ravninom za

Natrag: Eliptiki paraboloid Gore: Plohe drugog reda Naprijed: Hiperboloid

Natrag: Hiperboliki paraboloid Gore: Plohe drugog reda Naprijed: Stoac

Hiperboloid
Jednokrilni hiperboloid zadan je s formulom (slika 3.19):

Dvokrilni hiperboloid zadan je s formulom (slika 3.19):

za

Slika 3.19: (A) Jednokrilni i (B) dvokrilni hiperboloid za

Nivo-plohe hiperboloida su elipse, a presjeci s ravninama koje su paralelne s

.
-osi su hiperbole.

Kao i kod ostalih ploha, pomou transformacije

pomiemo sredite hiperboloida, a
ciklikom zamjenom varijabli nastaju hiperboloidi koji se proteu u smjeru ostalih koordinatnih osi.
Zadatak 3.4 Prikaite hiperboloide sa slike 3.19 u parametarskom obliku. Uputa: treba koristiti
hiperbolne funkcije

Natrag: Hiperboliki paraboloid Gore: Plohe drugog reda Naprijed: Stoac

Natrag: Hiperboloid Gore: Plohe drugog reda Naprijed: Cilindri

Stoac
Stoac ili konus je zadan s formulom (vidi sliku 3.20):

Slika 3.20: Stoac

S ovim izrazom su zapravo zadane dvije funkcije od dvije varijable:

Natrag: Hiperboloid Gore: Plohe drugog reda Naprijed: Cilindri

Natrag: Stoac Gore: Plohe drugog reda Naprijed: Neke zanimljive plohe

Cilindri
Cilindrina ploha ili cilindar nastaje kada jednadbu krivulje u ravnini interpretiramo u
trodimenzionalnom prostoru. Tako su, na primjer,

jednadbe eliptikog, hiperbolikog i parabolikog cilindra redom (vidi slike 3.21 i 3.22).

Slika 3.21: (A)

i (B)

Slika 3.22: Paraboliki cilindar

Natrag: Stoac Gore: Plohe drugog reda Naprijed: Neke zanimljive plohe

Natrag: Cilindri Gore: Plohe drugog reda Naprijed: Presjek ploha

Neke zanimljive plohe

Slijede grafovi i nivo-plohe nekih zanimljivih funkcija dvije varijable:

Slika 3.23:

Slika 3.24:

Slika 3.25:

Slika 3.26:

Natrag: Cilindri Gore: Plohe drugog reda Naprijed: Presjek ploha

Natrag: Neke zanimljive plohe Gore: Plohe drugog reda Naprijed: Parcijalne derivacije

Presjek ploha
Kod rjeavanja dvostrukih integrala vano je znati predoiti presjek raznih ploha. Neka je skup
zadan s

a ploha

sa (gornja polukugla) s

Tada dvostruki integral

daje volumen tijela s bazom

omeeno

od

ravnine do plata kugle, odnosno tijela koje je odozdo

-ravninom, sa strane s platom stoca ije su stranice

-os i

polukrunica
za
, i odozgo s platom kugle (vidi sliku 3.27). Ovaj
integral se rjeava prelaskom na polarne koordinate:

Slika 3.27: Presjek ploha.

Zadatak 3.5 Nacrtajte sve slike iz poglavlja 3.4 pomou programa NetPlot.

Natrag: Neke zanimljive plohe Gore: Plohe drugog reda Naprijed: Parcijalne derivacije

Natrag: Presjek ploha Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: Totalni diferencijal

Parcijalne derivacije
Definicija 3.7 Parcijalna derivacija funkcije

je derivacija funkcije jedne varijable

, po varijabli
,

definirane sa
(3.1
)

u toki

. Dakle,

u toki

Za parcijalne derivacije jo koristimo i sljedee oznake:

Ako za funkciju

u toki

kaemo da je funkcija
toki

postoje parcijalne derivacije

derivabilna u toki

onda kaemo da je

Definicija 3.8 Neka je

derivacija
funkcije

skup svih toaka

. Funkciju

po varijablama

u kojima postoji parcijalna

funkcije

varijabli koja moe imati svoje parcijalne

zovemo parcijalna derivacija drugog

i oznaavamo sa

Analogno definiramo parcijalnu derivaciju treeg reda funkcije

Indukcijom definiramo parcijalnu derivaciju

varijablama

derivabilna u svakoj

zovemo parcijalna derivacija

. To je opet jedna funkcija od

derivacije. Parcijalnu derivaciju po varijabli

reda funkcije

. Ako je funkcija

onda

derivabilna funkcija.

po varijabli
po varijabli

po svim varijablama

-tog reda funkcije

po varijablama

po

gdje je

Primjer 3.7 Funkcija

dobro je definirana na

te ima parcijalne

derivacije svakog reda. Postupak deriviranja je jednostavan: kad raunamo

izrazu za
za

tretiramo kao konstantu, a kad raunamo

varijablu

onda varijablu

u izrazu

tretiramo kao konstantu. Dakle

Slino postupamo kod raunanja parcijalnih derivacija vieg reda. Na primjer, parcijalne derivacije
drugog reda su

U gornjem primjeru vidimo da su funkcije

i
jednake. To nije sluajnost ve pravilo. Naime
vrijedi slijedei vaan teorem kojega navodimo bez dokaza:

Teorem 3.3 [Schwartz] Pretpostavimo da funkcija

okolini

toke

vog reda i da u toj okolini od

, u nekoj

ima neprekidne sve parcijalne derivacije do ukljuivo

postoje sve parcijalne derivacije

-tog reda. Ako su parcijalne

derivacije -tog reda od

neprekidne u toki
redoslijeda deriviranja po pojedinim varijablama.

onda njihove vrijednosti u toj toki ne zavise od

Primjer 3.8 Za funkciju dviju varijabla formalno moemo promatrati ukupno

derivacija treeg reda. To su redom

parcijalnih

Meutim, koristei teorem 3.3 stvarno promatramo samo

parcijalne derivacije treeg reda (uz
razumljivu pretpostavku o njihovoj neprekidnosti). Prvu od funkcija u gornjem nizu oznaavamo
krae s

druga, trea i etvrta su jednake i oznaavamo ih krae sa

peta, esta i sedma u nizu su jednake i oznaavamo ih s

a osmu oznaavamo krae sa

Openitije, za bilo koji

ima stvarno samo

formalno postoji

parcijalnih derivacija

-tog reda, ali ih razliitih

i oznaavamo ih s

Zadatak 3.6
a)
Izraunaj sve parcijalne derivacije treeg reda za funkciju triju
varijabla

. Koliko ih ima stvarno razliitih?

b)
Koliko ima stvarno razliitih parcijalnih derivacija -tog reda funkcije od
varijabla?
Za razliku od funkcije jedne varijable koja je neprekidna u svakoj toki u kojoj je derivabilna,
derivabilnost funkcije vie varijabla u nekoj toki ne povlai nuno neprekidnost funkcije u toj toki.
Primjer 3.9 Funkcija

je definirana na
toaka

i ima prekid u toki

. Naime, nizovi

za razliite vrijednosti od

svi konvergiraju k nuli, a pripadajui

nizovi funkcijskih vrijednost imaju razliite limese za razliite vrijednosti od

S druge strane u toki

imamo

jer

a u toki

Dakle

je

je derivabilna u toki

, ali nije neprekidna u toj toki.

Natrag: Presjek ploha Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: Totalni diferencijal

Natrag: Parcijalne derivacije Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: Tangencijalna ravnina

Totalni diferencijal
Neka je zadana funkcija

Uvedimo oznake

i toke

Prirast
s

jo nazivamo i diferencijalom nezavisne varijable

i oznaavamo

Parcijalni diferencijal funkcije

funkcije jedne varijable

u toki

s obzirom na varijablu

definiramo kao diferencijal

definirane relacijom (3.1):

Definicija 3.9 Neka je funkcija

derivabilna u toki

i neka je

Ako je

gdje je

funkcija za koju vrijedi

tada je funkcija

diferencijabilna u toki

, a izraz

je totalni diferencijal (ili krae diferencijal) funkcije

toki

tada je

Napomena 3.3

diferencijabilna funkcija.

u toki

. Ako je

diferencijabilna u svakoj

(1)

Iz definicije 3.9 vidimo da za malene vrijednosti prirasta

moemo aproksimirati diferencijalom

, prirast

(2)
Iz same definicije diferencijabilnosti slijedi da je diferencijabilnost jae svojstvo od
derivabilnosti: ako je funkcija
mora vrijediti.

diferencijabilna onda je

i derivabilna, dok obratno ne

(3)

Funkcija

moe biti derivabilna u toki

primjer 3.9), doim funkcija

u toj toki. Naime,

a da u toj toki nije neprekidna (vidi

koja je diferencijabilna u toki

onda i samo onda kad

odnosno, onda i samo onda kad

za sve
. Zato imamo

Meutim,

je ekvivalentno s

odnosno, s neprekidnou funkcije

nuno mora biti neprekidna

u toki

Primjer 3.10 Funkcija

je neprekidna na

to znai da je
vrijedi

odnosno,

Zato je

(vidi primjer 3.4 i sliku 3.23). Takoer,

derivabilna u toki

. Meutim

nije diferencijabilna u toki

. Naime,

Za nizove toaka

to je zavisno od
toki

koji konvergiraju u

pa zakljuujemo da

ne postoji i zato

imamo

nije diferencijabilna u

Razlog radi kojeg funkcija

iz prethodnog primjera nije diferencijabilna u toki

toj toki i neprekidna i derivabilna, je taj to parcijalne derivacije

toki

za sve

, premda je u

nisu neprekidne u

. To potvruje i slijedei teorem kojega dajemo bez dokaza:

Teorem 3.4 Ako postoji okolina

ako su sve parcijalne derivacije
diferencijabilna u toki

toke
,

takva da je

derivabilna na

neprekidne u toki

, te

, onda je funkcija

Iz svega dosad reenog vidimo da postoji bitna razlika izmeu funkcija jedne varijable i funkcija vie
varijabla. Naime, za funkciju jedne varijable vrijedi
(i)

je derivabilna u toki

je diferencijabilna u toki

(ii)

je derivabilna (diferencijabilna) u toki

doim za funkciju
(i)

od

je neprekidna u toki

varijabla vrijede slijedee implikacije:

je diferencijabilna u toki

je derivabilna u toki

(ii)

je neprekidno derivabilna u toki

je diferencijabilna u toki

(iii)

je diferencijabilna u toki

je neprekidna u toki

Natrag: Parcijalne derivacije Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: Tangencijalna ravnina

Natrag: Totalni diferencijal Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: Parcijalne derivacije
kompozicije

Tangencijalna ravnina
Ako je funkcija jedne varijable
toki

, onda je pravac

tangenta krivulje

, derivabilna (dakle diferencijabilna) u

zadan jednadbom

u toki

. Diferencijal

interpretirati kao prirast te tangente u promatranoj toki koji odgovara prirastu

varijable (vidi sliku 3.28).

moemo
nezavisne

Slika 3.28: Diferencijal funkcije jedne varijable

Slino moemo postupiti kad imamo funkciju dviju varijabla. Neka je

je

diferencijabilna u toki

, gdje je

krivulju

(sve se nalazi u ravnini

(sve se nalazi u ravnini

imaju vektore smjerova

te odreuju tono jednu ravninu

kao

moemo interpretirati kao tangentu na

u toki s koordinatama

u prostoru koji prolaze

moemo interpretirati kao tangentu na

u toki s koordinatama

to se vidi na Slici 3.29). Slino, pravac

Pravci

i
:

Kad gledamo dvodimenzionalno, pravac

krivulju

. Ako

, onda postoje parcijalne derivacije

, te moemo definirati dva pravca

tokom

koja prolazi tokom

i ima vektor normale

).

Prema tome, jednadba ravnine

Ravnina

glasi

je tangencijalna ravnina na plohu

moemo interpretirati kao prirast varijable

nezavisnih varijabli.

u toki

. Diferencijal

u tangencijalnoj ravnini odgovara prirastima

Primjer 3.11 Za paraboloid

, koji je diferencijabilan u svakoj toki, u toki

imamo

Dakle, u zadanoj toki normala je jednaka

a jednadba tangencijalne ravnine glasi (vidi sliku 3.29)

Slika 3.29: Tangencijalna ravnina paraboloida

u toki

Napomena 3.4 Iz prethodnog izlaganja je jasno da ravninu

funkcija

derivabilna u toki

ravninom plohe
toki
i

. Meutim, ravninu
u toki

jer tada svaki pravac u ravnini

, moemo promatrati kao tangentu na plohu

moemo definirati im je
ima smisla zvati tangencijalnom

samo onda kad je

kroz toku

diferencijabilna u
, a ne samo pravce

u toki

, Naime, bilo

koji pravac u ravnini

kroz toku

ravnine
i ravnine paralelne sa
Taj pravac ima jednadbu

razliit od
osi

S druge strane, presijek plohe

kao graf funkcije jedne varijable

, gdje je

i ravnine

(sve se dakako nalazi u ravnini

diferencijabilnosti funkcije

plohu

upravo pravac

dana konstanta.

moemo promatrati

). Nije teko vidjeti da je zbog

u toki

funkcija

derivacijom
u

moe se dobiti kao presjek

derivabilna u toki

, te da je tangenta na krivulju
. U ovom smislu onda pravac
u toki

Primjer 3.12 Za funkciju

jednadbe

promatramo i kao tangentu na

iz primjera 3.10 u toki

pravci

i ravnina

imaju

ali nijedan drugi pravac u ravnini

u toki

, osim pravaca

(vidi Sliku 3.23). Naime, za dani

a za funkciju

i
pravac

, nije tangenta plohe

u ravnini

ima jednadbu

dobijamo

i oito je za

Zadatak 3.7
a)

Odredi jednadbu tangencijalne ravnine na plohu

funkcija iz primjera 3.7.
b)
Ispitaj neprekidnost, derivabilnost i diferencijabilnost funkcije

u toki

c)
Odredi jednadbu tangencijalne ravnine na plohu

u toki

ako je

u toki

Za crtanje ploha i normala na plphe moete koristiti java aplet.

Natrag: Totalni diferencijal Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: Parcijalne derivacije
kompozicije

Natrag: Tangencijalna ravnina Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: Totalni diferencijal
vieg

Parcijalne derivacije kompozicije funkcija

Prisjetimo se formule za derivaciju kompozicije funkcija jedne varijable

Kad imamo funkcije vie varijabla tada za raunanje parcijalnih derivacija sloene funkcije
(kompozicije funkcija) vrijedi analogno pravilo, dakako uz neto kompliciraniji zapis.
Teorem 3.5 Neka su zadane funkcije

pri emu je

Tada moemo definirati kompoziciju

formulom

Ako su funkcije
i
diferencijabilne, onda je i funkcija
njene parcijalne derivacije su dane formulom

gdje je

takoer diferencijabilna, a

Primjer 3.13 Neka su zadane diferencijabilne funkcije

i neka je

Uvedemo li oznake

Napomena 3.5 Ako je funkcija

onda prema prethodnom teoremu imamo

zadana kao u teoremu 3.5, onda je njen diferencijal jednak

Zadatak 3.8 Neka su, uz oznake kao u primjeru 3.13, zadane funkcije

a)

Izraunjte

direktno i pomou formula iz primjera 3.13.

b)
Provjerite za ovu funkciju formule iz napomene 3.5.

Natrag: Tangencijalna ravnina Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: Totalni diferencijal
vieg
Natrag: Parcijalne derivacije kompozicije Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: Taylorova
formula

Totalni diferencijal vieg reda

Definicija 3.10 Neka funkcija

ukljuivo

ima u nekoj okolini

sve parcijalne derivacije do

-vog reda. Ako su sve parcijalne derivacije

-vog reda funkcije

diferencijabilne u toki

, onda totalni diferencijal

Primjer 3.14 Neka je

funkcija dviju varijabla. Pod pretpostavkom da

okolini toke
teorem, za

a za

-tog reda funkcije

ima neprekidne sve parcijalne derivacije

imamo

u toki

definiramo kao

u nekoj

-tog reda, uvaavajui Schwarzov

imamo

Nije teko dokazati (na primjer indukcijom) da za bilo koji

vrijedi

Zbog oigledne analogije sa binomnom formulom gornji izraz esto skraeno zapisujemo kao

Zadatak 3.9
a)

Odredi

ako je

funkcija iz primjera 3.7.

b)

Koristei formulu iz primjera 3.14 odredi

za funkciju

Poglavlja

Taylorova formula

Natrag: Parcijalne derivacije kompozicije Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: Taylorova
formula
Natrag: Totalni diferencijal vieg Gore: Totalni diferencijal vieg Naprijed: Ekstremi funkcija vie

Taylorova formula

Promatrimo funkciju

iz

. injenicu da je

svaku toku

, i toke

diferencijabilna u toki
vrijedi

moemo reinterpretirati na slijedei nain: za

pri emu ostatak

odnosno

ima svojstvo da tei k nuli kad

tei k

i to bre nego

Praktina korist od gornje interpretacije je slijedei zakljuak: ako je toka

tei k

blizu toki

je
malen onda je veliina
zanemarivo malena pa se vrijednost funkcije
moe raunati koritenjem pribline jednakosti

tj. ako

u toki

Desnu stranu u gornjoj priblinoj jednakosti je jednostavno raunati ako su poznate

vrijednosti
i
,
. Ako elimo imati priblinu jednakost sa veim
stupnjem tonosti onda u raun moramo ubaciti i vrijednosti parcijalnih derivacija viih redova
funkcije

u toki

Koristei Taylorovu formulu za realne funkcije jedne varijable te formulu za deriviranje kompozicije
funkcija vie varijabla lako se dobije Taylorova formula za funkcije vie varijabla. Taj rezultat ovdje
iskazujemo bez dokaza:

Teorem 3.6 Ako funkcija

ima u nekoj okolini

do ukljuivo
-vog reda,
vrijedi Taylorova formula

neprekidne parcijalne derivacije

, onda za svaku toku

Ovdje je

za neki unaprijed zadani

,a

koja se nalazi izmeu toaka

zavisi od toke

i odreuje toku

Napomena 3.6
1)

Izraz kojim je dan ostatak

u iskazu teorema 3.6 je takozvani Schlmlichov oblik

ostatka. Za
dobivamo Cauchyjev oblik ostatka, a za
dobivamo
Lagrangeov oblik ostatka koji je najjednostavniji i najee koriten. Takoer nije teko
pokazati da vrijedi

to se u literaturi (naroito u numerikoj analizi) simboliki zapisuje kao

(ovakav zapis zovemo Peannov oblik ostatka). Posebno za

tvrdnja u

teoremu 3.6 svodi se praktino na uvodnu interpretaciju diferencijabilnosti funkcije

toki

2)

Ako su uvjeti teorema 3.6 ispunjeni za svako

i ako je

onda graninim prijelazom iz Taylorove formule dobivamo razvoj funkcije u Taylorov red oko
toke

koji glasi

U sluaju kad je
formula (red).

Taylorova formula (red) zove se Maclaurinova

Primjer 3.15 U ovom jednostavnom primjeru izraunat emo razvoj funkcije

Taylorov red u okolini toke
. Zadana funkcija ima u svakoj toki ravnine
parcijalne derivacije proizvoljno visokog reda. Sve te derivacije su jednake polaznoj funkciji pa su
ujedno i neprekidne. Dakle,

Ukoliko pokaemo da
zadane funkcije glasi

u svakoj toki

, tada razvoj u Taylorov red

(3.2)

Zaista, za Lagrangeov oblik ostatka imamo

pa je

(vidi Matematiku 1) i formula (3.2) vrijedi za svaki

U ovom sluaju smo red (3.2) mogli dobiti i direktno iz Maclaurinovog razvoja funkcije jedne varijable

koji konvergira za svaki

pomou formalne zamjene

Natrag: Totalni diferencijal vieg Gore: Totalni diferencijal vieg Naprijed: Ekstremi funkcija vie

Natrag: Taylorova formula Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: Implicitno zadane funkcije

Ekstremi funkcija vie varijabla

Definicija 3.11 Funkcija
okolina

ima u toki

lokalni minimum (maksimum) ako postoji

takva da za sve

Toke lokalnih minimuma i toke lokalnih maksimuma funkcije

tokama lokalnih ekstremafunkcije

vrijedi

zajednikim imenom zovemo

. Kao i kod funkcija jedne varijable, ukoliko je funkcija

vie

varijabla neprekidna te barem dvaput derivabilna u nekoj okolini promatrane toke

nune i dovoljne uvjete da bi

imala lokalni ekstrem u

, moemo dati

izraene pomou vrijednosti parcijalnih

derivacija od
u promatranoj toki. Ti su uvjeti analogni onima za funkcije jedne varijable, ali
dakako neto sloenije izraeni.

Teorem 3.7 [Nuan uvjet ekstrema] Neka funkcija

parcijalna derivacija od

po varijabli

u toki

ima lokalni ekstrem u toki

. Ako postoji

, onda je nuno

Dokaz.

Ako funkcija

ima lokalni ekstrem u toki

varijable

, onda za fiksirani

definirana s

gdje je

, ima u toki

ekstrem. Ako za neki indeks

u stvari

postoji parcijalna derivacija od

Kako nuan uvjet ekstrema za funkcije jedne varijable povlai

biti
Q.E.D.

i funkcija jedne

po varijabli

u toki

lokalni
onda je

, zakljuujemo da mora

Napomena 3.7 Neka je funkcija

onda se nuan uvjet da bi

kao u iskazu teorema 3.7. Ako je

imala lokalni ekstrem u toki

diferencijabilna u toki

moe ekvivalentno iskazati koritenjem diferencijala kao

Kao to emo vidjeti, ovaj uvjet je nuan ali ne i dovoljan. Inae, ako je funkcija
toki

i pri tom je

funkcije dviju varijabla (

onda kaemo da je
) stacionarnu toku

diferencijabilna u

stacionarna toka funkcije

funkcije

. U sluaju

geometrijski moemo

interpretirati kao toku u kojoj je tangencijalna ravnina na plohu

paralelna sa
koordinatnom ravninom. Naime, jednadba tangencijalne ravnine (vidi poglavlje 3.7) u stacionarnoj
toki

glasi

Primjer 3.16
a)

Toka

je stacionarna toka funkcije

jer je ta funkcija beskonano puta diferencijabilna s parcijalnim derivacijama prvog reda

i oito je

. Nadalje toka

minimuma (u stvari toka globalnog minimuma na

je i toka lokalnog

) za ovu funkciju jer je

Jednadba tangencijalne ravnine na plohu

toki

glasi

(vidi sliku 3.30).

Slika 3.30: Lokalni minimum

b)
Funkcija

je beskonano puta diferencijabilna, a parcijalne derivacije prvog reda su joj

Oito je

funkciju. Meutim toka

okolini toke

, pa je toka

nije toka lokalnog ekstrema funkcije

postoje toke oblika

ali isto tako i toke oblika

stacionarna toka za ovu

u kojima je

, u kojima je

. Naime, u svakoj

Stoga zakljuujemo da
minimuma. Toku

nije ni toka lokalnog maksimuma ni toka lokalnog

zovemo sedlastom tokom plohe

tangencijalne ravnine na plohu

u toki

glasi

. Jednadba
(vidi sliku 3.31).

Slika 3.31: Sedlasta toka

c)
Funkcija

ima u toki

Meutim toku

lokalni maksimum (u stvari globalni maksimum na

ne moemo nazvati stacionarnom tokom od

napomene 3.7 jer

nije diferencijabilna u toj toki. Naime, lako se vidi da

je

ali i da

plohu

) jer je

u smislu

ne postoji. Prema tome, tangencijalna ravnina na

u toki

ne postoji (vidi sliku 3.32).

Slika 3.32: Lokalni maksimum u nestacionarnoj toki

Kako smo vidjeli u gornjem primjeru stacionarnost neke toke nije dovoljan uvjet da bi ta toka bila
toka lokalnog ekstrema. Da bi mogli dati primjenjive dovoljne uvjete moramo, kao i u sluaju
funkcija jedne varijable, koristiti derivacije viih redova. Iz definicije 3.11 je vidljivo da je
lokalnog ekstrema funkcije
okolini

toke

ako i samo ako je razlika

toka

stalnog predznaka u nekoj

. Za ocjenu predznaka te razlike najprikladnije je upotrijebiti Taylorovu

formuludanu u teoremu 3.6 i to sa

(to znai koritenje parcijalnih derivacija od

do

ukljuivo drugog reda) koja se dodatno pojednostavnjuje uvaavanjem nunog uvjeta

Dakle, uz pretpostavku da je
stacionarne toke

funkcija od

varijabla koja u nekoj okolini

ima neprekidne parcijalne derivacije do ukljuivo drugog

reda, primjenom Taylorove formule s Lagrangeovim oblikom ostatka

toku

vrijedi

dobivamo da za svaku

U daljnjoj analizi kljuno je uoiti da se, zbog pretpostavljene neprekidnosti svih parcijalnih derivacija
drugog reda funkcije

, ostatak

i veliina

vrlo malo razlikuju im je toka

dovoljno blizu toki
maleno. Posljedica toga su slijedea etiri zakljuka:

, odnosno, im je

dovoljno

a)

Ako je
minimum.

za sve

onda

u toki

ima lokalni

Ako je
maksimum.

za sve

onda

u toki

ima lokalni

b)

c)

Ako

mijenja predznak na

, odnosno ako je

nekim tokama

tokama
je
d)

sedlasta toka od

, onda
).

u nekim
u toki

nema lokalni ekstrem (kaemo da

Ako je

za sve

i ako postoji toka

u kojoj

je

, ili ako je

za sve

i postoji

toka

u kojoj je

, onda ne moemo bez daljnje analize odgovoriti da

li je toka
toka lokalnog ekstrema funkcije
ili nije.
Interesantno je da nastupanje bilo kojeg od gore navedenih etiriju sluajeva zavisi iskljuivo o
vrijednostima parcijalnih derivacija drugog reda funkcije
slijedei teorem:

Teorem 3.8 [Dovoljni uvjeti ekstrema] Neka funkcija

stacionarne toke
oznake

i definirajmo veliine

u promatranoj toki

. Naime vrijedi

u nekoj okolini

ima neprekidne parcijalne derivacije do ukljuivo drugog reda. Uvedimo

formulama

Tada vrijedi:
a)

ako je

za sve indekse

, onda

ako je

za sve neparne indekse

u toki

ima lokalni minimum;

b)

toki
c)

ima lokalni maksimum;

za sve parne indekse

, onda

ako je

za barem jedan paran indeks

takva da je

, onda

ili ako postoje dva neparna indeksa

u toki

nema lokalni ekstrem;

d)

ako je

za sve indekse

za sve indekse

lokalni ekstrem u toki

Napomena 3.8

za barem jedan indeks

za barem jedan indeks

, onda

ili ako je

moe ali i ne mora imati

a)

Treba uoiti da za brojeve

iz iskaza teorema 3.8 vrijedi

(Schwarzov

teorem), odnosno da je matrica

simetrina. Dokaz samog teorema osniva se
na na nunim i dovoljnim uvjetima uz koje je kvadratna forma definirana simetrinom
matricom

pozitivno ili negativno definitna (semidefinitna) ili indefinitna te ga izostavljamo.

b)

U posebnom sluaju za funkciju dviju varijabla koja u nekoj okolini

stacionarne toke
reda imamo:

ima neprekidne parcijalne derivacije do ukljuivo drugog

Tvrdnje teorema 3.8 svode se na slijedea etiri sluaja:

(1)

ako je
(2)

, onda funkcija

u toki

ima lokalni minimum,

ako je
(3)

, onda funkcija

u toki

ima lokalni maksimum,

ako je
(4)

, onda

u toki

nema lokalni ekstrem,

ako je
Primjer 3.17

onda

u toki

moe ali i ne mora imati lokalni ekstrem.

a)
Za funkciju iz primjera 3.16 a)

jedina stacionarna toka je

funkcije,

pa u toki

. Parcijalne derivacije drugog reda od

su konstantne

imamo

Po teoremu 3.8 a) zakljuujemo da funkcija

u toki

ima lokalni minimum.

b)
Za funkciju iz primjera 3.16 b)

jedina stacionarna toka je

funkcije

. Parcijalne derivacije drugog reda od

su konstantne

pa u toki

imamo

Po teoremu 3.8 c) zakljuujemo da funkcija

u toki

nema lokalni ekstrem.

c)
Funkcija iz primjera 3.16 c)

ima u toki

lokalni maksimum, ali taj zakljuak ne moemo dobiti primjenom

teorema 3.8 jer ne udovoljava pretpostavkama tog teorema (nema neprekidne sve
parcijalne derivacije drugog reda).
d)
Funkcija triju varijabla

je beskonano puta diferencijabilna, a parcijalne derivacije prvog reda su joj

Oito je
funkcije

pa u toki

jedina stacionarna toka funkcije

. Parcijalne derivacije drugog reda

su konstantne (po Schwarzovom teoremu dovoljno ih i gledati samo est)

imamo

Po teoremu 3.8 b) zakljuujemo da funkcija

ima u toki

lokalni maksimum.

e)
Slino kao u prethodnom primjeru, funkcija triju varijabla

je beskonano puta diferencijabilna, a parcijalne derivacije prvog reda su joj

Opet je
sada

jedina stacionarna toka od

U toki

imamo

, a parcijalne derivacije drugog reda su

pa po teoremu 3.8 c) zakljuujemo da funkcija

u toki

nema lokalni ekstrem.

f)
Da bi ilustrirali zakljuak d) iz teorema 3.8 pogledajmo slijedee dvije funkcije triju varijabla

Toka

je toka lokalnog minimuma funkcije

jer je oito

Nadalje toka
nije toka lokalnog ekstrema funkcije
slijedeih dviju nejednakosti

S druge strane toka

je jedina stacionarna toka i od

to odmah slijedi iz

i od

provjeri, Jednostavnim raunom parcijalnih derivacija drugog reda u toki

funkcije dobivamo

, to se lako
za obje

odnosno radi se o sluaju d) iz teorema 3.8

Natrag: Taylorova formula Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: Implicitno zadane funkcije

Natrag: Ekstremi funkcija vie Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: Problem vezanog
ekstrema

Implicitno zadane funkcije

U Matematici 1 smo ve govorili o tome kako jednadbu oblika

gdje je
,
, neka funkcija dviju varijabla, moemo interpretirati i kao
jednadbu kojom je implicitno zadana neka funkcija jedne varijable

Jednadbi

prirodno pridruujemo skup

definiran s

i u pravilu ga poistovjeujemo sa samom jednadbom kojoj je pridruen.

Definicija 3.12 Za funkciju jedne varijable

unija intervala u

), za koju vrijedi

, gdje je

(obino je

interval ili

kaemo da je implicitno zadana jednadbom

zahtjevom da je graf

funkcije

sadran u skupu

. Ovo iskazujemo i ekvivalentnim

, odnosno

Ova definicija zahtijeva dva komentara koja dajemo u slijedee dvije napomene, zajedno s
jednostavnim primjerima

Napomena 3.9 Ako je funkciju

jednadbom
od

implicitno zadana

onda je prema Definiciji 3.12 i svaka restrikcija

implicitno zadana istom tom jednadbom. Dakle,

u pravilu promatramo kao

jednadbo kojom je implicitno zadana ne jedna ve vie funkcija jedne varijable, a dijelovi od

su

grafovi tih funkcija. Naravno, od interesa je sluaj kada postoji tono jedna osnovna funkcija

koja

je implicitno zadana tom jednadbom i iji se graf podudara sa itavim skupom

funkciju

. Takvu

dakako nije uvijek mogue nai.

Primjer 3.18
a)

Ako je funkcija

zadana eksplicitno formulom

onda je moemo shvatiti i kao funkciju koja je implicitno zadana jednadbom

pri emu je domena od

funkcije
b)

skup

, a skup

je upravo graf

zadane

Kako je dobro poznato, jednadbu

obino zovemo implicitnom jednadbom krunice sa sreditem u ishoditu

polumjerom

. Jasno je da je moemo shvatiti i kao jednadbu oblika

je implicitno zadana neka funkcija jedne varijable

je
toaka

ravnine koje su od ishodita

kojom

. U ovom sluaju

definirana na

razrijeimo po varijabli

odnosno

, a pridrueni skup
udaljene za

sastoji se od

. Kad tu jednadbu

kao nepoznanici dobivamo

nije jednoznano odreen. Zakljuujemo da ne postoji jedna osnovna funkcija

iji se graf podudara sa

. U stvari, jednadbu
obino interpretiramo
kao jednadbu kojom su implicitno zadane slijedee dvije osnovne funkcije (vidi Sliku 3.33)

Slika 3.33: Implicitno zadana krunica

Jasno je da je na primjer i funkcija (vidi Sliku 3.34)

takoer implicitno zadana jednadbom

Slika 3.34: Implicitno zadana funkcija izvedena iz krunice

Napomena 3.10 Prema definiciji 3.12, jednadbu

izmeu varijabla

, pri emu varijablu

interpretiramo kao implicitnu vezu

tretiramo kao nezavisnu, a varijablu

Naravno da je ponekad zgodno zamijeniti takve uloge varijabla

kao zavisnu.

Primjer 3.19
a)
Jednadbu

esto interpretiramo kao jednadbu pravca u ravnini koji prolazi tokom

na

osi
i paralelan je sa osi
. Jasno je da u toj jednadbi varijablu
ne moemo
tretirati kao zavisnu jer se ona u njoj ne pojavljuje. Meutim tu jednadbu moemo
interpretirati kao jednadbu oblika

sa

,u

kojoj varijablu

tretiramo kao nezavisnu. Stoga je tom jednadbom implicitno zadana

konstantna funkcija

b)
Jednadbu

obino nazivamo implicitnom jednadbom parabole. Tu je

na

. Ako u toj jednadbi varijablu

definirana

interpretiramo kao nezavisnu onda su njom

implicitno zadane dvije osnovne funkcije iji grafovi su dijelovi skupa

jednadbi (vidi Sliku 3.35). To su funkcije

pridruenog

Slika 3.35: Implicitno zadana parabola

S druge strane zgodnije je varijablu

interpretirati kao nezavisnu jer se onda
moe interpretirati kao jednadba kojom je implicitno zadana jedna osnovne funkcija

iji graf se podudara sa skupom

pridruenim toj jednadbi.

Definiciju 3.12 na prirodan nain poopavamo na sluaj implicitne veze

-ne varijable (

):

Definicija 3.13 Neka je

na

funkcija od

i neka je skup

Za bilo koju funkciju

-ne varijable definirana

definiran kao

od

varijabla koja je definirana na

i za koju vrijedi

kaemo da je implicitno zadana jednadbom

Ovo iskazujemo i ekvivalentnim zahtjevom da je graf

funkcije

sadran u skupu

Napomena 3.11 Primjedbe sline onima u napomeni 3.9 mogu se dati i uz Definiciju 3.13. Dakle,
jednadbu

uvijek promatramo kao jednadbu kojom moe biti implicitno zadano vie funkcija od
emu varijablu

tretiramo kao zavisnu a

varijabla pri

kao nezavisne varijable. Jasno je da i

ovdje po potrebi moemo zamijeniti uloge varijabla tj. bilo koju od varijabla, recimo varijablu
tretirati kao zavisnu a preostale varijable

kao nezavisne.

Takoer, u sluaju veze triju varijabla (

oznake

) umjesto

koristimo uobiajene

Primjer 3.20
a)
Jednadbom

implicitno su zadana dva kruna stoca, oba s vrhom u ishoditu

simetrije negativna

poluos, a drugomu pozitivna

Naime, ovdje je
varijablu

, jednom je os

poluos (vidi sliku 3.20).

definirana na

, pa ako

tretiramo kao zavisnu onda su gornjom jednadbom implicitno zadane dvije

osnovne funkcije dviju nezavisnih varijabla

Ako bi na primjer u gornjoj jednadbi varijablu

tretirali kao zavisnu onda su tom

jednadbom implicitno zadane slijedee dvije osnovne funkcije dviju nezavisnih varijabla
i

Kako izgledaju grafovi ovih funkcija moemo vidjeti na slici 3.36.

Slika 3.36: Implicitno zadan stoac

b)
U jednadbi

je
varijablu

definirana na

. Najjednostavnije je

tretirati kao zavisnu jer je u tom sluaju ovom jednadbom implicitno zadana

tono jedna osnovna funkcija dviju nezavisnih varijabla

U stvari se ova jednadba moe ekvivalentno zapisati kao

iz ega se vidi da je to jednadba krunog paraboloida s vrhom u toki

okrenutog u smjeru negativne
pomaknuti vrh).

poluosi (parboloid je slian onome na slici 3.16 uz

Kako smo u prethodnom izlaganju vidjeli, jednadbu oblika

interpretiramo kao implicitnu vezu izmeu

-ne varijable kojom jedna od varijabla, na

primjer
, moe biti zadana kao funkcija preostalih
tome koji su dovoljni uvjeti da bi takva eksplicitna veza

varijabla. Meutim nismo rekli nita o

postojala. Takoer nismo rekli nita o svojstvima funkcije

Odgovore na ta pitanja daje slijedei teorem:

implicitno zadane gornjom jednadbom.

Teorem 3.9 Neka je

skupu

funkcija od

-ne varijable definirana na otvorenom

koja ima neprekidne parcijalne derivacije

(dakle,

na

je diferencijabilna u svim tokama iz

toka iz

po svim varijablama

). Dalje, neka je

za koju vrijedi

Tada vrijedi:
(i)

Postoji okolina
vrijedi

toke

i samo jedna funkcija

(ii)

Funkcija
,

ima neprekidne parcijalne derivacije

, te u svakoj toki

na

po svim varijablama
vrijede formule

za koju

gdje je

Napomena 3.12
a)
Kad imamo implicitnu vezu dviju varijabla

definiranu pomou funkcije

derivacije

koja na

, teorem 3.9 kae da e za svaku toku

postojati okolina

od

zadana sa

i koja je neprekidno derivabilna na

kojoj toki

ima neprekidne parcijalne

i samo jedna funkcija

je odreena s

b)
U sluaju implicitne veze triju varijabla

u kojoj vrijedi

koja je implicitno
. Derivacija

u bilo

definirane pomou funkcije

derivacije
je

postojati okolina

koja na

ima neprekidne parcijalne

, teorem 3.9 kae da e za svaku toku

toke

implicitno zadana sa

i samo jedna funkcija

u kojoj

koja je

i koja ima neprekidne parcijalne derivacije

na
. Vrijednosti parcijalnih derivacija
su odreene s

Primjer 3.21
a)
U primjeru 3.19 b) smo vidjeli da su jednadbom

implicitno zadane dvije osnovne funkcije nezavisne varijable

u bilo kojoj toki

Ovdje je
definirana i neprekidno derivabilna na
parcijalne derivacije dane formulama

U toki

te su joj

imamo

Dakle pretpostavke teorema 3.9 su ispunjene i zato mora postojati okolina

i samo jedna derivabilna funkcija
jednadbom
gledati na itavom
derivabilna. Dakle

Da bi izraunali na primjer

od

implicitno zadana

. Oito, to je funkcija

. Meutim, tu funkciju ne moemo

ve samo na podskupu

ne treba nam eksplicitni izraz za

, jer u toki 0 nije

ve imamo

U ovom sluaju gornji raun moemo provjeriti koristei eksplicitni izraz

Jasno je da openito takvu provjeru neemo moi napraviti jer neemo imati funkciju
eksplicitno zadanu ve emo samo znati da postoji!. Uoimo jo da i toka
zadovoljava

, ali teorem 3.9 u toj toki nije primjenjiv jer je

b)
Promotrimo jednadbu

kao implicitnu vezu triju varijabla. Zbog oite simetrije svejedno je koju varijablu tretiramo
kao zavisnu pa uzmimo da je to varijabla

i u svim tokama

. Imamo

vrijedi

Kako je

imamo

Prema tome, teorem 3.9 moemo primijeniti u svakoj toki

zadovoljena poetna jednadba i za koju je
postojat e okolina

i samo jedna funkcija

u kojoj je
. Dakle, za svaku takvu toku

nezavisnih varijabla

implicitno zadana poetnom jednadbom i neprekidno derivabilna na

derivacije funkcije

vrijedit e

koja je

. Za parcijalne

Naravno, za konkretno zadane vrijednosti

varijable

pripadajua vrijednost

je jednoznano odreena poetnom jednadbom i ne moemo je egzaktno

izraziti pomou elementarnih funkcija varijabla

i . Meutim i u ovom primjeru moemo
gornje formule za parcijalne derivacije provjerit neposrednim deriviranjem slino kao u
prethodnom primjeru. Naime, uvoenjem pomone varijable
moemo napisati kao

Krivulja
i pravac
kako se vidi na Slici 3.37.

poetnu jednadbu

sijeku se tono u jednoj toki s apscisom

Slika 3.37: Sjecite krivulja

Stoga jednadba
ima tono jedno rjeenje
. Veliinu ne moemo
egzaktno izraziti koristei elementarne funkcije jedne varijable ve samo moemo upotrijebiti
neku od elementarnih numerikih metoda (na primjer metodu bisekcije - za raunanje

moete koristiti i ogovarajui java aplet) da bi dobili po volji tonu priblinu vrijednost za
(vrijedi

). Zakljuujemo da je poetna jednadba ekvivalentna sa jednadbom

iz koje dobivamo eksplicitno varijablu

kao funkciju varijabla

(visi sliku 3.38),

Sada neposrednim deriviranjem dobijamo

Slika 3.38: Implicitno zadana funkcija

Natrag: Ekstremi funkcija vie Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: Problem vezanog
ekstrema

Natrag: Implicitno zadane funkcije Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: VIESTRUKI
INTEGRALI

Problem vezanog ekstrema

Pretpostavimo da su zadane dvije funkcije dviju varijabla

skupu

. Funkciji

i pripadajui skup

definirane na

pridruimo implicitnu jednadbu

definiran tom jednadbom

Definicija 3.14 Ako za toku

postoji okolina

onda kaemo da funkcija

. Ako je

u toki

ima vezani (uvjetni) lokalni minimum uz uvjet

onda kaemo da funkcija

u toki

ima vezani (uvjetni) lokalni maksimum uz

tako da je

uvjet
. Zajednikim imenom toke vezanih lokalnih minimuma ili maksimuma zovemo
tokama vezanih (uvjetnih) lokalnih ekstrema .

Problem odreivanja toaka u kojima funkcija

uvjet

krae zapisujemo

ima vezane lokalne ekstreme uz

Taj problem moemo geometrijski interpretirati na slijedei nain: meu tokama

zadane eksplicitno sa

plohe

ije prve dvije koordinate odreuju toku iz skupa

one u kojima je vrijednost tree koordinate

traimo

lokalno najmanja (najvea) (vidi Sliku 3.39).

Slika 3.39: Problem vezanog ekstrema

Ukoliko su funkcije

kojima je zadan problem vezanog ekstrema dovoljno lijepe (na primjer

neprekidno derivabilne) mogu se dati nuni i dovoljni uvjeti da bi toka

problema.

bila rjeenje tog

Promatramo dakle gore opisani problem vezanog ekstrema i pretpostavljamo da funkcije

imaju neprekidne sve parcijalne derivacije do ukljuivo drugog reda. Neka je toka
takva da je

Koristei tvrdnju (i) iz teorema 3.9 zakljuujemo da mora postojati otvoreni interval
sa
jednadbom

i tono jedna funkcija

. Zbog toga funkciju

nekoj okolini promatrane toke

implicitno zadana
,

moemo lokalno u

interpretirati kao funkciju samo jedne varijable

Oigledno vrijedi slijedea tvrdnja: Funkcija

(maksimum) ako i samo ako funkcija

u toki

u toki

Prema tvrdnji (ii) teorema 3.9 znamo da je funkcija

zadovoljava

ima lokalni vezani minimum

ima lokalni minimum (maksimum).

neprekidno derivabilna na

i derivacija joj

(A1)

U stvari zbog pretpostavke da

da

na

ima neprekidne i parcijalne derivacije drugog reda, zakljuujemo

ima neprekidnu i drugu derivaciju. Iz formule (A1) koristei formulu za derivaciju

kompozicije funkcija vie varijabla dobivamo da je

jednako

to se sreivanjem i jo jednom upotrebom formule (A1) moe zapisati kao

(A
2)

Nadalje zbog pretpostavke da funkcija

zakljuujemo da i funkcija

ima na

ima neprekidne parcijalne derivacije drugog reda

neprekidnu prvu i drugu derivaciju. Koristei opet formulu za

deriviranje kompozicije funkcija vie varijabla, dobivamo da za sve

vrijedi
(B1)

Iz ove formule jo jednim deriviranjem dobivamo da je

to se nakon sreivanja i uvrtavanja izraza za

jednako

danog formulom (A2) moe zapisati kao

Sad moemo na jednostavan nain dobiti nune i dovoljne uvjete lokalnih vezanih ekstrema
funkcije

uz uvjet

Teorem 3.10 [ Nuan i dovoljan uvjet vezanog ekstrema]Neka funkcije

, imaju na
(i)

neprekidne sve parcijalne derivacije do ukljuivo drugog reda.

Ako funkcija

u toki

u kojoj je

ekstrem uz uvjet
trojku

ima lokalni vezani

, onda mora postojati realan broj

takav da za

vrijedi

(C)

(ii)

Ako su toka
uvjet (C) i ako je

pri emu je

i realan broj

takvi da trojka

definirano formulom (B2), onda funkcija

vezani ekstrem uz uvjet

maksimum ako je

zadovoljava

u toki

ima lokalni

i to minimum ako je

, odnosno

Dokaz.

Trea jednakost u (C) je oito nuna po Definiciji 3.14. Zbog pretpostavke da je

vrijede sva prethodna razmatranja pa je pretpostavka da

ekstrem uz uvjet

obian lokalni ekstrem u toki

jednakost

u toki

ekvivalentna pretpostavci da funkcija

. Zato je nuno da bude

ima lokalni vezani

jedne varijable

ima

, to zbog (B1) daje

Ovu jednakost, uvaavajui formulu (A1), moemo zapisati u obliku

Ovo je upravo prva jednakost u (C) ako definiramo realan broj

s jednakou

koja je oito ekvivalentna drugoj jednakosti u (C). Time je prvi dio teorema dokazan.
Istinitost drugog dijela teorema slijedi neposredno primjenom dovoljnih uvjeta za obian ekstrem

funkcije

jedne varijable

i uvaavanjem razmatranja koja su prethodila teoremu.

Q.E.D.

Napomena 3.13 Jasno je da zbog ravnopravnosti varijabla

i
sve to smo do sada rekli o
problemu vezanog ekstrema vrijedi i ako zamijenimo uloge varijabla. To znai da smo umjesto od
pretpostavke da je
je

u promatranoj toki mogli krenuti od pretpostavke da

. Zbog simetrije po

nuan uvjet (C) lokalnog vezanog ekstrema ostao bi

isti, dok bi se dovoljan uvjet iskazao pomou vrijednosti

desnom stranom od (B2) u kojoj je
faktor
Problem vezanog ekstrema

. Pri tome bi

zamijenjeno sa

zamijenjen faktorom

bilo definirano
,a

ponekad rjeavamo uvoenjem Lagrangeove funkcije (Lagrangeijana)

varijabla

Parametar

triju nezavisnih

zove se Lagrangeov multiplikator. Oito je da se nuan uvjet (C) lokalnog vezanog

ekstrema funkcije

uz uvjet

u toki

obinog ekstrema Lagrangeove funkcije

u toki

uvjeta, nije teko neposrednim raunom provjeriti da se vrijednost

Naravno, s izmjenjenim ulogama varijabla

podudara s nunim uvjetom

. to se tie dovoljnih

moe izraziti kao

imali bi

To nas navodi na slijedeu jednostavniju formulaciju dovoljnih uvjeta: neka trojka

zadovoljava uvjet (C) i neka je

Ako je
onda

onda funkcija
u toki

u toki

ima lokalni vezani minimum, a ako je

ima lokalni vezani maksimum.

Ako trojka

zadovoljava uvjet (C), moemo promatrati i samo vrijednost

Interesantno je da vrijedi slijedee: ako je

sigurno

ima lokalni vezani minimum, a ako je

pa funkcija

u toki

, onda je sigurno

maksimum. Meutim, ako je

, onda je

pa

Primjer 3.22 Neka je zadan problem vezanog ekstrema

pa je nuan uvjet ekstrema

Iz prve dvije jednadbe dobivamo

ima lokalni vezani

ne moemo nita zakljuiti ve moramo izraunati

Nalaenje vezanog ekstrema ilustrirat emo s tri primjera.

Pridruena Lagrangeova funkcija je

u toki

odakle slijedi

Uvrtavanje u treu jednadbu daje

Zakljuujemo da postoje etiri toke koje zadovoljavaju nuan uvjet:

Kako je

uvrtavanjem odgovarajue vrijednosti od

donijeti zakljuak ve moramo raunati

za sve etiri toke dobivamo

pa ne moemo

Uvrtavanjem odgovarajuih vrijednosti od

i

je

funkcija
uvjet

, a u tokama
ima u tokama

, a u tokama

,
i

za pojedine toke dobivamo: u tokama

je

lokalni vezani minimum uz dani

i

lokalni vezani maksimum (vidi Sliku 3.40).

Slika 3.40: Vezani ekstremi

Primjer 3.23 Za problem vezanog ekstrema

imamo Lagrangeovu funkciju

Nuan uvjet ekstrema glasi

, Zakljuujemo da

Iz prve dvije jednadbe dobivamo

pa uvrtavanjem u treu jednadbu dobijamo

Zakljuujemo da postoji samo jedna toka koja zadovoljava nuan uvjet:

Kako je

vidimo da u toki
vrijednost

vrijedi

ve smijemo zakljuiti da funkcija

minimum uz dani uvjet

. Dakle ne moramo raunati

u toki

(vidi sliku 3.41).

Slika 3.41: Lokalni vezani minimum

Primjer 3.24 Problemu vezanog ekstrema

ima lokalni vezani

pridruena je Lagrangeova funkcija

pa je nuan uvjet ekstrema

Oigledno je da su gornje jednadbe zadovoljene u samo jednoj toki

Takoer imamo

to znai da u toki

vrijedi

. Dakle ne moemo donijeti zakljuak ve moramo

raunati vrijednost

. Za sve toke imamo

pa je

i u toki

minimum uz dani uvjet

. Zakljuujemo da funkcija
(vidi sliku 3.42).

ima u toki

lokalni vezani

Slika 3.42: Lokalni vezani minimum

Natrag: Implicitno zadane funkcije Gore: FUNKCIJE VIE VARIJABLI Naprijed: VIESTRUKI
INTEGRALI