Professional Documents
Culture Documents
Ustaše I III Reich
Ustaše I III Reich
Ustaše I III Reich
PLAVA
BIBLIOTEKA
J. E. Persico:
PRODOR U REICH
B. Krizman - B. Petranovi:
JUGOSLAVENSKE VLADE
U IZBJEGLITVU
1941-1945, I/II
KOMUNISTIKA PARTIJA
HRVATSKE 1937-1945, I/II
A. Rupnik:
U ZNAKU D
D. Buva:
JAPAN - ANATOMIJA USPJEHA
K. tajner:
7000 DANA U SIBIRU
J. i S. Pool:
TKO JE FINANCIRAO HITLERA
K. Marx:
HISTORIJA TAJNE DIPLOMACIJE
18. STOLJEA
S. Vukmanovi-Tempo:
REVOLUCIJA KOJA TEE l/IV
M. Baleti:
POVRATAK IDOVA
U ZEMLJU IZRAELOVU
I. Maek-Matija:
D. epi:
VLADA IVANA UBAIA
I. Katardiev:
MAKEDONSKO
NACIONALNO
PITANJE
1919-1930.
GLOBUS
ZAGREB
L. V .
Urednik
DRAGOVAN EPI
Bogdan Krizman
USTAE
I TREI REICH
GLOBUS / ZAGREB
DRUGI SVEZAK
PAVELI - HITLEROV
POSLJEDNJI SAVEZNIK
SEDMO POGLAVLJE
Na nizbrdici
(Afera Lorkovi-Voki)
1. Udarac u glavu: Konjiev skok. Dok je njemaka strana na
prijelazu 1943/44. god. traila put i nain da i politikom formulom jer
oruje nije mirovalo razrijei sve opasniju krizu na jugoslavenskom podruju, Hitler osokoljen husarskim pothvatom Skorzenyja u oslobaanju
Benita Mussolinija pomou padobranaca - dao je odobrenje da Nijemci udare
u glavu: da iznenadnim napadom udare smiljeno i planski na samo sjedite
Vrhovnog taba i zarobe Tita. Tako su u najveoj tajnosti i s mnogo nada u
proljee 1944. otpoele generaltabne pripreme za operaciju pod ifrom
Rsselsprung (Konjiev skok).
Doavi do zakljuka da do eventualnog saveznikog iskrcavanja na
Balkanu ne moe doi prije proljea 1944 - pie Slavko F. Odi u svojoj
monografiji 'Desant na Drvar fon Vajks je, s obzirom na takvu procjenu
situacije i zastoj saveznikih operacija u Italiji na tzv. zimskoj liniji, odluio da
zimu 1943. na 1944. godinu iskoristi za izgradnju odbrambenog pojasa na
obali, uz istovremeno izvoenje niza operacija protiv NOVJ i protiv grkih i
albanskih partizana. Veina ovih operacija je planirana na tlu Jugoslavije,
protiv NOVJ kao glavnog i najopasnijeg protivnika. Ne uspijemo li da
narednih mjeseci odluujue oslabimo snage koje Titu obezbjeuju vlast na
teritoriji Nezavisne Drave Hrvatske, koja je u raspadanju, doi e do
organizacionog jedinstva svih komunistikih ustanika na itavoj teritoriji
Jugoistoka, i bie neizvodljiva odbrana jadranske obale protiv velikog napada
koji oekujemo... Ishodite ove odluujue ratne opasnosti, a samim tim i
polazna taka neophodnih protivmjera, bila je i ostaje N D H . . . Ne iskoristi li
se ova mogunost u toku zime 43/44, tada u proljee 1944. godine nee
postojati ni obalski front spreman za odbranu, ni pozadina koja e omoguavati snabdijevanje obalskog fronta i privoenje pojaanja... izvjetavao je
komandant oruanih snaga na Balkanu 1. novembra 1943. svoju Vrhovnu
komandu.
Na osnovi takve procjene nastavlja S. F. Odi fon Vajks je, osim
operacija za ienje ireg podruja jadranske obale i otoka, planirao i izveo
1
S. F. O d i , Desant na Drvar maja 1944. Drvarska operacija, Beograd 1981. Pored
Odieve temeljne monografije usp.: Miran S a t t l e r , Konjiev skok. Desant na Drvar, Zagreb
1976. Vidi pored toga: Lothar R e n d u l i c , Gekmpft, gesiegt, geschlagen, Wels - Heidelberg
1952, str. 225 i d.; Rudolf K i s z l i n g , Die Kroaten. Der Schicksalsweg eines Sdslawenvolkes,
Graz - Kln 1956, str. 2 0 1 ; Franz S c h r a m l , Kriegsschauplatz Kroatien. Die deutsch-kroatische
Legions-Divisionen - 369., 373., 392. Inf. Div. (kroat.) - ihre Ausbildungs- und Ersatzformationen, Neckargemnd 1962, str. 189 i d.; Otto K u m m , Vorwrts Prinz Eugen!. Geschichte der
7. SS-Freiwilligen-Division Prinz Eugen, Osnabrck 1978, str. 179 i d.
[odlov Odjel zamislio ovako: Najprije je padobranski lovaki SS-bataljun kako je to bilo javljeno glavnokomandujuem - imao biti sputen uz snano
angairanje vlastitih zranih snaga i pod cijenu svakog rizika, s tim da mu je
zadatak iskopati neprijateljsko komandno sredite (Vrhovni tab) u suradnji
s ranim angairanjem potpuno kamufliranih dijelova divizije Brandenburg.
Nakon toga imale su jake, pokretne borbene grupe (s dijelovima, po mogunosti takoer kamufliranim) koncentrino poi veim prolaznim cestama u
samo sredite bandi (tj. Drvar) da bi oslobodile te ceste, unitile teko
naoruanje i komoru bandi, kao i dohvatljive logore i oslobodile od opsade
sputene, odnosno u punoj kamuflai angairane jedinice. Tek nakon toga
imalo se raspoloivim i za taj zadatak prikladnim snagama provesti plansko
ienje najvanijih podruja bandi.
Komanda XV. planinskog (brdskog) armijskog korpusa uputila je ovakav
izvjetaj 19. V 1944 7 komandi Druge oklopne armije:
Tie se: 'Reselprunga'.
1) SS-padobranski bat. iskae X-dana sa jednom grupom na Omar (juno
od Drvara), sa jednom na Kamenicu (zapadno od Drvara), odstranjuje
tamonje anglo-amerike vojne misije i prodire koncentrino ka Drvaru
(stona pijaca). Tamo je Vrhovni tab i Tito. Po sopstvenom nahoenju vezuje
tabove i komandne instance Titovog taba. Grupa za deblokadu nastupa
rano X-dana od Srba prema istoku.
2) 1. puk. grupa 373. div. nastupa rano X-dana od Srba prema istoku,
deblokira jo istog dana SS-padobranski bataljon u Drvaru i unitava u rejonu
Drvara zateene komandne instance Titovog taba. Nastojati na vezi sa
Bosanskim Petrovcem.
3) Grupa 'Lapac' (l.bat.), nastupajui preko Kulen-Vakufa, zauzima X-dana Vrtoe i, za sluaj potrebe, pored dranja Vrtoa otvara put BihaVrtoe. Nakon stizanja motorizovane grupe iz Bihaa za Vrtoe, Grupa 'Lapac'
ostaje za obezbeenje puta.
4) Ojaani 92. mot. puk sa potinjenim 54. brd. izv. bat., nastupajui
preko Vrtoa, zauzima X-dana Bosanski Petrovac, obezbeuje tamo zateena
pozadinska skladita i unitava zateene komandne instance. Sa Grupom
'Lapac' (1. bat. 373. div.), upuenom na Vrtoe i Bosansku Krupu (1 puk s.
hrv. lov. brigade), traiti vezu.
5) 1 puk. grupa 2. hrvat. lov. brigade nastupa X-dana od Bosanske Krupe
na Bosanski Petrovac. U Vrtou uspostaviti vezu sa 92. motorizovanim
pukom.
6) 7. SS-brd. div. napada sa 1 bat. grupom od Banja Luke, preko (Han-)
Kola, na Klju, sa 1 pukovskom grupom od Jajca, preko Beria, na Mlinita, a
odatle, prema nahoenju divizije, na zapad do rejona Bosanski PetrovacDrvar, sa zadatkom da sprei izvlaenje neprijateljskih snaga prema istoku, da
obezbedi neprijateljska skladita za snabdevanje i da razbije neprijateljski
komandni aparat.
7) Ojaani 105. SS-izv. bat. sa potinjenim 369. izv. bat. napada X-dana,
nastupajui od Livna du Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na
Drvar, spreava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu nai etnici, u Drvaru nai
padobranci.
Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije, Tom
XII, knjiga 4, Dokumenti Nemakog Rajha 1 9 4 4 - 1 9 4 5 , Beograd 1979, str. 2 7 2 - 2 7 4 .
d) Ojaana Borbena grupa 1. puka 'Brandenburg' (bez 1. bat.) sa potinjenom Hrvat, borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo,
odatle u vie borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) Drvar. Zadatak: Doek bandi i tabova koji se povlae prema jugu. Grupe
nose maskirano odelo.
3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant turmbanfirer Ribka, sa
potinjenom SS-padob. nast(avnom) etom (oekuje se konano odobrenje
rajhsfirera SS), 40 ljudi odreda 'Bene' i 6 ljudi kontraobavetajne slube
sputaju se X-dana, u trenutku to je mogue ranije, u crveni komandni centar
Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naroito Vrhovni tab Tito, kao i
ostale crvene komandne tabove i saveznike, odnosno ruske vojne misije. U
tu svrhu 500. SS-padobranski lov. bat., prema ve poznatim odreenim
ciljevima (ukupno 5, uporedi taku 1), treba na prvom mestu da odredi
naroito odabrane borbeno snane udarne vodove, ukljuujui u njih delove
potinjene grupe 'Bene' i kontraobavetajne slube, koji imaju zadatak da,
odmah posle stupanja u neposrednu blizinu svojih napadnih ciljeva, neodlono i bezobzirno uklone pre svega Vrhovni tab Tito, kao i do sada poznate
vojne misije.
4) Komandant avijacije Hrvatske e angaovanjem jakih vazduhoplovnih
snaga neposredno pre sputanja SS-padobranskog lov. bat. sveobuhvatnim
napadom po ciljevima razbiti poznate neprijateljske bande i tabove, obezbeenja i protivvazdune poloaje i nagnati neprijatelja u protivvazduna sklonita. Za vreme sputanja 500. SS-padobranskog lov. bat. komandantu avijacije
pada u zadatak da za sve vreme spreava intervenciju protiv padobranskog
bataljona, naroito onih neprijateljskih snaga koje se nalaze na visovima sa
obe strane Drvara, a da u daljem toku ove delove, u neposrednom sadejstvu sa
SS-jurinim bataljonom, razbije ili pritisne vatrom.
5) Ojaani 500. SS-padobranski bataljon postavlja se u bojevu gotovost
na startnim uzletitima ujutro 24. 5, kako sledi:
a) grupa 'Ribka' (padobranci) sa tabom, delovi 2, 3. i 1. voda 4. ete u
Velikom Bekereku (ukupno 314 ljudi).
b) Sa glavninom 4. ete (bez prvog voda), 1. eta, kao i 40 ljudi odreda
'Bene', 6 ljudi kontraobavetajne slube, kao i Vazduhoplovni trup za vezu
(ukupno 320 ljudi) u Zagrebu.
c) Sa 2. talasom padobranci (ostatak 2. ete i padobranci Nastavne ete,
oko 220 ljudi) u Banjaluci. Komandantu avijacije Hrvatske potinjava se 500.
SS-padobranski lov. bat. od poetka ukrcavanja do sputanja na cilj. Zatim se
bataljon neposredno potinjava Komandi XV brd. AK. Nakon uspostavljanja
veze sa jednom borbenom grupom XV brd. AK, upuenom na Drvar, Padobranski bataljon potinjava se taktiki ovoj borbenoj grupi, radi jedinstvenog
voenja borbe.
6) SS-padobranski bataljon treba, to je mogue ranije, da prikupi u
rejonu Bosanske Krupe automobilski transportni prostor za prebacivanje SS-padobranskog lov. bat. posle izvrenja njegovog zadatka. Po njegovom
stizanju tamo, potinjava se Komandi XV brd. AK Biha. Oficira za vezu
uputiti ranije u korpusno komandno mesto.
7) Specijalna nareenja za obavetajne veze i snabdevanje prema posebnoj zapo vesti.
8) Uspeh operacije ojaanog 500. SS-padobranskog lov. bat. zavisi, pored
bezobzirnog zahvata, pre svega od potpunog iznenaenja neprijatelja. Stoga
12
14-15.
17
20
2'
1?
Ustako ministarstvo vanjskih poslova dopisom od 17. VI 1944. 2 4 upuenom poslanstvu u Berlinu, na ruke poslanika dra Koaka, ponovilo je ono to
je poslanstvo ve javilo ministarstvu u svom politikom izvjetaju iz Berlina
broj 9/44:
Povodom jedne viesti londonskog krugovala, da Njemaka misli provesti
neke teritorijalne promjene na Balkanu, postavljeno je na konferenciji u
Auswrtiges Amtu poslaniku Schmidtu25 o ovom pitanje. - On je odgovorio,
da o tom nema smisla govoriti, te da iz njegovog razgovora s ministrom
vanjskih poslova ne proizlazi, da bi se on tim mislima sada bavio.
Nai novinari shvatili su ovu izjavu ipak donekle pesimistiki, dok strani
novinari tome ne vide razloga.
Ministarstvo stoga moli poslanika Koaka da izvoli promatrati daljnji
razvoj ove stvari te o tome obavietavati ministarstvo. 26
jedino on, ali mi Paveli prilikom razgovora s njime nije rekao nita o tome, da Njemci trae moje
reaktiviranje. Svi kasniji Njemci s kojima sam kasnije razgovarao, kada sam ponovno postao
komandant avijacije, izrazili su zadovoljstvo to sam ja ponovno postavljen. Ja lino smatram da
je to bilo iz kurtoazije. (A-V1I, NDH, Zapisnik Sasluanja Vladimira Krena, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg.
9/1 - 1 - 1 2 7 )
24 A-VII, NDH, Kut. 265, Br. reg. 48/1 - 3. Koncept dopisa je od 17. VI 1944. a istopis od
19. VI 1944.
25 U njemakom ministarstvu vanjskih poslova naelnik odjela za tampu bio je Paul Karl
Schmidt, dok je Paul Otto Schmidt bio glavni tuma u ministarstvu.
26 U svom pismu od 14. VII 1944. poslanik Koak je iz Berlina javio Alajbegoviu (Dragi
Meho!) i ovo: Mirovni pregovori. Niemci energino demantiraju sve verzije o navodnim
Papenovim akcijama (F. v. Papen, njemaki ambasador u Turskoj - opaska B. K.) za mir s
Englezkom. Meutim se ovdje po raznim simptomima stie dojam, da je ipak neto u toku. Ne
znam, ali ne izkljuujem, da je s tim u vezi i put turskog poklisara Arikana u Ankaru, koji je u
nedelju boravio u Hauptquartieru i bio primljen od Ribbentropa, a vjerojatno i od samog Hitlera,
a u utorak 11. o. mj. iz Wiena odletio u Ankaru. Imao bi se vratiti za par dana. Ovo mi je sve sam
rekao, a razgovarao sam s njim u subotu na veer sat prije odlaska vlaka u Salzburg. (A-VII,
NDH, SUP-Zagreb, rolna 4)
Vladimir Koak se u Berlinu usrdno trudio da prikuplja to vie svjeih informacija. O
tome je ef ustake diplomacije M. Alajbegovi u istrazi izjavio ovo: U vezi specijalnih usluga i
zadataka u inozemstvu, poznat mi je sluaj u Berlinu, gdje je poslanik dr. Vladimir Koak izdavao
ili na neki drugi nain se oduivao osobi koja mu je dostavljala prepise Kascheovih izvjetaja
upuenih iz Zagreba M.V.P. (ministarstvu vanjskih poslova) Njemake. Ime osobe, kao i nain na
koji se Koak istoj oduivao, nije mi poznato. (A-VII, NDH, Zapisnik o sasluanju Mehmeda
Alajbegovia, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 4/5 - 1-155)
Sm Koak je u istrazi 18. VII 1946. izjavio ovo: U Berlinu sam se obavjetajnom slubom
ozbiljnije pozabavio, a imao sam na raspolaganju i sredstava, pa sam tako odmah na poetku
dobio kredit od 100.000 maraka, iz kojih su se, ali trebale pokrivati i potrebe reprezentacije.
Imena pojedinih agenata, kao i nain rada opisao sam ve u mom spomenutom elaboratu.
Najznaajniji je bio major Becker, a podosta materijala dobivao sam od legacionih savjetnika
dr. Werkmeistera i von Altenhofena. Od Beckera sam dobivao preteno stvari vojnikog karaktera, a od Altenhofena stvari ope politikog karaktera, a od Werkmeistera stvari, koje su se
neposredno ticale NDH.
Line veze s navedenim odravao sam ja sm. Nekoje od dobivenih stvari poslao sam izravno
na ministra Vokia, dok sam niz stvari javio ministarstvu vanjskih poslova u uvijenoj formi, a
podosta stvari mi je ostalo leati do kraja, pa sam ih pri naputanju Berlina unitio, jer sam se
bo]ao slati odnosno javljati ih u Zagreb, da se ne bi preko njemakih agenata u ministarstvu
vanjskih poslova otkrilo, ili da ih Paveli ne bi upotrebio protiv mene. Tako sam medu inim
unitio i itavu zbirku dokumenata i studija koju su Nijemci zaplijenili u Rimu, a odnosila se je na
etnografske, ekonomske, strateke i politike studije o Crnoj Gori, muslimanima Bosne i
Hercegovine, Srbiji, kao uope o stratekom putu Talijana od Jadrana na Dardanele. Od
Altenhofena i od Beckera, a takoer i od Werkmeistera dobio sam dosta izvjetaja njemakog
opunomoenika za Srbiju Neubachera, koji su veinom radili o etnicima. Tako se sjeam i jedne
Neubacherove aluzije na mogunost kontakta s Amerikancima preko taba Drae Mihailovia.
(A-VII, NDH, Sasluanje Vladimira Koaka, SUP - Zagreb, rolna 4)
Koak se ve istakao prema Nijemcima kao dravni rizniar kad je 9. X 1942. izrazio
neka neutralna linost i to zato, da bi se vie vjerovalo. Tako u Veritasu stoji, da ga pie javni
radnik, koji se ne bavi politikom. 1 najnovija njihova stvar, koja nosi naslov: Istiniti prikaz
svjetskog vojno-politikog poloaja, te stanje i odnos nae drave prema njemu isto je tako
pisana, samo da bi uvjerljivije djelovala. (Arhiv Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske
u Zagrebu - skraeno A-IHRPH, KP - 46(453)
32 O ranijoj misiji Ivana ubaia vidi: Ante S m i t h P a v e l i , dvije akcije Bana ubaia,
Hrvatska revija, Buenos Aires, prosinac 1960, god. X, svezak 4 (40), str. 6 3 1 - 6 4 0 .
33 Maekovci su pokuali da uspostave dodir i otponu pregovore i s predstavnicima
Komunistike partije Hrvatske. U tome se posebno isticao - po vojnoj liniji - sve do svog bijega u
Italiju (zajedno sa suprugom!) potpukovnik Ivan Babi.
Inae taj reakcionarni dio vodstva HSS-a i dalje, izgleda, vodi onu politiku sporazumjevanja
sa svim i svakim, samo da zatiti svoje interese stoji u jednom pismu iz Zagreba Povjerenstvu CK
KPH za sjevernu Hrvatsku (10. X 1943). To se vidi i po tome to imaju vezu i sa ustaama,
Nijemcima i sa Drainovcima, te najzad pokuavaju i s nama i to sa svima vode pregovore.
Obavjeteni smo da do prije izvjesnog vremena nisu dali Drainovcima odgovor na one uslove
koje su im ovi postavili za suradnju, ukoliko im to nisu sada dali kada i nama, a vjerujem da su im
dali iste uslove kao i nama sa izuzetkom, moda zadnje toke, koja se tie vlade u Kairu. Moje je
uvjerenje jla oni sa nama i ne misle iskreno da se sporazumjevaju, nego manevriraju iz nekih
svojih rauna, a vjerojatno radi toga da zaustave sve vee raspadanje u svojim redovima. (AIHRPH, KP - 66(1231)
to se tie pregovora sa HSS-om pie povjerenik Partije Povjerenstvu CK za sjevernu
Hrvatsku iz Zagreba 31. X 1943 - mi smo ponovo dobili ponudu, ovaj puta direktno od
Koutia. On nam je tu ponudu uputio preko jednoga svoga ovjeka u Varadinu, a taj je vezu
dalje traio preko Matinog kolege iz Varadina (I. Babi) i tako je itava stvar dola do naeg
prijatelja na brdu, koga Mato zna. Kouti je traio hitan dodir i upravo smo mi bili pronali
ovjeka da ga posjeti da vidimo o emu se radi, kad je stigao odgovor od ae (tj. CK KPJ). To je
odgovor na na upit odavde o njihovom prijanjem predlogu da se povedu pregovori, kao i na one
uslove, koje su postavili njihovi oficiri, o emu smo takoer obavjestili kraim putem H. au
(CK KPH), a o emu sam vam pisala u prolom pismu. aa je odgovorio, da mi ne moemo
nikakve pregovore voditi sa Koutiem, no sa ostalima moemo, mislei pod tim, ne mi u Zgb-u,
nego mi uope. Dalje aa kae da sa oficirima mogu da se povedu pregovori, ali bez ikakvog
njihovog pozivanja na bilo kakve politike partije, nego samo kao sa armijom, koja je dosad bila
prema nama u neprijateljstvu, a sada hoe da pree na nau stranu ili da preda oruje. Treba da
poalju svoje pregovarae na osloboenu teritoriju, a sa njima e pregovarati delegat Vrhovnog
taba. Eto to je ukratko sve o toj stvari. (A-IHRPH, KP - 30(1941)
Ispred HSS-a traio je vezu s Partijom i prof. Ivo Krbek, bivi podban Banovine Hrvatske javljaju iz Zagreba povjerenici (Zina i Tomo) Povjerenstvu za sjevernu Hrvatsku 20. XII 1943;
neto kasnije (4. II 1944) ih Povjerenstvo kori zbog razgovora s predstavnicima HSS jer nemaju
ovlatenja da dre bilo kakav sastanak s njima. (A-IHRPH, KP - 48(516)
Kouti je sastavio Osnoxm za pregovore od deset toaka i po dvojici izaslanika je dostavio u
Topusko na osloboenom teritoriju (vidi: PRILOGE). Osnovu su nosili bivi zastupnik HSS
Tomo Baburi i bivi tajnik bana ubaia dr Pavle Pocrni i oni su po povratku u Zagreb
obavijestili Koutia o uspjehu misije. O svemu tome bio je obavijeten i Krbek koji je takoer iza
toga preao partizanima na pregovore kao opunomoeni izaslanik A. Koutia.
prilikama u Crnoj Gori, jer e se stvoriti nova situacija im bude u ime stranke
predata nota predstavniku Njemake s izjavom da pristae Crnogorske
stranke ne e na podruju Crne Gore suraivati sa protivnicima uzpostave
Crnogorske dravne nezavisnosti.
General Glaise je u telegramu 18. VI 1944. 43 obavijestio operativni odjel
VK da je ministar Voki iznio prijedlog da umjesto predvienih sedam
ustakih brigada (zdrugova) formiraju dvanaest. Proraun o tome koliko je u
tu svrhu potrebno naoruanja izraunat e na temelju direktnoga hrvatskog
zahtjeva upuenog VK nadleni odjel Glaiseove ustanove u Zagrebu i proraun dostaviti Vrhovnoj komandi. Voki eli da zadatak u personalnom
pogledu rijei s jedne strane tako da preformira prometne zdrugove kojima
raspolae u ustake, s druge pak strane tako da zahvati dobrovoljce iz redova
stanovnitva obalnog podruja koje jo nije sistematski izvjebano. Odgovarajue mjere ve se provode i oekuje se da postignu eljeni rezultat, pri emu e
se, dakako, sve vie osjeati nedostatak oficira i podoficira, bude li vie nicalo
ustakih zdrugova. Dodavanje oficirskog podmlatka iz Stockeraua moi e taj
nedostatak ukloniti samo djelomino i tek s vremenom.44
AJ, T-501, rolna 264, Nr. 1074/44 g.Kdos.
Zanimljiv, sadrajan i po ustaki reim porazan je izvjetaj komande 13. SS-divizije Handzar
o poloaju za razdoblje od 7. IV do 15. VI 1944: AJ, T-120, rolna 1025.
44 Zapovjednitvo Ustake vojnice do kraja 1943. godine nalazilo se na trgu Kulina bana
br. 11. - U sastavu zapovjednitva U.V. (taba) esto su se mijenjali odjeli i odsjeci tako, da je
skoro nemogue slijediti sve ove promjene.
Krajem 1944. godine ukida se svaka samostalnost i svi odjeli prelaze u odgovarajue odjele
Ministarstva. Ostaje samo Stoer sa obim odjejom u likvidaciji. Zapovjednici ovog stoera esto
su se mijenjali. U godini 1944. mu je zapovjednik odnosno glavar pukovnik Tomislav Serti, koji
u rujnu 1944. prima dunost glavara Stoera oruanih snaga, a za glavara Stoera Ustake vojnice
dolazi ustaki pukovnik Ivo Hereni.
Dolaskom Sertia na mjesto glavara broj se zdrugova U. V. poveava i pod kraj 1944. godine
dostie 24 ustaka zdruga, no ti su bili dijelom nepotpunog sastava.
Na podruju istone, jugoistone i zapadne Bosne te istone Hercegovine djelovala je do
smrti Jure Francetia Crna legija, od koje je formiran V. ustaki zdrug (1944. godine
premjeten za zatitu srednje sjeverne granice i podruja juno od nje sa sjeditem u Koprivnici).
Sjedita zdrugova prije poveavanja njihovog brojanog stanja bila su ova:I. ustaki zdrug Sarajevo; II. ustaki zdrug - Vinkovci; III. ustaki zdrug - Karlovac; IV. ustaki zdrug - Gospi;
V. ustaki zdrug - Koprivnica; VI. ustaki zdrug - Mostar; VII, ustaki zdrug - Imotski. No ni
ova sjedita nisu ostala stalna, jer su zdrugovi esto mijenjali podruja.
Pod kraj 1944. ustanovljeni su vojni zborovi (I.-V.) i divizije u koje su pojedini zdrugovi
uklopljeni, te su sve do tada taktiki samostalne ustake postrojbe izmijeane sa samostalnim
domobranskim snagama.
Poglavnikovi tjelesni sdrugovi podpuno su zasebne i samostalne jedinice i ustanove pod
zapovjednitvom pukovnika Ante Mokova sa sjeditem u Zagrebu (Zvonimirova ul. br. 3).
Taktike jedinice PTS upotrebljavane su u glavnom na zatiti sjevernog i sjeverozapadnog
podruja, a jedan dio trupa bio je u Zagrebu za eventualne potrebe bliih frontova.
U 1944. godini PTS uao je u sastav Poglavnikovog tjelesnog zbora, kojim je zapovijedao
Mokov, a general Gregori primio je zapovjednitvo nad bivim Poglavnikovim tjelesnim
zdrugom, koji je pretvoren u diviziju.
1. udarna divizija k-nt Mokov, a poslije general olc. Formirana je koncem ljeta 1944. od
izabranih vojnika domobrana iz skoro svih domobranskih zdrugova i dijelova ustakih zdrugova.
Prema tome bila je pola domobranska, a pola ustaka.
Sastav: 3 pukovnije, 1 pionirska sat. Udarna divizija nakon formiranja postepeno je
angaovana u borbama na prostoru: azma-Bjelovar-Virovitica-Daruvar.
Ustaki prometni zdrugovi - bili su do 1944. godine podpuno samostalna ustanova, iji su
dijelovi upotrebljavani u prometu. Pojedini odredi upotrebljavani su u zapadnoj Hercegovini i na
jadranskoj obali (Makarska).
Zapovjednik prometnih zdrugova bio je pukovnik Ivo Hereni, a poslije njegovog imenovanja glavarom Stoera Ustake vojnice podredeni su prometni zdrugovi sasvim Ustakoj vojnici, a
kasnije zajedno s ovom Oruanim snagama.
43
33
3*
35
Brouru je napisao dr Svetozar Ritig, upnik crkve sv. Marka koji je priao partizanima.
AJ, T - 5 0 1 , rolna 2 6 4 , Nr. 10382/44 geh.
U Vanjsko-politikom pregledu br. 5 od 8. VII 1944. 51 obraivane s u kao to je to bilo uobiajeno vijesti (preteno iz stranih novina) o pojedinim
evropskim dravama. O Italiji, osim ostalog, zabiljeeno je ovo:
Pad Rima, daljnje napredovanje saveznika, te invazija na zapadu sve je to
posve pokolebalo moral u Italiji. Dok su se od izdaje u rujnu 1943. pa sve do
sada do pada Rima prilike popravljale i faistiki reim neto ojaao (makar je
to zapravo bilo sve prividno), sad su se prilike opet bitno pogorale. Pometenost se odrazuje i u vodeim faistikim krugovima, pa su se ak pojavili
pokuaji javne polemike izmeu pojedinih njenih predstavnika. Faisti prigovaraju da su Niemci krivi dananjem stanju (znak usklika ministarstva), jer
nisu poslali dosta vojske za obranu fronte (opet usklik ministarstva) jer njima
t. j. novofaistima nisu ostavili slobodne ruke u zemlji.
Zbog razvoja prilika govori se o mogunosti preselenja diplomatskog
zbora iz Mletaka u Cortina d'Ampezzo (kamo bi htjeli Niemci) ili u Como.
Meutim moe se vjerovati, da ta mjera ne e biti izvrena sve dotle dok ne
bude ba bezuvjetna.
Unato talijanske slabosti i jadnog poloaja u kome se nalazi Italija,
faistika vlada vodi spretnu politiku, te uspjeno brani talijanske probitke i
talijansko vrhovnitvo (koje im se priznaje s njemake strane - makar samo na
papiru).
O bugarskoj situaciji: Turske novine ponovno tvrde, da se u Bugarskoj
stvara pokret slian Titovom, te da kod toga aktivno rade neki vii astnici.
Svenska Dagbladet tvrdi da taj pokret vodi neki 'Ivan', koji je identian s
generalom Ivanom Bojdevom, do nedavna zapovjednikom bugarske vojske u
Makedoniji. Eden je takoer naao za potrebno da o tome partizanskom
pokretu govori (u Donjem Domu). Na sve to moe se primietiti, da je, unato
tekih vremena, Bugarska vrsta, a njena vojska vrlo jaka, te spremna na
borbu s Turcima ili Angloamerikancima. 52
O Rumunjskoj: Na novi poslanik u Rumunjskoj (gen. F.Navratil
napomena B. K.)5 jo uviek nije predao vjerodajnicu. Kako smo ve rekli,
stvar se je zaplela zbog toga, to su tamo jo dva protivna talijanska poslanika.
Meutim moe se oekivati, da e odlunim mjerama ubrzo uspjeti i tu stvar
razjasniti. Istina novi faistiki poslanik otro je prosvjedovao to je u meu51 A-VII, NDH, Kut. 265, Br. reg. 56/1 - 1. U tom asu ustako ministarstvo vanjskih
poslova u Zagrebu raspolagalo je s poslanstvima u Berlinu, Budimpeti, Bratislavi, Bukuretu,
Sofiji, Madridu, Helsinkiju i Veneciji; generalnim konzulatima u Beu i Miinchenu; konzulatima
u Pragu, Trstu i Ljubljani; konzularnim predstavnitvom u Beogradu; trgovakim i kulturnim
predstavnitvom u Parizu i stalnim trgovakim predstavnitvom u Zrichu.
52 U Sofiji je prvi poslanik NDH bio dr VI. idovec; njega je naslijedio Stijepo Peri, a za
njim je doao na kratko admiral Gjuro Jakin koji je tamo naglo umro; poslije Jakina dolazi
Nikola Ruinovi a u meuvremenu dunost otpravnika poslova ad interim vri Stipe Mosner.
53 Navratil je o svom imenovanju za poslanika u Bukuretu u istrazi 7. III 1947. izjavio ovo:
Poslije moje smjene kao ministra oruanih snaga NDH, a koja je uvjetovana raznim
krupnim nesporazumima sa ustakim reimom, - to sam privremeno bio postavljen za inspektora
hrvatskih oruanih snaga, sa napomenom da sam kao takav direktno podreen poglavniku. Ovaj
poloaj nije dobio nikakve slubene konture putem zakonskih odredaba, nego je ovo imalo za
svrhu da pred hrvatskim domobranstvom, kao i pred javnou ublai dolazak predstavnika
ustakog pokreta Vokia za ministra oruanih snaga. Kratko vrijeme poslije ovog bio sam
uklonjen iz vojske, na taj nain to sam bio odreen za poslanika u Bukuret, koju sam dunost
primio poetkom aprila 1944. godine. Prije odlaska u Bukuret pozvao me je Dr. Peri ondanji
ministar vanjskih poslova i saopio mi je da neka preuzmem poslanstvo, a da ja ve znam prilike u
Rumunjskoj, jer da sam ve ranije bio vojni izaslanik, dok nikakvih konkretnih zadataka nisam
dobio. U ovom meuvremenu bio sam operisan od krajnika u grlu i lijeio sam se oko mjesec dana
u bolnici. (A-VII, NDH, SUP - Zagreb, Sasluanje Fridriha Navratila, MF-23)
vremenu dok nije rieeno njegovo pitanje novi bugarski poslanik predao
vjerodajnicu, ali on, obzirom na medunarodno pravo i obiaje, nije u pravu.
Rumunjska fronta je prilino stabilizirana. Prije posljednje mobilizacije
Rumunjska je imala 29 divizija, koje su sada popunjene, a ujedno su obrazovane jo 4 nove te 2 teritorijalne brigade. Od toga imademo 32 divizije na
fronti (u prvoj liniji njih 15), a kod Jaija su i 4 njemake oklopne divizije.
Obranbeni uspjeh kod Jaija preporodio je rumunjsku vojsku.
Maniu je uputio englezkoj vladi preko turskog poslanika u Bukuretu
prosvjedno pismo radi bombardiranja. On kae, da je uslied toga njegov
proenglezki rad promaio. Uobe moe se rei da je bombardiranje u Rumunjskoj dosta poremetilo dosadanje shvaanje i razpoloenje i dovelo do bezglavosti, makar anglofili (kao i drugdje) opravdavaju sve pa i ove strahote, i
makar je protunjemako razpoloenje u irokim masama ostalo slino kao i
prije. I dalje se primjeuje dobar postupak s angloamerikim zarobljenicima,
kojima gospoe iz drutva alju razne darove. Primjeeno je i prigovoreno, to
se je kralj nakon razgovora s nekim zarobljenikom s njime rukovao (no kralj je
to uinio zanesen u neki iv razgovor o tehnikim pitanjima). Uostalom
Rumunji otvoreno priznaju svoje simpatije za angloamerikance, te iztiu da se
bore protiv Rusa i boljevizma. Makar je s njemake strane bilo predlagano na
poetku invazije, da prof. Antonescu dade izjavu kao to je to uinio Poglavnik, te predsjednik slovake republike, do danas takova izjava nije usliedila.
Vjerojatno je, da se o tome Rumunji ne ele izjanjavati.
O Maarskoj: Glavni kapetan dravnog redarstva dao je upozorenje
savezno sa zabranom noenja odora bilo koje politike stranke. Znaajno je,
da su ba nedavno neki pripadnici 'strieljastih krieva' poeli nositi odore.
Pripadnici vladine stranke t. j. stranke maarskog ivota nemaju izriitu
odoru, iako su jo za vrieme Kallayevog reima poeli dolaziti u javnost u
jednolinim hlaama i bielim kouljama sa kravatom crne boje i rojtama u
narodnim madarskim bojama (to je neko bilo sveano odielo madarskih
malih plemia). Pripadnici vladine stranke i nadalje se nesmetano pojavljuju u
ovom ruhu. Uobe, - prema jednom izvoru , odnosi izmeu Sztoyaia i
Imredya s jedne strane, te Szallasievih 'strieljastih krieva' sve se vie zaotruju. Glavni predstavnik reima je Imredy. Do danas je ve preko 5 0 %
idova smjeteno u geta. Vlada je sa svojim strojem uspjela svagdje odrati
red i mir. No istodobno svi bivi politiari, mogunici te oni koji su prije bili
pogodovani ne proputaju priliku da na svakom koraku ne izraze svoje
nezadovoljstvo i uvjerenje da je sve to kratkotrajno. Posljednja bombardiranja
imala su posljedicu da se iri slojevi naroda okreu od Angloamerikanaca, ali
obratno aristokracija vidi u tom jo jedan razlog vie, da se poto poto nae
sporazum s Englezima. Upliv konzervativnih elemenata je jo vrlo jak, pa se
posvuda apue, da su sve mjere nove vlade diktirane nudom, ali da Madarska opet trai mogunost svoje stare politike izekivanja i laviranja. Szalassi i
njegovi strieljasti krievi ekaju jo uviek na pravu revoluciju.
U odjeljku pod naslovom Emigracija, Tito i Draa navodi se i ovo:
Krugoval London 29. VI. javlja, da je Jordan poslao izvjee o nedavnim
razgovorima Tito-ubai, 54 te kae da su obje strane pokazale smisao za
sporazum i napustile naelna stanovita. injenica to je Tito priznao autoritet vlade, koja radi izvan Jugoslavije pokazuje da je spreman raditi prema
Vie o tome u zbirci dokumenata Branka P e t r a n o v i a : Jugoslovenske vlade u izbegli1943-1945. Dokumenti, Beograd-Zagreb 1981.
54
tvu
probitcima pobjede, te prema sadanjim potrebama. Zatim sliede komplimenti o tome, kako je Tito velik dravnik i narodni voa (kako je poznato
nedavno je Churchillov sin slinim komplimentima obasuo Tita! Svakako
bolje emo pogoditi sadraj ovakovih pohvala ako ih shvatimo ironino,
odnosno kao prikriveno upozorenje na stanje stvari), a onda sliede dvije
znaajne reenice, koje odaju pravo englezko miljenje, i to: 'Kompromis je
dokaz njegove (t. j. Titove) snage, a ne slabosti.' 'Narodno-oslobodilaki
pokret imade pouzdanje u svoj konani uspjeh.' U jednom od prolih brojeva
englezkog katolikog tjednika Tablet koji se uobe iztie protukomunistikim
pisanjem, takoer se iznosi ova misao, te se kae, da Tito imade dalekosene
politike planove. Ve smo prije u jednom pregledu spomenuli zanimljiv
lanak u englezkom listu Economist pod naslovom 'Rusija i Balkan'. Pester
Lloyd u broju od 15. VI. donosi izvadke iz tog englezkog lanka, pa kae,
kako se komunizam i ruski upliv na Balkanu iri pod vidom slavenstva.
Podsjeamo na sve ono to smo ve o tim pitanjima rekli u prijanjim
pregledima. Svakako vidi se da podruje bive Jugoslavije igra vanredno
veliku ulogu u odnosima izmeu Rusije i Englezke, pa se tu odrazuju najtei
problemi svjetske politike. Kolika je vanost borbe i razvoja na hrvatskom
podruju u vanjskoj politici, vidi se na pr. iz jedne viesti do koje se dolazi
izpitivanjem u neprijateljskim pijunskim krugovima (i to ba u englezkim), a
prema kojoj je ovih dana stigao u Bosnu ruski general Gromov, te komesar
Oboljenski. Obojica su strunjaci za graanske ratove, te su bili u panjolskoj
i imali tamo vrlo vane uloge.
O Crnoj Gori govori se opirnije:
Krivokapi (Boo), jedan od voa 'zelenaa' te jedan od naj vieni j ih
suradnika Dr. Drljevia, bio je nedavno u Dubrovniku i tamo se tajno sastao
sa tedimlijom. Na povratku preko Kotora u Cetinje srbski su agenti ubili
Krivokapia. Moe se predpostavljati da kod toga imade svoje prste i bivi
jugoslavenski 'narodni poslanik' i nosilac Karaoreve zviezde Raovi, koji
imade svoju vilu na Topideru, a koji zadnjih godina ivi u Dubrovniku, te je
podravao veze s Talijanima, dok je sada uspjeo saznati za sastanke, koje je
Krivokapi u Dubrovniku odrao.
U Crnoj Gori ubijen je ovih dana i poznati Jovan Plamenac, koji je
nedavno tamo stigao iz Beograda i o kome smo iznieli podatke u prolom
vanjsko-politikom pregledu. Ubijen je navodno od partizana. Veliku panju
izazvao je sluaj Pavla uriia, etnikog vojvode, koji je 1941. imenovan od
Drae za majora, a kojeg je sada Nedi promaknuo u in podpukovnika. O toj
stvari napisao je tedimlija vrlo dokumentiran lanak u Spremnosti. Zanimljivo je kako se za to zanima i ovdanja englezka pijunaa. Ti krugovi iztiu,
kako Nedi uvjerava Niemce, da samo on moe uzpostaviti red u Crnoj Gori,
te nadalje kako su neki etniki voe (meu njima i urii) u proljee 1943.
bili razoruani zbog nelojalnosti u asu kad je vrena poznata ofenziva u
pravcu Durmitora. Oni spominju i protucrnogorski rad poznatog Marka
Dakovia/ 6 koji se je toliko istaknuo kao srbski agent u godinama
55 U Ljubljani je ef Intelligence Service-a bio, navodno, Ante Ani, bivi jugoslavenski
pogranini komesar i dugogodinji engleski suradnik du njemako-jugoslavenske granice. U
Zagrebu je u tom poslu bio aktivan vicarski generalni konzul dr Friedrich Koestli, a izvan
konzulata bio je djelatan zubar dr Mirko Pandakovi.
6 Marko Dakovi bio je u danima prevrata 1918. god. vatreni zagovornik ujedinjenja Crne
Gore sa Srbijom, a u vladu gen. Duana Simovia 1941. god. uao je kao ministar bez portfelja.
Prilikom bijega vlade poginuo je u avionskom udesu u Grkoj.
i si. Neke viesti iz New Yorka govore o tome da se moe oekivati obi ili bar
djelomini slom japanske borbe na Tihom Oceanu tokom sliedeih 6 mjeseci
(usklik ministarstva).
Iz ovakovog ili slinog saveznikog hvalisanja govori sve drugo samo ne
prava jakost i sigurnost.
U odjeljku Politiki i vojniki razvoj rata pie ministarstvo, osim
ostalog, i ovo:
Od jednog ovdanjeg i vidnog predstavnika englezke pijunae uspjelo je
saznati (ako je on to rekao tendenciozno, ipak je znaajno!), da se s englezke
strane predvia rat izmeu Rusa i Engleza. Churchill je na povratku iz
Teherana rekao, da je bio u pravu kad je ve i prije sumnjao u neizkrenost
crvene Moskve. Nadalje se upozorava kako su ruski agenti 'likvidirali' ve vie
englezkih astnika u 'Jugoslaviji'. U englezkim listovima moe se izmeu
redaka ve jasno osjetiti proturusko razpoloenje, osobito Nineteenth Century. To je razlog zbog kojeg Englezi svagdje podupiru protukomunistiku
djelatnost, pa na pr. podupiru Drau unato svega to se hvali Tito (usklik
ministarstva). Englezi ne e dozvoliti prodor Rusa u Europu, niti e im dati
Dardanele. Istin'a, englezka vlada daje izjave o tome, kako se raduje tiesnom
prijateljstvu izmeu Rusije i Benea, a sve je to samo taktika. S druge strane
sve je to poznato Rusima, pa ak u ruskim novinama kadikad moemo itati
otvorene napadaje na Englezku (kao na pr. glede navodnih mirovnih pregovora, glede naina ratovanja, glede pojedinih intriga i si.). Churchill je ostao
stari neprijatelj boljevizma kakav je bio uviek. Iz svega razloenog sliedi
neizbjenost treeg svjetskog rata t.j. sukob izmeu Rusije i Englezke.58
Konzervativni slojevi u Englezkoj strahuju zbog toga to iroke mase u
Englezkoj sve vie skreu u lievo. Sovjetsko poklisarstvo u Londonu vri
otvoreno komunistiku promibu. Englezka obavietajna sluba i diplomacija
vode podzemni rat protiv Rusije, te vre pripreme za taj trei svjetski rat u
kome e, kako to oni vjeruju, obraunati s boljevizmom i Rusijom.
Toliko iz ovog vrela.
Prilikom hodoaa zagrebakih graana na Mariju Bistricu 9. srpnja
1944. odrao je nadbiskup Alojzije Stepinac u tamonjoj upnoj crkvi propovijed59 i nije se mogao suzdrati da u njoj ne prijee na politiko polje. Prvo je,
5S U neizbjenost treeg svjetskog rata, tj. sukoba izmeu V. Britanije i SSSR-a ustae su
vjerovali sve do kraja.
59 Hrvatski narod, Zagreb, 16. VII 1944., god. VI, br. 1084. Taj Stepinev govor nalazi se
medu spisima ustakog ministarstva vanjskih poslova preveden na engleski, njemaki i francuski u
cilju propagande u inozemstvu. (A-VII, NDH, Kut. 290, Br. reg. 9/2 - 1)
Tim govorom pozabavio se londonski BBC, i to u ovakvom osvrtu:
Zagrebaki Katoliki list donio je u jednom od svojih posljednjih brojeva tekst govora, koji
je zagrebaki nadbiskup Dr. Stepinac odrao 9. srpnja u Mariji Bistrici. Njemaka telegrafska
agencija javlja, da je Dr. Stepinac prema pisanju Katolikog Usta govorio o nevinim rtvama, koje
su stradale od mitraljeske vatre iz aviona. Prema Njemakoj telegrafskoj agenciji Dr. Stepinac je
dodao: Da li zaraena strana, koja vri takva zvjerstva nad naim narodom smatra zlim, ako
hrvatski narod ini krajne napore da sauva svoju slobodu u obrani nezavisnosti hrvatske drave.
Zatim je prema pisanju Katolikog lista i izvjetaju njemake agencije Dr. Stepinac govorio o
saveznikim pokuajima, da hrvatskom narodu nametnu komunistike ideje, koje su njemu
strane.
U vezi s time treba konstatirati:
1) Savezniki aviatiari ne napadaju mitraljezima stanovnitvo ni jedne okupirane zemlje, jer
se bore za njihovo osloboenje. Oni gaaju iz mitraljeza samo vojnike odrede Niemaca i ustaa.
2) Samo Niemci i njihovi sluge mogu da govore, da saveznici vre zvjerstva nad civilnim
stanovnitvom. Samo ustae mogu tvrditi da hrvatski narod pod njihovim reimom brani svoju
slobodu i nezavisnost, premda je ta tvrdnja smiena i kad dolazi od samih ustaa, poto ni oni
1-155.
49
73
4'
51
dosta, moglo bi ih se samo vie koristiti. Gestove bez oslonca na snagu trebalo
bi svakako samo tedljivo upotrebljavati.
Na saradnju bive Seljake stranke ne treba raunati pre temeljne izmene
celokupne ratne situacije. Iako Tito bojkotuje njihove stareine koje su ostale
kod kue, ipak se oni nadaju da e anglosaksonske snage u poslednjem
trenutku okrenuti vesla u njihovu korist i tako toj stranci stvoriti slobodan
put. Bez razloga se erilovom naklonou ne hvali njihov partijski drug u
emigraciji, Krnjevi, koji se dri po strani od momentalne konstelacije.
Zagrebaki vladini krugovi postupaju poslednjih nedelja naglaeno ljubazno
prema bivim rukovodiocima Seljake stranke. Platonski kontakti ne manjkaju izmeu ova dva lagera.7 Meu umerenijim ustakim stareinama delimino se priznaje da bi stari Maek, koji je dran u podnoljivoj izolovanosti,
mogao jo da bude faktor hrvatske politike.
Ustanika se situacija nije bitno izmenila. Borbe koje su protiv ustanika
voene poetkom jula severno od Zagreba izazvale su prolazno i na hrvatskoj
strani pomisao na maarsku pomo. To kasnije nije bilo aktuelno. Sef
maarske vlade bi je dodelio samo na izriiti pismeni zahtev poglavnika.
Uopte uzev, na pojavu maarskih trupa gleda se u Hrvatskoj vrlo nerado.
Izvetaji sa podruja 13. SS-divizije pruaju u odnosu na smirenje potpuno
prijatnu sliku. Naravno da je vie nego problematino da li bi postignuto
stanje po odlasku divizije bilo trajno. Jedan deo ustanika koji su bili u tom
podruju, oito je pobegao prema zapadu i jugu. Kao to je u izvetajima
nemakog opunomoenog generala, stalno navoeno, smirivanje zemlje
upravo predstavlja okupacioni problem. Dok god taj problem usled nedostatka jedinica ne moe da bude reen, uspesi su po pravilu samo vremenski i
teritorijalno ogranieni.
Angaovanje etnika od strane nemakih stareina stalno ini vrlo veliku
nevolju Hrvatima svih boja. Svaki dan pristiu vladi uzbudljive vesti koje se
vrlo esto pokau kao netane. A, s druge strane, pristalice otrog kursa prema
pravoslavcima dobijaju stalno nove impulse. Ideje o 'samopomoi' protiv
etnika postaju glavne, to se, naravno, u interesu voenja rata, ne moe da
trpi.
Po pitanju hrvatske vojske potvrdilo je jedno putovanje naelnika taba
vojnoupravnog komandanta Jugoistoka po junoj i zapadnoj Hrvatskoj da tip
legije predstavlja ipak najupotrebljiviju formu organizovanja hrvatske vojske,
Glavni informator gen. Glaisea u Zagrebu bio je A. Haeffner. Dodir s Glaiseom ispred
maekovaca odravao je uglavnom, ini se, dr I. Andres.
Kasche je, pak, o tom pitanju izjavio u istrazi 4. X 1946. ovo:
Svoje informacije o HSS-u dobivao sam od biv. narodnog zastupnika Janekovi-a, zatim
ministra Totha i od Slavka Kolara, koji me je esto posjeivao i donaao razne pritube na ustae.
U vrijeme pregovora o ulasku nekih HSS-ovaca u ustaku vladu imao sam dvosatni razgovor sa
ing. Augustom Koutiem, koji je htio uti moje miljenje o toj stvari. Ja sam svakako bio na
stanovitu da bi bilo veoma dobro kada bi se ustaka vlada mogla proiriti i na HSS t.j. ne na
samu stranku koja je bila zabranjena nego na njezine rukovodioce i mase. Meutim sam doao do
uvjerenja da samo vodstvo stranke veoma odugovlai sa svojim odlukama te da se boji na sebe
preuzeti bilo kakovu odgovornost, pa sam doao do zakljuka da su jedini politiki pokreti od
vanosti u Hrvatskoj ustaki pokret i NOP, te da se sa nikim drugim ne moe raunati kao sa
faktorom koji treba da Njemaka uzme u obzir. To sam miljenje i podnio svojoj vladi. Poznato
mi je da je njemaka obavjetajna sluba, naroito Abwehr imao izvjesne kombinacije s HSS-om i
da su se oni mnogo bavili tim pitanjem. Nakon odputanja iz vlade bio je i Slavko Kvaternik veliki
neprijatelj ustake vlade. U svom radu on se je takoer oslanjao na HSS i poznato mi je da je ak
uspio poslati jednog ovjeka admiralu Canarisu da sa njim razgovara o promjeni vlade u
Hrvatskoj. S druge strane mi je poznato da je Kvaternik stajao u vezi sa Stepincem vjerojatno po
istim pitanjima. (A-VII, NDH, SUP - Zagreb, Sasluanje S. Kaschea, MF-5)
bitnim odredbama tog nareenja vodilo se isto toliko malo rauna kao i o
duhu kojim je nareenje bilo proeto. U vezi sa albom general-pukovnika
Rendulica, Kasche je u iscrpnom izvjetaju ministru vanjskih poslova od 6. VII
1944. dokazao da Druga oklopna armija dosljedno radi protiv duha i slova
tog nareenja. To se odnosi kako na komandu armije, tako i na komandu V i
XV SS-brdskog korpusa. Samo se LXIX armijski korpus u Zagrebu pod
generalima Dohnerom, Ringelom i Aulebom pridravao odredaba Fiihrerova
nareenja.
Uza sve to, umjesto da se potuje Fhrerovo nareenje da se vodi rauna o
poglavniku i njegovoj vladi, u okviru Druge oklopne armije dolazilo je sve vie
i vie do izraaja omalovaavanje i difamiranje svih hrvatskih manifestacija,
to Hrvatima nije ostalo nepoznato, te je to kod njih izazivalo sve vee
neraspoloenje. Dalje, vojni izvjetaji su oigledno isticali i uopavali svaku
hrvatsku slabost ne obraajui, nasuprot tome, nikakvu panju na hrvatske
uspjehe. Tako je dolo do toga da je Vrhovna komanda netono izvjetavala
Fhrera o prilikama u ovdanjem prostoru.
Komanda Druge oklopne armije najzad je prema poslanstvu zauzela
stajalite i irila ga a ono je ilo za tim da potcjenjuje i diskreditira politiku
Reicha koju zastupa Kasche. General-pukovnik Rendulic je to potvrdio i
pismeno izjavivi naprosto da je to Kascheova osobna politika, a nikako
politika Reicha.
Takvo svjesno i sistematsko nevoenje rauna o Fhrerovu nareenju
nanijelo je Reichu u ovom prostoru tete koja e se teko moi popraviti.
U vezi s tim upadljivo je u oima Kaschea to da su oficiri koji su postupali
u skladu s Fhrerovim nareenjem i odravali vrstu vezu, slubenu i drugarsku, s poslanstvom bili ili ometani u radu, ili premjetani na drugu dunost, ili
na neki nain pozivani na odgovornost. Vojni inspektor general Juppe koji se
iskreno trudio da postupa u skladu s Fhrerovim nareenjem mjesecima je
morao ekati da mu se na zadovoljavajui nain ostvare poslovi. Prvi saobraajni major Hffner koji je uspjeno suraivao s Hrvatima bio je smijenjen, a
na njegovo mjesto doao je pukovnik von Rhoden koji je, izmeu ostalog,
odbio da slubeno izvjetava poslanstvo o situaciji na polju saobraaja i koji
nije nikada dolazio Kascheu da se s njim dogovara. On je, meutim, bio
smijenjen, pa je na njegovo mjesto doao bolji nasljednik. Prvi vojno-privredni
oficir potpukovnik Schardt s kojim je poslanstvo izvanredno suraivalo bio je
smijenjen, a na njegovo je mjesto doao major Behm s kojim Kascheu nije
polo za rukom da ostvari povoljnu suradnju. Tek grube Behmove greke
dovele su do njegova smjenjivanja i ponovnog postavljanja Schardta. General
Zwade, o ijoj je dobroj suradnji sa SS-om (sa SS-Brigadefhrerom Brandtnerom) i Hrvatima Kasche ve izvijestio, smijenjen je uskoro poto je postavljen
za komandanta divizije na Istonom frontu s te dunosti. Valja napomenuti da
je general-pukovnik Rendulic navodno izjavio kako mu je general Glaise
povjerio da je bijesan zbog Kascheova izvjetavanja u korist Zwadea te da je
prisiljen to otkloniti jer da to ne spada u Kascheov djelokrug. Uskoro poslije
toga uslijedilo je navedeno smjenjivanje Zwadea na Istonom frontu.
Kasche, na kraju, misli da se iz spomenutih injenica moraju povui
konzekvence za formiranje prilika u ovom prostoru u budunosti. Prilikom
razgovora koje mu je Steengracht najavio koristit e se injenicama i podnijeti
odgovarajue prijedloge.
Kasche moli da ministar vanjskih poslova bude upoznat s ovim izvjetajem. Slubeno moli da se o izvjetaju paljivo vodi rauna. 81
ef kabineta rukovodioca ustake diplomacije dr Alajbegovia dr Bogat u
svojoj Uredskoj biljeki od 27. VII 1944. 8 2 zabiljeio je ovo:
Dne 26. srpnja 1944 u 17,30 sati posjetio je uoi svog puta u Njemaku
ministra vanjskih poslova NDH dra Alajbegovia njemaki poslanik u Zagrebu. Nakon njegovog odlazka, oko 18,30 sati, pozvao me ministar i
saobio, da je u posljednje vrieme osobno u vie navrata govorio sa njemakim
poslanikom o najaktuelnijim hrvatskim pitanjima. Njemaki poslanik rekao
mu je, da odlazi u Berlin, da tamo razgovara sa nadlenim mjestima, o tim
pitanjima i izjavio se spremnim, da tamo iznese stanovite hrvatske vlade.
Ministar dr Alajbegovi smatrao je najzgodnijim, da se ova stanovita predadu njemakom poslaniku u obliku nekih 'Aufzeichnung-a', koji bi se onda
mogli odaslati najurnije i naem poslaniku u Berlinu, da ih putem svojih veza
nastoji placirati na najviim mjestima. Budui da njemaki poslanik sutra
poslie podne putuje, potrebno je jo danas sastaviti spomenute 'Aufzeichnung-e'. Stoga mi je ministar dao nalog, da za odprilike 20 sati pozovem u
ministarstvo dravnog tajnika dra Turinu i proelnika polit, odjela dra
Riegera u svrhu sastavljanja potrebnih sastavaka. To sam odmah i uinio.
Istu veer odrana je u 22 sata u ministarstvu konferencija kojoj su
prisustvovali ministar vanjskih poslova dr Alajbegovi, ministar unutranjih
poslova dr Lorkovi, dr. tajnik dr Turina, proelnik pol. odjela dr Rieger i ja.
Ministar dr Lorkovi donio je sobom gotovi elaborat o etnikom pitanju,
koji je prihvaen u cielosti. 83
Nakon toga sastavljen je sa strane ministra dra Alajbegovia, dr. tajnika
dra Turine, proelnika dra Riegera i mene sastavak o graninim odnosno
podrunim pitanjima NDH, priloen ovoj biljeci u dva primjerka zajedno sa
okvirnim 'Aufzeichnung-om' pod I. Konferencija trajala je do 3,30 sati u
jutro.
Dne 27. srpnja 1944 predoio je ministar dr Alajbegovi sastavke predsjedniku Vlade dru Mandiu i Poglavniku. Tom prilikom izmienjen je donekle
sastavak o podrunim pitanjima i okvirni 'Aufzeichnung' i dan im je konani
oblik, u kojem ih je, pridodavi sastavak o etnikom pitanju, ministar dr
Alajbegovi osobno u 14 sati predao njemakom poslaniku u Zagrebu
Kasche-u.
Biljeci dra Bogata dodan je jedan P.S. koji glasi: Pod II. prilei izvorni
konani sastavak 'Aufzeichnung-a' i sastavak o podrunim pitanjima.
Alajbegovieva 'Aufzeichnung' (zabiljeka) od 26. VII 1944. 8 4 vrlo je
81 Zanimljiva je zabiljeka obavjetajca gen. Glaisea Haeffnera od 22. VII 1944. o odjeku
atentata na Hitlera u Hrvatskoj: AJ, T - 5 0 1 , rolna 2 6 5 .
82 A-VII, NDH, Kut. 2 6 5 , Br. reg. 4/2 - 14.
Alajbegovi je dostavio oba priloga Koaku u Berlin pismom od 28. VII 1944. U njemu pie:
U prilogu Ti aljem u dva primjerka priepise Aufzeichnung-a, kojega sam juer osobno uruio
njemakom poslaniku Kasche-u prije njegovog odlaska u Berlin.
Moj politiki tajnik Dr. Cihlar ustmeno e Ti razloiti predmet i saobiti moje elje i sugestije
radi daljnjeg postupanja. (A-VII, NDH, Kut. 2 6 5 , Br. reg. 4/2 - 3)
83 Ustake su vlasti paljivo pratile etniki pokret D M , pa je tako drlvan Gligo, glavar
konzularnog predstavnitva NDH u Beogradu pismom od 9. II 1944. priposlao ustakom
ministarstvu vanjskih poslova jedan primjerak odtampane rezolucije etnikoga svetosavskog
kongresa odranog od 12 do 16 januara u slobodnim jugoslovenskim planinama. Uz rezoluciju
priopen je i govor. Drae Mihailovia, voe narodnog oslobodilakog pokreta i Ravnogoraca. (A-VII, NDH, Kut. 266, Br. reg. 1 1 / 4 - 2 )
84 A-VII, NDH, Kut. 2 6 5 , Br. reg. 4/2 - 4.
86
nistra dra Goebbelsa dne 26. srpnja o.g., kada je rekao: ...'Unter dem
Vorwand, die politische Fhrung des Reiches schtzen zu mssen, gaben sie,
die, wenn auch nur ganz kurze Zeit im Besitz des Apparates in der Bendlerstrasse waren, dem Berliner Wachbataillon den Befehl, das Regierungsviertel
zu zernieren, womit denn auch gleich ihre irgendwie ins Gewicht fallende
aufrhrerische Ttigkeit zu Ende w a r ' . . . Pa dalje: . . . 'In wenigen Minuten ist
das Wachbataillon von seinem Posten im Regierungsviertel zurck und in
meinem Garten zusammengezogen'.. , 91
Nakon neuzpjelog atentata i njegove ve obe poznate likvidacije, ostaju
jo dva pitanja otvorena i to: pitanje sadanjih strujanja, te njihove brojnosti,
kao i u kojoj su mjeri atentatom pogoeni aktivni zapovjednici i bivi ugledni
zapovjednici vojske, te kakav je sporazum postignut izmeu urotnika i jedne
od ratujuih strana, pod predpostavkom da su urotnici uobe bili u vezi s
jednom od njih. Za ovo drugo pitanje nema uobe nikakovih viesti niti
podataka, pa bi se moglo predpostaviti, da je sve preputeno generalu
Seidlytzu i Befreiungskomitetu u Moskvi. U pogledu prvog pitanja postoje
navodno u dravnom vodstvu jo i danas tri temeljne struje i to: Hitlerova,
Anglofilska i Rusofilska.
Hitlerova koncepcija hoe nastavak rata, tako da ga se najprije odlui na
Zapadu, a onda na Iztoku. Na Zapadu bi valjalo izdrati do prekretnice, to
jest do njemake ofenzive, ija bi posljedica bila bacanje neprijatelja u more.
Dotle bi trebalo na Iztoku odstupiti prostor, a zatim domovinskim snagama i
mjerama totalne mobilizacije zadrati daljnji prodor do odluke na Zapadu, pa
onda prebaciti snage na Iztok. Nakon svega toga, ili podpuno pobiediti ili pak
iznuditi povoljan kompromis. Ruska struja hoe mir s Rusijom uz rtve, koje
se smatraju i onako potrebnim nakon svakog svretka rata. Poslije toga bi
sliedio nastavak rata protiv Angloamerikanaca na bazi novoga saveza Rusija-Njemaka-Japan. To je generalska struja. Englezka struja, koja je osobito
zastupana u gospodarskim krugovima Njemake, hoe kompromis sa Englezima. Njezini su argumenti: treba sabrati dokazala, da su atentatori na Hitlera
imali veze s Rusima i od Rusije dobili stanovita jamstva, o kojima Englezi, ili
nita nisu znali, ili se s njima ne bi sloili, da su za njih znali. S tim dokazalima
elila bi ta struja od Engleza uti miljenje, da je za Englezku bolje sporazum
sa Njemakom iz obih politikih razloga, kao i iz razloga nevjere, koju je
Rusija dokazala u sluaju sudjelovanja kod izvoenja atentata na Fhrera. Sa
povoljnijim englezkim uvjetima nego to bi bili ruski, eli anglofilska njemaka struja prisiliti Hitlera na prihvaanje njegove vlastite teze o suradnji
Englezke i Njemake.
U vladi lojalnim graanskim krugovima uje se miljenje, da je atentat
najvea sramota za njemaki narod, dok se lanovi stranke vrlo nerado
uputaju u razgovor o tom dogoaju.
5. Kasche i Freih. v. Weichs kod Fhrera. Izaslanstvo NDH u Zrichu
uputilo je ministarstvu 2. VIII 1944. 94 ovakvu ifriranu brzojavku:
Zivko Topalovi emisar Mihajlovia nije dobio dozvolu za putovanje u
93 Pod izlikom da moraju tititi politiko vodstvo Reicha izdali su - iako su drali u svojim
rukama samo krae vrijeme komandni aparat u Bendlerstrasse - berlinskom straarskom
bataljunu nareenje da opkoli i zatvori prilaze vladinoj etvrti, ime je istovremeno bila okonana
i njihova ustanika djelatnost koja nije bez izvjesne teine.
Za nekoliko minuta vratio se straarski bataljun sa svog mjesta i prikupio u mom vrtu.
94 A-VII, NDH, Kut. 2 6 5 , Br. reg. 44/3 - 1.
65
imala samo 100.000 ustaa njezin bi obstanak bio obezbjeen. Ona bi morala
svim sredstvima iz vlastitih razloga pomoi tad na uzpostavi Crne Gore i
omoguiti crnogorsko dravno viee da razvije u punoj mjeri svoju djelatnost.
On je o crnogorskom pitanju vie puta razgovarao sa Kascheom, ali nikad nije
uo da bi Niemci bili naelno protiv uzpostave Crne Gore.
Von Schubert je 28. VII. izjavio, da u ovom asu njemaka vlada ne moe
priznati crnogorsko dravno viee kao vladu, ali da e se razgovarati sa
njegovim predstavnicima o pitanjima Crne Gore im se vrati poslanik Kasche.
On je zatraio od dr. Drljevia da posebnom notom saobi stranim poslanstvima da nije mislio na osnutak neke vlade nego na organizaciju Crnogoraca
nastanjenih u Hrvatskoj. Dr. Drljevi je ustmeno obaviestio poslanstva o tome
i o svom stanovitu.
Madarski poslanik je poruio da e Madarska sa simpatijama pratiti
napore Crnogoraca. Slovaki poslanik je notu uzeo na znanje i o tome
obaviestio svoju vladu.
Sada se oekuje povratak g. Kaschea, jer e se tek onda nastaviti razgovori
sa njim.
Odluka Turske od 2. V I I I 1 9 4 4 . o prekidu diplomatskih odnosa s Njemakom bila je signal o sve nepovoljnijem poloaju Njemake i na Balkanu. U
sriedu 2. kolovoza poslie podne javljao je poslanik NDH u Sofiji dr Nikola
Ruinovi zagrebakom ministarstvu97 - posjetio me je turski poslanik Mente
i priobio mi je, da su prekinuti gospodarski i diplomatski odnosi izmeu
Turske i Njemake. Isto tako mi je rekao, da odnosi izmeu Sofije i Ankare
jesu odlini. Nadalje je naglasio, da se ni odnosi Turske prema njemakim
saveznicima ne e mienjati.
O situaciji u Bugarskoj Ruinovi je morao 5. VIII 98 izvijestiti ministarstvo
ovako:
Moe se mirno rei, da je narod preputen samom sebi, da misli o
zbivanjima ne samo u Bugarskoj nego i u svietu ono to hoe. Tako je u
Bugarskoj danas u gledanju na ishod rata nastala ovakova situacija: Osim
riedkih iznimaka, koji vjeruju u pobjedu Njemake, te malog broja koji se
nada da e Niemci nai bilo kakav izlaz, ogromna veina rauna sa sigurnom
katastrofom za Niemce. Nemoe se rei, da je veina Bugara prijateljski
razpoloena prema sovjetima, nu karakteristino je da i medu nacionalistima
pod ovakovim okolnostima vlada vrlo skeptino razpoloenje. Niemcima je
sve ovo dobro poznato, nu oni vele, da za sada ne mogu nita uiniti u svoju
korist. Oni vjeruju, da e njihovi uspjesi kojima se uskoro nadaju izmieniti to
politiko-psiholoko stanje, a tad e doi i do preokreta u politikom pogledu,
kako bi to oni eljeli.
Glavnokomandujui na Jugoistoku suoen s daljnjim opadanjem borbene vrijednosti hrvatskih oruanih snaga i neuspjehom poduzetih protumjera
podnio je Vrhovnoj komandi pismeno nov saeti prijedlog koji je iao za
temeljitom reformom zdruenih njemako-hrvatskih oruanih snaga. 99 Feldmaral Freih. v. Weichs poao je pri tom od zahtjeva da oruane snage NDH u
danoj opoj situaciji moraju ubudue same biti upotrijebljene za njemake
ciljeve kako bi na taj nain tedjeli njemaku krv, a to bi mogli postii prema
feldmaralovoj ocjeni - samo ako smjesta promu sve hrvatske jedinice
97
99
10s
porna snaga. Pri jednoj takvoj upotrebi, oni e uvek zastupati velikosrpsku
ideju. Ono to dolazi iz Beograda znai opasnost. Ja sam 1941. godine uinio
Srbima ponudu koja je bila neuobiajena. Ja sam samo zahtevao da ostanu
neutralni i za to sam im obeao Solun. Veu cenu nisu mogli da dobiju. U
stvarnosti je meutim dolo do razvoja koji nikako ne odgovara toj velikodunoj ponudi. Uostalom, ukazujem na to da, ako danas ponovno uspravimo
Srbiju, Hrvatska propada.
6) Tito jest i ostaje komunista. I on zastupa jugoslovensku ideju. No
njegov e cilj pritom biti da dobije oslonac na Rusiju. Za mene ne postoji
sumnja u pogledu toga da e Tito, kad taj eljeni cilj jednom postigne, svu
inteligenciju poubijati (!). Pobeda Tita znai stvaranje komunistikog reima,
koji e jugoslovenske narode izruiti Staljinu.
Engleska, i to je za mene jasno, eli nacionalnu Srbiju, a povrh toga nastoji
da i Hrvatsku dobije u svoje ruke. To isto vai i u pogledu Grke, a moda i
Bugarske. Engleska danas vie no ikad dejstvuje prema naelu: 'U nudi avo
svata pojede.' Ako bi mi s nae strane pristali na srpsku ponudu, i ako bi im
stavili na raspolaganje oruje i municiju, onda, dodue, verujem da e se Srbi s
uspehom boriti protiv Tita. No isto tako sam ubeen da e onda velikosrpska
ideja odmah ponovno da zaplamti na nau tetu. A to je nepodnosivo. Srbi se
nikad ne bi odrekli velikosrpske ideje.
7) Potrebu da se obezbede saobraajni putevi i privredna preduzea u
Srbiji, firer priznaje. S tim u vezi postoji namera,
a) da se SS-konjika divizija, koja se u ovom asu nalazi u formiranju u
Maarskoj, prebaci na podruje Srbije. Njena jaina, po linom sastavu,
iznosi 13.500 ljudi, od kojih su 4 (tisue) Nemci iz Rajha a 4 folksdojeri. Broj
konja iznosi samo 6.000. Diviziji treba da budu dodeljeni, uz personal koji ve
postoji i koji je za to izveban, jedan divizion jurinih topova i jedna eta
tenkova (koda),
b) da se policijski puk koji postoji u Srbiji popuni do punog nivoa. Povrh
toga, treba da mu se pridoda teko oruje i jedna eta jurinih topova (15
koda),
c) da se 5 tvravskih bataljona, koji e biti spremni izmeu 25. i 31. 8,
prebace u podruje Srbije,
d) da se ispita pitanje prebacivanja daljih turkmenskih bataljona,
e) da se stavi na raspolaganje kola za borbenu obuku u Niu, koja e,
kako se predvia, u kratkom roku biti slobodna.
8) ta e biti s Bugarskom, to sada jo nije potpuno jasno. Dranje je
labilno. Na alost, isporuene su znatne koliine oruja, koje e sad, slino
kao kod Finaca i kod drugih naroda, za nas biti izgubljeno. Protiv Turaka e
se Bugari verovatno boriti, ali do toga jedva da e jo doi. Meutim, borbena
vrednost Bugara protiv Slovena mora da se oceni kao vrlo neznatna.
Najvea intrigantkinja u Bugarskoj jest, tako je izloio firer, kraljica, za
koju sam ubeen da je sukrivac za smrt svoga mua kralja Borisa. Ja sam
spreman da po pitanju nekog unutranjeg prevrata, koji bi meutim morao da
usledi u najkraem roku, dam svoj pristanak.
(Tom pristanku firera prethodila je kratka diskusija s rajhsfirerom SS i
ministrom spoljnih poslova Rajha, pri emu je prvi obeao da e za nekoliko
dana predloiti odgovarajui plan, a poslednji je ukazao na to da je jedan
takav poduhvat, kojemu on nije protivan, mogu samo ako postoje odgovarajue sopstvene trupe i spremnost bugarskih jedinica.)
9) Zakljuujui firer je ustanovio, da on
114
119 iIsti
izvor.
81
.JL2
rastao.
1.2
To je bila I.orkovieva druga ena; prva je bila Njemica i od nje se Lorkovi netom bio
To je Pavelievo pismo s nadnevkom: Zagreb, 22. VIII. 1944.
145
rukovet izjava o toj aferi, u kojoj je vie njih izgubilo glavu do svretka rata
(npr. Juri, Lorkovi, Voki, Farolfi, Tomai, Kliani), nesumnjivo na
Paveliev poticaj, odnosno zapovijed.
Evo kako je sam ustaki poglavnik protumaio akciju Lorkovi-Voki:
Njihova (etnika) namjera doi u Zagreb i tu unititi hrvatsku dravu
bila je u sporazumu s njemakim generalom Glaise von Horstenau pripremana
pola godine prije i tempirana na vrieme pod konac 1944. godine. Bilo je sve
prireeno, da im to uspije bez ikakova napora, a za to su imali posluiti Voki
i Mladen Lorkovi, koje je general Glaise uveo u urotu, iji je program bio
sporazum s etnicima i postrojenje s njima zajednike vlade u Zagrebu. Na taj
bi nain izpalo, da su sami Hrvati likvidirali svoju vlastitu dravu, a velikosrbskim bi etnicima njihova namjera bila uspjela himbenim i lukavim nainom
bez borbe i ikakovih rtava.
Meutim stvar je propala, jer je general Glaise na zahtjev hrvatske vlade
morao zemlju napustiti, a Voki i Lorkovi su bili uklonjeni sa svojih
dunosti, i time sva trojica onemoguena u svojoj daljnoj raboti.
O svemu e tome svojedobno biti iznesene pojedinosti i obirni podatci. 146
To sve do svoje smrti u Madridu (1959) Paveli nije uinio, samo nam je
ostavio ovo kao priu za malu djecu.
Sasvim protivno postupio je njegov hvaljeni zapovjednik PTS-a ustaki
pukovnik Ante Mokov koji je u istrazi poslije osloboenja napisao cijeli
jedan mali elaborat o puu. 147 Zbog njegove dokumentarnosti reproducirat
emo ga gotovo u cijelosti.
Opi utisak na prvi mah - iskazao je Mokov o Vokiu - ostavljao je
ovjeka osobno dosta skromnog, ali i neodlunog radi nepoznavanja novog
posla i nove sredine u kojoj se naao. Kasnije se na novoj dunosti prilino bio
uivio. U pogledu ope situacije bio je optimista iako je drao da Njemci rat
sigurno gube. Nisam znao je li to njegovo osobno miljenje ili je bilo
ucjepljeno odnosno podrano od Pavelia koji je prema raznim osobama i
njihovom pogledu na Njemce znao na zgodan nain dati do znanja da dijeli
njihovo miljenje, te da on sve 'tono vidi i zna'. Ovo istiem, jer mi je i Voki
rekao tada da je Pavelievo miljenje isto kao i njegovo.
Voki je odmah - nastavlja Mokov svoj prikaz 'pua' - pokazao vrlo
veliku aktivnost to se tie odravanja kontakta sa jedinicama na terenu i
htio se neposredno pred poetak operacije posavjetovati s Ivanom ubaiem, predsjednikom
jugoslavenske kraljevske vlade. ubai - koji nikada nije bio hrvatski nacionalist nego je uvijek
bio povezan s dinastijom Karaorevia - ispriao je to se sprema ministru Dragi Maruiu;
Marui je to telefonski dostavio Titu, a Tito Staljinu. Staljin je nato zatraio od Roosevelta da se
akcija stornira i to je bio kraj!
Vladko M a e k u svojim uspomenama (In the Struggle for Freedom, New York 1957, str.
2 5 5 - 2 5 7 ) vrlo je krt pri spomenu afere Lorkovi-Voki. Neto je saznao o pripremama - pie
on - posredstvom Lj.Tomaia; mjesec dana poslije atentata na Hitlera reim mu je u stanu na
Prilazu 9 bio pootren i nitko ga nije mogao posjeivati a ubrzo zatim je zagrebaki radio objavio
vijest o uhienju Lorkovia i Vokia. Uslijedila su masovna hapenja lanova HSS dok je August
Kouti izmakao hapenju i preao partizanima. Toliko Maek.
Jere J a r e b u knjizi Pola stoljea hrvatske politike. Povodom Maekove autobiografije
(Buenos Aires 1960, str. 1 1 1 - 1 1 5 ) prua obilje bibliografskih podataka iz emigrantske i strane
periodike i o aferi i za divno udo konstatira da je tadanja ustaka vlada, rekonstruirana 1.
rujna 1944. izbacivanjem Lorkovia i Vokia, zavela ekstremnu pronjemaku politiku u Hrvatskoj i logina posljedica takve Pavelieve politike bila je hrvatska katastrofa u Bleiburgu!
146 J. J a r e b , nav. djelo, str. 111.
147 A-VII, NDH, Elaborat A. Vokia, Kut. I. O. 9, Br. reg. 7/7 - 1 - 1 8 .
oficirima, te je neko vrijeme bio vie vani nego u Zagrebu. Imao je namjeru
kako je sm govorio - da obie sve jedinice i da govori sa svim oficirima
osobito zapovjednicima. Radi ovog naina ophoenja kroz kratko vrijeme
postao je vrlo popularan u vojsci. Njegovi govori prilikom tih obilazaka,
osobito pred viim oficirima bili su neke vrste senzacija, jer je u njima uvijek aludirajui na Njemce, a da ih ne spomene - govorio da treba oekivati u
najskorije vrijeme velike dogaaje u kojima e hrvatska vojska otvoreno
nastupiti protiv svakog koji e biti na putu odranja drave, te da se Hrvatska
nije vezala niti e se vezati sa sudbinom drugih i slino. Kasnije su mi neki
oficiri (nakon hapenja Vokia) priali kako su svi, komentirajui rijei
Vokieve, oekivali svakog asa nalog da raskinu i udare na Njemce (gen.
Nardeli, puk. Nikpalj). Voki je obino prilikom posjeta pozvao zapovjednike
i rekao im da e ih pravovremeno o svemu obavjestiti (ne ulazei u samu stvar)
i to putem kurira ili radiom, a onda da e moda trebati 'dobro pritegnuti
obojke'. Oni su iza toga oekivali nalog Vokiev za okret protiv Njemaca i
ako to Voki izriito nije nigdje spomenuo, odnosno otvoreno rekao, a bili su
sporazumni i zadovoljni te puni nada da se neto 'veliko i dobro' priprema.
Veliki broj onih je jo dugo vremena nakon odstranjenja Vokia drao, da je
stvar bila ozbiljna i da je samo momentalno otklonjena, jer su Njemci doznali,
radi toga da je i Voki morao biti maknut, ali su vjerovali da e u danom asu
opet se povratiti.
Nakon svojih obilazaka Voki je odmah iao referirati Paveliu i vjerujem
da mu je sve tono iznosio, pa i svoje govore. Moram napomenuti da je u to
doba, a i prije dolaska Vokia na poloaj ministra ORS-a, bilo eih sluajeva
otvorenih ispada protiv Njemaca sa strane pojedinih hrvatskih jedinica ili
njihovih zapovjednika. (Skoro sve jedinice su bile pod njemakim zapovjednitvom). Ovi sluajevi su osobito izbijali u podruju gdje su bili i etnici sa
kojima su Njemci otvoreno suraivali, posebno u podruju juno od Bihaa,
gdje su dvije bojne (bataljuni) jednog puka na elu sa potpukovnikom
Nikpaljem bile otkazale poslunost njemakoj komandi ne dozvolivi da
njihovim podrujem prolaze etnici i slave, ini mi se, roendan kralja Petra,
te su se bili uanili sa odlukom da pucaju i na Njemce, ako ovi nastupe na
njih, kako su bili rekli uiniti. Radi ovog je potpukovnik Nikpalj bio stavljen
pred njem. sud, ali je pobjegao u Zagreb, gdje sam ga ja primio i neko vrijeme
krio. Atmosfera je bila skoro u svim jedinicama protiv Njemaca prilino
napeta, te je Voki dolazio i bio priman kao naruen, te je ba i ova situacija
bila mnogo doprinjela njegovoj popularnosti.
Prelazei na zbliavanje Vokia s Lorkoviem, Mokov je zapisao ovo:,
U poetku svog ministrovanja Voki nije bio neki posebni prijatelj sa
Lorkoviem, te njegove pozive na veere nije rado prihvaao. Sto vie o tim
pozivima je govorio sa.Paveliem - kako je to sm Paveli rekao, mislim,
Servatzyju i Frkoviu - iznosei da on ne voli ii Lorkoviu, jer mu se neda
gubiti vremena, a i drutvo koje se skuplja kod Lorkovia da mu je nepoznato
i strano. Paveli mu je navodno rekao, da je bolje da ne gubi vrijeme na te
bezkorisne veere. Meutim, kasnije su postali vrlo dobri prijatelji, tako da je
Voki kumovao Lorkoviu kada se ovaj drugi puta enio. Ja sam tek povodom ove enidbe doznao, da su se oni dva blie sprijateljili. Lorkovi je u to
doba bio ministar unutranjih poslova. Ipak je najintimniji prijatelj Vokia bio
njegov vjenani kum Ante Stiti. U kakvim je bio odnosima titi sa Lorkoviem nije mi poznato, ali izgleda da nije bilo nekog blieg osobnog kontakta
meu njima. Voki i Stiti su bili nerazdruivi, te meu njima nije bilo tajni, a
Josi Rukavini) bio je izraen plan reorganizacije svih oruanih snaga pod
jednim imenom i pod jednim zapovjednitvom. Isto tako je bio napravljen
plan komandnog kadra. U prvom redu trebale su se ukinuti razne ustake
jedinice, koje bi ljudstvo ulo u sastav druge jedinice, a kod nekih bi bilo
ljudstvo rasputeno. Istovremeno uklanjanje nekih zapovjednika (kod ega se
oekivala mogunost otpora: Luburi). Dalje je bila predviena koncentracija
snaga na izvjesnim prostorima i to uglavnom prema Srijemu, oko Bos. Broda,
te Zagreba, sa svrhom onemoguavanja eventualnih protumjera sa strane
njemake vojske. Na koncu opa mobilizacija.
Sve ove planove razradio je (prema rijeima Rukavine) pukovnik Kliani,
koji je bio neke vrsti vojnog reformatora kod HSS-ovaca, a za iste je znao i
general Blakovi, te pukovnik zrakoplovni Mrak. 148 Navodno je kopija ovog
vojnikog plana naena kod Kliania ili Farolfija.
Na moje pitanje Vokiu, to bi bilo od ope mobilizacije sve kada bi se
ljudi i odazvali, kad se ve osjea oskudica u oruju i municiji, on mi je
odgovorio, da to ne bi bio nikakav problem, te da bi imali dovoljno oruja i
municije, a i vie nego to bi nam trebalo. Iz njegovog naina kako mi je
odgovorio, on je bio u ovu tvrdnju potpuno uvjeren. Iz itavog izlaganja dalo
se vidjeti da mu je za to bilo dano neko uvjerljivo obeanje, a i ako on nije
nita spominjao, jasno se iz svega dalo razabrati, da se moglo raunati samo
od Engleza i Amerikanaca.
Za vrijeme itavog ovog razgovora kojeg sam imao sa Vokiem pred
njegovo suenje - nastavljao je Mokov svoj iskaz - isti se je neprestano pitao
sa suzama u oima: 'Zato sada ovo, kada je on (Paveli) u sve bio upuen?'
Kada sam mu ja spomenuo glasine, da su izgleda Njemci doznali, on je tvrdio
da je nemogue, govorei da bi im to prije svega Paveli dao do znanja, a ne bi
ovako postupio pred vladom i sa sudom. Neprestano je ponavljao: 'Ne
razumijem, ne razumijem', a par puta je napomenuo da on u tu stvar ne bi bio
ni ulazio da nije sm Paveli dao dozvolu. Napominjem da je Paveli Servatzyju i M. Frkoviu bio rekao, potvrdivi izjavu Vokia i Lorkovia, da ihje on
pustio da vidi 'dokle e gospoda ii' ili 'kako daleko e gospoda otii'. Sta se
iza ovakove izjave Pavelia krilo danas se moe samo nagaati.
Ba u asu, kada je takoreku bila itava stvar dozrela, kada su se
sporazumjevali i jo samo traili ministra unutr.(anjih) poslova (istiem da je
Voki tvrdio da je i ovo posljednje bilo saopeno Paveliu), kao i to da on
(Paveli) treba odstupiti, nato se on u svom govoru u Radnikoj komori
osvrnuo, kako se naao prisiljenim osobito radi vojnikih krugova, da o ovoj
stvari govori, jer su nakon hapenja Vokia poele stizati vijesti da su se
vojnici, a i oficiri poeli razbjeavati kuama i odlaziti u partizane ba u tom
momentu izbija na pozornicu titi sa pisanjem prijave o itavoj stvari u koju
je od Vokia bio potpuno upuen. Koja je prava pozadina ove Stitieve prijave
i koja joj je bila svrha moe se samo nagaati. Polazei od izvjesnih injenica
mogu se kombinirati nekoliko zakljuaka, koji su u meusobnoj proturjenosti, ali svaki za sebe mogu.
1. Nema nikakve dvojbe, da je Voki smatrao titia najprisnijim svojim
prijateljem, te da je takav do asa prijave zaista i bio. Meu njima nije dolo
148 Navodno su lanovi vojne organizacije HSS bili ovi: pukovnici Ivan Babi, Ante Matea,
Oton u, Dragutin Medved, Franjo Mrak, Josip Jendrai, Zbiljko Majer, Nenad Stefanovi,
gen. Pero Blakovi, gen. Ivan Kliani, gen. Ivan Prpi, natporunik Marija Ceri i drugi.
Tako su u asu pua bili uhapeni Blakovi, Matea, Jendrai, Medved, Majer i drugi.
97
7*
99
tako reku 'preuzmu kormilo NDH u svoje ruke, u vremenu, kada je najvie
ratna oluja bjesnila'. Oni su uvijek bili neodluni, pa i u sitnim pitanjima, te je
sigurno da ne bi bili nita poduzimali, da im nije bila obeana od nekih
prijateljski naklonjenih (odn. bolje reku ekonomski i politiki zainteresiranih
na podruju Hrvatske) oitih pobjednica rata.
3 . - Pregovori Voki-Lorkovi i Farolfi zapoeli su tako slubeno sa
znanjem i pristankom Pavelia i on je obavjetavan sve podravao, bar do
prijave titia.
4, Prijava titia je uslijedila nakon definitivnih prijedloga u kojima je i
pitanje uklanjanja Pavelia.
Ovdje se moe prei na prve pretpostavke o motivima i razlozima Pavelievog dranja i postupka nazvat u ga miniranja itavog spleta, jer u kom je i
on bio jedan od glavnih reisera, a istovremeno trebao biti glavni 'tragini
akter' ove privremeno za javnost predstave 'pua' koja je ovo ime dobila
kao mrtvorodene nakon prisilnog pobaaja.
Ako je on (Paveli) doista pomiljao na okret od Njemake, tada razlozi da
u zadnji as ustukne, mogli su biti:
a) njegovo osobno pitanje, t. j. da se nije mogao pomiriti sa milju da
bude stavljen po strani sa neizvjesnom sudbinom za svoju osobu (ovo je jedna
od vrlo vjerojatnih mogunosti).
b) Krah od Njemaca, ako su otkrili ili da bi mogli otkriti, odnosno da je
titi njem. pijun, radi ega rtvuje druge da bi se pokazao lojalan prijatelj
Njemcima,
ili da (Paveli) na itavu stvar nije uope ozbiljno pomiljao, ve je
podravao da moe u zgodnom asu likvidirati Vokia (radi sve veeg utjecaja
na vojsku), te se pokazati najlojalniji njemaki saradnik.
Prema postupku u pravom asu - (jasno hotimino iznoenje optube,
govorom u novinama, te dosta blago i lijepo postupanje prema uhapenim
internircima) dalo bi se zakljuiti da je bio voen strahom pred Njemcima ili
na njihov zahtjev, ali kasnije sve otriji postupak prema uhapenima i konana
likvidacija osoba, potpuno je nemoguno dovesti u vezu sa njemakom
presijom ili strahom od Njemaca, to su Njemci bili nemoniji i blie svretku,
postupak se pogoravao i na koncu kada Njemaka kapitulira oni (Voki,
Lorkovi, Farolfi, Tomai) gube glave.
Dok se prema Anglo-amerikancima i odreuje povlaenje, te o tome ve
otvoreno govori, likvidira osobe koje su na tome prije radile i sa Angloamerikancima imale moda ve direktni kontakt, a u svakom sluaju indirektni, te koje isto stoje na stanovitu hrvatske drave i mogle bi u tom asu
najvie posluiti.
Iskljuena je i Pavelieva bojazan da bi kod Engleza i Amerikanaca
maekovci mogli bez njega preuzeti sve u svoje ruke, jer je za predpostaviti, da
je ipak toliko razuma jo imao da vidi da on ne dolazi u obzir, a osim toga ne
bi bio onda pustio iz Lepoglave ostale maekovce, a u najmanju ruku nastojao
da sprijei odlazak istih iz zemlje.
Isto tako je iskljuena likvidacija preostalih u Lepoglavi bez njegovog
znanja, jer ih ne bi zadrao zatvorene dok je druge pustio. Napominjem da su
svaki dan, sve do posljednjeg asa maekovci oekivali da stignu Farolfi i
Tomai i da su se od dana njihovog putanja (prema Pernaru i drugima)
stalno interesirali i molili za putanje preostalih iz Lepoglave.
Koji je bio pravi razlog ovakovog Pavelievog postupka i ta se iza njega
krilo, moda bi mogao da odgovori sm Paveli. Da li bi i malo razuman
dadu podrku etnicima, svi Srbi, pa i oni koji su medu partizanima pridu
etnicima. Lorkovi je najvie isticao opasnost koja u tom asu prijeti hrvatskom narodu. I sada je na dugo i iroko razvio svoja razlaganja i gledanja na
politiki poloaj u budunosti i na ono to on smatra da bi HSS sama mogla i
trebala uiniti. Kouti je sluao to izlaganje i to je bio dug govor, a kasnije mi
je Kouti kad smo bili sami rekao da Lorkovi ima bujnu fantaziju i da se vidi
kako bi on htio u buduem dogaaju odigrati neku ulogu, ali neka bude
sretan, ako spasi glavu i na vrijeme on i drugi ode i odu u Njemaku. Lorkovi
je isticao kako mu je poznato da e Engleska ba preko Srbije (iz Albanije ili
Grke) doi ovamo. Kako jt njemu poznato da stvar samostalne Hrvatske
dobro stoji kod saveznika i da mu je poznato da je Krnjevi na tom radu.
Isticao je kako je vrijeme da HSS se pripremi za preuzimanje vlasti u Hrvatskoj
i da on eli tome pomoi, ali da pri tome HSS treba da stane na stanovite
drave Hrvatske i preuzevi vlast da zauzme stanovite punog suvereniteta
svoje vlasti i one vlade koju bi ona tada u Zagrebu imala, na taj nain i kad to
stanovite zauzme HSS e za sebe i bez obzira na ostale planove saveznika, a
osobito na planove s Jugoslavijom, staviti saveznike pred gotov in i saveznicima nee preostati drugo, nego ve postojeu Hrvatsku priznati. Razvio se
razgovor o etnicima, te o tom kako e Englezi u Srbiji i srpskim krajevima
predati vlast etnicima. Poto su etnici u Hercegovini, ima ih i u Bosni,
Dalmaciji, a k njima e prii svi Srbi, predstoji velika opasnost da i u
hrvatskim krajevima etnici podrkom Engleza preuzmu maha, a po njegovom miljenju, da HSS treba to preduhitriti i to na taj nain da na vrijeme u
tom HSS pripremi situaciju i kod saveznika, da se zaprijei pruanje zatite
etnicima s njihove strane u hrvatskim krajevima, a u tom takoer da se HSS
stavi u direktan dodir sa etnicima, radi pregovora o tom da u asu takovih
dogaaja etnici ne diraju i ne preuzimaju vlast u hrvatskim krajevima.
Lorkovi je sve to iznaao kao svoje stanovite i svoje sugestije, rekavi pri
tome: poaljite nekog saveznicima, a nekog etnicima. Rekao je: 'Eto, Sini je
osoba vaeg povjerenja, on je s etnicima razgovarao i poaljite njega.' Bez
obzira kako sam ja najnegativnije o tome mislio, Kouti je zauzeo stanovite
prema itavom tom Lorkovievom izlaganju na slijedei nain: Za popravljanje prilika u Hrvatskoj i da budue prilike hrvatski narod doeka sa to boljim
izgledima, potrebno je odmah odstraniti sve ono to izazivlje sukobe, dananje
progone s ustake strane, a time i sve ono to bi moglo kasnije izazvati osvetu
nad hrvatskim narodom. U prvom redu ako Lorkovi misli iskreno neto
uiniti za poboljanje prilika hrvatskog naroda i samog poloaja HSS-a, onda
je potrebno da se prestane s hapenjima, s odmazdama, logorima i slino. Da
se povuku svi istaknuti ustae i to je najvanije da se ukine Ustaka vojnica, a
domobranstvo ostane jedina vojska, a vodstvo te vojske preda u ruke strunim
i nepartijskim ljudima. Onda bi se i time izvrile sve pripreme za predaju vlasti
HS-u u Zagrebu. to se tie samog stava HSS-a prema saveznicima, prema
etnikom problemu, prema pitanju dravne forme mora se vjerovati, da je
HSS hrvatska stranka i da e ona uiniti najvie to moe za hrvatski narod, ali
da si ona u svom radu ne moe dati vezati ruke i ne moe saveznike pred gotov
in stavljati. to ona bude jaa, ona e pred saveznicima moi vie dobiti za
sebe i za hrvatski narod, ali pregovori su faktor koji e odluiti, a nikako
politika stavljanja pred gotov in. Ako Lorkovi misli iskreno pomoi hrvatskom narodu i HSS-u, onda treba omoguiti HSS-u veze s inozemstvom, rad u
narodu, normalizirati prilike u zemlji, ukidanje svih nasilnih i ratnih mjera i
reorganizacija vojske. Ovom problemu vojske i postavljanja domobranstva
kao jedine vojske, najvie je panje obratio Farolfi, istakavi da kad se misli na
pruanje pomoi HSS-u mora se u prvom redu misliti na to, da vojska bude
tako organizirana da u odreenom asu bude pouzdana i vjerna HSS-u i da
preko te vojske HSS moe pred saveznicima nastupiti ba u politikom smislu
kao jak faktor. Lorkovi je rekao da po pitanju vojske je nadlean Voki, za
kojeg misli da e ga on moi pridobiti za reorganizaciju vojske i postavljanje
na elo iste onih domobranskih asnika u koje HSS ima povjerenje. Zakljuilo
se, da e Lorkovi pridobiti Vokia, a Farolfi e s njime govoriti. I Lorkovi e
poruiti kada e se oni sastati. Zakljuilo se na traenje Farolfija da e
Lorkovi omoguiti da Farolfi dobije to vei broj blanko propusnica kojima
e se pristae HSS-a moi sluiti za slobodno kretanje po terenu i dolazak u
vezu sa pristaama; osim toga omoguit e se poslati u inozemstvo nekog koga
bude i kada bude HSS smatrala zgodnim. to se tie odlaska u inozemstvo,
bila je rije o Torbaru da ode u Rim, a o nekom dr Majksneru da ode u
vicarsku.159 to se tie etnika Torti (Kouti ?) je rekao Lorkoviu, da e,
ako se dogaaji budu razvijali kako Lorkovi misli i ako se ukae potreba, da
e HSS i u toj stvari postupiti kako prilike budu nalagale. Meni je nakon ovog
razgovora rekao da ne misli u tonost Lorkovievih predvianja i da ne misli
Lorkovieve elje ili namjere sprovoditi. Lorkovi se je interesirao za zatitu
koju bi ustae mogle imati od strane HSS-a; Farolfi je rekao, da ne postoji
zapreka da oni na vrijeme odu u Njemaku, gdje e se vjerojatno rat nastaviti.
Tako je i svrio taj razgovor, a dobio sam dojam da Koutiu i Farolfiju je
stalo do pomoi koju bi Lorkovi i Voki pruili HSS-u ba radi onih
pregovora (s Hebrangom napomena B. K.), koje je Kouti ve pripremio,
iako je pri tom mislio izrabiti tu pomo onako kako HSS-u bude odgovaralo.
Do sastanka Voki-Farolfi dolo je poetkom srpnja 1944. - iskazao je
dalje Sini. Iz tog razgovora znadem, da je Voki pristao pruiti svoju
pomo HSS-u i da je dogovorio s Farolfijem da e mu ovaj onjeti popis
oficira domobranskih, koje e Voki postaviti na zapovjedajua mjesta, da e
Voki preuzeti brigu za uklanjanje ustakih pukovnika (rasova!), koji
pretstavljaju najveu smetnju.
Nekih 8 dana nakon toga - nastavljao je Sini svoj prikaz 'afere' sastao se Farolfi s Lorkoviem, a pozvao je Farolfi i mene da prisustvujem. On
je tom prilikom Lorkoviu rekao kako je zadovoljan sa stavom i dranjem
Vokia, a to je najglavnije Voki da je rekao da u itavoj stvari njegova uloga
isto vojnike prirode, da e on sve izvriti za razoruavanje Njemaca i
nepokornih ustaa. Istovremeno on da e dati nalog vojsci prestanka borbe
protiv partizana. Sve ono to e nakon toga biti, odnosno to e uiniti
privremena HSS-vlada u Zagrebu, bilo sa saveznicima, bilo sa NOP-om to
nije njegova stvar, jer tada njegova uloga prestaje. U ovom razgovoru s
Lorkoviem bilo je opet rijei o propusnicama i vezama s inozemstvom, ali sad
je najveu panju Farolfi u razgovoru s Lorkoviem obratio na to da se njima,
t. j. Koutiu i Farolfiju omogui hitno osobni kontakt ili razgovor sa
Maekom, jer da oni tu vezu ve odavno nemaju, Maek da je neinformiran, a
bez odobrenja Maekovog da i onako oni ne mogu nikakove odluke stvoriti. 160 Ovo urgiranje sastanka s Maekom nastavilo se sve do hapenja i ja
159 Vjerojatno se ovdje radi o dr Franji Majksneru, predratnom vanjskopolitikom uvodniaru zagrebakog Obzora.
160 Maek u svojoj autobiografiji priznaje da je Ljudevitu Tomaiu polazilo za rukom da
mu kad je Maek bio premjeten u Zagreb u svoj stan (Prilaz br. 9) dotura redovito pismene
poruke. (VI. M a e k , nav. djelo, str. 254)
sam u dva tri navrata od Lorkovia traio da do toga dode, jer je Kouti to
preko mene urgirao, a Lorkovi je stvar obeao. Ovom prilikom, t. j. prilikom
razgovora Farolfija s Lorkoviem, rekao je Lorkovi Farolfiju da je, kako ne bi
on to s druge strane doznao, on ovih dana Paveliu rekao, da je stupio u
razgovore sa HSS-om, time da e ga obavjestiti o rezultatu kad se razgovori
zavre. Paveli da je sam pesimista na ratnu situaciju i poloaj Njemaca.
Farolfi da je istakao: kako god se razvijali dogadaji i to god HSS imala uiniti
jedini je nain pu, preko koga ima doi do uklanjanja ustatva. Pa kad bi ak
Paveli dao svoj pristanak za pomo HSS-u jedini nain je pu i ba radi
saveznika, jer ni ovo to se razgovara s Lorkoviem, te ovo to Voki i
Lorkovi namjeravaju za HSS uiniti ne smije nigdje, a pogotovo pred
saveznicima imati karakter bilo kakvog dogovora, pa i sa samim Vokiem ili
Lorkoviem. Lorkovi je i dalje iznaao svoje ideje o tome da HSS pregovara
bez obzira na NOP, da mora raunati na etnike, ali vidio sam oito iz izjava
koje su mi dali Kouti i Farolfi da o tome nema ni govora i da o itavoj stvari
HSS eli u pregovorima samo za sebe to vie dobiti. I pred pristaama HSS
razumljivo da smo krili svaku pomisao na pregovore s NOP-om, odnosno o
tome se nije govorilo, premda je to za mene bila gotova stvar. Nakon
spomenutih par uzaludnih urgiranja radi sastanka s Maekom, poslije nekih
8 - 1 0 dana jednog jutra Farolfi je mene pozvao i tom prilikom mi je rekao da
je jutros Paveli preko Prebega telefonski pozvao Koutia na razgovor.
Napominjem da sam sve veim negodovanjem ve tih dana gledao na onu
izjavu Lorkovievu, da je makar naelno rekao Paveliu da razgovara sa HSS-om. Mene je Farolfi pitao to ja mislim o tom pozivu i to da Kouti
odgovori. Ja sam rekao, neka se nikako ne odazove i neka se ispria boleu ili
bilo ime, a ja u meuvremeno otii k Lorkoviu i izviditi stvar. Ja sam otiao
Lorkoviu i rekao mu da Paveli zove Koutia, pitajui ga to on zna o tome.
On mi je rekao da par dana Paveli je rezerviran prema Lorkoviu, te da
njemu izgleda da je Paveli previe doznao o razgovorima, koje je Lorkovi
vodio, da moda konkretno i ono to je Voki razgovarao, te da je za veeras
(30. VIII) Paveli sazvao sjednicu vlade, a bez da po obiaju po dnevnom redu
obavjesti makar njega, t. j. Lorkovia. On, ali kako je Paveli to doznao, da e
Paveliu odredeno skupa s Vokiem kazati da je otstup Pavelia i ustatva
neminovan, da se razgovori o svim pojedinostima, koje je on vodio sa HSS-om
moraju i nastaviti, i u djelo privesti, da je to jedini izlaz za Hrvatsku, a da se u
tome jedino nalazi i garancija da ustae spase glavu, naime, tome da se HSS-u
omogui dolazak na vlast. Ja sam Lorkoviu rekao da sumnjam da e Paveli
sve to prihvatiti, ali on je rekao: 'Moja i Vokieva pozicija u vladi je tako jaka,
a njegov poloaj openito tako slab, da njemu ne preostaje drugo nego
pristati, ako ne bude htio milom, mi emo silom, a Voki je i ako ne potpuno
ve dosta uinio da bude gospodar vojske.' Ja sam ovo rekao Farolfiju, a ovaj
je odmah otiao Koutiu.
Iste noi istie Sini - dolo je do hapenja. I to prvi hapeni bili smo
Farolfi i ja.
Sini je u istrazi dao i ovakvo svoje videnje pua:
Cilj pua je bio, nakon izvrenih priprema sve trupe pod Vokievom
komandom izvruju po datom nareenju razoruavanje Njemaca i nepokornih ustaa. On vri likvidaciju ustakih pukovnika, a istovremeno zdrug
vojniki koji e se tada nalaziti u Zagrebu pod zapovjednitvom Matee ima
preuzeti vlast u Zagrebu i predati je HSS-u. Prethodno imao je Maek biti
obavjeten, saveznici kojima e u tu svrhu otii prije toga lan vodstva HSS-a,
mogu da naznaim sve gore spomenute osobe od kojih se Metrovi, dr. Kaba
(Cabas) i dr. Miki verovatno nalaze u Cirihu dok mi je sadanje mesto
boravka Lorkovia, Vokia i Hondl-a nepoznato. (Lorkovi treba da je od
Titove vlade osuen na smrt prema izjavi jednog jugoslovenskog komunistikog oficira koji me je sasluavao). 16
Opisujui Englezima svoje kasnije djelovanje, Koak je napisao i ovo:
Ma da formalno nisam bio opozvan ipak se nisam vie smatrao poslanikom u Berlinu. (!) Tako isto nisam iao vie u ministarstvo spoljnih poslova i
stajao sam pod stalnim nadzorom SS-ovaca, pri emu je kao god pri mnogim
drugim mranim poslovima igrao tu stanovitu ulogu atae za policiju pri
hrvatskom poslanstvu u Berlinu, Branko Buzjak koji je bio lice apsolutnog
poverenja SS organizacije. Ja sam briio iskljuivo za svoju porodicu, za svoju
linu sudbinu i nastojao sam, po mogunosti, da svojim prijateljima u
Hrvatskoj koji su bili pozatvarani na taj nain pomognem to sam pokuao
prikazati Nemcima, sa kojima sam jo odravao line veze, itavu tu aferu kao
isto domau hrvatsku, i linu u zadevicama. A da sam nisam demisionirao
razlog je taj to bih time samo priznao bio svoju saradnju, koja bi nesumnjivo
dovela do mog hapenja, ime bih izgubio svaku mogunost da svoju porodicu
iz Maarske (Platensee) oslobodim od Rusa.
Ja sam primio jedan niz telegrama iz zagrebakog ministarstva spoljnih
poslova, kojima sam se pod raznim izgovorima pozivao da doem u Zagreb, i
kojim sam pozivima pod raznim izgovorima izmakao. 165 Morao bih jo
napomenuti da su u Hrvatskoj udarili sekvestar na moju kuu i na moj stan; 166
moga prijatelja sa njegovom porodicom koji za vreme moga osustva stanovao
u kui, iz nje izbacili, a kuu sa itavim nametajem uprkos mog (telegrafskog
i telefonskog) i mog tasta najotrijeg protesta, stavili na raspolaganje najpre
generalfeldmaralu fon Vajksu a nakon toga generaloberstu Ler-u, za njihov
stan. (Oba komandanta pripadali su nemakoj armiskoj grupi F.).
U istrazi je Koak 19. VII 1946. 1 6 7 ve govorio drukije:
Ja sam o pokuaju pua Lorkovi-Voki detaljnije pisao u jednom
zasebnom elaboratu kao i u elaboratu o mojoj djelatnosti u Berlinu. Moje
sudjelovanje u pripremama samoga pua nije bilo apsolutno nikakovo (!),
ukoliko se jo svojevremeni mandat Periev za rad na emancipaciji od
Njemake i za nastojanje da se njemake trupe povuku s teritorija NDH ne bi
Taj oficir zasigurno je mislio na Blaa Lorkovia, poslanika NDH u Bratislavi.
12. X. 1944. nemaki policiski atae u Zagrebu, Helm, izvetava RSHA (Reichssicherheitshauptamt) o sledeem: Sa obavetene hrvatske strane saznaje se da je hrvatski poslanik u
Berlinu dr Koak, dobio poziv od svoje vlade da odmah dode u Zagreb radi podnoenja izvetaja.
Navodno dr Koak treba da se pozove na odgovornost u vezi sa aferom Lorkovi-Voki.
Dr. Koak je navodno oklevao da se vrati u Zagreb i svim sretstvima pokuavao da i dalje ostane u
Berlinu. U vodeim krugovima ustakog glavnog stana govorilo se otvoreno o tome da bi Koak
bio pozvan na odgovornost, da su to Nemci dopustili. Ovdje je poznato da Koak, koji se u vreme
rekonstrukcije vlade nalazio u Zagrebu, nije vie trebalo da se vrati u Berlin. Samo okolnosti, to
se nemaki poslanik izrazio protiv ponovne promene hrvatskog poslanikog poloaja u Berlinu,
treba pripisati to to je odobren povratak Koaku u Berlin. (A-VII, NDH, SUP-Zagreb, rolna 4)
Iako kukavica, Koak je na kraju - ali mnogo kasnije - ipak doao u Zagreb na referat: da se
pohvali novim uspjesima u Berlinu kod Nijemaca. Zato je i portret VI. Koaka u prilogu
L. Fertilija kao nekog junaka lavljeg srca koji na vijest o uhienju Lorkovia i Vokia ide ravno
u ralje (u Zagreb) Paveliu sve drugo samo ne vjeran i historijski istinit. (Luka F e r t i l i o , Poslanici
Nezavisne Drave Hrvatske u Treem Reichu: Vladimir Koak, Hrvatska revija, Mnchen, lipanj-rujan 1976, god. XXVI, sv. 2 - 3 ( 1 0 2 - 1 0 3 ) , str. 2 1 2 - 2 1 8 )
166 U Gregorjanevoj 15.
167 A-VII, NDH, SUP-Zagreb, Sasluanje VI. Koaka, MF-4.
164
165
s time doveo u vezu, ali to lei ve mjesecima prije pokuaja pua i sa samim
pokuajem nema nikakove neposredne veze. Ja sam prigodom mog dvodnevnog boravka u Zagrebu koncem augusta 1944. g. sa strane Lorkovia i Vokia
bio upuen u izvjesne momente samoga pua, kao na primjer, da se radi o
opkoljenju, zarobljenju i razoruanju njemakih vojnikih formacija na teritoriji NDH, o skidanju, odnosno odstupu Pavelia i ustaa s vlasti, o predaji
vlasti Maeku i HSS-u, te konano o prelazu NDH na stranu saveznika,
odnosno bolje reeno na stranu zapadnih saveznika. Priliku likvidacije pokuaja pua Lorkovi-Voki pokuao je Paveli iskoristiti za to, da i mene uhapsi
i likvidira. Namjerice me je zadravao u Zagrebu dotle dok zavri svoje
pripreme, a kako sam ja ipak prije napustio Zagreb i otputovao u Berlin,
traio je preko Kasche-a od Nijemaca moje uhapenje odnosno izruenje. Da
je Paveli imao tom prilikom namjeru da me i konano likvidira, zakljuivao sam po brojnim glasinama koje sam naknadno uo iz Zagreba. Ja nisam
dobio ni od Lorkovia ni od Vokia nikakovih konkretnih instrukcija za moje
daljnje dranje u Berlinu, osim to me je Voki zamolio, da pokuam, ako
imam prilike, raspriti njemake sumnje u pogledu njegove osobe, a tom mi je
prilikom napomenuo, da i on namjerava sljedeih dana dati jednu veeru
Nijemcima, kako bi ih udobrovoljio. Kada mi je Lorkovi pripovijedao o
svojim namjerama i o svojem radu, ja se sjeam, da sam mu uinio dvije
primjedbe i to prvu u pogledu njegovog informiranja Pavelia o nekim
momentima iz priprema pua, nato mi je on odgovorio, da Paveli ideju pua
potpuno prihvaa, a da je smatrao potrebnim informirati ga zbog dranja
nekih ustakih formacija. Drugu primjedbu sam mu uinio u tom smislu, da ne
smatram sigurnim oslon na Engleze, jer je po svim mojim informacijama, koje
sam dobio u Berlinu, podruje Jugoslavije u sferi Sovjetskog saveza, odnosno
potpuno preputeno Titu i njegovim partizanima, pa da bi po mom miljenju
trebalo pokuati s njima razgovarati, nato mi je Lorkovi odgovorio da je to
vrlo teko, ali konano da je to stvar Maeka i HSS-a kao buduih nosilaca
vlasti. Po mojim utiscima, koje sam iz pomenutih razgovora dobio, bila je
prvenstvena svrha pua odvajanje NDH od Njemake, ija je ratna situacija
svakom razboritom ovjeku izgledala izgubljenom, pa u tom pravcu i spaavanje i odravanje NDH. Ja tada nisam dobio utisak, da bi pu imao za krajnji
cilj da onemogui NOP, ali danas rezimirajui sve momente, koje onda nisam
znao, a to je u prvom redu dranje Maeka i njegovog vodstva u HSS-u,
smatram da je jedan od krajnjih ciljeva i namjera pua bio uperen protiv NOP-a. 168
168 ini se da je mnogo fantazije i domiljanja u ovom emigrantskom tekstu koji slijedi:
Posle dueg pregovaranja, engleska i amerika obavetajna sluba su poruile Lorkoviu i
Vokiu da su Anjerika i Engleska spremne da prihvate i podupru borbu Hrvata na njinoj strani,
koja ima da otpone u septembru 1944 g., s tim da Paveli i Maek izdadu hrvatskom narodu
zajedniki proglas da Hrvatska prekida svoje dotadanje odnose s Nemakom i stavlja se sa svim
svojim oruanim snagama na stranu Amerike i Engleske. Maek ima da postane predsednik
Republike Hrvatske, koju e Amerika i Engleska priznati i pomoi vazdunim putem. Hrvatske
trupe imale su da zaposednu dalmatinsku obalu i pomognu iskrcavanje Engleza i Amerikanaca na
nju. Hrvatska vlada imala je da bude sastavljena od pripadnika Hrvatske seljake stranke i ustaa.
Pretsednik vlade je trebalo da bude drStijepo Peri, a Paveliu se imalo staviti na biranje da
slobodno ivi bilo u Hrvatskoj bilo u nekoj engleskoj koloniji.
113
brige u tome pogledu, kao i mogunosti prelaska NDH na drugu stranu. Moj
je, meutim, utisak bio taj, da o sa svima konkretnim stvarima Lorkovi nije
Paveliu mnogo pripovijedao sve do 28. kolovoza 1944. prije podne, kada je
bio kod njega i nakon toga meni saopio, da je Pavelia upoznao s izvjesnim
stvarima i do izvjesnih granica sa svojim namjerama. Na moje zaudenje i na
moj upit, kako je mogao o takovim stvarima informirati Pavelia, gdje je
Paveli ve u toliko navrata pokazao svoju skrajnu nelojalnost i gdje se
Paveliu radi samo i iskljuivo o njegovoj linoj vlasti, odgovorio mi je
Lorkovi, da je to uinio zbog toga jer je smatrao neophodno potrebitim
Paveliev lini pristanak zbog dranja nekojih ustakih postrojbi, koje Voki
nije imao potpuno pod svojim uplivom. Lorkovi mi je takoer kazao, da je
Paveli prilikom tog istog razgovora izjavio svoje potpuno slaganje s njegovim
planovima i to kako u pogledu akcije protiv Nijemaca, tako i u pogledu
predaje vlasti Maeku i HSS-u. Istom je prilikom Paveli izjavio svoj sporazum
sa povlaenjem svoje osobe i ustaa s vlasti, pa se sjeam, da mi je Lorkovi
kazao, da mu je uinio primamljivim i lake probavljivim s primjerom
Pilsudskog i njegovih pukovnika, koji su se takoer u izvjesnom potrebitom
asu bili povukli s vlasti, a da kasnije opet u danom asu prigrabe vlast.
Napominjem, da je Paveli to svoje formalno pristajanje izjavljivao u asu,
kada je ve dva dana ranije dao pozvati Kaschea u Zagreb u cilju, da ga
informira o svojoj namjeri, da Lorkovia i Vokia razrijei dunosti. Napominjem i to, da mi je par mjeseci kasnije u Berlinu, polic, atae poslanstva
Buzjak, koji je bio osoba naroitog povjerenja ustaa i SS, a posebice kanadskih petoraka i SS-Obergruppenfiihrera Bergera, u pijanstvu nabacio da je
unutar kanadskih petoraka (Lisak, Servatzy, Penikar, Hereni i Mokov)
ve za vrijeme Bergerova boravka u Zagrebu, a to je bilo od 11. do 13.
kolovoza, bio dogovoren i zakljuen udarac protiv Lorkovia i Vokia, a
takoer da je istom prilikom Paveli ukratko informirao i Bergera s time, da i
on ima buntovnike u svojim redovima, kao i Hitler, ali da e pravovremeno
poduzeti mjere protiv njih.
Napominjem i to, da sam 29. kolovoza poslije
podne kazao Lorkoviu, da mi je Kasche u razgovoru spomenuo, da mu je
Paveli jo prije svog odlaska u tajersku k svojoj obitelji, a to je bilo ili
170 Tajnik izaslanika Vatikana kod Episkopata u Zagrebu Giuseppe Masucci zabiljeio je u
svoj dnevnik ovu izjavu ustakog poglavnika 3. kolovoza 1944:
Poglavnik je odgovorio, da Njemaka nikada ne e izgubiti rat, jer sprema razna strahovita
oruja. Rat, rekao je, bit e dovren za dvije godine njemakom pobjedom i u svakom sluaju
ne e ostati ni jedan kamen od Engleske. (Dr. Guiseppe M a s u c c i , O.S.B., Misija u Hrvatskoj,
Madrid 1967, str. 127; podvueno u originalu)
Tri dana prije izbacivanja iz vlade dra Lorkovia i Ante Vokia, Bugarska je bila zatraila
primirje, a bila je pri zavretku okupacija Rumunjske sve do Karpata. Invazija saveznikih snaga u
Francuskoj odvijala se brzo. Bilo je oito, da njemake ete na Zapadu nemaju snage zaustaviti
savezniku ofenzivu. Premo u zrakoplovstvu bila je tolika, da je onemoguivala svaki izgled za
moebitnu njemaku protuofenzivu. Saveznike ete stalno su napredovale i u pravcu Alpi. Rim je
pao u ruke saveznika ve 4. sijenja i njemake ete u stalnom povlaenju pruale su dokaz, da
nemaju nikakvih uvjeta za protuofenzivu ili dugotrajniju defenzivu. Do tih zakljuaka dolazio je
svaki normalni promatra. Unato tomu, Poglavnik jo dana 4. studenoga 1944., u jednoj
audijenciji uvjerava nadbiskupa dra Alojzija Stepinca kako vjeruje u pobjedu Njemake, jer da
ima novo oruje, koje da e odluiti ishodom rata. Poglavnik naprosto nije htio nikome priznati,
da je rat na strani Njemake izgubljen i za Hrvatsku. Vidimo, da u tom smislu, sudei po izjavama
njemu najbliih, nastupa sve do oujka 1945., kada se ve i po njemakoj vojsci na povlaenju
kroz Hrvatsku od prosinca 1944. jasno vidjelo, da je rat pri zavretku. Tako se namee misao
koju prihvaaju nebrojeni Hrvati, da se Poglavniku radilo o tome, da se on odri na vlasti do kraja
rata, i da mu hrvatska vojska bude zatitom na povlaenju u Austriju, gdje je ve mjesecima imao
osigurano skrovite. (M. K o v a i , nav. djelo, str. 207)
u Mihailovievom tabu. Sjeam se, meutim da je Paveli itavu tu kombinaciju sa Siniem bio vrlo energino odbio.
Pitanje: S kim i na koji nain su organizatori pua odravali veze izvan
NDH i da li su oekivali pomo iz inozemstva?
Koakov odgovor: Lorkovi i Voki su odravali veze s inozemstvom
odnosno s Englezima preko vicarske i to konkretno preko kipara Metrovia
i trgovinskog predstavnika NDH u Zrichu dr. Cabasa, kao i preko dr.
Davorina Mikia, inovnika Min. trgovine. Kako je i na iju inicijativu do
toga kontakta s Englezima dolo, meni nije poznato, pa tako neznam ni to, da
li je tu prvi korak bio uinjen sa strane Engleza ili sa strane Lorkovia i
Vokia, ili je pak prvu inicijativu dao sm Metrovi. Za ve prije spomenutu
Metrovievu poruku, da je Englezima Tito vrlo neugodan mislim da je bila
neto starijega datuma, t. j. da je predhodila kontaktu, koji se je odvijao u
okviru neposrednih priprema za pu, ali opet ne mogu tvrditi, da je iz te
poruke potekla inicijativa. Koliko sam ja bio uspio saznati, odvijala se je veza
konkretno na taj nain, to je Metrovi imao direktni kontakt s Englezima,
da je dr. Miki imao iskljuivo ulogu kurira izmeu Zricha i Zagreba,
odnosno izmeu Metrovia s jedne i Vokia i Lorkovia s druge strane.1 2
Kakova je konkretno bila uloga dr. Cabasa, nije mi poznato, ali mislim, da je
Cabas uglavnom bio posrednik izmeu Metrovia i Mikia, ali mislim da je
koji put i Miki imao i direktni kontakt s Metroviem, dok ne mogu
iskljuiti ni tu mogunost, da je i Cabas imao kakav direktni kontakt s
Englezima, odnosno barem s kakovim emigrantskim HSS-ovcima, koji su sa
svoje strane imali neposredno vezu s Englezima. Upravo onih dana, t. j. oko
27. kolovoza povratio se je bio dr. Miki iz vicarske u Zagreb, a razabrao
sam, da je to bilo po drugi put u relativno kratkom razmaku, a ne iskljuujem,
da je Miki i jo koji put bio u vicarskoj. Od izmjenjivanja konkretnih...
slijedee, samo nisam u stanju, da tono odredim, kojim su se kronolokim
redom... odvijali. Voki je bio javio Englezima tono... oruanih... naoruanja, kojim raspolae, nato su Englezi odgovorili, da im je to vrlo dobro i
tono bilo poznato jo i prije njegove poruke. Sjeam se i toga, da je bila
izraena... u pogledu Ustake vojnice, odnosno da se je pregovaralo o tome,
kako bi se Ustakoj vojnici oduzelo njezin faistiki karakter, da bi ju se
eventualno preobuklo u domobranske uniforme, ali je posljednji engleski
odgovor glasio, da sve to skupa nije bitno, i da od toga ne prave pitanje. to se
konkretne pomoi iz inozemstva,... to je zadnja poruka glasila, da s e . . .
protiv Nijemaca i da se treba dovesti na vlast demokratske elemente, a
istodobno vratiti poziv... na narod, te da e se oni onda odmah iskrcati na
obali, a pruiti pomo i zranim putem i slino. U pogledu razgranienja
izmeu NDH i Srbije glasila je posljednja engleska poruka, da su oni u toj
stvari nezainteresirani i ako je NDH u stanju da vlastitim oruanim snagama
odrava svoju istonu granicu, da oni nemaju nita protiv toga. Metrovi je
takoer poruio, da Englezi vrlo pozitivno gledaju i na Lorkovia i na Vokia.
Sve n a . . . ri od navedene momente sam iz pripovijedanja Lorkovia i Vokia,
172 U vezi s neuspjelim pokuajem Lorkovia i drugova za prijelaz NDH na stranu Zapada
kao uglavljene injenice mogu se navesti ove: Lorkovi se nalazi u vezi s Ivanom Metroviem,
koji boravi u vicarskoj, i ima mogunosti da preko engleskog poslanstva u Bernu dostavi
engleskoj vladi Lorkovieve prijedloge i engleske odgovore. Lorkovi uspostavlja s Englezima
vezu i preko Vatikana, koji nije skrtenih ruku gledao na opasnost pojave boljevike Rusije na
Jadranu, Podunavlju i na granicama Italije. Papa Pio XII i kardinal Spellman ini sve, da bi
zapadni saveznici predusreli ovom pogibeljnom razvitku. (M. K o v a i , nav. djelo, str. 213)
a neto sam bio razabrao i od dr. Mikia, ali od ovog posljednjeg samo u
najopenitijim crtama.
Napominjem jo i to, da mi je Lorkovi tok pripovijedanja izriito
napominjao, da ovu ili onu stvar poruuju preko Metrovia Englezi. Konkretno mi Lorkovi nije navodio neka engleska imena, ali to se nije smatralo ni
potrebitim, jer je s jedne strane bio notoran autoritet i ugled, kojega Metrovi
uiva u anglosaksonskom svijetu, dok se je s druge strane znalo, da osim linih
poznanstava s nizom engleskih politiara i javnih radnika, takoer lino i
dobro pozna i samoga Churchilla i Edena, a i mnoge druge najodlunije
engleske faktore. 171
Pitanje: Jeste li o puu razgovarali i s kime od istaknutijih maekovaca?
Odgovor VI. Koaka: O samome puu nisam sigurno razgovarao ni s
jednim od maekovaca, niti sam za vrijeme mog tadanjeg boravka od dva
dana u Zagrebu imao prilike za to. Od istaknutijih maekovaca sjeam se
jedino razgovora sa mojim kolskim drugom dr. Brankom Peeljem, ali to je
moglo biti sredinom lipnja 1944. g., kada ja o puu jo ni sanjao nisam, a iz
toga se razgovora sjeam, da mi je Peelj govorio o pripravnosti HSS-a, da pod
izvjesnim okolnostima sudjeluju u vladi NDH, odnosno da u tu vladu izaalju
svoju t. zv. drugu garnituru, pod ime se je mislilo na ljude, koji ne stoje u
najistaknutijem i najprvom redu, kao na pr. Kouti, Torbar, Pernar i dr. 174
Pitanje: Kakova je bila uloga Torbara u pripremama i u vezi sa eventualnim uspjehom namjeravanog pua?
Odgovor Koaka: To mi je takoer spomenuo Lorkovi, t. j. da je
dogovoreno, da bi dr. Torbar imao biti avionom prebaen u Bari, da u cilju
neposredne provedbe pua bude neke vrsti oficira za vezu kod tamonje
saveznike komande. Lorkovi mi je bio spomenuo i to, da je ve odreen po
Vokiu i avion i pilot, koji bi imao dr. Torbara prebaciti, to se je trebalo
odigrati za 2 - 3 dana. Kako je, meutim, ve dan kasnije bio Lorkovi, pa i
Voki uhapen, to do namjeravanog prebacivanja dr. Torbara u Bari nije
dolo, a kasnije mi je netko u Berlinu bio pripovijedao, da se je dr Torbar, im
je uo za hapenje Lorkovia i Vokia, bio sklonio u neki zagrebaki sanatorij
ili bolnicu kao navodno bolestan, ali je unato toga bio uhapen.
Pitanje: Kakove ste vi sugestije davali i kome u vezi priprema pua?
U itavom kontaktu, to sam imao s Lorkoviem i s Vokiem u pogledu
pua uglavnom sam samo sluao ono, to su mi oni bili pripovijedali. Sjeam
se toga, da sam predbacio Lorkoviu, to o takovim svojim planovima ide
uope pa makar samo i djelimino informirati Pavelia, kada ve dobro zna
njegovu beskrajnu nelojalnost kao i iskljuivu tenju za linom vlau. Nadalje se sjeam i toga, da sam na Lorkovieva izlaganja o vezama s Englezima
primjetio, da prema svima informacijama koje sam ja u raznim diplomatskim
krugovima mogao stei, proizlazi da itava Jugoslavija spada u interesnu sferu
Sovjetskog Saveza, odnosno da je preputena Maralu Titu i njegovim partizanima, pa da mislim, da bi bilo realnije da se pokua dobiti kontakt s Maralom
Titom. Na ovo posljednje mi je Lorkovi odgovorio, da je to vrlo teka stvar, a
u ostalom, da je to stvar Maeka i njegove HSS., kada preuzmu vlast. Sjeam
se jo jedino i toga, da sam Vokia upozoravao na Pavelia i njegovu
nelojalnost. Na naprijed spomenutu primjedbu Lorkoviu takoer o PavelieDvije vane zabiljeke informatora Haeffnera o razgovorima Ivana Metrovi sa prof.
Seatonom Watsonom u vicarskoj: AJ, T - 5 0 1 , rolna 2 6 5 ; zabiljeka od 1. III i 7. III 1944.
174 Koak se do 10. IV 1941. izdavao za vjernog maekovca.
voj nelojalnosti, on mi je odgovorio, i obrazlagao potrebu izvjesne informiranosti Pavelieve zbog toga, to bi u asu vojnikog udarca protiv Nijemaca,
koji se nebi vodio nikako pod imenom ustaa, nego bi se dapae i ustake
formacije imale preformirati u domobranske, postojala opasnost izvjesne
nediscipliniranosti kao i pobune nekojih ustakih formacija, koje nije Voki
potpuno drao u svojoj vlasti i pod svojim uplivom, uzevi naroito u obzir da
je istovremeno trebalo doi i do Pavelievog linog odstupa.
Pitanje: Da li su Lorkovi i Voki, angairajui se u organiziranju t. zv.
pua, izdali interese ustakog pokreta ili su obzirom na situaciju radili u'korist
tih interesa?
Koakov odgovor: Na to pitanje nije lako odgovoriti s jednom odreenom formulacijom. Nedvojbeno je Lorkovieva i Vokieva akcija bila i u
objektivnom i u subjektivnom pogledu uperena protiv ustakih vrhova, kao
samog Pavelia, kanadskih petoraka, rasova, Glavnog ustakog stana, pa i
svega onoga, to je NDH-u davalo karakter ustake drave, a i samom
ustakom pokretu zloinaki i razbojniki karakter, pod ime se je konano
razumjevalo ustatvo kao takovo. S druge pak strane u onome, to mi je
Lorkovi bio pripovjedao, nije bilo spominjano neko likvidiranje ustaa i
ustakog pokreta u irem smislu, pa je u onom pravcu, ako se to ustatvo gleda
kao cjelina, u tadanjim prilikama bila Lorkovieva i Vokieva akcija za njega
relativno najpovoljnije rjeenje.
/
Pitanje: Koje su stranke, grupacije ili lica trebala sudjelovati u vlasti poslije
eventualno uspjelog pua?
Odgovor VI. Koaka: Koliko je meni bilo poznato imala je vlast poslije
pua biti predana iskljuivo Maeku i njegovom vodstvu HSS-a. Drugi nitko
nije bio spominjat.1 Ne znam, da li mi je to bilo izriito kazano, ili sam ja
samo na indirektni nain stekao taj utisak, ali mi je u sjeanju ostalo, da bi u
toku pua komandne pozicije u oruanim snagama ostale onako, kako bi ih
Voki postavio, a mislim i sa njime na elu, dok bi se izmjene imale vriti tek
po konsolidaciji situacije.
U svom odgovoru na optunicu Koak je ovo izjavio u vezi s aferom
Lorkovi-Voki:
to se tie pua, odnosno afere Lorkovi-Voki, jer je o puu nekakovom
vrlo teko govoriti, jer konkretno jo do nikakove akcije nije bilo dolo, stoje
stvari otprilike onako, kako su u optunici i iznesene, pa se one u glavnom i
temelje na mojim iskazima. to se pak mog linog sudjelovanja tie, ono i opet
Slavko Kvaternik je u izjavi o puu naveo samo ovo:
Oba ova aktivna ministra sueni su po ustakom sudu, neki su pripovjedali na smrt, a drugi
na robiju, ali da ih je poglavnik pomilovao na robiju i da su bili zatvoreni u Lepoglavi. Kako i gdje
su nestali prigodom sloma NDH ja ne znam, a niti sam to uo. Prialo se je da je Mladen
Lorkovi u sporazumu sa Paveliem pregovarao sa Englezima i da su Englezi traili raspust ustaa,
ali da e Pavelia tediti, ali da je Paveli otkrio sve ove pregovore Gestapou i da je pustio pasti
Lorkovia i Vokia, igosajui obadva javno kao izdajnike. To sve i stoji, jer sam itao govor
Pavelia na jednoj velikoj ustakoj skuptini ili sastanku u Radnikom domu, gdje je naroito
naglasio izdajstvo Vokia, koji je Paveliu savjetovao da raspusti ustaku miliciju.
Tom zgodom pozatvaran je i velik broj domobranskih asnika i drugih graanskih osoba,
sjeam se da su mi priali, da se meu zatvorenima nalazi i pukovnik Pero Blakovi, Luli i drugi,
a da ima velik broj takovih, koji su bili likvidirani. (A-VII, NDH, Izjava Slavka Kvaternika, Kut.
I . 0 . 9 , Br. reg. 6/9 1 - 1 0 4 )
175
toga stavljao nekih svojih primjedaba. Ja lino sam doao do mog gornjeg
uvjerenja obzirom na openitu situaciju tek kasnije. Poto su Lorkovi i Voki
naroito usko suraivali sa njemakim ustanovama, bio je pomenuti razlog o
politikim stremljenjima protiv saveznitva naroito pogodan momenat sumnje koji je unaprijed iskljuivao na njemakoj strani sumnju. Sa odstranjivanjem ovih ministara nastupa jedna promjena u politici saveznitva prema
Njemakoj.
Iz istog osjeaja nisam ni imao takvu bojazan. To su moji lini utisci, da li
odgovaraju injenicama, nije mi poznato.
Toliko Kasche.
Zapovjednik avijacije NDH u ono vrijeme gen. Vladimir Kren osvrnuo se
u dva navrata na aferu u toku istrage. Prvo je izjavio ovo:
Kada sam vraen iz penzije, javio sam se tadanjem ministru svom
pretpostavljenom, Vokiu. On mi je rekao da hoe sa mnom intimnije
razgovarati. Molio me za diskreciju i rekao: Svi vidimo da je opa situacija
vrlo loa i da u politikom pogledu treba neto poduzeti, odnosno promjeniti
sadanji stav. Na tome se ve radi i ja u vam samo ukratko rei o emu se radi.
Jedna mjeovita delegacija u kojoj e svakako biti Torbar, a vjerovatno i
Andres od HSS-a treba otii u Italiju, sa Englezima uhvatiti vezu i poraditi na
prelazu nae drave na njihovu stranu, kako su to ve uinile i druge drave,
koje su bile u savezu s Njemcima. Ja bi to svakako htio jo i sa vaim starijim
oficirima i najuim saradnicima u komandi razgovarati, kako u to uiniti i po
drugim komandama, da pripremim ljude za ove dogaaje. U tu svrhu ete vi
prirediti za mene jednu veeru u vaoj komandi kada vam to budem javio, a to
e biti ovih dana, im dospijem. Za sada ne govorite o ovome nikome nita,
ma tko vas moda bude ta i pitao. Za ovo zna i to se priprema po znanju i
pristanku Pavelia i vlade, ali ipak ako bi vas tko ta o tome pitao, recite da ne
znate nita. Vama bi stavio u dunost, da izvedete tehniki prelet ove
delegacije aeroplanom u Italiju Englezima, ali to mora biti izvedeno tako
pouzdano i sa sigurnim pilotom, kako se nebi saznalo zato se aeroplan nije
vratio, koga je vozio odnosno gdje je bio, ako se vrati. Za sada samo u sebi to
smislite, ali ne odreujte nita. Mora biti izvedeno tako dobro, da ne bude
bruke kao sa odlaskom Babievim. 180
Kada je Babi otiao ja sam se nalazio u penziji, a iz razgovora sa oficirima
uo sam, da je Babi poslan u Italiju u svrhu hvatanja veze sa Englezima po
dogovoru sa HSS-om. Znao sam da Babi nije bio nezadovoljan u vojsci, nego
je imao dobar poloaj, in i izglede za karijeru i drim, da ni u kojem sluaju
nije otiao iz svojih linih razloga. Nareenje za njegov let izdato je u glavnom
generaltabu od strane avijatikog oficira za vezu, koji je tada bio pukovnik
Mrak, koji je poslije otkrivanja Babievog bjega uhapen. Mrak je isto iz
Bjelovara kao i Babi i bili su dobri prijatelji. Nareenje ^a lijet bilo je, koliko
mi je poznato, za Zemun. Babi je uzeo za pilota kapetana Paveia, koji je bio
dobar prijatelj sa Mrakom. Doao je (Babi) na aerodrom sa suprugom i sa
180 Safet je iz Zagreba javio 16. III 1944. tabu Prve karlovake brigade o Babiu ovo:
Potpukovnik Babi koji je odletio u Italiju, bio je zastupnik centruma, t.j. Koutia. Babi je
trebao protumaiti stav centruma i stupiti u vezu sa Bianiem i Rajkoviem. Njegova je zadaa
da kod saveznika ishodi razumijevanje za tetno i slugansko pasivno dranje HSS te da ublai
prigovore koji se na adresu ove stranke opravdano upuuju od Narodno-oslobodilakog pokreta. (A-VII, NDH, Kut. 114, Br. reg. 4/5)
Zanimljiva je s tim u vezi polemika V. Ivanovia s Babiem: Hrvatska revija, Mnchen, lipanj
1977, god. XXVII, sv. 2(106), str. 2 8 6 - 2 8 9 .
vie kofera, to je padalo u oi, ali poto je imao propisan nalog, a i pilota
kapetana Paveia, koji je vrlo esto prevozio... dat mu je aeroplan i on je
odletio i spustio se u Borovu, tamo je uzeo jo benzina i potom odletio u
Foggiu u Italiju. Od koga je Babi poslat nije mi poznato, ali se govorilo da je
to po znanju i sporazumu Pavelia sa vodstvom HSS-a. 181 Babi je bio poznat
oduvjek kao veliki prijatelj HSS-a, sa ijim je vodstvom odravao vezu jo
ranije. Babi je u to doba bio oficir za vezu kod generala Glaisea, kod kojega je
vrlo dobro stajao i za koga se Babi izraavao, da je pametan ovjek.
Desetak dana nakon razgovora sa Vokiem, javio mi je telefonom da e
doi na veeru o kojoj mi je govorio i to, ne sjeam se da li istoga dana ili
slijedeeg dana. Ja sam veeru priredio u svojoj kancelariji, jer mi je Voki i
rekao da to bude iza zatvorenih vrata. Na veeru sam odredio sve efove
odjeljenja i otsjeka svoga zapovjednitva, tako su bili: pukovnici Obuljen,
varc, Getaldi, Ceni, Kirasi, Lukanovi, Kurelac, Jei, Tudor, Dekovi,
inti, Kular; potpukovnici: andor, Krpan, Svirov, Srnec; major inkovec i
kapetan viglin. Kada je Voki doao upoznao se sa svima, a za vrijeme veere
odrao je slijedei govor: Drago mu je da se upoznao sa starijim i vodeim
oficirima avijacije, da ih ocjeni i smatra da su uvijek bili i ostati e vjerni
domovini Hrvatskoj. Razvoj svjetskih dogaaja je takav da i naa drava
mora u vezi s time misliti na svoje odranje i prilagoditi se novoj situaciji. U tu
svrhu radi se na promjeni politike i dranja nae drave, to u detalje jo ne
moe rei, ali mu je cilj da se vojska pripremi na te dogaaje, to e on dojaviti
po svim veim komandama. Rauna na pristanak i solidarnost svih, s tim da se
za sada strpljivo eka na nareenja, koja e u pravo vrijeme uslijediti. Poslije
veere je jo razgovarao sa grupicama oficira, ne spominjui detaljnije nita o
onome, to je u razgovoru najavio. Meni je rekao da je rekao manje nego to je
mislio rei, jer mu se ini da je bilo prisutno previe oficira. On je mislio da e
biti samo nekoliko ljudi. Kada ona stvar o kojoj mi je govorio bude aktuelna,
on e mi nekoliko sati prije javiti. Na stvar o kojoj je govorio gledali su svi
prisutni povoljno i na sve je Voki ostavio dobar utisak, kako su se to poslije
njegovog odlaska izjanjavali. Bili su upravo oduevljeni.
Prolo je jedno mjesec dana, ali nije nita javljao, samo mi je rekao ili
prilikom jednog telefonskog razgovora ili prilikom mog jednog dolaska u
ministarstvo, da jo nije vrijeme. Prolo je opet mjesec dana, a moda i vie, on
nije jo uvijek nita javljao, a uslijedilo je njegovo smjenjivanje sa poloaja, a
zatim i hapenje. 18
181 In. Mime Rosandi navodi u jednom elaboratu da je bijeg potpukovnika I. Babica bio
insceniran: A-VII, NDH, Elaborat Ustaki pokret, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. L/l 1 - 2 5 .
Povodom ostavke ministra oruanih snaga Navratila RAVSIGUR (odjel B. - otsjek II;
nadstojnik otsjeka B. Rukavina) je dopisom V. T. 1 2 2 7 - 2 - 4 4 od 16. veljae 1944. javio povjerljivo ovo:
U vezi s ostavkom ministra oruanih snaga, generala Navratila krue po Beogradu razne
glasine o uzrocima same ostavke. Tako se govori, da je general morao predati ostavku zbog toga,
to su u zadnje vrieme uestala odmetnua domobrana u ume. Zatim se kao glavni razlog
ostavke navodi, to je jedan od bivih astnika Ivan Babi, pobjegao zrakoplovom Englezima i sa
sobom ponio vane vojnike planove. Ova promjena u ministarstvu oruanih snaga prikazuje se u
Beogradu kao zadnji pokuaj hrvatske vojske, ali i to sve da je prekasno, jer kako kau u Poljskoj
se ve uju ruski topovi i zna se, ta eka narode i dravne vode koji su se nalazili na strani
Njemake. (A-VII, NDH, Kut. 218, Br. reg 33/5-1)
RAVSIGUR je gornju informaciju namijenio samo za ministra unutranjih poslova Lorkovia i njegova pomonika Vrania, Glavni ustaki stan, ministarstvo vanjskih poslova, predsjednitvo vlade i upanstvo pri poglavniku.
182 A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja Vladimira Krena, Kut. I.O.9. Br. reg. 9/1 - 1 - 1 2 7 .
Neto dalje u istrazi Kren je bio mnogo opirniji i tada je izjavio ovo:
U toku 1943. g. poeli su se u domobranstvu pojavljivati letci, koje sam
ve naprijed spomenuo, a koji su govorili o tome, da je samo Seljaka stranka
pravi pretstavnik naroda, a ona mora doi na vlast, da ustae zajedno sa
Njemcima idu u propast, da se oruje zadri i ne puta iz ruku, da se u
odreenom asu kada on doe sluaju nareenja oficira, kojima je stavljeno u
zadatak da rukovode sa ovom stvari i t.d.
Sredinom iste godine otiao sam u penziju i ne znam, to se je u domobranstvu dogaalo za godinu dana. uo sam u privatnim razgovorima, da u
domobranstvu postoji vea grupa i to veinom viih oficira, koja sarauje i
stoji u vezi sa vodstvom Seljake stranke, zatim da je potpukovnik Babi
pobjegao avionom u Italiju Englezima. On je bio jedan od vodeih u toj grupi,
a bio je stalno u vezi sa vodstvom HSS-e.
Ovi oficiri bili su veinom u slubi u ministarstvu domobranstva ili na
drugim viim poloajima, odakle su imali dobar pregled na situaciju. Potpukovnik Babi bio je u slubi kao oficir za vezu kod njemakog generala i bila
mu je svakako dobro poznata vojnika situacija Njemaca. Svi su oni postali
aktivniji i zapoeli svoje djelovanje onda, kada su opazili da se vojniki
poloaj Njemaca pogorava, a sve dotle su bili lojalni i privreni saveznitvu sa
Njemcima. Onda se je i vodstvo Seljake stranke poelo micati i odluilo
iskoristiti ovu situaciju u vojsci.
Kad sam u ljetu 1944. g. bio reaktiviran i vratio se u aktivnu slubu,
pozvao me je poetkom jula iste godine tadanji ministar oruanih snaga Voki
Ante i rekao mi da on hoe sa mnom razgovarati diskretno. On mi je rekao
doslovce slijedee:
'Ovo to hou sa vama govoriti znadu svi koji trebaju znati i vii i nii po
poloaju, a ako vas bilo tko zapita neto o ovome, recite da ne znate nita i da
od nikog niste nita uli o ovome. Apsolutno nikome i jednu rije ne smijete
rei i morate drati u najveoj tajnosti, ma to se dogodilo. Svakome je jasno,
da se je situacija u ratu preokrenula i da e Njemci izgubiti rat. Mi ne elimo i
ne smijemo s njima propasti, nego se moramo od njih otkopati i povesti svoju
politiku. Kako su ih napustile druge drave, koje su bile saveznice, tako emo
se i mi okrenuti na drugu stranu i povezati se sa Englezima.
U tom smislu vode se pregovori sa Seljakom strankom koji teku povoljno
i kada doe taj momenat sastaviti e se nova vlada u koju e ui i Seljaka
stranka. Prethodno e otii jedna mjeovita delegacija u Italiju Englezima radi
voenja pregovora, kao i radi utanaenja vremena i naina za izvrenje ovoga.
Mi emo nastupiti od toga momenta prema Njemcima kao protivnici ukoliko
oni dobrovoljno ne napuste nau zemlju.
U ovoj delegaciji bit e dvojica iz sadanje vlade i dvojica od HSS-a i to
svakako Torbar, a vjerovatno i Dr. Andres ili netko drugi i o tome se sada
vode pregovori. Poto nema drugog naina da dou do Engleza, to mogu
samo avionima, zato sam i zvao vas i o tome vama govorim. Vama stavljam u
dunost, da ovaj let tehniki pripremite i izvedete, ali tako da ne bude bruke,
kao to je bilo sa Babievim odlaskom. To je vjerojatno mogue izvesti i po
mogunosti s jednim avionom, koji bi se i vratio ili sam sa vijestima ili sa
delegatima. Zato je potrebna najvea tajnost i najpouzdanija posada aviona.
To jo nije momentalno aktuelno, jer se jo vode razgovori i pripreme, ali e
biti uskoro i ja u vam nekoliko dana javiti ranije. Vi morate odrediti aeroplan
dobar i siguran, pouzdanu i sigurnu posadu, kao i mjesto za vrijeme odlaska,
jer se to ne moe uiniti sa aerodroma po danu na oigled drugih. Putnici e
imati samo runu prtljagu. Kod odlaska ih smije od vaeg osoblja vidjeti samo
onoliko koliko je neophodno potrebno, a i ti moraju biti potpuno pouzdani.
Cilj i svrha leta, kao i putnici ne smiju se nigdje nikom kazati, nego to morate
vi sa vaim osobljem izvesti tako da se pokua neto drugo i da nikome ne
padne u oi, niti da bude sumnjivo te da se o tome prouje. Oni moraju otii i
vratiti se bez da itko o tome ta sazna. Posebnu panju treba obratiti da ne
saznaju Njemci. Vama preputam sve tehnike detalje i zahtjevam, da to bude
potpuno tajno i sigurno, jer se radi o najkrupnijim stvarima i o odluujuem
poslu za na. Let treba da bude po mogunosti nou, da bude sigurniji, a
silazak u Italiji to blie na kom veem mjestu i po mogunosti na jedan od
velikih aerodroma. Posada ne smije ni po povratku, sve dok stvar ne bude
potpuno gotova nita o ovome letu govoriti, nego ga prikazati kao jedan let
unutar drave ili u Njemaku. Delegati su posebno naglasili i zahtijevaju, da
aeroplan bude potpuno siguran i najbolji sa kojim se raspolae, da im se na
putu to ne desi i da sigurno stignu.
Najstariji lan posade treba da bude svakako jedan stariji i potpuno
pouzdan oficir, jer ako se aeroplan ne vrati sa delegatima vratiti e se sa
izvjetajem, mogue e delegati ostati radi daljnjeg razgovora. Takove imamo
vijesti od veze sa Englezima. Prethodno u jo govoriti sa ovim efom posade.
Za sada ne govorite jo ni posadi, koju predvidate, nego samo izvrite
pripreme i predvidite sve u najmanje detalje, kako bi to moglo brzo i sigurno
da se sprovede u djelo. Aeroplan treba da leti po vremenu i pravcu tako, da
bude to sigurnije da nee biti oboren. Ako je zgodnije mogu biti i dva manja
aeroplana umjesto jednog veeg, radi se samo o tome da sigurno stignu i vrate
se. Preputam vama sve detalje, samo predvidite sve potrebno, o emu ete me
detaljno obavijestiti onda, kada vam budem izdao nareenje za let. To moe
biti za koji dan, a mogue e i neto due potrajati radi vrenja pregovora,
priprema i veze sa inostranstvom, koja priprema teren za ovaj dogaaj.
Naglaavam vam, da ovo nije nikakova pobuna, i da o tome znadu svi, koji
treba da znaju, a vi samo izvravate nareenje pretpostavljenih. Radi potrebite
tajnosti ne smijete rei nikome, ma tko vas o tome zapitao.
Poto ova promena nee ii potpuno glatko, a moda e se morati
upotrebiti i oruje, to u ja pripremiti o tome vie oficire po svim komandama
i objasniti im ovu promjenu u najpotrebnijem obimu. Ve sam obiao neke
komande, a inim to stalno, pa u doi i k vama u komandu. Da ne bude
napadno vi ete prirediti u svojoj komandi jednu veeru sa svojim viim
oficirima, pa ete pozvati mene na tu veeru ali nikoga vie stranog. Ja u tada
saoptiti oficirima potrebu ovoga kao i to oni treba da rade i kako da se dre.
To e biti slijedeih dana, ja u vam ve javiti. I o ovom mome dolasku u vau
komandu nemojte govoriti nikome, osim onim svojim oficirima, koji e biti
prisutni i njima tek zadnji dan, a i onda nemojte rei razlog ove veere, jer u
to ja objasniti u svom govoru, koga u tom prilikom odrati. Sve to sam vama
sada rekao mora ostati samo za vas u najveoj tajnosti, a potrebne pripreme
izvrite tako, da nitko ne opazi. Detaljnije nareenje za rad kod ovih promjena
izdat e se pred vas pred sm dogaaj u svim pojedinostima.
Oficiri koji e biti prisutni tome mome dolasku i govor sa kojim u
objasniti potrebu i nain izvrenja ovih promjena, da budu samo oni za koje
ste potpuno sigurni, da nee nikome odati ono to u govoriti, a neka bude i
posada aeroplana koja e letjeti prisutna, samo joj ne treba saopiti zato je
ona prisutna, nego tek toliko, da bude malo informirana, da e se dogoditi
vee promjene, tako da joj bude jasnije kada dobije zadatak.
129
A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja Vladimira Krena, Kut. I.O.9. Br. reg. 9/1 - 1 - 1 2 7 .
Hrvatska revija, Mnchen, prosinac 1977, god XXVII, sv. 4(108), str. 6 1 6 - 6 1 8 .
Kad je doao red na Vokia, ovaj skoi sa stolice, stavi je preda se i gotovo
zavikne:
Poglavnie, sve to smo inili, inili smo po Tvojoj zapovijedi i po
Tvojem odobrenju, pa prema tome ne znam radi ega bih morao odgovarati?!
Ministri koji su stajali izmeu mene i Vokia, niti su odobravali, niti su se
suprotstavljali. Tako npr. ministar Canki, kad je dobio rije, - nakon to sam
mu sugerirao, da ree neto u njihov prilog tiho odgovori: Ja nemam to
rei.
Kad je zavrila diskusija, koja je trajala skoro do pola noi, zatraio sam
rije od predsjednika Vlade molei ga, da stavi stvar na glasanje, kako bi se o
Poglavnikovu prijedlogu donijela odluka. Predsjednik Vlade je na to stao
bespomono mahati rukama. Tada iznenada ue u dvoranu - vjerovatno
pozvani od Poglavnika ugovorenim znakom general Prebeg, i on u bijeloj
uniformi, a odmah iza njega uu nekoliko ustakih pukovnika, meu kojima
sam primijetio Mokova. Poglavnik tada ustade i ree:
Zakljuujem sjednicu Vlade i molim gospodu ministre Lorkovia i
Vokia, da ostanu sa mnom u razgovoru.
Mi ostali poeli smo polako izlaziti iz dvorane. Dok smo silazili u prvi kat,
uz stepenice su uzlazili drugi pukovnici, meu kojima sam vidio Luburia.
Kad smo se spustili u vrt, nad nama je zasjao Mjesec, kao da dolazi iz zenita,
tako da smo odmah opazili, da iza svakog grma viri po neka elina cijev, a do
cijevi da igraju neije oi. Ministra Makanca, koji je bio do mene, pozvah, da
odemo u Klub stranih novinara. U Klubu smo nali Ivu Bogdana, koji mi
odmah ree, da zna sve. Jedino me upita, da li su Lorkovi i Voki uhieni.
Kad sam mu rekao, da su ostali na razgovoru s Poglavnikom, on mi predloi,
da Lorkovia telefonski potraim u njegovu stanu. To uinih, pa mi se javi
njegova ena, koja mi ljubazno ree, da nazovem Tortia, jer da se je Mladen
od tamo javio. Nazovem Tortia, koji me spoji s Lorkoviem i njega sam
upitao: Moe li mi rei, to je bilo kad ste ostali s Poglavnikom?
To u Ti rei, kad se budemo vidjeli.
U Tvom uredu?
Ne, u mom uredu, jer me je Poglavnik oslobodio predaje dunosti, nego
sutra u mom stanu.
Ovo je bio moj posljednji razgovor s Lorkoviem. U njegov stan nije
mogao nitko ui.
Sef ustake diplomacije Alajbegovi je dao svoje vienje te sjednice u
Tukancu. 186 U istrazi je izjavio ovo:
U ljeti 1944. godine na jednoj sjednici vlade pod predsjedanjem Pavelia
isti je vrlo ozbiljna lica, tihim priguenim glasom, u vrlo uvijenoj formi i sa
puno takta izloio da su Voki i Lorkovi poduzeli izvjesne ine koje on cjeni,
kao da nisu u skladu sa dunostima koje im je on povjerio i tako u tom smislu,
ali, kako rekoh, na vrlo uvijen nain zamolio Vokia i Lorkovia da otstupe sa
svojih poloaja. lanovi vlade nisu razumjeli o emu se radi, te su uzeli u
zatitu neki od njih Vokia i Lorkovia, budui da je Paveli u svom izlaganju
spomenuo primjerice dr. Juria, tadanjeg ravnatelja za javni red i sigurnost,
kao da je i on u tu stvar upleten. Tim povodom je dr. Vrani rekao da neka
otstupi Juri kada je u to upleten, a Lorkovi da ostane. Na to je pak
Lorkovi primjetio, da on za sve odgovara, a ne Juri. Voki je pak rekao, da
186
1-155.
A-VII, N D H , Zapisnik sasluanja Mehmeda Alajbegovia, Kut. 1.0.9, Br. reg. 4/5 -
mogunost odravanja kontakta izmeu pretstavnika NDH i angloamerikanaca i to u Vatikanu, gdje je NDH imala Ervajna Lobkovitza i Krunoslava
Draganovia. Narav Lobkovitzeovog poloaja u Vatikanu bila je pretstavnika
jedne drave, koja je priznata de facto. Uslijed toga Lobkowitzu nije bila
pruena mogunost normalnog dodira sa angloamerikancima kod Vatikana,
nego, u koliko mu se za to inae pruila prilika. Osim toga, po svojoj prolosti
kao i po svojem nacionalnom odgoju, Lobkovitz se ne moe smatrati osobom,
koja bi bila u stanju neto ozbiljnije raditi za Hrvatsku. Iz toga drim, da je
sveenik Krunoslav Draganovi, koji je takoer boravio, a i danas boravi u
Vatikanu, bio osoba koja bi mogla raditi na hrvatskoj strani kod angloamerikanaca. Da li je on odravao kontakt sa angloamerikancima, to mi nije
poznato, niti sam vidio kakove izvjetaje Krunoslava Draganovia o tome.
Tekar u Austriji sam doznao, da je Krunoslav Draganovi preko izbjegloga
poslanstva NDH u Bad Gastein poslao jedno pismo tik pred slomom u Zagreb
M. V. P. (ministarstvu vanjskih poslova), meutim to pismo nije predano
ministarstvu, pa mi prema tome nije poznat sadraj istoga. To sam saznao od
tajnika poslanstva dr. Milana Blaekovia, sa kojim sam bio zajedno u logoru
u Austriji. Napominjem, da je Lobkovitz u Vatikanu papinski komornik,
uslijed ega ga se smatralo pogodnim za pretstavnika NDH kod Vatikana.
Prema tome, mislim da su obzirom na svoj dugovremeni boravak u Vatikanu
Lobkovitz i Draganovi mogli imati kontakta sa pretstavnicima angloamerikanaca akreditiranih u Vatikanu.
Mislim da bi, vremenski, sluaj oficira Babia spadao takoer radi potpunosti iskaza u odgovor na ovo pitanje, jer sam posebice za sluaj Babia
upitan. Meutim, ja sam o sluaju Babia informiran, odnosno poznato mi je,
da je isti odbjegao iz vojske i nisam nikada uo, da bi Babiu bila povjerena
neka misija u smislu uspostave kontakta sa angloamerikancima.
Nadalje spominjem sluaj slanja dr. Vrljika od strane Pavelia u paniju,
kojom prigodom mi je Vrljiak rekao da ima u paniji veze, naroito sa
crkvenim krugovima, da e se eventualno moi prebaciti u Portugal i nastojati
uvjeriti angloamerikance o pravu Hrvata na samostalnu dravu. Sluaj Vrljika opirno sam opisao na 26 strani ovog zapisnika.
Povodom tzv. afere Voki-Lorkovi prialo se u vladinim krugovima da su
oni uspostavili kontakt sa angloamerikancima. U vezi s tim poznata je stvar da
su oni htjeli predati vojnu i politiku vlast maekovcima, a to se vidi iz niza
izvjesnih pojedinosti, kao i iz izlaganja Pavelia na sjednici vlade, na kojoj je
zamolio Vokia i Lorkovia da odstupe. Poznato je takoer da je in primopredaje vlasti HSS-ovcima u Hrvatskoj imao uiniti, odnosno proizvesti na
angloamerikance dojam, da je u Hrvatskoj sada vlast u rukama jedne demokratske stranke i da, prema tome, politiki nema naelno zapreke da angloamerikanci promjene svoje dranje prema NDH. uo sam da su Voki i
Lorkovi sa HSS-om i sa Englezima odravali veze preko nekog Farolfia.
Pojedinosti prilikom smjenjivanja Vokia i Lorkovia opisao sam na 14 strani
ovog zapisnika.
Nije bez interesa ni ono to o toj sjednici ustake vlade 30. VIII 1944.
donosi Matija Kovai, bivi ravnatelj ustake promibe prije Ive Bogdana.
Tako se namee samo jedno objanjenje za dranje Poglavnika kroz cijelo
vrijeme, kada'je bilo jasno kakav e biti zavretak rata pie M. Kovai u
svojoj knjizi politikih uspomena.18 U toku pregovora s Englezima Lorko187
OSMO POGLAVLJE
dunost i to nam je raditi. Vojnik ima ostati pod svojom pukom, sa svojom
pukom na ramenu, inovnik mora raditi u svom uredu, radnik radi u svojoj
tvornici, seljak radi na svojoj zemlji i time branimo i uvamo Nezavisnu
Dravu Hrvatsku. Nitko, tko po kavanama vodi veliku strategiju i veliku
politiku, nitko tko po ulicama daje izraaja svome miljenju, nitko tko
kritizira, ne e spasiti niti jednog pedlja hrvatske zemlje, niti utediti ni jedne
kapi hrvatske krvi.
Svaki Hrvat, vrei svoju dunost u svom zvanju, koje mu je namienjeno i
kojem se posvetio, jest borac i vojnik u ancima granica Nezavisne Drave
Hrvatske. Sve drugo slui samo neprijatelju hrvatskog naroda, sve to lakovjerni, nesavjestni ljudi prepriavaju, razgovaraju, doukivaju, nije nita
drugo, nego sredstvo, oruje u rukama neprijatelja naega. Promiba mi smo
joj dali tu liepu rie, prije se upotrebljavala jedna runija - propaganda - jest
uviek, a napose u vrieme rata, oruje ba takovo kao i topovi i kao puke, i mi
znamo, da se neprijatelj s tim orujem ba u zadnje vrieme najvie i najjae
slui. Slui se ba najvie i najjae proti nama, protiv hrvatskog naroda i
hrvatske drave. Ljudi vjeruju u svaku viest, svaku glasinu, koja bude prokriomarena, koja se kriomice iri, a nikada se ne zamisle u to, da neprijatelj,
irei te viesti i tu promibu, ne e nikada nita loega rei o sebi, nego samo o
svom protivniku. Da ljudi, kad to sluaju samo i na as na ovo pomisle, ne bi
se dali zavaati, ne bi se dali zaludivati s takvim viestima, niti bi si dali s njima
ivce troiti. Ja u vam rei iz prolog svjetskog rata jednu malu zgodu.
Negdje, ini mi se u Gospiu, bio je jo onda obiaj, 1915. ili 1916. godine, da
se i ratna izvjea daju uz bubanj, pa je izaao na ulice Gospia bubnjar,
bubnja i kae: 'Danas ili juer, kad je to bilo, naa vojska zarobila je 200.000
Rusa, tamo negdje, gdje su bile bitke.' A kada je svrio, upita ga jedan od
sluatelja: 'A koliko su oni naih zarobili?' Odgovorio je: 'To bubnja onaj u
Petrogradu.'
Svaka stvar ima lice i nalije. Neprijateljska, nedozvoljavam im, da
upotrebljavaju nau liepu rie promibu, nego kaem propaganda, neprijateljska propaganda, sebi sve uljepava, a nama sve prikazuje u najgorem i
najcrnijem svjetlu, a ja vam kaem, unato tome, to neprijateljske vojske
stanovitim pravcima napreduju, unato tome, to su neki narodi poklekli i
polegli, unato tome ja kaem, ja vjerujem i mi Hrvati vjerujemo u nau
pobjedu i pobjedu naeg njemakog saveznika. Mislimo, radimo i borimo se i
pobjeda e biti sigurna.
Ali ima i unutranja promiba. Neko jutro javie mi: itav grad bruji, da
je stiglo u Zagreb tri stotine etnika. Oko 11 sati javie mi: U gradu se govori,
da ih ima tri tisue. A u 4 sata popodne, bijae ih 30.000. Niti jedan jedini
etnik nije bio u Zagrebu. To ste vi sami doivili i preivili. Tako vam je itava
ta promiba. Nekome je trebalo, da nas se terorizira, nekome je trebalo, da
baci zublju smutnje izmeu nas i naih saveznika.
Brao i sestre! Vi ne ete od mene ni traiti, da vam to vie o ratnim
prilikama kaem. Rat vode stratezi, rat vode vojnici, a mi vrimo svoju
dunost, gledamo s pouzdanjem i povjerenjem, radimo i vjerujemo.
Nu ja znam, da vi oekujete, da vam neto reknem o bliim stvarima, o
kojima ste ovih dana uli.
Brao i sestre! Ne mogu govoriti o osobnim stvarima. Rei u vam samo
neto. Bivi ministar oruanih snaga doao mi je i stavio priedlog, da razpustim ustaku vojnicu.
Brao i sestre! Kako sam reagirao na to, isto tako bih reagirao, da mi je
stavio priedlog, da se razpusti hrvatsko domobranstvo. Hrvatsko domobranstvo i ustaka vojnica jesu jedna jedinstvena vojska. Jedni i drugi rtvuju svoje
mlade ivote za obranu svoga naroda, svoje zemlje i svoje drave proti
najbezonijim neprijateljima, to ih ima.
Brao i sestre! Kada sam odredio, da se postroji ustaka vojnica, imao sam
pred oima sliedee: Drava ima redovitu vojsku. Redovita vojska se izobraava, izgrauje i oprema za ratove, za potrebu rata, ali sam znao i predviao,
da nam rovai ne e dati mira i mislio sam: treba i ustaka vojnica, koja e u
prvom redu imati dunost pobijati unutranje rovae. Zato sam onda odredio,
da ustaka vojnica bude postrojena tako, da bude pokretnija i da bude
pripravnija za ovu vrst borbe. Zato nisam uveo u ustaku vojnicu pukovnije,
nego bojne u sdrugovima, da budu pokretniji i da bude lake s njima vriti
borbe u partizanskom ratu. Razpustiti ustaku vojnicu znailo bi obezastiti
krv na tisue i tisue hrvatskih boraca, koji su dali svoje ivote u borbama za
Hrvatsku, znailo bi otvoriti desno krilo naih oruanih snaga, znailo bi
oduzeti jednu od najboljih podpora naim oruanim snagama, hrvatskom
domobranstvu.
Ja sam se zanimao: 'Pa zato? zato?', 'Ako dou ovamo Englezi, ne e
htjeti razgovarati sa stranakom vojskom' - bio je odgovor.
Brao i sestre! Ja vam kaem: Ne e doi, ali ako bi tko doao ovamo,
morat e razgovarati s ustakom vojnicom. I to ne e razgovarati jezikom,
koga ustae ne razumiju, nego e razgovarati s ustakim jezikom, to jest s
pukama i topovima.
Brao i prijatelji! Opetujem: meni je podpuno jednaka ustaka vojnica i
hrvatsko domobranstvo. Imam jednako povjerenje u njih, istu brigu vodim o
jednima i drugima i siguran sam, da e oni u bratskom zagrljaju ili pobiediti ili
umrieti.
Brao i sestre! Drugi mi je ministar rekao sliedee: 'Uredit e se i ureuje
se, da se nikome nita ne dogodi. ak i s vama e se kulturno postupati.'
Brao i prijatelji! Ja ne trebam kulturnoga postupka. Nitko od nas od
barbara kulturu ne oekiva.
Brao i sestre! Bilo je vrieme, kad sam ja ivio, da hrvatski narod ne umre.
Znate, kada je to bilo: kad sam bio u tuini. Da nismo izdrali u tuini,
hrvatski bi narod bio zaguen u domovini. Ali kad god bi trebalo, ja u
umrieti, da hrvatski narod bude mogao ivjeti.
Brao i prijatelji! Jo samo jedno. Hrvati nikada u prolosti nisu okaljali
svog obraza. Ne emo ga okaljati ni mi. Na put je odreen. Mi smo taj put
izabrali ne pred tri godine, nego pred trideset godina, od 1918. godine. Mi
emo uz naeg saveznika izdrati i mi emo s naim saveznikom pobiediti.
Brao i prijatelji! Od vas e tkogod pomisliti: ne e li se dogoditi kakva
izdaja. Ja vam kaem: ne e! Tkogod bi se bavio izdajnikim mislima i
raunima, zaboravlja, da u tom raunu nema jednog imbenika, to jest, da u
Hrvatskoj nema kralja. Zaboravlja svatko takav, da je Nezavisna Drava
Hrvatska republika. I da u ovoj hrvatskoj republici ne odluuju kraljevi, ne
odluuju pojedinci, nego da u njoj odluuje itav hrvatski narod.
A hrvatski narod ne e izdati sebe, radi toga ne e izdati niti svoga
saveznika.
Upravo istog dana (7. IX 1944) kad je ustaki poglavnik ovako krasnoslovio, uivljavajui se u ulogu ustakog Nikole Subia Zrinskog, poslao je
Poglavnik otpozdravlja
ustakim pozdravom.
pozdravlja
delegaciju
Volks-
Odgovor
Stepincu.
ministra
Lorkovia
A.
svom
Budakov apel upuen Nijemcima o najhitnijoj potrebi promjene vojnikog rada kod
nas.
pozdravlja
Nota T. Sambugnacha od 11. IV 1944. povodom krvoprolia kod Sinja i Poljica (vidi
str. 350/1).
Gore:
Lijevo:
krilnik
Ante
Voki.
Milan
Nedi
10
145
147
1) Svi oni koji e se zatei poslije 15. IX. 1944. u vojnim formacijama domobranstva, etnika
i drugih i bore se protiv NOV, bit e izvedeni pred ratni sud i sueni kao izdajice naroda i kanjeni
najstroom kaznom. Kao olakavajua okolnost uzimat e se u obzir, ali samo za pojedince, neke
naroite tekoe, da preu na vrijeme u NOV.
2) Prelaenje na stranu NOV ili predavanje oruja i spreme moe se vriti svugdje, gdje ima
naih jedinica N O V i POJ. Sve nae jedinice dobile su o tome tane instrukcije.
3) Nama je vrlo dobro poznato, da su se sloili ustae i neke reakcionarne pristalice Maeka,
da se im vie pojaa domobranstvo, da se ne predaje NOV, ve do kraja izdri na strani
okupatora, da saeka Saveznike, pomou kojih e preuzeti vlast u Hrvatskoj i sprijeiti NOV i
POJ, da ostvari svoje ciljeve za koje se bore. Svaki onaj koji vjeruje tim glupostima, jako e se
prevariti. Prvo: Saveznici nee da se mijeaju u naa unutarnja pitanja. Drugo: NOV i POJ bore se
A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja Mehmeda Alajbegovia, Kut. I. O. 9, Br. reg. 4/5 - 1 -
posebni Bergerov kurir, o emu svemu ja nisam imao ni pojma, nego sam to
tek kasnije na temelju nekih indicija mogao zakljuiti.
Ja sam bio tek u nedjelju, 17. septembra, prije podne telefonski nazvan po
efu protokola Doernbergu, koji mi je samo kazao, da se je htio informirati, da
li sam u Berlinu, neka do daljnjega ne naputam Berlin, a da u u toku dana
dobiti daljnje upute. Tako sam tek pred veer bio potanje obavijeten, da se
radi o Pavelievu posjetu Hitleru u njegovu glavnom stanu kraj Rastenburga.
Na veer sam otputovao i u jutro stigao u Rastenburg.
I ako je Paveli sa svojom pratnjom (ministar vanjskih poslova Alajbegovi, ministar prosvjete Makanec, koga je Paveli vodio sa sobom samo zbog
toga, da ga predstavi mjerodavnima u Njemakoj kao mog nasljednika na
poslanikom mjestu, zatim general Grui, radniki voda Blakov i njemaki
poslanik Kasche) stigao u Rastenburg tek 2 ili 3 sata poslije mene, njegovom
prvom prijemu i pozdravu po Hitleru ja nisam prisustvovao, odn. nisam bio
priputen. Takoer nisam bio ni na ruku, kojega je Hitler priredio Paveliu, a
nisam prisustvovao ni razgovorima, odn. pregovorima, koji su bili vodeni od
neposredno poslije ruka, pa do pred samu veeru.
O emu se je razgovaralo, odn. pregovaralo, niti mi je tko rekao, niti mi je
uspjelo saznati. Paveli je jedino napomenuo, da je Hitler rekao, da e drugi
mjesec postii ravnopravnost u zraku, kao i da e Njemaka pobijediti.
Veeru je davao Ribbentrop, a prisustvovali su joj s njemake strane, osim
Ribbentropa, jo Himmler, generalfeldmaral Keitel (njih obojicu sam tom
prilikom vidio po prvi i zadnji put, a da nisam ni s jednim rijei prozborio),
Berger, ef njemake tampe Dietrich i Kasche, sa hrvatske strane Paveli,
Alajbegovi, Makanec, Grui, Blakov i ja.
Poslije zavrene veere, koja je u konvencijonalnom tonu kratko trajala,
doao je na kratki as Hitler, da se oprosti od Pavelia, razgovarao je s njim na
samu u posebnoj sobi jo par minuta i odmah otiao.
Drugi dan, t. j. 19. septembra, napustio je Paveli u jutro Rastenburg
(automobilom do Tanneberga, a dalje avionom), a ja sam se veernjim vlakom
vratio u Berlin.
Sreom postoje dva mnogo pouzdanija izvora o toku tog susreta. Jedan je
slubeni njemaki zapisnik glavnog tumaa u njemakom ministarstvu vanjskih poslova dra Paula Schmidta (Westfalen, 20. septembra 1944) a drugi je
zabiljeka poslanika Kaschea (Zagreb, 23. IX 1944).
Hitler je u prisutnosti ministra v. Ribbentropa, feldmarala Keitela, ministra vanjskih poslova Alajbegovia i generala Gruia stao Paveliu - prema
slubenom zapisniku P. Schmidta 16 - opisivati teak poloaj Njemake:
Turska je okrenula kabanicu prekinuvi diplomatske odnose s Njemakom (2.
VIII), a Bugarska poklekla pred Sovjetskim Savezom. Stoga e Njemaka biti
prisiljena da evakuira sve grke otoke i juni dio Grke. U svakom sluaju: od
odlune je vanosti da odre pozicije u Maarskoj i tu on (Hitler) nee prezati
ni od najradikalnijih mjera. Njemaka je rijeena da naputajui Erdelj dri teritorij prave Ugarske i zemlje zapadno od linije eljezna vrata-Vardar.
Upitan o situaciji u Hrvatskoj, Paveli je odgovorio da je Hrvatska u
posljednje vrijeme prola kroz dvije krize, od kojih je prva nastala u vezi sa
slomom Rumunjske. Hrvatski intelektualci, meu njima i lanovi vlade NDH,
,h
Staatsmnner und Diplomaten bei Hitler. Vertrauliche Aufzeichnungen und Unterredungen mit Vertretern des Auslandes 1939-1944, Herausgegeben und erlutert von Andreas H i l l g r u b e r , Teil 2, 1 9 4 2 - 1 9 4 4 , Frankfurt a. M. 1970, str. 5 0 6 - 5 1 9 .
ponovna potpuno neprijateljska nastrojenost prema pravoslavnima i odgovarajue dranje etnika. Ovi su sada podigli ustanak po dalekim delovima
srednje i istone Bosne.
Tito je hrvatskim oruanim snagama postavio ultimatum da mu pridu do
15. 9. 44. Ovo je dovelo do pojava rasula unutar hrvatskih oruanih snaga,
koje su, naputajui svoje poloaje po bataljonima i pukovima, prelazile
komunistima; ovo se odnosi na delove legionarskih divizija koje su obuku
zavrile u Nemakoj.
Osipanja postoje i u muslimanskoj SS-diviziji 'Handar', koja jo dri
Tuzlanski basen.
Potreba da se delovi nemakih trupa dosad angaovani u Hrvatskoj
povlae prema Srbiji, da bi tamo zaustavili napredovanje jakih komunistikih
odreda prema severu, ima za posledicu da nemake oruane snage koje ostaju
u Hrvatskoj mogu da izvre samo jako ogranien broj zadataka. Ovi se,
uglavnom, sastoje u tome da se obezbede komunikacije neophodno potrebne
za kretanje trupa i dotur.
Za sada su svi putevi dotura prema jadranskoj obali prekinuti. Na svim
eleznikim prugama sabotae su u porastu. Voz od Sarajeva za Brod je na
pruzi do Doboja vie puta baen u vazduh. Osiguravaju se samo jo pruge
Zagreb-Beograd (severni krak ceo, juni krak samo jo od Zagreba do
Capraga i od Sunje do Novske), SunjaBiha, BrodMostar kao i Vinkovci-Osijek i Inija-Novi Sad.
Rejon oko planina Papuka i Psunja severno od Save (rejon za goroseu,
posebno bukove grae) se evakuie, isto tako i rejon oko Jajca. I rejon
PrijedorLjubija, koji za sada zaposedaju bande, ne moe se opet povratiti.
Time, kao to je ve izveteno, otpadaju dalje isporuke gvozdene rude.
U mostarskom basenu stanje je dosad mirno. Transport boksita zavisi
samo od prilika na eleznikoj pruzi Mostar-Brod, kojom je u vremenu od 1.
maja do 10. septembra moglo da se preveze samo 600 tona. Preko pontonskog
mosta, napravljenog kod Broda usled razaranja eleznikog mosta, a kojim se
moe voziti samo nou, moe da se prevozi samo trupni dotur.
Proizvodnja nafte u Gojilu tee. Od 115 vagona-cisterni koje odavno stoje,
53 vagona-cisterni je napunjeno i odvezeno za Rajh, 37 praznih vagona-cisterni je za sada na punjenju. Trenutni kapacitet hrvatske rafinerije iznosi
1500 tona meseno, tako da se za izvoz u Rajh raspolae sa do 3 0 0 0 tona
sirove nafte meseno.
Poto je deo hrvatske artiljerije povuen sa Gojila, pitanje protivavionskog
obezbeenja je postalo jo hitnije. General protivavionske artiljerije je zamoljen za dodelu protivavionske artiljerije, no predlog ima malo izgleda na
uspeh. Obnova rafinerije u Osijeku se forsira, za ta je Vojnoprivredni tab
Jugoistoka uputio potporunika Florijana i 3 vojnika iz 2 ete 33. tehnikog
bataljona naftaa. Da li e u isti mah uspeti nameravana obnova rafinerije
Caprag, zavisi od njih tamo.
U fabrici vagona Brod, iji su pogoni premeteni u Okuane i Novu
Gradiku, odvedeni su generalni direktor i vodei rukovodilac pogona.
Opte stanje privrede je izvanredno teko zbog manjkavog dovoza uglja,
pogonskog goriva i ivotnih namirnica.
Vrhovna komanda s potpisom feldmarala Keitela uputila je 19. IX
1944. iz Fiihrerova Glavnog stana cirkularni brzojav ovog sadraja:
19
Fhrer je povodom dravnog posjeta hrvatskoga dravnog glavara naredio ove smjernice za suradnju s oruanim snagama Hrvatske i njenim dravnim organima:
1) Ustaki pokret je politiki temelj hrvatske drave i time hrvatskih
oruanih snaga. Sva nadletva njemakih oruanih snaga u Hrvatskoj imaju se
jednoznano i beskompromisno prilagoditi ustakom kursu i podravati ga.
2) Hrvatsko dravno vodstvo vidi u etnicima opasnost za opstanak
hrvatske drave i rijeeno je da problem etnika rijei njihovim razoruavanjem.
Posljedica koja iz toga izvire za Wehrmacht sastoji se u ukidanju svake
suradnje sa etnicima u Hrvatskoj koje se ima provesti sistematski i postepeno. Svako pomaganje etnika u bilo kojem obliku mora prestati. Gdje je to
mjestimino potrebno, ima se ustaama pruiti podrka pri razoruavanju
etnika. Glavnokomandujui na Jugoistoku izvijestit e o namjeravanom
provoenju tog nareenja u ivot.
3) Ima se pomoi izgradnja ustakih odreda naoruanjem, opremom i
izobrazbom od njemakih nastavnika. Ima se provesti njihovo snabdijevanje
orujem i municijom, nareeno naredbom Operativnog odjela VK od 13. IX
1944, a da glavnokomandujui na Jugoistoku, osim toga, ispita izruenje
dodatnog oruja iz bugarskog plijena, s tim da glavnokomandujui rezultat
javi Vrhovnoj komandi.
Ima se podrati namjera hrvatske strane da se formiraju dvije nove ustake
divizije od posebno odabranih ljudi. Pri tome moglo bi biti potrebno rasputanje domobranskih jedinica. Opskrba orujem naredit e se preko efa taba
kopnenih snaga.
4) Poloaji koji su do sada bili zaposjednuti a nisu vani za rat imaju se
napustiti u sporazumu s hrvatskim dravnim vodstvom. Banja Luka ima se iz
politikih razloga dostatno osigurati hrvatskom posadom.2"
20 U jednom izvjetaju partijskog obavjetajca skrivenog pod ifrom K. 28 od 19. IX 1944.
iz Zagreba pie ovo:
Jedan lan vlade koji bi se htio 'preorjentirat' dao nam je slijedee informacije: poslije afere
VokiLorkovi, uspjela je ponovno klika zloglasnih ustakih pukovnika da se doepa absolutne
moi nad vojskom, orunitvom i policijom. Glavne vode su ovi ustaki pukovnici: komandant
Jasenovca Luburi, ef RAVSIGUR-a Lisak, zapovjednik orunitva Penikar, glavar glavnog
stoera Ustake vojnice Hereni, glavar glavnog stoera oruanih snaga NDH Serti, zapovjednik P TS Mokov, zapovjednik 'crne legije' Boban, nadzorni ef policije Rukavina, itd.
Politiki plan imaju ovaj: odstraniti od moi sve elemente koji bi mogli doi u obzir za neke
pregovore bilo sa Angloamerikancima bilo sa NOV, tako da svu mo absolutno koncentriraju
samo u svojim rukama te tako mogu stavljati zahtjev 'ili povoljan uvjet za nas ili borba na ivot i
smrt sa 1 0 0 . 0 0 0 - 1 5 0 . 0 0 0 fanatiziranih ustaa'. Nekoliko tisua uhapenih zadnjih dana imalo je
ovaj cilj. Stoga je danas vei teror nego 1941. lanovi vlade se meusobno pitaju tko stoji iza tih
hapenja ali uglavnom se mnogo nezna. Nijemcima se stvar prikazuje, da je to ienje kao u
Njemakoj po uzoru na Himmlera a za osiguranje to djelotvornije borbe do pobjede. Meutim,
to je oajniki pokuaj onih najkrvavijih i onih koji su voljni im fanatiki sluiti za tobonje neke
hrvatske narodne interese, da si spasu glavu ili bar produe ivot, bez obzira na bilo ije rtve.
Dakle isto plan osobnog spasavanja. 'Ili protivnici pristanu na nae uvjete i mi se borimo istim
asom protiv Nijemaca, ili mi se borimo protiv svih pa makar i Nijemci kapitulirali!'
Takvo je stanje danas. Meutim pristae gornjih opadaju. Domobranstvo je raztrovano
smjenjivanjem svojih ljudi i postavljenjem ustaa na sve vodee poloaje, stalnim hapenjem
svojih asnika, bilo po Nijemcima, jer ovi sumnjaju da se kane predati ili surauju sa NOV, bilo
po spomenutim ustakim pukovnicima radi interesa opisanog pod drugim pasusom. Ustae
takoer laviraju; likvidiranje Vokia je bio za njih veliki udar jer je Voki meu ustaama a
naroito u Ustakoj vojnici bio jedan pojam a u ustakom pokretu po rangu prvi iza poglavnika
(jedini ustaki krilnik tj. general) a Lorkovi je nadalje predstavljao u ustakom pokretu
germanofilski smjer.
Ustaki ministar unutranjih poslova dr Mato Frkovi uputio je podrunim nadletvima svog ministarstva nakon Pavelieva povratka u Zagreb
ifrom ovaj brzojav:
Poglavnik se sretno vratio iza posjeta Freru. Hrvatsku e nae i njemake oruane snage braniti u najveoj mjeri. vrsto vjerujemo u obrat na
ratitima. Pitanje etnika konano povoljno rieeno. Otro suzbiti svaki
pokret buntovnika. Suraivati sa zapovjednicima nae i njemake vojske, te
dunostnicima Ustakog pokreta. Narodu podizati sviest i borbenost. Borba
e biti okrunjena uspjehom.21
U slubenoj zabiljeci poslanika Kaschea o poglavnikovom putovanju u
Fhrerov Glavni stan 18. i 19. IX 1944. 22 pie da je do puta dolo na
poglavnikovu elju koju je Kasche prenio.
(1) Putovale su ove osobe: poglavnik, ministar Alajbegovi, ministar
Makanec, upravitelj Radnike komore Blakov, general Grui, sanitetski
dopukovnik dr Budak i ustaki podoficir Kratofil kao ordonans s hrvatske
strane, a poslanik Kasche i pukovnik v. Selchow s njemake strane.
(2) Samo putovanje proteklo je ovako: 18. IX u 6,00 sati odlazak
Condorom iz Fiihrerove eskadrile (ef pilot SS-Brigadefhrer Baur) iz Lukoga
kraj Zagreba. etiri lovca za osiguranje. Slijetanje u 8,30 sati u Ohlau radi
uzimanja goriva; 10,15 dolazak u Grieslinen kod Hohensteina; pozdrav
poslanika Freiherra v. Drnberga, efa protokola, i doruak u Hohensteinu, a
zatim vonja autom putem Alenstein-Wartenburg-Bischofsburg-Rastenburg
u Fhrerov Glavni stan. Doek i pozdrav Fhrerov i ministra Ribbentropa;
smjetaj hrvatskih gostiju u baraci Reichsmarschalla Gringa, njemakih u
specijalnoj kompoziciji Westfalen. U 14,00 sati poglavnik i ministar vanjskih
poslova Alajbegovi na ruku s Fhrerom, ministrom Ribbentropom, feldmaralom Keitelom i veleadmiralom Dnitzom; ostali ruaju s Reichsleiterom
Dietrichom, general-pukovnikom Jodlom, generalom Buhlerom i drugima.
Prisutan i poslanik Koak, a zatim razgovor s Fhrerom. Uesnici: Fhrer,
ministar v. Ribbentrop, feldmaral Keitel, poglavnik, ministar Alajbegovi, a
poslije i gen. Grui. Ostala hrvatska gospoda u meusobnom razgovoru,
Stanje je tako daleko dolo, da sami lanovi tako zv. vlade nisu vie sigurni za sebe te strepe
da e ih policija poslati na 'oporavak'.
Vijest londonskog radija od 18/IX da navodno Himmler pregovara sa Rusima su zagrebaki
ustae primili sa velikom radou i olakanjem.
Isto tako vrlo su povoljno primili vijest o izjavi generala Velebita, da e jugoslavenska
teritorija biti osloboena najkasnije do 6 tjedana. 'Dakle jo tjedana imamo vremena...'
Zato je poglavnik dne 18. rujna odletio Hitleru?
18. rujna ujutro je vojska i policija naveliko osigurala put za Zagreb za aerodrom Luko.
Kasnije je poglavnik proao sa pratnjom te sa ovog njemakog aerodroma sa njemakim
cetveromotornim bombaem u pratnji 4 lovaca uputio se u nepoznatom pravcu. Do 19. poslije
podne nije se vratio.
to se nagaa? da je otiao podnaati Hitleru referat o puu Voki-Lorkovi koji je u zadnji
cas sprijeen izdajom sadanjeg ministra oruanih snaga Steinfla, inae Volksdeutschera, te
drugih, putem njemakog poslanika Kaschea, te primit zapovjedi, na koji nain e nepouzdani
ustae dokazat svoju vjernost njemakom Wehrmachtu: 1. totalna vojna i radna mobilizacija; 2.
davanjem odgovarajueg broja taoca Nijemcima za sigurnost (ti se sada hapse); 3. u sluaju
potrebe prenaanjem vlade i uprave u Reich; 4. borbom do zadnjega te razaranjem na podruju
NDH svega to bi moglo posluiti neprijatelju, itd. Dakle, primiti zadnje zapovijedi prije zadnje
runde sadanje borbe, te za svaku eventualnost... (Arhiv Gradskog komiteta KPH u Zagrebu,
08-002, NOB - 201 - 1944)
A-VII, NDH, Kut. 187, Br. reg. 24/13 - 2.
PA Bonn, Nachlass Kasche, sveanj 10; odtampan djelomino kod S. O d i a , nav. djelo,
str. 3 4 5 - 3 4 7 .
poslanik Kasche s poslanikom Koakom. U 20,00 veera u baraci Reichsmarschalla koju daje minisrar v. Ribbentrop. Uesnici: v. Ribbentrop, feldmaral Keitel, Reichsfhrer SS Himmler, Reichsleiter dr Dietrich, SS-Obergruppenfhrer Berger, poglavnik s gospodom iz hrvatske i njemake pratnje.
U 23,30 krai posjet Fhrera u baraci Reichsmarschalla.
19. IX 1944. U 9,00 sati doruak u baraci Reichsmarschalla. Poglavnik
izraava elju da iz Bea putuje vlakom u Zagreb, to e biti pripremljeno. U
11,00 sati dolazak ministra v. Ribbentropa; zatim odlazak automobilima i
vonja do Hohensteina i ondje obilazak spomenika Tannenberg; ruak u
Hohensteinu; u 15,30 sati odlazak s aerodroma Grieslinen u pratnji dvaju
lovaca; let preko Ohlau-Be do Zagreba. U 18,45 sati dolazak u Luko kraj
Zagreba i vonja u grad.
(3) Posjet je protekao u naglaeno prijateljskoj formi. Sve vodee njemake linosti odnosile su se prema hrvatskoj gospodi naglaeno naklono,
tako da su se vratili u Zagreb s najboljim utiscima. To raspoloenje istaknuto
je u lanku ministra Makanca u hrvatskoj tampi (nalazi se u prilogu).
Fhrer koji se oigledno nalazio u najboljem zdravlju bio je veoma
pristupaan, te je 18. IX 1944. poslijepodne posvetio razgovoru s poglavnikom i njegovim suradnicima tri i po sata, zanimajui se i za pojedinosti te
zauzimajui o njima i stavove.
U toku veere kod ministra vanjskih poslova Reicha govorilo se opirno o
etnikom pitanju. General-feldmaral Keitel branio je stajalite vojske u
prilog suradnje sa etnicima, ali je bez krzmanja priznao potrebu da se te veze
napuste i da se u tom pogledu izae u susret hrvatskim eljama. Reichsfhrer
SS Himmler imao je dui razgovor s poglavnikom izjavivi da se slae s
upotrebom ustake oznake na uniformi njemako-hrvatske andarmerije.
(4) O opirnim razgovorima Fhrera s poglavnikom i suradnika obiju
strana dao je Kascheu poslanik dr Schmidt, po nalogu ministra vanjskih
poslova Reicha, ove pojedinosti:
Fhrer je na poetku iznio svoje namjere u pogledu voenja rata u
jugoistonoj Evropi. Na karti je pokazao da e Wehrmacht napustiti junu
Grku i Kretu, ali e zadrati sjeverni dio Grke, s obzirom na to to se u
Albaniji i Makedoniji nalaze vane sirovine za rat. Nadalje da za frontnu liniju
koju treba drati treba izabrati liniju koja ide istono od Soluna prema sjeveru
do zapadnog dijela Sedmogradske, odakle presijeca istonu Maarsku prema
sjevernim Karpatima. Tako bi se drala i Hrvatska. Maarsku bi ponukali
svim sredstvima da ustraje na njemakoj strani.
Zatim je poglavnik iznio da je Hrvatska posljednjih tjedana pretrpjela
dvije krize:
a) onu koja je nastupila zbog sloma Rumunjske; pri tom su se u hrvatskom ministarstvu (vladi) oitovale neke slabosti koje je poglavnik raistio
uklanjanjem ministara Lorkovia i Vokia te hapenjem izvjesnih linosti
bive Seljake stranke;n
23 upska redarstvena oblast (RO) Bjelovar je 21. IX 1944. uputila RAVSIGUR-u ovaj
telegram:
Savezno nalogu broj 12080/44. od 13. IX. o. g. izvjeuje se, da je H . S . S . u zadnje vrieme
razvio veliku promibenu djelatnost dogovorima, letaima medu seljatvom, graanstvom i
vojskom. Provedena je fuzija desnog i lievog krila te uhvaena veza sa umom. Po H. S. S.-u
pripreman je prema dobivenim podatcima pu. Obirno izvjee sliedi pismeno. (A-VII, NDH,
Kut. 153. Br. reg. 24/4 - 1)
Zanimljiv je jedan izvjetaj emisara maarske policije o dogaajima u Hrvatskoj to je pao u
b) krizu zbog ispadanja Bugarske; nju je prouzrokovalo mnotvo sabotaa i glasina i kod domobrana je izazvala jako rastrojstvo. Dezertiralo je oko
2.500 domobrana od kojih je, ipak, samo oko 500 prelo partizanima; ostali
su otili kui ili drugamo. Jedan dio domobrana, meutim, ipak se vratio u
jedinicu.
Poglavnik je zatim spomenuo da su ustae za borbu pouzdani, a da su i
domobrani ponovno bolji. U Hrvatskoj je protiv vlade prije svega zagrebaka
inteligencija, to njega (Pavelia), meutim, mnogo ne zabrinjava. Zatim je
izloio odnose izmeu etnika i partizana napomenuvi da se u proljee 1944.
god. vratilo od bandi 30.000 prebjeglica, te je oruana borbena sila partizana
4 5 . 0 0 0 - 5 0 . 0 0 0 ljudi. Tito je nakon napada na Drvar ponovno uspostavio svoj
tab te je s njim vjerojatno negdje na otocima. Pokuaj da se uhvati Tito
oznaio je Paveli beznadnim.
Fhrer je u toku razgovora spomenuo da je prvenstveni zadatak Wehrmachta u Hrvatskoj - osigurati eljeznice.
Poglavnik je izjavio da su hrvatske elje: a) vie oruja za ustae; b)
nikakvo daljnje pomaganje etnika.
Fhrer je na to primijetio da bi bilo bolje kad bi se etnici skupa s
Nijemcima borili protiv partizana nego da ih se nesmotrenim postupkom
prisili da prebjegnu partizanima.
Poglavnik je izjavio da se linost Tita ne smije precjenjivati. On nije toliko
znaajan. Njegova okolina ima sigurno odluujui udio u poslovima vodenja.
Nakon toga ponovno je preao na elje o poveanoj dobavi oruja. Fhrer je
prikazao trenutane izvanredne vlastite potrebe u oruju s obzirom na poruke organima RAVSIGUR-a a RAVSIGUR ga svojim dopisom od 28. IX 1944. prenio ministarstvu vanjskih poslova, na ruke poslanika dra Zidovca. U njemu stoji, pored ostalog, i ovo:
Javljam, da je poloaj u Hrvatskoj te na Balkanu prema mojim vlastitim opaanjima za
vrieme moga puta od 12. o. mj. do 18. o. mj., a dielom prema izvorima iz pouzdanih vrela
sliedei:
Politiki dio
U vezi sa posljednjim promjenama u hrvatskoj dravnoj vladi, stvar je sliedea: Uslied
zadnjih dogodaja na bojitima ministar Lorkovi posumnjao je u konanu pobjedu i zato je preko
supruge tajnika Maekove stranke dr. Peelja doao u vezu sa engleskim odborom koji djeluje pri
glavnom stanu marala Tita. Nakon toga je ministar Lorkovi uvukao u pregovore generala
Vokia, hrvatskog poslanika u Berlinu dr. Koaka, Juria, glavnog ravnatelja za javni red i
sigurnost, te Branka Rukavinu, nadstojnika odsjeka hrvatske obavjetajne slube, i jo zamjenika
predsjednika Maekove stranke dr. Koutia te razne druge vie osobe. Druga strana je opet
opunomoila jednog pobonika marala Tita i jo neke osobe, pa su zakljuili na razpravljanjima
sliedee sporazumne toke: 1.) Hrvatska e pred Titom, odnostno saveznicima bezuvjetno
obustaviti oruani odpor; 2.) Hrvatska e unutar obnovljene velike Jugoslavije dobiti autonomiju,
a Maek e biti predsjednik; 3.) Vlada koja e puem doi na vlast, obraunati e s ustaama,
razoruati ih, te iztjerati Niemce; 4.) Svaka osoba koja se do 15. rujna o. g. prijavi kod novog
reima dobiti e podpunu amnestiju, izuzev glavnih voda.
Sve ovo o pregovorima je jedan astnik prijavio dravnom poglavaru Paveliu, koji je onda
Vokia i Lorkovia raskrinkao na jednoj sjednici vlade, a poslanik Koak koji je tada bio u
Zagrebu, uspio je pobjei. U poetku ciele stvari, dravnom poglavaru su bile poznate samo
glavne osobe pua: Dr. Lorkovi, Koak, Voki i jedan englezki astnik, a za ostale se doznalo tek
nakon provedene iztrage. Time je dokazano sudjelovanje Maekovaca u izdaji domovine, pa su
krajem tjedna uhieni vodei ljudi kao Dr. Pernar i Dr. Torbar, a Dr. Kouti je 15. o. mj.
prebjegao partizanima. Nakon svestrane iztrage, uhieni su i Juri, ravnatelj za javni red,
Vragovi, predstojnik redarstva za grad Zagreb, te Rukavina i jo neki drugi. Tito, kada je doznao
da promjena u vladi nije uspjela, odredio je rok do 15. o. mj. za predaju i amnestiju svih koji se
kod njegovih vlasti prijave. Ovaj poziv imao je jakog odjeka medu domobrancima, koji su i tako
vec u zavadi sa ustakim pokretom, pa su itavi odredi domobranaca i vodstava koji su
jugoslavenski opredieljeni prebjegli partizanima. (A-VII, SUP - Zagreb, MF-4)
znatu opu ratnu situaciju. Njemaka je strana bila prisiljena da formira prvo
45, a zatim jo 20 divizija, osim toga jo 200 tvravskih bataljuna. Borba u
suenom prostoru i ispadanje opreme rumunjskih jedinica omoguili su,
dodue, da nastupi olakanje pri provedbi tog novog naoruanja. Pri tom je
Fhrer napomenuo da se ima uzeti kao najvanija zadaa: odranje fronta na
zapadu. Za to moraju biti spremne za akciju njemake snage i to brzo i u
dovoljnom broju.
Poglavnik je otklonio ponudu talijanskog oruja jer je manje vrijednosti, a
Hrvate bi psiholoki optereivalo. Paveli, odnosno general Grui pruili su na
to pojedinosti o ustakim jedinicama bez oruja.
Fhrer je dobacio ne bi li hrvatska strana te nenaoruane ljude mogla
poslati u Njemaku kao radnike. Poglavnik je odgovorio da bi ojaanje ustaa
odgovarajuim naoruanjem bilo dodatno osiguranje hrvatskog prostora,
ime bi se moglo zbog smirenja stanovnitva raunati i s proirenim radnim
angairanjem u Reichu.
U toku ovog razgovora ministar vanjskih poslova Reicha najusrdnije je
podravao hrvatsku dobavu oruja za ustae. U nastavku general Grui je vrlo
uvjerljivo i vjeto zastupao vojne toke gledita pa su razmatrali pojedinosti
potrebne brze i potpune dobave oruja. Utvrdili su kao nesvrsishodnu predaju
oruja iz Grke i Bugarske jer je ono zastarjelo. Feldmaral Keitel podnio je
opirnu listu o ve dosad izvrenim dobavama oruja. Pozivao se na tekoe
dobave zbog vlastitih potreba, ali je najavio skoru dobavu Hrvatskoj. Fhrer
je sa svoje strane pri tom zagovorio najvee izlaenje u susret potrebama
hrvatske strane. Ministar v. Ribbentrop i feldmaral Keitel ukazali su na
potrebu da se oruje izrui samo pouzdanim jedinicama. Poglavnik je spomenuo da bi njemu trebali prepustiti brigu o podjeli jer bi on ve vodio brigu o
tome da oruje dobiju samo pouzdane ustake jedinice. Dalje je gen. Grui
vrlo iscrpno prikazao potrebu formiranja jedinstvene komande u Hrvatskoj.
Nakon odulje diskusije to je bilo otklonjeno s pozivom na razloge vojnog
voenja (operacija). Tako je bila otklonjena elja hrvatske strane za osnivanjem hrvatskog ureda za vezu jer to nije svrsishodno. Na Fhrerovu primjedbu da bi mu najdrae bilo kad bi Hrvati u svojoj zemlji sami mogli preuzeti
komandu i voenje borbe u svoje ruke, a poglavnik je odgovorio da je to za
sada nemogue. Na poglavnikovu izraenu zabrinutost u pogledu pouzdanosti
kozaka, Fhrer je odgovorio da on kozake smatra pozdanima i u borbi protiv
sovjetskih jedinica. Hrvatska je strana izrazila bojazan zbog odlaska njemakih jedinica te su primijetili da bi politiki bilo vano da se u Hrvatsku, makar
i na kratko vrijeme, prebaci neto njemakih jedinica.
Osim ovih razgovora Fhrer je govorio (gostima) o atentatu 20. srpnja. Pri
tom je primijetio da je prije bio preblag. Navodio je austrijsku poslovicu:
Mora se neto dogoditi da bi se neto dogodilo. Osim toga spomenuo je da
e se protiv poinitelja, njihovih obitelji i cjelokupnoga sumnjivog vodeeg
kadra postupati najotrije.
(5) General Grui je o onome navedenom u toki (4) kao i svom posebnom
razgovoru s feldmaralom Keitelom saopio zamjeniku vojnog ataeja ovo:
a) mjere da bi sprijeili pojave rastrojstva u hrvatskim oruanim snagama;
b) mjere za poboljanje loih prilika u saobraaju u Hrvatskoj koje su
djelomino krive i za pojave rastrojstva zbog nedostupnosti odreda rasutih po
terenu; Reichsfhrer SS obeao je zasigurno dostavu etiriju do est lovaca za
osiguranje pruga; c) elja Hrvata da se komandno podruje Druge oklopne
armije ogranii na hrvatski prostor; d) u pitanju etnika ukloniti svaku pojavu
11
161
Nedi (brat generala Nedia) i dr. Potonji je u Osieku rekao da putuje na neku
konferenciju u Be, odnosno da bjee pred boljevicima.
Nedi pozivlje narod na okupljanje u borbu protiv partizana, dok je jo u
mjesecu kolovozu bio vrlo iv rat na papiru izmeu Drae i partizana t. j. oni
su se estoko meusobno pobijali u raznim letaima. Na jugu Srbije etnici su
uhvatili znatnu pomo u ratnom tvorivu koju su Englezi bili namienili
partizanima. Partizani sumnjaju da su to Englezi namjerice tako udesili.
Veliku pometenost u Srbiji poveava posljednji proglas kralja Petra II. u kom
trai da se etnici pridrue partizanima, kao i odgovori koji su na to dani
preko beogradskog krugovala. Srbi su, reeno je tamo, vjerni kralju ali ne
mogu ii s partizanima. Ipak, s druge strane, iz raznih objava, odlikovanja i si.
opet se vidi kako su sva vanija vodea mjesta meu partizanima u srbskim
rukama.
Sovjetska vojska koja je osvojila Rumunjsku i izbila na srbsku granicu za
sada ne pokazuje nikakovu nakanu da ue u Srbiju, makar su se sa srbske
strane pojavili partizani, te su neki Draini odredi prili njima. Navodno su
Sovjeti ostavili u pograninim selima dosadanje mjestne vlasti. Ovo zanimljivo dranje sovjetske vojske moe se uzporediti s podatcima koje iznosimo
glede Rumunjske i Bugarske te u pregledu o obem razvoju.
Prevrat u Rumunjskoj opisan je u Pregledu ovako:
23. VIII. pod veer, tek par sati prije kraljeve proklamacije, njemaki
poslanik Killinger, smrknut kao uobe u posljednje vrieme, vidio je ve svu
ozbiljnost poloaja i bojao se dogoaja koji mogu usliediti. Jo kratko vrieme
prije toga, pogotovo prije nego to su Niemci povukli vei dio svoje vojske s
rumunjskog ratita, bio je Killinger samosviestan te je smatrao da su njemaki
poloaji u Rumunjskoj jaki tako da Rumunji i onako ne mogu nita uiniti
protiv Niemaca. Sutradan nakon izvrenog preokreta u Rumunjskoj, oko 6
sati u jutro, Killinger je u povjerenju izjavio naem predstavniku da nije bio
upuen u ono to e se dogoditi; predpostavi jao je, nadalje, da e u zemlju ui
ruska vojska te da e rumunjska vojska biti na strani svoga kralja, dok glede
njemakih protumjera nije znao nita rei, jer je poloaj bio nepregledan.
Ve smo prije javili da su Niemci u posljednje vrieme bili povukli 4
oklopne divizije s rumunjskog bojita. Gotovo u posljednji as povukli su jo
daljnjih 7 oklopnih divizija. Na predstavnik pitao je dana 23. VIII. Mihaela
Antonescu da li je to istina, pa je to ovaj potvrdio i rekao: 'Ostali smo sami!'
Ove divizije prebaene su u iztonu Prusku.
Istina, moe se predpostaviti da je Njemaka trebala ove divizije u iztonoj
Pruskoj, ali u tu svrhu mogla se je nai i vojska od nekud drugdje, a ne ba s
najugroenijeg diela ratita u Rumunjskoj. Nemogue je meutim predpostavljati da Njemaka ne bi poznavala razvoj i razpoloenje u Rumunjskoj, te da
ne bi poznavala vojniki poloaj na rumunjskom ratitu i malu snagu rumunjske vojske kao i njen slab moral. Nemogue je dakle da si Njemaka ne bi bila
sviestna kakove posljedice moe imati ili bolje reeno, mora imati, povlaenje
ovih oklopnih divizija s rumunjske fronte.
Pregled o Bugarskoj pie ovo:
Pokuaji Bagrjanova, a onda Muravieva da zadre kakovu takovu samostalnost, te sve vei pritisak Rusa, koji je konano prisilio Bugarsku na objavu
rata Njemakoj, rat Rusije spram Bugarske - s oitom svrhom da Bugarsku
posve podini, nadalje prevrat kojeg su izvrili Kimon Georgiev i Damjan
Velev, kojom prigodom su pali dosadanji regenti (jedini je Filov, neodobravajui itav taj razvoj ve prije dao ostavku) te uhieni svi ministri od 1941. pa
dalje zajedno s onima iz vlade Bagrjanova i Cankova, kao i narodni zastupnici, koji se, kako se vidi, nisu mogli spasiti ni time to su jo nedavno tako
buno odobravali katastrofalnim govorima Bagrjanova i Draganova, nadalje
ulaz ruske vojske u Bugarsku i njeno napredovanje spram turske granice,
obrazovanje vlade prof. Cankova i njen rad, sve su to stvari ve dovoljno
poznate iz redovnih viesti.
Znaajno je to itav razvoj u Bugarskoj odvodi u oekivanom pravcu t. j.
sve vie pod okrilje Rusije. Dakako da to u prvom redu teko pogaa
Angloamerikance i Turke. Savezno s tim u raznim zemljama ve su se pojavile
glasine da rusko-englezki spor neposredno predstoji i to ba na turskom
podruju. Bez obzira na vjerojatnost ili nevjerojatnost ovakovih kombinacija,
ve dosadanji razvoj dovoljno je znaajan.
Dakle onako kako je to bilo predvieno i u naim pregledima itav razvoj
u Bugarskoj odvodi zemlju u podruje ruske politike, kod ega su oito, prema
ruskoj zamisli, Bagrjanov, Muraviev a onda Kimon Georgiev, samo etape iz
kojih se imade razviti podpuna boljevizacija zemlje, koja je Rusima potrebna
radi podpunog podinjavanja Bugarske njihovoj politici.
O saveznikoj Njemakoj zapisano je u Pregledu ovo:
Posljedice atentata od 20. VII. ve su prilino zaboravljene i zalieene bar se vie ne primjeuju.
Totalna mobilizacija koja se provodi imade podpuni uspjeh.
Novo oruje proizvodi se grozniavom brzinom. Prema jednoj viesti
navodno je sredite te proizvodnje negdje u veleobrtnom bazenu lezke, pod
zemljom, tako da nije bilo smetano zranim napadajima. Tajna se dobro uva
pa se ire razne predpostavke. Jedna bi od tih bila da se radi a) o raznim
primjenama oruja na raketnom naelu, slino kao V 1.; b) o bombama
punjenim materijalom koji dovodi kod eksplozije do razaranja atoma; c) o
zrakoplovima velike brzine i naoruanja izgraenim bez benzinskog motora i
vijka. Dakako sve to treba uzeti s najveom rezervom. Imade i drugih
predpostavaka koje se ire po raznim zemljama. Svakako misli se da novo
oruje imade strahovitu razornu snagu, veu nego to je to moglo se oekivati.
Glasine o tome kad bi se imalo primieniti to novo oruje takoer su razliite.
Spominje se na pr. konac rujna. Dakako povrh oruja treba za odluku u ratu i
dobra vojska, pa je ba zbog toga u toku totalna mobilizacija, tako da se
dobiju u borbu sve razpoloive sile kojima narod razpolae.
U njemakom narodu ne postoji danas - barem ne djelatno ni vidljivo neka ozbiljnija opozicija. Nema znakova za mogunost kakove urote, a ni o
moebitnoj nepovoljnoj reakciji u irokim narodnim slojevima obzirom na
vanjski vojniki i politiki razvoj. Naprotiv postoji vjera u uspjeh novog
oruja te u politike mogunosti.
Osim vojnikih mogunosti postoje - zakljuuje 'Pregled' - i velike
politike mogunosti. Dogoaji u Finskoj (koja se uzalud nada u angloameriku pomo), no Angloamerikanci ne mogu se odhrvati od presizanja svog
saveznika' ne samo u Poljskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj nego na pr. ni u
Francuskoj kao i u Rumunjskoj i Bugarskoj imadu mnogo vee znaenje nego
sto to izgleda. Rusija ostvaruje svoje planove, protiv ega Englezi ne mogu
nita poduzeti. Finska, dio vedske, te sjeverna Norveka oito privlae Ruse
kao najbolji i najkrai izlaz na slobodno more. U sve tri zemlje radi se o
dojueranjim njemakim saveznicima, koji su se meutim sami okrenuli od
Njemake te ju tako oslobodili moralne i otvorene dunosti da ih brani.
Mnogi misle da ovaj razvoj otvara nove mogunosti u rusko-njemakim
odnosima. S druge strane drugi opet misle da sve vea ruska opasnost goni
Angloamerikance na odluku, te stvara nove izglede u njemako-englezkim
odnosima. Oni koji vjeruju u mogunost onog prvog rjeenja smatraju da za
njihovu tezu govori mnogo vie stvarnih razloga.
Svakako moe se smatrati da se nalazimo u predveerje najveeg politikog obrata, te da predstoji razplet i izlaz iz gordijskog vora.
Izgledi H r v a t s k e u i t a v o m tom z b i v a n j u u n a t o v a n j s k o g
n e p o v o l j n o g p r i v i d a , n i p o t o nisu loi nego su o b r a t n o vrlo
p o v o l j n i . (!?! - podvukao B. K.)
Netom u Berlin pristigli savjetnik poslanstva dr Wolf - prema zabiljeci
njemakoga ministarstva vanjskih poslova od 20. rujna 1944. 26 - izvjetava
dodatno o evakuaciji Volksdeutschera iz Hrvatske:
Ako bi njemaka vojska napustila dijelove Hrvatske, tamonji pripadnici
Njemake narodne skupine bili bi bez sumnje izvrgnuti potpunom unitenju.
Opa evakuacija ili iseljenje moe se, meutim, samo teko provesti, pri emu
je odreivanje vremenskog roka za nju izvanredno oteano. Prijevremeno
iseljavanje bilo bi potpun, slom Hrvatske, jer bi se time slomila volja za
pruanjem otpora kod hrvatskog elementa koji jo postoji u znatnoj mjeri.
Evakuacija u zadnji as mogla bi se pak provesti vrlo nepotpuno i uz rtve
zbog prilika koje vladaju na podruju eljeznikog i cestovnog saobraaja kao
i partizanskog ugroavanja. Stoga bi bilo preporuljivo da pri neposrednoj
ugroenosti od neprijatelja pripadnici Skupine zajedno s njemakim jedinicama uzmiu od uporita do uporita, pri emu se ene i djeca mukog
stanovnitva koje je stavljeno na raspolaganje odredima Waffen-SS ili
Wehrmachta odnosno u njih uvrteno imaju skloniti na sigurno. Odgovarajue organizacione mjere i nareenja oruanim snagama, odnosno odredima
Waffen-SS jo bi se u pojedinostima razmotrilo s Reichsfhrerom SS i Vrhovnom komandom. Za iseljavanje Nijemaca iz Srijema u velikom opsegu doao
bi jo u obzir i put Dunavom. Jo bi se moralo izvesti naistac pitanje mogu li
se kod tih mjera koje valja provesti samo na temelju dobrovoljnosti ukljuiti i
eksponirani Hrvati. Savjetnik poslanstva Wolf spreman je da osobno referira
0 tome.
Poslanik Kasche je telegramom 22. IX 1944. 2 izvijestio svoje ministarstvo
u Berlinu da je obavijeten preko nadlenog predstavnika pri njegovom
poslanstvu u Zagrebu kako je vodstvo Radne slube Reicha (Reichsarbeitsdienst) saopilo voi Radne slube NDH da bi hrvatska Radna sluba u
sluaju najvee nude - mogla biti sklonjena u pograninim dijelovima Reicha
1 ondje zaposlena. Kasche se sloio s tim saopenjem voe Radne slube.
Istovremeno je naredio da se o tome nita ne poduzima samo da se s tim
upozna najui krug suradnika vode Radne slube.
Ribbentropov ured iz specijalne kompozicije Westfalen telegrafski je
22.IX 1944. 2S prenio ministarstvu u Berlinu tekst brzojava dra Neubachera iz
Beograda koji je glasio ovako:
1) Prema obavjetenju provjerenog povjerenika (V-Mann) u Hrvatskoj od
5. IX 1944. zaetnik pokuaja pua u Hrvatskoj jest hrvatski poslanik u
Berlinu dr Vladimir Koak. Koak je slao u prvoj polovici srpnja 1944.
26
27
28
skog naroda - citira se letak - da ivi u svojoj vlastitoj dravi. Na to ima pravo
kao i svaki drugi narod. U ovakovoj svojoj dravi eli hrvatski narod biti
okupljen kao narodna kulturna i gospodarski zaokruena cjelina. Ako je u
interesu to boljeg osiguranja svoje slobode te europskog mira, hrvatski je
narod pripravan da stupi kao slobodan i ravnopravan lan na osnovu sporazuma i ugovora - u dravnopravni savez sa susjednim narodima, ako je to
elja i tih naroda. Radi li se o zajednici slavenskih naroda juga, hrvatski
narod misli da bi bilo u tom sluaju najbolje rjeenje savez slobodnih seljakih
drava Hrvatske, Slovenije, Srbije i Bugarske, dok bi narod u Crnoj Gori i
Makedoniji sm trebao odluiti o svom poloaju u tom savezu drava.
Dakle - istie se u 'Pregledu' - kako se vidi, HSS odnosno ovo njegovo
krilo, koje to pie, sad pronalazi ovu formulu kojom bi vuk trebao biti sit i
janje itavo, kojom bi hrvatski narod dobio neku navodnu svoju dravu, a
ipak bi bila ouvana Jugoslavija. Meutim nikakovi obziri spram 'saveznika'
te obrambeni razlozi nisu kadri opravdati ludost da hrvatski narod odmah
svoju steenu dravu, iju nudnost priznaje i ovaj HSS-ov letak, uniti na taj
nain da ju uklopi u nekakav dravni savez sa Srbijom, tim prije kad je oito
da je i taj 'dravni savez' samo nova formula pod kojom bi se provela
velikosrbska politika.
Dakle, kako se vidi - nastavlja 'Pregled' - HSS ostaje kod svojih
maglovitih i mesianskih fantazija, makar je danas stvarnost dovoljno krvava
da bi se ve svaki fantasta mogao uvjeriti koliko su uplje fraze o nekoj
demokraciji, pravdi, ovjenosti i si., jer u zbiljskom ivotu se radi o sukobu
krutih imperijalizama. Fantazije o izmirenju iztoka i zapada nemaju, dakako,
nikakove veze sa stvarnou, niti sa sve veim jazom izmeu Angloamerikanaca i Rusa. Mi smo Hrvati malen narod i mi se trebamo brinuti za nas same,
a ne smijemo se gubiti u mesijanskim idejama da emo ba mi izmiriti iztok sa
zapadom. HSS-ovski fantasti ne e vidjeti da im zapadni imperijalizam (a ne
'demokracija') nekakovim 'dravnim svezom' eli nametnuti andarsku ulogu
u svojoj imperijalistikoj politici nasuprot Njemake, pa u tu svrhu, naime da
to bude bolje osigurano i provedeno, Hrvatska treba izgubiti i svoju dravu i
to prije svoju narodnost, te ju treba podvri Srbiji. Fantazije HSS vrlo su
povoljne i za Srbe i za Engleze, jer narod koji fantazira a ne vidi stvarnost
najpogodnije je tiesto za neprijateljske ciljeve.
Misao pak, koja svagdje proizlazi iz tog HSS-ovog letka - nastavlja
'Pregled' da e 'velike zapadne demokracije' iz razloga ovjenosti, pravice i
slobode onemoguiti svaku diktaturu 's desna ili lieva' vrhunac je naivnosti.
Vidi se kako su Angloamerikanci nemoni spram boljevizma ak u Francuzkoj, Italiji ili sjevernoj Africi, da i ne govorimo o Finskoj, Rumunjskoj,
Poljskoj i sada Bugarskoj. I upravo HSS sa svojim ovjeanskim idejama izniet
e sada na vlast Maka i ostale svoje voe, koji su do sada bili u zapeku, a
'Tito' i druba pretvorit e se iz vukova u umiljatu jagnjad, koji e blejati na
HSS-ovsko tumaenje o nepoeljnosti diktature 's lieva'.
Naprotiv, nema sumnje, kad bi se kojom nesreom stvari doista razvile
kako to prieljkuje HSS i ostali anglofili, da bi ba oni bili prve rtve
boljevikog biesa, jer bi se iza boljevizma skrivao ruski imperijalizam - koji
se sprema na konani obraun s angloamerikim imperijalizmom.
Prema tome - zakljuuje 'Pregled' - HSS-ovske i sline fantazije predstavljaju nemalu opasnost jednako kao i svi drugi anglofili, koji, bilo iz ovih ili
drugih trieznijih i stvarnijih razloga ele u ovom asu raditi s Englezima i
podvri se njihovoj politici. Svatko tko pokuava u tom pravcu raditi ozbiljno
Posebnu pikanteriju zabiljeio je Pregled u vezi s razgovorom zarobljenih partizanskih kurira (trojice) koje su zarobili Nijemci:
U razgovoru su uhvaeni kazali, da im je jednom zgodom neki Pavlovi iz
Petrovca kod Budve govorio o Titu. On im je rekao da je Titov otac sagradio
idovski hram u Sarajevu (!) i da sada ivi u Poegi (!), samo da se to nezna, jer
se i nadalje insistira na tome, da je Tito rodom iz Klanjca.
Dalje se tu pie o previranjima u komunistikom vodstvu i otporu koji
pruaju vodei Hrvati komunisti velikosrpskom jugoslavenskom partijskom vodstvu. Stoga su strijeljani: Vice Buljan, Pavao Krce, Sime Balen,
Vladimir Nazor, Jakov Blaevi i drugi!!!
Iz svega navedenoga zakljuuje se, da u samom vodstvu partizana postoje
dva tabora, te velika razmimoilaenja to je dovelo do navedenoga stanja.
Osim toga primjeuje se, da mnogi krugovi u partizanskim redovima skreu
na angloamerikansku i velikosrbsku liniju.
Ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu telegrafski je 25. IX 1944. 56
obavijestilo poslanstvo u Zagrebu da je ministar v. Ribbentrop donio odluku
da se Njemaka narodna skupina u Hrvatskoj ima evakuirati pri neposrednoj
opasnosti. Ministarstvo moli da plan o provoenju evakuacije dogovore s
Gruppenfiihrerom Kammerhoferom. Ministarstvo ujedno trai izvjetaj o
tome.
Kasche je za svoje ministarstvo sastavio opirniji izvjetaj o iskustvima iz
dosadanje njemako-hrvatske suradnje i prijedlozima za njen daljnji razvoj
(Zagreb, 29.IX 1944) '' i uvodno zamolio da izvjetaj to bre poalju ministru
v. Ribbentropu.
Dosadanja suradnja s Hrvatima i rezultati posljednjih tjedana pie
Kasche iznova potvruju da se datosti hrvatskog naroda ne mogu vie
ocjenjivati na temelju ranijih odnosa koji su vladali u Austro-Ugarskoj.
Znatno je ojaao nacionalni osjeaj u njih i tu injenicu valja uvaavati na
korist politike Reicha. A Kasche je to do sada inio! Zato je i bilo mogue
prevladati krizu proteklih tjedana i ishoditi jaanje hrvatskih snaga, ali to
ujedno trai da se preispita mnogostruko njemako djelovanje u Hrvatskoj
posljednjih godina, uklone za njemaku stranu tetna stanja i sve njemake
snage usmjere politikom linijom koju je zacrtao Fhrer. To se i vrilo na
sektoru politikih (civilnih) sredstava; ubudue je moraju uvaavati i na polju
vojne politike. Pri vrenju njemakog utjecaja na hrvatska zbivanja pokazalo
se da se moe korisno djelovati ako se po mogunosti sa to manjim brojem
Nijemaca skrivenih od javnosti vri vodei utjecaj, a da se pri tom sauvaju
hrvatsko svojstvo, hrvatska vodea aktivnost i hrvatska odgovornost. To
rie razbila je sve neprijateljske i zaplotnjake djelatnosti kao i promibene smicalice neprijatelja
drave Hrvatske i hrvatskog naroda. Muka rie Poglavnika o tome kako treba izdrati do konca
s velikim njemakim saveznikom, pokazala je put koji je jedino mogu i opravdan. Medu naim
saveznicima izazvao je taj govor veliko zadovoljstvo i priznanje.
Paveliev put Fhreru u Glavni stan prikazan je ovako: Poglavnikov put Fuhreru u Glavni
stan potvrdio je onu vjeru u naeg saveznika i dao nam prema izjavama mjerodavnih garancije za
teritorijalnu cjelokupnost Hrvatske kako na iztonim njenim granicama, tako posebno prema
Italiji. Hrvatska e biti branjena od svih nasrtaja neprijatelja kao i sam njemaki Reich.
Ovaj put imade veliko znaenje i glede naih unutranjih vojnikih i politikih pitanja,
jednako kao i za njemako-hrvatske odnose, tako i za sve unutarnje i vanjskopolitike probleme
koji postoje danas i koji e nastati sutra u razvoju ^coji se moe oekivati obzirom na skoru
vojniku i politiku odluku u ovom ratu.
3 6 AJ, T - 1 2 0 , rolna 1757.
3 7 AJ, T - 1 2 0 , rolna 1077, GRs-160/44; dva priloga.
Pozivajui se na dopise poslanstva ministru Stijepu Periu i Peria poslaniku Kascheu (od 28. I, 17. II i 21. III 1944), kao i na verbalnu notu
ministarstva upuenu poslanstvu 22. IV 1944. povodom dogaaju u Stonu,
Makarskoj i susjednim mjestima 1943. godine, Kasche je uputio ministru
Alajbegoviu opirnu isprinicu (Zagreb, 29. rujna 1944). 3
U uvodu je Kasche prikazao historijat spora to ga je otvorio ministar
Peri usmenom pritubom 6. XII 1943. koja je nala svoj pismeni izraz u
verbalnoj noti ministarstva vanjskih poslova u Zagrebu od 22. IV 1944. U njoj
se obrauju dogaaji u Stonu, a spominju zbivanja u kotarevima Split i
Makarska i na poluotoku Peljecu. Zatim Kasche upozorava na tekoe
skopane s brzim provoenjem istrage jer se nalaze u petoj ratnoj godini, u
toku operacija protiv bandi, a njemake se trupe nisu mogle nakon duih
mareva i borbenih zadataka sve do obale - odrei zakona ratovanja i u
svakom sluaju odgovoriti gleditu mirnodopskih odnosa. Osim toga, i poduka njemakih jedinica o prilikama u zemlji nije uvijek bila dovoljna. Tako
je, na primjer, tadanji opunomoenik hrvatske vlade kod SS-divizije Prinz
Gottlob Berger doao je u ljetu 1943. god. u Zagreb i zakljuio pismeni sporazum. Kasche je
nadalje zadrao svoje miljenje o tetnosti takve andarmerije, kao i njemakog policijskog
angamana u Hrvatskoj uope. U jesen 1943. god. pokuao je uvjeriti u to i samog Himmlera, ali
se Himmler nije dao krstiti i pri tom je ostalo i 1944. godine, to je izazivalo trvenja izmeu
poslanika Kaschea na jednoj, a Ribbentropa i Himmlera na drugoj strani. (A-VII, NDH, SUP
Zagreb, MF-5)
Op. o svemu tome: Holm S u n d h a u s e n , Zur Geschichte der Waffen-SS in Kroatien
1 9 4 1 - 1 9 4 5 , Sdostforschungen, Mnchen 1971, Band X X X , str. 1 7 6 - 1 9 6 ; isti autor, Obavetajna sluba i poliijski aparat Hajnriha Himlera u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj 1 9 4 1 - 1 9 4 5 ,
Vojnoistorijski glasnik, 1972/3, str. 8 9 - 1 3 3 .
Pored toga vidi: Jefto a i , Obavjetajne slube Treeg Reicha na podruju Hrvatske i
posebno Slavonije u toku II svjetskog rata, Zbornik Historijskog instituta Slavonije, Slavonski
Brod 1967, god. V, br. 5, str. 1 3 3 - 1 6 3 ; Muharem K r e s o , Njemaka okupaciona uprava u
Zagrebu 1 9 4 1 - 1 9 4 5 . godine, zbornik Zagreb u NOB-i i socijalistikoj revoluciji, Zagreb 1971,
str. 2 5 3 - 2 6 8 .
39 A-VII, NDH, Kut. 265, Br. reg. 30/3 - 91. Kopiju te note je Kasche 11. X 1944. dostavio
Drugoj oklopnoj armiji i njemakom opunomoenom generalu u Hrvatskoj. (AJ, T-120, rolna
1077, Grs. 170/44)
Ustako ministarstvo unutranjih poslova (ured ministra) uputilo je uredu ministra vanjskih
poslova dopis br. U. M. V. T. 423/44 od 5. rujna 1944. u kojem pie ovako o cetinjsko-poljikom
pokolju:
Prolo je punih pet mjeseci od pokolja, koji su izvrile postrojbe SS-divizije Prinz Eugen nad
hrvatskim ivljem u cetinjskoj i poljikoj krajini, a da ni ovo ministarstvo ni podreene mu oblasti
nisu dobile jo nikakove obaviesti o rezultatu iztrage, koju je na traenje hrvatskih oblasti uputilo
zapovjednirvo 5. SS-kora u irokom Briegu. Tom je zapovjednitvu bive glavarstvo graanske
uprave u Splitu preko generala Begia bilo dostavilo obilan materijal, ime mu je bilo znatno
olakano voenje iztrage.
Ovom je ministarstvu poznato, da je sa hrvatske strane i drugim putem dostavljen njemakim
oblastima zahtjev, da se ovaj nerazumljivi i strani zloin razsvietli, da se krivci kazne i da se
poduzmu svrsishodne mjere, kako bi se u budue sprieilo ovakovo unitavanje mirnog hrvatskog
puanstva, prigodom akcija koje poduzimaju njemake postrojbe. Koliko je ovom ministarstvu
poznato sa nijedne njemake strane nije dan nikakav odgovor i nikakovo obavjetenje osim, u
samom poetku, da je upuena iztraga.
Broj rtava penje se do 3.000, uglavnom ena, djece i staraca.
Zato ministarstvo unutranjih poslova predlae da ministarstvo vanjskih poslova zatrai
diplomatskim putem obavjetenje o rezultatu istrage i o mjerama koje su njemake vlasti poduzele
ili namjeravaju poduzeti da se taj zloin kazni a ubudue sprijee pokolji nedunoga hrvatskog
stanovnitva.
Taj pismeni zahtjev potpisao je dravni tajnik dr Bruno Nardelli, a na dnu se nalazi biljeka iz
koje proizlazi da je ministar Alajbegovi govorio o tome s ministrom unutranjih poslova
M. Frkoviem i da su se sloili da nije pogodan as da pokrenu to pitanje! (A-VII, NDH, Kut. 265,
Br. reg. 38/3 - 2)
Eugen admiral . Jakin oznaio komandantu divizije stanovnitvo poluotoka Peljeta openito kao sklono neprijateljskim bandama. Slinu ocjenu
dao je diviziji neki ustaki voda ije se ime sada ne moe vie utvrditi. Kasnije
je njemaka lovaka divizija angairana u tom prostoru ostajala due vremena
bez vladina opunomoenika u Zagrebu, iako je Kasche opetovano intervenirao kod ministra Peria i Lorkovia da ga odaalju. Razumljivo je da stanovnitvo koje ivi u mirnodopskim uvjetima ima drukije miljenje od jedinica
koje se nalaze u borbi. No, kako se jedinica nalazi svakodnevno u borbi i u
njoj svaki vojnik izlae i zalae svoj ivot, ta injenica trai da je uvaavaju oni
koji se nalaze u jo povoljnijim prilikama. Takvi obziri moraju se zahtijevati
prije svega u pogledu onih prilika uobiajenih u ratu i priznatih po Haakoj
konvenciji o ratu na kopnu. Tu spada, prije svega, pravo jedinice da zahtijeva
smjetaj, da dostatno izgradi svoj borbeni poloaj i da uzme odgovarajui
materijal, pa da se pobrine, u sluaju potrebe, i za svoju opskrbu. Borba te
jedinice nije unesena samovoljno u zemlju, nego je proizala iz ratnih operacija
zajednikog neprijatelja i s tim u vezi podnijetog traenja hrvatske vlade da joj
se ukae njemaka oruana pomo.
Njemaka je strana tvrdi Kasche u svom odgovoru poduzela sve
potrebno da se navodi i optube ispitaju i provjere, a - ako ustreba - krivci i
kazne. Zbog pljake predmeta iz Uprave monopolske solane i kue upravitelja
bio je poveden vojnosudski postupak, i rezultat je ovaj: dva osloboenja od
optube, dva sluaja due kazne zatvora, a nisu okonana dva sluaja. Tuba
protiv navodne pljake u kui Uroa Periia u Podstrani, kotar Split, nije se
mogla istraiti, jer jedinica o kojoj se radi nije vie bila na dohvatu. Prituba
da su tri njemaka vojnika u kui Marije Cagjevi u Supetru prilikom kune
premetaine oduzeli nakit bila je poznata ve sutradan i smjesta je pregledan
prtljag svih vojnika. No, usprkos najpomnijoj pretrazi nisu pronali traene
predmete, a ponovni pretres zavrio je takoer negativno. Mora se prema
tome pretpostaviti da poinitelji nisu njemaki vojnici ili da je prituba
pogreno iznesena. Sto se tie zbivanja u vezi s opinskim uredom u Stonu,
njemaki porunik Herter je u sijenju 1944. ustanovio na temelju pritube
naelnika Ljubana da su vojnici bili smjeteni u radnim prostorijama
gradonaelnika. Spisi su bili u redu. Vojnike su starjeine tono pouile da
opinske spise moraju ostaviti i da ih ne smiju dirati. Na ponovnu pritubu
gradonaelnika Ljubana bio je Herter zamoljen da odredi one prostorije
opinske uprave u koje ne smiju ulaziti njemaki vojnici. Usprkos opetovanoj
opomeni mjesne komandanture Ljuban nije toj molbi udovoljio, no vojnicima
je, ipak, bilo nareeno da napuste prostorije i izau iz njih. Poslije toga, zbog
nesudjelovanja gradonaelnika civili su iznosili spise u koarama i stoga se
mjesni komandant obratio ustakom komesaru Egekheru da bi se materijal
sauvao. Kasnije su smjestili jedan dio radnog bataljuna hrvatske vojske koji
je bio ukljuen u radove Organizacije Todt. Da li je i koliko taj bataljun
poinio u opinskom uredu nedoputene radnje, to njemaka oruana sila nije
mogla ispitati. Uostalom, opinski ured ve je u studenom 1943. najveim
dijelom ostao bez prozora, a nedostajali su predmeti namjetaja. Ono to je
ministar Peri opisao kao dogaaj u kui jednog njegovog prijatelja u Stonu
nije se moglo ispitati jer nije bilo navedeno ime njemakog oficira. Meutim,
ako e to doista i zbilo, ne bi se to - s obzirom na ratne prilike - moglo
oznaiti kao vano. U vezi s pitanjem uzimanja drva iz kua i sjee drvea kao
goriva i materijala za izgradnju, utvreno je da se drvo uzimalo samo iz kua
oteenih bombama, odnosno da su ga vojnici sjekli za izgradnju vojnih
di.
12
1 7 7
12
179
ovaj put protiv svog dojueranjeg saveznika - i jer se njome moe dovesti ne
samo do dravne, nego ak i do narodne propasti (koja je sad, najoitije,
zaprietila Bugarskoj). Nadalje okolnost, da e moda sutra Njemaka izgubiti
rat nije nipoto razlog na pr. za Rumunjsku, Bugarsku ili Finsku da kapituliraju, jer se te zemlje u prvom redu imadu boriti za svoje vlastite dravne i
narodne interese, pa preuranjenom odustajom od te borbe daje samo pravo
neprijateljskoj promibi, da se tu doista radi o nekakovim 'satelitima', koji se
u stvari ne bore za vlastitu pravednu stvar, nego su samo njemake prirepine
koje se bore za njemaku stvar.
Ipak ovo panino razpoloenje preuzelo je maha u mnogim zemljama, a
imalo je, to je razumljivo i lahko izpriljivo, ak svoj odjek u nekim
hrvatskim krugovima (ovdje se otvoreno aludira na 'aferu Lorkovi-Voki'),
to je dovelo do kratke i otre krize, koja je meutim brzo i uspjeno na poznat
nain likvidirana, nakon ega se je pokazalo, da ti ljudi nemaju zapravo
nikoga za sebe, nego se radi o pojedincima politiarima, koji su odsjeeni od
svoga naroda. Jedan od njih, ve nakon zatoenja, izjavljivao je povjerljivo,
kako su Niemci vojniki i politiki posve zatajili i kako su izgubili rat, pa kako
mi sad, pogotovo nakon mjera spram idova i Srba, trebamo bez oklievanja
traiti izlaz i t. d. Drugi je jedan na predstavnik u inozemstvu bio ak toliko
nepromiljen i nesmotren da je nekom njemakom prijatelju izjavljivao, kako
dodue Njemaka jo nije izgubila rat, ali kako treba ozbiljno raunati s tom
mogunou i kako treba na rad ve sada udesiti i prilagoditi prema tome. U
Hrvatskoj je meutim, kako je to poznato, stvar brzo ureena.
U Slovakoj je bio potreban radikalan zahvat njemake vojske, dok je u
Madarskoj stvar na vrlo vjet i pametan nain predusretena, pa je kriza
uklonjena zapravo prije nego to je mogla izbiti te je vlast preuzela vrsta
nacionalistika vlada.
Meutim panika u Rumunjskoj i Bugarskoj dovela je do poznatih dogoaja, koji se vie nisu mogli zaustaviti. Kao vojnika posljedica ove panike
dolo je do prodiranja boljevika u europski jugoiztok.
Dananji poloaj, do kojeg je dolo nakon svih tih dogoaja mogao bi se
ovako okarakterizirati: nikakova kapitulacija ne dolazi u obzir za Njemaku,
ak ni u sluaju kad ona vie ne bi imala nikakovih stvarnih izgleda, jer
zahtjevi koje postavljaju Angloamerikanci s jedne strane te boljevici s druge,
predstavljaju unitenje ne samo njemake drave nego i unitenje velikog diela
njemakog naroda i onemoguenje budueg normalnog ivota i razvoja.
Povrh toga okrutnost kojom se vodi ovaj rat te bezobzirno unitenje njemakih gradova rui sve mostove. Naprotiv svakoj pomisli za kapitulaciju, koja je
unapried sama po sebi izkljuena, postoje veliki stvarni izgledi za Njemaku (!). Ponajprije iz same injenice da se borba dalje vodi proizlaze neprocjenivo ogromni izgledi, jer dok borba traje sve je mogue, a daljnjom borbom
nudno moraju izai sve vie do izraaja i slabosti u neprijateljskom taboru,
koje slabosti bezuvjetno postoje uslied izmorenosti i velikih rtava i gubitaka,
kao i zbog toga to e veliki neprijateljski gubitci iz dana u dan iznova
uvjeravati neprijatelja u bezsmislenost daljnje borbe, pogotovo na njemakom
podruju. Nadalje pridolazi kao vaan imbenik okolnost sve teih odnosa
izmeu t. zv. saveznika t. j. izmeu Angloamerikanaca s jedne strane te Rusa s
druge strane.
Kompleksu anglosasko-ruskih razilaenja valja pribrojiti i japanski problem. Meutim najvanija injenica koja se mora iztaknuti kad se promatra
dananji poloaj u Njemakoj te dananji vojniki i vanjskopolitiki izgledi
je pri njemakom kulturnom ataeju (dr Katschinka) mjeoviti njemako-hrvatski informacioni odbor; 63 u njemu su predstavnici ravnateljstva za
promibu, hrvatske vojne propagande, njemakih oruanih snaga i WaffenSS. Poslanstvo ga besprijekorno usmjerava; suradnja je dobra, a opa spremnost za akciju prisutna kod svih. Prisutnost glavnokomandujueg na Jugoistoku na ovom terenu djeluje nadalje povoljno poto su uklonjene ozbiljne
tekoe pri smjetaju. 64
Da bi zajedniki usmjeravali sve zahtjeve vodenja rata javlja Kasche
dalje formiran je pod Mandievim predsjednitvom neke vrste ratni kabinet
uz naizmjenino pozivanje u nj nadlenih ministara s kojim Kasche moe
odmah rijeiti sva naelna pitanja. Za njihovo tretiranje u pojedinostima
formiran je kod predsjednika vlade ured pod upravom ministra A. Benaka,
dotadanjeg opunomoenika kod Druge oklopne armije. Obuhvaa sve hrvatske resore i omoguuje da poslanstvo i nadleni njemaki vojni ili policijski
organi donesu potrebne mjere s hrvatskom vladom. Uz ukopavanje svih
nadlenih organa glavnokomandujueg na Jugoistoku svestrano su razmotrili
pitanja njemako-hrvatske suradnje u borbenim zonama i rijeili ih na potpuno zadovoljstvo. Pregovori njemako-hrvatskih vladinih odbora koji zapoinju u Zagrebu idueg tjedna proirit e te mjere. Ta suradnja u svim
pitanjima zajednikog vodenja rata odraava se povoljno na dranje i suradnju hrvatske vlade. Uspije li im da dre ratnu situaciju u rukama, moi e
suradnjom u zemlji spretno baratati, a povoljno djelovanje na hrvatske
oruane snage i stanovnitvo samo e se proiriti.
Naelno uvjeravanje da e njemaka strana braniti Hrvatsku kao i sam
Reich i da e vlada Reicha i obitelji nacionalista asno prihvatiti u Reichu
smirilo je duhove. Bit e svrsishodno da mjere jasno i temeljito tretiraju i u
ogranienom okviru otponu provoditi evakuaciju za obitelji, arhivsko dobro
i dravnu imovinu. Bezuvjetno jedinstveno rukovoenje od strane poslanstva
potrebno je zbog jednoobraznosti tumaenja i izbjegavanja demoralizirajuih
utjecaja. U pitanju sklanjanja na teritorij Reicha Kasche smatra da treba
neprekidno angairati poslansvo NDH u Berlinu. Ne zadovoljava za sada, po
njegovoj ocjeni, pitanje Kammerhofera koji uvijek iznova - a da mu nije pri
ruci za tekue njemako-hrvatsko usklaivanje - kvari ve utvrene mjere
samovoljnim zahtjevima. Takoer treba rijeiti pitanje nasljednika Glaise'-Horstenaua, i Kasche iznova preporuuje gen. Juppea, kao to je to ve
predlagao ministarstvu. Ako se povoljno rijee potekoe, Kasche moe na
naprijed spomenutoj bazi poticati daljnju aktivizaciju hrvatskih suradnika,
osobito u pogledu uveanog radnog angairanja na ratnim zadacima u zemlji i
pojaanju trupa. Njima je, dakako, potrebna materijalna podrka s njemake
strane, jer neizvjesnost u naoruanju raspoloivih regruta nepovoljno djeluje
na raspoloenje naroda i trupa.
to se tie ukupnog politikog razvoja morat e se jasno iznijeti stajalite o
oslobaanju onih krajeva Hrvatske koje je neprijatelj zauzeo. Stvarno njegovo
provoenje trailo bi raspoloive namirnice jer bi se inae raspoloenje
6
Neto poput onog -Promibenog vijea pri predsjednitvu vlade iz sijenja 1944.
Sainjavali su ga: Mandi, Sui, Makanec i Vrani, a zadatak mu je bio da daje smjernice za rad
odboru dravne promibe kojem je na elu stajao J. Makanec, ministar narodne prosvjete. (A-VII,
N D H j Kut. 2 1 8 , Br. reg. 60/3 - 1)
Kako su uzmicale njemake oruane snage s Balkana, tako se povlaio i glavnokomandujui da bi na kraju zavrio u Zagrebu u stanu poslanika Koaka, Gregorjaneva 15. No, i tu samo
privremeno.
13
193
195
80
skoj dobro snaao i koga Hrvati cijene. Pri fuziji s Kammerhoferovim uredom
general Juppe e kao vojni inspektor i svojim posebnim zaduenjima u
Hrvatskoj i onako biti izuzet iz ureda opunomoenog generala. Budui da je to
Glaiseovo nadletvo de facto ve izgubilo nadlenost teritorijalnog zapovjednika, ostao bi od njega samo okvir bez sadraja. Kammerhofer se suzdrao
da se o tome izjasni jer se to pitanje tie njega osobno.
2. Kasche je istakao potrebu da se Kammerhoferov ured spoji s uredom
policijskog ataeja i da na nj (taj ured), osim njegova osnovnog zadatka,
prenesu sudjelovanje u smirivanju zemlje i savjetovanje i pomo hrvatskom
orunitvu i policiji pri izgradnji. Pri tom je potrebno ukidanje policijskih
podrunih voa i uvoenje policijskih oficira kao savjetnika hrvatskih oriinikih komandanata u velikim upama, savjetnika i oficira za obrazovanje u
hrvatskim orunikim kolama, brojno sudjelovanje hrvatskog orunitva i
policije u drugim obrazovnim teajevima za oficire i podoficire u Reichu,
materijalna pomo ovdanjem orunitvu i policiji. Na njemakoj strani po
mogunosti to manji tabovi s malobrojnim kadrom. Nikakva policijska
komanda, nego dalekoseni utjecaj pomou (njemakih) savjetnika. Kammerhofer se openito sloio s tim gleditem.
3. Poslanik je ukazao Kammerhoferu na potrebu da sada konano tako
unapreuju izgradnju i angairanje hrvatskog orunitva kako bi ono moglo
djelotvorno odluno sudjelovati u smirivanju. Postepeno rasputanje Kammerhoferove njemako-hrvatske andarmerije, prikupljanje Nijemaca i Volksdeutschem u isto njemake policijske odrede, prebacivanje Hrvata u hrvatsku
policiju i orunitvo; s druge strane, odustati od provoenja mjera na dugu
stazu i bezodvlano kako prvo uputiti do 4.000 dobrovoljaca za karijeru u
andarmeriji u hrvatsku oruniku kolu da bi se popunili nepokrivena mjesta
i osiguralo brojano dovoljno idue upuivanje kadrova iz te ^kcl? u akcije na
terenu. Tako bi se Hrvatima jasno predoio i osigurao pravac razvoja, a
mogao bi se uvrstiti i moral onih koji zasad ostaju u sastavu njemako-hrvatske andarmerije. Njemaki policijski odredi na raspolaganju su za
angairanje na uporitu. Planiranje i provoenje izgradnje hrvatskog orunitva. Kammerhofer se i u tome openito slagao, ali je upozorio da su sve
njegove snage momentano angairane od Druge oklopne armije. Kasche je
odvratio da bi prema pokretima ovdanje grupe armija odgovarajue osloboenje tih snaga bilo mogue.
4. Kao bezodvlano potrebno oznaio je Kasche pregled sigurnosnopolicijske djelatnosti, pri emu njeno nadletvo u naelu pri sadanjem ratnom
poloaju treba ostati u Hrvatskoj.
Zakljuna Kascheova napomena: gornja pitanja treba to hitnije rijeiti jer
su i nedostaci takvog rjeenja bolji nego trajno sadanji odnosi ispunjeni
trvenjima.
Poslanik Kasche je iz Zagreba 23. X I 8 ' telegrafski izvijestio svoje ministarstvo u Berlinu da je povodom stvaranja policijskog uporita u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj razgovarao s glavnokomandujuim na Jugoistoku i prenio mu svoje
poglede koji su ministarstvu poznati. Njega (feldmarala Weichsa) moraju
smatrati na njemakoj strani nadlenim u tom pitanju. Pred Kammerhoferom
je Kasche zastupao takvo isto gledite. S Hrvatima se zasad razgovaralo - u
sklopu okvirnog zakona o totalnoj obrani zemlje84 samo openito o takvim
83
84
DEVETO POGLAVLJE
U agoniji
1. Protest njemakog ministarstva vanjskih poslova. Suoen sa
sve nepovoljnijom situacijom oko sebe, poslanik Kasche je iz Zagreba brzojavno 29. XI 1944. 1 predloio ministarstvu ovakve organizacione promjene:
I. Sluba njemakoga opunomoenog generala u Hrvatskoj spaja se u
personalnoj uniji s onom inspektora kopnene vojske. General-potpukovnik
Juppe bit e imenovan za jedno i drugo. Izdane upute za njemakoga
opunomoenog generala ostaju na snazi; njima se ureuje i njegov odnos
prema poslanstvu.
II. Sluba opunomoenika Reichsfiihrera SS u Hrvatskoj ostaje i nadalje,
tako da je njen rukovodilac istovremeno i policijski atae. Podijelit e se na 1)
neposredno u poslanstvu zaposlenoga policijskog ataeja s raspoloivim tabom savjetnika za izgradnju hrvatskog orunitva; 2) komandanta policije za
uvanje reda kome su podreeni njemaki policijski odredi i sve dotle dok
jo postoje oni njemako-hrvatski; 3) komandanta sigurnosne policije ija
organizacija obuhvaa, u cijelom podruju koje preuzima za vrijeme ratne
udjelbe, i onu policijskog ataeja; no, s tim da policijskog ataeja pri poslanstvu neprekidno obavjetava kako bi atae mogao nakon okonanja djelovanja komandanta sigurnosne policije preuzeti u svoje ruke sve ostale ureaje.
Takva organizacija uvaava perspektivu da pod 2) i 3) navedeni organi
napuste zemlju nakon okonanja ovdanjega njemakog angairanja, a tako
e otpasti i sluba specijalnog opunomoenika Reichsfiihrera SS. Spajanje sa
slubom policijskog ataeja sadri obavezu opunomoenika da se pokorava
politikom usmjeravanju efa misije (to je Kasche!) i da ga neprekidno
obavjetava.
III. 1) Njemako-hrvatska andarmerija formirana poetkom 1943. god.
prevest e se u toku idue godine (1945) najveim dijelom u sastav hrvatskog
orunitva. U tu e se svrhu odmah izabrati dobrovoljci za aktivnu slubu u
redovima hrvatskog orunitva i bit e upueni u njegovu kolu. To prebacivanje obavljat e se kontinuirano ve prema kapacitetu kole. U upama s
dovoljnim brojem hrvatskih orunika daljnji prikladni pripadnici njemako-hrvatske andarmerije dodjeljivat e se u sastave hrvatskog orunitva da bi
se pojaale strae i da bi stvorili u svakoj upi rezervu pored najmanje jednog
bataljuna orunika. Poredak ostale njemako-hrvatske andarmerije ostaje
kao i dosad, isti, kao i njeno vodstvo. Njemaki ljudi u njoj postepeno e se
prevoditi u isto njemake odrede. Gdje je to svrsishodno i potrebno, mogu se
1
A-VII, NDH, Kut. 2 6 9 , Br. reg. 13/4 - 2, broj T. 224/44 - 2 od 4. XII 1944.
Njemakog vojnog zbora, odnosno Pouzdanik Hrvatske vlade kod X. Njemake vojske.' (Njemaki: Beauftragter der Kroatischen Regierung bei der X
Deutschen Division, bzw. beim X Deutschen Armeekorps bzw. bei der X
Deutschen Armee - Armeekommando, Oberkommando.)
Pouzdanici kod divizija podredeni su onima kod zborova, a potonji ili za
dotino podruje mjerodavnom glavaru graanske uprave, odnosno vojnikom zapovjedniku ili neposredno Hrvatskoj vladi. Povjerenici kod vojska,
odnosno drugih vrhovnih zapovjednitava podvrgnuti su neposredno Hrvatskoj vladi. Slubeno obenje hrvatskih vladinih povjerenika vri se putem
njihovih predpostavljenih mjesta. Vladini povjerenici kod zborova imadu
pravo naloga prema vladinim povjerenicima kod divizija podreenih tom
zboru. Vladini povjerenici kod zborova vezani su na naloge Hrvatskog glavara
graanske uprave odnosno vojnikih zapovjednika nadlenih za njihovo
podruje ili neposredno Hrvatske vlade.
Vladini povjerenici kod vojska ili vrhovnih zapovjednitava podvrgnuti su
neposredno nalozima Hrvatske vlade.
Ovom naredbom zamjenjuje se ovdanja naredba broj: Taj 140/43. - 38.
U Vanjsko-politikom pregledu br. 14 (Zagreb, dne 4. prosinca 1944) 3
ustako ministarstvo vanjskih poslova opirnije razmatra separatizam i federaciju. S tim u vezi uvodno se navodi da se u posljednje vrijeme raspravlja u
krugovima koji su bliski zapadnim saveznicima i u visokim crkvenim krugovima mnogo o strujama separatizma koje su se pojavljivale na nekim podrujima to ih je zauzeo neprijatelj, a s tim u vezi o akciji koju je navodno
poduzeo Vatikan u zajednici s Anglo-Amerikancima za ostvarenje tzv. podunavske konfederacije. Pri tom se posebno upozorava na nedavni posjet
Vatikanu princa Ruprechta Wittelsbacha.
Dobro upueni krugovi smatraju ba u tom smjeru pie 'Pregled' - da je
princ Ruprecht bavarski svoju politiku djelatnost u Rimu i Vatikanu uzpostavio uz pomo Angloamerikanaca, a naroito samog englezkog ministra vanjskih poslova Edena. Princ Ruprecht je prema tim viestima trebao postati
osoba oko koje bi se okupile podunavske katolike zemlje. Cilj bi bio
uzpostaviti jednu podunavsku federaciju, koja bi bila brana protiv daljnjeg
nadiranja boljevizma. Sveti Otac da je u posljednje vrieme u tom smjeru
takoer poduzeo jaku politiku diplomatsku djelatnost, kako bi t. zv. 'Crna
internacionala' time omela planove 'Crvene internacionale' u Podunavlju i
srednjoj Europi. Isti krugovi smatraju da bi Hrvatska trebala ui u ovakovu
kombinaciju podunavskih drava, da bi se time sprieila opasnost da se uklopi
u srbsko-komunistiko-partizansku Jugoslaviju, bez obzira da li bi ona bila
federativna ili ne. To da je dobro rieenje za spas katolikog elementa u
Hrvatskoj, koji bi inae s vremenom bio izgubljen, dok Vatikan eli sauvati
katolike mase u Hrvatskoj i Podunavlju pod svaku cienu, kad ve nije mogao
za njih nita uiniti u iztonim zemljama Europe. Dapae klerikalni krugovi
dre, da je Poljska kao konzervativna i katolika zemlja izgubljena, ma da je
Vatikan davao Mikolajczykovoj vladi u Londonu svu moguu moralnu
podporu i zagovor kod angloamerikih vodeih uglednih politiara i njihovih
vlada. Ipak je Mikolajczyk morao odstupiti iako je bio predstavnik demokratske stranke. Budui da su sada dobili zadau da sastave novu vladu socijalisti,
vidi se da je londonsko-poljska emigrantska vlada morala pomalo kretati na
lievo, da bi se mogao nai kakav takav sporazum sa Sovjetskom Rusijom.
3
14
pitanje.
' 2 A-VII, NDH, Kut. 2 6 5 , Br. reg. 40/3 - 5.
13 Be je u to vrijeme postao privremeno sjedite Nedieve vlade. O tome je tamonji
generalni konzulat NDH svojim dopisom od 20. X 1944. ovako izvijestio svoje ministarstvo u
Zagrebu:
Razvojem prilika u Srbiji, a pribliavanjem sovjetskih eta Beogradu nastala je tamo panika
i s tim spojena evakuacija beogradskih vladajuih krugova, to je dolo do izraaja i velikim
prilivom tih Srbijanaca i u Be, a sve posredovanjem i uz pomo njemakih oblasti. Prievoz je
ovamo usliedio zrakoplovima, te vlakovima i samovozima kroz Madarsku sve do Bea, gdje su ti
Srbijanci smjeteni privremeno u svim bekim hotelima, ne izuzev ni najodlinije kao Imperial i
Grand.
Osim generala Nedia nalaze se ovdje jo dr. Cincar-Markovi, dr. Miroslav Spalajkovi,
Kota Peanac, ministar Kujundi, Gjorgje Peri, generali Josip (f) Kosti i uro Dabi, a s njima
u drutvu od Hrvata dr. Niko Niki, Milan Bani, Ivo Malinar itd. Zanimivo je, da se medu tim
izbjeglicama nalazilo dosta etnika i oficira u odorama, koji su se oboruani slobodno kretali
Beom. Takoder je ovamo s njima stigao i ef javne bezbednosti Dragi Jovanovi sa cielim
svojim redarstvenim osobljem u graanskom odielu.
Nedavno je general Nedi ovdje priredio veeru, a kojoj su prisustvovali upski voa Baldur
von Schirach, gradonaelnik Blaschke i mnogi drugi njemaki odlinici.
Sada se pomalo ovi Srbijanci razmjeuju po pokrajini, a za vladu i ostale njihove odlinike
bio je predvien Kitzbhel, a sada dolazi navodno u obzir Regensburg.
Rainer je iz ovih razgovora ponio dojmove koje iznosi Bormannu radi osobne
informacije:
1) Raineru se ini da je tamo najpozitivnija linost SS-Gruppenfhrer
Kammerhofer. On sagledava situaciju jasno, realistino i ne procjenjuje samo
vojnu situaciju uope nego i situaciju borbe s partizanima. Kammerhofer
smatra da je prijeko potrebno preventivno podizati obrambenu liniju Senj-Zagreb. Ima i nareenja Reichsfhrera u tom smislu, ali ih ne moe izvriti,
jer je veina njegovih snaga, oko 30.000 ljudi, ustupljena Wehrmachtu i one
kod Osijeka (na Dravi i u Baranji) sudjeluju u borbama.
2) Kasche zastupa Reich kao u vrijeme najdubljeg mira, ak i ondje gdje
izgleda da postoji bolje sagledavanje, nema nikakvu inicijativu i poziva se na
nareenja svog efa resora (Ribbentropa). Briljivo se trudi da uva suverenitet hrvatske vlade u Zagrebu, ak i nasuprot ratnim potrebama. Osobno je
vrlo drugarski i simpatian.
3) Weichs, otmjen, umoran, stari gospodin, bez inicijative, nema cjelokupan pregled situacije koju promatra samo s vojne strane; stalno upozorava na
nareenja odozgo i ini se da pri podnoenju svojih izvjetaja viima ne razvija
nikakvu inicijativu. Uzeto u cjelini, ostavio je najslabiji dojam iz cjelokupnog
posjeta Zagrebu. I njegov tab je iste kvalitete, samo naelnik taba (Heinz
Gyldenfeldt) istie se iznad njih. Izgleda da je beznadno s ovim rukovodstvom
uspjeno se suprotstaviti revolucionarnim inicijativama i aktivnim metodama
marala Tita. 1
da se odri fikcija dobrovoljne evakuacije s ustaama. Svaka obitelj ili lice, koje imade dovoljno
vlastitih sredstava za ivot u Njemakoj ili tamo imade roaka ili prijatelja, moe dobiti
individualnu putnicu. Svi ostali zatrait e kolektivnu putnicu. Za ovu drugu grupu brinut e se i u
Njemakoj NDH, te su u tu svrhu otpremljene ve znatne koliine hrane u Njemaku. Nije
poznato, da li se te koliine nalaze pod posebnom upravom ustakih funkcionera ili su te koliine
predane njemakim vlastima, koje e onda hrvatskim emigrantima davati njemake karte na
ive. Svaki emigrant moe ponijeti sobom rublje, posteljinu, te masnoe (ulje, mast, slaninu itd.).
Ipak, sve to mora biti spakovano u prirunim kovezima, a ne u velikim sanducima, jer se moe
dogoditi, da e se stvari morati prenaati, ako bi pruga bila pokvarena. Uz svaki transport ii e
posebno povjerenstvo saveza stalekih postrojbi, te odreeni odred ustake mladei za prenos
prtljage i pomo enama s malom djecom. Prema odredbama prof. Orania putnice mogu
dobivati svi, dakle muki i enski, ali u ovaj as mogu emigrirati samo ene i djeca dok mukarci
od 18 do 60 godina moraju jo ostati u zemlji.
Prema izjavama mjerodavnih faktora hrvatske ene i djeca, koji e na ovaj nain emigrirati u
Njemaku ne e trebati vriti nikakav prisilni rad za njemake vlasti.
U zadnji as ponudila je Njemaka hrvatskoj vladi, da e organizirati logore za muku i
ensku djecu od 7 - 1 5 za djeake, a 7 - 2 1 godina za djevojke. Za djecu ispod 7 godina predvieno
je, da ih moe pratiti majka. Za ovu emigraciju, koju u Njemakoj priprema Irena Javor, vodi se
po kolama i ustakim taborima velika propaganda, u kojoj se prikazuju u crnim slikama budui
dani Hrvatske, pa se stoga preporuuje roditeljima i djeci, da prihvate ovaj susretljivi poziv
Njemake. U tom pozivu navodi se, da bi majke, koje bi otile u Njemaku sa djecom starijom od
7 godina morale u Njemakoj ui u radnu slubu. Tu dakle postoji kontradikcija sa informacijama prof. Orania. Meutim nije to jedina nejasnost u pitanju emigracije hrvatskog graanskog
stanovnitva.
Prema dobivenim uputama prva grupa ustakih emigranata otputovala je prije nekoliko dana
u Njemaku, ponijevi sobom svoje dragocjenosti, zlato, te razne prehrambene stvari osobito
mast i slaninu. Kad je ta grupa stigla na njemaku granicu, njemake su im vlasti oduzele sve
dragocjenosti i zlato, a mjesto toga im dale po RM 1.000 za samca, a RM 3 . 0 0 0 za obitelj, dok su
za oduzete ivene namirnice emigrantima uruene njemake dravne karte za ive.
18 Meu ustakim spisima nalazi se i ovaj (od 24. XI 1944):
Jedan na pouzdanik razgovarao je ovih dana sa jednim visokim astnikom iz stoera
general-feldmarala von Weichsa, koji mu je izjavio sljedee:
'Mi Niemci imamo vrlo malo pouzdanja u sadanju hrvatsku vladu, jer vidimo da ona ne
nastupa dovoljno energino u naem smislu. to vie mogu Vam rei da mi vie vjerujemo onim
15
225
formalnosti uobiajenih u takvim sluajevima. Za provoenje potrebne kontrole pri prijelazu granice takoer su ve u toku dogovori izmeu hrvatske
vlade i njemakog poslanstva.
IX: Prihvaa se elja hrvatske vlade da u vezi s eventualnim mjerama
prebacivanja iz Hrvatske u Njemaku snosi nastale izdatke i trokove i da u tu
svrhu dobije od Njemake potreban predujam. Na njemakoj strani postoji
spremnost da u tu svrhu otponu pregovori o zakljuenju kreditnog sporazuma.
X: S njemake strane pozdravlja se hrvatska elja da se osnuje poseban
organ za obradu svih tih pitanja. U danom sluaju mogao bi se s hrvatske
strane formirati takav organ pri hrvatskom poslanstvu u Berlinu. Taj organ
obraivao bi sva odgovarajua naelna pitanja s ministarstvom vanjskih
poslova i preko njega s nadlenim njemakim nadletvima; bavio bi se, prema
tome, i svim onim pitanjima koja su u ovoj zabiljeci jo ostala otvorena i tako
dr. Tihomil Drezga, proelnik pravnog odjela M.V.P. Ivo Gaj je bio dodjeljen na zahtjev
predsjednika vlade pretsjednitvu vlade i od predsjednika vlade angaovan u stvari memoranduma, kao i u stvari evakuacije vlade u inozemstvo. U tom poslu je bio Ivo Gaj u kontaktu
takoer i sa njemakim poslanstvom u Zagrebu. Konana redakcija tog teksta memoranduma
proitana je na sjednici vlade i nakon toga memorandum je odaslan poslanstvu u Berlinu, koje je
dalje stvar obraivalo kod njemakog ministarstva vanjskih poslova. Kad je njemako M.V.P.
dalo odgovor na memorandum, poslanik Koak je donio memorandum u Zagreb, a ja sam
letimino ga pregledavi, morao isti urno poslati predsjedniku vlade Mandiu, koji je ve bio
uo, da je Koak sa odgovorom stigao u Zagreb, pa je urno traio da mu njemaki odgovor
poaljem, to sam i uinio. U tom memorandumu trailo se stvaranje povoljnih okolnosti za
smjetavanje izbjeglica u Njemakoj, za smjetavanje vlade i njezinog nesmetanog rada, te
smjetavanje vrijednosti i hrane. Sto se tie evakuacije izbjeglica, tim poslom je rukovodio Boo
Kavran, koji je imao za to svoj posebni ured i evakuirao je izbjeglice, jo prije nego to je
memorandum odaslan u Njemaku. Po tom pitanju dakle M.V.P. nije bilo direktno angaovano.
Na izraenu isrraiteljevu sumnju u tonost prednjeg iskaza, Alajbegovi je ovako odgovorio:
Bitno je u stvari tog memoranduma to, da se odredi materija koja e u tom pismenom
sastavku imati biti obuhvaena i oformljena. ta ima da unie u memorandum, kakav petit treba
memorandum da ima i koju materiju ima da obuhvati, prodiskutirano je i utvreno na sjednicama
vlade i u tom poslu je davao predsjednik vlade svoje sugestije, a isto tako i drugi lanovi vlade, pa
se tim putem dolo do materijalnog sadraja memoranduma i do petita istog. Prema tome projekt
o tome ta u memorandumu ima da ue i kakav se zahtjev u memorandumu ima postaviti, nastao
je na sjednicama vlade. Tom projektu trebalo je dati pismenu formu i uskladiti tu itavu materiju,
kao i zahtjev memoranduma, tako da isti moe biti poslan u inozemstvo. U tom poslu potrebno je
bilo savjetovati se i uti miljenje strunih referenata u ministarstvu, pa sam u tu svrhu proiciranu
materiju i zahtjeve definirane na sjednicama vlade morao s njima (tj. s dr Riegerom, Drezgom i
Bogatom) diskutirati. Nakon tih diskusija referenti su dali navedenom projektu moguu formu i
kad je sjednica vlade zakljuila da je taj pismeni sastavak zadovoljavajui, tek tada je isti
memorandum odaslan u Njemaku.
Istraitelj je upozorio Alajbegovia da im je poznato kako su po Alajbegovievom nareenju
bile vrene u ministarstvu vanjskih poslova pripreme za povlaenje glavnih pretstavnika ministarstava i njihovih obitelji, a to nije u skladu s Alajbegovievom tvrdnjom da ministarstvo uope nije
bilo angairano u pitanju izbjeglica.
Odgovor Alajbegovia je glasio:
Pripreme za evakuaciju glavnih pretstavnika ministarstava i njihovih porodica vrene su u
pretsjednitvu vlade u koju svrhu je predsjednik vlade i zahtjevao, da mu se dodjeli na rad
poslanik Ivo Gaj, to je i uinjeno, te je isti bio u poslu evakuacije veza predsjednika vlade sa
njemakim poslanstvom u Zagrebu, a takoer je u poslu evakuacije vlade, smjetaja hrane,
pronalaska stanova za vladinu grupu putovao u Njemaku. Ivo Gaj je povremeno mene
informirao t a . . . svoga rada. lanovi vlade i pretstavnici odnosno vii inovnici ministarstava,
koji su doli na listu predsjednitva vlade za evakuaciju i koji su imali pravo na slubene ili
diplomatske putnice, mogli su iste dobiti u ministarstvu vanjskih poslova. Mnogi ministri, kao i
sam Paveli poslali su ve prije evakuacije svoje porodice u Njemaku, naavi im na svoju ruku
uz pomo Njemaca tamo stanove. Meni je takoer poslanik Kasche u proljee 1945 godine
ponudio da mi moe preko njemakog M.V.P. nai stan u Njemakoj, to sam ja odbio. (A-VII,
NDH, Zapisnik sasluanja M. Alajbegovia, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 4/5 - 1 - 1 5 5 )
Alajbegovi u istrazi43 o potajnoj nadi i uzdanju ustakog vrha u Angloamerikance, posebno Engleze.
Kroz itavo vrijeme opstanka NDH - izjavio je on - tampa je u zemlji
isticala suprotnosti u saveznikom bloku, a naroito u vrijeme kada se rat
bliio kraju. Jasno je da je to isticano s namjerom da se u javnosti izazove
impresija, da saveznici nisu jedinstveni u svome gledanju na interesne sfere i da
im se u pogledu podjele interesnih sfera kose miljenja. NDH je kroz cijelo
vrijeme rata u literaturi, publicistikim radovima i dnevnoj tampi prikazivana
kao zemlja koja po svom kulturnom tipu, svome geo-politikom poloaju i po
svojoj historiji, jest nerazreivo vezana sa zapadom i orijentirana prema
Mediteranu. Kako je pak Mediteran u interesnoj sferi Velike Britanije, jer kroz
to more idu trgovaki i strategijski putevi toga carstva, to se smatralo da
Hrvatska lei u sferi engleskih interesa. Emisije radio Londona iz vremena
kada je vladala zategnutost izmeu kralja Petra i NOP-a sluile su takoer
propagandi i isticanju koenja interesa saveznika na hrvatskom sektoru.
Premda je dolo do sporazuma Marala Tita sa ubaiem, vladalo je uvjerenje da taj sporazum nije trajnog karaktera, a to je miljenje zastupao i sm
Paveli.
Na jednoj sjednici vlade kojoj je predsjedavao Paveli - ispriao je dalje
Alajbegovi isti me je pozvao da izrazim svoje miljenje o rezultatima
konferencije u Jalti. Ja sam svoje miljenje objektivno iznio podcrtavi da je
Maral Tito u smislu zakljuaka te konferencije Saveznika, od istih ovlaten
da oslobodi itavo podruje bive Jugoslavije uz materijalnu pomo, ali bez
direktne intervencije saveznika. Paveli je nakon toga izloio suprotno miljenje, naglasivi da su ve u Beogradu izbile potekoe, a u to vrijeme je Beograd
ve bio osloboen. U tim potekoama, ije se naravi danas ne sjeam, gledao
je Paveli rezultat slabosti sporazuma Tito-ubai. Tim detaljom Paveli je
htio umanjiti vrijednost zakljuaka konferencije u Jalti u pogledu podruja
Jugoslavije, odnosno NDH.
Poslanik drV. Bai iz Ureda za vezu NDH pri vrhovnom povjereniku u
zoni Jadransko primorje u svom je izvjetaju ministru Alajbegoviu (Trst, 14.
veljae 1945) 44 opirnije ocrtao nastojanja raznih imbenika da pojaaju svoj
utjecaj u Zoni. Napomenuo je da je talijanska djelatnost i nadalje velika,
moda ak i vea nego prije. Oituje se sada osobito faistikim djelovanjem u
miliciji, organizaciji i omladini. Ipak, taj rad ovdje (u Trstu) - po Baiu nema mnogo odjeka, premda sami faisti pokazuju veu agresivnost koja tei
za tim da to vie afirmira talijansku vlast na ovom podruju. Ta pojaana
talijanska virulenca, nakon napadaja na slovenske kole i slovenski jezik u
kraju oko Gorice (to je dovelo do premjetanja odreda X. Mas iz tog
kraja), obraa se sada i protiv hrvatstva u Pazinu gdje su faistiki organi
zabranili prodaju hrvatskih istarskih koledara i gdje ele osujetiti uspostavu
hrvatskog kolstva i druge djelatnosti.
Istarsko drutvo Sv. Mohor - pie Bai - osjea se sada ve dovoljno
jakim, pa je prosvjedovalo, a i s nae strane upozorene su njemake nadzorne
vlasti na te dogaaje. Reeno nam je da su poduzete protumjere. I ako je
talijansko puanstvo i dalje pasivno, to su ipak naoruane i prilino fanatike
nacionalne organizacije dovoljne, da ovdje stvore u datom sluaju nerede, da
izazovu progone i si. One nastoje ve sada da pokau svoju mo i iz ostalog
43
44
A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja M. Alajbegovia, Kut. 1.0.9, Br. reg. 4/5 - 1 - 1 5 5 .
A-VII, NDH, Kut. 304, Br. reg. 6/9 - 2.
56
16
241
exT3, koja je do prosinca vijala hrvatsku zastavu. Trst je ipak za sada mnogo
manje pogoen bombardmanom nego Rieka i Pula.
Niemci pripisuju Italiji u posljednjim mjesecima sve veu vanost, navodno radi njenih ipak razpoloivih gospodarskih snaga, to e sada, kad je dio
Njemake na iztoku zaposjednut, moda vie doi do izraaja. Samo su
prometne prilike takove, da se to ne e moi izkoristiti u dovoljnoj mjeri.
Momentano nema uobe eljeznikog prometa. Ipak imaju Talijani sada jai
nastup i prema Niemcima, a to se pokazuje i u promibi.
Na pismo opata Marconea od 20. II 1945. 59 Alajbegovi je pribiljeio
rukom ovu biljeku:
P r o domo!
Poglavnik mi uruio ovu notu na sjednici vlade dne 23. II. 45. proitavi
istu pred lanovima vlade. Ima se odgovoriti Marconeu:
1) da se sve vri po zakonu i citirati zakone,
2) da se vri zato da bi se konano uveo (u) mir u narodu.
Notu predhodno predoiti Poglavniku.
U ministarstvu vanjskih poslova izradili su koncept odgovora predstavniku Vatikana (Zagreb, 1. III 1945). 60 U njemu ministarstvo istie da je
poglavniku i hrvatskoj vladi uvijek, pa i danas bio jedan od osnovnih ciljeva
njihove politike odranje i uspostavljanje reda i mira na teritoriju hrvatske
drave. U meuvremenu napadi, zloini, sabotae, pljake, ubojstva, pale itd.
koji su uslijedili na poticaj Komunistike partije i u kojima su zaglavile osobe
najveim dijelom nedune i civili, izazvali su otre preventivne mjere temeljene
na zakonu, predviene u zakonskoj odredbi o preventivnim mjerama, koje se
imaju poduzeti kao odgovor na napadaje ili sabotane akte uperene protiv
reda i javne sigurnosti od 30. listopada 1943. Prema toj zakonskoj odredbi
(3) preventivne mjere primjenjuju se iskljuivo protiv onih osoba za koje je
utvreno da su pomagale napadaje ili sabotane akte ili koje su policiji
poznate kao aktivni komunisti ili pobunjenici. Pravi cilj takvih preventivnih
mjera jest uspostavljanje mira i reda na teritoriju hrvatske drave i uspostava
spokojstva u redovima hrvatskog naroda. U istu je svrhu bila izdana velikoduna odluka o blagom postupku i amnestiji svih onih pobunjenika koji se
dobrovoljno prijave hrvatskim oruanim snagama i graanskim vlastima.
Paveli je na konceptu ministarstva pripisao i ovakav svoj dodatak: Zbog
toga se ne moe primiti prijedlog iz pisma od 20. II kojim Marcone upozorava
na albe zbog strogosti izreenih kazni da bi se uspostavilo smirenje u
hrvatskom narodu, jer nisu kazne koje naruavaju smirenje, nego akti sabotae i zloini onih elemenata koji djeluju protiv hrvatskog naroda i drave pod
vodstvom boljevizma.
Tako je, u konanoj verziji, odgovor opatu Marconeu (Zagreb, 5. III
1945) bio gotov za otpremu na temelju Alajbegovieve pribiljeke (5. III 45)
namijenjene naelniku politikog odjela ministarstva V. Riegeru: Priloenu
notu odpremiti uz dodatak kojeg je dopisao Poglavnik.
5. Crnogorska epizoda: S. M. tedimlija u Beu. U vezi s akcijom dra
Sekule Drljevia i njegova odbora u Zagrebu u Be je bio poslan Savi
Markovi tedimlija, novinar i politiki publicist.
tedimlija je otiao u Be u drugoj polovici 1944. godine izjavio je u
59
60
tedimlija je posjedovao vanredno dobro sreenu i bogatu zbirku literature publicistikih radova, statistikih podataka, novinskih vijesti i lanaka, te
biljeaka o raznim politikim dogaajima, sve to u vezi sa Balkanom. Jer je to
bila jedinstvena zbirka te vrsti, NDH je za nju imala interesa te drim da je
bilo pokuaja da se ta zbirka otkupi. Za vrijeme NDH tedimlija je izraivao
politiko povjesne radove za ministarstvo vanjskih poslova. Kad je odluio
otii u Be, tedimlija je ponio tu zbirku sa sobom, jer je u Beu imao raditi za
M. V. P. (ministarstvo vanjskih poslova). Na temelju toga predsjednik vlade
Mandi odobrio je, da se iz tajnog fonda M. V. P. isplate trokovi otpreme
tedimlijine knjinice u Be, to je i uinjeno.
U vezi s misijom S. M. tedimlije u Njemakoj postoji jedan koncept
dopisa ministarstva vanjskih poslova u Zagrebu upuen ataejima za novinstvo (dr Musi) i kulturne veze (dr Alpi Rauch) generalnog konzulata NDH u
Beu (na alost bez datuma) 62 koji glasi ovako:
Gospodin S. M. tedimlija, poznati crnogorski publicista i javni radnik,
nalazi se ve dulje vremena u Beu, gdje je formirao svoj ured, kojemu je
ministarstvo dodijelilo na rad dvojicu svojih inovnika. Njegov rad i djelovanje po svojoj naravi, smjeru i vanosti spadaju u okvir djelatnosti ovog
ministarstva; tako je i od ministarstva smatran kao suradnik, te mu se kao
takvom putem naeg Generalnog konzulata ukazuje pomo i zatita radi
omoguenja to uspjenije njegove djelatnosti.
Obzirom na gornje, od prijeke je potrebe i velike vanosti, da i nai
izaslanici za novinstvo i kulturne veze u Beu stupe u vezu s g. S. M. tedimlijom te da surauju s njime osobito na podruju njegove djelatnosti u Njemakoj. U tu je svrhu potrebno da se na sastanke i priredbe, koje prireuju
izvjestitelji za novinstvo i kulturne veze Generalnog konzulata u Beu, poziva
uvijek i g. S. M. tedimlija, koji e na taj nain biti u stanju da doe u to ui
kontakt s njemakim i ostalim kulturnim radnicima i novinarima, te na taj
nain sa to vie uspjeha provoditi svoju djelatnost, koja je od probitka i za
nau stvar.
Sauvana je rukovet tedimlijinih pisama iz Bea upuena Alajbegoviu.
Prvo (vremenski) u tom nizu je ovo od 4. II 1945. 6 3
Juer poslije podne pie on - imao sam dulji razgovor sa Hauptsturmfhrerom Teodorom. Whrerom u njegovom stanu. Odmah nakon mog
dolazka on je izrazio elju da se sastanemo na jedan razgovor. Sada je
g. Whrer dodieljen stoeru poslanika Neubachera kao predstavnik SS-a, gdje
je zamienio Sturmfiihrera Rekseisena. Na sastanak sam doao sa A. Kungelom, koji je sluio kao tuma.
Na poetku razgovora g. Kungel mu je izpripoviedao s kim sam sve od
Niemaca u vezi, te mu je u kratko kazao to sam se dogovorio sa Dr. Rohnebergerom istoga dana. Whrer je sa zanimanjem sasluao plan rada, koji je
predloio Dr. Rohneberger, pa je zatim kazao, da bi njegovom uredu bio sada
urno potreban jedan stvaran prikaz srbskocrnogorskog pitanja. Po njegovu
miljenju to izlaganje ne bi smjelo biti promibene naravi, nego stvarno. U
njemu bi trebalo posebno prikazati koje i kakve politike snage rade na tome
da Crna Gora bude uzpostavljena kao samostalna drava, koje da bude u
federativnom odnosu sa Srbijom, a koje pak da bude podpuno prikljuena
Srbiji. Treba posebno izloiti njezine gospodarske mogunosti za sva ta tri
62
63
A-VII, NDH, Kut, 2 8 1 , Br. reg. 8/1 - 2. Koncept dopisa (vjerojatno dra Riegera).
A-VII, N D H , Kut. 2 6 9 , Br. reg. 8 / 4 - 1 .
sluaja rieenja njezinog pitanja. Osim toga treba istai razliku izmeu
Crnogoraca i Srbijanaca, te predvidjeti posljedice rieenja crnogorskog pitanja, u sva ova tri oblika. Taj rad treba biti dokumentiran to je mogue vie i
Zasnovan na pouzdano provjerenim injenicama. On bi imao posluiti kao
temelj za oblikovanje njemakog stanovita prema Crnoj Gori. Sa svoje strane
Whrer savjetuje, da se ne bavim promibom za vrieme dok imadem mogunosti ovakovim elaboratima i izvjetajima utjecati na donoenje mjerodavnih
odluka sa njemake strane, jer bi moj rad u tom smislu mnogo gubio na
vanosti i povjerenju, a otvorena bi bila vrata mojim protivnicima da prigovaraju svakom elaboratu kao promibenom spisu bez obzira da li bi bio
promiben ili ne.
Ja sam obeao izraditi jedan elaborat u tom smislu i predati ga u najkrae
vrieme njemu. On je pak izjavio da e taj elaborat, koji ja moram dati prevesti
na njemaki da bi se izbjegavao svaki prigovor, biti odmah na najmjerodavnijim mjestima predmet ozbiljnog prouavanja. Priznao je da ured poslanika
Neubachera slinog elaborata nema niti je ikada imao.
U daljnjem razgovoru pie dalje tedimlija na moju primjedbu, da su
Niemci mnogo izgubili to nisu podupirali nacionalistike struje kod pojedinih
naroda, nego one, koje su pokleknule kod prvog sudara (Maarska, Rumunjska, Bugarska, Crna Gora itd.) on je odgovorio da je nekad, ak do skoro,
njemaka vanjska politika ila zatim da se podupiru u pojedinim dravama
samo one stranke, koje su najblie nacional-socijalizmu, ali se od toga
odustalo, te e se u budue podupirati samo one stranke koje imaju stvarno
najvie politike snage i mogunosti da se odre na vlasti i da svojom
djelatnou doprinesu najvie koristi ne samo svome narodu, nego europskoj
zajednici. Njemaka politika se ne e rukovoditi naelom idejno-politike
blizkosti nacizma sa tim strankama. Ovo stanovite zastupa i poslanik Neubacher. to Njemaka nije utjecala na reime u spomenutim dravama razlog
je u tome, to je izbjegavala mjeati se u njihove unutarnje stvari.
Sa svoje strane iznio je kao primjer sa loim posljedicama injenicu da su
Niemci podupirali ustaki pokret u Hrvatskoj. Kae, da su u Srbiji, koja nije
priznata dravom, uspjeli pomou etnika i drugih oruanih snaga zavesti red
i mir, a na slian nain i u drugim zemljama, dok je u Hrvatskoj nastala
'Kinderspiel'. Na moj prigovor da je ba dranjem Njemake najvie doprineseno tome da se Hrvatska pretvori u ratno poprite time to su tolerirani i
pomagani etnici, odgovorio je, da Niemci nisu naredili da se poubija 760.000
Srba ega je bila prirodna posljedica srbski ustanak protiv hrvatske vlasti. U
mojoj primjedbi vidio je aluziju na politiku poslanika Neubachera, pa je
izjavio, da se u Hrvatskoj sasma krivo sudi o njemu i da je neopravdano to
mu se prigovara da vodi srbsku politiku to da nije istina. Na to sam ja
spomenuo sluaj Ljotia u vezi sa njegovim lankom, u kojem kae kako ga je
u dubokoj noi Neubacher izvjestio brzoglasom o pogibiji nekih srbskih
dobrovoljaca u Zagrebu, 64 iz ega se dade zakljuiti, kao da je Neubacher
srbski ako ne ef obavjetajne slube, ali svakako poslanik, koji u noi referira
svome predpostavljenome o vanim dogaajima. On je objasnio stvar tako, da
je Ljoti u vezi s tim dogoajem bio pozvan iz Ljubljane u Be, gdje je stigao
tako kasno na veer, pa kako tada nije mogao brzoglasom govoriti sa
Neubacherom, zamolio ga je, da se s njim spoji kad bude slobodan. Spoj je
dobio kasno, a u razgovoru je saznao za ovaj dogoaj. Ja sam na to nadodao
64
svaki sluaj, tako da jednoga dana koristno poslue hrvatskoj stvari, a u isto
vrieme i pravilno shvaenom slovenakom interesu.
Zanimljivu je viest tedimlija javio iz Bea Alajbegoviu u pismu od 26. II
1945. 7 0
Iz sasvim pouzdanog vrela pie on saznajem, da se izmeu mjerodavnih predstavnika SS-oruja i predstavnika Drae Mihailovia vode pregovori o
tome da bi se na podruju biv. Jugoslavije, koje napuste njemake i hrvatske
ete organizirao oruani odpor protiv partizana pod Drainim vodstvom. Ti
su pregovori u toku. Sa Draine strane vodi ih g. Milan Aimovi, biv.
ministar unutarnjih poslova u Nedievoj vladi, a sa njemake strane g. Mandl.
Iz krugova SS-oruja moe se saznati da se rezultatu ovih pregovora ne
poklanja nikakva posebna panja niti vanost, jer se ne vjeruje u lojalnost
Drainih etnika, pa nema izgleda da bi do sporazuma moglo doi. Naime vii
faktori svakako nee pristati da Draine ljude naoruavaju i snabdievaju, pa
da ih prebacuju iza fronta.
Pravei se kao da ne znam za ove razgovore ja sam razgovarao sa
g. Mandlom, koji me je posjetio u hotelu, te sam mu imao prilike rei svoje
miljenje i pokazati neke dokumente, za koje smatram da e uiniti potreban
dojam u smislu u kojem sam elio na njega djelovati.
U pismu iz Bea istog dana 71 tedimlija pie Alajbegoviu:
Nakon razgovora, koje je u Berlinu vodio lan Crnogorskog Dravnog
Vijea g. Duan Krivokapi sa predstavnicima SS-oruja, predloeno mu je, da
Vijee poduzme korake da se obrazuje odmah jedna vojnika jedinica, koja za
sada ne bi bila upotrebljena na bojitu, nego bi se pristupilo njezinoj izobrazbi.
Tek nakon to bi ta jedinica bila obrazovana moglo bi vodstvo SS-oruja
izvriti pritisak na Ministarstvo vanjskih poslova, da ovo izvri ono to
Crnogorci trae u politikom pogledu. Navodno Ministarstvo stoji na stanovitu, da su svi za borbu sposobni i voljni Crnogorci na strani Srbije i
organizirani u srbskim etnikim i dobrovoljakim jedinicama, pa dok se ne
pokae da i Crnogorsko Dravno Vijee imade za borbu sposobnih i voljnih
ljudi ne moe ga se smatrati nekim politikim faktorom. Sa strane SS-oruja
obeava se suradnja i pomo pri organiziranju Crnogoraca, koji bi stajali pod
okriljem Vijea, ali nije vie nita konkretno reeno u emu bi se ta suradnja
imala sastojati i na koji nain bi se organizacija imala izvriti.
im je primio ovaj predlog Krivokapi je izjavio da eli odputovati u Be
da se sa mnom sastane i razgovara o tom pitanju, pa mu je tom prilikom
glavni stan SS-a dao jedno pismo za g. draHttla, koji je u Beu ef odsjeka
sigurnostne policije i SD za Jugoiztok. 72 Sa dromHttlom i njegovim referentima za Crnu Goru, Albaniju, Srbiju i Hrvatsku ja sam imao od ranije veze, te
sam u par navrata ukratko sa njima i sa njim samim ovdje razgovarao.
Jednoga dana etvorica njegovih suradnika, referenata za spomenute zemlje,
su me posjetili u hotelu, gdje smo ostali u razgovoru nekoliko sati. S njima je
doao i g. Mandl, referent za organiziranje oruanog odpora iza fronte u
zemljama, koje naputaju njemake ete.
O crnogorskom stanovitu pie tedimlija dalje - oni su od prije
A-VII, NDH, Kut. 153 6 , Br. reg. 26/1 F9.
A-VII, NDH, Kut. 153 5 , Br. reg. 24/1 F9.
72 Taj Wilhelm Httl je kao 'Walter Hagen' objavio knjigu koja vrvi nepouzdanim podacima
pod naslovom Die geheime Front. Organisation, Personen und Aktionen des deutschen Geheimdienstes, Linz - Wien 1950.
70
71
obavieteni bilo preko mene osobno bilo pak preko poslanstva u Zagrebu na
temelju naih predstavki. Njihovo je stanovite, da bi mi trebali organizirati
neto ljudstva, koje bi se posebno izobrazilo i prebacilo u Crnu Goru radi
organiziranja gnjezda odpora i sabotae. Kau da se tim ljudima moe rei da
vode borbu za osloboenje Crne Gore. Kad sam im spomenuo da takvoj naoj
suradnji bi morao predhoditi jedan politiki sporazum sa vladom, a u prvom
redu moralo bi se staviti na znanje hrvatskoj vladi, da bi bilo dobro vieno
kad bi ona ila na ruku Crnogorcima, da se organiziraju pod vodstvom
Crnogorskog Dravnog Vijea. Iztakao sam da bi nas u tom sluaju hrvatska
vlada sigurno svesrdno pomogla i mi bi bili u stanju stvoriti itavu diviziju za
vrlo kratko vrieme. Tada su se oni izgovorili da je to stvar SS-oruja a ne
njihova, a politiki sporazum da treba stvoriti sa poslanikom Neubacherom, a
ne sa njima. Razili smo se tako kao da nismo mogli doi do jednog zakljuka
o suradnji. Meutim su mi sugerirali neka pokuam govoriti sa Neubacherom,
a oni stoje na razpolaganju za daljnje razgovore.
Neubacherov suradnik g.T. Whrer pak mi je savjetovao da napravim
jednu predstavku Neubachera, pa e on povodom nje urediti da doe do
sastanka i razgovora jo prije nego se njegov ured preseli iz Bea. Tu u
predstavku predati sutra 27. ov. mj.
tedimlija je napisao tu predstavku i predao je T. Whreru za H. Neubachera, Fiihrerova opunomoenika za Jugoistok. Tom prilikom Wiihrer mu je
saopio pie u pismu Alajbegoviu bez datuma 73 - da je referirao Neubachera o prijanjim razgovorima s njim, o tedimlijinom dolasku u Be i
njegovim planovima, a Neubacher je izrazio elju da se sastane sa tedimlijom. Potekoa je u tome rekao mu je Whrer - da ured dra Neubachera jo
nema direktive iz Berlina za politiki rad (!), pa stoga moe za sada razgovarati samo informativno. U svakom sluaju, Whrer e smjesta predati predstavku Neubachera i nakon toga e poslanik zakazati sastanak s njim, prije
odlaska njegova ureda u Kitzbhl gdje e se stalno smjestiti. Budui da je
Glavni stan SS-a izrazio elju da tedimlija stupi u vezu izravno s drom
Neubacherom, tedimlija je kopiju svoje predstavke predao u Beu i dru
Httlu kao predstavniku SS-a za Jugoistok.
Juer poslije podne - javlja tedimlija Alajbegoviu iz Bea 18. II 1945 7 4
- imao je g. Duan Krivokapi dulji razgovor sa g. drom Httlom o crnogorskim pitanjima, te mu je tom prilikom izloio svoje stanovite, uglavnom u
smislu predstavke, koju je dne 2. veljae ove godine predao pukovniku Ritteru
od OKW i glavnom stanu SS-oruja u Berlinu.
G. dr. Httl je obeao da e za dan dva razgovarati sa drom Neubacherom
o naoj stvari, pa je zatim preao na ispitivanje mogunosti da se nae prilika
za izjavu sa njemakog mjerodavnog mjesta o priznanju Crne Gore. G. Krivokapi mu je tom prilikom spomenuo da bi se to moglo uiniti u odgovoru na
neko pitanje na novinskim konferencijama u Berlinu.
Na koncu je g. dr. Httl zamolio da mu se dade jedna kopija njemakog
teksta Krivokapieve predstavke. Hrvatski original te predstavke aljem Vam
u prilogu ovoga pisma s molbom da sa njezinom sadrinom izvolite upoznati
g. dra Drljevia.
U prilogu je bila Krivokapieva predstavka (Berlin, 2. veljae 1945). U njoj
Krivokapi uvodno istie privrenost njegovih Crnogoraca Reichu. Za 22
73
74
Na kraju pisma tedimlija napominje da bi o prednjem trebalo na pogodan nain obavijestiti Glavni stoer i ravnatelja za javni red i sigurnost
(E. Lisaka).78
6. Izjava ustake vlade od 8. III 1945. Paveli je spoznao da - suoeni sa
sve nepovoljnijim razvitkom na ratitima i kod kue moraju javno pred
svijetom istupiti i tako je 8. III 1945. 9 dolo do izjave ustake vlade.
Hrvatska dravna vlada na svojoj sjednici odranoj dne 8. oujka 1945.
pod predsjedanjem Poglavnika razmotrila je najnovije politike dogaaje
(Jalta!) i tim povodom smatra potrebnim ustanoviti sliedee:
Iz izvjea sa sastanka predstavnika Sjedinjenih Drava Amerike, Velike
Britanije i Saveza sovjetskih socialistikih republika u Jalti razabire se, da je na
tom sastanku bilo govora o stvaranju jugoslavenske drave, koja bi imala
obuhvatiti i podruje Nezavisne Drave Hrvatske.
Od strane predstavnika navedenih triju velevlasti savjetovan je u tu svrhu
postupak, po kojemu bi pri stvaranju jugoslavenske drave toboe imala doi
do izraza volja svih naroda sa podruja bive Jugoslavije, ukljuivi tu i
hrvatski narod.
Hrvatska dravna vlada, pozivajui se na trajno i jasno izraavanu volju
hrvatskog naroda, koliko u prolosti toliko i u sadanjosti, smatra svojom
dunou upozoriti svjetsku javnost na sliedee injenice:
Temeljno je pravo svakog uljuenog naroda ivjeti u svojoj samostalnoj
dravi.
Ni po kojim naelima, pa ni po onima, za koja su se izjavili i sudionici
sastanka u Jalti, govorei o stvaranju jugoslavenske drave, nitko nema ovlasti
zaniekati hrvatskom narodu pravo na samoodreenje, na njegovu tekim
rtvama i narodnim ustankom izvojevanu narodnu slobodu, i nezavisnost u
vlastitoj dravi, koje je uzpostavu mjerodavni predstavnik hrvatskoga naroda,
Hrvatski dravni sabor na svojoj javnoj sjednici dne 28. veljae 1942. u
cielosti potvrdio, odglasavi jednoglasno zakljuak koji glasi:
'Hrvatski dravni sabor, kao predstavnik hrvatskoga naroda u svom
njegovom poviestnom i dravnom obsegu, izjavljuje, da su svi dravnopravni
ini, koji su stvoreni od 1. prosinca 1918. sve do osnutka Nezavisne Drave
tenkovima na Lijeva polju, deo unitili, a deo zarobili i predali Sekuli Drljeviu koji je od njih
stvorio svoju separatistiku, takozvanu Crnogorsku narodnu vojsku, i ak im predao zastavu
crno-crveno-zelene boje. Ustae su izdvojile sve etnike komandante i lanove etnikog Centralnog nacionalnog komiteta. Njih oko 150 uputili su u logor Jasenovac gde su svi pobijeni. Meu
njima bili su Pavle urii, Zaharije Ostoji, Mirko Lalatovi, Dragia Vasi, Petar Baovi i
drugi. Sve se to dogaalo tokom aprila 1945. etnici su docnije likvidirali Sekulu Drljevia.
(Milo M i n i , etnici i njihova uloga u vreme narodnooslobodilakog rata 1 9 4 1 - 1 9 4 5 , Beograd
1982^ str. 4 8 - 4 9 )
Ne mogu se prihvatiti tedimlijine tvrdnje poput ovih:
Konano nije istinita tvrdnja da sam ja 'sa ustaama pobegao iz zemlje 1945', nego sam
daleko prije bilo kojeg ustakog bjegunca bio prisiljen (!) napustiti NDH, te sam se sklonio na
podruje Austrije. Tako isto je la da sam ikad bio tuen ili suen kao ratni zloinac to je posve
razumljivo jer nijesam nikad poinio ni jedan jedini zloin, a najmanje ratni.
Saopujem da od 1941. od 1945. nijesam ni za trenutak bio graanin NDH, a u njoj sam
imao status stranog novinara, koji je morao redovito produljivati dozvolu boravka; nijesam nikad
stupao u redove ustake organizacije ili u bilo kakvu politiku stranku ili organizaciju; ni asa
nijesam bio u dravnoj ili vojnikoj slubi NDH; za svoj humanitarni, knjievni ili nauni rad
nikad nijesam primio ni jednog novia od bilo kakve blagajne NDH. (Pismo Savia Markovia
tedimlije glavnom uredniku Pravoslavlja, Hrvatska revija, Mnchen, rujan 1971, god. XXI,
sv. 2 - 3 (82-83), str. 3 4 8 - 3 5 1 .
79 A-VII, NDH, Kut. 290. Br. reg. 4/4 - 2.
Hrvatske, a koji se tiu hrvatskoga naroda i njegove dravnopravne samobitnosti, za hrvatski narod bez svake pravne moi i nitetni.
Ujedno Hrvatski dravni sabor izjavljuje, da pozdravlja i prihvaa u punoj
moi na itavom dravnom podruju hrvatskog naroda sve dravnopravne
ine, stvorene prigodom osnutka Nezavisne Drave Hrvatske i nakon toga.'
Hrvatski narod po starini svoje kulture, a hrvatska dravnost po svojoj
starodrevnosti, spadaju vremenski meu-prve u Europi. Hrvati kao malo koji
narod u Europi imaju neprekidni kontinuitet svoje tisugodinje dravnosti,
koje je nit faktino bila prekinuta i to nasilno samo u vremenu od godine
1918. do 1941., ime je bilo nametnuto stanje bezpravlja za hrvatski narod.
Svaki koji pokua bilo nasilno, bilo politikim makinacijama liiti hrvatski
narod njegova najveega dobra, a to je Nezavisna Drava Hrvatska, naii e i
u budunosti kao to i do sada nailazi, na jednoduni politiki i oruani odpor
hrvatskoga naroda. Hrvatski narod ne e se odrei ni jednog sredstva politike
borbe, a napose ne e pustiti oruje iz ruku, sve doklegod bude ugroena
njegova dravna nezavisnost.
Volja hrvatskoga naroda je u tom pogledu posve jasna i odreena, pa
prema tome nikakvo samozvano predstavnitvo u Beogradu, k tome jo
jugoslavensko-komunistiko i sastavljeno od boljevikih eksponenata raznovrstnih narodnosti ne moe tumaiti volju hrvatskoga naroda. Najmanje je
pak takvo predstavnitvo u pravu prikazati volju hrvatskoga naroda tako, kao
da bi se on bio spreman odrei svoje dravne nezavisnosti. To je tim jasnije,
to se djelovanje svih doista hrvatskih politikih pokreta i stranaka tokom
posljednjeg stoljea od Otca Domovine dra Ante Starevia preko Voe i
Uitelja Stjepana Radia do ustakog pokreta uviek temeljilo na stanovitu
hrvatske narodne samostalnosti, izraene u poviestnom dravnom pravu.
Povrh svega pak dananje hrvatsko borbeno jedinstvo i grobovi tisua
hrvatskih junaka, kao i odluna borba stotina tisua hrvatskih vojnika,
ponajvie ustakih dobrovoljaca, znae najizrazitiji i najuvjerljiviji svakodnevni plebiscit krvi za hrvatsku dravnu nezavisnost i zemljitnu cjelokupnost.
Odluke i savjeti sa sastanka triju velevlasti u Jalti, u koliko se tiu
hrvatskoga naroda i drave u podpunoj su opreci i s povieu, i s pravom i s
voljom hrvatskoga naroda. Radi toga ih hrvatski narod kao sviestan i izgraen
politiki narod odluno odklanja. Njih je prema tome mogue pokuati
provesti samo upotrebom surove sile, popraene pokuajima krivotvorenja
volje hrvatskoga naroda.
Radi toga se moe oekivati, da e 'Komunistika Partija Jugoslavije'
koja bi polazei iz Beograda i Srbije htjela ponovno stvoriti propalu jugoslavensku dravnu tvorevinu, - i beogradska jugoslavensko-komunistika vlada,
u kojoj su ljudi bez osjeaja narodne asti i ponosa, pokuati upregnuti to
vie protuhrvatskih snaga, da bi ih se privelo borbi protiv hrvatske drave. U
tu svrhu se nastoji pod imenom 'jugoslavenske vojske' obnoviti jugoslavensku
vojsku, koja se godine 1941. razila. Boljevici samo radi toga preko ustanove
kraljevskog namjesnitva u Beogradu prihvaaju i suradnju sa srbskom dinastijom Karaorevia.
Beograd e se i u budue sluiti najokrutnijim sredstvima nastojei slomiti
hrvatski narod i dravu, koji su danas glavna snaga odpora protiv provoenja
boljevikih osvajakih osnova na Balkanu.
U ovoj odsudnoj borbi prvo mjesto zauzimlju hrvatske oruane snage,
koje su danas naoruani hrvatski narod. Hrvatska vojska danas predstavlja
Isti izvor.
A-VII, NDH, Kut. 188, Br. reg. 13/4.
A-VII, N D H , Kut. 3 0 5 , Br. reg. 7/12 - 1.
17
Katoliki list, Zagreb 1945, teaj. 96, broj 1 2 - 1 3 , 29. oujka 1945, str. 9 9 - 1 0 0 .
257
kao poglavnikov zastupnik, ministri A. Artukovi, M. Alajbegovi, J. Makanec, J. Baien, P. Canki, Vj. Vrani, S. Hefer, E. Bulat i S. Besarovi. Osim njih,
bili su prisutni i predstavnici Sabora i Dravnog vijea. Oruane snage
zastupao je ministar oruanih snaga viceadmiral N. Steinfl, glavar Vojnog
ureda poglavnika I. pl. Perevi, vojni vikar pop Stipe pl. Vueti, general
S. tancer i drugi. Ustau - Hrvatski oslobodilaki pokret zastupali su postrojnik dr L. Sui, doglavnici M. Budak, V. Begi i M. Fraisman, zapovjednik
Ustake mladei dr F. Niedzielski, stoernik Ustakog stoera Zagreb ustaki
bojnik dr Ivan Musa i brojni ustaki dunosnici. Sveanoj komemoraciji
prisustvovali su zastupnik nadbiskupa dra Alojzija Stepinca biskup Salis-Seewis i zastupnik papinskog delegata opata Marconea biskup J. Lach.
Diplomatski zbor predstavljali su slovaki poslanik dr Viktor Beka, maarski
poslanik dr Arnold van der Venne, japanski otpravnik poslova drKazuichi
Miura, panjolski otpravnik poslova don Rafael Maspons de Grassot, dok su
njemako poslanstvo predstavljali savjetnik poslanstva v. Zeileisen, atae za
kulturu dr Zoller, atae za novinstvo dr Mahlberg i vojni atae major v. Hodenberg."4 Bili su prisutni evangeliki biskup dr Filip Popp i mitropolit Hrvatske pravoslavne crkve Germogen, a osim njih i zagrebaki gradski naelnik
Eugen Stareini i veliki upan velike upe Gora-Prigorje Vjekoslav Servatzy.
U prva dva reda sjedili su - istie se u novinstvu - roaci ubijenih sveenika i
oni sveenici koje je neprijatelj bio zarobio i zlostavljao. Komemorativnu
priredbu otvorio je govorom rektor Stj. Horvat, a zatim je odrao i predavanje
pod naslovom Zato te rtve.
Zatim, na svretku uskrsnih konferencija hrvatskih sveuilitaraca odrao je nadbiskup Stepinac studentima i studenticama propovijed u crkvi Srca
Isusova u Zagrebu dva dana kasnije (18. III 1945) 8 i u njoj se - odapinjui
otrovne strijele protiv NOP-a na svoj nain pozabavio pitanjem mira.
Da uzmognemo odgovoriti na to pitanje (kakvi su izgledi za mir) rekao
je Stepinac moramo najprije znati, to je mir? Znai li mir to, da veliki
narodi i drave snagom svoga oruja narinu svoju volju malima i slabima, i
onda objave svemu svietu: 'Sporazumih smo se?' Znai li mir moda to, da
jedan drutveni sloj ognjem i maem prigrabi vlast u ruke, a drugima
staleima ostaje jedino pravo polagano umirati, makar su u ogromnoj veini?
Znai li moda mir to, da se mogu nesmetano ubijati intelektualci, sveenici,
graani, ljudi protivnoga politikog naziranja, i da se za ta umorstva nikada i
nikome ne polae rauna? Znai li mir to, da se moe nesmetano onemoguivati djelovanje Crkve i te mjere opravdati jednostavnim izgovorom, da se
'Crkva nema paati u politike stvari?' To bi dakako bio svoje vrste mir, ali
mir, za kojega bi rekao poganin: Pax paratur bello - Mir se sprema ratom
(Cor.Nep.Eman.). Taj bi mir vriedio toliko, koliko i latentni rat, koji se
nastavlja u duama i srdcima ljudi, dok jednoga dana opet ne zadobije i svoje
izvanjsko obiljeje u ubijanju i razaranju, kakvome smo danas svjedoci, ako i
ne goremu.
Ako elimo imati trajni mir upozoravao je Stepinac mora vladati
trostruki red, ponajprije red prema Bogu, red nadalje prema samome sebi, red
84 Prema Popisu lanova diplomatskog zbora u Zagrebu (1945) na listi se nalaze etiri
izvanredna poslanika i opunomoena ministra (Njemake, panjolske, Slovake i Maarske) i
jedan otpravnik poslova (Japana). (A-VII, NDH, Kut. 269, Br. reg. 17/4 - 26)
85 Katoliki list, Zagreb 1945, teaj 96, br. 1 2 - 1 3 , 29. oujka 1945, str. 9 5 - 9 7 .
86 A ta su radili ustae od asa Pavelia ustolienja u Zagrebu?
konano prema blinjemu, bilo kao pojedincu, bilo kao organiziranoj skupini,
kakve se oituju u narodima i dravama.
Absurdno je dakle govoriti o nekome miru u svietu ustvrdio je Stepinac
- dok se bude uzkraivala Bogu duna ast i, tovie, po organiziranom
bezbotvu, uz pomo dravne vlasti, sistematski, makar i uvijeno, ruila svaka
vjera u Boga u duama ljudi, ili dok se bude 'provizorno' doputalo kranima
katolicima kao neka posebna milost ono, to je najstroa dunost svakog
pojedinog ovjeka, pa i svake dravne vlasti, jer su svi samo tvorevine Boje.
Moe se dakle sto puta vikati i govoriti s onim suvremenicima Jeremij inim:
'Mir, mir!' Refrain e biti uviek isti, 'a mira nema' (Jer. 6. 14). Nema ga i ne
moe ga biti zato, jer je rie Boja neopoziva: 'Nema mira bezbonicima,
govori Gospod' (Iz. 48, 22). To je i razumljivo, jer ako zemaljski vladari i
dravnici ne doputaju, da se njihovi podanici nabacuju na njih blatom, nego
ih najstroe kanjavaju, traei potivanje auktoriteta, bez kojega se razpada
svako drutvo, samo nerazuman ovjek moe vjerovati, da e svemogui Bog
zemaljskog crva ovjeka pustiti nesmetano gaziti njegove odredbe, koje mu je
dao, kad ga je stvorio. Ve iz ovoga moete vidjeti, kako su smieni oni, koji
nam poruuju, da nisu protiv vjere, a istodobno onemoguuju vjeronaunu
obuku u kolama, uvode brak, koji zovu graanski, a o kojem na narod ne e
ni uti, oduzimaju crkvene naune zavode, skidaju sveenicima glave. Kau
dodue, da to ine na temelju presude. Ako smo mi na sve to dosada utjeli (a
imali smo razloga, da znadu i oni anonimni pisci katolici, koji nas napadaju
zbog utnje i misle, da su zvani davati lekcije crkvenim poglavarima), ako smo
mi na sve to dosada utjeli iz opravdanih razloga, ali nismo zaboravili. Ve
sada meutim moemo rei, da mi u pravednost presude ne vjerujemo, i da e
doi dan, kad e pravedni sudac Bog izpuniti svoje obeanje: Ego justitias
judicabo! Ja u suditi presude. (Ps. 74, 3). Doi e vrieme, i kad e se sve
klevete i lai razkrinkati, i kad e i objektivna poviest pokazati, da predstavnici Katolike Crkve u Hrvatskoj nisu ni za as izdali svoga zvanja, a da su
eventualne pogrjeke kojega sveenika sitnica prema onome, to se zbilo na
drugoj strani, kojoj moda neupuena svjetska javnost pljee. I zato nas malo
dira gronja, kojom se i zagrebaki nadbiskup uvrtava meu 'ratne zloince'.
I ako si moda dotini utvaraju, da strahujemo pred njima, neka znadu, da
vedra ela i mirne savjesti stojimo na svome mjestu dolo to mu drago. To
poruujemo onima, koji misle, da predstavnici Katolike Crkve imadu sve
dunosti, a pravo jedino to, da kau amen na svaki in s druge strane, bio taj u
skladu sa zdravim razumom ili ne.
Zato je po Stepincu prvi uvjet mira: dati Bogu to je boje! A onda
slijedi drugi: dati i samome sebi to te ide! Ostaje i tree kao preduvjet mira:
dati i drugima to smo duni, bilo kao pojedincima, bilo kao organiziranim
skupinama.
Znam da u vaim duama klije pitanje: to misli Crkva o toj stvari, kad se
radi o pojedinim narodima i dravama? Zapravo ne biste ni trebali pitati. Jer
ste jo kao djeca uili u koli, da smo svoju domovinu i svoj narod duni ljubiti
i za njih se rtvovati, ako uztreba, premda ne smijemo prezirati ni mrziti druge
narode, niti im eljeti zlo. udimo se stoga, odakle sada dolaze neki borci za
'slobodu' i valjaju drvlje i kamenje na Katoliku Crkvu u Hrvatskoj, jer ljubi
svoj narod u kojemu djeluje i eli mu svako dobro, naprosto zato, jer je to
zapovied Boja, kao to god je ista Crkva po svojim predstavnicima uinila
sve, to je u njezinoj moi, da se nikome, bio on koje mu drago druge vjere,
rase, naroda ili stalea, u Hrvatskoj dravi ne uini nita krivo, ma koliko se
drzko i uporno tvrdilo protivno.
Mi se dakle - zakljuio je Stepinac ne bojimo rei, pa i uz pogibelj, da
budemo po drugi put proglaeni 'ratnim zloincem', ovo: Ako svi narodi
imadu pravo na osiguranje ivota i nezavisnosti, onda se ne moe narivavati
rjeenje, kojega on svojom slobodnom voljom ne e, ni Hrvatskom narodu,
koji ipak sam najbolje znade, to mu je na propast, a to mu je na korist. Jer,
'malo i veliko stvorio je Gospod' (Mudr. 6, 8). Isto tako ne bojimo se rei, da
e Hrvatski narod a limine odbiti svaki reim, bio on na krajnjoj ljevici ili
desnici, koji ne bi raunao i do krajnosti potivao njegovu vie nego tisugodinju katoliku tradiciju. Takav naime reim ne bi predstavljao u Hrvatskom
narodu nikoga, ili neznatnu manjinu, koja bi mu se silom narinula. A sila ne
moe biti podlogom mira. U zdravom poredku pravo ide pred silom, a ne sila
pred pravom.
Vrhunac takvih nastupanja bio je dosegnut poslanicom katolikog episkopata od 24. oujka 1945. S7 Naime, poslovni odbor Hrvatskoga katolikog
episkopata sastao se tih dana u Zagrebu pod predsjedanjem predsjednika
Biskupskih konferencija i metropolita Alojzija Stepinca da bi razmotrio
c r k v e n a pitanja. Na zavretku zasjedanja 24. III uputio je svim hrvatskim
katolikim vjernicima zajedniku poslanicu ovog sadraja:
Predragi vjernici!
Kad god smo se u prolosti mi, hrvatski katoliki biskupi, obraali vama,
svome duhovnom stadu, inili smo to uviek u zgodama, koje duboko zasiecaju
u ivot vaih dua. U ovim tekim ratnim prilikama nije nam bilo mogue
dolaziti u dodir sa svojim vjernicima, da svagdje, u svakoj upi, na licu mjesta
viamo teke rane, od kojih krvare nai vjernici irom hrvatskih biskupija.
Budui da se boli naih vjernika, ili bolje itavoga hrvatskog naroda, poveavaju iz dana u dan, i njihove brige za budunost bivaju sve vee u moru
neistina, lai i kleveta, to se sa svih strana smiljeno i proraunano siplju
protiv naeg naroda, Poslovni odbor Biskupskih Konferencija kao zastupnik
itavoga Hrvatskog Katolikog Episkopata smatrao je za svoju dunost, da
vama, svojim dragim vjernicima, upravi nekoliko riei i da ve sada razkrinka
neke smiljene klevete i podvale, uperene protiv najsvetijih interesa Katolike
Crkve i Hrvatskoga Naroda, u kojemu ona djeluje.
Duboko osjeajui vanost vremena, u kojemu ivimo, i sviestni teke
odgovornosti, koju nosimo pred sadanjou i budunou, pozivamo prije
svega svoje vjernike, da se jo ue sjedine s nama u izpoviedanju prave vjere u
Boga, kao zaetnika, zakonodavca i svrhodavca ivota, mislei u svim svojim
djelima na bezsmrtnost i neprocjenivo udoredno dostojanstvo svakoga ovjeka, koje je danas gotovo podpuno prezreno.
Ujedinjeni s Nasljednikom Sv. Petra, obeajemo kao i nai pradjedovi u
doba Pape Agatona i Ivana VIII., da nas od Svete Stolice ne e razstaviti ni
prostorna udaljenost, ni vlastite muke, ni krive obtube neprijatelja Svete
Crkve, pa dolo to mu drago.
Gledajui patnje, koje su zadeavale Hrvatski Narod u 20. stoljeu i koje
su u posljednjih nekoliko godina dosegle bolnost Jobovih rana, pozivamo sve
oaloene, poniene, uvrieene i izmrcvarene, da ne klonu duhom prema
Bogu i blinjemu.
87
Katoliki list, Zagreb 1945, teaj 96, br. 1 2 - 1 3 , 29. oujka 1945, str. 9 3 - 9 5 .
blinjega, mi se nismo acali udariti ga crkvenim kaznama, dapae i udaljenjem iz sveenikog ili redovnikog stalea.
Ali danas moramo najodlunije prosvjedovati pred Bogom i svjetskom
javnou protiv sustavnog ubijanja i muenja nevinih hrvatskih katolikih
sveenika i vjernika, od kojih je veliki broj ivio upravo svetim ivotom, a
mrzitelji katolike Crkve oduzeli im ivot protupravnim osudama osnovanim
na fiktivnim krivicama.
Neprijatelji Katolike Crkve, a pristae materialistikog komunizma, koji
je Hrvatski Narod plebiscitarno odbio (protivna tvrdnja bila bi mistifikacija
svjetske javnosti), poeli su i u Hrvatskoj Domovini iztrebljivanjem sveenstva
i iztaknutih najboljih vjernika prema svojem sviestnom programu. Njihova
nepravda vidi se ve po tome, to oni unapried obtuuju sve biskupe,
sveenike i redovnike pokrajine, da su 'ratni zloinci', a pojedinim nepoudnim osobama podmeu, da su one krive zlodjelima, koja su poinjena u
ovom ili onom kraju. Meutim nitko iv u uljudbenom svietu ne e moi
odobriti tu unapried smiljenu samovoljnu osnovu, niti e vjerovati, da bi
hrvatski katoliki biskupi, sveenici, da bi itave crkvene pokrajine uglednih i
po svemu svietu poznatih i priznatih katolikih redova mukih i enskih, da bi
tisue katolikih staraca, mueva, ena i djevojaka bili 'ratni zloinci', koji su
zasluili, da budu poubijani i da im imena budu vezana uz pokolje, o kojima
nisu ni znali. Njihova muenika smrt je trajna obtuba onih, koji su umorstva
i ubojstva uinili sredstvom irenja svojih ideja.
Hrvatski katoliki biskupi voljni su, da svaki pojedini sluaj dadu prosuditi i izpitati tono ne samo od strane stranih crkvenih predstavnika nego i
meunarodnih svjetovnih povjerenstava, pa se i na taj nain moe ustanoviti,
da je obtuba radi 'ratnih zloinstava' samo izlika i sredstvo za iztrebljivanje
onih ljudi, koji su po raunu komunizma zapreka ostvarivanju njegovoga
stranakog
programa.
Radi toga e hrvatski katoliki biskupi imenovati posebni odbor, koji e
sve sluajeve izpitati, prikupiti sva dokazala, koja e se moi objektivno
meunarodnom predstavnitvu, kad god zaeli, predloiti, da se vidi, na kojoj
je strani istina, i da se vidi, kako je la postala sredstvom jedne ideologije, koja
se bori za gospodstvo svieta, makar je upravo izezavajua manjina u itavom
svietu, a u katolikoj Hrvatskoj ne predstavlja, moemo rei, nikoga.
Naglaavajui suverenitet Katolike Crkve u duhovnim pitanjima, priznajemo i svjetovnu suverenost, pa kao to mi nosimo za upravljanje Crkvom,
tako i svjetovne oblasti odgovaraju za djelovanje na svom podruju. Hrvatski
su katoliki sveenici i vjernici imali po nauavanju Crkve, da daju uviek Bogu
Boje, a Hrvatskom narodu, to je njegovo. Poviest svjedoi, da Hrvatski
Narod kroz cielu svoju tisuutristogodinju prolost nije nikada prestao
plebiscitarno naglaavati, da se ne odrie svoga prava na slobodu i nezavisnost, koju on od srdca eli i svakom drugom narodu. A kad je u drugom
svjetskom ratu ta misao jo jae naglaena i oivotvorena u vlastitoj Dravi,
hrvatski su katoliki biskupi potivali volju Hrvatskoga Naroda. Nitko prema
tome nema prava obtuivati bilo kojega graanina Hrvatske Drave, pa ni
hrvatske biskupe, zato to potivaju tu neodstupnu volju Hrvatskoga Naroda,
kad on na to ima pravo i po Bojim i po ljudskim zakonima.
Hrvatski katoliki biskupi su sa svoje strane uinili sve, to je bilo u
njihovoj moi, da se u Hrvatskoj Dravi svuda provede prava zakonitost
prema naelu: Justitia fundamentum regnorum; zakonitost prema svima, bez
obzira na rasu, narodnost, vjeru ili stale.
Predragi vjernici,
Ulazimo u Veliki Tjedan, spomen muke Gospodina Naega Isusa Krista. I
itavo ovjeanstvo proivljava danas svoj veliki tjedan. Kakve nas misli u tom
Velikom Tjednu moraju obuzimati, ui nas Vjena Istina i Ljubav, Boanski
Spasitelj Isus Krist. Onima, koji su Ga razapeli na Kri svojim lanim
obtubama, odgovorio je sa Kria na Veliki Petak: 'Ote, oprosti im, jer ne
znaju, to ine.' Znamo, da danas krvare tisue hrvatskih srdaca. Pa ipak
moramo da doviknemo danas svima tima ranjenim srdcima: Tko eli biti
uenik Kristov, taj se mora ravnati Njegovim duhom. A duh Njegov progovara kroz prava ljudska srdca isto, to je rekao na Kriu svojim neprijateljima:
Ote, oprosti im, jer ne znaju, to ine.
Na koncu Vas, kao Vai duhovni pastiri pozivljemo, da, izbjegavajui
najpomnije sve, to nije u skladu sa zakonom Bojim, puni pouzdanja u Boje
milosre i Boju providnost, uztrajete vjerno uz Svetu Crkvu, dok Gospodin
stia ovu stranu oluju u svietu i udieli itavome ovjeanstvu i naemu
izpaenom narodu svoj sveti mir. Neka vas sve blagoslovi Svemogui Bog
Otac, Sin i Duh Sveti!
U Z a g r e b u , dne 24. oujka 1945.
Poslanicu su potpisali: dr Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebaki i predsjednik Biskupskih Konferencija; drlvan Ev. Sari, nadbiskup vrhbosanski;
Frajozo Gari, biskup banjoluki; dr Antun Akamovi, biskup, apostolski
administrator akovaki i dr Janko imrak, vladika krievaki.
Kako je i zato dolo pred sm slom NDH do takvog politikog manifesta
namijenjenog njoj u prilog pred svjetskom javnou?
U istrazi povodom te poslanice ef ustake diplomacije otvoreno je
priznao da joj je svrha bila da istakne pravo Hrvata na svoju samostalnu
dravu i da tako, u tuzemstvu i inozemstvu, izazove dojam odlunosti svih
krugova u zemlji i njihove volje za odranje drave (NDH). O poslanici se
raspravljalo na sjednici vlade gdje je i pala odluka da se ponuka kler da izda
poslanicu. S tim u vezi stoji svakako saziv biskupske konferencije u Zagrebu
- rekao je Alajbegovi koju su pripremali predsjednik Mandi, ministar
drPavao Canki, a koja je trebala izdati tu poslanicu.
Predsjednik ustake vlade izjavio je 29. V \ 945.w u zapisnik na sasluanju
na pitanje kada je uputio poziv crkvenim poglavarima da dou u Zagreb ovo:
Otprilike tri mjeseca prije mog bijega iz Zagreba - odgovorio je Mandi
uputio sam po nalogu Pavelia poziv crkvenim glavarima svih vjeroispovijesti. Od katolike vjeroispovijesti pozvao sam dr. Alojzija Stepinca, nadbiskupa
zagrebakog, dr. Ivana aria, nadbiskupa vrhbosanskog, nadbiskupa senjskog Srebrnia, nadbiskupa splitskog Bonefaia, biskupa akovakog Akamovia, episkopa grkokatolike vjeroispovijesti dr. imraka, fra Jozu Garia,
biskupa banjalukog. Od muslimanske vjeroispovijesti Muhameda Rianovia, lana Ulejma medlisa u Sarajevu, umjesto bolesnog Baia Safeta. Od
pravoslavne vjeroispovijesti mitropolita zagrebake pravoslavne crkve Germogena i episkopa Mifku iz Sarajeva. Svrha poziva bila je da crkveni glavari
iznesu svoj stav prema neprijateljima NDH, prema ratu i prema komunizmu.
Koliko se ja sjeam, Paveli mi je rekao preko telefona da sve crkvene glavare
A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja M. Alajbegovia, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 4/5 - 1-155.
Dokumenti o protunarodnom radu i zloinima jednog dijela katolikog klera, Zagreb
1946, str. 4 0 0 - 4 0 2 .
88
89
aljemo Stepincu radi samoga stava koji je trebao biti jedinstven svih crkvenih
glavara po pitanjima neprijatelja NDH, rata i komunizma. Koliko mi je
poznato, takav stav iznesen je u poslanici nadbiskupske konferencije, odrane
u Zagrebu.
Na pitanje: Iz kojih je pobuda Paveli pozvao crkvene glavare da zauzmu
stav u gornjim pitanjima, Mandi je odgovorio da je tu pobudu nametala
svakako teina situacije u kojoj se NDH nalazila, a na pitanje u emu je bila
teina situacije, Mandi je odgovorio ovako:
1. Opom situacijom na frontama, jer Njemaka koja se obavezala
braniti Nezavisnu Dravu Hrvatsku, nije bila u stanju ispuniti svoje obaveze u
dovoljnoj mjeri.
2. Poslije evakuacije srijemskog fronta prehrambene prilike bile su vrlo
pogoene, uslijed ega je nastupila nestaica svih zaliha potrebnih za odravanje vojske i naroda.
Na pitanje: to se oekivalo od poslanice crkvenih glavara u tom pogledu,
Mandiev odgovor je glasio: Da se podigne moral u narodu, koji je u to
vrijeme bio poljuljan i da se prikupe sve snage ljudske i materijalne, da se odri
postojee stanje. Mi smo jo uvijek vjerovali da e se situacija izmijeniti,
ukoliko bi Njemaka upotrijebila tajno oruje i svoje priuve o kojima se
mnogo govorilo i u koje su nas Nijemci uvjeravali.
Nadleni ustaki ministar pravosua i bogotovlja drPavao Canki izjavio
je u zapisniku o sasluanju 29. V 1945. 9 0 o razgovoru s Mandiem ovo:
Zamolio sam ga da mi se stave potrebna materijalna sredstva na raspolaganje, da kao resorni ministar mogu izai u susret potrebama koje e iznijeti
prilikom boravka u Zagrebu predstavnici pojedinih vjeroispovijesti. Tom
zgodom Mandi mi je spomenuo da bi bilo dobro da biskupi dadu pozitivnu
izjavu o samoj Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj.
Na pitanje to je ustaka vlast htjela time postii, odgovor nadlenog
ministra glasio je:
Da se odri kompaktnost naroda u borbi protiv etnika, a naroito
partizana, i da se manifestira politiki protest protiv odluka II. Zasjedanja
AVNOJ-a i III. Zasjedanja ZAVNOH-a. Vjerujem da je inicijator toga htio
sauvati ne samo kompaktnost teritorija Nezavisne Drave Hrvatske nego i
ustaki reim . . .
Znaajna je u tom pogledu pripremna promemorija ministra Cankija od
13. oujka 1945. 9 1 koja u cijelosti glasi ovako:
Uslied uestalih napadaja i zbog ubijanja vjerskih slubenika potrebno je
sazvati predstavnike priznatih vjera, da oni svaki sa svoje strane dadnu izjavu i
time osude divljanje boljevikih banda na hrvatskom dravnom podruju.
1. KATOLICI
Kako nije mogue skupiti sve katolike biskupe, to je dostatno da se
pozovu u Zagreb sliedei biskupi: 1. Dr. Alojzije Stepinac, 2. Dr. Ivan a r i Sarajevo, 3. Fra Jozo Gari Banja Luka, 4. Dr. Janko imrak Krievci, 5.
Dr. Viktor Buri biskup senjski, sada u Kraljevici, 6. Dr. Josip Srebrni
Krk, 7. Dr. Antun Akamovi akovo. Ove biskupe mogue je makar
nekako dovesti u Zagreb, a manjkaju sliedei: 1. Dr. Josip Buturac - Kotor, 2.
90
91
Dr. Klement Kvirin Bonefai - Split, 3. Miho Pui - Hvar, 4. Dr. Jerolim
Mileta ibenik. Dr. ule valjda u Nevesinju.
Bilo bi dobro kad bi dravna vlada pozvala biskupe u svoje ime zbog
vanih sveenikih pitanja u dravi. (Prvobitni tekst: . . . Zbog vanih dravnih probitaka... prekrien.) Tom zgodom bi trebalo od njih zamoliti (izvjetaj?) o stanju na terenu, o potrebama vjernika i o pomoi koju bi drava
trebala crkvi pruiti. Kad bi biskupi ve bili ovdje, onda bi bila mogunost za
sastanak episkopata, koji bi donio potrebne zakljuke. Osim toga bilo bi
potrebno pozvati i franjevake provincijale, da i oni dodu u istu svrhu, a onda
bi dali izjavu, jer su se komunisti u zadnje vrieme osobito okomili na
franjevce. Za poziv dolaze u obzir sliedei provincijali: 1. Dr. Fra Petar Grabi
Zagreb, Isusovci; 2. Fra Kruno Misilo - Sarajevo - Dominikanci; 3.
Fra Modesto Martini Zagreb, Kapucini; 4. Dr. Fra Bonifacije Perovi
Dubrovnik, sada u Zagrebu. Od svih provincijala jedino bi trebalo dopremiti
u Zagreb Krunu Misila, koji se nalazi u Sarajevu, a provincijal hercegovake
franjevake provincije iz Mostara ima svoga zastupnika ovdje u Zagrebu u
osobi Dr. Fra Ignacija Jurkovia.
2. MUSLIMANI
Potrebno je imati i izjavu predstavnika islamske vjerske zajednice, jer je
mnogo slubenika islamske vjere ubijeno od partizana. Kako je sadanji
zamjenik Reis-ul-uleme Salih Bai bolestan, mogao bi on odaslati u Zagreb
svoga opunomoenika. Dakako ne bi bilo uputno nikome kazati pravu svrhu
dolazka. Preko Dafera Bidan.
3. PRAVOSLAVNI
Pravoslavni vjerski predstavnici takoer dolaze u obzir sa svojom izjavom,
jer su partizani napadali i vjerske slubenike Hrvatske pravoslavne crkve, a
neke od njih i ubili. Izjavu bi dao Mitropolit Germogen, kao poglavar
Hrvatske pravoslavne crkve, a tu izjavu bi mogao eventualno supotpisati
episkop sarajevski Spiridon Mifka (Episkop Spiridion).
4. EVANGELICI
Evangeliki biskup Dr. Filip Popp, kao glavar evangelike crkve, nalazi se
u Zagrebu i on lako moe dati izjavu.
NAPOMENA
Ima potekoa s obzirom na ove vjerske predstavnike, koji se nalaze izvan
Zagreba, a te potekoe treba na bilo koji nain svladati.
Sarajevskog nadbiskupa Dr. Ivana aria, zamjenika Reis-ul-uleme i provincijala Krunu Misila treba zrakoplovom prebaciti u Zagreb, a to isto se
moe i s banjalukim biskupom Fra Jozom Gariem. Brigu oko toga povjeriti
generalu zrakoplovstva Rubiu. Dr. Janka imraka iz Krievaca lako je
prebaciti u Zagreb bilo zrakoplovom bilo samovozom. Najvea je potekoa s
biskupom senjskim Viktorom Buriem i biskupom krkim Josipom Srebrniem. Brigu oko njihova dopremanja u Zagreb trebalo bi povjeriti ustakom
pukovniku Juci Rukavini, koji bi ih samovozima prevezao, a njemake bi
vojne oblasti trebale izii ususret u pogledu prievoza krkoga biskupa s otoka
Krka na kopno u Senj, Crikvenicu ili Kraljevicu. Ukoliko ne bi uspjelo ova dva
biskupa dopremiti u Zagreb, onda bi trebalo izjavu episkopata putem vojnih
njegov omiljeni izraz. Vie nikakove izmjene nije bilo, i znam pozitivno da je
bio zadovoljan sa sadrajem poslanice i naredio da se smjesta dade
sutranje novine. T a k o je dolo eto do biskupske konferencije i do
U to sam upuen, pa sam mogao iznijeti tono slijed dogaaja.
Prvotno se mislilo da i franjevaki provincijali izdadu slinu poslanicu.
Zbog toga je pozvan provincijal iz Sarajeva Krunoslav Misilo, a ostali
provincijali su veinom bili u Zagrebu, osim hercegovakog i dubrovakog,
koji su ostali pod vlau partizana. Krunoslav Misilo je pitao mene o emu se
zapravo radi i to je pozvan u Zagreb. Protumaio sam mu stvar. On me je
pitao za savjet, je li pametno da provincijali izdaju takav proglas ili poslanicu.
Ja sam mu rekao da se tomu odupre i da ne izdaje nita, jer oni nisu crkva, niti
je pametno to izdavati, te izazivati jo vee sukobe izmeu partizana i
franjevaca, jer su odnosi upravo na tome podruju bili kritini. Misilo je
prihvatio moje miljenje i izrazio misao da bi on bio spreman jedino na to, ako
bi se od njih traila izjava da odluno odbije objede beogradskog radija, koji je
optuio franjevce kolektivno, da su koljai, a to ne odgovara stvarno istini, jer
pojedinci ne predstavljaju itavu zajednicu. Ja sam se takoer sloio s njim, ali
smo ipak (bili) miljenja da franjevaki provincijali ne izdaju nita. Tako je i
bilo.
U Zagreb je doao i zastupnik Reis-ul-uleme Rianovi s istom svrhom.
Tokom razgovora, koje je on imao poglavito s muslimanskim ministrima,
odlueno je da islamska vjerska zajednica dade slinu izjavu kao u biskupskoj
poslanici, ali da ta izjava izae u Sarajevu iz razloga, to je tamo sjedite
muslimanskog vjerskog poglavara i da se ne bi u javnosti reklo, kako je vlada
dovukla u Zagreb vjerske predstavnike i prisilila ih na izjavu. Rianovi se
vratio u Sarajevo s uputama, ali zbog pada Sarajeva nije dolo do izjave Reis-ul-uleme.
Evangeliki biskup dr. Popp takoer je trebao dati izjavu, ali on to nije
htio posebno izdavati, jer ne predstavlja brojnu skupinu vjernika, nego je
svoju izjavu o N D H uklopio u propovijed, koju je odrao u crkvi 10. IV.
1945. godine prigodom bogosluja za godinjicu osnutka NDH. Pravoslavni
mitropolit Germogen je takoer trebao dati izjavu, ali se njome nije forsiralo
iz razloga da te izjave ne budu vremenski preblizu i tako javnosti temeljito
sumnjive kao namjetene.
poglavnik
za t i s a k u
poslanice.
krkog Srebrnia Mandiu od 22. III 1945. 9 4 dui je, suptilniji i za ustae
porazan, a glasio je ovako:
Primio sam Vae cijenjeno pismo i toplo Vam na njemu zahvaljujem.
Kazali su mi, da su na dnevnom redu po svoj prilici vana politika
pitanja. To mi je potvrdio i p. n. g. pukovnik Rukavina, s kojim sam se prole
noi nakon vonje iz Krka u Rijeku u palai hrv. konzulata sastao.
Moj poloaj kao biskupa u Krku meni ne dozvoljava, da uestvujem kod
politike konferencije. Krk pripada jo uvijek rijekoj prefekturi, dakle Italiji,
koji je bio 18. V. 1941. predan. Ne nalazi se dakle na teritoriju N. D. H. te bi
bilo radi toga vrlo neoportuno, da biskup iz strane drave sudjeluje na
politikoj konferenciji u Zagrebu. - Zatim treba raunati s politikim mentalitetom naroda na Krku, u Istri te u Hrvatskom primorju uope. On dodue
nikako ne eli da bude pod Italijom; on govori takoer hrvatski, ali nije
orijentiran prema N. D. H.; premda ima inae biskup sve simpatije za
N. D. H., ipak u javnosti ne moe nastupati protiv naroda u stvarima, u
kojima mu Crkva puta slobodu, ako te stvari nisu uperene protiv katolike
vjere. Evo drugog razloga, zato ne mogu doi na konferenciju.
Doli su Ustae na otok Krk. Oni bi predstavljali hrvatsku vojsku i
N. D. H. Posvuda se proirila vijest, da ih je pozvao biskup u Krku. Dakako to
ne odgovara istini, jer on u vojnika pitanja ne ulazi. Meutim razne Ustae
oskvrnjuli su u raznim selima bezdunim pljakanjem, oduzimajui ljudima
zlatninu, satove, novac (ak do 30.000 Lira), ulje i t.d. Vijesti o tome posvuda
su se proirile. Velika je to teta za dobro ime Ustaa. Ali i time postalo je
biskupu u Krku nemogue, da ide u Zagreb, jer bi se izloio prigovoru, da je
na strani onih, koji pljakaju.
Narod ne voli Nijemce radi njihova nasilja i pljakanja. N. D. H. povezana je s njemakom dravom na ivot i smrt, kako se to esto u javnosti
italo. Netom bi narod svoga biskupa vidio u vanim politikim stvarima u
drutvu vodeih politiara u Zagrebu, nastao bi neizbjeivo drugi prigovor, da
je biskup prijatelj Nijemaca, onih faktora, koji narod tjeraju u oaj.
Ima i drugih vrlo vanih razloga radi kojih ne mogu u Zagreb: narod se
nalazi u velikoj bijedi, glad hara po Krku, inovnici trae travu po polju, da je
uivaju bez zaina te sa time utauju glad. U Aleksandrovu poludio je mlad
student prava, jer nije imao hrane, pa je htio u ludilu preplivati more do
samostana na Koljunu i utopio se usred puta. Narod se ugnjetava, jer mu
oduzimaju Nijemci redom sve radne snage. Na Krku ne postoji civilna uprava,
opine nemaju opinskih predstavnitva osim u Krku i Dubanici, pak eto radi
toga narod se obraa dnevice u velikom broju na biskupa u Krku, da ga
pomogne, savjetuje, utjei. U ovakovim prilikama da ostane, upravo je
nemogue, narod bez svoga duhovnog pastira sam kod kue.
Upravo sam doznao, da se ine velike potekoe radi aprovizacije najpotrebnijih ivenih namirnica, koje bi imale biti poslane u Krk i to samo za 14
dana, premda su ih ljudi u Krku od 1. XII. do danas samo jedamput primili, te
i tada samo za 14 dana. Smatram svojom svetom dunou, da se to pitanje
to prije svede u red, e bi barem za Uskrs ljudi imali neto hrane u kui.
Evo, gospodine predsjednie, brojnih razloga, da ne mogu u Zagreb.
elim Vam kod vijeanja i rjeavanja velikih politikih pitanja, koja ete
postaviti na dnevni red, sve obilje Bojega blagoslova te ostajem uz izraz
odlinog tovanja u Kristu odani
Josip dr Srebrnic, Biskup Krki.
94
DESETO POGLAVLJE
Bijeg
1. Povlaenje non-stop. Kako je to svojedobno Hitler bio najavio
Paveliu prilikom njihova posljednjeg susreta u Istonoj Pruskoj, pristupio je primoran na to opim rasporedom snaga i uspjesima protivne strane povlaenju svojih snaga iz Grke i Balkana uope. Tako su dvije grupe
njemakih armija (E i F) pod komandom feldmarala Freiherra
v. Weichsa otpoele svoje povlaenje u (opem) pravcu sjeverozapada koje
kao da nije prestajalo. Ve potkraj 1944. godine glavnokomandujui je
upozoravao VK 1 da ne raspolae vie nikakvim rezervama i da su stoga snage
koje mu stoje na raspolaganju za povjereni mu zadatak - dranje Hrvatske
pod kontrolom potrebni minimum.
Feldmaral je 9. I 1945. 2 primio obavijest da Hitler skree panju na
presudnu vanost zatvaranja Dunava i da stoga moraju drati tu rijeku na
odsjeku Vukovar-ue Drave onim snagama kojima raspolau, a da je unitavajui udarac protiv bugarske vojske na frontu u Srijemu od velike vojne i
politike vanosti.
Ve 13. I predveer3 javio je v. Weichs da je Grupa armija E pod
komandom general-pukovnika Lohra dosegla u uzmaku predvideni prostor
poto se povukla iz Grke, Bugarske, Albanije i velikog dijela Jugoslavije. 4
Nekoliko dana kasnije (19. I) obavjetajni oficir Grupe armija upozorio je na
pripreme ustaa u Lici da onamo prebace svoje snage i uspostave dodir s
Englezima ako bi dolo do daljnjeg povlaenja Nijemaca iz Hrvatske. Stoga prema ocjeni njemake strane treba da u tom svjetlu promatraju i odrede
rasprenih nacionalistikih slovenskih odreda, kao i etnike snage u Istri.
Posebno se pri tom upozorava na njihovu sklonost da doekaju Engleze. Zato
je Grupi armija i bio na to povjeren zadatak da dri hrvatski prostor.
Dakako, zbog takvog (vrlo nepovoljnog) razvoja dolo je do promjene i u
vrhu: 1944. god. glavnokomandujui Jugoistoka (feldmaral Freih. v. Weichs
kao komandant Grupe armija F) upravljao je operacijama iz Beograda, a
podreena Grupa armija E (general-pukovnik Lohr) iz Soluna bila mu je
nadlena samo na jednom dijelu jugoistonog prostora. Dolo je do zbrke i
KTB, IV/2, str. 1402.
KTB, IV/2, str. 1403.
3 KTB, IV/2, str. 1404.
4 Op.: Karl H n i l i c k a , Das Ende auf dem Balkan 1944/45. Die militrische Rumung
Jugoslaviens durch die deutsche Wehrmacht, Gttingen-Zrich-Frankfurt, 1970; Peter G o s z t o n y , Endkampf an der Donau 1944/45, Wien-Mnchen-Zrich 1969; Erich S c h m i d t R i c h b e r g , Der Endkampf auf dem Balkan (Die Operationen der Heeresgruppe E von Griechenland
bis zu den Alpen), Heidelberg 1955.
1
zato su obje grupe armija 10.1 primile informaciju iz Glavnog stana da Fhrer
namjerava Weichsovoj grupi armija (F) nakon okonanog povlaenja povjeriti druge zadatke, a da vodstvu Grupe armija E (Lhru) povjeri daljnje
voenje operacija. 5
Meutim, zapinjalo je pregrupiranje kod Nijemaca. Lohr je neko vrijeme
zamjenjivao Weichsa koji je preao u Fhrerovu rezervu, tj. penziju (kao i
general Glaise!), a formalna predaja komande u Lhrove ruke uslijedila je tek
23. III, odnosno 25. III 1945.
Vrhovna je komanda 10. II 1945. 6 naredila feldmaralu:
Razvoj opte situacije uinie, verovatno, nemoguim ponovo dovoenje
u Hrvatsku svih onih snaga komandanta Jugoistoka koje e uestvovati u
operaciji u junoj Maarskoj. Namere prema tuzlanskom basenu i prostoru
oko Bihaa nee se zbog toga moi realizovati. Neka komandant Jugoistoka
iznese za referisanje fireru predlog o podeli snaga i proceni vremena na
sledeoj osnovi:
a) Novi zadatak: Drati prostor u Hrvatskoj severno od opte linije
Senj-BihaBanja LukaDoboj - dosadanji sremski front, radi zatite boka
komandanta Jugozapada i Grupe armija Jug.
b) Osigurati oblast juno do pomenute linije samo dok god je neophodno
za sopstvene operativne namere.
c) Od divizija predvienih za operaciju u junoj Maarskoj odvojiti 297.
pd, 11. vazd. poljsku div., 104. lov. div., posle zavretka ove operacije, iz
sadanje nadlenosti komandanta Jugoistoka. Tei se vraanju 1. brd. i 7. SS-brd. div.(izije).
Neto kasnije (23. II8) uslijedilo je novo nareenje VK:
Zadatak k-ta Jugoistoka za naredni period ostaje: uestvovati u operaciji
prema junoj Maarskoj shodno ovde datim zapovestima, uz zadravanje
velike teritorije Sarajeva, sa udarnom grupom od 4 divizije.
Za dalje vodenje rata u Hrvatskoj firer nareuje:
1.) SS-brd. div. odvojiti iz predviene operacije i staviti na raspolaganje
k-tu Jugoistoka za upotrebu u Bosni.
2.) Kao popunu predvideti 1. koz. div. za napadnu operaciju severno od
r. Drave. Osim toga, prikupiti sve raspoloive delove do 27. 2. 45. Pripremiti
brzo prebacivanje delova angaovanih za obezbeenje r. Drave, shodno napadu koji priprema 2. oki. armija.
3.) Dominirati nad velikom teritorijom Sarajeva pokretnim voenjem
rata. Glavni grad (Sarajevo) mora i tako iz politikih razloga ostati u naim
rukama, pri emu se ovlauje k-t Jugoistoka da se 21. brd. AK koncentrie u
sluaju kritinog razvoja situacije u predloeni poloaj mostobrana.
4.) Da bi se zajemilo dranje Sarajeva, mora biti dovoljno osigurana
eljeznika i drumska veza Sarajevo-Brod. To je zadugo mogue, ako se
razbiju neprijateljske snage na velikom prostoru Tuzle i u rejonu Travnika,
koncentracijom svih raspoloivih divizija (7. SS-brdske divizije, 22. pe. div.,
Puka Skenderbeg, odnosno delova 181. pe. div.).
Zatim, ve prema razvoju situacije, neophodno e biti, ovde ili na drugim
KTB, IV/2, str. 1 4 0 5 - 1 4 0 6 .
Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 4, Dokumenti Nemakog Rajha 1 9 4 4 - 1 9 4 5 ,
str. 8 2 5 - 8 2 7 .
To je bio planirani njemaki protuudar u prostoru Blatnog jezera koji je doivio neuspjeh.
8
Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 4, Dokumenti Nemakog Rajha, str. 8 2 8 - 8 2 9 .
5
6
18
273
unutranji dio june linije ustae iz PTS-a; istoni odsjek eljeznika Ustaka
vojnica i zagrebaki posadni zdrug (ustae i domobrani); zapadni odsjek
domobrani i ustae izmijeano. Sve skupa predvieno je za vanjsku obranu
est divizija. Prema tom planu, unutranju obranu preuzeli bi Nijemci (3
divizije). Na kraju se upozorava da su prednji podaci privremeni, a javit e se
naknadno svaka daljnja promjena.
Ustae su nastojali da velikom i razgranatom usmenom i pismenom
propagandom zaplae stanovnitvo, da utjeu na civile kako bi im se u to
veem broju pridruili na putu u Reich, kako bi se pred Saveznicima predstavili kao snaga uz koju pristaje veina hrvatskog naroda. Navodno je plan
evakuacije civilnog stanovnitva prema nekim izvjetajima imao ovakav
raspored: a) prisilno evakuirati sve sumnjive osobe koje je registriralo redarstvo; b) prisilno evakuirati inovnike; c) dobrovoljno evakuirati ustae i
njihove obitelji i d) dobrovoljno evakuirati svakog tko to eli.
Ali ustaku propagandu za dobrovoljno iseljavanje - uglavnom ustakih
porodica umnogome je oteavao postupak Nijemaca prema onima koji su se
ve povlaili, budui da pitanje odnosa izmeu njih i njemakih vlasti nije bilo
rijeeno onako kako su ustae eljeli. Naime, svi oni koji su potkraj god. 1944.
odlazili u Njemaku nosili su sobom znatne koliine hrane, novca i dragocjenosti to im je uz malobrojne izuzetke oduzeto na granici Reicha. Za
oduzetu hranu dobivali su karte za namirnice, a za novac i dragocjenosti
protuvrijednost u njemakim markama, jer su Nijemci uporno zastupali
stajalite da pridolice u Njemakoj ne mogu imati povoljniji materijalni
poloaj od samih Nijemaca. Propaganda za odlazak u Njemaku postupno
zamire potkraj sijenja god. 1945, i to ne samo zbog sistematskog bombardiranja njemakih gradova, ve i stoga to su saveznike armije na istoku i
zapadu prekoraile granice Treeg Reicha i otpoele operacije na njemakom
tlu. 18
Na poetku god. 1945. na svim svjetskim ratitima zapoinju zavrne
borbe za konano unitenje faistikih snaga. I generaltab Jugoslavenske
armije izrauje operativni plan (njegovi elementi su bili razraeni u veljai
god. 1945. na sastanku marala Tita i saveznikih komandanata: marala
Tolbuhina i feldmarala Alexandera) prema kojem su jedinice JA imale
opkoliti i unititi neprijatelja u etvorokutu TrstZagreb-CelovecMaribor.
Na osnovi tog plana, jedinice etvrte armije na jugozapadu su zatim oslobodile Istru, Slovensko primorje i Trst; jedinice Tree armije na sjeveru Osijek,
Podravinu, dijelove Hrvatskog zagorja i prodirale prema Ptuju, dok su
jedinice Prve i Druge armije imale zadatak da napreduju opim pravcem
prema Zagrebu. Zbog opasnosti da neprijateljske snage budu opkoljene u
Zagrebu to bi dovelo do velikih razaranja i rtava borakog kadra i civilnog
stanovnitva generaltab JA odredio je da jedinice Prve armije uu u grad s
istoka, Druge s juga, a jedinice Desetog zagrebakog korpusa izdvojene iz
sastava Tree armije sa sjevera. Tako bi na zapadu ostao privremeno
slobodan put za neprijateljsko povlaenje. 19
A upravo taj pravac iskoristio je i ustaki poglavnik pri svom bijegu iz
Zagreba.
2.
ls
19
Pokuaji
okupljanja
kontrarevolucije
na
jugoslavenskom
planu.
Dje-
Isti izvor.
u Posavinu. Znam da se prialo o pobuni meu njima radi prvenstva zapovjednika te da je bilo i mrtvih tako da su neke jedinice Luburieve morale
intervenirati da se sprijei pobuna jo veih razmjera. Navodne je bilo oko
300 mrtvih. Ovi Crnogorci nisu bili etnici ve federalisti koji su priznavali za
vou Sekulu Drljevia. Ja sam etnike jedino vidio kad sam prolazio kroz
Plaki 1942. g. za Plitvice i Biha. Ovi su bili pod zapovjednitvom talijanskog
asnika i imali su naziv 'milizia anticomunista'.
Ni ef ustake diplomacije Alajbegovi nije u istrazi2S bio precizniji:
Poznato mi je nadalje iskazao je on da je jedna delegacija Drainih
etnika dolazila Paveliu i to u asu kada su etnici bili u prekarnoj situaciji na
terenu obzirom na sve jau djelatnost NOV. Paveli mi je rekao da je te
etnike primio i da im je ispripovjedao, da ako su dva ovjeka zatvorena u istu
eliju da se s vremenom poinju svaati i mrziti, a ako su u dvije odvojene
elije da ponu kucati jedan drugome na zid pa s vremenom postanu i
prijatelji. Paveli je nadalje rekao da i etnici imaju mogunost kontakta sa
Englezima, no poblie mi nije govorio o tom kontaktu. Kada su sve i kako su
sve vlasti NDH dolazile sa etnicima u dodir, ja u te pojedinosti nisam upuen,
a kako sam gore opisao bilo je negdje direktne suradnje, no drim da su
poglavito Njemci bili posredniki faktor izmeu vlasti NDH i etnika. Tokom
cijelog opstanka NDH etnici su bili na smetnji hrvatskim vlastima, to je ak i
u razgovoru Pavelia sa Hitlerom u septembru 1944 godine dolo do izraaja.
Premda mi pojedinosti odnosa za vrijeme NDH sa etnicima nisu poblie
poznate, to ipak mogu prikazati faze razvoja etnikog problema u NDH.
Nakon to je Draa Mihailovi prestao biti slubeni predstavnik kraljevske jugoslavenske vlade u Londonu i nakon to mu je od strane Engleza
uskraena pomo, Draa Mihailovi je traio oslon na Njemcima, te ga je i
naao. Tako su etnici postali suradnici Njemaca i pomagali rad njemake
vojske na podruju NDH, te se borili protiv NOV. Neprijateljski stav NDH
prema etnicima i obratno je notorna stvar. No kako etnici imaju potporu
Njemaca, to oni postaju mjerodavna vlast nad itavim podrujima, naroito u
Bosni, te ine iluzornom vlast NDH. Jo u septembru 1944 godine Paveli daje
u razgovoru s Hitlerom izraza negodovanja protiv etnika i trai da se oni ili
koncentriraju na jedan prostor ili da se prebace u Srbiju, to Njemci nisu htjeli
usvojiti, a Keitel je uzeo etnike ivo u zatitu kao za Njemce pouzdane ljude.
Kada su Njemci poeli na Balkanu da naputaju poloaj za poloajem i da se
povlae prema sjeverozapadu, opaa se znatno pribiranje etnika u po'druju
Slovenije, naroito okolice Ljubljane i . . . ekonomiji snaga, to je oiti znak da
etnici ele doekati konac rata to jai. Ve pod konac rata, kada njemaka
snaga brzo smalaksava etnici uspostavljaju dodir sa Paveliem, jer njihov
poloaj na terenu uslijed djelovanja N O V postaje sve tei, pa je oito da su
uspostavili kontakt sa Paveliem radi toga da otupe otricu koja je postojala
za cijelo vrijeme NDH izmeu ustaa i etnika, da bi izbjegli ukljatrenju
izmeu NOV i hrvatskih jedinica na terenu, te se tako odrali u to jaoj
snazi.
Vladimir idovec, opunomoeni ministar, koji je sastavljao tako politiki
optimistike vanjskopolitike preglede ustakog ministarstva vanjskih poslova
bio je u svom istranom elaboratu O pregovorima ustakih vlasti sa etnicima Drae Mihailovia 29 ipak neto odreeniji.
28
29
A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja M. Alajbegovia, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 4/5 - 1-155.
A-VII, NDH, Kut. 1.0.9, Br. reg. 2/2 - 1-5.
privremena epizoda, jer da e (se) skoro itava vojska pod vodstvom dr.
A. Pavelia vraati protiv partizana i ovaj puta, zajedno s Englezima!
U drugom istranom elaboratu 32 Zidovec obrauje pitanje ustakih pregovora sa Slovencima neposredno prije sloma NDH.
U posljednje vrijeme NDH, meu ostalim pokuajima koji su injeni u to
doba, pojavljuje se i plan da se neto uini zajedno sa Slovencima. Sigurno je
inspiraciju za tu ideju dala pomisao da Slovenci moraju imati ve nekakve veze
sa Englezima i Amerikancima, jer da itavu njihovu potajnu djelatnost dirigira
Krek iz Rima. 33 Po izvjetajima konzula iz Ljubljane prof. Baljia proizlazilo je
da Slovenci takve veze doista imaju, a to se slagalo i s raznim glasinama koje
su se o tome ule. Sjeam se da je i meni neki Horvat 34 u par navrata
spominjao da Krek, u sporazumu s Englezima i kraljem Petrom doista vodi u
Sloveniji tajnu akciju kojoj je cilj da se dovede do angloamerike intervencije
na jugoslovenskom podruju. Taj je Horvat bio na elu nekakve stranke
('kmetsko-delavske') koja da ima u programu usku suradnju s Hrvatima, pa
da je on jo za banovine radio s dr. Maekom. Ne poznajem dodue slovenski
politiki ivot, ali sam uo da taj Horvat nikad nije imao neko politiko
znaenje. No on se je dosta vrzao po Zagrebu za sve vrijeme NDH. Stvorio je
ak neki plan o hrvatsko-slovenskoj 'dravnoj zvezi', bio s time kod dr.
Pavelia i si. No to je ve druga tema.
Kaem druga tema, jer u posljednje vrijeme NDH Horvat vie nije imao
nikakav ugled ni kod mjerodavnih hrvatskih politiara, kako sam to mogao iz
raznih primjedaba razabrati. Sigurno sam to opazio im sam postao proelnik
opeg odjela (u rujnu 1944 god.). Dr. Alajbegovi mi je tada rekao da mogu
namjestiti kao ugovorne inovnike kod predstavnitva NDH u Trstu, Ljubljani, Mariboru i Gracu one ljude koje bude predlagao taj Horvat, ali sam
odmah vidio da on to smatra jednom obinom izvanjskom koncesijom tom
ovjeku, dok mu u biti ne pridaje ba nikakvo politiko znaenje.
Zidovec navodi da je za NDH bio mnogo interesantniji general L. Rupnik
o kojem je Balji obavijestio Zagreb kako je na Vidovdan 1944. god. odrao
oduevljen govor za kralja Petra - u prisutnosti Nijemaca! To je, dodue, bilo
neugodno za NDH, ali se odavde poelo zakljuivati da i taj Rupnik mora
imati veze ne samo s kraljem Petrom nego i s Englezima. Dakako, i sa
etnicima za koje se, uostalom, za vrijeme rata neprekidno ulo da imaju dosta
ljudi po Sloveniji. Nadalje je sve interesantniji za NDH postajao knez-biskup
Roman za koga se govorkalo da ima izravne veze s Krekom u Rimu.
im je vrijeme dulje odmicalo i im je vojniki i politiki poloaj za NDH
postajao nepovoljniji, tim su se vie obraale oi na Sloveniju. Najprije se je
kombiniralo s generalom Rupnikom te govorilo o tome kako bi se, ako se
stvari tako nepovoljno razviju, hrvatska vojska povlaila zajedno s Rupnikovim 'domobrancima' spram Istre te trebala izazvati angloameriku vojniku
intervenciju. Zatim se je vie govorilo o onim slovenskim krugovima koji
imadu direktne veze s Krekom i Englezima. O tome svemu nisam znao nita
poblie, nego ovako openito, poto to ovdje reproduciram. Izvori mog znanja
bila su prianja profesora Orania, pomenutog Horvata, neto od proelnika
32 A-VII, NDH, Elaborat: Pregovori sa Slovencima neposredno prije sloma NDH, I . 0 . 9 ,
Br. re^. 3b/2 - 1-4.
Miha Krek doao je u Rim kao predstavnik kraljevine Jugoslavije u Saveznikom savjetu
za Italiju.
34 To je bio ve spominjani Pavel Horvat, predvodnik minijaturne Kmeko-delavske
stranke u Sloveniji.
vojska zajedniki brane protiv partizana, pa je teta to nije doista i provedeno, te da je pogrjeka to se je uope bjealo iz zemlje.
Ne znam da li jo u onom posljednjem asu u Zagrebu, ili ve na bijegu iz
Zagreba uo sam da je u Ljubljani proglaena nekakva posebna slovenska
drava. No odmah je bilo dodano da je to prekasno pokuano pa je stvar
propala.
Zidovec je tek u svom posljednjem (engleskom) zatvoru u Rimu poto je
bio uhapen u Genovi u Italiji - prije nego to je bio izruen naim organima
mogao o svim tim dogaajima uti neto poblie. U Genovi je bio uhapen i
bivi konzul u Ljubljani prof. S. Balji.
Jednom zgodom on mi je priao o ovim dogaajima navodi Zidovec.
Rekao mi je, da je itavu slovensku akciju vodio tajno Krek iz Rima i to u
dogovoru s Englezima i kraljem Petrom. Dakle slovenska drava, koja se je
imala proglasiti, nije bila uperena protiv kraljevine Jugoslavije, nego je to bila
unapred dogovorena igra, kako sa samim kraljem Petrom tako i sa Englezima.
Meutim, stvar je pokvario Rupnik. Umjesto da na vrijeme otstupi od vlasti te
ju prepusti Slovencima, koji su tu itavu akciju vodili, on je stvar zavlaio i jo
dao hapsiti ovjeka, koji je bio predvien kao ministar unutranjih poslova.
Da je to Rupnik na vrijeme dozvolio, jo bi se situacija dala spasiti jer Njemci
ne bi sprijeavali ovu akciju.
Plan je Krekov bio u tome da se tim izazove angloamerika vojnika
intervencija jer bi nova slovenska vlada zvala u pomo Engleze i Amerikance,
odnosno traila da oni zavedu red i osiguraju slobodni izbor u zemlji, koji bi
izbori imali odluiti o buduem ureenju. Uz Slovence, tako je dalje nastavio
prof. Balji, pruala se je prilika i Hrvatima da se spase (mislim da ova
reenica posve tumai sadraj pregovora, koji su onih posljednjih dana voeni
u Zagrebu i Ljubljani)!
Dalje je Balji rekao da je u asu kad je konano Rupnik shvatio da mora
otstupiti od vlasti to kad je odista ta 'slovenska drava' bila proglaena, ve
sve bilo prekasno te je stvar odmah i propala (iz ove okolnosti treba zakljuiti
da su zapravo i pregovori u Zagrebu i Ljubljani voeni onda, kad je ve bilo
prekasno. Tu stvar precizira prof. Balji na ovaj nain: 'Da je onaj nesretni
Rupnik odstupio bar jedno osam do deset dana prije...').
Ostaje nesumnjiva historijska istina da su kvislinki krugovi u Sloveniji
vodeni generalom L. Rupnikom i ljubljanskim biskupom G. Romanom uputili poseban memorandum Paveliu, nadbiskupu Stepincu i V. Maeku (od 21.
travnja 1945) 31 u kojem se zalau za osnivanje zajednikog reprezentativnog
tijela: Komiteta nacionalnog otpora Srba, Hrvata i Slovenaca. Znaajno je da
se na planu zajednike j u g o s l a v e n s k e kontrarevolucionarne akcije naao u
tom arenom drutvu i sm ustaki poglavnik A. Paveli!
3. Ustaki memorandum za generala Alexandera. U ranim jutarnjim
satima 4. svibnja 1945. bio je iz Zagreba otposlan memorandum ustake vlade
namijenjen feldmaralu Haroldu Alexanderu, saveznikom glavnokomandujuem na Sredozemlju.36
35
Suenje Lisaku, Stepincu, alicu i druini, ustako-kriarskim zloincima i njihovim
pomagaima, Zagreb 1946, str. 4 9 - 5 2 .
3
Jerome J a r e b and Ivo O m r a n i n , Croatian Government's Memorandum to the Allied
Headquarters Mediterranean, May 4, 1945, Journal of Croatian Studies, New York 1980,
Volume X X I , str. 1 2 0 - 1 4 3 .
Vlastoruno pismo A. Pavelia poslaniku Kascheu kojim denuncira gen. Glaisea i otkriva urotu Lorkovia i Vokia (vidi str. 7879/11).
govori
na
ustakoj
poslova s vlastorunim
dodacima
Poglavnik pozdravlja
Zagrebu.
novoga
maarskog
prilikom
posjeta
Pismo Drae Mihailovia nadbiskupu A. Stepincu kojim poziva nadbiskupa da uloi sav
svoj uticaj i sve svoje napore u cilju aktiviranja svih nacionalnih snaga hrvatskoga naroda u borbi protiv boljevizma.
Bijeg neprijateljskih
Zagreba.
289
lje simpatije i u kojoj ima najblie roake. U ovom su ratu tako brojne
hrvatske obitelji trpjele da se za velik broj moe rei da ih je neprijatelj u
Hrvatskoj u potpunosti istrijebio i da njihovi preivjeli roaci postoje samo u
redovima hrvatskih iseljenika u Sjedinjenim Dravama i Britanskom Carstvu.
Kao narod sposobnih pomoraca, Hrvati su upoznali Britansko Carstvo i
Sjedinjene Drave. Najvei dio nekadanje jugoslavenske trgovake mornarice, ak i u ovom ratu, plovio je i jo plovi u interesu zapadnih sila.
Potrebno je napomenuti da su svi ti brodovi iskljuivo hrvatsko vlasnitvo
i da su njihovi kapetani i mornari iskljuivo Hrvati.
Trgovaki odnosi vrio su se razvijali izmeu Hrvatske i, posebice, V.
Britanije koja predstavlja odabrano trite, izmeu ostalog, za proizvode nae
poljoprivrede i posebno naeg umarstva. U posljednje je vrijeme bio zabiljeen porast broja engleskih turista na naoj hrvatskoj obali i kopnu.
Mnogi umjetnici i nauenjaci hrvatskog porijekla djeluju posebno u
Sjedinjenim Dravama. Njihova djela krase umjetnike zbirke i galerije Engleske i Sjedinjenih Drava.
Izlobe tzv. jugoslavenske umjetnosti koje su bile prireene u Engleskoj i
Sjedinjenim Dravama sadre prvenstveno izloena djela hrvatskih umjetnika
(na primjer Metrovia).
IV.
Posebnu panju treba posvetiti mediteranskom poloaju Hrvatske i naim
razgranatim vezama s narodima Sredozemlja. U tom pogledu treba na prvom
mjestu spomenuti injenicu da smo mi Hrvati jedini narod u Evropi koji ima
velik dio svojih pripadnika islamske vjeroispovijedi. Veze islamskih Hrvata
njih oko milijun s Turskom stare su i vrlo duboke. U Turskoj danas ivi oko
2 0 0 . 0 0 0 hrvatskih iseljenika od kojih velik broj govori kod kue hrvatski i
proeti su dubokim osjeajem divljenja prema staroj domovini.
Oni u Turskoj zauzimaju razmjerno najvie poloaje i velik broj njih
pripada viim klasama. Na primjer, turski ambasador Ruet Eref rodom je iz
hrvatske pokrajine Bosne. Hesref Gerede, turski poslanik u Berlinu do 1941.
god., takoer je porijeklom iz hrvatske pokrajine Bosne, kao i vei broj
uglednih lanova turske diplomacije. Gradonaelnik i zapovjednik Ankare
takoer su rodom iz Hrvatske; on je najblii suradnik predsjednika republike.
Razumljivo je to se hrvatski doseljenici u Turskoj kao i njihovi mnogobrojni prijatelji zanimaju za poloaj hrvatskih muslimana koje Hrvati smatraju najplemenitijim dijelom svog naroda, zbog ega je hrvatska politika
prema muslimanima naila na najljepi odjek u Turskoj, nasuprot loim
postupcima prema muslimanima u Jugoslaviji prije godine 1941.
Za Hrvatsku se zanimaju - zahvaljujui ivoj vjerskoj solidarnosti islamskih naroda posebice muslimani Bliskog istoka. Primjera radi moe se
spomenuti da je egipatski parlament, odnosno predsjednitvo vlade u Kairu
28. VI 1944. raspravljalo o tekom poloaju hrvatskih muslimana zbog nasilja
razliitih bandi i preko Crvenog polumjeseca odredilo znatnu novanu pomo
za spomenute hrvatske stradalnike.
Nasuprot od Moskve stvaranom slavenskom bloku na Balkanu u
turskim je krugovima vie puta bila istaknuta potreba stvaranja jednog
mediteransko-balkanskog bloka neboljevikih drava, poimence Turske,
Grke i Albanije. Taj bi blok trebao ukljuiti i hrvatski narod koji ve zbog
svoje pripadnosti katolicizmu i Islamu nema razvijen osjeaj panslavenske
solidarnosti koja se danas javlja kao sredstvo za irenje utjecaja Moskve.
V.
Hrvatski narod nije nikada promatrao svoju politiku borbu sa stajalita
velikih ideolokih sukoba. Hrvatski vojnik u svojoj borbi mario je i jo uvijek
mari za rat za Hrvatsku, za borbu u obrani hrvatske nezavisnosti a u velikom
broju sluajeva takoer za borbu da ouva vlastiti dom i ivot svoje obitelji
pred napadom neprijatelja. U stvari, hrvatska drava sudjeluje u velikom
svjetskom ratu iskljuivo za to da brani svoj teritorij i njegova obrana ima
svojstvo iskljuivo narodnog obrambenog rata. Hrvatski narod zna vrlo
dobro da osovinske sile u njihovom programu ratnih ciljeva nisu planirale
osnivanje hrvatske drave. Berlin i Rim vjerovali su ak krajem oujka 1941.
god. da e se Jugoslavija pristupajui Trojnom paktu ukljuiti u njihov ratno-politiki sistem. No, pomou vlastite revolucije hrvatski je narod stvorio
gotov in postojee hrvatske drave, emu su Njemaka i Italija morale
prilagoditi svoje stavove, a ime je Hrvatskoj polo za rukom da iskoristi sebi
u prilog njihovo suparnitvo na naem teritoriju i da odri hrvatsku dravu
usprkos dobro poznatoj injenici da je Italija sistematski nastojala da je slomi,
to je otvoreno izjavio general Roatta prilikom talijanske kapitulacije.
Da bismo upotpunili sliku nae medunarodno-politike situacije u godini
1941. potrebno je utvrditi injenicu da se Komunistika partija Jugoslavije, za
vrijeme stvaranja hrvatske drave, nije aktivno borila protiv nje sve dotle dok
je Sovjetski Savez odravao odnose s Treim Reichom na temelju poznatog
ugovora o uzajamnom nenapadanju. S otpoinjanjem rata na Istoku, otpoele
su snanije partizanske akcije protiv hrvatske drave, u poetku iskljuivo od
strane lanova Komunistike partije Jugoslavije. Poslije sloma Jugoslavije
Moskva je na najdrastiniji nain otpustila bivega jugoslavenskog ambasadora u SSSR-u dra Milana Gavrilovia.3^
Borba partizana nije nikada naila na odobravanje u irim krugovima
hrvatskog naroda koji nije nikada prihvaao stajalite da je Hrvatska jednako
tako okupirano podruje kao srpski i slovenski krajevi. Usprkos injenici to
je hrvatski narod teko podnosio prisutnost stranih vojski na svom podruju,
ipak se dranje hrvatskih masa prema njima razlikovalo od odnosa, primjerice, srpskih masa prema njemakom, talijanskom i bugarskom okupatoru.
Hrvatski narod vidi prvenstveno u borbi partizana za unitenjem hrvatske
drave radi stvaranja boljevike Jugoslavije prijetnju hrvatskom narodu i
dravi, dalje pokuaj Sovjetskog Saveza da formira iru teritorijalnu zajednicu
i izgradi po mogunosti to vee podruje za vlastiti utjecaj i da se omogui
posredno irenje njegove moi sve do Jadranskog mora na potezu od Kotora
do Trsta.
Prema tome, borba hrvatskog naroda protiv partizana ili patriota kako
se oni obino nazivaju samo je obrambena borba. Poprimila je ogorena i
surova obiljeja uslijed ideolokog, politikog sustava kao tendencije diktirane
od komunistikog vodstva partizana. Komunisti ele vidjeti u svakom pojedinom hrvatskom nacionalistikom konzervativcu, bez obzira na njegovu stranaku orijentaciju, faistu i ratnog zloinca koji je skroz na skroz rav i
ne zasluuje panju Saveznika.
Zbog toga su, na primjer, poubijali na surov nain velik broj predstavnika
37 Dr Milan Gavrilovi bio je izvanredni poslanik i opunomoeni ministar kraljevine
Jugoslavije u Moskvi.
Dokumenti o tom otputanju: Bogdan K r i z m a n , Jugoslavenske vlade u izbjeglitvu
1941-1943. Dokumenti, Zagreb-Beograd 1981, str. 131 i drugo.
Hrvatske seljake stranke i znatan broj sveenika svih vjeroispovijedi, naroito katolike.
Takav oblik vodenja rata opravdavale su zapadne velesile kao potrebu da
se vee i uniti to je mogue vei broj njemakih vojnika. Takav oblik
ratovanja, meutim, poprimio je svojstvo rata istrebljenja, okrutnog ubijanja i
besmislenog ruenja kola, crkava, javnih zgrada, nezatienih seljakih domova itd. Takvo gorko iskustvo bilo je razlog to je hrvatski narod ustao kao
jedan ovjek da brani svoju imovinu, ivot i narodni opstanak.
VI.
Treba pripisati udnovatom lancu okolnosti injenicu to je do oivljavanja hrvatske suverenosti dolo u jednoj meunarodnoj situaciji koja se pretvorila u paradoks. elimo rei da je koliko god to izgledalo udnovato hrvatska drava, iju uspostavu treba prvenstveno pripisati poticanju hrvatskih nacionalistikih krugova, najveim dijelom sljedbenika najveega hrvatskog liberala i demokrata dra Antuna Starevia, poprimila vanjske znaajke
jedne autoritativne drave! To se tako zbilo uslijed vanjskog pritiska koji se
jasno odraava u injenici to ak ni spise Oca domovine (popularno ime za
A. Starevia) nije bilo mogue objaviti u njihovom originalnom obliku za
vrijeme rata, iako je to bila elja Hrvata, nego se doputalo da se izdava
ogranii samo na izvode isputajui najvanije politike poglede dra Starevia
koji je bio najvei protivnik pruskog imperijalizma i najvatreniji pobornik
zapadne demokracije.
Neprekidno stremljenje hrvatskog naroda bilo je u tome da postigne
rjeenje nacionalnog pitanja u suglasju sa starim hrvatskim konstitucionalizmom i parlamentarizmom. Hrvatski Sabor predstavlja jednu od najstarijih
institucija te vrste. Pojavio se u ranom srednjem vijeku; ima tisuugodinji
kontinuitet i stoji uz bok u svom dugom trajanju engleskom i ugarskom
parlamentu. U skladu s tom tradicijom bio je ponovno sazvan hrvatski
parlament (Sabor) i njegov suvereni kontinuitet oivjeli su hrvatski zastupnici
izabrani na izborima 1914. i 1938. godine jer je bilo prekinuto njegovo
djelovanje u razdoblju od 1918. do 1941. godine. Spomenuti zastupnici su
upravo oni koje spominje odluka Krimske konferencije.
Hrvati su stoljeima vodili borbu za ustavna prava i Hrvatska je u stvari
jedna od onih zemalja koje su proete osjeajem za ustavnost, iako Hrvati
nemaju pisanog ustava sluaj poput onog u Engleskoj i Ugarskoj. U novoj
situaciji nastaloj nakon ieznua pritiska velikih totalitaristikih susjeda,
Hrvatska e s najveom radou pozdraviti demokratsku i ustavnu vladu.
Hrvatski narod u svojoj ukupnosti proet je idejom svog velikog voe, uitelja
i narodnog tribuna Stjepana Radia koji je umro kao rtva hrvatske dravne
ideje. Na elu hrvatske drave ima biti predsjednik hrvatske republike. Njega
treba izabrati narod pomou opeg i tajnog prava glasa. Hrvatska ima biti
parlamentarna drava u posjedu svih politikih sloboda (slobode tampe,
sastajanja, udruivanja i suradnje). Ona ima iskoristiti sve mogunosti stranakog opredjeljivanja, od krajnje ljevice do krajnje desnice. etiri temeljne
slobode kako su ih objavili veliki Saveznici imaju biti zagarantirane u Hrvatskoj. Jedan od razloga to su Hrvati vodili borbu protiv jugoslavenske drave
bila je, izmeu ostalog, odsutnost takvih sloboda i one u stvari i ne mogu
postojati u dravi u kojoj veina stanovnitva ima centrifugalne tenje zbog
ega sredinja dravna vlast (u jugoslavenskom sluaju vlast Srba) mora
neizbjeivo suzbijati svaku vrstu slobodnog izraavanja volje ljudi i mora
Hrvatski narod je spreman urediti svoje granice, a u prvom redu na Istoku na irokogrudnoj
S nacionalnim elementima Srbije, Crne Gore i Albanije ve danas postoje odnosi suradnje u
borbi protiv zajednikog neprijatelja.
Hrvatski narod je u pogledu odredenja svih granica spreman prihvatiti arbitrau Velike
Britanije i Sjedinjenih Drava Amerike. U pogledu razgranienja s Italijom istiemo, da Hrvatska
u Rijeci gleda ne samo svoju najvaniju luku, nego i izlaz Podunavskih zemalja na Jadran i
Mediteran. (Nav. izvor, str. 4748)
39 A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja M. Alajbegovia, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 4/5 - 1-155.
preko NDH. Glavni generaltab je uglavnom bio mog miljenja, ali je Paveli
bio protiv toga i koliko sam uo, da mi nemamo mogunosti za zarobljenike
logore i da se nee sa Njemcima za to natezati. Meutim je generaltab
inzistirao na mome traenju i sa Njemcima vodio razgovore zbog toga, te je
konano koncem ljeta 1944 godine dolo odobrenje da se zarobljenici i
materijal, koji se nae od trupa NDH zadre. Komandi avijacije je odreeno,
da postavi logor.
Logor je ureen nastavlja Kren svoj iskaz - na imanju Nikoli u
barakama ispod Gornjeg Prekrija. Za komandanta logora odreen je vazduhoplovni pukovnik Kular Eugen, a za tumaa jedan zastavnik (mislim da se
zvao Dubac), koji je dobro govorio engleski. Komandantu logora je nareeno,
da se sa zarobljenicima ima postupati tano po odredbama meunarodnog
ratnog prava. To jest imali su povoljne prostorije za smjetaj, krevete sa
posteljinom, hranu iz menae komande, plau prema inovima, cigarete,
knjige za itanje i potrebno kretanje u logoru. Odobreno im je da mogu koji
ele raditi u vinogradu na imanju Nikoli, to su sami traili i da mogu primati
pakete, a i javiti se kui kratkom vjeti preko radia. Pored slubenog odreenog osoblja, odredio je GUS jednog svog funkcionera, a to je bio Saravanja
Ilija, koji je dolazio i vrio neku kontrolu. Jednom od strane GUS-a uslijedila
je tuba preko ministarstva oruanih snaga, da se sa zarobljenicima predobro
postupa, a drugom prilikom tuili su da zarobljenici jo petog u mjesecu nisu
primili plau. To moje zauzimanje za angloamerike pilote proizilo je otuda,
to sam smatrao da smo mi odnosno da je NDH samostalna drava i da moe
imati ratne zarobljenike, a osim toga avioni, koji su se prisilno sputali imali
su i materijala koji se je dao koristiti, a pogotovo benzin, jer se je obino nala
vea koliina benzina u njima.
Na pitanje istraitelja kakve je razgovore vodio s Mokovom u vezi s
odailjanjem nekih angloamerikih pilota u Italiju, Kren je odgovorio ovako:
Jedan tjedan ili najvie deset dana prije sloma doao je k meni Rubi
Drago i rekao neka idem s njim kod Mokova u njegov tab, da se radi neto o
angloamerikim zarobljenicima. Otili smo tamo i Mokov je rekao da bi
trebalo poslati nekoga u Italiju radi pregovora sa angloamerikancima i da bi
bilo zgodno, kad bi tu vezu uspostavili preko zarobljenika ili direktno s njima.
Poslano je u logor da dovedu nekoliko Amerikanaca i Engleza. Kada su doli,
njih pet ili est, upitao ih je Mokov preko tumaa da li bi htjeli odletiti u svoje
komande sa naim aeroplanima i jednim naim ovjekom, koji bi trebao
uspostaviti vezu sa njihovim vlastima radi politikih pregovora. Oni su odmah
pristali i odredili izmeu sebe trojicu, jednog Engleza i dva Amerikanca koji bi
ili. Zatim su vraeni u logor. Da li je ovo Mokov inio po nalogu Pavelievom ne znam, ali svakako jest, jer je istog dana javljeno iz logora da je Paveli
naredio da mu se dovedu ona trojica u odreeni sat po podne, a da doemo ja
i Rubi radi aeroplana. Kada smo doli kod Pavelia sa ova tri zarobljenika,
on je bio prema njima vrlo ljubezan i nudio ih cigaretama i preko tumaa ih
pitao da li hoe ii u svoje komande i povesti sa sobom aeroplanom jednog
naeg ovjeka, a to bi bio taj zastavnik tuma, te da li ga hoe staviti u vezu sa
njihovim vlastima radi slanja jedne delegacije na politike pregovore. Poto su
oni odmah pristali, utvreno je da odlete sutradan rano u jutro sa dva mala
kolska aeroplana Buecker i da se odreenog dana i sata jave putem radia na
odreenom valu sa dogovorenim znakom i kratkim odgovorom. Ako ne toga
onda u isto doba kroz slijedeih nekoliko dana. Traili su samo osim letee
opreme karte obale Jadranskog mora. Sutradan u jutro su odletili, ali se vie
nisu javili. Sa njima je otiao tuma zastavnik. Razgovor kod Pavelia trajao je
etvrt do pola sata. Razgovoru je bio prisutan kod Pavelia, osim ta tri
angloamerikanca, jo i Mokov, Rubi, ja, tuma zastavnik Dubac i tuma
aravanja. 4 '
Odgovor na taj memorandum navodi Alajbegovi u istrazi44 - nije od
angloamerikanaca stigao. Dok se memorandum jo prevadao, a naroito dok
ga je predsjednik itao, Mokov je bio nervozan govorei, da je maina ve
upaljena i da ljudi ne smiju doekati dana, tj. moraju jo za sumraka krenuti.
Tada sam saznao da e taj memorandum nositi ameriki avijatiari, koji su se
nalazili u zarobljenitvu u Zagrebu. Ameriki avijatiari, koji su se nalazili kao
zarobljenici u Zagrebu, kretali su se povremeno presvueni slobodno po
Tukancu i Zagrebu, a to sam uo od Pavelievog ofera Viktora Reberniaka.
Poznata je stvar da je Paveli u bolnici na Rebru posjetio uz hrvatske
ranjenike, takoer i ranjene amerike avijatiare. U Austriji u logoru saznao
sam od osobnog Pavelievog ofera Viktora Reberniaka, da je za noenje
memoranduma bilo organizirano lino od Pavelia pet amerikanskih avijatiara, koji su jedne veeri bili i na veeri kod Pavelia, no ne znam da li ba u
oi odlaska sa memorandumom ili neto prije toga. Nisam siguran da li je bilo
samo pet avijatiara angaovano za noenje memoranduma, jer su letila sa
memorandumom dva aviona sa kojima su upravljali ameriki avijatiari. U
prvom avionu nalazili su se samo amerikanski avijatiari koji su trebali
memorandum predati angloamerikancima. Drugi avion trebao je krenuti
nakon izvjesnog vremena, u onom sluaju ako se prvi avion ne vrati, to je
znailo da je prvi sretno stigao na odredite. Dakle nakon izvjesnog vremena
iza odlaska prvog aviona, krenuo je i drugi avion u kojem je, pored amerikih
avijatiara, bio i jedan hrvatski podoficir ili oficir iz Mokovljeve grupe PTS,
jer je Mokov itavu tehniku organizaciju otpreme memoranduma imao
preko sebe. Pored memoranduma koji je poslan angloamerikancima, spomenuti podoficir ili oficir PTS nosio je memorandum u Vatikan, gdje ga je trebao
predati. To mi je priao Mokov u Zagrebu, nakon to je stvar bila ve gotova.
U Austriji sam uo od Pavelievog ofera Viktora Reberniaka, da su ameriki
avijatiari izrazili Paveliu elju da razgledaju taj grad (Zagreb) koji oni ne
smiju bombardirati, jer su imali zabranu da Zagreb ne bombardiraju.
Na pitanje istraitelja Mokovu to zna o zbivanju neposredno pred
41 Dovedeni su trojica i to jedan porunik Englez i dva Amerikanca - naveo je na drugom
mjestu VI. Kren. Jedan potporunik i jedan porunik ili kapetan. Paveli ih je pitao da li bi htjeli
aeroplanima odletjeti natrag u svoje komande i sa sobom povesti jednog naeg ovjeka. Uloga bi
bila ta, da oni potvrde kako se sa njima dobro postupalo, kao i da dovedu tog ovjeka koji bi
pitao njihove vlasti, da li se i kamo moe poslati jedna delegacija za politike pregovore. Oni su
pristali da idu s tim, da e se radio-telegrafskim putem dati odgovor na odreenom talasu i na
odredeno vrijeme.
Meni je nareeno da se daju dva mala kolska aeroplana, sa kojima e oni sami pilotirati, a sa
njima da pode tuma, zastavnik Dubac. Aeroplani su dati, oni su sa zastavnikom odletjeli, ali se
uope vie nijesu javili. Za vrijeme razgovora bio je Paveli sa njima neobino ljubezan i nudio ih
cigaretama. Oni nijesu rekli kamo e otii, samo su traili geografske karte sa obalama cijelog
Jadrana. (A-VII, NDH, Vladimir Kren, 8. jula 1947, Zagreb: Izjava o angloamerikim
zarobljenim avijatiarima, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 8/1 - 1-7)
To su bili Englez Rodney Woods, Amerikanac Edward J.Benkoski i kot John Gray. Op.:
Theodore B e n k o v i c , O.F.M., The tragedy of a Nation: An American's Eye-Witness Report,
Chicago 1946. Vidi takoer: C.Michael Mc A d a m s , Allied Prisoners of War in Croatia
1941-1945, Arcadia 1980.
44 A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja M. Alajbegovia, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 4/5 - 1-155.
48
A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja VI. Krena, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 9/1 - 1-127.
M. K o v a i , nav. djelo, str. 2 3 4 - 2 3 6 .
20
305
vH
moi ponoviti svoj pokuaj iz avgusta 1944 god., tj. bar spasiti hrvatsku
vojsku od komunistikog zahvata.
Meutim, avion sa kojim sam 6 maja u 6 sati i 35 minuta napustio
aerodrom u Celtvegu (tajerska), bio je pogreno upuen u Kopenhagen tako
da sam istom 10 maja uvee stigao u Flensburg kad su svi pregovori ve bili
okonani. 11 maja prijavio sam se tabu britanskog generala erera u
Flensburgu i izloio sam tamonjim generaltabskim oficirima sadraj moje
misije. Britanski oficiri uputili su me na nemaku O. K. V. koja je navodno
imala direktni telefonski saobraaj sa vrhovnim meusaveznikim generaltabom u Remsu; tamo imam da se prijavim i pripitam da li uopte moje usluge
jo dolaze u pitanje.
Nakon jednog niza mojih daljih pokuaja da doem u kontakt sa engleskim pretstavnicima podneli su Nemci (vlada verin-Krosikova) visokoj saveznikoj komisiji u Flensburgu 19 maja jednu pismenu notu kojom su me
najavili. Nakon toga bio sam 21 maja u 9 sati pre podne uhapen. Engleski
oficiri kazali su mi da nemaju vremena da se samnom razgovaraju, ali su mi
obeali da u u Najminsteru biti potanko sasluan od engleskih funkcionera.
Koak je u istrazi 19. VII 1946. 5 9 dao drugu, neduniju verziju svoje misije
kod Dnitza. Na odgovarajue pitanje istraitelja Koak je vrlo opirno
odgovorio ovako:
Ne ulazei u stilizaciju gornjeg pitanja bilo je injenino stanje sljedee:
Ja sam koncem marta 1945. napustio Berlin i stigao u St. Gilgen u Austriji
gdje mi je boravila obitelj. 3. maja prije podne bio sam nazvan telefonom po
efu njemakog protokola baronu Drnbergu, koji mi je saopio da novi prije
dva dana imenovani njemaki min. vanj. posl. grof Schwerin Krosigk eli, da
strani poslanici dou k njemu u sjevernu Njemaku, te da u u tu svrhu dobiti
avion i neka budem spreman za put. Istoga dana poslije podne navratila je u
moj stan Pavelieva ena, koja se je nalazila na proputovanju u svoje novo
boravite, te je iz odjeljenja stranih vojnih ataea, koje se je nalazilo takoer u
St. Gilgenu u hotelu Ekscelzior, a raspolagalo je vojnikom linijom, nazvala
telefonski svoga mua u Zagrebu, a u mom stanu je namjeravala ekati dok
dobije traenu telefonsku vezu. Kako telefonska veza nije dolazila, to je
Pavelika pred no otila, a veza je dola tek o ponoi, pa sam ja razgovarao s
Paveliem. Uslijed tehnikih smetnji bilo je razumijevanje na telefonu vrlo
oteano, te sam samo zbog toga, to sam neke stvari ve od prije znao, mogao
zakljuiti, da mi je Paveli rekao, da je sklopio sporazum s Draom Mihailoviem, kao i to, da mu je poznato, da namjeravam letjeti avionom na sjever i da
se on sa svoje strane slae s time. Na moje pitanje, da li mi ima u vezi toga to
kazati, razumio sam, da nema apsolutno nita. Dva dana kasnije, t. j. 5. maja
oko 2 sata poslije podne bio sam nazvan telefonski po jednoj gospoici iz neke
avionske komande, koju sam takoer vrlo slabo razumijevao, a iz razgovora
sam stekao utisak, da njemaki poslanik u Zagrebu Kasche saopava da je za
mene na aerodromu u Feldwegu kraj Judenburga u tajerskoj spremljen
avion. Ja sam se spremio i oko 4 sata poslije podne automobilom napustio
St. Gilgen i oko ponoi pronaao aerodrom, koji se je meutim zvao Zeltweg,
i na kojem je bilo pripravljeno nekoliko aviona za otpremu diplomata i nekih
njemakih viih funkcionera na sjever. Kako tokom noi nije nitko vie stigao,
to je avion sa mnom tartao prema jutru i oko pola 10 prije podne spustio se u
Kopenhagenu, jer je bilo reeno, da se njemaka vlada tamo nalazi. Da sam
59
Zapisnici tih sasluanja od 6., 17. i 18. IX 1945. nalaze se u: A-VII, SUP-Zagreb, MF-4.
A-VII, NDH, SUP-Zagreb, Sasluanje S. Kaschea, MF-5.
postati poprite ratnih operacija. Zbog toga sam sa svojom vladom pripremio
sve mjere da bi se u Njemaku mogle smjestiti hrvatske linosti, njihove
obitelji i vlasnitvo. U toku razgovora sa generalom Lhr-om, zatim zbog
kritinog poloaja u Maarskoj i zbog kapitulacije njemakih trupa u Italiji,
postalo mi je jasno da emo izgubiti ovaj prostor. Neto prije toga upoznao
me je Lohr da e se njegove trupe povui na t. zv. alpsku utvrenu liniju koja
je ila od prilike po staroj jugoslavensko-austrijskoj granici. Paveli se je
kolebao da li da napusti zemlju ili da li da sa vladom ostane u zemlji i da ovdje
zapone gerilsku borbu. U tu svrhu je od nas traio oruja i municiju koju mu
nismo mogli dati jer nam je trebala za vlastitu vojsku. Zbog toga se je Paveli u
posljednje dane pred kapitulaciju odluio da se i on sa vladom povue.
Koncem aprila bili smo ee u kontaktu Lohr, Paveli i ja. Prigodom
razgovora koje smo tim prilikama vodili doli smo do zakljuka da se oko
Zagreba nee voditi borbe i da treba zapoeti pregovore sa J. A. o predaji
Zagreba bez borbe. Za mene je kod toga bilo odluujue saznanje da vie ne
moemo dobiti rat, pa da zbog toga treba sprijeiti nepotrebna i nekorisna
razaranja i prolijevanje krvi. U pregovorima izmeu njemake vojske i taba
II. J. A. sudjelovao je i moj posrednik ing. Ott.
ini se da je Paveli otvoreno i odluno upoznao svoje ustake zapovjednike s odlukom o povlaenju prema Austriji tek 28. travnja. O tome je u
istrazi opirnije govorio prijanji zapovjednik PTB-a a zatim veliki upan upe
Prigorje (umjesto E. Lisaka) i zapovjednik grada Zagreba. 62
Evo to je Servatzy izjavio o tome:
25. IV. 1945. poao sam sm k poglavniku i rekao sam mu bojazan
naroda u gradu, zbog miniranja i ustanka u Zagrebu t. j. da e niknuti u
samom gradu partizani i poklati puanstvo. Ja sam ga tada zamolio da meni
dade zapovjednitvo grada, te bi tako ja s mojim vezama sprijeio miniranje,
poto sam vrlo dobar sa Nijemcima, a svojim autoritetom da u umiriti
graanstvo. Prije nekoliko mjeseci sam se sprijateljio sa njemakim inspektorom generalom Juppe, a u svrhu da dobijem oruja za moje lovake postrojbe.
Ovu vezu sam sada iskoristio i sa stalnim dodirom i kontrolom uspio ukloniti
mine odnosno sprijeiti svako miniranje javnih zgrada. Ovaj posao sam
nastavio do 8. maja o. g. u 2 sata u jutro do kada sam se nalazio u stanu
zapovjednika (borbenog) grada Zagreba njemakog generala Geigera. Kanalizaciju sam takoer dao pregledati po naim tehnikim asnicima i na taj nain
uspio spasiti nae kulturne ustanove i javne zgrade. Stroga pripravnost, koju
sam zapovijedio od 29. aprila poam pa do 2. maja o. g. sprijeila je
cirkulaciju vojske po gradu, a puanstvo se iz straha nije skoro ni usudilo
pokazati na ulici. Svakako je hvala ovim mjerama u gradu Zagrebu u zadnjim
danima NDH vladao najvei red i mir.
Jo 28. aprila o. g. nastavlja Servatzy pozvan sam u 2 sata u jutro da
doem na Rebro kod poglavnika gdje sam naao ostale ustake zapovjednike.
Tom prilikom nam je poglavnik rekao da ne moe dozvoliti dalnju samostalnu
borbu, ako bi se njemake trupe izvukle, jer bi to znailo uzaludno prolijevanje krvi i razaranje samoga grada Zagreba. Izdao nam je zapovjed da sve
pripravimo kako bi mogli na izdanu zapovijed poeti sa evakuacijom grada,
jer nam ne preostaje drugo, nego se povui do one crte gdje emo moi pod
asnim uvjetima poloiti oruje i saekati dalnji razvitak dogaaja. Rekao je
62
Katoliki list, Zagreb 1945, god. 96, broj 1 4 - 1 5 , 12. travnja 1945, str. 1 0 6 - 1 0 7 .
na vlastitoj koi. Izpunila se ona narodna poslovica: Tko s avlom tikve sadi,
0 glavu mu se razbijaju! Stradali su upravo oni, koji su se dali zavesti mislei:
Nije ni avao onako crn, kako ga slikaju.
Molimo Svevinjega Boga, da pomogne hrvatski narod u dananjim
sudbonosnim asovima; da sauva njegovu dravu, koja je najbolji jamac
njegove slobode; da mu oprosti griehe i zasluene kazne te skrati dane nevolja
1 kunja.
Ustaki vrh pravio je tih prijelomnih dana mnoge kombinacije: o novoj
koncentracionoj vladi kojoj bi, eventualno, stao na elo sam Stepinac, ili o
regentstvu u kojem bi bio nadbiskup ili pak da preuzme vrhovnitvo kao
poglavnikov locum tenens za Pavelieva izbivanja.
O tome je poneto iznio VI. idovec u istranom elaboratu pod naslovom:
O politikim kombinacijama pred slom NDH. 64 U njemu idovec pie i ovo:
A-VII, NDH, I . 0 . 9 , Kut. 1/2 - 1-10.
idovec u tom istom elaboratu pie i o sastavljanju memoranduma ovo:
O tom memorandumu uo sam onih posljednjih dana NDH i to neto od Vilka Riegera, koji
je tada bio proelnik politikog odjela u ministarstvu vanjskih poslova, a neto od prof. Ivana
Orania.
Dr. Vilko Rieger priao mi je da je jedne noi bio pozvan na ministarstvo vanjskih poslova te
da se je kroz itavu no radilo na tom memorandumu, na njegovom sastavu i prevoenju.
To je sve bilo onih posljednjih dana punih napetosti i dogaaja i ja se nisam mnogo
interesirao za tu stvar. Znam da mi je s vie strana bilo reeno, da je memorandum sastavljen u
smislu onih poznatih teza, koje su se u posljednje vrijeme NDH toliko isticale, a to je u smislu
pripadnosti hrvatskog naroda evropskom kranskom Zapadu, dakle u slinom duhu kako je bila
sastavljena i ona poznata deklaracija vlade negdje iz mjeseca veljae 1945 godine, a isto tako i
poslanica biskupa hrvatskih sa njihovog zasjedanja mislim takoer u mjesecu veljai te godine.
Slino, uostalom, kao i ona javna izjava zagrebakog sveuilita koju je sastavio i proitao te
predao javnosti i poslao raznim svjetskim sveuilitima rektor prof. Horvat. Slino te u istom
duhu kako su .bili pisani i mnogi lanci u novinstvu NDH za onih posljednjih mjeseci, pogotovo
pak lanci efa propagande Ive Bogdana koji su imali i slubeni karakter te su tumaili misli i
namjere ustake vlade. U tom memorandumu se je itava hrvatska povjest tumaila u smislu
borbe za Zapad, dakle u smislu predzia kranstva a kako je bilo vjekovima, tako je bila
protumaena i borba hrvatskog naroda u dananjici te u NDH. U tom je bila prikazana ideologija
i prave nakane NDH. To je sve bilo opirno obrazloenje, da se onda moe Englezima i
Amerikancima staviti ponuda za suradnju i molba za zatitu.
Znam da sam uo govoriti i o ljudima koji su kod tog posla sudjelovali, samo se sad vie
tono ne sjeam. Rekoh ve da je to bilo u nervozi i urbi onih posljednjih dana, kad su kolale
gradom hiljade vijesti i raznih kombinacija, a bilo je i mnogo jurnjave i posla, tako da nisam
dospio da se malo poblie zainteresiram za tu stvar. Svakako sam si zamiljao da se ovakav
memorandum ne moe podnositi na slijepu sreu, nego da je taj korak pripremljen i tajnim putem.
Da se taj korak mjesecima priprema javno onim novinskim pisanjem te deklaracijama vlade i
biskupske konferencije, hrvatskih intelektualaca (u izjavi sveuilita), to mi je sve bilo poznato, a
znao sam da je ona deklaracija vlade kao i izjava hrvatskih biskupa bila prevedena na razne jezike
(njemaki, engleski, francuski, talijanski itd.) i bila posebnim kuririma poslana u vicarsku sa
svrhom da se odatle taj materijal dalje otpremi na zapad. Kako su tu bili zaposleni i kuriri
ministarstva vanjskih poslova to je spadalo u moju formalnu nadlenost jer sam ja bio proelnik
opeg odjela koji je imao brigu i o kuririma, sjeam se da mi je jednom telefonirao sveenik
Glava, koji je ujedno bio inovnik ministarstva prosvjete i pitao me, da li je ve biskupska
poslanica otila u vicarsku, dodavi da se za to mnogo interesira tajnik nadbiskupa Stepinca
Lackovi.
to se tie osoba koje su kod tog posla sudjelovale uo sam jednoglasno govoriti o tome, da je
glavni redaktor tog memoranduma bio ba sm Ivo Bogdan. Nadalje da su sudjelovali neki
ministri i to sam ba uo za Alajbegovia, Edu Bulata, Balena, Artukovia i jo razne druge ljude
ijih se imena sad vie ne mogu sjetiti u vezi s ovom stvari. Ve sam rekao da je u tom poslu bio
angairan i dr. Rieger. Ne mogu se pravo sjetiti, da li mi je netko spomenuo i suradnju blieg
suradnika dr. Maeka prof. Roku Mietia ili nije.
No svakako u tom asu ustaka je vlada bila ve na posve istoj liniji s nadbiskupom
Stepincem te stanovitem hrvatskih biskupa, s raznim vidnim pretstavnicima hrvatskog kulturnog
ivota, kao i s dr. Maekom i njegovim ljudima, koji se je potpuno slagao s tadanjim ustakim
64
inilo; pred oima mu je samo Hrvatska, ali da prije svega eli razgovarati sa
svojim ljudima. Stepinac je nadalje rekao, da mu to treba urno omoguiti.
Stepinac je nadalje rekao da treba da odemo k Paveliu da mu to saopimo,
to smo i uinili.
Paveli je telefonom nazvao neku osobu, imenom Joso, to drim da je bio
Joso Rukavina, ef vojnog redarstva, i naredio mu da omogui nesmetan
dolazak Maekovih ljudi k Maeku. Ujedno je nazvao drugu osobu, imenom
Zdravia, to je bio Lisak i naloio mu. da pusti iz zatvora Maekove ljude,
koji se tamo jo nalaze. 67 Dr. Bulat i ja smo se nakon toga udaljili, oprostivi
se sa Paveliem. Kako je nastalo pitanje, kako e Maekovi ljudi znati da je
mogua posjeta Maeku, to sam od nekoga, nisam siguran da li od Stepinca ili
Pavelia dobio uputu da pozovem k sebi prof. Pezelja i da mu saopim, da se
Maeku moe slobodno ulaziti, to sam i uinio. Time je prestala moja
djelatnost u stvari gore opisane.
Drim da je Bulat nakon toga iao Maeku, kao to mu je iao general
Mokov, a jednom i Paveli. To sam uo od Pavelievog ofera Viktora
Reberniaka, koji je sa mnom u Austriji bio u logoru. Mokov mi je kazao da
je i on odlazio Maeku informirati ga o vojnom poloaju, tj. o vojnoj situaciji
u NDH. to se tie posjete Mokova Maeku, on je, kako sam uo od Viktora
Reberniaka, odlazio tamo nekoliko puta. to se tie prof. Pezelja, ispravljam
se onamo da je mene nazvao Stepinac i zamolio da pronaem prof. Pezelja i da
ga uputim njemu, tj. Stepincu u stvari posjete Maekovih ljudi k Maeku. Ja
sam prof. Pezelja pronaao i uputio ga Stepincu rekavi mu, da mu Stepinac
ima neto saopiti, a nisam mu zapravo rekao o emu se radi. Doputam, da
sam mu togod natukao, ali ne izriito.
A sad da vidimo to je o svemu tome iskazao u istrazi68 A. Mokov:
Posebno od slanja memoranduma, a nekako u isto vrijeme mislim neto
malo ranije, razvijao se otvoreni kontakt sa Maekom. Jednog me je dana
pozvao Bulat k sebi kui te mi je rekao da ima sprovesti jednu stvar, a kako ja
vozim sam automobil, da trebam jednog gospodina odvesti na jedno mjesto.
Pitao sam ga u emu je stvar; on mi je rekao da se radi o Stepincu i da se sa
istim dogovorio da e ekati ini mi se oko 7 sati u veer na vratima
kaptolskog vrta koja vode na ulicu izmeu Vlake ul. i Ribnjaka. Tako je bilo.
Doao sam u odreeno vrijeme i nakon par minuta izaao je Stepinac, uao u
kola i ja sam ga odvezao. Izgleda mi da on nije znao da u ba ja doi, to sam
zakljuio po njegovim rijeima: 'A to ste Vi, zar Vi znate voziti sami?'
Izmjenili smo samo par obinih rijei, jer ja sam dosta brzo vozio a on je sjedio
povuen na zadnjem sjedalu. Dovezao sam ga do Maeka, kako mi je Bulat
rekao i Stepinac je uao u kuu. Ja sam okrenuo kola i za njim uao, ali mi je
Bulat koji je bio u hodniku rekao da ja ne trebam ekati za povratak i zamolio
me da ga odvezem u Tukanac k Paveliu, jer da su njegova kola negdje otila.
Ja sam to i napravio i odmah se vratio u zapovjednitvo.
Nije mi poznato - nastavljao je Mokov svoj iskaz - tko je Stepinca i
kada vratio natrag. Osobno nisam prisustvovao ni uzeo uea na nijednoj od
sjednica i konferencija koje su u to vrijeme odravane. Jedino sam sa Bulatom
imao stalni kontakt a on je uvijek bio u tranju sa jedne strane na drugu.
Jednog me je dana pozvao k sebi kui, gdje sam zatekao i Bou Vukovia i
tada mi je Bulat koji je bio pozvao odnosno oekivao generala Rubia rekao
67
68
pretpostavci da nee moi ivjeti dulje od dva do tri dana. Tome je slijedilo
saopenje o njegovoj slavnoj smrti usred bitke. Bilo je jasno da je kraj vrlo
blizu, ali jo nije bilo promjena u reimu kojem je Maek bio podvrgnut. Samo
dan ili dva prije potpunog sloma nacizma bilo je Maekovim roacima i
znancima ponovno doputeno da ga posjeuju. Jedan od prvih posjetilaca bio
je zagrebaki nadbiskup Alojzije Stepinac. Naveer 4. svibnja oko 21 sat
doao mu je ustaa general Ante Mokov da ga obavijesti kako se neposredno
oekuje ostavka ustake vlade i povlaenje njene vojske iz Zagreba i Hrvatske.
Nijemci su ih prepustili njihovoj sudbini bez ikakve municije. Mokov mu je
savjetovao da napusti zemlju zajedno s obitelji, jer je sasvim sigurno da e ga
komunisti likvidirati im ga se doepaju. Dodao je da je sada konaan spas
Hrvatske i hrvatskog naroda samo u Maekovim rukama. Stoga da je prva
Maekova dunost da sauva svoj ivot. Rekao je Maeku da treba donijeti
odluku smjesta, jer mogunost da se izae nee potrajati due vremena budui
da je Crvena armija ve prela austrijsku granicu. Razgovarali su oko dva sata,
i Maek je rezervirao svoju odluku za slijedee jutro. U toku noi pria dalje
Maek - ispitao je sebe i konano donio odluku da poe u emigraciju idueg
prijepodneva. Pri tom priznaje da su prvi put u njegovoj politikoj borbi obziri
prema supruzi i djeci utjecali na njegov korak. Djeca su mu upoznala ivot
konfinacije za vrijeme osjetljivih godina mladosti zbog Maekove politike
djelatnosti. to li e im se dogoditi bio je prisiljen upitati se - ako padnu u
ruke komunista? Obavijestio je zapovjednika strae da telefonski nazove gen.
Mokova i zatrai da doe Maeku. Mokov se pojavio za pola sata. Saznavi
za Maekovu odluku, izgledao je oigledno oraspoloen i uskliknuo je Hvala
bogu! Maek nije siguran da li je Mokov izrazio olakanje uvjeren da e ga
komunisti ubiti, ili je moda mislio da e ustae na uzmaku to uiniti iz straha
to e Maek ako ostane u Zagrebu suraivati s komunistima. U svakom
sluaju Maek mu je rekao neka pronae Branka Peelja koga je Maek
poznavao odavna iz Peeljevih studentskih dana. Peelj je bio otputen iz
koncentracionog logora u Lepoglavi samo tri tjedna prije i proveo je ranije
jednu godinu u Parizu, godinu dana u Londonu i govorio teno francuski i
engleski. esto je sluio Maeku kao tuma u razgovorima s novinarima i
politiarima koji nisu govorili hrvatski ili njemaki. Njegova supruga, roena
Amerikanka, zadrala je automatski dravljanstvo SAD. Kad je Maek upitao
Peelja je li voljan da ga prati u emigraciju zajedno s obiteljima, odmah se
sloio i poduzeo neophodne pripreme za njihovo putovanje. Premda su cijele
dane posjetioci mogli dolaziti Maeku, ustaka straa ostajala je na dunosti,
sve dok Maek nije uao u auto koji ga je odveo u emigraciju. Meu
posljednjima koji su ga posjetili bili su narodni zastupnici Josip Reberski i
Roko Mieti, kao i oni koje su nedavno otpustili iz lepoglavskog logora:
Pernar, Torbar i Smoljan. Bio je zaprepaten kad je spazio ovu trojicu.
Nalikovali su na oivjele kosture, nita osim kostiju i sive koe poput pepela.
Bili su takoer rijeeni da idu u emigraciju. Smoljan je izmijenio svoju odluku
iz obiteljskih razloga. Kad su komunisti doli u Zagreb, Smoljan je bio
uhapen gotovo smjesta i osuen na prisilni rad. Njegova sudbina bila je
jednaka sudbini tisua drugih demokrata koji su izali iz ustakog zatvora,
samo da bi uli u komunistike tamnice.
Toliko VI. Maek o svojim neophodnim pripremama za putovanje u
emigraciju.
Sad na kraju da vidimo to e nam rei Branko Peelj o svemu tome.
Subota, 5. svibnja 1945., bio je u Zagrebu prekrasan proljetni dan
21
321
zapoinje Peelj poneto lirski svoj izvjetaj/' - Drvea na Zrinjevcu, Tukancu i Maksimiru ve su bila pokrivena svjeim zelenim liem, a proljetni
vjetri strujao je sunanom atmosferom. Probuena priroda nije vodila rauna
o sudbonosnim dogaajima, koji su bili na pomolu, i o velikim promjenama u
historijskom zbivanju hrvatskoga naroda. U Zagrebu smo tih dana znali da se
rat svakoga sata blii kraju, ali nismo znali, odnosno nije nam bilo jasno, to
nas sve eka, kad svri rat i kakav e biti poloaj Hrvatske i hrvatskoga naroda
nakon obaranja ustakoga reima. Gradom su kruile kojekakove glasine, od
velikog optimizma do najcrnijeg pesimizma, tako da je bilo nemogue sa
sigurnou odrediti to je istina a to je plod mate i propagande interesiranih
grupa.
Ja sam toga dana, vie iz obiaja nego iz potrebe, doao oko 10 sati ujutro
u svoju advokatsku kancelariju na Prilazu ure Deelia broj 13 (danas Prilaz
Jugoslavenske armije). Posla i klijenata nije bilo, ali smo moj inovnik Edo
Mlinari i ja razgovarali o dnevnim dogaajima i o skoroj budunosti. U
12.30 poao sam iz kancelarije kui na Srebrnjak 38, time da sam nakanio
uzeti tramvaj na Kazalinom trgu. Kod zgrade Narodnih Novina, na uglu
Prilaza i Frankopanske ulice, uo sam kako me netko zove: Dr. Peelj, Dr.
Peelj! Okrenuo sam se da vidim tko je i opazio gospou Olgu Belak, suprugu
mojega staroga prijatelja i lepoglavskoga druga Drageca Belaka. Bila je sva
zadihana i u urbi mi je rekla: 'Hvala Bogu da sam Vas nala; traimo Vas po
cijelom gradu. Znate to ima nova?' 'Znam', rekao sam, 'predsjednik Maek
puten je iz zatvora.' 'Ne, nije puten', odgovorila je, 'ali je dobio dozvolu da
vidi svoje politike prijatelje i suradnike. Trai da odmah doete k njemu,
nuno Vas treba.' Okrenuo sam se i umjesto na tramvaj poao natrag do
Prilaza broj 9, gdje je stanovao Predsjednik. Nisam imao pojma zato me zove
a jo .sam manje slutio, da u za nekoliko minuta donijeti odluku koja e
odluiti o daljem toku mojega ivota.
U tih desetak dana, od dolaska iz Lepoglave (gdje je Peelj bio u
tamonjem logoru zatvoren u vezi s aferom Lorkovi-Voki - opaska
autora) do odlaska u emigraciju, zapamtio sam dva dogaaja koji su vrijedni
spomena.
Nekoliko dana nakon mojega povratka u Zagreb, mislim da je bio 1.
svibnja, sreo sam u Ilici biveg talijanskog ambasadora (poslanika! - opaska
B. K.) Petrucci-a, koji je postavljen za ambasadora (?) u Zagrebu nakon pada
Mussolinija. S njime sam bio u vezi u ime HSS prije nego to sam zatvoren u
kolovozu 1944. Nakon naeg hapenja i on je bio zatvoren, ali je puten u
aprilu 1945. i ekao je u Zagrebu kraj rata. Temperamentni Talijan zagrlio me
je nasred Ilice i na talijanskom poeo da vie: Pa ta Vi radite? Zato Maek
odmah ne sastavi hrvatsku vladu? Saveznici e je smjesta priznati! Ustae su
svrili! Ja sam mu rekao, prije svega, da je Maek jo uvijek u zatvoru, a sve
kad i ne bi bio, da se bojim da nikakova hrvatska vlada sastavljena po njemu
ne bi bila priznata od Zapadnih Saveznika, jer oni ve surauju s Jugoslavenskom Vladom u Beogradu. Vidio sam da Petrucci govori dobronamjerno, ali
da je posve neupuen u krutu stvarnost nastale situacije.
Drugi dogaaj zbio se 4. svibnja. Toga dana ena i ja bili smo pozvani na
veeru jednom dobrom prijatelju (jo je iv u Zagrebu) kojemu je ena bila
Francuskinja. Na veeru je doao i francuski konzul Andre Gaillard s gospo1 B . M . P e e l j , nav. rasprava, str. 7 5 7 i d. Tu raspravu koristili su nai publicisti kao
ekskluzivni feljton bez navoda izvora!
dom. Ja sam s Gaillardom bio vrlo dobar i esto smo se videvali, ali poslije
Lepoglave to je bio prvi na sastanak. On mi je saopio tri stvari. Prvo, da je
kod njega toga dana bio ministar unutranjih poslova Andrija Artukovi
(Artukovi je bio 'dravni prabiljenik i uvar dravnog peata', a ministar
unutranjih poslova bio je dr Mate Frkovi - opaska autora), koji mi je rekao
da je Ustaka Vlada donijela odluku da se Zagreb ne brani i da se Vlada za
koji dan povlai iz grada. Drugo, da ga je molio da on (Gaillard) posreduje
kod predaje Zagreba narodno-oslobodilakoj vojsci. Tree, da e dr. Maek
biti puten iz zatvora sutradan, i da je kod njega dan prije bio na dugom
razgovoru nadbiskup Stepinac. Gaillard mi je rekao, da je odgovorio Artukoviu, da nema ovlatenja svoje vlade da sudjeluje kod primo-predaje Zagreba,
ali da e kao ovjek, bude li pozvan od obje strane, uiniti sve to je mogue da
se sprijei prolijevanje krvi.
Prema tome, kad me 5. svibnja u 12.30 zaustavila gospoda Belak, ja sam
znao da e predsjednik Maek toga dana biti puten iz zatvora, ali nisam imao
niti pojma koje su njegove namjere za budunost.
Kad sam uao u veu kue u kojoj je stanovao Predsjednik nastavlja
Peelj svoju priu zaustavio me je ustaa na strai i pitao me tko sam i to
elim. Odgovorio sam da idem dr. Maeku na njegov poziv, i on me je
propustio, oito obavijeten da dolazim. Nasuprot stana Predsjednika, u
prvom katu, u susjednom stanu ija vrata su bila otvorena, jo se uvijek
nalazila straa Ustake obrane i po svemu sudei dr. Maek je bio u zatvoru
kao i prije. U stanu Predsjednika naao sam njega i obitelj. Nikoga drugoga
nije bilo. Ja ga nisam vidio skoro etiri godine i zadnji put smo razgovarali u
ljetu 1941. kada sam ga pohodio u Kupincu. Pozdravili smo se srdano i
zagrlili, i nakon to sam sjeo, izmeu nas se razvio slijedei razgovor:
Predsjednik: 'Dakle, ja sam odluio da idemo.'
Ja: 'Tko?'
P: 'Pa, ja, Pepica (njegova ena), Nenica i Braco (njegova djeca), Melitta
(moja ena) i Vi.'
Ja: 'Kamo?'
P: 'Prema Zapadu, u susret Englezima i Amerikancima. Za sada do
Ljubljane ili Celovca, a do potrebe dalje.'
Ja: 'Kada?'
P: 'Danas poslije podne ili danas naveer. Najkasnije sutra ujutro.'
Ja: 'Avionom?'
P: 'Ne. Ponuen mi je avion, ali sam ja to odbio. Idemo automobilima, jer
je put prema sjevero-zapadu jo slobodan. A ujete, idete Vi? Ja Vas nisam ni
pital jel hoete iti s menom.'
Ja: 'Naravno da idem', odgovorio sam i u toj sekundi stvorio odluku da
napustim Hrvatsku, nesvjestan, da se u nju moda vie nikada ne u vratiti.
P.: 'Dobro, spremite sve to nam treba za put i budite najkasnije ob esti
vuri sa Melittom pri nama.'
U kraem razgovoru, koji je slijedio, Predsjednik mi je rekao, da su mu
Ustae dali naslutiti da je bolje da ide iz Zagreba, jer bi inae mogao loe proi
kod povlaenja zadnjih ustakih postrojbi. Osim toga, naglasio je, prema
izvjetajima koje ima, prve jedinice narono-oslobodilake vojske u mnogim
mjestima Hrvatske pokupile su i kratkim putem likvidirale svoje politike
protivnike, meu njima i pristae HSS, prije nego to je uspostavljena redovita
vlast.
Meni se urilo da to prije odem kui i pripremim sve za polazak koji je
Ji
pruiti garancije za sebe i Hrvatski narod (da ga) sauvamo od pokolja, koji se
je dogodio u Bugarskoj i Rumunjskoj. Meni je osobno preporuio, da iz Celja
ne putujem preko Maribora za Celovec, jer bi u Mariboru mogao naii na
Ruske trupe, koje bi nas izruili partizanima.
Iz Zagreba sam poao na 8. maja 1945. u 7 sati 45 minuta, a mojemu se
stoeru prikljuio ostatak Luburieve kolone; moji motorbicikli i osobni auto
su obili kolonu i ve sam u 17 sati bio u Celju.
U noi 7 - 8 maja o.g. sam od generala Gajgera (Geiger) doznao, da su u
ponedeljak na 7. maja kod njega bili dr. Kumii i papinski delegat Markone
(nesjeam se dobro ili njegov zamjenik) a traili su i mene sa molbom da se
jednoj papinskoj delegaciji pod njihovom zastavom omogui sastanak sa
zapovjednicima J.A. a u svrhu da se dobije primirje od 24 sata u kojem roku bi
se Njemake i Hrvatske ete odlijepile od Jugoslavenskih, te povukli sa
podruja Zagreba, odnosno NDH i na taj nain sprijeili i iskljuili svako
dalnje uzaludno prolevanje krvi i razaranje naega glavnog grada. Do 2 sata u
jutro dne 8. maja o.g. njemake komande jo nisu dale odgovor generalu
Gajgeru, gdje e se sastanak izvriti, a kada sam u Zidanom Mostu od
Slovenaca doznao da je u Zagrebu sluena misa zahvalnica, pretpostavio sam
da je primirje usljedilo na temelju intervencije papinskog delegata Markonija.
U daljem naem putu odnosno pokretu bili smo dva do tri puta napadnuti
od partizana, a onda smo kod Blajburga (Bleiburg) potpuno kapitulirali.
Matija Kovai je u svojoj knjizi uspomena"2 ovako opisao bijeg lanova
Dravnog vijea iz Zagreba:
Po odluci vlade poetkom travnja kada je ve svakome bilo jasno, da se
ubrzano pribliavaju kobni asovi i konac hrvatske dravne slobode, bila su
svim viim dunosnicima uskraena putovanja u inozemstvo. U ministarstvu
vanjskih poslova bile su blokirane brojne putnice, da se sprijei panika, koju
bi mogao izazvati odlazak istaknutijih politikih ljudi u inozemstvo. Naravno,
da je unato tome cijeli niz Zagrepana i drugih Hrvata, opskrbljeni putnicama ili bez njih, krenuli u Austriju, da tamo nadu sklonite pred komunistikim nasiljem.
Kasno naveer 5. svibnja bio sam pozvan na Trg Stjepana Radia, gdje
nam je u zgradi Sabora bilo reeno da se dravna vlada sutradan povlai iz
zemlje i da se tom povlaenju radi vlastite sigurnosti pridruimo svi mi, koji
smo imali bilo kakvu veu dunost u dravnom ivotu. Tu nam je reeno, da
e se pukovnik Juco Rukavina pobrinuti tokom prijepodneva za samovoze, u
kojima e se povlaiti lanovi Dravnog vijea. Meni je bilo stavljeno u
dunost dogovoriti se s dravnim vijenicima, gdje emo se i u koji sat nai na
okupu, gdje e ekati pripremljeni samovozi. Juco Rukavina, da e s nama biti
u stalnom telefonskom i usmenom dodiru.
Ujutro rano stigoh u Dravno vijee. Tu mi je saopeno, da je predsjednik
Dravnog vijea dr. Andrija Artukovi ostavio poruku, da je on ve otputovao
s lanovima vlade.
Dravno vijee imalo je na raspolaganju svega dva samovoza, koji u tom
asu nisu bili upotrebljivi. Sve je zavisilo o tome, da li e Juco Rukavina
izvriti dunost, nu njemu ni traga ni glasa! Bila su uzaludna sva telefonska
nazivanja. U brizi za sudbinu lanova Dravnog vijea, koji su se bili poeli
sakupljati pred Dravnim vijeem, odnosno telefonski obavijestili, gdje ekaju
na moj dolazak, nazvao sam ministarstvo prometa, nasluujui, da moda ono
82
ima slobodan koji teretnjak, ili nekoliko samovoza. Na moje iznenaenje javio
se sm ministar dr. Dumandi, i nastali problem bio je povoljno rijeen.
Radilo se samo jo o tome, da se nabavi potrebni benzin, to je takoer
uspjelo. Time je moja dunost gledom na omoguenje odlaska lanova
Dravnog vijea bila ispunjena.
Moja i Starevieva obitelj dobila je na raspolaganje jedan mali teretnjak
od Zavoda za kolonizaciju. Na drugom teretnjaku mogli su se povlaiti brojni
ugledni Hrvati, meu njima i narodni zastupnik Matija Jagati.
Odlazak iz Zagreba bio je za mene jedan od najbolnijih dana ivota. Uz
bol due, sve nas je pritiskala i teka neizvjesnost, to nas sve jo eka i to e
biti s hrvatskim narodom. Bilo je oko 5 sati popodne, kada smo krenuli na
nepovratni put.
Evo kako je u istrazi83 opisao svoj bijeg iz Zagreba doglavnik Mile Budak:
to se tie naeg odlaska iz Zagreba mogu rei da se uope nisam
spremao za bjeg, jer sam tek u subotu saznao da se sutra kree. Desetak dana
prije naeg odlaska se ope govorilo o tome da emo se evakuirati. Ja sam se u
toj neizvjesnosti svratio kod Frkovia, i on mi je saopio gdje emo ii vlada,
doglavnici i Dravno vijee. Odreeno mjesto za nas bio je Turracher Hhe
1763 metara visine u kojem postoje tri hotela, koji su bili odreeni za nas.
Prije naeg odlaska bilo je komentara da se ide Englezima i da e nas oni
zatititi. U Turracher Hhe smo doli 7. V. u veer i krenuli smo prema
Turrachu, zatim preko Predlitza u Tamsweg. Radilo se na tomu da doemo do
Engleza. Glavni organizator i voa kolone bio je Mandi. Mandi je odmah
traio zapovjednika u Tamswegu. To je bilo 14. maja. Tu se Mandi javio
Englezima. Ja nisam sudjelovao u organizaciji plana za predaju i odlazak
prema Englezima i prema tome mi stvari nisu detaljno poznate. Mandi je
rekao predstavnicima engleskih vojnih vlasti prilikom naeg susreta sa njima:
'Molimo vas mi traimo vau zatitu i elimo da nas dovedete u vezu s vaim
vlastima da se kod nas srede prilike.'
Tajnik izaslanstva Vatikana kod hrvatskog Episkopata Masucci zapisao je
6. svibnja 84 u svoj dnevnik:
Veliko, neobino uzbuenje u gradu! Odasvuda automobili, kamioni,
motorni kotai, kola. Upravo nevjerojatno! Svi bjee! U 16 sati je otiao
Poglavnik s vladom. Pobjegao je i sarajevski nadbiskup dr. a r i . . .
Tog dana je dr uro Kumii, kvestor u Saboru, dobio pismenu punomo
da preda partizanima grad Zagreb, 85 a sutradan je Masucci zapisao u dnevnik:
Mnogi dolaze traiti savjet i . . . utjehu. U 18 sati sam otiao poglavaru grada
Kumiiu s kojim sam posjetio njemakog generala, da mu predloim predaju
Zagreba bez borbe. Bio sam spreman odnijeti ovu vijest jugoslavenskim
etama, koje se nalaze dvadesetak kilometara od Zagreba. 86
Kumii koji se nije odlikovao velikom inteligencijom - odlazi tog dana
(7. V 1945) Stepincu i gen. Geigeru koji mu obeava da e se izvui iz
Zagreba bez borbe. 8 Odlazi na savjetovanje dru Milovanu Zoriiu kao
ekspertu da se dogovore o tome kako bi uhvatili vezu s partizanskim tabom i
83
84
85
86
87
pod kakvom zastavom da krenu: zastavom Crvenog kria, papinskom uto-bijelom ili sasvim bijelom.
Masucci pod nadnevkom: 8. svibnja88 zapisuje da su tog dana u 12 sati
otili s nadbiskupom njemakom generalu da mu reknu neka preda grad ne
pruajui otpor. U 13 sati su poslije velikog natezanja uvjerili generala o
razboritosti njihova savjeta i general je, navodno, tek tada popustio. Meutim, Masucci se izgleda morao jako boriti da odvrati Luburia od njegove
luake namjere da prua otpor do posljednjeg ovjeka. Pred nadbiskupskim vratima ekali su Kumii i Masucci prve odjele partizana. Kad se, kao
daleka jeka, poelo uti sviranje sirena i automobilskih t r u b a . . . primijetio
sam - zapisuje Masucci - da je Kumii postao blijed kao ljeina... Upitao
sam ga kako se osjea. I on je, bacivi se na koljena i plaui gorko, promucao
apui i jedva ujno: 'elim se ispovjediti i primiti posljednji put odrjeenje,
jer kad me budu vidjela ta gospoda, ogulit e mi kou.' Kazavi to, ponovno je
briznuo u pla. Blagoslovio sam ga i tjeio, da treba imati povjerenje u Boga
i . . . takoer u partizane, jer avo, kako veli poslovica, nije tako crn kako ga se
slika. Ustao je, ne odgovorivi. Tono u 13.30 sati su dola dva komesara u
automobilu, pokrivenom prainom i uvenulim ruama. Priao sam im i kazao,
da je grad, kako se sami mogu uvjeriti, slian groblju... Ni jedan jedini
puani hitac, ak ni psi ne laju, prozori i balkoni zatvoreni... Stoga neka
budu plemeniti i velikoduni s onima, koji su se predali. Predstavio sam im
Kumiia, koji se oporavio i potpuno sabrao, kad je vidio, da su ga ona
dvojica, koja su ga morala poznavati, zagrlila kao braa. Ova dva komesara
su bili zaista vrlo ljubazni sa mnom i jadnim Kumiiem...
U svojoj vrlo tankoj autobiografiji 89 Maek je vrlo kratko opisao svoj
bijeg iz Zagreba:
Dana 6. svibnja u 18 sati gospodin i gospoa Peelj doli su mu s dva
automobila. Poslije kratke molitve sili su (Maek i njegova obitelj) niz
stepenice na ulicu i zauzeli svoja mjesta u kolima. Neki su ih iz gomile opkolili
plaui i iz opeg amora uo se vapaj: Spasite nas! Nakon dvosatne vonje
proli su malen gradi Krapinu gdje je Maek zapoeo svoju karijeru pravnika
etrdeset godina ranije i preavi rijeku Sutlu napustili Hrvatsku. Idueg dana
u 1 sat po ponoi stigli su u grad Celje koji se tada nalazio pod njemakom
okupacijom. Otpoinuli su u ekaonici lokalne eljeznike stanice, a zatim su
nastavili putovanje u pravcu Maribora. Kad su stigli u Maribor i ruali u
jednoj od tamonjih gostionica, mnogi su mu prilazili i eljeli saznati to treba
da rade. Na alost, Maek im nije znao nita rei to bi moglo koristiti. Vozei
se lijevom obalom rijeke Drave, pribliili su se austrijskoj granici i u etiri sata
popodne preli bez tekoa iz Slovenije u Austriju.9
Branko Peelj91 bio je mnogo opirniji u opisu Maekova bijega:
Nav. djelo, str. 1 9 7 - 1 9 9 .
In the Struggle for Freedom, str. 2 5 9 - 2 6 0 .
Mokov je u istrazi izjavio:
Ja sam kola pripremio samo za Maeka, dok za ostale nisam mogao nai jer su zahtjevali
osobne automobile. Radi toga je Maek otputovao sm tj. odvojen od Torbara, Pernara i
Reberskog. On je otiao poslije podne skupa sa obitelji, Peeljom i njegovom suprugom te prof.
Mietiem i sa Bulatom. Ostali su krenuli tek sutradan zorom i to na kamionu skupa sa jednim
dijelom stoera (prvim dijelom) PTS-a. Zaustavili su se u Pregradi gdje sam i ja stigao te su tu
ostali itav dan. U veer su produili u Celje gdje sam i ja skupa s njima i sa jednim dijelom stoera
stigao. Nakon toga oni su u jutro zorom iz Celja krenuli dalje i - kako sam poslije saznao - preko
Dravograda stigli u Celovac. (A-VII, NDH, Zapisnik saluanja A. Mokova, Kut. 1.0.9, Br. reg.
1/4 - 1-117)
91 B. P e e l j , nav. rasprava, str. 765771.
88
89
90
Sutradan ujutro (6. V 1945) bio sam ponovno kod Predsjednika i donio
mu gotove putnice. Kod njega je ve bila puna kua narodnih zastupnika koji
su bili u Zagrebu i drugih stranakih prvaka. Njih nekoliko izrazili su elju da
podu s Predsjednikom. On je zauzeo stanovite da nikoga ne odgovara da
pode u emigraciju, ali da nikoga niti ne zove da ga slijedi. 'Ne znam u to idem
i ne mogu snositi odgovornost za prijatelje koji bi zbog mene mogli doi u
teki poloaj, a ja im ne bih mogao pomoi', rekao je. Jedino je profesora
Roku Mietia, narodnog zastupnika za Dubrovnik, pozvao da ga slijedi,
vjerujui, da e mu on biti od pomoi zbog znanja engleskog jezika i njegovih
navodnih veza s engleskim politikim krugovima. Naalost, to se doskora
pokazalo kao iluzija. Neki narodni zastupnici odluili su da nezavisno od
Predsjednika pou u emigraciju, pa su tako istoga dana kasno naveer poli na
put dr. Pernar s gospoom, dr. Torbar sa sinovima Jozom i Stjepanom, i
dr. Reberski s gospoom, kerkom i sinom. Njima se pridruio moj stari
prijatelj i 'lepoglavski drug', istaknuti lan HSS, ing. Boidar Vukovi.
Oko 4 sata poslije podne, u nedjelju 6. svibnja, doao je automobil po
mene i enu na Srebrnjak, i mi smo oprostivi se od oca i sestre, krenuli prema
kui Predsjednika na Prilaz, gdje je ve ekao drugi automobil, odreen za
njega i obitelj. Oba automobila bila su registrirana na hrvatsko domobranstvo-orunitvo i nosila su oznake O R Z - 4 , Chrysler, u kojem se vozio
Predsjednik i obitelj, i OR-3, Opel Admiral, u kojem smo se vozili ena i ja.
Oba vozaa bili su domobrani-orunici i nikakovih ustaa kao pratnje nije
bilo. Dok je, s jedne strane, bilo jasno, da Predsjednikov odlazak ne bi bio
mogu bez pristanka ustake vlasti, s druge strane, mi smo od prvoga asa
putovali posve nezavisno i odijeljeno od svake slubene grupe ili postrojbe,
naglasivi time da nemamo nikakove veze s ustakim reimom i da se ne
elimo identificirati s predstavnicima NDH u bilo kojoj formi.
Ustaka straa dopratila je Predsjednika do vrata njegovog automobila.
Tek kad su automobili krenuli Prilazom prema zapadu, Predsjednik je bio
fiziki slobodan od ustakog nadzora. Bilo je skoro 5 sati poslije podne, kad
smo napustili Zagreb i poli Ilicom prema Podsusedu. Zapadni izlaz iz
Zagreba davao je jezivu sliku. Silne kolone ljudi na svim moguim vozilima i
pjeice naputale su hrvatski glavni grad. Ljude je uhvatila panika i strah od
neizvjesnosti te su naputali svoje domove, veina bez ikakove potrebe, ne
znajui ni kamo idu, niti zato su poli.
Nai automobili napredovali su razmjerno brzo pravcem PodsusedZabok-Krapina-Rogaka Slatina-Celje, nastavlja Peelj svoju priu. U Krapinu smo stigli oko 8 sati naveer, gdje smo se zadrali krae vrijeme budui je
cesta pred nama bila zakrena vojnim transportima. Kod Rogatca preli smo
ondanju hrvatsko-njemaku granicu, gdje su nas zaustavili njemaki straari i
carinici. Pokazali smo im nae putnice providene njemakom vizom, i oni su,
udarivi peate, propustili nas da proemo. U Celje smo doli pred polno. U
mjestu je vladao red i mir i njemaka vojska jo je uvijek imala punu vlast.
Nai sobu u hotelu bilo je nemogue pa smo poli u kolodvorsku ekaonicu,
koja je bila puna ljudi, gdje smo sjedei na prtljagi proveli no i doekali zoru.
Tu smo prvi puta slobodno razgovarali, ali se razgovor u glavnom kretao oko
prolih dogaaja, internacije i provedenih zatvora. O naem politikom
poloaju i dranju, Predsjednik i ja nismo govorili nita, jer jo nismo znali niti
kuda idemo, niti gdje e svriti na put.
Iz Celja krenuli smo oko 7 sati ujutro, 7. svibnja, prema Mariboru. Pred
Mariborom smo opet stali ekajui na prolaz njemake vojne kolone. Tu su
Ne sjeam se da mi je ikada koje jelo, prije ili kasnije, tako prijalo kao taj
'Eintopfgericht' u Dorf Gasteinu.
Oko 4 sata poslije podne stigli smo u Bischofshofen gdje smo nakanili
prenoiti, ako naemo sobu, budui smo bili potpuno iscrpljeni od puta i dvije
probdjevene noi. U Bischofshofenu ve je bila uspostavljena austrijska civilna
vlast i na gradskoj vijenici vijala se austrijska crveno-bijela zastava. Inae je
mjesto vrvjelo od rasputenih saveznikih zarobljenika iz oblinjih logora,
veinom Engleza i Australaca uz neto Srba i Poljaka. Uspio sam dobiti dvije
skromne sobe u hotelu koji je imao veliko dvorite. Uvezli smo oba automobila u dvorite i nakanili sutradan nastaviti put prema Salzburgu. Jedva to
smo se smjestili u sobama, doao je vlasnik hotela i rekao da jedna grupa
engleskih zarobljenika trai da joj se predaju automobili, kako bi s njima
smjesta mogli otputovati. Znao sam da e situacija biti kritina budemo li
izgubili naa prevozna sredstva i ostali nepokretni u Bischofshofenu. Bilo mi je
jasno da e Predsjednikov poloaj, pravno i politiki, biti posve drugi bude li
on doao do amerikih vlasti svojevoljno i slobodno, nego ako ga ameriki
vojnici zateknu u malom austrijskom selu, s tisuama drugih bjegunaca svih
moguih narodnosti i razliitih politikih prolosti. Zbog toga je trebalo
poduzeti sve to je bilo mogue da se ostvari na plan: doi to prije do
Amerikanaca, nezavisno i slobodno.
U nastaloj situaciji mogao je pomoi samo 'bluff'. Imao sam sobom pisau
mainu i na njoj sam na brzinu napisao objavu na engleskom jeziku iz koje je
bilo vidljivo da gospoda Melitta J. Cosme-Peelj, graanka Sjedinjenih Drava
Amerike, broj putnice taj i taj, putuje sa svojom imovinom koja se sastoji iz
dva automobila marke i broj taj i taj, i prtljage sastojee se iz toliko i toliko
kovega u 'vanoj misiji i po slubenom poslu' do amerikih trupa, i da se
mole sve vlasti da joj osiguraju put i omogue da bez zapreka doe do
amerikih vlasti. Stavio sam neitljivi potpis i udario neki peat kojega sam
sluajno imao kod sebe. S tim 'dokumentom' i amerikom putnicom moje
ene otiao sam odmah do novo postavljenog austrijskog naelnika i zatraio
da osigura automobile i ostalu imovinu, jer da u ga inae praviti odgovornim
pred amerikom vojskom, dolazak koje se oekivao za dan dva, to 'vana
misija' moje ene nije mogla biti ispunjena. Siromah naelnik, koji je razumio
neto engleski, umro je od straha i zamolio me da mu ne pravim neprilika.
Odmah je odredio etiri civilna straara, svaki s pukom i austrijskom vrpcom
oko ruke, da uvaju automobile kao ameriku imovinu od bilo kakovih
zahtjeva. Tako su spaeni automobili i naa prtljaga, i mi smo sutradan, 9.
svibnja, oko podneva krenuli dalje prema Salzburgu.
Toga jutra u Bischofshofenu uli smo da je protekle noi potpisano
primirje izmeu Saveznika i Nijemaca u Reimsu u Francuskoj i da je rat u
Evropi zavren.
Prije naega polaska iz Bischofshofena Predsjednik i ja napominje Peelj
irnali smo priliku prvi puta opirno politiki razgovarati, nakon to smo
krenuli iz Zagreba, o naem poloaju i daljnim planovima. Bili smo sami u
njegovoj sobi i razgovor je trajao vie od jednoga sata. Osnovno pitanje bilo
je, kakav e stav zauzeti Predsjednik kad doemo do Amerikanaca? Hoe li se
proglasiti odmah i bezuvjetno politikim emigrantom iz Nove Jugoslavije i
koje e razloge navesti za tu odluku? Ili je uputnije u prvi as zauzeti
neodreen stav, dok se situacija ne raisti? Ne treba zaboraviti da je u tom
momentu dr. Ivan ubai, Predsjednikov osobni prijatelj i istaknuti lan HSS,
bio ministar vanjskih poslova u Jugoslavenskoj Vladi, i da je prema Spora-
zumu Tito-ubai, poduprtom zakljucima Velike Trojice na Jalti, bio formalni predstavnik Zapadnih Saveznika u toj kombinaciji. Osim toga, u to
vrijeme Zapadni Saveznici, napose Amerikanci, suraivali su, dodue, s
jugoslavenskom vladom 11 Beogradu, ali formalno meunarodno priznanje
novoga reima trebalo je uslijediti tek kada se, i ako se, u zemlji provedu
slobodni i demokratski izbori, kako je to bilo uvjetovano odlukama u Jalti.
Dakako, mi smo ve znali da ubai u vladi znai malo ili nita i da su
slobodni izbori u Jugoslaviji, u najmanju ruku, veliki upitnik, ali smo smatrali
neoportunim odmah otvoreno zauzeti stav bezuvjetnih politikih emigranata,
im se pojavimo pred Amerikancima. Zbog toga je Predsjednik odluio da
svoj stav, u prvom asu, prilagodi opoj situaciji i da izjavi, da je iz Hrvatske
otiao iz dva razloga: prvo, jer mu je ivot bio ugroen od posljednjih ustakih
postrojbi kod povlaenja, to je bila iva istina, i drugo, jer mu je odlazak
omoguavao da se na slobodnom terenu sastane s politikim faktorima
Zapadnih Saveznika, a napose sa svojim prijateljem i stranakim drugom,
dr. ubaiem; s kojim vie od etiri godine nije imao nikakove veze. Od
ubaia elio je uti to se sve dogodilo za vrijeme rata, kakav je sporazum
uinjen s Titom u ime HSS, i kakovi su izgledi za budunost. Kako je ubai u
tom asu bio u San Franciscu kao predstavnik Jugoslavije na osnivakoj
skuptini Ujedinjenih Naroda, Predsjednik je odluio poslati mu poruku
putem Amerikanaca da se nalazi izvan zemlje i da bi se na njegovom povratku
iz San Francisca elio s njime sastati, po mogunosti u Londonu. 92 Tek kad
bude uo od prijatelja na Zapadu o nastaloj situaciji i kad se bude sastao sa
ubaiem i primio od njega iscrpan izvjetaj, Predsjednik e odluiti to e
dalje uraditi. Ja sam se s Predsjednikom potpuno slagao u tom stavu, i bio sam
takoer miljenja, da ne valja spaliti odmah sve mostove, nego ostaviti malo
otkrinuta vrata za eventualne budue kombinacije. Stanovite zauzeto toga
jutra u Bischofshofenu, Predsjednik je formalno zadrao sve do kraja srpnja,
kada smo bili ve skoro dva mjeseca u Parizu. Tek kada je postalo jasno da se
ubai ne e ili ne moe sastati s Predsjednikom, i kad smo primili prvu
njegovu poruku, te kad smo primili glasove iz zemlje o stranom teroru
Komunistike Partije - kako u to kasnije prikazati - Predsjednik je otvoreno
napao reim u zemlji i zauzeo stav politikog izbjeglice. Ispravnost Predsjednikovog stava potvrena je takoer kasnijim odlukama Amerikanaca. Nikada
ne bismo niti tako brzo niti tako daleko putovali da je Predsjednik izjavio
neto drugo, kad su nas prve amerike vojne vlasti pitale za razloge i svrhu
naega puta.
Svjedoenje poslanika Reicha u Zagrebu S. Kaschea o bijegu zavrno je a
glasilo je ovako:
Nakon Hitlerove smrti me je Paveli obavijestio - izjavio je Kasche u
Na putu u emigraciju, traginog svibnja 1945., priao mi je dr. Maek sliedee:
Velim Subaiu: Ti kao najvii inovnik Hrvatske ima poi u susret Niemaca, da se nade
neki modus vivendi. Ali on ni tel ni ut o tome, ve se je uurbano spremao na bieg. Ja mu velim:
ja ostajem, da dielim sudbinu svoga naroda, pa i Ti, uba, ostani, ali on je to odluno odbio.
Takav je on uviek bio: svakome na usluzi, osim svome narodu. Bio je ban srbskog dvora, a ne
svoje domovine. Pa i sada, eto, ne eka to u mu ja rei, ve sliedi upute Churchilla. Trai putove
tude i strane, a ne svoje.
Kaem mu na to: Pa na kakvog ste to bana pristali, gospodine predsjednie?
Maek mi odgovara: Pa nije on bio na ban; na je imao biti Kouti. (Edo B u l a t , Deseti
travanj. Odlomci X X I poglavlja iz neobjavljene knjige dra Bulata, ministra i poslanika Hrvatske:
Kroz borbe i izkuenja, Hrvatska misao, Buenos Aires 1957, sv. 23, str. 18)
92
Loidolt
Mahlberg Dr.
Mueller
Nonnenmacher
Requard
Rheinberger
Salewski
Wendroth
Hrvatske linosti
Kavran
Musa
Altmann
nii inovnik
atae za tampu
gospoica, daktilografkinja
nii inovnik
konzul u Sarajevu
funkcioner srednjeg stepena
ef kancelarije ('Kanzler')
posluitelj
Sekretar Ustake stranke
'Stoernik' u Zagrebu
Ustaki major
Oko 10.00 General Juppe obavestio je Izvora o sledeim saoptenjima i instrukcijama koje je dobio iz taba Loehr-a.
i. Nemaka bezuslovna predaja odreena za 1.00 9 maja 45.
ii. Juppe e o.tome obavestiti Pavelia.
iii. Zahtev Kasche-u da dobije Pavelievu odluku u pogledu
Hrvatskih trupa pod komandom Loehr-a. 95
Izvor je u pratnji Juppe-a obavestio Pavelia i pitao za odluke. Za
1970.
Nikola M i l o v a n o v i , Zakulisne igre ustaa i oko ustaa, Vjesnik, Zagreb, 23. i 24. V
su napali partizani koji su s obje strane ugroavali cestu drei je pod jakom
vatrom. Nakon borbe koja je trajala neto vie od jednog sata kolona se
probila do Maribora i odmah nastavila put prema slovensko-austrijskoj
granici, kamo je stigla predveer. Tu, u mjestu Spielfeldu, odijelio se poglavnik
od pratnje i krenuo s jo jednim osobnim autom prema Klagenfurtu.
Paveli je tako poao u susret Anglo-Amerikancima kojima je 1941.
godine uvjeren u konanu pobjedu svojih velikih saveznika Mussolinija i
Hitlera, a odluan da u krvi i zloinu izvri svoje povijesno deranstvo
objavio rat.
Zakljuak
353
Kasche je 31. VIII presluao generala Glaisea i pri tom iznio tri toke
optube: 1) da se krajnje negativno izraavao o ratnoj situaciji i pri tom upitao
Lorkovia kako e se Hrvatska odrediti u takvoj situaciji; 2) u Francuskoj se
cijela jedna armija vie ne moe spasiti, a ne mogu je ni nadomjestiti drugom
zbog nedostatka ljudi; 3) protivno optimistikim ocjenama iz izvjetaja poslanika Koaka izjavljivao je na treem mjestu da on sm, ipak, ne moe vjerovati
u pobjedu. Glaise je odgovorio openito da je s Lorkoviem vodio vrlo
otvoren razgovor, ali je odluno odbio da bi se izjanjavao na nain koji mu se
pripisuje. Dogovorili su se da Glaise razmisli o tome do sutra i sutradan
(1. IX) ponovno je posjetio poslanika da mu kae kako je izvanredno potresen
injenicom to je poglavnik due vremena znao za te prigovore a da mu nije
nita o tome govorio. Rekao je i to kako ne vidi vie mogunosti da dalje
surauje u Zagrebu, to vie to mora pretpostaviti da ga poglavnik eli
odstraniti, to je Kasche samo potvrdio. Pred svoj odlazak iz Zagreba uputio
je Kascheu pismo u kojem ga moli da Paveliu to manje naglasi Fhrerovu
suglasnost za nastavljanje ustakog kursa, jer e inae doi do ponovnog
oivljavanja najgoreg ustakog terora za koji i tako ve postoje obilni znaci:
atentat na generala Prpia; bijeg pukovnika A. ua iz straha od njegovih
vlastitih ljudi jer se vie nije usuivao noiti u svom stanu; opozicija najboljih
ljudi; sve vea mrnja samih ustaa protiv kamarile pukovnika (obrista),
itd. Podravajui poglavnika u provoenju tog kursa, dolijeva se po Glaiseu
- ulje na vatru. Glaise je iz Zagreba otiao u Fhrerov Glavni stan gdje mu je
naelnik Vrhovne komande (Keitel) prilikom oprotaja rekao i ovo: Budite
veseli to ne morate doivjeti bijednu propast ove kukavne (schbig) drave.
Hitler se u audijenciji zahvalio Glaiseu za uvijek objektivno i istinito izvjetavanje. Pravo je udo priznao mu je Fhrer to se tri i pol godine mogao
odrati na hrvatskom ledu. Glaise je dobio odlikovanje i bio preveden u
Fhrerovu rezervu, tj. u penziju.
Paveliev raun u toj aferi bio je prilino jednostavan. Dopustio je da se
njegovi urotnici raspriaju i kuju planove s drugom stranom (maekovcima) i kad je od Lorkovia i Vokia saznao kakva bi bila n j e g o v a sudbina
u tom pothvatu kasne preorijentacije i prelaenja na stranu Saveznika
(V. Britanije i SAD), shvatio je da kao ustaki vrhovnik ne bi imao ta
oekivati. Bio bi ispraen sa svim poastima preko granice u Reich da tamo
eka razvoj dogaaja. To, dakako, nije htio dopustiti, a stao se pribojavati da
bi Nijemci mogli neto saznati o pripremanoj akciji urotnika. U opravdanom strahu i za vlastitu kou od njemake reakcije - krvav primjer imao je u
nedavnoj represiji u Njemakoj poslije atentata na Hitlera 20. VII 1944
obavijestio je na vrijeme poslanika Kaschea i tom prilikom povezao defetizam
Lorkovia i Vokia s prianjem generala Glaisea koji mu je odavna bio kost u
grlu. Namjeravao je da im pridrui i poslanika VI. Koaka koji je s Lorkoviem bio intiman prijatelj i dosta je znao o njihovim pripremama, ali se tome
usprotivio Kasche s upozorenjem da to trenutano ne bi bilo oportuno i da bi
vladi Reicha bila neugodna tako esta izmjena poslanika NDH u Berlinu (prvo
Benzon, pa Budak, pa onda Ratkovi, a sad Koak!). Tako se poglavnik pred
Nijemcima opet jednom pokazao kao pouzdan saveznik; Lorkovi i Voki s
vodeim maekovcima od kojih je samo nekolicina bila stvarno upletena
u aferu zajedno s njihovim simpatizerima u oruanim snagama nali su se
onkraj brave, a Glaise je morao kao persona non grata napustiti Zagreb.
Pria o nekoj aktivnoj britanskoj podrci zagrebakim urotnicima nema
podloge u raspoloivim dokumentima. Moe se pretpostaviti da je Lorkovi
strahovlada nisu bile, tj. da je NDH ponikla iz volje i borbe hrvatskog naroda,
dodue za vrijeme rata, ali ne kao rezultat rata! Prozirna je tvrdnja iz
memoranduma poput ove: Hrvatska kao zemlja, ponikla na obalama Jadrana, upuena je na Jadransko more kao uvjet svog opstanka, a hrvatski
narod pored Grka jedini je pomorski narod Balkana i ima posebno stare
prirodne veze s V. Britanijom. Hrvatska ne moe opstojati bez oslonca na
V. Britaniju (zato joj je i navijestila rat 1941. godine opaska B. K.), dok s
druge strane opstanak Hrvatske moe biti V. Britaniji od posebne koristi
budui da je hrvatski narod po prirodi istovremeno uvar istone obale
Jadranskog mora. Ili opet ovakav salto mortale: Treba pripisati udnovatom lancu okolnosti injenicu to je do oivljavanja hrvatske suverenosti
dolo u jednoj meunarodnoj situaciji koja se pretvorila u paradoks. elimo
rei da je koliko god to izgledalo udnovato hrvatska drava, iju
uspostavu treba prvenstveno pripisati poticanju hrvatskih nacionalistikih
krugova, najveim dijelom sljedbenika najveega hrvatskog liberala i demokrata dra Antuna Starevia, poprimila vanjske znaajke jedne autoritativne
drave!
Ukazujui na tradicionalnu privrenost starom hrvatskom konstitualizmu
i parlamentarizmu, ustaka vlada spominje svoj Sabor (kratkog vijeka), pa
zatim nastavlja ovako:
Hrvati su stoljeima vodili borbu za ustavna prava i Hrvatska je u stvari
jedna od onih zemalja koje su proete osjeajem za ustavnost, iako Hrvati
nemaju pisanog ustava - sluaj poput onog u Engleskoj i Ugarskoj. U novoj
situaciji nastaloj nakon ieznua pritiska velikih totalitaristikih susjeda,
Hrvatska e s najveom radou pozdraviti demokratsku i ustavnu vladu.
Hrvatski narod u svojoj ukupnosti proet je idejom svog velikog voe, uitelja
i narodnog tribuna Stjepana Radia koji je umro kao rtva hrvatske dravne
ideje. Na elu hrvatske drave ima biti predsjednik hrvatske republike. Njega
treba izabrati narod pomou opeg i tajnog prava glasa. Hrvatska ima biti
parlamentarna drava u posjedu svih politikih sloboda (slobode tampe,
sastajanja, udruivanja i suradnje). Ona ima iskoristiti sve mogunosti stranakog opredjeljivanja, od krajnje ljevice do krajnje desnice. etiri temeljne
slobode kako su ih objavili veliki Saveznici imaju biti zagarantirane u Hrvatskoj. Jedan od razloga to su Hrvati vodili borbu protiv jugoslavenske drave
bila je, izmeu ostalog, odsutnost takvih sloboda i one u stvari i ne mogu
postojati u dravi u kojoj veina stanovnitva ima centrifugalne tenje zbog
ega sredinja dravna vlast (u jugoslavenskom sluaju vlast Srba) mora
neizbjeivo suzbijati svaku vrstu slobodnog izraavanja volje ljudi i mora
pristupati nedemokratskim metodama u naizmjenino vie ili manje naglaenoj formi.
Zbog naprijed navedenog razloga obnovljena Jugoslavija - zakljuuje
ustaka vlada - ne bi nikako mogla biti derriokratska.
Zato i upuuje ovakvu molbu:
Vlada hrvatske drave eli i moli da to prije upute vojnu misiju u
Hrvatsku kako bi se u potpunosti upoznala sa stanjem stvari. Ujedno molimo
da poaljete Vae oruane snage na teritorij nae drave da biste olakali ovo
teko stanje. Na taj se nain hrvatski narod u hrvatskoj dravi stavlja pod
Vau monu zatitu.
Taj memorandum da stvar bude ljepa imao je Vrani predati
britanskoj komandi u ustakoj uniformi!
Dan ranije (3. V 1945) potpisao je ustaki poglavnik Zakonsku odredbu
PRILOZI
komunizmu i
sredstvima i p u t o v i m a .
S k r a j n o s t i se vazda dodiruju i s a s t a j u , pa t a k o i ta dva p r i v i d n o ljuta i z a k l e t a
n e p r i j a t e l j a . R a z l i k a j e ta, to k a k v o g a R o k f e l e r a ili terna zamijeni k a k a v T r o c k i , k o j i
se je prije - r e c i m o zvao B r o n s t e i n , pa k a k o je prije radio, t a k o sada n a s t a v l j a s a m o p o d n o v o m f i r m o m . R a d n i k je o s t a o u istom p o l o a j u , a s e l j a k a je B r o n s t e i n - T r o c k i
p o t p u n o u p r o p a s t i o , t o s a m o m e ternu nebi n i k a d a bilo p o l o z a r u k o m . D o g a a s e
b a k a o k o d p r o m j e n e b e o g r a d s k i h m i n i s t a r a : .Sjai, Ilija! Sad n e k k r a d e M i l i j a !
Ljudi ve od prirode nijesu j e d n a k i ni po dui, ni po s p o s o b n o s t i m a , pa ih ne m o e
369
s v a k o selo t r e b a
eli
imati.
S e o s k a zadruga preuzeta d o b r a p r e d a j e o p i n s k o j
ili k o t a r s k o j
O V A SE C R K V A G R A D I - javljaju
naue pisati i sastavljati ovih jadnih tridesetak slova, pa da ostaju u svemu ostalome
tamo, gdje su bila i prije nego li su pola, da trate vrijeme u zaguljivim kolskim
sobama.
I ako je selo uzor i ideal, ne moe se ni pomiljati, da e se gradovi zanemarivati.
Posvetit e im se ona panja, koja je nuna, da ivot u gradu ne bude neudobniji od
ivota na selu, a ujedno se mora nastojati sprijeiti razvijanje velikih gradova. Oni bi
kod naeg naina ivota bili svakako nezdrava pojava, jer oni u gradu moraju od
nekoga i neesa ivjeti. Ne vjerujem, da bi hrvatski narod bio spreman, da velikoj
koliini ljudi omogui ivot bez zanimanja, koje koristi proizvodnji dobara, a za same
dravne namjetenike ne e trebati velikih gradova, kao to ih ne e trebati ni za ono
neto industrije i obrta, te za znanstvene zavode i prosvjetne ustanove i zavode.
Gradovi posve nuno stvaraju skitnice, tatove i propalice, a osim toga stvaraju s
vremenom beskunike. To treba sprijeiti, te potpuno podrezati svaki nepotrebni priliv
gradovima.
HRVATSKI RADNIK
ne moe biti po naem narodnom shvaanju proleter, beskunik, golotrbica, eljan ne
samo pravde, ve i kruha i sunca! Seljaki gospodari imadu takoer stalnu tuu radnu
snagu na svojim gospodarstvima, no ti su radnici i radnice - njihova kuna eljad ba
kao i njihova djeca.
I u mojoj je rodnoj kui bio stalno najmenik i najmenica, no kako su s nama
ostalima radili, tako su s nama iz jedne zdjele i jeli, od istog je komada sukna moja
majka krojila breveneke i haljinu svojim sinovima i svojim najmenicima! Skupa smo se
molili Bogu, skupa u sijenu spavali, skupa lijegali i skupa ustajali.
Tako gleda hrvatski seljak na svojega radnika, pa ne e moi na njega drukije
gledati ni hrvatska seljaka drava! U svakome sluaju treba vazda imati pred oima,
da svaki hrvatski radnik nije nita drugo nego seljak, sa svim oznakama kao i svaki
drugi njegov brat!
HRVATSKU E VOJSKU
sainjavati cijeli narod, svaki pojedini ovjek, koji je sposoban baratati orujem ba
kao to e svaki raditi na svojoj njivi. Mi emo, naravno, biti najmirotvornija drava na
svijetu tako dugo, dok nas nitko ne bude dirao, no kako se dade i zamisliti, da bi dobar
gospodar mogao skrtenih ruku gledati, kako mu netko dira u krov nad glavom!?
Svakako e imati svaki zgode, da se malko uvjeba u najpotrebnije poznavanje
sredstava i naina, kojima se svoja kua moe najuspjenije braniti - od vuka i
hajduka!
Iz ovih nabaenih misli moe svatko stvoriti priblinu sliku, kako ja sebi zamiljam
ivot u slobodnoj hrvatskoj dravi, pa moe sam dalje razvijati. Uvjeren sam, da tono
osjeam narodne i potrebe i tenje, te da moje misli nijesu daleko od onoga, to e
sloni hrvatski narod, ako Bog da, i provesti!
Dr. Mile Budak
I Z V O R : A-VII, N D H , Kut. 2 8 9 , Br. reg. 1/1.
ustakom logoru na Liparima razoruani i bez uniformi u civilu. Dobio sam spisak
emigranata i odmah sam insistirao na publikovanju jednog fotografskog kataloga sviju
emigranata radi bolje evidencije. Uspeo sam posle dueg insistiranja da privolim ital.
vlasti i ovaj je katalog tampan u vie primeraka i predat naim vlastima.
Ubrzo sam stvorio veze medu emigrantima, koje sam stalno obilazio, i bio sam o
svemu obavetavan, tako da sam uvideo brzo da organizacija i ako je zvanino
rasputena i razoruana ona je potajno jo ivela u nemirnim duhovima emigranata i
meu njima na Liparima odravana je potajna disciplina i podravala se nada na
obnovu ustake akcije. Po neka veza izmeu glavnijih ustaa i Pavelia odrava se
povremeno uz pomo naih sveenika, o kojima e docnije biti rei, kao i preko nekih
ital. graana iz okoline Pavelia ili njegove posluge.
Nekolicina emigranata, oko 26 lica, koji su simpatisali Gospodinu Dr. Maeku i
sebe drali za pristalice HSS, morali su da se izdvoje, jer su bili maltretirani i
zlostavljani od svojih drugova u logoru, a koji su ostali dosledni Paveliu. Uvideo sam
da je trebalo ceo logor na Liparima rasturiti i rasporediti emigrante po manjim
grupicama po Italiji, Siciliji i na Sardiniji, koja je bila vrlo podesna za izolovanje
emigranata i za njihovo pripremanje na povraaj u zemlju. Na moja velika insistiranja
uspeo sam da privolim ital. vlasti na postepeno raseljavanje logora na Liparima i prema
mome planu rasporeivao sam ove veinom na Sardiniji, gde sam ih zatim obilazio i
stvarao raspoloenje za povratak u zemlju.
Naime, bilo je reeno da se emigranti koji nisu imali uea u atentatu u Marselju,
pa ni u drugim teroristikim aktima poglavnika Pavelia, povrate u zemlju pod
uslovom da se obaveu pismeno da e se na povratku drati lojalno i mirno, jer u
protivnom sluaju pristaju da krivino odgovaraju za sve ranije uinjene krivice,
odnosno za pripadnitvo organizaciji Pavelia. Medu emigrantima bilo je oko 160 lica
koja su u vremenu atentata u Marselju bili na radu u Belgiji, Holandiji, Luksemburgu,
kao obini radenici po onam. rudnicima i u sledstvu atentata proterani su od onam.
vlasti, a na naa traenja. Ovi su iz straha otputovali u Italiju, gde su po dolasku kao
pristalice Pavelia pohapeni i konfinirani na Liparima sa ostalim lanovima rasputene ustake bande, gde su doiveli i prvo razoarenje. Ovakva lica gajila su potajnu
elju za povraaj u zemlju i pokuavala su da dolaze u pismenu vezu sa svojim
roditeljima raspitujui se o mogunosti i uslovima povratka svojim domovima. Nastojao sam da ovakv'a lica izvlaim iz logora, kako bi ih udaljio od uticaja Pavelievih
terorista, pa sam zapazio da su ova po naputanju logora traila vezu sa nama i
izraavala elju za povratak u zemlju. Ja sam imao za dunost da sa ovakvim licima
dolazim u vezu i da ispitam svaki sluaj i da dam svoju ocenu i predlog svome
Ministarstvu, koje je zatim uzevi u obzir i ocene nadlenih vlasti, donosilo odluke o
povratku pojedinaca. Prva repatriranja zapoela su krajem 1938 godine.
Svako repatrirano lice lino sam u detaljima sasluavao o ivotu medu ustaama,
ispitujui i preko drugih poverljivih lica vernost ovih primljenih izjava. Tako sam
uspeo, da tano saznam za sve tajne ustake organizacije, njeno teroristiko dejstvo,
kao i za detalje organizovanja marseljskog atentata, o linostima atentatora, kao i o
mnogobrojnim drugim zloinima i teroristikim aktima, koji sainjavaju aktiv ove
kriminalne bande plaenika Italije.
Potrebno je da letimino, u glavnim linijama, bacimo pogled i na samu organizaciju dok je ova bila u svome kriminalnom dejstvu, jer i onako drugih dokumenata
naalost nemamo, s obzirom da su nam arhive propale, pa sa ovim svojim izvetajem
elim donekle da uspostavim jedan zvanian dokumenat, jer ja sam iva arhiva i
svedok zloina ove bande budui da sam od 1929 godine pa sve do sada budno pratio
rad ove teroristike organizacije Pavelia.
Prema svima izjavama i dokazima ova je teroristika organizacija imala punu
podrku italijanskih vlasti i njeno vodstvo uivalo je puno gostoprimstvo u Rimu, jer se
od strane faistikog reima raunalo na ovu bandu Pavelia za postizanje politikih i
teritorijalnih ciljeva Italije prema nami. Da se ne bi reim otvoreno kompromitovao
naeni su konspirativni naini rada i podrke, pa je tako po politikoj liniji saraivao
sa Paveliem jedno krae vreme grof ano, a kada je ovaj postao Ministar, tada je
preduzeo ove veze gen. konsul Antonio KORTEZE iz kabineta Musolinia, dok je
voenje akcije na terenu preputeno Paveliu i jednom specijalnom policijskom aparatu voenom od Dr. Etora KONTI-a, gen. inspektora J. bezbednosti, koji je uspostavio svoje kancelarije dalje od Rima, u Pizi, kako bi ceo ovaj rad mogao da se obavi u
to veoj konspiraciji. Paveli je obino stanovao u okolnim mestima Pize i ee je
menjao stan i imena da bi se redovno zaturao trag, u koliko bi ga mi pratili. Jednom
reju ceo ovaj rad uzeo je karakter stroge konspiracije.
Paveli je stvorio glavni ustaki stan sa dvojicom sekretara: za teroristike stvari
bio je Mijo Bzik, zvani Marko; dok za propagandu Josip Miljkov, zvani Joe, sada
dr. p. sekretar za propagandu. Za sebe je Paveli zadrao titulu poglavnika ustaa
sa diktatorsko-teroristikim ovlaenjima. Ovaj gl. ustaki stan imao je svoje sedite
u Bolonji, dok je filtrirao svoje spoljne veze preko svoje privatne kancelarije u Milanu
Via Bambaja br. 2., a koja je voena od Stanka Hranilovia, novinara iz Zagreba pod
imenom Paolo Duri. Ova je kancelarija imala svoju ekspozituru u Luganu za
prihvaanje pote iz inostranstva preko onam. potanskog faha na ime Antonio Serdar,
koje je obino ime upotrebljavao Paveli i na to ime imao je due vremena i ital. paso
sa kojim je putovao u Berlin.
Po dozvoli ital. vlasti formirani su ustai i prvi logor je bio u Bovenju, gde je bio
zapovednik Dr. Paveli i Dr. Artukovi, a zatim pridolaskom novih ustaa logor se
premeta. U momentu marseljskog atentata postojala su dva ustaka logora i to: u San
Demetriu i Fontekiu, kraj Areca. Zapovednik ovog logora bio je u to vreme ustaki
pukovnik
Dabia,
koga
sam
identifikovao
u
licu
biv.
austrougarskog kapetana, naeg penzionera, Stjepana TOMIIA, dok su instruktori u
rukovanju sa eksplozivima i u teroristikim obukama bili dvojica maarskih penzionera, biv. austro-ugarskih oficira: major Narcis JESENSKI i Emil LAHOVSKI. Ustaa
bilo je oko 340, uniformisani u nekim ustakim uniformama i naoruani modernim
orujem. Ovi su se svakog dana vebali u rukovanju sa orujem i bombama, pa su u
dve prilike neki u rukovanju sa bombama i ranjeni.
U Arecu, kraj ustakih logora, boravili su teroristi: Mijo Babi, poznati ubica Toni
legla, i Vladimir-Vlado Georgiev-Kerin, zvani Vlado Makedonac. Ova dvojica su se
bavila pravljenjem paklenih maina, koje su ubacivane kod nas i po vozovima, kao i
izvrenjem smrtnih presuda nad osuenim ustaama, kojih je bilo 18 lica, a po presudi
gl. ustakog stana. Babi je vrio muenja u svojoj garai i leeve odnosio u brda, gde
ih je zakopavao. Bilo je i sluajeva kada su ital. vlasti otkrile ovakva zverstva, ali na
nareenje Dr. Kontia prelazilo se preko ovoga, jer su ital. vlasti drale da su to nai
agenti i pod tim vidom Paveli je svakog onoga koji bi pokazao i najmanje nezadovoljstvo ubijao. Mogu sada rei, jer ja sam ovu slubu vodio iz Bea, da medu
poubijanim ustaama nema ni jednog naeg oveka.
Na Rijeci, u Trstu i u Zadru bili su glavni kanali ustaa za rad protiv nae zemlje. U
Trstu je bio Paveliev centar Antun GODINA sa Suaka, koji je traen od naih vlasti
radi ubistva. Ovaj je poznat meu ustaama pod konspirativnim imenom PELIVAN.
Ovaj je organizovao atentate na nae vozove kao i seriju atentata na razne objekte u
zemlji i falsifikovao je nae dokumente i hiljadarke, koje su se rasturale iz Trsta, jer je
Paveli pomiljao da e na ovaj nain da nakodi naim finansijama. Godina je due
vremena bio u Americi i onamo je radio meu gangsterima i istakao se kao odlian
falsifikator novaca, pa je kao takav i doveden od Pavelia za rad protiv nae zemlje.
Njegova druga ena lepa Stana, takoe sa Suaka, pomagala mu je u radu i imala je na
paso produavan i viziran od naeg Gen. konsulata u Trstu, pa je tako nesmetano
obavljala redovnu kurirsku slubu preko Suaka sa Zagrebom. Istragom u Italiji, koju
sam duboko i detaljno sproveo, identifikovao sam jo nepoznatog Petra i plavu
damu iz Marseljskog atentata u licima Antuna i Stane Godine, o kojima emo docnije
progovoriti koju re.
Na Rijeci je bio centar za rad u naoj zemlji Vjekoslav SERVACI, dok u Zadru
radili su profesor Ante BRKAN i Dr. Andrija RELJA. Ovima su pomagali i drugi
ustai, koji su se prema potrebi i menjali.
U Beu stalno je radio biv. austro-ugarski pukovnik Ivan-Ivo PEREVI, koji je u
Karolinen gase br. 7. stvorio itav tab za rad ustaa protivu nae zemlje. Pokrovitelj
ove akcije u Beu bio je deneral Stevan SARKOTI, koji je umro pre nekoliko godina,
zatim pukovnik Stevan DUI, koji se obesio u Karlsbadu, a saraivali su i mnogi drugi
crno-uti oficiri hrvatskog porekla kao: Franc Apolonio, pukovnik, Alfred Nojman
Furiakovi, sada nemaki pukovnik, i dr. Svi su ovi bili pripadnici Gvozdenog obrua
OTONIJE i radili su sa pretsednikom ove organizacije legitimistom pukovnikom
Volfom u znaku povraaja starog stanja sa Otonom na elu. Potrebno je napomenuti
da su Gustav Perec i Ivo Perevi bili u dva maha u poseti Otonu kraj Brisla u
Stenoker. Oton je izdavao preko Otonije svoje kalendare u kojima se pretendovalo
na Hrvatsku i druge nae krajeve. Svi ovi crno-uti oficiri sanjali su o uspostavi Austrougarske monarhije i podravali su veze izmeu Otona i hrvatskih emigranata. Oton je
ak uio i na jezik i u jednom pismu Perec javlja Paveliu iz Belgije da se zaudio da
Oton razume i na jezik i oduevljava se za ovoga. Naravno, da je Paveli docnije
napustio ideju sa Otonom po naredbi Rima i posle anlusa, jer to vie nije bilo
oportuno s obzirom na nove prilike.
Ovoj grupi crno-utih oficira bili su pridodati za saradnju protivu nae zemlje i
emigranti iz grupe Pavelia, koje sam ja uspevao da hapsim i proterujem kao neeljene
iz Austrije, pa su due vremena radili u Beu: Gustav Perec, Josip Miljkovi, Dr.
Branimir Jeli, Zlatko Frajsman i dr. Ovi su bili od nas onemogueni u Austriji i preneli
su svoj propagandni centar u Berlin, gde su poeli da izdaju nezavisnu hrvatsku
dravu, dok je Ivan Perevi izdavao biltene u Beu.
U Berlinu ef kancelarije bio je Dr. Mile Budak, dok su se oko njega okupili: Dr.
Ante Bubalo, Dr. Mladen Lorkovi, Dr. Branimir Jeli, koji je zatim otiao u Ameriku,
Dr. Stjepan Peri, sadanji poslanik Pavelia u Rimu. Ova kancelarija imala je i za
dunost vrbovanje ustaa za ustake logore u Maarskoj i Italiji, kao i stvaranje
ustakih organizacija po naim radnikim kolonijama u Nemakoj, Holandiji, Belgiji i
Francuskoj pod vidom hrvatskog saveza na potpornoj bazi.
U Maarskoj na Janki pustari (Jankapusta) Gustav Perec po proterivanju iz
Austrije preneo je svoju ustaku teroristiku delatnost. Perec pod imenom Emil
Horvat, novinar iz Pete, iznajmio je ovu pustaru i smestio je ustae, koji su bili
obuavani u teroristikoj svrsi od maarskih oficira, a naroito u rukovanju eksplozivima i u atentatima. Ova je banda izradila u prirodnoj veliini fotografiju naeg Kralja
Aleksandra i obuavala se u izvravanju atentata. Ubrzo dolo je do velikih razmimoilaenja izmeu Perevia i Pereca i Ivan Perevi je optuivao Pereca da sav novac
troi na svoj raskalaan ivot sa svojom prijateljicom Jelkom Pogorelec, a sa kojom je
imao i ericu, dok ustae ostavlja gladne i da se za akciju protivu nae zemlje vrlo
malo brine. Kako je ova Pogorelec ubrzo k nami pobegla da zatrai zatitu i odala je
rad i napisala knjigu o Perecu i ostalima, to je Perevi zatraio smenu Pereca i
suenje ovome. Perec je smenjen i upuen u Budimpetu da saeka odluku ustakog
suda, dok je na njegovo mesto doao iz Italije Vjekoslav Servaci, koji je preuzeo Janka
pustaru i otpoeo je aktivnije sa vebanjem ustaa za teroristiku akciju.
kakvog korena u zemlji, jer nije uspela da stvori revolucionarno vrenje, koje bi Italija
pomogla. Postepeno Musolini je pomiljao na izmirenje sa nami i gledao je da nae
naina da se uspostave normalne veze, to je bilo potrebno italijanskoj ekonomiji i
trgovini, a naroito posle rata u Abisiniji. Tako je i dolo do pakta prijateljstva, a u vezi
ovoga Italija je nastojala svakako da likvidira u prvo vreme ustaku organizaciju, to je
bio sluaj ranije i sa crnogorskom, albanskom, kako bi se prelo preko svega, jer u tim
momentima nije videla kakav drugi mogui razvoj situacije. Vrlo su esto bile presije i
molbe Rima da se ova emigracija likvidira, jer ova je redovno kotala Rim na 200.000
lira meseno, a esto i vie. esto puta pretilo nam se da emo mi morati ovo emigrante
da izdravamo, zatim navodio se razlog da Italija ne moe da bude veiti zatvor za nae
emigrante i da je i njihova konfinacija maksimirana sa 5 godina, itd, itd. Naravno, da
Italija nije ni za momenat pomislila da nam izrui Pavelia, kao ni one druge istaknutije
teroriste, ve se radilo o licima preko ijih se krivica moglo prei, a koja nisu
odgovarala za kakva teroristika dela, ve samo za pripadnitvo organizaciji Pavelia.
Kada smo ve morali da pomiljamo na likvidaciju ove emigracije, koja svakako
nije mogla da se ostavlja u rukama Pavelia i Italije, tim pre, jer se raunalo da emo
ranije ili docnije opet doi u sline situacije, tada se stvorio jedan plan sa naim
vlastima, da se ovi emigranti na povratku u zemlju prihvate, zaposle, i za due vremena
sleduju u njihovom ivotu vodei pri tome rauna o kriminalnoj profilaksiji, jer manje
vie ovi su se regrutovali poput sistema kriminalne bande meu anormalnim Lombrozovim tipovima. Svi su ovi povratnici morali da dadu kod mene svojerune detaljne
izjave o svima tajnama organizacije, u koliko su im ove bile poznate, kao i o svome
ivotu u organizaciji, obavezujui se pri tome da e na povratku biti lojalni i mirni
graani. Docnijom politikom amnestijom, po sporazumu izmeu Beograda i Zagreba,
svi su ovi povratnici amnestirani i ovj vie nisu mogli biti pozvani na odgovornost za
svoje ranije krivice. Meu povratnicima imao sam pogodnih ljudi za poverenike i za
borbu protivu Pavelievaca u zemlji, koja je tada bila minimalna; ali se nameala
potrebna evidencija, dok policijske vlasti u Zagrebu ove ljude nisu prihvatale. Oseao
sam, da je zagrebaka policija ili bolje rei tad. upravnik Dr. Joe Vragovi, koji je imao
da prihvata povratnike, sabotirao ovu nau akciju; ali ovaj se uvek vrlo veto snalazio i
oponirao mojim predlozima iz Rima. On je ak gonio moje ljude i dovoljno je bilo da
koga preporuimo kao iskrenog povratnika da bi ovaj bio hapen i maltretiran i ubrzo
proteran u svoje rodno mesto. Drugi pak jo nesigurni povratnici na koje sam skreao
panju i zamolio da se strogo prate, uzimaju na izjanjenje, bili su prihvaani i
omoguavano im je bilo da se okupe u Zagrebu, to sam primetio prilikom svojih
estih prolaza kroz Zagreb. Tako je povratnik Jerolim Kati otvorio bife kod Redarstvenog ravnateljstva i ovaj bife postao je ubrzo centar frankovaca. U ovom bifeu su
navraali pol. agenti i inovnici, koji su simpatisali Pavelia. Sva moja zapaanja i
napomene nisu vredele kod Dr. Vragovia, koji je odmah negirao i pretstavljao ove
tipove kao vrlo mirne i lojalne. Nekoliko naih ispravnih funkcionera, koji su bili u
Zagreb, policiji, otvoreno su mi govorili protivu Dr. Vragovia i drugih u Zagreb,
policiji i sumnjiili su sve ove kao agente Pavelia. Naravno, ovo se nije moglo
poverovati ni u Beogradu, jer se Dr. Vragovi smatrao kao ispravan inovnik, ali samo
mnogo miroljubiv i bojaljiv, pa se pokuavalo sa pojaanjem policijskih inovnika iz
Beograda, koje je Dr. Vragovi ubrzo bacao na sporedne referate i otstranjivao je ove
od politikih stvari, koje je on lino vodio sa nekolicinom svojih poverljivih ljudi. Tako
se postepeno i zaboravilo na Dr. Vragovia, koji je nastavio sa svojim subverzivnim
radom i nije vie ni bio kontrolisan. Svi moji predloi nisu bili sprovoeni, a za sve
stvari saznavalo se iz Zagreba od strane Pavelia, pa su i moji poverenici meu
povratnicima otkriveni od Pavelievaca i upropaeni. Mislio sam najzad i ja da e ovo
biti neki inovnik Vragovia, pa sam i u tom pravcu opominjao i traio istrage, koje su
se ograniile na obinim evidencijama.
U meuvremenu dobio sam nareenje od tad. pretsednika Kralj, vlade g. Dr.
M. Stojadinovia da stupim u vezu sa Dr. M. Budakom i da ovoga povratim u zemlju,
jer da je ovaj preko nekih u zemlji molio za povraaj, dok se ulo da ovaj i sam uvida da
Paveli ne moe da igra vie nikakvu ulogu, kao i da su odnosi izmeu ove dvojice
ohladneli. Uspeo sam da se stavim u vezu sa Dr. Budakom i postepeno sam privoleo
ovoga da mi oda sve tajne ustake organizacije i da osudi Pavelia, kao i da da pismenu
obavezu da e se na povratku drati lojalno i mirno. Po elji dr. Budaka odveo sam
ovoga pre povratka kod Dr. M. Stojadinovia, koji je u to vreme boravio na jezeru
Komo. On mi je priao da g. Dr. Stojadinovi trai od njega da povede akciju po
povratku u zemlju protivu Pavelia i da okupi sve frankovce oko sebe na bazi saradnje
sa Beogradom, kao i da utie na Gospodina Dr. Maeka na saradnju sa Srbima jer se
dr. Budak hvalio velikim prijateljstvom Gospodina Dr. Maeka iz ranijih vremena,
kada su zajedno saraivali pre njegovog bekstva iz zemlje. I zaista, dr. Budak po
povratku u Zagreb posetio je u dva maha Gospodina Dr. Maeka i nastojao je da se
priblii HSS, to mi je i sam Gospodin Dr. Maek rekao. Meutim, kae mi Gospodin
Dr. Maek, neki povratnici, medu ovima uman Mate, poveli su akciju protivu Dr.
Budaka i traili da se ovaj izvede na sud zbog zlostavljanja emigranata u Italiji, kada je
ovaj bio zapovednik logora na Liparima, pa je Gospodin Dr. Maek morao da naredi
prividno istragu, smatrajui da na ovaj nain moe stvari da odugovlai. Ovo je
naljutilo dr. Budaka i on se povukao i ubrzo se poeo da okruuje frankovcima, a
naroito posle samoubistva njegove ene, koje je ovaj pokuao da pretstavi kao
zlonamerno ubistvo od strane vlasti.
Na mojim estim prolazima kroz Zagreb primeivao sam dr. Vragoviu, da je
udno dranje dr. Budaka i da imam utisak da ovaj naputen od sviju ponovo se
orijentie frankovcima i grupi Pavelia, to je ovaj negirao, tvrdei da je ovaj kao
knjievnik miroljubiv i da ne odobrava teroristike metode rada.
Iz Italije sam povratio i biv. sekretara za propagandu Josipa Miljkovia, koji sada
zauzima kod Pavelia poloaj dravnog sekretara za propagandu. Ovaj mi je u Italiji
posluio due vremena kao poverenik i odao mi je celokupnu organizaciju i sve tajne
ove, pa mi je i svojeruno u 25 strana izneo rad organizacije i napao je vrlo otro
Pavelia. Na osnovu ovakvog dranja Ministarstvo je dozvolilo povratak u zemlju
Miljkoviu i ja sam ovoga preporuio zagrebakoj policiji da se prihvati i zgodno
upotrebi za razbijanje Pavelievaca u zemlji. Meutim, Miljkovi na povratku u zemlju
nije iskorien, a niti natpaavan, ve ubrzo vidim i ovoga da se orijentie grupi
Pavelievaca, i na moja traenja da se ovaj opomene i da mu se pripreti sa materijalom,
koji je ovaj meni dao, a koji se mogao vrlo lepo da iskoristi, nisam dobijao nikakve
odgovore. Dr. Vragovi je i meni tvrdio, da Miljkovi nita ne radi na politikom polju,
ve studira, i da je bolje da se ostavi na miru. Naravno da se sada sve razjanjava.
Posle zakljuenja sporazuma izmeu Beograda i Zagreba obustavljeno je do daljeg
nareenja repatriranje emigranata i ovaj momenat Pavelievci iskoriavaju da ubace
meu emigrantima, da ih Gospodin Dr. Maek ne eli i da se mogu u Hrvatsku
povratiti kroz revoluciju i sa Paveliem na elu. Tada zapoinje ponovna propaganda
Pavelia meu emigrantima u Italiji, jer i italijanske vlasti poinju da dozvoljavaju
diskretnu akciju Paveliu i njegovim agentima, poto su u zbacivanju reima Stojadinovia gledali novu nau orijentaciju i smatrali su da je potrebno opet pripremati
revolucionarni teren u naoj zemlji. Naravno, Italija nije bila zadovoljna sporazumom
izmeu Srba i Hrvata i pokuavala je preko Pavelia da izazove nezadovoljstvo i da
stvori nov talas protivu Beograda, to joj nije polazilo za rukom.
Potrebno je da se ovde opirnije zadrimo na izlaganju injenica koje e najjasnije
25
385
sam vrlo esto nailazio u svojim istragama na kanale Pavelia i njegove ljude u ovom
zavodu. Tako sam otkrio u ovom naem zavodu dake-sveenike: Josipa ojata, iz
Senja, i Branimira upania, koji su aktivno saraivali sa Pavelievcima na vezama sa
zemljom, dok sam nailazio i na druge dake, koji su pokazivali znake simpatija ali nisam
mogao utvrditi i njihov rad i veze sa Paveliem. Prvu dvojicu smo proterali iz Italije u
zemlju ali izgleda da nisu bili uzeti na odgovornost ili su pak posle sasluanja u Zagreb,
policiji puteni na slobodu da nesmetano nastave svoj rad u zemlji, to je svakako bilo
opasnije.
Prema izvetajima Kralj, poslanstva iz Vaingtona pota za Pavelia dolazila je i
preko naeg sveenika fra Bonaventure ZECA, gen. prokuratora zavoda Sv. Kuzme i
Damjana u Rimu - Via Miranda br. 2. Istragom utvrdio sam tanost ove vesti ali je
istraga zastala, s obzirom da su se svi zauzeli za ovoga oveka, pa i Vatikanski krugovi.
Naravno, ovaj je takode saznao za nae interesovanje i obustavio je svoj rad. Radi
ilustrovanja akcije Pavelia medu sveenicima dovoljno bi bilo citirati jedno pismo
upueno od fra Bona Zeca pisano na latinskom jeziku ital. parohu u mestu Taurianova, gde je tada bio konfiniran poznati terorista Vladimir Singer, zvani Vlado ap.
U ovom pismu Zec objanjava akciju ustaa sa parolom borbe protivu srpskog
pravoslavlja i preporuuje mladog borca za katolicizam ovome parohu radi venanja.
Izmeu Singera i Zeca prepiska je ila preko ovoga italijanskog paroha, ijeg se imena
ne seam. Na moje intervenisanje ital. policija uinila je korak kod Vatikana za
prernetaj ovog sveenika, koji je uklonjen.
Treba napomenuti ovom prilikom da je Paveli od ranije stajao dobro kod izvesnih
vatikanskih krugova, specijalno kod kardinala Pelegrinetia, biv. papskog nuncija u
Beogradu, jer je upotrebljavao parolu borbe protivu pravoslavlja i osnivanje jedne
katolike drave. On je u prvom delu svoje akcije imao i odline veze sa biskupom
Ivanom Sariem iz Sarajeva sa kojim se viao u Rimu ranijih godina. ari je prilikom
Euharistikog kongresa u J.Americi obiao i osvetio domove Hrv. domobrana, o
emu smo imali izvetaje i fotografije i preko ustake tampe. Opet neki obziri nisu
nam dozvolili da se zakonski obraunamo ni sa ovim visokim sveenikom.
U svome radu nailazio sam vrlo esto na razne i jake sumnje protivu rektora
zavoda Sv. Jerolima g. dr. Juraja Maareca ali od mene su se traili pismeni dokazi, to
nisam mogao da pribavim, jer se ovaj vrlo veto uvao i izgleda da je svoje veze filtrirao
preko fra Media i drugih aka-sveenika. Sada se, naalost, i ovo dokazalo kao tano
i to eklatantnim dokazom predajom od dr. Maareca naeg zavoda Paveliu i njegov
prilazak sa veinom sveenika ovome. O ovom aktu dr. Maareca obaveten sam
pismeno od naeg poslanika Gospodina Dr. Miroevia-Sorga od pre nekoliko dana.
Posle jednog izvesnog perioda zatija, tako da se izrazim, a koji je bio ipak
karakterizovan povremenim pokuajima uspostavljanja veza Pavelia sa zemljom i
inostranstvom, koliko da da od sebe znake ivota i nadu svojim ljudima na obnovu
akcije, dok je od konfiniranih ustaa bio potpuno odvojen, on koristi ratni zaplet i jo
dok se Italija odluivala Paveli je veto poeo da manevrie i da iskoriava nae dosta
ohladnele odnose sa Rimom. Paveli je pokuavao da Italiju uputi protivu nas, jer i
onako je Italija elela da izbegne sukob sa Francuskom sve do poslednjeg momenta.
Paveli je primao izvetaje iz zemlje kako je kod nas situacija zrela za revoluciju i kako
se na Gl. d. tab i vlada pripremaju na napad protivu Italije i to kada ova bude napala
Francusku. Naravno, da je Rim ovakve veto ubaene, moda i poruene, razloge rado
prihvatao da bi se zaplet stvorio na Balkanu, gde je Italija pretendovala na svoje
ivotne prostore, dok meutim Berlin je uputio Italiju na Francusku.
Paveli je dobio dozvolu za obnovu ustake akcije polovinom januara 1940.
godine, kada je posetio, po pozivu, grofa ana u njegovoj privatnoj vili u Rimu, pa se
tom prilikom govorilo i o planu rasparavanja nae zemlje, to sada i sam Paveli
priznaje. U ovom smislu dao je izjavu Paveli kao ef drave italijanskom novinaru
Kurciu Malaparte, koji je ovu izjavu publikovao u svome lanku u Korijere dela sera
od 20. maja t. g. pod naslovom: Istorijski susret u Monfalkonu.
Do akcije protivu Jugoslavije nije tada dolo sa razloga da Berlin nije dozvolio
Rimu i ja znam da je Paveli u to vreme ponovo zamoljen da se strpi i da pojaa svoj
konspirativni rad u zemlji u oekivanju povoljnijih momenata za akciju. Ipak ovaj
period obeleava zapoinjanje obnove ustake akcije, kako u zemlji, tako i u Italiji, a
specijalno na uspostavljanju kanala sa zemljom.
Nekako u to vreme Paveli je dobio dozvolu da uspostavi svoju teroristiku
organizaciju na revolucionarnoj bazi i da pripremi obnovu akcije za oportuni momenat, koji je jedino zavisio od politikog razvoja dogaaja. Odmah je obnovljen glavni
ustaki stan sa seitem u Luki, kraj Pizei Fiorencije. Ovaj glavni ustaki stan je bio
sastavljen od sledeih ustaa: Evgen Kvaternik, kapetan Stjepan Tomii, zv. Dabia,
Vjekoslav Servaci, Mijo Bzik, Ivan Hereni, Vladimir Singer, Mijo Babi, Antun
Godina, Ivan Devi, zvani Pivac, koji je poznat iz like bune, sve stari i oprobani
zloinci iz ranijih akcija. Ovaj tab bandita imao je za zadatak da uspostavi kanale
sa zemljom i da najhitnije organizuje u zemlji ustae i da pripremi akciju za pogodan
momenat, koji se svakog asa izekivao i najavljivao, to je zavisilo od politike
situacije, koja se vrlo esto menjala izmeu Beograda i Rima.
Tako su uspostavljeni kanali u Trstu, na Rijeci, odnosno Suaku, kao i u Zadru
preko Preka-ibenika. U Trstu je bio doveden iz Bea biv. pukovnik Franc Apolonio,
zet Ivana Perevia, koji je imao za zadatak organizovanje vojne pijunae u saradnji sa
italijanskim obavetajnim centrom u Trstu, dok na Suaku angaovan je trgovac
Marijan imi i njegova sekretarica Milka Greta, koja je svakodnevno prelazila na
Rijeku radi pote i materijala, koji je primala od emigranta Antuna Godine, koji je u to
vreme bio na kanalu ustaa na Rijeci. Na Suaku radili su i neki drugi agenti Pavelia
na vezi sa Zagrebom od kojih se seam: Josipa Rukavine, Pavao Doena, dok ostalih se
ne seam imena.
U Zadru je radio Dr. Andrija Relja i preko Preka-ibenika podravao veze sa
Pavelievcima i prebacivao materijal i ljude, koji su dolazili na sastanak sa Paveliem.
U ovoj akciji naroito su se kompromitovali u Preku: dr. Marko Maina, koji je vaio
kao ovek Gospodina Dr. Maeka i pristalica HSS, ime Vuki, barkar iz Preka, koji je
stalno prebacivao materijal i ljude izmeu nas i Zadra. U poslednje vreme doao je
jedan mladi policijski inovnik, ijeg se imena ne seam, koji je odao i neke nae
poverljive raspise Paveliu. Ovaj policajac je poznat Gospodinu Banu, jer sam odmah
na ovoga skrenuo panju. U ibeniku bilo je vie lica u vezi sa Zadrom, kao advokat
dr. Nikoli, onam. paroh, koji je izbegao, i dr.
Iz Zagreba odravali su vezu' sa Zadrom - dr. Reljom kuriri dr. Budaka: Jerolim
Kati, koji je imao bife kraj policije, Stjepan Ivandi, iz Posedarja, dok sa Trstom veze
su ile preko naih konduktera, pa je jedan uhvaen u vezama i protivu ovoga povela se
istraga.
Meu ljudima Pavelia, kao i u italijanskom policijskom nadzornom aparatu,
imao sam dosta dobrih veza, tako, da sam preko ovih svojih poverenika bio o svemu
hitno obavetavan i uvek sam sa celokupnim materijalom upoznavao Ministarstvo
unutr. poslova, dok sam u dva maha bio upuivan i kod Pretsednika Gospodina
Dr. Maeka, Gospodina Dr. I. Jukia, Pomonika Ministra inostranih poslova, kao i
kod Gospodina Bana u Zagrebu, da bi i ove upoznao sa svojim obavetenjima i
dogovorio se o novim potrebama i izmenama u policiji.
Uvideo sam imperativnu potrebu izmene policijskog aparata u Zagrebu i da se ova
delikatna pol. obavetajna sluba poveri jednom uem krugu oprobanih inovnika,
kao i da se uspostavi direktan kontakt po ovim pitanjima izmeu Ministarstva unutr.
angaovao i jednog svog prijatelja majora u Ogulinu, ijeg se imena ne seam a*Ii znam
da je uhapen od naih vojnih vlasti, a posle begstva Sertia iz zemlje. O svemu sam bio
obavestio svoje Ministarstvo molei hitnu istragu ali u meuvremenu se stvar otkriva i
nastaju prva begstva iz nae zemlje: Marijan imi, Doen, Serti, dr. Cerovski, Josip
Rukavina, Jerolim Kati, Ivandi. Serti je prvo izbegao u Maarsku, a zatim je
doputovao u Fiorenciju, gde je ostao u saradnji sa Paveliem na vojnim stvarima. Ovde
se najbolje pokazalo da je Paveli imao svoje ljude u naoj policiji i da mu je sve
otkrivano, pa su se tako na vreme mogli spasti od hapenja ovi njegovi glavni agenti,
koji su bili kompromitovani pruenim materijalom iz mojih izvora.
Tako novi emigranti smeteni na Rijeci i u Zadru znatno su pojaali akciju
Pavelia, koja se naroito oseala od kraja prole godine. Na Rijeci su due vremena
boravili: dr. Cerovski, Marijan imi, P. Doen, Josip Rukavina, dok u Zadru Jerolim
Kati i Mate Boban pojaavaju rad dr. Relje. Insistirao sam svakog asa kod ital. vlasti
da se ovi novi emigranti uklone dublje od granice ali je to jedva usledilo posle dueg
vremena i to imi je povuen u Trst, odakle je opet nesmetano nastavio akciju i ee
navraao na Rijeku radi sastanaka sa svojim ljudima, koji su onamo dolazili iz Zagreba
i sa Suaka.
Nekako krajem prole godine bio je pozvan u Italiju na dogovor kod Pavelia
Emanuel-Manko Galjiardi, koji se ilegalno prebacio preko PrekaZadra, o emu sam
odmah obavestio nae vlasti, to se pak odmah saznalo od Pavelia, tako, da je iz
straha od hapenja Galjiardi ostao u Pizi kao emigrant. Ovom prilikom je Galjiardi dao
svoj veliki izvetaj ital. vlastima o svome radu, jer se ovome zameravalo da je troio
mnogo novaca, dok je u poslednje vreme podbacio sa akcijom na terenu. Galjiardi je u
ovom izvetaju tvrdio, da je njegova organizacija sprovela incidente u vojsci u
garnizonima: Karlovac, Osijek, i dr. mesta, pre dve godine, pa da je njegova organizacija izvrila i seriju atentata u Zagrebu i okolini, dok je otro osuivao dr. Budaka i SI.
Kvaternika, koji su ga ometali u radu. Tada se otkrilo da dr. Galjiardi nije primao
poslati novac preko grofa Bombela, koji je novac Rima na 2 miliona dinara upotrebio
za isplatu svojih dugova. O svemu Galjiardi je obavestio Rukavinu, koga je ostavio za
svoga zamenika, pa je u sledstvu ovog izvetaja grof Bombel osuen na smrt od
organizacije i na njega je izvren atentat u Zagrebu, koji je organizovao Juca Rukavina,
kako se i sam Galjiardi hvalio kod Pavelia. Traio sam odmah u sledstvu atentata da
se grof Bombel uhapsi i Juca Rukavina i da se povede i proiri istraga na sve poznate
lanove bande, jedne i druge grupe, ali i ovog puta zagreb. policija iz nepoznatih mi
razloga nije otvorila istragu i grof Bombel se sklonio iz Zagreba, dok je Juca Rukavina
ostao na slobodi.
Posle ovog dogaaja bio sam u Beogradu i traio da se povede istraga, kao i da se
organizuje jedan specijalni policijski aparat, jer nisam imao vie poverenja u zagreb.
policiju ili bolje rei u dr. Joa Vragovia i u njegovu najbliu okolinu. Tada sam dobio
obeanje da e se sve ovo prouiti i da e se pomonik Ministra g. . Simonovi sastati
sa Gospodinom Banom da se sve ovo uredi i da se stvore obavetajni se"ktorski centri
prema Postojni, Rijeci i Zadru, to je bilo vrlo potrebno.
Ubrzo dolazi u Italiju na poziv Pavelia i Galjiardia Juca RUKAVINA, koji se
ilegalno prebacuje preko Zadra, o emu najhitnije obavetavam Ministarstvo skreui
panju da odmah uhapsi Rukavinu, jer ovaj je imao za dunost da proui sa Paveliem
celu revolucionarnu akciju i da prebaci materijal. Zamolio sam najveu panju
prilikom istrage, kao i da se ovaj pusti da doe u zemlju i da se prati, jer e imati da
obie sve ljude, jedne i druge grupe, i da im isporui instrukcije Pavelia za pretstojeu
akciju. Rukavina ostaje 20 dana u Italiji, jer je obaveten da mi znamo za begstvo i da
se priprema njegovo hapenje na povratku u zemlju. U meuvremenu obaveten je iz
Zagreba da je sve ureeno i da moe da se povrati u zemlju. Obavestio sam telegrafski
otkrijem ali je nastupio rat i bio sam odmah stavljen pod pol. nadzor i morao sam
obustaviti sve svoje veze.
Paveli je u vie mahova navraao u Rim od januara t.g., naravno, u strogoj
tajnosti u pratnji dr. Etora Kontia, gen. inspektora j.b., i otsedao je u hotelu Kontinental. U ovim prilikama obilazio je ministra Filipa Anfuza u njegovom privatnom stanu,
kao i neke iz Gl. d. taba, dok kod Musolinia nije bio voden, to je bilo i razumljivo
poto se ovaj nije hteo jo da kompromituje ne znajui tok njegove cik-cak politike
linije, koja je jo uvek u svome pomeranju zavisila iskljuivo od dranja Berlina. Ba u
to vreme nastojalo se od Berlina da se i mi privuemo na stranu osovine, to je Italija
specijalno elela, s obzirom na straan poloaj italijanske vojske u Albaniji, koja se
morala nekako spasti. Na ovaj nain pravdali su se i kod dr. Pavelia obeavajui
ovome da e momenat za akciju ubrzo doi.
Anfuzo je jednom prilikom zatraio od Pavelia listu njegovih najvanijih politikih prijatelja u Jugoslaviji a na koje on moe da rauna na sluaj akcije u zemlji. Ovu
sam listu dostavio Ministarstvu i ona iznosi na 100 imena, pa se veinom pomin j u
poznati simpatizeri Pavelia, frankovci, kao i neki od Muslimana iz Bosne, pa medu
ovima i dr. Dafer Kulenovi. Ja sam u dva maha obavetavao Ministarstvo o ovim
ljudima Pavelia skreui panju da se pri evidiranju treba povesti strogog rauna, jer
nije iskljueno da je bilo i hvalisanja sa strane Pavelia, kako bi svoj pokret u zemlji
pretstavio kod Italijana kao ozbiljan narodni val.
Nekako u to vreme nailazi jedno manje zatije jer smo se poeli da orijentiemo u
znaku osovine i tada je Rim opet pokuao da nas za momenat zalae. Nae vlasti
htele su da ovaj momenat iskoristimo i da zatraimo povraaj u zemlju naih novih
emigranata, kojih je bilo devetorica, dok ital. vlasti su otezale sa ovim odgovorom i svi
nai koraci, kako moji preko Min. unutr, poslova, tako i Kralj, poslanstva preko Min.
inostr. poslova, nisu uspeli i jednostavno nismo dobili odgovor, dok mi je reeno da ne
insistiramo u ovom traenju. Preko svojih poverenika obaveten sam da je Paveli bio
vrlo ljut i zabrinut usled naeg orijentisanja prema liniji Berlina-Rima, pa je bio pozvan
u Rim i primio je utehe i obeanja da e sve to biti prolazno i za momenat, s obzirom na
teku situaciju u Albaniji. Od Pavelia se trailo da za momenat uspori svoju akciju
kako se ne bi davali preteksti za nae intervencije, a naroito u ovim momentima kada
smo bili potrebni Italiji i Nemakoj. Uvek stara taktika Rima kada se neto izekivalo
od nas. Paveli je i dalje mogao konspirativno da radi i da podrava revolucionarni duh
kod svojih ljudi poruujui ovima da je ovo samo jedan potreban trik, politiki
manevar potreban Italiji, dok se on sada moe jo sa vie poverenja osloniti na Italiju,
jer ima obeanja sa nadlene strane. Na ovaj nain umirio je svoje ljude, a materijalna
sretstva nisu bila umanjena, ve se samo trebalo uzdrati od kakvih izgreda u zemlji,
kako se ne bi kompromitovala miroljubiva akcija Italije prema nami, a koja se imala
tih dana da manifestuje u naem privlaenju ka osovini.
Galjiardi je stahovao u Pizi i stalno je bio u korespondenciji sa enom biv. ministra
Ivice Kovaevia, koja mu je sluila za vezu u zemlji, kao i jo jedna linost u Mariboru,
koje se ne seam. Preko pisama i karata, na jedan pogodan nain, Galjiardi je pod
tuim imenom obavetavao da e skoro zapoeti akcija i da e za Uskrs biti ve svojoj
kui. Sva sam pisma i karte imao u prepisu i dostavio sam ih Ministarstvu i
Ministarstvo je identifikovalo sva lica, koja su se pominjala pod pseudonimom. Paveli
nije mnogo verovao u Galjiardia i nije aktivno saraivao sa ovim, jer ga je sumnjiio, s
obzirom na njegovu prolost, a tim pre, to se verovalo da i ovaj ima veze sa nami, jer
nikako nisu uspeli da otkriju nae izvore.
Italija je ba u to vreme uinila korak u Berlinu traei da ovaj insistira u Beogradu
da se i mi orijentiemo u znaku osovine, kao i da olakamo Rimu izailjanje pomoi
njihovim trupama u Albaniji. Tih dana bio sam obaveten da emo mi biti pozvani u
Ja sam o svemu ovome obavetavao i naeg vojnog izaslanika g. enerala Ranosovia, koji je takoe sa svoje strane obavetavao telegrafskim putem svoje Ministarstvo.
Postavlja se pitanje, da li su ovi telegrami primljeni ili su Italijani ove zadrali na svojoj
poti s obzirom da su pripremali rat, to mi do sada nije poznato.
Paveli je 1. aprila otputovao za Albaniju kod svojih ljudi i otuda je sa nekog
vojnog radia, kome su dali ime Velebit pozvao ustae na revoluciju i hrvatski narod
da pomogne ustae. Ova je ustaka stanica radila kroz te dane sve do napada Italije na
nas.
Rezimirajui poslednje dogaaje, a da ne govorim o prednjim iznetim injenicama,
jasno se utvruje da je Italija ta koja je svesno pripremala rat protivu nas i da je ona
izazvala svoga saveznika da nas napadne, dok je ona samo veto manevrisala za
momenat kako bi se nemaka vojska mogla da pripremi za napad protivu nae zemlje i
Grke. Italija se plaila svoje katastrofe u Albaniji i zato je izigravala posrednika da bi
samo nas zavarala i dobila u vremenu. Ona je ta koja je traila pogodnu priliku i
stvarala svojom neiskrenou zaplete sa naom zemljom i da smo tada izbegli rat ona bi
ve sutradan, kako je to obeala i svome savezniku Paveliu, u oportunom momentu,
izazvala napad na nas, jer ona je u svoju kartu interesnih svera ubeleila nau zemlju
proirujui i svoje satelite na nau tetu. Dogovor o cepanju nae zemlje postignut je
izmeu Pavelia i grofa ana jo polovinom januara 1940. g., to smo napred izneli,
dok je sve ostalo bilo samo taktiziranje i manevrisanje prema politikom vetru, koje se
imalo zavriti u oportunom momentu za Italiju sa ratom protivu nas.
Uostalom, drugojaije se nije ni moglo zamisliti jer ugovor izmeu Musolinia i
dr. Pavelia zasnovan je na ubistvu Vitekog Kralja Aleksandra I. Ujedinitelja i ova
dvojica uprljana krvlju moraju da idu zajedno do kraja i da zajedno budu igosani pred
istorijom kao obini zloinci, koji su pakleno jo od 1934. g., da ne kaemo od poetka
akcije Pavelia od 1929. g., pripremali zajedniki ovaj rat. Sada se najavljuje obnova
marseljskog procesa jer se eli da se Paveli, kao prijatelj i saveznik Musolinia i Hitlera,
opere pred javnou, dokazujui da je ovaj proces iskorien od nas samo u svrhu da se
baci ljaga na Pavelia. Mi se moramo potruditi da novi proces ukae svetu da Paveli
nije sam ve da ima i svoga sauesnika i potstrekaa u licu Musolinia za koga emo
traiti da bude takoe igosan pred svetom, tako, da se uvidi na vreme na kakvim
prljavim stubovima treba da poiva ta nova Evropa Hitlera.
Pokuao sam u glavnim linijama, to je dosta teko, da iznesem svoja zapaanja, a
naroito poslednje momente iz obnove ustake akcije, dok stojim na raspoloenju za
svako opirnije objanjenje, jer mi je stalo da se na ovo ne zaboravi kako bi mogli na
povratku u zemlju predati krivce zasluenoj kazni i oistiti zemlju od ovih zloinaca.
U Londonu, 15. jula 1941. godine.
Utiv:
Vladeta Milievi
Savetnik Ministarstva unutr. poslova
biv. delegat Ministarstva u Rimu.
I Z V O R : A-VII, 1.0.10, Br. reg. 3/3 - 1 - 3 2 , Referat: O Hrvatskoj emigraciji i pripremama dr. Ante
Pavelia zajedno sa Italijom za napad na nau zemlju.
Letak maekovaca
HRVATSKA I HRVATI
dio Rusije postale bi sastavnim dijelom rajha, a sve ostale zemlje bile bi u sklopu
njegove gospodarske, kulturne i vojne politike sa onolikom mjerom upravne i prosvijetne samostalnosti, koliku bi ve prema prilikama Reich ostavio pojedine zemlje.
Obzirom na budui poloaj Hrvatske razilaze se miljenja sila osovine. Italija trai,
da Hrvatska padne posve pod njezinu interesnu sferu i da bude (poput Albanije) njezin
protektorat, a moda kao negda Abesinija i da postane dio njezinog carstva. Njemaka
eli, da cijela Hrvatska bude u njezinoj interesnoj sferi, bilo kao vazalna drava, bilo
kao protektorat (kao eka od prilike). Razlozi tom podvojenom naziranju jesu
gospodarski i strateki, a u prvom redu Jadranska obala Hrvatske.
Ako pobjede Saveznici, oni imadu takoer svoj nacrt za ureenje budue Europe.
A.) Ruski nacrt sastoji se u tom: - dobiti to vei dio Europe pod svoj utjecaj
neposredno ili posredno. Litva, Estonija i Letonija bile bi ujedinjene Rusijom. U korist
Rusije bi morala biti takoer izpravljena granica prema Finskoj, Poljskoj i Rumunjskoj
(Besarabija, Bukovina).
U interesnu pak sferu Rusije imale doi barem: Finska, Poljska, Maarska,
eka, Slovaka, Rumunjska, Bugarska i zemlje bive Jugoslavije. Tako bi Rusija
doprla preko Bugarske na Egejsko, a preko Hrvata na Jadransko more. Sve bi ove
zemlje bile u najuoj vezi sa Sovjetskim Savezom te ureene na posve isti nain kako je
danas ureena Rusija. Taj je plan podjednak njemakom, s tom razlikom to bi mjesto
Berlina bila centrala u Moskvi. Moda bi se pojedinim udaljenim dijelovima dopustio
neki ljevjarsko-demokratski oblik vladavine. Tako za ureenje Balkana postoje 2
ruska plana. Prvi (maksimalni) predvia Savez Sovjetskih republika Balkana, u kojem
poloaj, kao ni granice Hrvatske jo zasad nisu odreene. Drugi nacrt predvia
Republiku Jugoslaviju, sastavljenu od vie upravnih jedinica: Slovenije, Hrvatske,
Dalmacije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i eventualno Makedonije. Ta bi
Jugoslavija bila ili Sovjetska ili demokratska republika, ve prema prilikama i jakosti
Rusije nakon rata. Svakako bi u vojnikom, gospodarskom, vanjsko-politikom
pogledu bila upravljana strogo jedinstveno, dok bi u prosvijetnom i upravnom pogledu
pojedine pokrajine imale izvjesnu autonomiju.
B.) Englezka u svom planu nastoji takoer doi do to veeg utjecaja u Europi, a
osim toga naroito Njemaku oslabiti, a Rusiju to manje pustiti u Europu, te drave
europske tako grupirati i povezati, da mogu biti protutea i Rusiji i Njemakoj. Tako
se ima u sjevero-iztonoj Europi osnovati sjeverno-slavenski blok drava u obliku
dravne zajednice, koju bi inile Poljska (poveana na raun Njemake), eka u
svojim starim granicama (sa Sudetima) i Slovaka kojoj bi Maarska morala vratiti one
krajeve, koje je u poslijednje vrijeme uzela. Rumunjska bi imala doi u interesnu sferu
Rusije i, ako drugaije ne ide, - Bugarska, tako da Rusija moe doi preko Bugarske
na Sredozemno more ne dirajui u suverenitet Turske (Dardanele). Ovom dolasku
Rusije na Balkan i obalu Sredozemlja (a to Engleska ne gleda oduevljeno ve radi
Sueza, kao i ope gospodstva na Sredozemlju) eli engleski plan suprotstaviti svoj
utjecaj, i to tako da Grka ue u sklop Britanskog carstva, Albanija pod engleski
nadzor, a osim toga Engleska eli jednu jaku Jugoslaviju, i to monarhiju kao protuteu
sovjetskoj politici na Balkanu. Ta bi Jugoslavija imala biti u engleskoj interesnoj sferi
ili barem kao drava izmeu Engleske i ruske interesne sfere, a ureena kao savezna
drava (Slovenija, Hrvatska, Srbija) tako da se poprave pogreke, uinjene Versailles-om 1918. Dakako da bi Engleska rado vidjela i Bugarsku u toj jugoslavenskoj
zajednici. Takova bi Jugoslavija imala biti poveana na raun Italije (Istra sa Zadrom i
otocima te slovenskim krajevima), Austrije (korektura granice u Sloveniji) te Madarske (korektura u tzv. Vojvodini).
U toj bi federativnoj Jugoslaviji Hrvatska imala neosporno obuhvaati cijelo
podruje banovine Hrvatske (ukljuivi Meumurje), hrvatski dio Istre sa Zadrom i
Osovine tako dugo dok im je potrebna. U fazi normalnog ivota i rada morala bi se i
Njemaka odluiti hoe li u Hrvatskoj suraivati sa hrvatskim narodom te vladu
povjeriti pravim predstavnicima naroda ili e suraivati sa grupom nasilnika, koji osim
sile nemaju nikoga za sobom. To isto vrijedi, ako Hrvatska doe u interesnu sferu
Rusije.
Nepobitna je injenica da je hrvatski narod u najmanje 9 0 % uz DraVladka
Maeka, te da njega smatra jedinim svojim zakonitim predstavnikom i tumaem svoje
volje i svojih tenja. Odluna i postojana borba Dra Maeka za prava i slobodu
hrvatskog naroda u prolosti kao i sadanje njegovo divljenja vrijedno herojsko dranje
usuprot svih patnja i progona, to ih proivljuje i on i njegova obitelj uinie od njega,
kako vicarske novine piu: - kralja bez krune - narodnog idola i vou ovjenanog
aurelom muenitva, potenja i rodoljublja, te oznakom najdalekovidnijeg politiara
jugoistone Europe i Balkana.
Treba otvoreno pogledati istini u oi i priznati, da je oko Dra Maeka danas
ujedinjen sav hrvatski narod i to ne samo seljatvo ve i znatan dio radnitva, najvei
dio graanstva, vei broj cvijeta hrvatske inteligencije, pa ak i ona koja je u prijanja
vremena moda drugaije mislila. U njega jedinog - a to je od neprocjenjive vanosti
gleda s nepodijeljenim povjerenjem sva hrvatska vojna sila! Dr. Maek je danas najvea
moralna i politika vrijednost. To danas vide i priznavaju otvoreno ili muke takoer
svi faktori, mjerodavni za svjetsku politiku. Strana tampa, pa tako i vicarski Basier
Nachrichten od 4/5. XII. 1942. piui o lancima Drajurja Krnjevia i Otona
Habsburga o ulozi Hrvatske pie da e u ime Hrvatske i hrvatskog naroda imati
odlunu rije voa HSS dr Maek.
Kad je tako, treba vidjeti i stav dr Maeka i Hrv. selj. stranke.
Predsjednik dr Vladko Maek i HSS neprijeporno danas jedini legitimni predstavnici hrvatskog naroda zastupaju stanovite, da hrvatski narod ima na svem etnografskom, historijskom i politikom teritoriju sam odluiti o svojoj sudbini. Pozivajui se
na hrvatsko dravno kao i na ivo narodno pravo, a naroito na ivu snagu i volju
hrvatskog naroda dr Vladko Maek i HSS trae samoodreenje hrvatskog naroda u
pitanju svog dravnog ivota kao i unutarnjeg svojeg ureenja. To e stanovite
zastupati dr Vladko Maek i HSS u ime hrvatskog naroda i na buduoj mirovnoj
konferenciji.
Hrvatska drava bila je uvijek konani cilj hrvatskog naroda te prema tome i HSSa, pa se toga cilja hrvatski narod nikad i nikome za volju ne e odrei i - samo imajui
sve dravne atribute - moe on ui u jednu od europskih zajednica. Ovu politiku
moraju voditi i hrvatski predstavnici u inozemstvu, ako hoe biti pravi pretstavnici
naroda i tumai njegove volje i njegovih tenja. Koliko smo obavjeteni oni tako i
nastupaju. Oni trae za hrvatski narod pravo samoodreenja, pa ako to ne bi bilo
mogue u potpunoj mjeri, onda ali neodstupno to, da hrvatski narod sa drMaekom
na elu odlui u kojem e odnosu Hrvatska biti sa ostalim lanovima zajednice a
kojima bi trebala biti u vezi. To stanovite zastupa i dr Maek u domovini i hrvatska
emigracija u inozemstvu. Tko bi vani drugaije radio, taj ne radi u ime hrvatskog
naroda i narod e ga osuditi. Konanu rije o Hrvatskoj moe kazati samo hrvatski
narod i dr Maek!
Istina je, da poloaj hrvatske emigracije u Londonu bio isprva teak, ali hvala budi
potenom i odlunom dranju hrvatskog naroda u domovini, a naroito herojskom i
mudrom stavu predsjednika dr. Maeka, te hrvatskih narodnih zastupnika, koji u
veini ostadoe poteni (jer plaenika politika raznih Tortia, Berkovia, Totha i
njima slinih individua te njihovih prirepina nema nita zajednikog ni sa dr. Maekom
ni sa hrvatskim narodom, budui da su se oni, pristupivi u ustaki pokret i poloivi
ustaku zakletvu za uvijek sami iskljuili iz HSS-a), uspjelo je hrvatskoj emigraciji, da
u borbi protiv velikosrpske politike nekih lanova londonske jugos. vlade pred
mjerodavnim faktorima Engleske i Amerike izvojuje za hrvatski narod onaj poloaj,
koji mu po Bqgu i pravdi pripada.
Dakako da hrvatski narod ne priznaje po njega pogubne medunarodne ugovore,
koje je nametnuta ustaka vlast sklopila bez znanja, ovlasti i volje hrvatskog naroda
odrekavi se narodnog teritorija i turivi narod u gospodarsko i politiko ropstvo. Tu
ne pomae niti furtim-zakljuak nezakonitog i falsificiranog tzv. hrvatskog sabora
sakupljenog s brda s dola.
Hrvatski je narod jednoduno osudio i sve one zloine ustaa, poinjenih nad
srpskim puanstvom kao i drugim graanima Hrvatske, s kojima narod kao cjelina
nema nita zajednikog, pa je HSS jo prole godine to slubeno odsudila.
Zbog svega toga dr. Maek i HSS ne mogu i nee suraivati s ustakom vlasti, koja
je - da se najblae izrazimo - zajedno sa svojim pokretom moralno, kulturno,
gospodarski, socijalno, politiki i vojniki potpuno zakazala, a ponudu za saradnju,
upuenu mu ponovno nedavno, odgovorio je dr Maek citatom dra Ante Starevia: Mi smo radili dok smo s potenjem mogli, a sad kad je sve prodano i izigrano, mjeati
se u to znailo bi sramotiti sebe. Neka sad izjedu kau oni, koji su je skuhali. A mi dodao je dr. Maek idemo svojim narodnim putom neokaljani i pravedni ne dajui se
zavesti ni desno ni lijevo ve ravno kako to narod trai.
Ali tako je HSS isto najotrije osudila i sve zloine onih srpskih etnika, bez obzira
pod ijom se komandom nalaze, koji plaeni i naoruani od talijanskih okupatora i
udrueni s njima pale hrvatska sela, mue i ubijaju Hrvate i tako istrebljuju hrvatski
narod svuda gdje stignu, a naroito u hrvatskoj Hercegovini i Dalmaciji. Njihov je
jedini cilj uspostava Velike Srbije. Njihova zlodjela ne razlikuju se po teini i grozovitosti nita od onih ustakih. Hrvatski e narod biti uvijek jedinstven, spreman i dosta jak,
da odbije i velikosrpska presizanja jednoga Drae Mihailovia bez obzira tko iza njega
stoji. Hrvatski je narod, protiv svih nasilja i nepravda, dolazile one s bilo koje strane i
ogrnute bilo kojom idejom. On nee da bude niije oruje u slubi tuih interesa. Zato
kod hrvatskog seljatva nije naao odziva ni korijena nain borbe, gdje se ljudi ubijaju
meusobno, pale kole i opine, razaraju mostove, unitavaju usjeve, vre atentate na
vlakove, gdje stradava nevino puanstvo, te zato - ono ne ide s partizanima!
Ovaj rat moe potrajati jo dugo, moe se protegnuti ak i u 1944! Naa je
najvanija zadaa, da bioloki sauvamo hrvatski narod tj. da sauvamo to vie naih
ivota, obitelji i gospodarstva. Na to bi nam poslije bila sloboda i drava bez Hrvata i
njihovih domova? Ne smijemo smetnuti s uma da budemo uvijek spremni osigurati,
braniti i ouvati na narodni teritorij pa u odlunom asu, kad nas dr. Maek pozove,
budemo gotovi svi kao jedan, da konano izvojujemo pod njegovim vodstvom pravu
slobodu hrvatske drave i hrvatskog naroda, a pod geslom: - Samoodreenje hrvatskog naroda i njegovo unutarnje ureenje na etikim, socijalnim i gospodarskim
naelima hrvatskog seljakog pokreta.
Hrvatska, poetkom 1943.
VERITAS
I Z V O R : A-IHRPH, NG, Kut. 4 9 2 . Taj je letak generalni konzulat kralj. Jugoslavije u Carigradu
dostavio ministarstvu vanjskih poslova u Londonu dopisom pov. br. 193 od 30. VII 1943. (AJ,
Emigrantska vlada kraljevine Jugoslavije - London, 103, fasc. 32). Bio je preveden na njemaki:
AJ, T - 5 0 1 , rolna 2 6 5 .
Sastavio ga je Ivanko Farolfi, zamjenik generalnog tajnika HSS pod ifrom Veritas.
kao glasniku g. Wolf dopisniku Croatie Lukaniu, izaslaniku Hrvatskog Crvenog Kria
g. Eliau, itd. tako da mi je ostalo nekoliko desetina tisua lira za potrebne izplate
poslanstva i nas koji ostajemo.
Meutim, u 4.30 u jutro, saopeno mi je sa strane ministarstva vanjskih poslova da
nam ne mogu omoguiti putovanje, te da sutradan doem u ministarstvo, da se o
daljnjemu dogovorimo. Osoblje poslanstva je uglavnom bilo cijele noi u zgradi
poslanstva, jer su se na periferiji grada vodile borbe a takoer je bilo i ulinih okraja.
Sutradan mi je saopeno u Ministarstvu vanjskih poslova, da e nam omoguiti
putovanje kad dobiju obavijesti od svog zagrebakog poslanika o odlasku talijanskih
diplomata iz Zagreba. Reeno mi je da e u Zagrebu valjda ostati samo odpravnik
poslova (kao to ja ostajem ovdje) i jo nekoliko tajnika. Vidio sam da misle na izmjenu
osoblja.
Poto mi je bilo na taj nain onemogueno da odpremim dio osoblja obratio sam se
na njemako poklisarstvo. Moram spomenuti da su mi u 6 i pol sati ujutro saopili sa
njemakog poklisarstva, da oni putuju u sedam sati, dakle ciglih niti pola sata prije, a
za koje vrijeme ja nisam mogao nita poduzeti. Odputovao je njemaki odpravnik
poslova, ali se drugog dana jedan dio osoblja poslanstva vratilo. Na vojni izaslanik
pukovnik Verni odluio je da odmah putuje, te se sliedeeg dana pridruio sa svojim
samovozima nekim japanskim samovozima, a ostavio je na dunosti u Rimu svog
zamjenika bojnika Lulia. Japansko poslanstvo je odputovalo svojim samovozima a
takoer i slovaki poslanik, ostavivi jednog tajnika kao odpravnika poslova. Ostala
poslanstva su ostala u Rimu.
Kroz dva dana iza primirja na periferiji grada su se vodile borbe, a bilo je i ulinih
manjih okraja, te se kroz to vrijeme nije moglo nita raditi. Kad se situacija rasistila,
t. j. kad je sklopljen sporazum izmeu talijanskog zapovjednika Rima i njemakih
vojnikih vlasti, da e se Nijemci zadrati oko grada a u gradu da e drati samo svoje
poklisarstvo, brzoglasnu i krugovalnu postaju, ja sam odmah poeo intervenirati kod
Njemaca u sliedeim predmetima: da mi omogue putovanje najveeg djela osoblja
poslanstva, da mi omogue poslati u Hrvatsku 150 naih orunika koji su se zatekli u
Rimu te sve nae vojnike koji se nalaze razbacani po sjevernoj Italiji, a osobito Legiju
na Riva del Garda, zatim da omogue putovanje nae kolonije u Domovinu te napokon
da omogue i izrade, da svi nai internirci po mnogobrojnim logorima u Italiji, budu
odmah puteni na slobodu i odpremljeni u Hrvatsku. Te zahtjeve sam im i pismeno
saopio. Obeali su da e nam izai u susret, meutim evo tek poslije dvie sedmice
svakodnevnog interveniranja, uspjelo nam je da omoguimo putovanje jednog diela
osoblja poslanstva i onih lanova nae kolonije koji su htjeli putovati.
Glede osoblja poslanstva, poto su nam Nijemci za danas omoguili vagone,
odluio sam, da prema brzoglasnom razgovoru i dogovoru s Vama, ostanem u Rimu ja
sa dvojicom tajnika, a da ostali odputuju. Meutim je samo jedan dio lanova bio
voljan da odputuje, dok su drugi ostali, jer da se strae u ovim prilikama poslati na put
ene i djecu. Ja ih, razumije se, nijesam mogao nato prisiliti jer ne mogu da preuzmem
odgovornost da im se togod putem ne dogodi.
Glede orunika tu nam sa njemakim vlastima ide jako teko. Ve prvog dana su
nam obeali da e ih odmah odpremiti u domovinu a tako i nae legionare i ostale
vojnike u sjev. Italiji. Ja sam im kazao da ih hrvatska Vlada moli, da odpremu svih
naih vojnika im prije omogue, jer da su u tim izvanrednim prilikama u Hrvatskoj
prieko potrebni. Na moje svakodnevne intervencije odgovarali su mi obeanjima ali su
se izgovarali sada sa pomanjkanjem transporta, a sada opet, da su im ti orunici
potrebni u Rimu za dranje straa, jer da su to odlini momci. Na kraju, ti su orunici
imali odputovati danas, zajedno sa osobljem poslanstva, ali su njemake vlasti opet u
zadnji as nam to uskratile, izjavljujui da su isti jo od prijeke potrebe ovdje. Ja
26
401
vlastitoj dravi Hrvatskoj, u kojoj e biti okupljen kao zaokruena narodna, gospodarska i kulturna cjelina. Isto takova mu je tenja, da u svrhu obrane, slobode i mira stupi
kao slobodan i ravnopravan lan, a na osnovu sporazuma i ugovora u dravnu
zajednicu, savez svih junoslavenskih naroda, ako je to i elja spomenutih naroda, te u
evropskoj zajednici slobodoljubivih naroda daje svoj doprinos uvrenju i produbljenju suradnje velikoga slavenskoga istoka sa velikim zapadnim demokracijama.
Za provedbu ovoga HSS je pripravna na suradnju sa svima strankama i politikim
grupama, koje imaju korjena u narodu i nisu protivne temeljnim naelima HSS, kako
su po formulaciji Stjepana Radia odobrena i usvojena od hrvatskog naroda. Ova
suradnja se ima pokazati i u zajednikom sudjelovanju i zastupanju u Vrhovnom
Vijeu Republike Hrvatske.
IZVOR: Odtampana u lanku dr Milana M a r t i n o v i a (zapravo Augusta Koutia), Moje
uspomene iz velikog doba. ivot i rad podpredsjednika HSS ing. Augusta Koutia, Kalendar
Hrvatski Glas za 1956, Winnipeg (Canada), vol. XXVI, str. 3 5 - 5 9 .
rijeiti pitanje slobode Svoga naroda. Traio je da Hrvatski blok, a naroito HSS kao
najbrojnija i najjaa stranka proglasi Dravu Hrvatsku i pozove narod, da pomogne
svoje politiko pretstavnitvo za preuzimanje dravne vlasti na povjesnom teritoriju
Hrvatske, dok je u isto vrijeme Nikola Pai, proglasio poznatu Amputaciju
Hrvatske.
U tim tenjama dr. Antu Trumbia naroito je potpomogao narodni zastupnik za
grad Zagreb dr. Ante Paveli. Njima se u tome miljenju pridruio i dr. Sekula Drljevi,
te mnogi drugi narodni zastupnici HSS-a, naroito seljaci.
Dr. Ante Paveli kao i ostali, smatrao je u tom pitanju dr. Antu Trumbia duhovnim vodom i nastojao kao jedan od najmlaih narodnih zastupnika potpomoi ga svim
svojim snagama za realiziranje toga plana. Tada je HSS imala veinu hrvatskih
narodnih zastupnika, koja je ostala dosljedna stranakoj disciplini, to je ovaj energini
zahtjev dr. Ante Trumbia i njegovih istomiljenika principijelno usvojen.
Narodno zastupstvo Hrvatskog bloka donijelo je zakljuak, da se poalje u
inostranstvo dr Ante Trumbi (koji uslijed starosti nije iao) i dr Ante Paveli, koji e
svjetskoj javnosti prikazati teke prilike u Hrvatskoj i pokuati svim sredstvima
uspostaviti veze sa ondanjom meunarodnom dinamikom i odluujuim politikim
centrima, kako bi se hrvatski narod oslobodio i doao do svoje samostalnosti.
Pored ovog zakljuka Hrvatskog bloka dr Ante Paveli odraje u narodu tajne
sastanke, uvjeravajui narod, da e se do slobode jedino doi vlastitim snagama itavog
naroda, koji e morati svojom vlastitom snagom uma i miice zbaciti sa sebe nametnutu im hegemoniju versailleskog diktata. Zato treba organizirati sve narodne snage i
narodnim ustankom izvojevati slobodu i staviti Evropu pred gotov in.
Za ovaj njegov ilegalni rad saznaju tadanje policijske vlasti, te izdaju nalog za
njegovo uhienje i stavljanje pred sud.
Tako je dr Ante Paveli uz odluku .Hrvatskog bloka morao i zbog ovog sluaja
napustiti Hrvatsku ve poetkom 1929. godine.
Upravo ova, 1929. godina smatra se poetkom rada i organiziranja ustakog
pokreta. Pred svoj odlazak u emigraciju dr Ante Paveli najavio je hrvatskom narodu
svoj odlazak putem letaka i na posljednjem sastanku sa svojim prijateljima iznio
politiki program rada za konano osloboenje hrvatske domovine, te ujedno dao
svoje upute i iscrpne instrukcije, u kojem smjeru ima se voditi unutarnja politika
borba.
*
engleska politika matematika, bez obzira ticalo se to evropskog, azijskog ili afrikog
kontinenta, sluei se svojom svijesno organiziranom slubom Inteligens-Servisa,
odnosno medunarodne mainerije, dakle internacionalnog kapitalizma svoje imperijalistike politike. Vodstvo ustakog pokreta koje je ve od 1930. godine nastupalo pod
imenom Ustakog oslobodilakog pokreta sa svojim proglasom Ustakih naela,
objavljenim u javnosti, udeava svoje politiko dranje u igri evropske politike
konstelacije. Povezuje se sa istaknutim politikim faktorima toga vremena, te preko
dr Andrije Artukovia u Engleskoj i Francuskoj, drPeria u Belgiji, drKrnjevia u
Francuskoj (sastanak dr Krnjevia u Parizu sa Leonom Blumom) i vicarskoj uestvuju
najivlje u evropskoj politikoj borbi, nastojei iskoristiti svaki i najmanji momenat,
kojim e moi iznijeti svoje gledanje i miljenje, naroito politikih kombinacija
beogradske vlade.
Vodstvo ustakog pokreta upuuje Ligi naroda preko dr Jurja Krnjevia jedan
memorandum, prikazujui tetnu igru Karaordevieve vlade, ne samo po interese
hrvatskog naroda i njegova nastojanja oko samostalne drave, ve i opasnost za
evropsku ravnoteu i mir u Evropi.
Kako su u to vrijeme Njemaka i Italija eljeli da Aleksandar Karadorevi vodi
ve zasnovanu politiku Balkana, jer je to bilo u njihovom interesu, to se vodstvo
ustakog pokreta nalo na istom podruju, na istoj politikoj liniji sa gleditem Engleza
i Francuza na tom sektoru evropske politike. Prije toga tzv. liki ustanak naiao je na
odjek u zemljama Evrope, pa se Jugoslaviju poelo smatrati u to vrijeme zemljom koja
nije u stanju srediti svoje politike prilike, a pogotovo uskladiti svoje dranje prema
Hrvatima.
Povijest se esto obnavlja. Kako je Bizmarkova Njemaka svojim monim utjecajem na berlinskom kongresu 1878. godine uspjela ishoditi dozvolu Austriji za okupaciju Bosne, pod predspremnom parolom Drang nach Osten, tako i novi Reich
upotrebljuje svu politiku vjetinu da putem beogradske vlade oslabi vitalnu snagu
Male Antante, a ujedno vjetim politikim manevrom provede svoju staru parolu
prodora na istok i proiri svoj uticaj na bolesnom Bosporu. To je ujedno i jedan
od puteva za osvajanje trita na nepreglednim prostorima Istoka.
Njemaki Drang nach Osten imao je izbaciti Englesku iz trita bliskog Istoka,
Turske, Perzije i ostalih zemalja. Jo u doba Abdul Hamida, sultana i kalifa, mudrog i
dalekovidnog politikog reca, uvrstiti vlast muslimanstva na daljnjem Orijentu, a ve
u to vrijeme dolazi do protivurjenog izraaja engleske i njemake diplomatske slube
u tom dijelu svijeta. To se naroito oitovalo u Abdul Hamidovim nasljednicima, a
Njemaka je postavila sebi za cilj prodrijeti poto-poto u taj dio Orijenta i privezati
Tursku za sebe, to je imalo i za posljedak ulazak Turske u I. svjetskom ratu na strani
centralnih sila. Njemaki politiki pretstavnici u Turskoj bili su najokretniji i najsposobniji diplomatski majstori, koji su uspjeli ubaciti u Tursku svoje najsposobnije
trgovce, vojnike instruktore, ininjere i ostale strunjake. Znamo da je Reich u Tursku
poslao svoju najbolju diplomatsku silu u osobi Franza von Papena. Tada je ve
Njemaka imala svoj uticaj i na politiku i ekonomsku stranu Turske. Cilj je bio ne
samo ekonomsko zarobljenje Turske, ve jo i dalje da Turska postane otskona daska
za njezin prodor na Orijent, a konano, preko politiko-gospodarskih manevara
dokopati se Mosulskih izvora, koji su bili u Engleskoj od ivotne vanosti. Moe se
rei, da se je na tom sektoru Orijenta lomila engleska i njemaka diplomacija i teila
osvojiti svaku stopu na politikom i gospodarskom polju turske drave. Tu se vidi, da
se je njemaka politika u dva smjera nastojala afirmirati, odnosno suprotstaviti
engleskom nadiranju i to: 1. u Evropi postii novu politiku konstelaciju, a 2.
stupiti u borbu sa Englezima na najbliim vratima Orijenta, a to je prvenstveno Turska.
Put do Turske imao je ii preko Jugoslavije i ostalih balkanskih drava, pa su meu
Tada je nastao jedan period zatija, tj. veza ustakog vodstva sa domovinom. I ukoliko
su neke veze postojale, ile su iz Francuske, Belgije i Engleske, od ustakih prvaka koji
su se tamo sklonili.
Svakako da su na rjeavanje hrvatskog pitanja rada i djelovanja ustakog
pokreta negativno djelovale politike prilike i u drugim balkanskim i graninim
zemljama Jugoslavije, gdje se ustaki pokret nije mogao u svom radu rairiti, jer su se
mnoge od svih zemalja ugledale na dranje Beograda, a ujedno su imale i svoje druge
politike raune.
Albanska politika u to vrijeme bila je u interesnoj sferi Italije. Grof Ciano je
kumovao kralju Zogu, da bi i tim inom uvrstio talijanske pozicije u Albaniji. U tom
pravcu Beograd nije pokazao naroite aktivnosti i interesa, iako je poznato, da je
dugogodinja politika Beograda teila za teritorijalnim proirenjem na Albaniju (po
Albaniji i staroj Srbiji), kao prirodni izlaz Srbije na dugaku obalu Jadranskog mora.
Dolo je i do preorijentacije maarske politike na osovinsku koja je govorila
jezikom Julija Gembea, te bugarske politike koja se nalazila u stanju izekivanja, ali
kako je kralj Boris iz njemake porodice Koburg, osjeale su se simpatije prema
Njemcima i Talijanima, a pogotovo kad se Boris oenio princezom talijanske kraljevske kue.
Kraljevska kua Rumunije ija je dinastija njemakog porijekla, usmjeravala je i
svoje politike kombinacije u tom pravcu. A poznato je, da je Aleksandar bio oenjen
kerkom rumunjskog kralja, pa se pita, koliko je i ta strana imala uticaja na politiku
liniju skretanja, protivnom nastojanju Engleza i Francuza.
Vano je spomenuti, da je i njemaki poslanik na beogradskom dvoru von Herren
odigrao i svoju posebnu diplomatsku ulogu i zaokupio beogradsku vladu svojim
vlastitim politikim manevriranjem. Njemaka i talijanska diplomacija dobro su
ocjenili politike i karakterne osobine Aleksandra, koji se ak u svojoj grandomaniji
zanosio, kako treba da zasjedne i na ruski carski prijesto, u sluaju sloma boljevike
vladavine u Rusiji. Tadanji hrvatski politiki krugovi smatrali su ga neuraunljivim i
bolesnim zbog te njegove grandomanije.
eku politiku vodi tada drBene, kao iskljuivi ovjek engleske politike, te
nastaju zategnuti odnosi Praga i Beograda.
U takvim politikim prilikama balkanskih i srednje-evropskih drava ustaki
pokret proivljuje svoje najtee asove jer nema oslona ni u jednoj od tih drava, koje
su se mnoge od njih diskretno bacile u naruje faistikih i nacionalsocijalistikih
drava. Mnoga beogradska mlade se faizira, ideoloki u tom pravcu izgrauje i
skuplja u formacijama faistikim i nacionalsocijalistikim Stojadinovia i Ljotia.
Progonstva ustake emigracije u svim tim zemljama zauzeli su puni zamah. Da je
ustako vodstvo po logici razvoja stvari bilo u politikom gledanju Berlinu i Rimu
suprotno kroz itav taj period ilustriraju i dogaaji beogradske politike osovinskog
smjera, dranje beogradske vlade, odnos kneza Pavla prema Njemcima i Talijanima, te
beogradski pakt i prislon odgovarajuih politikih faktora Beograda na osovinu
Rim-Berlin-Tokio. I jo dok su topovi udarali u punom ratnom zamahu 1941, nalaze
se ustae na Liparima u zatvoru i onemoguuje im se djelovanje u Njemakoj i Italiji.
Svakako je bilo i prirodno da ustaka politika nastojanja nisu bila potpomognuta od
tih drava, jer je ustatvo zastupalo gledite razbijanja stare Jugoslavije, osloboenje
hrvatskog naroda i proglaenje hrvatske drave. Tada to Njemcima i Talijanima nije
politiki odgovaralo, obzirom, da se beogradska diplomacija opredjelila za njih.
Poznato je, a to su injenice, da Njemaka i Italija nisu tada raunali na ustako
vodstvo, a posebno na dr Antu Pavelia, sve do poznatog pua u Beogradu kojim je
raskinut i pogaen pakt Beograd-Berlin. Njemake, talijanske i maarske trupe ekale
su posljednju zapovjed upada u Jugoslaviju 1941. godine, odnosno na podruje
i-ta duboka tumaenja i druge Starevieve misli sluile su hrvatskim generacijama kao
zvijezda vodilja.
Ustaki pokret nije nastao sluajno, ve je bio sinteza Starevievog dravnog
prava i seljake ideologije brae Radi, koji je iznikao iz onih dviju najjaih politikih
ideologija u hrvatskom narodu poslije 20. lipnja 1928. godine i u Ustakim naelima
obuhvatio u njemu obadvije te ideologije.
Kako je meunarodna dinamika tokom rata u raznim oblicima dolazila sve vie do
izraaja, a iskrsle politike kombinacije i koncepcije izale do jasnijeg vidika, to je bilo i
potpuno vidljivo da dolazi do nove politike konstelacije svijeta, u kojemu e omjer
snaga podati uticajnu politiku ulogu onom faktoru, koji za to bude imao i stanovite
preduslove. Smatra se, da e definitivnu pobjedu odnijeti onaj faktor, koji je sposobniji,
te onaj, koji e umjeti narodima svijeta podati jau materijalnu i moralnu snagu svoje
ideologije te, koji e se umjeti posluiti rijeima diplomate Lansinga, koji je na
mirovnoj konferenciji u Versaillesu poslije I. svjetskog rata meu inim rekao: Ne
moemo uivati u osjeaju osvete... Ne smije da bude sebinost mjerilo nae odluke.
Kultura je altruistika, a politika je egoistika... Prava mudrost je ona, koja ui ljude
da jednako snose pobjedu i poraz.
nija, pa se znade, da su bili imenovani pojedini istaknuti ljudi, odnosno oni, koji su se
najvie istakli u svom ilegalnom radu. Tako se znade da je za podruje Travnik
imenovan Nikola Jurii, stari ilegalac na tom podruju, za podruje Mostara dr Pavle
Canki, kasniji ministar pravosua, za podruje Livna i okolice dr Dragan Urumovi,
kasniji veliki upan, za podruje Sarajeva Boidar Bralo sveenik, za podruje Banja
Luke dr Vinko Guti, kasnije veliki upan, za podruje Doboja i okolice dr Dragutin
Kamber sveenik, za podruje Istone Hercegovine prof. Alija uljak, kasniji poglavni
pobonik, za tuzlanski bazen prof. Hakija Hadi, kasniji predstavnik NDH u Budimpeti, dok je glavni povjerenik za cijelu Bosnu i Hercegovinu imenovan Jure Franceti,
kojemu su bili podreeni ostali povjerenici u Bosni i Hercegovini. Za podruje
Bjelovara imenovan je Mijo Hans, kasniji logornik, za Srijem dr Petar Gvozdi kasniji
dravni tajnik u ministarstvu seljakog gospodarstva, za Dalmaciju drEdo Bulat
kasniji ministar, za Varadin i okolicu drMate Frkovi, kasniji ministar, za Gospi i
okolicu Jurica Frkovi kasniji veliki upan itd., itd.
Po nalogu GUS-a odnosno glavnog povjerenika organizirali su terenski povjerenici
logore, tabore i zbirove, te su po njihovom prijedlogu imenovane osobe za logornike,
tabornike i zbirnike. Rad tih povjerenika trajao je nekoliko mjeseci, dok nisu, nakon
definitivnog organiziranja velikih upa, zamjenjeni sa stoernicima, a ije se je podruje
djelovanja poklapalo sa samim podrujem velike upe. U mnogo sluajeva bili su
povjerenici, odnosno stoernici imenovani velikim upanima, pa je tako u jednoj osobi
usredotoena i politika i upravna vlast. To se kasnije nije prakticiralo, jer jedna osoba
nije bila u mogunosti absorbirati obadvije funkcije odnosno nije se znala granica
izmeu jedne odnosno druge djelatnosti. Ba radi toga pravile su se mnoge pogreke, te
su se pojedinci izrodili u apsolutiste, te su morali biti sa jednog i drugog poloaja
uklonjeni. Nakon to su iskrsli pojedini neskladi i meu povjerenicima i velikim
upanima, odnosno uslijed preuzetnosti tih povjerenika, a Bla Lorkovi ne mogavi
dovesti rad povjerenika u sklad sa odreenim instrukcijama GUS-a, odnosno dovesti ih
do jedne jae discipline, morao se povui, te na njegovo mjesto doao je drolc,
odvjetnik iz Varadina i stari politiki ovjek Stranke prava. Dr olcu stavljeno je u
zadatak:
a) da reorganizira sm ured postrojnitva
b) da izradi zakonsku podlogu za daljnju organizaciju GUS-a
c) da reorganizira i sprovede disciplinu u redovima ustakih funkcionera na
terenu.
Dr olcu je uspjelo donekle izvriti postavljene zadatke pa je pod njegovim
rukovodstvom dolo do izmjene nekih ustakih funkcionera po pokrajinama, a takoer
prihvaeni su novi ljudi u samom uredu postrojnitva sa odreenim zadacima. U to
vrijeme, a i prije toga bio je samo jedan doglavnik i to drMile Budak, dok je poasni
doglavnik bio Marko Doen, kasniji predsjednik hrvatskog sabora. Oni su bili imenovani jo prije dolaska u zemlju i kao takvi ostali su kroz cijelo vrijeme NDH.
Po organizaciji GUS-a bilo je 12 doglavnika i 6 poglavnih pobonika, koji su bili
vrhovni politiki forum. Kasnije u zakonskoj odredbi o GUS-u definitivno je obuhvaen njihov djelokrug, pa su nakon izlaska zakonske odredbe u 1942. godini, po
ustrojbi GUS-a imenovani osim gore navedenih i drugi doglavnici, ali nikada u
potpunom doglavnikom broju. Meu prvima je imenovan dr olc, ministar postrojnik. Imenovanje ostalih doglavnika dolazilo je povremeno, a o emu e kasnije biti
govora.
Za vrijeme postrojnika dr olca izraen je postrojbeni plan, koji je dobio zakonsku
mo. Taj postrojbeni plan po kom se kasnije izgraivala organizacija ustakog pokreta
iziao je 1942. godine. Po tom postrojbenom planu organizacija ustakog pokreta
sastojala se od slijedeih organizatorskih oblika (vidi shemu I.)
I. poglavnik
II. doglavniko vijee
III. postrojnitvo, koje se dijelilo na:
1. upravno zapovjednitvo ustaa
2. upravno zapovjednitvo ustake mladei
a) zapovjednitvo muke ustake mladei
b) zapovjednitvo enske ustake mladei
3. upravno zapovjednitvo enske loze ustakog pokreta
4. upravno zapovjednitvo stalekih postrojbi
5. blagajna
I. POGLAVNIK je ef ustakog pokreta i poglavar drave.
II. DOGLAVNIKO
VIJEE Doglavniko vijee sastoji se od 12 doglavnika i 6 poglavnih pobonika. To je
najvii politiki forum, zapravo glavni ustaki stan. Poglavnik pretsjeda sjednicama
doglavnikog vijea, a njegov zamjenik je ministar postrojnik. Doglavniko vijee
odreduje politike smjernice, rukovodei se cjelokupnom organizacijom i daje openite
odredbe za rad i djelovanje cjelokupne organizacije. Poglavnik imenuje doglavnike i
poglavne pobonike, te ujedno ih poziva svojom odredbom na sjednice. Po zakonu o
ustrojstvu GUS-a poglavnika bira doglavniko vijee.
Za vrijeme NDH doglavnici su bili: drLovro Sui (nalazi se u emigraciji), drMile
Budak, general Vilko Begi, Miko Raan, Marko Doen, Ivan elan (nalazi se u
emigraciji), Stipe Matijevi (nalazi se u emigraciji), Janko Torti (nalazi se u emigraciji), drMate Frkovi (nalazi se u emigraciji), Milan Frajsman (nalazi se u emigraciji),
Jure Pavii (umro u emigraciji), Adamaga Mesi, Luka Lesi, dok su poglavni
pobonici bili: prof. Alija uljak (nalazi se u emigraciji), pukovnik Mijo Bzik, Bla
Lorkovi, Vjekoslav Blakov.
III.
POSTROJNITVO
Terenskim organizacijama rukovodi postrojnitvo na ijem elu stoji ministar
postrojnik. Za vrijeme NDH bio je postrojnik drolc, a nakon njegove smrti drLovro
Sui.
Postrojnitvo u uem smislu dijeli se na:
a) tajnitvo postrojnika, koje rukovodi sa cjelokupnim administrativnim radom
postrojnika. Za NDH tajnik postrojnika bio je najprije in. Stanko Mavrek (nalazi se u
emigraciji), a kasnije Pero Simi (nalazi se u emigraciji).
b) Odjel za upravu koji rukovodi sa organizacionim poslovima. Od 1943. godine
odjelni upravitelj bio je drMilivoj Stahuljak (nalazi se u emigraciji).
c) Odjel za promibu, koji rukovodi cjelokupnom ustakom propagandom, a
proelnik je bio prof. Danijel Crljen (nalazi se u emigraciji), dok su mu u radu
potpomagali: in. Karlo Mirt (nalazi se u emigraciji) i Ante Mikuli (nalazi se u
emigraciji). Ovaj odjel izdavao je razne letke, broure i knjige propagandistikog
karaktera, te rukovodio preko podredenih terenskih dunostnika sa organizacijom
propagande u narodu.
Izdavali su razne politike biltene o dogaajima u zemlji i svijetu.
d) Odjel za vezu sa dravnim vlastima
Taj odjel ima zadatak da odrava vezu sa svim ministarstvima u svrhu pravilnog
djelovanja organizacije ustakog pokreta. Odjelni upravitelj bio je prof. Mirko Eterovi (nalazi se u emigraciji), a njegov zamjenik Ilija Saravanja (nalazi se u emigraciji).
Upravno
zapovjednitvo enske
Zadatak je ove organizacije iriti ustaku ideju kod hrvatskih ena, a osim toga
ideolokog zadatka, ta organizacija posvetila se karitativnom radu u narodu.
Upravna zapovjednica bila je prof. Irena Javor, doim na terenu osim Zagreba, bile
su u mjestima postavljene tabornice. U Zagrebu pored tabora, postojao je i stoer, a
stoernica je bila prof. Olga Osterman (nalazi se u emigraciji).
Upravno
zapovjednitvo
stalekih
postrojbi
I. Ustaki pokret
II. Postrojnitvo u uem smislu
III. Stoer
IV. Organizacija ustake mladei
V. Stoer muke ustake mladei
VI. Staleke postrojbe
atentatorima u Karlsbadu mislim god. 1933) vodili su idealnu papirnatu borbu, bodrili
emigrante ali ih ni materijalno ni moralno nisu mogli podpomagati jer osobno siroti,
nisu nali podpore kod tadanje austrijske vlade.
Istom nakon Uzpostave diktature i emigracije dr. Ante Pavelia, koji je u inozemstvu bio dobro poznat kao poten i iskren narodni borac, nadalje da je kraj toga
energian i hrabar, to je dokazao branei obtuene makedonske tudente, zapoeo je
sistematian rad na prikupljanju svih pozitivnih osoba u emigraciji, uvrtavanje u
ustaki pokret, vojna izobrazba, politiki i teroristiki rad.
Ust. org. se u poetku nazivala USTAA tajna hrv. rev. organizacija, poslije je
izputena rije tajna akoprem je prisegom bila zajamena tajnost pripadnitva ust.
pokretu a za sluaj izdaje smrtna kazna predvidena.
U ust. pokret su stupili u prvom redu skoro svi razni politiki emigranti, kaem
skoro, jer su (se) nekoji uzeli stav ekanja obzirom na strogosti kojima je svaki lan bio
podvrgnut, meu ovima se nalazi i dr. Mladen Lorkovi koji je koliko sam doznao
istom god. 1939. stupio u pokret, a Vladimir Radi nije nikada stupio unato injenici
da je saraivao dapae javno u listu Ustaa, ali sve iz materijalne koristi jer je u
Francuskoj ivio pod tekim okolnostima.
U Beu smo nali neku vrst Hrvatskog vodstva na elu sa dr. Paveliem i
lanovima Pereviem i Perecom proti emu smo se od prvog dana borili jer smo
sasvim izpravno smatrali da u jednom pokretu moe biti samo jedna vodea linost,
koja u svakom pogledu mora biti na visini a ostali pak svi samo kotaii u tom velikom
stroju. Nakon stanovitih trzavica smo uspjeli uzpostaviti red; Poglavnik je preuzeo
vodstvo, imenovao svoje pobonike i razdielio rad te stalno davao potrebne smjernice
rada. Svi, osim Pereca se ovom novom redu prilagodie, budui je on ktomu ivio
nemoralno, patoloki tip, po naravi krvolok organizirao razne akcije u domovini bez
uspjeha, sa ustaama postupao vie negoli mauhinski, veliki dio novaca troio u svoje
svrhe i banio po Peti i Beu, ustae ga ubie nakon Marsilje.
Jedini Mussolini je Poglavniku davao novanu pomo za uzdravanje i naoruavanje ust. vojnih postrojbi u Italiji i Maarskoj, a novac je davao (koliko mi je poznato) u
ime zajma buduoj Hrvatskoj dravi.
Poglavnik, po naravi skroman, nije nikada dozvolio da se trae i prime vee svote
od onih neophodno potrebnih za uzdravanje emigracije, to je vrlo oteavalo
razvitak oruanog pokreta i onemoguilo svaki djelotvoran konspiratorni ili teroristiki rad. Kronian manjak novaca silno je kodio pokretu.
Horthy u Maarskoj nije emigraciji dao drugo negoli utoite, a kao mala i slaba
Drava susjeda jake Jugoslavije, trpila je ona a jo vie emigranti pod stalnim
optubama i zahtjevima za progonom pojedinih ustaa.
U Austriji nije niti gen. Sarkoti uspio izhoditi vie negoli zatitu po nalogu jug.
agenata esto uhienih emigranata i Hrvata.
U Njemakoj soc. nacionalistikoj (!) nije uspio dr. Branko Jeli postii potrebnu
podporu, jer se je bavio svojom zabavom, sa enskinjama, te dosljedno nije mogao
postii onaj ugled koji je bio potreban za tako vanu stvar.
U Belgiji nismo imali podporu vlade, ali nam je koristio na Hrv. savez iz kojega
su za borbu sposobni dobrovoljci primani u Ust. pokret. Obzirom na injenicu da je
brojano stanje Hrvata radnika u Belgiji bilo najjae budua ust. emigracija odnosno
emigranti se u najveem broju sastojali iz Belgije a iz okolice Imotskog te Dalmacije.
Marui je vodio tam. Hrv. savez, a poslije nekolicina ostalih ustaa, naime oni koji jo
tada nisu poli u Italiju.
Prvi ust. vojni logor se nalazio u Brescia.
Naoruanje, prehranu, odjeu i sve ostalo potrebno za izdravanje ust. vojnih
logora obavljali smo sami; Italija nas je samo u toliko podupirala to je u sluaju
neuspjeha sa kojom poiljkom istu zaplienila a poslije nam dostavila u logor. Nadalje je
tolerirala kupovanje svega to nam je trebalo. Ust. vojniari su bili oboruani sa
pukama, samokresima, strojnicama, bombama i svim savremenim lahkim orujem.
Izobrazbu ust. vojniara vrili su bivi a. u. astnici i doastnici, a bila je temeljita
ali na osnovi borbe na gueriljski nain, to je uzrok da su mnogi ust. astnici povratnici
podbacili kada su u domovini morali voditi borbu sa Napoleonskom taktikom mjesto
gueriljom kako je tada odgovaralo.
Vojna izobrazba je bila stalna a trajala je do Marsiljske afere, nakon koje su svi
ustae razoruani i internirani na poznati zloglasni otok Lipari, gdje im se tada jo
pridruilo oko 200 ustaa protjeranih iz Belgije koji nisu htjeli poi doma u Jugoslaviju. Na Liparima je vrena sistematina tjelovjeba i poduka tako da su svi tamonji
ustae bili osposobljeni za 4 razreda srednje kole to im je u domovini naknadno i
priznato za izdavanje svjedobe, koja im je kasnije mogla sluiti za uposlenje u kakovoj
slubi.
Nerad, stalni progoni sa strane Talijana, bezizgledna crna budunost dovelo je do
sloma ivaca mnogih utoenika i nastalo je meusobno rovarenje, nezadovoljstva,
optube, izrazi negodovanja te i prietnje tamonjim talijanskim tamniarima dovele su
Talijane do odluke da odiele sve politiare i vojne zapovjednike od ostalih, a glavne
nezadovoljnike pak interniraju na razne jedne otoke, gdje su ostali do osnutka
N. D. H.
Na Liparima je tada izbila neka strana poast od koje je umrlo dvadesetak
najjaih i najzdravijih ustaa (udnovato slabiima nije nita kodila); uzronik te
poasti nije nikada pronaen, no zatoenici tvrde da su im to Talijani podmetli.
Vratimo se u prvi ust. vojni logor u Brescia!
Poglavnik je meu prvim emigrantima imenovao svoje pobonike i to: Dr. Milu
Budak, Vjekoslava Servatzy, Miju Babi, Andriju Artukovi, Didu Kvaternik i Antu
Brkan (na Liparima odpao jer je kao ovjek sa raztrovanim ivcima pao pod upliv
nezadovoljnika, a nakon uspostave N. D.H. se preselio u Zadar gdje je imao kuicu,
svojedobno je bio uitelj u Krievcima). Pok. Marka Doena je pak imenovao po.
proelnikom ust. pokreta odnosno G. U. S. u kojem je radio Mijo Bzik.
Mijo Seletkovi je vodio izobrazbu, vojnu, a u maloj tiskari se poeo izdavati list
Ustaa.
Dr. Ercole Conti gen. inpektor tal. min. un. poslova je sluio kao veza sa min.
Cianom i izdavao naloge pojedinim kvestorima (efovima policije) kako nas mogu i
smiju podupirati, pomagao nas je i u nabavama jer je na taj nain mogao zasluiti i
zasluio silne novce, tako da je na koncu nae kalvarije, emigracije, bio bogat ovjek.
Jedan od najtipinijih tal. inovnika izrabljivaa i ucjenjivaa. Umro je mislim god.
1943. u Pisi.
Hapenja i progoni Hrvata u domovini bili su tada na dnevnom redu voda na
mlin ustakog pokreta - Priliv proganjanih bio je stalan i poeo je zauzimati neugodnu
jakost tako da smo obzirom na materijalnu stranu, na predvienu mnogogodinju
borbu iz inozemstva i na bezkoristnost da se u inozemstvu dre borci prekrtenih ili
vezanih ruku - zabranili svako dalnje emigriranje osim u sluaju da netko mora pobjei
ispod vjeala ili tamniarskih vrata. Bili smo svjestni da e viegodinji boravak u
emigraciji koditi borbenosti, moralu i ivcima naih suboraca, osobito obzirom na
injenicu da se je samo jedan vrlo mali postotak emigranata sastojao iz izgraenih
graana i tudenata, ostali pak iz radnikih krugova koji e teko shvatiti potrebu da
filozofski podnaaju sve muke i tegobe emigracije.
U Rijeci smo imali prvu postaju za prihvat i reetanje koje je slijedilo na nain da je
svaki emigrant - ako nije bio najavljen - po Talijanima uhapen i kada je iz domovine
stigla informacija preko njega odpremljen u ust. vojni logor ili pak vraen u Jugosla-
viju, ako je bio sumnjiv kao agent. Neki su se ipak prokriomarili no poslije su nakon
odkria u logorima stradali.
Iz Belgije su primani oni ustae koji su tamo bili proganjani na temelju prijave jug.
konzulata a i tamo je bila izdana najstroija zapovjed da se svaki suvini dolazak u
vojne logore spriei.
U Junu Ameriku (u Argentinu osobito) poslani su tudenti Ante Valenta i Zlatko
Frajsman, a dr. Branko Jeli je bio nekoliko puta preko oceana u junoj i sjev. Americi.
Na povratku ba s jednog tog puta je na Gibraltaru uhien i valjda i sada jo zatvoren
na jednom engleskom otoku.
Iz Brazilije je samovoljom Marka Fil. Vujeva (prigodom afere Lorkovi-Voki
interniran u Jasenovcu) dopremljeno u Evropu (na Janka Pustu u Maarskoj) nekoliko
emigranata i to: Rai, sudjelovao u izvrenju smrtne osude kralja Aleksandra u
Marsilji, umro u Zagrebu 1944. klenut srca; Zboril Janko, poginuo u borbama oko
Sarajeva jo god. 1941; Raan Franjo, poginuo nesretno motorkotaem, ostavio u
Koprivnici 3 ili 4 male djeice i udovu; Hermanec, poginuo u borbama u Virovitici
god. mislim 1942; Roif (?) Martin, ubijen iz zasjede u Zemunu od partizana god. 1943;
Tiler, umro god. 1944. umirovljen u Osieku,
a ivi su jo bili: Roman Blako, ust. bojnik PTB. ravnatelj tvornice tkanina u
Krapini i Kata Grgi udata za biveg ust. puk. PTB. i Vel. upana u Karlovcu Grgia,
majka estero male djece.
Ove ustae je Vujeva dopremio odnosno zapovjedio da putuju u Evropu na
dunost jer im nije mogao tamo zapovjedati i jer nisu nasjedali njegovim smicalicama
za davanje novaca s kojima je godinama ivio u Junoj Americi, bez da je ikada radio.
U Austriji je tekue ustake poslove obavljao dopuk. Perevi sada gen. porunik
koji se sastojali u primanju viesti i prijatelja iz domovine i intervencija kod aust. vlasti,
bio je tamo ali jako slab, tako da su mu u vie navrata i njemu obavili kune
premetaine.
U Maarskoj je Perec iznajmio pustaru t. zv. Janka pustu udaljenu oko 7 km.
od hrv. granice i na istu smjestio tridesetak ustaa koje je kod ma. vlasti javno prijavio
kao radnike, a tajno im saopio prava imena i cilj: da ih se tamo ustako-vojno
izobrazi.
Stalne intervencije Jugoslavije i zahtjevi za izruenje pojedinih politikih emigranata sa Janka puste prisilili su nas da iznajmimo jo jednu pustaru t. zv. Baza pustu
udaljenu oko 25 km. od granice, gdje su tada smjetavani svi od Jugoslavije traeni
emigranti a njihovim agentima je bio dolazak na ove pustare podpuno nemogu.
Na obim pustarama nije nikada bilo vie od 45 ustaa, koji su uzdravani sa
mjesenim doplatcima u Pengima poslane iz Italije od G. U. S.-a i sa dohodcima iz
priroda tih dobara osobito pak iz svinjogojstva koje je vrlo dobro uspjevalo jer je na
Janka pusti bila iznajmljena nekom idovu tamonja pecara pirita a melasa je nama
pripadala, te bila izvrstna hrana svinjama i govedima.
Ostale ustae iz Maarske su samo voeni u oevidnosti i privlaeni na kratke
vjebe od 8 do 10 dana kada je bilo potrebno uvjebati ih u kojem novom oruju.
Na koncu je u Italiji i Maarskoj bilo ukupno oko 540 ustaa, od kojih (kako
rekoh na strani -2-) oko 200 nisu imali vojne izobrazbe jer su iz Belgije odpremljeni
izravno na otok Lipari u zatoenitvo.
Poglavnik se nalazio u tamnici u Torinu (radi Marsiljske afere) a Talijani uvjerivi
se da je njihov rad progledan privolili su, a svi su bili uvjereni da su oni i zahtjevali, da u
pojedine vojne logore dodu Beogradski agenti i nagovore pojedine ustae koji su kroz
to dugo i teko doba zatoenitva izgubili ne samo ivce nego esto dapae i vjeru u
uspjeh ustakog pokreta da se vrate u domovinu, gdje e svaki moi kui poi tko je
vojsku sluio a tko nije da ju mora sluiti. Ovu su priliku izkoristili mnogi tako da je na
koncu ostalo samo svega 230 ustaa koji su u travnju 1941. sa Poglavnikom preko
Suaka doli u domovinu.
Ovi povratnici se doma opet povezali i postrojavali svuda ustake elije na
osnovici: u svakom selu makar poetak zbira od 3 do 5 ustaa. Nastavak bezumnog i
bezkpristnog dalnjeg progona Hrvata u domovini je vrlo pogodovalo ovom postrojavanju i pokret je uhvatio korien i u irim slojevima.
Kroz tonu statistiku je poslije doma ustanovljeno da su zatvaranja i progon
Hrvata bila najbolja promiba za stupanje u ustake redove, jer sudbina svakog
uhienika ili proganjanika obuhvaa i osobno zanima vrlo veliki krug rodbine i
prijatelja koji broj esto dosie pedeset i vie osoba.
Iz ove injenice je Poglavnik izvukao pouak i stalno nam je razlagao bezumnost i
bezkoristnost - dakle tetnost progona naroda, te postavio ne samo naelo nego i
bezbroj puta osobno zapovjedio: da se u domovini niti jednom Hrvatu ne smije niti
jedna vlas (kosa) taknuti, sa Srbima pak i ostalim manjinama ima se postupati
oportunistiki [sic!]. Nadalje da zatvor jo nikoga nije popravio. Blag, ovjeanski
postupak, ljubav prema narodu osobito pak prema najsiromanijem, najire razumjevanje za potrebu malog ovjeka i udovoljenje u svakom moguem pogledu, to su bile
naelne smjernice. Izpalo je sve drugaije, zato, promotriti emo dalje.
Kraj ustako-vojne izobrazbe, vodila se ideoloka, a pojedincima pak i politika,
osobno po Poglavniku. Ustaka naela su dobro poznata te ih ne treba razlanjivati.
Tokom postrojavanja ustake vojnice u inozemstvu tono su odieljeni vojnici od
politiara, koje potonje je Poglavnik upotrebljavao prema svojoj uvidavnosti i stvarnoj
potrebi.
Dr. Mile Budak je bio stalno uz Poglavnika dok potonji nije dospio u tamnicu u
Torinu, a naknadno se dr. Budak vratio u domovinu: stalno naime nije tono jer je bilo
nekih manjih prekida kada iz pol. ili tehnikih razloga zajedniki stan ili boravak u
istom mjestu nije bio zgodan.
Vjekoslav Servatzy je ivio na Rijeci, te kratko vrieme u Como (vic. granica) a
poslije u Budimpeti u svojstvu zapovjednika Janka puste. Uzdravao je meupostaju
kao prvu vezu sa domovinom. Primao i odpremao potu za Poglavnika i G. U. S.,
primao i odpremao ustae iz domovine u ust. vojne logore, postrojavao ustae u Belgiji
(koju dunost je poslije preuzeo Branko Jeli), kupovao, primao i odpremao oruje,
eksploziv i paklenke u domovinu. Iz tal. zatvora spaavao Hrvate uhienike i vodio
nadzor nad pol. dogaajima u domovini. U Maarskoj je imao in upravnog
zapovjednika a podreeno mu je bilo podruje Hrvatske i Slavonije. Ovaj in je
odgovarao generalskom. U vojne logore je dolazio samo tada kada je Poglavnik tamo
pozvao i ostale politiare, naime kada se pokazala potreba, a kod Poglavnika odnosno
kod G. U. S. je dolazio esto naime, uvjek kada je to smatrao potrebnim.
Mijo Babi, po zanimanju upravlja samovoza, bio je osobni ofer Poglavnika i
spadao meu najpovjerljivije ustae. Vodio je nadzor nad vojnim logorima da se ne
uvuku pijuni, a ako je koji ustanovljen stavljan je pred ustaki sud i smaknut. Poginuo
je u borbi sa etnicima kod Nevesinja jo god. 1941.
Dr. Andrija Artukovi, odvjetnik iz Gospia a rodom Hercegovac, bio je u
mjestima G. U. S.-a, na koncu pak skoro godinu dana u Budimpeti, od kuda je
odputovao u London, no prigodom Marsilje je u Le Havru uhien i odpremljen u
beogradsku Glavnjau, odkuda je hvala prijateljima - odputen, interniran u Lici je
pak uspio pobjei i do osnutka N. D. H. skupa sa Lorkoviem i ostalima iviti u
Maarskoj. Osobite udjelbe nije nikada imao, jer mnogo tih udjelaba nije niti bilo.
Dopuk. Ivo pl. Perevi, sada gen. por., vodio je, kako ve rekoh na strani - 3 ,
ustake poslove u Beu, a dolazio je Poglavniku i GUS-u samo tada kada se pokazala
potreba. Pomanjkanje novaca onemoguilo je ea putovanja.
ga ali i na koncu podpomagali jer je do konca svog mukotrpnog ivota ostao poten
Hrvatski nacionalista.
Puk. Ante [Stevo] Dui, najsposobniji hrv. astnik u emigraciji i predviden za
vrhovnog zapovjednika hrv. vojske, ubijen je u Karlsbadu, kako ve rekosmo, po
beogradskim atentatorima. U protivnom sluaju bi Hrvatska imala sposobnog i
poloaju podpunoma doraslog zapovjednika, te sigurno nebi dolo do bezglavosti i
meusobnog bezumnog klanja. Ovo je za ust. pokret u inozemstvu bio najtei gubitak i
udarac. Njegova dva su sina, hvala majci Njemici, postali umjesto hrvatski, njemaki
astnici i navodno su ve poginuli. Pok. Dui je bila najistaknutija linost i nada nas
Hrvata u emigraciji.
Izobrazbu u ustako-vojnim logorima u Italiji vrili su: Dopuk. Narcis Jeszensky,
kasnije ust. puk. PTB., mislim god. 1943. zarobljen kod Bjelovara ili Krievaca i nakon
nekoliko mjeseci izmjenjen, povratio se preko Pisarovine i na vlastito traenje umirovljen ili pak slubeno. U zadnje vrieme je boravio u Maarskoj, odkuda se oenio.
Satnik Stjepan Tomii, kasnije ust. puk. PTB. i neko vrieme proelnik ratnog suda
u Zagrebu, u kojoj ga je dunosti nasliedio ust. puk. Juco Rukavina. Budui je skrivio
prvi pad Bihaa (stvarno je bio nesposoban za tako visoko i vano zapovjednitvo, jer
je u svjetskom ratu dobio hitac u glavu i na tomu dugo godina teko trpio, imao skoro
stalnu vrtoglavicu) bio je nakon toga umirovljen. Neznam jeli u zadnje vrieme, kada je
sve mobilizovano, imao nekakovu udjelbu ili nije.
Satnik Emil Lahovsky, kasnije ust. puk., u domovini nije primljen u PTB. jer se je
za vrieme zatoenitva u Italiji, kada je Poglavnik boravio u Torinkoj tamnici,
ponaao neustaki i glupo te bezobzirno kritizirao rad Poglavnika. Protekcijom
Artukovia i Lorkovia primljen je u ust. vojnicu, gdje je, mislim barem, do sadanjeg
sloma N. D. H. sluio.
Satnik Mijo Seletkovi, kasnije usr. puk. PTB., u domovini bio prvo Zapovjednik
I. PTB., kasnije ustake astnike kole, a najzad Izvjestitelj PTB. (kada je Servatzy
preuzeo PTB. pretvorilo se to u Zapovjednitvo ove poastne postrojbe). Prijavljen radi
nekog kriomarenja, umirovljen, mislim da je kasnije opet stavljen u djelatni stali i u
zadnje vrieme je vodio brigu za crnogorske etnike, odnosno kako se oni nazivae:
crnogorski nacionalisti koji su sa orujem i lanovima obitelji emigrirali preko nae
Drave, a u Sloveniji pak razoruani.
Slubovodei narednik bio je: vodnik Petar Zeli, kasnije ust. dopuk. PTB. i
Zapovjednik polusdruga u Sjev. Dalmaciji.
Zapovjednici sati bili su: vodnik Ante Mokov, Jure Franceti, Ivan Devi, Ivo
Hereni i neki drugi ust. doastnici.
Bez udielbe su u logorima bili: Vilko Penikar, Mate Vrli i jo neki intelektualci.
Ust. vojni logori bili su prvo u Brescia, tada u Borgotaro, te Olivetti (kod Arezz'a).
Ustae se izdavali za Albance, od kojih je u Italiji bilo vie logora.
Vjebe su ustae uvjek izvaali samostalno, bez da su ikada dolazili u doticaj sa tal.
vojnicima. Svi, osim politiara, nosili su vojne odore sa znakom U na ovratniku i
kapi. Ako je koji od njih putovao izvan logora, nosio je graansko odielo.
Malo izobrazitelja i to ne ba najboljih, dugo trajanje logorovanja odnosno
izobrazivanja, izcrpilo je znanje izobrazitelja, vjebe su postale dosadne i sve vie se
morala uvrtavati ideoloka i politika izobrazba, no Marsiljska afera je to dokrajila i
na Liparima je poeo novi jo dosadniji ivot.
Neuveni progoni i zapostavljanja, hapenja i dranje u zatvoru bez ikakovog
stvarnog razloga bile su na dnevnom redu. Kada je Stojadinovi doao u Italiju neke su
grupe ustaa bile zatvorene preko mjesec dana. Kod Hitlerovog dolazka 14 dana, a
dapae kada je Mussolini jedno putovao iz Rima u Milano, daklem iz srednje u
sjevernu Italiju, skoro 10 dana su ustae u junoj Italiji zatvoreni - da mu nebi ivot
111.
je Servatzy tada ve stanovao, ustae Seletkovia, Didu Kvaternika, Tomiia, Herenia, Penikara, Cerovskog, Ivu i Krunu Devia, Pejkovia, pok. Babia i
Jerol. Katia, a na koncu oko Boia 1940. doao je tamo i Tomica Serti, koji je ali
nakon kratkog vremena odanle premjeten jer je naiao na opoziciju sa strane
Penikara i Herenia koji su uvjek tvrdili da su politiari a ne vojnici.
Prije toga, a tono u svibnju 1940., smo nas nekolicina prvi puta od god. 1934.
vidili Poglavnika i to u Pisi kod gen. inpekt. policije Dr. Conti u stanu, gdje nam je
rekao da je politika svjetska situacija tako covoljna da ima izgleda na nae osloboenje, svakako nam se jo valja strpiti a da budemo blii odredio je da se gornji presele u
Toscanu, budui da je on pak tada stanovao u Sieni moi e nas ee posjetiti, dati
nam potrebne upute i obaviesti.
Nakon vie posjeta nam je konano u drugoj polovici oujka 1941. saopio da je
sukob izmeu Njemake i Srbije na vidiku, a konano da je pred vratima i odredio da
se svi presele u Pistoia, gdje e Servatzy preuzeti dunost astnika za vezu sa tal. vojnim
vlastima, te svu opremu i naoruanje za sve emigrante s kojima e krenuti u domovinu
im to okolnosti dozvole i zahtjevaju.
U toku od nekoliko dana je u Pistoiu stiglo svega 230 emigranata koji su obueni u
ustake odore i naoruani pred Poglavnikom ponovno poloili ustaku prisegu i nakon
programnog govora Poglavnika s njime krenuli posebnim vlakom do Trsta, odanle pak
autobusima preko Suaka u domovinu: stigli su na Markov trg u 4 sata u jutru dne 12.
[15.] IV 1941. kada u Hrvatskoj nije vie bilo ni vojske, ni orunika niti upravnih
vlasti, da uspostave dravnu vlast.
Mokov tada nije bio pozvan u Luccu, jer su proti njemu bili ostali tudenti
neznam iz kojeg razloga.
Babi je nakon nekoliko sedmica traio i dobio dozvolu, kao i Seletkovi, da se iz
Lucce presele u junu Italiju, jer se nisu slagali sa ostalima.
Kampanja koju su Kvaternik, Penikar, Bzik i Hereni jo prije vodili u emigraciji
proti Servatzyu, iz puke zavisti jer oni nisu mogli doi do izraaja, odnosno jer nisu
nikuda mogli putovati, dola je u Lucci do vrhunca, pogotovo kada se je potonji stavio
u opoziciju kada su poeli razlanjivati planove o tamanjenju protivnika. Servatzy
im je u vie navrata tumaio opasnost i glupost takovog rada, jer svaka akcija izaziva
reakciju: da smo slabiji brojano, da se na tim temeljima ne moe izgraditi i uzdrati
drava, te da se samo sa oportunistikom politikom moe oekivati uspjeh, kako nam
je to Poglavnik i stavio u dunost. Na koncu su mi dali pravo, kako tada rekoe: da od
njega imaju mira.
Svakako izkljuujem mogunost da je jo u emigraciji stvoren vrsti plan za kasnije
sistematino ubijanje i palenje, akoprem su o tome mnogo govorili i razpravljali, ali to
se ve nije govorilo i razpravljalo u toliko mjeseci i godina zatoenja, zapostavljanja i
mukotrpnog ivota.
IV.
Marsiljska afera
Nije tono, to se toliko puta pisalo, da je Kralj Aleksander ubijen na temelju neke
posebne osude izreene u Belgiji gdje li, nego je tono da su svi nai protivnici bili
osueni, kao i mi od njihove strane, a za izvrenje osude se ostavilo vrieme koje tomu
bude pogodovalo.
Sve vee jaanje Male Antante dovelo nas je do uvjerenja da je glavna osovina sm
beogradski diktator i dogovorili smo jednom prilikom kod G. U. S. a, da e mi javiti
kada i koliko ustaa treba da pokuaju negdje na putovanju izvriti smrtnu osudu nad
V.
Temeljem pismene odredbe Poglavnika u ovu su bojnu mogli biti primljeni samo:
1.) ustae koji su stanovito vrieme boravili u kojem ust. vojnom logoru u inozemstvu i
2.) ustae koji su iz domovine doli barem dvaputa, kao teklii ili veza, u inozemstvo.
Budui je ali s vremenom pripadnost P. T. B. smatrana kao osobita ust. ast, a i
loim tumaenjem Lisaka i Seletkovia, koji su prije bili ne Zapovjednici nego
referenti za PTB. primljeni su skoro svi istaknutiji ustaki prvoborci i mnogi od
ustaa koji su samo boravili u inozemstvu bez da su ikada bili u kojem logoru: daklem
u protivtini same Poglavnikove odredbe.
Kada smo stigli u domovinu pridolo je onim 230 povratnika, jo oko 250 koji su
ve doma bili, no budui je jedan dio od ovih preuzeo razne dunosti po dravi, jedan
dio premjeten kao vojni zapovjednici, skoro svi postali astnici: ova P. T. B. nije u
brzo potrajala kao vojna nego samo kao idealna postrojba i kako je to u topoglednoj
odredbi naznaeno ima svrhu da podrava vezu izmeu tih prvoboraca.
Odmah nakon povratka u domovinu primljeni su u I. PTB. sinovi i braa emigranata, a poslije dobrovoljci. U Banjaluci je postrojena II. PTB. a kasnije u Zagrebu i
Osijeku dalnje, kada se ove postrojbe nazvale P. T. S. (Pogl.[avnikovi] tjel.fesni]
sdrugovi) a na koncu pak, kada su pridole i razne druge postrojbe pak Pogl.[avnikov]
tjel.Jesni] sbor iji je zapovjednik bio gen. ust. puk. Mokov.
Na povratku u domovinu je sa PTB. (emigrantskom, jo kao vojnom postrojbom)
zapovjedao ust. puk. Tomii, nakon njega Seletkovi i na koncu pak Mokov.
Emigranti, pripadnici ove poastne P. T. B. bili su, osim ostalih ija imena nije
mogue pamtiti: gen. i ust. puk. Tomica Serti (nije bio u logorima); gen. i ust. puk.
Vjekoslav Servatzy (nije bio u logorima); gen. i ust. puk. Ante Mokov, Vilko Penikar,
Ivo Hereni i Vjekoslav Luburi; ust. puk. Stjepan Tomii, Narcis Jeszensky, Mijo
Seletkovi, Erich Lisak, Mijo Bzik i Juco Rukavina (nije bio u emigraciji); gen. i ust.
puk. Rafael Boban i Josip Metzger; ust. puk. Josip Mrmi (nije bio u emigr. logorima),
Joso Rukavina i Boo Cerovski; ust. dopuk. Ivan Devi, Petar Zeli, Ventura Baljak i
Ante Pejkovi; ust. bojnik Marko Mihaljevi, Marijan Paveli, iro Boti, iro Kralj,
Roman Blako i Franjo imunovi; ust. satnik Eduard Premec, Luka uli, Kvesi i
Ivan Kodani (nije bio u logorima); ust. bojnik Marijan imi, min. u miru (nije bio u
logorima); ust. puk. Andrija Artukovi, min. (nije bio u logorima); ust. puk. Dr. Mile
Budak, min. u miru (nije bio u logorima).
I Z V O R : A-VII, SUP-Zagreb, MF-23.
Pogovor
AZA
Kazalo osoba
A
Aimovi, Milan 2 4 7 , 2 4 9 , 2 5 3 , 3 7 7
Aeldert, Ludwig 19
Agaton (papa) 2 6 0
Aimone di Savoia, vojvoda od Spoleta 3 4 5
Akamovi, Antun 2 6 3 , 2 6 4 , 2 6 6
Alajbegovi, Mehmed 20, 4 7 - 4 9 , 56, 57, 117,
121, 1 3 2 - 1 3 5 , 141, 145, 151, 152, 154,
157, 171, 179, 2 0 0 , 2 0 5 , 2 1 5 , 2 2 0 , 2 2 3 ,
224, 227, 228, 230, 233, 236, 2 4 3 - 2 4 5 ,
247^-250, 2 5 2 , 2 5 3 , 2 5 8 , 2 6 3 , 2 8 3 , 2 8 6 ,
2 8 7 , 2 9 5 , 2 9 6 , 2 9 8 , 3 0 2 , 3 0 3 , 3 1 1 , 314,
325, 334, 4 3 4
Aleksandar I 3 8 7
Aleksandar Karaorevi 3 6 3 , 3 8 0 , 3 8 1 , 3 9 4 ,
408, 410, 411, 425, 430
Aleksi, Josip 2 8 5
Aleksiev, Rajko 44
Alexander, Harold 2 7 7 , 2 8 8 , 3 0 2 - 3 0 4 , 3 6 1 ,
412,413
Ali 3 3 4 , 3 3 5
Altenburg, Gnther 83
Altenhofen 20
Altgayer, Branimir 178
Alzmann 3 3 9
Ambrosio, Vittorio 54, 58, 59, 3 4 6
Andrenszky 2 3 0 , 231
Andres, Ivan 24, 124, 126, 138, 3 5 5
Anfuso, Filippo 3 8 9 , 3 9 2 , 393
Ani, Ante 39
Antonescu, Mihael 3 8 , 162, 185
Apolonio, Franz 3 8 0 , 3 8 8
Arai 3 8 2
Arikan, Saffet 20
Arnao, Vicente Gonzales 50
Artukovi, Andrija 48, 154, 194, 2 4 4 , 2 5 8 ,
300, 302, 3 1 1 - 3 1 3 , 317, 322, 323, 330,
344, 361, 379, 409, 410, 424, 426, 432
Asancai, Ivica 4 1 9
Auleb, Helge 4 7 , 53, 55, 61, 165
Axmann, Arthur 3 0 5
B
Babi, Ivan 25, 96, 1 2 4 - 1 2 6 , 136, 3 2 5 , 4 1 3
Babi, M i j o 3 7 9 , 3 8 3 , 3 8 8 , 3 9 3 , 4 2 4 , 4 2 6 , 4 3 0
Bidan, Dafer 2 6 5
Bismarck, Otto 4 0 9
Bismarck, Otto Christian 3 9 3
Bjelovui, Zvonimir 4 2 0
Blaschke 2 1 5
Blako, Roman 4 2 5 , 4 3 2
Blakov, Vjekoslav 151, 152, 157, 4 1 6 , 4 2 1
Blakovi, Petar 81, 87, 96, 9 9 , 1 0 0 , 120, 139,
325
Blaekovi, Milan 63, 71, 136
Blaekovi, Zdenko 4 2 0
Blaevi, Jakov 168
Blaini 4 1 9
Blum, Leon 4 0 9
Blcher, Gebhard 4 0 7
Boban, Mate 3 9 0
Boban, Rafael 99, 139, 156, 4 2 2
Bock, Fedor 64
Boehme, Franz 351
Bogat, Stjepan 56, 2 1 5 , 2 2 8 , 2 3 9
Bogdan, Ivo 134, 136, 137, 2 6 6 , 2 7 5 , 2 9 5 ,
296, 311, 356
Bogdanov, Vaso 3 1 8
Bojdev, Ivan 37
Bombelles, Josip 3 8 9 , 3 9 0
Bonefai, Klement Kvirin 2 6 3 , 2 6 5
Boris (bugarski kralj) 75, 4 1 1
Bormann, Martin 2 1 8 , 2 1 9
Bornemissza 180
Bosshard 4 1 2
Bonjakovi, Ferdo 61, 62
Boti, iro 4 2 2
Boikovi 2 3 5
BockI, Fritz 54
Bracanovi, Dolores 4 2 0
Brajkovi, Boidar 129
Brajovi, Krsto 66
Bralo, Boidar 3 5 6 , 4 1 5
Brandtner 55
Brai, Ranko 2 8 2
Brauchirsch, Walter 64
Brezovski, Ivan 381
Brkan, Antun 3 8 0 , 4 2 4 , 4 2 7
Broz, Josip-Tito 7 - 1 2 , 1 4 - 1 6 , 18, 23, 24,
3 5 - 4 0 , 42, 46, 52, 66, 70, 7 3 - 7 5 , 78, 92,
93, 100, 104, 112, 113, 1 1 5 , 1 1 8 , 1 1 9 , 1 2 1 ,
138, 146, 148, 149, 153, 155, 159, 165,
166, 168, 175, 1 7 7 - 1 7 9 , 184, 191, 2 0 1 ,
211, 219, 232, 233, 242, 277, 278, 281,
3 0 6 , 3 1 3 , 3 3 4 , 3 3 7 , 3 4 7 , 348, 3 5 4 , 3 6 0
Broievi, Sreko 49
Brstilo, Josip 3 3 4 , 3 3 5
Bubalo, Ante 3 8 0
Bu, Stjepan 3 8 6 , 3 8 9
Budak, Franjo 3 8 1 , 3 8 6
Budak, Mile 28, 51, 98, 157, 170, 2 2 0 , 2 5 8 ,
331, 334, 344, 3 5 9 - 3 6 1 , 367, 376, 380,
3 8 3 , 3 8 5 , 386, 3 8 8 - 3 9 1 , 3 9 3 , 4 0 0 , 4 1 5 ,
416, 424, 426, 432
Budak, Zvonko 3 8 1 , 3 8 6
Buhler, Walter 157
Bulat, Edo 95, 98, 103, 132, 154, 2 5 8 , 2 9 5 ,
296, 2 9 9 - 3 0 2 , 311, 3 1 4 - 3 1 8 , 332, 415
Buli, Ivo 2 1 6
C
Cabas, Josip 62, 110, 112, 115, 118, 3 5 9
Cagjevi, Marija 172
Canaris, Wilhelm 52
Canarius 2 1 3
Canki, Pavao 134, 154, 2 5 8 , 2 6 3 , 2 6 4 , 2 6 9 ,
415
Cankov, Aleksandar 163, 2 0 5 , 2 3 0 , 2 3 1
Carevi, Anton 173
Casertano, Raffaele 3 5 1
Ceni, Pavle 125, 129
Ceri, Matija 96
Cerovski, Boidar 3 8 6 , 3 8 9 , 3 9 0 , 4 3 0 , 4 3 2
Cesarec, Stjepan 3 0 0
Churcher 3 0 7 , 3 0 8
Churchill, Randolf 1 4 - 1 6 , 18, 39, 138
Churchill, Winston 14, 15, 21, 39, 4 2 , 52,
119, 141, 182, 2 3 1 , 2 3 5 , 3 1 3 , 3 3 7 , 3 4 4 ,
355
Ciano, Galeazzo 3 4 5 , 3 7 7 , 3 7 9 , 3 8 6 , 3 8 7 ,
389, 394, 408, 411, 424
Cihlar, Zvonko 56, 4 0 0 , 4 0 2
Cincar-Markovi, Aleksandar 16, 2 1 5 , 2 4 7
Clemenceau, Georges 4 0 5
Conti, Ettore 3 7 7 , 3 7 9 , 3 8 1 , 3 9 2 , 3 9 3 , 4 2 4 ,
430
Cortese, Antonio 3 7 9
Coselchi, Eugenio 351
Cosmo-Peelj, Melita 3 2 3 , 3 3 2 , 3 3 6
Creydt, Ernst 19, 2 9 6 , 3 3 9 , 3 4 0
Crisomali 2 2 0
Crljen, Danijel 111, 3 0 4 , 4 1 6
Cvenek, Ivan 129
Cvetinovi, Mira 2 5 2
Cvitkovi, Viktor 2 2 2
C
irkovi, Sava 3 7 7
D
D'Annunzio, Gabriele 2 4 1 , 4 2 2
Dabi, uro 2 1 5
Dakovi, M a r k o 3 9
Danilovi, Ugljea 70
Davidson 35
Deakin, William 35
De Angelis, Maxilian 178
Debeli, Sime 176
D e Gaulle, Charles 1 8 0 , 2 1 1 , 3 9 7
De Grouchy, Emanuel 4 0 7
Desbons, Georges 1 8 0 , 4 1 0
Desovi, Milan 79
Dekovi 1 2 5
Devi, Ivan 3 8 8 , 4 2 8 , 4 3 0 , 4 3 2
Devi, Kreimir 4 1 7
Devi, Kruno 4 3 0
Dietrich, O t t o 1 5 2 , 1 5 7 , 158
Digovi, Petar 51
Dimitrijevi, Aca 3 8 3
Dittmar 34
Dohner 55
Dolenc, Ignac 4 1 9
Dolmann, Eugen 3 9 3
Donovan, William 113
Doen, M a r k o 4 1 6 , 4 2 4 , 4 2 7
Doen, Pavao 3 8 8 - 3 9 0
Doen, Stipe 4 1 8
Dnitz, Karl 6 3 , 1 5 7 , 2 7 3 , 3 0 5 , 3 0 6 , 3 0 7
Drnberg, Alexander 1 5 2 , 1 5 7 , 3 0 7
Draganov, Parvan 185
Draganovi, Krunoslav 1 3 6 , 2 3 5 , 2 3 6
Dragojlov, Fedor 8 0 , 3 2 7 , 3 4 0
Draskovic 131
Drezga, Tihomil 1 9 3 , 2 2 8
Drljevi, Sekula 2 7 - 3 0 , 3 9 , 4 1 , 6 6 - 6 8 , 1 9 1 ,
204-206, 210, 243-245, 248, 250, 251,
253, 254, 282, 283, 285, 360, 406
Dubac 2 9 7 , 2 9 8
Dubokovi, N i k o 2 1 2 , 2 2 1 , 2 2 2
Dui, Jovan 193
Dui, Stevo 3 8 0 , 4 2 2 , 4 2 8
Dujmovi, Franjo 4 1 9
Dumandi, J o z o 7 9 , 8 0 , 1 5 4 , 1 7 6 , 3 3 1 , 3 6 1
D
ilas, Milovan 70
orevi, P. 3 6 1
uji, M o m i l o 2 2 0 , 2 2 1 , 2 3 4 , 2 4 1 , 3 6 0
uki, Svetomir 2 8 2 , 2 8 4 , 2 8 5
uri Pavle v. Hranilovi Stanko
urii, Pavle 3 9 ^ 1 , 2 5 3 , 2 5 4
E
Eden, Anthony 3 7 , 1 1 9 , 2 0 9 , 2 1 1 , 3 4 4
Egekher, Franjo 1 7 2 , 173
Eisenhower, Dwight 3 0 8
Elia 4 0 1
Ejicker, J a k o b 1 7 7
Eref, Ruet 2 9 1
Eterovi, M i r k o 4 1 6
F
Faget, R o k o 4 1 9
Falkenhausen, Alexander 64
Farolfi, Ivanko 2 3 , 6 2 , 8 7 , 9 1 , 93, 9 5 , 9 6 ,
98-101, 103-105, 107,108,110,113,115,
133, 1 3 6 - 1 3 9 , 165, 305, 325, 327, 358,
363
Fawler, Gunter 14
Fazini, Nevenko 99
Felber, Hans Gustav 3 5 4
Ferdinand (bugarski car) 2 1 1 , 3 4 7
Fertilio, Luka 1 1 2 , 1 1 7
Filov, Bogdan 1 6 2
Firt, Boidar 99
Fitovi, Stjepan 4 1 9
Fizir, Rudolf 1 2 9
Florijan 155
Frajsman, Milan 2 5 8 , 4 1 6
Frajsman, Zlatko 4 9 , 3 8 0 , 3 8 1 , 3 8 6 , 4 2 5
Franceti, J u r e 3 1 , 4 1 5 , 4 2 8
Franco, Francisco 193
Frange, Nikola 99
Frank, Ivica 4 2 2 , 4 2 7
Fritsch, Werner 63
Frkovi, Ivica 2 8 5 , 2 8 7 , 3 6 1
Frkovi, Jurica 19, 4 1 5
Frkovi, M a t e 8 0 , 9 1 , 9 4 - 9 6 , 9 8 , 9 9 , 1 0 3 ,
1 1 1 , 154, 1 5 7 , 1 7 1 , 1 7 6 , 189, 1 9 1 , 2 2 0 ,
304, 322, 331, 358, 361, 363, 415, 416
Fromm, Fritz 5 3 , 6 4
Frip, Z v o n k o 4 1 8
Funk, Walter 3 0 5
Fux 2 3 0
G
Gadow 17
Gado 1 3 9
Gagliardi, Emanuel-Manko 3 8 6 , 3 8 9 - 3 9 2
Gaillard, Andre 3 2 2 , 3 2 3
Gaj, Ivo 2 2 7 , 2 2 8
Galinovi, Veljko 4 1 8
Ganev, Ivan 2 1 1
Gari, J o z o 2 6 3 - 2 6 6
Gavrilovi, Milan 2 9 2
Gai, Stjepan 62
Gec 177
Geiger 3 0 9 , 3 3 0 , 3 3 1
Georgiev, Kimon 1 6 2 , 1 6 3
Gerede, Hesref 2 9 1
Germogen, Maksimov 2 5 8 , 2 6 5 , 2 6 7 , 2 8 1
Getaldi, liko 1 2 5 , 1 2 9
Giangreso, Francesco 58
Giesler 2 2 9
Glaise-Horstenau, Edmund 14, 19, 2 8 , 3 1 - 3 3 ,
36, 4 5 - 4 7 , 5 2 - 5 4 , 56, 60, 61, 76, 7 8 - 9 3 ,
I
Ilica 4 1 8
Ili 59
Imbriimovi, Luka 36
Imredi, Bela 38
Ipa, M i j o 9 8 , 9 9 , 103
Ivan VIII (papa) 2 6 0
Ivanan, Cvjetko 4 1 9
Ivandi, Stjepan 3 8 8 , 3 9 0
Ivankovi, Vjekoslav 2 2 9 , 2 6 9
Ivanovi, M i h a j l o 4 1 , 95
Ivanua 2 1 5
Ivi, M a r k o 4 1 8
J
Jagati, Matija 3 3 1
Jakin, uro 3 7 , 1 7 2
Jakekovi, Stjepan 4 1 2
Jakupi, J o z o 6 2
Janekovi, Stjepan 52
Jankovi, Velmar 161
Janovski 2 8 5 , 3 1 4
J a r e b , Jere 1 3 7
Jasinski, Nikola 62
Javor, Irena 2 1 9 , 4 2 0
Jemeni, Milan 3 8 2
Jelai 3 3 9
Jelai 4 0 5
Jeli, Branimir 8 4 , 1 3 0 , 1 9 4 , 3 8 0 , 3 8 1 , 4 2 3 ,
425-427
Jendrai, Josip 8 1 , 8 7 , 9 6 , 9 9 , 1 3 9
Jendrai, Stjepan 3 2 5
Jeri 173
Jesenski, Narcis 3 7 9 , 4 2 8 , 4 2 9 , 4 3 1
Jesih, Pavle 99
Jevdevi, Dobroslav 5 9 , 2 4 1
Jei, Nikola 1 2 5 , 1 2 9
Jodl, Alfred 9, 10, 5 4 , 6 9 , 7 2 , 149, 1 5 0 , 1 5 7 ,
231
Josip I (austrijski car) 2 8 0
Jovanovi, Dragi 2 1 5
Jovanovi, Slobodan 23
Jovovi, Pavle 40
Juki, Ilija 3 8 8
Juppe, Hans 32, 55, 88, 89, 167, 178, 190,
191, 2 0 2 , 2 0 3 , 2 0 7 , 3 0 9 , 3 3 8 - 3 4 0
Juratovi 2 2 9
Juri, Milutin 86, 92, 95, 99, 100, 103, 111,
115, 121, 134, 137, 159, 3 5 7 , 4 1 8
Jureti, Augustin 62, 92
Juriev, Dionizije 3 5 6
Juri 2 5 6
Juri, Ilija 4 1 9
Jurii, Nikola 4 1 5
Jurkovi, Ignacije 2 6 5
K
Kai 2 2 1 , 2 2 2
Kai, Vlado 4 1 9
Kaleak, Vladimir 81, 99, 139, 3 2 5
Kailay, Mikls 38
Kamber, Dragutin 3 5 6 , 4 1 5
Kamenarovi, iro 40
Kammerhofer, Konstantin 47, 80, 122, 145,
1 6 8 - 1 7 0 , 177, 178, 183, 190, 192, 193,
200, 202, 203, 218
Karamarko, Milivoj 3 2 5 , 3 6 3
Karlo v. Rogina, Dragan
Karlo VI (njemaki kralj) 2 8 0
Karlo Habsburki (austrijski car) 3 9 7
Kasche, Siegfried 14, 1 9 - 2 1 , 32, 33, 4 1 ,
4 5 - 4 7 , 49, 50, 5 2 - 5 7 , 61, 65, 6 8 - 7 1 ,
7 8 - 9 1 , 113, 114, 116, 117, 1 2 1 - 1 2 4 , 135,
137, 145, 1 4 9 - 1 5 2 , 157, 158, 164, 165,
168-173, 177-179, 182-184, 189-193,
200, 202, 204, 207, 212, 213, 215,
2 1 8 - 2 2 0 , 228, 3 0 6 - 3 0 8 , 319, 320, 327,
328, 3 3 7 - 3 4 0 , 349, 353, 355, 3 5 7 - 3 5 9
Katelan, Mladen 4 1 8
Kati, Jerolim 3 8 4 , 3 8 8 , 3 9 0 , 4 1 8 , 4 3 0
Katon, Marko Porcije 4 1 3
Katschinka 33, 190
Kavran, Boo 2 2 8 , 3 3 9 , 4 1 7
Keitel, Wilhelm 53, 72, 88, 92, 1 5 0 - 1 5 2 , 154,
155, 157, 158, 160, 194, 283
Kelo, Boris 129
Kemeny, Gabor 2 3 0 , 2 3 1 , 2 3 6 , 2 3 7
Kerin-Veliko, Vladimir 3 7 9 , 3 8 1 , 382, 431
Kesselring, Albert 2 2 0
Khuen-Hedervry, Kroly 4 1 2
Kilinger, Manfred 162
Kirasi, Artur 125, 129
Kirin, Ivan-Ico 80, 90, 98, 4 1 9
Kirsanov 44
Kleiber 2 2 3
Kliani, Ivan 93, 96, 100, 103, 104, 3 2 5
Kluge, Gnther 64
Kljakovi, Jozo 84
Knez, Ivan 32
Kocakov, Deziderije 129
Kodani, Ivan 4 1 2
Koestli, Friedrich 39
Kolar, Slavko 52
Kopijar 61
Kopsche 3 3 8
Kos, Erih 129
Kos, Vinko 4 2 0
Kosanovi, Sava 194
Kostelac, Dragutin 2 2 4
Kosti, Josif 2 1 5
Koak, Vladimir 2 0 , 2 3 , 4 9 , 5 6 , 78, 81, 84, 87,
92, 109, 110, 112, 1 1 4 , 1 1 5 , 1 1 7 - 1 2 0 , 1 2 2 ,
123, 151, 1 5 7 - 1 5 9 , 164, 165, 182, 183,
190, 2 0 0 , 2 1 6 , 2 1 8 , 2 4 8 , 2 6 9 , 2 7 8 , 2 7 9 ,
305-307, 351, 359
Kouti, August 2 3 - 2 5 , 52, 62, 82, 93, 100,
1 0 4 - 1 1 1 , 115, 119, 124, 1 3 7 - 1 3 9 , 159,
167, 2 1 7 , 2 1 8 , 3 3 7 , 3 3 8 , 3 5 5 , 3 5 6 , 4 0 4
Kova, Ljudevit 3 0 0
Kovaevi, Ivica 3 9 2
Kovaevi, Zvonko 4 1 8
Kovai, Marija 78, 3 5 0 , 3 6 1
Krakov, Stanislav 161
Kralj, Ciril 199, 3 2 6 , 4 2 2
Kralj, M i j o 3 8 2 , 4 1 0 , 4 3 1
Kramarz, Hans 29, 41
Kratofil 157
Krbek, Ivo 25, 104, 3 5 6
Krce, Pavao 168
Krek, Miha 2 1 0 , 2 8 6 , 2 8 8
Krempler, Karl 183
Kren, Vladimir 19, 20, 9 0 , 1 2 4 - 1 2 6 , 1 3 2 , 1 9 5 ,
284, 2 9 6 - 2 9 8 , 301, 303, 305
Krivokapi, Boo 39, 41
Krivokapi, Duan 2 0 4 - 2 0 6 , 2 4 9 - 2 5 3
Krnjevi, Juraj 2 3 , 52, 62, 92, 106, 130, 138,
160, 3 1 3 , 3 1 7 , 3 4 3 , 3 6 3 , 3 9 8 , 4 0 5 , 4 0 9 ,
410, 493
Krpan 125
Kujundi, Bogoljub 2 1 5
Kular, Eugen 125, 2 9 7
Kulenovi, Dafer 3 6 , 1 3 3 , 1 5 4 , 3 0 2 , 3 0 3 , 3 9 2
Kulenovi, Osman 49
Kumii, uro 3 2 9 - 3 3 2
Kungel, A. 2 4 5
Kurelac, Eugen 125, 129
Kutuzov, Mihail Ilarionovi 4 0 7
Kuvedi, ivan 154, 176
Khn, Friedrich 178, 183
Kvaternik, Eugen 3 4 4 , 3 5 0 , 3 5 3 , 3 5 4 , 3 8 2 ,
388, 393, 424, 427, 430, 431
Kvaternik, Slavko 52, 53, 90, 120, 2 1 6 , 2 2 0 ,
343, 344, 3 5 0 - 3 5 4 , 3 5 6 , 361, 389, 3 9 0 ,
393
Kveki 2 1 2
Kvesi 4 2 2
L
Lach, Josip 2 5 8
Lackovi, S. 2 3 5 , 2 3 6 , 3 1 1
Lahovsky, Emil 379, 4 2 8
Lalatovi, Mirko 2 5 4
Lammer, Mirko 62, 84, 194, 4 1 2
Langhelm 3 3 9 , 3 4 0
Lansing, Robert 4 1 4
Lai, ore 40
Laval, Pierre 180
Laxa, Eugen 139, 3 5 0
Lazarevi, Svetislav 3 8 3
Lazi, ika 3 8 2
Leonida (spartanski kralj) 3 0 4 , 363
Lesi, Luka 4 1 6
Leyser 61
Lipovac, uro 29, 2 4 7 , 2 4 8
Lisak, Erih 79, 80, 89, 91, 92, 9 8 - 1 0 0 ,
1 0 2 - 1 0 4 , 116, 156, 2 2 0 , 2 2 3 , 2 5 4 , 3 0 9 ,
315, 319, 3 2 4 , 3 4 0 , 3 6 1 , 4 2 1
List, Wilhelm 64, 3 5 1 , 352
Lloyd-George, David 4 0 5
Lobkowitz, Erwein 136
Loidolt 3 3 8
Lonarevi 3 2 7
Lorkovi, Bla 112, 2 2 4 , 4 1 4 - 4 1 6
Lorkovi, Ivan 4 1 4
Lorkovi, Mladen 7, 23, 4 7 , 49, 56, 62, 76,
78-83, 86-96, 98-125,129,132-139,141,
154, 1 5 6 - 1 5 8 , 165, 167, 172, 186, 192,
305, 315, 322, 324, 325, 344, 348, 349,
3 5 1 , 352, 3 5 5 - 3 6 1 , 3 8 0 , 389, 3 9 3 , 4 1 3 ,
414, 423, 425, 426, 428
Lovri, Vlaho 4 1 8
Lohr, Alexander 112, 2 1 7 , 2 7 1 , 2 7 2 , 3 0 6 ,
3 0 8 , 309, 3 3 8 - 3 4 0 , 3 4 5 , 3 4 6 , 3 5 1 , 3 5 4 ,
363
Luburi, Vjekoslav 22, 96, 98, 100, 102, 111,
121, 134, 156, 2 1 5 , 2 4 6 , 2 8 2 - 2 8 5 , 2 8 7 ,
319, 325, 3 3 0 , 3 3 2 , 339, 3 5 5 , 3 6 1 , 4 3 1
Lueti, Nikola 4 2 7
Lukani 4 0 1
Lukanovi, Kamilo 125, 129
Luki, Mihovil 129
Luli, Vilim 81, 99, 139, 3 2 5 , 4 0 1
Liit 3 0 8
Lj
Ljoti, Dimitrije 2 2 0 , 2 4 6 , 2 4 7 , 2 8 4 , 4 1 1
Ljuban, Cvijeto 172
M
Machiedo de Palilo, Jakov 2 2 9 , 2 3 9
Maek, Braco 3 2 3
Maek, Josipa 3 2 3
Maek, Nevenka 3 2 3
Maek, Vladko 2 2 - 2 4 , 52, 62, 82, 91, 93, 95,
98, 107, 108, 113, 1 1 5 , 1 1 6 , 1 1 9 , 1 2 0 , 1 3 0 ,
137, 138, 148, 159, 166, 2 1 5 , 2 1 7 , 2 1 8 ,
286, 288, 308, 3 1 1 - 3 2 4 , 327, 328, 332,
3 3 5 , 338, 3 4 3 , 3 4 4 , 3 5 3 , 3 5 5 , 3 5 8 , 3 6 3 ,
378, 385, 388, 398, 399, 405
Madarec, Juraj 3 8 7
Mahlberg, Toni 2 5 8 , 3 3 9
Maixner, Franjo 107
Majer, Zbiljko 81, 96, 99, 139, 3 2 5
Makanec, Julije 134, 151, 152, 154, 158, 190,
258, 420
Milievi, VJadeta 3 7 7 , 3 9 4
Milo, Ljubo 92, 100, 139
Miljkovi, Josip 84, 3 7 9 , 3 8 0 , 3 8 5 , 4 1 2 , 4 2 7
Mintas, Vladimir 48
Mirkovi, Mirko 129
Mirosavljevi, Mladen 129
Miroevi-Sorgo, Niko 3 8 7
Mirt, Karl 4 1 6
Misilo, Krunoslav 2 6 5 - 2 6 7
Mieti, August 99, 100
Mieti, Roko 99, 100, 3 0 1 , 3 1 1 , 3 1 6 , 318,
332,333
Mikovi, Milan 25
Mitilineu, Mihail 50
Miura, Kazuichi 5 0 , 2 5 8
Mladen v. Veber, Norbert
Mlinaric, Edo 3 2 2
Model, Walter 64
Moscatello, Nikola 62
Mosner, Stipe 37, 4 4 , 145
Mokov, Ante 3 1 , 78, 9 0 - 9 6 , 98, 102, 104,
116, 134, 156, 224, 2 6 9 , 2 8 2 , 2 9 6 - 3 0 1 ,
312, 315, 317, 319, 321, 326, 328, 329,
3 3 2 , 340, 361, 4 2 8 , 4 3 0 , 4 3 1
Mrak, Franjo 96, 103, 124
Mrak, Ivan 3 2 5
Mrmi, Josip 4 3 2
Mueller 3 3 9
Mundorfer, Hijacint 81, 99, 139, 3 2 5
Muravjev 162, 163
Musa, Ivan 199, 2 5 8 , 3 2 6 , 3 2 9 , 3 3 9 , 4 1 8
Musi, Ivan 2 4 5
Mussolini, Benito 7, 16, 17, 5 7 , 5 8 , 66, 2 3 4 ,
304, 322, 341, 3 4 4 - 3 4 6 , 351, 354, 363,
377, 379, 383, 384, 386, 392, 423, 428
N
Naggiar, Paul-Emile 3 8 2
Napoleon I Buonaparte 4 0 7
Nardelli, Bruno 94, 171, 3 2 8
Navratil, Miroslav-Friedrich 3 7 , 122,
237, 238
Nazor, Vladimir 14, 22, 36, 168
Nedi, Drago 161
Nedi, Milan 3 9 - 4 1 , 59, 7 1 , 7 3 , 74, 7 6 ,
146, 154, 162, 182, 188, 2 1 2 , 2 1 5 ,
249, 347, 352
Nedved, Ladislav 2 3 5
Neubacher, Hermann 2 0 , 2 7 , 4 5 , 7 2 , 74,
164, 165, 2 1 0 , 2 1 5 , 2 4 5 - 2 4 7 , 2 5 0 ,
253, 345, 355
Neuhausen, Franz 2 1 0
Neumann (Furiakovi), Alfred 3 8 0
Nicbuhr 3 2 0
Niedzielski, Felix 2 5 8 , 3 0 5 , 3 5 6 , 4 2 0
Niki, Budimir 2 2 3
Niki, Niko 215
Nikola Petrovi (kralj) 30
Nikoli 87
Nikoli 2 9 7
Nikoli 3 8 8
Nikoli, I. 3 8 2
125,
117,
220,
150,
252,
O
Oboljenski 39
Obradovi, Savo 391
Obuljen, Nikola 125, 129
Obvvurzer 170
Odori 2 5 6
Omranin, Ivo 117
Opolski, Rudolf 99
Oreb, Petar 381
Orani, Ivan 2 1 8 , 2 1 9 , 2 8 5 - 2 8 7 , 3 1 1 , 3 1 2 ,
356, 420, 421
Oshima, Hirosi 35
Osterman, Olga 4 2 0
Ostoji, Zaharije 2 5 4
Ott, Hans 19, 2 0 2 , 3 0 9
Otto Habsburki 2 0 4 , 3 8 0 , 3 9 7 , 3 9 8
Oxilia, Giovani-Batista 3 5 1
P
Pandakovi, Miroslav 39, 62, 95, 103
Panwitz 88
Papen, Franz 20, 150, 2 2 5 , 4 0 9
Paradik, Petar 4 1 8
Paskijevi 4 1 3
Pai, Nikola 30, 4 0 5 , 4 0 6
Paveli, Ante 2 0 - 2 6 , 3 2 , 41, 4 8 - 5 0 , 60,
62, 70, 7 8 - 8 4 , 8 9 - 1 0 5 , 1 0 8 - 1 2 5 , 129,
1 3 4 - 1 3 7 , 139, 141, 1 4 9 - 1 5 4 , 157, 159,
160, 178, 180, 191, 192, 194, 199, 2 1 0 ,
213, 218, 220, 224, 233, 2 3 5 - 2 3 7 , 241,
244, 254, 2 5 6 - 2 5 8 , 263, 264, 266, 269,
271, 274, 275, 2 8 2 - 2 8 8 , 2 9 6 - 3 0 2 , 305,
306,
308-320,
325-329,
337-341,
3 4 3 - 3 6 1 , 363, 3 7 7 - 3 9 4 , 406, 4 1 1 - 4 1 3 ,
423
Paveli, Mara 129, 2 2 0 , 3 0 7 , 3 4 4 , 3 5 0 , 3 6 0
Paveli, Marijan 3 4 0 , 4 2 2
Paveli, V e l i m i r 3 1 8 , 3 4 0
Pavei, Zvonimir 2 4 , 99, 124, 125
Pavii, Jure 199, 3 2 6 , 3 2 9 , 4 1 6
Pavle Karaorevi 4 1 1 , 4 1 2
Pavlovi 168
Pavlovi, D. 4 0 2
Penikar, Vilko 98, 102, 116, 156, 199, 2 7 6 ,
3 2 6 , 3 2 7 , 3 2 9 , 3 6 1 , 4 2 8 , 4 3 0 , 431
Peanac, Kota 2 1 5
Pejaevi, Petar 72, 193, 194
Pjkovi, Ante 4 3 0 , 4 3 2
Peliegrinetti, Hermenegilde 3 8 7
Perec, Gustav 3 5 8 , 3 5 9 , 3 6 1 , 4 0 2 , 4 0 3 , 4 0 5
Perevi-Odavna, Ivan 2 0 5 , 2 5 8 , 3 4 0 , 3 8 0 ,
3 8 3 , 388, 4 2 2 , 4 2 3 , 4 2 5 , 4 2 6 , 431
Peri, Dorde 2 1 5
Raovi 39
Ratkovi, Stjepan 3 5 9
Rauch, Alpi 2 4 5
Rauch, Pavao 4 1 2
Re, Gian Carlo 351
Rebernak, Viktor 2 9 8 , 3 1 5
Reberski, Josip 24, 3 1 6 , 3 1 8 , 3 2 1 , 3 2 3 , 3 3 3
Rekseisen 2 4 5
Relja, Andrija 2 2 1 , 2 2 2 , 3 8 0 , 3 8 8 , 3 9 0
Rendulic, Lothar 9, 15, 4 4 , 4 5 , 5 5 , 150, 3 5 4
Requard, Willy 79, 8 6 - 8 8 , 90, 165, 3 1 9 , 3 2 0 ,
339
Resch 2 2 2
Rheinberger 3 3 9
Ribbentrop, Joachim 14, 2 0 , 32, 33, 49, 58,
69, 7 0 - 7 2 , 78, 79, 8 4 - 8 6 , 88, 8 9 , 1 2 3 , 1 4 9 ,
151, 152, 157, 158, 160, 164, 165, 168,
171, 177, 184, 189, 194, 2 0 2 , 2 1 3 - 2 1 5 ,
219, 229, 345, 346, 349, 352, 357, 360
Ricci-Bellardi 4 0 0
Rianovi, Muhamed 2 6 3 , 2 6 6 , 2 6 7
Rieger, Vilko 56, 122, 2 0 5 , 2 1 5 , 2 2 8 , 2 3 1 ,
239, 243, 245, 287, 311
Ringel 55, 85, 88, 89
Ritter, Karl 69, 83, 85, 86, 89, 2 5 0
Rittig, Svetozar 36
Roatta, Mario 54, 58, 59, 2 9 2 , 3 4 6 , 3 5 2
Robotti, Mario 3 4 6
Rochat 180
Rockefeller 3 6 8
Rogalski 2 2 1
Rogina, Dragutin 23
Rogulja, Adalbert 19
Rohneberger 2 4 5
Rohrbach 54
Roif, Martin 4 2 5
Rojnica, Ivo 3 0 0
Rolf, Tomislav 90, 3 3 8
Rommel, Erwin 64, 184, 185
Ronneberg 2 1 0
Roosevelt, Franklin Delano 93, 2 1 0 , 2 3 1 , 3 9 7
Rosandi, Mime 125, 4 0 5
Rosenberg, Alfred 3 8 3
Rosso, Augusto 4 0 0
RotS(;hild 3 6 8
Roman, Gregorij 2 1 0 , 2 8 5 , 2 8 6 , 2 8 8
Rubi, Dragutin 19, 2 6 5 , 2 9 7 , 2 9 8 , 3 0 1 , 3 0 2 ,
316-318, 412
Rukavina, Adalbert 50
Rukavina, Branko 87, 99, 100, 125, 159
Rukavina, Josip-Juco 95, 96, 98, 156, 2 6 5 ,
2 6 7 - 2 6 9 , 282, 315, 318, 330, 386,
388-390, 428, 431, 432
Rundstedt, G e n 64, 184, 185
Rupnik, Leo 177, 161, 2 8 5 - 2 8 8
Rus, Ivan 4 1 9
Ruinovi, Nikola 37, 68
Ruii, Domagoj 4 1 9
S
Sabljak, Adolf 3 8 9 , 3 9 1
Sachs-Petrovi, Vladimir 4 2 2
Safer 124
Salewski 3 3 9
Salis-Seewis, Franjo 2 5 8
Samardija, Josip 4 1 8
Sardi, Emanuel 3 8 6
Sarkoti, Stjepan 3 8 0 , 4 2 2 , 4 2 3
Sauni 4 1 7
Schardt 55
Schellenberg, Walter 91
Schirach, Baidur 2 1 5
Schlegel, Anton 3 7 9
Schlesinger 3 7 4
Schlesinger, Adolf 3 7 2
Schlesinger, Filip 3 7 2
Schmidt, Paul Karl 20, 2 0 2
Schmidt, Paul Otto 20, 152, 154, 158
Schrner, Ferdinand 77
Schubert, Conrad 33, 67, 68, 76, 83
Schwerin-Krosigk, Lutz 3 0 5 - 3 0 8
Seaton Watson, Hugh 119
Seidlytz, Walter 64, 65
Seitz, Aleksandar 4 2 1
Selchow, Kurt 157
Seletkovi, M i j o 3 8 3 , 4 2 4 , 4 2 8 , 4 3 0 , 4 3 1
Senise, Carmine 3 9 3
Serti 2 5 7
Serti, Tomislav 31, 53, 80, 8 7 , 1 5 6 , 2 7 5 , 3 0 0 ,
329, 340, 358, 361, 389, 390, 393, 430,
431
Servatzy, Vjekoslav 94, 95, 9 7 - 9 9 , 102, 116,
258, 304, 309, 329, 380, 388, 393, 422,
424, 426, 431
Simi, Pero 4 1 6
Simonovi, ivojin 3 8 2 , 3 9 1
Simovi, Duan 39, 3 4 7
Sinceck 4 1 2
Sini, David 62, 78, 99, 100, 1 0 4 - 1 1 0 , 117,
118
Singer, Vladimir 3 5 5 , 3 8 7 , 3 8 8
Sisteron 383
Six, Alfred Franz 2 7 9
Skorzeny, Otto 7
Skrbin, Janko 4 2 0
Slade, John 14
Slavko 2 7 4 , 2 7 5
Smoljan, Baria 24, 99, 139, 3 1 6 , 3 1 8 , 3 2 1 ,
355
Smrekar, Zdenka 84
Sonnleitner, Franz 85, 149, 150
Spahi 138
Spalajkovi, Miroslav 161, 2 1 5
Spellman, Francis 118, 2 3 5
Srebrni, Josip 2 6 3 - 2 6 5 , 2 6 7 - 2 6 9
Srnec 125
Stahuljak, Milivoj 4 1 6
Stajnov 182
Staki, Vladislav 59
Staljin, Josip Visarionovi 7 4 , 7 5 , 9 3 , 1 8 2 , 2 3 1
Stare, Slavko 3 2 6
Starevi 138
Starevi, Antun 2 5 5 , 2 9 3 , 3 6 2 , 3 9 9 , 4 1 3 ,
414
Starevi, David 4 1 4
Starevi, Mile 3 6 1 , 4 1 4
ahinovi, Mumir 49
andor, Vladimir 125, 129
aravanja, Ilija 2 9 7 , 2 9 8 , 4 1 6
ari, Ivan 2 6 3 - 2 6 6 , 2 6 9 , 2 8 4 , 3 3 1 , 3 8 7
ari, Luka 2 1 5
ari, Viktor 4 1 7 , 4 1 8
imi, Franjo 71
imi, Marijan 3 8 8 , 3 9 0 , 4 3 2
imrak, Janko 2 6 3 - 2 6 7 , 2 6 9
imunovi, Franjo 4 3 2
inkovec, Miroslav 125, 129
inti 125
kifi 2 5 6
krivani, Gavro 3 9 1
o, Filip 66
ojat, Josip 3 8 7
ola, Ivan 4 1 8
olc, Ljudevit 31, 4 1 5 , 4 1 6
pani, Vladimir 129
poljar, Nikola 129
tancer, Slavko 2 5 8 , 3 5 0
tedimlija, Savi Markovi 2 7 , 28, 3941, 66,
205, 240, 243-250, 2 5 2 - 2 5 4
tern 3 6 8
timac 2 5 6
titi, Ante 86, 9 4 - 9 9 , 101, 103, 104, 2 5 3 ,
357, 4 2 0
titi, Blako 48
ubai, Ivan 24, 25, 36, 38, 46, 50, 93, 100,
104, 105, 138, 191, 2 3 2 , 2 3 3 , 3 1 3 , 3 3 6 ,
337, 360
Sufflay, Milan 2 2 2
uljak, Alija 4 1 5 , 4 1 6
uman, Mate 3 8 5
Svare, Mato 125, 129
viglin, Dragutin 125, 129
T
Talbot, John 1 4 - 1 6
Tamburini, Tullio 17
Tarle, Marko 4 1 3
Tarn, Williams 113
Terzi, Ivan 4 1 7
Thaon de Revel, Paolo 3 8 9
Timev 381
Tiler, Adam 3 8 1 , 4 2 5
Titulescu, Nicolae 4 0 8
Tolbuhin, Fjodor Ivanovi 2 7 7
Tomas, Ilija 3 5 6
Tomai, Ljudevit 91, 93, 9 8 - 1 0 1 , 107, 138,
139, 2 1 5 , 305, 3 2 5 , 3 5 8 , 3 6 3
Tomii, Stjepan 3 7 9 , 3 8 8 , 3 9 3 , 4 2 8 , 4 3 0 , 4 3 1
Tomljenovi, Josip 3 2 9
Tomo v. Mikovi, Milan
Topalovi, ivko 65
Topi jak 4 1 9
Torbar, Josip 23, 87, 99, 104, 107, 110, 119,
124, 126, 139, 159, 3 1 6 , 3 1 8 , 3 2 1 , 3 3 2 ,
3 3 3 , 355
Torbar, Stjepan 3 3 3
Torti, Janko 107, 134, 154, 3 0 5 , 3 1 4 , 3 9 8 ,
416
Toth, Dragutin 50, 52, 133, 154, 3 9 8
Treu, Rudolf 44
Trocki (Bronstein), Lav 3 6 8
Troll-Obergfell, Heribert 3 4 9
Trumbi, Ante 4 0 5 , 4 0 6
Tudor125
Turina, Oskar 56, 2 5 3
U
IJiberreither, Siegfried 2 1 8
Urumovi, Dragan 4 1 5
V
Valenta, Ante 4 9 , 3 8 1 , 3 8 6 , 4 2 5
Valpoti 4 1 9
Van der Venne, Arnold 50, 51, 2 5 8
Vasi, Dragia 2 5 4
Vasiljevi, Miloslav 2 3 1
Veber, Norbert 138, 176
Veesenmayer, Edmund 343, 3 5 2
Velev, Damjan 162
Velebit, Vlatko 157
Veliko-Kerin, Dimitrije 3 6 3
Velikov, Trajanka 3 6 3
Vernic, Janko 4 0 0 , 4 0 1
Vickert, Rikard 3 9 1
Vidali, Danko 3 2 4
Vido, Luigi 3 7 7
Vitetti, Leonardo 3 7 7
Vlasov, Andrej Andrejevi 2 2 5
Vlai, Frane 173
Voki, Ante 7, 2 0 , 31, 32, 37, 44, 49, 53, 76,
7 8 - 8 3 , 86, 87, 8 9 - 1 2 6 , 1 2 8 - 1 3 9 , 1 4 1 , 1 5 4 ,
1 5 6 - 1 5 8 , 167, 186, 3 0 1 , 3 0 5 , 3 1 5 , 3 2 2 ,
324, 325, 348, 349, 3 5 6 - 3 5 9 , 363, 413,
425
Vrs 180
Vragovi, Josip 159, 3 8 4 , 3 8 5 , 3 9 0 , 391
Vrani, Vjekoslav 125, 133, 134, 137, 139,
154, 190, 2 2 5 , 2 5 8 , 2 8 2 , 2 9 5 , 3 0 1 - 3 0 5 ,
338, 362, 413
Vranicani 131
Vrkljan, Andrija 3 0 2 - 3 0 4 , 4 1 3
Vrli, Mate 4 2 8
Vrljiak, Kazimir 47, 50, 136
Vueti, Fedor 99
Vueti, Stipe 2 5 8
Vukovi, Boidar 95, 9 8 - 1 0 0 , 3 1 6 , 3 1 8 , 3 1 9 ,
333
Vujica, Stanko 2 3 0 , 2 4 0
Vuki, irne 3 8 8
Vuksanovi, Ljubo 27, 29, 2 5 2
Vuleti, Savo 2 4 8
Vutuc, Mirko 199, 3 2 9
W
Wagner, Karlo 45, 47, 178, 183, 193, 2 0 2 ,
212, 213
Warlimont, Walter 46, 54, 69, 72
Weichs, Maximillian 7, 9, 60, 65, 6 8 - 7 0 , 72,
73, 83, 112, 178, 191, 2 0 1 , 2 0 3 , 2 1 8 , 2 1 9 ,
271, 272, 354
Weizscker, Ernest 3 4 9
Wellington, Arthur 4 0 7
Wendroth 3 3 9
Werkmeister 20
Wilson, Thomas Woodrow 4 0 5
Wittelsbach, Ruprecht 2 0 9
Witzleben, Erwin 53
Wolf, Hinko 99
Wolff, Karl 164, 3 8 0 , 4 0 1
Wollmar 41
Woods, Rodney 2 9 8
Whrer, Teodor 2 4 5 - 2 4 7 , 2 5 0
Y
Yntil, Armas 50
Z
Zboril, Janko 4 2 5
Zdravia v.E. Lisak
Zec, Bonaventura 3 8 7
Zec, Mirko 4 1 9
Zeevi, Nastadin 66
Zeilesen 2 5 8
Zeli, Petar 4 2 8 , 4 3 2
alec 2 1 8
ani, Milovan 3 4 4 , 3 6 1 , 3 8 9 , 3 9 3
anko, Duan 3 1 2 , 3 5 6
aren, F. 22
idovec, Vladimir 17, 21, 25, 37, 48, 159,
184, 2 0 4 , 2 0 5 , 2 1 0 , 2 5 2 , 2 8 3 - 2 8 6 , 2 8 8 ,
_ 311, 3 1 2 , 3 1 4
ivkovi, Pera 24
ubrini, Drago 4 1 8
upani, Branimir 3 8 7
uti, Marko 4 1 9
Kazalo autora
Babi, Ivan 3 2 5
Benkovic, Theodore 2 9 8
Blaevi, Jakov 2 6 9
Braut, Ivo 3 3 1
Broszat, Martin 184
Bulat, Edo 3 3 7
Churchill, Winston 2 3 1
Conte, Arthur 2 3 1
ovi, Marko 62
Damjanovi, Pero 70
Dedijer, Vladimir 70, 2 3 2
Digovi, Petar 51
Dizdar 2 1 0
Domazetovi V. 40
Dragojlov, Fedor 3 3 9
Fertilio, Luka 112
Fricke, Gert 80
Gasztony, Peter 2 7 1
Hagen, Walter 2 4 9
Hillgruber, Andreas 152
Hnilicka, Karl 2 7 1
Hory, Ladislaus 184
Ivanovi, Vane 66, 124
Jareb, Jere 93, 2 8 8 , 2 9 4 , 2 9 6 ,
302, 325, 339
Jeli, Ivan 105, 138, 2 1 8
Jeli-Buti, Fikreta 2 8 1
Kiszling, Rudolf 7, 92
Kosanovi, Sava 138
Kovai, Matija 111, 116, 118,
136, 138, 3 0 3 , 3 2 5 , 3 3 0
Krakov, Stanislav 73
Kreso, Muharem 171
Krizman, Bogdan 19, 2 0 , 37,
50, 70, 7 4 , 107, 130, 146,
164, 187, 193, 2 9 2 , 3 2 2
Kumm, Otto 7
Lengel-Krizman, Narcisa 2 7 3 ,
275, 277
Lipovac, uro 2 4 7
McAdams, Michael 2 9 8
Maek, Vladko 93, 107, 3 2 0 ,
332
Martinovi, Milan 4 0 4
Masucci, Giuseppe 116, 3 0 5 ,
331, 332
Milovanovi, Nikola 92, 3 4 0
Mini, Milo 2 5 4 , 2 8 2
Odi, Slavko 7, 9, 13, 44, 53,
89, 91, 92, 157
Omranin, Ivo 92, 2 8 8 , 2 9 4 ,
296, 302
Pajovi, Radoje 27
Paveli, Ante 92
Paveli-Smith, Ante 25
Peelj, Branko 81, 99, 100, 3 2 2 ,
332
Petei, iril 176
Petranovi, Branko 38, 66, 191Pilar, Ivo 2 3 0
Poli, M . G . 3 2 5
Pribievi, Svetozar 138
Rajkovi, Mato 92
Rendulic, Lothar 7, 8, 14, 15
Rittig, Svetozar 36
Rojnica, Ivo 71
Rui J. 23, 92
Sattler, Miran 7
Schmidt Richberg, Erich 2 7 1
SchramI, Franz 7
Staki, Vladislav 59
Stettinius, Edward 2 3 1
Strugar, Vlado 29
Sundhausen, Holm 171
ai, Jefto 171
tedimlija, Savi Markovi 28,
254
Tomi, Nikola 114
Topalovi, ivko 66
Vojinovi, Aleksandar 3 2 6
Vrani, Vjekoslav 139, 146,
302, 304
Vujovi, Dimitrije 29
Vukevi, Radoje 66
Sadraj
16
36
53
65
78
141
141
145
150
161
184
Deveto
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
poglavlje: U agoniji
Protest njemakog ministarstva vanjskih poslova
etnicima slobodan prolaz!
Njemaki odgovor na memorandum od 15. X I 1 9 4 4
Odjek konferencije u Jalti u ustakom vrhu
Crnogorska epizoda: S. M. tedimlija u Beu
Izjava ustake vlade od 8. III 1945
Biskupska konferencija u Zagrebu
207
207
218
224
231
243
254
257
271
271
Zakljuak
343
Prilozi:
1. Programatski ustaki lanak dra Mile Budaka
2. Referat Vladete Milievia o ustakoj emigraciji
367
377
Sedmo
1.
2.
3.
4.
5.
6.
277
288
295
305
308
325
3. Letak maekovaca
4. Ustaki diplomatski izvjetaj ministru Budaku o kapitulaciji Italije
5. Osnova in. A. Koutia, potpredsjednika HSS, za pregovore s
predstavnicima NOP-a
6. Istrani elaborat ustae in. Mime Rosandia
7. Istrani elaborat Vjekoslava Servatzyja
395
400
403
405
422
Pogovor
433
Kazalo osoba
435
Kazalo autora
447
PLAVA BIBLIOTEKA
Bogdan Krizman
USTAE I TREI REICH
Drugi svezak
Izdava
GP DELO, OOUR GLOBUS, Izdavaka djelatnost
ZAGREB
Z a izdavaa
TOMISLAV PUEK
Lektor
NEVENKA GRGUREVI
Oprema
BRONISLAV FAJON
Tisak
GP DELO, Ljubljana, 1983.