Ustaše I III Reich

I ova knjiga o Anti Paveliu, trea po
redu, bavi se djelatnou poglavnika i

njegovim reimom u drugom razdoblju
postojanja ustake drave u sjeni i pod
nadzorom Treeg Reicha Adolfa Hitlera,
kojem je Pavel i ostao vjeran sve do
kraja. Dok je u prvoj knjizi, Ante Paveli i
ustae, predmet obrade bila tzv. prva
ustaka emigracija (1929-1941), u drugoj,
pod naslovom NIDH izmeu Hitlera i
Mussolinija, obraeni su i prikazani
odnosi tzv. NDH kao izrazite satelitske
tvorevine u razdoblju posebnog i
nesimetrinog -suvlasnitva Rima i
Berlina nad kraljevinom od njezina
proglaenja 10 IV 1941. sve do pada
faistikog Ducea 1943. godine.
Trea knjiga, Ustae i Trei Reich,
rastavljena u dva sveska, nastavak je
druge i s njom ini cjelinu, samo to se
poloaj ustake drave u tom razdoblju,
zbog napukle Osovine Rim-Berlin,
temeljno mijenja. U knjizi se prikazuju
diplomatsko-vojni odnosi na liniji
Zagreb-Berlin, jer prijanji trokut,
zapravo, praktino vie ne postoji.
Sredinje mjesto u prvom svesku
zauzima kapitulacija Italije i njezine
posljedice za poloaj NDH i politiku
ustakog vodstva te osovinske tvorevine.
U drugom je svesku opseno i iscrpno
obraeno razdoblje povijesti NDH od
afere Lorkovi - Voki do Pavelieva
bijega iz zemlje. italac e ovdje nai i
konani osvrt i ocjenu prikupljenih
historijskih podataka o ustakoj dravi
kao jedinoj dravi koju je u toku rata
stvorila i proglasila Osovina na
jugoslavenskom dravnom teritoriju to
ga je (privremeno) pregazila svojom
vojskom.
Bogata i pomno odabrana graa iz
domaih i stranih izvora, opsena
domaa i strana literatura kojom se
sluio autor, te nain prezentacije
pruaju itaocu autentinu sliku o
jednom od presudnih razdoblja nae i
ope povijesti, a povjesniarima
nezaobiiazan predloak za daljnja
istraivanja.
1. B. Krizman: ANTE PAVELI I USTAE
(Globus, Zagreb, 1978.)
2. B. Krizman: NDH IZMEU HITLERA I
MUSSOLINIJA (Globus, Zagreb, 1980.)
3. B. Krizman: USTAE I TREI REICH
I/II (Globus, Zagreb, 1983.)
PLAVA
BIBLIOTEKA
J. E. Persico:
PRODOR U REICH
B. Krizman - B. Petranovi:
JUGOSLAVENSKE VLADE
U IZBJEGLITVU
1941-1945, I/II
KOMUNISTIKA PARTIJA
HRVATSKE 1937-1945, I/II
A. Rupnik:
U ZNAKU D
D. Buva:
JAPAN - ANATOMIJA USPJEHA
K. tajner:
7000 DANA U SIBIRU
J. i S. Pool:
TKO JE FINANCIRAO HITLERA
K. Marx:
HISTORIJA TAJNE DIPLOMACIJE
18. STOLJEA
S. Vukmanovi-Tempo:
REVOLUCIJA KOJA TEE l/IV
M. Baleti:
POVRATAK IDOVA
U ZEMLJU IZRAELOVU
I. Maek-Matija:
D. epi:
VLADA IVANA UBAIA
I. Katardiev:
MAKEDONSKO
NACIONALNO
PITANJE
1919-1930.
GLOBUS
ZAGREB
L. V .
Urednik
DRAGOVAN EPI
Bogdan Krizman
USTAE
I TREI REICH
GLOBUS / ZAGREB
DRUGI SVEZAK
PAVELI - HITLEROV
POSLJEDNJI SAVEZNIK
SEDMO POGLAVLJE
Na nizbrdici
(Afera Lorkovi-Voki)
1. Udarac u glavu: Konjiev skok. Dok je njemaka strana na
prijelazu 1943/44. god. traila put i nain da i politikom formulom jer
oruje nije mirovalo razrijei sve opasniju krizu na jugoslavenskom podruju, Hitler osokoljen husarskim pothvatom Skorzenyja u oslobaanju
Benita Mussolinija pomou padobranaca - dao je odobrenje da Nijemci udare
u glavu: da iznenadnim napadom udare smiljeno i planski na samo sjedite
Vrhovnog taba i zarobe Tita. Tako su u najveoj tajnosti i s mnogo nada u
proljee 1944. otpoele generaltabne pripreme za operaciju pod ifrom
Rsselsprung (Konjiev skok).
Doavi do zakljuka da do eventualnog saveznikog iskrcavanja na
Balkanu ne moe doi prije proljea 1944 - pie Slavko F. Odi u svojoj
monografiji 'Desant na Drvar fon Vajks je, s obzirom na takvu procjenu
situacije i zastoj saveznikih operacija u Italiji na tzv. zimskoj liniji, odluio da
zimu 1943. na 1944. godinu iskoristi za izgradnju odbrambenog pojasa na
obali, uz istovremeno izvoenje niza operacija protiv NOVJ i protiv grkih i
albanskih partizana. Veina ovih operacija je planirana na tlu Jugoslavije,
protiv NOVJ kao glavnog i najopasnijeg protivnika. Ne uspijemo li da
narednih mjeseci odluujue oslabimo snage koje Titu obezbjeuju vlast na
teritoriji Nezavisne Drave Hrvatske, koja je u raspadanju, doi e do
organizacionog jedinstva svih komunistikih ustanika na itavoj teritoriji
Jugoistoka, i bie neizvodljiva odbrana jadranske obale protiv velikog napada
koji oekujemo... Ishodite ove odluujue ratne opasnosti, a samim tim i
polazna taka neophodnih protivmjera, bila je i ostaje N D H . . . Ne iskoristi li
se ova mogunost u toku zime 43/44, tada u proljee 1944. godine nee
postojati ni obalski front spreman za odbranu, ni pozadina koja e omoguavati snabdijevanje obalskog fronta i privoenje pojaanja... izvjetavao je
komandant oruanih snaga na Balkanu 1. novembra 1943. svoju Vrhovnu
komandu.
Na osnovi takve procjene nastavlja S. F. Odi fon Vajks je, osim
operacija za ienje ireg podruja jadranske obale i otoka, planirao i izveo
1
S. F. O d i , Desant na Drvar maja 1944. Drvarska operacija, Beograd 1981. Pored
Odieve temeljne monografije usp.: Miran S a t t l e r , Konjiev skok. Desant na Drvar, Zagreb
1976. Vidi pored toga: Lothar R e n d u l i c , Gekmpft, gesiegt, geschlagen, Wels - Heidelberg
1952, str. 225 i d.; Rudolf K i s z l i n g , Die Kroaten. Der Schicksalsweg eines Sdslawenvolkes,
Graz - Kln 1956, str. 2 0 1 ; Franz S c h r a m l , Kriegsschauplatz Kroatien. Die deutsch-kroatische
Legions-Divisionen - 369., 373., 392. Inf. Div. (kroat.) - ihre Ausbildungs- und Ersatzformationen, Neckargemnd 1962, str. 189 i d.; Otto K u m m , Vorwrts Prinz Eugen!. Geschichte der
7. SS-Freiwilligen-Division Prinz Eugen, Osnabrck 1978, str. 179 i d.
nekoliko krupnijih operacija protiv N O V J u Bosni, Hrvatskoj i Sandaku

('Kugelblitz', 'Schneesturm', 'Adler', 'Panther', 'Weihnachtsmann' itd.). Meutim, bio je prisiljen da esto mijenja svoje operativne planove, jer je N O V J u
to vrijeme predstavljala snagu kojoj nije bilo mogue zadati odluujui
strategijski udarac. Stoga su njemaki komandanti pribjegli taktici da vlastite
snage, iji se nedostatak sve izrazitije ispoljavao, koncentriu na pojedinim
podrujima i pokuaju da tuku N O V J po dijelovima, ili da je bar neutraliu,
ne bi li na taj nain stvorili snoljivije stanje makar na onim podrujima koja
su za njih bila od vitalnog interesa.
U takvim uslovima njemaka komanda je sebi postavila za cilj da odluujue oslabi . . . snage koje Titu obezbjeuju vlast na teritoriji NDH, kako te
snage, u sluaju saveznikog iskrcavanja na dalmatinskoj obali, ne bi mogle
ozbiljnije ugroziti njemake divizije angaovane za odbranu obale.
Nakon borbi u zimi na podruju istone Bosne - pie general L. Rendulic u
svojoj knjizi uspomena2 nisu bile voene nikakve vee akcije protiv partizana jer to potrebe u ljudstvu u borbi za otoke nisu doputale. Ni Tito nije
osim estih napada i manjih prepada nita poduzimao. Nakon zauzimanja
Jajca gdje se do tada nalazio Titov glavni stan vladala je neko vrijeme
neizvjesnost u pogledu mjesta gdje boravi. Tada su stale stizati, u sve veem
broju, vijesti da se njegov novi glavni stan nalazi u Drvaru. Polo im je za
rukom da u tom kraju utvrde i njegovu radio-stanicu. Drvar je veliko selo koje
lei istono od ceste to vodi iz Knina prema Bihau, u teko pristupanom,
divljem planinskom podruju Dinarskih Alpa. U ovom udaljenom kraju bile
su njemake jedinice prolazne posljednji put u jesen 1943. a zatim su nakon
kapitulacije Italije ubrzo bile povuene na obalu.
Iako su njemake snage u toku zimskih operacija 1943/1944. uspjele da
posjednu srednjodalmatinske otoke, izuzev Visa i Lastova, poboljaju i uvrste
svoje poloaje na obalskom pojasu, oslobode se stalnog pritiska jedinica
N O V J na komunikacijama' koje iz doline rijeke Save voe prema obali,
oteavaju i ugroavaju veze snaga NOVJ u pozadini obalskog pojasa s
otocima i njihovo snabdijevanje od strane saveznika pomorskim putom i da
otklone neposrednu opasnost prodora jaih snaga N O V J u Srbiju, one nisu
uspjele da razbiju snage NOVJ ni u jednoj izvedenoj operaciji. ak su u nekim
operacijama, kao na primjer u decembarskoj operaciji na Kordunu i Baniji
(operacija 'Pantera'), gubici neprijatelja bili daleko vei od gubitaka jedinica
NOVJ. U tim operacijama jedinice N O V J su u tekim zimskim uslovima
borbe, iako slabo snabdjevene, pokazale veliku upornost i izdrljivost, to je
bilo utoliko znaajnije jer su mnoge od njih bile formirane od novog ljudstva,
pridolog u redove N O V J poslije kapitulacije Italije.
Uprkos djelominim uspjesima, osnovni ciljevi kojima su njemaki komandanti teili nisu bili realizovani u zimskom periodu 1943/44. godine, a
proljee se pribliavalo. Snage NOVJ su izile iz tog perioda snanije i
spremnije za dogaaje koji su se oekivali nego to su bile poetkom zime.
Osim toga, i opa situacija se za njemake trupe znatno pogorala. Crvena
armija je u martu 1944. prela u ofanzivu prema Karpatima i Hitler je bio
prisiljen da upadne s trupama u Maarsku, pa i na njeno okupaciono podruje
u Baku, i u toku marta i aprila zaposjedne strategijske take radi odbrane tog
pravca; u aprilu su jedinice Crvene armije izbile na ehoslovaku i rumunsku
granicu, a poetkom maja forsirale rijeku Dnjepar i otpoele bitku za Rumu2
L. R e n d u l i c , nav. djelo, str. 2 2 4 - 2 2 5 .
niju. U Italiji su se saveznike armije pripremale za konano izbacivanje

njemakih trupa s Apeninskog poluostrva i njemaka Vrhovna komanda je
morala raunati s njihovim skorim prelaskom u ofanzivu. Istovremeno je niz
znakova nagovjetavao mogunost skorog saveznikog iskrcavanja u Francuskoj.
Glavnokomandujui na Jugoistoku Freih. v. Weichs prenio je 6. V 1944. 4
Drugoj oklopnoj armiji (gen. L. Rendulic) uputu za operaciju Konjiev skok.
Prema toj uputi armija je po mogunosti jo u svibnju imala prodrijeti s
brojnim snagama u prostor Bugojno-Jajce-Banja Luka-Prijedor-Biha-Knin
pazei da sauva uvjete taktikog iznenaenja kako bi dezorganizirala organizaciju Titova vodstva i, zatim, njene razdvojene grupe u slobodnom lovu
gonila do potpune iscrpljenosti i, na kraju, razbila. Posebnu vanost pripisuje
iskopavanju aerodroma i mjesta za bacanje pomoi iz zraka. Snage se moraju
prikupiti od odreda Pete SS-planinske (brdske) i Petnaeste planinske (brdske)
divizije uz privremeno bezobzirno naputanje drugih podruja. Treba takoer
u najveem obujmu upotrijebiti odrede oruanih snaga NDH pod uvjetom
bezuvjetnog uvanja tajne. Iz svoje operativne rezerve htio je feldmaral
Rendulicevoj armiji staviti na raspolaganje tenkovsko odjeljenje 202, etvrti
puk Brandenburg i grenadirski puk (motoriziran) broj 92. Zamolio je Vrhovnu komandu da oslobodi za taj zadatak izviako odjeljenje Prve planinske (brdske) divizije koja se u meuvremenu vratila s Karpata i nadalje bila
rezerva Vrhovne komande. Osim toga razmiljao je o angairanju padobranskoga lovakog SS-bataljuna, to je ve prije bio upotrijebljen prilikom
pothvata Svibanjsko drvo a prije toga bio je predvien za planirani napadaj na
otok Vis. Takoer su imali privui - prema Weichsu - po mogunosti brojne
dijelove divizije Brandenburg i angairati ih za posebne zadatke.
Operativni odjel VK izjasnio se u prilog oslobaanja izviakog odjela
Prve planinske divizije za tu operaciju, divizije koja se upravo nalazila na putu
u prostor Skoplja, ali je zauzeo stav - kako je to 7. V5 bilo saopeno
feldmaralu - da se padobranski lovaki SS-bataljun ne moe angairati jer ga
je Reichsfhrer SS Himmler predvidio za jedan pothvat ienja u gornjoj
Kranjskoj. No, poto su se prema uputi gen. Jodla obratili jo jednom
Reichsfiihreru, Himmler je pristao da stavi na raspolaganje taj bataljun za
Konjiev skok. O tome je glavnokomandujui bio obavijeten 10. svibnja.
Istovremeno su feldmarala upozorili da Fhrer polae najveu vanost na to
da u planiranoj operaciji pokuaju napasti Titov Vrhovni tab i da ga - ako je
ikako mogue - razbiju. Feldmaral treba ispitati moe li se taj SS-bataljun
upotrijebiti za taj zadatak.
Vrhovna komanda (Jodl) dostavila je 13. V6 glavnokomandujuem na
Jugoistoku niz naela za (uspjenu) provedbu zamiljenog pothvata u kojima
se uzimalo u obzir dosadanje iskustvo u borbama s bandama. Prilikom
dotadanjih pothvata - navodilo se u njima - protivniku je gotovo uvijek
polazilo za rukom da se s masom svojih snaga pravodobno izvue i stoga je
Operativni odjel gledao u ouvanju tajne i primjene momenta iznenaenja
bitnu pretpostavku uspjeha. Sve je zavisilo od vrste zapoinjanja akcije. Nju je
S. F. O d i , nav. djelo, str. 1 3 - 1 4 .
Kriegstagebuch des
Oberkommandos der
Wehrmacht (Wehrmachtfhrungsstab) skraeno
K TB, Band IV: 1. Januar 1944 - 22. mai 1945, Erster Halbband, Frankfurt am Main 1961, str.
661 i d.
5 Isti izvor, str. 662.
6 Isti izvor, str. 662663.
3
4
[odlov Odjel zamislio ovako: Najprije je padobranski lovaki SS-bataljun kako je to bilo javljeno glavnokomandujuem - imao biti sputen uz snano
angairanje vlastitih zranih snaga i pod cijenu svakog rizika, s tim da mu je
zadatak iskopati neprijateljsko komandno sredite (Vrhovni tab) u suradnji
s ranim angairanjem potpuno kamufliranih dijelova divizije Brandenburg.
Nakon toga imale su jake, pokretne borbene grupe (s dijelovima, po mogunosti takoer kamufliranim) koncentrino poi veim prolaznim cestama u
samo sredite bandi (tj. Drvar) da bi oslobodile te ceste, unitile teko
naoruanje i komoru bandi, kao i dohvatljive logore i oslobodile od opsade
sputene, odnosno u punoj kamuflai angairane jedinice. Tek nakon toga
imalo se raspoloivim i za taj zadatak prikladnim snagama provesti plansko
ienje najvanijih podruja bandi.
Komanda XV. planinskog (brdskog) armijskog korpusa uputila je ovakav
izvjetaj 19. V 1944 7 komandi Druge oklopne armije:
Tie se: 'Reselprunga'.
1) SS-padobranski bat. iskae X-dana sa jednom grupom na Omar (juno
od Drvara), sa jednom na Kamenicu (zapadno od Drvara), odstranjuje
tamonje anglo-amerike vojne misije i prodire koncentrino ka Drvaru
(stona pijaca). Tamo je Vrhovni tab i Tito. Po sopstvenom nahoenju vezuje
tabove i komandne instance Titovog taba. Grupa za deblokadu nastupa
rano X-dana od Srba prema istoku.
2) 1. puk. grupa 373. div. nastupa rano X-dana od Srba prema istoku,
deblokira jo istog dana SS-padobranski bataljon u Drvaru i unitava u rejonu
Drvara zateene komandne instance Titovog taba. Nastojati na vezi sa
Bosanskim Petrovcem.
3) Grupa 'Lapac' (l.bat.), nastupajui preko Kulen-Vakufa, zauzima X-dana Vrtoe i, za sluaj potrebe, pored dranja Vrtoa otvara put BihaVrtoe. Nakon stizanja motorizovane grupe iz Bihaa za Vrtoe, Grupa 'Lapac'
ostaje za obezbeenje puta.
4) Ojaani 92. mot. puk sa potinjenim 54. brd. izv. bat., nastupajui
preko Vrtoa, zauzima X-dana Bosanski Petrovac, obezbeuje tamo zateena
pozadinska skladita i unitava zateene komandne instance. Sa Grupom
'Lapac' (1. bat. 373. div.), upuenom na Vrtoe i Bosansku Krupu (1 puk s.
hrv. lov. brigade), traiti vezu.
5) 1 puk. grupa 2. hrvat. lov. brigade nastupa X-dana od Bosanske Krupe
na Bosanski Petrovac. U Vrtou uspostaviti vezu sa 92. motorizovanim
pukom.
6) 7. SS-brd. div. napada sa 1 bat. grupom od Banja Luke, preko (Han-)
Kola, na Klju, sa 1 pukovskom grupom od Jajca, preko Beria, na Mlinita, a
odatle, prema nahoenju divizije, na zapad do rejona Bosanski PetrovacDrvar, sa zadatkom da sprei izvlaenje neprijateljskih snaga prema istoku, da
obezbedi neprijateljska skladita za snabdevanje i da razbije neprijateljski
komandni aparat.
7) Ojaani 105. SS-izv. bat. sa potinjenim 369. izv. bat. napada X-dana,
nastupajui od Livna du Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na
Drvar, spreava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu nai etnici, u Drvaru nai
padobranci.
Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije, Tom
XII, knjiga 4, Dokumenti Nemakog Rajha 1 9 4 4 - 1 9 4 5 , Beograd 1979, str. 2 7 2 - 2 7 4 .
8) Oja.(ani) 1. puk 'Brandenburg' nastupa X-dana od Knina prema

severu. Zauzima rejon Bosanskog Grahova i prebacuje se, angaovanjem za
n(aroitu) u(potrebu), u rejon reica Drvara-Glamo, protiv neprijateljskog
izvlaenja iz rejona Drvara, razbija neprijateljski komandni aparat i trai vezu
sa puk. grupom SS-divizije, koja nastupa od Jajca prema Drvaru.
9) ifru 'Reselprung X-dan datum' daje se, po odobrenju armije, 7. SS-brd. div., 105. SS-izv. bataljonu, 1. puku 'Brandenburg' i 373. diviziji.
10) Raunati sa neprijateljskim niskoleteim napadima.
11) Znaci raspoznavanja za prijateljsko mesno stanovnitvo: bela traka
na levoj miici ili bela a zatim crvena - signalna raketa.
Za izvrenje zadataka bile su predvidene ove jedinice: 1. puk Brandenburg; dvije borbene grupe 373. pje. divizije; 92. motorizirani grenadirski
puk; tri borbene grupe SS-divizije Prinz Eugen; 105. SS-izvidaki bataljun i
369. izviaki bataljun; svega oko 16.000 vojnika.
Pojedinosti cjelokupne akcije sadravao je operacioni plan to ga je
glavnokomandujui uputio 21. V8 u kojem se predviao poetak akcije za pet
borbenih grupa (iz prostora Biha-Bosanska Krupa, Knin, Livno, iz podruja
zapadno i sjeverozapadno od Jajca i juno od Kulen-Vakufa), kao i padobranskih lovaca (iskakanje na X-dan, 25. V) ponad Drvara. - Hitler se suglasio s
tim planom; samo se inilo da su padobranske snage i snage predviene za
iskrcavanje pomou jedrilica preslabe. Jodl je primijetio da bi bilo bolje teki
zrani napadaj na centar za informiranje i snabdijevanje u Bosanskom Petrovcu - planiran da prethodi samom iskakanju i prizemljenju napadaa izvesti istovremeno s akcijom padobranaca i jedrilica.
Komanda Druge oklopne armije izdala je 21. V 1944. 4 komandi XV.
planinskog (brdskog) armijskog korpusa ovakvo nareenje:
1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni tab Tito,
u Drvaru, na staroj stonoj pijaci, Amerika vojna misija Trnini Breg, u
Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena. Treba
raunati sa mesnim obezbedenjem, pre svega na visovima severoistono,
istono i zapadno od Drvara, u datom sluaju i na protivvazdunu odbranu.
Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saoptavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat.>od strane Ic K-de 2 oki. armije i majora Benea.
2) Operacija 'Reselprung' treba da ukloni crveni komandni centar oko
Drvara.
Komandovanje 'Reselprungom': XV brd. Ak, istaknuto komandno mesto
Biha.
Za operaciju 'Reselprung' nastupaju X-dana (sputanje padobranskog
lov. bat.) na Drvar:
a) Borbena grupa 373. pd (1 oja. puk) od Srba u isto istonom pravcu
na Drvar. Zadatak: deblokada 500. SS-padobranskog lov. bataljona.
b) Oja. 92. gren. puk (mot.) od Bihaa na Bosanski Petrovac. Odatle
delovima nezadrivo nadirati na Drvar.
Zadatak: uspostavljanje veze sa padobranskim bataljonom, vezivanje
bandi koje se povlae na putu od Drvara na Bosanski Petrovac.
c) Oja. 105. SS-izv. bat. iz rejona Livno na Bosansko Grahovo-Drvar.
Zadatak: razbijanje tamonjih neprijateljskih bandi; doek neprijateljskih
bandi koje odstupaju iz rejona Drvara prema jugu i jugoistoku.
" K TB, IV 1, str. 663.
9
Zbornik dokumenata... Tom XII, knjiga 4, Dokumenti Nemakog Rajha 1 9 4 4 - 1 9 4 5 , str.
288-291.
d) Ojaana Borbena grupa 1. puka 'Brandenburg' (bez 1. bat.) sa potinjenom Hrvat, borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo,
odatle u vie borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) Drvar. Zadatak: Doek bandi i tabova koji se povlae prema jugu. Grupe
nose maskirano odelo.
3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant turmbanfirer Ribka, sa
potinjenom SS-padob. nast(avnom) etom (oekuje se konano odobrenje
rajhsfirera SS), 40 ljudi odreda 'Bene' i 6 ljudi kontraobavetajne slube
sputaju se X-dana, u trenutku to je mogue ranije, u crveni komandni centar
Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naroito Vrhovni tab Tito, kao i
ostale crvene komandne tabove i saveznike, odnosno ruske vojne misije. U
tu svrhu 500. SS-padobranski lov. bat., prema ve poznatim odreenim
ciljevima (ukupno 5, uporedi taku 1), treba na prvom mestu da odredi
naroito odabrane borbeno snane udarne vodove, ukljuujui u njih delove
potinjene grupe 'Bene' i kontraobavetajne slube, koji imaju zadatak da,
odmah posle stupanja u neposrednu blizinu svojih napadnih ciljeva, neodlono i bezobzirno uklone pre svega Vrhovni tab Tito, kao i do sada poznate
vojne misije.
4) Komandant avijacije Hrvatske e angaovanjem jakih vazduhoplovnih
snaga neposredno pre sputanja SS-padobranskog lov. bat. sveobuhvatnim
napadom po ciljevima razbiti poznate neprijateljske bande i tabove, obezbeenja i protivvazdune poloaje i nagnati neprijatelja u protivvazduna sklonita. Za vreme sputanja 500. SS-padobranskog lov. bat. komandantu avijacije
pada u zadatak da za sve vreme spreava intervenciju protiv padobranskog
bataljona, naroito onih neprijateljskih snaga koje se nalaze na visovima sa
obe strane Drvara, a da u daljem toku ove delove, u neposrednom sadejstvu sa
SS-jurinim bataljonom, razbije ili pritisne vatrom.
5) Ojaani 500. SS-padobranski bataljon postavlja se u bojevu gotovost
na startnim uzletitima ujutro 24. 5, kako sledi:
a) grupa 'Ribka' (padobranci) sa tabom, delovi 2, 3. i 1. voda 4. ete u
Velikom Bekereku (ukupno 314 ljudi).
b) Sa glavninom 4. ete (bez prvog voda), 1. eta, kao i 40 ljudi odreda
'Bene', 6 ljudi kontraobavetajne slube, kao i Vazduhoplovni trup za vezu
(ukupno 320 ljudi) u Zagrebu.
c) Sa 2. talasom padobranci (ostatak 2. ete i padobranci Nastavne ete,
oko 220 ljudi) u Banjaluci. Komandantu avijacije Hrvatske potinjava se 500.
SS-padobranski lov. bat. od poetka ukrcavanja do sputanja na cilj. Zatim se
bataljon neposredno potinjava Komandi XV brd. AK. Nakon uspostavljanja
veze sa jednom borbenom grupom XV brd. AK, upuenom na Drvar, Padobranski bataljon potinjava se taktiki ovoj borbenoj grupi, radi jedinstvenog
voenja borbe.
6) SS-padobranski bataljon treba, to je mogue ranije, da prikupi u
rejonu Bosanske Krupe automobilski transportni prostor za prebacivanje SS-padobranskog lov. bat. posle izvrenja njegovog zadatka. Po njegovom
stizanju tamo, potinjava se Komandi XV brd. AK Biha. Oficira za vezu
uputiti ranije u korpusno komandno mesto.
7) Specijalna nareenja za obavetajne veze i snabdevanje prema posebnoj zapo vesti.
8) Uspeh operacije ojaanog 500. SS-padobranskog lov. bat. zavisi, pored
bezobzirnog zahvata, pre svega od potpunog iznenaenja neprijatelja. Stoga
instrukcije stareinama i jedinicama ima da uslede tek nakon prispea borbene

zapovesti 500. SS-padobranskom bataljonu na startnim uzletitima.
Saoptavanje borbene zapovesti obezbeuje Komanda vazduhoplovstva
Jugoistoka.
Od momenta stizanja borbene zapovesti do momenta starta, 500. padobranski lov. bat. odgovorno obezbeuje potpuno odravanje punog sastava
jedinica i potinjenih delova. Moli se Komanda vazduhoplovstva Jugoistoka
da naredi odgovarajue delovima vazduhoplovstva. Kao cilj premetanja na
startna uzletita, proturiti vesti o premetaju 500. SS-padobranskog lov. bat. u
Italiju.
9) 500. SS-padobranski lov. bat. izvetava K-du 2. oki. armije, kao i K-du
X V brd. AK:
a) Gotovost na startnim uzletitima pod ifrom 'Rajner stigao' ('Reiner
eingetroffen').
b) Stizanje borbene zapovesti pod ifrom 'Rajner obaveten' ('Reiner
unterrichtet').
c) Sputanje na cilj pod ifrom 'Rajner odlazi' ('Reiner geht los').
d) Dalje stalno najmanje svaka dva sata: neprijateljska situacija, sopstvena situacija i namere.
tab 2. oklopne armije je 24. maja u 18,50 sati poslao teleprinterom
tabu 5. SS i tabu 15. brdskog korpusa i Vazduhoplovnoj komandi Jugoistoka pie Slavko F. Odi u svojoj monografiji10 - lozinku 'Dogovor 25. 5.'.
To je znailo da operacija 'Konjiev skok', u sluaju povoljnih vremenskih
uslova za prebacivanje i desant 500. SS-padobransko-lovakog bataljona,
poinje 25. maja 1944. u 05.00 sati. tab 15. brdskog je primljenu zapovijest
istog dana proslijedio radiogramima lozinkom 'Dogovor po svoj prilici 25. 5.'
('Chefbesprechung voraussichtlich 25.5.') 1. puku 'Brandenburg' u 20,20 sati,
tabu 373. pjeadijske divizije u 20,55 sati i 92. motorizovanom grenadirskom puku u 21,05 sati.
tab 5. SS-brdskog korpusa je prenio avizo nareenje tabu 7. SS-brdske
dobrovoljake divizije 'Princ Eugen' i tabu 105. SS-izviakog bataljona.
Radi provjere da li su ti tabovi primili avizo nareenje za operaciju 'Konjiev
skok', tab 15. brdskog korpusa se u 22,00 obratio tabu 2. oklopne armije i
dobio potvrdan odgovor. Nareenje nije prenijeto jedino Oklopnom grenadirskom jurinom bataljonu 2. oklopne armije, to je bila dunost taba 7. SS-brdske dobrovoljake divizije 'Princ Eugen'. Zbog toga je Motorizovani tab
puka za specijalnu upotrebu 25. maja u 02,55 sati obavijestio tab 15.
brdskog korpusa da nije primio lozinku za 'X-dan'. Ta je depea stigla tabu
korpusa tek 25. maja u 10,47 sati te je Motorizovani tab puka za specijalnu
upotrebu ostao bez avizo zapovijesti i bez zapovijesti za nastupanje.
Kako se u njemakoj vojnoj terminologiji pod lozinkom 'Bliher' ('Blcher') podrazumijevalo i nareenje da zadatak treba izvriti 'zalaui se do
posljednjeg daha vojnika i konja' ('Unter Einsatz des letzten Hauch von Mann
und Pferd'), tab 15. brdskog korpusa je izabrao tu lozinku kao zapovijest
svim borbenim grupama da 25. maja u 05,00 sati preu u nastupanje.
Isturenom komandnom mjestu u selu Vui jaku kod Bihaa, tab 15. brdskog
korpusa je prenio spomenutu lozinku 24. maja u 23,00 sati, a u 23,55 sati
obavijestio je o tome i tab 2. oklopne armije, zamolivi ga da lozinku 'Bliher
25. 5.' prenese i tabu 5. SS-brdskog korpusa. Istovremeno su preduzete i
10
S. F. O d i , nav. djelo, str. 3 9 - 4 0 .
mjere da se lozinka 'Bliher 25. 5.' najhitnije prenese svim operativnim

grupama, to je 24. maja u toku noi, izmeu 22,55 i 23,40 sati, i uinjeno.
Briljivo pripremana operacija Konjiev skok tako je mogla otpoeti.
Evo kako je tu operaciju krvavu i po svom konanom rezultatu za
Nijemce bezuspjenu - opisao (ne uvijek sasvim precizno) general L. Rendulic:
Odnosi snaga omoguili su u svibnju 1944. pie o n " da izvedu ve
due vremena planirani pothvat protiv Titovoga novog glavnog stana i
dijelova partizana koji su se nalazili na njegovom podruju. Ovog puta stajao
im je na raspolaganju i jedan bataljun padobranaca prikupljen zajedno s
avionima i teretnim jedrilicama na aerodromu kod Kraljeva. Napad je imao
uslijediti u vie grupa iz razliitih pravaca. Po jedna motorizirana grupa imala
je napredovati prema Drvaru: sa sjevera iz Bosanskog Petrovca a s juga iz
Grahova. Jedna grupa koja se sastojala iz vie bataljuna pjeadije i nekoliko
topova imala je napredovati sa zapada polazei od ceste Knin-Biha preko
besputnih gora. Za nju se pretpostavljalo da e prva stii do Drvara budui da
se kod motoriziranih grupa raunalo s velikim gubitkom vremena pri uklanjanju razaranja i odstranjivanju zapreka na cestama. S istoka imale sirnadirati
snage u jakosti jedne divizije. Ovdje se oekivao snaan otpor partizana, a
jedinice su pri tom morale proi veliku zonu pokrivenu umom. Izlaze iz ume
prema sjeveru i jugu imale su zatvoriti malobrojne grupe. Prvi iznenadni
napadaj imao je, ipak, izvesti lovaki bataljun padobranaca koji je dobio
zadatak da neposredno kod Drvara iskae i spusti se na zemlju, a zatim
smjesta pree u napad na sjedite Vrhovnog taba. Zatim bi se morao sm
odrati oko 24 sata. Do tog vremena raunalo se da e pristii grupa sa
zapadnog pravca. Prilaenje kopnenih jedinica njihovim polaznim poloajima
bilo je najpomnije prikriveno. Motorizirane grupe stigle su na polazita tek u
posljednji as.
Na temelju povoljne prognoze o vremenskim uvjetima za let nastavlja
Rendulic - dan napada bio je utvren za 25. svibanj. Tog dana startali su
padobranci u transportnim aparatima i teretnim jedrilicama privezanim za
aparate, tako da su u sedam sati izjutra stigli ponad cilja. Iskakanje i
prizemljenje im je polo za rukom uz manje nezgode. Bataljun se nato
prikupio i smjesta se zaputio prema glavnom stanu Tita na ulazu u peinu. Tu
mu se suprotstavila Titova tjelesna straa (zapravo: pratei bataljun) i pruala
otpor sve do zadnjeg ovjeka. To je omoguilo Titu da se skloni u oblinju
umu. U samom mjestu Drvaru pruala je otpor radio-stanica; njenu zgradu
branile su iskljuivo ene. Padobrancima je polo za rukom da je zauzmu
samo nakon upotrebe bombi. Meu izbjeglim nalazio se takoer i sin Winstona Churchilla, Randolph, koji se nalazio u Titovom tabu.12 Naprotiv, dva
dopisnika velikih amerikih novina bila su pri tom zarobljena. 13 Bataljun se
Pored uniforme marala Tita Nijemcima je polo za rukom da zaplijene - kako to
proizlazi iz pisma poslanika Kaschea njemakom opunomoenom generalu u Hrvatskoj Glaise
Horstenauu od 8. VI 1944 - dnevnik Randolpha Churchilla. Ribbentrop je odmah zatraio da ga
komanda koja ga dri smjesta poalje u Glavni stan. S druge strane, Kasche pak moli generala da
mu poalje dnevnik VI. Nazora. (Njemako ministarstvo vanjskih poslova u Bonnu, Politisches
Archiv (skraeno PA), Nachlass Kasche, sveanj 5)
13 Nijemci su zarobili dva strana novinara (ratna dopisnika): Johna Talbota i Stojana
Pribievia, sina Svetozara Pribievia. Talbot je bio dopisnik agencije Reuter, a Pribievi je slao
dopise amerikoj tampi. Pored njih pali su u ruke Nijemaca i dva saveznika fotoreportera:
Englez John Slade i Amerikanac Gunter Fawler. Pribieviu je, meutim, polo za rukom da
Nijemcima pobjegne i da se pridrui pripadnicima NOVJ.
11
12
zatim pripremio za obranu na oblinjem groblju, ali nije uslijedio nikakav

napadaj. Idueg jutra pristigla je u Drvar kako se oekivalo grupa koja je
nadirala iz zapadnog pravca dok su motorizirane grupe stigle na cilj tek poslije
podne istog dana (26. V) nakon to su svladale brojne zapreke na putu. U
Drvaru bio je zaplijenjen bogat materijal u spisima, kao i brojni ameriki,
engleski i ruski filmovi.
Toliko Rendulic koji je kasnije, u noi na 24. VI 1944., primio nareenje
da se jo istog dana javi Hitleru u njegovoj rezidenciji Berghof kod Berchtesgadena uz primjedbu da Rendulicev povratak na Balkan vie ne dolazi u obzir.
Tito se uspjeno povukao iz Drvara i irega njemakog okruenja; sovjetskim avionom prebacio se u Bari (Italija), a zatim britanskim razaraem na
otok Vis gdje je organizirao svoj glavni stan. Nijemcima je u toj operaciji
Konjiev skok polo za rukom da se doepaju dnevnika R. Churchilla i maralove nove uniforme koju je trebao dobiti na dar za svoj rodendan
(25. svibnja).
Kao primjer dobre obavijetenosti ustakog ministarstva vanjskih poslova reproducirat emo ovdje iz Unutranjo-politikog pregleda br. 6 od
15. lipnja 1944. 15 to je ministarstvo o toj njemakoj operaciji javilo cirkularno svojim diplomatsko-konzularnim predstavnitvima u inozemstvu:
Zarobljivanje 'Glavnog taba marala Tita'. U posljednjem politikom
pregledu javljeno je prema jednoj amerikoj viesti, da je Titov Glavni Stan
zarobljen. Iako se do sada sa nae i njemake slubene strane nije o tome
detaljno javilo, doznali smo s pouzdanih izvora, da je u oi napadaja na
partizansko sredite odpora na jednom uzletitu u Hrvatskoj dolo oko 200
jedrilica, koje su u ranu zoru 25. svibnja prebacile na podruju Drvara oko
2000 padobranaca meu kojima su navodno uestvovale dvie hrvatske satnije, padobranske momadi. Nakon tekih borba uzpjelo je ovim padobrancima obkoliti i zarobiti Titov 'Glavni stan' u kojem su se u tom asu nalazili
englezki astnici njih preko 20(!) na broju. Ovu djelatnost padobranaca
podpomagali su jake hrvatske i njemake samokretne jedinice uz pomo
zrakoplovstva i tekog oruja kao i oklopljenih sastava. Ove jedinice su
prodirale sa vie strana u pravcu Titovog 'Glavnog Stana' te su omoguile
padobrancima izvrenje njihovog zadatka. Navodno da se (u) momentu
sputanja padobranaca i obkoljavanja Titovog 'Glavnog Stana' Tito nalazio
sa Churchillovim sinom par km. dalje u nekakvoj inspekciji(l) pa je tako
pukim sluajem izmakao zarobljivanju. Uz velike gubitke u oruju, ljudstvu i
opremi kao i u gubitku itavog arhiva, Titovih najbliih suradnika zarobljeno
je nekoliko neoteenih krugovalnih postaja koje su bile u slubi partizanskog
vodstva. Navodno su englezki astnici zateeni u asu kad su poslije neke
konferencije izpijali ampanjac i bogato se gostili. Ovi englezki astnici
dovedeni su zrakoplovima na ovo polazno uzletite, te su tu proveli neko
vrieme, odakle su prebaeni u njemako zarobljenitvo. Meu ovim englezkim
astnicima, prema jednoj viesti, bio je i Stojan Pribievi, dopisnik englezkih i
amerikih novina pri Titovom 'Glavnom stanu'. Englezke i amerike agencije
javljaju da je prigodom zarobljivanja Johna Talbota bio zarobljen i Pribievi,
koji je navodno pobjegao. Vie je vjerojatna ova viest, da je Pribievi doveden
s englezkim astnicima na imenovano uzletite i odveden u njemako zaroblje14
15
14-15.

Arhiv Vojnoistorijskog instituta (skraeno A-VII), NDH, Kut. 2 7 9 , Br. reg. 2/3 - 1, str.
nitvo, jer se je od asa zarobljivanja Talbota englezke i amerike agencije kao

i krugovalne postaje nigdje ga vie ne spominju niti javljaju viesti i dopise
kojih on alje. Krue razne viesti po Hrvatskoj prema kojima je Tito teko
ranjen ak i poginuo, a prema nekim preveen u bolnicu negdje u Italiju radi
lieenja dobivenih rana. Krugoval u Londonu od 8. lipnja javio je, da je izdana
u ime 'Marala Tita' izjava u kojoj se kae: 'Maral Tito, sa svojim stoerom
krenuo je uz pomo saveznika iz jednog diela Jugoslavije u drugi, gdje e moi
bolje upravljati operacijama koje su sada u toku.' Prema viesti Londonskog
krugovala od 11. lipnja o. g. stigao je u Rim Randolph Churchill za kojega je
svojevremeno javljeno od iste krugovalne postaje, da je sa Titom uzpjeo
pobjei njemakom zarobljenitvu. Sto se tie Tita o njemu zadnjih par dana
anglosaske i druge viesti sasvim nedostaju.
O operaciji Konjiev skok maral Tito je 1974. god. rekao i ovo:
Poto mu (Hitleru) nije uspjelo ni u estoj ofenzivi da razbije Narodnooslobodilaku vojsku, pokuao je da uniti Vrhovni tab, da mene, na svaki
nain ili ubije, ili uhvati, da razbije AVNOJ.
Pripreme za to su poele - govorio je Tito 16 - poslije Drugog zasjedanja
AVNOJ-a, koje je strano ozlojedilo Nijemce i ustae. Svi su oni bili zabrinuti
zbog odluka koje smo donijeli i zbog toga to smo tako brzo jaali. Zato su
htjeli da nas svakako likvidiraju. A mislili su da e to najlake postii ako
uhvate mene kao vrhovnog komandanta. Tako je dolo do tog desanta.
Za Hitlera je tada bila jako nepovoljna i veoma teka situacija. On je
mislio da e mu taj desant uspjeti kao to je, pomou padobranaca, uspio da
otme Musolinija. Ali, ovdje je malo drukije ispalo...
Narod se nevjerojatno hrabro drao.
Neuspjeh toga desanta je pokazao da su naa vojska i na narod neto
sasvim drugo nego to su zamiljali Nijemci, pa i neki nai saveznici... Mi
smo tu uspjeli da se odbranimo, na alost, sa velikim rtvama. A to nije bila
stvar samo Drvara i Bosne, nego cijele Jugoslavije. Jer to je bio napad na
Vrhovni tab i druga najvia tijela koja su stvorena u Jajcu, na AVNOJ,
jednom rijeju na glavno rukovodstvo cijele zemlje...
O toj operaciji se malo pisalo. To nije bila samo obina borba kakvih smo
imali na stotine i hiljade. To je bila borba na ivot i s m r t . . . Ta bitka za nas
ima historijski znaaj. Da nismo tada uspjeli, mnogo tota se moglo poremetiti . . .
To je jedna od najznaajnijih epizoda nae oslobodilake borbe. I bitka na
Neretvi je bila teka, ali smo pobijedili. Najtea bitka koju smo uope vodili u
toku rata u Jugoslaviji, bila je na Sutjesci, gdje smo izgubili oko osam hiljada
ljudi. No, ovdje je bilo, uglavnom, najvie rukovodstvo cijele Jugoslavije. Zato
drvarska operacija spada u red velikih bitaka...
2. Izvjetaji ustakog ministarstva vanjskih poslova. Otpravnik poslova
poslanstva NDH u Veneciji drA. Sugia otposlao je u Zagreb svom ministarstvu izvjetaj (Mletci, 2. lipnja 1944) u kojem javlja ovo:
I. Izjavu predstavnika naeg Ministarstva Vanjskih poslova, danu na
sastanku novinara dne 20. svibnja o.g., a dostavljenu nam brzojavom Ministarstva U.M.269/44 dao sam u prievodu proitati na konferenciji tampe dne
30. svibnja o.g. Tajnik . Nizeteo, koji polazi konferencije tampe, u kratkim
16 Zbornik dokumenata..., Tom XII, kni. 4, Dokumenti Nemakoe Rajha 1 9 4 4 - 1 9 4 5 , str.
276, bHj. 7.
17 A-VII, NDH, Kut. 265, Br. reg. 32/1 - 1.
izvodima prikazao je pojavu partizanstva i etnitva u Hrvatskoj, odnosno

njihovu genezu. Istaknuo je okolnost, kako se u redovima bilo jednih bilo
drugih neprijatelja nalazi u glavnom srbski elemenat, kojemu je zajednika
mrnja na N.D.H. i na sve to je hrvatsko. Prema tome borba vodena sa strane
jednih i drugih ima srbsko obiljeje. Nakon toga proitao je tekst izjave u
talijanskom prievodu. Izjava, a takoer i izlaganje tajnika . Nizetea, pobudila
je veliko zanimanje. Svi prisutni su nakon toga stavljali razna pitanja tajniku
Nizeteu, a osobito zanimanje je pokazivala jedna finska novinarka. Poslanik
Tamburini, voditelj konferencije, uzeo je jedan primjerak izjave, koja e biti
dostavljena ministru Mezzasomi, a vjerojatno e doi i do samog Mussoiinija.
Pod II. Sugja dalje u izvjetaju javlja da talijansko ministarstvo kulture
surauje s velikom susretljivou i zanimanjem s predstavnikom NDH i
pokazuje veliki interes za sve to se dogaa u Hrvatskoj. S obzirom na takvo
raspoloenje Sugja je dao prevesti mjesene izvjetaje koje im ministarstvo iz
Zagreba alje pod naslovom Kulturni pregled, te e ih predati organima
talijanskog ministarstva, kao i drugim talijanskim i stranim osobama iz
kulturnog ivota. Ovi kulturni pregledi prikazuju vrlo plodan kulturni ivot
u Hrvatskoj, to je za svih veliko iznenaenje, a za nas veoma jaka promiba.
Pod III. navodi da je faistiko ministarstvo kulture izrazilo elju da mu
dostave kratke biografske prikaze svih istaknutijih politikih ljudi ustake
Hrvatske. Poslanstvo je miljenja da bi tu elju valjalo ispuniti te stoga moli da
bi mu se ti politiki profili dostavili. Takoer su zamoljeni s talijanske
strane da bi im poslali lanak koji bi u kratkim potezima prikazao dananji
politiki, kulturni i drutveni ivot u Hrvatskoj. Koliko iz jednog toli iz
drugog zahtjeva vidi se elja Talijana - zakljuuje poslanstvo - za nastavkom
suradnje na ovom polju, koja je od rujanskih dana prole godine podpuno
prekinuta. Drimo, da emo moi objaviti vie sastavaka, pak molimo, da
nam se dostavi nekoliko gotovih lanaka.
Politiki pregled br. 3 ustakog ministarstva od 6. VI 1944. 18 sadri
mnotvo podataka preteno iz strane tampe o zbivanjima u svijetu (papin
govor, pitanje invazije, Turska, Bugarska, Sovjetski Savez, anglo-ameriko-ruski odnosi, pitanje mira, Njemaka i drugo).
O invaziji ministarstvo (poslanik drV. Zidovec) pie ovo: Ne predlee
novi podatci pa ministarstvo oekuje viesti. Prema jednoj obaviesti u Njemakoj se sa sigurnosti oekuje invazija te se dogoaji u Italiji smatraju uvodom.
Govori se o nagomilavanju vojske u junoj Italiji; predvia se moebitno
naputanje Rima te povlaenje dalje na sjever, a moda i odlazak Niemaca iz
panjolske. Treba primietiti da su Niemci jo u asu kad je pala Mussolinijeva
vlada pomiljali na obranbenu crtu negdje oko Bologne, ako to bude potrebno. Uspjena obrana uinila je to nepotrebnim, a vojniki razvoj nakon
poetka nove saveznike ofenzive koja je poela l l . V . dosada se moe
smatrati vrlo povoljnim za Niemce i vrlo skupim za protivnike. Odmah nakon
poetka sadanjih borba Niemci su ustvrdili da uobe ne postoji nikakova
linija 'Gustav' niti 'Adolf Hitler', nego da je to sve samo mata neprijatelja,
dok je pred 14 dana vojni strunjak gen. Gadow rekao da se njemake priuve
bore protiv pune neprijateljske sile.
U odjeljku pod naslovom: to e uiniti Njemaka? ministarstvo pie i
ovo:
18
A-VII, NDH, Kut. 2 7 9 , Br. reg. 3/1 - 2.
Ustae i Trei Reich II
17
Svakako Englezka i USA danas sc u svojoj borbi oslanjaju uglavnom na

grlatu promibu te na bombardiranje ogromnog razmjera. Jedno i drugo
zapravo nije znak jakosti nego samo slabosti, pogotovo kad sadanje izkustvo
u Italiji pokazuje da Anglo-amerikanci ni kraj najduljeg spremanja i najveeg
napora ne mogu postii nikakove znatne uspjehe u otvorenim borbama koliko
god ih te borbe skupo stajale.
No kolikogod produivanje ovakovog stanja koristi zapravo Rusiji, rat je
danas doao u takvo razdoblje u kom se nalau odluni koraci. Svakako
Njemaka se danas u prvom redu sprema kako e odbiti invaziju odnosno
novu rusku ljetnu ofenzivu, ali to ne moe iscrpsti njenu djelatnost, tim vie
kad su to samo vremenski ograniene zadae. Duljina rata, pomanjkanje
sirovina, dranje neutralaca koji pod englezkim pritiskom sve vie uskrauju
te sirovine, sve vie stvara potrebu velikih vojnikih i politikih odluka.
Mogunost odlaganja invazije zaotruje jo vie poloaj te bi stvorilo jo veu
opasnost, kako je to ve razloeno u politikom pregledu br. 1.
O Italiji, osim ostalog, stoji u izvjetaju i ovo:
Prema jednom izvoru dogaaji od 9. IX. prole godine ostavili su Italiju
posve nemonu a faizam uniten, no odonda se je dogodilo ovo: a) oekivanje
prevratnika da e se tal. vojska uspjeno oprieti Niemcima izjalovila se je; b)
Niemcima je uspjelo zaustaviti Anglosase; c) bezobzirnost anglosaskog bombardiranja; d) krvolotvo partizana; e) obnova novofaizma te strog postupak
s faistikim izdajicama; f) obnova tal. vojske, koju ne treba podcienjivati; g)
jadno stanje u junoj Italiji, odvaanje djece u Rusiji, radnika u Ameriku; h)
taktian i blag postupak njem. vlasti. Sve je to izazvalo postepenu promjenu
miljenja i jaanje narodne sviesti, pa se i kod ustrojstva vojske i uprave te
sigurnosne slube te uobe u ivotu i radu osjea napredak s kojim su Niemci
vrlo zadovoljni. Ovi dogaaji mogli bi imati i nepovoljan upliv za Hrvatsku.
Za razliku od ovog prikaza poloaja u Italiji Basler Nachrichten od 21. V.
kae da je u upravi podpuna dezorganizacija, u vojsci nemo, u obskrbi nered,
a u narodu podpuna apatija, i to jednako u onom dielu Italije koji je zauzet od
saveznika kao i u onom koji je pod njemakom vlau. Niemci (i) neofaisti
svagdje nailaze na otvoren ili prikriven odpor, pa se Niemci tue na to kako
Talijani nemaju razumijevanja za 'poviestni znaaj' borbe kod Rima i si. Moe
se predpostavljati da ovaj posljednji prikaz bolje pogaa pravo stanje stvari.
Zanimljivo je to ministarstvo pie o operaciji Konjie v skok:
Ovih dana bili smo svjedoci njemakih operacija protiv Titova glavna
stana. Za sada se razpolae samo s neprijateljskim viestima te jo nema naih
podataka, ali prema onom to je uspjelo saznati njemaki su uspjesi znatni te
je navodno pala u njihove ruke pismohrana te veina voa iz glavnog stoera,
a Tito i Churchillov sin samo su se s najveom mukom uspjeli spasiti. Ne moe
se, dakako, tvrditi i spada u podruje hipoteza, ali mi se ne smijemo nipoto
uditi, ako se jednom (moda i dugo poslije rata) bude saznalo da je englezka
tajna sluba podmetnula Niemcima podatke o tome gdje se nalazi Tito.
Englezi, dodue, kuju Tita u zviezde, ali oni ipak vie vole biele grobove nego
njega iva. Ono to im je on trebao to je ve uinio, a njegov daljnji rad vie ne
moe koristiti njihovim politikim ciljevima. oviek dolazi na ovu pomisao
tim prije kad bi neto slina bilo sasma u tradicijama englezke politike i
metoda. Okolnost to su Englezi ba sada podigli toliku viku oko Tita takoer
moe potvrditi ovu predpostavku, a jo vie ju potvruje injenica to se je u
tom asu kod njega nalazio Churchillov sin. Osim toga ministarstvo razpolae
s jednim podatkom jo unatrag dvije godine prema kojemu je i Titova
partizanska vlada te sve sline komunistike vlade koje ve postoje na Balkanu

ili se imadu tek uztrojiti, imade zadau, da se pomou njih Rusija opre ulazku
Englezke na Balkan. Nema nikakove sumnje o tome, da to Englezi vrlo dobro
znadu.
U pismu od 9. VI 1944. 1 9 konzulu Grdesu u Sarajevu poslanik Kasche
najavljuje da e mu generalni konzul L. Aeldert donijeti to pismo i neka druga
pisma. Aeldert treba s Grdesom razmotriti ova pitanja: a) sudjelovanje
general-potpukovnika prilikom predaje odlikovanja ministru J.Frkoviu; b)
buduu suradnju s in. H. Ottom. 21 Hans Ott e se poslovno smjestiti kod
Mostara i predstavljat e za nae djelovanje pie Kasche - dragocjeno
uporite. Za poruke njemu i njegovo izvjetavanje posluit e se Kasche od
sluaja do sluaja njemakom teleprinterskom vezom. Ott e se prigodice
javljati Grdesu da bi predavao izvjetaje. Kasche moli da se i Grdes koristi
pri svom radu i obavjetavanju poslanstva Ottovim poznavanjem tamonjih
prilika i linosti. Za povjerljive svrhe alje Kasche Grdesu idueg tjedna iznos
od 200 funti u zlatu i Kasche ga moli da primitak zatim potvrdi. Pojedinano
pravdanje utroka nije potrebno. Neka konzul na svretku obraunske godine
dostavi poslanstvu potvrdu o upotrebi novca bez pojedinanih naznaka.
General Glaise je brzojavom 10. VI 1944. 2 2 u svojstvu vojnog ataeja u
Zagrebu izvijestio Vrhovnu komandu i ostale svoje nadreene da je nedavnom
promjenom u vodstvu avijacije NDH doveden ponovno general VI. Kren, dok
njegov prethodnik pukovnik Rogulja odlazi u Budimpetu za vojnog ataeja.
Pukovnik Rubi koji je u meuvremenu bio kandidiran za zapovjednika
eskadrila ponovno je zaobien. Avijatiki atae puk. Creydt ocjenjuje povoljno mogunost suradnje s gen. Krenom. 25
Arhiv Jugoslavije (skraeno AJ), Mikrofilm T-120, rolna 1077.
Trei Reich je u NDH raspolagao s tri konzularna predstavnitva: u Sarajevu, Dubrovniku
i Vinkovcima.
21 In. Hans Ott bio je njemaki posrednik pri prvim pregovorima o razmjeni. Vidi: Bogdan
K r i z m a n , NDH izmeu Hitlera i Mussolinija, Zagreb 1980, str. 3 7 5 - 3 8 1 . Kasnije jc njemakoj
strani iz Hercegovine dostavljao obavjetajne podatke o partizanima.
22 AJ, T-501, rolna 264, Nr. 8894/44.
23 U istrazi je VI. Kren 1947. god. o svojoj reaktivizaciji izjavio ovo:
Sredinom septembra 1943. godine, kratko vrijeme prije nego sam stavljen u penziju,
odreen je za komandanta avijacije pukovnik Rogulja Adalbert, koji je do tog vremena bio cijelo
vrijeme komandant aerodroma u Rajlovcu gdje se je istakao svojim radom i vrenjem slube, to
je bilo ope poznato. On je ostao komandant avijacije sve do mog reaktiviranja i, koliko mi je
poznato, bili su sa njim zadovoljni i pohvalno su se o njemu i njegovom radu izraavali, ali
svejedno nije s tolikim uspjehom vodio zrakoplovstvo, kao to sam ga ja ranije vodio.
Na pitanje istraitelja: Kako su Nijemci gledali na njegovo (Krenovo) penzioniranje, Kren je
odgovorio: Iz razgovora sa njemakim oficirima koje sam sretao, zakljuio sam da ih je
iznenadilo moje penzionisanje, dok sam za njemakog avijatikog ataea bio vrsto uvjeren da me
ne simpatie, te je njemu to bilo po volji. Osim toga opunomoeni general njemake Vrhovne
komande u Zagrebu Glaise Horstenau imao je dobro miljenje o meni, to sam zakljuio po
njegovom dranju u razgovoru sa mnom. Prilikom jednog susreta s Glaiseom u Tukancu koncem
1943 godine, kada sam ve bio u penziji, on se izrazio kako je smjeno to sam ja penzionisan,
makar i na vlastitu molbu. Osim toga mi je rekao, da kako to, da ja ovako mlad i zdrav pa u
penziji, a jo bi mogao raditi i kako se takovi sluajevi kod nas ee dogaaju.
Na istraiteljevo pitanje, to je uvjetovalo Krenovo ponovno imenovanje za komandanta
avijacije, Kren je ovako odgovorio: Meni se u to vrijeme sa svih strana prigovaralo, da ja
ljenarim i badava primam penziju, a da bi mogao jo uvijek raditi. U to vrijeme stanje na
ratitima je za Njemaku (bilo) sve gore i gore. Naime bila je ve polovica 1944 godine. Ne znam
da li je moda Pavelia i to rukovodilo da me ponovno postavio za komandanta avijacije.
Na pitanje: Tko se od Nijemaca zauzeo za njegovo ponovno postavljanje na vrh, Kren je
odgovorio: Prema rijeima generala Glaisea tj. iz razgovora s njime u Tukancu koncem 1943
godine zakljuio sam, da u koliko se je netko od Njemaca zauzeo za mene, da bi to mogao biti
19
20
2'
1?
Ustako ministarstvo vanjskih poslova dopisom od 17. VI 1944. 2 4 upuenom poslanstvu u Berlinu, na ruke poslanika dra Koaka, ponovilo je ono to
je poslanstvo ve javilo ministarstvu u svom politikom izvjetaju iz Berlina
broj 9/44:
Povodom jedne viesti londonskog krugovala, da Njemaka misli provesti
neke teritorijalne promjene na Balkanu, postavljeno je na konferenciji u
Auswrtiges Amtu poslaniku Schmidtu25 o ovom pitanje. - On je odgovorio,
da o tom nema smisla govoriti, te da iz njegovog razgovora s ministrom
vanjskih poslova ne proizlazi, da bi se on tim mislima sada bavio.
Nai novinari shvatili su ovu izjavu ipak donekle pesimistiki, dok strani
novinari tome ne vide razloga.
Ministarstvo stoga moli poslanika Koaka da izvoli promatrati daljnji
razvoj ove stvari te o tome obavietavati ministarstvo. 26
jedino on, ali mi Paveli prilikom razgovora s njime nije rekao nita o tome, da Njemci trae moje
reaktiviranje. Svi kasniji Njemci s kojima sam kasnije razgovarao, kada sam ponovno postao
komandant avijacije, izrazili su zadovoljstvo to sam ja ponovno postavljen. Ja lino smatram da
je to bilo iz kurtoazije. (A-V1I, NDH, Zapisnik Sasluanja Vladimira Krena, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg.
9/1 - 1 - 1 2 7 )
24 A-VII, NDH, Kut. 265, Br. reg. 48/1 - 3. Koncept dopisa je od 17. VI 1944. a istopis od
19. VI 1944.
25 U njemakom ministarstvu vanjskih poslova naelnik odjela za tampu bio je Paul Karl
Schmidt, dok je Paul Otto Schmidt bio glavni tuma u ministarstvu.
26 U svom pismu od 14. VII 1944. poslanik Koak je iz Berlina javio Alajbegoviu (Dragi
Meho!) i ovo: Mirovni pregovori. Niemci energino demantiraju sve verzije o navodnim
Papenovim akcijama (F. v. Papen, njemaki ambasador u Turskoj - opaska B. K.) za mir s
Englezkom. Meutim se ovdje po raznim simptomima stie dojam, da je ipak neto u toku. Ne
znam, ali ne izkljuujem, da je s tim u vezi i put turskog poklisara Arikana u Ankaru, koji je u
nedelju boravio u Hauptquartieru i bio primljen od Ribbentropa, a vjerojatno i od samog Hitlera,
a u utorak 11. o. mj. iz Wiena odletio u Ankaru. Imao bi se vratiti za par dana. Ovo mi je sve sam
rekao, a razgovarao sam s njim u subotu na veer sat prije odlaska vlaka u Salzburg. (A-VII,
NDH, SUP-Zagreb, rolna 4)
Vladimir Koak se u Berlinu usrdno trudio da prikuplja to vie svjeih informacija. O
tome je ef ustake diplomacije M. Alajbegovi u istrazi izjavio ovo: U vezi specijalnih usluga i
zadataka u inozemstvu, poznat mi je sluaj u Berlinu, gdje je poslanik dr. Vladimir Koak izdavao
ili na neki drugi nain se oduivao osobi koja mu je dostavljala prepise Kascheovih izvjetaja
upuenih iz Zagreba M.V.P. (ministarstvu vanjskih poslova) Njemake. Ime osobe, kao i nain na
koji se Koak istoj oduivao, nije mi poznato. (A-VII, NDH, Zapisnik o sasluanju Mehmeda
Alajbegovia, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 4/5 - 1-155)
Sm Koak je u istrazi 18. VII 1946. izjavio ovo: U Berlinu sam se obavjetajnom slubom
ozbiljnije pozabavio, a imao sam na raspolaganju i sredstava, pa sam tako odmah na poetku
dobio kredit od 100.000 maraka, iz kojih su se, ali trebale pokrivati i potrebe reprezentacije.
Imena pojedinih agenata, kao i nain rada opisao sam ve u mom spomenutom elaboratu.
Najznaajniji je bio major Becker, a podosta materijala dobivao sam od legacionih savjetnika
dr. Werkmeistera i von Altenhofena. Od Beckera sam dobivao preteno stvari vojnikog karaktera, a od Altenhofena stvari ope politikog karaktera, a od Werkmeistera stvari, koje su se
neposredno ticale NDH.
Line veze s navedenim odravao sam ja sm. Nekoje od dobivenih stvari poslao sam izravno
na ministra Vokia, dok sam niz stvari javio ministarstvu vanjskih poslova u uvijenoj formi, a
podosta stvari mi je ostalo leati do kraja, pa sam ih pri naputanju Berlina unitio, jer sam se
bo]ao slati odnosno javljati ih u Zagreb, da se ne bi preko njemakih agenata u ministarstvu
vanjskih poslova otkrilo, ili da ih Paveli ne bi upotrebio protiv mene. Tako sam medu inim
unitio i itavu zbirku dokumenata i studija koju su Nijemci zaplijenili u Rimu, a odnosila se je na
etnografske, ekonomske, strateke i politike studije o Crnoj Gori, muslimanima Bosne i
Hercegovine, Srbiji, kao uope o stratekom putu Talijana od Jadrana na Dardanele. Od
Altenhofena i od Beckera, a takoer i od Werkmeistera dobio sam dosta izvjetaja njemakog
opunomoenika za Srbiju Neubachera, koji su veinom radili o etnicima. Tako se sjeam i jedne
Neubacherove aluzije na mogunost kontakta s Amerikancima preko taba Drae Mihailovia.
(A-VII, NDH, Sasluanje Vladimira Koaka, SUP - Zagreb, rolna 4)
Koak se ve istakao prema Nijemcima kao dravni rizniar kad je 9. X 1942. izrazio
U meuvremenu je opi odsjek politikog odjela (poslanik drV. idovec)

13. VI 1944 2 ' saeo za Pavelia najvanije odlomke iz dosadanjih vanjsko-politikih pregleda ministarstva broj 1 (22. V) i 3 (6. VI 1944).
Iz prvog izvjetaja Paveliu se serviraju glasovi o invaziji i podaci o stavu
Turske; iz treeg pitanje o invaziji na Balkan i Turskoj, stavu Bugarske (za
koju je Zidovec u ministarstvu vaio kao specijalist), anglo-ameriko-ruskim odnosima te partizanima, emigraciji i Srbiji.
Prema jednoj starijoj viesti tvrdilo se obavjetava ministarstvo svog
poglavnika - da invazija ne e biti zbog neslaganja saveznika, zbog opasnosti
podhvata te zbog unutranjih razloga u neprijateljskim zemljama (izbori u
Americi i si.) pa se je predpostavljalo da je mogu englezko-njemaki sporazum pred ruskom opasnou. 28
Poznato je kako i koliko se o invaziji pie u svim ratujuim zemljama i
meu neutralnim. Mnoga miljenja slau se u tome da e invazija biti izvrena
i na Balkanu. Pogotovo se o tome pie u Turskoj, vicarskoj, vedskoj i
panjolskoj. Kod mnogih neutralaca koji su uostalom svi listom na strani
Englezke a protivnici su Rusije, osjea se jasan strah pred sadanjim razvojem
koji pogoduje samo Rusiji, pa se zbog toga upozorava na potrebu da Englezi
izvre invaziju.
Iz jednog izvora saznaje se da unato toga to se toliko pie o oekivanju
invazije i mnogi njemaki krugovi intimno misle, da ne e biti invazije. Dokaz
vide u ovakovom redosliedu misli: invazija moe uzpjeti ili ne uzpjeti. Ako
uzpije onda je to na kraju ipak samo pobjeda boljevika jer ako e Njemaka
biti pobieena onda e boljevizam svagdje triumfirati. Ako pak invazija ne
uzpije onda e doi do najteeg unutranjeg sloma i u Americi (jo k tome pred
izbore!) i u Englezkoj (svakako bi Churchill odmah morao odstupiti), a
saveznici bi trebali dugo vremena da se oporave i spreme na novi udarac, kroz
koje vrieme bi njemaka vojska na zapadu postala slobodna te bi mogla
udariti na iztoku te ili pobiediti Rusiju ili ju prisiliti na mir, to bi opet imalo
porazne posljedice za anglo-amerikance.
Meutim upravo ovaj redoslied misli mora dovesti do obratnog zakljuka od onog koji se gore navodi nastavlja ministarstvo svoje izlaganje o
mogunostima invazije. - Naime oito je da vojniki Englezi mogu najvie
postii ako uobe ne izvre invaziju nego samo priete njome te tako prisiljavaju Niemce da dre veliku vojsku na zapadu, istodobno izvrgnuti najeem
englezkom bombardiranju. Time bi Englezi postigli postepeno unutranje
slabljenje Njemake ubrzano jo obustavom dobave raznih sirovina iz neutralnih zemalja, dok bi istodobno ruski pritisak uz pomo saveznika mogao biti
sve vie pojaan dotle dok ne dovede do sloma Njemake. Meutim ovakav
plan koji bi bio najjednostavniji s englezkog stanovita ne mogu Englezi oito
primiti jer nema i ne moe biti politikog sporazuma niti izmeu njih te
boljevizma niti pak izmeu njihovog i ruskog imperializma. No vidimo da
Niemci na obustavu dobave sirovina iz neutralnih zemalja ne daju konaan
spremnost - kako je to Kasche javio svom ministarstvu brzojavkom od 14. X 1942 da Reichu za
svakog iseljenog idova stavi na raspolaganje po 30 njemakih maraka. Pripremni radovi" javlja dalje Kasche za iseljenje idova iz po Talijanima zaposjednutih zona NDH pomou
potajnog zahvaanja svih idova provest e politiko odjeljenje poslanstva u Zagrebu. Kasche
istovremeno moli da o prednjem obavijeste i Glavnu upravu za sigurnost Reicha. (AJ, Mikrofilm
Institut Yad Washem, Jeruzalem)
28 Ta englesko-njemaka nagodba na raun SSSR-a bila je kao neka trajna fata morgana
ustake politike i diplomacije sve do gorkog svretka.
odgovor navodei da e rjeenje tog pitanja i onako ovisiti o uzpjehu ili

neuzpjehu invazije. Vidimo i to da su saveznici zapravo ve i zapoeli s
pripremnim podhvatima, jer su ve udarili u Italiji. Makar se prava invazija
moe razumievati samo na zapadu, ipak je jasno da mora biti pripremljena i
olakana istodobnim podhvatima na vie drugih raznih mjesta, na jugu, na
jugoiztoku i moda na sjeveru.
Izgleda dakle po svemu da u ovom poloaju Englezima ne preostaje drugo
nego da udare ili pak da se sporazume s Niemcima - zakljuak je ministarstva.
U (ve citiranom) Unutranjo-politikom pregledu br. 6 ministarstva
vanjskih poslova od 15. lipnja 1944. 29 najvie prostora posveeno je Hrvatskoj seljakoj stranci. Odmah u poetku se navodi da je zapaeno kako su se u
posljednje vrijeme partizani estoko okomili na HSS, odnosno njeno vodstvo,
tvrdei da narod nije vie uz to vodstvo, nego uz njih, partizane. Tako je, na
primjer, znaajan letak to su ga partizani nedavno irili po Suaku pod
naslovom Maekovci, opametite se u kojem se kae da se maekovci jo
uviek ne opredjeljuju za partizane jer ekaju tko e pobiediti pa pekuliraju s
time (uzporedi i poznati Nazorov govor u Topuskom), no time se zapravo
pomae okupatorima i ustakim izdajicama.
S druge strane etnici i Draa nisu strogi spram HSS, pa smo ve uli
kako je navodno Draa u jednoj svojoj izjavi prigovorio Maeku samo to to
se ne bori dosta odluno spram partizana i to trpi da toliki njegovi pristae
prilaze partizanima. Ovih dana pojavio se je u okolici Knina etniki letak pod
naslovom 'Rodoljubi Dalmacije' u kom se ak uzimlje HSS u zatitu te kae,
da sada kad bi se trebali svi ujediniti, partizani poinju 'bjesomuno' hukati
protiv HSS i protiv 'jugoslavenskih nacionalista'.
HSS stoji po strani od prvog asa NDH - navodi se u pregledu - ne samo
zbog toga to se od ustatva razlikuje svojom ideologijom te to (nepravom)
pripisuje u grieh ustatvu razne pretjeranosti ili pogrjeke koje su se dogodile nego uglavnom zbog toga to imade sasma druge vanjsko-politike poglede.
Tako je HSS od poetka smatrao da nam prieti opasnost od Talijana i
Niemaca te da e u ovom ratu pobiediti Angloamerikanci a Niemci da e biti
opet potueni. Radi toga vodstvo HSS je smatralo da je boravak ustaa u
osovinskim dravama opasnost za Hrvatsku te da treba sklopiti sporazum od
1939., jednako kako je i Radi 1925. smatrao da ne preostaje nita drugo
nego sklopiti sporazum. HSS, krivo smatrajui da ustatvo ne vidi da treba
narodu dati samostalnu i slobodnu dravu, stoji u opoziciji i spram nae
vanjske i unutranje politike te ju od prvog asa smatra pogrjenom.
Meutim ovim obe poznatim stvarima treba dodati da se danas u dranju
HSS primjeuju neki novi, vrlo zanimivi, momenti. Otrica spram ustaa i nije
vie tako otra, ali je stav spram partizanstva odluniji. Ve vie puta su se
mogle uti izjave raznih agenata HSS o tome, 'da e se kod preuzimanja vlasti
likvidirati partizane', dok e od ustaa 'samo oni koji su poteni i koji se nisu
ogrieili o narod biti pozvani na suradnju'. 30
Paveli je preko posrednika odravao dodir s grupom vodeih maekovaca u Zagrebu, ali
im je istovremeno drao kao svog najopasnijeg konkurenta kod Nijemaca vodu (Maeka)
pod paskom Luburieve Ustake obrane. Na drugoj strani emigrantska vlada u Londonu
pokuavala je ve 1942. god. doprijeti do Maeka i tako mu je, na primjer, jugoslavenski
obavjetajni oficir u Turskoj, major Vladimir Peri tajno, posredstvom specijalnog kurira
F. Zarena, 21. XII 1942. otposlao pismo u kojem iznosi - na temelju primljenih uputstava - elje i
29
,0
Savezno s time vaan je jedan letak HSS koji se je u posljednje vrieme

dielio u Zagrebu. To je letak pod naslovom 'Muenitvo Hrvatske' u kom se
kae da ni za vrieme osmanlijskih ni tatarskih provala Hrvatska nije tee
stradala nego danas. Osobito stradava goloruko seljatvo.
U pregledu se, zatim, analizira sadraj tog letka maekovaca i iznosi dio u
kojem se spominju partizani ovako: U mnogim krajevima hrvatski narod
teko stradava i od partizanskog klikatva. Oni se kite imenom narodno-oslobodilake vojske, ali po onome kako se vladaju spram naroda doao je
narod do zakljuka, da tako ne bi postupala vojska koja bi u istinu bila
narodno-oslobodilaka, te kao da te klike idu za tim, da seljak i hrvatski i
srbski ostane bez doma i obitelji, pa onda kao proleter-bezkunik bude u
svome oaju prisiljen i sam nastaviti sa razkuivanjem svoje seljake brae.
U letku se kritiziraju i drugi potezi partizana (klikaa!) i zakljuuje se
ovako:
Uslied toga narod oekuje jasan odgovor na pitanje, da li se sve to deava
znanjem i odobrenjem 'Vrhovnog taba' ili su to samo ispadi 'klikaa'.
'Sreom velika veina Hrvata boraca u umi ne slae se s ovakovim nainom
borbe, a niti s ovakovim ciljevima. Oni su ostali vjerni i hrvatskoj narodnoj i
dravnoj misli, a naroito misli seljake demokracije. Razumljivo je, da e oni
uviek biti tamo gdje je i itav hrvatski narod.' (Ovdje se ve razabire englezka
misao - primjeuje ministarstvo da se izkoristi Titova borba, ali da se ne
dozvoli ostvarenje komunistikih ciljeva.) 31
namjere (izbjeglike) vlade. Vlada Maeka naime i dalje smatra kao jedinog predstavnika
hrvatskog dijela naroda tamo, uvjerena u neophodnu potrebu jugoslavenske narodne i dravne
zajednice. U pismu ga pozivaju da pripremi politiko-administrativnu organizaciju. (1. H o r v a t
- J. R u i , Posljednji manevri, Veernji list, Zagreb, 25. I 1963, nastavak 22)
Predsjednik emigrantske vlade Sl.Jovanovi je pismom (London, 26. III 1943) prenio
d r u j . Krnjeviu, potpredsjedniku vlade, ovu poruku iz Zagreba:
Kouti u ime HSS 9 marta poruio:
narod u Hrvatskoj organizovan je i sposoban da pri odlasku Nemaca odri red. Nikakve
pismene poruke ne mogu da poalju jer je ovo opasno i moglo bi ih likvidirati. Za sada novac za
akciju im nije potreban jer im daje narod. Partizani, poto su malobrojni i bie uskoro likvidirani,
ne pretstavljaju nikakvu opasnost. Denerala Mihailovia kod Hrvata ne treba forsirati jer je
obeleen kao Veliko Srbin i njegova akcija da se ogranii samo na srpske krajeve. (A-VII, Vojni
kabinet, Str. Pov. V. K. Br. 275)
Dok u 1943. god. teku pregovori Ivanka Farolfija (HSS) s izaslanikom Drae Mihailovia,
potpukovnikom Dragutinom Matijaeviem-Jugom, maekovci pregovaraju s ustakim vrhom
(M. Lorkoviem u prvom redu) i ti pregovori dostiu kulminacionu toku u susretu Paveli-Kouti i njegovom nastavku kod predsjednika vlade N. Mandia. Privremeni prekid oznaen je
poznatim pismom Kouti-Torbar od 30. IX 1943. upuenim Mandiu.
O tim kontaktima je ministar Peri u pismu tadanjem poslaniku u Budimpeti VI. Koaku od
25. VIII 1943. napisao i ovo: Poglavnik se mui da vladu (rekonstruira) preobrazi. Posao je
dugotrajan i naporan, a vidjet emo ime e uroditi.
"Ti tamo (u Budimpeti) uje raznih glasina o nastojanju da se u vladu uvue i HSS, no
pozna ih bolje nego ja, pa moe u svakom sluaju vazda sigurno prosuditi koliko koja viest
vriedi. Kako ujem, g. ing. Kouti i njegovi bi htjeli nekakvu vojniku-inovniku vladu. Da li pri
tom misli, da bi to bila kerentina. Svakako ne eli ni jedan, da bude sada smetan u svom
blaenom miru. Raunaju da e tako i tako u najkraem roku dobiti vladu u ruke, i to je moje
miljenje. (A-VII, NDH, SUP - Zagreb, rolna 4)
Partija je sa svoje strane budnim okom pratila dranje i poteze maekovaca to dolazi do
izraaja u pismu Povjerenstva KPH za sjevernu Hrvatsku Karlu u Zagrebu od 12. VII 1943.
Dok vodstvo HSS-a pred irim krugom svojih pristalica, kao i u pisanim stvarima koje
izdaje, zastupa miljenje - stoji u pismu - da e o sudbini hrv. naroda odluivati Maek i sm
narod, a da se emigranti moraju toj odluci pokoriti, dotle pred uim krugom svojih povjerenika i
suradnika priznaje, da ima vezu sa jug. vladom i Krnjeviem, kojega smatraju svojim najboljim
diplomatom i da one iz inostranstva moramo sluati, jer oni imaju bolji pregled politike
situacije u svijetu. Ovaj stav vodstva HSS-a najbolje pokazuje, da ono nije u stanju voditi
Pregled, dalje, na svoj nain prikazuje odnose izmeu I. ubaia, kralja

Petra i Tita, 32 s tim da pri tom ne zaboravlja ni Drau Mihailovia i na kraju
zakljuuje ovako:
Iz svega toga jasno se osjea da se ne radi o borbi izmeu Tita i Drae ili
Tita i HSS, nego je u pozadini svega toga borba izmeu Rusije i Angloamerikanaca, koja dolazi u sve akutniji stadij. Na taj nain politiko stanje u
Hrvatskoj daje odraz vanjsko-politikog poloaja.
nikakovu politiku u interesu hrv. naroda, nego sprema dolazak stare Jugoslavije sa velikosrpskom
hegemonijom i radi po uputama reakcionarne klike izbjeglica, ge se nalaze i takvi izraziti
neprijatelji i krvnici hrv. naroda, kao to su D. Mihailovi i Pera Zivkovi.
S druge strane reakcionarno vodstvo HSS-a vodi pregovore sa ustaama, ija je osnova
slijedea: Ustae e u zadnjem asu uredno predati svu vlast HSS-u, a za uzvrat e vodstvo HSS-a
omoguiti bijeg onima, koji su uprljali narodnom krvlju, a zatitu onima, koji nemaju otvorenih
zloina na savjesti. Takoer se vode pregovori o tome, da netko od istaknutih HSS-ovaca ue u
ustaku vladu, na to HSS u sadanjem momentu ne pristaje radi povoljne meunarodne situacije
za saveznike. Pregovore vodi sm Kouti uz preutno odobravanje Njemaca. Na ovaj nain, kao i
nizom uputa svojim povjerenicima vodstvo HSS-a direktno pomae ustae i okupatore u njihovoj
borbi protiv naroda, a sve to u cilju, da u pogodovnom momentu uzme ustaku dravu u svoje
ruke i da pomou njenih organa (vojska, policija) i Zatite, koju organizira ilegalno, pokua
prigrabiti i nametnuti svoju vlast.
U vodstvu se HSS-a nalaze koliko je do sada poznato Kouti, Pernar, Smoljan, Andres,
Reberski i ing. Pavei, bivi odjelni predstojnik.
Vodstvo HSS-a smatra, da je hrv. seljatvo u veini za HSS, dok u radnitvo nemaju
povjerenja, te da je narodu dosta rata. Zato namjerava u pogodnom momentu, t.j. u sluaju krize i
sloma okupatora u naoj zemlji, izdati proglas narodu, u kome bi se pozvali iz ume kuama svi
seljaci i poteni graani, da se time naglo oslabi Narodno oslobodilaka vojska. Osim toga bi se
u proglasu pozvalo domobranstvo, da slua narodnog vou Maeka. Najvrom svojom
jezgrom, koja bi uzela vlast, smatraju Zatitu. Vodstvo HSS-a nareuje, da svim silama treba
raditi protiv partizana i prikazati narodu, da e se partizani pretvoriti u pljakake bande, jer
nemaju dovoljno municije i hrane i zato, to Njemci proti njima poduzimaju velike ofenzive, da
osiguraju zalee u sluaju invazije na Balkan.
Konkretne upute vodstva HSS-a svojim organizacijama jesu:
1.) Osniva se stranka i Zatita. Stranka se organizira po kotarima kako u Zagrebu, tako i
u pokrajini. Kotar se dijeli u odbore. Odbori sakupljaju pristae stranke i novana sredstva,
izviaju sve, to je vano za stranku, vre propagandu protiv ljeviara. Zatita se organizira kao
i za vrijeme Jugoslavije, a kakvi su njeni sadanji zadaci, najbolje ete vidjeti iz kopije zapisnika
Ivana Martineka. Upute stranke prenose povjerljivi ljudi HSS-a iz Zagreba u pokrajinu, ali i sami
prvaci tamo putuju. Takoer dolaze u Zagreb pojedini povjerenici iz pokrajine.
2.) Pored starih pristaa treba okupljati sve one ljude, koji bi prilikom preuzimanja vlasti
mogli posluiti svojim strunim znanjem, bez obzira na njihovu raniju politiku pripadnost. To
mogu biti bivi jugoslaveni i masoni, koje treba, kad se nau, provjeriti, ali se naroito treba
uvati ustaa i ljeviara.
3.) O uputi smo vam za sakrivanje ita pisali, ali sada dodajemo, da su neki povjerenici HSS-a
odgovorili, kako e to teko ii, jer seljaci nerado skrivaju ito i mast u zajednika sklonita, to se
boje, da e im to propasti. (Jasno je, da se tu radi o imunim seljacima, jer sirotinja u proljee,
kada je izdana ta direktiva, nije imala to skrivati.) No, koliko je vodstvu HSS-a stalo do toga, da
se ta direktiva sprovede, najbolje se vidi po tome, to su to ponovno odluno traili od svojih
povjerenika, a u najnovije su vrijeme dali uputu, da se selo pripremi za najei otpor proti palenju
ita od strane partizana. Prema uputama vodstva HSS-a treba organizirati i oruani otpor, pri
emu e se imati i potpora vlasti, zato e se pobrinuti vodstvo HSS-a. Dalje se dodaje, da tu treba
naroito omraziti partizane pred narodom, kako unitavaju narodni znoj i muku.
4.) U pogledu odlaska u Pavelievu vojsku bila je najprije uputa vodstva HSS-a: ne ii u
vojsku, a u umu samo oni, kojima je u opasnosti ivot. Onda: ne odazivati se u vojsku, nego ii
u zeleni kadar, a sada su izdali odlunu uputu, da se ima narodu tumaiti, neka se ide u vojsku, jer
je domobranstvo naa vojska, koja e spasiti Hrvatsku. Narodu da pri tome treba rei, da su
statistike dokazale, da mnogo manje ljudi strada u vojsci, nego u umi, da narod i onako
mnogo trpi, a poto e uma prije ili kasnije stradati, to da bi stradalo mnogo naroda. Izgleda,
da ta njihova uputa nije oduevljeno primljena.
Kod pisanja svojih broura i letaka, u kojima iznose politiku situaciju, vodstvo HSS-a
postupa lukavo. Ono u tim spisima ne govori ispred stranke, nego uvijek stavlja, kao da to pie
Za sada se jo ne vidi kako e se stvari razvijati, ali nema sumnje da ba u

tom pitanju lei teite itavog dananjeg svjetskog poloaja. Za sada je
zanimljivo to Rusi nisu uporedo s invazijom zapoeli svoju najavljenu ljetnu
ofenzivu, ali su poeli s opasnom navalom na Finsku, koja konano imade
toliko simpatija t. zv. zapadne demokracije, i to ba u asu kad je napetost u
vedskoj velika ba radi mogunosti da saveznici proire svoju invaziju i na
sjeveru u nordijskim zemljama. Iz toga bi se moglo zakljuiti da se Rusima uri
da i na ovom podruju preteknu Angloamerikance.
Posebno poglavlje posveeno je etnicima, a jedno sadri podatke o
partizanima. U poglavlju o emigraciji rije je o ubaievoj vladi u Londonu, a
u zavrnom o djelatnosti neprijateljske avijacije.
na
Zidovec je za Pavelia izradio jedan saetak tog pregleda koliko se odnosi

Hrvatsku seljaku stranku.1'
neka neutralna linost i to zato, da bi se vie vjerovalo. Tako u Veritasu stoji, da ga pie javni
radnik, koji se ne bavi politikom. 1 najnovija njihova stvar, koja nosi naslov: Istiniti prikaz
svjetskog vojno-politikog poloaja, te stanje i odnos nae drave prema njemu isto je tako
pisana, samo da bi uvjerljivije djelovala. (Arhiv Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske
u Zagrebu - skraeno A-IHRPH, KP - 46(453)
32 O ranijoj misiji Ivana ubaia vidi: Ante S m i t h P a v e l i , dvije akcije Bana ubaia,
Hrvatska revija, Buenos Aires, prosinac 1960, god. X, svezak 4 (40), str. 6 3 1 - 6 4 0 .
33 Maekovci su pokuali da uspostave dodir i otponu pregovore i s predstavnicima
Komunistike partije Hrvatske. U tome se posebno isticao - po vojnoj liniji - sve do svog bijega u
Italiju (zajedno sa suprugom!) potpukovnik Ivan Babi.
Inae taj reakcionarni dio vodstva HSS-a i dalje, izgleda, vodi onu politiku sporazumjevanja
sa svim i svakim, samo da zatiti svoje interese stoji u jednom pismu iz Zagreba Povjerenstvu CK
KPH za sjevernu Hrvatsku (10. X 1943). To se vidi i po tome to imaju vezu i sa ustaama,
Nijemcima i sa Drainovcima, te najzad pokuavaju i s nama i to sa svima vode pregovore.
Obavjeteni smo da do prije izvjesnog vremena nisu dali Drainovcima odgovor na one uslove
koje su im ovi postavili za suradnju, ukoliko im to nisu sada dali kada i nama, a vjerujem da su im
dali iste uslove kao i nama sa izuzetkom, moda zadnje toke, koja se tie vlade u Kairu. Moje je
uvjerenje jla oni sa nama i ne misle iskreno da se sporazumjevaju, nego manevriraju iz nekih
svojih rauna, a vjerojatno radi toga da zaustave sve vee raspadanje u svojim redovima. (AIHRPH, KP - 66(1231)
to se tie pregovora sa HSS-om pie povjerenik Partije Povjerenstvu CK za sjevernu
Hrvatsku iz Zagreba 31. X 1943 - mi smo ponovo dobili ponudu, ovaj puta direktno od
Koutia. On nam je tu ponudu uputio preko jednoga svoga ovjeka u Varadinu, a taj je vezu
dalje traio preko Matinog kolege iz Varadina (I. Babi) i tako je itava stvar dola do naeg
prijatelja na brdu, koga Mato zna. Kouti je traio hitan dodir i upravo smo mi bili pronali
ovjeka da ga posjeti da vidimo o emu se radi, kad je stigao odgovor od ae (tj. CK KPJ). To je
odgovor na na upit odavde o njihovom prijanjem predlogu da se povedu pregovori, kao i na one
uslove, koje su postavili njihovi oficiri, o emu smo takoer obavjestili kraim putem H. au
(CK KPH), a o emu sam vam pisala u prolom pismu. aa je odgovorio, da mi ne moemo
nikakve pregovore voditi sa Koutiem, no sa ostalima moemo, mislei pod tim, ne mi u Zgb-u,
nego mi uope. Dalje aa kae da sa oficirima mogu da se povedu pregovori, ali bez ikakvog
njihovog pozivanja na bilo kakve politike partije, nego samo kao sa armijom, koja je dosad bila
prema nama u neprijateljstvu, a sada hoe da pree na nau stranu ili da preda oruje. Treba da
poalju svoje pregovarae na osloboenu teritoriju, a sa njima e pregovarati delegat Vrhovnog
taba. Eto to je ukratko sve o toj stvari. (A-IHRPH, KP - 30(1941)
Ispred HSS-a traio je vezu s Partijom i prof. Ivo Krbek, bivi podban Banovine Hrvatske javljaju iz Zagreba povjerenici (Zina i Tomo) Povjerenstvu za sjevernu Hrvatsku 20. XII 1943;
neto kasnije (4. II 1944) ih Povjerenstvo kori zbog razgovora s predstavnicima HSS jer nemaju
ovlatenja da dre bilo kakav sastanak s njima. (A-IHRPH, KP - 48(516)
Kouti je sastavio Osnoxm za pregovore od deset toaka i po dvojici izaslanika je dostavio u
Topusko na osloboenom teritoriju (vidi: PRILOGE). Osnovu su nosili bivi zastupnik HSS
Tomo Baburi i bivi tajnik bana ubaia dr Pavle Pocrni i oni su po povratku u Zagreb
obavijestili Koutia o uspjehu misije. O svemu tome bio je obavijeten i Krbek koji je takoer iza
toga preao partizanima na pregovore kao opunomoeni izaslanik A. Koutia.
U Vanjskopolitikom pregledu br. 4 3 4 ministarstvo vanjskih poslova

(Zagreb, dne 15. lipnja 1944) uvodno razmatra invaziju" i dogaaje koji se
mogu u vezi s njom oekivati. Tu se navodi ovo:
Konano je progovorilo oruje na Zapadu, to treba pozdraviti kao
najpovoljniji dogoaj, prvo jer se time za Njemaku i itavu Europu stvaraju
najbolji izgledi i to kako vojniki, tako i psiholoki i politiki te se mogu
oekivati skore povoljne odluke i razjanjenje poloaja (!), a drugo jer se time
potvruje predvianje da izmeu Angloamerikanaca i Rusa ne postoji politiki sporazum (uzporedi izvode iz vanjsko-politikog pregleda br. 1. od 22.
V. 1944.). Istina i ovdje, kao i kod svake velike borbe, postoji riziko, kojeg su
si Niemci sviestni, ali taj riziko bi postojao da do invazije nije uobe ni dolo, i to barem tako velik.
Poetne operacije same invazije razvijaju se vrlo povoljno za Njemaku
(!!!). Angloamerikanci se istina hvaliu te iztiu da su toboe Niemci propustili
napasti invazionu flotu prigodom izkrcavanja, tako da je ona imala mnogo
manje gubitke nego to se je oekivalo, no kod toga se namee, samo po sebi,
misao, da Niemci imadu najvei interes da invazija bude provedena i omoguena jer tek onda se mogu oekivati povoljne vojnike, psiholoke i politike
posljedice. Zbog toga e vea opasnost postojati za invazionu flotu kad se ona
bude vraala kui.
U odjeljku Hrvatska i Njemaka stoji:
Povratkom naih mornara legionara sa Crnog mora u domovinu odrane
su u Zagrebu mnoge sveanosti, te je tom zgodom uprilien i tjedan Hrvatske
mornarice. Povodom toga mnchenski list Mnchener netteste Nachrichten
od 7. VI. o. g. iz pera svoga dopisnika iz Zagreba donosi obiran dopis, pa
kae, kako povratak legionara stoji u uskoj vezi sa vojnikim dogoajima na
Iztoku i izgraivanju nove Hrvatske ratne mornarice. Hrvatskoj dravi nakon
njenog utemeljenja 1941. god. uzkraena je uzpostava samostalne mornarice
putem posebnih ugovora sa Italijom. Dalje navada da su Hrvatske pomorske
jedinice izvrile koliko na Jadranu toliko na Crnom moru svoju dunost i
veoma se dobro borile. O tjednu hrvatske mornarice veli da se time htjelo
narodu pokazati vanost morske plovidbe pri emu se je spomenula tradicija
A-VII, NDH, Kut. 279, Br. reg. 4 / 1 - 1 .
Saveznika operacija iskrcavanja na Zapadu otpoela je 6. lipnja 1944.
Povodom saveznike invazije ustaki poglavnik i vrhovnik NDH A. Paveli je dopisniku
novinske agencije DNB dao ovakvu izjavu:
Poviest Europe ve odavna pozna rie invaziju. Ta je uviek dolazila s iztoka. Uviek se vie ili
manje radilo o poludivljim hordama, koje su provaljivale u uljuena podruja Europe, da
pljakaju i unitavaju. Invazija Angloamerikanaca, dodue, ne dolazi s iztoka, ali ima isti
posljedak. Angloamerikanci ne mogu nita suprotstaviti invaziji boljevike Rusije u Europu, ili je
sprieiti. Oni nikada ne e moi shvatiti, da bi se oni tu trebali boriti i umirati, da obrane kulturna
i gospodarska dobra Europe. ak naprotiv ve su godinama boljevike bande (partizani!), koje
pljakaju, rue nae crkve, damije i kole i unitavaju dobro naih graana i seljaka, materialno i
moralno podpomogane od Angloamerikanaca.
Hrvatski je narod stvorio svoju nezavisnu dravu, za koju je stoljeima ivio i za koju se
stoljeima borio, a na koju ima pravo i za koju je politiki i gospodarski zreo. Zbog toga se
angloamerika invazija od strane hrvatskoga naroda shvaa tako, kao da oni ele unititi njegovu
dravu i podrediti je drugim narodima. Iz tog razloga hrvatski je narod spreman i odluan, da sve
svoje snage baci u zajedniku borbu i da se s njemakim narodom bori protiv invazije, jer znade,
da se bori za svoju slobodu i svoj obstanak. Uspjeh invazije znaio bi idovsko-boljeviko
gospodstvo nad hrvatskim narodom. Meutim hrvatski narod eli svoju slobodnu vlastitu
narodnu dravu, mirni i sreeni ivot u europskoj zajednici s Velikim njemakim Reichom i
drugim Europskim kulturnim narodima. (Hrvatski narod, Zagreb, 7. VI 1944, god. VI, br.
1053)
34
35
Austro-Ugarske mornarice, koja se u svom veem dijelu sastojala od Hrvata.

Na koncu veli list, da je neposredno nakon osloboenja Dalmacije u jesen
1943. ponovno uzkrsnuo stari pomorski poduzimaki duh Hrvata. 36
U poglavlju pregleda o Crnoj Gori govori se o djelovanju predsjednika
Narodne Uprave I.jube Vuksanovia kojem je cilj spajanje Crne Gore sa
Srbijom.' 7 Tako je Ljuba Vuksanovi na Novu Godinu 1944. u svom
pozdravnom govoru njemakom poslaniku Neubacheru, koji je bio doao
tada na Cetinje, jasno iztaknuo ovu srbsku elju, no Neubacher je u svom
odgovoru jasno odklonio ovu misao te rekao, da u njegovu dunost spada sve
uiniti, da se omogui slobodan dravni razvoj balkanskih drava na ovom
prostoru, kao Srbija, Albanija, Crna Gora i'td. Unato ovog neuzpjeha Srbi
nisu nipoto obustavili ovu svoju djelatnost, nego i dalje rade jednako u samoj
Srbiji kao i u Njemakoj te u Crnoj Gori. Upravo ovih dana crnogorsko je
pitanje, radi ove srbske djelatnosti te sa druge strane radi energinog odpora
crnogorskih 'zelenaa' po vodstvom dr. S. Drljevia i tedimlije dolo moda
ve u odlunu fazu.3X Dr. S. Drljevi se je iz Zemuna preselio u Zagreb (ova
okolnost ne treba dobiti suvian publicitet), odakle e ubudue voditi svoju
36 Poslije kapitulacije Italije a po okupaciji dalmatinske obale po Nijemcima njemaka
komanda postavila je zahtjev da mornarica NDH poalje svoje osoblje za preuzimanje vojno-pomorske uprave, obale i plovnih jedinica. U vezi s time bio je pojaan odred u Dubrovniku a
novi odredi bili su upueni u Split, ibenik i Zadar. Odred koji je bio upuen u Zadar u
meuvremenu upuen je u Suak. Njemaka komanda postavila je za zapovjednika tih odreda
admirala Adria sa sjeditem u Opatiji pod koga su potpadali novo imenovani njemaki
komandanti u Splitu, ibeniku, Zadru i Rijeci, koji su preuzeli svu upravu u svoje ruke dok
komandanti NDH nisu imali nikakove vlasti.
Uslijed gore navedenih promjena izmjenjena je i formacija mornarice pa je koncem 1943
godine izgledala ovako: Zapovjednitvo plovnih snaga Zagreb; Novaka kola Sisak;
Sredinje opskrbno skladite Sisak; Oruno minersko skladite Sisak; Pomorsko zapovjednitvo - Split; Obalno zapovjednitvo - Suak; Obalno zapovjednitvo - ibenik; Obalno zapovjednitvo Split; Obalno zapovjednitvo Dubrovnik; Luko zapovjednitvo Zadar; Luko
zapovjednitvo Metkovi; Zapovjednitvo rjene flotile Brod; Rjeno zapovjednitvo
Zemun; skladite streljiva - Petrovaradin.
Koncem 1943. godine njemaka komanda zatraila je od mornarice NDH da ista sa svojim
ljudstvom opremi nekoliko ratnih jedinica zaplenjenih od Talijana. U tom cilju uspostavlja se u
Trstu oficir za vezu kod 11. Sicherungs diviziona. Kao prva jedinica opremila se biva jugoslovenska torpiljarka T 7, koja nakon popravka u trajanju od vie pola godine, poetkom jula 1944
godine izlazi iz luke ibenik, ali je kod Murtera napadnuta od 3 engleske torpiljarke i potopljena.
U maju 1944. vraa se u Zagreb pomorski odred sa Crnog mora i uglavnom itav prelazi u
Trst. U Trstu se formira komanda Pomorskog sklopa sjeverni Jadran pod iju komandu
potpadaju sve opremljene ratne pomorske jedinice mornarice NDH. To su bile: Jugoslovenska
torpiljarka T 3, 2 minolovca i nekoliko njemakih brzih amaca (4-6), koji su imali svoju bazu
na Rijeci (K.S. flotila).
Te jedinice zapravo i nisu vrile neke akcije jer je jedan brzi amac jo za vrijeme pokusnih
vonji, sa vie oficira iz Rijeke izvrio bjegstvo tako, da su Nijemci izgubili povjerenje u posade.
Oficire K.S. flotile stavili su pred njemaki ratni sud a mornari su upueni u Zagreb gdje se
je formirao mornariki odred od oko 200 mornara. Taj odred upuen je u novembru 1944. god.
po nareenju Ministarstva domobranstva u Zagorje u borbu protiv jedinica NOV te doavi u
borbu kod Trgovia gdje je itav odred zarobljen.
Od mornara koji su nadolazili iz Trsta poetkom decembra 1944. godine formira se u
Zagrebu mornarika posadna bojna. U Zagrebu je upotrebljavana za dranje strae. Pred
osloboenje Zagreba toj bojni bila je podreena (povjerena?) obrana Gornjeg grada.
7. maja 1945. godine iz Zagreba je evakuirano zapovjednitvo mornarice. (A-VII, NDH,
Elaborat Mornarica bive NDH, Kut. 134 a , Br. reg. 6/1 - 1 7 - 2 0 )
37 Op. Dr Radoje P a j o v i ,
Kontrarevolucija u Crnoj Gori. etniki i federalistiki pokret
1941-1945, Cetinje 1977, str. 420 i d.
38 Vidi o tome raspravu Radoja P a j o v i a : Politika akcija Sekule Drljevia i njegova
saradnja sa ustakim vodstvom i njemakim poslanstvom u Zagrebu (19431945), asopis za
suvremenu povijest, Zagreb 1971, god. III, br. 1, str. 7 5 - 8 9 .
djelatnost, pa ve sada trai da se crnogorsko pitanje vie ne rjeava u

Beogradu nego u Zagrebu. Ve sama okolnost ako bi to pitanje bilo povjereno
njemakom poslanstvu u Zagrebu bila bi odluan uzpieh.'
Dananje politike prilike u Crnoj Gori mogle bi se - pie Pregled - opisati
ovako:
1. Gotovo ciela Crna Gora osim Cetinja, Bara, Podgorice, Danilovgrada
i Nikia sa najuom okolicom nalazi se izvan njemake i etnike vlasti,
navodno pod vlau partizana, koji se odravaju bez ikakvog odpora jer ih
nitko ne proganja.
2. Njemake vojske imade u Crnoj Gori tako malo, da ona kao oruana
snaga jedva da treba biti uzeta u obzir.
3. Najvei dio naroda je protiv partizana a osobito je neprijateljski
" Savi Markovi tedimlija bio je novinar i jedan od bliskih suradnika dra Sekule Drljevia.
Nakon kapitulacije Italije uputio je generalu Glaiseu pismo (Zagreb, 11. rujna 1943) koje glasi
ovako:
Crnogorski sabor, koji je bio sazvan na Cetinju dne 12. srpnja 1941. proglasio je uzpostavu
crnogorske drave. Sa ovim proglasom bila je tada sporazumna talijanska vlada. Meutim ona je
sprieila izvrenje odluka sabora, te nije dopustila da bude uzpostavljena crnogorska vlada i da se
organizira narodna vojska.
Sada, kada je Italija kapitulirala, prua se mogunost da se izpravi nepravda, koja je uinjena
Crnoj Gori, te se ukazuje potreba, da bude uzpostavljena crnogorska vlada i da se organizira
crnogorska vojska. Voa crnogorskog narodnog pokreta g. dr. Sekula Drljevi imao je prilike
obaviestiti mjerodavne njemake krugove o sadanjem poloaju Crne Gore i o volji njezinog
naroda. U koliko njemaka vlada bude spremna priznati crnogorsku dravnu nezavisnost
g. dr. Drljevi je spreman smjesta odputovati u Crnu Goru i u suradnji s njemakom vojskom
organizirati vlast i narodnu odbranu.
Moda bi bilo potrebno jo odmah poeti sa vrenjem promibe u Crnoj Gori bacanjem
letaka i proglasa na narod. U tu svrhu spreman sam staviti se na razpolaganje njemakim vojnim
vlastima. tedimlija je potpisao pismo kao bivi predstavnik Crnogorskog komiteta u Zagrebu. (AJ, T-501, rolna 267)
U pismu tadanjem efu diplomacije NDH M. Budaku (Zagreb, 19. listopada 1943) tedimlija pie:
Kraljevina Crna Gora bila je u prvom svjetskom ratu saveznica sila Velike Antante. Jedan
od saveznikih uvjeta mira bio je restauracija Crne Gore. Meutim, saveznici nisu izvrili svoju
obavezu, nego su dopustili da kraljevina Srbija svojom i njihovom oruanom silom okupira Crnu
Goru i da je kasnije pretvori u svoje teritorijalno proirenje protivno volji crnogorskog naroda i
svih njegovih zakonitih predstavnika.
Na ovaj nasilniki akt Crnogorci su odgovorili oruanim ustankom, koji je trajao sve do
1926. godine, a tada je bio uguen u krvi i u ognju. Kao nastavak ove oruane borbe usliedila je
borba organiziranog crnogorskog seljatva u crnogorskoj seljakoj stranci, kojoj se na elu
nalazio dr. Sekula Drljevi. Glavni cilj ove stranke bio je da se izvojuje za Crnu Goru u prvom
redu autonomija, a kasnije samostalnost.
Crna Gora je rat izmeu sila Osovine i Jugoslavije doekala kao okupirana zemlja (drava)
od strane Srbije odn. Jugoslavije, pa se objava rata Jugoslaviji nje ne tie - tvrdi tedimlija i
nastavlja ovako:
Vlada Velikog njemakog Reicha, ije su ete nakon kapitulacije Italije posjele Crnu Goru,
do danas nije u pitanju restauracije Crne Gore zauzela odreeno stanovite. Jo se nije dogodilo
nita to bi nas pokolebalo u uvjerenju da Njemaka iskreno eli ostvariti novi poredak u Europi i
da eli izpraviti sve one nepravde, koje su pojedinim narodima poinjene ugovorima o miru
poslije prvog svjetskog rata. S toga, poto mi nismo u sretnom poloaju da moemo stajati u
izravnoj vezi sa vladama prijateljskih naroda, obraamo se na Vas s molbom, da bi u ovom naem
stanovitu obaviestili svoju vladu i izruili joj nau molbu, da njemakoj vladi u Berlinu, u vezi sa
pitanjem uzpostave Crne Gore, izloi svoje stanovite. Mi smo podpuno uvjereni da e Vaa vlada
u ovom pitanju zastupati stanovite pravednosti i da e sa svoje strane savjetovati, da bude
priznata nezavisnost Crnoj Gori kao samostalnoj dravi.
S. M. tedimlija je pismu priloio svoju brouru Crnogorsko pitanje (Zagreb 1941, izdanje
Crnogorskog nacionalnog komiteta). (A-VII, NDH, Kut. 258, Br. reg. 23/3 - 1)
tedimlija je u Zagrebu 1943. god. objavio zbirku svojih lanaka na njemakom jeziku: Auf
dem Balkan. Uvod mu je napisao. S. Drljevi.
razpoloen prema etnicima te se moe uzeti da je opredieljen uz crnogorske

nacionaliste (zelenae).40
4. U Narodnoj Upravi na Cetinju izbila je prije kratkog vremena kriza
uslied toga to su njezini toboe zelenaki lanovi, koji inae nisu nikad bili
lanovi Crnogorske stranke,41 dali ostavku na svoje poloaje. Bez predhodnog
pitanja Crnogorske stranke na Cetinju sadanji predsjednik Narodne Uprave
Ljuba Vuksanovi sastavio je listu Narodne Uprave u koju je unio pet osoba,
koje se smatraju pristaama zelenaa, a koje zapravo nisu lanovi te stranke.
Ove osobe nisu bile predhodno pitane da li pristaju da udu u tu Upravu.
Predstavnik Njemake na Cetinju (Kramarz) odnio je taj popis u Beograd na
odobrenje te se moe oekivati da e ovih dana biti sastavljena nova Narodna
Uprava. Razumije se Crnogorska stranka nee biti zastupana, a veina
pristaa zelenaa koje je Vuksanovi predloio, nee primiti lanstva u Upravi.
Stoga se moe oekivati da kriza nee biti rieena sastavom te nove Uprave.
5. etnici i beogradski agenti dobivaju pomo sa svake strane a najvie od
Londona i Moskve, dok su naoruani jo za vrieme talijanske okupacije.
Prema tome nije im bilo teko izvriti organizaciju u cieloj zemlji i preuzeti
vlast u ruke iako narod dobrovoljno nee sa njima i ne voli ih. Sa njemake
strane im se ukazuje svaka pomo, a osobito u oruju i opremi, te u prehrani.
6. Zelenai nemaju nikakove pomoi ni sa koje strane, a njihovi prvaci ne
samo da nisu materijalno osigurani nego oskudievaju u najnunijim potrebama te se moe rei da su izloeni opasnim posliedicama gladi i golotinje.
Nemaju mogunosti uzdravati ni jednu obinu pisarnu jer im nedostaju
potrebna sredstva.
7. Boka Kotorska je izluena faktino iz podruja Crne Gore. U njoj
vladaju etnici, a vlasti na propustnicama i slubenim dokumentima stavljaju
tambilje sa Jugoslavenskim grbom, dok svakome oznaavaju kao dravljanstvo Srbsko.
8. Na Cetinju tamonji mitropolit Lipovac, za vrieme liturgije spominje
kao vladara Petra Karaorevia jo i danas, a u tome ga nitko ne smeta i ako
je o tome podneena prijava njemakim vlastima.
9. Sa strane Beograda ine se svi napori, da u Narodnoj Upravi na Cetinju
bude veina lanova, koji su toboe zelenai a u stvari nisu lanovi stranke niti
se pokoravaju uputama vodstva Crnogorske stranke. Ovim se eli postii to,
da narod povjeruje da Narodnu Upravu sainjavaju pristae Dra. Drljevia a
zatim da Beograd preko tih lanova moe provesti sve svoje planove. Vjerojatno je i Jovan Plamenac, bivi predsjednik crnogorske emigrantske vlade
doao kao beogradski agent, da sudjeluje (u) rjeenju sadanje krize Narodne
Uprave.42
40 Dr Vlado Strugar daje ovakvo tumaenje oznake bjelai i zelenai u upotrebi pod kraj
1918. godine:
U Crnoj Gori se zbio opasan politiki razdvoj. Stanovnitvo se deli na pristalice bezuslovnog
ujedinjenja Crne Gore sa Srbijom (nazvani bjelai, prvo u Cetinju, po beloj hartiji svoje
kandidatske liste za okrune zborove radi biranja poslanika) i protivnike takvog naina ujedinjenja (zelenai, po zelenoj hartiji njihova kandidatskog proglasa). (VI. S t r u g a r , Neprilike jugoslovenskih zemalja u danima ujedinjenja godine 1918., Glasnik Odjeljenja drutvenih nauka,
Titograd 1981, knjiga 3, str. 78)
1 Opirnije o crnogorskim federalistima vidi monografiju Dimitrija Dime V u j o v i a :
Crnogorski federalisti 1919-1929, Titograd 1981, izdanje Crnogorske akademije nauka i umjetnosti.
42 O Jovanu Plamencu pie ustako ministarstvo vanjskih poslova ovako; Prije nekoliko
dana doao je iz Beograda na Cetinje Jovan Plamenac, opunomoeni ministar bive Jugoslavije u
10. Kod pristaa Crnogorske stranke postoji iv pokret za traenje

oslonca za Hrvatsku i Bugarsku radi toga da bi se pitanje o rjeavanju Crne
Gore razpravljalo u Zagrebu a ne u Beogradu. Prema jednom miljenju moda
bi se moglo zauzimanjem Hrvatske i bugarske vlade u Berlinu pitanje uzpostave Crne Gore staviti na dnevni red, kao pitanje koje zanima i jednu i drugu
vladu obzirom na potrebu zaokruenja Srbije sa svrhom da se ona zadri u
prirodnim granicama i da se u budunosti onemogue sve njezine makinacije.
11. Po miljenju lanova vodstva Crnogorske stranke trebalo bi im pruiti
u prvo vrieme osim politike pomoi putem diplomacije jo i materijalne
pomoi, koja im je potrebna za organizaciju rada u zemlji. Na koncu potrebno
bi im bilo da se u hrvatsku vojsku primi do 100 ljudi, koji bi se pripravili za
budue astnike i doastnike Crnogorske narodne vojske.
12. Po uputama, koje je izdao Dr. Sekula Drljevi predstavnici stranke u
Crnoj Gori imali bi saobiti njemakom predstavniku na Cetinju da Crnogorska stranka ne e sudjelovati ni u kakvoj borbi ili vlasti zajedno sa etnicima i
beogradskim agentima, pa ak ni u borbi protiv partizana sve dotle dok se
njihovoj borbi ne oznai i prizna kao cilj uzpostava crnogorske dravne
nezavisnosti. Kao posljedica ovog istupa moe nastupiti razpust Narodne
Uprave i povjerenje vlasti predstavnicima Crnogorske stranke, ili pak preputanje vlasti samim etnicima i beogradskim agentima u kom bi sluaju svi
prvaci Crnogorske stranke bili izloeni smrtnoj opasnosti te prisiljeni da
napuste domovinu. U prvom sluaju vodstvo Crnogorske stranke bi moglo
organizirati narod za borbu protiv etnika i partizana, te za uzpostavu
redovite vlasti u zemlji. U drugom pak sluaju, mogla bi se nastaviti borba
samo iz vana, tj. iz emigracije.
13. Za nekoliko dana moi emo imati podpuno jasnu sliku o politikim
mirovini, s nekom politikom misijom. Kako se ba sada nalazi tako zvana Narodna Uprava u
tekoj krizi, moglo bi se predpostavljati, da je on poslat sa strane srbske vlade sa zadaom da
sudjeluje kod rjeavanja ove krize i da eventualno ude u novu Narodnu Upravu.
Jovan Plamenac je bio prije prvog svjetskog rata ministar u Crnoj Gori, ali nije igrao nikakvu
vaniju politiku ulogu u zemlji. Tek kad je izbio 1918. ustanak protiv srbske okupacije Crne
Gore on se opredielio za ustanike, ali u borbama nije sudjelovao, nego je odmah napustio zemlju i
poao u Franzusku, gdje se tada nalazio crnogorski kralj i vlada. Doskora mu je kralj Nikola
povjerio da obrazuje novu vladu to je on i uinio. Ostao je na elu ove vlade do smrti kralja
Nikole, a tada je odputovao u Ameriku, gdje je razvio ivu djelatnost za uzpostavu nezavisne Crne
Gore.
Protiv Jovana Plamenca pisala je otro sva srbska tampa u Beogradu nazivajui ga
izdajnikom, a jugoslavenska diplomacija je nastojala svim silama onemoguiti njegovu djelatnost,
ali nije uzpjela. Jednog dana 1925. doao je Plamenac u Pariz, te je stupio u pregovore s
tamonjim beogradskim poslanikom. Rezultat tih pregovora bio je predaja crnogorske dravne i
dvorske tajne pismohrane sa svim dragocjenim dokumentima srbskim poslanstvima u Rimu i
Parizu, zatim Plameneva sveana izjava lojalnosti prema dinastiji Karadordevia, priznanje
Jugoslavije i priznanje aneksije Crne Gore Srbiji, pristup u srbsku radikalnu stranku, kojoj se
nalazio na elu Nikola Pai, te na koncu imenovanje Plamenca opunomoenim ministrom
Jugoslavije u Pragu i priznanje vremena provedenoga u inozemstvu u godine dravne slube.
Osim toga beogradska vlada se obavezala platiti sve Plameneve dugove, koje je uinio u
inozemstvu i nadoknaditi mu u ime tobonje ratne odtete ogromne svote novaca. Uskoro iza toga
Plamenac je doao u Beograd, gdje se stalno nastanio.
Zbog ovakovog postupka svi Crnogorci smatraju Jovana Plamenca izdajnikom, jer ih je on
izdao u borbi, koju su vodili uz neizmjerno velike rtve kroz punih sedam godina, a zatim je za tu
svoju izdaju od Beograda dobio ogromne nagrade, koje je sauvao i poveao pristavi kasnije uz
poznate reime diktature kralja Aleksandra, ime je jo vie na sebe navukao mrnju Crnogoraca.
Plamenac nije nikada bio lan Crnogorske stranke, a njezini lanovi i pristae su ba oni koji
njega najvie preziru radi poinjenog izdajstva i radi sluinskog odnosa prema Beogradu. (A-VII,
NDH, Kut. 2 7 9 , Br. reg. 4/1 - 1, Vanjsko-politiki pregled br. 4, Zagreb, dne 15. lipnja 1944, str.
15-16)
prilikama u Crnoj Gori, jer e se stvoriti nova situacija im bude u ime stranke
predata nota predstavniku Njemake s izjavom da pristae Crnogorske
stranke ne e na podruju Crne Gore suraivati sa protivnicima uzpostave
Crnogorske dravne nezavisnosti.
General Glaise je u telegramu 18. VI 1944. 43 obavijestio operativni odjel
VK da je ministar Voki iznio prijedlog da umjesto predvienih sedam
ustakih brigada (zdrugova) formiraju dvanaest. Proraun o tome koliko je u
tu svrhu potrebno naoruanja izraunat e na temelju direktnoga hrvatskog
zahtjeva upuenog VK nadleni odjel Glaiseove ustanove u Zagrebu i proraun dostaviti Vrhovnoj komandi. Voki eli da zadatak u personalnom
pogledu rijei s jedne strane tako da preformira prometne zdrugove kojima
raspolae u ustake, s druge pak strane tako da zahvati dobrovoljce iz redova
stanovnitva obalnog podruja koje jo nije sistematski izvjebano. Odgovarajue mjere ve se provode i oekuje se da postignu eljeni rezultat, pri emu e
se, dakako, sve vie osjeati nedostatak oficira i podoficira, bude li vie nicalo
ustakih zdrugova. Dodavanje oficirskog podmlatka iz Stockeraua moi e taj
nedostatak ukloniti samo djelomino i tek s vremenom.44
AJ, T-501, rolna 264, Nr. 1074/44 g.Kdos.
Zanimljiv, sadrajan i po ustaki reim porazan je izvjetaj komande 13. SS-divizije Handzar
o poloaju za razdoblje od 7. IV do 15. VI 1944: AJ, T-120, rolna 1025.
44 Zapovjednitvo Ustake vojnice do kraja 1943. godine nalazilo se na trgu Kulina bana
br. 11. - U sastavu zapovjednitva U.V. (taba) esto su se mijenjali odjeli i odsjeci tako, da je
skoro nemogue slijediti sve ove promjene.
Krajem 1944. godine ukida se svaka samostalnost i svi odjeli prelaze u odgovarajue odjele
Ministarstva. Ostaje samo Stoer sa obim odjejom u likvidaciji. Zapovjednici ovog stoera esto
su se mijenjali. U godini 1944. mu je zapovjednik odnosno glavar pukovnik Tomislav Serti, koji
u rujnu 1944. prima dunost glavara Stoera oruanih snaga, a za glavara Stoera Ustake vojnice
dolazi ustaki pukovnik Ivo Hereni.
Dolaskom Sertia na mjesto glavara broj se zdrugova U. V. poveava i pod kraj 1944. godine
dostie 24 ustaka zdruga, no ti su bili dijelom nepotpunog sastava.
Na podruju istone, jugoistone i zapadne Bosne te istone Hercegovine djelovala je do
smrti Jure Francetia Crna legija, od koje je formiran V. ustaki zdrug (1944. godine
premjeten za zatitu srednje sjeverne granice i podruja juno od nje sa sjeditem u Koprivnici).
Sjedita zdrugova prije poveavanja njihovog brojanog stanja bila su ova:I. ustaki zdrug Sarajevo; II. ustaki zdrug - Vinkovci; III. ustaki zdrug - Karlovac; IV. ustaki zdrug - Gospi;
V. ustaki zdrug - Koprivnica; VI. ustaki zdrug - Mostar; VII, ustaki zdrug - Imotski. No ni
ova sjedita nisu ostala stalna, jer su zdrugovi esto mijenjali podruja.
Pod kraj 1944. ustanovljeni su vojni zborovi (I.-V.) i divizije u koje su pojedini zdrugovi
uklopljeni, te su sve do tada taktiki samostalne ustake postrojbe izmijeane sa samostalnim
domobranskim snagama.
Poglavnikovi tjelesni sdrugovi podpuno su zasebne i samostalne jedinice i ustanove pod
zapovjednitvom pukovnika Ante Mokova sa sjeditem u Zagrebu (Zvonimirova ul. br. 3).
Taktike jedinice PTS upotrebljavane su u glavnom na zatiti sjevernog i sjeverozapadnog
podruja, a jedan dio trupa bio je u Zagrebu za eventualne potrebe bliih frontova.
U 1944. godini PTS uao je u sastav Poglavnikovog tjelesnog zbora, kojim je zapovijedao
Mokov, a general Gregori primio je zapovjednitvo nad bivim Poglavnikovim tjelesnim
zdrugom, koji je pretvoren u diviziju.
1. udarna divizija k-nt Mokov, a poslije general olc. Formirana je koncem ljeta 1944. od
izabranih vojnika domobrana iz skoro svih domobranskih zdrugova i dijelova ustakih zdrugova.
Prema tome bila je pola domobranska, a pola ustaka.
Sastav: 3 pukovnije, 1 pionirska sat. Udarna divizija nakon formiranja postepeno je
angaovana u borbama na prostoru: azma-Bjelovar-Virovitica-Daruvar.
Ustaki prometni zdrugovi - bili su do 1944. godine podpuno samostalna ustanova, iji su
dijelovi upotrebljavani u prometu. Pojedini odredi upotrebljavani su u zapadnoj Hercegovini i na
jadranskoj obali (Makarska).
Zapovjednik prometnih zdrugova bio je pukovnik Ivo Hereni, a poslije njegovog imenovanja glavarom Stoera Ustake vojnice podredeni su prometni zdrugovi sasvim Ustakoj vojnici, a
kasnije zajedno s ovom Oruanim snagama.
43
S njemake bi se strane sada - nastavlja Glaise moralo naelno odluiti

da li i koliko valja podrati ovaj proireni program formiranja ustakih
zdrugova. Za odluku o tome moe biti dijelom od vanosti injenica da se
njegovo ostvarenje, osobito u personalnom pogledu, ne moe sasvim sprijeiti,
jer bi zbog poloaja u pogledu bandi i slabosti (malog broja) okupacionih
snaga uzrokovana nepreglednost u cijeloj zemlji pruala mogunost formiranja takvih odreda i izvan njemake kontrole. Ako bi podrali plan o formiranju 12 ustakih zdrugova, zasigurno bi mogli dobiti upotrebljive borce protiv
komunistikog neprijatelja, pri emu bi svakako bila potrebna njemaka
kontrola u pojedinim (ustakim) jedinicama. K tome dolazi i potreba formiranja njemakih obrazovnih odjela, iako za poetak brojano mnogo slabijih
nego kod lovakih brigada. Ako bi propustili da ukopaju njemake nastavnike, nastala bi gomila bez reda problematine vojnike vrijednosti koja bi
unutranjopolitiki mogla predstavljati opasnost.
Ostavljajui po strani takva isto vojnika razmiljanja, trebalo bi pri
donoenju odluke uzeti u obzir da se na hrvatskoj strani pri povienju broja
ustakih zdrugova bez sumnje tei jaanju onih militantnih snaga koje su ue
povezane sa sadanjim vladavinskim sistemom i kome su privrene. Te snage
imaju na odgovarajui nain tititi i jaati reim i sluiti njegovu odranju
prilikom eventualnih nadolazeih politikih raspleta. Ako bi najvii njemaki
organi razmiljali a za to bi mogli govoriti raznovrsni znaci u posljednje
vrijeme kao to je kriza oko poslanika Kaschea, slabo uvaavanje hrvatskih
elja od 13. SS-divizije i planirano jae ukljuivanje njemakoga vojnog
utjecaja u privredna pitanja NDH - da se u danom asu odvoje od poglavnika
i njegova ustakog kursa, onda bi Vokieve mjere nesumnjivo bile u protivnosti s takvom namjerom njemake strane i mogle bi njeno provoenje u ivot
bitno zaprijeiti. Razjanjavanje tog pretpitanja od odlune je vanosti za
ocjenu Vokievog prijedloga.
Ako bi na njemakoj strani - nakon razmatranja svega to govori za, a
to protiv pala odluka u prilog podrke Vokievim prijedlozima, mogli bi
po Glaiseu - postupiti ovako: 1) u personalnom pogledu - lovaki i gorski
zdrugovi kao i tab za osiguranje eljeznice ostaju nedirnuti, a njihovo stalno
popunjavanje osigurano; ustaki zdrugovi formiraju se u najuoj suradnji s
inspektorom kopnenih snaga kod njemakog opunomoenog generala; 2)
njemaki obrazovni odjeli - svaki ustaki zdrug dobiva u poetku pojaani
odjel za izobrazbu u jaini od 3 oficira (od kojih jedan tuma), 10 podoficira
(od kojih jedan do dva tumaa) i 6 vojnika; 3) naoruanje o tome slijedi
prijedlog njemakoga opunomoenog generala Vrhovnoj komandi; 4) oprema
kod inspektora gen. Juppea u toku je obrada pregleda minimalnih potreba.
Poslanik Kasche je u opirnom pismu 20. VI 1944. 41 upuenom ministru
v. Ribbentropu zauzeo stav povodom dopisa ministarstva od 30. V i priloenog pisma VK od 18. V 1944. o evakuaciji hrvatskog stanovnitva s obalnog'
podruja.
Kasche u njemu daje pregled proteklih susreta, savjetovanja i sadraja
Poglavnikova tjelesna bojna - sa sjeditem u Zagrebu. Samostalna je i neovisna ustanova, ije
su jedinice upotrebljavane na podruju zapadne granice.
Ustaki agenti. Paveli je imao i 500 ustakih agenata kao svoju tjelesnu strau. ef ovih
agenata bio je ustaki agent Ivan Knez, rodom iz Novog Sada. (A-VII, NDH, Elaborat
Domobranske, ustake i zrakoplovne snage na podruju t. zv. NDH u vremenu od 19411945.
g., Kut. 134 a , Br. reg. 12/1 - 1)
4 5 AJ, T-120, rolna 1077.
pojedinih brzojava o tom predmetu: 20. I 1944. u njemakom poslanstvu u

Zagrebu odrane konferencije o stavljanju 7000 radnika na raspolaganje za
izgradnju obalskih utvrda; telegram poslanstva od 22.1 u kojem se spominje
zahtjev SS-Obergruppenfhrera Phlepsa da se provede evakuacija za vojnu
dunost sposobnog hrvatskog stanovnitva na obali i otocima na potezu od
Kotora do Splita, i to svega 20.000, emu se Kasche zajedno s gen. Glaiseom
usprotivio; telegram od 23. I u kojem Kasche saopava ministarstvu da ga
Glaise izvjetava kako je razmotrio pitanje evakuacije s Grupom armija u
eljenom smislu i koraci stoga vie nisu potrebni; 3. III predao je Kascheu
savjetnik v. Schubert zabiljeku u kojoj stoji da je pitanje skinuto s dnevnog
reda i da se evakuacija nee provesti; 25. III Kasche je bio prisiljen da se
pridrui protestima zagrebake vlade zbog naina na koji provodi evakuaciju
Druga oklopna armija; 20. IV obavijestio ga je dr Katschinka (referent za
pitanja propagande) da su njemake komande bile dobile zapovijed da u
kratkom roku provedu evakuaciju za vojsku sposobnog stanovnitva s jednog
dijela otoka pred dalmatinskom obalom; svega su evakuirana do 11. IV 4004
mukarca, 52 ene i 11 djece; 25. III u brzojavu ministarstvu Kasche je
kritizirao akciju evakuacije zbog pretjerane urbe; 28. IV bio je Kasche kod
SS-Obergruppenfhrera Phlepsa u Mostaru koji je poslaniku izjavio da trenutano ne namjerava dalje provoditi evakuaciju te da e se zadovoljiti da na
otoku Koruli evakuira stanovnitvo iz okolice uporita uokrug od tri kilometra.
Kasche na kraju konstatira: da je bio obavijeten o namjeri da izvre
evakuaciju, ali nikada o samim mjerama evakuacije; da ga je gen. Glaise
obavijestio o tome kako je sa zagrebakom vladom utvrdio postupak pri
evakuaciji, no toga se Druga oklopna armija nije pridravala; Kascheu nije
poznato da li su zagrebaka vlada i opunomoeni general primili direktive
Druge oklopne armije o evakuaciji ili jesu li ih bar odobrili; poslanstvo nije
Druga oklopna armija mjesecima nikako obavjetavala, ni direktno ni preko
opunomoenog generala; Glaise mu je opetovano govorio da prima obavjetenja o tome kao povjerljive komandne stvari i da mu stoga ne moe nita rei o
tom predmetu; Kasche je Glaiseu saopio svoje politiko gledite na pitanje
evakuacije sredinom sijenja 1944. god.; te poglede, meutim, Druga oklopna
armija nije potovala, a Kasche nije bio upoznat s direktivama te armije; njen
postupak pridonio je ne samo negativnom odjeku u redovima stanovnitva,
nego i tome da se nije moglo provesti radno angairanje stanovnitva; hrvatski
opunomoenici nisu iznova uvedeni u dunost na podruju komande SS-Obergruppenfhrera Phlepsa; ne prima ih ni 7. ni 13. SS-divizija.
Kasche, na kraju, utvruje da saopenje VK u biti nije tono. No, vanije
mu se, ipak, ini da iz toga izvuku zakljuak kako bi konano osigurali
jedinstveno djelovanje njemakih nadletava u Hrvatskoj. Osim toga, prisiljen
je naglasiti da zbog dranja komande Druge oklopne armije prema svim
politikim nazorima vidi ozbiljne negativnosti za njemake interese u ovdanjem prostoru. Kasche moli da ga opunomoe kako bi se politici Reicha
moglo osigurati uvaavanje koje joj pripada.
U politikom izvjetaju poslanstva NDH u Berlinu za vremensko razdoblje
od 1. do 30. lipnja 1944. 4 6 navodi se ovo o vanjskoj politici Njemake:
U mjesecu lipnju zabiljeila je njemaka vanjsko-politika aktivnost
jedan uspjeh. Ribbentropov posjet Finskoj, koja je s Njemakom bila do sada
46
33
povezana samo vojniki, vezao je donekle Finsku s Njemakom i politiki. Za

sada se jo ne zna koliki je obseg te politike povezanosti. Smatra se meutim
sigurnim, da se u Helsinkiu ne e previe uputati u njemaki politiki
program. Niemci su svakako uzpjeli uvjeriti Finsku da e uvjete ruskoga mira,
kakvi joj se stavljaju sada (granice prema 1940., prolaz bez ogranienja kroz
zemlju i davanje uporita, obrat od nordijske prema sovjetskoj orientaciji
vanjske politike) moi prihvatiti uviek, jer gori ne mogu biti. To je bitni smisao
novih njemako-finskih odnoaja. Njemako novinstvo zadnjih dana iztie, da
je mogua politika suradnja sa Finskom bez obzira na njezino unutarnje
politiko ureenje, te registrira finske glasove (na pr. social-demokrata), iz
kojih se razabire volja za obranu kod svih politikih skupina.
Na polju unutranje politike Reicha poslanstvo zapaa:
Na podruju nutarnje politike ne primieuje se nikakova promjena.
Unato laganom uzmicanju na zapadu, iztoku i jugu razpoloenje puanstva je
vrlo povoljno, te ne daje povoda upravnim vlastima nikakovim naroitim
mjerama u Reichu. Dobro razpoloenje puanstva u vezi s razvojem rata ima
se pripisati s jedne strane zapoetoj invaziji, na koju se njemaki narod
promibom pripravio i od koje oekuje vojnike uzpjehe bez obzira na asoviti
njezin razvoj, a s druge strane zapoetoj odmazdi protiv britanskog otoka, u
koju vie nije nitko vjerovao. Primjena odmazde najavljena je prije desetak
mjeseci, a ubaeni termini njenoga poetka bili su brojni i svaki put izjalovljeni. Isto onako kao to englezka promiba pokuava utnjom omalovaiti
oruja 'V 1', tako njemaka promiba ne eli svojom bunou precieniti
vriednost toga oruja i umanjiti njegov uinak na razpoloenje u domovini.
Niemci uglavnom citiraju glasove inozemnog tiska, dok o samom oruju ne
daju nikakove izjave. Vojniki izvjetaji su suhoparni i stvarni u pogledu
uinka oruja. Primjena 'V 1' uzpostavila je povjerenje u odmazdu, te se
oekuje najavljena odmazda 'V 2', pa i 'V 3'.
Primieeno je naroito obtimistino razpoloenje u gospodarskim krugovima, to jest u Reichswirtschaftsministeriumu i gospodarskom odjelu Ministarstva vanjskih poslova i to zadnja dva, tri dana. Primieuje se da veina
Niemaca smatra da se radi o zadnjim i odlunim naporima, pa se stoga
njemaki ivot nastavlja pojaanim tempom. Veliki zrani napadaj na Berlin
izvren dne 21. lipnja, koji broji meu najjae napadaje uobe, nije izazvao u
njemakom tisku onakove komentare, kakovi su se pojavili poslie prvih
velikih napadaja.
U rubrici Viesti i dogoaji u vezi s ratom pie i ovo:
Invazija je na zapadu poela gdje se najmanje oekivalo, ali gdje je
njemaka odbrana bila najjae organizirana. Iz pouzdanih njemakih krugova, koji posjeuju Glavni Stan saznaje se prigodom jednog razgovora, da je
Hitler lupio akom po stolu s primjedbom 'Verdammt, gerade an dieser Stelle',
kad je uo za izkrcavanje u Normandiji. Ve prije invazije govorio je poznati
njemaki vojni komentator, ije je miljenje vrlo autentino, general Dittmar,
da Njemaka u svakom sluaju oekuje, a e neprijatelj na Zapadu stvoriti
mostobran, bez kojega nema borbe, a smisao Atlantik Walla, da nije u tome,
da se po Hitlerovoj prietnji spriei 'i devet sati na europskom kopnu', nego da
se onemogui stvaranje mostobrana u obsegu i na mjestu i sa koliinama, koje
odgovaraju jedino neprijatelju. Prilikom prvih izkrcavanja, koja su bila vrlo
krvava, izjavili su njemaki vojniki predstavnici, da njemako vodstvo eli
masu, dakle invazionu armiju, a ne tek nekoliko divizija. Invazija je naime
shvaena i kao politika odluka ovoga rata, a ta moe biti stvorena tek nakon
unitenja neprijateljskog vojnikog potencijala. ini se prema svemu, da

njemako uzmicanje nije samo rezultat takovoga plana, za dovlaenje neprijateljske mnoine, koju bi trebalo likvidirati, nego rezultat neprijateljskog
pritiska. Niemci priznaju neprijateljsku nadmo u zraku, brodovlju i broju
mehaniziranog oruja i eta, iztiu ali takoer da se nije ni htjelo ubaciti
razpoloive snage u borbu dok ne bude poloaj na ostalom zapadu posve
jasan. Kapetan bojnog broda Davidson, ef des Stabes des Grossadmirals
(taba veleadmirala) misli da bi se za nekih etrnaest dana mogla situacija
toliko razbistriti, da bi se mogla stvoriti shodna odluka. Niemci bi odluan
udarac zadali invazionoj vojsci u unutranjosti bojita, to jest izvan dohvata
britanskih bojnih brodova, koji su najefikasnije podpomogli invaziju, a koji bi
morali prestati djelovati, kad se bude invaziona vojska u neredu povlaila na
polaznu toku. Pitanje je sada da li e ta strategija uzpjeti obzirom na pad
Cherbourga, te na sve vee nagomilavanje snaga na poluotoku Contentin.
Njemaka promiba uzpjela je uvjeriti javnost da je talijanska fronta
drugorazrednog znaaja, jer da se odluka stvara na zapadu, pa zato uzmicanje
u Italiji, koje je bre nego to se oekivalo, ne zabrinjuje duhove. Njemako
uzmicanje ozbiljno je ugrozilo hrvatsku obalu Jadrana, ali se o tome za sada u
Berlinu uje vrlo malo ili nita, tako da se stie dojam, da Anglosasi u ovome
asu ne misle ozbiljno na takav podhvat. 47 ini se da su njemaki gubitci u
Italiji manji od onih u Francuzkoj i Rusiji.
Na iztoku su Rusi zapoeli ofenzivu na srednjem odsjeku, a ne na krajnjem
jugu, kako se to cielo vrieme navjetavalo u njemakim vojnikim prikazima.
Ruski broj je svakako mnogo nadmaio njemaki. Od mjerodavnih politikih i
vojnikih inbenika, koji dolaze u doticaj sa strancima, ne moe se uti ni
jedna uvjerljiva primjedba, kako bi se moglo riesiti pitanje na Iztoku. Ma da
su dogaaji opovrgli viest o boravku Oshime (japanskog ambasadora u
Berlinu) u Moskvi u specialnoj njemakoj misiji, ipak ih ima, koji tvrde da se
na tome rusko-njemakom sporazumu radi. U njemakim krugovima ne vlada
zabrinutost za dogoaje na Iztoku, koji e se vrlo brzo razbistriti, im se
likvidira Zapadna fronta.
Unutarnjo-politiki pregled br. 7 od 1. srpnja 1944. 4 8 ustakog ministarstva vanjskih poslova razmatra mogunost etnikog ili opesrpskog
ustanka i pie ovako: Unato ve razloenih (u prijanjim pregledima)
suprotnosti izmeu etnika i Drae te Tita, razumljivo je, da se uviek moe
oekivati da e se oni sporazumiti i zajedno udariti na Hrvatsku ili na Niemce.
Oni etnici, koji su radili s Talijanima te koji danas rade s Niemcima neizkreni
su pa samo ekaju na zgodu da Niemcima udare no u lea. To je ve odavno
poznato. Draa ve dugo tedi srbske snage za taj konani obraun. Obzirom
na vanjsko-politiki te vojniki razvoj mnogi su mislili da neposredno predstoji odavno spremljeni i najavljeni obi srbski odnosno etniki ustanak i to
kako Drainih ljudi tako i etnika koji su u njemakoj slubi. Prema nekim
viestima oekivali su neki da e taj ustanak izbiti na Vidovdan, dakle 28. VI.,
dakako do takovog ustanka moe doi samo u sluaju, ako takav nalog doe
iz Londona, a usliedio bi, jamano, savezno s ulazkom Turske u rat ili s
pokuajem invazije na Balkanu (koja bi imala pripremiti ili olakati ili izazvati
turski korak). Ovako kako Rusi i Englezi prividno surauju tako bi i Draa te
47 U savremenoj britanskoj historiografiji prof. William Deakin uporno ponavlja tvrdnju da
britanska strana nije ozbiljnije pomiljala na eventualno iskrcavanje s ovu stranu Jadrana.
4 8 A-VII, NDH, Kut. 2 7 9 , Br. reg. 3 / 3 - 1 .
3*
35
Tito suraivali u tom sluaju na naem podruju, ali bi njihove opreke te

opreke njihovih poslodavaca ostale jo vee a ne bi postale manje. Glede svega
toga uzporedi daljnje podatke i izvode u novom vanjsko-politikom pregledu.
U odjeljku o hrvatskom katolikom sveenstvu i partizanima ministarstvo
pie:
Zadnji put smo javili o odnosu hrvatskog katolikog sveenstva prema
partizanima te smo naveli, da se meu partizanima nalazi mali broj katolikih
sveenika meu kojima i Dr. Svetozar Ritig.
Poetkom lipnja o. g. dieljena je u okolici Poege i u samoj Poegi jedna
broura s naslovom 'Sveenstvo u narodnooslobodilakoj borbi', koju je
napisao navodno sm Dr. Ritig. 49 Iz samog stila broure vidi se, da je brouru
mogao napisati katoliki sveenik, jer su u njoj upotriebljeni izrazi isto u
duhu i smislu kranske katolike terminologije, kao i pojedini citati iz
Sv. Pisma. U ovoj brouri Ritig veli, da se s Iztoka valjaju silne sovjetske vojske
koje napreduju na zapad i nose osloboenje svim zarobljenim narodima. U
nastavku veli da ga boli to se sva hrvatska inteligencija i sveenstvo ne nalazi
u t. zv. oslobodilakoj fronti. Za sveenstvo kae, da mu je dunost pomoi
svom narodu u nevolji i tjeskobi to je smisao sveenske slube i ivotnog
poziva. Cielom estinom napada Ustae i sveenike te kae, da 'narod i vojska'
s pravom prigovaraju to se njegovi sveenici ne nalaze kao duebrinici kod
narodne oslobodilake vojske, a nalaze se pravoslavci za svoje vjernike, pae i
hode za muslimane, te da su slubeni predstavnici narodne oslobodilake
vlasti poduzimali korake kod hierarhije u ovom pravcu. Prigovarajui sveenicima spominje hrvatske borce za slobodu Berislavia, fra Luku Imbriimovia
i popa Marka Mesia, koji su se borili sa svojim narodom protiv osmanlijske
provale te dalje veli doslovce 'ovaj se as narod pita, eto danas je u naoj zemlji
osvaja opasniji nego Osmanlije a gdje su nai biskupi i sveenici, gdje je
Berislavi, Mesi i Imbriimovi?' Ovaj vapaj partizana Ritiga to hrvatsko
katoliko sveenstvo uestvuje u borbi protiv svoje domovine, najbolji je
dokaz, da hrvatsko katoliko sveenstvo stoji na strani hrvatskog naroda i
svoje Nezavisne Drave Hrvatske, te je spremno dati ogromne rtve za njezinu
izgradnju i samostalnost.
U Pregledu se spominju i deklaracija s treeg zasjedanja ZAVNOH-a,
odluka o osnivanju Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja
Hrvatske s predsjednikom Vladimirom Nazorom na elu i razgovori Tito-ubai.
3. Propovijed nadbiskupa Stepinca. General Glaise je u svojstvu ataeja
3. VII 1944. 5 0 brzojavno izvijestio Vrhovnu komandu i ostale nadreene mu
komande da je profesor Hakija Hadi imenovan za poslanika NDH u
Budimpeti. Maarska vlada udijelila mu je, nakon izvjesnog oklijevanja,
agreman. Prof. Hadia se uzima kao pristau muslimanskog potpredsjednika
vlade Dafera Kulenovia; za vrijeme Jugoslavije zalagao se u neslonom
vodstvu Muslimana u prilog hrvatsko-muslimanske Seljake stranke, a da
mu pri tom nije polazilo za rukom da tu struju dovede do nekog znaajnijeg
utjecaja. Od 1941. god. Hadi je pristaa ustakog reima i u muslimanskim
krugovima ocjenjuje se prilino openito kao beznaajniji politiar.
49
50
Brouru je napisao dr Svetozar Ritig, upnik crkve sv. Marka koji je priao partizanima.
AJ, T - 5 0 1 , rolna 2 6 4 , Nr. 10382/44 geh.
U Vanjsko-politikom pregledu br. 5 od 8. VII 1944. 51 obraivane s u kao to je to bilo uobiajeno vijesti (preteno iz stranih novina) o pojedinim
evropskim dravama. O Italiji, osim ostalog, zabiljeeno je ovo:
Pad Rima, daljnje napredovanje saveznika, te invazija na zapadu sve je to
posve pokolebalo moral u Italiji. Dok su se od izdaje u rujnu 1943. pa sve do
sada do pada Rima prilike popravljale i faistiki reim neto ojaao (makar je
to zapravo bilo sve prividno), sad su se prilike opet bitno pogorale. Pometenost se odrazuje i u vodeim faistikim krugovima, pa su se ak pojavili
pokuaji javne polemike izmeu pojedinih njenih predstavnika. Faisti prigovaraju da su Niemci krivi dananjem stanju (znak usklika ministarstva), jer
nisu poslali dosta vojske za obranu fronte (opet usklik ministarstva) jer njima
t. j. novofaistima nisu ostavili slobodne ruke u zemlji.
Zbog razvoja prilika govori se o mogunosti preselenja diplomatskog
zbora iz Mletaka u Cortina d'Ampezzo (kamo bi htjeli Niemci) ili u Como.
Meutim moe se vjerovati, da ta mjera ne e biti izvrena sve dotle dok ne
bude ba bezuvjetna.
Unato talijanske slabosti i jadnog poloaja u kome se nalazi Italija,
faistika vlada vodi spretnu politiku, te uspjeno brani talijanske probitke i
talijansko vrhovnitvo (koje im se priznaje s njemake strane - makar samo na
papiru).
O bugarskoj situaciji: Turske novine ponovno tvrde, da se u Bugarskoj
stvara pokret slian Titovom, te da kod toga aktivno rade neki vii astnici.
Svenska Dagbladet tvrdi da taj pokret vodi neki 'Ivan', koji je identian s
generalom Ivanom Bojdevom, do nedavna zapovjednikom bugarske vojske u
Makedoniji. Eden je takoer naao za potrebno da o tome partizanskom
pokretu govori (u Donjem Domu). Na sve to moe se primietiti, da je, unato
tekih vremena, Bugarska vrsta, a njena vojska vrlo jaka, te spremna na
borbu s Turcima ili Angloamerikancima. 52
O Rumunjskoj: Na novi poslanik u Rumunjskoj (gen. F.Navratil
napomena B. K.)5 jo uviek nije predao vjerodajnicu. Kako smo ve rekli,
stvar se je zaplela zbog toga, to su tamo jo dva protivna talijanska poslanika.
Meutim moe se oekivati, da e odlunim mjerama ubrzo uspjeti i tu stvar
razjasniti. Istina novi faistiki poslanik otro je prosvjedovao to je u meu51 A-VII, NDH, Kut. 265, Br. reg. 56/1 - 1. U tom asu ustako ministarstvo vanjskih
poslova u Zagrebu raspolagalo je s poslanstvima u Berlinu, Budimpeti, Bratislavi, Bukuretu,
Sofiji, Madridu, Helsinkiju i Veneciji; generalnim konzulatima u Beu i Miinchenu; konzulatima
u Pragu, Trstu i Ljubljani; konzularnim predstavnitvom u Beogradu; trgovakim i kulturnim
predstavnitvom u Parizu i stalnim trgovakim predstavnitvom u Zrichu.
52 U Sofiji je prvi poslanik NDH bio dr VI. idovec; njega je naslijedio Stijepo Peri, a za
njim je doao na kratko admiral Gjuro Jakin koji je tamo naglo umro; poslije Jakina dolazi
Nikola Ruinovi a u meuvremenu dunost otpravnika poslova ad interim vri Stipe Mosner.
53 Navratil je o svom imenovanju za poslanika u Bukuretu u istrazi 7. III 1947. izjavio ovo:
Poslije moje smjene kao ministra oruanih snaga NDH, a koja je uvjetovana raznim
krupnim nesporazumima sa ustakim reimom, - to sam privremeno bio postavljen za inspektora
hrvatskih oruanih snaga, sa napomenom da sam kao takav direktno podreen poglavniku. Ovaj
poloaj nije dobio nikakve slubene konture putem zakonskih odredaba, nego je ovo imalo za
svrhu da pred hrvatskim domobranstvom, kao i pred javnou ublai dolazak predstavnika
ustakog pokreta Vokia za ministra oruanih snaga. Kratko vrijeme poslije ovog bio sam
uklonjen iz vojske, na taj nain to sam bio odreen za poslanika u Bukuret, koju sam dunost
primio poetkom aprila 1944. godine. Prije odlaska u Bukuret pozvao me je Dr. Peri ondanji
ministar vanjskih poslova i saopio mi je da neka preuzmem poslanstvo, a da ja ve znam prilike u
Rumunjskoj, jer da sam ve ranije bio vojni izaslanik, dok nikakvih konkretnih zadataka nisam
dobio. U ovom meuvremenu bio sam operisan od krajnika u grlu i lijeio sam se oko mjesec dana
u bolnici. (A-VII, NDH, SUP - Zagreb, Sasluanje Fridriha Navratila, MF-23)
vremenu dok nije rieeno njegovo pitanje novi bugarski poslanik predao
vjerodajnicu, ali on, obzirom na medunarodno pravo i obiaje, nije u pravu.
Rumunjska fronta je prilino stabilizirana. Prije posljednje mobilizacije
Rumunjska je imala 29 divizija, koje su sada popunjene, a ujedno su obrazovane jo 4 nove te 2 teritorijalne brigade. Od toga imademo 32 divizije na
fronti (u prvoj liniji njih 15), a kod Jaija su i 4 njemake oklopne divizije.
Obranbeni uspjeh kod Jaija preporodio je rumunjsku vojsku.
Maniu je uputio englezkoj vladi preko turskog poslanika u Bukuretu
prosvjedno pismo radi bombardiranja. On kae, da je uslied toga njegov
proenglezki rad promaio. Uobe moe se rei da je bombardiranje u Rumunjskoj dosta poremetilo dosadanje shvaanje i razpoloenje i dovelo do bezglavosti, makar anglofili (kao i drugdje) opravdavaju sve pa i ove strahote, i
makar je protunjemako razpoloenje u irokim masama ostalo slino kao i
prije. I dalje se primjeuje dobar postupak s angloamerikim zarobljenicima,
kojima gospoe iz drutva alju razne darove. Primjeeno je i prigovoreno, to
se je kralj nakon razgovora s nekim zarobljenikom s njime rukovao (no kralj je
to uinio zanesen u neki iv razgovor o tehnikim pitanjima). Uostalom
Rumunji otvoreno priznaju svoje simpatije za angloamerikance, te iztiu da se
bore protiv Rusa i boljevizma. Makar je s njemake strane bilo predlagano na
poetku invazije, da prof. Antonescu dade izjavu kao to je to uinio Poglavnik, te predsjednik slovake republike, do danas takova izjava nije usliedila.
Vjerojatno je, da se o tome Rumunji ne ele izjanjavati.
O Maarskoj: Glavni kapetan dravnog redarstva dao je upozorenje
savezno sa zabranom noenja odora bilo koje politike stranke. Znaajno je,
da su ba nedavno neki pripadnici 'strieljastih krieva' poeli nositi odore.
Pripadnici vladine stranke t. j. stranke maarskog ivota nemaju izriitu
odoru, iako su jo za vrieme Kallayevog reima poeli dolaziti u javnost u
jednolinim hlaama i bielim kouljama sa kravatom crne boje i rojtama u
narodnim madarskim bojama (to je neko bilo sveano odielo madarskih
malih plemia). Pripadnici vladine stranke i nadalje se nesmetano pojavljuju u
ovom ruhu. Uobe, - prema jednom izvoru , odnosi izmeu Sztoyaia i
Imredya s jedne strane, te Szallasievih 'strieljastih krieva' sve se vie zaotruju. Glavni predstavnik reima je Imredy. Do danas je ve preko 5 0 %
idova smjeteno u geta. Vlada je sa svojim strojem uspjela svagdje odrati
red i mir. No istodobno svi bivi politiari, mogunici te oni koji su prije bili
pogodovani ne proputaju priliku da na svakom koraku ne izraze svoje
nezadovoljstvo i uvjerenje da je sve to kratkotrajno. Posljednja bombardiranja
imala su posljedicu da se iri slojevi naroda okreu od Angloamerikanaca, ali
obratno aristokracija vidi u tom jo jedan razlog vie, da se poto poto nae
sporazum s Englezima. Upliv konzervativnih elemenata je jo vrlo jak, pa se
posvuda apue, da su sve mjere nove vlade diktirane nudom, ali da Madarska opet trai mogunost svoje stare politike izekivanja i laviranja. Szalassi i
njegovi strieljasti krievi ekaju jo uviek na pravu revoluciju.
U odjeljku pod naslovom Emigracija, Tito i Draa navodi se i ovo:
Krugoval London 29. VI. javlja, da je Jordan poslao izvjee o nedavnim
razgovorima Tito-ubai, 54 te kae da su obje strane pokazale smisao za
sporazum i napustile naelna stanovita. injenica to je Tito priznao autoritet vlade, koja radi izvan Jugoslavije pokazuje da je spreman raditi prema
Vie o tome u zbirci dokumenata Branka P e t r a n o v i a : Jugoslovenske vlade u izbegli1943-1945. Dokumenti, Beograd-Zagreb 1981.
54
tvu
probitcima pobjede, te prema sadanjim potrebama. Zatim sliede komplimenti o tome, kako je Tito velik dravnik i narodni voa (kako je poznato
nedavno je Churchillov sin slinim komplimentima obasuo Tita! Svakako
bolje emo pogoditi sadraj ovakovih pohvala ako ih shvatimo ironino,
odnosno kao prikriveno upozorenje na stanje stvari), a onda sliede dvije
znaajne reenice, koje odaju pravo englezko miljenje, i to: 'Kompromis je
dokaz njegove (t. j. Titove) snage, a ne slabosti.' 'Narodno-oslobodilaki
pokret imade pouzdanje u svoj konani uspjeh.' U jednom od prolih brojeva
englezkog katolikog tjednika Tablet koji se uobe iztie protukomunistikim
pisanjem, takoer se iznosi ova misao, te se kae, da Tito imade dalekosene
politike planove. Ve smo prije u jednom pregledu spomenuli zanimljiv
lanak u englezkom listu Economist pod naslovom 'Rusija i Balkan'. Pester
Lloyd u broju od 15. VI. donosi izvadke iz tog englezkog lanka, pa kae,
kako se komunizam i ruski upliv na Balkanu iri pod vidom slavenstva.
Podsjeamo na sve ono to smo ve o tim pitanjima rekli u prijanjim
pregledima. Svakako vidi se da podruje bive Jugoslavije igra vanredno
veliku ulogu u odnosima izmeu Rusije i Englezke, pa se tu odrazuju najtei
problemi svjetske politike. Kolika je vanost borbe i razvoja na hrvatskom
podruju u vanjskoj politici, vidi se na pr. iz jedne viesti do koje se dolazi
izpitivanjem u neprijateljskim pijunskim krugovima (i to ba u englezkim), a
prema kojoj je ovih dana stigao u Bosnu ruski general Gromov, te komesar
Oboljenski. Obojica su strunjaci za graanske ratove, te su bili u panjolskoj
i imali tamo vrlo vane uloge.
O Crnoj Gori govori se opirnije:
Krivokapi (Boo), jedan od voa 'zelenaa' te jedan od naj vieni j ih
suradnika Dr. Drljevia, bio je nedavno u Dubrovniku i tamo se tajno sastao
sa tedimlijom. Na povratku preko Kotora u Cetinje srbski su agenti ubili
Krivokapia. Moe se predpostavljati da kod toga imade svoje prste i bivi
jugoslavenski 'narodni poslanik' i nosilac Karaoreve zviezde Raovi, koji
imade svoju vilu na Topideru, a koji zadnjih godina ivi u Dubrovniku, te je
podravao veze s Talijanima, dok je sada uspjeo saznati za sastanke, koje je
Krivokapi u Dubrovniku odrao.
U Crnoj Gori ubijen je ovih dana i poznati Jovan Plamenac, koji je
nedavno tamo stigao iz Beograda i o kome smo iznieli podatke u prolom
vanjsko-politikom pregledu. Ubijen je navodno od partizana. Veliku panju
izazvao je sluaj Pavla uriia, etnikog vojvode, koji je 1941. imenovan od
Drae za majora, a kojeg je sada Nedi promaknuo u in podpukovnika. O toj
stvari napisao je tedimlija vrlo dokumentiran lanak u Spremnosti. Zanimljivo je kako se za to zanima i ovdanja englezka pijunaa. Ti krugovi iztiu,
kako Nedi uvjerava Niemce, da samo on moe uzpostaviti red u Crnoj Gori,
te nadalje kako su neki etniki voe (meu njima i urii) u proljee 1943.
bili razoruani zbog nelojalnosti u asu kad je vrena poznata ofenziva u
pravcu Durmitora. Oni spominju i protucrnogorski rad poznatog Marka
Dakovia/ 6 koji se je toliko istaknuo kao srbski agent u godinama
55 U Ljubljani je ef Intelligence Service-a bio, navodno, Ante Ani, bivi jugoslavenski
pogranini komesar i dugogodinji engleski suradnik du njemako-jugoslavenske granice. U
Zagrebu je u tom poslu bio aktivan vicarski generalni konzul dr Friedrich Koestli, a izvan
konzulata bio je djelatan zubar dr Mirko Pandakovi.
6 Marko Dakovi bio je u danima prevrata 1918. god. vatreni zagovornik ujedinjenja Crne
Gore sa Srbijom, a u vladu gen. Duana Simovia 1941. god. uao je kao ministar bez portfelja.
Prilikom bijega vlade poginuo je u avionskom udesu u Grkoj.
1918-1925. za vrieme crnogorskog ustanka, nadalje komentiraju umorstvo

Kamenarovia i druge poznate stvari.
Povodom sluaja urii tedimlija je 24. VI. predao ovdanjim njemakim predstavnicima predstavku ovog sadraja: 'U beogradskoj Obnovi broj
882. od 6. VI. izala je viest ovog sadraja: Reenjem ministarskog saveta, na
predlog predsednika srbske vlade i ministra unutranjih poslova armijskog
denerala Milana D. Nedia, pomonik komandanta srbskog dobrovoljakog
korpusa major Pavle urii unapreden je u in podpukovnika.' Kako je
poznato major urii je voda srbskih etnika u Crnoj Gori, a rodom je
Crnogorac. U hrvatskom tjedniku Spremnost objelodanio sam lanak pod
naslovom 'Velikosrbski kanal do mora', u kojem sam citirao jedan pronaeni
dokumenat Drae Mihailovia. To je dopis taba komande etnikih odreda
jugoslavenske vojske od 20. XII. 1941. pod strogo povjerljivim brojem 370.
Podpisao ga je komandant generaltabni general Draa Mihailovi. Tu se
doslovce kae ovo: 'Za cielu oblast Crne Gore postavljam za komandanta svih
etnikih odreda jugoslavenske vojske generaltabnog majora ora Laia.
Za komandanta limskih etnikih odreda u oblasti sreza andrijevakog,
beranskog, bjelopoljskog i kolainskog postavljam pjeadijskog kapetana I.
klase Pavla uriia. Sve ostale komandante postavit e komandant za Crnu
Goru, odnosno komandant limskog odreda za svoj rajon.' U ovom dopisu
daju se upute spomenutim etnikim voama za rad u Crnoj Gori. U Beogradu
je prije kratkog vremena u nakladi 'Izdavake zajednice a.d.' izala knjiica
^o naslovom 'Revolucija u Crnoj Gori i njeni uzroci', od V. Domazetovia. U
toj brouri se govori o ofenzivi njemake vojske u pravcu Durmitora u proljee
1943. pa se kae i ovo: 'No pre nego li se otpone borba izmeu Nemaca i
partizana trupe kapetana uriia, koje su bile najbrojnije i najvee uspehe
imale u borbi protivu partizana, budu od strane Nemaca razoruane i veliki
deo sa njihovim komandantom odveden u internaciju.' Ovdje nije mjesto da
nabrajam sva zloinstva, koja su poinili etnici u Crnoj Gori, medu koja
spada i prisiljavanje itavih naoruanih jedinica crnogorske vojske na bjeg u
umu. Meutim ne moe se prei preko injenice, da predsjednik srbske vlade
javno imenuje vou tih etnika pomonikom zapovjednika svoje vojske i da ga
odlikuje promaknuem, to znai nagradu za sve one zloine, koji su sa strane
etnika izvreni prema Crnoj Gori i Crnogorcima. Ovaj postupak generala
Nedia znai otvoreno javno priznanje pred cielim svietom da se sva etnika
nasilja i zloini u Crnoj Gori vre sa znanjem, odobrenjem i po uputama
generala Nedia i generala Drae Mihailovia. Nije teko predpostaviti, kakve
zakljuke i konzekvence mogu Crnogorci izvui iz ovog imenovanja. Da se
vidi dokle idu u svojim nasiljima srbski etnici u Crnoj Gori spominjem samo
jedan sluaj. Kapetan Pavle Jovovi, koji se nalazi pod zapovjednitvom Pavla
uriia, nedavno je sa svojim etnicima ubio poznatog javnog radnika i
politiara iru Kamenarovia, koji je suraivao sa crnogorskim nacionalistima, te se nije htio pokoriti etnikoj vlasti u Crnoj Gori. Ubojice su na
ljeini Kamenarovia stavili cedulju na koju su napisali 'Nesueni Titov
ministar', elei ga tako prikazati kao partizana i opravdati svoje zlodjelo.
Meutim razlog za umorstvo je drugi. Izazvan jednom knjigom generala
Milana Nedia iro Kamenarovi je 1938. napisao jednu brouru u kojoj je
veoma otro napao tadanjeg efa jugoslavenskog generaltaba Milana Nedia
i opovrgao sve njegove klevete na tetu Crne Gore. Ta je broura unato
zabrane bila razirena po cieloj Jugoslaviji. Ubijstvom pisca broure etnici su
nesumljivo htjeli osvetiti toboe povrieenu ast generala Milana Nedia. Za
uzvrat on je sada unapriedio njihovog zapovjednika. Vei izazov od ovoga

spram Crnogoraca nije mogao biti uinjen.
S obzirom na umorstvo Krivokapia Savi Markovi tedimlija je dana 5.
VII. predao Nijemcima takoer jednu predstavku, i to ovog sadraja: Primili
smo brzojavnu obaviest da je prije par dana u Kotoru ubijen Dr. Boo
Krivokapi, lan glavnog odbora Crnogorske stranke i lan crnogorskog
dravnog sabora, koji je 12. VII. 1941. proglasio uspostavu Crne Gore kao
slobodne drave. Ubojstvo su izvrili srbski etnici, koji stoje pod zapovjednitvom Pavla uriia, koji je jo 1941. imenovan za zapovjednika etnika sa
strane Drae Mihailovia, a nedavno ga je imenovao general Milan Nedi
pomonikom zapovjednika srbskog dobrovoljakog korpusa, unapriedivi ga
istovremeno u in dopukovnika. Sdanja Narodna uprava na Cetinju nalazi se
dulje vremena u tekoj krizi, pa je Dr. Krivokapi trebao na poziv savjetnika
Dra. Kramarza (der Sonderbevollmchtigte des Auswrtigen Amts fr den
Sdosten Dienststelle Cetinje) dati miljenje (u ime Crnogorske stranke) o
rieenju ove krize i izjasniti se o sudjelovanju predstavnika stranke u voenju
Narodne uprave. Zbog toga je on poao u Hercegnovi, gdje stalno boravi
prvak stranke bivi ministar Mihajlo Ivanovi, sa kojim je trebao izmieniti
misli. Nakon svrenih razgovora vraao se je na Cetinje te je na prolazu kroz
Kotor ubijen od etnika. Iztiemo da je Dr. Krivokapi najue suraivao s
predstavnikom njemake vojske Dr. Wollmarom, i to jo od poetka 1943.,
dakle prije dolazka njemake vojske. Dr. Wollmar nalazi se sada navodno u
Kotoru. Okolnosti umorstva i imena izvritelja nisu nam jo poznati, ali
znademo da ni etnici u Crnoj Gori, ni sadanja tamonja srbska vlast ne
sakrivaju da se nalaze pod zapovjednitvom generala Nedia, tako da je
razumljivo, da e ga Crnogorci smatrati odgovornim za ovaj zloin, kao i za
sve ostale, koje su etnici izvrili ili tek kane izvriti. Nai prijatelji iz Crne
Gore javljaju nam, da je uslied etnikog terora stanje neizdrivo, da se veliki
broj narodnih prvaka nalazi po zatvorima, ili se pak sklonio u ume. Imade
mnogo ubijenih. Radi toga oni mole posredovanje da im se dozvoli naputanje
domovine i odlazak u Hrvatsku, tako da mogu spasiti barem ivot. Ve
dosada je veliki broj Crnogoraca pobjegao u Albaniju, a i dalje se danomice
bjei. Prema ovim znakovima moe se zakljuiti, da etnici ele poubijati sve
nae Hrvate, vjerujui da e onda moi izhoditi pripojenje Crne Gore Srbiji. S
toga nam svakodnevno stiu molbe, da upozorimo nadlene njemake imbenike na ovo neizdrivo stanje u Crnoj Gori, te da saobimo elje velikog broja
naih ljudi, koji trae spas u biegu sa podruja na kojemu gospodare etnici. U
narodu je zavladalo veliko ogorenje, pa svaki as moe doi do masovnog
pokolja i meusobne osvete, ukoliko do toga ve do sada nije dolo.
Ove dvie predstavke napominje ministarstvo iznieli smo u cielosti, jer
je u njima liepo prikazan posljednji razvoj u Crnoj Gori. 57
O Japanu u Pregledu samo toliko:
Saveznike krugovalne viesti govore o potapljanju japanskih ratnih
brodova, o unitenju mnotva japanskih zrakoplova, o bombardiranju Japana
57 Kasche je u zatvoru napisao pozamaan elaborat i u njemu na jednom mjestu dodirnuo i
crnogorsko pitanje, kojim se vie bavio njemaki diplomatski predstavnik u Beogradu, ali je i on
(Kasche) bio prisiljen da se s njim bavi uslijed prisutnosti istaknutih crnogorskih autonomista u
Zagrebu (Drljevi, tedimlija). Na jednom mjestu spominje da mu je Paveli prigodice spomenuo
da bi autonomnoj Crnoj Gori poslije rata odobrio korekture na zajednikoj (buduoj) granici s
N D H ! (A-VII, NDH, Elaborat ber die Organisation und die Ttigkeit der Deutschen Gesandschaft in Kroatien 1941/1945, SUP - Zagreb, MF-4 i M F - 5 , str. 82)
i si. Neke viesti iz New Yorka govore o tome da se moe oekivati obi ili bar
djelomini slom japanske borbe na Tihom Oceanu tokom sliedeih 6 mjeseci
(usklik ministarstva).
Iz ovakovog ili slinog saveznikog hvalisanja govori sve drugo samo ne
prava jakost i sigurnost.
U odjeljku Politiki i vojniki razvoj rata pie ministarstvo, osim
ostalog, i ovo:
Od jednog ovdanjeg i vidnog predstavnika englezke pijunae uspjelo je
saznati (ako je on to rekao tendenciozno, ipak je znaajno!), da se s englezke
strane predvia rat izmeu Rusa i Engleza. Churchill je na povratku iz
Teherana rekao, da je bio u pravu kad je ve i prije sumnjao u neizkrenost
crvene Moskve. Nadalje se upozorava kako su ruski agenti 'likvidirali' ve vie
englezkih astnika u 'Jugoslaviji'. U englezkim listovima moe se izmeu
redaka ve jasno osjetiti proturusko razpoloenje, osobito Nineteenth Century. To je razlog zbog kojeg Englezi svagdje podupiru protukomunistiku
djelatnost, pa na pr. podupiru Drau unato svega to se hvali Tito (usklik
ministarstva). Englezi ne e dozvoliti prodor Rusa u Europu, niti e im dati
Dardanele. Istin'a, englezka vlada daje izjave o tome, kako se raduje tiesnom
prijateljstvu izmeu Rusije i Benea, a sve je to samo taktika. S druge strane
sve je to poznato Rusima, pa ak u ruskim novinama kadikad moemo itati
otvorene napadaje na Englezku (kao na pr. glede navodnih mirovnih pregovora, glede naina ratovanja, glede pojedinih intriga i si.). Churchill je ostao
stari neprijatelj boljevizma kakav je bio uviek. Iz svega razloenog sliedi
neizbjenost treeg svjetskog rata t.j. sukob izmeu Rusije i Englezke.58
Konzervativni slojevi u Englezkoj strahuju zbog toga to iroke mase u
Englezkoj sve vie skreu u lievo. Sovjetsko poklisarstvo u Londonu vri
otvoreno komunistiku promibu. Englezka obavietajna sluba i diplomacija
vode podzemni rat protiv Rusije, te vre pripreme za taj trei svjetski rat u
kome e, kako to oni vjeruju, obraunati s boljevizmom i Rusijom.
Toliko iz ovog vrela.
Prilikom hodoaa zagrebakih graana na Mariju Bistricu 9. srpnja
1944. odrao je nadbiskup Alojzije Stepinac u tamonjoj upnoj crkvi propovijed59 i nije se mogao suzdrati da u njoj ne prijee na politiko polje. Prvo je,
5S U neizbjenost treeg svjetskog rata, tj. sukoba izmeu V. Britanije i SSSR-a ustae su
vjerovali sve do kraja.
59 Hrvatski narod, Zagreb, 16. VII 1944., god. VI, br. 1084. Taj Stepinev govor nalazi se
medu spisima ustakog ministarstva vanjskih poslova preveden na engleski, njemaki i francuski u
cilju propagande u inozemstvu. (A-VII, NDH, Kut. 290, Br. reg. 9/2 - 1)
Tim govorom pozabavio se londonski BBC, i to u ovakvom osvrtu:
Zagrebaki Katoliki list donio je u jednom od svojih posljednjih brojeva tekst govora, koji
je zagrebaki nadbiskup Dr. Stepinac odrao 9. srpnja u Mariji Bistrici. Njemaka telegrafska
agencija javlja, da je Dr. Stepinac prema pisanju Katolikog Usta govorio o nevinim rtvama, koje
su stradale od mitraljeske vatre iz aviona. Prema Njemakoj telegrafskoj agenciji Dr. Stepinac je
dodao: Da li zaraena strana, koja vri takva zvjerstva nad naim narodom smatra zlim, ako
hrvatski narod ini krajne napore da sauva svoju slobodu u obrani nezavisnosti hrvatske drave.
Zatim je prema pisanju Katolikog lista i izvjetaju njemake agencije Dr. Stepinac govorio o
saveznikim pokuajima, da hrvatskom narodu nametnu komunistike ideje, koje su njemu
strane.
U vezi s time treba konstatirati:
1) Savezniki aviatiari ne napadaju mitraljezima stanovnitvo ni jedne okupirane zemlje, jer
se bore za njihovo osloboenje. Oni gaaju iz mitraljeza samo vojnike odrede Niemaca i ustaa.
2) Samo Niemci i njihovi sluge mogu da govore, da saveznici vre zvjerstva nad civilnim
stanovnitvom. Samo ustae mogu tvrditi da hrvatski narod pod njihovim reimom brani svoju
slobodu i nezavisnost, premda je ta tvrdnja smiena i kad dolazi od samih ustaa, poto ni oni
dodue, govorio vjernicima o kletvi, o nedolinom enskom odijevanju i

drugim pogrekama, a zatim je zakoraio u politiku.
Druga naa rije govorio je nadbiskup Majci Bojoj Bistrikoj jest:
utjei nas! Srce nam krvari i plae nad svim strahotama koje su stigle nau
domovinu i na ispaeni narod. Srce nam krvari nad braom i sestrama. Srce
nam krvari nad razorenim gradovima, spaljenim selima nae ljubljene domovine koja je odabrana da bude poprite krvave borbe. Srce nam plae nad
razorenim crkvama i kapelama, nad neduno ubijenim laicima i sveenicima.
Srce nam plae osobito nad tisuama naih neduno ubijenih siromaha u
Dalmaciji. Srce nam tuguje nad brojnim nedunim rtvama pokoenim strojnicama iz zrakoplova. Nama je poznato da rat nije nikakva lijepa pjesma, da
rat, samo se po sebi razumije, nanosi bol. No mi znamo i to da od kada svijet
postoji, ovjeanstvo osjea da se i u ratu moraju potivati osnovni zakoni
ovjenosti. Smatra li ratujua stranka, dok ovakvim strahotama pogaa nau
zemlju, moda zloinom to hrvatski narod svom snagom svoga bia stoljeima tei za slobodom i jo danas brani svoju dravnu nezavisnost uz
neuvene rtve? Tada bi i svi drugi narodi bili zloinci koji u srcima nose istu
takvu nesalomljivu enju za slobodom i nezavisnou. Da se Hrvati nee
nikada odrei svog prava, u to ne treba nitko vie sumnjati.
l rea rije nastavljao je Stepinac Majci Bojoj Bistrikoj jest: pomozi
nam! Danas kad se svijet rui i svi mogui nazori poput potopa preplavljuju
ovjeanstvo, pomozi hrvatskom narodu da ostane vjeran svojoj kranskoj
katolikoj prolosti. Pokuavali su ve dva stoljea da hrvatskom narodu - sad
u ovoj, sad u onoj formi - nametnu komunistiki nazor na svijet. Hrvatski narod
ga je do sada plebiscitarno odbijao. Pomogni da i ubudue odbije sistem
koji ne poznaje privatni posjed, koji ne tuje svetinju obitelji, koji ne doputa
slobodu ispovijedanja vjere. Pomogni mu da nikada ne padne na koljena pred
idolom zlata i zablude. Ne smije nikada zaboraviti da ima sluiti samo jednom
Bogu, Bogu stvoritelju koji mu govori: Ja sam Tvoj gospodin i ne smije imati
druge bogove osim mene! Pomozi nam, Majko Boja Bistrika, da ostanemo
vjerni onim zakonima koje nam je prema svetom Evanelju objavio Isus Krist i
koje Katolika Crkva vjerno uva i naua a koje ui i danas preko vidljivog
Kristovog namjesnika, svetog Oca Pape Pije XII.
Otpravnik poslova poslanstva NDH u Sofiji, u posebnom izvjetaju od 10.
VII, 60 javio je o stanju bugarsko-sovjetskih odnosa nakon dolaska na kormilo
vlade Bagrjanova ovo:
Meutim vie nego ita - pie Stipe Mosner znaajan je razgovor to ga
sami nisu ni slobodni ni nezavisni.
3) Saveznici ne e ni jednoj zemlji, pa ni Hrvatskoj, silom nametnuti komunistike ideje.
Politika saveznika sadrana je u jednoj reenici: O reimu odluit e sami narodi. To se odnosi i
na sve narode Jugoslavije.
Obzirom na vrlo delikatnu i otru izjavu, koju njemaka agencija pripisuje Dr. Stepincu treba
oekivati jedan demanti od samog Dr. Stepinca, ako njemaka propaganda opet i po svojem
obiaju govori neistinu. U protivnom sluaju biti e oevidno, da je nadbiskup Dr. Stepinac
konano sasvim jasno stavio svoje ime na listu zatitnika Niemaca i ustaa, a to znai da je
savezniki neprijatelj.
Ustaka je promiba tome dodala ovo:
Nadodajemo, da je izvjetaj D. N. B. bio toan i da je prema tome jugoslavensko-komunistika londonska promiba u izravnom sukobu s hrvatskim crkvenim predstavnicima. (A-VII,
NDH, Viesti broj 3 Glavnog ravnateljstva za promibu od 12. VIII 1944, Kut. 86, Br. reg.
20/23 - 5)
60 Otpravnik poslova a.i. u Sofiji u izvjetaju bez broja. (A-VII, NDH, Kut. 2 7 5 , Br. reg. 23/1
-F4)
je vodio Bagrjanov sa sovjetskim odpravnikom poslova Kirsanovim prije

nekoliko dana. Odma nakon razgovora drugi dan primio je Bagrjanov Rajka
Aleksieva (kojega silom hoe dobiti za suradnju kao efa promibe, no
Aleksiev odklanja). Aleksiev mi je saobio taj razgovor uz molbu absolutne
tajne. Radi toga molim da ova viest ostane samo za unutranju upotrebu
ministarstva i da se ne predaje u izvjetaje ministarstva. Razgovor se vodio
vrlo srdano i Bagrjanov je rekao Kirsanovu da e s njime 'otvoreno govoriti'.
Istakao je da je on prijatelj Rusije i kao takav eli dobre odnose u svakom
pogledu. On da je dao ve dosta znakova, da eli to i djelom dokazati. Nadalje
je istakao, da Bugarska kao takova nije cilj ruskih namjera na Balkanu, nego
samo jedna etapa, naime kao put za morske tjesnace. Poznato je da Bugarska
tamo nema nikakvih zahtjeva, te prema tome u tome se njezina politika ne bi
sukobila s ruskom. Meutim tamo imaju interesa sovjetski saveznici Englezi!
Prema tome nije u interesu Rusije, da se Bugarska danas slabi nego obratno,
ako predstoji pobjeda Rusije, mnogo je bolje da ima na Balkanu jedna silna
slavenska zemlja protiv svih iznenada s juga, naime iz Turske. uje se esto
zahtjev, da Bugarska istjera Niemce. Rusi trebaju uvidjeti, da je to nemogue.
Jer kakove garancije imaju Bugari, da odmah Englezi ne bi neto pokuali u
Bugarskoj, im bi Niemci napustili zemlju. Danas su Niemci u Bugarskoj u
vrlo malom broju, oni e napustiti i Varnu i Ruse, pa prema tome vojniki nije
od njih nikakva opasnost iz Bugarske. Radi svega toga bolje je da Rusija ne
pravi smetnje Bugarskoj, koja e nekoje pogrjeke nastojati popraviti i tako
uspostaviti odnose dobrih prijatelja.
Profesor Rudolf Treu, predstavnik policijskog ataeja u Sarajevu, obavijestio je 12. VII 1944. 61 H. Helma, policijskog ataeja kod njemakog poslanstva u Zagrebu, da se iz Einsatzkomande II u Sarajevu saznaje kako se
prilikom sastanka ministra Vokia s generalima raspravljalo: o snabdijevanju
hrvatskih oruanih snaga ivenim namirnicama i odjeom; o dranju ustaa i
domobrana prilikom eventualne evakuacije Hrvatske od strane Webrmachta;
o mjerama za obranu dalmatinske obale prilikom neprijateljske invazije; o
optubama protiv ustakog potpukovnika iz Sarajeva koji treba da ide na
raport Paveliu u Zagreb. Voki je navodno izjavio da slom Njemake ne bi
smio Hrvatsku zatei tako nespremnu kao slom Italije. Ve sada treba
razmiljati i o samom razoruavanju njemakih jedinica koje se ovdje nalaze
da bi se dolo do skladita municije, ivenih namirnica i opreme, ako bi
Nijemci htjeli evakuirati prostor pred neprijateljskom invazijom. Navodno
nisu donesene konane odluke. Ministar Voki izjavio je navodno da Hrvatska nije okupirana zemlja, nego saveznika sila i jedini gospodar na svom
podruju gdje Nijemci nemaju to da kau.62
Gornja obavjetenja potiu, navodno, od jednog uesnika konferencije. Ta
obavjetenja su provjerena, ali se pri tom nailazi na velike potekoe, jer su
prisutni, vii oficiri, vrlo utljivi. Karakteristian je detalj koji se mogao
ustanoviti da konferenciju nisu odrali u Sarajevu, nego na izvoru Moanice,
povrh Sarajeva. Mjesto su opkolili povjerljivi ustaki oficiri koji su imali
nareenje da ubiju svakoga koji bi pokuao prodrijeti onamo. Njima samima
nije bio poznat predmet konferencije.
Slavko F. O d i , Neostvareni planovi, Zagreb 1961, str. 3 2 5 - 3 2 6 .
A. Voki u svojstvu ministra oruanih snaga ee je obilazio jedinice i tom prilikom,
osobito pred viim oficirima drao govore koji su na prisutne djelovali kao senzacija. U njima bi
uvijek - aludirajui na Nijemce, a da ih nikada ne spomene - govorio da u bliskoj budunosti
treba oekivati velike dogaaje.
U pismu Kaschea dravnom podsekretaru u ministarstvu vanjskih poslova

u Berlinu Andoru Henckeu 14. srpnja 1944. 63 poslanik je dao svoje vienje
situacije u Hrvatskoj.
U protekla tri mjeseca - pie on - radili su - koliko su mogli s hrvatskim
ministrima na uklanjanju tekoa i na oivljavanju zajednike djelatnosti.
Kasche dri da su pri tom uinili neto korisno. Ve prilikom zavrnih
razgovora o osiguranju proizvodnje nafte i osiguranju etve, te o zajednikoj
pojaanoj propagandi protiv partizana, hrvatski ministri pokazali su potpuno
razumijevanje i spremnost da ispune sve zahtjeve uvjetovane ratom. I s
Wehrmachtom je dogovorena jasna suradnja o tim pitanjima. Iduih dana e
ponovno raspravljati s hrvatskom vladom kako je to spomenuto u dopisu
generalu Glaiseu koji se nalazi u prilogu o etnikom pitanju. Kasche vjeruje
da bi mogli ispitati i raistiti pritube koje su pristigle u meuvremenu i s
jedne i s druge strane. Razvoj hrvatske vojske i nadalje se odvija u duhu
Kascheovih ranijih konstatacija. Prebjegavanje na partizansku stranu opada i
gotovo je potpuno prestalo. Borbena snaga se poboljala. U prostoru sjeveroistono od Zagreba zabiljeila je Ustaka vojnica - PTS zajedno s 5. ustakim
zdrugom impresionirajui uspjeh protiv nadmonih partizanskih snaga.
injenica da je hrvatska avijacija ponovno stavila na raspolaganje za Istoni
front jednu formaciju od dvije jake eskadrile lovaca i bombardera i jednog
protuavionskog odreda, te nadalje injenica da je poglavnik suglasan s angairanjem u Norvekoj jednog dijela hrvatske protuavionske legije (2.000 ljudi),
sada stacionirane u Reichu, dokazuju spremnost Hrvatske da sudjeluje u
borbi.
Ipak, ne moe se tvrditi da su uklonjene potekoe koje postoje izmeu
Webrmacbta i SS-a s jedne strane i Hrvata s druge. Ni smjenjivanje general-pukovnika Rendulica64 zasad jo nije moglo doi do izraaja. Slubeno
nepoznata pojava SS-gradevinskog taba general-majora Wagnera ve sada
zadaje ozbiljne brige. Kasche vidi izvjesnu pozadinu tih potekoa koja lei na
njemakoj strani.
Poslanik Neubacher koji ima izravnu vezu s glavnokomandujuim na
Jugoistoku i s Drugom oklopnom armijom nastavlja Kasche zastupa
prosrpska shvaanja koja imaju odjeka i dolaze do izraaja i u postupcima
srpskih vlasti u Srbiji i Wehrmachta u Hrvatskoj, pa su tako sve vie i vie
ohrabrenje za velikosrpske tenje etnika u hrvatskom prostoru. Nije previe
reeno ako se ustvrdi da neke ustanove Wehrmachta u Hrvatskoj daju
etnicima prednost pred Hrvatima. Usto su etnici, kao to je dokazano,
poloili .zakletvu kralju Petru, a preko Mihailovia su u vezi s Anglo-Amerikancima i oni e biti za Nijemce u ovom prostoru ako doe do invazije
ozbiljna opasnost. Njemake protuhrvatske mjere samo e potaknuti etnike
na nove zahtjeve prema Hrvatskoj, ali ne i na njihovo odustajanje od veza s
kraljem Petrom i Anglo-Amerikancima. Ali naglaenim protuhrvatskim dranjem prisilit e i Hrvate da Nijemcima sve vie i vie okreu lea. Prema tome,
Kasche vidi da njemaka strana tjera igru koja e dovesti do toga da e se
konano svi okrenuti protiv Nijemaca. Stoga moe samo najodlunije opomenuti da ovu igru ne tjeraju dalje. Dosad mu je polazilo za rukom da uvijek
iznova potakne i osigura hrvatsku suradnju, ali i Kascheova sredstva i
mogunosti u tom pravcu najzad e se iscrpsti, ako njemaka politika koja se
63
64
PA Bonn, Nachlass Kasche, sveenj 10; isto: S. F. O d i , nav. djelo, str. 3 1 8 - 3 2 0 .

Rendulic je bio prebaen u Finsku na drugu dunost.
provodi u Beogradu, te postupci Wehrmachta i SS-a i dalje budu svjesno i

naglaeno usmjereni protiv njegovih (Kascheovih) nastojanja. Njemaka
strana nije dosad imala naroito mnogo uspjeha u politikoj suradnji s malim
evropskim narodima. Budu li ovdje i nadalje tako postupali kao dosada,
zabiljeit e jedan neuspjeh vie. Kasche ne vjeruje da to mogu sebi doputati.
Stoga smatra svojom dunou da se tome suprotstavi sa svom ozbiljnou.
Osnovna linija njegova rada zacrtana mu je u Fhrerovim usmenim i
pismenim uputama: treba voditi rauna o hrvatskoj dravi koju je Reich
priznao; treba jaati njenu vladu u suradnji s Reichom; treba se uzdravati od
nepotrebnog mijeanja u unutranje stvari Hrvatske i svim sredstvima poticati
i pomagati hrvatsku suradnju. Ta suradnja zahtijeva da Hrvati u svojoj zemlji
to vie sami snose odgovornost i da sami surauju to vie mogu.
Vrlo su ozbiljna nastojanja neprijatelja da pridobiju Hrvate. Dokazi za to
su prividni raskid s Mihailoviem, naglaavanje uloge ubaia i sporazum
izmeu Tita i Badoglia o talijanskom odricanju od dalmatinske obale. No,
nastojanja neprijatelja dokazuju Kascheu i to da je za sada malo Hrvata na
protivnikoj strani. Neprijatelj se, meutim, nada da bi ih u sadanjoj situaciji
mogao vie pridobiti. Na temelju toga Kasche zakljuuje da se mora svim
sredstvima sprijeiti da izgube Hrvate kao saveznike. To trai da se svi
Nijemci pridravaju osnovne linije, to jest da se moraju boriti i raditi zajedno s
Hrvatima, a ne protiv njih.
Kasche bi bio zahvalan Henckeu kad bi imao razumijevanja za ovaj njegov
stav i kada bi ga podupirao. Posao koji Kasche ovdje u Zagrebu obavlja nije
nimalo jednostavan, a jo manje zahvalan. Na alost, prisiljen je da se bori s
protivnicima u igri koji pripadaju problematinim krugovima, ali koji, na
alost, nailaze na odjek i uvaavanje kod vanih njemakih ustanova. U takvoj
situaciji meusobno razumijevanje u slubi u kojoj se nalaze prijeko je
potrebno zakljuuje Kasche svoje pismo.
Gen. Glaise - u telegramu od 15. VII 1944. 65 upuenom VK, Operativnom
odjelu u ruke generala artiljerije W. Warlimonta - poziva se na svoj telefonski
razgovor s generalom o osiguranju etve i spominje odgovarajui nacrt
nareenja Vrhovne komande o tome. Navodi kako je 3. VII 1944. stigavi na
referat u Glavni stan zastupao gledite da e u njemu sadrano teritorijalno i
stvarno vrlo dalekoseno ogranienje hrvatskoga dravnog suvereniteta vrlo
vjerojatno izazvati (u Zagrebu) uljajuu, ako ne i akutnu krizu u dravi.
Postavlja se pitanje eli li se uzeti u raun takav razvoj dogaaja kod
trenutanog sveukupnog poloaja pri nedostatku njemakih jedinica, ili im je
stvarno samo do osiguranog prikupljanja etve u srijemsko-slavonskom prostoru. Odgovor Operativnog odjela je glasio da je ovo drugo svrha citiranog
nacrta i da se nee ii za nekim daljim ciljevima. Glaiseov prijedlog na to bio je
kako bi bilo dobro da zasad odustanu od formalnog preuzimanja izvrne
vlasti u svoje ruke i da od hrvatske strane trae samo ono to je njemakoj
strani nacrtom potrebno da postigne eljenu svrhu: sigurno i ureeno prikupljanje etve. U jednoj biljeci stavili su na papir osnovne linije jednog umjerenog rjeenja kojim se, meutim, nije iskljuivalo kasnije objavljivanje iznimnog stanja, pri emu je Glaise preporuivao i to da prije toga postignu
suglasnost s Reichsfhrerom Himmlerom i ministarstvom vanjskih poslova.
Na podlozi te biljeke bio je, zatim, sastavljen nacrt nareenja VK (Operativnog odjela). Vrativi se u Zagreb, Glaise je prvo saznao od poslanika Kaschea
65
AJ, T - 5 0 1 , rolna 2 6 4 , Nr. 1235/44 g.Kdos.
da Operativni odjel nije zatraio stav ministarstva vanjskih poslova. Na

temelju opetovanih telefonskih razgovora dobio je Glaise zadatak da to
pitanje raisti izravno s poslanikom koji je sa svoje strane najvie zapinjao u
osnovi na onoj toki nareenja (I, 5) u kojoj se odreuju funkcije voe brigade
Wagnera. Ogradio se od potpunog iskopavanja poslanstva; zahtijevao je da
poslanstvo uvrste u tab Auleb jednim organom za vezu i traio formulaciju
funkcija Brigadefiihrera Wagnera koja bi bitno izlazila u susret pretpostavljenom hrvatskom gleditu. Pri tom je naglaavao da se ne moe sloiti s
osnivanjem jedne ustanove koja bi u NDH samostalno djelovala na privrednom i trgovinskopolitikom polju. Takvu formulaciju Glaise je telefonski
prenio Operativnom odjelu VK (pukovnik Pollek), predloivi da je proslijede
Reichsfhreru SS. Nakon nekih 48 sati primio je 13. VII prijepodne telefonsku
uputu Operativnog odjela da zajedno s poslanikom posjeti poglavnika i da
stvar proguraju kod njega, pri emu za daljnje provoenje ima vrijediti toka
1,5 prema protuprijedlogu poslanika Kaschea. Poglavnik, kojega je Glaise
prije toga upozorio preko jednog posrednika to mu se sprema, bez daljnjega
je prihvatio rjeenje i nekoliko sati kasnije odredio ustakog majora Krelia
koji se do sada pokazao sasvim dobar kao opunomoenik kod kozake
divizije za svog opunomoenika kod gen. Auleba (toka I, 4). Nejasna je
zasad jo uloga Kammerhofera i Wagnera. Prvi je, primivi nareenje iz Druge
oklopne armije, telegrafski saopio gen. Aulebu da mora izvrenje nareenja
uvjetovati suglasnou Reichsftihrera SS. Isto to vrijedi, dakako, i za Wagnera
koji je imao doi u Zagreb prije nekoliko dana, ali se dosad jo nije pojavio.Meu sauvanim spisima ustakog ministarstva vanjskih poslova nalaze se
priznanice ministra Alajbegovia (Zagreb, 15. srpnja 1944) 66 o primitku i
predaji 86 (slovima osamdeset i est) komada briljanata tekih 78,90 (sedamdeset i osam i 90/00) karata. Briljanti potjeu iz ustakog ministarstva
dravne riznice, Ureda za podravljeni imetak, a iz ruku efa ustake
diplomacije primio ih je Kazimir Vrljiak. 67
O emu se tu radilo i kakva je pozadina te primopredaje?
To je otkrio sm Alajbegovi na sasluanju 7. III 1947. 68
Na pitanje istraitelja emu je sluio tajni fond Alajbegovieva ministarstva, odgovorio je ovako:
Taj fond pri ministarstvu vanjskih poslova bio je pod direktnim vodstvom samog ministra. Taj fond sluio je za financiranje vanjskopolitikih
akcija drave, za reprezentaciju ministarstva vanjskih poslova i pretstavnitva
u inozemstvu, te za djeljenje prigodnih nagrada i darova inovnitvu ministarstva vanjskih poslova. Drim, ali nisam siguran da su se iz tog fonda isplaivali
honorari za povjesno-naune politike radove pojedinim licima. Povremeno se
tim fondom sluio i sm poglavnik. Rukovodio je tim fondom ministar
vanjskih poslova, ali je kontrolu nad utroenim novcem vrio lino predsjednik vlade dr. Nikola Mandi. Taj fond koristio se i za financiranje osoba u
inozemstvu koje su vrile specijalne usluge ili akcije u korist NDH. Koliko se
sjeam iz toga fonda nabavljao je odjel za novinstvo i kulturne veze razni
propagandni materijal koji se slao pretstavnicima u inozemstvo.
Kod preuzimanja ministarstva vanjskih poslova Mladen Lorkovi mi je
saopio da se iz tajnog fonda isplauju honorari Pavlu Horvatu koji radi na
66
67
1,8
1-155.

Ti briljanti predstavljaju opljakanu (idovsku) imovinu.
A-VII, NDH, Zapisnik o sasluanju Mehmeda Alajbegovia, Kut. I.O-9, Br. reg. 4/5.
zblienju Slovenaca i Hrvata. Kad sam kasnije upoznao Pavla Horvata, on mi

je opisao svoju djelatnost na zblienju hrvatskog i slovenskog naroda i
skrenuo mi panju na promemorije koje je on nakon 10. travnja 1941. godine
u ime svoje i jo neke grupe Slovenaca predao Paveliu. Taj Horvat ivio je u
Zagrebu i esto putovao u Sloveniju, a ranije bio zastupnik HSS u Sloveniji. 69
Kasnije sam pitao Pavelia, da li mu je poznat sluaj Horvata, a on mi je
odgovorio da je upoznat s time, da Horvatu treba i nadalje isplaivati
honorar, te da je sa Horvatom povezan titi kod ravnateljstva za javni red i
sigurnost i da on nadzire njegov rad. titi mi je kasnije objasnio da Horvat
radi medu Slovencima u Zagrebu i Sloveniji, da mu i on isplauje neki
honorar, ali da nema potpuno povjerenje u Horvata i potrebno je vre
kontrolirati njegov rad to se i ini, kako nebi mogao Horvat bez razloga
troiti dravni novac. Iz tajnog fonda M.V.P. isplaivano je Horvatu 1944.
godine mjeseno oko 50 hiljada kuna, a kasnije su ti iznosi povieni, na
temelju naloga poglavnika. Pavle Horvat je traio da mu se isplati 10 miliona
kuna odjedanput, ali je poglavnik odredio da mu se ta suma postepeno
isplauje kroz godinu dana. Ja nisam primao od Horvata izvjetaje o radu i
smatram da je on te izvjetaje podnaao Blaku titiu ili Paveliu. Jednom
zgodom Horvat mi je spomenuo da e mu izgleda uspjeti povezati jednu grupu
ljudi, koji neto znae u Sloveniji u svoju akciju. Vjerojatno da je tih 10
miliona traio u tu svrhu, a Paveli je odobrio da mu se ista postepeno
isplauje, kako bi mogao kontrolirati rad Horvata i vre ga vezati uza se.
Od vanjskopolitikih akcija koje su financirane iz tajnog fonda - nastavljao je Alajbegovi svoj iskaz spominjem Vane Mihajlova sluaj, 7 " do kojeg
zakljuka dolazim na temelju slijedeih dogadaja: U proljee 1945. godine
Paveli je traio iz tajnog fonda 10 hiljada vic. franaka, ali nije spomenuo
razlog, s tim da e taj novac kasnije biti vraen iz njegovog tajnog fonda. Par
dana kasnije na sjednici vlade Paveli je izjavio da je poslao pouzdanu osobu u
inozemstvo i da je u tu svrhu posudio iz fonda M.V.P. 10 hiljada vic. franaka.
Par dana nakon te sjednice saznao sam da Vana Mihajlov nije u Zagrebu.
Poslije oko mjesec dana podnio mi je dr. Vladimir Mintas u svrhu odobrenja
dvije diplomatske putnice i to za Vanu Mihajlova i njegovu enu. Pri tom mi
je saopio da mu je nalog za izdavanje putnica dao poslanik dr. Zidovec.
Budui da izdanje tih putnica nije bilo u skladu sa postojeim propisima o
izdavanju putnica ja sam te putnice ponitio. Nakon par dana doao je u moj
kabinet lino Vana Mihajlov pitati za putnice. U nevezanom razgovoru pitao
sam ga da li je bio u inozemstvu, a on mi je odgovorio, mislei da sam ja
upoznat s njegovim putem, kako sam razabrao u Makedoniji. Izrazio je svoje
negodovanje prema Nijemcima koji ga ele sada iskoristiti i u jednom asu
kad je svaka njegova akcija u Makedoniji osuena na neuspjeh, postavljaju
mu nemogue zadatke. Ranije dok je situacija bila povoljnija, naglasio je a
mu Nijemci nijesu dozvolili izdati niti jedan lanak u novinama. Iz svega gore
navedenog, miljenja sam da je politika akcija koje se dotakao poglavnik na
sjednici i novac kojeg je podigao iz tajnog fonda ministarstva vanjskih poslova
mogao biti utroen i odnositi se na boravak Vane Mihajlova u inozemstvu. O
djelovanju i radu Vane Mihajlova vjerojatno je detaljno upuen, pored
Pavelia, i dr. Andrija Artukovi, koji je bio u vrlo intimnim odnosima sa
Vanom Mihajlovom.
6"
Pavle Horvat nije bio zastupnik HSS.

Vanu Mihajlova su Nijemci pokuali (bezuspjeno) iskoristiti u Makedoniji za svoje
ciljeve. .
7,1
Alajbegovi se prisjetio da su iz ministarstva vanjskih poslova slali pomo

tajnog fonda za rad ustaa A. Valente i Z. Frajsmana u Argentini; novac iz
tajnog fonda primio je Munir ahinovi iz kabineta Osmana Kulenovia za
put u Tursku da bi pokuao privoljeti tursku vladu na priznanje NDH i
uspostavu diplomatskih odnosa; honorare je u vicarskim francima primao i
dr Sreko Broievi za izvjetaje slane direktno ministarstvu vanjskih poslova
koje je itao osobno Paveli (nekoliko puta po tisuu franaka).
U vezi sa specijalnim uslugama i zadacima u inozemstvu Alajbegovi je
naveo kako je poslanik dr VI. Koak u Berlinu izdavao (Alajbegoviu nepoznatu) svotu novaca ili nagradu na drugi koji nain osobi koja mu je dostavljala
prijepise Kascheovih izvjetaja iz Zagreba upuenih ministarstvu vanjskih
poslova Reicha. Ime osobe i nain na koji se Koak istoj osobi oduivao
Alajbegoviu navodno nisu bili poznati. 71
Dok je bio ministar vanjskih poslova ( 1 9 4 3 - 1 9 4 5 ) , tajni fond iznosio je
godinje oko 40 miljuna kuna, s tim da je novac za taj fond bio uvijek dotiran
u kunama, a prema potrebi bi se kune zatim mijenjale za stranu valutu.
Tajnu o namjeni primljenih (opljakanih) briljanata otkrio je ovako:
Koncem 1944. godine ili poetkom 1945. (priznanice su meutim od 15.
71 Poslaniko mjesto u Berlinu bilo je nesumnjivo po NDH najvanije i stoga je i Koak imao
na raspolaganju vee svote novaca, obilje cigareta i alkoholija da kupuje informacije. Da bi
openito umanjio teinu svoje odgovornosti, Koak je u istrazi, 18. VII 1946, izjavio i ovo:
Nedvojbeno je, da je poslaniko mjesto u Berlirra bilo za N D H od svih predstavnitava u
inozemstvu na prvom mjestu i relativno najvanije. Moje (je) miljenje, da poloaj poslanika u
Berlinu nakon kapitulacije Italije nije na vanosti nita dobio. Ja sam ve u svom elaboratu o
mojoj djelatnosti, dok sam bio poslanik u Berlinu, iznio, da je linija po kojoj se je odvijao odnos
izmeu Njemake i NDH ila od Hitlera preko biroa Ribbentrop izravno na njemakog poslanika
Kasche-a u Zagrebu, a od njega do Pavelia. U spomenutom elaboratu iznio sam i motive, koji su
doveli do mog imenovanja poslanikom u Berlinu, a ovdje samo ponavljam, da je do toga dolo
izriito protiv volje Pavelia (!), a na intenciju tadanjeg ministra vanjskih poslova Stjepe Peria, s
mandatom da radim na emancipaciji N D H od Njemake (!), koliko je to diplomatskim sredstvima mogue i sa poslanikog mjesta u Berlinu provedivo. Moja djelatnost u Berlinu moe se
podijeliti u dvije periode i to prva perioda do likvidacije pua Lorkovi-Voki odnosno do
Pavelievog naloga za moje hapenje (!), a druga perioda od tog momenta pa do naputanja
Berlina krajem marta 1945. g. Ja sam za prvo vrijeme dobio od tadanjeg ministra vanjskih
poslova Peria openitu direktivu, da nastojim, da njemaka vojska, a prvenstveno SS. odredi,
napuste podruje NDH. Imao sam tri konkretne instrukcije i to prvo, zahtjev, da se ukine SS.vojnika uprava u Bosni, drugo zahtjev, da SS. divizija princ Eugen u vezi dogaaja koncem marta
1944. g. u Sinjskoj krajini napusti podruje N D H i tree zahtjev, da se obustavi politika SS
generala tajnera, koji je osnivao posebnu hrvatsku nacionalsocijalistiku stranku i osnovao logor
u blizini Gradca (Graza) za izobrazbu buduih politikih voa. Ja sam o tim stvarima kao i ostaloj
mojoj djelatnosti tokom prve periode dao opirniji izvjetaj u mom ve spomenutom elaboratu.
Tokom druge periode dobio sam iz Zagreba nekoliko naloga, da u vezi nota koje je zagrebako
Ministarstvo vanj. posl. predalo njemakom poslanstvu u Zagrebu, i sa svoje strane poradim, da
bi se od berlinskog Min. vanj. posl. dobilo pozitivan odgovor. Sjeam se naroito izmjene nota o
evakuaciji izvjesnog dijela puanstva iz NDH. TU se je radilo o izvjesnim zahtjevima, da se
evakuirano puanstvo iz N D H prizna u Njemakoj kao posebna jedinica, da se dozvoli izvjesna
sudbenost vlastitim organima tih izbjeglica, kao i da te izbjeglice budu izuzete iz njemakih
ekonomskih, a naroito deviznih i valutnih propisa. Sjeam se zatim note o zahtjevu, da trupe na
povlaenju pred N O V ne vre pustoenja i ne razaraju imovinske objekte, jer da se radi o
interesima hrvatskog naroda, koji e na tom podruju ostati nakon povlaenja njemakih i
hrvatskih vojnih formacija. Za itavo vrijeme, dok sam bio poslanik u Berlinu poslao sam u
Zagreb nekoliko uobiajenih izvjetaja o ratnoj situaciji i opem politikom poloaju, kako se je
na njih sa strane berlinskih faktora gledalo. Osim toga imao sam prilike preko moje tamonje
obavjetajne slube dobiti i nekoliko originalnih dokumenata iz njemakog generaltaba, kao na
pr. dokumenat o snazi Crvene armije i o stanju sovjetskih ljudskih rezervi, koje sam posebnim
kurirom slao lino na ministra oruanih snaga Vokia, jer sam znao, da svi izvjetaji slani min.
vanj. posl. bivaj\i kontrolirani po tamonjim njemakim agentima. (A-VII, NDH, SUP - Zagreb,
Sasluanje dra VI. Koaka, MF-4)
49
srpnja 1944. napomena B.K.) kazao mi je Paveli da e po specijalnom

zadatku biti poslan u paniju inovnik M.V.P. dr. Vrljiak. Paveli mi je
spomenuo da je uredio sa ministrom Tothom da se Vrljiku izdaju neke
vrijednosti, kako bi mu se osigurao dulji boravak u paniji. Poslije toga doao
je k meni Vrljiak i ispriao mi da je bio kod poglavnika i da ga poglavnik alje
u paniju. Zato ga poglavnik alje u paniju, nije mi Vrljiak rekao, ali je
spomenuo da u paniji imade odline veze i da moe prodrijeti ak u Portugal.
Rekao je da e nastojati doi u vezu sa Anglo-Amerikancima i pokuati ih
uvjeriti u potrebu opstanka hrvatske drave, o pravu hrvatskog naroda na
samostalnost, upoznati sa povjeu hrvatskog naroda, kulturom itd. Vrljiak
je do tada bio na dunosti tajnika ministarstva vanjskih poslova i vladalo je
miljenje da je vrlo bliz krugovima rimokatolike crkve u Hrvatskoj. Poslije
toga razgovora doao je tajnik ministra Totha, dr. Davorin Niki sa vrijednostima (briljanti) i izruio ih Vrljiku uz potvrdu. Kasnije nisam o Vrljiku nita
vie uo i ne znam kome je podnaao izvjetaje. Ta akcija dakle nije financirana iz tajnog fonda M.V.P., ali poto je primopredaja vrijednosti izvrena u
min. vanjskih poslova, spomenuo sam i ovaj sluaj.
Kao primjer dobre i pouzdane obavijetenosti ustake diplomatsko-konzularne slube moe posluiti ifrirana brzojavka predstavnitva u Zrichu primljena u Zagrebu 15. VII 1944. 7 2 Ona je glasila ovako:
Jugoslavensko poslanstvo u Bernu primilo putem portugalskog glasnika
(kurira) okrunicu izdanu u ime kralja Petra sa uputama kako se poslanstva
imaju drati prema krnjoj vladi ubaia: Prvo. Poslanstva imaju sluati jedino
kraljeve naredbe. - Drugo. Sadanja vlada stvar nude posve privremena
znaaja. Tree. Javno nastupati protiv nje smiju samo zato ovlaena
poslanstva. etvrto. Privatno treba pred svim mjerodavnim krugovima
prikazivati nemogunost te vlade. Srbi u domovini i vani odbijaju zauzetu (?)
vladu. - Promibu za Mihailovia treba podvostruiti. - Nadalje saznao sam
da kraljevi ljudi stoje u vezi sa Beogradom ili neposredno preko Ankare ili
putem Berna. Do Berna slui portugalski glasnik a od Berna turska slubena
pota.
Otpravnik poslova NDH u Budimpeti dr A. Rukavina u svom dopisu
ministarstvu (Budimpeta, 17. srpnja 1944)' 3 izvijestio je da je novi maarski
poslanik u Zagrebu Van der Venne slabo poznat u petanskim krugovima, pa
kako je uz to vrlo delikatno od Maara traiti podatke o njihovom vlastitom
poslaniku, to poslanstvo za sada nije bilo u stanju dobiti neke tone informacije o njemu osim da je Van der Venne prijatelj Njemake. 74
Poslanik Van der Venne posjetio je podpisanog 14. o.mj. - javlja dalje dr
Rukavina - te se je zadrao gotovo dva puna sata u razgovoru s istim. Prema
tom razgovoru dobio je podpisani utisak da poslanik Van der Venne zastupa
A-VII, NDH, Kut. 265, Br. reg. 42/3 - 1.
U Zagrebu su u drugoj polovici 1944. djelovali ovi strani diplomatski predstavnici:
Izvanredni poslanici i opunomoeni ministri Njemake (Siegfried Kasche), Bugarske, panjolske, Slovake, Rumunjske i Maarske; otpravnici poslova Finske i Japana.
Kasche je predao svoje akreditive 22. IV 1941. pa je, prema tome, bio tzv. doajen
diplomatskog kora; bugarski poslanik Jordan Mekarov 14. VII 1941; panjolski poslanik Don
Vicente Gonzales Arnao 6. X 1941; slovaki poslanik dr Viktor Beka 21. II 1944; rumunjski
poslanik Mihail Mitilineu 29. III 1944; maarski poslanik Van der Venne Arnold 7. VIII 1944.
Otpravnik poslova Finske Armas Yntil 9. X 1942; otpravnik poslova Japana Kazuichi Miura
11. II 1944. (Ministarstvo vanjskih poslova, Protokol, Popis lanova diplomatskog zbora u
Zagrebu, 1944: A-VII, NDH, Kut. 310 v , Br. reg. 13/1 - 1)
72
73
uglavnom njemako stajalite, ali da je inae irokih pogleda. Tom prilikom

bili su predmetom razgovora i razne smetnje u hrvatsko-madarskom odnosu
kao to oduzimanje zemljita Hrvatima, spreavanje rada hrvatskih kulturnih
drutava i t.d., nato je imenovani izjavio da e sve poduzeti da se te smetnje
odstrane kako bi hrvatsko-maarski odnosi postali to srdanijim. Zatim je
podpisani skrenuo razgovor na Meimurje, pa je poslanik Van der Venne
izjavio da e Hrvatima biti vremenom sve vraeno to im pripada, ali da za to
jo nije doao as, jer da dananja Stoyayev vlada ve sada poima rieavanjem tih pitanja tumailo bi se to kao njenu slabost, koju eli da kompenzira
vanjsko-politikim uztupcima. Tom prilikom Van der Venne je nabacio na
primjedbu da u 9 2 % meimurskog stanovnitva Hrvati, ve poznatu i donekle odbaenu tezu, da Meimurci dodue niesu Maari, ali niti Hrvati, nego
posebno pleme. Podpisani mu je na to uzvratio, da je to jedna neodriva
teorija, jer bi se na isti nain moglo onda tvrditi da Jasi i Kumani pa dapae i
Sekleri niesu Maari nego posebno pleme.
Napomenuti je meutim, da je itav razgovor tekao u vrlo srdanom
duhu, pa bi ta izjava glede narodnosti Meimuraca mogla proiztei kao neko
sjeanje iz ranijih vremena kad se je ta teorija u Maarskoj jo obenito
propagirala, doim se u zadnje vrieme t.j. zadnjih dvie g<?dine sa slubenog
mjesta ta primjedba nikada nije ula.
Zanimljiv je izvjetaj njemakog opunomoenog generala o situaciji u
NDH u vremenu od 15. VI do 14. VII 1944. 5 U njemu o politikoj situaciji
stoji ovo:
U odnosu na proli izvetaj, situacija se nije izmenila. Od politikih snaga
koje su u zemlji aktivne, za sada je to samo ustaki pokret koji najveim
delom i vie to sledi nudi nego svom nagonu bez veih rezervi stoji uz
Nemaku. Iako i tu sigurno ne manjkaju kontakti sa protivnom stranom, ipak
kau prominentne ustake stareine da za njih jedva da postoji neki put ka
saveznicima. To e naroito i uvek moi da primete razni izaslanici u vajcarskoj, kao to je to, na primer, nedavno pokazala jedna diskusija koja bez
sumnje potie iz jugoslovenskih krugova, o knjizi 'La Dalmatie' od dezertera
dr. Digovia u 'Bazelskim najnovijim vestima'. 6 Zbog tog glasine o 'Badoljo-namerama', koje navodno dozrevaju u pojedinim ustakim krugovima, jedva
da treba ozbiljno uzeti. Dodue, ni meu pristalicama reima nisu neskloni da
tu i tamo Nemcima pokau da se u njima ne gleda vie jakog oveka. Stalno se,
na primer, do krajnje mere pokazuje nepopustljivim u pojedinim sluajevima
u kojima bi se pre godinu dana odmah popustilo. Isto tako, sve se daje na to
da se dobijeni suverenitet dokae time to se njegove tvorce, nemake saveznike i drugove po oruju, veto zaobilazi u svim moguim odlukama. Naravno
da se na metod moe da sastoji samo u tom da snagu, koja sigurno jo uvek
postoji, pokaemo tamo gde se moe sa njom prodreti. Mogunosti za to ima
s
Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 4, Dokumenti Nemakog Rajha 1 9 4 4 - 1 9 4 5 ,
str. 4 2 3 - 4 3 1 .
6 To je knjiga dra Petra Digovia kome je Mile Budak kao ef ustake diplomacije dao
novaca i paso da otputuje u neutralnu vicarsku i da tamo objavi knjigu o Dalmaciji.
O tome je Budak u istrazi 24. V 1945. izjavio:
Ja lino sam poslao Dra Digovia u vicarsku sa zadatkom da tamo izda knjigu pod
naslovom Hrvatstvo Dalmacije. Tu knjigu je on trebao izdati zajedno u dogovoru sa Metroviem i da joj napiu predgovor. Ja sam mu za trokove te knjige dao 34.000 vicarskih franaka i
rekao mu da se ne treba vie vraati u Hrvatsku. (A-VII, NDH, SUP - Zagreb, Sasluanje
M. Budaka, MF-19)
4'
51
dosta, moglo bi ih se samo vie koristiti. Gestove bez oslonca na snagu trebalo
bi svakako samo tedljivo upotrebljavati.
Na saradnju bive Seljake stranke ne treba raunati pre temeljne izmene
celokupne ratne situacije. Iako Tito bojkotuje njihove stareine koje su ostale
kod kue, ipak se oni nadaju da e anglosaksonske snage u poslednjem
trenutku okrenuti vesla u njihovu korist i tako toj stranci stvoriti slobodan
put. Bez razloga se erilovom naklonou ne hvali njihov partijski drug u
emigraciji, Krnjevi, koji se dri po strani od momentalne konstelacije.
Zagrebaki vladini krugovi postupaju poslednjih nedelja naglaeno ljubazno
prema bivim rukovodiocima Seljake stranke. Platonski kontakti ne manjkaju izmeu ova dva lagera.7 Meu umerenijim ustakim stareinama delimino se priznaje da bi stari Maek, koji je dran u podnoljivoj izolovanosti,
mogao jo da bude faktor hrvatske politike.
Ustanika se situacija nije bitno izmenila. Borbe koje su protiv ustanika
voene poetkom jula severno od Zagreba izazvale su prolazno i na hrvatskoj
strani pomisao na maarsku pomo. To kasnije nije bilo aktuelno. Sef
maarske vlade bi je dodelio samo na izriiti pismeni zahtev poglavnika.
Uopte uzev, na pojavu maarskih trupa gleda se u Hrvatskoj vrlo nerado.
Izvetaji sa podruja 13. SS-divizije pruaju u odnosu na smirenje potpuno
prijatnu sliku. Naravno da je vie nego problematino da li bi postignuto
stanje po odlasku divizije bilo trajno. Jedan deo ustanika koji su bili u tom
podruju, oito je pobegao prema zapadu i jugu. Kao to je u izvetajima
nemakog opunomoenog generala, stalno navoeno, smirivanje zemlje
upravo predstavlja okupacioni problem. Dok god taj problem usled nedostatka jedinica ne moe da bude reen, uspesi su po pravilu samo vremenski i
teritorijalno ogranieni.
Angaovanje etnika od strane nemakih stareina stalno ini vrlo veliku
nevolju Hrvatima svih boja. Svaki dan pristiu vladi uzbudljive vesti koje se
vrlo esto pokau kao netane. A, s druge strane, pristalice otrog kursa prema
pravoslavcima dobijaju stalno nove impulse. Ideje o 'samopomoi' protiv
etnika postaju glavne, to se, naravno, u interesu voenja rata, ne moe da
trpi.
Po pitanju hrvatske vojske potvrdilo je jedno putovanje naelnika taba
vojnoupravnog komandanta Jugoistoka po junoj i zapadnoj Hrvatskoj da tip
legije predstavlja ipak najupotrebljiviju formu organizovanja hrvatske vojske,
Glavni informator gen. Glaisea u Zagrebu bio je A. Haeffner. Dodir s Glaiseom ispred
maekovaca odravao je uglavnom, ini se, dr I. Andres.
Kasche je, pak, o tom pitanju izjavio u istrazi 4. X 1946. ovo:
Svoje informacije o HSS-u dobivao sam od biv. narodnog zastupnika Janekovi-a, zatim
ministra Totha i od Slavka Kolara, koji me je esto posjeivao i donaao razne pritube na ustae.
U vrijeme pregovora o ulasku nekih HSS-ovaca u ustaku vladu imao sam dvosatni razgovor sa
ing. Augustom Koutiem, koji je htio uti moje miljenje o toj stvari. Ja sam svakako bio na
stanovitu da bi bilo veoma dobro kada bi se ustaka vlada mogla proiriti i na HSS t.j. ne na
samu stranku koja je bila zabranjena nego na njezine rukovodioce i mase. Meutim sam doao do
uvjerenja da samo vodstvo stranke veoma odugovlai sa svojim odlukama te da se boji na sebe
preuzeti bilo kakovu odgovornost, pa sam doao do zakljuka da su jedini politiki pokreti od
vanosti u Hrvatskoj ustaki pokret i NOP, te da se sa nikim drugim ne moe raunati kao sa
faktorom koji treba da Njemaka uzme u obzir. To sam miljenje i podnio svojoj vladi. Poznato
mi je da je njemaka obavjetajna sluba, naroito Abwehr imao izvjesne kombinacije s HSS-om i
da su se oni mnogo bavili tim pitanjem. Nakon odputanja iz vlade bio je i Slavko Kvaternik veliki
neprijatelj ustake vlade. U svom radu on se je takoer oslanjao na HSS i poznato mi je da je ak
uspio poslati jednog ovjeka admiralu Canarisu da sa njim razgovara o promjeni vlade u
Hrvatskoj. S druge strane mi je poznato da je Kvaternik stajao u vezi sa Stepincem vjerojatno po
istim pitanjima. (A-VII, NDH, SUP - Zagreb, Sasluanje S. Kaschea, MF-5)
uprkos odbijanju koje ta forma stalno doivljava u hrvatskim nacionalistikim

krugovima. Temeljna obuka delova hrvatskih trupa u Delershajmu skraena
je za osam nedelja potrebom da se 3. lovaka brigada, koja se upravo vratila
kui, odvoji za SlavonijuSrem da zatiti etvu, poto nemako vodstvo nije
moglo da oslobodi zamenu iz borbenih oblasti. Vojno rukovoenje i obezbeenje skupljanja etve u ve navedenim predelima (upaniji Vukovar, Sisak,
Brod, Nova Gradika) preneto je jednim ugovorom sa poglavnikom na
komandanta LXIX armijskog korpusa (gen. Auleb), kome je kao hrvatski
savetnik potinjen jedan poglavnikov opunomoenik, tako da se, ne upotrebljavajui kobnu re 'izvrna vlast', moe u odnosu na etvu postii za nemaki
uticaj isti efekat. Ako ovlaenja, preneta navedenom generalu, ne bi bila
dovoljna, to poveanju istih nita ne stoji na putu.
Poglavnikov roendan (13.7.) doneo je mnoga unapreenja i brojna
odlikovanja. Ministar vojske Voki imenovan je (kao drugi posle marala
Kvaternika) za 'krilnika' (general peadije) ustake milicije; ef ustakog taba,
pukovnik Serti, u jugoslovenskoj vojsci bio major, posle emigrant, za generalmajora armije. Voki se trudi da pridobije poverenje vodeih oficira domobranstva. Uprkos tome, oevidno je da i njemu, kao i poglavniku, pre svega na
srcu lei izgradnja ustake milicije, pa ako treba i na tetu vojske. Isto tako
unutranja suprotnost izmeu domobrana i ustake milicije jedva da je postala
manja. Nedavno objavljenom procesu za izdaju zemlje, koji je stao glave dva
generaltabna oficira i etiri ostala optuena, medu njima i dve ene, sledi sad
jo jedan monstruozni proces 8 pred vojnim sudom protiv 53 optuena od
kojih je veinu naveo jedan major na davanje priloga za Crvenu pomo.
Razliiti iskazi na oba procesa daju potresnu sliku o neuvenoj zbrci politikih
i nacionalnih odnosa a, s tim u vezi, shvatanj a. 'Poznavaoci situacije naravno
tvrde da je vojna policija, koja je potpuno u rukama ustaa, stroga i neumoljiva samo prema domobranima, dok se vrlo teki delikti ustaa mudro ne
napadaju. Ova praksa izaziva veliko ogorenje dobrih pouzdanih oficira
vojske.
4. Atentat na Fhrera. Pozvao ga je telefonski 20. VII u 23,00 sata general
Glaise stoji u Kascheovoj zabiljeci od 21. srpnja 1944 7 9 i saopio mu da su
ga upravo nazvali iz Vrhovne komande pa da stoga moe tu vijest proslijediti
telefonom. Atentat na Fhrera poinio je vjerojatno jedan oficir. Iza njega stoji
grupa oficira. Iznimno stanje to ga je objavio general-pukovnik Fromm
stavljeno je izvan snage. Nemaju se primati nikakva nareenja od njega
(Fromma), feldmarala v. Witzlebena i biveg general-pukovnika Hppnera.
Reichsfhrer Himmler imenovan je zapovjednikom dopunske vojske i prima
zapovijedi od samog Fhrera ili pak od feldmarala Keitela. General Glaise
saopio je tu vijest Kascheu kako je Kasche zapisao u suhoparnom tonu
bez ikakve primjedbe ili nekog znaka vlastitog sauea.
Istog dana (21. VII) 80 Kasche je sastavio pismo za dravnog sekretara u
ministarstvu vanjskih poslova baruna v. Steengrachta u kojem mu pie kako
atentat na Fhrera daje povoda da slubeno iznova naglasi neke dogaaje koji
su prolih godina bili predmet njegova izvjetavanja ministarstva. To smatra
svojom dunou, jer je duh koji je prilikom tih zbivanja doao do izraaja u
8
79
80
Pogrean prijevod: monstre-proces a ne monstruozni!

PA Bonn, Nachlass Kasche, sveanj 10.
Isti izvor; odtampan kod S . F . O d i a , nav. djelo, str. 321324.
malom, u jueranjem atentatu poprimio tako kobno veliki razmjer. Smatra

da se mora voditi rauna o tim zbivanjima kako bi se upotpunila zapaanja do
kojih se moda dolo na drugim mjestima. To e biti potrebno i radi toga to
danas napokon moraju likvidirati pojave koje u malom okviru smanjuju
autoritet Fiihrera, njegove politike i njegovih nareenja, i koje tako daju
povoda labavljenju one ope politike discipline koja im je danas u njihovoj
borbi bezuvjetno potrebna.
1) Prije nekoliko mjeseci bio je prisiljen da iznese, prvo u pismu general-pukovniku Jodlu, a zatim u izvjetaju ministru vanjskih poslova, obavjetenja
koja je dobio od nekog porunika Fritza Bckla. Prema njima je tadanji
komandant divizije Brandenburg, general von Pfuhlstein, u Banjoj Luci, pred
svojim oficirima, dao u najveoj mjeri defetistike izjave. General von Pfuhlstein - koliko je Kascheu poznato - premjeten je na neku drugu dunost. No,
Druga oklopna armija je prije nekoliko tjedana, pod udnovatim okolnostima, pokrenula protiv Bckla postupak pred vojnim sudom. Iako je on
ovjek pomalo neotesan, s kojim nije uvijek jednostavno postupati, Bckl je
oficir koji se izvanredno istakao u borbi na ovom terenu. Meutim, Bckl je
bio smjesta podvrgnut najteem zatvorskom reimu. Optube iznesene protiv
njega, koliko je Kascheu poznato, sastavljene su na osnovi dogaaja koji su
ve odavno proli. Izvjetaj to ga je Kasche primio nedavno dokazuje da mu
se ne moe predbaciti nita neasno. Do danas nije primio nikakvo obavjetenje o daljnjem toku postupka, premda se pismeno obratio osobno general-armijskom sucu.
Svakako je upadljiva vremenska koincidencija izmeu obrazloenih optuaba protiv generala von Pfuhlsteina to ih je Bckl iznio po dunosti i
udnovatog pokretanja postupka protiv njega pred ratnim sudom.
2) General artiljerije Warlimont iz Vrhovne komande bio je vie puta u
Hrvatskoj. Tu se ponovno pokazala udnovata razlika izmeu informacija
koje je dobio u naem prostoru i njegova izvjetavanja Fiihrera o ovdanjoj
situaciji. Jedan ga je sluaj svojevremeno naroito zaudio:
Pukovnik Rohrbach, dodijeljen tadanjoj Drugoj armati kao njemaki
oficir za vezu, izvijestio je Kaschea vie puta o udnovatom dranju generala
Ambrosija i Roatte. Kasche je te izvjetaje pravodobno prosljeivao ministarstvu i oni su bili temeljni dio zabiljeke podnesene Fhrern u jesen 1942. god.
o toj talijanskoj armiji i o generalu Roatti. Prilikom svog boravka u ovom
prostoru 1942. god. general Warlimont je naredio pukovniku Rohrbachu da
mu podnese izvjetaj o situaciji. Prema izjavi generala Glaisea Rohrbach je
slobodno iznio svoja zapaanja. Ubrzo nakon toga, na veliko iznenaenje
svih, kratkorono i na jedan za njega zapostavljajui nain, Rohrbach je bio
premjeten na drugu dunost.
3) Na temelju Kascheova iscrpnog dogovora s Vrhovnom komandom
pred Fhrerom u kolovozu 1943. i razgovora s general-pukovnikom Jodlom,
do kojega je dolo nakon toga, te poto je Fhrer sasluao i generala Glaisea,
Fhrer je poetkom rujna 1943. god. izdao nareenje o podizanju hrvatske
oruane snage.
Bilo bi vrlo korisno za ovdanji razvoj, a samim tim i za zajedniko
voenje rata, da su se ustanove Wehrmachta i SS-a pridravale tog nareenja i
da su na njegovom temelju suraivale s Kascheom na polju njegove politike
djelatnosti.
Umjesto toga, one su o tom Fhrerovu nareenju tek povrno vodile
rauna i to u najboljem sluaju samo o nekim beznaajnim odlomcima. O
bitnim odredbama tog nareenja vodilo se isto toliko malo rauna kao i o
duhu kojim je nareenje bilo proeto. U vezi sa albom general-pukovnika
Rendulica, Kasche je u iscrpnom izvjetaju ministru vanjskih poslova od 6. VII
1944. dokazao da Druga oklopna armija dosljedno radi protiv duha i slova
tog nareenja. To se odnosi kako na komandu armije, tako i na komandu V i
XV SS-brdskog korpusa. Samo se LXIX armijski korpus u Zagrebu pod
generalima Dohnerom, Ringelom i Aulebom pridravao odredaba Fiihrerova
nareenja.
Uza sve to, umjesto da se potuje Fhrerovo nareenje da se vodi rauna o
poglavniku i njegovoj vladi, u okviru Druge oklopne armije dolazilo je sve vie
i vie do izraaja omalovaavanje i difamiranje svih hrvatskih manifestacija,
to Hrvatima nije ostalo nepoznato, te je to kod njih izazivalo sve vee
neraspoloenje. Dalje, vojni izvjetaji su oigledno isticali i uopavali svaku
hrvatsku slabost ne obraajui, nasuprot tome, nikakvu panju na hrvatske
uspjehe. Tako je dolo do toga da je Vrhovna komanda netono izvjetavala
Fhrera o prilikama u ovdanjem prostoru.
Komanda Druge oklopne armije najzad je prema poslanstvu zauzela
stajalite i irila ga a ono je ilo za tim da potcjenjuje i diskreditira politiku
Reicha koju zastupa Kasche. General-pukovnik Rendulic je to potvrdio i
pismeno izjavivi naprosto da je to Kascheova osobna politika, a nikako
politika Reicha.
Takvo svjesno i sistematsko nevoenje rauna o Fhrerovu nareenju
nanijelo je Reichu u ovom prostoru tete koja e se teko moi popraviti.
U vezi s tim upadljivo je u oima Kaschea to da su oficiri koji su postupali
u skladu s Fhrerovim nareenjem i odravali vrstu vezu, slubenu i drugarsku, s poslanstvom bili ili ometani u radu, ili premjetani na drugu dunost, ili
na neki nain pozivani na odgovornost. Vojni inspektor general Juppe koji se
iskreno trudio da postupa u skladu s Fhrerovim nareenjem mjesecima je
morao ekati da mu se na zadovoljavajui nain ostvare poslovi. Prvi saobraajni major Hffner koji je uspjeno suraivao s Hrvatima bio je smijenjen, a
na njegovo mjesto doao je pukovnik von Rhoden koji je, izmeu ostalog,
odbio da slubeno izvjetava poslanstvo o situaciji na polju saobraaja i koji
nije nikada dolazio Kascheu da se s njim dogovara. On je, meutim, bio
smijenjen, pa je na njegovo mjesto doao bolji nasljednik. Prvi vojno-privredni
oficir potpukovnik Schardt s kojim je poslanstvo izvanredno suraivalo bio je
smijenjen, a na njegovo je mjesto doao major Behm s kojim Kascheu nije
polo za rukom da ostvari povoljnu suradnju. Tek grube Behmove greke
dovele su do njegova smjenjivanja i ponovnog postavljanja Schardta. General
Zwade, o ijoj je dobroj suradnji sa SS-om (sa SS-Brigadefhrerom Brandtnerom) i Hrvatima Kasche ve izvijestio, smijenjen je uskoro poto je postavljen
za komandanta divizije na Istonom frontu s te dunosti. Valja napomenuti da
je general-pukovnik Rendulic navodno izjavio kako mu je general Glaise
povjerio da je bijesan zbog Kascheova izvjetavanja u korist Zwadea te da je
prisiljen to otkloniti jer da to ne spada u Kascheov djelokrug. Uskoro poslije
toga uslijedilo je navedeno smjenjivanje Zwadea na Istonom frontu.
Kasche, na kraju, misli da se iz spomenutih injenica moraju povui
konzekvence za formiranje prilika u ovom prostoru u budunosti. Prilikom
razgovora koje mu je Steengracht najavio koristit e se injenicama i podnijeti
odgovarajue prijedloge.
Kasche moli da ministar vanjskih poslova bude upoznat s ovim izvjetajem. Slubeno moli da se o izvjetaju paljivo vodi rauna. 81
ef kabineta rukovodioca ustake diplomacije dr Alajbegovia dr Bogat u
svojoj Uredskoj biljeki od 27. VII 1944. 8 2 zabiljeio je ovo:
Dne 26. srpnja 1944 u 17,30 sati posjetio je uoi svog puta u Njemaku
ministra vanjskih poslova NDH dra Alajbegovia njemaki poslanik u Zagrebu. Nakon njegovog odlazka, oko 18,30 sati, pozvao me ministar i
saobio, da je u posljednje vrieme osobno u vie navrata govorio sa njemakim
poslanikom o najaktuelnijim hrvatskim pitanjima. Njemaki poslanik rekao
mu je, da odlazi u Berlin, da tamo razgovara sa nadlenim mjestima, o tim
pitanjima i izjavio se spremnim, da tamo iznese stanovite hrvatske vlade.
Ministar dr Alajbegovi smatrao je najzgodnijim, da se ova stanovita predadu njemakom poslaniku u obliku nekih 'Aufzeichnung-a', koji bi se onda
mogli odaslati najurnije i naem poslaniku u Berlinu, da ih putem svojih veza
nastoji placirati na najviim mjestima. Budui da njemaki poslanik sutra
poslie podne putuje, potrebno je jo danas sastaviti spomenute 'Aufzeichnung-e'. Stoga mi je ministar dao nalog, da za odprilike 20 sati pozovem u
ministarstvo dravnog tajnika dra Turinu i proelnika polit, odjela dra
Riegera u svrhu sastavljanja potrebnih sastavaka. To sam odmah i uinio.
Istu veer odrana je u 22 sata u ministarstvu konferencija kojoj su
prisustvovali ministar vanjskih poslova dr Alajbegovi, ministar unutranjih
poslova dr Lorkovi, dr. tajnik dr Turina, proelnik pol. odjela dr Rieger i ja.
Ministar dr Lorkovi donio je sobom gotovi elaborat o etnikom pitanju,
koji je prihvaen u cielosti. 83
Nakon toga sastavljen je sa strane ministra dra Alajbegovia, dr. tajnika
dra Turine, proelnika dra Riegera i mene sastavak o graninim odnosno
podrunim pitanjima NDH, priloen ovoj biljeci u dva primjerka zajedno sa
okvirnim 'Aufzeichnung-om' pod I. Konferencija trajala je do 3,30 sati u
jutro.
Dne 27. srpnja 1944 predoio je ministar dr Alajbegovi sastavke predsjedniku Vlade dru Mandiu i Poglavniku. Tom prilikom izmienjen je donekle
sastavak o podrunim pitanjima i okvirni 'Aufzeichnung' i dan im je konani
oblik, u kojem ih je, pridodavi sastavak o etnikom pitanju, ministar dr
Alajbegovi osobno u 14 sati predao njemakom poslaniku u Zagrebu
Kasche-u.
Biljeci dra Bogata dodan je jedan P.S. koji glasi: Pod II. prilei izvorni
konani sastavak 'Aufzeichnung-a' i sastavak o podrunim pitanjima.
Alajbegovieva 'Aufzeichnung' (zabiljeka) od 26. VII 1944. 8 4 vrlo je
81 Zanimljiva je zabiljeka obavjetajca gen. Glaisea Haeffnera od 22. VII 1944. o odjeku
atentata na Hitlera u Hrvatskoj: AJ, T - 5 0 1 , rolna 2 6 5 .
82 A-VII, NDH, Kut. 2 6 5 , Br. reg. 4/2 - 14.
Alajbegovi je dostavio oba priloga Koaku u Berlin pismom od 28. VII 1944. U njemu pie:
U prilogu Ti aljem u dva primjerka priepise Aufzeichnung-a, kojega sam juer osobno uruio
njemakom poslaniku Kasche-u prije njegovog odlaska u Berlin.
Moj politiki tajnik Dr. Cihlar ustmeno e Ti razloiti predmet i saobiti moje elje i sugestije
radi daljnjeg postupanja. (A-VII, NDH, Kut. 2 6 5 , Br. reg. 4/2 - 3)
83 Ustake su vlasti paljivo pratile etniki pokret D M , pa je tako drlvan Gligo, glavar
konzularnog predstavnitva NDH u Beogradu pismom od 9. II 1944. priposlao ustakom
ministarstvu vanjskih poslova jedan primjerak odtampane rezolucije etnikoga svetosavskog
kongresa odranog od 12 do 16 januara u slobodnim jugoslovenskim planinama. Uz rezoluciju
priopen je i govor. Drae Mihailovia, voe narodnog oslobodilakog pokreta i Ravnogoraca. (A-VII, NDH, Kut. 266, Br. reg. 1 1 / 4 - 2 )
kratka i u njoj se spominje razgovor AlajbegoviKasche i s njim u vezi alju se

poslanstvu Reicha u prilogu dva sastava u kojima su obraena dva izvanredno
vana pitanja.
U p r v o m prilogu85 obrauju se teritorijalna pitanja i pri tom konstatira
da su nakon kapitulacije Italije NDH bili ponovno prikljueni njeni historijski
i nacionalno hrvatski krajevi, Rimskim ugovorima 1941. god. odstupljeni
Italiji. Nasuprot tome, nakon kraeg vremena bili su uvrteni u operacionu
zonu Jadransko primorje (Adriatisches Kstenland) kotarevi: Suak, Kastav,
abar, Bakar, Krk i dio delnikog kotara. Hrvatski upravni inovnici koje je
hrvatska vlada uputila u te kotareve bili su sprijeeni da nastupe svoju slubu
odnosno da je obavljaju. Istovremeno bile su u tim podrujima odstranjene
oznake hrvatske dravnosti. Tako je uvoenje hrvatske uprave bilo sprijeeno
ne samo u Istri, koja je najveim dijelom nastanjena hrvatskim ivljem, i u
Rijeci, koja je do 1918. god. pripadala Hrvatskoj, nego i u naprijed nabrojenim kotarevima, koji su tek u god. 1941. bili odstupljeni od Hrvatske poto su
vie od 13 stoljea bili sastavni dio Hrvatske. Samo iz vojnih razloga bila je
poetkom listopada 1943. a s natranim djelovanjem od 25. rujna 1943. s
njemake strane formirana operaciona zona Jadransko primorje i podreena
jednom njemakom visokom komesaru (Raineru), ali je uprava, ipak, povjerena talijanskim prefektima i njihovim inovnicima. Hrvatska vlada ne vidi
nikakva razloga zato njeni organi ne bi mogli u gore spomenutim hrvatskim
krajevima upravljati, a jo manje ne moe vidjeti razloga zato je ta uprava
ondje povjerena talijanskim inovnicima. Sve to dovelo je do tako nepovoljnog stanja za Hrvatsku da su spomenuta podruja to se tie uprave gotovo
hermetiki zatvorena prema ostaloj Hrvatskoj, iako je hrvatsko stanovnitvo
tih podruja stoljeima bilo upuivano na pojedina kotarska sredita. Podruje Boke kotorske nalazi se takoer pod njemakom vojnom upravom. I
ovdje je uskraeno da se uvede hrvatska graanska uprava, ali se zato srpsko-crnogorskim etnikim elementima koji su - kao to je poznato - neprijateljski raspoloeni prema Hrvatskoj doputa najiri utjecaj, a taj utjecaj etnici
zloupotrebljavaju za ikanaciju i teroriziranje hrvatskog stanovnitva. Jednako tako nije ni podruje Zadra s okolicom do danas predano na upravu
hrvatskoj civilnoj upravi. Hrvatska je vlada vrsto uvjerena da je prijeko
potrebno to prije ispraviti ta pitanja i uvesti hrvatsku civilnu upravu u
spomenuta podruja, i to ne samo u interesu Hrvatske nego sasvim naroito i
u zajednikom interesu, jer bi to dovelo do smirenja stanovnitva, to bi u
vojnom pogledu zasigurno bilo poeljno.
U d r u g o m prilogu86 rije je o etnikoj organizaciji koja je po nareenju
Drae Mihailovia uzela ime Jugoslovenska vojska u otadbini J V O i
koju je u Hrvatskoj naoruala Druga talijanska armija i preuzela njeno
snabdijevanje. Ve u ljetu 1941. postalo je oito iz razliitih izvjetaja da veza
izmeu Druge armate i etnika nije ograniena na lokalne okvire i da sadri u
sebi dodir talijanske vojske s Engleskom. Nadleni hrvatski organi obavjetavali su o tome neprestano nadlene njemake ustanove, i poglavnik je prilikom
svog susreta s Fhrerom 23. IX 1942. skrenuo Fhrern panju na pitanje
etnika u Hrvatskoj. Fhrer je smjesta obeao da e osobno razmotriti i rijeiti
s Mussolinijem pitanje bezodvlanog razoruanja etnika. I, doista, ministar
A-VII, N D H , Kut. 2 6 5 , Br. reg. 4 / 2 - 3 1 .
Opirnije o etnikim snagama: A-VII, NDH, Elaborat etnike snage na teritoriju
Glavnog taba Hrvatske 1941/1945, Kut. 134 a , Br. reg. 8/1 - 1 - 8 )
85
86
v. Ribbentrop razmotrio je etniko pitanje s Mussolinijem prilikom svog

posjeta Rimu u veljai 1943., na to je Mussolini izdao nareenje generalu
Ambrosiju da razorua etnike. Ni gen. Ambrosio ni gen. Roatta (tadanji
zapovjednik Druge armate) nisu u praksi izvrili to nareenje, a jednako tako
doivjela je neuspjeh operacija Schwarz zbog sabotae talijanske vojske,
operacija u toku koje je u svibnju-lipnju 1943. trebala biti unitena glavnina
etnika u Crnoj Gori, Sandaku i istonoj Hercegovini. Naprotiv, suradnja
talijanske vojske sa etnicima postala je nakon toga jo intenzivnija i dovela je
do toga da je 28. VI 1943. zapovjednik jedne talijanske divizije, general
Francesco Giangreso, prisustvovao u hrvatskom gradu Kninu pod sveano
ukraenom slikom bivega jugoslavenskog kralja Petra mimohodu etnikih
odreda. U asu kapitulacije reima marala Badoglia nalazilo se na dijelovima
Hrvatske pod okupacijom talijanskih jedinica oko 20.000 etnika koje su
Talijani dobro naoruali, hranili i plaali. Pri nadiranju njemakih i hrvatskih
jedinica na jadransku obalu dio tih etnikih bandi povukao se sa saobraajnica, a drugi se ponudio da na njemakoj strani sudjeluje u borbi protiv
partizanskih bandi. Zbog nedostatka jedinica bile su te etnike ponude
prihvaene, bez obzira na stav hrvatske vlade i nekoliko tjedana nakon
kapitulacije Italije etnicima je polo za rukom da ostvare isti odnos prema
njemakim jedinicama u Hrvatskoj u kakvom su se prije nalazili prema
talijanskoj vojsci. To je bilo u skladu s direktivama Drae Mihailovia prema
kojima je zadatak Jugoslovenske vojske u otadbini da se organizaciono i u
pogledu naoruanja koristei se svakom danom mogunosti i to vie tedei
srpske ivote sprema na trenutak odluke, tj. anglo-ameriku invaziju na
Balkanu. Taj stav i takav zadatak etnika kao jednog organa anglofilske
velikosrpske emigracije u Londonu i Kairu poznati su svim njemakim vojnim
iniocima na Balkanu i ni jedna njemaka ustanova nee pobijati injenicu da
je etnika organizacija dio angloamerikog vojnog sistema. Usprkos svemu,
suradnja sa etnicima opravdava se okolnou to se oni sada ne bore protiv
njemakih jedinica, nego im lokalno pruaju pomo u borbi protiv partizanskih bandi. Da e se etnici sa svojom uvelike razgranatom mreom borbenih
organizacija i pijunae, zbog njemake tolerancije i pomaganja, okrenuti
protiv njemakih i samo se po sebi razumije hrvatskih jedinica upravo u
najkritinijem trenutku anglo-amerikog iskrcavanja na Balkanu, to je, smatra
se i priznaje za veliko optereenje poloaja na Balkanu.
Hrvatska je vlada uvijek zastupala uvaavajui interese hrvatskog
naroda kojemu su etnici zakleti neprijatelji, kao i elemente ope ratne
situacije jedno te isto stajalite: etnici su neprijatelji i s njima se mora u tom
smislu i postupati. Svako odstupanje od toga - prema shvaanju hrvatske
vlade - mora voditi jaanju neprijatelja. Suoena sa stavom Grupe armija F
koja je smatrala taktiki i prolazno potrebnom suradnju sa etnicima, hrvatska je vlada zadravajui naelno svoj stav predlagala na vie konferencija
u Zagrebu u jesen 1943. kao prvu etapu u razoruanju etnika ove mjere: 1)
da se iz Hrvatske odstrane sve strane etnike formacije; 2) da se ne dopusti
formiranje novih etnikih odreda i da ih njemake jedinice ne naoruavaju;
3) da se koriste u izrazito pravoslavnim krajevima. Te je toke Grupa armija
F naelno prihvatila i u nareenjima trupama bilo je odreeno da etniki
odredi s kojima surauju njemake jedinice imaju u Hrvatskoj priznavati
hrvatski suverenitet. Kako su se ti sporazumi pojedinano provodili u ivot, to
hrvatska vlada nije u stanju tono navesti, jer njemake vojne komande u
Hrvatskoj podreene Drugoj oklopnoj armiji nisu davale nikakve podatke
hrvatskoj vladi o njihovoj suradnji sa etnicima. Iz izvjetaja hrvatskih organa

ipak je razvidno: 1) da su neke grupe teritorijalno stranih etnika bile
odstranjene iz Hrvatske, no neke su se od njih ipak nakon nekog vremena
boravei u Srbiji ponovno vratile, pa se ini kao da su ondje sudjelovale na
nekom velikosrpskom kursu; 2) ukupno brojno stanje etnika povealo se u
proteklih est mjeseci od nekih 25.000 na vie od 35.000 ljudi; to uveanje
treba pripisati dijelom ulasku etnikih odreda iz Srbije, dijelom novim
formacijama u Hrvatskoj; 3) etnici se i nadalje koriste u isto hrvatskim
krajevima, osobito u Dalmaciji i Hercegovini, dakle u vjerojatnim podrujima
invazije. Prema tome, njemako-hrvatskim dogovorima iz jeseni 1943. nisu
uspjeli smanjiti etniku organizaciju.
Posljednjih tjedana, usporedo sa saveznikom ofenzivom u Italiji, zapaena je poveana aktivnost etnika u Hrvatskoj. Sredinom lipnja 1944. odran
je sastanak etnikih komandanata u istonoj Hercegovini kojemu su prisustvovali etnici svih boja: izaslanici Drae Mihailovia, komandanti etnika
koji u Hrvatskoj surauju s Nijemcima i etnici bliski vladi M. Nedia. Tom
susretu prisustvovali su i britanski oficiri. Nakon tog sastanka etnici provode
mobilizaciju mukog pravoslavnog stanovnitva u razmjerima koji pobuuju
zabrinutost dok na drugoj strani neprestano prodiru etnike bande iz Srbije u
istonu Bosnu i Srijem. U skladu s engleskim nastojanjima vode se i pregovori
izmeu etnika i partizana, dosad, dodue, bez rezultata. Prema shvaanju
hrvatske vlade vodstvo Wehrmachta na Balkanu ne pripisuje dovoljno vanosti sadanjoj snanoj etnikoj aktivnosti. Osobito ostaje po strani pridolaenje etnikih bandi u sjevernodalmatinski prostor i u prostor rijeke Une a ti su
krajevi u Hrvatskoj najprikladniji za jedan anglo-ameriki pothvat iskrcavanja. Upravo u tim podrujima uivaju etnici najiru njemaku podrku,
primaju od Wehrmachta ne samo municiju nego i snabdijevanje i tamo im
polazi za rukom da terorom stalno unose nemir u redove hrvatskog ivlja.
etnike glaveine dolaze u njemakim vojnim automobilima na skupove na
kojima se najavljuje propast Hrvatske i uspostava Jugoslavije u buduem
anglo-amerikom iskrcavanju. Osobito opasna ini se okolnost to etnike
organizacije sasvim javno preko kurira odravaju vezu s okupiranom Italijom.
Ope je poznato da su npr. etniki major Petar Baevi i etniki kapetan Ili
bili ovog proljea u Bariju i Kairu; nakon toga odrali su skupove sa etnicima
koji se nalaze pod njemakom komandom i jo danas su ti oficiri na slobodi.
Pod zatitom Wehrmachta - a pod izgovorom borbe protiv partizana protee se mrea etnike organizacije od Albanije do duboko prema sjevernoj
Italiji. etniki komandant Dobroslav Jevevi, koji je otpoeo i vodio
suradnju etnika s Drugom armatom i pri tom uivao najvee povjerenje
generala Ambrosija i Roatte, nalazi se danas u Trstu i djeluje sa etnikim
grupama u sjevernoj Italiji, Istri i Sloveniji. Podrava, izmeu ostalog, veze
preko sjeverne Italije sa srpskom emigracijom u vicarskoj, osobito s advokatom VI. Stakiem koji je do pred kapitulaciju Italije boravio u Rimu kao
Jeveviev predstavnik i odravao najbolje odnose s klikom oko Badoglia. 87
Jevevi putuje iz sjeverne Italije preko Hrvatske u Srbiju s njemakim vojnim
ispravama.
Hrvatska je vlada i nadalje miljenja da su etnici dio neprijateljskih snaga
s
Vladislav Staki bio je beogradski odvjetnik koji je za vrijeme rata u Beogradu odravao
vezu izmeu vladinih krugova M. Nedia i talijanskih predstavnika. Kasnije se odjedamput obreo
u Rimu i zatim ostao u emigraciji. Objavljena mu je poslije knjiga: Moji razgovori sa Musolinijem. Osovinske sile i Jugoslavija (Mnchen 1967).
i da se kao takvi moraju raspustiti i razoruati prije nego to napadnu s leda

njemake i hrvatske jedinice. Uvjerena je da bi se najvei dio etnika pri brzom
zahvatu uskraivanjem municije i snabdijevanja predao bez ikakva otpora.
No, ako ne bi u ovom asu protivno njenom stavu izgledalo svrsishodno
da razoruaju etnike, onda bi po njenoj ocjeni bilo bar hitno potrebno da
raskinu svaku suradnju s njima i uspostave najuu suradnju Wehrmachta i
hrvatske vlade u postupanju sa etnikim pitanjem. Hrvatska je vlada sa svoje
strane uvijek spremna priznati stvarno lojalnim pravoslavnim dravljanima
punu ravnopravnost u svakom pogledu, ali ne moe a da ne upozori na
injenicu da Srbi kao narod u ovom svjetskom ratu stoje na strani neprijatelja,
iz ega moraju, dok traje rat, nuno i protivno elji hrvatske vlade proizai i
posljedice.
General Glaise je u pismu 27. VII 1944. 88 upuenom feldmaralu Freih. v.
Weichsu ustvrdio da su njemako-hrvatski odnosi u toku posljednjih tjedana i
na vojnom sektoru doveli do napetosti koje se po Glaiseovoj ocjeni - ne
mogu vie ukloniti jo kako estim pritubama i predstavkama. Uzrok tih
napetosti vidi Glaise u optereenjima kojima je njemako-hrvatski odnos
izvrgnut u najveoj mjeri s obje strane. Hrvatski nedostaci i pogreke koji u
posljednje vrijeme rastu do svjesnih propusta i, esto, do protivljenja poznati
su. Na njih se upozoravalo uvijek iznova i pismeno i usmeno odgovorne
inioce jednako kao i samog efa drave (Pavelia) a da nije postignuto neko
poboljanje. Da bi, meutim, uzmogli prosuditi i ocijeniti koliko to nije samo
posljedica njihove nespretnosti i nesposobnosti i u vojnim i u politikim
stvarima, nego se takvo ponaanje pribliava aktivnoj opoziciji, ini se potrebnim da njemaka strana stavi pred sebe ogledalo i ispita nisu li hrvatska
pitanja i s njene strane doivljavala postupak koji je morao od poetnih
nesporazuma dovesti do sukoba kojima bi se mogle opet protumaiti hrvatske
reakcije. Takvo poteno samoispitivanje ini mu se da dovodi do zakljuka da
je njemako-hrvatski odnos i s njemake strane doivljavao optereenja koja
su nuno na protivnoj strani morala izazvati bar osjetno odbijanje.
1) Takva optereenja Glaise vidi - grubo saeto - u mjerama u istonobosanskom prostoru koje su kod Hrvata morale pobuditi utisak da tu nastaju
stvari koje imaju biti izuzete ispod njihova utjecaja, pa ak i od njihova uvida;
njima su ak prisiljeni da se pribojavaju za odranje vlastite dravnosti i
teritorijalne nepovredivosti; 2) ovdje pridolazi postupak sa etnikim pitanjem koje je danas jedno od goruih pitanja hrvatske politike, a to e i nadalje
biti; 3) obeshrabruje i to to su njemaka vojna nadletva, bez sumnje na
temelju brojnih i neugodnih iskustava, dospjela do toga da naelno otklanjaju
hrvatske oruane snage, to se protee sve do u redove njemakih podoficira.
To je stvorilo atmosferu nepovjerenja, ak i prezira to - koliko god to bilo
opravdano u pojedinim sluajevima ne moe ipak, podignuto na razinu
aksiotna, stvoriti nikako podlogu za neku promjenu nabolje; 4) za Hrvate
ostaje nerazumljivo i njemako dranje o pripadnosti Suaka i Zadra, jer s
jedne su im strane u jesen 1943. bila uinjena sasvim jednoznana obeanja o
dravnoj pripadnosti tih krajeva Hrvatskoj, s druge pak strane bila je politika
Reicha ponukana da za volju ponovno nastalog neofaizma ne razoara
definitivno njegova nadanja u vezi s tim krajevima. ak i za tu dvostruku igru
uvjetovanu politikim poloajem pokazivali su Hrvati jo izvjesno razumijevanje, zahvaljujui zalaganju ovdanjih faktora u Zagrebu. Da im, meutim,
88
AJ, T - 5 0 1 , rolna 2 6 4 , Nr. 01308/44 g.Kdos.
zapovjednik u operativnoj zoni Jadransko primorje ne doputa osnovati

mjesnu hrvatsku komandanturu, primjerice u Suaku, jednom izrazito hrvatskom gradu, koji je i u ugovoru u Rapallu (1920) bio priznat Jugoslaviji, to
prelazi po Glaiseovoj ocjeni preko svega to bi se ak od najbjednijeg
(najskromnijeg) saveznika politiki smjelo oekivati ako se ipak eli da
ostane posluan.
Sve bi to Hrvati to je izvan svake sumnje lake podnosili kad bi jo u
Nijemcima kao to je to bilo 1941/42 gledali nesumnjivog pobjednika u
ratu i time novog gospodara Evrope. To, meutim, nije vie u dananjoj
cjelokupnoj ratnoj situaciji. U takvoj situaciji ini se Glaiseu potrebnim da
pokua preispitati njemako-hrvatske odnose uz sudjelovanje svih zainteresiranih ustanova Reicha (Wehrmacht, SS i ministarstvo vanjskih poslova) i
postaviti ih na nove temelje priznate od svih. U tu svrhu predlae glavnokomandujuem dvodnevnu konferenciju u Zagrebu na kojoj bi trebali sudjelovati, osim efa taba Grupe armija F, ef taba Druge oklopne armije i
komandirajui generali (Phleps, Auleb i v. Leyser). Obergruppenfhrer Phleps
zastupao bi pri tom inferese SS-a; Kasche bi bar od sluaja do sluaja stajao na
raspolaganju da utvrdi namjere ministarstva vanjskih poslova, a od lanova
zagrebake vlade mogli bi prema potrebi uvijek pozivati nadlene ministre za
pojedine teme u raspravi.
Iznosei gornji prijedlog o konferenciji, Glaise nije potaknut nekom
idejom o meunarodnoj pravdi, nego je s jedne strane proet spoznajom da bi
Hrvati ele li ih koliko-toliko odrati u dobrom raspoloenju - jo uvijek
pridonosili vrednije priloge voenju rata na njemakoj strani nego da ih i
nadalje tuku u glavu i tako potpuno odbiju od sebe; s druge pak strane osobna
zabrinutost da bi mogli pridravajui se sadanje linije prije vremena
izazvati daljnje hrvatske snage na otpor njemakim mjerama. Ta je briga to
prisutnija to brojano slabe njemake snage u hrvatskom prostoru, ipak,
nikako ne doputaju da s uspjehom na silu odgovore silom. Koliko su
osposobljeni za takvo odmjeravanje snaga dovoljno su pokazali u posljednje
vrijeme pojedinani sluajevi (razoruanje Huskinih ljudi, izmjena u komandi
Prvog ustakog zdruga, natporunik Kopijar u Zlataru).
Glaise od predloene konferencije nipoto ne oekuje da e se raistiti svi
problemi, ali vjeruje da bi mogli uspjeti bar pojedine od njih toliko izvesti na
istinu za budui postupak da vie ne bi mogli biti odluna zapreka za
njemako-hrvatsku suradnju. Na tom putu, i vjerojatno samo na tom putu,
mogli bi, moda, jo jednom stvoriti preduvjete da ispune elju izraenu u
toku savjetovanja efova tabova u Beogradu 25. VII 1944. da se uvea
doprinos hrvatskog prostora. Kad je Hrvatska 1941. god. stala na njemaku
stranu zakljuuje Glaise jednoduno miljenje svih njemakih ustanova
bilo je u prilog rjeavanja zajednikih zadaa s Hrvatima; danas se na vie
mjesta trude da ih rjeavaju bez Hrvata. Takav razvoj moe dovesti do toga da
jednom protiv Hrvata pokuaju rjeavati stvari i taj njihov pokuaj nee
uspjeti, jer im nedostaju snage da provedu svoju volju.
Poslanik NDH u Finskoj u svom je politikom izvjetaju za razdoblje od
16. do 31. srpnja 1944. H9 upuenom ministarstvu vanjskih poslova u Zagrebu
ovako izvjetavao:
1. Madarski poslanik Ferenz von Marosy javlja dr Franjo Bonjako89
vic90 - stigao je 20. srpnja u Helsinki. Njegov dolazak su novine najobinije

kratko zabiljeile.
Dne 26. srpnja predao je poslanik de Marosy predsjedniku republike
vjerodajnice. Tisak je to zabiljeio meu viestima u 2 redka. To je upalo u oi i
u dipl. krugovima, te se saznaje, da je to po uputi cenzure. Smieno je, ali je
fakat, da se u Finskoj jo uviek izbjegava u javnosti sve, to Anglosasima ne
odgovara.
Imenovanje de Marosya za Helsinki isto nije bilo prije njegova dolaska
objavljeno, a bio je ve u diplomatskoj listi, koja je izala prije njegova dolaska
u Helsinki.
Dne 31. srpnja posjetio je poslanik de Marosy mene u poslanstvu, te
izrazio elju za to srdaniju saradnju. U jedno me je zamolio posebno, da
izviestim Ministarstvo, da je bio vrlo rado u Zagrebu i da je sa svim naim
dravnicima bio u najsrdanijim odnosima i najljubeznije priman, a naroito
sa predstavnicima Ministarstva vanjskih poslova.
2. Politika situacija u Finskoj.
Unutarnjo politika situacija u Finskoj je na oko i premirna. Uslied razvoja
dogaaja na istonom bojitu vlada u svim krugovima zabrinutost. UgraanO Bonjakoviu opirnije: Marko o v i , Uspomene diplomatskog predstavnika N.D.H.
u Finskoj. Sjeanja i svjedoanstva dra Ferde Bonjakovia, Hrvatska revija, Mnchen, rujan
1977, god. XXVII, sv. 3 (107), str. 3 2 1 - 3 3 5 .
Preko Bonjakovia u Helsinkiju ila je jedna veza s domovinskim maekovcima (posredstvom Ilije Jukia u Londonu).
Vrlo je teko s punom sigurnou rekonstruirati veze iz inozemstva s vodstvom maekovaca u
Zagrebu. No, sigurno je da je jedna veza (moda i glavna) ila preko vicarske, i to posredstvom
biveg ustakog ministra Josipa Cabasa kome je Paveli povjerio mjesto efa trgovinske delegacije
NDH u Ziirichu, Stjepana Gaija, slubenika jugoslavenskoga kraljevskog poslanstva u Bernu,
monsignora Juretia i Ivana Metrovia. U Rimu je relejna uloga pripadala jugoslavenskom
otpravniku poslova a.i. pri Vatikanu Nikoli Moscatellu i Dominiku Mandiu, dok su nesumnjivo
pristizale poneke poruke preko Carigrada i Madrida.
David Sini je u istrazi povjerio ovo:
Ja sam s Koutiem razgovarao o onom to sam uo da Krnjevi radi na priznavanju drave
Hrvatske od strane saveznika. (ini se da je Krnjevi doista ve 1943. god. postavljao alternativu:
ili federativna Jugoslavija ili hrvatska drava! - primjedba autora) Kouti mi je rekao da on ne
vjeruje u mogunost priznanja drave Hrvatske, jer se Englezi nee odrei Jugoslavije i povratka
na predratno stanje. to se tie dravnih teritorija Englezi da tako lako ne mjenjaju svoju politiku i
ne odluuju se tako lako na neto novog. U tom meuvremenu iz razgovora osobito sa Farolfijem
doznao sam da HSS nastoji oko veza sa inozemstvom, radi informacija, radi svoje propagande.
Tako sam doznao iako se nisam detaljno interesirao da Farolfi odrava vezu sa Periem, koji je
bio ministar vanjskih poslova, da nastoji preko kurira ministarstva vanjskih poslova slati i primati
vijesti, da je Krnjevi bio u vicarskog i u Portugalu, da Lamer (Mirko), a kasnije Cabas, koji je
bio ef trgovinske delegacije NDH u vicarskoj, radi za HSS, da je Benzon ponudio svoje usloge
HSS-u. Ovo posljednje sam ve prije doznao, te da je slovaki konzul u Beu dolazio s porukama
Benzona u Zagreb k Pernaru i da je Benzon traio legitimaciju od njih da moe raditi za HSS u
inozemstvu, jer se ne namjerava vratiti. Da je dobio preporueno pismo, a upuen da je bio na
HSS u emigraciji u Maarskoj, jer tamo rade Jakupi i Jasinski. uo sam da poslanik u paniji
ima vezu sa jugoslavenskim konzulom u Portugaliji i da je tim putem dolazila ili ila poruka u
inozemstvo i obratno. Jednom sam od Farolfija uo da se poznaje sa nekim zubarom Pandakoviem, a ovaj da ima dobre veze, mislim i direktno sa Englezima, a sjeam se da je tom prilikom
pomenuo mi Farolfi vezu Pandakovia s nekim u vicarskom konzulatu u Zagrebu i to s nekom
enskom tajnicom, koja esto putuje u vicarsku. Od mene su traili da ja interveniram dva ili tri
puta kod Lorkovia za pojedine omladince HSS-a koji su bili uhapeni i to sam inio. Tim
prilikama sam Lorkoviu uvijek govorio da kako e Njemci izgubiti rat i da se nije smjelo ni
izvriti ono to se pregovaralo sa HSS-om. Preko Lorkovia sam intervenirao da Peri namjesti u
svom ministarstvu nekog do tad inovnika u ZEMPRO, koji je bio Maekovac, a ne sjeam mu se
imena. Tako je jedan kurir, koji je bio odreen od ministarstva vanjskih, da ide u inozemstvo, pa
bio odgoen njegov put neka kae Lorkoviu da ga Peri odmah poalje. (A-VII, NDH, Zapisnik
o sasluanju Davida Sinia, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 6/7 - 1 - 1 8 7 )
stvu se uju prigovori radi zadnjeg utanaenja sa Njemakom, jer da nisu

dobili dovoljno pomoi, a obzirom na napredovanje Rusa, nema nade, da e
daljnju pomo moi dobiti.
Ljeviarska grupa socialdemokrata, koja je bila za pregovaranje sa Rusijom iri glasine, da su oni i nadalje u vezi sa Rusijom i da e u danom asu, kad
situacija ovdje bilo iz vojnikih ili unutarnjo politikih razloga postane
prekarna, izvriti dravni udar i preuzeti vlast. Ova viest nije do sada
nikakovim djelovanjem potvrena.
3. Poloaj na bojitu.
Finska fronta na Karelskoj prevlaci je ustaljena. Ustaljenje ovog diela
bojita pripisuje se djelomino sreenju finske vojske, ali dosta i injenici, da
su Rusi povukli 3 elitne divizije, koje su osvojile Viipuri i prebacili iste na
Narvu. Osim toga su ostale ete razdielili na ostalo bojite.
Saznajem, da je Njemaka poslala u svemu jednu diviziju, a da je obeala 7
divizija. To mi je saopio jedan general, koji po svom poloaju moe biti
upuen. Isti je vrlo pesimistiki raspoloen, a inae je bio poznat kao pristaa
saradnje sa Njemakom.
Ratnog tvoriva, naroito protutankovskog su poslali dosta.
Njemaka je poduzela sve mjere, da osigura Alandske otoke i poslala tamo
jaku pomorsku posadu. Iz stanovitih znakova se pokazalo, da bi Rusi mogli
spustiti svoje padobrance na Alandske otoke.
4. Radnika struna udruenja proti politike vlade i parlamenta.
Radnika struna udruenja, iji su lanovi u veini lanovi socialdemokratske stranke, izdali su okrunicu u kojoj se ograuju od dranja socialdemokratske grupe u parlamentu i njihovih lanova u vladi. Ovu okrunicu
poslali tajno 3 srpnja 1944. svim strunim udruenjima, a povodom promjene
stanovita njihovih zastupnika u parlamentu, kad su odobrili, da njihovi
lanovi ostanu dalje u vladi Linkomies. (Poblie u Nov. izvjetaju, vedski
tisak strana 14 i 15)
Toliko izvjetaj poslanstva NDH u Helsinkiju.
Zanimljiviji je politiki izvjetaj berlinskog poslanstva za razdoblje od 1.
do 31. srpnja 1944. 91 jer je u njemu opirnije prikazan atentat na Hitlera od
20. VII 1944.
Pozadina atentata na Fhrera - pie poslanstvo - mnogo je dublja nego
to se to u prvi mah priinilo, mada su sami govori Fhrera, Dnitza i Gringa
upuivali na ozbiljnost stvari.
Pitanje mira ili daljnjeg voenja rata, pitanje razgranienja ratnog vodstva
na politiki i vojni dio, drugim rieima pitanje odnosa nacional-socialista
prema profesionalnim generalima pruske aristokracije povlai se zapravo od
poetka rata protiv Rusije. Ako se uzme sluaj Beka, onda bismo mogli
posegnuti i dalje, jer je oba predpostavka da se Beck nije mogao pomiriti s
okupacijom ehoslovake i kasnijim raznim podhvatima. Beck je pripadao
struji von Fritscha i drugih markantnih njemakih vojnika, koji su nestajali na
vie ili manje zagonetan nain.
Prema obaviestima na koje se ne smije podpuno pouzdati, zavjera generala
bila je organizirana bez sudjelovanja eminentno politikih ljudi, sadanje i
bive Njemake. Ciela je stvar, prema tim obaviestima, ograniena na skupinu
generala, koja je smatrala da ima podrku u masi, a u prvom redu u kopnenoj
91 A-VII, NDH, Kut. 3 0 5 , Br. reg. 25/1 - 1, Politiki izvjetaj br. 13 i 14/44. Te politike
izvjetaje potpisivao je tajnik poslanstva u Berlinu d r M . Blaekovi.
vojsci. Uklanjanjem Hitlera i njegovih suradnika trebalo je stvoriti stanje, u

kojem e biti mogue vojnike rieiti obavezne prisege, te u obem bezglavlju
preuzeti vlast.
Da li je as atentata bio unapried odreden ili nije, teko je kazati. Znaajno
je, da su se jedan, dva dana prije samog atentata neke vicarske novine bavile
promjenom reima u Njemakoj, i izpitivanjem unutarnje-politikog poloaja,
obzirom na nasljednika nacional-socialistikog reima. Ta injenica moe biti
puka sluajnost, koju je potaknulo smjenjivanje u ratnom njemakom vodstvu, a koje je uputilo na unutarnju krizu generaliteta u pogledu vodenja rata.
Dakako, da njemako novinstvo opovrgava postojanje opozicije u njemakom
generalitetu. Tako Deutsche Allgemeine Zeitung od 29. srpnja o. g. u
uvodniku 'Aussenpolitisches Nachwort' pie: . . . 'Seit Jahren eigentlich seit
Beginn des Krieges, wurde im Auslande, auch im neutralen Auslande, immer
wieder davon gewispert, dass in der deutschen Generalitt eine Art stiller
Opposition vorhanden sei, und die Feinde sowohl in Moskau wie in London
haben gelegentlich sogar Namen genannt und es so dargestellt, als ob sie eines
Tages mit einer solchen Opposition rechneten. Diese Illusion liegt nun am
Boden'.. . 92 Da li bi ovakav dokaz izhodom atentata stajao, da je atentat
uzpio, nije teko pogoditi. Povlaenje Modla, Rundstedta, Falkenhausena i
ostalih, koji su u zadnje vrieme nadomjeteni nacional-socialistima, ili nacional-socializmu sklonim generalima, ako se i ne bi moglo oznaiti predznakom
za pobunu, ne moe se, obzirom na injenicu povlaenja, tih fjudi u ovom
razdoblju rata, ozporiti razilaenjem u miljenju u pogledu vodenja rata.
Danas je neozporno, da je general Rundstedt zamienjen generalom Gnther
von Kluge-om radi sukoba s generalom Feldmarschallom Rommelom u
pitanju vodenja rata u Normandiji. Zavjeru protiv Fhrera ohrabrilo je bez
sumnje nezadovoljstvo generala tradicije i umiea Haldera, Brauchitscha,
Bocka, Liszta i ostalih koji, ako i nisu neposredno umieani u stvar, bili su
ipak duhovni pokretai, odnosno duhovna podpora pokretu protiv Hitlera.
Politika koncepcija urotnika nije jasna, i ako svi znaci govore za to, da su
bili orientirani prema Iztoku, a ne prema Zapadu. Englezko porieklo paklenog
stroja, koje se slubeno iztaknulo, ne znai nita kod nagaanja oko politike
orientacije urotnika. uju se glasovi, da neki njemaki generali dre vezu sa
generalom Seidlytzom u Moskvi, pa se tako djelomino i tumae njemaka
povlaenja u Baltiku i na sjeveru.
Organizacija udara bila je vrlo slaba, jer urotnici nisu imali u rukama
nikakav aparat s kojim bi mogli obaviestiti javnost i njemaku vojsku o
dogoaju i svojim namjerama. Krugoval, pota, brzojav i brzoglas bili su u
rukama vlade. Sam atentator grof Stauffenberg doletio je u Berlin zapovjedniku Heimatheera generalu Frommu pod krivom predpostavkom, da je
Fhrer mrtav. -General Fromm bio je u svojem svojstvu ovlaten zaposjesti
vladinu etvrt, ime se on i brani. Meutim prema nainu i postupku
berlinskog Wachbataljona na Potsdammerplatzu oko 7 sati na veer, na dan
atentata, a prema jednom naem diplomatskom inovniku, te prema nekim
drugim okolnostima, dolo se u Poslanstvu do zakljuka, da je vladina etvrt u
rukama pobunjenika. Tu predpostavku pokazao je iztinitom govor Reichsmi92 Prijevod: Ve godinama, zapravo otkako je zapoeo rat neprekidno se u inozemstvu, i u
neutralnom inozemstvu ukalo kako unutar njemakog generaliteta postoji neke vrsti opozicija i
kako su neprijatelji - i u Moskvi i u Londonu - prigodice navodili i imena i stvari tako prikazivali
kao da jednog dana raunaju s takvom opozicijom. Ova iluzija sad je razorena...
nistra dra Goebbelsa dne 26. srpnja o.g., kada je rekao: ...'Unter dem
Vorwand, die politische Fhrung des Reiches schtzen zu mssen, gaben sie,
die, wenn auch nur ganz kurze Zeit im Besitz des Apparates in der Bendlerstrasse waren, dem Berliner Wachbataillon den Befehl, das Regierungsviertel
zu zernieren, womit denn auch gleich ihre irgendwie ins Gewicht fallende
aufrhrerische Ttigkeit zu Ende w a r ' . . . Pa dalje: . . . 'In wenigen Minuten ist
das Wachbataillon von seinem Posten im Regierungsviertel zurck und in
meinem Garten zusammengezogen'.. , 91
Nakon neuzpjelog atentata i njegove ve obe poznate likvidacije, ostaju
jo dva pitanja otvorena i to: pitanje sadanjih strujanja, te njihove brojnosti,
kao i u kojoj su mjeri atentatom pogoeni aktivni zapovjednici i bivi ugledni
zapovjednici vojske, te kakav je sporazum postignut izmeu urotnika i jedne
od ratujuih strana, pod predpostavkom da su urotnici uobe bili u vezi s
jednom od njih. Za ovo drugo pitanje nema uobe nikakovih viesti niti
podataka, pa bi se moglo predpostaviti, da je sve preputeno generalu
Seidlytzu i Befreiungskomitetu u Moskvi. U pogledu prvog pitanja postoje
navodno u dravnom vodstvu jo i danas tri temeljne struje i to: Hitlerova,
Anglofilska i Rusofilska.
Hitlerova koncepcija hoe nastavak rata, tako da ga se najprije odlui na
Zapadu, a onda na Iztoku. Na Zapadu bi valjalo izdrati do prekretnice, to
jest do njemake ofenzive, ija bi posljedica bila bacanje neprijatelja u more.
Dotle bi trebalo na Iztoku odstupiti prostor, a zatim domovinskim snagama i
mjerama totalne mobilizacije zadrati daljnji prodor do odluke na Zapadu, pa
onda prebaciti snage na Iztok. Nakon svega toga, ili podpuno pobiediti ili pak
iznuditi povoljan kompromis. Ruska struja hoe mir s Rusijom uz rtve, koje
se smatraju i onako potrebnim nakon svakog svretka rata. Poslije toga bi
sliedio nastavak rata protiv Angloamerikanaca na bazi novoga saveza Rusija-Njemaka-Japan. To je generalska struja. Englezka struja, koja je osobito
zastupana u gospodarskim krugovima Njemake, hoe kompromis sa Englezima. Njezini su argumenti: treba sabrati dokazala, da su atentatori na Hitlera
imali veze s Rusima i od Rusije dobili stanovita jamstva, o kojima Englezi, ili
nita nisu znali, ili se s njima ne bi sloili, da su za njih znali. S tim dokazalima
elila bi ta struja od Engleza uti miljenje, da je za Englezku bolje sporazum
sa Njemakom iz obih politikih razloga, kao i iz razloga nevjere, koju je
Rusija dokazala u sluaju sudjelovanja kod izvoenja atentata na Fhrera. Sa
povoljnijim englezkim uvjetima nego to bi bili ruski, eli anglofilska njemaka struja prisiliti Hitlera na prihvaanje njegove vlastite teze o suradnji
Englezke i Njemake.
U vladi lojalnim graanskim krugovima uje se miljenje, da je atentat
najvea sramota za njemaki narod, dok se lanovi stranke vrlo nerado
uputaju u razgovor o tom dogoaju.
5. Kasche i Freih. v. Weichs kod Fhrera. Izaslanstvo NDH u Zrichu
uputilo je ministarstvu 2. VIII 1944. 94 ovakvu ifriranu brzojavku:
Zivko Topalovi emisar Mihajlovia nije dobio dozvolu za putovanje u
93 Pod izlikom da moraju tititi politiko vodstvo Reicha izdali su - iako su drali u svojim
rukama samo krae vrijeme komandni aparat u Bendlerstrasse - berlinskom straarskom
bataljunu nareenje da opkoli i zatvori prilaze vladinoj etvrti, ime je istovremeno bila okonana
i njihova ustanika djelatnost koja nije bez izvjesne teine.
Za nekoliko minuta vratio se straarski bataljun sa svog mjesta i prikupio u mom vrtu.
Ustae i Trei Reich U
65
London. Ostao u Bariu. U Londonu dostavio je srbskim eksministrima poruku

Drae da o Titu ne ele uti. Mihajlovi poziva Ruse da okupiraju podruje
bive Jugoslavije. Ova poruka dostavljena ruskom poslaniku u Londonu iza
leda jugoslavenske vlade i Engleza. 95
U Vanjsko-politikom pregledu br. 6 od 4. kolovoza 1944. 9 6 ustakog
ministarstva vanjskih poslova zabiljeen je korak grupe Crnogoraca oko dra
Sekule Drljevia u Zagrebu ovako: Crnogorci okupljeni u Zagrebu odrali su
26. VII 1944. sastanak i pri tom - pozivajui se na crnogorski sabor i
njegovu odluku od 12. VII 1941. o objavljivanju uspostave crnogorske drave
i na intrige Beograda kojima se uspjelo do tog dana (26. VII 1944) sprijeiti
ostvarenje volje crnogorskog naroda i obrazovanje crnogorske vlade na
Cetinju - donijeli odluku o stvaranju crnogorskog Dravnog vijea.
Sasluavi izlaganje prisutnih dr. Sekula Drljevi odluio je obrazovati
Crnogorsko Dravno Viee, kojemu e on predsjedavati i koje e iz Zagreba
rukovoditi borbom crnogorskog naroda za ostvarenje uzpostave crnogorske
dravne nezavisnosti dok mu se ne omogui povratak u slobodnu domovinu.
Predsjednik je imenovao lanovima Crnogorskoga Dravnoga Viea: Savia M. btedimliju, dra Sava Baovia, Duana Stojanovia, Krsta Brajovia,
dra Filipa oa, dra Nastadina Zeevia, a za tajnika Viea Duku Perovia.
Unutar Viea obrazovani su posebni odieli za sva podruja rada. Vanjske
poslove vodit e predsjednik Dravnog Viea.
Poto su formirali svoju vladu u Zagrebu, Drljevi je o tome predao
slubenu obavijest njemakom poslaniku koja glasi ovako:
Gospodine Ministre,
Godine 1908 Crna Gora je sklopila sa Rusijom tajnu vojnu konvenciju,
prema kojoj je Crna Gora bila obvezana ratovati na strani Rusije u svakome
ratu, koji bi Rusija vodila u Europi. Otuda je Crna Gora u prvom svjetskom
ratu bila na strani Rusije i njenih saveznika, zapadnih velikih sila.
Pri kraju godine 1915 austro-ugarske ete okupirale su Crnu Goru.
Poetkom mjeseca studenoga 1918 godine austro-ugarska vojska napustila je
Crnu Goru, a okupirala ju je srbska vojska dolazei sa solunskog fronta i
proglasila pripojenje Crne Gore Srbiji.
Zapadne velike sile bile su sviestne veliine nepravde koja je uinjena
crnogorskom narodu i zbog toga nisu ni jednim meunarodnim ugovorom niti
uobe bilo kakvim formalnim aktom priznale inkorporiranje Crne Gore.
Zbog toga Crna Gora meunarodnopravno nikada nije postala sastavni dio
Jugoslavije, ali je ostala pod njenom okupacijom sve do njenog razpada
poetkom mjeseca aprila 1941 godine.
Tek to je talijanska vojska ula u Crnu Goru Benito Mussolini je izjavio,
da su bile sile osi odluile uzpostaviti crnogorsku dravu. Suglasno toj izjavi
Mussolinijevoj talijanska vlada odluila je, da se na Cetinju sastane Crnogorski Dravni sabor, koji je svojom deklaracijom od 12. 'jula 1941 godine
proglasio uzpostavu crnogorske drave. Meutim do obrazovanja crnogorske
vlade nije dolo.
95 Op. B. P e t r a n o v i , nav. djelo; Dr Radoje V u k e v i , Na stranom sudu. Izmeu
saveznike izdaje i komunistike osvete. Mihailovievo suenje, tragedija Srba i Jugoslavije,
ikago 1968; Dr ivko T o p a l o v i , Srbija pod Draom, London 1968; Dr ivko T o p a l o v i ,
Jugoslavija - rtvovani saveznik, London 1970; Vane I v a n o v i , Drugo zvono, Jugoslavija u
ratu 1 9 3 9 - 1 9 4 5 , London 1979.
9 6 A-VII, NDH, Kut. 279, Br. reg. 7 / 1 - 1 .
Neki talijanski generali na elu sa maralom Badogliom poeli su voditi

politiku izdavanja Velikog Njemakog Reicha i Italije, stupili su u slubu
Velike Britanije. Svoju izdajniku politiku poeli su sklapanjem ugovora sa
poznatim englezkim agentom, voom srbskih etnika Draom Mihajloviem.
Tim ugovorom obavezali su se sprieiti ostvarenje uzpostave Crne Gore, zbog
ega nije dolo do obrazovanja crnogorske vlade.
Kada je maral Badoglio sa svojim pristalicama pobjegao k Amerikancima, ula je u Crnu Goru njemaka vojska, ali je produena politika marala
Badoglia, t.j. politika suradnje sa srbskim etnicima. Jo uviek je Crna Gora
predata na milost i nemilost etnikome teroru.
Da bi doprinieli, da se uini kraj tome nesnosnome stanju u Crnoj gori,
Crnogorci odrali su u Zagrebu na dan 6. jula o.g. sjednicu, na kojoj je
obrazovano Crnogorsko Dravno Viee (Die montenegrinische Staatsregierung). Odluku o obrazovanju viea ast nam je dostaviti Vam u prilogu ove
predstavke. Ona e biti objavljena preko zagrebake tampe.
Gospodine Ministre!
Molim Vas da izvolite ovu predstavku zajedno sa priloenom joj odlukom
o obrazovanju crnogorske vlade dostaviti vladi Velikog Njemakog Reicha i
predloiti joj, da crnogorsku vladu prizna i time prizna crnogorskome narodu
pravo na domovinu i njenu slobodu. Suradnja njemake vojske sa etnicima
nesrea je za crnogorski narod, a jednoga dana biti e nesrea i za njemaku
vojsku. Nikada nikome nije doniela koristi suradnja sa neprijateljskim agentima.
Molim Vas, gospodine Ministre, da izvolite i ovom prilikom primiti
uvjerenje o mome odlinome potovanju.
Zagreb, dne 27. srpnja 1944.
Prije nego je bila predata nota Crnogorskog Dravnog Viea predstavnicima stranih drava rumunjski poslanik je izjavio da rumunjska vlada sa
najveim simpatijama prati napore Crne Gore da ostvari svoju dravnu
slobodu i nezavisnost, te da e uiniti sve to bude do nje stajalo da se u tome
postigne poeljeni uspjeh.
Njemaki odpravnik poslova (v. Schubert) je drugi dan zakazao u svom
stanu sastanak dr. Drljeviu. Na ovom sastanku dr. Drljevi je objasnio
smisao i sadraj svoje note. Obeano mu je da e sadraj razgovora kao i
sadraj note biti saobeni u Berlinu. Sm von Schubert je izjavio da nije istina
da je Crna Gora obeana Srbiji ili da je elja njemake diplomacije da surauje
sa etnicima na podruju Crne Gore. Ta suradnja je rezultat vojnike nude.
Njemaka naelno priznaje Crnoj Gori pravo na dravnu nezavisnost.
G. Mekarov (bugarski poslanik u Zagrebu) je takoer izjavio da e
smjesta brzojavno saopiti notu bugarskoj vladi i preporuiti da ovom pitanju
pokloni punu panju, i da prui svestranu pomo. Osim toga on e uzkoro
odputovati u Sofiju pa e osobno kraljevskim namjestnicima preporuiti da se
za ovu stvar zauzmu i da preporue vladi da uini sve to je potrebno za
pravedno rjeenje crnogorskog pitanja. Posebno je naglasio vanost obstanka
N. D. Hrvatske i Crne Gore za Bugarsku i za njezinu sigurnost.
Veoma se udi kako Niemci ne mogu uoiti opasnost koja im prieti od
suradnje sa Srbima, koji su njihovi zakleti neprijatelji. Posebno je spomenuo
da u Hrvatskoj jedino se moe raunati na pripadnike ustakog pokreta koji
su borbeni i koji znaju to znai drava te su odluni u njezinoj odbrani.
Smatra da veliki dio inteligencije izvan pokreta nije svjestan vanosti drave i
da je prema njezinom obstanku ravnoduan. Ako bi na koncu rata Hrvatska
imala samo 100.000 ustaa njezin bi obstanak bio obezbjeen. Ona bi morala
svim sredstvima iz vlastitih razloga pomoi tad na uzpostavi Crne Gore i
omoguiti crnogorsko dravno viee da razvije u punoj mjeri svoju djelatnost.
On je o crnogorskom pitanju vie puta razgovarao sa Kascheom, ali nikad nije
uo da bi Niemci bili naelno protiv uzpostave Crne Gore.
Von Schubert je 28. VII. izjavio, da u ovom asu njemaka vlada ne moe
priznati crnogorsko dravno viee kao vladu, ali da e se razgovarati sa
njegovim predstavnicima o pitanjima Crne Gore im se vrati poslanik Kasche.
On je zatraio od dr. Drljevia da posebnom notom saobi stranim poslanstvima da nije mislio na osnutak neke vlade nego na organizaciju Crnogoraca
nastanjenih u Hrvatskoj. Dr. Drljevi je ustmeno obaviestio poslanstva o tome
i o svom stanovitu.
Madarski poslanik je poruio da e Madarska sa simpatijama pratiti
napore Crnogoraca. Slovaki poslanik je notu uzeo na znanje i o tome
obaviestio svoju vladu.
Sada se oekuje povratak g. Kaschea, jer e se tek onda nastaviti razgovori
sa njim.
Odluka Turske od 2. V I I I 1 9 4 4 . o prekidu diplomatskih odnosa s Njemakom bila je signal o sve nepovoljnijem poloaju Njemake i na Balkanu. U
sriedu 2. kolovoza poslie podne javljao je poslanik NDH u Sofiji dr Nikola
Ruinovi zagrebakom ministarstvu97 - posjetio me je turski poslanik Mente
i priobio mi je, da su prekinuti gospodarski i diplomatski odnosi izmeu
Turske i Njemake. Isto tako mi je rekao, da odnosi izmeu Sofije i Ankare
jesu odlini. Nadalje je naglasio, da se ni odnosi Turske prema njemakim
saveznicima ne e mienjati.
O situaciji u Bugarskoj Ruinovi je morao 5. VIII 98 izvijestiti ministarstvo
ovako:
Moe se mirno rei, da je narod preputen samom sebi, da misli o
zbivanjima ne samo u Bugarskoj nego i u svietu ono to hoe. Tako je u
Bugarskoj danas u gledanju na ishod rata nastala ovakova situacija: Osim
riedkih iznimaka, koji vjeruju u pobjedu Njemake, te malog broja koji se
nada da e Niemci nai bilo kakav izlaz, ogromna veina rauna sa sigurnom
katastrofom za Niemce. Nemoe se rei, da je veina Bugara prijateljski
razpoloena prema sovjetima, nu karakteristino je da i medu nacionalistima
pod ovakovim okolnostima vlada vrlo skeptino razpoloenje. Niemcima je
sve ovo dobro poznato, nu oni vele, da za sada ne mogu nita uiniti u svoju
korist. Oni vjeruju, da e njihovi uspjesi kojima se uskoro nadaju izmieniti to
politiko-psiholoko stanje, a tad e doi i do preokreta u politikom pogledu,
kako bi to oni eljeli.
Glavnokomandujui na Jugoistoku suoen s daljnjim opadanjem borbene vrijednosti hrvatskih oruanih snaga i neuspjehom poduzetih protumjera
podnio je Vrhovnoj komandi pismeno nov saeti prijedlog koji je iao za
temeljitom reformom zdruenih njemako-hrvatskih oruanih snaga. 99 Feldmaral Freih. v. Weichs poao je pri tom od zahtjeva da oruane snage NDH u
danoj opoj situaciji moraju ubudue same biti upotrijebljene za njemake
ciljeve kako bi na taj nain tedjeli njemaku krv, a to bi mogli postii prema
feldmaralovoj ocjeni - samo ako smjesta promu sve hrvatske jedinice
97
99
A-VII, NDH, Kut. 2 7 5 , Br. reg. 27/4 F 4 .

Isti izvor.
KTB, IV/1, str. 745 i d.
njemakim vojnicima. To je ujedno, po njemu, i jedina mogunost da sprijee

da se hrvatske puke pri velikom iskrcavanju (Anglo-Amerikanaca) ne okrenu
protiv Nijemaca i da oruje koje upuuju hrvatskoj vladi iz politikih motiva i
nadalje ne pada u ruke bandi. Od daljnjeg formiranja isto hrvatskih
odreda morali bi, po Weichsu, smjesta odustati. Za provedbu tih (radikalnih)
prijedloga Weichs je naveo dva puta, dva naina o kojima bi valjalo razmisliti:
ili formiranjem legionarskih brigada (zdrugova) po uzoru na legionarske
divizije spajanjem domaih njemakih jedinica od Volksdeutschem s hrvatskim odredima ili, pak, uvoenjem ustanove vojnog kumstva, tj. ne samo
taktinim podreivanjem i podreivanjem u snabdijevanju hrvatskih odreda
njemakim komandama nego najueg pripajanja i podreivanja u svakom
pogledu, ukljuujui i politiku poduku i drugo, njemakim jedinicama i
angairanjem hrvatskih jedinica u borbi samo u takvim okvirima. Zagrebaka
vlada navodio je v. Weichs dalje - nije jo upuena u te planove kako je to i
sugerirao opunomoeni njemaki general u Zagrebu, jer bi vjerojatno sabotirala te prijedloge iz izrazito politikih razloga ili bi ih, bar, pokuala odgoditi.
Pri provoenju plana u ivot mora se - po Weichsu - polaziti od spoznaje da
se u sadanjem stadiju rata ne moe vie snositi odgovornost za irokogrudno
politiko uzimanje obzira. Hitnim vojnim zahtjevima mora se odluno davati
prednost. Kompromisi i odgaanja u postupku sa spomenutim pitanjima nisu
doputeni, jer se s obzirom na razvoj ukupnog poloaja u Evropi mora
raunati s mogunou odustajanja hrvatske politike od njemakog kursa i
sloma ili prelaska i izmjene strane hrvatskih oruanih snaga.
Operativni odjel VK zagovorio je gornje prijedloge v. Weichsa i preporuio da upotrijebe obje alternative, jer nedostatak osoblja za obrazovanje
zabranjuje da se potpuno ostvari rjeenje pomou legionarskih zdrugova.
Planirana mjera predstavljala je, ipak, dubok zahvat u suverenitet ustake
drave i stoga je ocjena Operativnog odjela da se diplomatskim putem preda
naelan zahtjev na adresu poglavnika. Na tu stranu pitanja posebno je gen.
Glaise skretao panju svojim nadreenima: ideja angairanja za njemake
ciljeve samo hrvatskih oruanih snaga njihovom reorganizacijom, a da pri tom
potpuno zanemare svaki obzir na elje hrvatske vlade protivi se trenutanom
odnosu snaga koji Njemakoj ne doputa da slomi eventualne otpore.
Hitler je prouio gornje prijedloge feldmarala Freih. v. Weichsa i potpuno
se sloio s njima. Vratio je elaborat generalu Jodlu 4. VIII i naredio da pozovu
ministra v. Ribbentropa i poslanika Kaschea kako bi raspravili o politikoj
strani pitanja. Prema Jodlovu miljenju zadnji je as za odlunu akciju. Stoga
su 14. VIII obavijestili glavnokomandujueg na Jugoistoku da e ministarstvo
vanjskih poslova uruenjem politike izjave poglavniku preko poslanika
Kaschea stvoriti bazu za potrebne vojne dogovore, a ministarstvo e potom
saopiti rezultat poduzetog koraka. Nakon naelnog pristanka poglavnika
sporazume radi provoenja spomenutih prijedloga glavnokomandujueg utvrdit e s predstavnicima hrvatskih oruanih snaga i njemakog opunomoenog
generala u Zagrebu. Na jednoj konferenciji predstavnika ministarstva vanjskih poslova (ambasador Ritter i poslanik Kasche koji je jo boravio u Reichu)
i VK (general Warlimont), odranoj 9. VIII, bilo je dogovoreno da se plan
glavnokomandujueg v. Weichsa - u meuvremenu izmijenjen u smislu
postepenog, etapnog postupka - ne namee zagrebakoj vladi u obliku
ultimativnog nareenja, nego blae, u obliku prijedloga prilikom razgovora, s
tim da njemaka strana pri tom nastupi autoritativno. Poslanik Kasche je pri
tom odvraao od jednake shematske primjene planiranih mjera na pouzdane i

na nepouzdane hrvatske jedinice.
Nakon neuspjelog atentata 20. VII, Hitler je 14. kolovoza 1944. primio
Kaschea u Glavnom stanu i Kasche je neto kasnije (18. VIII) 100 sastavio
zabiljeku za ministra v. Ribbentropa o onome to je Fhrer tom prilikom,
izmeu ostalog, rekao.
1. U vezi s pitanjem izmjena u uputi za Kaschea povodom izvjetaja GFM
v. Weichsa rekao je da izmjene zamilja onako kako ih izraavaju rijei koje je
upotrijebio. eli uzak kontakt izmeu njemakih i hrvatskih oruanih snaga,
ali i obzir prema Hrvatima; rije njegovanje (staranje) sadri u sebi sve
potrebno.
2. Kascheovo ukazivanje na mogunost koja se pokazivala 1943. god. da
obustave borbe s Titom 10 Fhrer je popratio primjedbom da bi tada bili
morali pustiti poglavnika da padne. Kasche je nato odgovorio da to ne bi bilo
potrebno, jer njemaka strana nije s Titom trebala zakljuivati neke dalekosene dravnopolitike sporazume. Fhrer nije otklonio gledite koje je zastupao Kasche: naime, da i sada jo postoje takve mogunosti, iako tee nego
1943. god. i on (Kasche) ne bi ih htio propustiti!
3. Prilikom raspravljanja o buduem odnosu Hrvatske prema Reichu
Fhrer je primijetio da taj odnos mora postati vrlo uzak, pri emu e se vlastita
(hrvatska) dravnost - u obliku autonomne ili nezavisne savezne drave sauvati. Rjeenje ne bi trebalo imati uzorak u onim ve postojeim oblicima,
nego mora biti mnogo vie neto sasvim posebno. Mora uslijediti dalekoseno
privredno proimanje, ali ne diktirano i izgraeno odozgo pomou ugovora. 102
4. Na kraju Fhrer je naloio Kascheu da prenese Paveliu najljepe
pozdrave i najbolje elje za hrvatski narod. Reich je jedino zainteresiran za
zdrav razvitak hrvatske drave. To e i nadalje pomagati kao i do sada.
Poglavnik neka bude naisto s opasnostima koje prijete Hrvatskoj s angloamerike strane i da one nisu nita manje od onih s rusko-boljevike strane.
Prilikom tog razgovora sa zagrebakim poslanikom 14. VIII, 103 kojem je
prisustvovao i ministar v. Ribbentrop, Hitler je, prvo, dodirnuo pitanje
prebjega, uz konstataciju da njihov broj opada, a potom je detaljno
opisivao kako se zbio atentat; govorio je o sumnjivcima i o uspjenom
djelovanju H. Himmlera da povea broj pripadnika dopunske vojske. Zatim
1 0 0 PA Bonn, Nachlass Kasche, sveanj 10.
Zabiljeka S. Kaschea sainjena u istranom zatvoru o njegovim doivljajima s Hitlerom
prilikom rapravljanja o hrvatskom pitanju 1941/45. sadri i poblii opis prostorije u kojoj je u
Glavnom stanu bio izvren atentat. (A-VII, NDH, SUP-Zagreb, MF-5).
I 0 ' Ugljea Danilovi je u svom ratnom dnevniku 16. aprila 1943. godine zapisao o tome
sledee: 'Dao nam je (Tito) pravilno tumaenje onoga to nam je Vlatko (Velebit) ispriao u
Niiu (u istonoj Bosni). Tu se ne radi ni o kakvom primirju nego samo o obustavljanju napada
na jednog neprijatelja dok se obraunamo s drugim. etnici su za sada najopasniji neprijatelj s
obzirom na sutranjicu. Naroito ako dode do iskrcavanja saveznika na Balkan kad jugoslovenska vlada u Londonu moe pokuati da iskoristi situaciju da bi pobrala plodove nae borbe. Mi
dosad nismo koristili taktiku korienja suprotnosti neprijatelja, a to treba da se ini'. (Dr Pero
D a m j a n o v i , Zloupotreba povjerenja; odtampano u zborniku Razgovor o knjizi Vladimira
Dedijera Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita, Okrugli sto BORBE, Beograd 1982, str.
108)
Ta mogunost ukazala se, po Kascheu, prilikom misije Milovana ilasa u Zagrebu. Op. o
tome: Bogdan K r i z m a n , NDH izmeu Hitlera i Mussolinija, Zagreb 1980, str. 539.i d.
102 To proimanje vrlo su smiljeno pripremali Himmler i njegovi SS-predstavnici u NDH.
103 PA Bonn, Nachlass Kasche, sveanj 10, zabiljeka poslanika Kaschea od 16. IX 1944.
su se pozabavili i pitanjem NDH. Ope raspoloenje Fiihrera uinilo mu se

bolje nego prije zapisao je sam Kasche u zabiljeci o toj audijenciji. Govorio
je o poglavnikovu putu po Podravini, o kojoj postoje optimistiki ishitreni
izvjetaji. Kasche se potrudio da opirno prikae Fhrern to putovanje i pobije
navodnu ishitrenost izvjetaja. Iznad svega ukazao je na brojno sudjelovanje
stanovnitva i dobro raspoloenje u njegovim redovima. Fhrer je to uzeo na
znanje, a da se pri tom nije izjanjavao. inilo se, ipak, da je u duhu pravog
stanja povoljno impresioniran.
Kasche je ponovno naeo pitanje etnika i pri tom spomenuo umorstvo
generala F. Simia. 104 Hitler je u pitanju etnika zauzeo poznato odbijajue
stajalite. Spomenuo je da je donio odluku da generalu imiu dodijeli
posmrtno eljezni kri I. reda. Kasche je spomenuo situaciju u vezi s partizanskim ratom i raniji pokuaj neutralizacije partizana. Hitler je napomenuo da
Reich nee napustiti poglavnikovu vladu i ustae, a Kasche je rekao da
njemaka strana ne bi trebala preuzimati dalekosene politike obaveze.
Fhrer nije prigovorio Kascheovoj tvrdnji da bi on osobno (Kasche) - kad bi
se prilika ponovila uinio nov pokuaj neutralizacije.
Na podlozi zabiljeke ministra vanjskih poslova v. Ribbentropa o planu
glavnokomandujueg na Jugoistoku upitao je Ribbentrop Hitlera o njegovu
osobnom preciznom miljenju. Stoga je Hitler uzeo tekst u ruke, stavio
naoale i itao, provjeravajui vlastite ispravke teksta unesene crvenom olovkom. Izjavio je na kraju da taj tekst izraava tono njegovo miljenje. Ne
pripajanje njemakim trupama, nego staranje od strane njemakih trupa;
to drugo treba istaknuti i taj pojam staranje sasvim je dovoljan.
Spomenuvi pri opim politikim razmatranjima njemako-hrvatske
odnose, Hitler je izrazio miljenje da e kasnije morati pronai neku bliu
povezanost Hrvatske s Reichom. Pri tom je govorio o nekoj autonomnoj
saveznoj dravi ili nezavisnoj saveznoj dravi. Hrvatska bi morala biti u
znatnoj mjeri autonomna. Teit e se, s njemake strane, uem proimanju
njihovih privreda, no ne dvostranim ugovorima i slubenim putem.
U Politikom izvjetaju poslanstva NDH u Berlinu za razdoblje od 1. do
15. kolovoza 1944.
napisano je o vanjskoj politici ovo:
U pogledu dranja Turske nakon prekinua diplomatskih i gospodarskih
odnosa sa Reichom vjeruje se u ovdanjim politikim i nepolitikim krugovima, 106 da se Turska ipak ne e tako lahko natjerati u rat sa Njemakom. Kao
104 U sriedu dne 9. VIII. o. g. oko 23 sata umoren je u Mostaru pred svojim stanom general-porunik Franjo imi. Umorstvo su izvrile dvie za sada nepoznate osobe, dok je uvjerenje
tamonjeg naroda a i slubenih nekih osoba, da su to izvrili etnici. Nakon ovog dogodaja
zatvoren je izvjestan broj etnikih prvaka.
Sprovod je obavljen u Zagrebu 13. VIII. o.g. na najsveaniji nain uz najvee vojnike poasti
uz sudjelovanje vojske i vlade, te mnotva graana. Nakon sprovoda ve na samom grobu iza
polaganja liesa u grob dolo je do demonstracija protiv etnika i Srba. Demonstranti su sa
Mirogoja poli u grad. Na putu je posredovalo redarstvo, ali bezuspjeno. Na Jelaievom trgu i
Zrinjevcu i Ilici demonstracije su potrajale do kasno u no. Padali su sliedei povici: Dolje etnici
i njihovi saveznici, Osveta, osveta, Dolje Srbi, Dolje Nedi, Dolje Petar Karadorevi,
Na Srbiju, a najvie se je klicalo Nedia za Simia, ivio Poglavnik, ivila NDH,
Slava imiu, Dolje novi Badoglievci, ivio Fhrer i t.d. Od njemake vojske sprovodu je
prisustvovao jedan njemaki general. (Unutranjo-politiki pregled Br. 9 od 30. kolovoza
1944. ministarstva vanjskih poslova u Zagrebu, A-VII, NDH, Kut. 279, Br. reg. 5 / 3 - 1 1 )
Op. o tome: Ivo R o j n i c a , Susreti i doivljaji 1938-1945, Mnchen 1969, str. 1 9 7 - 2 0 0 .
106 Netko je u ministarstvu na tom mjestu na rubu izvjetaja M. Blaekovia dopisao tri
upitnika i primjedbu: Zato onda ne spominje i miljenje krugova pometaa!?
posljedak toga vjerovanja moe se razumieti i pisanje njemakog tiska, koje i

nadalje o Turskoj pie suzdrljivo, te iztie prisilu sa strane saveznika, kojoj se
ima pripisati sadanji odnos Turske prema Reichu. Savezno sa prekinuem
diplomatskih odnosa saznaje se iz slubenih krugova Auswrtiges Amta, da e
se povratak obaju diplomatskih predstavnitava izvriti putem izmjene sa
jednog odreenog mjesta. Ujedno je bilo reeno, da je ovaj nain obenito
uobiajen, bez obzira na moebitno meusobno povjerenje drava u pitanju.
Ve vie puta u ovom izvjetaju iztaknuta mogunost sporazuma sa
Sovjetskom Rusijom naglaava se i nadalje, koji bi sporazum imao nastupiti
onda, kada bi Niemci na Zapadu saveznike osjetljivo potisnuli i kada bi Rusi
uvidjeli, da bi ih borba protiv Njemake stajala previe rtava. Poznato je
naime, da je pobornik te teze SS-Reichsfhrer Heinrich Himmler, kojemu je
poslije neuzpjelog atentata na Fhrera predana jo vea vlast u zemlji, pa se s
time u vezi vjeruje u njegov pojaani utjecaj na politiki razvoj.
U zadnje vrieme spominju se u novinarskim krugovima mogunosti odpada Finske, Bugarske pa ak i Rumunjske i Madarske. Kolikogod su vane
te viesti, ipak dolaze tek u drugi red, jer se smatra, da e o stavu tih drava
odluiti dogaaji na ratitu. Neprijateljske viesti na krugovalu o novome
poloaju u Bugarskoj nijesu do sada ovdje naile na vaniji komentar.
O raspoloenju u redovima stanovnitva pie:
Sva njemaka javnost bez razlike shvaa da je rat doao u zavrnu i
odlunu fazu. Nitko se ne podaje iluzijama, ali se nipoto ne moe rei, da bi
borbeni moral bio popustio. To osobito vriedi za njemaku mlade, iji je
borbeni moral jo uviek nepokoleban. Koliko se moe dobiti uvida u njezino
razpoloenje, vidi se da ba ona pokazuje gotovo fanatinu borbenost. Kod
starijeg graanstva razpoloenje je drugaije, a osobito kod irih slojeva puka.
Ipak se stie dojam, da e svi bez razlike sliediti vodstvo u ovoj posljednjoj
bitci. Niemci naime smatraju da e pomou novoga oruja i priuva koje e
baciti u borbu prisiliti barem jednog od protivnika na pregovaranje, te na taj
nain odluiti rat barem djelomino u svoju korist.
Poslanik NDH u Madridu grof Petar Pejaevi uputio je 18. VIII 1944. 107
ustakom ministarstvu u Zagrebu ifriranu brzojavku ovog sadraja:
Savezniki pritisak na panjolsku nakon Turske sve jai. Vie lanova
njemakog poslanstva u Madridu navodno morati e napustiti panjolsku.
Meutim su sve veze, pa i zrakoplovne sa ostalom Europom podpuno
prekinute.
Obe uvjerenje vlada da je rat svren... Njemaka situacija kod t e . . .
emu priprema jo stanovita iznenaenja bez vanosti za konaan ishod rata.
Javnost se zgraa nad mjerama u Njemakoj nakon 20. srpnja.
Sredite pregovora za poslijeratno ureenje Europe Rim. Saveznici hoe
ostaviti kontrolne organe nad Europom u cilju sprijeavanja komunistike
revolucije.
Izgleda da Saveznici ne misle uspostaviti prijeratnu Jugoslaviju, ve izgleda
da se hoe stvoriti jaku konfederaciju kao protuteu Njemakoj. 108
Hitler je pozvao glavnokomandujueg na Jugoistoku Weichsa na referat i
tom sastanku 22. VIII 1944. prisustvovali su osim Hitlera i feldmarala Keitel, Himmler, v. Ribbentrop, poslanik dr Neubacher, Jodl i Warlimont.
Za sudbinu ustakog poslanika u Madridu grofa Pejaevia zauzeo se 1944. god.
britanski poslanik kod jugoslavenske izbjeglike vlade Ralph Stevenson!
107
10s
1) General-feldmaral baron fon Vajks iznosi, oslanjajui se na beleku

sainjenu za izlaganje kod firera, vojne posledice za srpsko podruje, koje
proizlaze iz razvoja situacije u Bugarskoj - stoji u zapisniku.1 9 - Uz itanje
bugarskih radiograma, prislukivanih izvianjem sredstvima veze, koji upuuju na to da se kao efekat govora bugarskog premijera Bagrjanova moe
oekivati uskoro povlaenje 1. bugarskog operativnog korpusa iz Srbije,' on
ukazuje
a) na dosadanje slabo dranje bugarskih trupa prema bandi;
b) izraava da e, usled povlaenja Bugara iz podruja koje oni sada
okupiraju, veliki delovi Srbije biti neposednuti.
Gospodin komandant Jugoistoka utoliko zauzima stav prema ostalim
snagama koje ostaju u tom podruju (SDK 110 i RZK 1 n) to priznaje do sada u
borbenom i ideolokom pogledu pozitivnu vrednost SDK, no moli da se efekat
krize u vezi DM ne ispusti iz vida; borbenu vrednost RZK, koji je velikim
delom po goditima prestar, on ocenjuje samo kao neznatnu.
2) U vezi sa tim, gospodin komandant Jugoistoka iznosi najnoviji razvoj
situacije neprijatelja u Srbiji (vidi beleku o izlaganju). U celini se uz to
utvruje da
a) je Tito spoznao da svoje velike politike ciljeve moe da postigne samo
zaposedanjem Srbije,
b) je naim akcijama protiv neprijatelja Tita, koji je upao i povrh toga
stoji spreman na granicama, u praksi postignuto razdvajanje Titovih grupacija
u 3 grupe, uspeh, koji je prvobitne generalne planove Tita sutinski osujetio,
c) snabdevanje Titovih bandi usleuje od strane Anglo-Amerikanaca u
znatnom obimu (itanje priloga u izvodu) i prema opremi orujem etnikih
bandi stoji u odnosu koji je znatno nepovoljniji za etnike,
d) 1. brd. div., pri razvoju celokupne situacije kakva se oekuje, moe da
bude samo privremeno stavljena na raspolaganje za borbu protiv bandi.
Posledica povlaenja bugarskog 1. operativnog korpusa, s jedne strane,
kao i razvoja situacije u pogledu bandi u Srbiji, s druge strane, moe, uz sve
svoje reakcije, naroito u odnosu na saobraajne puteve u Srbiji i prema
Grkoj, da bude samo dovoenje naih novih snaga.
Pri tom se u prvom redu radi o tome da se s njima preuzme
a) saobraajne puteve,
b) zahvatanje u zemlju (etva, rudno blago) i
c) zatita privrednih poduzea koja su od naroite vanosti za naoruanje.
3) Izlaui ponudu Nedi-DM u njenim glavnim takama, 112 gospodin
komandant Jugoistoka ukazuje onda na efekat koji bi nastao usled naelno
odbijajueg dranja prema ponudi (vidi beleku o izlaganju).
Pri oceni motiva' koji su doveli do ponude Nedi-Draa Mihailovi,
gospodin komandant Jugoistoka ukazuje
a) na neosporno postojee ugroavanje svih nacionalnih Srba, ijim se
109
str. 5 2 4 - 5 3 2 .
1,0
Srpski dobrovoljaki korpus.
111 Ruski
zatitni korpus.
112 Op. o toj ponudi Nedi-DM: Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 4, Dokumenti
Nemakog Rajha 1 9 4 4 - 1 9 4 5 , str. 5 2 6 - 5 2 8 , bilj. 19.
Ta je ponuda bila rezultat sastanka Nedi-Draa u selu Raani kod Kosjeria sredinom
kolovoza 1944. godine. Taj sastanak registrira i Nediev biograf Stanislav K r a k o v : General
Milan Nedi, Knjiga druga: Prepuna aa emera, Mnchen 1968 (str. 3 2 2 - 3 2 3 ) .
spikerom Nedi napravio kao osvedoeni srpski nacionalist, s jedne strane, i

anglomrzac, s druge strane,
b) na linost DM, koji je u stvarnosti voda svih antikomunistikih i za
borbu voljnih elemenata Srbije, no koji, iz obzira prema svom narodu, koji u
njemu eli da vidi nepomirljivog nacionalnog heroja, i s obzirom na kasniji
vojniki i politiki razvoj u Srbiji, eli da svojoj linosti nametne svaku
politiku suzdrljivost. Kad DM, iz nude, zbog situacije u kojoj se nalazi,
danas vie-manje ultimativno zahteva municiju i oruje, to se, na osnovu
dosadanjih iskustava, moe biti ubeden da e on to oruje i municiju
upotrebiti u borbi protiv Tita. Za razmiljanje je meutim to to, pri slaboj
disciplini etnikih bandi, a pre svega pri nedostatnoj disciplini u pogledu
vatre, ne moe da garantuje potpuno iskoritenje mogunosti oruja u tehnikom pogledu.
4) Na poseban interes firera nailaze podaci gospodina komandanta Jugoistoka o efektu neprijateljskog raspoloenja bandi DM protiv privrednih
interesa okupacione sile. Podaci koji su u vezi s tim izneti u izvodu o obimu
zahvatanja iz zemlje (vidi beleku o izlaganju) pritom nedvosmisleno osvetljava j u
a) nunost da se uini sve, da bi se odrao dosadanji obim
b) zahtev za dovoenjem daljih nemakih snaga.
5) I ne ekajui na politiko izlaganje specijalnog opunomoenika Ministarstva spoljnih poslova za Jugoistok (Neubachera), firer odmah zauzima
stav prema izvodima gospodina komandanta Jugoistoka.
Firer pri tom ukazuje naelno na dva bitna momenta, i to:
a) na efekat, koji e se praktiki pokazati iz isporuka oruja i municije
etnicima,
b) na pojave, koje e doi do izraaja u budunosti, pri pozitivnom stavu
prema celokupnim srpskim zahtevima.
U detaljima:
a) Po miljenju firera, injenica je da Englezi ne mogu da isporuuju
oruje DM jedino iz straha pred Staljinom, iji je izaslanik u Hrvatskoj Tito.
Oni bi se time doveli u momentanu opoziciju prema Rusiji. Usled toga su,
verovatno, sugerisali Srbima da oruje, koje e bez sumnje biti upravljeno
protiv Staljina, pribave od Nemaca. Ono e, meutim, jednom kasnijom
prilikom - to firer izriito naglaava - biti upravljeno protiv Nemaca. Ja sam
se, tako je firer rekao, dosta dugo morao boriti protiv shvatanja da se narodi
Istoka mogu s uspehom angaovati u borbi. Uvek su mi ponovno iznosili da je
mogue pouzdati se u njih bez naroitog razmiljanja. Danas mogu da ukaem
na dranje tih naroda Istoka pri borbama u povlaenju Grupe armija Centar, kao i u Francuskoj, koje je opravdalo moje stanovite. Nema pouzdanja
u te ljude!
b) Na Balkanu treba u sutini reiti hrvatsko, srpsko i bugarsko pitanje. U
vezi s tim ja bi, ree firer, utvrdio sledee:
b i ) Hrvati nemaju nikakvu predstavu o dravnosti i nee je nikad ni moi
imati. Onaj ko je 500 godina bio bez nje, ne moe se nikad ni razviti u dravu.
K a s n i j e j e d n o m doi e m o na t o , da H r v a t s k u i n k o r p o r i r a m o u
R a j h ili da iz n j e n a p r a v i m o p r o t e k t o r a t (podvukao B. K.). Danas
moemo u najmanju ruku - a to u suprotnosti prema ostalim balkanskim
narodima samo p r i v i d n o (!) ii zajedno sa sadanjom hrvatskom vladom.
b2) Srbi su narod koji je odreen da ima dravu i koji je kao narod
odran. Njihova ideologija je velikosrpska. U njima postoji bezobzirna ot-
porna snaga. Pri jednoj takvoj upotrebi, oni e uvek zastupati velikosrpsku
ideju. Ono to dolazi iz Beograda znai opasnost. Ja sam 1941. godine uinio
Srbima ponudu koja je bila neuobiajena. Ja sam samo zahtevao da ostanu
neutralni i za to sam im obeao Solun. Veu cenu nisu mogli da dobiju. U
stvarnosti je meutim dolo do razvoja koji nikako ne odgovara toj velikodunoj ponudi. Uostalom, ukazujem na to da, ako danas ponovno uspravimo
Srbiju, Hrvatska propada.
6) Tito jest i ostaje komunista. I on zastupa jugoslovensku ideju. No
njegov e cilj pritom biti da dobije oslonac na Rusiju. Za mene ne postoji
sumnja u pogledu toga da e Tito, kad taj eljeni cilj jednom postigne, svu
inteligenciju poubijati (!). Pobeda Tita znai stvaranje komunistikog reima,
koji e jugoslovenske narode izruiti Staljinu.
Engleska, i to je za mene jasno, eli nacionalnu Srbiju, a povrh toga nastoji
da i Hrvatsku dobije u svoje ruke. To isto vai i u pogledu Grke, a moda i
Bugarske. Engleska danas vie no ikad dejstvuje prema naelu: 'U nudi avo
svata pojede.' Ako bi mi s nae strane pristali na srpsku ponudu, i ako bi im
stavili na raspolaganje oruje i municiju, onda, dodue, verujem da e se Srbi s
uspehom boriti protiv Tita. No isto tako sam ubeen da e onda velikosrpska
ideja odmah ponovno da zaplamti na nau tetu. A to je nepodnosivo. Srbi se
nikad ne bi odrekli velikosrpske ideje.
7) Potrebu da se obezbede saobraajni putevi i privredna preduzea u
Srbiji, firer priznaje. S tim u vezi postoji namera,
a) da se SS-konjika divizija, koja se u ovom asu nalazi u formiranju u
Maarskoj, prebaci na podruje Srbije. Njena jaina, po linom sastavu,
iznosi 13.500 ljudi, od kojih su 4 (tisue) Nemci iz Rajha a 4 folksdojeri. Broj
konja iznosi samo 6.000. Diviziji treba da budu dodeljeni, uz personal koji ve
postoji i koji je za to izveban, jedan divizion jurinih topova i jedna eta
tenkova (koda),
b) da se policijski puk koji postoji u Srbiji popuni do punog nivoa. Povrh
toga, treba da mu se pridoda teko oruje i jedna eta jurinih topova (15
koda),
c) da se 5 tvravskih bataljona, koji e biti spremni izmeu 25. i 31. 8,
prebace u podruje Srbije,
d) da se ispita pitanje prebacivanja daljih turkmenskih bataljona,
e) da se stavi na raspolaganje kola za borbenu obuku u Niu, koja e,
kako se predvia, u kratkom roku biti slobodna.
8) ta e biti s Bugarskom, to sada jo nije potpuno jasno. Dranje je
labilno. Na alost, isporuene su znatne koliine oruja, koje e sad, slino
kao kod Finaca i kod drugih naroda, za nas biti izgubljeno. Protiv Turaka e
se Bugari verovatno boriti, ali do toga jedva da e jo doi. Meutim, borbena
vrednost Bugara protiv Slovena mora da se oceni kao vrlo neznatna.
Najvea intrigantkinja u Bugarskoj jest, tako je izloio firer, kraljica, za
koju sam ubeen da je sukrivac za smrt svoga mua kralja Borisa. Ja sam
spreman da po pitanju nekog unutranjeg prevrata, koji bi meutim morao da
usledi u najkraem roku, dam svoj pristanak.
(Tom pristanku firera prethodila je kratka diskusija s rajhsfirerom SS i
ministrom spoljnih poslova Rajha, pri emu je prvi obeao da e za nekoliko
dana predloiti odgovarajui plan, a poslednji je ukazao na to da je jedan
takav poduhvat, kojemu on nije protivan, mogu samo ako postoje odgovarajue sopstvene trupe i spremnost bugarskih jedinica.)
9) Zakljuujui firer je ustanovio, da on
a) nema nita protiv malih taktikih manevara s pokretom DM,

b) da zatraeno formiranje armije, koja bi bila jaine 50.000 ljudi, nikako
ne bi moglo doi u obzir.
10) Specijalni opunomoenik Ministarstva spoljnih poslova za Jugoistok
zastupao je lini integritet i lojalnost Nedia, koji se nesumnjivo 1 0 0 % stavio
na nemaku stranu i pri tom nedvosmisleno antiengleski eksponirao. U
pogledu DM- etnika sigurno je da su antikomunistiki (raspoloeni) iz
razloga svojih nacionalnih potreba, tako da je njihovo angaovanje u borbi
protiv crvenih bandi na naoj strani mogue i, zbog politikog i vojnikog
znaaja srpskog centralnog prostora za celokupnu situaciju na Balkanu, dotle
potrebno dok nae snage ne budu dovedene. Razumljivo je da saradnja s njima
nikad ne bi smela da ide dotle da im se prepusti zatita apsolutno ivotno
vanih objekata. To vai u prvom redu za eleznice u ugroenom junosrpsko-makedonskom podruju, koje u svakoj situaciji mogu pouzdano da budu
zatiene samo od strane nemakih trupa.
Pokuaj specijalnog opunomoenika Ministarstva spoljnih poslova za
Jugoistok da po fireru ogranienu mogunost mali taktiki manevri jedne
saradnje s etnicima proiri do generalne punomoi za komandanta Jugoistoka, nije uspeo.
General Glaise je u svojstvu vojnog ataeja u telegramu 24. VIII 1944. 113
obavijestio VK i ostale nadreene da je u povodu razvitka u Rumunjskoj
posjetio poglavnika u drutvu s otpravnikom poslova v. Schubertom. Poglavnik je miran i suzdran kao uvijek; smatra da ne postoji dublje djelovanje tih
zbivanja na Hrvate, izuzevi krugove intelektualaca. Seljaka je stranka
rezervirana ve mjesecima. 114 Ne postoji opasnost, prema njegovoj ocjeni, za
Zagreb; jedino je mogue odavno prorokovano iskrcavanje iz zraka (desant)
partizana stotinu kilometara juno od Zagreba (podruje Korduna). Osobitu
vanost pripisuje poglavnik pojaanom udaljavanju njemakih snaga od
etnika kako bi poboljali raspoloenje Hrvata prema Nijemcima. Glaise
preporuuje da tu poglavnikovu sugestiju proslijede dalje. Malobrojna rumunjska (diplomatska) misija zasad je odrezana od svakog saobraaja preko
telefona.
Suoen sa situacijom koja nije obeavala nita dobra, ustaki je vrh
pokuao smirivati duhove i buditi nade. Tome je imala posluiti i okrunica
Glavnog Ustakog Stana (GUS) iz tih dana, 115 a glasila je ovako:
Po odredbi Poglavnika Ministar Postrojnik gospodin Dr. Lovro vitez Sui
uputio je ovom Stoeru (u Sarajevu) sliedee:
Povodom vanjskopolitikih i vojnikih dogaaja svaki sviestni Hrvat
mora sauvati sabranost, hladnokrvnost, vedrinu, a nadasve nepokolebivu
vjeru u Poglavnika i Dravu.
Treba sprieiti irenje razdora i uzbudljivih viesti.
Moramo se energino suprotstaviti moebitnim pojedinanim akcijama.
U ovim sudbonosnim asovima ima se bezuvjetno sauvati kompaktnost
narodnih, a napose ustakih redova.
Svatko se ima klonuti svakog izraza nerazpoloenja ili neprijateljstva
prema Njemcima.
AJ, T - 5 0 1 , rolna 2 6 4 , Nr. 14200/44 geh.
To je bio samo privid budui da je vodstvo maekovaca ve debelo ulo u pregovore s
ustaama (M. Lorkovi i A. Voki)!
1 1 5 A-VII, NDH, Kut. 170, f. 2, dok. 13.
113
114
Poglavnik na sve misli. On svojom snanom i sigurnom rukom vodi

dravnu i narodnu politiku, koja jedino odgovara naim narodnim i dravnim
probitcima.
Nae je, da Ga pouzdanjem sliedimo, imajui u vidu injenicu, da su
tragedije poraenih drava prouzroili jedino njihovi vlastiti defetisti.
Sudbina nas i nae drave i naeg naroda nalazi se u naim vlastitim
rukama.
U Politikom izvjetaju br. 16/44 poslanstva NDH u Berlinu za razdoblje od 16. do 31. kolovoza 1944. 116 rije je, dakako, o Rumunjslcoj.
Na vanjsko politikom polju izazvalo je najvee iznenaenje izpadanje
Rumunjske iz redova saveznika Njemake. U graanskim krugovima je
pojaao taj dogaaj strah pred upadom Rusa u Reich. Iz slubenih se krugova
uje, da je taj dogaaj, istina, nastupio iznenada, ali ne neoekivano, jer je
zapovjednik Heeresgruppe Sd general Oberst Schrner jo 4 nedjelje prije
samoga dogaaja u Rumunjskoj upozorio na njegovu mogunost.
U poglavlju pod naslovom Viesti i dogaaji u vezi s Nezavisnom Dravom Hrvatskom javlja se ministarstvu ovo:
Iz jednog njemakog dokumenta od 15. VIII. 1944. sainjenog na temelju
cenzuriranih pisama o razpoloenju Hrvata, Srba i Slovenaca, u koji je
Poslanstvo imalo sluajno uvid, proizlazi:
Obenito: Puanstvo u Hrvatskoj trpi veoma teko radi meusobnog
tamanjenja pravoslavaca i nepravoslavaca, radi partizanskog masakriranja i
tlaenja, radi kaznenih ekspedicija zbog istinskih i tobonjih pomaganja
partizanskih akcija i konano zbog teroristikih napadaja.
Puanstvo je gotovo svu imovinu izgubilo, dok su ljudske rtve goleme.
Puanstvo podpuno raztoeno i oajno obzirom na budunost. Budui da mu
niti hrvatska vlada niti njemaka posada (Besatzung) moe dostatno pomoi,
izgubilo je ono povjerenje prema obima. U svojoj bespomonosti (Ratlosigkeit) puanstvo je spremno svakog sliediti, koji mu pomogne povratiti normalne prilike ili ih barem obea.
U tim pismima primieuje se tuba i kritika uprave, ustake korupcije i
imunih slojeva i konano kritika hrvatske vojske to sve hrvatska vlada vie
manje bespomono (tatenlos) gleda. Strahuje se, da bi Balkan mogao postati
bojno polje radi saveznike invazije.
Obenito prevladava miljenje, da je Njemaka na kraju svojih snaga i da
bi mogao u jeseni ratu doi kraj.
Stav prema Reichu: O protunjemakom stavu i razpoloenju se dodue ne
moe govoriti iako su zadnji porazi ne samo ugled Reicha umanjili, nego
prouzrokovali dvojbu kod mnogih Hrvata nad konanom pobjedom Njemake kao i gubitak povjerenja u pomo Njemake. K tome dolaze jo osobne
srbe (persnliche Krnkungen) radi tobonjih prekraja (Uebergriffe) njemakih ili pod njemakim zapovjednitvom stojeih trupa protiv dobra. 'Wie
aus verlsslicher Quelle verlautet, hlt man sich in kroatischen Regierungskreisen ber die vielen folgenschweren Fehler auf, die von Berliner Stellen,
trotz entsprechender Vorstellungen, in kroatischen Angelegenheiten immer
wieder gemacht werden.' 117
Prijevod: Kao to se saznaje iz pouzdanog izvora, hrvatski vladini krugovi zadravaju se
(bave se) kod brojnih, po posljedicama tekih pogreaka to ih ustanove (nadletva) u Berlinu
uvijek iznova poinjaju u hrvatskim pitanjima usprkos odgovarajuim upozorenjima s hrvatske
strane.
116
11
Uzima se, da e Njemaka sredinom rujna o. g. sve vojnike snage napeti,

da izhodi preokret na vojnikom poloaju.
Odnos prema saveznicima: Zrani teror je jo postojee simpatije prema
saveznicima gotovo posve uklonio. Naroito je tome doprinielo ubijanje
mirnog puanstva iz aviona, bacanje prikrivenog eksploziva, paljenje etve i
bacanje otrova iz zraka.
Naklonost prema saveznicima primjeuje se i kod jugoslavenske emigracije u vicarskoj. Razlozi su tome s jedne strane nedostatna novana pomo
emigracije od strane saveznika a putem jugoslavenskog poslanstva, a s druge
strane u pomoi Tita od strane Londona i u popustljivom dranju Londona u
komunistikom dranju u obe.
Ustaniki pokreti ne prestaju uza sve uspjehe hrvatskih i njemakih trupa.
(Ovo mjesto nije toliko zanimljivo osim:) O nepodoptinama jedinica, koje
stoje pod njemakim zapovjednitvom uju se jo uviek tube. Jedan dio
etnika bori se na hrvatskoj strani protiv partizana. U vriednost njihove borbe
a naroito u njihovu pouzdanost, dvoji se vrlo sa strane Hrvata. Mnogo se
izvieuje o samostalnim podhvatima etnika protiv mirnog puanstva, dapae i o prepadima protiv Ustaa i njemakih trupa. Po jednoj viesti, puteni
su na slobodu za odpremu odreeni partizani radi podkupljivosti njemakih
astnika.
Vojnike prilike: Borbena vriednost hrvatskih trupa opisuje se kao neobino malena. To vriedi i za domobrane, koji su u Njemakoj izobraeni, i ija
je stega slabija sada, nego to je bila prije polazka na izobrazbu. O hrvatskim
astnicima uje se vrlo lo sud. Hrvatski su aviatiari navodno s zrakoplovima
preli partizanima i tamo se bore.
O hrvatskih legionara uju se izrazi vjernosti Reichu, ali su mnogi od njih
nerazpoloeni zbog postupka s njihovim roacima u domovini od strane
njemakih trupa i zbog nedostatne obskrbe obitelji. Njihov borbeni duh trpi
radi korupcionistikih prilika u domovini, te njihova borba izgleda uzaludna.
Posebnikim se putem saznaje, da se do ovoga izvietaja u slubenim
krugovima mnogo dri, jer da, zbog nemogunosti utjecanja na nain pisanja
sa strane vlasti, slika dobivena na temelju ovakovih pisama odgovara pravom
stanju stvari.
6. Afera Lorkovi-Voki. U samom ustakom vrhu suoenom sa sve
nepovoljnijim ratnim raspletom na Balkanu i Podunavlju - stala je sazrijevati
misao da neto valja poduzeti. Glavna uloga u traenju izlaza pripala je
Mladenu Lorkoviu. No, prije nego to pokuamo nazrijeti obrise te (u
poetku) Lorkovieve akcije (koja se kasnije razgranjuje) na temelju raznih
izvora (Paveli, Mokov, Sini, M. Kovai, VI. Koak i drugi), nanizat emo
raspoloive njemake dokumente o toj akcij i ili aferi.
Poslanik Kasche je 21. VIII 1944. 1 1 8 brzojavno obavijestio ministra v.
Ribbentropa da ga je pozvao poglavnik kako bi ga upoznao s vrlo ozbiljnim
saopenjem u vezi s Glaiseom. Ono je takve prirode da je Kasche prisiljen zamoliti
ministra da mu omogue referat kod Fhrera. Budui da je odluka hitno
potrebna, Kasche predlae da mu poalju avion. Avion bi mogao sutradan uvee
sletjeti u Zagrebu, a prekosutra zarana odletjeti njime u Glavni stan.
Drugog dana (22. VIII) 119 poslao je Paveli (zatraeno) runo pismo
118
119 iIsti
izvor.
Kascheu u kojem javlja da je iz referata ministra unutranjih poslova dra

Lorkovia razabrao kako je Lorkovi posljednjih tjedana vodio intimne
razgovore s generalom Glaiseom i kako se tom prilikom gen. Glaise izraavao
krajnje negativno o ratnoj situaciji i, tavie, upitao ministra Lorkovia kako
e se u takvoj situaciji odrediti. Izmeu ostalog gen. Glaise je izriito rekao
ministru Lorkoviu da je rat izgubljen, da se u Francuskoj cijela jedna armija
vie ne moe spasiti i da je vie ne mogu zamijeniti drugom zbog nedostatka
ljudi. Poto mu je bilo reeno da je hrvatska strana dobila optimistian
izvjetaj (berlinskog) poslanika, general je nadalje tvrdio da, ipak, ne vjeruje u
pobjedu. Paveli je prisiljen to saopiti Kascheu jer je zapazio da takve izjave
djeluju na njegove ministre krajnje nepovoljno i stoga e biti ponukan da
protiv njih provede odgovarajue mjere.
Kasche je zatim odletio u Njemaku na referat Ribbentropu i vrativi se u
Zagreb uputio 30. VIII 120 opsean telegram Ribbentropu. U njemu je javio
ministru da ga je poglavnik juer poslijepodne (29. VIII) zamolio da doe k
njemu poto mu je u Berlin poruio da se vrati u Zagreb 29. VIII. Na temelju
pismenih podataka saopio je Kascheu ovo: Lorkovi, a pod njegovim utjecajem i Voki, razgovarali su posljednjih dana vie puta s pripadnicima bive
Hrvatske seljake stranke o mjerama u hrvatskoj vladi i vojsci koje bi se
odnosile na pribliavanje neprijateljskim interesima. Oba su ministra, svaki za
sebe, referirali Paveliu da su razgovarali s tim linostima zbog promijenjene
ope situacije i da ele Ustaku vojnicu prikljuiti domobranskoj vojsci, jer
neprijatelj nee priznavati vojsku koja je vezana za Ustaki pokret. Lorkovi je
zagovarao da neki pripadnici Seljake stranke otputuju u vicarsku kako bi
uspostavili vezu s tamonjim ljudima koji, opet, imaju vezu s neprijateljem.
Sva ta zapaanja prisilila su Pavelia na hitnu akciju. On e do 31. VIII
poduzeti odgovarajua hapenja bez prolijevanja krvi. Prije svega bit e
pogoeni Voki i Lorkovi i spomenute linosti bive Seljake stranke. Stoga
je zamolio Kaschea da se njemaka granica od 30. VIII zatvori na tri dana za
Hrvate koji ele putovati kako bi se, prije svega, sprijeio tranzit u vicarsku.
Na Lorkovievo mjesto postavit e biveg ministra pravosua J. Dumandia,
zajedno s novim ravnateljem Raxmateljstva za javni red i sigurnost za koje je
mjesto predvidio sadanjeg velikog upana E. Lisaka. Umjesto Vokia imenovat e sadanjeg zapovjednika hrvatske mornarice admirala Steinfla, a umjesto
generala M. ania, zapovjednika hrvatskih oruanih snaga, po svoj prilici
vojnog izaslanika u Berlinu generala M. pl. Desovia. Za efa upravne slube u
ministarstvu unutranjih poslova predvien je A. Benak. Spomenute nove
linosti uglavnom su na njemakoj strani dobro ocijenjene. Dumandia
smatraju slabim, no ovim se navedenim ljudima nema to prigovoriti u
politikom pogledu. Iz vlastitog razmiljanja o tome da li se iza ovih mjera, u
krajnjoj konzekvenci, ne kriju planovi negativni po njemaku stranu, Kasche
zakljuuje da se tako neto teko moe pretpostaviti. Naprotiv, te poglavnikove mjere znae, ve esto naglaeno, isticanje bezuvjetnog ustakog kursa i
odlunost da se putem kojim se polo na njemakoj strani ide dalje bez
zastoja. O tom pitanju u Zagrebu je razgovarao samo s komandantom slube
sigurnosti (SD) SS-bersturmbannfhrerom Hermannom i autantom Requardom. Hermann e se pobrinuti za spomenute mjere na granici. Kasche je,
uostalom, i Hermanna i Requarda obavezao na apsolutnu utnju dok se akcija
ne provede. Kascheu je jasno da ovaj razvoj mogu dobro iskoristiti ako sada
120
Isti izvor; takoer u: AJ, T - 1 2 0 , rolna 1025, Nr. 1622 od 30. 8.
sve njemake ustanove koje djeluju u Hrvatskoj budu zastupale jedinstvenu

politiku liniju. To znai da svi Nijemci treba da pokau najvee mogue
pouzdanje u pogledu daljnjeg voenja rata, u izjavama i djelovanju treba da
zauzmu nedvosmisleno pozitivan stav prema hrvatskoj dravi, te da se prema
Hrvatima odnose drugarski i da vode rauna o hrvatskoj vladi. Nadalje,
njemaka vojska treba da prilikom pregovora s Hrvatima vodi rauna o
hrvatskoj osjetljivosti i da postupa s hrvatskim oficirskim korom i hrvatskim
jedinicama kao sa saveznicima i ravnopravnim drugovima u oruju. Nadalje
trebalo bi rijeiti i pitanje Kammerhofera. S njim je Kasche tog dana telefonski
razgovarao upozorivi ga da o politikim pitanjima ne poduzima nita a da
prije toga ne priupita Kaschea. Pridrava sebi pravo da i ubudue izvjetava o
njemakim mjerama. Pitanje gen. Glaisea razmatrano je samo letimice. Dogovoreni sastanak s njim odrat e Kasche sutradan. Izvjetaj o daljnjem toku
stvari poslat e poto se poduzmu mjere o kojima je izvijestio ministarstvo.
Smatra pravilnim da se do tada dre potpuno suzdrljivo. Poglavnik e svoje
mjere tako kamuflirati da se ne mogu pretpostavljati nikakve veze s neprijateljskim pekulacijama. Pri tome je poglavnik upotrijebio rije balkanski.
Istog dana (30. VIII)121 Glaise je u brzojavu Operativnom odjelu VK
ovako opisao raspoloenje u Hrvatskoj: raspoloenje mnogostruko potiteno;
vjera u njemaku pobjedu potpuno iezla; ak i poglavnik u najuem krugu
prvi se put ne suzdrava da istupa s pesimistinim pogledima; zabrinutost
zbog komunistikog i ruskog iskuenja u gradu i na terenu vrlo velika.
Operativni odjel njemake VK je brzojavno 1. IX 1944. 122 razaslao
informaciju generala Glaisea, primljenu iz Zagreba dan ranije (31. VIII), koja
glasi ovako:
U noi 30/31. VIII izvrena je na poticaj poglavnika rekonstrukcija vlade u
Hrvatskoj koja jako nalikuje dravnom udaru grupe ustakih pukovnika.
Ministar vojni Voki i ministar unutranjih poslova Lorkovi svrgnuti su i
nalaze se u kunom pritvoru. Na njihova su mjesta doli admiral Steinfel kao
ministar oruanih snaga, ministar u penziji Dumandi kao ministar saobraaja i dr Frkovi (brat ministra i Gauleitera u Sarajevu) kao ministar
unutranjih poslova. Frkovi je lijenik i doglavnik, a pored toga ef saniteta.
Ravnatelj javne sigurnosti postao je Erich Lisak, ustaki pukovnik i zagrebaki
veliki upan; ef zagrebake policije ustaki pukovnik I. Kirin. S odstupom
ania rauna se svakog asa, no nasljednik mu je nepoznat. Za efa taba
Ustake vojnice imenovan je ustaki pukovnik Hereni. Dosadanji naelnik
general Serti imenovan je za nasljednika generala Dragojlova kao ef generaltaba. Admiral Steinfl preuzeo je danas izjutra svoju dunost i izjavio u
nastupnom govoru pred hrvatskim oficirima da ga je poglavnik u noi bio
pozvao k sebi i pri imenovanju naveo kao razlog kako je hrvatska zadaa da
uz Nijemce stoje rame uz rame u loim danima sve do bolje budunosti i da
ustraju na njemakoj strani do kraja. 123 U razgovoru s poslanikom kojega je
121 Gert F r i c k e , Kroatien 1941-1944. Der -Unabhngige Staat in der Sicht des Deutschen
Bevollmchtigten Generals in Agram, Glaise v. Horstenau, Freiburg 1972, str. 166.
122 A-VII, NAV, T-77, rolna 883, snimka 1 3 1 8 - 1 3 2 0 .
121 Steinfel je ovako u istrazi opisao svoje imenovanje za Vokieva nasljednika: Jedne noi
mislim 30 septembra 1944. god. doao je pred moj stan auto sa izaslanikom Dra Ante Pavelia i
pozvao me hitno Paveliu. Ja nisam znao za uzrok tome. Ja sam otiao Dru Paveliu i on mi je
saopio, da imam preuzeti dunost ministra oruanih snaga. Na moju primjedbu, da kao osoba,
koja je dugo izvan vojske, neu moi odgovarati ovoj dunosti, napomenuto mi je, da je za ovaj
poloaj potrebna neutralna osoba s obzirom na politike i vojne prilike. (A-VII, NDH, Zapisnik
sasluanja Nikole Steinfela, Kut. I. O. 9, br. reg. 1/6 - 1 - 9 )
poglavnik za razliku od njemakoga opunomoenog generala upoznao s

namjerom da izvri rekonstrukciju vlade, poglavnik je naveo kao razlog
uklanjanja Vokia i Lorkovia njihov popustljiv stav prema neprijatelju i
konspiriranje sa Seljakom strankom. Rekonstrukciju valja ocjenjivati - tako
dugo dok ne bi uslijedile nove mjere terora od strane grupe ustakih terorista
pozitivno po interese Reicha i ona slui cilju da se odri red u zemlji u interesu
zajednikog vodenja rata. U zemlji vlada mir - prema raspoloivim obavjetenjima s iznimkom hapenja 60 osoba medu kojima i oficira. 124 Dakako,
napadno je poraslo irenje glasina o namjerama neprijatelja da doe do
iskrcavanja u jadranskom prostoru, koje je ve izvedeno ili e uslijediti 1.
rujna.
Kasche je 31. VII112S u podne presluao generala Glaisea i pri tom iznio
tri toke optube: 1) da se krajnje negativno izraavao o ratnoj situaciji i pri
tom upitao Lorkovia kako e se Hrvatska odrediti u takvoj situaciji; 2) u
Francuskoj se cijela jedna armija vie ne moe spasiti a nju ne mogu ni
nadomjestiti drugom zbog nedostatka ljudi; 3) protivno optimistikim shvaanjima iz izvjetaja poslanika Koaka izjavljivao je na treem mjestu da on sam,
ipak, ne moe vjerovati u pobjedu.
Kasche je telegramom 1. IX 1 2 6 u vezi s brzojavom od 21. VIII i svojim
usmenim referatom ministru - obavijestio efa njemake diplomacije v. Ribbentropa da je general Glaise juer u podne bio kod njega u poslanstvu.
Obavijestio ga je o onome to se generalu predbacuje povodom njegovih
razgovora s ministrom Lorkoviem. Glaise mu je odvratio openito da je s
ministrom Lorkoviem vodio vrlo otvoren razgovor, ali je odluno odbio da bi
se izjanjavao na nain koji mu se pripisuje. Dogovorili su se da Glaise razmisli
o tome do sutra i tako je danas (1. lX) u podne opet bio kod Kaschea. Izloio
je Kascheu da je izvanredno potresen injenicom to je poglavnik due
vremena znao za te prigovore a da mu nije nita o tome govorio. Kasche mu je
ukazao na oigledno dane politike razloge kod poglavnika koji su ga od
takvog postupka bez sumnje odvratili. General mu je dalje izloio kako ne vidi
vie mogunosti da dalje surauje u Zagrebu, to vie to mora pretpostaviti da
ga poglavnik eli odstraniti. Kasche je to potvrdio na osnovi dojma to ga je
stekao kod poglavnika.12 Budui da pitanje nema samo osobnu nego i
slubenu vanost posebne vrste, Glaise eli da o tome obavijesti Vrhovnu
komandu i da je zamoli da joj usmeno podnese raport. Pred Kascheom je
izrazio miljenje da se vjerojatno nee vie vratiti u Hrvatsku. Kasche je
generalu opisao cijelo zbivanje kako se odvijalo. Takoer mu je saopio zato
124 Medu njima general Pero Blakovi, pukovnici: Ante Matea, Vilim Luli, Zbiljko Majer,
Vladimir Kaleak, Josip Jendrai, Dragutin Medved, te kapetan bojnog broda Hijacint Mundorfer kao simpatizeri HSS. (Branko M. P e e l j , S predsjednikom Makom u emigraciju, Hrvatska
revija, Mnchen, prosinac 1970, god. X X , sv. 4, str. 759)
126 Isti izvor.
12
Koak je u istrazi dao ovakvu izjavu o ulozi poslanika Kaschea i njegovom odnosu prema
Paveliu:
to se tie Kascheovih veza u NDH, to se moe na prvom mjestu spomenuti njegov najei
lini i neposredni kontakt sa samim Paveliem. Svakako, da preteni dio toga otpada na
prenoenje sugestija i direktiva iz Berlina, ali je u tako estom linom kontaktu sigurno dosta
vremena otpadalo i na meusobnu izmjenu misli o pojedinim pitanjima, na konkretno dogovaranje predleeih mjera, kao i na informiranje Kaschea po samom Paveliu. Imao sam utisak, da
je i kod mnogih drugih svojih vanijih odluka - osim onih po sugestijama iz Berlina - Paveli
prije donoenja ili konzultirao ili barem informirao Kaschea. (A-VII, NDH, SUP - Zagreb,
Izjava VI. Koaka od 16. veljae 1947, MF-5)
81
ga nije smjesta sasluao. Rekao mu je dalje i to da je ministar vanjskih

poslova oznaio sasluanje kao potrebno i na kraju je rekao Giaiseu da e
otposlati ovaj izvjetaj o zbivanju.
Iz slubene zabiljeke u komandi Grupe armija F od 31. VIII 128 proizlazi
da je major Metzger, adutant generala Glaise-Horstenaua, tog dana u podne
telefonski izvijestio o pojedinostima u vezi s promjenama u zagrebakoj vladi,
i to ovako: saopenje koje je noas izdano da je poglavnik naredio da se
ministar unutranjih poslova Lorkovi i ministar oruanih snaga Voki
uhapse ne odgovara injenicama. Informaciju je general Glaise dobio od SD.
injenica jest da je Paveli oba ministra razrijeio dunosti. Oni se mogu
slobodno kretati, ali se pretpostavlja da su pod nadzorom i paskom. Kao
razlog za tu mjeru pretpostavlja se njihov odnos sa Seljakom strankom V.
Maeka, moda i namjere ustakih krugova da zadobiju vei utjecaj na razvoj.
Blie pojedinosti za sada nisu poznate. General Glaise razgovarat e u toku
dana s poglavnikom i o rezultatu e izvijestiti Grupu armija.
U opsenoj promemoriji pod naslovom Odstup hrvatskih ministara
Lorkovia i Vokia te sluaj generala Glaise v. Horstenaua (Zagreb, 1. rujna
1944) 129 Kasche je pribil jeio ovo:
Poglavnik ga je 21. VIII u 17,45 sati zamolio da ga posjeti. Zapoeo je
razgovor koji je vodio prilino zbunjeno s napomenom da je ustanovio kako
neki njegovi ministri vie ne vjeruju u konanu pobjedu. Naroito je ministar
Lorkovi u toku posljednja dva tjedna izraavao miljenja koja su se temeljila
na postavci da e Njemaka izgubiti rat, pa da je razmiljao i o tome kako bi se
Hrvatska mogla pravodobno osigurati na drugoj strani. to se tie pojedinosti,
poglavnik je iznio da je Lorkovi iao za tim da uspostavi veze s pripadnicima
ostataka bive Seljake stranke koji se okupljaju oko inenjera Koutia kako
bi preko njih i preko drugih pripremio vezu s neprijateljem. 1,0 Na alost,
Lorkovi je i ministra Vokia upleo u takva shvaanja. Prilikom razgovora s
Lorkoviem poglavnik je ustanovio da je posljednjih tjedana imao intimne
razgovore s generalom Glaiseom u toku kojih je Glaise sa svoje strane izrazio
sumnju u njemaku pobjedu i postavio Lorkoviu pitanje kako e se Hrvatska
odrediti u takvom sluaju. Na kraju je poglavnik izjavio da mu je ta stvar vrlo
neugodna, da e poduzeti mjere protiv svojih ministara kako bi sprijeio
daljnje negativne posljedice, ali da mora Kascheu, sa svom ozbiljnou,
ukazati na to kako su izjave generala Glaisea bile osnova negativnog dranja
hrvatskih ministara. Rekao je da mu to mora rei, jer je po njegovoj ocjeni
nemogue da general Glaise i nadalje ostane na svojoj dunosti. Na Kascheovo
pitanje jesu li izjave generala Glaisea koji voli da na njemu svojstven nain
olako govori i o ozbiljnim stvarima zaista dane u tom obliku, poglavnik ga je
uvjeravao kako mu je Lorkovi vie puta dao tone podatke o tome. Poglavnik
je rekao da zna kakve ozbiljne posljedice to moe imati za generala te da mu
nipoto ne eli stvarati neprilike, ali da mora, u interesu usmjeravanja snaga,
poduzeti mjere protiv svojih ministara, a to mu je vrlo teko uiniti ako ne
zauzme stav i protiv Glaisea. Kasche je u vezi s tim zbivanjima izrazio aljenje
te je primijetio kako ima utisak da je Lorkovi promijenio svoje politiko
12,1
str. 5 5 2 - 5 5 3 .
129 PA Bonn, Nachlass Kasche, sveanj 10.
1 , 0 Te veze s neprijateljem bile su stvarno uspostavljene.
.JL2
dranje otkako se tjenje povezao sa svojom sadanjom suprugom.131 to se

tie Vokia, mogao bi pretpostaviti da je neraspoloen zbog svakojakih
potekoa u obostranim vojnim odnosima, ali ne i to da bi Voki samoinicijativno zastupao neke dalekosene negativne politike planove. Pitao je poglavnika ima li neto protiv toga da zatrai od generala Glaisea objanjenje u vezi s
izjavama koje mu se predbacuju. Poglavnik ga je zamolio da to ne ini, jer bi
zbog toga ovdje (u Zagrebu) moglo doi do irih negativnih pojava koje bi
elio izbjei u interesu jasnog rjeenja sluaja ministara Lorkovia i Vokia.
Kasche mu je zatim obeao da e o toj stvari referirati neposredno ministru
vanjskih poslova Reicha i Fhreru. Poglavnik je to pozdravio, zamolivi za
brzo djelovanje jer i on mora uskoro neto poduzeti protiv ministara. Naglasio
je da eli da se generalu Glaiseu ne bi dogodilo nita ozbiljno.
Nakon toga je Kasche istog dana u 21,00 sat telegramom izvijestio
ministra vanjskih poslova (itaocu ve poznatim) telegramom.
Sa svojom suprugom bio je 22. Vili na veeri kod poglavnika u vili na
Rebru. Oko pola noi obavijestio ga je telefonski savjetnik poslanstva v.
Schubert da treba da ide ministru vanjskih poslova u njegov ratni stan
Westfalen.
Sutradan 23. VIII u 12,30 sati bio je ponovno kod poglavnika da bi se s
njim jo jednom dogovorio o tom predmetu. Ukazao mu je na to da e biti
potrebno predoiti Fhreru eventualno pismenu potvrdu. Poglavnik je tada
napisao pismo." 2 Zamolio je da to pismo nipoto ne dode u ruke Vrhovne
komande (OKW) jer se boji da bi to moglo izazvati neraspoloenje prema
njemu i njegovoj zemlji, te odgovarajue negativne posljedice. Poslijepodne
poslao je Kascheu svojeruno napisano pismo. U razgovoru poglavnik ga je
upozorio na hitnost mjera koje treba poduzeti protiv ministara i upitao je
Kaschea koliko e biti odsutan iz Zagreba. Rekao je da e to trajati tri do etiri
dana.
Na putovanju iz Berlina u ministrov ratni tab Westfalen razgovarao je s
poslanikom Gntherom Altenburgom izvijestivi ga ukratko o tom sluaju, jer
se Altenburg kao politiki referent ministarstva vanjskih poslova morao
upoznati s tim predmetom. U tabu Westfalen razgovarao je s ambasadorom
K. Ritterom. Ritter ga je sasluao napomenuvi da je prije toga Kasche trebao
porazgovarati s Glaiseom. Odgovorio mu je da je odustao od toga, s jedne
strane zato to je to elio poglavnik, a s druge zato to se Kasche pribojavao da
bi takvo ispitivanje dovelo do irokog komentiranja u Zagrebu, a to bi bilo
vrlo tetno za daljnji razvoj stvari. Najzad i zbog toga to je generalu Glaiseu
nareeno da na temelju izvjetaja feldmarala baruna v. Weichsa pregovara o
njemako-hrvatskim vojnim odnosima, te bi on prilikom voenja pregovora
doao u nezgodan poloaj, ili bi se pregovori, da on ne bi odlazio sa svog
poloaja, morali odgoditi na tetu same stvari, Stoga je, tako rei, traio
mogunost privatnog izvjetavanja Fhrera da bi se, uz potpun prikaz situacije
i razmiljanja u vezi s njom, postiglo rjeenje koje bi zatitilo generala Glaisea,
a samu stvar ipak raistilo. Ambasador Ritter imao je razumijevanja za
Kascheova razmatranja, ali se bojao tekoa kad stvari budu rjeavali ministar
vanjskih poslova i Fhrer. Ukazao je na to da se, dodue, ne slae s Glaiseom,
ali njemu osobno ne bi elio nepotrebno zadati ozbiljne neprilike.
1.1
rastao.
1.2
To je bila I.orkovieva druga ena; prva je bila Njemica i od nje se Lorkovi netom bio
To je Pavelievo pismo s nadnevkom: Zagreb, 22. VIII. 1944.
Istog dana navee bio je (Kasche) kod ministra vanjskih poslova, pa mu je

referirao to mu je rekao poglavnik. Von Ribbentrop je primijetio da je
Glaisea drao uvijek za kavanskog politiara, te nadalje da on po svom
obiaju naokolo pria, a Hrvati su to iskoristili u vlastite svrhe. Kasche je
dopustio da je poglavnik rado iskoristio priliku jer mu svakojake nepovoljne
Glaiseove izjave o njemu nisu ostale nepoznate. Stoga se moe pretpostaviti da
je Glaiseove izjave prikazao sa svoje strane i naroito isticao ono kako u stvari
moda nisu ni dane. Ministar v. Ribbentrop je upitao ima li poglavnik moda
pri tom vlastite politike ciljeve. Nadalje je pitao kako bi trebalo gledati na
vijest da se poglavnik bavio razgranatim novanim poslovima i da je vee
iznose otpremio na sigurno mjesto. 133 Kasche je primijetio da ne moe
vjerovati u te glasine, nego naprotiv da ih mora ubrajati u one glasine koje ire
mnogi samovoljni agenti hrvatske opozicije protiv ustaa i protiv vodeih
ljudi. U vezi sa samom stvari, upozorio je ministra na poglavnikovo pismo u
kojem je nedvosmisleno utvreno injenino stanje. Pri tom je Kasche naglasio
kako je poglavnikova elja da pismo ostane u tajnosti. Pismo je ministra vrlo
impresioniralo. Izjavio je da e ga osobno predoiti Fhrern. Pravio je
odgovarajue zabiljeke na ceduljici koju je privrstio na pismo. Na kraju je
Kasche ukazao na to da ne mogu ispitivati hrvatske ministre o toj stvari.
Preporuio je brzu odluku i rjeenje koje bi vodilo rauna o Glaiseovim
zaslugama. S obzirom na to da Glaise uiva velik ugled u svjetskoj javnosti
kao historiar, te s obzirom na njegove godine, Kasche je preporuio njegovo
smjenjivanje sa svim poastima. Nadalje je predloio da se na njegovo mjesto
m O tome je ing. Mario Marii u istrazi izjavio pozivajui se na razgovor sa Zdenkom
Smrekar u Beu:
Zdenku Smrekar susreo sam u kavani Sacher. Ona mi je rekla da joj je uspjelo da bude
penzionirana, i da e se stalno nastaniti u Austriji, i da vie dok bude Paveli u Hrvatskoj za nju
povratka nema. Ona je bila u vicarskoj proelnik kulturnoga odjeljenja (trgovinske) delegacije,
te je uslijed loma sa Joom Milkoviem, koji je bio ef, napustila mjesto. Ona mi je priala da se
u vicarskoj nita ozbiljna ne radi, ve da se samo hohtaplira i plasira novac Poglavnika i
ministara na sigurna mjesta. Priala je o ulogi Dra Lammera, koji je eksponent Koaka, iako je
emigrant. Neki vicarac, bie Grubauer, da ulae Poglavnikov novac, a Milkovi krade do ega
dode, vri pronevjere velikoga stila od povjerenoga mu novca. Podrobnije mi je opisala sluaj
Metrovia i Kljakovia, koji su u navodnoj politikoj misiji kao Pavelievi emisari trebali
djelovati u vicarskoj, i to kako slijedi. Poznato je da u sjevernoj i junoj Americi imade dosta
iseljenika Hrvata i da su neki od istih vrlo bogati i ugledni. Budui da je Dr. Branko Jeli disident
starevianaca nakon loma sa Paveliem organizirao u junoj Americi Hrvate (Butkovieva
grupa), a taj je od Engleza bio uhapen 1939. g., zatim je puten sa slobodnim kretanjem u
Engleskoj. On je stajao u vezi sa tim iseljenicima, to nije nikako ilo u raun ustaama, jer im je
jedan veliki faktor, zagovornik kod Ujedinjenih naroda bio izgubljen, pa je trebalo nekako privui
one ljude na svoju stranu. Paveli je mislio da e jedan Metrovi, poznat kao napredan ovjek,
umjetnik svjetskoga glasa, a to je najglavnije mason, moi da stekne direktne veze sa tom grupom
i sa grupom Zlatka Balokovia, koja je u sjevernoj Americi, ali je jugoslavenski raspoloena.
Preko njih bi trebao stei raison d'etre N D H kod Engleza i Amerikanaca, i tako paralizirati
podravanje jugoslovenske vlade u Londonu, te uvjeriti Engleze da je NDH samo prisilno sklona
Njemakoj i faistima, i da je sasma demokratski raspoloena. lako je ono silno naivno
miljeno, Metrovi je izrabio tu priliku, samo da se doepa inostranstva, pogotovo vicarske, da
se skloni od terora u NDH, da uredi svoje materijalne prilike, i da se po mogunosti prebaci u
Ameriku. Prema rijeima Smrekarice ona je bila uvjerena da Metrovi nije ni pokuao djelovati u
ikakovom politikom pravcu, a pogotovo sigurno ne u onom po kome je bio poslan. Inae mi je
priala da je vicarska bila puna kojekakovih emigranata, emisara, avanturista iz itavoga svijeta,
sviju nacija, ne pita se mnogo tko si i to si, samo da ima mnogo novaca. Inae da vicarci do
Hrvatske uope nita ne dre, i itavo to hrvatsko pretstavnitvo ne uzimaju ozbiljno, i da nisu
sipali upravo novcem (Joa Milkovi je na primjer imao 1 5 . 0 0 0 vic. franaka mjeseno na
raspolaganju) mogue bi ih najurili iz vicarske. Inae uvjerenje vicaraca da e Njemaka
propasti je bilo openito. - (A-VII, N D H , SUP - Zagreb, Sasluanje M. Mariia, MF-23)
postavi general Ringel kojega su u Hrvatskoj dobro primili i koji je stvarno

sposoban da djelotvorno potie mobilizaciju svih snaga za vodenje rata.
Ministar v. Ribbentrop zamolio je Kaschea da jo ostane, obeavi da e to
prije upriliiti razgovor kod Fiihrera.
Nakon toga razgovorao je Kasche s poslanikom v. Sonnleithnerom da bi i
njega, kao ovjeka koji odrava vezu izmeu ministra vanjskih poslova i
Fiihrera, obavijestio pruivi mu elemente potrebne za obradu tog sluaja.
Upoznao ga je sa svojim, naprijed izloenim, shvaanjima. I on je smatrao da
je Glaise vjerojatno askao o tim pitanjima kao da je samo neki promatra, no
da nipoto nije namjeravao djelovati tetno. Nakon povratka Kasche je
obavijestio i ambasadora Rittera o svom razgovoru s ministrom vanjskih
poslova.
Dana 26. VIII bio je zamoljen da u 13 sati s ambasadorom Ritterom bude
kod ministra vanjskih poslova. Poto je ministar najprije nasamo razgovarao s
ambasadorom, pridruio se i Kasche da bi nastavili razmatrati raspravljano
pitanje.
Ministar vanjskih poslova otpoeo je ovaj drugi razgovor s napomenom
da tu stvar u referatu ne moe prenijeti Fhreru jer mora (Ribbentrop) uti i
samog Glaisea. Fhrer bi zamjerio ako to ne bi uinio jer bi takav postupak
smatrao denuncijacijom. Suprotstavio se ministru, ukazujui na svoje gledanje
izloeno ministru u toku prvog razgovora, pa je rekao da mu je dunost da
Fhrera odmah izvijesti o tim injenicama. Prije svega, naglasio je da eli
sprijeiti rjeavanje sluaja normalnim slubenim putem i da eli postii
neposrednu Fhrerovu odluku, uzimajui u obzir linost generala Glaisea.
Kad je Kasche stao govoriti o ugledu generala Glaisea u svjetskoj javnosti,
ministar v. Ribbentrop je Kaschea neobino otro upitao to time eli rei.
Rekao je Kascheu da nije njegova stvar da brine brigu za politiku Reicha, da
nju vode Fhrer i on. Kasche ima izvravati odgovarajua nareenja. Hrvatska
je u razmjerima velike politike sasvim beznaajna stvar, na to Kasche treba da
se navikne. On je sit toga da se stalno s Kascheom svaa o tim pitanjima i da se
mora zauzimati za Kascheovu tvrdoglavost. Zestei se sve vie, ministar je
izjavio da mu je barun v. Steengracht predao pismo koje mu je pisao Kasche, a
u kojem je govorio o obostranom povjerenju. Izgleda da eli otkazati povjerenje Fhreru. I Kascheova primjedba u jednom od zadnjih telegramskih
izvjetaja o posljedicama njemake politike prema etnicima za Bugarsku da je
bila nepotrebna. Von Ribbentrop vie nije vladao sobom pa je skakao s jednog
predmeta na drugi i ne dotiui se vie same stvari. Kasche mu je dobacio da je
suradnja na takvoj bazi nemogua. Najzad je on (Kasche) u Hrvatskoj, pod
izvanredno tekim okolnostima, ipak, uspio da se zemlja odri (na njemakoj
strani). Ne ini mu nikakvo zadovoljstvo da se stalno suprotstavlja tim
potekoama, uz tako malo razumijevanja i pri takvom nainu raspravljanja.
Nije voljan da i dalje radi pod takvim nedostojnim okolnostima. Stari je
nacionalsocijalist; zna to mu je dunost i uvijek ju je vrio. Takav nain
postupanja s njim kakav je malo prije demonstriran mora najodlunije odbiti.
Tada je prekinuo, primijetivi da e se vratiti, sasluati generala i nakon toga
izvijestiti. Ministar vanjskih poslova je napomenuo da je Kascheov rad
priznavao u punoj mjeri. Kasche je odvratio ukazujui mu na njegovo
posljednje pismo koje je imalo isto uvredljivu formu. Ministar v. Ribbentrop
to nije priznao. Preao je zatim na stvar i sporazumjeli su se da e Kasche
sasluati generala i nakon toga izvijestiti. Kad su Kasche i ambasador Ritter
nakon toga ostali sami, Ritter mu se ispriavao to je morao prisustvovati tom
munom raspravljanju. Kasche je rekao da u danim okolnostima nije mogue

suraivati s ministrom vanjskih poslova na bazi povjerenja i da ta suradnja
bude politiki korisna. Ministar v. Ribbentrop je zvao zatim Rittera koji se
nakon kraeg vremena vratio i prenio Kascheu da se ministar naroito uzrujao
zbog toga to je Kasche rekao kako mu nije odao priznanje za rad u Zagrebu.
Ministar v. Ribbentrop ga je zamolio da to kae Kascheu. Odao mu je
priznanje ve time to mu je prilikom posljednjeg razgovora kod Fhrera
pribavio njegovo priznanje u tako jasnoj formi. Kasche je to primio na znanje,
ali je rekao da se ne slae s tim miljenjem jer u Fhrerovu dranju vidi samo
rezultat, na kraju krajeva, politikog rada to ga je Kasche zastupao, a koji se
pokazao ispravnim.
Na povratku razgovarao je u Berlinu s dravnim sekretarom barunom von
Steengrachtom i njega ukratko, u grubim crtama, obavijestio o dogaajima.
Dravni sekretar ukazao je na sadanju preoptereenost ministra, rekavi da je
i on nedavno imao s njim razna raspravljanja. Sporazumjeli su se da bi drukiji
nain suradnje izmeu ministra vanjskih poslova i njegovih suradnika bio
korisniji i to za poslove i za ministra v. Ribbentropa osobno kojemu svi,
konano, ele pomoi.
U Berlin je Kascheu bila prenesena poglavnikova poruka kako eli da se
Kasche to prije vrati u Zagreb. Tek to se vratio, zamolio ga je poglavnik da
29. VIII doe k njemu. Predoio je Kascheu opsene dokumente, pa mu je
proitao pismo koje je rukom na etiri stranice napisao ustaa Ante Stiti koji
zauzima vii poloaj u Ravnateljstvu za javni red i sigurnost. Stiti je izvijestio
da ga je ministar Lorkovi 24. VIII pozvao u svoj stan, gdje je zatekao
Lorkovia, njegovu enu i ravnatelja RAVSIGUR-a M. Juria. Lorkovi je u
razgovoru vodio glavnu rije, polazei sa stajalita da e Njemaka izgubiti rat
i razmatrajui to sad Hrvatska moe preventivno uiniti za svoj budui
razvoj. S tim u vezi bilo je razgovora i o uspostavljanju veza s neprijateljem.
Prema tom pismu Lorkovi je u pogledu poglavnika napomenuo da on moe
otii u Njemaku i ondje ekati daljnji razvoj. titi je nadalje izvijestio i o
posjetu svog prijatelja ministra oruanih snaga Vokia 25. VIII 1944. Voki
je, prema pismu, manje naglaeno zastupao miljenje da e poglavniku
predloiti da dopusti prikljuenje Ustake vojnice domobranskim jedinicama
kako bi se na kraju rata raspolagalo jakim oruanim snagama, jer neprijateljske sile nee priznavati stranaku vojsku. Poglavnik je zatim primijetio da su
mu oba ministra predlagala, prilikom svojih referata, da se uspostavi veza s
bivim anglofilski nastrojenim pripadnicima Seljake stranke, te da se on tome
nije protivio jer je htio dobiti zaokruenu sliku o toku tih ideja i o mjerama
koje su ve poduzete. Njemu je sada jasno da mora prijei u akciju kako bi
sprijeio daljnji razvoj i snage usredio i usmjerio na zajedniku borbu. Kasche
je pozdravio takvo poglavnikovo shvaanje izrazivi aljenje to su tako
vrijedni ministri poput Lorkovia i Vokia toliko zabrazdili. Bitne toke
daljnjeg razgovora s poglavnikom Kasche je saopio ministarstvu u svom
(opsenom) telegramu od 30. VIII (koji je itaocu ve poznat).
Tog dana, 29. VIII, bili su kod Kaschea komandant slube sigurnosti (SD)
SS-Obersturmbannfhrer Hermann i Kascheov autant Requard. Obavijestio
ih je o mjerama koje planira poglavnik, a u grubim crtama i o sluaju generala
Glaisea, te o Kascheovim mjerama u tom pogledu. Razmatrali su u vezi s
poglavnikovim planovima elemente za i protiv njih, pri emu je naroito
Requard pokazao nepovjerenje prema poglavnikovim namjerama.
Poglavnik je 30. VIII u 17,00 sati ponovno zamolio Kaschea da doe k
njemu. Rekao mu je da e u 21 sat sazvati sjednicu vlade i poslije te sjednice

objaviti promjene u vladi. Oba ministra (Lorkovi i Voki) bit e u najgorem
sluaju internirani, vjerojatno na Sljemenu. Zatim e biti pohapeno jo oko
60 osoba, u prvom redu one koje su angloameriki orijetirane ili koje tereti
odgovarajua djelatnost. Pri tom je poglavnik spomenuo Pernara, Torbara,
Farolfija (za njega je poglavnik rekao da je glavni agent engleskih interesa),
generala Nikolia, pukovnika Jendraia, generala Maria i pukovnika Blakovia. Svi spomenuti bit e internirani na Sljemenu ili u andarmerijskoj
kasarni, a krivci e biti predani redovnom sudu. to se tie generala Glaisea,
Kasche je izvijestio poglavnika o namjeri da razgovara s Glaiseom. Poglavnik
je polagao vanost samo na obazrivo postupanje prema generalu, to je
Kasche i obeao.
Nakon toga Kasche je izvijestio SS-Obersturmbannfiihrera Hermanna i
adutanta Requarda.
Hermann je 31. VIII u 5 sati telefonski nazvao Kaschea i javio mu da je
akcija openito glatko provedena i da nije bilo otpora. Samo je ofer Branka
Rukavine, dosadanjeg efa obavjetajne slube, pucao u nunoj obrani. Kod
Rukavine je navodno pronaen materijal koji ga tereti.
Prema izvjetajima iz razliitih izvora Kasche zakljuuje da Lorkovi i
Voki nisu uhapeni. Voki se oigledno oprostio u ministarstvu oruanih
snaga, a Lorkovi je telefonirao generalu Glaiseu zamolivi ga za razgovor, to
je general kako je rekao Kascheu otklonio jer bi se to moglo smatrati
demonstracijom.
Glaise je u 12,00 sati doao Kascheu. Obavijestio je generala ukratko o
razvoju stvari i o promjenama u vladi. Primijetio je da pojedinosti u pogledu
ministra oruanih snaga jo nisu odreene. Na Glaiseovo pitanje da li ustaki
pukovnik T. Serti treba postati naelnik generaltaba, Kasche nije mogao
odgovoriti. Rekao je generalu da je poglavnik predvidio Sertia za komandanta ustake oklopne divizije. Zatim je Kasche rekavi da mu je to osobno
vrlo neugodno rekao generalu Glaiseu kako mu je poglavnik u vezi sa
sluajem Lorkovia dao na znanje da je on, Glaise, dao Lorkoviu vrlo
negativne izjave o ratnoj situaciji. Predao je Glaiseu kratku zabiljeku o
izjavama koje mu se pripisuju 134 i Glaise je primijetio da on zaista nije
Lorkoviu energino proturjeio kad mu je iznio svoju pesimistiku ocjenu
situacije. No, Glaise je negirao dalekosene tvrdnje o svojim izjavama, ukazujui i na to da je naroito priznavao Koakove pozitivne izjave. To mu je
potvrdio i Kasche. Bili su suglasni da je nastala ozbiljna situacija, a Glaise je
izjavio da nee moi dalje suraivati s poglavnikom. Kasche je predao Glaiseu
zabiljeku s inkriminiranim izjavama koje mu se pripisuju, zamolivi ga da o
tome dobro razmisli i da mu do idueg dana da odgovarajuu pismenu izjavu.
Glaise mu je to obeao, ukazavi ponovno na ozbiljnost i teku situaciju u
kojoj se sada nalazi.
Prilikom razgovora Glaise je izjavio da je u posljednje vrijeme imao vie
simpatija prema Vokiu, te upravo danas ima nareenje da prenese poglavniku obavijest da njemaka vojska odustaje od daljnje evakuacije stanovnitva
s obale. To sada vie ne moe sam javiti poglavniku, pa stoga moli Kaschea da
to uini mjesto njega, to je Kasche obeao. O provoenju svojih mjera
poglavnik je obavijestio Kaschea osobnim pismom od 31. VIII1944. a Kasche
1,4
Pod naslovom: Unterstellte Aeusserungen.
je to pismo u telegrafskom izvjetaju proslijedio ministarstvu vanjskih poslova

u Berlinu za ministra v. Ribbentropa.
O posljedicama poduzetih mjera Kasche je saznao da nisu ni priblino svi
hapeni za koje je to bilo predvieno. Odjek meu stanovnitvom nije preao
u Zagrebu uobiajene razmjere.
Glaise je 1. IX doao Kascheu da bi se - kako su se bili dogovorili porazgovorio s Kascheom o svojoj stvari. Opirno mu je razloio da ga je
veoma oneraspoloila injenica to poglavnik nije s njim razgovarao o tako
tekim optubama protiv njega, iako je ve vie od dva tjedna znao za njih.
Suradnja izmeu poglavnika i njega po svoj je prilici ubudue iskljuena.
General je govorio o politikim prilikama na njemu svojstven nain, stavljajui naglasak na one ustake linosti s kojima on nee imati nita zajedniko, a
koje su se vjerojatno koristile zgodnom prilikom da po.duzmu neto protiv
njega. Glaise je s izvjesnom gorinom govorio o tome da je ba posljednjih
tjedana mnogo uinio za Hrvatsku kod Wehrmachta. Sama stvar, rekao je
Glaise, tako je teka i dalekosena da to mora javiti Vrhovnoj komandi i da
mora zahtiievati osobni razgovor s feldmaralom Keitelom. S tog puta u
Glavni stan po svoj prilici vie se nee vraati u Hrvatsku. Kasche je s
generalom razmatrao stvarno sve okolnosti kao i one koje su Kaschea
ponukale da prije toga ne govori s njim o toj stvari. Glaise mu je rekao da ga je
i to veoma pogodilo, s obzirom na meusobni osobni odnos. Nadalje su
konstatirali da su, zbog danih okolnosti, nastale potekoe u odnosima
izmeu Wehrmachta i hrvatske vojske koje e vrlo negativno utjecati na
daljnji razvoj. Sloili su se s tim da general Juppe nesmetano obrauje tekua
pitanja suradnje. Kad se opratao, Kasche je generalu rekao da bi pozdravio
angairanje generala Ringela u Hrvatskoj zbog toga to su Hrvati naroito
povoljno primili Ringela.
U dogovoru s Glaiseom Kasche je poslao ministarstvu telegrafski izvjetaj
1. IX (koji je itaocu ve poznat).
Meutim, ministar Lorkovi je 2. IX zamolio Requarda da doe k njemu,
to je Kasche dopustio. Sadraj razgovora Requard-Lorkovi dat e u prilogu.
Sutradan, 3. IX, razgovarao je s Hermannom o situaciji i bilo im je jasno
(Kascheu i Hermannu) da pri takvom zbunjujuem mnotvu pojava moe
koristiti samo posve hladna ravnolinijska politika.
Toliko Kasche u svom opsenom zavrnom izvjetaju o aferi.
Glaise je sa svoje strane brzojavno 1. IX 135 obavijestio glavnokomandujueg na Jugoistoku i vojnog zapovjednika Jugoistoka da je izmeu poglavnika i
njega (Glaisea) na alost ne sasvim bez krivnje poslanika Kaschea nastao
dubok i, izgleda, nepremostiv jaz, pri emu mu je i onemogueno da mogue
interese Wehrmachta zastupa bilo pred samim poglavnikom bilo preko poslanika. Glaise stoga moli da mu ishode da osobno referira naelniku Vrhovne
komande, a istodobno predlae da generalu Juppeu povjere da ga zastupa kao
opunomoenog generala kako njemaka vojska u tako tekim vremenima u
ovom vanom prostoru ne bi ostala bez zastupnika. General Juppe mogao bi
ga istovremeno za vrijeme Glaiseove odsutnosti zamjenjivati u vodenju LXIX
korpusa ako nije za to mjesto predvien gen. v. Pannwitz koji se danas vratio.
Sutradan (2. IX) 136 je Glaise poslao Kascheu pismo ovog sadraja:
Kako vam je poznato, djelomino iz vlastitih zapaanja, dijelom iz
AJ, T - 5 0 1 , rolna 2 6 4 , Nr. 01535/44 g. Kdos.
136 p^ B o n n > Nachlass Kasche, sveanj 10.
135
novina i drugih izvjetaja, poglavnik ve 48 sati vri niz promjena na vanim

vojnim poloajima, a da se nije, u smislu saveznike suradnje i sporazuma iz
Protokola od 10. XI 1942, na bilo kakav nain posavjetovao s predstavnikom
njemakih oruanih snaga koje se bore i krvare u ovoj zemlji. Tim postupkom
poglavnik misli da moe zaobii ne samo elje njemakoga opunomoenog
generala, nego i elje Wehrmachta, u vezi s ve odavno planiranim personalnim promjenama u njegovoj vojsci koje su mu djelomino moda i nametnute.
0 tim eljama on bi morao voditi rauna i prilikom izbora ministra oruanih
snaga, jer se prema postojeoj situaciji u estoj godini rata taj poloaj teko
moe smatrati samo politikim. Taj propust je naroito vaan prilikom
imenovanja na mjesta kao to su naelnik generaltabnog ureda u ministarstvu
oruanih snaga ili naelnik taba Ustake vojnice za koju su se dogovorili da
pripada u djelokrug zajednikog staranja. Da poglavnik u tim pitanjima
jednostavno prelazi na dnevni red, zaobilazei eventualne interese njemake
vojske, to ne pokazuje samo omalovaavanje tih interesa, pri emu smatra da
ima pravo, nego dokazuje i dublje motive.
Iz toga jasno proizlazi da je bila teka pogreka odugovlaiti s rjeenjem
stvari koja se njega (Glaisea) osobno tie, umjesto da se to smjesta rijeilo.
Stoga je moda ve dugo planirana poglavnikova namjera uspjela Glaiseovu
malenkost, koja mu je moda bila na smetnji, iskljuiti iz rjeavanja personalnih pitanja pri emu se - sporedno da li s pravom ili ne - plaio Glaiseovih
prigovora. Poglavnik je u ovom sluaju svojim neobinim postupkom kojim je
znao iznenaditi i Kaschea uspio hladnim putem, bar za ono vrijeme koje je on
smatrao potrebnim, iskljuiti jednog visokog funkcionara Wehrmachta o ijoj
djelatnosti ima suditi samo Fhrer i njegovi organi. Glaise dri da ak i Kasche
- unato svojoj naklonosti koju uvijek pokazuje kad se radi o poglavnikovim
mjerama osjea da je ova situacija sramotna. Moli ga da kod hrvatskoga
dravnog poglavara najotrije protestira u ime Wehrmachta, pozivajui se pri
tom i na slubene upute od 14. XI 1943. 1 3 7
Kasche je 5. IX 38 uputio telegram ministarstvu (za ministra v. Ribbentropa) i izvijestio da je general Glaise bio kod njega jer sutradan putuje u
Vrhovnu komandu. Izjavio je da se sigurno nee vratiti u Zagreb. Zasad e ga
zamjenjivati gen. Juppe. U vezi s optubama protiv njega rekao je da ga je
poglavnik pomou njih htio odstraniti, i to na najnepoteniji nain. Dalje je
izjavio da je poglavnik to uinio upravo sada da bi mogao zaobii njemaku
vojsku prilikom imenovanja novih osoba na vie poloaje u hrvatskoj vojsci.
On to ne smatra samo aktom uperenim protiv njega osobno, nego i protiv
njemake vojske. Glaise je bio to neraspoloeniji, to je posljednjih mjeseci
kod Wehrmachta mnogo uinio za hrvatsku vojsku. Stoga je oekivao da bi
poglavnik s njim razgovarao kad bi se pojavile takve optube kako bi se mogle
rijeiti kratkim postupkom. Glaise je okarakterizirao Lorkovia kao inteligentnog ovjeka s kojim je posljednjih mjeseci dobro suraivao, a prema tome
1 otvoreno s njim razgovarao. I s Vokiem je sve bolje suraivao. Sadanji
razvoj general ocjenjuje djelomino pozitivno, naroito to se tie novog
ministra oruanih snaga Steinfla i novog ravnatelja Ravnateljstva za javni red i
sigurnost Lisaka. S druge strane, pribojava se da bi moglo doi do recidive
divljih incidenata (ustaa) koji su vladali 1941. god. u nekim podrujima
11
U dva telegrama Kasche je za ambasadora Rittera ponovio tekst Pavelieva pisma od 22.
VIII 1944. (Isti izvor)
s
" Isti izvor; telegram odtampan kod Slavka F. Odia, Neostvareni planovi, Zagreb 1961,
str. 3 4 2 - 3 4 3 .
Hrvatske. Kascheov osobni referent Requard razgovarao je prije nekoliko

dana s Lorkoviem koji je poricao kako je imao planove da se povee s
neprijateljem, za to ga optuuju, ili da je radio na njima. Poricao je takoer
da mu je general Glaise dao takve dalekosene negativne izjave o ratnom
stanju kako je to naveo poglavnik. Sm poglavnik, s kojim je Kasche danas
razgovarao, smatra da je sadanje stanje u meusobnim odnosima vrlo
nepovoljno. Njemu je jasno da je general Glaise vrlo neraspoloen prema
njemu, te trai to hitnije rjeenje osobnog sluaja. Poglavnik se zalae za
generala Glaisea, ali oigledno mu je stalo do toga da Glaise napusti zemlju.
Pri takvom stanju, te zbog Glaiseove izjave da se nee vie vratiti, Kasche
ukazuje na to da ovdanja situacija nuno zahtijeva jednog njemakog generala u Zagrebu koji e energino i s razumijevanjem jaati suradnju i potaknuti Hrvate na nove napore. U vezi s tim Kasche spominje generala Ringela
koji je za vrijeme svog kratkog boravka u Zagrebu postao veoma omiljen.
U Kascheovoj zabiljeci o razgovoru s Paveliem 5. IX u 12,30 sati
(Zagreb, 5. rujna 1944)
zapisano je da mu je poglavnik govorio o potrebnom osiguranju prilikom odvoenja prikupljenih itarica. Pozvao se na referat
ministra St. Hefera koji je prije svega traio da se osigura eljeznica za
odvoenje ita planirano i to svega na nekoliko dana. Na poglavnikov
prijedlog da pri tom angairaju avijaciju, odgovorio je Kasche da su hrvatski
lovci za tu svrhu osobito prikladni; osim toga, Kasche je obeao da e sa svoje
strane zagovoriti poglavnikovu elju kod njemakih vojnih instanci, a poglavnik e na odgovarajui nain uputiti generala V. Krena. Dalje mu je poglavnik
ukazao na izvjetaj pukovnika T. Rolfa iz Karlovca koji se tui na najveu
nestaicu municije kod tamonjih jedinica. Kasche je i tu obeao da e o tome
obavijestiti nadlene vojne komande. Zatim je poglavnik spomenuo podatak
da je iz koncentracionog logora SS u Jankomiru 14 pobjeglo sedam partizana
koji sada vrljaju po okolici.
U vezi s mjerama posljednjih dana Paveli je proitao Kascheu pismo
ministra Lorkovia napisano na deset stranica, u kojem se Lorkovi ali na
postupak s njim i s ministrom Vokiem rekavi da se s Kvaternikom, Budakom i drugima postupalo mnogo obazrivije. Lorkovi je dalje pisao da e
Hrvatska bez obzira na to kako god rat zavri - doivjeti strahovit
osvetniki pohod; dalje, da se mora pribojavati da e ga odstraniti (ubiti)
mrani elementi bude li - kao to se namjerava - iskljuen iz sastava
Poglavnikove tjelesne bojne.'41 Pri tom je poglavnik napomenuo da se o nekoj
likvidaciji to se samo po sebi razumije ne moe uope raditi, nego samo o
tome da e Lorkovi i Voki biti izvedeni pred sud Poglavnikove tjelesne bojne
(PTB) i da e biti iskljueni iz sastava bojne. S tim u vezi jo je spomenuo i to
da je iz cijelog dokumentarnog materijala morao razabrati kako je postojao
jedan plan o puu protiv njega osobno za koji je kao poetak imalo posluiti
premjetanje PTS-a u Srijem pod bilo kakvim izgovorom. Ukazao je Kascheu
posebno na linost pukovnika A. Mokova kojeg sve vie cijeni kao dobrog
komandanta. Voki je Mokova uvijek smatrao svojim suparnikom te ga je
Logor osnovan u drugoj polovici 1943. godine. U njemu su do kraja bili zatoeni
zarobljeni pripadnici partizanskih jedinica. Kapacitet logora iznosio je nekoliko stotina zatoenika.
141
Lorkovi je doista bio osuen po sudu PTB-a i iskljuen iz sastava Poglavnikove tjelesne
bojne. Dakako da su ga Pavelievi mrani elementi na kraju i ubili.
stoga i zapostavljao. Protekle nedjelje poglavnik je bio pozvao na dogovor u

Nove Dvore Mokova, Lisaka i Kirina.
U vezi s pitanjem generala Glaisea izrazio je miljenje da je general sigurno
vrlo loe raspoloen prema njemu. Poglavnik moli da se Glaiseu nita ne
dogodi, no polae mnogo na to da se o Glaiseovu pitanju donese hitna odluka.
Kasche je obavijestio poglavnika da Glaise sutra odlazi u Vrhovnu komandu i
da mu je Glaise rekao kako se ne bi htio vratiti. Dakako, pri tom je istakao da
to nije nikakva slubena obavijest.
Glaise je pred svoj odlazak iz Zagreba 6. IX ujutro poslao Kascheu
pismo 142 u kojem pie kako bi ga htio zamoliti da u vezi s Kascheovim
dananjim posjetom poglavniku to manje naglasi Fiihrerovu suglasnost za
nastavljanje ustakog kursa. Inae e doi do ponovnog oivljanja najgoreg
ustakog terora za koji i tako ve postoje obilni znaci: atentat na Prpia, bijeg
pukovnika A. ua iz straha od njegovih vlastitih ljudi jer se vie nije usuivao
noiti u svom stanu, opozicija najboljih ljudi, sve vea mrnja samih ustaa
protiv kamarile pukovnika (obrista), itd. Podravajui poglavnika u
provoenju tog kursa, dolijeva se ulje na vatru.
Po drugi put ponavlja Glaise svoje miljenje kako je potrebno da se
njemaka strana to manje mijea u borbu snaga koja se sad tako ivo vodi.
Poglavnik treba da se sam, bez njemakih dadilja, iskobelja iz sadanje
zapletene situacije ako ne eli potpuno izgubiti ugled meu svojim vlastitim
ljudima (tri etvrtine svog ugleda ve je ionako izgubio). Neko drugo rjeenje
tetilo bi i njemu i njemakoj strani.
Tim recima zakljuuje Glaise - ne eli se mijeati u Kascheov resor, ali su
s tim stvarima povezani i znaajni vojni interesi, naroito s prvom tokom.
Rekao je Fiihreru: Moj Fhreru, jasno je da mi danas ne moemo odbaciti
poglavnika i ustaki kurs, premda su oni poinili katastrofalne greke. Ali, ako
se u svjetlu rampe previe solidariziramo s njima, ubudue se nee odmetati
samo ete domobrana, nego bataljuni i pukovi.
ef estog odjela Glavnog ureda za sigurnost Reicha u Berlinu (kontrapijunaa) SS-Brigadefhrer W. Schellenberg brzojavio je 6. IX 1944. 1 4 3 ministarstvu vanjskih poslova da je u prostorijama taba poglavnikove tjelesne garde
pod predsjedanjem ministra unutranjih poslova Lorkovia (pogreno; treba:
M. Frkovia) provedena rasprava protiv Lorkovia i Vokia uz iskljuenje
javnosti. Obojicu je sud osudio na gubitak ina i internaciju. Rasprava je
pokazala da je najvie kriv Lorkovi jer su kod njega pronali listu nove vlade
kojoj se na elu nalazio Maek. Ustaki krugovi i revolucionarna ustaka
omladina prepuni su ogorenja na Vokia i Lorkovia i trae da ih se strijelja.
Prvi utisak u javnosti da su Lorkovi i Voki rtve njemakog traenja u
opadanju. Ope raireno miljenje sada jest da su stvarno poinili veleizdaju.
Poloaj u Zagrebu miran. Dranje PTS-a prema Njemakom Reichu je
pozitivno - prema informaciji istoga pouzdanog obavjetajca.
Rasplet cijele afere bio je ovakav: Paveli je u dotadanji Lorkoviev
resor unutranjih poslova doveo ljutog ustau, lijenika i ustakog pukovnika
dra Matu Frkovia; ustakog krilnika A. Vokia u resoru oruanih snaga
smijenio je doadmiral Nikola Steinfl (koga su Nijemci nazivali Puppe, tj.
lutka); pohapsio brojne maekovce, u prvom redu I. Farolfija i Lj. Toma142 PA Bonn, Nachlass Kasche, sveanj 10; generalovo oprotajno pismo Kascheu odtampano kod Slavka F. O d i a , nav. djelo, str. 344.
1 4 3 A-VII, NAV, T - 1 2 0 , rolna 3 1 3 3 , snimka 5 1 1 . 3 2 9 .
ia. Glaise je iz Zagreba otiao u Fiihrerov Glavni stan gdje mu je feldmaral

Keitel prilikom oprotaja rekao i ovo: Budite veseli to ne morate doivjeti
bijednu propast ove kukavne (schbig) drave. 144 Hitler se u audijenciji
zahvalio svom uem zemljaku (i Glaise je bio rodom iz mjesta Braunau am Inn
kao i Hitler) za uvijek objektivno i istinito izvjetavanje. Pravo je udo - rekao
mu je Hitler - to se tri i pol godine mogao odrati na hrvatskom ledu. Na to
je Glaise, odlikovan, bio preveden u Fhrerovu rezervu, ti. u penziju.
Da bismo se pribliili historijskoj istini u svemu tome, 45 nanizat emo
R. K i s z l i n g , nav. djelo, str. 211.
Naa se historijska publicistika relativno esto bavila puem Lorkovi-Voki, ali je pri
tom ispoljila na mnogo mjesta i kod pretenog broja autora nepouzdanost, tenju autora da
zagolica i zablista novim podacima i - to je najgore - potpuno izostavljanje u tekstu navoenja
lokacije izvora, a to je sve njena gotovo stalna boljka.
Na primjer, Slavko F. O d i u tri bolja nastavka u zagrebakom Vjesniku u srijedu pod
naslovom: Iza kulisa drugog svjetskog rata u Jugoslaviji - Dvije linije iste politike (VUS, 9., 16. i
23. I 1957) prikazao je djelovanje gen. Glaisea u Zagrebu i u treem nastavku dodirnuo sluaj
Lorkovi-Voki. Pritom je pokazao da raspolae sa zanimljivim izvorima i dobrim poznavanjem
pojedinosti. U svojoj knjizi Neostvareni planovi (Zagreb 1961) proirio je problematiku i
pokuao da u granicama raspoloive dokumentacije prikae neprijateljsku djelatnost usmjerenu
protiv rukovodstva Narodnooslobodilakog pokreta i posebno protiv vrhovnog komandanta
NOV i POJ marala Tita. Dakako da je tu iznova djelovanju gen. Glaisea posvetio posebnu
panju. Reproducirao je na kraju rukovet prevedenih njemakih dokumenata isputajui mjestimino pojedine pasuse i izostavljajui uope navod gdje se ti dokumenti nalaze u originalu. Ipak,
Odieva knjiga predstavlja prvi i to pozitivan doprinos boljem poznavanju zbivanja u vezi s
ustako-njemakim odnosima u rasponu od 1941. do 1945. godine.
Mato R a j k o v i , u svojim lancima, obilno se bavio ustakom NDH. U seriji lanaka pod
naslovom Prolost na optuenikoj klupi - Posljednji manevar (Vjesnik u srijedu od 3. IX do 5.
XI 1958) Rajkovi je - koristei zapisnike sasluanja pojedinih aktera i poneke dokumente koje je
mjestimino ve koristio Odi - ocrtao aferu Lorkovi-Voki i njen rasplet na sjednici ustake
vlade 30. VIII 1944. Rajkovi u novoj seriji: Povijest na optuenikoj klupi - Ante Paveli od
Franka do faizma (Vjesnik u srijedu od 11. II do 15. IV 1970) pokuao je da portretira ustakog
poglavnika i da skicira njegov ivotni put. Pritom je koristio i Pavelieve memoare objavljene
posthumno u emigraciji (Ante P a v e l i , Doivljaji, I, Madrid 1968).
Nikola B. M i l o v a n o v i , u seriji lanaka pod naslovom Zakulisne igre ustaa i oko
ustaa (Vjesnik od 4. V do 2. VI 1970), koristio je takoer ve otprije poznate podatke i
dokumentaciju u vezi s aferom Lorkovi-Voki i odlaskom gen. Glaisea, kao i zapisnike o
sasluanjima pojedinih ustakih dunosnika (Lisaka, Miloa, Grete i drugih, a osobito one
A. Mokova). Isti autor objavio je kasnije i knjigu (Generali izdaje, III, Beograd 1977) i itavu
jednu glavu prvog sveska posvetio ustakom poglavniku (str. 2 9 1 - 4 5 3 ) . U poglavlju Dvolina
uloga izdajnika (str. 432445) ocrtao je pojedinosti afere Lorkovi-Voki. Milovanovi je tu
obilno koristio elaborat A. Mokova o puu, zapisnike o sasluanjima, kao i ve po Odiu 1961.
god. objavljene dokumente. Milovanovi je, naalost, propustio u knjizi da navede izvore svojih
podataka, a mjestimino je pokazao upadljivu nesigurnost, neobavjetenost i neumjesnost pri
prikazu odnosa i u nazivima.
Mato R a j k o v i vratio se u svojim Sjeanjima na Oznu 1979. god. na aferu Lorkovi-Voki i tu dobrano iskoristio zapisnik sasluanja Vladimira Koaka.
U poduoj seriji I. H o r v a t a i J. R u i a : Posljednji manevri (Veernji list od 29. XII 1962.
do 1. III 1963), autori koriste u izvodima brojne zapisnike o sasluanjima, bave se i puem, ali u
svemu - prikazujui posljednje manevre - ine i podosta faktografskih promaaja.
Medu raznim publikacijama, objavljenim u emigraciji, spomena je vrijedna rasprava o
puu Ive O m r a n i n a na talijanskom jeziku (II putsch croato nel 1944, Rivista di studi
internazionali, Firenca, 1950, god. XVII, sv. 2, str. 2 4 8 - 2 5 4 ) . U njoj autor hvali patriotizam
poznatog germanofila M. Lorkovia koji pred oima - pri uspostavljanju dodira sa zapadnim
saveznicima zaslugom I. Metrovia i A. Juretia - nije imao drugo nego spas hrvatske suverenosti ! Pripreme su prema Omraninu tekle s dva kraja: na jednoj strani Hrvati su pripremali
revoluciju kod kue; na drugoj, zapadni saveznici iskrcavanje u Dalmaciji. U tom cilju bila je ve
sastavljena vlada u Zagrebu za prvi poetak koaliciona: ustae i maekovci na elu sa
St. Periem, s tim da je kao D-dan bio predvien 1. rujan 1944. kad je imala uslijediti i operacija
iskrcavanja. Meutim, do iskrcavanja nije dolo, a Lorkovi, Voki, Juri i mnogi drugi bili su
uhapeni. Omranin servira i ovakvo tumaenje zato nije dolo do iskrcavanja: Juraj Krnjevi
144
145
rukovet izjava o toj aferi, u kojoj je vie njih izgubilo glavu do svretka rata
(npr. Juri, Lorkovi, Voki, Farolfi, Tomai, Kliani), nesumnjivo na
Paveliev poticaj, odnosno zapovijed.
Evo kako je sam ustaki poglavnik protumaio akciju Lorkovi-Voki:
Njihova (etnika) namjera doi u Zagreb i tu unititi hrvatsku dravu
bila je u sporazumu s njemakim generalom Glaise von Horstenau pripremana
pola godine prije i tempirana na vrieme pod konac 1944. godine. Bilo je sve
prireeno, da im to uspije bez ikakova napora, a za to su imali posluiti Voki
i Mladen Lorkovi, koje je general Glaise uveo u urotu, iji je program bio
sporazum s etnicima i postrojenje s njima zajednike vlade u Zagrebu. Na taj
bi nain izpalo, da su sami Hrvati likvidirali svoju vlastitu dravu, a velikosrbskim bi etnicima njihova namjera bila uspjela himbenim i lukavim nainom
bez borbe i ikakovih rtava.
Meutim stvar je propala, jer je general Glaise na zahtjev hrvatske vlade
morao zemlju napustiti, a Voki i Lorkovi su bili uklonjeni sa svojih
dunosti, i time sva trojica onemoguena u svojoj daljnoj raboti.
O svemu e tome svojedobno biti iznesene pojedinosti i obirni podatci. 146
To sve do svoje smrti u Madridu (1959) Paveli nije uinio, samo nam je
ostavio ovo kao priu za malu djecu.
Sasvim protivno postupio je njegov hvaljeni zapovjednik PTS-a ustaki
pukovnik Ante Mokov koji je u istrazi poslije osloboenja napisao cijeli
jedan mali elaborat o puu. 147 Zbog njegove dokumentarnosti reproducirat
emo ga gotovo u cijelosti.
Opi utisak na prvi mah - iskazao je Mokov o Vokiu - ostavljao je
ovjeka osobno dosta skromnog, ali i neodlunog radi nepoznavanja novog
posla i nove sredine u kojoj se naao. Kasnije se na novoj dunosti prilino bio
uivio. U pogledu ope situacije bio je optimista iako je drao da Njemci rat
sigurno gube. Nisam znao je li to njegovo osobno miljenje ili je bilo
ucjepljeno odnosno podrano od Pavelia koji je prema raznim osobama i
njihovom pogledu na Njemce znao na zgodan nain dati do znanja da dijeli
njihovo miljenje, te da on sve 'tono vidi i zna'. Ovo istiem, jer mi je i Voki
rekao tada da je Pavelievo miljenje isto kao i njegovo.
Voki je odmah - nastavlja Mokov svoj prikaz 'pua' - pokazao vrlo
veliku aktivnost to se tie odravanja kontakta sa jedinicama na terenu i
htio se neposredno pred poetak operacije posavjetovati s Ivanom ubaiem, predsjednikom
jugoslavenske kraljevske vlade. ubai - koji nikada nije bio hrvatski nacionalist nego je uvijek
bio povezan s dinastijom Karaorevia - ispriao je to se sprema ministru Dragi Maruiu;
Marui je to telefonski dostavio Titu, a Tito Staljinu. Staljin je nato zatraio od Roosevelta da se
akcija stornira i to je bio kraj!
Vladko M a e k u svojim uspomenama (In the Struggle for Freedom, New York 1957, str.
2 5 5 - 2 5 7 ) vrlo je krt pri spomenu afere Lorkovi-Voki. Neto je saznao o pripremama - pie
on - posredstvom Lj.Tomaia; mjesec dana poslije atentata na Hitlera reim mu je u stanu na
Prilazu 9 bio pootren i nitko ga nije mogao posjeivati a ubrzo zatim je zagrebaki radio objavio
vijest o uhienju Lorkovia i Vokia. Uslijedila su masovna hapenja lanova HSS dok je August
Kouti izmakao hapenju i preao partizanima. Toliko Maek.
Jere J a r e b u knjizi Pola stoljea hrvatske politike. Povodom Maekove autobiografije
(Buenos Aires 1960, str. 1 1 1 - 1 1 5 ) prua obilje bibliografskih podataka iz emigrantske i strane
periodike i o aferi i za divno udo konstatira da je tadanja ustaka vlada, rekonstruirana 1.
rujna 1944. izbacivanjem Lorkovia i Vokia, zavela ekstremnu pronjemaku politiku u Hrvatskoj i logina posljedica takve Pavelieve politike bila je hrvatska katastrofa u Bleiburgu!
146 J. J a r e b , nav. djelo, str. 111.
147 A-VII, NDH, Elaborat A. Vokia, Kut. I. O. 9, Br. reg. 7/7 - 1 - 1 8 .
oficirima, te je neko vrijeme bio vie vani nego u Zagrebu. Imao je namjeru
kako je sm govorio - da obie sve jedinice i da govori sa svim oficirima
osobito zapovjednicima. Radi ovog naina ophoenja kroz kratko vrijeme
postao je vrlo popularan u vojsci. Njegovi govori prilikom tih obilazaka,
osobito pred viim oficirima bili su neke vrste senzacija, jer je u njima uvijek aludirajui na Njemce, a da ih ne spomene - govorio da treba oekivati u
najskorije vrijeme velike dogaaje u kojima e hrvatska vojska otvoreno
nastupiti protiv svakog koji e biti na putu odranja drave, te da se Hrvatska
nije vezala niti e se vezati sa sudbinom drugih i slino. Kasnije su mi neki
oficiri (nakon hapenja Vokia) priali kako su svi, komentirajui rijei
Vokieve, oekivali svakog asa nalog da raskinu i udare na Njemce (gen.
Nardeli, puk. Nikpalj). Voki je obino prilikom posjeta pozvao zapovjednike
i rekao im da e ih pravovremeno o svemu obavjestiti (ne ulazei u samu stvar)
i to putem kurira ili radiom, a onda da e moda trebati 'dobro pritegnuti
obojke'. Oni su iza toga oekivali nalog Vokiev za okret protiv Njemaca i
ako to Voki izriito nije nigdje spomenuo, odnosno otvoreno rekao, a bili su
sporazumni i zadovoljni te puni nada da se neto 'veliko i dobro' priprema.
Veliki broj onih je jo dugo vremena nakon odstranjenja Vokia drao, da je
stvar bila ozbiljna i da je samo momentalno otklonjena, jer su Njemci doznali,
radi toga da je i Voki morao biti maknut, ali su vjerovali da e u danom asu
opet se povratiti.
Nakon svojih obilazaka Voki je odmah iao referirati Paveliu i vjerujem
da mu je sve tono iznosio, pa i svoje govore. Moram napomenuti da je u to
doba, a i prije dolaska Vokia na poloaj ministra ORS-a, bilo eih sluajeva
otvorenih ispada protiv Njemaca sa strane pojedinih hrvatskih jedinica ili
njihovih zapovjednika. (Skoro sve jedinice su bile pod njemakim zapovjednitvom). Ovi sluajevi su osobito izbijali u podruju gdje su bili i etnici sa
kojima su Njemci otvoreno suraivali, posebno u podruju juno od Bihaa,
gdje su dvije bojne (bataljuni) jednog puka na elu sa potpukovnikom
Nikpaljem bile otkazale poslunost njemakoj komandi ne dozvolivi da
njihovim podrujem prolaze etnici i slave, ini mi se, roendan kralja Petra,
te su se bili uanili sa odlukom da pucaju i na Njemce, ako ovi nastupe na
njih, kako su bili rekli uiniti. Radi ovog je potpukovnik Nikpalj bio stavljen
pred njem. sud, ali je pobjegao u Zagreb, gdje sam ga ja primio i neko vrijeme
krio. Atmosfera je bila skoro u svim jedinicama protiv Njemaca prilino
napeta, te je Voki dolazio i bio priman kao naruen, te je ba i ova situacija
bila mnogo doprinjela njegovoj popularnosti.
Prelazei na zbliavanje Vokia s Lorkoviem, Mokov je zapisao ovo:,
U poetku svog ministrovanja Voki nije bio neki posebni prijatelj sa
Lorkoviem, te njegove pozive na veere nije rado prihvaao. Sto vie o tim
pozivima je govorio sa.Paveliem - kako je to sm Paveli rekao, mislim,
Servatzyju i Frkoviu - iznosei da on ne voli ii Lorkoviu, jer mu se neda
gubiti vremena, a i drutvo koje se skuplja kod Lorkovia da mu je nepoznato
i strano. Paveli mu je navodno rekao, da je bolje da ne gubi vrijeme na te
bezkorisne veere. Meutim, kasnije su postali vrlo dobri prijatelji, tako da je
Voki kumovao Lorkoviu kada se ovaj drugi puta enio. Ja sam tek povodom ove enidbe doznao, da su se oni dva blie sprijateljili. Lorkovi je u to
doba bio ministar unutranjih poslova. Ipak je najintimniji prijatelj Vokia bio
njegov vjenani kum Ante Stiti. U kakvim je bio odnosima titi sa Lorkoviem nije mi poznato, ali izgleda da nije bilo nekog blieg osobnog kontakta
meu njima. Voki i Stiti su bili nerazdruivi, te meu njima nije bilo tajni, a
Voki je imao vie povjerenja u njega (titia), nego u svog pobonika i

dugogodinjeg saradnika iz Sarajeva Ivanovia, koji je bio i njegov zamjenik
na dunosti zapovjednika 'prometnih zdrugova' i inae svuda ga pratio.
Sa ije strane i kako je zapoelo pripremanje akcije, t. zv. 'pua' nije mi
poznato, a o svemu sam doznao, kada je stvar izbila na javu i to najvie od
samog Vokia, zatim Servatzyja, Joze Rukavine, koji je vodio jednim dijelom
istrage, zatim od Bulata i neke stvari od (Boe) Vukovia u emigraciji. Prema
svemu, Lorkovi je zapoeo kontakte sa maekovcima jo prije nego je Voki
bio u ita upuen. Odakle je data inicijativa nije mi poznato, ali sam uvjeren
da je morala biti osoba kao posrednik. Sumnjam da bi se Farolfi uputao u
jednu ovakovu stvar, ako nije teren ve bio pripravljen i ako nisu za to imali
izvjesna uputstva iz inozemstva od kuda su maekovci uvijek oekivali 'kaj
treba delati'. Ovo navodim iako nisam poznavao osobno Farolfija, jer je
poznata injenica o neodlunosti HSS-ovaca (osobito grupe koja je ostala uz
Maeka) i u daleko manjim i neopasnijim pitanjima. Isto je tako teko
predpostaviti da bi inicijativu potakao Lorkovi, koji je bio osobno prilini
plaljivac i znao dobro to bi to sve moglo znaiti, ako nije bilo nekog tko je
stvar zgodno pripremio. Iz prianja Vokia nisam mogao vidjeti da bi to bio
sam Paveli. Istina, Voki je prema svemu bio uvuen u akciju, kada je ova ve
bila pokrenuta. Prema rijeima Vokia, on i Lorkovi su Pavelia obavijestili
zajedniki, da HSS-ovci ele kontakt, kako bi skupa mogli razmotriti situaciju,
te od istoga (Pavelia) dobiti placet. (Sve to mi je Voki priao o ovoj aferi
bilo je prilikom njegovog ekanja na suenje jednom prilikom u N.(ovom)
Marofu, gdje je bio interniran.)
Prema Vokiu, Farolfi je na prvom sastanku iznio da eli stalan kontakt, te
su se odmah nali na zajednikoj misli i uvjerenju, da Njemaka u kratkom
vremenu gubi rat i to bez ikakovih kompromisa sa bezuvjetnom kapitulacijom, a Farolfi je navodno rekao, da o tome ima i sigurnu obavijest. Nastavljajui dalje, doli su do zakljuka da se Hrvatska kao drava moe, pored svega,
ouvati, te su u tom pravcu i tekli daljnji razgovori. Farolfi je iznio da je u tu
svrhu jedna grupa maekovaca spremna da ude u vladu pod izvjesnim
uvjetima, te da e iznijeti i konkretne prijedloge, u najkrae vrijeme. Izgleda da
se Farolfi istovremeno dalje dogovarao sa ostalim maekovcima, te da je
izvjetavao o tom inozemstvo, odnosno oekivao daljnje upute. (Prema rijeima Jose Rukavine vezu sa inozemstvom i to vicarskom odravao je zubar
Pandakovi.)
Posve je sigurno nastavljao je dalje Mokov da su o svim fazama
pregovora Voki i Lorkovi obavjetavali Pavelia, to je ovaj pred Servatzyjem i M. Frkoviem potvrdio, kada su doli k njemu radi izjave Vokieve i
Lorkovieve koju su oni dali pred sudom, pozivajui se na ovu injenicu.
Dogovori su bili napredovali toliko da se moe govoriti ve o njihovom
politikom i vojnikom dijelu. Prema Vokiu konana izjava Farolfija je bila,
da su oni (maekovci) sporazumni ui u vladu koja u svojoj konanoj
formaciji mora biti sastavljena uz njih (HSS) od osoba sa kojima bi oni htjeli i
mogli saraivati. Cini mi se da su ve bila izvjesna imena osoba, koji bi
formirali vladu, i da jedino nisu mogli nai osobu za ministra unutranjih
poslova, te je Lorkovi bio dao u zadatak Milutinu Juriu (ravnatelj R.Z.J.R.
i S.) da sa nekim u tom pogledu konferira. Jedan od prvih uslova za provedbu
itave stvari je bio odstup samog Pavelia, kao i svih ljudi koje ne bi prihvatili
HSS-ovci, jer su oni trebali nositi glavnu odgovornost i nastupiti u poetku
kao pojedinci, a zatim kao stranka. Sto se tie vojnike strane (prema Vokiu i
Josi Rukavini) bio je izraen plan reorganizacije svih oruanih snaga pod
jednim imenom i pod jednim zapovjednitvom. Isto tako je bio napravljen
plan komandnog kadra. U prvom redu trebale su se ukinuti razne ustake
jedinice, koje bi ljudstvo ulo u sastav druge jedinice, a kod nekih bi bilo
ljudstvo rasputeno. Istovremeno uklanjanje nekih zapovjednika (kod ega se
oekivala mogunost otpora: Luburi). Dalje je bila predviena koncentracija
snaga na izvjesnim prostorima i to uglavnom prema Srijemu, oko Bos. Broda,
te Zagreba, sa svrhom onemoguavanja eventualnih protumjera sa strane
njemake vojske. Na koncu opa mobilizacija.
Sve ove planove razradio je (prema rijeima Rukavine) pukovnik Kliani,
koji je bio neke vrsti vojnog reformatora kod HSS-ovaca, a za iste je znao i
general Blakovi, te pukovnik zrakoplovni Mrak. 148 Navodno je kopija ovog
vojnikog plana naena kod Kliania ili Farolfija.
Na moje pitanje Vokiu, to bi bilo od ope mobilizacije sve kada bi se
ljudi i odazvali, kad se ve osjea oskudica u oruju i municiji, on mi je
odgovorio, da to ne bi bio nikakav problem, te da bi imali dovoljno oruja i
municije, a i vie nego to bi nam trebalo. Iz njegovog naina kako mi je
odgovorio, on je bio u ovu tvrdnju potpuno uvjeren. Iz itavog izlaganja dalo
se vidjeti da mu je za to bilo dano neko uvjerljivo obeanje, a i ako on nije
nita spominjao, jasno se iz svega dalo razabrati, da se moglo raunati samo
od Engleza i Amerikanaca.
Za vrijeme itavog ovog razgovora kojeg sam imao sa Vokiem pred
njegovo suenje - nastavljao je Mokov svoj iskaz - isti se je neprestano pitao
sa suzama u oima: 'Zato sada ovo, kada je on (Paveli) u sve bio upuen?'
Kada sam mu ja spomenuo glasine, da su izgleda Njemci doznali, on je tvrdio
da je nemogue, govorei da bi im to prije svega Paveli dao do znanja, a ne bi
ovako postupio pred vladom i sa sudom. Neprestano je ponavljao: 'Ne
razumijem, ne razumijem', a par puta je napomenuo da on u tu stvar ne bi bio
ni ulazio da nije sm Paveli dao dozvolu. Napominjem da je Paveli Servatzyju i M. Frkoviu bio rekao, potvrdivi izjavu Vokia i Lorkovia, da ihje on
pustio da vidi 'dokle e gospoda ii' ili 'kako daleko e gospoda otii'. Sta se
iza ovakove izjave Pavelia krilo danas se moe samo nagaati.
Ba u asu, kada je takoreku bila itava stvar dozrela, kada su se
sporazumjevali i jo samo traili ministra unutr.(anjih) poslova (istiem da je
Voki tvrdio da je i ovo posljednje bilo saopeno Paveliu), kao i to da on
(Paveli) treba odstupiti, nato se on u svom govoru u Radnikoj komori
osvrnuo, kako se naao prisiljenim osobito radi vojnikih krugova, da o ovoj
stvari govori, jer su nakon hapenja Vokia poele stizati vijesti da su se
vojnici, a i oficiri poeli razbjeavati kuama i odlaziti u partizane ba u tom
momentu izbija na pozornicu titi sa pisanjem prijave o itavoj stvari u koju
je od Vokia bio potpuno upuen. Koja je prava pozadina ove Stitieve prijave
i koja joj je bila svrha moe se samo nagaati. Polazei od izvjesnih injenica
mogu se kombinirati nekoliko zakljuaka, koji su u meusobnoj proturjenosti, ali svaki za sebe mogu.
1. Nema nikakve dvojbe, da je Voki smatrao titia najprisnijim svojim
prijateljem, te da je takav do asa prijave zaista i bio. Meu njima nije dolo
148 Navodno su lanovi vojne organizacije HSS bili ovi: pukovnici Ivan Babi, Ante Matea,
Oton u, Dragutin Medved, Franjo Mrak, Josip Jendrai, Zbiljko Majer, Nenad Stefanovi,
gen. Pero Blakovi, gen. Ivan Kliani, gen. Ivan Prpi, natporunik Marija Ceri i drugi.
Tako su u asu pua bili uhapeni Blakovi, Matea, Jendrai, Medved, Majer i drugi.
do nikakvih razmimoilaenja i koliko je bila prijava za Vokia iznenaujua,

toliko je i titi ostavljao utisak iznenaenja radi njenih posljedica. Interesantno je da je titi prema vlastitoj izjavi, to i sm Voki potvruje, bio u
poetku u sve upuen i Voki se sa njim i savjetovao, a ipak do toga asa nije
nita prijavio. Isto tako je titiu bilo poznato da je i Paveli u sve upuen.
Prema tvrenju mnogih titi je bio poznat kao ovjek bolesno ambiciozan, te
je sm sebe smatrao za najboljeg obavjetajca te se je kao takav uvijek
nastojao istai, a sigurno je i Voki u to bio uvjeren, jer je o njemu uvijek lijepo
govorio.
Polazei sa ovih injenica, motiv titieve prijave mogao bi se nai u
njegovoj elji, da istiui na svoj nain svoju lojalnost Paveliu pokae
istovremeno i svoju sposobnost obavjetajca, a ne nanijevi ovim nikakve
neprilike svom najboljem prijatelju i kumu Vokiu. titi je kasnije izjavio da
nije htio prije nita nikome javljati dok stvar ne sazori.
2. Drugu mogunost uzroka ove titieve prijave treba traiti polazei sa
injenice:
a) da je Paveli znajui sve, pa i detaljnije nego je bilo navedeno u prijavi
ipak se iskljuivo sa ovim posluio za napad i likvidaciju itave afere.
b) da je titi dostavio ovu prijavu pismeno i to putem Herenia, i ako je
mogao da je traio biti primljen dobro kod Pavelia, osobito kada se radilo o
ovako delikatnoj i zamanoj stvari. Ovim titievim nainom prijavljivanja
stvar dobiva novi izgled, jer se u nju upuuje Hereni koji, osim to je sa
svime i osobno tangiran (kao zapovjednik ustakih jedinica), inae nije
naklonjen Vokiu radi pitanja 'prometnih zdrugova', to je titi vrlo dobro
znao. Ovdje se dobiva utisak da je nain i put ove prijave naroito udeen, te
da je titi bio neim jaim prinuen da povjeri itavu stvar Hereniu i tim
svjesno pravi prvi korak protiv svog najboljeg prijatelja, kuma i zagovornika.
Sm titi u to vrijeme isto nije bio u najboljim odnosima sa Hereniem.
c) Na traenje Servatzyja da se i titia stavi pred sud, jer nije od poetka
javljao, nego to vie Voki se sa njime savjetovao (primjeujui da je onda i
dalje mogao ostati 'posmatra') Paveli je to otklonio. Ovo traenje Servatzyja
uslijedilo je prije suenja Vokiu, kada je titi na pitanje zato odmah u
poetku nije prijavio, govorio da je on htio ekati 'dok stvar ne sazori', zatim
da je mislio da Paveli zna, kako mu je Voki priao, ali da je na koncu
posumnjao.
Prema gornjem dalo bi se izvesti:
I. Da je titi mogao biti od poetka obavjetajac Paveliev postavljen
radi kontrole, te da je po nalogu njegovom prijavio i pri tom obavjestio
unaprijed Herenia.
II. Nije iskljueno da je titi posumnjao u eventualnu reakciju (odn. igru)
Pavelia i na ovaj nain htio sebe osigurati, ali je teko vjerovati da on o tome
ne bi prije govorio sa Vokiem, a sumnjam da bi u ikojem sluaju preko
Herenia dostavio prijavu.
III. Ukoliko se pretpostavi miljenje da su Njemci itavu stvar otkrili nije
iskljueno da je za istu doznao titi te odmah prijavio radi sebe, ali i tada bi
Vokia obavijestio.
IV. Jo jedna pretpostavka: da je titi dobio nalog da na ovaj nain
postupi, da bi se Voki i svi koji su upleteni u ovu aferu onemoguili od neke
tree osobe. U ovom sluaju ova trea osoba mogla bi biti samo Njemci, a
titi da je bio njihov pijun i to dran jakim adutima.
Poslije bi se mogla nadodati i eventualna Pavelieva sumnja da je titi
7
97
njemaki pijun, kao konana pretpostavka da je Paveli radio sve u ovoj

stvari po elji Njemaca i da je on bio prvi koji je Njemce obavjetavao.
U svakom sluaju: prijava titia bila je polazna toka i jedini argumenat
kojim se Paveli posluio, da ovu stvar iznese na javu na vrlo upadan nain.
Iz razgovora sa Vokiem nisam razabrao da su on i Lorkovi vodili
pregovore sa ikim drugim osim sa Farolfijem, ali mi je, mislim, Rukavina
rekao da su maekovci za iste znali, a da je Tomai bio sa Farolfijem kod
razgovora.149 U emigraciji mi je Vukovi rekao, da je i on znao da se vode
razgovori, kao i svi ostali, ali da on nije imao pojma o emu je konkretno bilo
govora, jer da je to bilo preputeno Farolfiju samom. 150 Za Tomaia tvrdi da
nije bio pregovara. Prema prianju Joze Rukavine bio je osumnjien i gen.
Matija Cani, da ima vezu sa itavom stvari i to radi toga, jer da je stavio na
raspolaganje avion bivem zastupniku HSS Ipi iz Daruvara, koji je navodno
imao veze sa nekim engleskim majorom u blizini Daruvara. - Za ania se
meutim nije nita moglo ustanoviti, te je samo bio smjenjen sa mjesta
zapovjednika oru. snaga.
Kako je stvar tekla na samoj ministarskoj sjednici - sjeao se ustaa-povratnik Mokov uo sam od Bulata, kada je ovaj kasnije bio dodjeljen
kod mene i neke vrsti vladin povjerenik.
Paveli je naglo sazvao sjednicu vlade u Tukancu i tamo zapoeo otvorenu ataku, izjavivi pred svima da se meu njima nalaze neki koji se bave
milju izdaje. Ne spominjui imena poeo je iznositi pojedine stavke iz
titieve prijave, nato je Lorkovi (a zatim i Voki) ustao i rekao zauen da
mu izgleda da se to na njega (ne)odnosi, to je Paveli i potvrdio izjavivi da on
to nee i ne moe trpjeti, te da ih rjeava dunosti. Prema rijeima i Vokia i
Lorkovia te Bulata, svi su bili iznenaeni, jer nisu znali nita, a Voki i
Lorkovi upravo zaprepateni, te nisu znali to bi uope rekli. Mislili su da e
se naknadno sve razjasniti. Iz ovoga se vidi da je Paveli htio itavu stvar vrlo
demonstrativno izvesti, a imao je nakanu odmah nakon sjednice dati uhapsiti
Vokia i Lorkovia. U tu svrhu on je pozvao Servatzyja (koji mi je kao i Bulat
sve priao), Luburia, Herenia, Penikara, Lisaka, Kirina i Rukavinu (nisam
siguran za ovog posljednjeg), ali se nakon sjednice radi neega predomislio i
naredio im samo kuni zatvor i to bez nadzora, a sutradan sa nadzorom
agenta i nakon tri dana sud. O svim ovim dogaajima doznao sam ja iste
veeri kasno od Servatzyja i to je za mene bila prva vijest o 'puu' i to u verziji
(kako mi ree Servatzy), da su Voki i Lorkovi bili u vezi sa etnicima.
Drugi dan je Servatzy - po Mokovu - bio pozvan od Pavelia, koji mu je
naredio kao zapovjedniku PTB (Poglavnikove tjelesne bojne) da ima formirati
sud, koji e suditi Vokiu i Lorkoviu kao pripadnicima PTB. Kako PTB nije
imao stalni sud ni prostorije za isti, doao je Servatzy k meni sa nalogom
Pavelia da se stave na raspolaganje zapovjednitvu PTB sudbene prostorije
PTS, gdje e se suenje Vokiu i Lorkoviu odrati. Za proelnika suda bio je
odreen Dr. Mate Frkovi. Sav organizatorski posao te rasprave imao je do
samog suenja preko sebe Servatzy. Iako je bilo lanovima suda nareeno pod
prisegom da o raspravi ne smiju razgovarati (rasprava je bila tajna), ipak sam
doznao neke momente. Tako mi je poznato da su i Lorkovi i Voki odmah
Vezu Maeka s vodeim maekovcima u Zagrebu odravao je potajno Ljudevit Tomai.
Budak, na primjer, nije nita znao o pripremanju pua. U istrazi je izjavio ovo: O
puu znam toliko, koliko se prialo poslije uhapenja Vokia i Lorkovia. Inae o pripremama
samog pua nije mi nita poznato. (A-VII, NDH, SUP-Zagreb, Sasluanje Mile Budaka, MF-19)
149
n0
izali sa izjavom da se ne smatraju krivim, jer da je sve to znao Paveli koji im

je dao dozvolu za kontakt, kao i da je bio isti o toku svega obavjetavan. Na to
je sud prekinuo raspravu, te su Servatzy i Frkovi (mislim skupa) ili Paveliu
da ga o ovome izvijeste. Paveli je potvrdio ovu izjavu i tada rekao da je htio
vidjeti 'kako daleko e gospoda ii'. Isto tako mi je poznato da se Lorkovi
ogradio od svakog suda, te je negirao prava suda PTB da mu sudi, traei da
kao ministar bude stavljen pred neki vladin ili ministarski odbor, potkrepljujui ovaj zahtjev s time to se itava stvar odvijala za vrijeme dok je bio aktivni
ministar. Optunica se bazirala na titievoj prijavi; kako su okrivljeni
priznali, to svjedok nije ni bio pozivan. Nakon to su Servatzy i Frkovi bili
kod Pavelia, sud je zavrio postupak osudivi Vokia i Lorkovia na gubitak
inova i iskljuenje iz PTB. Sa izhodom samog suenja Lorkovi se pokazao
prilino zadovoljan, ta vie i smijao se, te je ostavljao dojam da dri da je sve
to bilo 'pro forma', dok se na Vokiu vidjelo da je utuen i da se jo u itavoj
stvari ne moe snai.
Odmah nakon suenja bili su proglaeni sa strane R.z.J.R. i S. (Glaimog
ravnateljstva za javni red i sigurnost) uhapenim i saopeno im je da e biti
internirani i to Lorkovi u Koprivnicu, a Voki u Novom Marofu, kuda su
drugog dana i odvedeni. Nadzor nad istima imali su zapovjednici mjesnih
posada. Kako R.z.J.R. i S. (Lisak) nije dalo nikakve upute za postupak prema
interniranim, to su bili razliito i tretirani. Tako Lorkovi nije uope mogao
izlaziti iz kue, dok je Voki uz pratnju slubujueg asnika mogao se etati po
parku, te biti u svojoj sobi ili sjediti pred kuom. Nato je uslijedio nalog
R.z.J.R. i S. da se Vokia ima premjestiti u Koprivnicu, jer da u Marofu
'nadzor se pokazuje nedovoljan i nepouzdan' (navodei da su dobili prijavu
kako se Voki eta sa asnicima i sa istima razgovara). Nije mi poznato da li su
u Koprivnici bili zatoeni u istom stanu. Boban (koji je bio zapovjednik u
Koprivnici) priao mi je da mu je Voki traio, kada je bila Koprivnica
opkoljena od partizanskih jedinica da mu dade puku i dozvolu da se bori kao
obian vojnik, molei ga da mu tako da priliku da zavri i umre kao borac.
Kasnije su nakon izvjesnog vremena povezani (?) i Voki i Lorkovi u
kaznionu u Lepoglavi. Nakon to smo izbjegli u Austriju uo sam prve vijesti
da su obadva usmreni po strai kaznione, kada je ova prilikom povlaenja
bila naputena.151
Istovremeno sa hapenjem Vokia i Lorkovia provedeno je i hapenje svih
istaknutih lanova HSS.'U Ja sam intervenirao za Vukovia molei i Pavelia
(a prije toga i Lisaka) da ga puste, ali mi je Paveli odgovorio da je to samo
privremeno i da je postupak odreen vrlo lijep, kao i da e nakon kratkog
vremena biti skoro svi puteni, osim onih koji su direktno upleteni u sm
'pu', a da Vukovi ne spada meu ove. (Napominjem da sam se ja prije
1 5 1 U literaturi je sporan datum umorstva Farolfija, Tomaia, Lorkovia i Vokia: 24. ili 25.
IV 1945.
1 5 2 B.Peelj razlikuje tri grupe zatvorenika: (1) grupu istaknutih pristaa HSS zajedno s
grupom omladinaca; (2) grupu domobranskih oficira simpatizera HSS; (3) pojedince koji s HSS
nisu imali nikakvih politikih veza. U prvu grupu ubraja: Mns. Pavla Jesiha, Ivana Pernara,
Josipa Torbara, Bariu Smoljana, Miju Ipu, Ivanka Farolfija, Ljudevita Tomaia, Roka Mietia, Branka Peelja, Zvonimira Paveia, Bou Vukovia, Nikolu Frangea, Rudolfa Opolskog,
Dragutina Belaka, Danu Belania, Fedora Vuetia, Boidara Firta, Nevenka Fazinia i Gustava
Mietia. U drugu: gen. P. Blakovia, pukovnike A. Mateu, Vilima Lulia, Zbiljka Majera,
Vladimira Kaleaka, Josipa Jendraia, Dragutina Medveda i kapetana bojnog broda Hijacinta
Mundorfera. U treu grupu svrstava Stjepana ania, Niku Graia, Milana Juria, Branka
Rukavinu, Hinka Wolfa i Davida Sinia. (Branko M. P e e l j , nav. rasprava, str. 759)
7*
99
zauzimao za Vukovia, koji je bio zatvoren u Jasenovcu; sa njime sam kao

dijete odrastao i braa smo 'po mlijeku').
Za sve ove uhapene bila je odreena internacija na Sljemenu i to u
inovnikom domu, gdje se je lijepo s njima postupalo, ali su nakon desetak
dana bili svi preveeni u Lepoglavu, gdje su i ostali sve do pred kratko vrijeme
prije povlaenja. O postupku prema njima doznalo se naknadno i prema
njihovim zajednikim izjavama isti je bio sve drugo nego li, kako je Paveli
rekao, 'dobar'. Neki su bili maltretirani, a skoro svi su dobili tifus.153
1 Pernar i Vukovi su mi priali da je Paveli bio obavjeten o svemu i to
preko njihovih lanova obitelji i moljen za dozvolu prevoza u bolnicu, to je
Pernar na koncu u zadnji as dobio.
Posmatrajui sve ove injenice teko je i skoro nemogue tano utvrditi
motive i razloge Pavelievog dranja i postupka, ako ovjek trai i malo
loginog i razumnog elementa u raspletu afere 'pua' do njegovog konanog
epiloga: svretka Vokia, Lorkovia, Farolfija, Tomaia i Kliania. Toliko
ima (posebno s obzirom na opu ondanju situaciju) neloginosti i protivrjenosti, da izgleda posve bezuspjeno svako traenje razloga sa bilo kakvog
logikog i razumnog gledita.
Analizirajui itavu stvar od poetka treba imati slijedee na umu:
1. Opa vojno-politika situacija je bila tada njima svima jasna. Skoro
svima je bilo oevidno da Njemci gube rat i da se nalaze ve u agoniji. I sam
Paveli je ve otvorenije dao mnogima do znanja da on sve to vidi i zna, te da
se 'stvari razvijaju samo na korist Hrvatske' i da je on 'sve predvidio' i slino.
2 . - Nema sumnje da su Farolfi (i grupa maekovaca u ije je on ime
govorio) imali nekih obeanja i to dosta uvjerljivih, kada su bili spremni da
153 Prva grupa maekovaca bila je najprije drana u orunikim barakama kod Solovljeve
ulice u Zagrebu, a zatim prebaena na Sljeme u Dom gradskih inovnika okupiran po Luburievoj
Ustakoj obrani. Druga grupa, nakon uhienja 8. rujna 1944, bila je otpremljena direktno u
zatvor na Savskoj cesti u Zagrebu i njoj se pridruila ona sa Sljemena (1. XI 1944). Obje spojene
grupe bile su odijeljene od ostalih zatvorenika i njih su uvali pripadnici specijalnog odreda
Ustake obrane pod komandom Ljube Miloa.
Izmeu Sesveta i Boia neki su bili puteni iz zatvora. Direktor Esplanade, Nika Grai,
osloboen je na intervenciju svoga vjenanoga kuma, generala Glaise Horstenau-a, a profesor
Roko Mieti i njegov brat August puteni su na zagovor i jamstvo njihovoga uega zemljaka
Stijepe Peria. Branko Rukavina i dr. Milan Juri poslani su pred Boi na frontu u Liku na
vlastite molbe upuene Poglavniku, dok je Veliki upan David Sini jednog dana koncem
prosinca odveden po Ljubi Milou u nepoznato.
Odmah iza Nove Godine 1945. doao je k nama jedan inovnik iz Ravnateljstva za javni red i
sigurnost, kojemu je na elu bio Erik Lisak, i donio za svakoga osudu Ravnateljstva, kojom se
osuuje na tri godine zatoenja u Popravnom logoru Lepoglava. Sve odluke, potpisane po Lisaku,
bile su uglavnom iste s malim razlikama u razlozima osude. Ja sam, na primjer, dobio tri godine
logora, jer sam svjesno ruio ugled Nezavisne Drave Hrvatske i radio protiv njenog dravnog
ureenja, i zato, jer sam pomagao organizirati bijeg ing. Koutia u partizane (to nije bilo
istina). Neposredno nakon primitka odluka odpremljeni smo vlakom rano u zoru u koncentracioni logor Lepoglava, koji je uvala Ustaka obrana, a zapovjednik je bio Ljubo Milo.
Ne elim opisivati u ovom lanku kako nam je bilo u logoru i kakove smo sve strahote proli i
doivjeli. O tome, moda, drugom zgodom. elio bih tek napomenuti da smo gotovo svi u grupi
oboljeli od pjegavog tifusa, koji je harao logorom i da smo bolesni leali na golom podu kao
stoka, bez lijenike njege, lijekova i druge potrebne panje. Neki meu nama nisu preivjeli, pa je
tako podlegao tifusu general Pero Blakovi, izmeu dva rata predsjednik Hrvatskoga kluba u
Beogradu.
Bili smo posve izolirani od vanjskoga svijeta. Nikakovi posjeti ena, rodbine i prijatelja nisu
bili doputeni. Niti aa vode nije mogla ui u logor. to je najgore, kad smo se poeli oporavljati
od bolesti, nismo imali niti pojma to se dogaa u politikom ivotu zemlje, iako smo uli od
Ustaa uvara da je u Beogradu osnovana jedinstvena jugoslavenska vlada, kojoj je Tito
predsjednik a dr. ubai ministar vanjskih poslova. (B. M. Peel j, nav. rasprava, str. 7 5 9 - 7 6 0 )
tako reku 'preuzmu kormilo NDH u svoje ruke, u vremenu, kada je najvie
ratna oluja bjesnila'. Oni su uvijek bili neodluni, pa i u sitnim pitanjima, te je
sigurno da ne bi bili nita poduzimali, da im nije bila obeana od nekih
prijateljski naklonjenih (odn. bolje reku ekonomski i politiki zainteresiranih
na podruju Hrvatske) oitih pobjednica rata.
3 . - Pregovori Voki-Lorkovi i Farolfi zapoeli su tako slubeno sa
znanjem i pristankom Pavelia i on je obavjetavan sve podravao, bar do
prijave titia.
4, Prijava titia je uslijedila nakon definitivnih prijedloga u kojima je i
pitanje uklanjanja Pavelia.
Ovdje se moe prei na prve pretpostavke o motivima i razlozima Pavelievog dranja i postupka nazvat u ga miniranja itavog spleta, jer u kom je i
on bio jedan od glavnih reisera, a istovremeno trebao biti glavni 'tragini
akter' ove privremeno za javnost predstave 'pua' koja je ovo ime dobila
kao mrtvorodene nakon prisilnog pobaaja.
Ako je on (Paveli) doista pomiljao na okret od Njemake, tada razlozi da
u zadnji as ustukne, mogli su biti:
a) njegovo osobno pitanje, t. j. da se nije mogao pomiriti sa milju da
bude stavljen po strani sa neizvjesnom sudbinom za svoju osobu (ovo je jedna
od vrlo vjerojatnih mogunosti).
b) Krah od Njemaca, ako su otkrili ili da bi mogli otkriti, odnosno da je
titi njem. pijun, radi ega rtvuje druge da bi se pokazao lojalan prijatelj
Njemcima,
ili da (Paveli) na itavu stvar nije uope ozbiljno pomiljao, ve je
podravao da moe u zgodnom asu likvidirati Vokia (radi sve veeg utjecaja
na vojsku), te se pokazati najlojalniji njemaki saradnik.
Prema postupku u pravom asu - (jasno hotimino iznoenje optube,
govorom u novinama, te dosta blago i lijepo postupanje prema uhapenim
internircima) dalo bi se zakljuiti da je bio voen strahom pred Njemcima ili
na njihov zahtjev, ali kasnije sve otriji postupak prema uhapenima i konana
likvidacija osoba, potpuno je nemoguno dovesti u vezu sa njemakom
presijom ili strahom od Njemaca, to su Njemci bili nemoniji i blie svretku,
postupak se pogoravao i na koncu kada Njemaka kapitulira oni (Voki,
Lorkovi, Farolfi, Tomai) gube glave.
Dok se prema Anglo-amerikancima i odreuje povlaenje, te o tome ve
otvoreno govori, likvidira osobe koje su na tome prije radile i sa Angloamerikancima imale moda ve direktni kontakt, a u svakom sluaju indirektni, te koje isto stoje na stanovitu hrvatske drave i mogle bi u tom asu
najvie posluiti.
Iskljuena je i Pavelieva bojazan da bi kod Engleza i Amerikanaca
maekovci mogli bez njega preuzeti sve u svoje ruke, jer je za predpostaviti, da
je ipak toliko razuma jo imao da vidi da on ne dolazi u obzir, a osim toga ne
bi bio onda pustio iz Lepoglave ostale maekovce, a u najmanju ruku nastojao
da sprijei odlazak istih iz zemlje.
Isto tako je iskljuena likvidacija preostalih u Lepoglavi bez njegovog
znanja, jer ih ne bi zadrao zatvorene dok je druge pustio. Napominjem da su
svaki dan, sve do posljednjeg asa maekovci oekivali da stignu Farolfi i
Tomai i da su se od dana njihovog putanja (prema Pernaru i drugima)
stalno interesirali i molili za putanje preostalih iz Lepoglave.
Koji je bio pravi razlog ovakovog Pavelievog postupka i ta se iza njega
krilo, moda bi mogao da odgovori sm Paveli. Da li bi i malo razuman
ovjek mogao shvatiti motiv koji je rukovodio Pavelia za ovakav finale

'pua', osim nekog izvrsnog psihijatra, za sumnjati je.
Gledajui na itav tok t.zv. afere pua od njegove pojave do posljednjeg
ina u Lepoglavi kroz ratne i politike prilike onog perioda, a period svega i
nakon svega ostalog, po mom dubokom uvjerenju, ovo je bilo jedno od
zadnjih diela Pavelia, koji ga jo bolje pomae osvjetliti u njegovom pravom
svijetlu.
U svom iskazu u istrazi Mokov je 2 2 . V 1947. 1 5 5 samo potvrdio i poneto
dopunio svoj gornji opis afere Lorkovi-Voki. Evo to je o njoj rekao u istrazi
na pitanje istraitelja to zna o puu Lorkovi-Voki:
O sluaju Voki-Lorkovi doznao sam tek kad je isti izbio, tj. tek kad je
izbilo na javu itavo pripremanje tj. kad su Lorkovi i Voki bili smjenjeni i
stavljeni pred sud. Sud je voden nad njima kao pripadnicima PTB-a prema
zakonskoj odredbi o sudovanju pripadnicima PTB-a. Prvu mi je vijest, da su
Voki i Lorkovi smjenjeni te da je Lorkovi stavljen u kuni pritvor saopio
Servatzy govorei da je dobio nalog kao zapovjednik PTB-a da se nad njima
povede istraga i suenje te je molio da se isto obavi u prostorijama suda PTS-a. Po njegovom prianju bio je pozvan on (Servatzy), Penikar, Hereni,
Lisak, ini mi se i Luburi, jednog predveerja na Tukanac gdje se odravala
konferencija ministara. Paveli im je rekao neka ekaju dok zavri konferencija jer da e razrijeiti dunosti Vokia i Lorkovia, te da Lorkovia treba
metnuti u kuni pritvor, a za Vokia da e se vidjeti poslije. Da oni budu
prisutni u blizini vile gdje se dri konferencija i nakon svretka da Servatzy sa
jo jednim odvede Lorkovia u njegov stan. Pitao sam ga zato je to usljedilo, a
on mi je odgovorio da su spremali pu da skinu Pavelia i da formiraju novu
vladu koja bi se stavila u vezu sa Englezima i sa etnicima, da ih ima veliko
kolo umjeanih i to veinom maekovaca. Rekao mi je da je odreen da
sprovede sud te me je zamolio, da ja to saopim Vokiu i Lorkoviu jer e se
sud odrati u prostorijama PTS-a, a radi toga da ih je potrebno obavjestiti i
dovesti na PTS gdje bi im se trebala prirediti soba za vrijeme istrage i suenja.
Ja sam insistirao da ih se dri negdje na drugom mjestu, jer da nema
prostorija. Otiao sam skupa s njim do Lorkovia, saopio mu, tj. Servatzy mu
je saopio odluku za sud (imao je pismenu odluku potpisanu po Paveliu), isto
tako i Vokiu. Ja sam sutradan otiao Paveliu i pitao ga za tu stvar. On mi je
rekao da oni mogu ostati i kod svojih kua i da je ve odredio da budu tamo
pod paskom agenata. Prema onome to sam uo od Servatzyja kao i poslije od
drugih, te od samog Vokia prije ili poslije rasprave i od samog Pavelia, stvar
stoji ovako: Kad je Voki bio imenovan za ministra oruanih snaga prema
kazivanju samoga Pavelia i Vokia, isti je bio pozvan par puta od Lorkovia
na veeru u Lorkoviev stan. Voki je to primjetio Paveliu primjetivi da on
nezna zato ti pozivi, jer da oni nisu osobiti prijatelji. Paveli mu je na to dao
savjet da je zgodnije da se ne mjea mnogo u Lorkovievo drutvo jer da tamo
ima svakakvih tipova. Voki je ipak, iako u prvo vrijeme prestao, ponovno
poeo zalaziti k Lorkoviu i to rai, kako mi je on sam kazao, nekog enskog
drutva. Kasnije su se sprijateljili tako da je Voki postao vjenani kum
Lorkoviev. Prilikom tih sastanaka na veerama kao i inae u drugim zgo1 5 4 U istrazi je Mokov bjelodano i uvjerljivo pokazivao da je duboko, do sri razoaran
dranjem ustakog poglavnika u drugoj emigraciji. Uvjerio se da je Paveli, pored ostalog, i
sinja kukavica.
1 5 5 A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja Ante Mokova, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 1/4 1 - 1 1 7 .
dama razgovarali su o opoj politikoj situaciji i o tome kako e Njemaka

sigurno rat izgubiti ako ve i ne stoji pred kapitulacijom. Voki je kao ministar
oruanih snaga bio postao prilino popularan osobito medu domobranskim
asnicima te je neprestano obilazio razne jedinice i zapovjednitva drei
govore u kojima je naglaavao da se mi borimo samo za Hrvatsku i nikog
drugog i dao nasluivati da ako je potrebno da e se udariti i na Njemce. To on
nije nikad kazao otvoreno, ali svaki njegov govor bio je na ovaj nain
interpretiran. On je o tim svojim govorima izvjetavao i Pavelia. Jednom
prilikom u razgovoru sa Paveliem izrazio je otvoreno misao da e Njemaka
rat izgubiti te istome kazao da mu je i sm njemaki general Glaise von
Horstenau u jednoj prilici rekao da stvar stoji vrlo loe i da Hrvati gledaju
spasiti to se da spasiti bez obzira na ikoga. Tom prilikom mu je, prema
rijeima Vokia, Paveli kazao da i on tako misli, nato je Voki odgovorio da
bi trebalo neto poduzeti. Tokom daljnjeg razgovora Voki je rekao da je
razgovarao sa Lorkoviem o istom tom pitanju, te da mu je ovaj kazao da bi
trebalo ispitati teren kod maekovaca. Paveli je to prema rijeima i Pavelia i
Vokia odobrio time da ga o svemu tono izvjeuje. Poslije toga radi iste
stvari imali su sastanak sva trojica. Stupili su u vezu sa maekovcima i to sa
njihovim predstavnikom Farolfijem te su tu stvar pretresali traei formu i o
svemu izvjetavali Pavelia, koji im je u svemu povlaivao. Meu ostalim
Farolfi je kazao da imaju i vezu tj. maekovci sa Englezima i to preko
vicarske putem nekog doktora odnosno zubara Pandakovia. Bio je spominjan i HSS-ovaki zastupnik iz Daruvara (to je bio Ipa - opaska autora) da on
ima ili da e uspostaviti vezu sa jednim engleskim oficirom. U itav taj posao i
te pregovore bili su upueni Ante titi, kum Vokiev, koji je bio svakodnevno
u njegovom drutvu i ondanji ravnatelj za javni red i sigurnost Juri. Ti
pregovori su doli bili ve tako daleko da su poeli traiti i ministre za
pojedine resore. Najvei problem im je bio za osobu ministra unutranjih
poslova, a Juri je dobio u zadatak da razgovara i pronae osobu zgodnu
koja bi htjela taj poloaj prihvatiti. Sa strane HSS-a bio je kao vojni strunjak
angairan pukovnik Kliani da izradi prijedlog o reorganizaciji vojske i
njenom rasporedu. Za stvar je jo znao i pukovnik Mrak. Ante titi je na neki
nain doznao da o itavoj stvari i Paveli sve zna. Izgleda da mu je to povjerio
Juri. On je tada da bi se pokazao lojalan, a moda i ne mislei da bi to moglo
imati nekih posljedica za njegovog najboljeg prijatelja Vokia napisao jedno
izvjee kojega je dostavio Paveliu. Mislim da je ovo izvjee Paveliu predao
Hereni ili Lisak. Reakcija Pavelieva je usljedila nakon ovog izvjea koje
mu je posluilo na ministarskom vijeu kao jedan dokument. Prema prianju
Ede Bulata na ovoj sjednici Paveli je nakon par redovitih stvari preao na
stvar Lorkovi-Voki sa rijeima: 'Gospodo, ovdje ima i jedna dosta teka
stvar. Ovdje neki koji medu nama sjede stvaraju urote.' I onda je poeo itati
izvjee te na koncu donio odluku o razrijeenju dunosti ministara Vokia i
Lorkovia ne govorei nita na istoj sjednici o zatvaranju i istrazi protiv ove
dvojice. itava je stvar bila postavljena sa strane Pavelia tako da se ovi nisu
mogli ni braniti, odnosno da su to shvatili kao jedan manevar radi Njemaca,
jer je Paveli dao tobo naslutiti da su i Njemci za tu stvar na neki nain
doznali. Paveli je dao pohapsiti sve maekovce koji su bili izravno u to
upueni kao i neke koji nisu uope znali za stvar. Voki i Lorkovi su ne samo
meni nego i drugima s kojima su mogli do suenja doi u dodir kao i na
samom sudu izjavili da je Paveli od prvog momenta za sve znao i pozivali se
na njega kao na glavnog svjedoka. Predsjedatelj suda koji je bio Mate Frkovi
tu je stvar iznio Paveliu i Paveli je potvrdio iznosei da je on samo htio da

vidi koliko e ova dvojica daleko otii davi opet naslutiti da se iza toga kriju
Njemci. Ovaj sud PTB-a ih je mogao osuditi samo na gubljenje lanstva PTB-a, kao i gubljenje inova, jer dokaza za krivicu koja bi mog!a prouzrokovati
veu osudu nakon Pavelieve izjave nije bilo. Nakon suenja bilo im je po
Ravnateljstvu za javni red i sigurnost odreeno mjesto internacije.! to Lorkoviu Koprivnica, a Vokiu neko drugo mjesto kojeg se ne sjeam. Voki je pak
molio da mu se promjeni mjesto i bilo mu je odreeno Novi Marof kod
Varadina. U Novom Marofu je bila posada PTS. Ravnateljstvo za javni red i
sigurnost nije odredilo nikakav dnevni red za ivot njihov kao zatoenika. Bio
je stavljen pod nadzor zapovjednika bojne (govoreno o Vokiu) takav sam
nalog dobio od upanstva i Voki se mogao etati slobodno po parku u
Novom Marofu sa jednim asnikom. Nakon nekog vremena doao je nalog od
Ravnateljstva za javni red i sigurnost potpisan po Lisaku da se Voki ima
sprovesti u Koprivnicu, jer prema obavjestima koje je primilo isto ravnateljstvo Voki dolazi u kontakt sa asnicima i s njima razgovara. Tako je i
napravljeno i Voki je odveden u Koprivnicu. Pred kraj rata prema prianju
uo sam da su bili odvedeni u Lepoglavu kao i prianju da su navodno tamo i
zaglavili. Vani sam uo (u Italiji) a je posve sigurno da Njemci nisu za tu stvar
nita znali, ve da je Paveli pustio Vokia i Lorkovia da rade na tom poslu
kako bi Vokia ije se popularnosti poeo pobojavati maknuo, a preko istih
'ikloniti konkurenciju maekovaca. Kod toga da je bilo odluujue i izjava
t nte titia samome Paveliu kad ga je ovaj pozvao da su Voki i Lorkovi
re kli govorei o poloaju Pavelia u toj kombinaciji: 'Hrvatski narod nije
Paveli, niti je hrvatska drava vezana za jednog ovjeka'.
Toliko Mokov kao ovjek iz najblie Pavelieve okoline.
Na drugoj strani koristit emo se iskazom u istrazi Davida Sinia, 156
zaduenog a se povezuje s istaknutijim maekovcima u Zagrebu, kao to su
bili in. August Kouti, Ivanko Farolfi, Ivan Pernar, Josip Torbar i drugi.
Opazio sam da Farolfija iskazao je Sini - jako zanima (vrijeme: oujak-travanj 1944) veza sa domobranskim oficirima, a i on mi je preporuio da
podravam vezu sa njima, jer da u asu saveznike akcije je uope vano, a
posebno za HSS dranje vojske prema HSS. Ja sam u tom meuvremenu bio
doveo u kuu pukovnika Mateu, Kliania s kojima sam kasnije sam vidio da
je Farolfi ue od ostalih saraivao. Ovdje moram napomenuti a je i Farolfi, a
pogotovo Kouti u nekim stvarima i prema najbliim pristaama zadravao
stav tajnosti u nekim stvarima.
Neto kasnije i to u svibnju mi je (Kouti) rekao da je on odluio ui u
vezu sa NOP-om, radi sporazuma.15 Kasnije mi je pak rekao da e razgovarati, a razgovore da e voditi sa Hebrangom. Ja sam to odobravao. Opazio
sam meutim, da za te razgovore i za tu vezu koju on priprema Kouti osjea
da je HSS i njegova pozicija kao pregovaraa slaba. A u tom sporazumu, ako
bi do njega dolo da on eli da HSS to vie dobi, t. j. to utjecajniju poziciju.
Kad su u maju dole prve vijesti ne o sporazumu, nego o nacrtu sporazuma,
odnosno razgovora ubai-Tito, Farolfi je bio miljenja i ba pred Koutiem
da je u tom sporazumu, odnosno u tom nacrtu pozicija HSS dosta slaba
A-VII, N D H , Zapisnik sasluanja Davida Sinia, Kut. I.O-9, Br. reg. 6/7 1 - 8 7 .
Prvo su Baburi i Pocrni odnijeli u Topusko Osnovu koju je sastavio Kouti; kasnije
je preao na osloboenu teritoriju prof. I. Krbek kao opunomoeni izaslanik A. Koutia, da bi na
kraju, ugroen, prebjegao i sm Kouti.
156
157
odnosno nesigurna, a i sm Kouti, opaao sam, nije bio najzadovoljniji. 158

Kad je neto kasnije dolo do razgovora sa Lorkoviem i obeanja Vokievih,
videli su Kouti i Farolfi, a osobito posljednji u onim mogunostima koje su ti
razgovori pruali ba najjae pozicije HSS-a pred saveznicima i u pregovorima
o kojima je tada Kouti govorio. Poto je garancija svake politike snage u
vojnikoj sili, to ba Farolfi je nakon razgovora sa Vokiem najveu panju
obratio, vidio sam, ba tome, da vojska postane sredstvo HSS politike i ba on
tom vojnikom problemu posvetio najveu panju, kao i uope obojica njih
problemu jaanja pozicija HSS, vezama sa inozemstvom, propagandi u zemlji i
inozemstvu i pridobijanju domobranskih asnika.
Poetkom svibnja Lorkovi je pozvao Sinia u svoj stan i tom mu
prilikom povjerio: Njemaka stvar i pozicija na frontu je loa i da on ima
vijesti po kojima Englezi pripremaju iz Taranta akciju na Balkan. Sad da je
situacija za HSS da, ipak, stupi u akciju i da bude pripravna to vie uiniti za
hrvatski narod. On da je uvijek stajao na stanovitu, da e doi as za HSS i
kad HSS treba pomoi. Premda su mnoge stvari do sada, ba razgovori u tom
smislu prije vodeni bili preuranjeni, sad da je ali doao momenat kad je stvar
za HSS i za pomaganje u korist HSS-a zrela. On da bi elio razgovarati sa
Koutiem u tom smislu, da ga informira o poloaju, a i u smislu ve prije t. j.
1943. g. voenih razgovora.
Kouti je nakon dueg krzmanja pristao na sastanak i u Lorkovievom stanu sastanak je bio odran. Prisustvovali su mu, osim ove dvojice,
Farolfi i Sini. Sini je ovako opisao taj noni sastanak u Tukancu:
Kouti je najprije poeo predbacivati Lorkoviu nain kako su zavrili
lanjski razgovori i razgovor je due trajao o opim prilikama, najprije u zemlji.
Kouti je predbacivao Lorkoviu postupke ustaa kao n. pr. sistem logora,
odmazda i stao na stanovite da to sve skupa nije politika, koja moe donjeti
hrvatskom narodu bolju budunost. Onda se razgovaralo o poloaju na
frontovima, gdje je Kouti rekao da svatko vidi kako e Njemaka izgubiti
rat. Lorkovi je zastupao miljenje da e Njemaka vjerojatno morati se
povui iz svih europskih okupiranih zona, ali da e jo dugo iz Njemake
boriti se, a moda uavi u svoje granice napraviti i kompromis s Englezima,
odrekavi se svega to je izvan njezinih granica. Kouti nije iskljuivao tu
mogunost, ali je ostao na stanovitu da je odlazak Njemaca sa Balkana
neminovan. Tada se govorilo o samoj invaziji saveznika na Balkan i slagala su
se miljenja jednog i drugog, da e Englezi sigurno(?) tu invaziju napraviti,
samo je pitanje da li preko Albanije i Grke ili preko Italije i Trsta. Sloili su se
u tome ako Englezi dou preko Srbije u hrvatske krajeve, da e najprije svi
Srbi k njima prii i to ba da postoji mogunost da Englezi ako tom prilikom
158 Svakako je najpokretljivija bila grupa vodeih lanova HSS-a u Zagrebu s A. Koutiem
na elu. On je uzimao u obzir razliite mogunosti djelovanja i dogovaranja: od onog s ustakim
vodstvom do onoga s vodstvom NOP-a. Zbog spomenutih dogaaja on od proljea 1944. tei da
uspostavi kontakt s vodstvom NOP-a na osloboenom teritoriju u Hrvatskoj, kamo je i doao
krajem rujna iz bojazni da ne bude uhapen od ustaa u Zagrebu. Pri tome je raunao i na
odreenu vjerojatnost da e vanu ulogu u tom sporazumijevanju HSS-a i vodstva NOP-a odigrati
Subai kao predsjednik izbjeglike vlade koji e imati na umu interese HSS-a. Izbjegavajui
pitanje borbe protiv okupatora, Kouti je u svojim prijedlozima za pregovore s NOP-om polazio
od zahtjeva za priznanjem HSS-a kao glavnog politikog predstavnika hrvatskog naroda. Ponaao
se kao da se u ratu nisu zbile nikakve promjene i kao da se moe raunati sa starom strankom kao
nekom vrstom cjelinom i snagom koja e u osiguranju budueg mira imati znaajnu ulogu.
Glavna panja je, dakle, bila usmjerena na pitanje vlasti poslije osloboenja, a aktivno sudjelovanje u oslobodilakoj borbi bilo je za njega sasvim sporedno. (Ivan J e l i , Komunistika partija
Hrvatske 1937-1945, Drugi svezak, Zagreb 1981, str. 297)
dadu podrku etnicima, svi Srbi, pa i oni koji su medu partizanima pridu
etnicima. Lorkovi je najvie isticao opasnost koja u tom asu prijeti hrvatskom narodu. I sada je na dugo i iroko razvio svoja razlaganja i gledanja na
politiki poloaj u budunosti i na ono to on smatra da bi HSS sama mogla i
trebala uiniti. Kouti je sluao to izlaganje i to je bio dug govor, a kasnije mi
je Kouti kad smo bili sami rekao da Lorkovi ima bujnu fantaziju i da se vidi
kako bi on htio u buduem dogaaju odigrati neku ulogu, ali neka bude
sretan, ako spasi glavu i na vrijeme on i drugi ode i odu u Njemaku. Lorkovi
je isticao kako mu je poznato da e Engleska ba preko Srbije (iz Albanije ili
Grke) doi ovamo. Kako jt njemu poznato da stvar samostalne Hrvatske
dobro stoji kod saveznika i da mu je poznato da je Krnjevi na tom radu.
Isticao je kako je vrijeme da HSS se pripremi za preuzimanje vlasti u Hrvatskoj
i da on eli tome pomoi, ali da pri tome HSS treba da stane na stanovite
drave Hrvatske i preuzevi vlast da zauzme stanovite punog suvereniteta
svoje vlasti i one vlade koju bi ona tada u Zagrebu imala, na taj nain i kad to
stanovite zauzme HSS e za sebe i bez obzira na ostale planove saveznika, a
osobito na planove s Jugoslavijom, staviti saveznike pred gotov in i saveznicima nee preostati drugo, nego ve postojeu Hrvatsku priznati. Razvio se
razgovor o etnicima, te o tom kako e Englezi u Srbiji i srpskim krajevima
predati vlast etnicima. Poto su etnici u Hercegovini, ima ih i u Bosni,
Dalmaciji, a k njima e prii svi Srbi, predstoji velika opasnost da i u
hrvatskim krajevima etnici podrkom Engleza preuzmu maha, a po njegovom miljenju, da HSS treba to preduhitriti i to na taj nain da na vrijeme u
tom HSS pripremi situaciju i kod saveznika, da se zaprijei pruanje zatite
etnicima s njihove strane u hrvatskim krajevima, a u tom takoer da se HSS
stavi u direktan dodir sa etnicima, radi pregovora o tom da u asu takovih
dogaaja etnici ne diraju i ne preuzimaju vlast u hrvatskim krajevima.
Lorkovi je sve to iznaao kao svoje stanovite i svoje sugestije, rekavi pri
tome: poaljite nekog saveznicima, a nekog etnicima. Rekao je: 'Eto, Sini je
osoba vaeg povjerenja, on je s etnicima razgovarao i poaljite njega.' Bez
obzira kako sam ja najnegativnije o tome mislio, Kouti je zauzeo stanovite
prema itavom tom Lorkovievom izlaganju na slijedei nain: Za popravljanje prilika u Hrvatskoj i da budue prilike hrvatski narod doeka sa to boljim
izgledima, potrebno je odmah odstraniti sve ono to izazivlje sukobe, dananje
progone s ustake strane, a time i sve ono to bi moglo kasnije izazvati osvetu
nad hrvatskim narodom. U prvom redu ako Lorkovi misli iskreno neto
uiniti za poboljanje prilika hrvatskog naroda i samog poloaja HSS-a, onda
je potrebno da se prestane s hapenjima, s odmazdama, logorima i slino. Da
se povuku svi istaknuti ustae i to je najvanije da se ukine Ustaka vojnica, a
domobranstvo ostane jedina vojska, a vodstvo te vojske preda u ruke strunim
i nepartijskim ljudima. Onda bi se i time izvrile sve pripreme za predaju vlasti
HS-u u Zagrebu. to se tie samog stava HSS-a prema saveznicima, prema
etnikom problemu, prema pitanju dravne forme mora se vjerovati, da je
HSS hrvatska stranka i da e ona uiniti najvie to moe za hrvatski narod, ali
da si ona u svom radu ne moe dati vezati ruke i ne moe saveznike pred gotov
in stavljati. to ona bude jaa, ona e pred saveznicima moi vie dobiti za
sebe i za hrvatski narod, ali pregovori su faktor koji e odluiti, a nikako
politika stavljanja pred gotov in. Ako Lorkovi misli iskreno pomoi hrvatskom narodu i HSS-u, onda treba omoguiti HSS-u veze s inozemstvom, rad u
narodu, normalizirati prilike u zemlji, ukidanje svih nasilnih i ratnih mjera i
reorganizacija vojske. Ovom problemu vojske i postavljanja domobranstva
kao jedine vojske, najvie je panje obratio Farolfi, istakavi da kad se misli na
pruanje pomoi HSS-u mora se u prvom redu misliti na to, da vojska bude
tako organizirana da u odreenom asu bude pouzdana i vjerna HSS-u i da
preko te vojske HSS moe pred saveznicima nastupiti ba u politikom smislu
kao jak faktor. Lorkovi je rekao da po pitanju vojske je nadlean Voki, za
kojeg misli da e ga on moi pridobiti za reorganizaciju vojske i postavljanje
na elo iste onih domobranskih asnika u koje HSS ima povjerenje. Zakljuilo
se, da e Lorkovi pridobiti Vokia, a Farolfi e s njime govoriti. I Lorkovi e
poruiti kada e se oni sastati. Zakljuilo se na traenje Farolfija da e
Lorkovi omoguiti da Farolfi dobije to vei broj blanko propusnica kojima
e se pristae HSS-a moi sluiti za slobodno kretanje po terenu i dolazak u
vezu sa pristaama; osim toga omoguit e se poslati u inozemstvo nekog koga
bude i kada bude HSS smatrala zgodnim. to se tie odlaska u inozemstvo,
bila je rije o Torbaru da ode u Rim, a o nekom dr Majksneru da ode u
vicarsku.159 to se tie etnika Torti (Kouti ?) je rekao Lorkoviu, da e,
ako se dogaaji budu razvijali kako Lorkovi misli i ako se ukae potreba, da
e HSS i u toj stvari postupiti kako prilike budu nalagale. Meni je nakon ovog
razgovora rekao da ne misli u tonost Lorkovievih predvianja i da ne misli
Lorkovieve elje ili namjere sprovoditi. Lorkovi se je interesirao za zatitu
koju bi ustae mogle imati od strane HSS-a; Farolfi je rekao, da ne postoji
zapreka da oni na vrijeme odu u Njemaku, gdje e se vjerojatno rat nastaviti.
Tako je i svrio taj razgovor, a dobio sam dojam da Koutiu i Farolfiju je
stalo do pomoi koju bi Lorkovi i Voki pruili HSS-u ba radi onih
pregovora (s Hebrangom napomena B. K.), koje je Kouti ve pripremio,
iako je pri tom mislio izrabiti tu pomo onako kako HSS-u bude odgovaralo.
Do sastanka Voki-Farolfi dolo je poetkom srpnja 1944. - iskazao je
dalje Sini. Iz tog razgovora znadem, da je Voki pristao pruiti svoju
pomo HSS-u i da je dogovorio s Farolfijem da e mu ovaj onjeti popis
oficira domobranskih, koje e Voki postaviti na zapovjedajua mjesta, da e
Voki preuzeti brigu za uklanjanje ustakih pukovnika (rasova!), koji
pretstavljaju najveu smetnju.
Nekih 8 dana nakon toga - nastavljao je Sini svoj prikaz 'afere' sastao se Farolfi s Lorkoviem, a pozvao je Farolfi i mene da prisustvujem. On
je tom prilikom Lorkoviu rekao kako je zadovoljan sa stavom i dranjem
Vokia, a to je najglavnije Voki da je rekao da u itavoj stvari njegova uloga
isto vojnike prirode, da e on sve izvriti za razoruavanje Njemaca i
nepokornih ustaa. Istovremeno on da e dati nalog vojsci prestanka borbe
protiv partizana. Sve ono to e nakon toga biti, odnosno to e uiniti
privremena HSS-vlada u Zagrebu, bilo sa saveznicima, bilo sa NOP-om to
nije njegova stvar, jer tada njegova uloga prestaje. U ovom razgovoru s
Lorkoviem bilo je opet rijei o propusnicama i vezama s inozemstvom, ali sad
je najveu panju Farolfi u razgovoru s Lorkoviem obratio na to da se njima,
t. j. Koutiu i Farolfiju omogui hitno osobni kontakt ili razgovor sa
Maekom, jer da oni tu vezu ve odavno nemaju, Maek da je neinformiran, a
bez odobrenja Maekovog da i onako oni ne mogu nikakove odluke stvoriti. 160 Ovo urgiranje sastanka s Maekom nastavilo se sve do hapenja i ja
159 Vjerojatno se ovdje radi o dr Franji Majksneru, predratnom vanjskopolitikom uvodniaru zagrebakog Obzora.
160 Maek u svojoj autobiografiji priznaje da je Ljudevitu Tomaiu polazilo za rukom da
mu kad je Maek bio premjeten u Zagreb u svoj stan (Prilaz br. 9) dotura redovito pismene
poruke. (VI. M a e k , nav. djelo, str. 254)
sam u dva tri navrata od Lorkovia traio da do toga dode, jer je Kouti to
preko mene urgirao, a Lorkovi je stvar obeao. Ovom prilikom, t. j. prilikom
razgovora Farolfija s Lorkoviem, rekao je Lorkovi Farolfiju da je, kako ne bi
on to s druge strane doznao, on ovih dana Paveliu rekao, da je stupio u
razgovore sa HSS-om, time da e ga obavjestiti o rezultatu kad se razgovori
zavre. Paveli da je sam pesimista na ratnu situaciju i poloaj Njemaca.
Farolfi da je istakao: kako god se razvijali dogadaji i to god HSS imala uiniti
jedini je nain pu, preko koga ima doi do uklanjanja ustatva. Pa kad bi ak
Paveli dao svoj pristanak za pomo HSS-u jedini nain je pu i ba radi
saveznika, jer ni ovo to se razgovara s Lorkoviem, te ovo to Voki i
Lorkovi namjeravaju za HSS uiniti ne smije nigdje, a pogotovo pred
saveznicima imati karakter bilo kakvog dogovora, pa i sa samim Vokiem ili
Lorkoviem. Lorkovi je i dalje iznaao svoje ideje o tome da HSS pregovara
bez obzira na NOP, da mora raunati na etnike, ali vidio sam oito iz izjava
koje su mi dali Kouti i Farolfi da o tome nema ni govora i da o itavoj stvari
HSS eli u pregovorima samo za sebe to vie dobiti. I pred pristaama HSS
razumljivo da smo krili svaku pomisao na pregovore s NOP-om, odnosno o
tome se nije govorilo, premda je to za mene bila gotova stvar. Nakon
spomenutih par uzaludnih urgiranja radi sastanka s Maekom, poslije nekih
8 - 1 0 dana jednog jutra Farolfi je mene pozvao i tom prilikom mi je rekao da
je jutros Paveli preko Prebega telefonski pozvao Koutia na razgovor.
Napominjem da sam sve veim negodovanjem ve tih dana gledao na onu
izjavu Lorkovievu, da je makar naelno rekao Paveliu da razgovara sa HSS-om. Mene je Farolfi pitao to ja mislim o tom pozivu i to da Kouti
odgovori. Ja sam rekao, neka se nikako ne odazove i neka se ispria boleu ili
bilo ime, a ja u meuvremeno otii k Lorkoviu i izviditi stvar. Ja sam otiao
Lorkoviu i rekao mu da Paveli zove Koutia, pitajui ga to on zna o tome.
On mi je rekao da par dana Paveli je rezerviran prema Lorkoviu, te da
njemu izgleda da je Paveli previe doznao o razgovorima, koje je Lorkovi
vodio, da moda konkretno i ono to je Voki razgovarao, te da je za veeras
(30. VIII) Paveli sazvao sjednicu vlade, a bez da po obiaju po dnevnom redu
obavjesti makar njega, t. j. Lorkovia. On, ali kako je Paveli to doznao, da e
Paveliu odredeno skupa s Vokiem kazati da je otstup Pavelia i ustatva
neminovan, da se razgovori o svim pojedinostima, koje je on vodio sa HSS-om
moraju i nastaviti, i u djelo privesti, da je to jedini izlaz za Hrvatsku, a da se u
tome jedino nalazi i garancija da ustae spase glavu, naime, tome da se HSS-u
omogui dolazak na vlast. Ja sam Lorkoviu rekao da sumnjam da e Paveli
sve to prihvatiti, ali on je rekao: 'Moja i Vokieva pozicija u vladi je tako jaka,
a njegov poloaj openito tako slab, da njemu ne preostaje drugo nego
pristati, ako ne bude htio milom, mi emo silom, a Voki je i ako ne potpuno
ve dosta uinio da bude gospodar vojske.' Ja sam ovo rekao Farolfiju, a ovaj
je odmah otiao Koutiu.
Iste noi istie Sini - dolo je do hapenja. I to prvi hapeni bili smo
Farolfi i ja.
Sini je u istrazi dao i ovakvo svoje videnje pua:
Cilj pua je bio, nakon izvrenih priprema sve trupe pod Vokievom
komandom izvruju po datom nareenju razoruavanje Njemaca i nepokornih ustaa. On vri likvidaciju ustakih pukovnika, a istovremeno zdrug
vojniki koji e se tada nalaziti u Zagrebu pod zapovjednitvom Matee ima
preuzeti vlast u Zagrebu i predati je HSS-u. Prethodno imao je Maek biti
obavjeten, saveznici kojima e u tu svrhu otii prije toga lan vodstva HSS-a,
prethodno Kouti s Hebrangom konkretizirati zajedniku akciju vojniki i

meusobno politiki stav i stvarati se u zemlji stanje, da razoruani Njemci i
ustae, HSS sa NOP pred saveznicima izlaze kao vodei faktor unutarnje
politike. Pozicija HSS-a bi bila u pregovorima zajamena. Na raspolaganju
vojske konkretno ba u Zagrebu stupa u akciju i Seljaka zatita. Istovremeno
u Zagrebu se obrazuje privremena vlada, koja bi bila sainjena od pristaa
HSS-a. 161
Zanimljivo je i istovremeno karakteristino za VI. Koaka - zakletog
ustau iz 1936. godine kako je Englezima prikazao svoje djelovanje u
svojstvu poslanika NDH u Berlinu i pojedinosti afere Lorkovi-Voki.
Koncem februara 1944 god. pie Koak svoj curriculum vitae u
britanskom logoru za civilne internirce (Neumnster, 29. IX 1945) 162 bio
sam odjednom pozvat u Zagreb gde su od mene traili da preuzmem mesto
poslanika u Berlinu. Jer kad je u povodu rekonstrukcije vlade koja je oktobra
meseca 1943. god. bila izvrena, nekadanji poslanik u Rimu i Sofiji dr. Peri,
koji je kao odluni protivnik Nemake i osvedoeni privrenik engleske
politike (!) bio imenovan za ministra spoljnih poslova, on je smesta naumio da
utre put energinoj politici emancipiranja od Nemake. Za sprovoenje jedne
takve politike predloio je on Paveliu ve u momentu preuzimanja dunosti,
mene za mesto poslanika u Berlinu, ali to je Paveli odbio. Pet punih meseci
Peri je skupa sa ministrom unutranjih poslova Lorkoviem i ministrom rata
Vokiem vodio borbu protiv Pavelia (!) dok god nije ovaj pristao da budem
poslat u Berlin (formalno je Paveli obrazloio svoja nekanja time da sam ja u
loim kondicijama kod SS-ovaca). U prvom momentu ja sam taj poziv odluno
odbio, ali su me 3 ministra (Peri, Lorkovi i Voki), moja lina prijatelja
nagovorili sa razlozima da se mi nalazimo u fazi jaanja hrvatske vojske i na
najboljem putu za potpuno emancipovanje od Nemake (!), da sa umenim
delovanjem moemo paralizovati upliv SS-ovaca u Hrvatskoj i da moramo
imati u Berlinu jednog boljeg i energinijeg oveka koji je u stanju da pokriva
akcije ministara u Zagrebu i da ih potpomae. Prema tome moja bi nacionalna
dunost bila da se u ovim kritinim vremenima ponovo stavim u slubu
otadbini. Kao moj neposredni zadatak bio je da doem, kroz svoja bankovna
U istrazi je M. Marii izjavio:
U doba sluaja Voki-Lorkovi nalazio sam se ve 7 mjeseci u tamnici na Savskoj cesti.
Meutim tada sam u rujnu mjesecu bio prebaen iz samice u ambulantu i tamo se je nalazio David
Sini, veliki upan, koji je bio u vezi sa tim sluajem uhapen. U razgovoru sam saznao da je on
po nalogu samoga Pavelia vodio pregovore sa HSS, ali nije uspio, nadalje da su i Voki i
Lorkovi bili jednostavno izigrani, jer su i oni u dogovoru sa Paveliem pokuali pregovarati sa
Englezima i sa grupom amerikanskih Hrvata (Butkovi), dok je Koak paralelno radio na
formaciji neke katolike unije, budui da se Englezi ne bi iskrcali na Jadranu, jer bi se to kosilo sa
utanaenjima Saveznika, bili su ovi pokuaji u zametku propali. Navodno su Njemci doznali za
taj rad, pa su onda Lorkovi i Voki htjeli na svoju ruku uiniti dravni udar, ali je taj propao.
Meutim je Sini dopustio i slijedee: U pregovorima je bila taka, da za vrijeme pregovora
Englezi prekinu sa svakom dobavom materijala i slinoga oslobodilakoj vojsci, te na taj nain
stvore jednu teu situaciju u redovima partizana; ovaj trik da je bio poznat i Njemcima. Da li je
HSS i koja njena frakcija bila upletena u stvar nisam mogao razabrati, ali je konana svrha bila
oita, pod svaku cijenu predusresti dolazak oslobodilake vojske u Hrvatsku i predati se u sferu
Anglo amerikancima. Da li ovo to sam napisao odgovara stanju stvari ne znam, jer sam bio tada
ve 10 mjeseci u tamnici, ali je tana reprodukcija datih o razgovoru izmeu mene i Sinia. Prema
svemu mogu zakljuiti da je sm Paveli bio inicijator svega, ali kao ovjek bez skrupula rtvovao
je svoje najvjernije satelite kada stvar nije uspjela. (A-VII, NDH, SUP-Zagreb, Sasluanje
M. Mariia, MF-23/162)
1 6 2 AJ, dravna komisija za utvrivanje zloina okupatora i njegovih pomagaa, F-3822;
vjerojatno prijevod, otkucan irilicom.
161
i finansiska poznanstva do inilaca u vojsci i do ostalih konservativnih

krugova kako bih njihovom pomou potro upliv SS-ovaca u Hrvatskoj u
svakom pravcu.
Ja sam dejstvovao kao poslanik u Berlinu zapravo samo 2 meseca (!) od
kojih sam polovinu tog vremena proveo na putovanju (u Zagrebu odnosno u
Platense u Maarskoj). Imao sam itav niz sukoba sa rukovodiocem SS-Hauptamta, Obergrupenfirerom Berger-om i sa potsekretarom spoljnih poslova Henke-om (!) i to radi politike SS-ovaca u Bosni. Berger me nazivao u
privatnim krugovima da sam jedno odvratno ubre koje ukrtava na svakom
koraku njegove planove u pogledu razmetaja SS divizija u Bosni. Uspelo mi
je, ma da je vreme bilo kratko, da od 20 jula upoznam itav jedan niz ljudi.
Prelazei na opis zagrebakih dogaaja 1944. god. Koak navodi ovo:
Do avgusta 1944 god. situacija se usled ojaavanja hrvatske vojske, koja
je istom sada pod vostvom ministra vojnog Vokia postala jedan faktor, kao i
radi injenice nadiranja saveznikih vojski u Italiji, tako daleko razvila da se
moglo pomiljati na prelaz Hrvatske na stranu saveznika. Mislim da smo mi
to reenje doneli jo pre prelaza Rumunije i njegove objave. (!) Moji prijatelji
bili su posredovanjem u itavom svetu poznatog i u englesko-amerikom svetu
neobino dobro vienog vajara Ivana Metrovia doli u kontakt i vezu sa
Englezima. Ukratko formuliran ovo je bio plan koji je ugovoren sa engleskim
krugovima: nemake trupe u Hrvatskoj imaju biti opkoljene, razoruane i
zarobljene; dravni poglavnik Psrveli imao je demisionirati, demokratska
Hrvatska seljaka stranka ima preuzeti vladu i nakon toga ima biti upuen
saveznikim trupama poziv da se iskrcaju na obalu. Sve je bilo pripremljeno.
Pokreti hrvatske vojske bili su ve u toku i naroiti odredi bili su grupirani u
Zagrebu da bi glavni grad zatitili od neke eventualne nemake odmazde. U
takvom raspoloenju bila je vojska pripremljena i to neposredno od ministra
Vokia. Sa Seljakom strankom itava je stvar bila na tenane raspravljena (in.
Kouti i Farolfi) i otvoreno ispoljena. Letci Seljake stranke za preuzimanje
vlasti bili su ve sastavljeni i ottampani. Sem toga bio je tu i jedan letak sa
kojim je poslanik Seljake stranke i nekadanji ministar dr. Torbar trebao
odletiti u britanski generaltab u Bari. Policija je bila preduzela ve i potrebne
mere za to. Sa generalom Draom Mihailoviem srpskim nacionalistikim
voom, koji je ostao kralju veran dolo se bilo do prvog dodira i veliki upan
David Sini trebao je smesta da se uputi u njegov tab kako bi ugovorio dalju
saradnju u ovoj zamiljenoj stvari sa etnikim udruenjem. Kao kuriri
fungirali su (za Svajcarsku Metroviu koji je odravao neposredne veze sa
britanskim krugovima) Dr. Davorin Miki, sekretar ministarstva finansija i
dr. Josip Kaba (Cabas) hrvatski zastupnik za trgovinu u Cirihu. Konano
trebao je da otputuje u Cirih i Dr Aleksandar Hondl, direktor ministarstva
finansija, u cilju razjanjenja zadnjih pojedinosti. Ja sam imao danima neprekinuti niz razgovora sa vojnim ministrom Vokiem, ministrom unutranjih
dela Lorkoviem, direktorom ministarstva dr. Hondl i sekretarom dr. Mikiem koji je kao zadnji kurir tih dana bio na povratku iz vajcarske i koji mi je
kao prvom saoptio pojedinosti tadanjeg britanskog odgovora i bio sam na
planiranju priprema itavog pua kao vani inilac upleten. (Dr. Peri je za to
vreme bio na zahtev Nemaca smenjen od Pavelia sa poloaja ministra
spoljnih poslova i nalazio se u Slovakoj). Na koncu trebao sam jo da
otputujem za Berlin kako bih itavu tu igru prikrio i uinio je nevidljivom,
naroito kako bih sumnju koju su Nemci imali u pogledu Vokia, razagnao i
time dobio na vremenu a Vokiu ishodio slobodu kretanja.
U itavoj toj stvari nastavlja Koak svoju priu Lorkovi je smatrao za

potrebnim da upozna Pavelia bar donekle sa itavim tim planom. Naoko
Paveli se prikazivao kao sklon tome planu i to jako, a sve iz razloga da bi iz
Lorkovia izmamio sve vie i vie pojedinosti; nakon toga on je itav plan
odao Nemcima. Nou 30 avgusta na sednici vlade koja je odjednom bila
zakazana i kojoj je on lino pretsedavao, on je oba ministra: Lorkovia i
Vokia smenio a nakon sednice dao ih je uhapsiti i to najpre u njihovim
stanovima a dva dana nakon toga uhapsiti i zatvoriti. Ja sam pukim sluajem s
veeri 29 avgusta otputovao iz Zagreba i to kad Paveli nije imao gotove
pripreme za ovo hapenje. Paveli je dodue pokuavao da me nagovori da
odgodim svoje putovanje ali ja sam bio uporan pri svojoj odluci. Paveli je
predloio Nemcima (i to preko nemakog poslanika u Zagrebu) da me uhapse
u Berlinu. Ali Nemci su se ustruavali da to uine jer Paveli protiv mene nije
imao nijedan opipljivi dokaz (m da su on i njegovi prisni saradnici mene
smatrali glavom itave zavere) koji bi mogao izneti; sem toga, iz razloga to su
i prema Paveliu bili donekle nepoverljivi a i stoga to su konano hteli da
izbegnu jo jedan vei skandal (bilo je to vreme neposredno nakon otpada
Rumunije i Bugarske, a Finska i Maarska ve su se klatile). Dravni sekretar
u ministarstvu unutranjih poslova Juri i nekoliko drugih lica bili su ubijeni
s predomiljajem; jedan niz ljudi, a naroito veih oficira bilo je pozatvarano.
Juri je jo u vremenu izmeu svog osloboenja i kasnije pogibije, uluio
priliku da ispria dr. Hondl-u da je itava istraga bila uperena ponajvie protiv
mene vie nego protiv svih ostalih okrivljenika. 163 Kao svedoke za navedeno
163 U polemici s braniteljima A. Pavelia i u drugoj emigraciji: Matom Frkoviem i
Danijelom Crljenom M. Kovai je napisao i ovo:
Frkovi je u svojoj misaonoj kontrukciji previdio jedan izvanredni protudokaz, koji cjelinu
Frkovieve teze obara iz temelja: Umorstvo dra Milutina Juria, istaknutog suradnika dra
Lorkovia i Vokia; umorstvo izvreno mjesecima prije Lepoglavskog zloina, a kao preludij
sastavni je dio umorstva Lorkovia i drugova! Izvreno je usred Zagreba, poznato dravnom
Poglavaru, vladi, u kojoj je i Frkovi bio, te cijelom narodu. To umorstvo (ne ubijstvo!) zacijelo
nije nikakva tajna, najmanje tajna, koju su neki svjedoci sobom odnijeli u grob. Frkovi, kao i ja,
kao i svi Hrvati, znamo pozadinu. Morao je nestati jedan od glavnih svjedoka svega to se zbivalo
u toku priprema za prekid s Njemakom i stupanja na stranu zapadnih saveznika!
Frkovi sigurno ne eli ustvrditi, da dravnom Poglavaru nije bio poznat ovaj grozni zloin i
nain, na koji je izvren. Meni, a mislim nikome od ivih Hrvata, nije poznato, da je itko zbog
ovog zloina bio pozvan na odgovornost, niti sam zapovjednik Obrane, iji su ga ljudi izvrili.
(Matija K o v a i , Posljednji in drame dra Mladena Lorkovia. Analiza pisanja dra Mate
Frkovia i prof. Danijela Crljena, Hrvatska revija, Mnchen, rujan 1970, god X X , sv. 3(79), str.
465)
Dr. Milutin Juri, intimni suradnik u Lorkovievom pothvatu, bio je umoren prije umorstva ostalih. Nakon uhienja bio je jedno vrijeme zatoen i pod straom u stanu Vjekoslava
Luburia u Zagrebu. Puten na slobodu, ostaje iv kratko vrijeme. Vjekoslav Luburi imao je
zadatak ukloniti dra Juria kao jednog od glavnih svjedoka svega, to su Lorkovi i drugovi
poduzimali. Oito je pri odluci o umorstvu dra Juria ve bila doneena, u nekom forumu, i
[odluka] o likvidiranju Lorkovia i drugova, iako se od toga privremeno odustalo. Utvreno je, da
su dra Juria umorili Luburievi ljudi. Da su imali nalog, na koji nain ga imaju ubiti, lako je
pretpostaviti, a na to ukazuje takoer pojedinost, da su upute bile precizne. Dr. Milutin Juri
izvuen je iz svog stana u Zagrebu, usred grada, nou, i na ulici usmren udarcima noeva. Ubodi
su bili u vrat i u srce, nad kojim je bio priboden noem list papira, na kojem se moglo proitati:
Trai se novi glavni ravnatelj za javni red i sigurnost! Ovakva avolska misao nije mogla sinuti
u glavi izravnih ubojica, niti biti napisana na mjestu zloina. Autor ovog natpisa na grudima
umorenog hrvatskog rodoljuba imao je u vidu jedno: Kazati svima i svakome, da e ovako
zavriti, ako dou na pomisao, da uklone s vlasti Poglavnika i njegov ui krug. (M. K o v a i ,
nav. djelo, str. 232)
Zato nije nikakvo udo da je Paveli svoje zadovoljstvo s Luburiem izraavao rijeima:
Miliji mi je Luburi nego stotina sveuilinih profesora!
mogu da naznaim sve gore spomenute osobe od kojih se Metrovi, dr. Kaba
(Cabas) i dr. Miki verovatno nalaze u Cirihu dok mi je sadanje mesto
boravka Lorkovia, Vokia i Hondl-a nepoznato. (Lorkovi treba da je od
Titove vlade osuen na smrt prema izjavi jednog jugoslovenskog komunistikog oficira koji me je sasluavao). 16
Opisujui Englezima svoje kasnije djelovanje, Koak je napisao i ovo:
Ma da formalno nisam bio opozvan ipak se nisam vie smatrao poslanikom u Berlinu. (!) Tako isto nisam iao vie u ministarstvo spoljnih poslova i
stajao sam pod stalnim nadzorom SS-ovaca, pri emu je kao god pri mnogim
drugim mranim poslovima igrao tu stanovitu ulogu atae za policiju pri
hrvatskom poslanstvu u Berlinu, Branko Buzjak koji je bio lice apsolutnog
poverenja SS organizacije. Ja sam briio iskljuivo za svoju porodicu, za svoju
linu sudbinu i nastojao sam, po mogunosti, da svojim prijateljima u
Hrvatskoj koji su bili pozatvarani na taj nain pomognem to sam pokuao
prikazati Nemcima, sa kojima sam jo odravao line veze, itavu tu aferu kao
isto domau hrvatsku, i linu u zadevicama. A da sam nisam demisionirao
razlog je taj to bih time samo priznao bio svoju saradnju, koja bi nesumnjivo
dovela do mog hapenja, ime bih izgubio svaku mogunost da svoju porodicu
iz Maarske (Platensee) oslobodim od Rusa.
Ja sam primio jedan niz telegrama iz zagrebakog ministarstva spoljnih
poslova, kojima sam se pod raznim izgovorima pozivao da doem u Zagreb, i
kojim sam pozivima pod raznim izgovorima izmakao. 165 Morao bih jo
napomenuti da su u Hrvatskoj udarili sekvestar na moju kuu i na moj stan; 166
moga prijatelja sa njegovom porodicom koji za vreme moga osustva stanovao
u kui, iz nje izbacili, a kuu sa itavim nametajem uprkos mog (telegrafskog
i telefonskog) i mog tasta najotrijeg protesta, stavili na raspolaganje najpre
generalfeldmaralu fon Vajksu a nakon toga generaloberstu Ler-u, za njihov
stan. (Oba komandanta pripadali su nemakoj armiskoj grupi F.).
U istrazi je Koak 19. VII 1946. 1 6 7 ve govorio drukije:
Ja sam o pokuaju pua Lorkovi-Voki detaljnije pisao u jednom
zasebnom elaboratu kao i u elaboratu o mojoj djelatnosti u Berlinu. Moje
sudjelovanje u pripremama samoga pua nije bilo apsolutno nikakovo (!),
ukoliko se jo svojevremeni mandat Periev za rad na emancipaciji od
Njemake i za nastojanje da se njemake trupe povuku s teritorija NDH ne bi
Taj oficir zasigurno je mislio na Blaa Lorkovia, poslanika NDH u Bratislavi.
12. X. 1944. nemaki policiski atae u Zagrebu, Helm, izvetava RSHA (Reichssicherheitshauptamt) o sledeem: Sa obavetene hrvatske strane saznaje se da je hrvatski poslanik u
Berlinu dr Koak, dobio poziv od svoje vlade da odmah dode u Zagreb radi podnoenja izvetaja.
Navodno dr Koak treba da se pozove na odgovornost u vezi sa aferom Lorkovi-Voki.
Dr. Koak je navodno oklevao da se vrati u Zagreb i svim sretstvima pokuavao da i dalje ostane u
Berlinu. U vodeim krugovima ustakog glavnog stana govorilo se otvoreno o tome da bi Koak
bio pozvan na odgovornost, da su to Nemci dopustili. Ovdje je poznato da Koak, koji se u vreme
rekonstrukcije vlade nalazio u Zagrebu, nije vie trebalo da se vrati u Berlin. Samo okolnosti, to
se nemaki poslanik izrazio protiv ponovne promene hrvatskog poslanikog poloaja u Berlinu,
treba pripisati to to je odobren povratak Koaku u Berlin. (A-VII, NDH, SUP-Zagreb, rolna 4)
Iako kukavica, Koak je na kraju - ali mnogo kasnije - ipak doao u Zagreb na referat: da se
pohvali novim uspjesima u Berlinu kod Nijemaca. Zato je i portret VI. Koaka u prilogu
L. Fertilija kao nekog junaka lavljeg srca koji na vijest o uhienju Lorkovia i Vokia ide ravno
u ralje (u Zagreb) Paveliu sve drugo samo ne vjeran i historijski istinit. (Luka F e r t i l i o , Poslanici
Nezavisne Drave Hrvatske u Treem Reichu: Vladimir Koak, Hrvatska revija, Mnchen, lipanj-rujan 1976, god. XXVI, sv. 2 - 3 ( 1 0 2 - 1 0 3 ) , str. 2 1 2 - 2 1 8 )
166 U Gregorjanevoj 15.
167 A-VII, NDH, SUP-Zagreb, Sasluanje VI. Koaka, MF-4.
164
165
s time doveo u vezu, ali to lei ve mjesecima prije pokuaja pua i sa samim
pokuajem nema nikakove neposredne veze. Ja sam prigodom mog dvodnevnog boravka u Zagrebu koncem augusta 1944. g. sa strane Lorkovia i Vokia
bio upuen u izvjesne momente samoga pua, kao na primjer, da se radi o
opkoljenju, zarobljenju i razoruanju njemakih vojnikih formacija na teritoriji NDH, o skidanju, odnosno odstupu Pavelia i ustaa s vlasti, o predaji
vlasti Maeku i HSS-u, te konano o prelazu NDH na stranu saveznika,
odnosno bolje reeno na stranu zapadnih saveznika. Priliku likvidacije pokuaja pua Lorkovi-Voki pokuao je Paveli iskoristiti za to, da i mene uhapsi
i likvidira. Namjerice me je zadravao u Zagrebu dotle dok zavri svoje
pripreme, a kako sam ja ipak prije napustio Zagreb i otputovao u Berlin,
traio je preko Kasche-a od Nijemaca moje uhapenje odnosno izruenje. Da
je Paveli imao tom prilikom namjeru da me i konano likvidira, zakljuivao sam po brojnim glasinama koje sam naknadno uo iz Zagreba. Ja nisam
dobio ni od Lorkovia ni od Vokia nikakovih konkretnih instrukcija za moje
daljnje dranje u Berlinu, osim to me je Voki zamolio, da pokuam, ako
imam prilike, raspriti njemake sumnje u pogledu njegove osobe, a tom mi je
prilikom napomenuo, da i on namjerava sljedeih dana dati jednu veeru
Nijemcima, kako bi ih udobrovoljio. Kada mi je Lorkovi pripovijedao o
svojim namjerama i o svojem radu, ja se sjeam, da sam mu uinio dvije
primjedbe i to prvu u pogledu njegovog informiranja Pavelia o nekim
momentima iz priprema pua, nato mi je on odgovorio, da Paveli ideju pua
potpuno prihvaa, a da je smatrao potrebnim informirati ga zbog dranja
nekih ustakih formacija. Drugu primjedbu sam mu uinio u tom smislu, da ne
smatram sigurnim oslon na Engleze, jer je po svim mojim informacijama, koje
sam dobio u Berlinu, podruje Jugoslavije u sferi Sovjetskog saveza, odnosno
potpuno preputeno Titu i njegovim partizanima, pa da bi po mom miljenju
trebalo pokuati s njima razgovarati, nato mi je Lorkovi odgovorio da je to
vrlo teko, ali konano da je to stvar Maeka i HSS-a kao buduih nosilaca
vlasti. Po mojim utiscima, koje sam iz pomenutih razgovora dobio, bila je
prvenstvena svrha pua odvajanje NDH od Njemake, ija je ratna situacija
svakom razboritom ovjeku izgledala izgubljenom, pa u tom pravcu i spaavanje i odravanje NDH. Ja tada nisam dobio utisak, da bi pu imao za krajnji
cilj da onemogui NOP, ali danas rezimirajui sve momente, koje onda nisam
znao, a to je u prvom redu dranje Maeka i njegovog vodstva u HSS-u,
smatram da je jedan od krajnjih ciljeva i namjera pua bio uperen protiv NOP-a. 168
168 ini se da je mnogo fantazije i domiljanja u ovom emigrantskom tekstu koji slijedi:
Posle dueg pregovaranja, engleska i amerika obavetajna sluba su poruile Lorkoviu i
Vokiu da su Anjerika i Engleska spremne da prihvate i podupru borbu Hrvata na njinoj strani,
koja ima da otpone u septembru 1944 g., s tim da Paveli i Maek izdadu hrvatskom narodu
zajedniki proglas da Hrvatska prekida svoje dotadanje odnose s Nemakom i stavlja se sa svim
svojim oruanim snagama na stranu Amerike i Engleske. Maek ima da postane predsednik
Republike Hrvatske, koju e Amerika i Engleska priznati i pomoi vazdunim putem. Hrvatske
trupe imale su da zaposednu dalmatinsku obalu i pomognu iskrcavanje Engleza i Amerikanaca na
nju. Hrvatska vlada imala je da bude sastavljena od pripadnika Hrvatske seljake stranke i ustaa.
Pretsednik vlade je trebalo da bude drStijepo Peri, a Paveliu se imalo staviti na biranje da
slobodno ivi bilo u Hrvatskoj bilo u nekoj engleskoj koloniji.
Radi konanog postignua ovog sporazuma, ef amerikog Ofisa ov stratedik servisez

general Viljem Donovan ubacio je 5 sept. 1943. g. u Jugoslaviju amerikog porunika Viljemza
T a m a (Williams Tarn), koga su Nemci uhvatili na Rijeci i osujetili njegovu misiju, zbog ega se
Paveli, da bi izvukao sebe i opravdao se pred Nemcima, napravio da mu o tome nije nita
poznato, pa je uhapsio Lorkovia, Vokia i Farolfija i drao ih u Lepoglavi, gde su docnije ubijeni.
8
113
Koak je u istrazi 21. IV 1947. 1 6 9 na pitanje istraitelja o tome kada su

poele prve pripreme organiziranja pua Lorkovi-Voki i na iju inicijativu
odgovorio ovako:
Vraajui se iz Maarske, gdje sam kratko vrijeme boravio kod moje
obitelji, doao sam u Zagreb dne 27. kolovoza 1944. godine i bio sam drugi
dan, tj. 28. VIII. primljen kod Pavelia. Odmah zamnom je uao i tadanji
ministar unutranjih poslova Mladen Lorkovi, koji mi je pred Paveliem
postavio pitanje, neka ja kaem otvoreno i iskreno, bez obzira na inake
izvjetaje, to mislim o Njemakoj i njezinoj situaciji. Ja sam na to odgovorio,
da se Njemaka posljednjim svojim snagama grevito bori za zadnje mogunosti svoje egzistencije. Brzo nakon toga smo Lorkovi i ja izili, te mi je
putem kroz Tukanac Lorkovi poeo pripovjedati o svom kontaktu s HSS-ovcima, kao i o svojim namjerama, da likvidira njemake divizije na teritoriju
NDH i da preda vlast maekovcima, to bi imalo predstavljati i prelaz NDH
na stranu saveznika, odnosno konkretno na stranu zapadnih saveznika. Osim
toga sam imao o istoj stvari razgovor s Lorkoviem i dan kasnije (29. VIII) u
njegovom uredu. Iz tih obiju razgovora ostale su mi u sjeanju sljedee
potankosti:
Jezgra Lorkovievog i Vokievog plana bila je u tome, da se njemake
trupe, koje se nalaze na podruju NDH opkole, zarobe i razoruaju. Tom je
akcijom rukovodio lino sam Voki s nekoliko oficira iz svog stoera. Istih
dana mi je Voki sm kazao, da su ve zapoeli pokreti oruanih snaga NDH i
da je on uvjeren da e stvar obzirom na tajnost i na nain prepada morati
uspjeti. Da li su i njemaki generali bili neposredno upleteni u pokuaj pua
nije mi poznato, osim to mi je Lorkovi kazao, da je s generalom Glaise
Horstenau dogovorio preuzimanje onih njemakih divizija, koje se sastoje od
hrvatskog ljudstva. Svakako je smisao tog dogovora bio konspirativan i
protivan njemakim vojnikim interesima.
Kada su konkretno zapoele Lorkovieve i Vokieve pripreme, nije mi
poznato. Ja sam ve sredinom kolovoza boravio par dana u Zagrebu, ali mi
tom prilikom Lorkovi nije apsolutno nita spominjao o bilo kakovim svojim
planovima. Ali prema svemu onome to mi je Lorkovi 28. i 29. kolovoza
pripovjedao, mora da su njihove pripreme bile zapoele ve barem nekoliko
tjedana ranije. To sudim i po tome to sam razabrao, da je kurir dr. Miki tih
dana ve po drugi put doao iz vicarske, a takodjer i iz jedne Kascheove
primjedbe, da mu je Paveli ve koncem srpnja ili poetkom kolovoza bio
spomenuo, da je zamjetio izvjesne znakove kolebanja kod Lorkovia.
Teko bi mi bilo odgovoriti na to, ija je zapravo bila to inicijativa. Prema
svim mojim informacijama bili su Lorkovi i Voki iskljuivi rukovodioci svih
planova. Ne iskljuujem meutim, da je izvjesna inicijativa mogla potjecati i
od biv. ministra vanj. poslova Stijepa Peria, ali mislim, da je ona bila
uglavnom u principijelnom njegovom stavu protiv Njemaca, dok prema
svemu sa samim puem nije imao konkretne veze.
Na pitanje: kakvu je svrhu i cilj trebao imati taj pu, Koak je odgovorio
ovako:
Kako sam ve kazao neposredni cilj Lorkovievih i Vokievih planova
Dogaaji su krajem 1943 g. (!) inae krenuli drugim pravcem i Englezi i Amerikanci su odustali od
namere iskrcavanja u Jugoslaviju, te je odbaena njihova navedena kombinacija s Hrvatima.
(Nikola N. T o m i , Puisti na tuoj teritoriji, Melburn 1971, str. 98)
169 A-VII, NDH, SUP-Zagreb, Sasluanje VI. Koaka, MF-4.
bio je u likvidaciji njemake vojske na podruju NDH-a i u predaji vlasti

maekovcima, to je trebalo imati za neposrednu posljedicu prelaz NDH na
stranu zapadnih saveznika. Unutrnji i dublji razlog tih planova leao je u
ocjeni tadanje situacije na vojnikom i politikom podruju, prema emu je
Njemaka izgubila mogunost, da se bilo kako izvue iz rata, pa se je time
nastojalo NDH prevesti iz jednoga bloka, koji gubi rat, u drugi blok, koji ga
dobiva, odnosno u konanoj liniji spaavanje NDH kao takove. Jasno je, da je
takova solucija u svom konanom rezultatu bila uperena i protiv NOP-a,
makar se tada o tome nije konkretno bilo govorilo, barem koliko sam ja znao.
Sjeam se samo jedne moje primjedbe Lorkoviu, da zato se ne pokua traiti
kontakt s partizanima, odnosno s Maralom Titom, nato mi je on bio
odgovorio, da je to vrlo teko, a u ostalom, da je to stvar HSS-a, kada preuzme
vlast. Ne sjeam se vie konkretno, ali mi je ostalo u sjeanju, da je iz onih
poruka, koje su dolazile od Metrovia iz vicarske proizlazilo englesko
hrabrenje, koje je uglavnom bilo upereno protiv NOP-a. U tom se pravcu
sjeam engleske poruke preko Metrovia, da je Englezima Tito vrlo neugodan, to je tada imalo taj smisao, da su Englezi pripravni prihvatiti i priznati
NDH kao savezniku zemlju, kako bi time osujetili konani dolazak komunista na vlast. Lorkovi i Voki su trebali, da svojim iznenadnim udarcem protiv
njemakih trupa, odnosno njihovom likvidacijom steknu, kako pred narodom, tako i pred inozemstvom legitimaciju, da su oni likvidirali okupaciju,
ime bi NDH dobila legitimaciju za pristup saveznikom t. zv. 'demokratskom' bloku.
Na pitanje o tome koje su politike stranke ili grupacije, kao i istaknutije
linosti sudjelovale u pripremama pua, Koak je odgovorio ovo:
Prema informacijama, koje sam ja dobio izravno od samog Lorkovia,
bili su sa strane rukovodstva biv. HSS, odnosno ustaa u irem smislu
angairani u pripremama pua s^mo Lorkovi i Voki. Koliko je u samim
pripremama Lorkovi angairao i svoje neposredne suradnike, nije mi tada
bilo poznato, pa sam za tadanjeg ravnatelja RAVSIGUR-a Juria saznao tek
kasnije iz raznih prianja, koja su dolazila iz Zagreba u Berlin, dok mi sm
Lorkovi nije o njemu i ni o kome drugom nita spominjao. Imao sam utisak,
da uz Vokia u pripremama vojnike strane sudjeluje nekoliko viih domobranskih asnika iz njihovog stoera. Koliko i kako je daleko u neposrednim
pripremama za pu bilo angairano i Maekovo vodstvo HSS-a, nije mi bilo
poznato. Znao sam samo toliko da Lorkovi stoji u neposrednom i linom
kontaktu s Farolfijem, koji je pri tim razgovorima bio oficijelni predstavnik
spomenutog vodstva HSS, a takoer je u tim razgovorima zastupao neposredno i samog ing. Koutia, za kojega mi je sm Lorkovi bio napomenuo, da
se obzirom na Pavelia i na' ustae boji direktno s Lorkoviem sastajati, ali da
je potpuno upuen u sve razgovore, koje on vodi s Farolfijem. U pripremama
pua sudjelovali su u vicarskoj jo i kipar Metrovi i tamonji trgovinski
predstavnik NDH Cabas. Za Cabasa znam, da nije bio ustaa, te se je i jednom
prilikom, jo dok je bio ministrom trgovine, predamnom otvoreno izrazio, da
je pristalica HSS-a. Neznam, u koju bi politiku grupaciju uvrstio Metrovia,
osim to znam, da je bio uvijek otvoreni anglofil.
Pitanje: Koje su istaknute linosti NDH ili Njemake bile obavijetene da
se priprema pu i kako su se odnosile prema tome?
Tu se radi u prvom redu o Paveliu odgovorio je Koak -, pa sam ja iz
nekoliko indicija i informacija stekao utisak, da je ve od poetka kolovoza
Lorkovi napominjao Paveliu potpuno izgubljenu njemaku situaciju, svoje
brige u tome pogledu, kao i mogunosti prelaska NDH na drugu stranu. Moj
je, meutim, utisak bio taj, da o sa svima konkretnim stvarima Lorkovi nije
Paveliu mnogo pripovijedao sve do 28. kolovoza 1944. prije podne, kada je
bio kod njega i nakon toga meni saopio, da je Pavelia upoznao s izvjesnim
stvarima i do izvjesnih granica sa svojim namjerama. Na moje zaudenje i na
moj upit, kako je mogao o takovim stvarima informirati Pavelia, gdje je
Paveli ve u toliko navrata pokazao svoju skrajnu nelojalnost i gdje se
Paveliu radi samo i iskljuivo o njegovoj linoj vlasti, odgovorio mi je
Lorkovi, da je to uinio zbog toga jer je smatrao neophodno potrebitim
Paveliev lini pristanak zbog dranja nekojih ustakih postrojbi, koje Voki
nije imao potpuno pod svojim uplivom. Lorkovi mi je takoer kazao, da je
Paveli prilikom tog istog razgovora izjavio svoje potpuno slaganje s njegovim
planovima i to kako u pogledu akcije protiv Nijemaca, tako i u pogledu
predaje vlasti Maeku i HSS-u. Istom je prilikom Paveli izjavio svoj sporazum
sa povlaenjem svoje osobe i ustaa s vlasti, pa se sjeam, da mi je Lorkovi
kazao, da mu je uinio primamljivim i lake probavljivim s primjerom
Pilsudskog i njegovih pukovnika, koji su se takoer u izvjesnom potrebitom
asu bili povukli s vlasti, a da kasnije opet u danom asu prigrabe vlast.
Napominjem, da je Paveli to svoje formalno pristajanje izjavljivao u asu,
kada je ve dva dana ranije dao pozvati Kaschea u Zagreb u cilju, da ga
informira o svojoj namjeri, da Lorkovia i Vokia razrijei dunosti. Napominjem i to, da mi je par mjeseci kasnije u Berlinu, polic, atae poslanstva
Buzjak, koji je bio osoba naroitog povjerenja ustaa i SS, a posebice kanadskih petoraka i SS-Obergruppenfiihrera Bergera, u pijanstvu nabacio da je
unutar kanadskih petoraka (Lisak, Servatzy, Penikar, Hereni i Mokov)
ve za vrijeme Bergerova boravka u Zagrebu, a to je bilo od 11. do 13.
kolovoza, bio dogovoren i zakljuen udarac protiv Lorkovia i Vokia, a
takoer da je istom prilikom Paveli ukratko informirao i Bergera s time, da i
on ima buntovnike u svojim redovima, kao i Hitler, ali da e pravovremeno
poduzeti mjere protiv njih.
Napominjem i to, da sam 29. kolovoza poslije
podne kazao Lorkoviu, da mi je Kasche u razgovoru spomenuo, da mu je
Paveli jo prije svog odlaska u tajersku k svojoj obitelji, a to je bilo ili
170 Tajnik izaslanika Vatikana kod Episkopata u Zagrebu Giuseppe Masucci zabiljeio je u
svoj dnevnik ovu izjavu ustakog poglavnika 3. kolovoza 1944:
Poglavnik je odgovorio, da Njemaka nikada ne e izgubiti rat, jer sprema razna strahovita
oruja. Rat, rekao je, bit e dovren za dvije godine njemakom pobjedom i u svakom sluaju
ne e ostati ni jedan kamen od Engleske. (Dr. Guiseppe M a s u c c i , O.S.B., Misija u Hrvatskoj,
Madrid 1967, str. 127; podvueno u originalu)
Tri dana prije izbacivanja iz vlade dra Lorkovia i Ante Vokia, Bugarska je bila zatraila
primirje, a bila je pri zavretku okupacija Rumunjske sve do Karpata. Invazija saveznikih snaga u
Francuskoj odvijala se brzo. Bilo je oito, da njemake ete na Zapadu nemaju snage zaustaviti
savezniku ofenzivu. Premo u zrakoplovstvu bila je tolika, da je onemoguivala svaki izgled za
moebitnu njemaku protuofenzivu. Saveznike ete stalno su napredovale i u pravcu Alpi. Rim je
pao u ruke saveznika ve 4. sijenja i njemake ete u stalnom povlaenju pruale su dokaz, da
nemaju nikakvih uvjeta za protuofenzivu ili dugotrajniju defenzivu. Do tih zakljuaka dolazio je
svaki normalni promatra. Unato tomu, Poglavnik jo dana 4. studenoga 1944., u jednoj
audijenciji uvjerava nadbiskupa dra Alojzija Stepinca kako vjeruje u pobjedu Njemake, jer da
ima novo oruje, koje da e odluiti ishodom rata. Poglavnik naprosto nije htio nikome priznati,
da je rat na strani Njemake izgubljen i za Hrvatsku. Vidimo, da u tom smislu, sudei po izjavama
njemu najbliih, nastupa sve do oujka 1945., kada se ve i po njemakoj vojsci na povlaenju
kroz Hrvatsku od prosinca 1944. jasno vidjelo, da je rat pri zavretku. Tako se namee misao
koju prihvaaju nebrojeni Hrvati, da se Poglavniku radilo o tome, da se on odri na vlasti do kraja
rata, i da mu hrvatska vojska bude zatitom na povlaenju u Austriju, gdje je ve mjesecima imao
osigurano skrovite. (M. K o v a i , nav. djelo, str. 207)
koncem srpnja ili prvih dana kolovoza, govorio o tome, da mu Lorkovi

zadaje brige, jer je postao kolebljiv i politiki nesiguran nato je Lorkovi
ostao preneraen pa je uzviknuo: Ma zar je taj zloinac poludio, da me izdaje
Nijemcima!
Od Nijemaca je svakako bio do izvjesne granice u Lorkovieve i Vokieve
namjere upuen njemaki opunomoeni general Glaise-Horstenau. Znam
konkretno, da je Lorkovi s generalom Glaise-Horstenau bio dogovorio
prelazak njemakih divizija sa hrvatskim ljudstvom pod neposredno zapovjednitvo NDH. Imao sam utisak, da je general Glaise-Horstenau bio s Lorkoviem u dogovoru takoer i u pogledu razoruavanja njemakih divizija, ali o
tome neznam nita konkretno. Znam, meutim, i to, da je general Glaise-Horstenau ve mnogo vremena ranije izjavljivao Lorkoviu u diskretnim
razgovorima svoje miljenje, da je Njemaka izgubila rat. Nisam potpuno
siguran, ali mislim da je general Glaise-Horstenau razgovarao sa Lorkoviem
o mogunostima povlaenja njemakih trupa bez oruja u Njemaku, odnosno da je molio, da se to omogui kao protuuslugu za njegovo i eventualno
drugih njemakih generala usluge i pomo pri razoruavanju njemake vojske.
to se tie Kaschea, to sam razabrao samo ono, to sam ve naprijed bio
spomenuo, t. j. da je ve ili koncem srpnja ili poetkom kolovoza Paveli
izrazio Kascheu svoju zabrinutost u pogledu Lorkovievog politikog dranja.
Znam nadalje i to, da je Paveli neposredno prije svog zahvata protiv
Lorkovia i Vokia informirao o tome i Kaschea i da mu je tom istom prilikom
izjavio i svoju namjeru, da mene uhapsi, to mi je sve sm Kasche nekoliko
tjedana kasnije pripovijedao, prilikom Pavelievog posjeta Hitleru u Rastenburgu.171
Kasnije u Berlinu imao sam prilike vidjeti povjerljivi cirkular novinsko-informativnog odjeljenja njemakog ministarstva vanjskih poslova, kojim
obavjetava sva svoja poslanstva da su Paveli-Rupnik-Nedi i Draa Mihailovi pokuali prei k Anglo-Amerikancima, ali da se je za to saznalo, pa da su
onda Lorkovi i Voki morali povui konzekvencije. to se tie eventualnog
kontakta izmeu grupe Lorkovi-Voki i drugih naprijed navedenih, to mi je
poznato jedino to, da je Lorkovi tek namjeravao, da uhvati kontakt s
Draom Mihailoviem, pa da je u tu svrhu kanio odaslati Davida Sinia u
njegov tab. Sjeam se, da je 28. kolovoza 1944. g. Lorkovi govorio o toj
stvari Paveliu u mojoj prisutnosti i da je traio, da Sini dobije poslaniki
rang, a svoju nakanu je obrazlagao time, da bi bilo dobro, da se vidi to se radi
171 1. Kada mi je Poglavnik saopio opozivanje Lorkovia i Vokia - izjavio je Kasche u
istrazi spomenuo je namjeru da opozove i Koaka, kojeg da smatra da je povezan vrlo usko sa
ovom dvojicom, te da je nepouzdan. Ja sam naprotiv ukazao na to da je mjesto berlinskog
poslanika ve previe esto bilo mjenjano, te da stoga savjetujem da se Koaka za sada tamo
ostavi. To, kao i svaki politiki dogoaj izvjestio sam u Berlin. Na to nije uslijedio nikakav
odgovor. Ali Koak nije bio opozvan. (A-VII, NDH, SUP-Zagreb, Sasluanje S. Kaschea, MF-5)
U svom dopisu uredniku Hrvatske revije Vinku Nikoliu Ivo Omranin ispravlja pisanje
L. Fertilija o Koaku i navodi kako mu je dr Alajbegovi 15. kolovoza 1944. uruio . . . dekret u
kojem sam imenovan (opunomoenim ministrom i izvanrednim) poslanikom i savjetnikom
poslanstva u Berlinu. To je bilo u vezi s puem, kojim je NDH 1. rujna 1944. imala namjeru
prei u tabor Saveznika. Pa zatim nastavlja: Bilo mi je samo reeno, da slubu u Berlinu
nastupam samo u dogovoru s poslanikom drom V. Koakom. Ako ne nastupim slubu, vraam
dekrete utke natrag. Naime, pri izbijanju pua, Dr. Koak bi odmah - tvrdi Omranin napustio Berlin i poao u Zagreb, gdje je trebao biti ministar u puistikoj vladi. U tome sluaju, ja
bih kao najvii inovnik po rangu (poslanik) postao odpravnik poslova i kao takav bio glava
Poslanstva. (Hrvatska revija, Mnchen, lipanj 1977, god. XXVII, sv. 2(106), str. 289)
u Mihailovievom tabu. Sjeam se, meutim da je Paveli itavu tu kombinaciju sa Siniem bio vrlo energino odbio.
Pitanje: S kim i na koji nain su organizatori pua odravali veze izvan
NDH i da li su oekivali pomo iz inozemstva?
Koakov odgovor: Lorkovi i Voki su odravali veze s inozemstvom
odnosno s Englezima preko vicarske i to konkretno preko kipara Metrovia
i trgovinskog predstavnika NDH u Zrichu dr. Cabasa, kao i preko dr.
Davorina Mikia, inovnika Min. trgovine. Kako je i na iju inicijativu do
toga kontakta s Englezima dolo, meni nije poznato, pa tako neznam ni to, da
li je tu prvi korak bio uinjen sa strane Engleza ili sa strane Lorkovia i
Vokia, ili je pak prvu inicijativu dao sm Metrovi. Za ve prije spomenutu
Metrovievu poruku, da je Englezima Tito vrlo neugodan mislim da je bila
neto starijega datuma, t. j. da je predhodila kontaktu, koji se je odvijao u
okviru neposrednih priprema za pu, ali opet ne mogu tvrditi, da je iz te
poruke potekla inicijativa. Koliko sam ja bio uspio saznati, odvijala se je veza
konkretno na taj nain, to je Metrovi imao direktni kontakt s Englezima,
da je dr. Miki imao iskljuivo ulogu kurira izmeu Zricha i Zagreba,
odnosno izmeu Metrovia s jedne i Vokia i Lorkovia s druge strane.1 2
Kakova je konkretno bila uloga dr. Cabasa, nije mi poznato, ali mislim, da je
Cabas uglavnom bio posrednik izmeu Metrovia i Mikia, ali mislim da je
koji put i Miki imao i direktni kontakt s Metroviem, dok ne mogu
iskljuiti ni tu mogunost, da je i Cabas imao kakav direktni kontakt s
Englezima, odnosno barem s kakovim emigrantskim HSS-ovcima, koji su sa
svoje strane imali neposredno vezu s Englezima. Upravo onih dana, t. j. oko
27. kolovoza povratio se je bio dr. Miki iz vicarske u Zagreb, a razabrao
sam, da je to bilo po drugi put u relativno kratkom razmaku, a ne iskljuujem,
da je Miki i jo koji put bio u vicarskoj. Od izmjenjivanja konkretnih...
slijedee, samo nisam u stanju, da tono odredim, kojim su se kronolokim
redom... odvijali. Voki je bio javio Englezima tono... oruanih... naoruanja, kojim raspolae, nato su Englezi odgovorili, da im je to vrlo dobro i
tono bilo poznato jo i prije njegove poruke. Sjeam se i toga, da je bila
izraena... u pogledu Ustake vojnice, odnosno da se je pregovaralo o tome,
kako bi se Ustakoj vojnici oduzelo njezin faistiki karakter, da bi ju se
eventualno preobuklo u domobranske uniforme, ali je posljednji engleski
odgovor glasio, da sve to skupa nije bitno, i da od toga ne prave pitanje. to se
konkretne pomoi iz inozemstva,... to je zadnja poruka glasila, da s e . . .
protiv Nijemaca i da se treba dovesti na vlast demokratske elemente, a
istodobno vratiti poziv... na narod, te da e se oni onda odmah iskrcati na
obali, a pruiti pomo i zranim putem i slino. U pogledu razgranienja
izmeu NDH i Srbije glasila je posljednja engleska poruka, da su oni u toj
stvari nezainteresirani i ako je NDH u stanju da vlastitim oruanim snagama
odrava svoju istonu granicu, da oni nemaju nita protiv toga. Metrovi je
takoer poruio, da Englezi vrlo pozitivno gledaju i na Lorkovia i na Vokia.
Sve n a . . . ri od navedene momente sam iz pripovijedanja Lorkovia i Vokia,
172 U vezi s neuspjelim pokuajem Lorkovia i drugova za prijelaz NDH na stranu Zapada
kao uglavljene injenice mogu se navesti ove: Lorkovi se nalazi u vezi s Ivanom Metroviem,
koji boravi u vicarskoj, i ima mogunosti da preko engleskog poslanstva u Bernu dostavi
engleskoj vladi Lorkovieve prijedloge i engleske odgovore. Lorkovi uspostavlja s Englezima
vezu i preko Vatikana, koji nije skrtenih ruku gledao na opasnost pojave boljevike Rusije na
Jadranu, Podunavlju i na granicama Italije. Papa Pio XII i kardinal Spellman ini sve, da bi
zapadni saveznici predusreli ovom pogibeljnom razvitku. (M. K o v a i , nav. djelo, str. 213)
a neto sam bio razabrao i od dr. Mikia, ali od ovog posljednjeg samo u
najopenitijim crtama.
Napominjem jo i to, da mi je Lorkovi tok pripovijedanja izriito
napominjao, da ovu ili onu stvar poruuju preko Metrovia Englezi. Konkretno mi Lorkovi nije navodio neka engleska imena, ali to se nije smatralo ni
potrebitim, jer je s jedne strane bio notoran autoritet i ugled, kojega Metrovi
uiva u anglosaksonskom svijetu, dok se je s druge strane znalo, da osim linih
poznanstava s nizom engleskih politiara i javnih radnika, takoer lino i
dobro pozna i samoga Churchilla i Edena, a i mnoge druge najodlunije
engleske faktore. 171
Pitanje: Jeste li o puu razgovarali i s kime od istaknutijih maekovaca?
Odgovor VI. Koaka: O samome puu nisam sigurno razgovarao ni s
jednim od maekovaca, niti sam za vrijeme mog tadanjeg boravka od dva
dana u Zagrebu imao prilike za to. Od istaknutijih maekovaca sjeam se
jedino razgovora sa mojim kolskim drugom dr. Brankom Peeljem, ali to je
moglo biti sredinom lipnja 1944. g., kada ja o puu jo ni sanjao nisam, a iz
toga se razgovora sjeam, da mi je Peelj govorio o pripravnosti HSS-a, da pod
izvjesnim okolnostima sudjeluju u vladi NDH, odnosno da u tu vladu izaalju
svoju t. zv. drugu garnituru, pod ime se je mislilo na ljude, koji ne stoje u
najistaknutijem i najprvom redu, kao na pr. Kouti, Torbar, Pernar i dr. 174
Pitanje: Kakova je bila uloga Torbara u pripremama i u vezi sa eventualnim uspjehom namjeravanog pua?
Odgovor Koaka: To mi je takoer spomenuo Lorkovi, t. j. da je
dogovoreno, da bi dr. Torbar imao biti avionom prebaen u Bari, da u cilju
neposredne provedbe pua bude neke vrsti oficira za vezu kod tamonje
saveznike komande. Lorkovi mi je bio spomenuo i to, da je ve odreen po
Vokiu i avion i pilot, koji bi imao dr. Torbara prebaciti, to se je trebalo
odigrati za 2 - 3 dana. Kako je, meutim, ve dan kasnije bio Lorkovi, pa i
Voki uhapen, to do namjeravanog prebacivanja dr. Torbara u Bari nije
dolo, a kasnije mi je netko u Berlinu bio pripovijedao, da se je dr Torbar, im
je uo za hapenje Lorkovia i Vokia, bio sklonio u neki zagrebaki sanatorij
ili bolnicu kao navodno bolestan, ali je unato toga bio uhapen.
Pitanje: Kakove ste vi sugestije davali i kome u vezi priprema pua?
U itavom kontaktu, to sam imao s Lorkoviem i s Vokiem u pogledu
pua uglavnom sam samo sluao ono, to su mi oni bili pripovijedali. Sjeam
se toga, da sam predbacio Lorkoviu, to o takovim svojim planovima ide
uope pa makar samo i djelimino informirati Pavelia, kada ve dobro zna
njegovu beskrajnu nelojalnost kao i iskljuivu tenju za linom vlau. Nadalje se sjeam i toga, da sam na Lorkovieva izlaganja o vezama s Englezima
primjetio, da prema svima informacijama koje sam ja u raznim diplomatskim
krugovima mogao stei, proizlazi da itava Jugoslavija spada u interesnu sferu
Sovjetskog Saveza, odnosno da je preputena Maralu Titu i njegovim partizanima, pa da mislim, da bi bilo realnije da se pokua dobiti kontakt s Maralom
Titom. Na ovo posljednje mi je Lorkovi odgovorio, da je to vrlo teka stvar, a
u ostalom, da je to stvar Maeka i njegove HSS., kada preuzmu vlast. Sjeam
se jo jedino i toga, da sam Vokia upozoravao na Pavelia i njegovu
nelojalnost. Na naprijed spomenutu primjedbu Lorkoviu takoer o PavelieDvije vane zabiljeke informatora Haeffnera o razgovorima Ivana Metrovi sa prof.
Seatonom Watsonom u vicarskoj: AJ, T - 5 0 1 , rolna 2 6 5 ; zabiljeka od 1. III i 7. III 1944.
174 Koak se do 10. IV 1941. izdavao za vjernog maekovca.
voj nelojalnosti, on mi je odgovorio, i obrazlagao potrebu izvjesne informiranosti Pavelieve zbog toga, to bi u asu vojnikog udarca protiv Nijemaca,
koji se nebi vodio nikako pod imenom ustaa, nego bi se dapae i ustake
formacije imale preformirati u domobranske, postojala opasnost izvjesne
nediscipliniranosti kao i pobune nekojih ustakih formacija, koje nije Voki
potpuno drao u svojoj vlasti i pod svojim uplivom, uzevi naroito u obzir da
je istovremeno trebalo doi i do Pavelievog linog odstupa.
Pitanje: Da li su Lorkovi i Voki, angairajui se u organiziranju t. zv.
pua, izdali interese ustakog pokreta ili su obzirom na situaciju radili u'korist
tih interesa?
Koakov odgovor: Na to pitanje nije lako odgovoriti s jednom odreenom formulacijom. Nedvojbeno je Lorkovieva i Vokieva akcija bila i u
objektivnom i u subjektivnom pogledu uperena protiv ustakih vrhova, kao
samog Pavelia, kanadskih petoraka, rasova, Glavnog ustakog stana, pa i
svega onoga, to je NDH-u davalo karakter ustake drave, a i samom
ustakom pokretu zloinaki i razbojniki karakter, pod ime se je konano
razumjevalo ustatvo kao takovo. S druge pak strane u onome, to mi je
Lorkovi bio pripovjedao, nije bilo spominjano neko likvidiranje ustaa i
ustakog pokreta u irem smislu, pa je u onom pravcu, ako se to ustatvo gleda
kao cjelina, u tadanjim prilikama bila Lorkovieva i Vokieva akcija za njega
relativno najpovoljnije rjeenje.
/
Pitanje: Koje su stranke, grupacije ili lica trebala sudjelovati u vlasti poslije
eventualno uspjelog pua?
Odgovor VI. Koaka: Koliko je meni bilo poznato imala je vlast poslije
pua biti predana iskljuivo Maeku i njegovom vodstvu HSS-a. Drugi nitko
nije bio spominjat.1 Ne znam, da li mi je to bilo izriito kazano, ili sam ja
samo na indirektni nain stekao taj utisak, ali mi je u sjeanju ostalo, da bi u
toku pua komandne pozicije u oruanim snagama ostale onako, kako bi ih
Voki postavio, a mislim i sa njime na elu, dok bi se izmjene imale vriti tek
po konsolidaciji situacije.
U svom odgovoru na optunicu Koak je ovo izjavio u vezi s aferom
Lorkovi-Voki:
to se tie pua, odnosno afere Lorkovi-Voki, jer je o puu nekakovom
vrlo teko govoriti, jer konkretno jo do nikakove akcije nije bilo dolo, stoje
stvari otprilike onako, kako su u optunici i iznesene, pa se one u glavnom i
temelje na mojim iskazima. to se pak mog linog sudjelovanja tie, ono i opet
Slavko Kvaternik je u izjavi o puu naveo samo ovo:
Oba ova aktivna ministra sueni su po ustakom sudu, neki su pripovjedali na smrt, a drugi
na robiju, ali da ih je poglavnik pomilovao na robiju i da su bili zatvoreni u Lepoglavi. Kako i gdje
su nestali prigodom sloma NDH ja ne znam, a niti sam to uo. Prialo se je da je Mladen
Lorkovi u sporazumu sa Paveliem pregovarao sa Englezima i da su Englezi traili raspust ustaa,
ali da e Pavelia tediti, ali da je Paveli otkrio sve ove pregovore Gestapou i da je pustio pasti
Lorkovia i Vokia, igosajui obadva javno kao izdajnike. To sve i stoji, jer sam itao govor
Pavelia na jednoj velikoj ustakoj skuptini ili sastanku u Radnikom domu, gdje je naroito
naglasio izdajstvo Vokia, koji je Paveliu savjetovao da raspusti ustaku miliciju.
Tom zgodom pozatvaran je i velik broj domobranskih asnika i drugih graanskih osoba,
sjeam se da su mi priali, da se meu zatvorenima nalazi i pukovnik Pero Blakovi, Luli i drugi,
a da ima velik broj takovih, koji su bili likvidirani. (A-VII, NDH, Izjava Slavka Kvaternika, Kut.
I . 0 . 9 , Br. reg. 6/9 1 - 1 0 4 )
175
nije bilo nikakovo. Ja sam se na povratku u Berlin iz Madarske bio navratio u

Zagreb, i doao 27. augusta o podne u Zagreb, 1944. godine. Drugi dan, 28.
augusta 1944., u jutro bio sam samo na as kod Pavelia, na to je doao
Lorkovi, pa smo skupa izili i sputajui se pjeice kroz Tukanac ispriao mi
je Lorkovi nekoje momente iz svojih planova, a drugi dan o podne u svojoj
kancelariji jo neke momente. Ja se nisam u svemu mogao pravo ni snai, ni
prekuhati te vijesti, niti se pravo orijentirati prema njima, kada sam ve bio
napustio Zagreb i u Berlinu, dne 31. augusta u jutro uo ve za razrjeenje i
hapenje Lorkovia i Vokia. Ja sam na itavo izlaganje Lorkovia bio stavio
svega dvije primjetbe i to, prvo, zato se ne pokua stupiti u kontakt s
partizanima, odnosno s maralom Titom, a drugo, prigovorio sam mu, to je
iao, pa makar i samo djelomino povjeravati stvari Paveliu, pa se nadam, da
e mi se i to vjerovati, kada mi se ve vjeruje sve drugo, to sam u vezi te afere
bio iskazao. Istina je to, da me je Voki, pred moj odlazak iz Zagreba bio
zamolio, ako mi se gdje prui prilika, da kod Nijemaca rasprim dvojbe u
pogledu njegove osobe. U ve spomenutom curriculum vitae, kojeg sam bio
predao Englezima, nastojao sam iskoristiti moje znanje i poznavanje nekojih
momenata iz planova Lorkovia i Vokia, te iskonstruirati i moje navodno
sudjelovanje aktivno u tim pripremama, premda se iz toga curriculuma
mora razabrati, da toga sudjelovanja nije bilo, naroito ako se uzme u obzir,
da sam ja s Lorkoviem bio u Zagrebu ve izmeu 11. i 15. augusta, a 19.
augusta ga takoer kratko vidio i u Varadinu prilikom njegove enitbe, pa mi
on ni prvom ni drugom prilikom nije nita spominjao o svojim planovima,
koji su apsolutno ve morali biti u toku, a da sam ja i malo neto o tome ve
prije znao, bi to i te kako istakao u mom curriculumu, kako bi time ugodio
Englezima! to sam za sebe naveo, da sam bio jedan od vanih faktora u
puu, to je bilo samo da ugodim Englezima, za koje sam znao, da su bili na
Lorkovievim planovima zainteresirani, a ponavljam, da mog sudjelovanja
nije bilo apsolutno nikakovoga. Konano, prilikom Pavelievog posjeta Hitleru u Rastenburgu, 18. septembra 1944., kazao mi je Kasche, da je Paveli
njemu kazao, da ja dodue nisam u samom puu imao nikakovog sudjelovanja, ali da bi me on ipak zatvorio, jer se boji, da bi ja njegove mjere protiv
Vokia i Lorkovia u Berlinu prikazao u krivom svjetlu, to dokazuje samo
neprijateljski stav Pavelia spram mene, te nastojanje, da iskoristi tu situaciju,
da me se rijei. (O tome bi se moglo Kascheu postaviti pitanje!) Ja sam takoer
istom prilikom u Rastenburgu razgovarao i s Alajbegoviem, koji mi je tom
prilikom kazao, da moje ime nije u vezi s puom oficijelno nigdje bilo
spominjano (o tom bi se takoer i Alajbegovia moglo pitati, a takoer i o
tome, da li sam ja prilikom toga razgovora pokazivao znakove nemira u
pogledu vlastite sudbine). I ako je, dakle, Paveli dobro znao, da ja nemam
nikakove veze s puem, on me je u nekoliko navrata bio zaustavljao, da
ostanem u Zagrebu jo koji dan, dok on, naime, bude gotov sa svojim
pripremama (dovoenjem Luburieve Ustake obrane u Zagreb, zaposjedanje Zagreba, granice itd.), ali ja sam se urio, i to uglavnom zbog toga, to me
je ena gotovo ultimativno bila traila, da izvrim preseljenje nje i djece iz
Madarske, te sam tako pukim sluajem izmakao Pavelievu zahvatu, jer bi
inae dijelio sigurno Lorkovievu i Vokievu sudbinu (poginuli su u Lepoglavi
od ustake ruke, pred kapitulaciju), ako ne ve prije i Jurievu (ustae su ga
bili icom zadavili i bacili ljeinu na smetlite). Istina je i to, da su ustae,
naroito oni oko Glavnog ustakog stana digli paklensku galamu i hajku
protiv mene, to je sve skupa, konano, moralo djelovati i na mene, te bi bilo
upravo ljudski nerazumljivo, da sam ja, nakon svega toga, u Berlinu jo i

samoinicijativno bio neto poduzimao! 176
Da sad razmotrimo to je o toj istoj temi iskazao u istrazi S. Kasche.
Na pitanje istraitelja to mu je poznato o puu, Kasche je 14. IV
1947. 1 odgovorio (u slubenom prijevodu s njemakog) ovako:
Od svretka 1943. godine bila je u toku rastava braka ministra Lorkovia
od svoje prve ene (Njemice - opaska autora). Poto je ona bila prijateljica
moje ene, to je esto dola k njoj radi savjeta, bile su moje line veze sa
Lorkoviem posle toga vrlo rijetke. Kasnije je bio Lorkovi postavljen za
ministra unutranjih poslova te je kao takav vie suraivao sa Glaise-om i
Kammerhoferom, a ja sam imao rijetke veze sa njime. Od tada pa do njegovog
odlaska nisam imao s njime nikakvih politikih razgovora.
Sa Vokiem sam imao malo posla. On je bio od Poglavnika najprije
predvien za viceministra pored ministra vojske Navratila, poto Navratil nije
imao nikakvog kontakta sa ustaama. Kratko vreme posle toga pozvao me
Poglavnik kod sebe, te mi je saopio da e Vokia imenovati za ministra
oruanih snaga, jer bi odnos izmeu njega i Navratila doveo samo do trvenja.
Kada sam to saopio generalu Glaise-u, isti je bio iznenaen i neraspoloen.
On je smatrao da se ga je obilazilo, poto nije bio prethodno obavjeten, a
morao je stalno suraivati sa ministrom oruanih snaga. On bi radije na tom
mjestu vojnika po zvanju. Kod ministra Vokia bilo mi je napadno da je
tokom 1944. godine bio stalno neraspoloen radi odnosa njegove vojske
prema njemakoj vojsci. To nije proizlazilo iz njegovih izjava ve iz tona
njegovih izjava. Ja lino sam pozdravio imenovanje Vokia, kojeg sam kao
direktora bosanske eljeznice, a kasnije kao ministra prometa, upoznao i
cijenio kao dobrog i sposobnog ovjeka.
Sredinom 1944. godine Poglavnik me je zamolio da doem k njemu te mi
je tom prilikom saoptio da je doznao iz izjava ministra Lorkovia i Vokia
kao i iz izvjetaja koje je primao, da ova dva ministra ne veruju vie u uspjean
zavretak rata po Njemakoj i da rade na tome da hrvatska vlada istupi iz
vojnog saveza sa Njemakom. Poto je njegova elja da ostane do kraja vjeran
kao saveznik morae se sa ovim ministrima rastati. 178 On e taj sluaj po
nadlenom ustakom sudu dati izvideti bez senzacije. On je nadovezao jo da
ista sumnja postoji i protiv hrvatskog poslanika u Berlinu Koaka, kojeg e
isto smjeniti i staviti pod isti postupak. Ja sam to primio na znanje, ali sam
molio da kod poslanika Koaka treba ipak izvideti da li je sumnja opravdana,
jer bi nova izmjena poslanika u Berlinu negativno utjecala na vladu Reicha. U
daljem razgovoru mi je Poglavnik rekao da me mora zamoliti da traim
176 ini se da je kasnije Paveli namjeravao zamijeniti Koaka s drom Vilkom Riegerom,
proelnikom politikog odjela ministarstva vanjskih poslova.
U odgovoru na tubu Koak je pojedinano odgovorio i ovo:
Ja sam bio imenovan ustakim bojnikom (poasnim) tek na proljee 1944. i to na izriiti
zahtjev Lorkovia, prije mog odlaska na poslaniko mjesto u Berlin i to zbog toga, jer su upueniji
krugovi znali za moje razilaenje s Paveliem, pa se je time pred Nijemcima htjelo na vanjski nain
pokazati, kao da je to navodno izglaeno. Da sam dobio ustaki asni znak, saznao sam tek
ovdje tokom istrage, a koliko sam mogao iz novina razabrati, taj je ustaki asni znak bio
automatski podijeljen onima, koji su bili u emigraciji, kao i onima, koji su ustaku zakletvu, ma
kojom prilikom, svakako prije 10. 4. 1941., poloili u inozemstvu. To je podijeljenje u mom
sluaju imalo, dakle, sasvim formalni karakter, a ja o njemu nikada nisam bio ni obavijeten, niti
sam taj ustaki asni znak uope kada vidio. (A-VII, NDH, SUP-Zagreb, Sasluanje VI. Koaka,
MF-4)
1 7 A-VII, NDH, SUP-Zagreb, Sasluanje S.Kaschea, MF-5.
178 Zato je Paveli i ostao na popritu kao posljednji Hitlerov saveznik.
smenjivanje generala Glaise-a, poto je on u svojem razgovoru sa Vokiem i

Lorkoviem dao na znanje da postoji sumnja u sretan ishod Njemake iz rata.
Ja sam o tome obavjestio svoju vladu. Radi pitanja generala Glaise-a sam
lino otputovao ministru vanjskih poslova Reicha, jer se to pitanje iz linih
razloga prema zaslunom generalu moglo samo usmeno raspravljati. Poslanik
Koak mi je rekao, kada sam ga poslednji puta video, prilikom posjete
Poglavnika Fiihreru, da je sumnja protiv Lorkovia i Vokia neosnovana.
Daljnjih pojedinosti nisam doznao.
Za presudu sam doznao kasnije. Reeno mi je da e obadva ministra ostati
u pritvoru, ali da im se nee nita dogoditi. Moje miljenje je bilo da se ova dva
ministra stvarno kritiki izrazila o ishodu rata, ali ne vjerujem da su vrili neke
pripreme za neki pu. Neto tanoga po tom pitanju nisam nikada doznao.
General Glaise je povuen po meunarodnom obiaju, ali sa svim poastima.
Poto sam izloio ministru vanjskih poslova, Ribbentropu da ne vjerujem
u krivicu koja se podmee generalu Glaise, sa formom, pod kojom je general
povuen, i sa odlikovanjem generala sa jednim ordenom s njemake je strane
naglaeno da Njemaka udovoljava eljama hrvatske vlade prema meunarodnom obiaju, ali da ne prihvaa razlog za to povuenje. Moje miljenje o
postupku prema ovim ministrima osnovano je na openitim politikim utiscima. Ja sam i s njemake strane u toku 1944. godine ponovno bio upitan, da
li e Hrvatska izdrati kao saveznik. Vie iz politikog osjeaja, nego na
temelju stvarnih injenica, zastupao sam miljenje da e Hrvatska do kraja
izdrati unato svim primamljivim izgledima na drugoj strani. To ve i radi
toga jer historija pokazuje da su Hrvati uvijek ostali vjerni svojim saveznicima.
U konkretnom sluaju nisam se bojao nekih naroitih posljedica kod pokuaja
pua ovih ministara. Protiv obojice bilo je u vladi, u vojsci, u upravnom
aparatu i u radikalnim ustaama mnotvo protutea iz unutranje-politikih
razloga. Osim toga nisu imali dovoljno pristaa. Voki je dodue kao ministar
bio lini pretpostavljeni i organizator hrvatskih oruanih snaga, ali on nije bio
komandant na poloaju, a u upravnom aparatu i u policiji nalazile su se jake
snage protiv Lorkovia, koje su pripadale ili radikalnim ustaama, ili koji su
bili previe oprezni da preuzimaju opasne politike korake. Radi toga ja
vjerujem da su ministri davali kritine izjave o ratnoj situaciji, ali da su te
izjave uveliavane sa strane radikalnih ustakih grupa, koje su nastojale da
maknu ova dva ministra, kako bi sami opet doli do uticaja. Ja sam u tom
pitanju gledao vie jednu unutranju politiku igru snaga. 1 9
Na pitanje istraitelja da li je povodom tog sluaja sumnjao u Pavelievu
iskrenost s obzirom na njegov stav prema Lorkoviu i Vokiu kad se je na
sjednici vlade blagonaklono drao prema njima, a to je njemakom poslanstvu u ono doba bilo ve poznato, Kasche je ovako odgovorio:
Pitanje iskrenosti Poglavnika prema svojim ministrima nisam ispitivao,
poto se u politici sa svim razvojima mora raunati, a osim toga mora
diplomata biti umjeren kod prosuivanja. Ja sam u tom dogaaju prije svega
vidio unutranji politiki momenat koji mi u detaljima nije bio poznat. Ali
poto je Poglavnik o unutranjim politikim pitanjima uvjek iao svojim
vlastitim putevima, u koje se kao diplomata nisam mogao umjeati, nisam radi
1 v Kasche je ustrajao kod svoje ocjene da se kod afere Lorkovi-Voki radilo o domaem
obraunu radikalnih ustaa s Lorkoviem i drugovima. I Koak mu je - prilikom susreta u
Glavnom stanu u Rastenburgu kod susreta Paveli - Hitler (1944) - sugerirao ovakvu ocjenu uz
napomenu da se nije uope moglo raditi o nekom planu pua! (A-VII, NDH, SUP-Zagreb,
Sasluanje S. Kaschea, MF-4)
toga stavljao nekih svojih primjedaba. Ja lino sam doao do mog gornjeg
uvjerenja obzirom na openitu situaciju tek kasnije. Poto su Lorkovi i Voki
naroito usko suraivali sa njemakim ustanovama, bio je pomenuti razlog o
politikim stremljenjima protiv saveznitva naroito pogodan momenat sumnje koji je unaprijed iskljuivao na njemakoj strani sumnju. Sa odstranjivanjem ovih ministara nastupa jedna promjena u politici saveznitva prema
Njemakoj.
Iz istog osjeaja nisam ni imao takvu bojazan. To su moji lini utisci, da li
odgovaraju injenicama, nije mi poznato.
Toliko Kasche.
Zapovjednik avijacije NDH u ono vrijeme gen. Vladimir Kren osvrnuo se
u dva navrata na aferu u toku istrage. Prvo je izjavio ovo:
Kada sam vraen iz penzije, javio sam se tadanjem ministru svom
pretpostavljenom, Vokiu. On mi je rekao da hoe sa mnom intimnije
razgovarati. Molio me za diskreciju i rekao: Svi vidimo da je opa situacija
vrlo loa i da u politikom pogledu treba neto poduzeti, odnosno promjeniti
sadanji stav. Na tome se ve radi i ja u vam samo ukratko rei o emu se radi.
Jedna mjeovita delegacija u kojoj e svakako biti Torbar, a vjerovatno i
Andres od HSS-a treba otii u Italiju, sa Englezima uhvatiti vezu i poraditi na
prelazu nae drave na njihovu stranu, kako su to ve uinile i druge drave,
koje su bile u savezu s Njemcima. Ja bi to svakako htio jo i sa vaim starijim
oficirima i najuim saradnicima u komandi razgovarati, kako u to uiniti i po
drugim komandama, da pripremim ljude za ove dogaaje. U tu svrhu ete vi
prirediti za mene jednu veeru u vaoj komandi kada vam to budem javio, a to
e biti ovih dana, im dospijem. Za sada ne govorite o ovome nikome nita,
ma tko vas moda bude ta i pitao. Za ovo zna i to se priprema po znanju i
pristanku Pavelia i vlade, ali ipak ako bi vas tko ta o tome pitao, recite da ne
znate nita. Vama bi stavio u dunost, da izvedete tehniki prelet ove
delegacije aeroplanom u Italiju Englezima, ali to mora biti izvedeno tako
pouzdano i sa sigurnim pilotom, kako se nebi saznalo zato se aeroplan nije
vratio, koga je vozio odnosno gdje je bio, ako se vrati. Za sada samo u sebi to
smislite, ali ne odreujte nita. Mora biti izvedeno tako dobro, da ne bude
bruke kao sa odlaskom Babievim. 180
Kada je Babi otiao ja sam se nalazio u penziji, a iz razgovora sa oficirima
uo sam, da je Babi poslan u Italiju u svrhu hvatanja veze sa Englezima po
dogovoru sa HSS-om. Znao sam da Babi nije bio nezadovoljan u vojsci, nego
je imao dobar poloaj, in i izglede za karijeru i drim, da ni u kojem sluaju
nije otiao iz svojih linih razloga. Nareenje za njegov let izdato je u glavnom
generaltabu od strane avijatikog oficira za vezu, koji je tada bio pukovnik
Mrak, koji je poslije otkrivanja Babievog bjega uhapen. Mrak je isto iz
Bjelovara kao i Babi i bili su dobri prijatelji. Nareenje ^a lijet bilo je, koliko
mi je poznato, za Zemun. Babi je uzeo za pilota kapetana Paveia, koji je bio
dobar prijatelj sa Mrakom. Doao je (Babi) na aerodrom sa suprugom i sa
180 Safet je iz Zagreba javio 16. III 1944. tabu Prve karlovake brigade o Babiu ovo:
Potpukovnik Babi koji je odletio u Italiju, bio je zastupnik centruma, t.j. Koutia. Babi je
trebao protumaiti stav centruma i stupiti u vezu sa Bianiem i Rajkoviem. Njegova je zadaa
da kod saveznika ishodi razumijevanje za tetno i slugansko pasivno dranje HSS te da ublai
prigovore koji se na adresu ove stranke opravdano upuuju od Narodno-oslobodilakog pokreta. (A-VII, NDH, Kut. 114, Br. reg. 4/5)
Zanimljiva je s tim u vezi polemika V. Ivanovia s Babiem: Hrvatska revija, Mnchen, lipanj
1977, god. XXVII, sv. 2(106), str. 2 8 6 - 2 8 9 .
vie kofera, to je padalo u oi, ali poto je imao propisan nalog, a i pilota
kapetana Paveia, koji je vrlo esto prevozio... dat mu je aeroplan i on je
odletio i spustio se u Borovu, tamo je uzeo jo benzina i potom odletio u
Foggiu u Italiju. Od koga je Babi poslat nije mi poznato, ali se govorilo da je
to po znanju i sporazumu Pavelia sa vodstvom HSS-a. 181 Babi je bio poznat
oduvjek kao veliki prijatelj HSS-a, sa ijim je vodstvom odravao vezu jo
ranije. Babi je u to doba bio oficir za vezu kod generala Glaisea, kod kojega je
vrlo dobro stajao i za koga se Babi izraavao, da je pametan ovjek.
Desetak dana nakon razgovora sa Vokiem, javio mi je telefonom da e
doi na veeru o kojoj mi je govorio i to, ne sjeam se da li istoga dana ili
slijedeeg dana. Ja sam veeru priredio u svojoj kancelariji, jer mi je Voki i
rekao da to bude iza zatvorenih vrata. Na veeru sam odredio sve efove
odjeljenja i otsjeka svoga zapovjednitva, tako su bili: pukovnici Obuljen,
varc, Getaldi, Ceni, Kirasi, Lukanovi, Kurelac, Jei, Tudor, Dekovi,
inti, Kular; potpukovnici: andor, Krpan, Svirov, Srnec; major inkovec i
kapetan viglin. Kada je Voki doao upoznao se sa svima, a za vrijeme veere
odrao je slijedei govor: Drago mu je da se upoznao sa starijim i vodeim
oficirima avijacije, da ih ocjeni i smatra da su uvijek bili i ostati e vjerni
domovini Hrvatskoj. Razvoj svjetskih dogaaja je takav da i naa drava
mora u vezi s time misliti na svoje odranje i prilagoditi se novoj situaciji. U tu
svrhu radi se na promjeni politike i dranja nae drave, to u detalje jo ne
moe rei, ali mu je cilj da se vojska pripremi na te dogaaje, to e on dojaviti
po svim veim komandama. Rauna na pristanak i solidarnost svih, s tim da se
za sada strpljivo eka na nareenja, koja e u pravo vrijeme uslijediti. Poslije
veere je jo razgovarao sa grupicama oficira, ne spominjui detaljnije nita o
onome, to je u razgovoru najavio. Meni je rekao da je rekao manje nego to je
mislio rei, jer mu se ini da je bilo prisutno previe oficira. On je mislio da e
biti samo nekoliko ljudi. Kada ona stvar o kojoj mi je govorio bude aktuelna,
on e mi nekoliko sati prije javiti. Na stvar o kojoj je govorio gledali su svi
prisutni povoljno i na sve je Voki ostavio dobar utisak, kako su se to poslije
njegovog odlaska izjanjavali. Bili su upravo oduevljeni.
Prolo je jedno mjesec dana, ali nije nita javljao, samo mi je rekao ili
prilikom jednog telefonskog razgovora ili prilikom mog jednog dolaska u
ministarstvo, da jo nije vrijeme. Prolo je opet mjesec dana, a moda i vie, on
nije jo uvijek nita javljao, a uslijedilo je njegovo smjenjivanje sa poloaja, a
zatim i hapenje. 18
181 In. Mime Rosandi navodi u jednom elaboratu da je bijeg potpukovnika I. Babica bio
insceniran: A-VII, NDH, Elaborat Ustaki pokret, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. L/l 1 - 2 5 .
Povodom ostavke ministra oruanih snaga Navratila RAVSIGUR (odjel B. - otsjek II;
nadstojnik otsjeka B. Rukavina) je dopisom V. T. 1 2 2 7 - 2 - 4 4 od 16. veljae 1944. javio povjerljivo ovo:
U vezi s ostavkom ministra oruanih snaga, generala Navratila krue po Beogradu razne
glasine o uzrocima same ostavke. Tako se govori, da je general morao predati ostavku zbog toga,
to su u zadnje vrieme uestala odmetnua domobrana u ume. Zatim se kao glavni razlog
ostavke navodi, to je jedan od bivih astnika Ivan Babi, pobjegao zrakoplovom Englezima i sa
sobom ponio vane vojnike planove. Ova promjena u ministarstvu oruanih snaga prikazuje se u
Beogradu kao zadnji pokuaj hrvatske vojske, ali i to sve da je prekasno, jer kako kau u Poljskoj
se ve uju ruski topovi i zna se, ta eka narode i dravne vode koji su se nalazili na strani
Njemake. (A-VII, NDH, Kut. 218, Br. reg 33/5-1)
RAVSIGUR je gornju informaciju namijenio samo za ministra unutranjih poslova Lorkovia i njegova pomonika Vrania, Glavni ustaki stan, ministarstvo vanjskih poslova, predsjednitvo vlade i upanstvo pri poglavniku.
182 A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja Vladimira Krena, Kut. I.O.9. Br. reg. 9/1 - 1 - 1 2 7 .
Neto dalje u istrazi Kren je bio mnogo opirniji i tada je izjavio ovo:
U toku 1943. g. poeli su se u domobranstvu pojavljivati letci, koje sam
ve naprijed spomenuo, a koji su govorili o tome, da je samo Seljaka stranka
pravi pretstavnik naroda, a ona mora doi na vlast, da ustae zajedno sa
Njemcima idu u propast, da se oruje zadri i ne puta iz ruku, da se u
odreenom asu kada on doe sluaju nareenja oficira, kojima je stavljeno u
zadatak da rukovode sa ovom stvari i t.d.
Sredinom iste godine otiao sam u penziju i ne znam, to se je u domobranstvu dogaalo za godinu dana. uo sam u privatnim razgovorima, da u
domobranstvu postoji vea grupa i to veinom viih oficira, koja sarauje i
stoji u vezi sa vodstvom Seljake stranke, zatim da je potpukovnik Babi
pobjegao avionom u Italiju Englezima. On je bio jedan od vodeih u toj grupi,
a bio je stalno u vezi sa vodstvom HSS-e.
Ovi oficiri bili su veinom u slubi u ministarstvu domobranstva ili na
drugim viim poloajima, odakle su imali dobar pregled na situaciju. Potpukovnik Babi bio je u slubi kao oficir za vezu kod njemakog generala i bila
mu je svakako dobro poznata vojnika situacija Njemaca. Svi su oni postali
aktivniji i zapoeli svoje djelovanje onda, kada su opazili da se vojniki
poloaj Njemaca pogorava, a sve dotle su bili lojalni i privreni saveznitvu sa
Njemcima. Onda se je i vodstvo Seljake stranke poelo micati i odluilo
iskoristiti ovu situaciju u vojsci.
Kad sam u ljetu 1944. g. bio reaktiviran i vratio se u aktivnu slubu,
pozvao me je poetkom jula iste godine tadanji ministar oruanih snaga Voki
Ante i rekao mi da on hoe sa mnom razgovarati diskretno. On mi je rekao
doslovce slijedee:
'Ovo to hou sa vama govoriti znadu svi koji trebaju znati i vii i nii po
poloaju, a ako vas bilo tko zapita neto o ovome, recite da ne znate nita i da
od nikog niste nita uli o ovome. Apsolutno nikome i jednu rije ne smijete
rei i morate drati u najveoj tajnosti, ma to se dogodilo. Svakome je jasno,
da se je situacija u ratu preokrenula i da e Njemci izgubiti rat. Mi ne elimo i
ne smijemo s njima propasti, nego se moramo od njih otkopati i povesti svoju
politiku. Kako su ih napustile druge drave, koje su bile saveznice, tako emo
se i mi okrenuti na drugu stranu i povezati se sa Englezima.
U tom smislu vode se pregovori sa Seljakom strankom koji teku povoljno
i kada doe taj momenat sastaviti e se nova vlada u koju e ui i Seljaka
stranka. Prethodno e otii jedna mjeovita delegacija u Italiju Englezima radi
voenja pregovora, kao i radi utanaenja vremena i naina za izvrenje ovoga.
Mi emo nastupiti od toga momenta prema Njemcima kao protivnici ukoliko
oni dobrovoljno ne napuste nau zemlju.
U ovoj delegaciji bit e dvojica iz sadanje vlade i dvojica od HSS-a i to
svakako Torbar, a vjerovatno i Dr. Andres ili netko drugi i o tome se sada
vode pregovori. Poto nema drugog naina da dou do Engleza, to mogu
samo avionima, zato sam i zvao vas i o tome vama govorim. Vama stavljam u
dunost, da ovaj let tehniki pripremite i izvedete, ali tako da ne bude bruke,
kao to je bilo sa Babievim odlaskom. To je vjerojatno mogue izvesti i po
mogunosti s jednim avionom, koji bi se i vratio ili sam sa vijestima ili sa
delegatima. Zato je potrebna najvea tajnost i najpouzdanija posada aviona.
To jo nije momentalno aktuelno, jer se jo vode razgovori i pripreme, ali e
biti uskoro i ja u vam nekoliko dana javiti ranije. Vi morate odrediti aeroplan
dobar i siguran, pouzdanu i sigurnu posadu, kao i mjesto za vrijeme odlaska,
jer se to ne moe uiniti sa aerodroma po danu na oigled drugih. Putnici e
imati samo runu prtljagu. Kod odlaska ih smije od vaeg osoblja vidjeti samo
onoliko koliko je neophodno potrebno, a i ti moraju biti potpuno pouzdani.
Cilj i svrha leta, kao i putnici ne smiju se nigdje nikom kazati, nego to morate
vi sa vaim osobljem izvesti tako da se pokua neto drugo i da nikome ne
padne u oi, niti da bude sumnjivo te da se o tome prouje. Oni moraju otii i
vratiti se bez da itko o tome ta sazna. Posebnu panju treba obratiti da ne
saznaju Njemci. Vama preputam sve tehnike detalje i zahtjevam, da to bude
potpuno tajno i sigurno, jer se radi o najkrupnijim stvarima i o odluujuem
poslu za na. Let treba da bude po mogunosti nou, da bude sigurniji, a
silazak u Italiji to blie na kom veem mjestu i po mogunosti na jedan od
velikih aerodroma. Posada ne smije ni po povratku, sve dok stvar ne bude
potpuno gotova nita o ovome letu govoriti, nego ga prikazati kao jedan let
unutar drave ili u Njemaku. Delegati su posebno naglasili i zahtijevaju, da
aeroplan bude potpuno siguran i najbolji sa kojim se raspolae, da im se na
putu to ne desi i da sigurno stignu.
Najstariji lan posade treba da bude svakako jedan stariji i potpuno
pouzdan oficir, jer ako se aeroplan ne vrati sa delegatima vratiti e se sa
izvjetajem, mogue e delegati ostati radi daljnjeg razgovora. Takove imamo
vijesti od veze sa Englezima. Prethodno u jo govoriti sa ovim efom posade.
Za sada ne govorite jo ni posadi, koju predvidate, nego samo izvrite
pripreme i predvidite sve u najmanje detalje, kako bi to moglo brzo i sigurno
da se sprovede u djelo. Aeroplan treba da leti po vremenu i pravcu tako, da
bude to sigurnije da nee biti oboren. Ako je zgodnije mogu biti i dva manja
aeroplana umjesto jednog veeg, radi se samo o tome da sigurno stignu i vrate
se. Preputam vama sve detalje, samo predvidite sve potrebno, o emu ete me
detaljno obavijestiti onda, kada vam budem izdao nareenje za let. To moe
biti za koji dan, a mogue e i neto due potrajati radi vrenja pregovora,
priprema i veze sa inostranstvom, koja priprema teren za ovaj dogaaj.
Naglaavam vam, da ovo nije nikakova pobuna, i da o tome znadu svi, koji
treba da znaju, a vi samo izvravate nareenje pretpostavljenih. Radi potrebite
tajnosti ne smijete rei nikome, ma tko vas o tome zapitao.
Poto ova promena nee ii potpuno glatko, a moda e se morati
upotrebiti i oruje, to u ja pripremiti o tome vie oficire po svim komandama
i objasniti im ovu promjenu u najpotrebnijem obimu. Ve sam obiao neke
komande, a inim to stalno, pa u doi i k vama u komandu. Da ne bude
napadno vi ete prirediti u svojoj komandi jednu veeru sa svojim viim
oficirima, pa ete pozvati mene na tu veeru ali nikoga vie stranog. Ja u tada
saoptiti oficirima potrebu ovoga kao i to oni treba da rade i kako da se dre.
To e biti slijedeih dana, ja u vam ve javiti. I o ovom mome dolasku u vau
komandu nemojte govoriti nikome, osim onim svojim oficirima, koji e biti
prisutni i njima tek zadnji dan, a i onda nemojte rei razlog ove veere, jer u
to ja objasniti u svom govoru, koga u tom prilikom odrati. Sve to sam vama
sada rekao mora ostati samo za vas u najveoj tajnosti, a potrebne pripreme
izvrite tako, da nitko ne opazi. Detaljnije nareenje za rad kod ovih promjena
izdat e se pred vas pred sm dogaaj u svim pojedinostima.
Oficiri koji e biti prisutni tome mome dolasku i govor sa kojim u
objasniti potrebu i nain izvrenja ovih promjena, da budu samo oni za koje
ste potpuno sigurni, da nee nikome odati ono to u govoriti, a neka bude i
posada aeroplana koja e letjeti prisutna, samo joj ne treba saopiti zato je
ona prisutna, nego tek toliko, da bude malo informirana, da e se dogoditi
vee promjene, tako da joj bude jasnije kada dobije zadatak.
Ve sam obiao neke komande i pripremio ih na stvar. Tom prilikom

opazio sam svagdje, da se ovaj plan prima sa velikim oduevljenjem i ja sam
uvjeren da e tako svagdje i biti i da e se samo izvrenje, to se tie nae vojske
vrlo lako odvijati. Isto tako teku povoljno pripreme sa Seljakom strankom,
kao i sa vezom u inostranstvu koja priprema teren.'
Ovo je sve govorio sa velikim pouzdanjem i tako se drao kao da je ve
pola gotovo. Davao je utisak da sve pripreme zaista teku u najboljem redu i da
e sve ii bez velikih tekoa.
Nakon nekoliko tjedana javio je telefonom, da e sutradan doi na veeru,
koja mu je za taj dan pripremljena u komandi. On je doao potpunoma sm, a
od vazduhoplovaca bilo je prisutno osim mene jo oko dvadeset oficira. Bili su
gotovo svi vii oficiri iz vazduhoplovstva, koji su bili na slubi u Zagrebu.
Kada je Voki doao, najprije je izrazio udenje, da je prisutno toliko oficira,
jer on je mislio da e biti mnogo manje. Pitao je da li su to sve pouzdani i
sigurni ljudi i da li nee govoriti nikome o onom to e se razgovarati.
Upoznao se sa svima i sa svakim poneto razgovarao.
Oficiri su (nisu?) bili iznenaeni ovim njegovim dolaskom, nego su rekli da
je on u zadnje vrijeme bio ovako ve po svim komandama u Zagrebu, a da
odlazi i u druge garnizone. Primili su ovaj njegov gest povoljno i sa odobravanjem, oznaujui ga kao mlaeg ovjeka, koji nije birokrata. Osim toga ve su
i znali, da on avizira na promjene, ali se nije znalo u kom smislu. Da li u
organizaciji vojske ili politike?
Poto se je prethodno sa svima dobro upoznao i razgovarao, odrao je u
toku veere jedan govor. U njemu je prvo pozdravio oficire i naglasio, da ih
smatra dobrim patriotima i vojnicima i da e uvijek ma to se dogaalo i
nareivalo izvravati savjesno svoju dunost. On to oekuje i zna da e svi
shvatiti potrebu dogaaja, koji e slijediti. Rekao je da ratna situacija zahtijeva, da se mi pobrinemo samo za sebe i da e u tom smislu uslijediti i dogaaji
kod nas. U tome e osim sadanje vlasti sudjelovati i pretstavnici drugih grupa
sa kojima se ve vre pregovori i pripreme, koje teku veoma povoljno. Poto se
je ratna situacija okrenula, to se trebamo i mi prema njoj ravnati i tako svoje
dranje udesiti. On zna da svi uviaju potrebu ovih promjena, koje e se
izvriti tako, da bude to glade i bez velikih trzavica, ali ako se bude moralo
upotrebiti oruje, da se nee izbjegavati, jer je to u interesu nae zemlje.
Nije rekao nita konkretnog, ali se je moglo iz njegovih rijei sve razumjeti
o emu se radi. Uglavnom je naglasio potrebu promjene dranja i odanost
vojske u izvrenju. O odlasku delegacije Englezima nije rekao nita, nego samo
toliko, da se vre pripreme politike na svim stranama, gdje je to potrebno,
kao i da e se nastojati, da se promjena izvri na to laki nain. Njemce nije
spominjao, ali je rekao da e se protiv onoga tko ne bude htio milom
upotrebiti sila.
Meni je rekao poslije govora, da je htio rei mnogo vie, ali da je previe
ljudi, pa se enira, on se nadao da e biti mnogo manje. Meutim smatra da su
ga i tako dobro razumjeli, to je htio rei i o emu se radi. U govoru je jo
naglasio, da je mnogo bolje da na vlasti sudjeluju i druge stranke, da narod
bude to bolje pretstavljen i da i drugi sudjeluju u pripremama i da e uzeti
uea i u promjenama. On vjeruje da e svi ove korake odobriti i prihvatiti
novo stanje i novu situaciju.
Poslije njegovog odlaska oficiri su se izraavali sa simpatijama o njemu i o
njegovom aviziranju koraka, jer je kako su otvoreno rekli vrijeme da se
napuste Njemci, kao i da na vlast doe i Seljaka stranka. Koliko se jo
sjeam, bili su prisutni slijedei oficiri: pukovnici Obuljen Nikola, varc

Mato, Getaldi liko, Lukanovi Kamilo, Kurelac Eugen, Hubl Hinko, Kirasi
Artur, Ceni Pavle, Luki Mihovil, Brajkovi Boidar, Jei Nikola; potpukovnici andor Vladimir, Kos Erih, Svirev Stjepan, Kelo Boris, Fizir Rudolf;
majori Makiedo Ivan, Cvenek Ivan, Mikec Nikola, pani Vladimir, Mirkovi Mirko, poljar Nikola; kapetani inkovec Miroslav, Kocakov Deziderije,
viglin Dragutin, Mirosavljevi Mladen i.t.d.
Tada je i javno objavljeno, da su pripremali pu u cilju, da se obrazuje
nova vlada, u koju bi uli pretstavnici HSS-a, sa kojima bi poduzeli pregovore
sa Englezima, da bi Njemce napustili i preli na stranu zapadnih saveznika.
Njemci bi, ukoliko se ne bi dobrovoljno povukli, bili silom otjerani.
Kako su ove pripreme osujeene i kako je dolo do hapenja glavnih
rukovodioca ovih priprema, nije mi tano poznato. Govorilo se u javnosti
mnogo toga. Jedna od verzija bila je i ta, da je i Paveli stvarno znao za ove
pripreme, pa ak ih i rukovodio, ali su Njemci saznali pa je morao ukloniti i
uhapsiti glavne aktere. Govorilo se je da je Njemcima odala Lorkovieva
(prva) ena, koja je bila Njemica. Druga verzija je bila, da su oficiri, koji su bili
umjeani u pripreme i poslije uhapeni i suvie javno agitirali i davali obavjetenja trupama, pa su Njemci doznali. Raznih je verzija bilo, ali niti ja, a niti
drugi vazduhoplovni oficiri, koji su bili na veeri sa Vokiem, nismo se ni
interesirali mnogo iz bojazni, da se i ova veera ne uplete u istragu. Tako
nisam ni doznao u tom pogledu nita naroitog, a nisam niti uo niti od drugih
oficira. Govorilo se je jo i to, da je stvar osujetio Paveli, koji se je bojao da e
morati u tom sluaju napustiti svoje mjesto, a bilo je openito poznato da je za
njega, pod uticajem njegove ene, bilo manje zlo da cijeli svijet propadne, nego
da se on mora ukloniti. 183
Znam da je motivacija za hapenje oficira bila ta, da su pripremali trupe za
napad na Njemce i prelaz na stranu Engleza. U svakom sluaju Njemci su
doznali za ove pripreme i preko Pavelia osujetili izvrenje i zahtjevali micanje
sa poloaja i hapenje glavnih rukovodioca. Cijela stvar nije nikla odjednom,
nego se stvarala i sazrevala dugo vremena. Seljaka stranka je htjela doi na
vlast. To nije mogla od ustaa, koji su se drali Njemaca. Kada je u opoj
situaciji Njemcima krenulo nizbrdo, onda su se ustae videi svoju propast
pokuali spaavati sa Seljakom strankom, a ona je uvjetovala vezivanje za
Engleze, poto i inae Njemci propadaju i sa njima vie nije nita. Voki se je
kao mlad i nedovoljno upuen u zbivanja uope dao lako uvui i upregnuti u
ovu stvar od strane ustakih politiara i vodstva HSS-a. Ovakove tendencije
od strane vodstva Seljake stranke su se stalno osjeale u vojsci, a njihovi
pristae su tako i govorili.
Voki je od mladog eljezniarskog inovnika i rezervnog potporunika za
tri godine postao ministar, general i ministar vojni. Njemu je sve ovo udarilo u
glavu. Govorilo se je da je i u privatnom ivotu poeo ivjeti tako, kao da se je
ve rodio kao ministar i general. Razumljivo je da mu je ovakav veliki plan u
koji su ga upregnuli politiari imponirao. I iz njegovih rijei se je to moglo
vidjeti, jer je naglaavao vanost i sudbonosnost iduih dogadaja, a u kojima
on igra jednu od glavnih uloga. Oficiri u ministarstvu, koji su ve ranije bili
povezani sa vodstvom HSS-e vrlo su ga lako pridobili i zagrijali za saradnju sa
Seljakom strankom, sa ijom se je firmom moglo mijenjati strane.
Voki je jako imponirao Maekovcima i o njemu su se izraavali sa
183
Mara Paveli je jednom izjavila: ta e mi N D H ako u njoj Poglavnik nije Poglavnik!
129
velikim simpatijama. To sam uo za vrijeme rata, odnosno u vremenu tih

dogadaja, od oficira i vojnika, koji su bili skloni Seljakoj stranci, a i u
emigraciji sam uo, da ga vodei Maekovci spominju i o njemu govore sa
velikim simpatijama. To je razumljivo, jer su preko njega skoro doli na vlast,
to im je bio cilj. Osim toga Voki bi sa sobom povukao i veu grupu ustaa u
krilo Seljake stranke, a sm kao ustaa predao bi od ustaa vlast Seljakoj
stranci. Vea se usluga ne moe ni zamisliti. On bi svakako i u toj novoj
situaciji kod ulaska Seljake stranke u vladu ostao na istom mjestu, pa ve
samim tim mu Seljaka stranka daje svoje povjerenje, koje je ve i inae imala,
im je sa njim pregovarala i ulazila u kombinaciju u kojoj on igra glavnu
ulogu, a on je kod govora o Seljakoj stranci podvlaio rijei - politika grupa,
koja ima veliko povjerenje u narodu.
Sm tok izvrenja ovog pripremanog pua trebao je, barem kako sam ja
uo govoriti poslije, biti ovako:
Sve vojne jedinice bile bi pripremljene i avizirane za ovaj dogadaj. Pripremljena je kombinacija o formiranju nove vlade sa Seljakom strankom.
Kada bi doao odgovor od veze sa Englezima, a to su vjerovatno bili
Dr. Krnjevi Juraj i Dr. Jeli Branko, onda bi otila delegacija Englezima.
Kada bi se ona vratila ili im bi poslala odgovor za koji se pretpostavlja, da bi
bio povoljan, tada bi se izvrio sm udar. Sastavila bi se nova vlada, koja bi
odmah otkazala Njemcima sve ugovore i obaveze i sa njima prekinula odnose.
Povukli bi se svi potezi, koji su bili uinjeni prema zapadnim saveznicima
(objava rata! - opaska B. K.) i objavilo bi se stupanje na njihovu stranu. Od
Njemaca bi se zahtijevalo, da odmah napuste podruje NDH, a ukoliko to ne
bi htjeli, upotrebila bi se vojska. Zatrailo bi se odmah iskrcavanje Angloamerikanaca. U vojsci bi vanije i vie poloaje preuzeli oficiri, koji su bili uz
HSS i koji su uestvovali u pripremama i rukovodili izvrenjem. U tom smislu
bile bi izvrene vee promjene u vojsci u pogledu organizacije i osoblja.
Odredili bi se odmah pretstavnici kod Anglo-Amerikanaca.
Sve je bilo predvideno, samo se nita nije ulo, kako je previen odnos
prema glavnom faktoru, a to je NOV-a. Da li su i kakva obavjetenja i upute u
tom pravcu imali od svojih veza kod Engleza nije se nita ulo. Isto tako se nije
ulo u kom odnosu bi bila sastavljena nova vlada. Vjerovatno bi dominirao
HSS, jer on bi mogao bolje razgovarati sa Englezima. On se svakako ne bi ni
uputao u ovakove kombinacije, da od svojih veza kod Engleza nije imao
obavijesti, koje bi davale izgleda ovom poduzimanju iako je to bilo ve
koncem ljeta 1944. g. kada je situacija u pogledu svretka rata bila ve suvie
nego jasna. Vjerovatno su si zamiljali kakav sporazum i podjelu podruja sa
NOP-om, ali svakako nisu raunali sa tako brzim i uspjenim napredovanjem
NOV-e.
U to vrijeme osjealo se u vojsci veliko raspoloenje onih, koji su simpatizirali i po svom uvjerenju pripadali Seljakoj stranci, a onda kad je on i ostali
uesnici u pripremama uhapen, nastalo je veliko zaprepatenje i neraspoloenje. Tada se je jasno vidjelo da su u domobranstvu postojale velike organizacije Maekovaca i da su se temeljito spremale za ovaj sluaj. Sada je preostala
jo jedina nada u dolazak Anglo-Amerikanaca i propaganda se nastavlja u
tom pravcu. O Vokiu se govori kao o velikoj linosti i ali za neuspjeh ovog
podhvata. Raunali su sa tim, da e HSS najprije samo sudjelovati u vladi, a
zatim potpuno preuzeti vlast, jer bi se ustae sa Paveliem morali svakako
maknuti i vlast napustiti, tada bi Maek doao za pretsjednika republike, koja
bi bila pod zatitom Engleza.
Poslije Vokievog uhapenja govorilo se u Zagrebu, da su se dogovori za

ovaj pripremani pu vrili u jednom posebnom za tu svrhu uzetom stanu u
Dugom dolu kraj Srebrenjaka, gdje su se sastajali i dogovarali. Navodno su i
neke enske, sjeam se imena, koje su se spominjale, a to su Drakovi,
Vranicani, bile umijeane vjerovatno kao kuriri. Tamo da su dolazili i neki vii
oficiri. U toj kui znali bi stanari vjerovatno vie o tome rei tko je sve dolazio.
Sigurno je da se nisu javno dogovarali i da predstavnici Seljake stranke sa
kojima su se dogovori vrili nisu dolazili na razgovore u ministarstva, niti
javna mjesta, jer bi to odmah palo u oi i saznalo se. Tamo su vidjeli naroito
na veer dolaziti mnoge automobile, slubene i privatne, ali se automobili nisu
tamo zadravali, nego odmah odlazili i po noi ponovo dolazili. To je trajalo
samo neko vrijeme i to prije Vokievog hapenja, a zatim je potpuno prestalo.
Tako su pripovijedali ljudi, koji su u blizini stanovali, a to se razgovorima
prenosilo i saznalo.
Vijesti o dolasku Anglo-Amerikanaca su se od toga vremena pa sve do
kraja stalno ubacivale, pa ak i poluslubeno potvrivale. Razna nareenja
izdata u zadnje vrijeme imala su karakter potvrde ovih vijesti. Tako se je pred
sm slom proirila vijest, da su etnici, koji su preli kroz podruje NDH u
Italiju, prihvaeni od Engleza i odmah stavljeni u njihovu slubu. Tako e se i
vojska NDH povui i prema sklopljenom sporazumu prikljuiti isto kao i
etnici. U tom smislu izdato je i nareenje za povlaenje vojske. Nisam uo
konkretno od nikoga, ali je sigurno da su veze izvana tako javljale. Pogotovo
su u ovim vijestima vjerovali Maekovci, to znai da su njihove informacije
bile takove, jer ustae su mogli iriti ovakove vijesti i tendenciozno radi
spreavanja rasula.
Ideja za ovaj pu nije Vokieva, to se je moglo razabrati iz razgovora sa
oficirima, koji su bili poznati kao pristae Seljake stranke. On nije bio niti
politiar, niti vojnik po profesiji, niti je mogao sm doi na ovakovu ideju za
koju treba imati i neku politiku pozadinu i elemente, da je ideja bar
vjerovatno izvediva. On je bio obi(an) ustaa, koji se je kao ustaki oficir
istakao u organizaciji eljezniko-straarskih ustakih bataljona, jer je bio kao
ustaki oficir direktor eljeznike direkcije u Sarajevu. Stekao je kod ustaa
ugled, pa su ga izgurali na ovo mjesto. On je kao ranije Maekovac bio i meu
njima poznat, pa kada su se ustaki i Maekovski politiari dogovorili, njega
su izabrali za najzgodniju osobu, koja (je) kod jednih i kod drugih ima
izvjesno povjerenje i ugled. On je kao mlad, neiskusan i poduzetan odmah
prihvatio i imponirala mu je ovako velika uloga. Bio je na mjestu ministra
vojnog u vrijeme, kada je spajanje domobranstva i ustaa bilo u najveem
toku, te je bio ba dobro doao kao najzgodnija osoba. Njega su u vojsci
voljeli, ve radi toga to je bio mlad i to je zaista bio Hrvat, a ne niti
Austrijanac niti Njemac kao njegovi prethodnici na ovom mjestu. Jedino
ovakova linost je mogla u vojsci imponirati i jednoj i drugoj grupi.
Za politiare bio je podesan, jer se u politiku nije razumio, pa su mogli sa
njime raditi to su htjeli i ono to su mu sugerirali, on je neuk u politici sve
prihvatio, te slijepo i vjerno izvravao. Sa pojedinim vodeim Maekovcima
"io je i lino dobar i poznat, jer su ga obiavali hvaliti, kako prije, tako i
poslije njegovog uhapenja. Ve kada je odreen za ministra govorilo se je, da
)e to odlian izbor i da je krajnje vrijeme da netko takav doe na to mjesto. U
politici se ranije nije isticao, pa prema tome nije se nikom ni zamjerio, i mogao
se je upotrebiti i sa jedne i sa druge strane. Ideja pua je donesena kod vodstva
Seljake stranke u vezi sa umjerenijim i razboritijim ustakim prvacima, a
Voki je izabran kao najzgodnija linost i sa jedne i sa druge strane, a i uopte,

jer se do tada jo nije u politici suvie eksponirao. Jedan profesionalni oficir na
ovom mjestu vrlo teko bi se prihvatio ovakove uloge, koja je i suvie politika
i odgovorna za jednog vojnika. Jednog profesionalnog vojnika, domobranskog oficira na ovom mjestu ne bi ustake trupe ni sluale, niti bi on mogao sa
ovakovom idejom u kojoj dolazi u pitanje micanje i uklanjanje njihovog efa,
uope nastupiti, dok je u redovnoj vojsci, domobranstvu to svejedno, jer je on
ministar i pretpostavljeni bez obzira ta je on, a u ovom sluaju kad je
domobranstvo i inae bilo naklonjeno veinom Seljakoj stranci, a ona je
Vokia prihvatila, bilo to potpuno i svejedno. Linost Vokia je izabrana za
ovu stvar sa gledita obiju grupa upravo idealna. Seljaka stranka je prepustila
ustaama, da ovo izvedu, a ona bi poslije preuzela gotovu stvar, kako si je
barem to zamiljala. Zato su i sve Maekove organizacije u domobranstvu
dobile nalog, da izvrenje ovog plana prihvate i potpomognu. Kada je plan
propao, bili su vie razoarani pristae Seljake stranke nego ustae, prema
tom je vidljivo, da je to vie bilo njihovo djelo. 184
Ustaki ministar dr Edo Bulat opirnije se u emigraciji osvrnuo na tok
sjednice vlade 30. VIII 1944. 185 Evo njegovog prikaza:
Dana 30. kolovoza 1944. javili su mi iz Predsjednitva Vlade, da je za 9
sati naveer zakazana sjednica Vlade, koja e se odrati u Poglavnikovoj vili u
Tukancu. Kad sam doao u Tukanac, ve se je u vili u Tukancu bilo okupilo
dosta lanova Vlade. Opazih ministra Lorkovia kako zamiljeno sjedi u kutu.
Ta me njegova zamiljenost potakne, da mu odmah pridem i da ga zapitam za
razloge njegove zabrinutosti, jer ga tako tmurnog nisam obiavao sretati.
Pristupih mu, dakle, i upitah radi ega je tako zabrinut, da li se i ovdje moda
ne sprema udar kao u Bukuretu. Odgovori mi: Nita od toga, nastojei
pri tome ispasti to vedriji, to mu pak nije uspijevalo. Predsjednik Vlade, koji
je uo na razgovor, pristupi nam i jednom beznaajnom upadicom prekine
nau temu, i tako nehotice i moju namjeru, da togod vie saznam od
Lorkovia. Kratko nakon toga bili smo pozvani u veliku dvoranu, tzv. kino-dvoranu. U njoj je bio veliki ovalni stol. elo stola bilo je rezervirano za
Poglavnika. Desno od njega sjedio je predsjednik Vlade, do njega podpredsjednik, do njega Lorkovi, do njega Alajbegovi, i onda redom ostali ministri.
Mene je dopalo sjediti lijevo uz Poglavnika. Kad su svi ministri zauzeli svoja
mjesta, uao je u dvoranu Poglavnik, u bijeloj odori. U ruci je imao snop spisa.
Nakon pozdrava, uzeo je rije i uvodno iznio uzroke ovoj sjednici Vlade.
Rekao je - ne spominjui imena , da u Vladi ima ministara, koji u nadlenosti
svojih ministarstava poduzimlju ine koji su za svaku osudu. Zatim je itao
jedan izvjetaj svoje izvjetajne slube, iz kojeg je proizlazilo, da ima pojava u
raznim jedinicama vojske, kao i na raznim mjestima uprave i redarstva,
usmjerenih na jednu akciju protiv Nijemaca. Tu akciju da treba odmah
prekinuti u interesu Drave, javnog reda a i Saveznika. U tom izvjetaju
napravljena je i aluzija na veze koje bi dva ministra podravala s osobama,
koje se nalaze izvan podruja NDH. Zavrio je svoje izlaganje - koje je trajalo,
po prilici, 20 minuta traei izriiti zakljuak Vlade, kojim se ova dva
ministra skidaju sa svojih poloaja.
Tada sam ja zatraio rije i, dobivi je, sam upitao: koji je substrat
,S4
185
A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja Vladimira Krena, Kut. I.O.9. Br. reg. 9/1 - 1 - 1 2 7 .
Hrvatska revija, Mnchen, prosinac 1977, god XXVII, sv. 4(108), str. 6 1 6 - 6 1 8 .
kanjivog djela, zbog kojega se optuuje ministre Lorkovia i Vokia. Glasno i

smireno mi odgovori Poglavnik: - Izdaja! Na to mu ja repliciram:
Poglavnie, samo se Hrvatsku moe izdati.
On, poneto iznenaen, uzvrati:
Izdati se mogu i saveznici.
Tada ga ja upitah:
Koji su to saveznici?
On zaueno odgovori: - Pa, valjda, Nijemci.
Ja njemu uzvratih: Pa oni su nas ve izdali.
Ti misli na ono, to su radili u Dalmaciji, u Poljicima, gdje su potukli
toliko svijeta? - on e meni.
Da, i radi toga, ali ne samo radi toga odgovorih mu -, i predloih, da
se o Poglavnikovom traenju o iskljuenju dvojice ministara povede diskusija i
donese zakljuak. Tada se predsjednik Vlade, vrlo zabrinut, obrati prisutnima
i uzrujano ree: Eto, ponite i odluite.
Ja sam na to primijetio: Gospodine predsjednie, Vi ponite, Vi predsjedate. Prekine nas Poglavnik, pa izvadivi iz svog snopa spisa jedan list u
obliku letka, i predade mi ga, velei:
Daj, proitaj, molim Te, ovo glasno, da svi dobro uju.
Taj letak je bio neka vrst poziva na narod, potpisan po Lorkoviu, Vokiu
i Farolfiju. U njemu je bilo reeno, da Njemaka gubi rat, i da se trebamo
okrenuti na drugu stranu, i to na Zapadne Saveznike, a da u naim domaim
borbama trebamo ii zajedno sa svim antikomunistikim snagama na Balkanu, pa tako i s onim Srbima, koji se nalaze u suprotnom taboru. U vezi s
time u letku se aludiralo na suradnju posebne hrvatske i posebne srpske
vojske. Nai, tj. hrvatsko-srpski, odnosi prema treima uredili bi se kasnije,
nakon svretka rata.
U taj as prekine me Poglavnik u itanju, i ree:
Mislim da je to dosta.
Tada sam mu povratio letak i traio opet od predsjednika Vlade, da se
povede diskusija. Predsjednik na to poziva podpredsjednika dra Kulenovia,
da on dade svoje miljenje. Dr. Kulenovi je govorio najdulje od svih ministara, koji su sudjelovali u diskusiji. Govorio je lijepo i odluno, kako ga do
tada nikad nisam bio uo. U svom govoru je odbio i pomisao, da bi dr.
Lorkovi i Voki mogli izdati Hrvatsku. Ukoliko tako misle Nijemci, onda ba
radi toga, mi njih ne damo.
Nakon njega govorio je dr. Alajbegovi. Govorio je jednako odluno kao i
Kulenovi, ali s manje govornike vjetine. On se je u potpunosti sloio sa
zakljukom dra Kulenovia. Zatim je dobio rije dr. Lorkovi. Poneto
bojaljivo i vrlo kratko, ne ulazei u predmet diskusije i ne branei se, ree:
Molim Poglavnika, da, ako to bude poduzeto s ovoga mjesta, da se ni u
kojem sluaju ne progone lanovi HSS, kako je to nama bilo obeano.
Nakon Lorkovia dobio je rije dr. Toth. On izjavi slijedee: Gospodine
Poglavnie, pitam ja Vas, to e biti s nama, jer ja vidim, da su se ova dva
gospodina dobro osigurala . Ovo je bio jedini trenutak u toj dramatskoj
situaciji, koji je izazvao kratku veselost. Od prisutnih lanova Vlade, koji su
uzeli rije, svi su se, uglavnom, sloili s izlaganjem i konanim stavom
podpredsjednika Vlade. Dr. Vrani mi je izjavio u jednom razgovoru, da je
on bio iznio kompromisni prijedlog: Lorkovi nek bude ministar bez lisnice, a
v o k i samo ministar prometa. Doputam tu mogunost.
Kad je doao red na Vokia, ovaj skoi sa stolice, stavi je preda se i gotovo
zavikne:
Poglavnie, sve to smo inili, inili smo po Tvojoj zapovijedi i po
Tvojem odobrenju, pa prema tome ne znam radi ega bih morao odgovarati?!
Ministri koji su stajali izmeu mene i Vokia, niti su odobravali, niti su se
suprotstavljali. Tako npr. ministar Canki, kad je dobio rije, - nakon to sam
mu sugerirao, da ree neto u njihov prilog tiho odgovori: Ja nemam to
rei.
Kad je zavrila diskusija, koja je trajala skoro do pola noi, zatraio sam
rije od predsjednika Vlade molei ga, da stavi stvar na glasanje, kako bi se o
Poglavnikovu prijedlogu donijela odluka. Predsjednik Vlade je na to stao
bespomono mahati rukama. Tada iznenada ue u dvoranu - vjerovatno
pozvani od Poglavnika ugovorenim znakom general Prebeg, i on u bijeloj
uniformi, a odmah iza njega uu nekoliko ustakih pukovnika, meu kojima
sam primijetio Mokova. Poglavnik tada ustade i ree:
Zakljuujem sjednicu Vlade i molim gospodu ministre Lorkovia i
Vokia, da ostanu sa mnom u razgovoru.
Mi ostali poeli smo polako izlaziti iz dvorane. Dok smo silazili u prvi kat,
uz stepenice su uzlazili drugi pukovnici, meu kojima sam vidio Luburia.
Kad smo se spustili u vrt, nad nama je zasjao Mjesec, kao da dolazi iz zenita,
tako da smo odmah opazili, da iza svakog grma viri po neka elina cijev, a do
cijevi da igraju neije oi. Ministra Makanca, koji je bio do mene, pozvah, da
odemo u Klub stranih novinara. U Klubu smo nali Ivu Bogdana, koji mi
odmah ree, da zna sve. Jedino me upita, da li su Lorkovi i Voki uhieni.
Kad sam mu rekao, da su ostali na razgovoru s Poglavnikom, on mi predloi,
da Lorkovia telefonski potraim u njegovu stanu. To uinih, pa mi se javi
njegova ena, koja mi ljubazno ree, da nazovem Tortia, jer da se je Mladen
od tamo javio. Nazovem Tortia, koji me spoji s Lorkoviem i njega sam
upitao: Moe li mi rei, to je bilo kad ste ostali s Poglavnikom?
To u Ti rei, kad se budemo vidjeli.
U Tvom uredu?
Ne, u mom uredu, jer me je Poglavnik oslobodio predaje dunosti, nego
sutra u mom stanu.
Ovo je bio moj posljednji razgovor s Lorkoviem. U njegov stan nije
mogao nitko ui.
Sef ustake diplomacije Alajbegovi je dao svoje vienje te sjednice u
Tukancu. 186 U istrazi je izjavio ovo:
U ljeti 1944. godine na jednoj sjednici vlade pod predsjedanjem Pavelia
isti je vrlo ozbiljna lica, tihim priguenim glasom, u vrlo uvijenoj formi i sa
puno takta izloio da su Voki i Lorkovi poduzeli izvjesne ine koje on cjeni,
kao da nisu u skladu sa dunostima koje im je on povjerio i tako u tom smislu,
ali, kako rekoh, na vrlo uvijen nain zamolio Vokia i Lorkovia da otstupe sa
svojih poloaja. lanovi vlade nisu razumjeli o emu se radi, te su uzeli u
zatitu neki od njih Vokia i Lorkovia, budui da je Paveli u svom izlaganju
spomenuo primjerice dr. Juria, tadanjeg ravnatelja za javni red i sigurnost,
kao da je i on u tu stvar upleten. Tim povodom je dr. Vrani rekao da neka
otstupi Juri kada je u to upleten, a Lorkovi da ostane. Na to je pak
Lorkovi primjetio, da on za sve odgovara, a ne Juri. Voki je pak rekao, da
186
1-155.
A-VII, N D H , Zapisnik sasluanja Mehmeda Alajbegovia, Kut. 1.0.9, Br. reg. 4/5 -
je on o svom radu lojalno informirao Pavelia, no da li se to imalo razumjeti

tako, da ga je informirao lojalno o svom redovitom radu ili o toj posebnoj
akciji, nije mi bilo jasno. Sa te sjednice vlade otiao sam ja kao i drugi lanovi
sa nejasnom predodbom, o emu se zapravo tu radi, doim je Paveli Vokia i
Lorkovia zadrao kod sebe. Potpunosti radi navodim, da se danas vie ne
sjeam, da li je Paveli na toj sjednici vlade govorio o kombinacijama Vokia i
Lorkovia sa HSS-om.
Kasnije se pak stvar po malo razjanjavala te je o aferi Voki-Lorkovi
reeno bilo, odnosno govorilo se i u vladi i u javnosti, da su oni imali namjeru
predati vlast u Hrvatskoj HSS-u, da bi time poloaj Hrvatske koji je slabio,
ojaali i da su u tom svom poslu imali navodnu vezu sa Englezima. Taj
dogaaj se komentirao kako u vladi tako i u Zagrebu na razne naine. Jedni su
mislili da bi taj pu u sluaju da bi uspio bio uzrokom njemakog terora u
Hrvatskoj; drugi su mislili da bi se vojska razbjeala, jer da je vojska navodno
odana Paveliu; trei su opet mislili da bi Englezi na taj pu povoljno reagirali
po NDH, a etvrti opet, da Englezi ne bi reagirali. Po toj stvari je vodena
istraga, no rezultati istrage nisu mi poznati. Paveli je javno na jednoj
skuptini u Radnikoj komori napao Vokia i Lorkovia, odnosno taj njihov
rad, a nakon toga se nastojalo tu aferu zatakati. Situacija NDH bila je u to
vrijeme u znaku slabljenja, obzirom na slabljenje njemakih pozicija na
mnogim dijelovima fronte, kao i u mnogim zemljama. Logino se namee
zakljuak da je i pripremanje tog pua moralo nastati pod dojmom te situacije,
no bilo je takoer miljenja, da su i line ambicije Vokia i Lorkovia kod
pripremanja tog pua igrale prilinu ulogu. Neki ljudi su tvrdili, da je
Lorkovi u to vrijeme izjavio kako se u njemu probudila koalicionaka krv. Za
Vokia se pak tvrdilo da mu je kao poluinteligentnu ovjeku udarilo u glavu
to je bio ministar dvaju resora, to je postao ustakim generalom (krilnikom)
obasut odlikovanjima, tako da su ljudi tvrdili da je drao neke govore na
nekim banketima, kao i pred vojnikim jedinicama i da je u tim govorima
isticao svoje zasluge za Hrvatsku, svoje organizatorske sposobnosti u vojsci, a
da pri tome ni jednom rijeju nije navodno spominjao Pavelia. Iz toga bi se
moglo zakljuiti, kao da bi se Lorkovi i Voki i nakon pua odrali na vlasti,
no koliko je istine u svemu tome, meni konkretno nije poznato.
Upitan za razlog posjete poslanika Kaschea neposredno poslije izricanja
osude suda PTB-a Vokiu i Lorkoviu, a kratko vrijeme prije Alajbegovieva
odlaska u posjete Hitleru, Alajbegovi je odgovorio ovako:
Da li me je Kasche posjetio kratko ili kasnije iza osude nad Vokiem i
Lorkoviem, toga se danas ne sjeam, no sjeam se da me je nakon afere
Voki-Lorkovi Kasche posjetio i, meu ostalim, htio ispipati to je tu na
stvari, alei pri tome i udei se to je i kako je to Lorkovi odluio se na
takav korak. Kasche je Lorkovia mnogo cijenio. Ja sam se drao rezervirano
i, koliko se danas sjeam, taj je razgovor bio ogranien na glasine koje o toj
aferi krue. Ja sam pretpostavljao da je Kaschea zanimalo moje miljenje o toj
stvari, no, kako rekoh, o tom je bilo vie miljenja pa su ista, koliko se sjeam,
u tom kratkom razgovoru dotaknuta. Ja pretpostavljam da je njemaka strana
imala o toj aferi informacije od svojih obavjetajaca. O posjeti Hitleru nije bilo
govora.
Dalje je u istrazi Alajbegoviu bilo postavljeno pitanje u vezi s aferom
Lorkovi-Voki - kako su bili injeni pokuaji uspostavljanja dodira izmeu
predstavnika NDH i Engleza. Alajbegovi je iznio ove pojedinosti o tome:
Jo prije nego sam ja postao ministar vanjskih poslova postojala je
mogunost odravanja kontakta izmeu pretstavnika NDH i angloamerikanaca i to u Vatikanu, gdje je NDH imala Ervajna Lobkovitza i Krunoslava
Draganovia. Narav Lobkovitzeovog poloaja u Vatikanu bila je pretstavnika
jedne drave, koja je priznata de facto. Uslijed toga Lobkowitzu nije bila
pruena mogunost normalnog dodira sa angloamerikancima kod Vatikana,
nego, u koliko mu se za to inae pruila prilika. Osim toga, po svojoj prolosti
kao i po svojem nacionalnom odgoju, Lobkovitz se ne moe smatrati osobom,
koja bi bila u stanju neto ozbiljnije raditi za Hrvatsku. Iz toga drim, da je
sveenik Krunoslav Draganovi, koji je takoer boravio, a i danas boravi u
Vatikanu, bio osoba koja bi mogla raditi na hrvatskoj strani kod angloamerikanaca. Da li je on odravao kontakt sa angloamerikancima, to mi nije
poznato, niti sam vidio kakove izvjetaje Krunoslava Draganovia o tome.
Tekar u Austriji sam doznao, da je Krunoslav Draganovi preko izbjegloga
poslanstva NDH u Bad Gastein poslao jedno pismo tik pred slomom u Zagreb
M. V. P. (ministarstvu vanjskih poslova), meutim to pismo nije predano
ministarstvu, pa mi prema tome nije poznat sadraj istoga. To sam saznao od
tajnika poslanstva dr. Milana Blaekovia, sa kojim sam bio zajedno u logoru
u Austriji. Napominjem, da je Lobkovitz u Vatikanu papinski komornik,
uslijed ega ga se smatralo pogodnim za pretstavnika NDH kod Vatikana.
Prema tome, mislim da su obzirom na svoj dugovremeni boravak u Vatikanu
Lobkovitz i Draganovi mogli imati kontakta sa pretstavnicima angloamerikanaca akreditiranih u Vatikanu.
Mislim da bi, vremenski, sluaj oficira Babia spadao takoer radi potpunosti iskaza u odgovor na ovo pitanje, jer sam posebice za sluaj Babia
upitan. Meutim, ja sam o sluaju Babia informiran, odnosno poznato mi je,
da je isti odbjegao iz vojske i nisam nikada uo, da bi Babiu bila povjerena
neka misija u smislu uspostave kontakta sa angloamerikancima.
Nadalje spominjem sluaj slanja dr. Vrljika od strane Pavelia u paniju,
kojom prigodom mi je Vrljiak rekao da ima u paniji veze, naroito sa
crkvenim krugovima, da e se eventualno moi prebaciti u Portugal i nastojati
uvjeriti angloamerikance o pravu Hrvata na samostalnu dravu. Sluaj Vrljika opirno sam opisao na 26 strani ovog zapisnika.
Povodom tzv. afere Voki-Lorkovi prialo se u vladinim krugovima da su
oni uspostavili kontakt sa angloamerikancima. U vezi s tim poznata je stvar da
su oni htjeli predati vojnu i politiku vlast maekovcima, a to se vidi iz niza
izvjesnih pojedinosti, kao i iz izlaganja Pavelia na sjednici vlade, na kojoj je
zamolio Vokia i Lorkovia da odstupe. Poznato je takoer da je in primopredaje vlasti HSS-ovcima u Hrvatskoj imao uiniti, odnosno proizvesti na
angloamerikance dojam, da je u Hrvatskoj sada vlast u rukama jedne demokratske stranke i da, prema tome, politiki nema naelno zapreke da angloamerikanci promjene svoje dranje prema NDH. uo sam da su Voki i
Lorkovi sa HSS-om i sa Englezima odravali veze preko nekog Farolfia.
Pojedinosti prilikom smjenjivanja Vokia i Lorkovia opisao sam na 14 strani
ovog zapisnika.
Nije bez interesa ni ono to o toj sjednici ustake vlade 30. VIII 1944.
donosi Matija Kovai, bivi ravnatelj ustake promibe prije Ive Bogdana.
Tako se namee samo jedno objanjenje za dranje Poglavnika kroz cijelo
vrijeme, kada'je bilo jasno kakav e biti zavretak rata pie M. Kovai u
svojoj knjizi politikih uspomena.18 U toku pregovora s Englezima Lorko187
M. K o v a i , nav. djelo, str. 2 0 8 - 2 1 0 .
viu i drugovima bio je odmah stavljen, kao preduvjet za pozitivnu suradnju

Hrvatske i zapadnih saveznika, zahtjev: promjena vlade. Taj je uvjet bio
saopen Poglavniku. Na pitanju sudbine Poglavnika i na odricanju vlasti
nastao je preokret u Poglavnikovom dranju i nastupa tragedija za Lorkovia i
drugove, za narod i dravu!
Prema ve citiranom Poglavnikovom pismu njemakom poslaniku Kascheu slijedi, da je Poglavnik obavijestio Kaschea ve desetak dana prije
uhienja Lorkovia i drugova, kako Glaise Horstenau loe djeluje na ministre i
da e on poduzeti potrebne mjere. Prema tome je neistinita tvrdnja Paveliu
vjernih, da je do uhienja dolo neposredno nakon to je Paveli primio
izvjetaj o pripremanom prevratu i navodno upitao zabrinute ustake pukovnike: A znade li Kasche za ove pripreme? Ako znade, moramo ih smjesta
ukloniti iz vlade.
Na nonoj sjednici vlade 30. kolovoza 1944., na kojoj je dr. Paveli iznio
optubu protiv Lorkovia i Vokia zbog pripremane akcije, dr. Lorkovi je
Poglavniku dobacio: Pa Vi ste sve znali! Paveli da je na Lorkovieve rijei
izvadio neki papir, koji da je sadravao nacrt proglasa na narod i vojsku.
Prisutni ministri, osim dra Vrania, nisu imali prilike itati taj navodni nacrt
proglasa pripremane revolucionarne vlade. O tom nacrtu proglasa, na kojem
da su bili neki ispravci Lorkovievom rukom (a teoretski govorei moglo je sve
to biti i falsifikat) dao je Ivo Bogdan u svojoj raspravi Dr. Maek i suvremena
Hrvatska, objavljenoj u Hrvatskoj reviji godine 1964. zanimljiv podatak,
koji se odnosi na taj navodni proglas pripremane revolucionarne vlade. Ivo
Bogdan pie: 'Povijest pokuaja Vokia i Lorkovia u suradnji s Farolfijem i
Tomaiem jo nije napisana. Glavni akteri su poubijani, a izravni svjedoci
jedan po jedan odlaze. Osobno pri tim dogadajima nisam sudjelovao, ipak
mogu dati u tom pogledu jedan vaan podatak kao izravni svjedok.
Poslije none sjednice vlade krajem kolovoza 1944., na kojoj je Poglavnik
optuio Lorkovia i Vokia, sutradan rano izjutra nazvao me je osobno
Poglavnik telefonski i zatraio, da odmah doem k njemu u Tukanac. Kao
glavnom ravnatelju za promibu ukratko mi je prikazao to se dogodilo.
Razumio sam vie, nego to mi je htio kazati, jer sam poslije kritine sjednice
vlade razgovarao s vie ministara, i uz to u Klubu za strano novinstvo imao
priliku vidjeti, kako je uhien i odvuen dr. Milutin Juri, glavni ravnatelj za
red i sigurnost. Ovdje u spomenuti samo bitno, i to tim prije, jer se to
odnosilo na presumtivno sudjelovanje dra Maeka. Dr. Paveli mi je dao na
itanje proglas nesuene nove vlade, napisan na jednoj stranici pisaim
strojem. Na proglasu je bilo vie ispravaka rukom, a bio je potpisan na stroju
imenom dra Maeka, u svojstvu predsjednika vlade. Paveli mi je kazao, da su
ispravci napisani Lorkovievom rukom. Na brzinu, ali veoma paljivo, proitao sam proglas upuen hrvatskom narodu i oruanim snagama. Narodu se
poruivalo, da su saveznike snage na hrvatskom tlu, da je sastavljena nova
vlada pod Maekovim predsjednitvom, pa se narod pozivlje, da s pouzdanjem gleda u budunost domovine. Oruanim snagama domobranima,
ustaama, mornarima, zrakoplovcima i orunicima poruuje se, da su od
asa uspostave nove vlade jedinstvena hrvatska narodna vojska, koja se ima
boriti za hrvatsku slobodu. Na kraju su pozdravi hrvatskom narodu i njegovoj
slobodi. Rije drava nije upotrijebljena, vjerojatno radi nejasne situacije s
obzirom na priznavanje jugoslavenske vlade sa strane saveznika. Ne znam, da
li je Kouti bio upuen u itavu stvar, ali mislim, da ne stoji zakljuak
Jarebov, da je on bio za suradnju s partizanima. Prema onome, to je poslije
rata objavljeno, on je stvarno bio za uspostavu hrvatske drave pod vodstvom

HSS.' 1
Jedno zaista vano svjedoanstvo bez obzira na to, da li su ispravci bili
pisani Lorkovievom rukom, i da li se zaista radilo o Lorkovievom nacrtu
proglasa na narod, koji je imala uputiti nova vlada.
Poslije uhienja Lorkovia i drugova - pie dalje Kovai - bila je
prekinuta svaka veza s njima. Lorkovi se nalazi pod posebnom straom u
njegovom domu u Tukancu. Njegovoj brai, sestri i ostaloj rodbini bio je
zabranjen svaki dodir s njime. Prije nego su uhieni, Lorkovi i Voki
188 Kad su ustake vlasti pristupile hapenjima vodeih maekovaca u vezi s aferom
Lorkovi-Voki A. Kouti se krio u Zagrebu i po partijskoj vezi (Teak) bio prebaen na
osloboeni teritorij. S njim je poao i mladi sin Stjepana Radia Branko.
Tome su prethodila dva telegrama Povjerenstva CK za sjevernu Hrvatsku upuena 1. IX
1944. Centralnom komitetu KPH.
U prvom Povjerenstvo javlja hrvatskom ai: Kouti, Tomai, Andres, Spahi, Marojevi su za sporazum sa NOP. Maek se izjasnio protiv, a koncem tjedna dati e definitivan odgovor
i poetkom idueg tjedna odrati e se konferencija itave te reakcionarne grupe. (A-IHRPH, KP
- 42 - X/3839-41)
U drugom pak javlja vie: Kouti eka odgovor na poslato pismo i kae da bi na bar
donekle povoljan odgovor krenuo preko. S njim bi doao i mladi Radiev sin. Kouti tvrdi da se
njegova grupa bori da ih Nijemci ne upotrebe u kritinom asu za vlast. Po izjavi Koutia jedino je
Pernar tome sklon i pospjeuje stvar, i to prema pismu poglavniku da im preda vlast. Kouti tvrdi
da se on odluno protivi svakoj kombinaciji pua sa njihove strane, jer sporazumom Tito-ubai
moi e i HSS nai svoje mjesto. (A-IHRPH, KP - 42 - X/3839-41)
Mladen je pismom br. 11 iz Zagreba 8. IX 1944. javio Povjerenstvu i ovo: Kouti i
Radiev (mladi) sin otili su van. Treba napomenuti da se Kouti zato tako brzo odluio jer su
neke HSS-ovce uapsili, te se zbog toga par dana sakrivao. Uope izgleda da je cijela afera sa
Vokiem i Lorkoviem u vezi s time to je jedan dio ustaa poeo urovati sa maekovcima, te
preko njih su htjeli organizirati u danom momentu kapitulaciju ili dravni udar, kako je ve ranije
javljeno. Izgleda da su se u to umjeali Nijemci te je dolo do nekih hapenja, kako vidite iz
priloenog izvjetaja... (A-IHRPH, KP - 67/1367)
U Biltenu odjela za informacije ZAVNOH-a, br. 3 od 9. IX 1944. izala je ova vijest:
Na osloboeni teritorij Hrvatske preao je ing. August Kouti, bivi narodni zastupnik
HSS-a. Ing. Kouti stigao je iz Zagreba. Sa njime je stigao ing. Branko Radi, sin pokojnog
Stjepana Radia i bivi tehniki ef zagrebake Radio-stanice.
Dosta domiljanja sadri ustaka povjerljiva informacija (Zagreb, dne 28^ listopada 1944)
koja glasi ovako:
Ovih dana izjavio je jedan roak Ing. Augusta Koutia o njegovom odlasku sliedee:
Ing. August Kouti prilikom odlaska iz Zagreba prvo je otiao do Brestovca, a odatle u
Zumberak, gdje je zatoen po partizanima. Odatle se )e javio sa jednim pismom u Zagreb.
Iz umberka partizani su htjeli ing. Koutia prebaciti u Srbiju u mjesto Aleksinac ili
Poarevac, ali su u tome sprieeni zauzimanjem Engleza, te je isti prebaen u London.
Nadalje je taj roak ing. Koutia izjavio, da supruga ing. Koutia znade sve potankosti o
kretanju i odlasku ing. Koutia. (A-VII, NDH, UDB - Zagreb, Mikrofilm 5, snimak 76)
I ovi navodi M. Kovaia obiluju domiljanjima:
Sa sigurnou se moe ustvrditi, da je ing. Kouti bio o svemu obavijeten od prof. Ivanka
Farolfija ili dra Tomaia. Dr. Lorkovi dao je - to mi je tvrdio dr. Starevi - ing. Koutiu
propusnicu Ministarstva unutarnjih poslova, kojom se trailo od dravnih vlasti, da mu u
kretanju idu na ruku i ne ine nikakve smetnje. Starevi mi je bio rekao, da se Kouti sprema u
inozemstvo, da se stavi u vezu s drom Krnjeviem. Ostaje neobjanjeno, kako je ing. Kouti pao u
ruke partizana i ostatak rata proveo u njihovom zatvoru, kako to iznosi Sava Kosanovi u jednoj
biljeci u izdanju Pribievieve knjige Diktatura kralja Aleksandra. Po jednoj verziji, neprovjerenoj, Kouti se u Topuskom imao sastati s Randolphom Churchillom. Na putu za Topusko bio
je iznenaen od partizana.
Po jednoj drugoj, nedokazanoj glasini, ing. Kouti je napustio Zagreb, da ne bude uhien.
(M. K o v a i , nav. djelo, str. 205)
Vrlo brzo se Kouti morao uvjeriti da su njegove pretpostavke iluzija i s njima je vrlo
odrjeito obraunao nasljednik Andrije Hebranga na dunosti sekretara CK KPH dr Vladimir
Bakari u Naprijedu, 31. X 1944. (Ivan J e l i , Komunistika partija Hrvatske 1 9 3 7 - 1 9 4 5 , Drugi
svezak, Zagreb 1981, str. 2 9 7 - 2 9 9 )
odvedeni su najprije pod nadzor Bobana, a zatim u Lepoglavu. Jedini lan

vlade, koji je imao dozvolu posjetiti Lorkovia, bio je Vjekoslav Vrani,
pouzdanik dra Pavelia. O jednom posjetu uhienom Lorkoviu na Tukancu
priao mi je jednom zgodom sm Vrani. Lorkovi ga je doekao na pragu
svoga doma, sav uzrujan, rekavi Vraniu: Idi onom Paveliu i onim
ministrima i reci im ovu moju poruku: Neka paze to rade, jer se radi o
ivotu i spasu hrvatske drave! Isputam neke od Lorkovievih rijei, to ih je
imao uti Vrani, jer su bile izvanredno otre na adresu samog Poglavnika.
Kao izravni svjedok vjerojatno e Vjekoslav Vrani u svojim uspomenama
zabiljeiti i rijei, po meni isputene.189
Meutim, kad je Paveli saznao to mu zavjerenici spremaju a bio je
bolje obavijeten nego to su to uope mogli pretpostaviti - udario je brzo i
djelotvorno da bi sauvao svoje vrhovnitvo. Pri tom je uspio ukloniti iz
Zagreba i dotadanjega njemakog opunomoenog generala koji mu je ve
odavno smetao i bio trn u oku. Kouti se sretno izvukao iz Zagreba i preao
na osloboeni teritorij, a na popritu je ostao ustaki poglavnik sm, oslonjen
na svoje ustake rasove i njemakog saveznika, proet vjerom u pobjedu
njemakog oruja.
189 To do danas Vrani koliko je autoru poznato nije uinio, ali je u novinama svojih
pristaa u Buenos Airesu (Hrvatski Narod) objavio svjedoanstvo Dane Belania, upletenog u
urotu zajedno sa skupinom domobranskih oficira. Ono u dijelu koji nas ovdje zanima glasi
ovako:
Prema izkazu Belania, on je bio uhapen sa skupinom hrvatskih domobranskih astnika,
koji su bili organizirani u zavjeri protiv N. D. H. Ti astnici bili su: general August Mari, general
Pero Blakovi, pukovnici: Josip Jendrai, Zbiljko (Ernest) Meyer, Ante Matea, Vilim Luli,
Dragutin Medved, Vladimir Kaleak i kapetan bojnog broda Hijacint Mundorfer. Od politikih
osoba bilo je uhapeno njih 28. Njegova skupina bila je najprije presluavana u Zagrebu, a zatim
u Domu gradskih inovnika na Sljemenu. Odatle su odvedeni u zatvor u Lepoglavu, gdje je
zapovjednik bio astnik Obrane, Ljubo Milo.
Prvi je na slobodu puten general August Mari, ve sa Sljemena. Misli, da je puten tako
brzo radi svoga visokog poloaja u vojsci, kako bi se umanjila vanost odkrivene zavjere. U veljai
1945. bio je puten na slobodu Eugen Laxa, predsjednik omladinske organizacije HSS, jer nije bio
umiean u zavjeru.
Belani se ne sjea nadnevka, ali znade, da su prije njegove skupine puteni na slobodu
narodni zastupnici: dr. Ivan Pernar, dr. Josip Torbar i dr. Baria Smoljan, kao i gen. Blakovi i
puk. Kaleak.
Ne moe navesti toan dan odputanja svoje skupine iz Lepoglave, nu sjea se, da su partizani
uli u Zagreb nekoliko dana poslije toga. Kae, da su iza njegove skupine ostali u Lepoglavi jo:
prof. Ivanko Farolfi, prof. Ljudevit Tomai, omladinac Ivan Bernardi i astnici: Jendrai,
Meyer, Matea, Luli i Mundorfer.
Za vrieme boravka u Lepoglavi bili su svi smjeteni u jednoj zajednikoj velikoj prostoriji.
Lorkovi i Voki bili su u elijama iznad izlaza iz logora. Nalog za odputanje njegove skupine
donio je asnik Obrane, koji bi se mogao zvati - Gado. Tom prilikom svrstana je njegova
skupina u dvoritu nasuprot izlaza, pred kojim se nalazio veliki omnibus Dravnih eljeznica, koji
e ih odvesti u Zagreb. Lorkovi i Voki gledali su na njih s prozora i pitali znakovima ruku, kuda
ih se vodi? Oni se nisu usudili odgovoriti izravno, pa je Belani na sav glas doviknuo Dru Branku
Peelju ove riei:
Sluaj, Branko! Ako ne budemo imali potekoa na putu, stii emo u Zagreb pod veer.
To su Lorkovi i Voki mogli uti i znati, da se njihova skupina sprema na put u Zagreb.
Belani kae, da su mu za vrieme rata bile povjerene od strane politikog vodstva HSS i od
astnika zavjerenika posebni zadatci. Jednom je putovao u Carigrad, a nekoliko puta u tab
Drae Mihailovia, u Ravnoj Gori, Srbija. Zadnji put bio je u Ravnoj Goni u rujnu 1944., odakle
se v ratio u Zagreb neposredno prije njegovog uhienja. Poruke, koje je tom prilikom nosio imao je
uivene u podstavi kaputa, tako da one nisu odkrivene. Te poruke ima sauvane i danas!
(Hrvatska revija, Mnchen, prosinac 1977, god XXVII, sv. 4 (108), str. 619)
OSMO POGLAVLJE
etvrti susret Paveli-Hitler

1. Paveliev govor u Radnikoj komori. Ustaki ministar vanjskih
poslova dr Mehmed Alajbegovi upoznao je dopisom 30. VIII 1944. 1 novog
ministra oruanih snaga Nikolu Steinfela s jadima ustakog konzula u Ljubljani. Evo to Alajbegovi pie u tom dopisu:
Sa strane konzula N. D. H. u Ljubljani g. prof. Saliha Baljia primio sam
vrlo povjerljivi izvjetaj, iz kojega proizlazi, da su se prilike u posljednje
vrieme znatno pogorale. Naroito prema Hrvatima i hrvatskom predstavnitvu pojavljuje se otvoreno nerazpoloenje, a i slovenske vlasti i pojedini
njihovi predstavnici pokazuju to nerazpoloenje danomice u pojaanom
obliku.
Kako su njemaki predstavnici u Ljubljani obskrbljeni u posljednje vrieme
orujem i kako su pojaane mjere sigurnosti u njemakim uredima, miljenje
je naeg konzula, da bi trebalo sline mjere najurnije provesti za nae
predstavnitvo. Konzul konkretno moli, da se predstavnitvu stavi na razpolaganje oruje (nekoliko samokresa, puaka i rune praske) i dva pouzdana
domobrana ili ustae, koji bi u graanskom odielu bili dodieljeni Konzulatu.
Slobodan sam stoga, gospodine ministre, zamoliti Vas, da odredite najurnije potrebno, da se ovoj molbi naeg konzula udovolji i da se odrede dva
pouzdana ovjeka kao povjerljivu strau Konzulatu. Oruje molim da se
poalje ovom ministarstvu, koje e ga spakirati i odposlati glasnikom potom
konzulu u Ljubljanu.
Straa bi morala imati redovite putnice, koje bi se na podreenom mi
ministarstvu pretvorile u slubene i providjele sa potrebnim vizama.
Ured za ifru (Ivo Mauran) pismeno je izvijestio 1. IX 1944. 2 kabinet
ministra Alajbegovia da je primio iz Madrida brzojavku poslanstva NDH od
29. VIII ovog sadraja:
Churchillov boravak u Rimu u vezi sa iskrcavanjem trupa na hrvatsku
obalu. Posjetio sam ministra vanjskih poslova koji se interesirao o prilikama u
Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Njemaki krugovi uvjeravaju o dovrenju novog oruja, ovdje se to prima skeptino.
Paveli je osjetio da mora javnosti dati svoje tumaenje afere Lorkovi-Voki i stoga je 7. rujna 1944. bio uprilien politiki sastanak Ustakog
stoera grada Zagreba u dvorani Radnike komore. Tom prilikom poglavnik
je odrao govor3 koji ovdje prenosimo u cijelosti:
1
2
3

A-VII, NDH, Kut. 2 9 3 , Br. reg. 1/1 - 36; letak: S Poglavnikom do pobjede!
Brao i sestre! - zapoeo je svoj govor. - Podpuno mi je shvatljivo, da ste

vi zaeljeli ba u ovom vremenu sabrati se na okup, da s dunostnicima, koji
stoje na elu pokreta, izmienite misli i da ujete koju rie. Razumijem, da elite
uti i od mene to god i vrlo rado se odazivljem ovoj vaoj elji. Moram vam
rei, da ne ete uti dug govor, nego tek nekoliko riei.
U ovom vremenu, u vremenu velikih svjetskih dogadaja, u odlunim
asovima, moje je miljenje kao i uviek, da si istinu treba rei od srdca k srdcu,
ali u prvome redu, da treba manje govoriti, a vie raditi i vie initi.
Ja znadem, to je vama svima uviek, a napose u ovim asovima, najvie na
srdcu. To je Nezavisna Drava Hrvatska.
To je razumljivo, da je na srdcu to vama ustakim borcima, ali velim vam,
u tome niste samo vi ovdje moji suradnici, u tome je moj suradnik itav
hrvatski narod.
Vi ste oni, koji zastavu nosite, a itav hrvatski narod pod tom zastavom
misli, radi i bori se za obstojnost Nezavisne Drave Hrvatske. Nema ga meu
hrvatskim narodom, u kome je hrvatska krv i tko ima hrvatski obraz, da bi
ikada, a najmanje u ovom asu, htio i elio odrei se svoje hrvatske drave. To
zato, jer danas iz svakog potenog Hrvata progovara hrvatska krv. To zato,
jer je u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj saet ivot, borba, ne samo ovog
pokoljenja, nego pokoljenja od devetstotina godina.
Naem pokoljenju zapala je srea, da je Nezavisnu Dravu Hrvatsku
uzpostavilo, a evo naem pokoljenju, ba nama pada u dunost i ast, da za
obstojnost te nae Nezavisne Drave Hrvatske rtvujemo, ako je potrebno, sve
pa i same sebe.
Rekao sam da smatram dunou naom misliti, raditi i boriti se. Ali
istodobno smatram dunou svih Hrvata, da napose u ovim asovima budu
svi jedinstveni, svi jedno tielo i jedna dua.
1 u prolosti, kadgod je hrvatski narod bio sloan, kadgod je bio odluan
boriti se, raditi i ne popustiti, uviek je poluio svoj cilj, svoju svrhu i izvojevao
pobjedu.
Bilo je i u prolosti tunih vremena, kad su se Hrvati znali pociepati - a
dogaalo se to uviek iz osobnih razloga, onda je stradao narod, stradala je
zemlja. Danas u ovom vremenu, kad se odluuje ne o granicama pojedinih
drava, kad se odluuje ne o politikim probitcima pojedinih naroda, nego
kad se odluuje mnogim i mnogim narodima o biti ili ne biti, hrvatski narod je
sviestan, da u tom asu mora biti ne samo odluan, nego i sloan.
to nam je misliti? Evo rekoh. Prva nam je misao ono, to nam je najdrae.
Nezavisna Drava Hrvatska.
to nam je raditi? Brao, moe se izrei to moda jo krae. Nu ja u vam
rei jedan za mene mali doivljaj:
Prije nekoliko dana posjetio me je jedan gospodin. Razgovarali smo, pa
me je pitao: 'Molim Te, to je na Karpatima?' 'Mnogo me pita. Ne bih znao
to drugo rei nego da ne znam.' - 'A to je na Seini?' - Na ovo sam mu
odgovorio: 'Sluaj! Podruje moje djelatnosti je izmeu Drave i Drine.'
Mene je zapala dunost, da se brinem za ono, to se dogaa ovdje u naoj
zemlji, da se brinem, da ovdje bude sve onako, kako eli i kako treba hrvatski
narod. A to se dogaa drugdje, valjda imade netko, tko se i zato brinf. A mi
znamo, da doista i ima, i ako bih se ja brinuo, to se dogaa s onu stranu
Karpata, jao si ga naoj domovini.
Znai, brao, svatko mora vriti svoju dunost, svatko mora ostati na
svom mjestu i svatko mora izvriti zadau, koja mu je namienjena. To je naa
dunost i to nam je raditi. Vojnik ima ostati pod svojom pukom, sa svojom
pukom na ramenu, inovnik mora raditi u svom uredu, radnik radi u svojoj
tvornici, seljak radi na svojoj zemlji i time branimo i uvamo Nezavisnu
Dravu Hrvatsku. Nitko, tko po kavanama vodi veliku strategiju i veliku
politiku, nitko tko po ulicama daje izraaja svome miljenju, nitko tko
kritizira, ne e spasiti niti jednog pedlja hrvatske zemlje, niti utediti ni jedne
kapi hrvatske krvi.
Svaki Hrvat, vrei svoju dunost u svom zvanju, koje mu je namienjeno i
kojem se posvetio, jest borac i vojnik u ancima granica Nezavisne Drave
Hrvatske. Sve drugo slui samo neprijatelju hrvatskog naroda, sve to lakovjerni, nesavjestni ljudi prepriavaju, razgovaraju, doukivaju, nije nita
drugo, nego sredstvo, oruje u rukama neprijatelja naega. Promiba mi smo
joj dali tu liepu rie, prije se upotrebljavala jedna runija - propaganda - jest
uviek, a napose u vrieme rata, oruje ba takovo kao i topovi i kao puke, i mi
znamo, da se neprijatelj s tim orujem ba u zadnje vrieme najvie i najjae
slui. Slui se ba najvie i najjae proti nama, protiv hrvatskog naroda i
hrvatske drave. Ljudi vjeruju u svaku viest, svaku glasinu, koja bude prokriomarena, koja se kriomice iri, a nikada se ne zamisle u to, da neprijatelj,
irei te viesti i tu promibu, ne e nikada nita loega rei o sebi, nego samo o
svom protivniku. Da ljudi, kad to sluaju samo i na as na ovo pomisle, ne bi
se dali zavaati, ne bi se dali zaludivati s takvim viestima, niti bi si dali s njima
ivce troiti. Ja u vam rei iz prolog svjetskog rata jednu malu zgodu.
Negdje, ini mi se u Gospiu, bio je jo onda obiaj, 1915. ili 1916. godine, da
se i ratna izvjea daju uz bubanj, pa je izaao na ulice Gospia bubnjar,
bubnja i kae: 'Danas ili juer, kad je to bilo, naa vojska zarobila je 200.000
Rusa, tamo negdje, gdje su bile bitke.' A kada je svrio, upita ga jedan od
sluatelja: 'A koliko su oni naih zarobili?' Odgovorio je: 'To bubnja onaj u
Petrogradu.'
Svaka stvar ima lice i nalije. Neprijateljska, nedozvoljavam im, da
upotrebljavaju nau liepu rie promibu, nego kaem propaganda, neprijateljska propaganda, sebi sve uljepava, a nama sve prikazuje u najgorem i
najcrnijem svjetlu, a ja vam kaem, unato tome, to neprijateljske vojske
stanovitim pravcima napreduju, unato tome, to su neki narodi poklekli i
polegli, unato tome ja kaem, ja vjerujem i mi Hrvati vjerujemo u nau
pobjedu i pobjedu naeg njemakog saveznika. Mislimo, radimo i borimo se i
pobjeda e biti sigurna.
Ali ima i unutranja promiba. Neko jutro javie mi: itav grad bruji, da
je stiglo u Zagreb tri stotine etnika. Oko 11 sati javie mi: U gradu se govori,
da ih ima tri tisue. A u 4 sata popodne, bijae ih 30.000. Niti jedan jedini
etnik nije bio u Zagrebu. To ste vi sami doivili i preivili. Tako vam je itava
ta promiba. Nekome je trebalo, da nas se terorizira, nekome je trebalo, da
baci zublju smutnje izmeu nas i naih saveznika.
Brao i sestre! Vi ne ete od mene ni traiti, da vam to vie o ratnim
prilikama kaem. Rat vode stratezi, rat vode vojnici, a mi vrimo svoju
dunost, gledamo s pouzdanjem i povjerenjem, radimo i vjerujemo.
Nu ja znam, da vi oekujete, da vam neto reknem o bliim stvarima, o
kojima ste ovih dana uli.
Brao i sestre! Ne mogu govoriti o osobnim stvarima. Rei u vam samo
neto. Bivi ministar oruanih snaga doao mi je i stavio priedlog, da razpustim ustaku vojnicu.
Brao i sestre! Kako sam reagirao na to, isto tako bih reagirao, da mi je
stavio priedlog, da se razpusti hrvatsko domobranstvo. Hrvatsko domobranstvo i ustaka vojnica jesu jedna jedinstvena vojska. Jedni i drugi rtvuju svoje
mlade ivote za obranu svoga naroda, svoje zemlje i svoje drave proti
najbezonijim neprijateljima, to ih ima.
Brao i sestre! Kada sam odredio, da se postroji ustaka vojnica, imao sam
pred oima sliedee: Drava ima redovitu vojsku. Redovita vojska se izobraava, izgrauje i oprema za ratove, za potrebu rata, ali sam znao i predviao,
da nam rovai ne e dati mira i mislio sam: treba i ustaka vojnica, koja e u
prvom redu imati dunost pobijati unutranje rovae. Zato sam onda odredio,
da ustaka vojnica bude postrojena tako, da bude pokretnija i da bude
pripravnija za ovu vrst borbe. Zato nisam uveo u ustaku vojnicu pukovnije,
nego bojne u sdrugovima, da budu pokretniji i da bude lake s njima vriti
borbe u partizanskom ratu. Razpustiti ustaku vojnicu znailo bi obezastiti
krv na tisue i tisue hrvatskih boraca, koji su dali svoje ivote u borbama za
Hrvatsku, znailo bi otvoriti desno krilo naih oruanih snaga, znailo bi
oduzeti jednu od najboljih podpora naim oruanim snagama, hrvatskom
domobranstvu.
Ja sam se zanimao: 'Pa zato? zato?', 'Ako dou ovamo Englezi, ne e
htjeti razgovarati sa stranakom vojskom' - bio je odgovor.
Brao i sestre! Ja vam kaem: Ne e doi, ali ako bi tko doao ovamo,
morat e razgovarati s ustakom vojnicom. I to ne e razgovarati jezikom,
koga ustae ne razumiju, nego e razgovarati s ustakim jezikom, to jest s
pukama i topovima.
Brao i prijatelji! Opetujem: meni je podpuno jednaka ustaka vojnica i
hrvatsko domobranstvo. Imam jednako povjerenje u njih, istu brigu vodim o
jednima i drugima i siguran sam, da e oni u bratskom zagrljaju ili pobiediti ili
umrieti.
Brao i sestre! Drugi mi je ministar rekao sliedee: 'Uredit e se i ureuje
se, da se nikome nita ne dogodi. ak i s vama e se kulturno postupati.'
Brao i prijatelji! Ja ne trebam kulturnoga postupka. Nitko od nas od
barbara kulturu ne oekiva.
Brao i sestre! Bilo je vrieme, kad sam ja ivio, da hrvatski narod ne umre.
Znate, kada je to bilo: kad sam bio u tuini. Da nismo izdrali u tuini,
hrvatski bi narod bio zaguen u domovini. Ali kad god bi trebalo, ja u
umrieti, da hrvatski narod bude mogao ivjeti.
Brao i prijatelji! Jo samo jedno. Hrvati nikada u prolosti nisu okaljali
svog obraza. Ne emo ga okaljati ni mi. Na put je odreen. Mi smo taj put
izabrali ne pred tri godine, nego pred trideset godina, od 1918. godine. Mi
emo uz naeg saveznika izdrati i mi emo s naim saveznikom pobiediti.
Brao i prijatelji! Od vas e tkogod pomisliti: ne e li se dogoditi kakva
izdaja. Ja vam kaem: ne e! Tkogod bi se bavio izdajnikim mislima i
raunima, zaboravlja, da u tom raunu nema jednog imbenika, to jest, da u
Hrvatskoj nema kralja. Zaboravlja svatko takav, da je Nezavisna Drava
Hrvatska republika. I da u ovoj hrvatskoj republici ne odluuju kraljevi, ne
odluuju pojedinci, nego da u njoj odluuje itav hrvatski narod.
A hrvatski narod ne e izdati sebe, radi toga ne e izdati niti svoga
saveznika.
Upravo istog dana (7. IX 1944) kad je ustaki poglavnik ovako krasnoslovio, uivljavajui se u ulogu ustakog Nikole Subia Zrinskog, poslao je
Poglavnik otpozdravlja
ustakim pozdravom.
Ustaki doglavnik Mile Budak.

Izaslanstvo
strojnikom
Ustakog pokreta predvoeno poBlaom Lorkoviem kod Ducea.
Vladko Maek na svom imanju u Kupincu.

Poglavnik
deutschera.
pozdravlja
delegaciju
Volks-
Pismo nadbiskupa A. Stepinca M.

Lorkoviu.
Poglavnik uruuje odlikovanje poslaniku S. Kascheu.
Odgovor
Stepincu.
ministra
Lorkovia
Paveli prati operacije

Glavnom stanu.
A.
svom
Poglavar Pavelieve Hrvatske pravoslavne crkve Germogen (na slici desno).
Izaslanstvo katolikih klerika pozdravlja poglavnika.
Desno: Koncept Lorkovieve brzojavke poslaniku

St. Periu.
U sredini: Telegram ustakog ministra vanjskih poslova M. Budaka poslanstvu NDH u Rimu.
Dolje: Paveli i lanovi
ustake vlade u pravoslavnoj crkvi u Zagrebu.
Paveli uz asistenciju gen.

Glaisea odlikuje jednoga
njemakog oficira.
Paveli
s predstavnicima
Reicha u Zagrebu.
Budakov apel upuen Nijemcima o najhitnijoj potrebi promjene vojnikog rada kod
nas.
Budak nareuje poslanstvu N D H u Berlinu korak u vezi uvjeta vezanih uz dolazak

novoga talijanskog poslanika u Zagreb.
Odgovor talijanske vlade na Budakovu notu od 6. Xi 1943.
Paveli prima estitku ustakog izaslanstva.
Ministar vanjskih poslova R e i c h s v. Ribbentrop

poslova N D H St. Peria.
pozdravlja
novog ministra vanjskih
Nota T. Sambugnacha od 11. IV 1944. povodom krvoprolia kod Sinja i Poljica (vidi
str. 350/1).
Paveli prima panjolskog poslanika u Zagrebu.
Paveli u razgovoru s general-pukovnikom A. Lhrom.
Ribbentrop doekuje i pozdravlja A. Pavelia.
Paveli prima stranoga diplomatskog predstavnika.
Gore:
Lijevo:
Domobranski general F. Simi.

Ustaki
krilnik
Ante
Voki.
Dolje: Predsjednik srpske vlade

kod Hitlera u Vujoj jami.
Milan
Nedi
otpravnik poslova NDH u Sofiji Stipe Mosner otvoreni brzojav4 ministru

vanjskih poslova Alajbegoviu koji je glasio ovako:
Danas sedmog rujna u deset sati predalo mi je ministarstvo vanjskih
poslova notu sliedeeg sadraja dvije toke stop bugarska carska vlada u vezi s
novim politikim poloajem u kojem se nalazi uslied posljednjih politikih i
vojnih dogadaja na balkanu i kao posljedica prekida diplomatske odnose
izmeu bugarske i njemake nala se je prinuena na svoje veliko saaljenje
prekinuti diplomatske odnose sa vladom nezavisne drave hrvatske stop
carsko ministarstvo vanjskih poslova i bogotovlja smatra potrebnim istai da
ovaj prekid stupa na snagu od asa predavanja ove verbalne note stop kraj
croatoleg sofija mosner
Dakako da je ministarstvo pohitalo da otkae gostoprimstvo i bugarskom
poslanstvu u Zagrebu i na poleini brzojavke stoji zabiljeka ministra Alajbegovia: Saobeno g. Mekarovu dne 9. 9. 44. u 13 sati uz saobenje da mu je
misija utrnula.
2. Ustako ministarstvo vanjskih poslova o etnicima. Poslanik Kasche je
u telegramu 10. IX 1944. 5 upuenom berlinskom ministarstvu vanjskih poslova izvijestio da je razmotrio s Gruppenfiihrerom Kammerhoferom pitanje
Njemake narodne skupine u Hrvatskoj nakon savjetovanja s voama Grupe.
Kammerhofer dri za potrebno da isele cijelu Narodnu skupinu ako bi
postojala neposredna opasnost da bi zemlja mogla pasti u ruke boljevika.
Razgovarao je ve s nadlenim uredom za Volksdeutschere (Volksdeutsche
Mittelstelle) i od njega dobio ovlatenje da donese odluku o tome. Meutim,
Kasche mu je rekao da mora za sebe iz politikih razloga pridrati pravo
odluke o povlaenju Volksdeutschera iz Hrvatske. Sloili su se da naelnu
odluku o tome moe donijeti samo Fhrer. Za eventualno potrebno provoenje takve odluke predvieno je: 1) odlazak djece eljeznicom u sluaju hitne
opasnosti i to prugom Osijek-Be; 2) odlazak mase Volksdeutschera u koloni
preko Osijeka i dravskih prijelaza zapadno od toga u junu Maarsku
zapadno od Dunava i odavde prema Neusiedlerskom jezeru; 3) odlazak se ima
narediti a) za djecu ako zbog pribliavanja Crvene armije odlaze Volksdeutschen iz Banata, s tim da otpone nadovezujui se na odlazak djece
odlazak Narodne skupine iz istonog Srijema prema zapadu; b) odlazak djece
ako bi angloameriko iskrcavanje prodrlo u tajersku; zatim odlazak Narodne skupine; c) odlazak djece ako bi neprijateljske snage nakon iskrcavanja na
hrvatsku obalu brzo napredovale prema Savi; prilikom njihova pribliavanja
Savi odlazak Narodne skupine po grupama, ve prema situaciji, a zatim u
cijelosti. Kasche, na kraju, upozorava ministarstvo da se osobno ne moe
bezrezervno sloiti s idejom o odlasku, jer naputen teren je izgubljen teren.
Povijest, po Kascheu, dokazuje da u slinim situacijama dolazi, dodue, do
gubitaka, ali se zato moe zadrati prostor. Stoga moli odluku Fhrera o tome
odobrava li se ideja o odlasku cijele Skupine ili samo z a . . . (djecu?), ili se ona
uope ne odobrava. Ako nastupi situacija koja zahtijeva odlazak, Kammerhofer bi se obratio Kascheu da dobije njegovu odluku o tome.
Ustako ministarstvo vanjskih poslova u svom Unutranjopolitikom
pregledu br. 11 (Zagreb, 11. rujna 1944) 6 obilno se pozabavilo etnikim
4 A-VII, N D H , Kut. 2 6 6 , Br. reg. 13/2 - 4. Na brzojavu stoji zabiljeeno: Prim. 8./IX.44. u
18 h Al(ajbegovi).
5 AJ, T - 1 2 0 , rolna 1757, Nr. 1 7 2 4 od 9.9.
6 A-VII, N D H , Kut. 2 7 9 , Br. reg. 7 / 3 - 1 .
10
145
pitanjem. U uvodu se navodi da se prikaz daje s obzirom na aktualnost

etnikog pitanja te na opravdanu nadu i dokazanu potrebu da se i to pitanje
doskora povoljno rijei na podruju NDH. Zatim slijedi historijski pregled
etnitva od osnivanja etnike organizacije do drugog svjetskog rata (Tko su
etnici? - Postanak i razvoj etnitva; Sarajevski atentat; Topliki ustanak;
etnici u Jugoslaviji; etniki ustanak 1941. godine; Draa Mihailovi). U
poglavlju o etnikoj suradnji s Osovinom u ratu obraena je djelatnost
etnike organizacije DM po regijama i osovinskim partnerima, pa se o
etnicima u Srbiji kae i ovo:
Osim u samom poetku borbe i djelatnosti etnika u njihovom otvorenom ustanku 1941. prenesene su u hrvatska podruja, osobito u Bosnu, te u
Sandak, dok se u Srbiji vri samo organizacija. Srbiji je trebao mir, te je ona
samo zalee za operativne podhvate, koje su tada etnici vrili u Bosni i u
Sandaku. Poto su partizani svojom djelatnou mogli u Srbiji proizvesti
mete, te izazvati njemake oruane snage na otre represalije protiv srbskog
puanstva, to su i Nedi i Mihailovi ve od prvog asa vidjeli, da i iz ovog
razloga moraju pobijati partizanstvo u samoj Srbiji. Naprotiv je i za etnike i
za srbsku politiku vrlo vano, da se ne konsolidiraju prilike u Hrvatskoj, niti
uobe u podrujima bive Jugoslavije, jer e se tako lake moi ostvariti srbski
ciljevi bilo u ovom asu, bilo kasnije kada po srbskom raunu - doe do
njemakog sloma. Radi toga je za Srbe i etnike ugodno, da se partizani to
vie proire po Hrvatskoj i Makedoniji da se u tim podrujima vode borbe, ali
ne takove, koje bi podpuno unitile partizane. Iz istih razloga i talijanska
politika ostvarivana putem II. Armate imala je interes, da se na hrvatskom
podruju stvori to vei nered i to vie razvijaju partizani. I tako dok se etnici
i Talijani toboe bore protiv partizana, oni zapravo neizravno (ali esto i
izravno) podpomau i stvaraju partizanstvo, te napose stvaraju psiholoke
predpostavke za razvoj i ojaanje partizanstva.
Srbski etnici - nastavlja 'Pregled' - kad se bore toboe protiv partizana
u hrvatskim podrujima, oni tu priliku upotrebljavaju ili da se bore kako to
vie puta izriito kau srbske novine, za 'srbski ivotni prostor'. Istodobno oni
ele prikazati itav hrvatski narod, kao partizanski razpoloen, te lansiraju
viesti o tobonjoj suradnji komunista i ustaa, o sudjelovanju Tita u marseljskom atentatu i sline stvari. Oni to ine makar je partizanstvo te pogotovo
njegovo vodstvo bezuvjetno srbskog podrietla i znaaja. U isti as Draa
Mihailovi nastoji da bar formalno ne prekine sve mpstove s Moskvom, pa u
nekim svojim letcima prikazuje partizane kao trockiste, koji se bore zajedno sa
ustaama za unitenje srbskog naroda, dok je srbski narod zahvalan Rusiji i
zasluan za Rusiju.
Prikazujui odnos etnici-Talijani, sastavlja Pregleda poziva se na
knjigu Vjekoslava Vrania (Urota protiv Hrvatske, Zagreb 1943) u kojoj su
objavljeni pojedinosti i dokazi o toj temi i etnikoj suradnji s Talijanima.
Dalje se daje sasvim promaena slika o ulozi bugarske vojske: Uzgred
moe se spomenuti i to, da u ovom odlunom asu rata u kom e i bugarska
vojska imati odigrati vanu ulogu koja joj je namienjena kod vjerojatnih
neprijateljskih pokuaja na Balkanu (a ve 7. X 1944. prekinula je Bugarska
diplomatske odnose s ustakom NDH! - napomena B. K.), jaanje etnika i
njihova djelatnost spram NDH, spram Crne Gore, te ak spram Bugarske
(Makedonija u kojoj Srbi, po starom receptu ele najprije ojaati partizane,
a onda poslati etnike) nikako ne moe imati u Bugarskoj povoljan politiki i
vojniki odjek, nego ba obratno! tetnost etnike djelatnosti za probitke

Osovine, jasna je i iz ovog primjera.
U odjeljku etnici protiv N. D. H. pie ovo:
Ve se vidi da je danas glavna etnika djelatnost uperena protiv
N. D. H. Pod krinkom tobonje borbe protiv partizana zapravo rade protiv
hrvatske drave, te to ujedno izkoriuju za iztrebljenje hrvatskog puanstva.
Pod izlikom tobonje zatite pravoslavnog puanstva isto tako ele posluiti
velikosrbskim ciljevima, da se razni hrvatski krajevi odtrgnu od N. D. H. i
pripoje Srbiji. Svu svoju borbenu djelatnost, kao i borbe s partizanima nastoje
prebaciti na hrvatsko podruje. Izravno ili neizravno stvaraju nered u hrvatskim zemljama, a onda esto iznaaju argumenta da bi srbska vojska odnosno
oni, t. j. etnici morali u Hrvatskoj uzpostaviti red i spaavati srbsko puanstvo, jer da to toboe sve Hrvatska nije u stanju uiniti.
Dalje se navodi: Razumljivo je, da etniki rad daje podrku i gradivo
englezkoj a pogotovo partizanskoj promibi. Vidjeli smo kako etnici sviestno
izkoriuju ovu okolnost, te stvaraju nerede u N. D. H. odnosno neizravno
stvaraju i jaaju partizanstvo, da se kasnije toboe mogu boriti protiv toga, te
da mogu 'uzpostaviti red' u N. D. H. U irokim slojevima hrvatskog puanstva vlada uvjerenje, da su Draa Mihailovi i etnici najpouzdanija englezka
vojska, nadalje da se oni u odlunom asu spremaju zajedno s partizanima a
moda i Englezima izvriti udarac u lea protiv N. D. H. i protiv njemake
vojske. Nadalje se znade, da se etnici bore pod srbskim znakovima i geslima,
te za uzpostavu Jugoslavije pod ezlom Karaorevia. Znade se da su etnici
razorili oko 3 0 . 0 0 0 hrvatskih domova, i poubijali najmanje oko 150.000
hrvatskog puanstva. Znade se da tobonja etnika borba protiv partizana
nije nita drugo nego privid, te da oni svojim postupkom samo jaaju
partizanstvo i nemire u Hrvatskoj, jednako kao i u itavom jugoistoku
Europe. Primjeuje se, da i partizani ne vode nigdje ozbiljnu borbu protiv
etnika, te da pogotovo pravoslavni partizani prelaze iz partizanskih u etnike odrede i obratno.
Pregled posebnu panju posveuje opasnosti koja nastaje time, to su
hrvatske granice - usljed etnike djelatnosti - djelomino jo uviek otvorene. Samo zatvaranje granice izmeu Hrvatske i Srbije zakljuuje se u
Pregledu moe stvoriti preduvjete mira u Hrvatskoj. Zatvorena granica
podrezala bi grane svim neprijateljskim skupinama u Hrvatskoj, te bi ih prije
ili kasnije osudila na kapitulaciju. Tako dugo, dok se etnici i partizani mogu
nesmetano prebacivati preko Drine, kod Loznice, Bajine Bate, Gorada, Uvea
i drugih prelaza, omogueno je i ubacivanje novih nosioca nereda na hrvatsko
dravno podruje.
Zato u Zakljuku stoji ovo:
Mjere koje su potrebne zapravo proizlaze samo iz sebe. etnike treba
ukloniti s podruja NDH. Njih treba ili razoruati ili pak premjestiti u Srbiju.
Moda e se oni iz razloga taktike i ratne svrsishodnosti moi upotriebiti u
Srbiji. U Hrvatskoj se svakako ne mogu koristno upotrebiti odnosno nemogue je, da njihov boravak ovdje ostane bez tetnih posljedica, koje se uviek
nanovo obnavljaju. Na podruju NDH hrvatska vojska, u sklopu i pod
zapovjednitvom njemakim moe mnogo bolje izvriti i postii sve ono to bi
se navodno imalo ili moglo postii upotrebom etnika na hrvatskom podruju. Hrvatska vojska dakako u tu svrhu treba potrebno oruje, dok
dovoljan broj novaka te izkusnih vojnika mi ve imademo. Tako e se moi
postii red i rad u Hrvatskoj, te najbolji uspjeh u borbama protiv partizana i
10'
147
sviju drugih neprijatelja. Njemaka i hrvatska vlada slone su u odluci, da se

ovaj prostor brani, pa napose hrvatske namjere ulaze podpuno u okvir (i) u
skladu su s buduim ureajem Europe, te sa zamislima i potrebama njemakog naroda i njemakog dravnog vodstva. To se obratno nikako ne moe rei
za etnike namjere i konane ciljeve. Hrvati su slavenski narod, ali sasma u
europskom sklopu. Ve je napomenuto, da su Hrvati kulturno i poviestno i
gospodarski i geopolitiki posve povezani sa srednjom Europom, te s njemakim krugom, pa su Hrvati brana spram upliva s iztoka (s kojim je naprotiv
Srbija sasma vezana i po svojoj tradiciji i po svom mentalitetu), a isto su tako i
brana nadiranju mediteransko-talijanskog prodiranja u srednjoeuropski prostor, odnosno u europski jugoiztok. Prema tome dananja ustaka Hrvatska
vri i svoju poviestnu narodnu misiju, te uobe europsku zadau, kad se sada
opire prodiranju bilo talijanske najezde na ovom podruju, bilo etnikom i
partizanskom nadiranju, koje jedno i drugo predstavlja najezdu s iztoka. Na
taj nain Hrvatska i sada vri svoju poviestnu i geopolitiku zadau, te je ona
uvjerena da e, kao uviek do sada i kao i u budunosti, tako i u ovom asu
naii u svemu na podpuno razumievanje i podrku velikog njemakog naroda,
pa prema tome i u ovom etnikom pitanju, koje bi sada trebalo rieiti.
U Operativni odjel Vrhovne komande stiglo je 15. IX 1944. iz Zagreba
ovakvo obavjetenje:
1.) Dezertiranje pripadnika hrvatskih oruanih snaga ustanicima, u
zadnje vreme se znatno pojaalo. Rauna se u prvoj dekadi septembra na 4 0 0 0
do 4 5 0 0 ljudi i to ne kao pojedinci, ve kao formacijske jedinice. Vazduhoplovni kolski puk iz Petrovaradina je kao celina, sa oko 4 0 0 oficira, podoficira i vojnika, preao neprijatelju. Preduzete su protumere. Slini pokuaji u
Sarajevu, gde je, meutim, uspelo samo dvadesetorici oficirskih pripravnika
da dezertiraju. U izvesnom broju sluajeva su izdajniki oficiri prisiljavali
verno ljudstvo da prebegne. Na hrvatskoj strani ove pojave se povezuju sa
rasputenim oficirskim sastavom. Stvarni razlog bie u paninom strahu to ga
je izazvao Titov poziv da e onaj ko se ne bude do 15. 9. dobrovoljno javio biti
izveden pred partizanski sud.8 Sa strane hrvatskog vojnog rukovodstva zapaena ozbiljna nastojanja da se zaustavi daljnje osipanje.
2.) Na nemakoj strani ceni se da broj dezertera iznosi oko 3 5 0 0 ljudi.
Broj od 4^4500, koji sam javio, zasnivao se na podacima sa hrvatske strane.
Poneke grupe ljudstva su se ve javile i vratile, to potvruje ve reenu
7 Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 4, Dokumenti Nemakog Rajha 1 9 4 4 - 1 9 4 5 . ,
str. 5 9 4 - 5 9 5 .
8 Predsjednik Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije i Vrhovni komandant NOV i
POJ-a Tito uputio je poziv:
. . . Iako je ve nekoliko puta upuen poziv svim hrvatskim domobranima, slovenskim
domobranima i zavedenim etnicima, da napuste okupatora i preu na stranu N O V . . . u vezi s
time izjavljujem slijedee:
1) Svi oni koji e se zatei poslije 15. IX. 1944. u vojnim formacijama domobranstva, etnika
i drugih i bore se protiv NOV, bit e izvedeni pred ratni sud i sueni kao izdajice naroda i kanjeni
najstroom kaznom. Kao olakavajua okolnost uzimat e se u obzir, ali samo za pojedince, neke
naroite tekoe, da preu na vrijeme u NOV.
2) Prelaenje na stranu NOV ili predavanje oruja i spreme moe se vriti svugdje, gdje ima
naih jedinica N O V i POJ. Sve nae jedinice dobile su o tome tane instrukcije.
3) Nama je vrlo dobro poznato, da su se sloili ustae i neke reakcionarne pristalice Maeka,
da se im vie pojaa domobranstvo, da se ne predaje NOV, ve do kraja izdri na strani
okupatora, da saeka Saveznike, pomou kojih e preuzeti vlast u Hrvatskoj i sprijeiti NOV i
POJ, da ostvari svoje ciljeve za koje se bore. Svaki onaj koji vjeruje tim glupostima, jako e se
prevariti. Prvo: Saveznici nee da se mijeaju u naa unutarnja pitanja. Drugo: NOV i POJ bore se
pretpostavku da su povod za dezertiranje u prvom redu dali oficiri. Nou od

12. na 13. 9. dezertirala je u gradu Zagrebu sa poloaja teka PA baterija,
ukljuujui komandira, 2 oficira (oko 100 ljudi); komandant diviziona sa
adutantom, vodom za vezu i vodom za instrumentalno izvianje, koji su bili
smeteni u blizini, prikljuili su im se. Teka orua su ostavili, 2 laka orua su
otetili.9
Istog je datuma (15. IX) 10 zabiljeka odjela Inland II u njemakom
ministarstvu vanjskih poslova za ministra Ribbentropa u kojoj je ponovljen
sadraj telegrama poslanika Kaschea od 9. IX o evakuaciji Njemake narodne
skupine iz Hrvatske. Zatim odjel dodaje kao svoj stav da bi prema vaeim
sporazumima izmeu ministra vanjskih poslova i Reichsfiihrera SS odluku
imao donijeti ministar u sporazumu s Reichsfhrerom, ako ministar ne naredi
da se stvar podnese Fhrern. Odjel je miljenja da bi Narodna skupina - ako
bi njemake jedinice napustile Hrvatsku bila izvrgnuta fizikom unitenju
Titovih bandi. Pri naputanju terena i evakuaciji Narodne skupine, naprotiv, moe taj prostor Narodna skupina - nakon pobjedonosnog zavretka rata
ponovno zaposjesti.
Ministar v. Ribbentrop na telegramu je dopisao rukom: Ja sam za
evakuaciju u sluaju najvee opasnosti.
U cilju Hitlerove pripreme za (neposredno) predstojei sastanak s Paveliem poslanik v. Sonnleithner iz ministarstva vanjskih poslova u toku svakodnevne konferencije o veernjoj situaciji (Abendlage) 17. rujna 1944. 11
podnio je Fhrern izvjetaj o poloaju u Hrvatskoj. Sauvani su, na alost,
samo fragmenti stenografskih biljeaka o tim konferencijama u Fhrerovu
Glavnom stanu i iz njih proizlazi da je dio o NDH konferencije te veeri
protekao ovako:
(Poslanik) v. Sonnleithner (izvjetava o poloaju u Hrvatskoj): . . . Naalost, uvijek je tako da ljudi koji negdje sjede postanu rtve ove lokalne psihoze.
Fhrer: Upravo tako, Kasche je fantast!
Jodl: Strasti protiv etnika ne mora on uope izazvati. One su ve utoliko
tu, kad svi prebjegavaju Titu jer se Tito odluno bori protiv etnika, ali i
protiv nas! One su ionako tu s izuzetkom ustaa, koji to ne ine (ne
prebjegavaju) jer znaju da e biti ubijeni. No, drugi to ine (prebjegavaju).
Fhrer: To je sasvim tono. Takvo je stvarno stanje. Meutim, to opet
samo Kasche nezna da oni svi bjee preko na stranu Tita. Kasche je uvjeren da
bjee u suprotnom pravcu (od Tita Paveliu). Pa Kasche je ipak rekao da su
prebjegli u golemim masama. A gdje su sada?
na strani Saveznika protiv istog neprijatelja i nee pomagati izdajnike, ve narod, koji se borio i
bori protiv okupatora i
4) Nitko nas nee spreavati da kaznimo izdajnike naroda i sluge okupatora.
5) Svi oni, koji namjeravaju pomoi domobrane, etnike i druge, da slue i dalje okupatora,
isto e tako doi pred ratni sud i bit e kanjeni. (Vijesti, Izdaje J N O F Zagrebake oblasti, god. I.
br. 11 od 2. IX 1944)
Dana 12. IX 1944. itav vod protuzrakoplovne skupine u Maksimiru s naoruanjem
preao je u NOB. Prije nego to prijeu na poloaju su onesposobljeni teki protuavionski topovi,
demontirani zatvarai i drugi dijelovi, onesposobljeni reflektori i drugo. Idueg dana (13. IX) je
ovei broj automobila i vunih kamiona PA Zagreb otiao prema Ivanjoj rijeci. Tamo su laka
vozila ostala (kod Desetog korpusa), a teka se vratila u Zagreb i produila u Pokupsko gdje je
ljudstvu polo za rukom da se probije i dode u sastav etvrtog korpusa odnosno Glavnog taba
Hrvatske. Istog dana krenula je preko Zagorja jedna kolona automobila takoer iz sastava
zrakoplovstva NDH i ula u sastav Desetog korpusa.
1 0 AJ, T - 1 2 0 , rolna 1757.
11 K TB, IV/2 1945, str. 1 6 3 7 - 1 6 3 9 .
v. Sonnleithner: On je ve ispravio brojke.

Fhrer: (Od) preko k nama!
v. Sonnleithner: Nedavno je Kasche takoer (priznao da) ima suprotnih
pokreta. Dao je (za to i) razloge. Mi smo ih v e . . .
Fhrer: Mora se ipak priznati: mogu se prevariti (u nekoj stvari) za deset
stupnjeva, za 20, pa i za 50 stupnjeva. Kad se jednom ovjek prevari za 90
stupnjeva, tada ve neto ne tima. No, kad se odmah za 180 stupnjeva
prevari, dakle u potpunosti na drugu stranu - e to je ve majstorluk.
v. Sonnleithner: U pogledu poslanika Kaschea, moj Fhrern, Vama je ve
onomadne ministar vanjskih poslova bio predloio da ga smjenite jer ministar
vanjskih poslova misli da je Kasche vrlo estit ovjek, ali u izvjesnom smislu
zadrt.
Fhrer: On i jest estit ovjek. Meutim, kad samo estiti ljudi stupe u
diplomatsku slubu (ministarstvo vanjskih poslova), zakau u potpunosti.
v. Sonnleithner: Jer nisu dorasli tekim zadacima.
Fhrer: Kasche je prije bio 'Draufgnger' prvog reda.
v. Sonnleithner: Moj Fhrern, razlog lei u tome to ljudi - kad dodu u
inozemstvo - mjere tamonje odnose teoretskim mjerilima. To je naravno
potpuno pogreno. A to upravo ini Kasche.
Fhrer: Usput, nai vojnici su pravilno ocjenjivali poloaj. On to mora u
svakom sluaju objektivno slati dalje.
v. Sonnleithner: Od vojnika bio je Glaise-(Horstenau)... taj to ve zna.
Keitel: Ne, Rendulic!
v. Sonnleithner: Od vojnika bio je Glaise-(Horstenau)... taj ve to zna.
Fhrer: On mora barem obje stvari (strane?) sasluati.
J odi: Kasche je ovdje isticao da je osnovno pogreno poslati tamo poznavaoca tamonjih prilika. Nikada ne bi smio tamo ii nekadanji Austrijanac.
v. Sonnleithner: Kasche je miljenja da su oni pristrani. To je jedno
miljenje. No, na drugoj strani ne moe se uivjeti u mentalitet tih 'lavinera'
(Schlawiner) ako ih ne poznaje.
Fhrer: Pa to sam ja uvijek govorio! Nedavno je Neubacher jo javljao:
Ako smjesta ne naoruamo etnike odnosno Mihailovieve ljude s 50.000
puaka, odmah e prijei preko i okrenuti se protiv nas. Ja sam odmah rekao:
vraga e to napraviti; ii e s nama jer e inae biti ubijeni, ako i h . . .
razoruaju. Sada Neubacher kae: bore se na ivot i smrt. Dakle, ovjek
treperi na ovu i onu stranu, to je ve stvarno vrijedno divljenja.
To, meutim, ne moe biti povezano s tim to ljudi taj teren poznaju
otprije. To mora biti u vezi s vaim zvanjem (strukom) jer Neubacher je ipak i
stari... koji to i pozna. Bio je prije potpuno razuman. Prije 6 ili 8 godina bio je
Neubacher jo sasvim normalan.
Poslanstvo NDH u Bratislavi poslalo je 16. IX 1944. 12 brzojav ministarstvu vanjskih poslova u Zagrebu (stigao u ministarstvo 18. IX) ovog sadraja:
Na ruke gospodina ministra vanjskih poslova. Saznajem iz najpouzdanijeg izvora: von Papen vodi razgovore o sondiranju sa zapadnim saveznicima.
U Iranu stoje ruske i amerike armije jedna prema drugoj u strogoj pripravnosti. U Bugarskoj prema njemakoj procjeni boljevici sa sakupili dvie do tri
armije.
3. Susret PaveliHitler u Vujoj jami. Na Pavelievu molbu koju je
12
A-VII, N D H , Kut. 2 6 5 , Br. reg. 48/3 - 1.
prenio Kasche dolo je do (etvrtog) susreta Paveli-Hitler u Vujoj jami

(Fiihrerovu Glavnom stanu kod Rastenburga u Istonoj Pruskoj). Politika i
vojna situacija u tom asu bila je znatno pogorana za oba partnera. Ispadanjem Rumunjske iz stroja (23. VIII) nastupa radikalni obrat na Jugoistoku, to
se ve bio najavio u zaokretu (oprezne) Turske i izmjeni dranja Bugarske da i
ne spominjem nezadriv porast narodnooslobodilake borbe u svim jugoslavenskim zemljama, koja je svoj odraz i izraz nala i u Treem zasjedanju
ZAVNOH-a. Time se poloaj ustake drave i njenog vodstva s Paveliem na
elu stubokom mijenja: za njemaki vrh NDH se pretvara od d j e t e t a koje
zadaje brige roditelju u jedinog s a v e z n i k a koji tu preostaje. Stoga i nastupa
definitivno naputanje svake politike kojoj bi polazite bilo: otklon ustaa,
njihova reima i metoda kako je to dugo vremena predlagao, na primjer,
general Glaise. Zato je zanimljiv razgovor to ga je Hitler vodio s Paveliem
18. rujna 1944. u svom Glavnom stanu (Wolfschanze).
Sasluan u istrazi o tom sastanku 6. II 1947. 13 tadanji ef ustake
diplomacije Alajbegovi rekao je ovo:
Poetkom septembra (?) 1944 godine saopio mi je Paveli da se spremim
na put i da emo sutradan ii u Glavni stan Hitlera. Na moje pitanje, koja je
svrha toga putovanja, odgovorio mi je Paveli doslovce, da 'omiriemo zrak'.
Spomenuo mi je da je sa njemakim protokolom ureeno, da e takoer ii i
ministar Makanec te Vjekoslav Blakov, njemaki poslanik Kasche. Drugi dan
u jutro krenuli smo u Glavni stan i stigli prije podne, odnosno ispravljam se,
rano poslije podne. Glavni stan Hitlera nalazi se kod Rastenburga u istonoj
Pruskoj. Prije ruka nismo osim pozdrava dolazili u kontakt s Njemcima.
Poslije ruka odrana je konferencija, na kojoj su prisustvovali slijedei:
Hitler, Keitel, Ribbentrop, general Gruji koga sam ranije zaboravio spomenuti i ja. Kasche, Makanec, Blakov i Koak (koji je doao direktno iz Berlina)
nijesu prisustvovali toj konferenciji. Na konferenciji je najprije uzeo rije
Hitler, koji je izloio poloaj Njemake u danom asu; u izlaganju je spomenuo neuspjeh Njemaca u Francuskoj, te istakao potekoe u naoruanju
njemake vojske. Podvukao je strateku vanost Balkana i Maarske, kao i
sjeverne Italije, a takoer i njihovu gospodarsku vanost. Naroito je istakao
vanost osiguranja eksploatacije neke rude u sjevernoj Grkoj. Nakon izlaganja Hitlera kratko je govorio Paveli, koji je uglavnom govorio o etnikom
problemu u Hrvatskoj, te se oborio na prisutnost etnika u Hrvatskoj, kojima
se na itavim podrujima u Hrvatskoj daje vojnika vlast.
Tadanji poslanik NDH u Berlinu Vladimir Koak u istrazi 1947. god.14 o
tom je sastanku izjavio ovo:
O namjeri nekog Pavelievog posjeta Hitleru u njegovom glavnom stanu
kraj Rastenburga (Istona Pruska) nisam imao ni pojma. Kako sam kasnije
razabrao, taj je posjet bio inauguriran prilikom Bergerovog boravka u Zagrebu, 1 u njegovu razgovoru s Paveliem u etiri oka. Zbog priprema toga
posjeta putovao je u Zagreb (u meuvremenu izmeu Bergerovog boravka u
Zagrebu sredinom augusta i puta Pavelievog u Njemaku, sredinom septembra) - naprijed spomenuti policajni atae poslanstva (Branko Buzjak), kao
13
A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja Mehmeda Alajbegovia, Kut. I. O. 9, Br. reg. 4/5 - 1 -
" A-VII, NDH, SUP - Zagreb, Sasluanje VI. Koaka, rolna 4.

SS-Obergruppenfhrer i general Waffen SS Gottlob Berger boravio je u Zagrebu u dva
navrata (1943. i 1944.). Bio je najue povezan s policijskim ataejom u berlinskom poslanstvu
NDH Brankom Buzjakom.
posebni Bergerov kurir, o emu svemu ja nisam imao ni pojma, nego sam to
tek kasnije na temelju nekih indicija mogao zakljuiti.
Ja sam bio tek u nedjelju, 17. septembra, prije podne telefonski nazvan po
efu protokola Doernbergu, koji mi je samo kazao, da se je htio informirati, da
li sam u Berlinu, neka do daljnjega ne naputam Berlin, a da u u toku dana
dobiti daljnje upute. Tako sam tek pred veer bio potanje obavijeten, da se
radi o Pavelievu posjetu Hitleru u njegovu glavnom stanu kraj Rastenburga.
Na veer sam otputovao i u jutro stigao u Rastenburg.
I ako je Paveli sa svojom pratnjom (ministar vanjskih poslova Alajbegovi, ministar prosvjete Makanec, koga je Paveli vodio sa sobom samo zbog
toga, da ga predstavi mjerodavnima u Njemakoj kao mog nasljednika na
poslanikom mjestu, zatim general Grui, radniki voda Blakov i njemaki
poslanik Kasche) stigao u Rastenburg tek 2 ili 3 sata poslije mene, njegovom
prvom prijemu i pozdravu po Hitleru ja nisam prisustvovao, odn. nisam bio
priputen. Takoer nisam bio ni na ruku, kojega je Hitler priredio Paveliu, a
nisam prisustvovao ni razgovorima, odn. pregovorima, koji su bili vodeni od
neposredno poslije ruka, pa do pred samu veeru.
O emu se je razgovaralo, odn. pregovaralo, niti mi je tko rekao, niti mi je
uspjelo saznati. Paveli je jedino napomenuo, da je Hitler rekao, da e drugi
mjesec postii ravnopravnost u zraku, kao i da e Njemaka pobijediti.
Veeru je davao Ribbentrop, a prisustvovali su joj s njemake strane, osim
Ribbentropa, jo Himmler, generalfeldmaral Keitel (njih obojicu sam tom
prilikom vidio po prvi i zadnji put, a da nisam ni s jednim rijei prozborio),
Berger, ef njemake tampe Dietrich i Kasche, sa hrvatske strane Paveli,
Alajbegovi, Makanec, Grui, Blakov i ja.
Poslije zavrene veere, koja je u konvencijonalnom tonu kratko trajala,
doao je na kratki as Hitler, da se oprosti od Pavelia, razgovarao je s njim na
samu u posebnoj sobi jo par minuta i odmah otiao.
Drugi dan, t. j. 19. septembra, napustio je Paveli u jutro Rastenburg
(automobilom do Tanneberga, a dalje avionom), a ja sam se veernjim vlakom
vratio u Berlin.
Sreom postoje dva mnogo pouzdanija izvora o toku tog susreta. Jedan je
slubeni njemaki zapisnik glavnog tumaa u njemakom ministarstvu vanjskih poslova dra Paula Schmidta (Westfalen, 20. septembra 1944) a drugi je
zabiljeka poslanika Kaschea (Zagreb, 23. IX 1944).
Hitler je u prisutnosti ministra v. Ribbentropa, feldmarala Keitela, ministra vanjskih poslova Alajbegovia i generala Gruia stao Paveliu - prema
slubenom zapisniku P. Schmidta 16 - opisivati teak poloaj Njemake:
Turska je okrenula kabanicu prekinuvi diplomatske odnose s Njemakom (2.
VIII), a Bugarska poklekla pred Sovjetskim Savezom. Stoga e Njemaka biti
prisiljena da evakuira sve grke otoke i juni dio Grke. U svakom sluaju: od
odlune je vanosti da odre pozicije u Maarskoj i tu on (Hitler) nee prezati
ni od najradikalnijih mjera. Njemaka je rijeena da naputajui Erdelj dri teritorij prave Ugarske i zemlje zapadno od linije eljezna vrata-Vardar.
Upitan o situaciji u Hrvatskoj, Paveli je odgovorio da je Hrvatska u
posljednje vrijeme prola kroz dvije krize, od kojih je prva nastala u vezi sa
slomom Rumunjske. Hrvatski intelektualci, meu njima i lanovi vlade NDH,
,h
Staatsmnner und Diplomaten bei Hitler. Vertrauliche Aufzeichnungen und Unterredungen mit Vertretern des Auslandes 1939-1944, Herausgegeben und erlutert von Andreas H i l l g r u b e r , Teil 2, 1 9 4 2 - 1 9 4 4 , Frankfurt a. M. 1970, str. 5 0 6 - 5 1 9 .
izgubili su na to vjeru u konanu pobjedu i zastupali stajalite da se m o r a

prije nego to se izgubi rat - neto poduzeti kako bi se omoguilo da u
Hrvatsku stignu Englezi prije Rusa. Dodao je da su hrvatski krugovi, koji su
ispovijedali ovu teoriju kompromisa, odravali veze sa starom Radievom
strankom (HSS). Predlagali su mu da raspusti odrede ustaa (Ustaku vojnicu)
i da samo zadri domobrane, jer kad jednom Englezi dou, nee htjeti govoriti
sa stranakom vojskom.
Druga je kriza nastala u Hrvatskoj nastavljao je Paveli svoje izlaganje zbog ispadanja Bugarske i ona je bila neto jaa nego prva, jer je neprijatelj
razvio golemu propagandu irei najgluplje tvrdnje o padu Zagreba i uhienju
poglavnika. Ta se kriza oitovala u poveanom broju akata sabotae, posebno
na saobraajnicama. Istovremeno se primjeivalo stanovito pogoranje raspoloenja u redovima domobrana, osobito kod onih oficira koji su doli iz stare
jugoslavenske vojske. To pogoranje raspoloenja dovelo je do toga da su
pojedine jedinice, zavedene od oficira, prebjegle neprijatelju.
Kod kue u Hrvatskoj - tumaio je Paveli Hitleru - imaju dva neprijatelja: partizane i etnike. Pri tom je ustvrdio da su partizani sad brojano mnogo
slabiji nego prije, jer ih se oko 30.000 odazvalo na amnestiju i vratilo svojim
kuama (!!!). Hitler ga je upitao koliki je broj partizana, i Paveli je spremno
naveo brojku od 45 do 50.000 i izjavio, na daljnje Hitlerovo pitanje, da je
Titov aparat kako se ini opet potpuno izgraen i da se Tito samo
djelomino zadrava na kopnu (kontinentu), ee na otocima. Hitler je
skrenuo Paveliu panju na vanost saobraajnica: odreene pruge poput onih
Zagreb-Zemun i Brod-Sarajevo-Mostar-Dubrovnik moraju osigurati poto-poto. Paveli je odvratio da se stabilizacija unutranjeg poloaja u Hrvatskoj
moe unaprijediti na dva naina: da Njemaka alje vee koliine oruja
ustaama i da njemake vojne vlasti potpuno obustave svaku, pa i indirektnu
pomo etnicima.
Raspoloenje u hrvatskom narodu nastavljao je Paveli apsolutno je
pozitivno (!). Vjera u pobjedu nije ieznula, nego je pokolebana samo kod
intelektualaca. Narod se ne zanima uope za intelektualne pekulacije inteligencije, nego postupa prema svom zdravom porivu za odranjem i eli
nastaviti borbu. Ni u redovima hrvatskih radnika nema komunista. Partizanima prilaze samo intelektualci i postolarske kalfe (!), koji su po tradiciji
komunisti. Organizirani radnici, na primjer radnici u rudnicima i drugim
industrijskim poduzeima, antikomunistiki su orijentirani. Na Hitlerovo
pitanje ne bi li bilo mogue doepati se Tita, Paveli je odgovorio da bi to bilo
teko, a pri tom je izrazio uvjerenje da Tito nije stvarni voa partizana! On
(Paveli) poznaje Tita osobno iz doba kad je vodio advokatsku kancelariju u
Zagrebu i ocjenjuje ga kao ovjeka - koji nije u stanju da vodi! Njega
komunisti samo guraju u prvi red jer uiva stanovit presti kao Hrvat iz
graninih predjela tajerske, to znai iz jednog kraja iz kojega potjeu
hrvatski renegati. Najbolje sredstvo u borbi protiv Tita jest pojaana organizacija i naoruanje ustaa. Meutim, razoruavanje domobrana da bi se
naoruanje dalo ustaama u ruke nije politiki mogue. Hitler je odmah
odvratio da su njihove mogunosti u tom pogledu ograniene, i to zbog triju
kriza: zbog prodora Rusa u srednjem dijelu Istonog fronta, rumunjske izdaje
i francuske krize. Zbog toga je razumljivo povlaenje njemakih snaga na
skraene linije i zato Njemaka mora, na polju snabdijevanja municijom,
odreene fronte zapostavljati da bi na tokama od odlune vanosti raspolagala s dovoljno municije.
No, Paveli je opetovano i gotovo tvrdoglavo ustrajao pri svom zahtjevu

za vie naoruanja, a u tome mu se pridruio i general Gruji. Hitler, opet,
ponavljao je svoje, hvalei Pavelia to se hoe u svakom pogledu osloniti na
ustae. Paveli je upozorio i na opasnost koja ustakom reimu prijeti od
etnika, na to mu je Hitler odvratio da njega nitko ne treba upozoravati na tu
opasnost. Na alost poloaj je, ipak, takav da e se etnici u podruju stare
Srbije boriti protiv Nijemaca ako im ne dopuste da se bore protiv komunista.
Pri postojeem nedostatku trupa sama se po sebi namee posljedica da puste
etnike u tim predjelima da se bore protiv komunista.
Paveli je nasjekao, opet jednom, pitanje formiranja jedinstvene komande
za njemake snage na podruju NDH, ali se Hitler ponovno povukao, ne
obeavi nita konkretno. Kad je Gruji to iznova pokuao ubaciti u diskusiju,
Hitler se nije htio sloiti s njihovom argumentacijom. Nestaica u pogledu
raspoloivih snaga povlai za sobom potrebu da cijeli jugoistoni prostor doe
pod jedinstvenu komandu kako bi trupe kod krize u jednom dijelu tumaio
je on mogle biti smjesta prebaene iz drugog dijela. Meutim, tekoe
nastaju za Komandu Jugoistoka iz nude da malobrojnim snagama operira u
podrujima s trajno razliitom politikom atmosferom. Postoje podruja
poput Grke u kojima sami ne mogu uope drati red; u staroj Srbiji imaju
nacionalnu vladu M. Nedia kojoj on (Hitler) ni najmanje ne vjeruje, ali mu
njena podrka treba za odranje reda u zemlji; konano, u Hrvatskoj se nalazi
nacionalna vlada koja uiva puno povjerenje Reicha i koju on proteira. To su
sve promjenljive politike atmosfere iz kojih nastaju tekoe za glavnokomandujueg prilikom upotrebe jedinica. Gruji, meutim, nije htio prestati, nego
je tjerao svoje i tako su nastavili to objanjavanje s istim argumentima i
protuargumentima. Pri tom je Paveli, u nekoliko primjedaba, zauzeo neto
blae stajalite nego general Gruji - zapisao je u zapisnik zapisniar dr
P. O. Schmidt.
Paveli je zatim razgovarao s feldmaralom Keitelom i tom prilikom i
njemu ponovio svoju rijeenost da se potpuno preorijentira na ustae. I
domobrane e postepeno pretopiti u ustake jedinice; protiv pravoslavaca
e iznova energinije postupati i stoga je zatraio od Keitela pomo u
naoruanju i izobrazbi za dvije ustake divizije.
Na kraju je Schmidt zabiljeio da se Fhrer oprostio od svojih posjetilaca
poto je razgovor trajao dva i pol sata.
Vojnoprivredni tab Jugoistoka dan kasnije (19. IX) 1 poslao je iz Beograda Vrhovnoj komandi ovakav izvjetaj o situaciji u Pavelievoj Hrvatskoj:
Rekonstrukcija vlade u Hrvatskoj dovela je do pojaanog ustakog
kursa, koji se sa nemake strane odobrava. 18 Posledica toga je, tavie,
1
Zbornik dokumenata..Tom XII, knjiga 4, Dokumenti Nemakog Rajha 1 9 4 4 - 1 9 4 5 ,
str. 5 9 9 - 6 0 1 .
,s Nakon afere Lorkovi-Voki ustaka je vlada imala ovaj sastav: predsjednik vlade dr
Nikola Mandi; potpredsjednik dr Dafer Kulenovi, ministar-dravni prabiljenik dr Andrija
Artukovi; ministar vanjskih poslova dr Mehmed Alajbegovi; ministar oruanih snaga doadmiral Nikola Steinfel; ministar unutranjih poslova dr Mate Frkovi; ministar pravosua i bogotovlja dr Pavao Canki; ministar dravne riznice dr Dragutin Toth; ministar obrta, veleobrta i
trgovine dr Vjekoslav Vrani; ministar seljakog gospodarstva i prehrane dr Stjepan Hefer;
ministar uma i ruda dr ing. Josip Balen; ministar narodne prosvjete dr Julije Makanec; ministar
zdravstva i udrube Janko Torti; ministar prometa dr Jozo Dumandi; ministar skrbi za
postradale krajeve dr Meho Mehii; ministar-postrojnik dr Lovro Sui; dravni ministar kod
predsjednitva vlade dr Edo Bulat te dravni ministri dr Sava Besarovi i ivan Kuvedi.
Njemaki izvjetaj o rekonstrukciji vrhova ustake NDH od 5. X 1944: A-OJJ, NAV, T-175,
rolna 21, snimak 611-13.
ponovna potpuno neprijateljska nastrojenost prema pravoslavnima i odgovarajue dranje etnika. Ovi su sada podigli ustanak po dalekim delovima
srednje i istone Bosne.
Tito je hrvatskim oruanim snagama postavio ultimatum da mu pridu do
15. 9. 44. Ovo je dovelo do pojava rasula unutar hrvatskih oruanih snaga,
koje su, naputajui svoje poloaje po bataljonima i pukovima, prelazile
komunistima; ovo se odnosi na delove legionarskih divizija koje su obuku
zavrile u Nemakoj.
Osipanja postoje i u muslimanskoj SS-diviziji 'Handar', koja jo dri
Tuzlanski basen.
Potreba da se delovi nemakih trupa dosad angaovani u Hrvatskoj
povlae prema Srbiji, da bi tamo zaustavili napredovanje jakih komunistikih
odreda prema severu, ima za posledicu da nemake oruane snage koje ostaju
u Hrvatskoj mogu da izvre samo jako ogranien broj zadataka. Ovi se,
uglavnom, sastoje u tome da se obezbede komunikacije neophodno potrebne
za kretanje trupa i dotur.
Za sada su svi putevi dotura prema jadranskoj obali prekinuti. Na svim
eleznikim prugama sabotae su u porastu. Voz od Sarajeva za Brod je na
pruzi do Doboja vie puta baen u vazduh. Osiguravaju se samo jo pruge
Zagreb-Beograd (severni krak ceo, juni krak samo jo od Zagreba do
Capraga i od Sunje do Novske), SunjaBiha, BrodMostar kao i Vinkovci-Osijek i Inija-Novi Sad.
Rejon oko planina Papuka i Psunja severno od Save (rejon za goroseu,
posebno bukove grae) se evakuie, isto tako i rejon oko Jajca. I rejon
PrijedorLjubija, koji za sada zaposedaju bande, ne moe se opet povratiti.
Time, kao to je ve izveteno, otpadaju dalje isporuke gvozdene rude.
U mostarskom basenu stanje je dosad mirno. Transport boksita zavisi
samo od prilika na eleznikoj pruzi Mostar-Brod, kojom je u vremenu od 1.
maja do 10. septembra moglo da se preveze samo 600 tona. Preko pontonskog
mosta, napravljenog kod Broda usled razaranja eleznikog mosta, a kojim se
moe voziti samo nou, moe da se prevozi samo trupni dotur.
Proizvodnja nafte u Gojilu tee. Od 115 vagona-cisterni koje odavno stoje,
53 vagona-cisterni je napunjeno i odvezeno za Rajh, 37 praznih vagona-cisterni je za sada na punjenju. Trenutni kapacitet hrvatske rafinerije iznosi
1500 tona meseno, tako da se za izvoz u Rajh raspolae sa do 3 0 0 0 tona
sirove nafte meseno.
Poto je deo hrvatske artiljerije povuen sa Gojila, pitanje protivavionskog
obezbeenja je postalo jo hitnije. General protivavionske artiljerije je zamoljen za dodelu protivavionske artiljerije, no predlog ima malo izgleda na
uspeh. Obnova rafinerije u Osijeku se forsira, za ta je Vojnoprivredni tab
Jugoistoka uputio potporunika Florijana i 3 vojnika iz 2 ete 33. tehnikog
bataljona naftaa. Da li e u isti mah uspeti nameravana obnova rafinerije
Caprag, zavisi od njih tamo.
U fabrici vagona Brod, iji su pogoni premeteni u Okuane i Novu
Gradiku, odvedeni su generalni direktor i vodei rukovodilac pogona.
Opte stanje privrede je izvanredno teko zbog manjkavog dovoza uglja,
pogonskog goriva i ivotnih namirnica.
Vrhovna komanda s potpisom feldmarala Keitela uputila je 19. IX
1944. iz Fiihrerova Glavnog stana cirkularni brzojav ovog sadraja:
19
AJ, T - 1 2 0 , rolna 1757, Nr. 0011434/44 g. Kdos.
Fhrer je povodom dravnog posjeta hrvatskoga dravnog glavara naredio ove smjernice za suradnju s oruanim snagama Hrvatske i njenim dravnim organima:
1) Ustaki pokret je politiki temelj hrvatske drave i time hrvatskih
oruanih snaga. Sva nadletva njemakih oruanih snaga u Hrvatskoj imaju se
jednoznano i beskompromisno prilagoditi ustakom kursu i podravati ga.
2) Hrvatsko dravno vodstvo vidi u etnicima opasnost za opstanak
hrvatske drave i rijeeno je da problem etnika rijei njihovim razoruavanjem.
Posljedica koja iz toga izvire za Wehrmacht sastoji se u ukidanju svake
suradnje sa etnicima u Hrvatskoj koje se ima provesti sistematski i postepeno. Svako pomaganje etnika u bilo kojem obliku mora prestati. Gdje je to
mjestimino potrebno, ima se ustaama pruiti podrka pri razoruavanju
etnika. Glavnokomandujui na Jugoistoku izvijestit e o namjeravanom
provoenju tog nareenja u ivot.
3) Ima se pomoi izgradnja ustakih odreda naoruanjem, opremom i
izobrazbom od njemakih nastavnika. Ima se provesti njihovo snabdijevanje
orujem i municijom, nareeno naredbom Operativnog odjela VK od 13. IX
1944, a da glavnokomandujui na Jugoistoku, osim toga, ispita izruenje
dodatnog oruja iz bugarskog plijena, s tim da glavnokomandujui rezultat
javi Vrhovnoj komandi.
Ima se podrati namjera hrvatske strane da se formiraju dvije nove ustake
divizije od posebno odabranih ljudi. Pri tome moglo bi biti potrebno rasputanje domobranskih jedinica. Opskrba orujem naredit e se preko efa taba
kopnenih snaga.
4) Poloaji koji su do sada bili zaposjednuti a nisu vani za rat imaju se
napustiti u sporazumu s hrvatskim dravnim vodstvom. Banja Luka ima se iz
politikih razloga dostatno osigurati hrvatskom posadom.2"
20 U jednom izvjetaju partijskog obavjetajca skrivenog pod ifrom K. 28 od 19. IX 1944.
iz Zagreba pie ovo:
Jedan lan vlade koji bi se htio 'preorjentirat' dao nam je slijedee informacije: poslije afere
VokiLorkovi, uspjela je ponovno klika zloglasnih ustakih pukovnika da se doepa absolutne
moi nad vojskom, orunitvom i policijom. Glavne vode su ovi ustaki pukovnici: komandant
Jasenovca Luburi, ef RAVSIGUR-a Lisak, zapovjednik orunitva Penikar, glavar glavnog
stoera Ustake vojnice Hereni, glavar glavnog stoera oruanih snaga NDH Serti, zapovjednik P TS Mokov, zapovjednik 'crne legije' Boban, nadzorni ef policije Rukavina, itd.
Politiki plan imaju ovaj: odstraniti od moi sve elemente koji bi mogli doi u obzir za neke
pregovore bilo sa Angloamerikancima bilo sa NOV, tako da svu mo absolutno koncentriraju
samo u svojim rukama te tako mogu stavljati zahtjev 'ili povoljan uvjet za nas ili borba na ivot i
smrt sa 1 0 0 . 0 0 0 - 1 5 0 . 0 0 0 fanatiziranih ustaa'. Nekoliko tisua uhapenih zadnjih dana imalo je
ovaj cilj. Stoga je danas vei teror nego 1941. lanovi vlade se meusobno pitaju tko stoji iza tih
hapenja ali uglavnom se mnogo nezna. Nijemcima se stvar prikazuje, da je to ienje kao u
Njemakoj po uzoru na Himmlera a za osiguranje to djelotvornije borbe do pobjede. Meutim,
to je oajniki pokuaj onih najkrvavijih i onih koji su voljni im fanatiki sluiti za tobonje neke
hrvatske narodne interese, da si spasu glavu ili bar produe ivot, bez obzira na bilo ije rtve.
Dakle isto plan osobnog spasavanja. 'Ili protivnici pristanu na nae uvjete i mi se borimo istim
asom protiv Nijemaca, ili mi se borimo protiv svih pa makar i Nijemci kapitulirali!'
Takvo je stanje danas. Meutim pristae gornjih opadaju. Domobranstvo je raztrovano
smjenjivanjem svojih ljudi i postavljenjem ustaa na sve vodee poloaje, stalnim hapenjem
svojih asnika, bilo po Nijemcima, jer ovi sumnjaju da se kane predati ili surauju sa NOV, bilo
po spomenutim ustakim pukovnicima radi interesa opisanog pod drugim pasusom. Ustae
takoer laviraju; likvidiranje Vokia je bio za njih veliki udar jer je Voki meu ustaama a
naroito u Ustakoj vojnici bio jedan pojam a u ustakom pokretu po rangu prvi iza poglavnika
(jedini ustaki krilnik tj. general) a Lorkovi je nadalje predstavljao u ustakom pokretu
germanofilski smjer.
Ustaki ministar unutranjih poslova dr Mato Frkovi uputio je podrunim nadletvima svog ministarstva nakon Pavelieva povratka u Zagreb
ifrom ovaj brzojav:
Poglavnik se sretno vratio iza posjeta Freru. Hrvatsku e nae i njemake oruane snage braniti u najveoj mjeri. vrsto vjerujemo u obrat na
ratitima. Pitanje etnika konano povoljno rieeno. Otro suzbiti svaki
pokret buntovnika. Suraivati sa zapovjednicima nae i njemake vojske, te
dunostnicima Ustakog pokreta. Narodu podizati sviest i borbenost. Borba
e biti okrunjena uspjehom.21
U slubenoj zabiljeci poslanika Kaschea o poglavnikovom putovanju u
Fhrerov Glavni stan 18. i 19. IX 1944. 22 pie da je do puta dolo na
poglavnikovu elju koju je Kasche prenio.
(1) Putovale su ove osobe: poglavnik, ministar Alajbegovi, ministar
Makanec, upravitelj Radnike komore Blakov, general Grui, sanitetski
dopukovnik dr Budak i ustaki podoficir Kratofil kao ordonans s hrvatske
strane, a poslanik Kasche i pukovnik v. Selchow s njemake strane.
(2) Samo putovanje proteklo je ovako: 18. IX u 6,00 sati odlazak
Condorom iz Fiihrerove eskadrile (ef pilot SS-Brigadefhrer Baur) iz Lukoga
kraj Zagreba. etiri lovca za osiguranje. Slijetanje u 8,30 sati u Ohlau radi
uzimanja goriva; 10,15 dolazak u Grieslinen kod Hohensteina; pozdrav
poslanika Freiherra v. Drnberga, efa protokola, i doruak u Hohensteinu, a
zatim vonja autom putem Alenstein-Wartenburg-Bischofsburg-Rastenburg
u Fhrerov Glavni stan. Doek i pozdrav Fhrerov i ministra Ribbentropa;
smjetaj hrvatskih gostiju u baraci Reichsmarschalla Gringa, njemakih u
specijalnoj kompoziciji Westfalen. U 14,00 sati poglavnik i ministar vanjskih
poslova Alajbegovi na ruku s Fhrerom, ministrom Ribbentropom, feldmaralom Keitelom i veleadmiralom Dnitzom; ostali ruaju s Reichsleiterom
Dietrichom, general-pukovnikom Jodlom, generalom Buhlerom i drugima.
Prisutan i poslanik Koak, a zatim razgovor s Fhrerom. Uesnici: Fhrer,
ministar v. Ribbentrop, feldmaral Keitel, poglavnik, ministar Alajbegovi, a
poslije i gen. Grui. Ostala hrvatska gospoda u meusobnom razgovoru,
Stanje je tako daleko dolo, da sami lanovi tako zv. vlade nisu vie sigurni za sebe te strepe
da e ih policija poslati na 'oporavak'.
Vijest londonskog radija od 18/IX da navodno Himmler pregovara sa Rusima su zagrebaki
ustae primili sa velikom radou i olakanjem.
Isto tako vrlo su povoljno primili vijest o izjavi generala Velebita, da e jugoslavenska
teritorija biti osloboena najkasnije do 6 tjedana. 'Dakle jo tjedana imamo vremena...'
Zato je poglavnik dne 18. rujna odletio Hitleru?
18. rujna ujutro je vojska i policija naveliko osigurala put za Zagreb za aerodrom Luko.
Kasnije je poglavnik proao sa pratnjom te sa ovog njemakog aerodroma sa njemakim
cetveromotornim bombaem u pratnji 4 lovaca uputio se u nepoznatom pravcu. Do 19. poslije
podne nije se vratio.
to se nagaa? da je otiao podnaati Hitleru referat o puu Voki-Lorkovi koji je u zadnji
cas sprijeen izdajom sadanjeg ministra oruanih snaga Steinfla, inae Volksdeutschera, te
drugih, putem njemakog poslanika Kaschea, te primit zapovjedi, na koji nain e nepouzdani
ustae dokazat svoju vjernost njemakom Wehrmachtu: 1. totalna vojna i radna mobilizacija; 2.
davanjem odgovarajueg broja taoca Nijemcima za sigurnost (ti se sada hapse); 3. u sluaju
potrebe prenaanjem vlade i uprave u Reich; 4. borbom do zadnjega te razaranjem na podruju
NDH svega to bi moglo posluiti neprijatelju, itd. Dakle, primiti zadnje zapovijedi prije zadnje
runde sadanje borbe, te za svaku eventualnost... (Arhiv Gradskog komiteta KPH u Zagrebu,
08-002, NOB - 201 - 1944)
PA Bonn, Nachlass Kasche, sveanj 10; odtampan djelomino kod S. O d i a , nav. djelo,
str. 3 4 5 - 3 4 7 .
poslanik Kasche s poslanikom Koakom. U 20,00 veera u baraci Reichsmarschalla koju daje minisrar v. Ribbentrop. Uesnici: v. Ribbentrop, feldmaral Keitel, Reichsfhrer SS Himmler, Reichsleiter dr Dietrich, SS-Obergruppenfhrer Berger, poglavnik s gospodom iz hrvatske i njemake pratnje.
U 23,30 krai posjet Fhrera u baraci Reichsmarschalla.
19. IX 1944. U 9,00 sati doruak u baraci Reichsmarschalla. Poglavnik
izraava elju da iz Bea putuje vlakom u Zagreb, to e biti pripremljeno. U
11,00 sati dolazak ministra v. Ribbentropa; zatim odlazak automobilima i
vonja do Hohensteina i ondje obilazak spomenika Tannenberg; ruak u
Hohensteinu; u 15,30 sati odlazak s aerodroma Grieslinen u pratnji dvaju
lovaca; let preko Ohlau-Be do Zagreba. U 18,45 sati dolazak u Luko kraj
Zagreba i vonja u grad.
(3) Posjet je protekao u naglaeno prijateljskoj formi. Sve vodee njemake linosti odnosile su se prema hrvatskoj gospodi naglaeno naklono,
tako da su se vratili u Zagreb s najboljim utiscima. To raspoloenje istaknuto
je u lanku ministra Makanca u hrvatskoj tampi (nalazi se u prilogu).
Fhrer koji se oigledno nalazio u najboljem zdravlju bio je veoma
pristupaan, te je 18. IX 1944. poslijepodne posvetio razgovoru s poglavnikom i njegovim suradnicima tri i po sata, zanimajui se i za pojedinosti te
zauzimajui o njima i stavove.
U toku veere kod ministra vanjskih poslova Reicha govorilo se opirno o
etnikom pitanju. General-feldmaral Keitel branio je stajalite vojske u
prilog suradnje sa etnicima, ali je bez krzmanja priznao potrebu da se te veze
napuste i da se u tom pogledu izae u susret hrvatskim eljama. Reichsfhrer
SS Himmler imao je dui razgovor s poglavnikom izjavivi da se slae s
upotrebom ustake oznake na uniformi njemako-hrvatske andarmerije.
(4) O opirnim razgovorima Fhrera s poglavnikom i suradnika obiju
strana dao je Kascheu poslanik dr Schmidt, po nalogu ministra vanjskih
poslova Reicha, ove pojedinosti:
Fhrer je na poetku iznio svoje namjere u pogledu voenja rata u
jugoistonoj Evropi. Na karti je pokazao da e Wehrmacht napustiti junu
Grku i Kretu, ali e zadrati sjeverni dio Grke, s obzirom na to to se u
Albaniji i Makedoniji nalaze vane sirovine za rat. Nadalje da za frontnu liniju
koju treba drati treba izabrati liniju koja ide istono od Soluna prema sjeveru
do zapadnog dijela Sedmogradske, odakle presijeca istonu Maarsku prema
sjevernim Karpatima. Tako bi se drala i Hrvatska. Maarsku bi ponukali
svim sredstvima da ustraje na njemakoj strani.
Zatim je poglavnik iznio da je Hrvatska posljednjih tjedana pretrpjela
dvije krize:
a) onu koja je nastupila zbog sloma Rumunjske; pri tom su se u hrvatskom ministarstvu (vladi) oitovale neke slabosti koje je poglavnik raistio
uklanjanjem ministara Lorkovia i Vokia te hapenjem izvjesnih linosti
bive Seljake stranke;n
23 upska redarstvena oblast (RO) Bjelovar je 21. IX 1944. uputila RAVSIGUR-u ovaj
telegram:
Savezno nalogu broj 12080/44. od 13. IX. o. g. izvjeuje se, da je H . S . S . u zadnje vrieme
razvio veliku promibenu djelatnost dogovorima, letaima medu seljatvom, graanstvom i
vojskom. Provedena je fuzija desnog i lievog krila te uhvaena veza sa umom. Po H. S. S.-u
pripreman je prema dobivenim podatcima pu. Obirno izvjee sliedi pismeno. (A-VII, NDH,
Kut. 153. Br. reg. 24/4 - 1)
Zanimljiv je jedan izvjetaj emisara maarske policije o dogaajima u Hrvatskoj to je pao u
b) krizu zbog ispadanja Bugarske; nju je prouzrokovalo mnotvo sabotaa i glasina i kod domobrana je izazvala jako rastrojstvo. Dezertiralo je oko
2.500 domobrana od kojih je, ipak, samo oko 500 prelo partizanima; ostali
su otili kui ili drugamo. Jedan dio domobrana, meutim, ipak se vratio u
jedinicu.
Poglavnik je zatim spomenuo da su ustae za borbu pouzdani, a da su i
domobrani ponovno bolji. U Hrvatskoj je protiv vlade prije svega zagrebaka
inteligencija, to njega (Pavelia), meutim, mnogo ne zabrinjava. Zatim je
izloio odnose izmeu etnika i partizana napomenuvi da se u proljee 1944.
god. vratilo od bandi 30.000 prebjeglica, te je oruana borbena sila partizana
4 5 . 0 0 0 - 5 0 . 0 0 0 ljudi. Tito je nakon napada na Drvar ponovno uspostavio svoj
tab te je s njim vjerojatno negdje na otocima. Pokuaj da se uhvati Tito
oznaio je Paveli beznadnim.
Fhrer je u toku razgovora spomenuo da je prvenstveni zadatak Wehrmachta u Hrvatskoj - osigurati eljeznice.
Poglavnik je izjavio da su hrvatske elje: a) vie oruja za ustae; b)
nikakvo daljnje pomaganje etnika.
Fhrer je na to primijetio da bi bilo bolje kad bi se etnici skupa s
Nijemcima borili protiv partizana nego da ih se nesmotrenim postupkom
prisili da prebjegnu partizanima.
Poglavnik je izjavio da se linost Tita ne smije precjenjivati. On nije toliko
znaajan. Njegova okolina ima sigurno odluujui udio u poslovima vodenja.
Nakon toga ponovno je preao na elje o poveanoj dobavi oruja. Fhrer je
prikazao trenutane izvanredne vlastite potrebe u oruju s obzirom na poruke organima RAVSIGUR-a a RAVSIGUR ga svojim dopisom od 28. IX 1944. prenio ministarstvu vanjskih poslova, na ruke poslanika dra Zidovca. U njemu stoji, pored ostalog, i ovo:
Javljam, da je poloaj u Hrvatskoj te na Balkanu prema mojim vlastitim opaanjima za
vrieme moga puta od 12. o. mj. do 18. o. mj., a dielom prema izvorima iz pouzdanih vrela
sliedei:
Politiki dio
U vezi sa posljednjim promjenama u hrvatskoj dravnoj vladi, stvar je sliedea: Uslied
zadnjih dogodaja na bojitima ministar Lorkovi posumnjao je u konanu pobjedu i zato je preko
supruge tajnika Maekove stranke dr. Peelja doao u vezu sa engleskim odborom koji djeluje pri
glavnom stanu marala Tita. Nakon toga je ministar Lorkovi uvukao u pregovore generala
Vokia, hrvatskog poslanika u Berlinu dr. Koaka, Juria, glavnog ravnatelja za javni red i
sigurnost, te Branka Rukavinu, nadstojnika odsjeka hrvatske obavjetajne slube, i jo zamjenika
predsjednika Maekove stranke dr. Koutia te razne druge vie osobe. Druga strana je opet
opunomoila jednog pobonika marala Tita i jo neke osobe, pa su zakljuili na razpravljanjima
sliedee sporazumne toke: 1.) Hrvatska e pred Titom, odnostno saveznicima bezuvjetno
obustaviti oruani odpor; 2.) Hrvatska e unutar obnovljene velike Jugoslavije dobiti autonomiju,
a Maek e biti predsjednik; 3.) Vlada koja e puem doi na vlast, obraunati e s ustaama,
razoruati ih, te iztjerati Niemce; 4.) Svaka osoba koja se do 15. rujna o. g. prijavi kod novog
reima dobiti e podpunu amnestiju, izuzev glavnih voda.
Sve ovo o pregovorima je jedan astnik prijavio dravnom poglavaru Paveliu, koji je onda
Vokia i Lorkovia raskrinkao na jednoj sjednici vlade, a poslanik Koak koji je tada bio u
Zagrebu, uspio je pobjei. U poetku ciele stvari, dravnom poglavaru su bile poznate samo
glavne osobe pua: Dr. Lorkovi, Koak, Voki i jedan englezki astnik, a za ostale se doznalo tek
nakon provedene iztrage. Time je dokazano sudjelovanje Maekovaca u izdaji domovine, pa su
krajem tjedna uhieni vodei ljudi kao Dr. Pernar i Dr. Torbar, a Dr. Kouti je 15. o. mj.
prebjegao partizanima. Nakon svestrane iztrage, uhieni su i Juri, ravnatelj za javni red,
Vragovi, predstojnik redarstva za grad Zagreb, te Rukavina i jo neki drugi. Tito, kada je doznao
da promjena u vladi nije uspjela, odredio je rok do 15. o. mj. za predaju i amnestiju svih koji se
kod njegovih vlasti prijave. Ovaj poziv imao je jakog odjeka medu domobrancima, koji su i tako
vec u zavadi sa ustakim pokretom, pa su itavi odredi domobranaca i vodstava koji su
jugoslavenski opredieljeni prebjegli partizanima. (A-VII, SUP - Zagreb, MF-4)
znatu opu ratnu situaciju. Njemaka je strana bila prisiljena da formira prvo
45, a zatim jo 20 divizija, osim toga jo 200 tvravskih bataljuna. Borba u
suenom prostoru i ispadanje opreme rumunjskih jedinica omoguili su,
dodue, da nastupi olakanje pri provedbi tog novog naoruanja. Pri tom je
Fhrer napomenuo da se ima uzeti kao najvanija zadaa: odranje fronta na
zapadu. Za to moraju biti spremne za akciju njemake snage i to brzo i u
dovoljnom broju.
Poglavnik je otklonio ponudu talijanskog oruja jer je manje vrijednosti, a
Hrvate bi psiholoki optereivalo. Paveli, odnosno general Grui pruili su na
to pojedinosti o ustakim jedinicama bez oruja.
Fhrer je dobacio ne bi li hrvatska strana te nenaoruane ljude mogla
poslati u Njemaku kao radnike. Poglavnik je odgovorio da bi ojaanje ustaa
odgovarajuim naoruanjem bilo dodatno osiguranje hrvatskog prostora,
ime bi se moglo zbog smirenja stanovnitva raunati i s proirenim radnim
angairanjem u Reichu.
U toku ovog razgovora ministar vanjskih poslova Reicha najusrdnije je
podravao hrvatsku dobavu oruja za ustae. U nastavku general Grui je vrlo
uvjerljivo i vjeto zastupao vojne toke gledita pa su razmatrali pojedinosti
potrebne brze i potpune dobave oruja. Utvrdili su kao nesvrsishodnu predaju
oruja iz Grke i Bugarske jer je ono zastarjelo. Feldmaral Keitel podnio je
opirnu listu o ve dosad izvrenim dobavama oruja. Pozivao se na tekoe
dobave zbog vlastitih potreba, ali je najavio skoru dobavu Hrvatskoj. Fhrer
je sa svoje strane pri tom zagovorio najvee izlaenje u susret potrebama
hrvatske strane. Ministar v. Ribbentrop i feldmaral Keitel ukazali su na
potrebu da se oruje izrui samo pouzdanim jedinicama. Poglavnik je spomenuo da bi njemu trebali prepustiti brigu o podjeli jer bi on ve vodio brigu o
tome da oruje dobiju samo pouzdane ustake jedinice. Dalje je gen. Grui
vrlo iscrpno prikazao potrebu formiranja jedinstvene komande u Hrvatskoj.
Nakon odulje diskusije to je bilo otklonjeno s pozivom na razloge vojnog
voenja (operacija). Tako je bila otklonjena elja hrvatske strane za osnivanjem hrvatskog ureda za vezu jer to nije svrsishodno. Na Fhrerovu primjedbu da bi mu najdrae bilo kad bi Hrvati u svojoj zemlji sami mogli preuzeti
komandu i voenje borbe u svoje ruke, a poglavnik je odgovorio da je to za
sada nemogue. Na poglavnikovu izraenu zabrinutost u pogledu pouzdanosti
kozaka, Fhrer je odgovorio da on kozake smatra pozdanima i u borbi protiv
sovjetskih jedinica. Hrvatska je strana izrazila bojazan zbog odlaska njemakih jedinica te su primijetili da bi politiki bilo vano da se u Hrvatsku, makar
i na kratko vrijeme, prebaci neto njemakih jedinica.
Osim ovih razgovora Fhrer je govorio (gostima) o atentatu 20. srpnja. Pri
tom je primijetio da je prije bio preblag. Navodio je austrijsku poslovicu:
Mora se neto dogoditi da bi se neto dogodilo. Osim toga spomenuo je da
e se protiv poinitelja, njihovih obitelji i cjelokupnoga sumnjivog vodeeg
kadra postupati najotrije.
(5) General Grui je o onome navedenom u toki (4) kao i svom posebnom
razgovoru s feldmaralom Keitelom saopio zamjeniku vojnog ataeja ovo:
a) mjere da bi sprijeili pojave rastrojstva u hrvatskim oruanim snagama;
b) mjere za poboljanje loih prilika u saobraaju u Hrvatskoj koje su
djelomino krive i za pojave rastrojstva zbog nedostupnosti odreda rasutih po
terenu; Reichsfhrer SS obeao je zasigurno dostavu etiriju do est lovaca za
osiguranje pruga; c) elja Hrvata da se komandno podruje Druge oklopne
armije ogranii na hrvatski prostor; d) u pitanju etnika ukloniti svaku pojavu
koja nije spojiva s hrvatskim gleditima i likvidirati suradnju sa etnicima; e)

pitanje dovodenja novih njemakih snaga na hrvatsko podruje; izbjegavanje
povlaenja snaga; s tim u vezi hrvatskoj strani predoena je potreba ostajanja
nerado videnih trupa kozake divizije; f) dobava nedostajueg oruja u smislu
toke 1 c); g) dosad prikupljeno 5.000 ljudi za formiranje nove hrvatske SS-divizije od 10.000 to ih je traio SS-Obergruppenfhrer Berger; ostatak
teko prikupiti; h) s Bergerom dogovoreno formiranje elitne ustake oklopne
divizije ostvarit e se dodjelom zatvorenih odreda iz PTS-a.
4. Planovi o evakuaciji. Od trgovakog izaslanstva NDH u Zrichu stigla
je u Zagreb u ministarstvo vanjskih poslova 20. IX 1944. 24 brzojavka ovog
sadraja:
Saznao sam da u Londonu sa sigurnou raunaju da e Niemci za dva do
tri tjedna napustiti Balkan i Hrvatsku. U tom roku moe se oekivati daljnja
napredovanja Sovjeta u pravcu Hrvatske.
Prema dananjim viestima Krnjevi stigao u Dalmaciju. Njegov posjet je
vjerojatno u vezi s gornjim prognozama.
U Vanjsko-politikom pregledu br. 8 ustakog ministarstva vanjskih
poslova (Zagreb, dne 20. rujna 1944) 25 navodi se da u Italiji sve vie
prevladava apatino raspoloenje; da organizacija nove velike faistike vojske od pola milijuna ljudi nije, dakako, uspjela; da se mnoe incidenti s
partizanima, itd.
U vezi sa Slovenijom Pregled navodi ovo:
Prema jednoj viesti navodno je do nedavno bilo ve oko 8.000 okupljenih
etnika u Istri. Moe se raditi samo o etnicima koji se vraaju iz Italije.
Partizanska djelatnost je i nadalje znatna. Isto tako se i dalje opaa velikosrbska promiba i djelatnost. Unato obeg nepovoljnog razpoloenja spram
Hrvatske, simpatino je primljen gest naeg konzula kad je posjetio predsjednika generala Rupnika i izrazio mu saaljenje prigodom jednog bombardiranja. Objavljen je i jedan lanak (Slovenec, 10. IX.) o brizi koju Hrvatska
ukazuje za Slovence i slovensku djecu na svom podruju.
Inae u Ljubljani vlada nervozno razpoloenje. Glasine o predstojeoj
invaziji negdje oko Trsta nikako ne prestaju. Meutim posljednji dogoaji,
kao uostalom i prije, ne potvruju te predpostavke. Svakako je spor
Angloamerikanaca i Rusa sve vei te to sprieava njihovo slono nastupanje.
Osim toga Englezi ba ne bi rado na ovom podruju htjeli dovesti 'Tita' na
vlast, to bi morali uiniti u sluaju uspjenog izkrcavanja, jer konano danas
su oni, bar jo formalno, ruski 'saveznici'.
O Srbiji:
I tu je nervozno i kaotino razpoloenje. Kao i drugdje tako se i ovdje ire
razne fantastine glasine. Govorilo se je ak da e Niemci predati vlast Drai,
kome Englezi neprestano daju veliku pomo u oruju i u ostalom ratnom
tvorivu. Svakako stara predpostavka da bi Niemci podpomagali Drau i
etnike a moda im posve dali i vlast u sluaju kad bi se ostvarivala
predpostavka da e se oni sporazumiti s Englezima, prilino je razumljiva i
vjerojatna. Meutim posljednji razvoj ne ukazuje na neto slino, nego,
moda, ba obratno. Inae 8. IX. odputovali su s izbjeglicama u Njemaku
Spalajkovi, Cincar-Markovi, Stanislav Krakov, Velmar Jankovi, Drago
24
25
11

A-VII, NDH, Kut. 2 7 9 . Br. reg. 1 / 2 - 1 .
161
Nedi (brat generala Nedia) i dr. Potonji je u Osieku rekao da putuje na neku
konferenciju u Be, odnosno da bjee pred boljevicima.
Nedi pozivlje narod na okupljanje u borbu protiv partizana, dok je jo u
mjesecu kolovozu bio vrlo iv rat na papiru izmeu Drae i partizana t. j. oni
su se estoko meusobno pobijali u raznim letaima. Na jugu Srbije etnici su
uhvatili znatnu pomo u ratnom tvorivu koju su Englezi bili namienili
partizanima. Partizani sumnjaju da su to Englezi namjerice tako udesili.
Veliku pometenost u Srbiji poveava posljednji proglas kralja Petra II. u kom
trai da se etnici pridrue partizanima, kao i odgovori koji su na to dani
preko beogradskog krugovala. Srbi su, reeno je tamo, vjerni kralju ali ne
mogu ii s partizanima. Ipak, s druge strane, iz raznih objava, odlikovanja i si.
opet se vidi kako su sva vanija vodea mjesta meu partizanima u srbskim
rukama.
Sovjetska vojska koja je osvojila Rumunjsku i izbila na srbsku granicu za
sada ne pokazuje nikakovu nakanu da ue u Srbiju, makar su se sa srbske
strane pojavili partizani, te su neki Draini odredi prili njima. Navodno su
Sovjeti ostavili u pograninim selima dosadanje mjestne vlasti. Ovo zanimljivo dranje sovjetske vojske moe se uzporediti s podatcima koje iznosimo
glede Rumunjske i Bugarske te u pregledu o obem razvoju.
Prevrat u Rumunjskoj opisan je u Pregledu ovako:
23. VIII. pod veer, tek par sati prije kraljeve proklamacije, njemaki
poslanik Killinger, smrknut kao uobe u posljednje vrieme, vidio je ve svu
ozbiljnost poloaja i bojao se dogoaja koji mogu usliediti. Jo kratko vrieme
prije toga, pogotovo prije nego to su Niemci povukli vei dio svoje vojske s
rumunjskog ratita, bio je Killinger samosviestan te je smatrao da su njemaki
poloaji u Rumunjskoj jaki tako da Rumunji i onako ne mogu nita uiniti
protiv Niemaca. Sutradan nakon izvrenog preokreta u Rumunjskoj, oko 6
sati u jutro, Killinger je u povjerenju izjavio naem predstavniku da nije bio
upuen u ono to e se dogoditi; predpostavi jao je, nadalje, da e u zemlju ui
ruska vojska te da e rumunjska vojska biti na strani svoga kralja, dok glede
njemakih protumjera nije znao nita rei, jer je poloaj bio nepregledan.
Ve smo prije javili da su Niemci u posljednje vrieme bili povukli 4
oklopne divizije s rumunjskog bojita. Gotovo u posljednji as povukli su jo
daljnjih 7 oklopnih divizija. Na predstavnik pitao je dana 23. VIII. Mihaela
Antonescu da li je to istina, pa je to ovaj potvrdio i rekao: 'Ostali smo sami!'
Ove divizije prebaene su u iztonu Prusku.
Istina, moe se predpostaviti da je Njemaka trebala ove divizije u iztonoj
Pruskoj, ali u tu svrhu mogla se je nai i vojska od nekud drugdje, a ne ba s
najugroenijeg diela ratita u Rumunjskoj. Nemogue je meutim predpostavljati da Njemaka ne bi poznavala razvoj i razpoloenje u Rumunjskoj, te da
ne bi poznavala vojniki poloaj na rumunjskom ratitu i malu snagu rumunjske vojske kao i njen slab moral. Nemogue je dakle da si Njemaka ne bi bila
sviestna kakove posljedice moe imati ili bolje reeno, mora imati, povlaenje
ovih oklopnih divizija s rumunjske fronte.
Pregled o Bugarskoj pie ovo:
Pokuaji Bagrjanova, a onda Muravieva da zadre kakovu takovu samostalnost, te sve vei pritisak Rusa, koji je konano prisilio Bugarsku na objavu
rata Njemakoj, rat Rusije spram Bugarske - s oitom svrhom da Bugarsku
posve podini, nadalje prevrat kojeg su izvrili Kimon Georgiev i Damjan
Velev, kojom prigodom su pali dosadanji regenti (jedini je Filov, neodobravajui itav taj razvoj ve prije dao ostavku) te uhieni svi ministri od 1941. pa
dalje zajedno s onima iz vlade Bagrjanova i Cankova, kao i narodni zastupnici, koji se, kako se vidi, nisu mogli spasiti ni time to su jo nedavno tako
buno odobravali katastrofalnim govorima Bagrjanova i Draganova, nadalje
ulaz ruske vojske u Bugarsku i njeno napredovanje spram turske granice,
obrazovanje vlade prof. Cankova i njen rad, sve su to stvari ve dovoljno
poznate iz redovnih viesti.
Znaajno je to itav razvoj u Bugarskoj odvodi u oekivanom pravcu t. j.
sve vie pod okrilje Rusije. Dakako da to u prvom redu teko pogaa
Angloamerikance i Turke. Savezno s tim u raznim zemljama ve su se pojavile
glasine da rusko-englezki spor neposredno predstoji i to ba na turskom
podruju. Bez obzira na vjerojatnost ili nevjerojatnost ovakovih kombinacija,
ve dosadanji razvoj dovoljno je znaajan.
Dakle onako kako je to bilo predvieno i u naim pregledima itav razvoj
u Bugarskoj odvodi zemlju u podruje ruske politike, kod ega su oito, prema
ruskoj zamisli, Bagrjanov, Muraviev a onda Kimon Georgiev, samo etape iz
kojih se imade razviti podpuna boljevizacija zemlje, koja je Rusima potrebna
radi podpunog podinjavanja Bugarske njihovoj politici.
O saveznikoj Njemakoj zapisano je u Pregledu ovo:
Posljedice atentata od 20. VII. ve su prilino zaboravljene i zalieene bar se vie ne primjeuju.
Totalna mobilizacija koja se provodi imade podpuni uspjeh.
Novo oruje proizvodi se grozniavom brzinom. Prema jednoj viesti
navodno je sredite te proizvodnje negdje u veleobrtnom bazenu lezke, pod
zemljom, tako da nije bilo smetano zranim napadajima. Tajna se dobro uva
pa se ire razne predpostavke. Jedna bi od tih bila da se radi a) o raznim
primjenama oruja na raketnom naelu, slino kao V 1.; b) o bombama
punjenim materijalom koji dovodi kod eksplozije do razaranja atoma; c) o
zrakoplovima velike brzine i naoruanja izgraenim bez benzinskog motora i
vijka. Dakako sve to treba uzeti s najveom rezervom. Imade i drugih
predpostavaka koje se ire po raznim zemljama. Svakako misli se da novo
oruje imade strahovitu razornu snagu, veu nego to je to moglo se oekivati.
Glasine o tome kad bi se imalo primieniti to novo oruje takoer su razliite.
Spominje se na pr. konac rujna. Dakako povrh oruja treba za odluku u ratu i
dobra vojska, pa je ba zbog toga u toku totalna mobilizacija, tako da se
dobiju u borbu sve razpoloive sile kojima narod razpolae.
U njemakom narodu ne postoji danas - barem ne djelatno ni vidljivo neka ozbiljnija opozicija. Nema znakova za mogunost kakove urote, a ni o
moebitnoj nepovoljnoj reakciji u irokim narodnim slojevima obzirom na
vanjski vojniki i politiki razvoj. Naprotiv postoji vjera u uspjeh novog
oruja te u politike mogunosti.
Osim vojnikih mogunosti postoje - zakljuuje 'Pregled' - i velike
politike mogunosti. Dogoaji u Finskoj (koja se uzalud nada u angloameriku pomo), no Angloamerikanci ne mogu se odhrvati od presizanja svog
saveznika' ne samo u Poljskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj nego na pr. ni u
Francuskoj kao i u Rumunjskoj i Bugarskoj imadu mnogo vee znaenje nego
sto to izgleda. Rusija ostvaruje svoje planove, protiv ega Englezi ne mogu
nita poduzeti. Finska, dio vedske, te sjeverna Norveka oito privlae Ruse
kao najbolji i najkrai izlaz na slobodno more. U sve tri zemlje radi se o
dojueranjim njemakim saveznicima, koji su se meutim sami okrenuli od
Njemake te ju tako oslobodili moralne i otvorene dunosti da ih brani.
Mnogi misle da ovaj razvoj otvara nove mogunosti u rusko-njemakim
odnosima. S druge strane drugi opet misle da sve vea ruska opasnost goni
Angloamerikance na odluku, te stvara nove izglede u njemako-englezkim
odnosima. Oni koji vjeruju u mogunost onog prvog rjeenja smatraju da za
njihovu tezu govori mnogo vie stvarnih razloga.
Svakako moe se smatrati da se nalazimo u predveerje najveeg politikog obrata, te da predstoji razplet i izlaz iz gordijskog vora.
Izgledi H r v a t s k e u i t a v o m tom z b i v a n j u u n a t o v a n j s k o g
n e p o v o l j n o g p r i v i d a , n i p o t o nisu loi nego su o b r a t n o vrlo
p o v o l j n i . (!?! - podvukao B. K.)
Netom u Berlin pristigli savjetnik poslanstva dr Wolf - prema zabiljeci
njemakoga ministarstva vanjskih poslova od 20. rujna 1944. 26 - izvjetava
dodatno o evakuaciji Volksdeutschera iz Hrvatske:
Ako bi njemaka vojska napustila dijelove Hrvatske, tamonji pripadnici
Njemake narodne skupine bili bi bez sumnje izvrgnuti potpunom unitenju.
Opa evakuacija ili iseljenje moe se, meutim, samo teko provesti, pri emu
je odreivanje vremenskog roka za nju izvanredno oteano. Prijevremeno
iseljavanje bilo bi potpun, slom Hrvatske, jer bi se time slomila volja za
pruanjem otpora kod hrvatskog elementa koji jo postoji u znatnoj mjeri.
Evakuacija u zadnji as mogla bi se pak provesti vrlo nepotpuno i uz rtve
zbog prilika koje vladaju na podruju eljeznikog i cestovnog saobraaja kao
i partizanskog ugroavanja. Stoga bi bilo preporuljivo da pri neposrednoj
ugroenosti od neprijatelja pripadnici Skupine zajedno s njemakim jedinicama uzmiu od uporita do uporita, pri emu se ene i djeca mukog
stanovnitva koje je stavljeno na raspolaganje odredima Waffen-SS ili
Wehrmachta odnosno u njih uvrteno imaju skloniti na sigurno. Odgovarajue organizacione mjere i nareenja oruanim snagama, odnosno odredima
Waffen-SS jo bi se u pojedinostima razmotrilo s Reichsfhrerom SS i Vrhovnom komandom. Za iseljavanje Nijemaca iz Srijema u velikom opsegu doao
bi jo u obzir i put Dunavom. Jo bi se moralo izvesti naistac pitanje mogu li
se kod tih mjera koje valja provesti samo na temelju dobrovoljnosti ukljuiti i
eksponirani Hrvati. Savjetnik poslanstva Wolf spreman je da osobno referira
0 tome.
Poslanik Kasche je telegramom 22. IX 1944. 2 izvijestio svoje ministarstvo
u Berlinu da je obavijeten preko nadlenog predstavnika pri njegovom
poslanstvu u Zagrebu kako je vodstvo Radne slube Reicha (Reichsarbeitsdienst) saopilo voi Radne slube NDH da bi hrvatska Radna sluba u
sluaju najvee nude - mogla biti sklonjena u pograninim dijelovima Reicha
1 ondje zaposlena. Kasche se sloio s tim saopenjem voe Radne slube.
Istovremeno je naredio da se o tome nita ne poduzima samo da se s tim
upozna najui krug suradnika vode Radne slube.
Ribbentropov ured iz specijalne kompozicije Westfalen telegrafski je
22.IX 1944. 2S prenio ministarstvu u Berlinu tekst brzojava dra Neubachera iz
Beograda koji je glasio ovako:
1) Prema obavjetenju provjerenog povjerenika (V-Mann) u Hrvatskoj od
5. IX 1944. zaetnik pokuaja pua u Hrvatskoj jest hrvatski poslanik u
Berlinu dr Vladimir Koak. Koak je slao u prvoj polovici srpnja 1944.
26
27
28
AJ, T - 1 2 0 , rolna 1757.

AJ, T - 1 2 0 , rolna 1757, Nr. 1824 od 22. 9.
AJ, T - 1 2 0 , rolna 1757, Nr. 2 0 6 3 od 22. 9.
izvjetaje iz Berlina prema kojima e Njemaka izgubiti rat i preporuio

(Zagrebu) da uspostave uzajamnu vezu.24
2) Prema informaciji istog povjerenika od 27. VIII 1944. dr Koak stajao
je u vezi ak s drom Goerelerom.
3) Jedan zagrebaki povjerenik ukazuje da je i brat poslanika Koaka koji
je poslanik u Budimpeti (?) znao da se sprema pu te je uspostavio vezu sa
vicarskim diplomatskim predstavnitvom zbog ulaska u vicarsku.
Saopavajui prednje informacije dra Neubachera u telegramu se na kraju
kae da ministar v. Ribbentrop moli da ga upoznaju sa stavom ministarstva o
tome.
Kasche je 22. IX telegrafski" obavijestio ministra v.Ribbentropa da su
trenutano u toku teke borbe za Banju Luku.12 Oigledno je namjera Tita da
angairanjem jakih snaga dri ovaj politiki vaan grad. Pozvan od njemakog
komandirajueg generala Auleba, Kasche je isposlovao s hrvatske strane - u
razgovoru s njim i s poglavnikom da se zaustavi u poetku jako zakazivanje
hrvatskih snaga i da upute u borbu nove hrvatske snage. Trenutano gen.
Auleb dovodi jo daljnje snage. Slau se da ta kampanja ima i lokalno znaenje
i za ukupni poloaj u ovdanjem prostoru odluujuu vanost i stoga je
moraju bezuvjetno uspjeno okonati. Kasche e nadalje kod Hrvata biti
djelatan u poduzimanju odgovarajuih mjera koje jaaju njihovu borbenu
sposobnost i dovode nove jedinice u akciju. Radi poduzimanja osiguranja
Volksdeutschem i Nijemaca iz Reicha u podruju sjeverno od Banje Luke
poslao je onamo Standartenfiihrera Requarda s odgovarajuim ovlatenjima.
Prvo e se iz ugroenih mjesta skloniti na sigurno djeca, djevojke i mlade
majke. Na kraju Kasche napominje da slijedi daljnje izvjetavanje o tome.
Unutranjo-politiki pregled br. 13 (Zagreb, 23. rujna 1944) 33 sadri
mnotvo informacija za (vidno smanjena) diplomatsko-konzularna predstavnitva NDH u inozemstvu koje, meutim, mjestimino prisiljavaju itaoca na
smijeh.
Na uvodnom mjestu Pregled obraunava s anglofilstvom koje zrai iz (u
literaturi ve dobro poznatog) letka HSS-a pod naslovom Hrvatska i Hrvati. 34 U tom letku se istie da je hrvatski narod u ovoj sudbonosnoj borbi
svjetova i ideja ostao vjeran naelima ovjenosti, pravice i slobode, naelima
kojima su braa Radii okupili najprije hrvatsko seljatvo, a zatim i itav
narod. Na svim izborima, tamo od 1918. god. dalje, dokazano je da hrvatski
narod daje svoje puno povjerenje Hrvatskoj seljakoj stranci, a to e jednoduno potvrditi i u prvoj slijedeoj prilici. HSS istie da je hrvatski narod
grana velikog slavenskog stabla, ali ipak samosvojan narod, pa narod ima sam
odluiti svojom sudbinom, te o pitanjima unutranjeg ureenja, kao i socijalnog i gospodarskog poretka. Vjekovna je i neodstupna tenja i volja hrvat~9 Do pua Koak je u ustakom vrhu bio najblii M. Lorkoviu. Meutim, vjerojatno je
pretjerano da je upravo on bio zaetnik pokuaja pua. Jo je manje vjerojatno da je u prvoj
polovici srpnja 1944. slao iz Berlina izvjetaje o tome kako e Njemaka izgubiti rat, a ostao
poslanik NDH u Reichu sve do sloma.
Oigledno promaena informacija jer je Koak prethodno bio poslanik NDH u Budimpeti, a zatim bio odreen za poslaniko mjesto u Berlinu. U Budimpeti je poslije Koaka bio prof.
Hakija Hadi poslanik NDH.
^ AJ, T-120, rolna 1757, Nr. 1825 od 22. 9.
O-tekim borbama za Banja Luku op. Zbornik dokumenata... ,Tom XII, knjiga 4,
Dokumenti Nemakog Rajha 1 9 4 4 - 1 9 4 5 . , str. 6 1 0 - 6 1 1 .
" A-VII, NDH, Kut. 279, Br. reg. 9/3 - 36.
Taj letak nosi potpis Veritas. To je bio Ivanko Farolfi.
skog naroda - citira se letak - da ivi u svojoj vlastitoj dravi. Na to ima pravo
kao i svaki drugi narod. U ovakovoj svojoj dravi eli hrvatski narod biti
okupljen kao narodna kulturna i gospodarski zaokruena cjelina. Ako je u
interesu to boljeg osiguranja svoje slobode te europskog mira, hrvatski je
narod pripravan da stupi kao slobodan i ravnopravan lan na osnovu sporazuma i ugovora - u dravnopravni savez sa susjednim narodima, ako je to
elja i tih naroda. Radi li se o zajednici slavenskih naroda juga, hrvatski
narod misli da bi bilo u tom sluaju najbolje rjeenje savez slobodnih seljakih
drava Hrvatske, Slovenije, Srbije i Bugarske, dok bi narod u Crnoj Gori i
Makedoniji sm trebao odluiti o svom poloaju u tom savezu drava.
Dakle - istie se u 'Pregledu' - kako se vidi, HSS odnosno ovo njegovo
krilo, koje to pie, sad pronalazi ovu formulu kojom bi vuk trebao biti sit i
janje itavo, kojom bi hrvatski narod dobio neku navodnu svoju dravu, a
ipak bi bila ouvana Jugoslavija. Meutim nikakovi obziri spram 'saveznika'
te obrambeni razlozi nisu kadri opravdati ludost da hrvatski narod odmah
svoju steenu dravu, iju nudnost priznaje i ovaj HSS-ov letak, uniti na taj
nain da ju uklopi u nekakav dravni savez sa Srbijom, tim prije kad je oito
da je i taj 'dravni savez' samo nova formula pod kojom bi se provela
velikosrbska politika.
Dakle, kako se vidi - nastavlja 'Pregled' - HSS ostaje kod svojih
maglovitih i mesianskih fantazija, makar je danas stvarnost dovoljno krvava
da bi se ve svaki fantasta mogao uvjeriti koliko su uplje fraze o nekoj
demokraciji, pravdi, ovjenosti i si., jer u zbiljskom ivotu se radi o sukobu
krutih imperijalizama. Fantazije o izmirenju iztoka i zapada nemaju, dakako,
nikakove veze sa stvarnou, niti sa sve veim jazom izmeu Angloamerikanaca i Rusa. Mi smo Hrvati malen narod i mi se trebamo brinuti za nas same,
a ne smijemo se gubiti u mesijanskim idejama da emo ba mi izmiriti iztok sa
zapadom. HSS-ovski fantasti ne e vidjeti da im zapadni imperijalizam (a ne
'demokracija') nekakovim 'dravnim svezom' eli nametnuti andarsku ulogu
u svojoj imperijalistikoj politici nasuprot Njemake, pa u tu svrhu, naime da
to bude bolje osigurano i provedeno, Hrvatska treba izgubiti i svoju dravu i
to prije svoju narodnost, te ju treba podvri Srbiji. Fantazije HSS vrlo su
povoljne i za Srbe i za Engleze, jer narod koji fantazira a ne vidi stvarnost
najpogodnije je tiesto za neprijateljske ciljeve.
Misao pak, koja svagdje proizlazi iz tog HSS-ovog letka - nastavlja
'Pregled' da e 'velike zapadne demokracije' iz razloga ovjenosti, pravice i
slobode onemoguiti svaku diktaturu 's desna ili lieva' vrhunac je naivnosti.
Vidi se kako su Angloamerikanci nemoni spram boljevizma ak u Francuzkoj, Italiji ili sjevernoj Africi, da i ne govorimo o Finskoj, Rumunjskoj,
Poljskoj i sada Bugarskoj. I upravo HSS sa svojim ovjeanskim idejama izniet
e sada na vlast Maka i ostale svoje voe, koji su do sada bili u zapeku, a
'Tito' i druba pretvorit e se iz vukova u umiljatu jagnjad, koji e blejati na
HSS-ovsko tumaenje o nepoeljnosti diktature 's lieva'.
Naprotiv, nema sumnje, kad bi se kojom nesreom stvari doista razvile
kako to prieljkuje HSS i ostali anglofili, da bi ba oni bili prve rtve
boljevikog biesa, jer bi se iza boljevizma skrivao ruski imperijalizam - koji
se sprema na konani obraun s angloamerikim imperijalizmom.
Prema tome - zakljuuje 'Pregled' - HSS-ovske i sline fantazije predstavljaju nemalu opasnost jednako kao i svi drugi anglofili, koji, bilo iz ovih ili
drugih trieznijih i stvarnijih razloga ele u ovom asu raditi s Englezima i
podvri se njihovoj politici. Svatko tko pokuava u tom pravcu raditi ozbiljno
ugroava ivotne interese hrvatske drave i naroda. Kolika je neposredna

opasnost za Hrvatsku od moebitne suradnje s Angloamerikancima najbolje se
vidi iz injenice, da bi se u jednom englezkom poredku odmah ojaali nai
najopasniji narodni neprijatelji Srbi i Talijani, koji jedni i drugi imadu
pretenzije na nau zemlju i koji rade o glavi naem narodu. Pod krinkom mjere
protiv partizana i boljevizma ovi nai narodni neprijatelji radili bi o glavi
naoj dravi i narodu. Osim toga primjer Poljske, Bugarske, Rumunjske,
Finske i drugih drava dovoljno dokazuje, da male drave nikako ne mogu
uspjeno lavirati izmeu zavaenih velikih sila, u konkretnom sluaju izmeu
Angloamerikanaca i Rusa, jer svaki pokuaj u tom pravcu neminovno dovodi
do toga, da dotina mala drava bude posve progutana od jednog ili drugog
velikog neprijateljskog tabora. Lavirati izmeu ovih neprijateljskih tabora
moe uspjeno samo jedna velika sila kao to je to na pr. Njemaka, te samo
ona moe iz toga izbiti za svoje politike ciljeve veliku korist. I radi toga u
posljednje vrieme svi mjerodavni hrvatski politiari ukazuju na potrebu to
samostalnije, to energinije i to konzekventnije politike, te svagdje ukazuju
na opasnosti skopane sa protivnim dranjem.
Ovih dana nestao je iz Zagreba ing. A. Kouti, a partizanska krugovalna
postaja 'Slobodna Jugoslavija' javila je, da je stigao na 'osloboeno podruje'.
Nakon toga, i to savezno s posljednjim promjenama, izvreno je uhienje
raznih aktivnih pristaa i voa HSS.
Zamisao ovog neuspjelog udara spram Poglavnika i hrvatske politike
navodi 'Pregled' o 'aferi Lorkovi-Voki' - oito imade svoj temelj u pogrjenom uvjerenju da je Njemaka izgubila rat, te da se stvar moe ili mora na
ovakav nain spaavati. Pogrjenost, naivnost i tetnost ovakovih misli ve je
razloena u prednjoj toci ovog pregleda, tako da to ne treba ovdje ponovno
ponavljati, dok o zlonamjernosti ne treba ni govoriti.
Teki dani i velika iskuenja imadu uviek i svojih prednosti. U takovim
vremenima vidi se to je zlo a to nije, vidi se to je odporno i sposobno za
ivot a to nije.
Svakako od moebitnog uspjeha namjeravanog prevrata mogli bi imati
koristi samo neprijatelji hrvatskog naroda. Dolo bi do meusobnih borba,
dolo bi do razumljivih represalija njemake strane, pa bi se sa svim time
okoristili etnici te najvie partizani.
Nakon to je ta opasnost u zametku uguena, kao i obzirom na vojniki te
vanjskopolitiki razvoj (koji razmatramo u novom vanjsko-politikom pregledu od danas), treba oekivati, i po samom predsjedniku vlade najavljeno
daljnje mjere bistrenja poloaja, kao i podpunu pobjedu pravog ustakog
kursa, koji ne e vie nailaziti ni na unutranje ni na vanjske smetnje.
Pregled najavljuje da se moe oekivati poto je zapoelo razoruavanje etnika povoljno rjeenje ovog bolnog pitanja koje je - kako pie
Pregled - tako nemilo preko 3 godine pritiskivalo nau mladu dravu, te
prouzroilo sve, dobro poznate, nemile i kobne posljedice. Dalje Pregled
obavjetava ukratko da je razrijeen dunosti opunomoenoga njemakoggenerala u Hrvatskoj Glaise-Horstenau; njegov poloaj i uloga u Hrvatskoj
dovoljno su poznati, a zasad ga je naslijedio general Juppe. 3
3S U Pregledu se iznosi ovakav prikaz Poglavnikova govora: Nakon promjena u hrvatskoj dravnoj vladi, koje su usliedile iz ve navedenih razloga, a u svrhu da se odkloni moebitna
zabrinutost ili nejasnoa, te da se sve ove promjene ne bi tumaile na razne naine, prireena je
jedna velika ustaka skuptina na koju je iznenada (!) doao i Poglavnik. Poglavnikova odluna
Posebnu pikanteriju zabiljeio je Pregled u vezi s razgovorom zarobljenih partizanskih kurira (trojice) koje su zarobili Nijemci:
U razgovoru su uhvaeni kazali, da im je jednom zgodom neki Pavlovi iz
Petrovca kod Budve govorio o Titu. On im je rekao da je Titov otac sagradio
idovski hram u Sarajevu (!) i da sada ivi u Poegi (!), samo da se to nezna, jer
se i nadalje insistira na tome, da je Tito rodom iz Klanjca.
Dalje se tu pie o previranjima u komunistikom vodstvu i otporu koji
pruaju vodei Hrvati komunisti velikosrpskom jugoslavenskom partijskom vodstvu. Stoga su strijeljani: Vice Buljan, Pavao Krce, Sime Balen,
Vladimir Nazor, Jakov Blaevi i drugi!!!
Iz svega navedenoga zakljuuje se, da u samom vodstvu partizana postoje
dva tabora, te velika razmimoilaenja to je dovelo do navedenoga stanja.
Osim toga primjeuje se, da mnogi krugovi u partizanskim redovima skreu
na angloamerikansku i velikosrbsku liniju.
Ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu telegrafski je 25. IX 1944. 56
obavijestilo poslanstvo u Zagrebu da je ministar v. Ribbentrop donio odluku
da se Njemaka narodna skupina u Hrvatskoj ima evakuirati pri neposrednoj
opasnosti. Ministarstvo moli da plan o provoenju evakuacije dogovore s
Gruppenfiihrerom Kammerhoferom. Ministarstvo ujedno trai izvjetaj o
tome.
Kasche je za svoje ministarstvo sastavio opirniji izvjetaj o iskustvima iz
dosadanje njemako-hrvatske suradnje i prijedlozima za njen daljnji razvoj
(Zagreb, 29.IX 1944) '' i uvodno zamolio da izvjetaj to bre poalju ministru
v. Ribbentropu.
Dosadanja suradnja s Hrvatima i rezultati posljednjih tjedana pie
Kasche iznova potvruju da se datosti hrvatskog naroda ne mogu vie
ocjenjivati na temelju ranijih odnosa koji su vladali u Austro-Ugarskoj.
Znatno je ojaao nacionalni osjeaj u njih i tu injenicu valja uvaavati na
korist politike Reicha. A Kasche je to do sada inio! Zato je i bilo mogue
prevladati krizu proteklih tjedana i ishoditi jaanje hrvatskih snaga, ali to
ujedno trai da se preispita mnogostruko njemako djelovanje u Hrvatskoj
posljednjih godina, uklone za njemaku stranu tetna stanja i sve njemake
snage usmjere politikom linijom koju je zacrtao Fhrer. To se i vrilo na
sektoru politikih (civilnih) sredstava; ubudue je moraju uvaavati i na polju
vojne politike. Pri vrenju njemakog utjecaja na hrvatska zbivanja pokazalo
se da se moe korisno djelovati ako se po mogunosti sa to manjim brojem
Nijemaca skrivenih od javnosti vri vodei utjecaj, a da se pri tom sauvaju
hrvatsko svojstvo, hrvatska vodea aktivnost i hrvatska odgovornost. To
rie razbila je sve neprijateljske i zaplotnjake djelatnosti kao i promibene smicalice neprijatelja
drave Hrvatske i hrvatskog naroda. Muka rie Poglavnika o tome kako treba izdrati do konca
s velikim njemakim saveznikom, pokazala je put koji je jedino mogu i opravdan. Medu naim
saveznicima izazvao je taj govor veliko zadovoljstvo i priznanje.
Paveliev put Fhreru u Glavni stan prikazan je ovako: Poglavnikov put Fuhreru u Glavni
stan potvrdio je onu vjeru u naeg saveznika i dao nam prema izjavama mjerodavnih garancije za
teritorijalnu cjelokupnost Hrvatske kako na iztonim njenim granicama, tako posebno prema
Italiji. Hrvatska e biti branjena od svih nasrtaja neprijatelja kao i sam njemaki Reich.
Ovaj put imade veliko znaenje i glede naih unutranjih vojnikih i politikih pitanja,
jednako kao i za njemako-hrvatske odnose, tako i za sve unutarnje i vanjskopolitike probleme
koji postoje danas i koji e nastati sutra u razvoju ^coji se moe oekivati obzirom na skoru
vojniku i politiku odluku u ovom ratu.
3 6 AJ, T - 1 2 0 , rolna 1757.
3 7 AJ, T - 1 2 0 , rolna 1077, GRs-160/44; dva priloga.
potvruje neposredno djelovanje poslanstva na polju (hrvatske) privredne i

kulturne politike, propagande, postupka s narodnim skupinama i Dravnom
radnom slubom. To nadalje potvruje injenica da su najvie zakazivale one
hrvatske jedinice u kojima su se nalazili preteno njemaki vojnici, kao na
primjer lovaki zdrugovi i njemako-hrvatska andarmerija Obergruppenfhrera Kammerhofera ili pak ako su hrvatske dravne datosti bile najmanje
priznate, kao u 13. SS-diviziji Handar. Naprotiv, u onim hrvatskim jedinicama u kojima se nalazilo malo njemakih nastavnika te su pokazale najbolje
dranje, kao na primjer jedinice PTS-a i Ustake vojnice. Iznimke na jednoj i
na drugoj strani razmjerno su malobrojne.
U pogledu politike primjene zacrtane linije dokazano je - ocjenjuje
Kasche da je paktiranje sa etnicima i samovoljna politika prema Muslimanima s 13. SS-divizijom Handar dovela razvoj u Hrvatskoj tik do ruba sloma.
U dokaz svoje tvrdnje Kasche prilae izvjetaju zabiljeku o policijskoj akciji
Kammerhofera (od 26. VII 1944) koju su posljednja zbivanja kod Banje Luke
bjelodano potvrdila. U tim su borbama jedinice njemako-hrvatske andarmerije tako zatajile da su ih morali uglavnom izvui iz borbe.
Stoga Kasche predlae:
1) Wehrmacht pomae i upravlja hrvatskim oruanim snagama davanjem
pomoi u naoruanju i izobrazbi i to izobrazbi u prvom redu oficira i
podoficira; kod legionarskih jedinica dodjeljivati im hrvatske oficire, posebice
iz Ustake vojnice u poveanom broju; ispitati mogu li legionarske divizije
dobiti hrvatske uniforme i oznake kao to je to Fhrer ve jednom bio
razmatrao; u pogledu voenja ne vie podvrgavati hrvatske divizijske i
brigadne tabove njemakim divizijama, nego ih samostalno angairati pod
komandom njemakog armijskog korpusa kao to je to ve kod jedinica PTS-a; ako je mogue, formirati hrvatski armijski korpus; hrvatskim komandama
dodjeljivati njemake oficire kao generaltabne oficire ili oficire za vezu.
2) Njemaka policija da pomae i upravlja razvojem hrvatske andarmerije (orunitva) i policije; pri tom uvaiti Kascheove sugestije iz prednje toke
1) kao; i one izvjetaju priloenog nacrta Fhrerove zapovijedi o poloaju
opunomoenika Reichsfhrera SS u Hrvatskoj.
3) U teritorijalnim nadletvima ukinuti na njemakoj strani tamonje
policijske voe (Polizeigebietsfhrer) ili ih spojiti s Feldkommandanturama ili
obje strane izmjenino angairati na istim zadacima. Koliko je to mogue,
angairati hrvatske Feldkommandanture.
to se tie voenja borbi na terenu, suoeni su sa injenicom da vie ne
mogu izigravati etnike i partizane jedne protiv drugih, nego da njih izigravaju
pomou etnika protiv partizana. Na taj nain su boljevici i Anglo-Amerikanci dovedeni u sretan poloaj da sada utjeu na snage kako to njima koristi.
Njemaka strana treba da se dovede u poloaj treega koji se veseli (tertius
gaudens), da etnike i partizane meusobno izigrava, ime njemakim velikim
neprijateljima (Sovjetima i Anglo-Amerikancima) nameu tekou da se moraju meusobno razraunati. Daljnja je tekoa za njemaku stranu okolnost
sto su zbog oteenja linija dotura njemako snabdijevanje i prehrana jedinica
vrlo oteani, a prehrana stanovnitva gotovo nerjeiva. Time sva odgovornost
u oima stanovnitva pada na njemaka leda kao okupacione sile i boljevicima kao i Anglo-Amerikancima nije teko da svoju propagandu u redovima
stanovnitva upere protiv njemake strane.
Kasche daje na razmiljanje ovakav plan: ne bi li u danom sluaju bilo
svrsishodno pri daljnjem zaotravanju borbi u ovdanjem prostoru da nje-
make i hrvatske snage napuste dalmatinsku obalu na potezu izmeu Zadra i

Dubrovnika i da ih povuku na liniju SarajevoBanja Luka-BihaGospi-sjevernohrvatska obala kod Karlobaga. U ispranjenom prostoru suprotstavili bi
se etnici i partizani; nosili bi odgovornost za tekoe u snabdijevanju i
neprijateljska im strana ne bi mogla mnogo pomagati. U najgorem sluaju
neprijatelj bi iskrcao vlastite snage, ali bi tada morao preuzeti odgovornost za
cjelokupno snabdijevanje prostora, to mu ne bi bilo mogue. Njemaka i
hrvatska propaganda mogle bi tada djelovati protiv tih okupatora, protiv
partizana i etnika a povuene hrvatske jedinice mogle bi se dopuniti u
izobrazbi i naoruanju, a istaknuti politika misao osloboenja vlastitog
kraja. Oslobodili bi vlastite i hrvatske jedinice; mogli bi konano razbiti vea
partizanska uporita u Slavoniji i zatim provesti temeljito ienje u prostoru
juno od Save. Osiguranje skraenih saobraajnica bilo bi im mogue, a
Hrvati bi mogli svoju upravu na odgovarajui nain poboljati i pojaati.
Izdre li tako preko zime, mogli bi u iduoj godini (1945) odabrati trenutak da
zajedno s hrvatskim snagama oslobode naputene krajeve i oiste ih s dobrim
izgledima na uspjeh.
Kasche pri tom priznaje da je svjestan politikih i vojnih argumenata
protiv tog plana, no u asu nude prevladale bi pozitivne mogunosti.
Razmotrio je s poglavnikom u okviru opeg razgovora sline misli i pri tom
utvrdio da im se poglavnik ne bi protivio.
Trenutani poloaj vee veu masu njemakih i hrvatskih jedinica; daje
partizanima slobodu akcije a da se njemakoj strani ne osiguravaju za vee
pothvate neprijatelja vee mogunosti za upotrebu slobodnih snaga. Tako
vezani troe unutranju snagu u zamarajuoj slubi osiguranja; zaboravljaju
praksu ofenzivnog voenja rata i gube zbog nepostignutih uspjeha povjerenje
u vlastitu snagu i borbeni duh koji tei i stremi pobjedi.
Samo najteim izvlaenjem pojedinih bataljuna omoguena operacija kod
Banje Luke dokazala je koliko povoljno djeluje okolnost kad inicijativa
ponovno doe u njemake ruke i time njemaka strana s uspjehom u borbi
ponovno zadobije politiko povjerenje i borbeni duh.
Izvjetaju poslanika Kaschea priloena su dva priloga: u prvom (od 26. VII
1944) kritizira se Obergruppenfhrer Kammerhofer zbog manjkavosti suradnje izmeu njemakih vojnih i policijskih snaga, uz zapostavljanje udjela
hrvatskih snaga i orunitva - protivno opetovanim upozorenjima poslanika
Kaschea. U drugom (nacrtu za Fhrerovo nareenje) predlae se da Kammerhofer preuzme istovremeno i poloaj policijskog ataeja poslanstva kako bi
tako bio podreen Kascheu i njegovim uputama. 38
,8 S opunomoenikom Reichsfiihrera SS za Hrvatsku Kammerhoferom dolazilo je do
trvenja u odnosu na poslanika Kaschea, i to zato jer je predstavnik H. Himmlera u NDH iao
svojim putem.
Upitan u toku istrage 10. IV 1947. kako je dolo do osnivanja njemakih policijskih organa u
NDH, Kasche je opirno ocrtao itav historijat kako je dolo do ponude Berlina da se osnuje
hrvatsko-njemaka andarmerija za bolje i proireno osiguranje pruga. Kasche je naelno bio
protivan takvom prijedlogu, kao i prije povodom formiranja legionarskih odreda NDH u
njemakoj vojsci. Pregovori su bili nastavljeni u Berlinu (poslanik Budak i policijski atae Branko
Buzjak) i tako je berlinsko ministarstvo vanjskih poslova jednog dana obavijestilo poslanika u
Zagrebu da je Reichsfhrer SS Himmler formirao ured Opunomoenika Reichsfiihrera SS za
Hrvatsku. Tek neto kasnije preuzeo je tu dunost SS-Brigadefhrer Konstantin Kammerhofer.
U poetku mu se sjedite nalazilo u Zagrebu, zatim u Osijeku, pa posljednjih mjeseci ponovno u ili
kod Zagreba. Sve dok Kammerhofer nije stigao i preuzeo dunost otpravljao je te poslove v.
Obwurzer koji je bio nadlean za vrbovanje u muslimansku diviziju (Handar). Zbog tih pitanja
Pozivajui se na dopise poslanstva ministru Stijepu Periu i Peria poslaniku Kascheu (od 28. I, 17. II i 21. III 1944), kao i na verbalnu notu
ministarstva upuenu poslanstvu 22. IV 1944. povodom dogaaju u Stonu,
Makarskoj i susjednim mjestima 1943. godine, Kasche je uputio ministru
Alajbegoviu opirnu isprinicu (Zagreb, 29. rujna 1944). 3
U uvodu je Kasche prikazao historijat spora to ga je otvorio ministar
Peri usmenom pritubom 6. XII 1943. koja je nala svoj pismeni izraz u
verbalnoj noti ministarstva vanjskih poslova u Zagrebu od 22. IV 1944. U njoj
se obrauju dogaaji u Stonu, a spominju zbivanja u kotarevima Split i
Makarska i na poluotoku Peljecu. Zatim Kasche upozorava na tekoe
skopane s brzim provoenjem istrage jer se nalaze u petoj ratnoj godini, u
toku operacija protiv bandi, a njemake se trupe nisu mogle nakon duih
mareva i borbenih zadataka sve do obale - odrei zakona ratovanja i u
svakom sluaju odgovoriti gleditu mirnodopskih odnosa. Osim toga, i poduka njemakih jedinica o prilikama u zemlji nije uvijek bila dovoljna. Tako
je, na primjer, tadanji opunomoenik hrvatske vlade kod SS-divizije Prinz
Gottlob Berger doao je u ljetu 1943. god. u Zagreb i zakljuio pismeni sporazum. Kasche je
nadalje zadrao svoje miljenje o tetnosti takve andarmerije, kao i njemakog policijskog
angamana u Hrvatskoj uope. U jesen 1943. god. pokuao je uvjeriti u to i samog Himmlera, ali
se Himmler nije dao krstiti i pri tom je ostalo i 1944. godine, to je izazivalo trvenja izmeu
poslanika Kaschea na jednoj, a Ribbentropa i Himmlera na drugoj strani. (A-VII, NDH, SUP
Zagreb, MF-5)
Op. o svemu tome: Holm S u n d h a u s e n , Zur Geschichte der Waffen-SS in Kroatien
1 9 4 1 - 1 9 4 5 , Sdostforschungen, Mnchen 1971, Band X X X , str. 1 7 6 - 1 9 6 ; isti autor, Obavetajna sluba i poliijski aparat Hajnriha Himlera u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj 1 9 4 1 - 1 9 4 5 ,
Vojnoistorijski glasnik, 1972/3, str. 8 9 - 1 3 3 .
Pored toga vidi: Jefto a i , Obavjetajne slube Treeg Reicha na podruju Hrvatske i
posebno Slavonije u toku II svjetskog rata, Zbornik Historijskog instituta Slavonije, Slavonski
Brod 1967, god. V, br. 5, str. 1 3 3 - 1 6 3 ; Muharem K r e s o , Njemaka okupaciona uprava u
Zagrebu 1 9 4 1 - 1 9 4 5 . godine, zbornik Zagreb u NOB-i i socijalistikoj revoluciji, Zagreb 1971,
str. 2 5 3 - 2 6 8 .
39 A-VII, NDH, Kut. 265, Br. reg. 30/3 - 91. Kopiju te note je Kasche 11. X 1944. dostavio
Drugoj oklopnoj armiji i njemakom opunomoenom generalu u Hrvatskoj. (AJ, T-120, rolna
1077, Grs. 170/44)
Ustako ministarstvo unutranjih poslova (ured ministra) uputilo je uredu ministra vanjskih
poslova dopis br. U. M. V. T. 423/44 od 5. rujna 1944. u kojem pie ovako o cetinjsko-poljikom
pokolju:
Prolo je punih pet mjeseci od pokolja, koji su izvrile postrojbe SS-divizije Prinz Eugen nad
hrvatskim ivljem u cetinjskoj i poljikoj krajini, a da ni ovo ministarstvo ni podreene mu oblasti
nisu dobile jo nikakove obaviesti o rezultatu iztrage, koju je na traenje hrvatskih oblasti uputilo
zapovjednirvo 5. SS-kora u irokom Briegu. Tom je zapovjednitvu bive glavarstvo graanske
uprave u Splitu preko generala Begia bilo dostavilo obilan materijal, ime mu je bilo znatno
olakano voenje iztrage.
Ovom je ministarstvu poznato, da je sa hrvatske strane i drugim putem dostavljen njemakim
oblastima zahtjev, da se ovaj nerazumljivi i strani zloin razsvietli, da se krivci kazne i da se
poduzmu svrsishodne mjere, kako bi se u budue sprieilo ovakovo unitavanje mirnog hrvatskog
puanstva, prigodom akcija koje poduzimaju njemake postrojbe. Koliko je ovom ministarstvu
poznato sa nijedne njemake strane nije dan nikakav odgovor i nikakovo obavjetenje osim, u
samom poetku, da je upuena iztraga.
Broj rtava penje se do 3.000, uglavnom ena, djece i staraca.
Zato ministarstvo unutranjih poslova predlae da ministarstvo vanjskih poslova zatrai
diplomatskim putem obavjetenje o rezultatu istrage i o mjerama koje su njemake vlasti poduzele
ili namjeravaju poduzeti da se taj zloin kazni a ubudue sprijee pokolji nedunoga hrvatskog
stanovnitva.
Taj pismeni zahtjev potpisao je dravni tajnik dr Bruno Nardelli, a na dnu se nalazi biljeka iz
koje proizlazi da je ministar Alajbegovi govorio o tome s ministrom unutranjih poslova
M. Frkoviem i da su se sloili da nije pogodan as da pokrenu to pitanje! (A-VII, NDH, Kut. 265,
Br. reg. 38/3 - 2)
Eugen admiral . Jakin oznaio komandantu divizije stanovnitvo poluotoka Peljeta openito kao sklono neprijateljskim bandama. Slinu ocjenu
dao je diviziji neki ustaki voda ije se ime sada ne moe vie utvrditi. Kasnije
je njemaka lovaka divizija angairana u tom prostoru ostajala due vremena
bez vladina opunomoenika u Zagrebu, iako je Kasche opetovano intervenirao kod ministra Peria i Lorkovia da ga odaalju. Razumljivo je da stanovnitvo koje ivi u mirnodopskim uvjetima ima drukije miljenje od jedinica
koje se nalaze u borbi. No, kako se jedinica nalazi svakodnevno u borbi i u
njoj svaki vojnik izlae i zalae svoj ivot, ta injenica trai da je uvaavaju oni
koji se nalaze u jo povoljnijim prilikama. Takvi obziri moraju se zahtijevati
prije svega u pogledu onih prilika uobiajenih u ratu i priznatih po Haakoj
konvenciji o ratu na kopnu. Tu spada, prije svega, pravo jedinice da zahtijeva
smjetaj, da dostatno izgradi svoj borbeni poloaj i da uzme odgovarajui
materijal, pa da se pobrine, u sluaju potrebe, i za svoju opskrbu. Borba te
jedinice nije unesena samovoljno u zemlju, nego je proizala iz ratnih operacija
zajednikog neprijatelja i s tim u vezi podnijetog traenja hrvatske vlade da joj
se ukae njemaka oruana pomo.
Njemaka je strana tvrdi Kasche u svom odgovoru poduzela sve
potrebno da se navodi i optube ispitaju i provjere, a - ako ustreba - krivci i
kazne. Zbog pljake predmeta iz Uprave monopolske solane i kue upravitelja
bio je poveden vojnosudski postupak, i rezultat je ovaj: dva osloboenja od
optube, dva sluaja due kazne zatvora, a nisu okonana dva sluaja. Tuba
protiv navodne pljake u kui Uroa Periia u Podstrani, kotar Split, nije se
mogla istraiti, jer jedinica o kojoj se radi nije vie bila na dohvatu. Prituba
da su tri njemaka vojnika u kui Marije Cagjevi u Supetru prilikom kune
premetaine oduzeli nakit bila je poznata ve sutradan i smjesta je pregledan
prtljag svih vojnika. No, usprkos najpomnijoj pretrazi nisu pronali traene
predmete, a ponovni pretres zavrio je takoer negativno. Mora se prema
tome pretpostaviti da poinitelji nisu njemaki vojnici ili da je prituba
pogreno iznesena. Sto se tie zbivanja u vezi s opinskim uredom u Stonu,
njemaki porunik Herter je u sijenju 1944. ustanovio na temelju pritube
naelnika Ljubana da su vojnici bili smjeteni u radnim prostorijama
gradonaelnika. Spisi su bili u redu. Vojnike su starjeine tono pouile da
opinske spise moraju ostaviti i da ih ne smiju dirati. Na ponovnu pritubu
gradonaelnika Ljubana bio je Herter zamoljen da odredi one prostorije
opinske uprave u koje ne smiju ulaziti njemaki vojnici. Usprkos opetovanoj
opomeni mjesne komandanture Ljuban nije toj molbi udovoljio, no vojnicima
je, ipak, bilo nareeno da napuste prostorije i izau iz njih. Poslije toga, zbog
nesudjelovanja gradonaelnika civili su iznosili spise u koarama i stoga se
mjesni komandant obratio ustakom komesaru Egekheru da bi se materijal
sauvao. Kasnije su smjestili jedan dio radnog bataljuna hrvatske vojske koji
je bio ukljuen u radove Organizacije Todt. Da li je i koliko taj bataljun
poinio u opinskom uredu nedoputene radnje, to njemaka oruana sila nije
mogla ispitati. Uostalom, opinski ured ve je u studenom 1943. najveim
dijelom ostao bez prozora, a nedostajali su predmeti namjetaja. Ono to je
ministar Peri opisao kao dogaaj u kui jednog njegovog prijatelja u Stonu
nije se moglo ispitati jer nije bilo navedeno ime njemakog oficira. Meutim,
ako e to doista i zbilo, ne bi se to - s obzirom na ratne prilike - moglo
oznaiti kao vano. U vezi s pitanjem uzimanja drva iz kua i sjee drvea kao
goriva i materijala za izgradnju, utvreno je da se drvo uzimalo samo iz kua
oteenih bombama, odnosno da su ga vojnici sjekli za izgradnju vojnih
objekata. Protiv takvih mjera moglo bi se u ratnom podruju protestirati i

aliti samo onda ako bi se pri tom radilo o izvanrednoj teti ili samovolji. To,
meutim, nije bilo u Stonu, ni jedno ni drugo. tovie, ustaki je komesar
Egekher izjavio pred njemakim oficirom zaduenim da provede istragu: Iz
neoteenih i u napadu bombama nerazruenim kuama nisu takoer uzimana
ni vrata, ni prozori, ni drugo da bi posluilo za loenje. Ova tvrenja nisu isto
tako istinita. Takoer su ispitali tvrdnju da su pripadnici Wehrmachta
unitili spise i zemljine knjige kotarskog suda. Gruntovniar Ante Petrovi
govori o provalnicima. Istraga nije pokazala da bi njemaki vojnici uzeli spise
za koje oni i tako nisu mogli biti zainteresirani. Ako su odneseni kreveti iz
sudskog zatvora za smjetaj jedinice, to se ne moe oznaiti kao kraa jer se
koritenje takvih predmeta mora oznaiti kao uobiajena mjera u ratu. O
navodnoj pljaki potanskog ureda u Stonu istragu je provela njemaka
andarmerija. Radilo se o iznosu od 154.300 kuna i taj je novac ostao leati na
poti poto su pale prve bombe. Idueg dana vie ga nije bilo. injenica da je
10. XI 1943. oko 16,00 sati bio vien u potanskoj zgradi jedan pripadnik SS-odreda nije nikakav dokaz da je on ukrao novac. U kui se nalazio i njemaki
ured i bliska je pomisao da su se vojnici brinuli za svoje stvari. Uostalom,
tuma u osobi profesora u penziji Gruma izjavio je da se po Stonu govorkalo
kako su civili uzeli taj novac.
U pogledu strijeljanja osmorice seljana iz sela Kobaa Kasche tvrdi da je do
strijeljanja dolo u toku borbi za poluotok Peljeac. Budui da je odgovorni
voa u meuvremenu bio ranjen i stoga premjeten, nisu ga mogli vie
presluati. Nadlena njemaka komanda izjavila je - poto je ispitala sluaj da su ti seljani strijeljani u toku borbenih operacija zbog davanja podrke
bandama. Koliko god su takve mjere dostojne aljenja, jedinica je prisiljena
da pri samoj vrsti borbe protiv bandi primjenjuje odredene zakone koji su
otri. Samo sasvim jasno distanciranje od bandi osigurava od takvih
posljedica borbe.
Osim spomenutih sluajeva, za daljnje je sluajeve ustanovljeno da se radi
o potpuno neutemeljenim predbacivanjima ili opet iskrivljavanju. Ispitana je
tvrdnja o navodnom upadu u uzgajalite otriga u Stonu i utvreno da je
njemaka strana naredila kontrolne mjere kako bi ga zatitila od pljake i crne
burze. to se tie optube da pripadnici Wehrmachta prisiljavaju stonske
ribare da rade samo za njih, utvreno je da je komandant mjesta Herter
dopustio ribarima da dalje love ribu, da dio ulova donose u Ston za domae
stanovnitvo, a oni su radosni zbog te odluke predavali dobrovoljno dio
ulova njemakoj oruanoj sili, ponekad najvie 30 posto, a inae manje. Isto
tako ne stoje optube u sluaju Vlai, sestre Jeri i Carevi. Posebno se
Kasche obara na Perievu tvrdnju od 21. III 1944. da u Stonu nema gotovo
nijedne kue koja ne bi bila opljakana od njemake vojske. To nikako ne
potvruju izjave hrvatskih sasluanih osoba: profesora Antuna Gruma i
ustakog komesara Egekhera.
Na kraju Kasche zavrava ovako: Da vojnik negdje treba dobiti smjetaj,
to nije nikakav zahtjev ili samovolja, nego njegovo pravo. Civilno stanovnitvo trebalo bi se truditi da vojniku olaka borbu dajui mu stan, krevet,
pokustvo i po mogunosti to veu udobnost. Osobu koja podnosi pritubu
trebalo bi upitati to je ona uinila da vojniku olaka zadatak. Njemaki se
vojnik poput hrvatskoga bori u hrvatskom prostoru uglavnom i za osloboenje zemlje od bandi koje ele sve unititi i koje su ve toliko toga unitile.
Pomagati njemakom vojniku u borbi to nije samo gest zahvalnosti za velik
broj ranjenih i poginulih vojnika, nego je to i zapovijed razuma i interes

samoga civilnog stanovnitva. Narodu bi se moralo objasniti to je ovaj rat,
kakve bi se opasnosti imale oekivati u sluaju poraza, itd.
Sa aljenjem, meutim, mora konstatirati da takvih gledita u pismu
gospodina Peria uope nema, nego su on i neke mjerodavne linosti iz mjesta
pojedine sluajeve ak i uveale i neodgovorno ih razglasile. Zato je prisiljen
da protiv naina i oblika kako je ministar Peri i dio njegovih pouzdanika
prikazivao stvari uloi najodluniji protest.
U jednom njemakom izvjetaju o poloaju u Hrvatskoj za mjesec rujan
1944. navodi se ovo:
I. Poloaj i raspoloenje u Narodnoj skupini.
Pribliavanje Sovjeta izazvalo je znatnu uznemirenost pripadnika Narodne
skupine i Hrvata; pojaava je povlaenje viih njemakih tabova, jedinica za
prijenos snabdijevanja i dovoenje bjegunaca iz Bugarske i Grke i pojave
osipanja u hrvatskom domobranstvu i iznova oivljene aktivnosti bandi.
Ugroavanje maarske nizine zbog upada Sovjeta preko karpatskih prijelaza
bitno je utjecalo na takvo raspoloenje. U starih pripadnika Narodne skupine
postoji i nadalje nerazorivo povjerenje u Fhrera i vjera u pobjedu. U jednom
dijelu onih koji su se tek 1940. i 1941. god. vratili svojoj narodnosti kao i kod
jezino odnaroenih i u svom dranju pod jakim utjecajem tenji za kroatizacijom mogu se zapaziti maloduje, ravnodunost i sumnja u ishod rata. Oni
pokuavaju mnogostruko poricati svoje njemstvo, da ponovno uspostave
prijanje veze s bivom Hrvatskom seljakom strankom i da se ponekad ue
poveu s pravoslavcima. Zapaa se pojava brojnog neodzivanja radnih
obvezanika. Veina pripadnika Narodne skupine uvjerena je da od neprijatelja ne moe oekivati nikakvu milost, a da nee izostati podrka Reicha i da e
ih - ako ustreba skloniti na sigurno. Poduzete su razgranate mjere osiguranja za eventualno izbijanje nemira u zemlji. Najvanije zgrade Narodne
skupine stalno su pod straom; odredi Domovinske strae (Heimatwacht)
ubrzano se uvjebavaju i broj im se poveao na etiri ete. Za pogoranje
raspoloenja mjerodavno je ponaanje bjegunaca iz evakuiranih zapadnoslavonskih naselja smjetenih u istonom Srijemu. U posljednje vrijeme vei broj
evakuiranih samovoljno se vratio u svoja naselja, uspostavio veze s bandama i sad nastupaju kao otvoreni protivnici Narodne skupine.
II. Pokret bandi.
U istonom Srijemu komunistiki agitatori iskoristili su pojavu etnike
grupe u Posavini da privole pripadnike Narodne skupine da priznaju komunistike Narodnooslobodilake odbore i otponu suradnju s njima. ire se
glasine da etnici imaju nareenje da pri svom napredovanju u Srijemu
likvidiraju sve Nijemce i jedini spas od takvog neizbjeivog krvoprolia jest
prikljuak Nijemaca Narodnooslobodilakom pokretu koji ih jedini moe
zatititi. Bande su ojaane i u naoruanju i u broju boraca zbog
prebjegavanja itavih jedinica hrvatskog domobranstva, neprekidnog snabdijevanja iz zraka i nove prisilne regrutacije. Nakon prevladavajue a zabrinjavajue neaktivnosti poetkom mjeseca uslijedila je od 10. IX dalje poveana
(partizanska) aktivnost koja se najveim dijelom ispoljavala u razaranju
eljeznikih pruga i prepadima u jugoistonom kraju Posavine istonog Sri40
AJ, T - 1 2 0 , rolna 1146, A . Z . : IX/14/IV/113 Kr.
jema.41 U drugoj polovici mjeseca bande su postale aktivnije i u slavonskom

gorju pa su 25. IX izvele velik napadaj na Podravsku Slatinu i dravsku nizinu.
Iz jasno uoljivih priprema moe se zakljuiti da se oekuje velik napad na
akovo. Zbog intenzivne djelatnosti u razaranju promet izmeu Vinkovaca i
Zagreba od poetka mjeseca gotovo je obustavljen. Ugroavanje podruja
naselja od bandi bez sumnje je bitno u porastu: a) najveim dijelom veih
naoruanih bandi u Papuku, Krndiji i Dilj-gori, kao i u poekoj kotlini; b)
u Srijemu zbog napredovanja odreda bandi iz sjeverozapadne Srbije na
donji tok Save. Prema posljednjim pokretima ini se da postoji namjera da
dosegnu Fruku goru i da, zatim, prodru dalje u Baku kako bi tamonje
srpsko stanovnitvo podigli na ustanak i uspostavili vezu sa Sovjetima. Da bi
osigurali prijelaz preko Save, prebaene su jae bande iz Fruke gore u
Posavinu. Zbog borbi u prostoru Banje Luke morali su evakuirati tri naselja
(Windhorst, Adolfstal i Troschelje). Nije im polo za rukom da sklone ivene
namirnice (samo penice 3.000 tona). Evakuirane 2.384 osobe prebacit e u
prostor Osijeka to kolonama seoskih kola, to eljeznicom. Neseljaci dolaze
u Reich na rad. Bande su u noi od 10/11. IX napale Klenak i Laarak.
Jedinice hrvatskog domobranstva koje su se ondje nalazile djelomino su
prile bandama; ostali su se bez otpora dali u bijeg. Poega je evakuirana
zbog pojaanog pritiska; dio pripadnika Narodne skupine mogao se jo
skloniti na sigurno.
III. Poloaj u dravi.
1. Hrvatske oruane snage.
U Hrvatskom domobranstvu pokazuju se pojave rastrojstva i rasula s
tekim posljedicama. U rujnu su preli bandama hrvatski avijatiki puk sa
svim oficirima, dijelovi petrovaradinskog garnizona i tri ete hrvatskog Treeg
lovakog zdruga s oficirima. I na drugim su mjestima jednako tako prele
bandama jedinice hrvatskih oruanih snaga ponijevi sa sobom oruje. Te
pojave treba prije svega pripisati nareenju voe bandi Tita irenog brojnim
lecima. U njima je Tito traio od svih domobrana i etnika da smjesta
obustave borbu na strani Njemake i da se prijave u komunistiku Narodnooslobodilaku vojsku. Ako se ne odazovu tom nareenju, prijeti im
izvoenje pred ratni sud. Nema zasad znakova neke totalne mobilizacije. Iako
su kod Ustake vojnice svi rezervni oficiri i podoficiri, zapaaju se otpusti iz
vojne slube u prilog djelatnosti koje nemaju nikakve veze s ratnom udjelbom.
Vlada i Ustaki pokret vide svog glavnog neprijatelja u srpstvu, a ne u
komunizmu. Svako angairanje nacionalnih Srba s njemake strane za borbu
protiv komunizma shvaa se kao ugroavanje hrvatske drave i neprijateljski
in prema hrvatstvu.
2. Vanjska politika.
U prvom planu stajao je poglavnikov posjet Fhrerovu Glavnom stanu 18.
41 Povjerenitvo UNS-a u Osijeku je telegrafski javilo RAVSIGUR-u 27. IX da su ak u
sjeveroistonom i istonom podruju Maarske sve jai napadi (maarskih) partizana; da su svi
politiki krugovi za kapitulaciju i da je sadanja vlada u krizi. (A-VII, NDH, Kut. 153, Br. reg.
37/4 - 1)
IX 1944. i rekonstrukcija vlade o emu predlei poseban izvjetaj.42 Kod

Ustakog pokreta i jednog dijela hrvatskih graanskih krugova sve vie
prevladava uvjerenje da se od neprijateljskih sila nee moi postii odranje
hrvatske dravnosti nego, u najboljem sluaju, pravno vrlo skuena Hrvatska
u federativnoj Jugoslaviji ili nekoj balkanskoj konfederaciji. Zbog takvog
prosuivanja ne postoji za Hrvate drugi izlaz nego da ustraju na strani
Njemake sve dotle dok postoje izgledi za njenu pobjedu i da iskoriste njenu
podrku u najveoj mjeri. Isto tako je veina pristaa ustatva dola do
spoznaje da kod neprijatelja ne mogu oekivati nikakav obzir. Sadanju
situaciju treba, ipak, iskoristiti da bi Reich po mogunosti to vie odobrio
Hrvatskoj. Jedva da se zapaa neka osobita spremnost za akciju i borbu. Do
sada se borbena odlunost i vjernost do posljednjeg najvema iscrpljivala u
skuptinama, propagandnim marevima ustaa i prebacivanju ustakih odreda
u gradove koje ve zatiuju njemake vojne i policijske jedinice. Sve se vie
naglaava jednakopravnost, a dranje granii esto ve s izazivanjem.
3. Unutranja politika.
Unutar Ustakog pokreta primjeuje se snanije prikupljanje kao i tenja
da iskopaju sve osobne razmirice. U redovima pristaa Hrvatske seljake
stranke nastupila je izvjesna bezglavost (vrludanje) zbog toga to je izostao
oekivani slom Njemake, a time i ustakog reima kao i uslijed sve veeg
osobnog razilaenja i razliitosti ocjena. 43 Mjestimino se moe zapaziti jae
pribliavanje komunistikom Narodnooslobodilakom pokretu. Klerikalni
krugovi su u vrijeme na koje se izvjetaj odnosi (rujan 1944) postali neto
suzdrljiviji, iako su se ponovno pojedini katoliki sveenici prikljuili bandama. 44 Prekid odnosa Turske s Reichom djelovao je na bosanske Muslimane izvanredno nepovoljno. Vlada razoaranost zbog toga to muslimanska
SS-divizija (Handar) nije smjesta ostvarila autonomiju Bosne i uspostavu
agrarnih odnosa kakvi su postojali prije 1918. godine. Jedva da postoji
dotadanje dranje sklono Nijemcima. Muslimanska inteligencija danas je bez
orijentacije i nastoji da se iznutra pomiri s jednom novom Jugoslavijom.
iroke mase polau svoje nade u Ankaru i njeno prijateljstvo s Engleskom.
Uvjerene su da e se Turska zaloiti za njih.i osigurati im povoljan poloaj, bez
obzira na to kojem bi dravnom sklopu pripala njihova domovina poslije rata.
Pravoslavni Srbi beziznimno su protunjemaki orijentirani. Srbi koji su prije
1941. god. bili skloni Njemakoj upuuju prigovor da je Njemaka prema
njima vodila pogrenu politiku. Nastojanju da iznova nau dodir s Nijemcima
jest cilj da postignu formiranje naoruanih srpskih jedinica (etnika) pod
srpskim vodstvom kako bi se zatitili od neobuzdanog postupka ustaa, ega
se pribojavaju pri neizbjeivom slomu Reicha. Kako ne raspolau naoruanim
42
di.
Rekonstrukcija se sastojala u tome da su u vladu uli: N. Steinfei, M. Frkovi i J. Duman-
43 Mato je pismom od 14. XI 1944. javio iz Zagreba Povjerenstvu da su do jednog naeg

ovjeka doli ministri Hefer i Kuvedi i dravni tajnik . Debeli i upitali da li mi garantiramo
da nee izgubiti ivote ako dodu u nae ruke. Oni pristaju na sud, logor, zatvor i progonstvo,
samo ne bi htjeli da idu u Njemaku kako su dobili nalog. Stavljeno je naime svim ministrima na
raspoloenje dva luksuzna automobila i jedan teretnjak da se mogu prebaciti u Njemaku. Ja sam
im dao odgovor da mi za niiju glavu ne garantiramo nego da garantiramo samo to da nee biti
ubijeni bez suda. Prema tome, ako smatraju da mogu izai pred Narodni sud te da se tog suda ne
boje, onda se im ne treba ni bojati naeg dolaska. Ja mislim da sam ispravno postavio a inae su to
gadovi koji zasluuju sve prije nego samilosti. (A-IHRPH, KP - 54/1396)
44 Op. iril P e t e i , Katoliko sveenstvo u NOB-u 1941-1945, Zagreb
1982.
jedinicama u pojedinim dijelovima Hrvatske, dre da bi bili prikraeni pri

ulasku Saveznika uslijed nemogunosti da im prue podrku. U domobranstvu
napreduju i rastu pojave raspadanja. Pokuaji da kod njih, u redovima
domobrana, uvrste moral i borbenu snagu do sada nisu zabiljeili nikakve
bitne uspjehe. Jedan dio domobrana koje su njihovi oficiri odveli partizanima
vratio se. Poziv Tita da se do 15. IX prikljue bandama jer e inae biti
strogo kanjeni kao narodni izdajice nanio je vrlo teak udarac ionako slabom
moralu i disciplini. Zbog brojnog uveanja, nestaice oficira i uvrtavanja na
silu dobrovoljaca u Ustaku vojnicu opala je i njena borbena vrijednost
izuzimajui elitne jedinice poput Poglavnikovih tjelesnih sdrugova, tzv. Crne
legije, itd. Naputanjem Poege, Daruvara, Pakraca, itd. i zadobivanjem
prostora u borbama kod Banje Luke i dalje se smanjilo teritorijalno prostiranje hrvatske drave. To se odraava nepovoljno i na moralnu i na politiku
konstituciju hrvatskog stanovnitva.
Poslanik Kasche s pozivom na odluku ministra v. Ribbentropa
razmatrao je s opunomoenikom Reichsfhrera SS Kammerhoferom i vodom
Njemake narodne skupine od 3. do 5. X 1944. pitanja u vezi. s eventualnom
evakuacijom pripadnika Narodne skupine^ Pri tome su se sloili da je od
bitne vanosti da izbjegnu sve to bi moglo izazvati paniku i zakoiti mjere
vodenja rata. Za moguu evakuaciju odredili su na geografskoj karti tri zone:
1) istoni Srijem, istono od Mitrovice; zapadni Srijem i granina istonoslavonska podruja; iri prostor oko Osijeka. Pri provoenju evakuacije razlikovat e se uvijek dvije grupe: 1) majke s malom djecom i djecom ispod 15
godina; bolesnici nesposobni za mar; u danom sluaju ene i ostala rodbina
pripadnika Wehrmachta, SS i policije; 2) svi ostali, ako nisu dodijeljeni u
akciju u prostoru u okviru Wehrmacbta, SS i policije. Za evakuacionu zonu 1
evakuacija grupe 1 ima se smjesta narediti. Evakuacija grupe 2 ne smije
nipoto uslijediti prerano. Prikupljanje etve i pomone mjere za Wehrmacht
moraju se provoditi s najveom energijom. Ako su potrebne daljnje mjere
evakuacije, voa Narodne skupine dogovorit e se o njima s opunomoenikom Reichsfhrera SS i oni e zatim zatraiti suglasnost poslanika Kaschea
najbrim putem. Ako prijeti opasnost zatezanja, djeluju voa Skupine i
opunomoenik Reichsfhrera SS prema vlastitoj ocjeni. Poslanik Kasche e
razmotriti s vladom u Zagrebu principijelna pitanja i rjeenja; daljnji koraci
pri provoenju u vezi s vladom zadatak su voe Narodne skupine.
U istom rasponu (od 3. do 5. X) Kasche je u Osijeku i Vukovaru
raspravljao o pitanjima vezanim za evakuaciju Hrvata s Kammerhoferom,
vodom Narodne skupine B. Altgayerom, velikim upanom drom Elickerom i
stoernikom Gecom. Pri tom su se sporazumjeli u ovom: ustae e ene i djecu
u sluaju potrebe evakuirati iz zone borbi i osobito ugroenih krajeva i prvo ih
odvesti u prostor oko Vinkovaca, a daljnje e korake ustae uskladiti s
centralnim dravnim uredima NDH. Mjesno nadleni ustaki dunosnici i oni
Narodne skupine u Hrvatskoj uskladit e meusobno svoje korake. Pri tom
mogu uzeti sa sobom pripadnike drugog naroda pa da u osiguranom kraju
doe do razdvajanja. Obje e strane neprekidno usklaivati svoj postupak s
nadlenim velikim upanom.
Telegramom od 8. X 4h Kasche je izvijestio ministra v. Ribbentropa o svom
AJ, T - 1 2 0 , rolna 1025.
AJ, T - 1 2 0 , rolna 1025, Nr. 1961 od 7. 10.
Pored tog brzojava postoji i opirniji Kascheov izvjetaj o putu od 9. X 1944. (Isti izvor, Ges.
Pol. 2.-414/44 Grs.)
45
46
12
Ustae i Trei Reich I I
1 7 7
okonanom putu u Varadin, Osijek, Vukovar i Vinkovce. Vodio je razgovore

s feldmaralom Weichsom, generalom de Angelisom, Gruppenfhrerom Kammerhoferom, voom Narodne skupine B. Altgayerom i lokalnim njemakim i
hrvatskim linostima. Slubenici poslanstva iz Kascheove pratnje vodili su
odvojene razgovore s nadlenim njemakim i hrvatskim funkcionarima.
1. S Kammerhoferom i Altgayerom utvrene su za Narodnu skupinu zone
evakuacije za sluaj potrebe. Iz svake takve zone prvo e se povui grupa djece
i majki, a zatim odrasli. Za evakuacionu zonu 1 - istoni Srijem izmeu
Mitrovice i Zemuna (?) dao je Kasche dozvolu da iz nje otpone transport
djece i majki. O pojedinostima slijedi poseban izvjetaj.
2. Odrali su detaljne konferencije u vezi s njemako-hrvatskom suradnjom na polju eljeznikog saobraaja i osiguranja etve. Struni referent za to
jest savjetnik poslanstva dr Khn. Sporazumno s komandantom Druge
oklopne armije Kasche je utvrdio da je prebacivanje etvenih prinosa iz
Srijema u prostor oko Zagreba hitne prirode. Raiene su tekoe u prostoru
13. SS-divizije s SS-Brigadefhrerom Wagnerom koji je takoer sudjelovao u
dogovorima. Za provoenje odluka potrebna je stalna prisutnost jednog
slubenika poslanstva u sjeverno-hrvatskom prostoru. O pojedinostima poseban izvjetaj.
3. Kasche je utjecao na to da bi se poboljala i stalno njegovala njemako-hrvatska suradnja i uvrstilo dranje stanovnitva. Prve mjere radi jaanja
zemaljske obrane prema Banatu zapoete su. S nadlenim ustakim dunosnicima u velikoj upi Srijem uskladio je istovrsni postupak u pogledu evakuacije
djece i majki kao i s voom Skupine.
Nakon povratka s puta razgovarao je s poglavnikom koji se sloio s
mjerama evakuacije djece i majki kao i s pojaanim angairanjem svih snaga
za voenje rata u spomenutom prostoru. Razmislit e (Paveli) o uvoenju u
velikim upama koje dolaze u obzir na isti nain po jednoga hrvatskog
vojnoupravnog efa kao to je to u obje dalmatinske zone. 4 ' U vladi poglavnik
e s predsjednikom vlade formirati vladin odbor koji e biti opunomoen da u
suradnji s poslanikom Kascheom i njemakim opunomoenim generalom
donosi sve potrebne, odlune mjere u interesu zajednikog voenja rata.48
Poglavnik je razmotrio s generalom Juppeom formiranje jedne specijalne
borbene divizije odabirom iz tjelesne garde (PTS) i u manjem broju iz drugih
jedinica i tu bi diviziju ubrzo upotrijebili za borbu protiv bandi u zapadnoj
Slavoniji.
S glavnokomandujuim na Jugoistoku Kasche je pretresao hitno pitanje
aktivnog voenja borbi protiv sredita bandi. Ono bi, dakako, zahtijevalo
oslobaanje nekoliko divizija od zadataka osiguranja. Kasche pri tom ima na
umu da prostor sjeverno od Zadra prema Crnoj Gori, Hercegovini i Dalmaciji
isprazne sve do linije sjeverno od Zadra-Bihaa-Banje Luke-Sarajeva. Sve do
te linije mogle bi se osigurati eljeznike veze a time i opskrba stanovnitva. S
jedinicama koje bi tako oslobodili moglo bi se konano pristupiti uspjenom
napadu na glavna uporita bandi, posebno u sredinjoj Slavoniji. U obalnom podruju morali bi iduih mjeseci nositi odgovornost na svojim leima za
izostanak snabdijevanja stanovnitva zbog potekoa u transportu. Ako pak
taj prostor isprazne, morat e se u njemu dograbiti Tito i etnici. Manje bi se
47
4S
To su bile Zona Lika i Zona Neretva.

Neto poput onog odbora za promibu.
t r e b a l i pribojavati neprijateljskog iskrcavanja, jer Tita moraju otkloniti, a

Anglo-Amerikanci bi tada morali sa svoje strane preuzeti snabdijevanje.
Takva razmiljanja iskrsnula su u posljednje vrijeme u toku opih razgovora s poglavnikom koji ne bi nita prigovorio ako bi njemaka strana tim
potezom naputanja spomenutog prostora na jugu u ostalom podruju preuzela u svoje ruke zakon vojnog djelovanja. O tome je Kasche ve podnio
izvjetaj ministarstvu. Aktivni postupak potreban je i stoga da meu stanovnitvom podignu opet svoj ugled a meu hrvatskim vojnim jedinicama ponovno ojaaju povjerenje u njemako vodstvo i spremnost za akciju. U danom
poloaju Kasche smatra da je postupak to ga preporuuje vrlo izgledan, ako
ne ak i presudan za poloaj Njemake u Hrvatskoj.
Njemako poslanstvo u Zagrebu u verbalnoj noti od 12. X 1944., 49
upuenoj ustakom ministarstvu vanjskih poslova, nadovezalo se na razgovor
njemakog poslanika s ministrom Alajbegoviem od dan ranije i saopilo ovo:
Zbog borbenih operacija vei je broj Volksdeutschem - hrvatskih dravljana protjeran iz svojih nastambi koje su djelomino razruene. Jedan dio
naao je mogunost da se zaposli a time da doe i do zarade za ivot na
drugom mjestu u NDH. Da bi ostalim Volksdeutscherima osigurali rad i
zaradu za ivot, vlada Reicha obavijestila je poslanstvo da e do daljnjega
primiti te Volksdeutschere u Reich.
Njemaki poslanik iznio je to pitanje poglavniku i on je to odobrio.
Njemako poslanstvo stoga predlae da se za odlazak tih Volksdeutschem
- hrvatskih dravljana odobri ovakav pojednostavljeni postupak: Volksdeutschen hrvatskog dravljanstva koji su zbog borbenih operacija protjerani
iz svojih nastambi mogu do daljnjega otputovati u Reich. Za njihov odlazak
izdat e se pojedinim grupama kolektivno odobrenje (viza), a pribavit e ga
Narodna skupina u Hrvatskoj, a po potrebi i njemako poslanstvo. Ti
Volksdeutschen hrvatskog dravljanstva mogu ponijeti izbjegliku prtljagu
koju nose sa sobom. Ako vode sa sobom konje i kola, mogu uzeti hranu i
namirnice za put kao i gospodarski pribor, namjetaj i odjeu, ukoliko sve to
mogu natovariti na kola. O broju konja i kola sastavit e se popis a sastavit e
ga s jedne strane Narodna skupina, odnosno poslanstvoma na drugoj nadlena
hrvatska instanca. Vraanje konja i kola ostaje na snazi. iva stoka ne moe se
povesti. Sve pojedinosti rjeava Narodna skupina s hrvatskom vladom. Potrebne hitne mjere za prevoenje takvih Volksdeutschera u Reich bit e
zajamene.
Poslanstvo, na kraju, moli da se ministarstvo sloi s takvim rjeenjem i da s

njim upozna nadlena ministarstva u Zagrebu.
Ustako ministarstvo vanjskih poslova verbalnom notom od 16. X 1944. 50
potvrdilo je poslanstvu primitak gornje note i istaklo da se naelno slae s
predloenim rjeenjem, ali je istodobno skrenulo panju kako je za sva
specijalna pitanja iz predloenog rjeenja opunomoeno ministarstvo unutranjih poslova da ih razmatra s vodstvom Narodne skupine.51
Vanjsko-politiki pregled br. 10 (Zagreb, dne 23. listopada 1944) 52
A-VII, N D H , Kut. 2 6 8 . Br. reg. 55/2 - 10.
A-VII, Kut. 2 6 8 , Br. reg. 55/2 - 5.
Nadstojnik njemakog odsjeka ustakog ministarstva vanjskih poslova dr E. Bauer je
dopisom 16. X izvijestio ured ministra unutranjih poslova o sadraju note upuene njemakom
poslanstvu u Zagrebu. (A-VII, N D H , Kut. 2 6 8 , Br. reg. 55/2 - 1)
5 2 A-VII, NDH, Kut. 3 / 2 - 1 .
49
50
12
179
ustakog ministarstva vanjskih poslova pozabavio se situacijom u Francuskoj,

Maarskoj, zoni Jadransko primorje, Sloveniji i Srbiji.
Za Francusku se iznosi ovakav zakljuak:
Iz svega se jasno vidi krvava razkrsnica, na kojoj se nalazi Francuzka. Sve
se sukobljuje u dva oprena politika stava, od kojih svaki trai 'nacionalnu
revoluciju' t.j. obraun sa starim frazama i slabostima 'Tree Republike' i
vodei poloaj u novoj Europi.
Kolikogod je sada de Gaulle nemoan da uzpostavi bilo kakav red poradi
nasrtaja ljeviara, te poradi tekoga stanja u zemlji preko koje je proao rat,
koja se ponovno nalazi u oboj mobilizaciji, bez autoriteta, bez kruha, sa
sruenom valutom, ipak se uslied tekoga poloaja skoro svih europskih
zemalja, napose Englezke, Italije i panije, moe oekivati, da e se Francuzka
ipak oporaviti i zaigrati u kolu europskih naroda znaajnu ulogu. To vie, to
su neizcrpljive intelektualno-moralne vriednosti ove zemlje, od kojih je ivjela
a i ivjet e Europa.
Podcienjivati Francuzku u tom pogledu poradi njezine privremene nesree
ne bi bilo pametno! 53
O Maarskoj Pregled sadri ovo:
Kako se iz svega ovoga vidi a kako se je moglo razabrati i iz naih
prijanjih vanjsko-politikih pregleda, prilike u Maarskoj razvijale su se
tako, da se je prije ili kasnije trebalo oekivati slini prevrat kao to u
Rumunjskoj i Bugarskoj. Te injenice svakako su si morali biti i Niemci
sviestni. Radi toga oito je da je u interesu uspjeha borbe bilo, da se stvari u
Madarskoj to prije razjasne. Unutranji neprijatelj predstavlja uviek najveu
opasnost, pogotovo kada se nikada ne moe znati kada e on udariti.
Cilj je Niemaca i Madara nacionalista zbog toga bio u tome, da se u
Madarskoj razjasne stvari. Opisali smo svu dvolinost politike dosadanjih
madarskih voa, ali oito ni druga strana nije spavala, te je protuudar bio
izvren mnogo bre, nego to su si to svi defetistiki krugovi u Madarskoj
mogli zamisliti.
U nedjelju 15. o. mj. prije podne bili su uhapeni mladi Horthy i vice-admiral Bornemissza. U 14 sati regent Horthy daje dnevnu zapovjed vojsci za
obustavu borbene djelatnosti, u 15 sati ve je interniran; u 17 sati istoga dana
izdaje glavar druge honvedske vojske Vrs zapovjed vojsci da nastavi borbu;
3 sata kasnije ve voa nyilasa (hungaristi, strieljasti krievi) Szalasi daje
izjavu, da je primio od upravitelja drave punomo za sastav vlade. U
ponedjeljak 16. listopada Szalasi je ve objavio vladu i ujedno najavio, da e
kao predsjednik vlade privremeno vriti dunost dravnog upravitelja, dok ne
55 Vlada u Vichyu pod utjecajem Quai d'Orsaya nije pristajala da prizna de iure Pavelievu
Hrvatsku i ustrajala pri tome da nadalje postoje odnosi de facto: da u Zagrebu opstoji i posluje
francuski konzulat a kod njih trgovinsko-kulturno izaslanstvo NDH. Paveliev prijatelj, advokat
Georges Desbons poznat svjetskoj javnosti iz procesa marsejskim atentatorima 1935. godine upinjao se kod P. Lavala da ishodi priznanje de iure i uspostavu redovnih diplomatskih odnosa.
Paveli je, naime, elio da Desbons bude ef francuske delegacije u Zagrebu u rangu opunomoenog ministra, no tome se odluno suprotstavljao vodei kadar Quai d'Orsaya (ambasador
Rochat, generalni sekretar ministarstva vanjskih poslova), prigovarajui Desbonsu da je preveliki
prijatelj politike formacije na vlasti u Zagrebu i da se je odavna zauzimao za ustaku formulu
rjeenja nacionalnog pitanja u Jugoslaviji. Quai d'Orsay je ak dao do znanja predsjedniku
Lavalu da e se prituiti pristupi li Laval imenovanju Desbonsa samom efu drave maralu
Petainu koji kao to je poznato slua savjete diplomacije, a ona je pak eljela da ostane sve po
starom. (Podaci iz jednog francuskog memoranduma od 28. I 1944: A-VI1, NDH, Kut. 2 6 8 , Br.
reg. 1 7 / 4 - 1 )
imenuje namjestniko viee od 3 lana. Osim nekih manjih pobuna posada po

gradovima koje je njemaka vojska sa vjernim madarskim trupama brzo
s v l a d a l a , nijesu puisti uobe nigdje uspjeli uzeti vlast u svoje ruke, pa je vlada
odmah bila gospodarem poloaja. Szalasi je u vojsci odmah izmienio velik
broj zapovjednika, pa nije nigdje dolo do pobuna vojnika u veoj mjeri, nego
je madarska vojska i dalje nastavljala borbu zajedno sa njemakom vojskom.
Prema tome dogoaji koji su se odigrali u Madarskoj znae povoljan
obrat te uklanjanje trajnih opasnosti. Time su ostvarene predpostavke za
uspjean odpor izvana i iznutra. Vano je to to se vojska dobro dri. 54
Za poloaj u Zoni karakteristino je ovo u Pregledu:
Svakako dolaze iz Rima iredentistikim krugovima viesti da stvar 'Trst'
kod Engleza i Amerikanaca ne stoji loe, da je upliv talijanske vlade u porastu,
pa neka se ne popusti u nacionalnoj borbi i si. S druge strane je i republikansko-faistika strana u 'Zoni' djelatna kao i uviek i ni najmanje nije popustljivija. I ona ima skroz nacionalno-borbeni stav protiv 'Slavena' (Hrvata i
Slovenaca) i kod Niemaca nastoji stalnim tuakanjem i prosvjedima i si.
odrati svoju poziciju. Niemci poputaju kod tih stvari veinom talijanskim
zahtjevima, jer u tom Aussenamt i njegovi organi pomau Italiju, a tim se
posredno onemoguuju promjene ili mjere na tetu Talijana. Svakako razpolau Talijani dalje s organizacijom inovnika i oruanih snaga u 'Zoni' koje
sve dalje odravaju talijanstvo, bez obzira na to, da li su uz republikansko-faistiku Italiju (mali dio) ili uz Rimsku vladu. Niemci su sve vie dezinteresirani, a Hrvati i Slovenci nemaju mogunosti da postignu neki napredak,
naprotiv oni su izloeni i dalje progonima.
Zakljuno moe se rei, da se usprkos promjena njemako-talijanskog
odnosa od 1943. god. poloaj Hrvata u Istri (Zoni) nije gotovo nita promienio. Naprotiv mogue je ustanoviti da je talijanska irredenta veoma djelatna,
te se je uspjeno plasirala kod organa njemake vanjske politike, koji njezin
rad svojim zahvatima bilo izravno, bilo neizravno podupiru. Nacionalistika
hrvatska i slovenska struja, ne zatiena, nije u stanju talijanskoj irredenti
pruiti bilo kakav jai odpor.
U rubrici Slovenija dan je prikaz politikih skupina (Bele garde, partizana i slovenskih nacionalista), a za Srbiju se navodi ovo:
Obzirom na stanje Iztonog bojita i prodiranja Sovjeta na Balkan,
partizanski vrhovni tab izdao je nalog novim divizijama da se imadu na svaki
nain prebaciti u Srbiju sa ciljem da u junoj Srbiji stvore osnovicu za ovaj dio
Balkana. (U Srbiji nalazile su se prije 4 partizanske divizije, a od poetka
srpnja do kraja rujna prebaeno je daljnjih 6 divizija).
U oekivanju 'osloboenja' Srbije sa strane zapadnih saveznika, od kojih
je Draa, ini se, imao neka obeanja, Drainovci i Nedievci vodili su
najotriju borbu protiv partizana. Zbog tih borba poloaj se u Srbiji neobino
zapleo, a sasvim je postao nejasan provalom Sovjeta na srbsko podruje.
4 Upravitelj upske redarstvene oblasti u Varadinu K. Batui telegrafski je obavijestio
RAVSIGUR 15. X 1944. ovako:
Hrvatsko poslanstvo u Budimpeti sprema se za odlazak. Cesta BudimpetaBudafok puna
bjegunaca. Madari spremaju istup iz saveza.
Partizani namjeravaju zauzeti Meumurje. Potrebno prirediti nae snage za okupaciju
Meumurja da nas partizani ne preteknu. Provjereno. (A-VII, NDH, Kut. 153, Br. reg. 31/4 - 1)
Rukovet verbalnih nota poslanstva NDH U Budimpeti o potekoama u hrvatsko-maarskim odnosima: A-VII, NDH, Kut. 2 6 7 , Br. reg. 58/3 - 1.
Iz ciele te nejasne situacije moe se jedino utvrditi da su u Srbiji partizani

zajedno sa crvenom armijom u naletu, a Nedievci i Drainovci ustupaju.
Prema najnovijim viestima Nedi je na elu svoje vlade napustio Beograd i
otiao u Njemaku, dok je, kako je ve to poznato, 1. rujna poela oba
pobuna etnika protiv Niemaca.
U Zakljuku Pregled daje ovakav (optimistian) prikaz opeg razvoja:
1. Vojniki. Na svim bojitima saveznici su prema viestima iz osovinskih
i saveznikih izvora opet poduzeli velike navalne pokrete. Njemaka sa svoje
strane nastoji zaustaviti saveznike i pretvoriti pokretni rat u rovovski, to joj je
do sada djelomino uspjelo. Borba Njemake vodi se sada u glavnom radi
odranja poloaja, a u svrhu dobivanja vremena, kako se u viestima iz
njemakog izvora naglasuje, zbog mogunosti izradbe novog oruja u dovoljnim koliinama, kako bi se pomou njih izveo preokret na bojitima. Inae o
novom oruju sauvana je podpuna tajnost, pa su sve viesti o tome samo
nagaanja.
Moral je u njemakoj vojsci na visini, kako to priznaju i sami saveznici;
analiziranjem najrazliitijih viesti o uspjehu totalne mobilizacije, dobiva se
dojam da je ona u konanoj liniji ipak dala dobre rezultate.
Uzprkos svih naglaavanja sa saveznike strane, o nekim razcjepima
unutar stranke, unutar vodstva i t. d., ipak je prema obaviestima njemaka
pozadina vrsto u rukama vlasti.
2. Politiki. Konture spora meu saveznicima postaju sve jasnije. Osobito
se to opaa na Balkanu (spor radi Trakije i s time u savezu stavljanje bugarske
vojske pod sovjetsko zapovjednitvo), te u poljskom pitanju, koje se sve vie i
vie zaotruje. Tako je iz dnevnih viesti poznato, da je Mikolajszyk pozvan da
prisustvuje razgovorima izmeu Churchilla i Staljina u Moskvi. Po svemu se
meutim ini da je poljsko pitanje za Englezku pitanje sasvim drugorazredne
vanosti u kojemu je spremna na poputanje, pa je naglaavanje poljskog
pitanja samo pitanje promibe. Pitanje koje je za Englezku mnogo akutnije i
bolnije, je pitanje Balkana, to se vidi i po broju strunjaka za Balkan, koji su
sa Churchillom odputovali u Moskvu, te naglaavanje sa englezke strane, da
su Englezi nakon sporazuma Tita sa bugarskom vladom dezinteresirani u
pitanju 'jugoslavenskog podruja', ali da Bugari moraju sa Egejskog mora.
Treba pri tom primietiti, da Englezi namjerice 'zaboravljaju' da je Bugarska
vojska stavljena pod rusko zapovjednitvo, te tako priznata de facto sa ruske
strane saveznikim suborcem to je i bugarski ministar vanjskih poslova
Stajnov u svom govoru naroito znaajno naglasio. Ne mienja opisani poloaj
na Balkanu niti najnovija viest o odluci u Moskvi, prema kojoj Bugari u roku
od petnaest dana imadu izprazniti Trakiju. Tim zakljukom nisu tangirane
sovjetske ete, koje se tamo nalaze, pa 'spor' oko Trakije nije nikako zavren.
Sve su to, kako je naglaeno, tek konture spora koji moe jednom izbiti, ali
to se za sada ne smije precjenjivati.
Posjetio ga je poslanik Koak - stoji u zabiljeci baruna Steengrachta od
26. X 1944 s - i uvodno spomenuo da je vlada u Zagrebu predala poslaniku
Kascheu verbalnu notu koja sadrava molbu zagrebake vlade da, ako hrvatsko podruje napuste njemake trupe, ostvare dalekosenu suradnju s hrvatskim organima i da prije svega poglavnik bude s njemake strane obavijeten o
namjeravanim mjerama. Vlada u Zagrebu polae najveu vanost na usku
suradnju u ovom trenutku iz psiholokih razloga i, prije svega, da iskljue po
55
AJ, T - 1 2 0 , rolna 1146, St. S. Nr. 2 5 9 .
rnogunosti uznemirenost u redovima stanovnitva. Vlada pri svojoj ocjeni

polazi sa stajalita da stanovnitvo mora pri svim mjerama koje se donose
osjeati kako se radi o izrazito tehnikim mjerama koje namee rat. Mora se,
meutim, poto-poto izbjei da narod uzima te mjere kao neki neprijateljski
in, pa da ga to navede na dranje koje ne bi bilo od koristi ni trupama to
vode operacije ni njemakoj ni hrvatskoj vladi. Stoga se prema shvaanju
hrvatske vlade objekti predvieni za ruenje imaju unaprijed predvidjeti na
ovaj nain: a) neposredna ratna postrojenja, vijadukti, mostovi, itd. ije bi
unitenje bilo najpree; b) industrijska i rudarska postrojenja uiniti neupotrebljivima demontaom i odvoenjem najvanijih sastavnih dijelova poduzea, ali ne ih potpuno razoriti; c) nipoto unitavati postrojenja koja slue za
opskrbu mjesnog stanovnitva poput mlinova, pekarnica, itd. Poslanik je pri
tom napomenuo da je hrvatski narod vrlo siromaan i da bi unitavanje tih
postrojenja bilo propast za zemlju za dugo vremensko razdoblje. Osim toga,
hrvatska vlada rauna da e Hrvatska u nedalekoj budunosti biti ponovno
osloboena uspjenom njemakom protuofenzivom i da e stoga i na njemakoj strani postojati interes da se ponovno zadobiju ta postrojenja.
Steengracht je odgovorio Koaku da se u cijelom tom kompleksu radi o
pitanjima vojne prirode koja su uvjetovana voenjem rata. Stoga je potpuno
nemogue da se takve stvari utvrde teoretski. Drao bi po svojoj ocjeni za
najpravilnije da njemaki general u Hrvatskoj i hrvatski oficiri za vezu uvijek
dogovore na samom mjestu mjere koje treba poduzeti, a da zatim njemaki
poslanik u sporazumu s njemakim generalom s tim upozna poglavnika.
Uostalom, pogrean je zakljuak da e postrojenja ostati sauvana ako ih
njemaka strana potedi radi perspektive da e se jednog dana vratiti. Rusi su
majstori u razaranju i oni e se ionako i u toku najkraeg posjeta pobrinuti
da sve sravne sa zemljom. Zato bi dravni sekretar Steengracht sa svoje strane
preporuio usku meusobnu suradnju i obavjetavanje poglavnika.
Kasche je brzojavom od 28. X 1944. 5 6 obavijestio svog ministra o tome da
5 6 AJ, T - 1 2 0 , rolna 1 7 5 7 , Nr. 2 0 5 4 o d 2 7 . 10.
U dopisu Kaschea ministarstvu od 2 7 . X 1 9 4 4 . u vezi sa citiranom brzojavkom Kasche
navodi da je navedene podatke o pojavama rastrojstva u spomenutoj diviziji dobio od hrvatske i
njemake vojske, kao i onoga to su mu i savjetniku dru Kiihnu usmeno saopili SS-Gruppenfhrer Kammerhofer i SS-Brigadefhrer Wagner. Divizija vie stvarno nije sposobna za akciju i bit e,
u skladu s nareenjem glavnokomandujueg na Jugoistoku, podijeljeno angairana u oslonu na
druge divizije. Na taj nain nastaje za Reich politiki izvanredno nepovoljna situacija na to je on
(Kasche) neprekidno upozoravao sve od samog formiranja divizije. Pokuaji vreni u usmenim
referatima i u pismenim izvjetajima da bi se izvrila korektura u tom pravcu doivjeli su neuspjeh
uslijed otklona kako vrhovnog vodstva SS-a tako i ministarstva vanjskih poslova. Posebno se pri
tom Kasche poziva na razgovor to ga je u listopadu 1 9 4 3 . vodio u Glavnom stanu Fhrera s
Reichsfhrerom SS i na osobno pismo upueno Himmlera 2 6 . XI 1 9 4 3 . to ga je dostavio i
ministru vanjskih poslova Reicha takoer istog dana.
U prvom prilogu (Zagreb, 2 7 . VII 1 9 4 4 ) Kasche opisuje historijat divizije Handar i
konstatira da mjere vrbovanja to ih je provodio SS-Hauptsturmfhrer v. Krempler nisu bile
svrsishodne. Divizija je poduzela vaan politiki korak i pokuala na svoju ruku da ue podruje
BrkoTuzlaBijeljina stavi pod vlastitu upravu ne obazirui se ni najmanje na hrvatske datosti.
Posljedice su: daljnje optereenje njemako-hrvatskih odnosa uope, najvee sumnjienje Reicha
sa hrvatske strane zbog pretpostavke da na njemakoj strani postoje posebni planovi u vezi s
istonom Bosnom, pa uslijed toga nepovjerenje i odgovarajue protumjere s hrvatske strane.
Kasche brani dranje 1. ustakog zdruga u istonoj Bosni i predlae ove mjere kao sredstvo da se
situacija popravi: prvo, divizija Handar angairat e se u Hrvatskoj na vojnom planu, bez nekog
posebnog politikog zadatka; ukoliko su i oni potrebni, usklaivat e ih u sporazumu s
Poslanstvom; drugo, opozvat e se nareenje divizije o politikim i upravnim mjerama na
podruju na kojem divizija djeluje; da bi se uredila posebna suradnja diviziji e se dodijeliti
opunomoenik hrvatske vlade s kojim e se suraivati na temelju hrvatskih zakona; tree,
je do kraja rujna 2.000 pripadnika 13. bosansko-hercegovake SS-divizije

Handar pobjeglo iz divizije; da je 17. listopada jo 140 njih odbilo da se bori
protiv Rusa i da je 21. X pobjeglo vie od 600 u podruju kod Zagreba.
Glavnokomandujui na Jugoistoku stoga je naredio posebne mjere u pogledu
te divizije, nesposobne za akciju. Politiki nadaje se iz toga, na alost, dokaz za
ranije bojazni koje je poslanstvo iznosilo od samog dana formiranja divizije.
Kasche stoga moli da poto-poto prekinu s daljnjim eksperimentima takve
vrste. Smatra da je neodrivo daljnje vrbovanje Hrvata. U danom poloaju
moe samo u tome biti stvar da odre akciono sposobnu i za akciju spremnu
hrvatsku vojsku na podlozi hrvatske dravne ideje ustaa. Svaki drugi eksperiment kodio bi njemakom vodenju rata. Kasche zato moli da iz prednjeg
razloga raspuste dopunsku komandu Waffen-SS za Hrvatsku jer ona i u
pogledu Volksdeutschera nema ovdje nikakvu zadau. Volksdeutschen e
ionako ubrzo biti iseljeni.5
Ribbentropu je ve svega bilo dosta pa je 30. X >8 uputio Kascheu ovakav
Hitlerov obrisa:
Pokazan je Fhrern stoji u tom brzojavu gornji materijal o nevoljama s
pripadnicima Handar-divizije. Fhrer je napomenuo da je, ipak, nepobitno
da bi poslanik Kasche bez njemake prisutnosti u Hrvatskoj odavno morao
napustiti zemlju i da bi se u njoj probio Tito, a ne poglavnik, komunistika, a
ne nacionalna misao. Shvaanje poslanika Kaschea da bi se pri veem ukopavanju Hrvata situacija u Hrvatskoj povoljnije razvijala Fhrer je oznaio
fantastinim. Kasche je u tom shvaanju usamljen, jer i predstavnici Wehrmachta i SS koji ipak svakodnevno moraju suraivati s Hrvatima sigurno
neto razumiju od pitanja kako bi se iz Hrvatske moglo u vojnom pogledu
izvui najbolje za njemaku stranu.
5. Memorandum ustake vlade. Sadraj Vanjsko-politikog pregleda br.
11 (Zagreb, dne 4. studenoga 1944) 59 ustakog ministarstva vanjskih poslova posveen je temi: Dananje vanjsko-politiko stanje i razvoj te poloaj
Hrvatske u njemu. Preokret u vojnom, a potom i u vanjskopolitikom
poloaju nastao je - konstatira pisac Pregleda (VI. idovec) - njemakim
slomom u Francuskoj te, kao njegova posljedica, izdajom i unutranjim
slomom u Rumunjskoj i Bugarskoj koji je pak doveo do prodora Crvene
armije na Balkan. Uputa se zatim u razmatranje razliitosti strategijske
koncepcije bitke u Francuskoj: jednu je predstavljao feldmaral Rommel;
drugu feldmaral Rundstedt. Rommel - kome Se priklonio Fhrerov Glavni
regrutacija za diviziju uslijedit e na temelju dogovorenih brojki u sporazumu s njemakim vojnim
inspektorom u Hrvatskoj i hrvatskim ministrom oruanih snaga; u drugim pitanjima divizija se
upravlja prema njemako-hrvatskim sporazumima u vezi s njenim formiranjem, u skladu s notom
njemakog poslanika od 30. III 1943. upuenom hrvatskom ministru vanjskih poslova.
Drugi prilog sadri direktive divizije za osiguranje mira u Bosni. (AJ, T-120, rolna 1757, Grs
- 183/44)
57 Pogranino redarstvo u Osijeku je 19. X uputilo RAVSIGUR-u ovakav brzojav:
Nastavlja se izseljevanje iz Putinaca, obih Pazova, Beke, Indije i Rume pripadnika
Volksgruppe. U toku subote, nedjelje i ponedjeljka izselilo se 1 0 . 0 0 0 - 1 2 . 0 0 0 osoba. Medju njima
oko 50 iz Osieka i 30 srbskih dravljana iz Beograda.
Isto redarstvo istog dana otposlalo je RAVSIGUR-u i drugi brzojav:
U toku 10. i l i . nastavljeno izseljavanje njemake narodne skupine preko ovoga Povjerenitva iz Sriema, a u skupnom broju od 4 . 0 0 0 osoba.
58 Ladislaus H o r y und Martin B r o s z a t , Der kroatische Ustascha-Staat 1 9 4 1 - 1 9 4 5 , Stuttgart 1964, str. 154.
stan - bio je pobornik misli da neprijatelja treba to dublje i u to veem broju

pustiti u Francusku, a tek tada zadati mu odluan udarac. Obratno od
Rommela, Rundstedt je zagovarao da se neprijatelju isprijee smjesta im se
iskrca na kopno, tako da se protiv iskrcane anglo-amerike vojske bace sve
raspoloive rezerve. Primijenili su Rommelovu koncepciju i doivjeli neuspjeh.
Ponajprije dolo je do unutranje krize u samom Reichu, gdje je ak sama
predpostavka, da bi se stvari mogle odnosno morale razviti onako, kako su se
kasnije doista i poele razvijati, izazvala reakcione i opozicione krugove na
pokuaj otvorene pobune, to je ostvareno u dogodajima oko 20. VII o. g. (tj.
atentat na Hitlera). Kasnije su dogoaji u Francuskoj, odnosno dogodaji na
jugoiztoku Europe imali svoj odjek u njemakoj javnosti, kao to to uobe u
ivotu svakog naroda imadu svi vanjski dogodaji, a pogotovo ovakovi vojniki porazi. U tim danima njemaka narodna fronta pokazala se je na
dostojnoj visini te je tako njemaki narod mogao vrlo brzo ukloniti sve
posljedice te unutranje krize, pa se moe rei da je do danas ta kriza ve posve
izlieena. Najtei ok bio je tokom mjeseca kolovoza ali je onda odmah
nastupilo sreivanje i pribiranje novih unutranjih snaga koje su potrebne da
se stvore preduvjeti za daljnju borbu i nove uspjehe.
Dogoaji u Francuzkoj izazvali su meutim ne samo krizu, nego i pravu
paniku u raznim drugim zemljama, koje su po svojoj strukturi i onako bile
labilne ili pak izvrgnute napadajima vanjskih i unutranjih neprijatelja. Ovakav razvoj stvari doveo je ubrzo do katastrofe u trim zemljama (Rumunjska,
Bugarska, Finska), dok su Madarska i Slovaka bile dovedene na sam rub
propasti. Mi smo u naim vanjsko-politikim pregledima pratili razvoj u tim
zemljama, pa to zbog toga nije potrebno ponavljati. Svakako sad svatko moe
vidjeti, da je teta to na vrieme nisu bile razjanjene stvari u tim zemljama, i
to nisu bile dovedene na vlast prave nacionalistike vlade. Neodreeno stanje
u tim zemljama predstavljalo je latentnu opasnost, koja je meutim postala
akutna i dovela do neposredne katastrofe u asu, kad je Njemaka doivjela
ozbiljni vojniki poraz u Francuzkoj. Dravnici u ovim zemljama, pa i itavi
narod bili su kao sliepi, te kao hipnotizirani, pa su mislili da je Njemaka ve
izgubila rat tako, da se oni moraju poto poto spaavati. To su novine
otvoreno pisale ili bar meu redcima nagovietale, to su govorili finski
dravnici, to je rekao prof. M. Antonescu, to je bugarski ministar vanjskih
poslova Draganov rekao jednom naem predstavniku dodavi, da Niemci
dodue tvrde kako e pobiediti, ali da to injenice opovrgavaju, te da je
objektivno stanje drugaije od subjektivnog njemakog miljenja. U to su bili
uvjereni i mnogi madarski dravnici, pogotovo razni magnati, reakcionarni
kapitaliste, anglofili, idovi, ali i mnogi klerikalci. Ovakovo razmiljanje
navelo je na krive zakljuke i neke slovake dravnike (atlo i drugi) koji su
poli ak tako daleko da su poeli negirati misao i potrebu vlastite drave, pa
ak i narodnosti (to e se, treba se bojati, u budunosti Slovakoj jo gorko
osvetiti).
Dakle vidi se: razvoj u ovim zemljama nije doveo samo do krize, nego ak
do podpune bezglavosti i panike, u kojoj su ak i dravnici, koji bi trebali
triezno misliti, zaboravili na najoitije i najosnovnije istine. Zaboravili su na
to, da kad bi ak bila istina i podpuna sigurnost, da e sutra Njemaka dakle i
njihova drava, izgubiti ovaj rat, da oni ipak ne mogu izdati stvar svoga
naroda i drave, nego se moraju i dalje boriti, jer samo tako mogu spasiti bar
ono posljednje to se jo moe spasiti. Kapitulacija ne dolazi u obzir ponajprije
zbog toga, jer se njome ne dobiva mir, nego se narod sili na daljnju borbu
ovaj put protiv svog dojueranjeg saveznika - i jer se njome moe dovesti ne
samo do dravne, nego ak i do narodne propasti (koja je sad, najoitije,
zaprietila Bugarskoj). Nadalje okolnost, da e moda sutra Njemaka izgubiti
rat nije nipoto razlog na pr. za Rumunjsku, Bugarsku ili Finsku da kapituliraju, jer se te zemlje u prvom redu imadu boriti za svoje vlastite dravne i
narodne interese, pa preuranjenom odustajom od te borbe daje samo pravo
neprijateljskoj promibi, da se tu doista radi o nekakovim 'satelitima', koji se
u stvari ne bore za vlastitu pravednu stvar, nego su samo njemake prirepine
koje se bore za njemaku stvar.
Ipak ovo panino razpoloenje preuzelo je maha u mnogim zemljama, a
imalo je, to je razumljivo i lahko izpriljivo, ak svoj odjek u nekim
hrvatskim krugovima (ovdje se otvoreno aludira na 'aferu Lorkovi-Voki'),
to je dovelo do kratke i otre krize, koja je meutim brzo i uspjeno na poznat
nain likvidirana, nakon ega se je pokazalo, da ti ljudi nemaju zapravo
nikoga za sebe, nego se radi o pojedincima politiarima, koji su odsjeeni od
svoga naroda. Jedan od njih, ve nakon zatoenja, izjavljivao je povjerljivo,
kako su Niemci vojniki i politiki posve zatajili i kako su izgubili rat, pa kako
mi sad, pogotovo nakon mjera spram idova i Srba, trebamo bez oklievanja
traiti izlaz i t. d. Drugi je jedan na predstavnik u inozemstvu bio ak toliko
nepromiljen i nesmotren da je nekom njemakom prijatelju izjavljivao, kako
dodue Njemaka jo nije izgubila rat, ali kako treba ozbiljno raunati s tom
mogunou i kako treba na rad ve sada udesiti i prilagoditi prema tome. U
Hrvatskoj je meutim, kako je to poznato, stvar brzo ureena.
U Slovakoj je bio potreban radikalan zahvat njemake vojske, dok je u
Madarskoj stvar na vrlo vjet i pametan nain predusretena, pa je kriza
uklonjena zapravo prije nego to je mogla izbiti te je vlast preuzela vrsta
nacionalistika vlada.
Meutim panika u Rumunjskoj i Bugarskoj dovela je do poznatih dogoaja, koji se vie nisu mogli zaustaviti. Kao vojnika posljedica ove panike
dolo je do prodiranja boljevika u europski jugoiztok.
Dananji poloaj, do kojeg je dolo nakon svih tih dogoaja mogao bi se
ovako okarakterizirati: nikakova kapitulacija ne dolazi u obzir za Njemaku,
ak ni u sluaju kad ona vie ne bi imala nikakovih stvarnih izgleda, jer
zahtjevi koje postavljaju Angloamerikanci s jedne strane te boljevici s druge,
predstavljaju unitenje ne samo njemake drave nego i unitenje velikog diela
njemakog naroda i onemoguenje budueg normalnog ivota i razvoja.
Povrh toga okrutnost kojom se vodi ovaj rat te bezobzirno unitenje njemakih gradova rui sve mostove. Naprotiv svakoj pomisli za kapitulaciju, koja je
unapried sama po sebi izkljuena, postoje veliki stvarni izgledi za Njemaku (!). Ponajprije iz same injenice da se borba dalje vodi proizlaze neprocjenivo ogromni izgledi, jer dok borba traje sve je mogue, a daljnjom borbom
nudno moraju izai sve vie do izraaja i slabosti u neprijateljskom taboru,
koje slabosti bezuvjetno postoje uslied izmorenosti i velikih rtava i gubitaka,
kao i zbog toga to e veliki neprijateljski gubitci iz dana u dan iznova
uvjeravati neprijatelja u bezsmislenost daljnje borbe, pogotovo na njemakom
podruju. Nadalje pridolazi kao vaan imbenik okolnost sve teih odnosa
izmeu t. zv. saveznika t. j. izmeu Angloamerikanaca s jedne strane te Rusa s
druge strane.
Kompleksu anglosasko-ruskih razilaenja valja pribrojiti i japanski problem. Meutim najvanija injenica koja se mora iztaknuti kad se promatra
dananji poloaj u Njemakoj te dananji vojniki i vanjskopolitiki izgledi
Njemake nastavlja 'Pregled' sastoji se u tome, to je njemaki narod zreo i

sviestan dunosti dananjeg asa te unutranje pripravljen i prilagoen potrebama ovih vremena. Nakon sloma u Franzuskoj uzpostavljena je fronta na
zapadu, pa se to mora nazvati 'udom', svakako mnogo veim od onog
nekadanjeg 'uda na Marni'. Ovo 'udo' jednako kao i kasnije 'udo' na
iztonoj fronti i tu u bitci u iztonoj Pruskoj bilo je jedino mogue zahvaljujui
visokoj sviesti njemakog vojnika i njemakog naroda. Nikakovi vojniki ni
vanjsko-politiki izgledi ne bi bili ostvarivi i nikakovo novo oruje ne bi bilo
upotrebljivo ako Njemaka u ovom najteem i najsudbonosnijem asu ne bi
imala na razpolaganje unutarnje jedinstvo i snagu naroda i vojske. Da to
danas postoji jamano je zasluga nacionalsocialistikog odgoja, sviesti i
izdrljivosti.
K ovoj osnovnoj injenici pridolazi i nesumnjiva injenica da Njemaka
razpolae novim orujem, pa e ova to novo oruje i upotriebiti. Kao prva
mjera ini se da bi trebali biti upotrebljeni novi lovci, jer je skrenje neprijateljske zrane premoi preduvjet za sve drugo. U posljednjem svom govoru
Gbbels se vrlo diplomatski i umjereno izraava o tom novom njemakom
zranom oruju te kae 'da se moe opravdano nadati da e biti postignuti
rezultati koji se oekuju'. Ova umjerenost u izraavanju pokazuje ne moda
na kakovu skepsu nego mnogo prije samosviest i sigurnost, kojoj vie nije
potrebna nikakova promiba, kao i na to, da e ovi novi njemaki lovci
vjerojatno vrlo skoro zapoeti svojom djelatnou.
To su sve temelji koji opravdavaju tvrdnju i shvaanje da Njemaka
nikako ne e izgubiti ovaj rat nego da e naprotiv pobiediti to znai prisiliti
oba neprijateljska tabora na povoljan mir.
A kakav je poloaj (ustake) Hrvatske? - postavlja pitanje Pregled.
Kad se postavlja pitanje kakav je poloaj Hrvatske u itavom ovom
zbivanju, onda je jasno kakav stav Hrvatska mora zauzeti. To je izrekao
Poglavnik i to je ustaka misao i ustaka borba.
Drugo je pitanje neposredna i prolazna opasnost koja prieti Hrvatskoj
uslied toga to je Rusiji uspjelo prodrieti na Balkan. Ruske se vojske moda
mogu uputiti spram Hrvatske, premda to ne izgleda za sada vjerojatnim. Nije
to vjerojatno zbog toga jer iz geografskih i stratekih razloga u sadanjem asu
ovog svjetskog spora hrvatsko podruje ostaje po strani, te se na njemu ne e
izvojevati nikakova bitka koja bi bila vana za izhod ovog rata.
Pregled u skoroj budunosti oekuje velike bitke na etiri velika ratita:
zapadnom i istonom ratitu, onom u Italiji te maarskom bojitu. I nastavlja
ovako: Tome treba pribrojiti i veliku zranu bitku koju e Angloamerikanci
oito i dalje pokuati voditi nad njemakim prostorom. No ba uslied tih
prirodno odreenih ratita moglo bi se predviati da Hrvatska moda ne e
postati poprite veih ratnih podhvata (bar ne do idueg proljea), nego da e
dogoaji prohujati mimo nje, tim prije kad u oima neprijatelja njena sudbina
i onako ovisi o uspjehu na drugim, glavnim, bojitima. No kad bi se, mimo
ovog rasuivanja moda dogodilo da Hrvatska bude napadnuta, pa ak da
privremeno bude i zaposjednuta od neprijatelja, jasno je da tu ne e pasti
odluka u ratu te da ni ovakovi dogodaji ne e imati nikakovo vee znaenje za
obu odluku te da e nakon predvienog uspjenog zavretka ovog rata,
Hrvatska opet biti uzpostavljena sa svim svojim pravima i u punoj cjelovitosti
(podvukao B. K.), a to je ba ono za im tei i zato se bori hrvatski
nacionalizam olien u ustatvu.
Naa je dakle glavna zadaa unutranje sreivanje zemlje i borba spram
unutranjih neprijatelja te napose spram partizanstva kao i srbstva, kao

najaktivnijih sila koje se sada okomljuju na hrvatsku dravu i narod.
Zato Pregled i zakljuuje ovako kao neki ustaki vjeruju:
Iz svega se vidi, da je znatna vanost u to boljem odnosu izmeu
Njemake i Hrvatske, u meusobnom povjerenju i pouzdanju, meusobnom
razumievanju i podupiranju.
U tom pravcu postignut je znatan napredak i povoljan razvoj.
Njemaka treba cieniti hrvatsku ustaku borbu, koja ostvaruje hrvatske
narodne i dravne ciljeve, ali je u skladu i s njemakim, dok Hrvatska znade i
vidi, da je ba Njemaka ona jedina svjetska sila koja priznaje pravedne
hrvatske narodne i dravne zahtjeve.
Obratno u posljednje je vrieme ponovno dokazano, kako politika nekih
naih susjeda, koja je tako ugroavala Hrvatsku, zapravo ugroava i Njemaku.
U Unutranjo-politikom pregledu br. 10 (Zagreb, dne 4. studenoga
1944) 60 ustakog ministarstva vanjskih poslova rije je o srpstvu i Srbima i u
njemu se na jednom mjestu kae i ovo:
Danas su Hrvati u svojoj Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj pa oni ne mogu
prihvatiti ni jednu kombinaciju o ulazku u neku dravnu zajednicu s drugim
dravama ili narodima, jer bi time izgubili najhitnija obiljeja onoga to je bio
cilj njihove borbe kroz stoljea. Izkustva iz prolosti nauila su Hrvate, da
njihova zajednica sa drugim narodima u jednoj dravi ne samo nije vee
jamstvo njihove slobode i nezavisnosti, nego je izvor opasnosti za njihov
obstanak. Prema tome nema i ne moe biti ne samo ni jedne politike skupine
nego ni jednog pravog Hrvata u Hrvatskoj, koji bi mogao zagovarati ideju
uzpostave 'federalistike Jugoslavije', jer bi takav zahtjev znaio odstupanje
od postignutih tekovina, prema kojima je nekadanji zahtjev za uzpostavu
federalistikog dravnog ureenja bio samo prvi korak. Prihvatanje ideje
'federalistike Jugoslavije' sa strane bilo kojeg Hrvata znailo bi izdaju onih
ideala, za koje su se Hrvati stoljeima borili, a istovremeno odricanje od ideje
dravnosti i samostalnosti.
Prema tome - nastavlja 'Pregled' - moe se i danas smatrati da je srbskoj
politici cilj uzpostava Jugoslavije ne samo u granicama u kojima se prije
nalazila nego i sa znatnim proirenjima na raun svih susjednih drava. U
takovoj Jugoslaviji u koliko bi se ostvarile tenje Nedia i Mihailovia i
njihovih sumiljenika, Srbija bi imala izuzetan poloaj, a sve nesrbske zemlje
nalazile bi se u poloaju okupiranih zemalja prema Srbiji. U tom takovom
ureenju Jugoslavije Srbija gleda jamstvo da se vie ne bi moglo dogoditi ono
to se dogodilo u travnju 1941. U koliko bi pak pobiedila politika koju vode
partizani djelomino u zajednici sa Petrom Karaoreviem, Jugoslavija bi
samo prividno bila drugaije organizirana, ali utjecaj Srbije ne bi u nikom
pogledu bio smanjen. S toga je sasvim jasno da e Hrvati, Crnogorci i
Makedonci, koji su kao cjelina ugroeni tim osnovama ostati stalno u oporbi
prema svakoj ideji o uzpostavi Jugoslavije odnosno prema svakoj organizaciji
drave, u kojoj bi Srbija imala vodeu ulogu. Moe se sasvim sigurno rei, da
nema politike ideje radi koje bi ovi narodi bilo pod kakvim uvjetima pristali
na zajedniku dravu sa Srbijom, jer u takvoj zajednici plove neizbjeno k
svojem unitenju.
60
Kasche je u svom opirnom telegramu upuenom 8. XI 61 ministru v.

Ribbentropu ocrtao trenutani poloaj u Hrvatskoj i naveo da je nakon
brzoga sovjetskog napredovanja prema hrvatskoj istonoj granici i Maarskoj
uvren obrambeni front na donjem toku Drine i, nastavno, na srijemskom
tjesnacu izmeu Save i Dunava zapadno od Mitrovice. Ovdje su najveim
dijelom njemake snage s pojedinim hrvatskim jedinicama. Naputena je
jadranska obala na potezu sjeverno od Zadra do Kotora. Neprijateljske snage
u srednjoj Dalmaciji u otrom su nadiranju oko Drnia i Knina. Obrambeni
front s obje strane juno od Mostara malo je napadan.62 U obalnom sektoru
na njemakoj su strani angairani preteno hrvatske legionarske jedinice i
hrvatski odredi. Dok su etnici u Hercegovini gotovo kompletno protiv
Nijemaca, oni u srednjoj Dalmaciji jo su dosad drali njemaku stranu. Na
obali je ustanovljeno iskrcavanje jugoslavenskih jedinica koje je Engleska
uvjebala. Zagrebaki se vladini krugovi pribojavaju da e Anglo-Amerikanci
i Tito na obali provesti razgranam prisilnu mobilizaciju i obrambeni front
ubrzo moi napasti nadmonim snagama. Najveu zabrinutost izaziva poloaj
u Maarskoj, osobito pribliavanje sovjetskih snaga Budimpeti. Borbeni
poloaj u Srijemu i na Drini ovdje manje uznemiruje, iako je vlada zbog
gubitka najvanijih prehrambenih podruja zabrinuta za opskrbu stanovnitva. Zbog evakuacije Njemake narodne skupine mogli su osloboditi samo
manji transportni park za prikupljanje namirnica iz Srijema. Pa ipak su
Nijemci i Hrvati prebacili znatne koliine u zapadnu Hrvatsku i Be. Brigu za
snabdijevanje smanjuje ispadanje dalmatinskih obalnih krajeva gdje sad Anglo-Amerikanci i Tito nose pred stanovnitvom odgovornost za to. U hrvatskom prostoru ne pojaavaju se u posljednje vrijeme borbe bandi. Uspjene
hrvatske operacije u zapadnoj Slavoniji, njemako-hrvatske u sjevernom
primorskom podruju olakale su pritisak. Glavna eljeznika pruga ZagrebVinkovci u pogonu je usprkos jakim sabotaama i napadajima iz zraka;
druge su pruge djelomino izvan upotrebe. Napadaji iz zraka (bombama i u
niskom letu) znatno su u porastu, prije svega u okolici Zagreba.
Stanovnitvo ne pokazuje - nastavlja Kasche nikakvo panino raspoloenje, ali je zato vrlo labilno. Njegovo je dranje prema Nijemcima nepromijenjeno, ali vjera u njemaku mo opada. Hrvatsko domobranstvo i Ustaka
vojnica uvrstili su poslije rujanske krize (afere!) svoje dranje i borbenu
snagu. Daljnji razvoj zavisi od poloaja na ratitu, dranja njemake strane i
zajednikih politikih mjera poduzimanih radi podizanja ratnog morala.
Radnitvo je i nadalje deprimirano zbog materijalnog poloaja i odnosi se
suzdrano prema razvoju a da nije izmijenilo radnu produktivnost i politiko
dranje. inovnitvo, preteno jo iz jugoslavenskih vremena, labilno, odlunije angairanje pokazuje samo njegov manji dio. Vladu (ustaku) trebalo bi
bezuvjetno odrati na politikoj liniji. Njeno shvaanje poloaja vie je
fatalistiko nego optimistiko. Postoji odluna rijeenost da zaloi svoje snage
uvijek u borbi i radu, pri emu se prije svega istiu, pored poglavnika Pavelia,
predsjednik vlade N. Mandi, ministar oruanih snaga N. Steinfel, ministar
unutranjih poslova M. Frkovi i ministar narodne prehrane S. Hefer. Djelovanje organizacije propagande aktivno je i zadovoljava. Ve tjednima formiran
AJ, T - 1 2 0 , rolna 1025, Nr. 2 1 1 9 od 7. 11.
RAVSIGUR je primio iz Bihaa ovaj telegram od 25. X 1944:
Njemaka vojska se poela povlaiti na sjever. Molimo za upute u sluaju povlaenja iz
Bihaa. (A-VII, N D H , Kut. 153, Br. reg. 25/4)
61
62
je pri njemakom kulturnom ataeju (dr Katschinka) mjeoviti njemako-hrvatski informacioni odbor; 63 u njemu su predstavnici ravnateljstva za
promibu, hrvatske vojne propagande, njemakih oruanih snaga i WaffenSS. Poslanstvo ga besprijekorno usmjerava; suradnja je dobra, a opa spremnost za akciju prisutna kod svih. Prisutnost glavnokomandujueg na Jugoistoku na ovom terenu djeluje nadalje povoljno poto su uklonjene ozbiljne
tekoe pri smjetaju. 64
Da bi zajedniki usmjeravali sve zahtjeve vodenja rata javlja Kasche
dalje formiran je pod Mandievim predsjednitvom neke vrste ratni kabinet
uz naizmjenino pozivanje u nj nadlenih ministara s kojim Kasche moe
odmah rijeiti sva naelna pitanja. Za njihovo tretiranje u pojedinostima
formiran je kod predsjednika vlade ured pod upravom ministra A. Benaka,
dotadanjeg opunomoenika kod Druge oklopne armije. Obuhvaa sve hrvatske resore i omoguuje da poslanstvo i nadleni njemaki vojni ili policijski
organi donesu potrebne mjere s hrvatskom vladom. Uz ukopavanje svih
nadlenih organa glavnokomandujueg na Jugoistoku svestrano su razmotrili
pitanja njemako-hrvatske suradnje u borbenim zonama i rijeili ih na potpuno zadovoljstvo. Pregovori njemako-hrvatskih vladinih odbora koji zapoinju u Zagrebu idueg tjedna proirit e te mjere. Ta suradnja u svim
pitanjima zajednikog vodenja rata odraava se povoljno na dranje i suradnju hrvatske vlade. Uspije li im da dre ratnu situaciju u rukama, moi e
suradnjom u zemlji spretno baratati, a povoljno djelovanje na hrvatske
oruane snage i stanovnitvo samo e se proiriti.
Naelno uvjeravanje da e njemaka strana braniti Hrvatsku kao i sam
Reich i da e vlada Reicha i obitelji nacionalista asno prihvatiti u Reichu
smirilo je duhove. Bit e svrsishodno da mjere jasno i temeljito tretiraju i u
ogranienom okviru otponu provoditi evakuaciju za obitelji, arhivsko dobro
i dravnu imovinu. Bezuvjetno jedinstveno rukovoenje od strane poslanstva
potrebno je zbog jednoobraznosti tumaenja i izbjegavanja demoralizirajuih
utjecaja. U pitanju sklanjanja na teritorij Reicha Kasche smatra da treba
neprekidno angairati poslansvo NDH u Berlinu. Ne zadovoljava za sada, po
njegovoj ocjeni, pitanje Kammerhofera koji uvijek iznova - a da mu nije pri
ruci za tekue njemako-hrvatsko usklaivanje - kvari ve utvrene mjere
samovoljnim zahtjevima. Takoer treba rijeiti pitanje nasljednika Glaise'-Horstenaua, i Kasche iznova preporuuje gen. Juppea, kao to je to ve
predlagao ministarstvu. Ako se povoljno rijee potekoe, Kasche moe na
naprijed spomenutoj bazi poticati daljnju aktivizaciju hrvatskih suradnika,
osobito u pogledu uveanog radnog angairanja na ratnim zadacima u zemlji i
pojaanju trupa. Njima je, dakako, potrebna materijalna podrka s njemake
strane, jer neizvjesnost u naoruanju raspoloivih regruta nepovoljno djeluje
na raspoloenje naroda i trupa.
to se tie ukupnog politikog razvoja morat e se jasno iznijeti stajalite o
oslobaanju onih krajeva Hrvatske koje je neprijatelj zauzeo. Stvarno njegovo
provoenje trailo bi raspoloive namirnice jer bi se inae raspoloenje
6
Neto poput onog -Promibenog vijea pri predsjednitvu vlade iz sijenja 1944.
Sainjavali su ga: Mandi, Sui, Makanec i Vrani, a zadatak mu je bio da daje smjernice za rad
odboru dravne promibe kojem je na elu stajao J. Makanec, ministar narodne prosvjete. (A-VII,
N D H j Kut. 2 1 8 , Br. reg. 60/3 - 1)
Kako su uzmicale njemake oruane snage s Balkana, tako se povlaio i glavnokomandujui da bi na kraju zavrio u Zagrebu u stanu poslanika Koaka, Gregorjaneva 15. No, i tu samo
privremeno.
osloboenog stanovnitva zbog nestaice moralo okrenuti protiv Nijemaca. U

pogledu srpsko-hrvatskih napetosti spremnost poglavnika Pavelia da isprave
granicu prema Srbiji i Crnoj Gori daje mogunost da se te napetosti ublae.
Trenutano, naputanje Srijema od strane Volksdeutschera imat e za posljedicu srbiziranje tog podruja. Ista opasnost postoji pri nastavljanju suradnje s
Mihailovievim etnicima u istonoj Bosni i Hercegovini. Ona Hrvate neposredno izvanredno optereuje a njemakoj strani teti zbog pojaanih velikosrpskih zahtjeva za vlau. Stoga Kasche preporuuje da pomau srpsku
nacionalnu borbu u srpskom prostoru; drugdje da uprave borbe etnika u
podruje Crne Gore i istone Hercegovine gdje ima partizana.
Snaan interes Amerikanaca za Mihailovia 65 koji se sve vie udaljuje od
engleske tendencije trebalo bi uvaiti. Preporuljivo bi bilo aktivizirati crnogorske autonomake krugove oko Sekule Drljevia koji ivi u Zagrebu. Mogli
bi jasno formulirati gledite o osloboenju Crne Gore od okupatora. U
naputenom dalmatinskom podruju i onom zapadne Hercegovine morali bi
svim sredstvima pomagati privremeni hrvatski otpor snagama neprijatelja.
Ve prije nekoliko tjedana razgovarao je o tome s poglavnikom. Daljnji je
razvoj sad predmet razgovora ministra oruanih snaga, ministra Frkovia i
feldmarala Weichsa uz sudjelovanje generala Juppea. Temeljna misao jest da
pri hrvatskoj vladi osnuju sredinje mjesto za voenje te borbe pod vodstvom
ustaa. Gen. Juppe imat e zadatak da im pomae savjetom i materijalom.
Angairane jedinice u toj borbi morat e neposredno podravati najblii
njemaki sektor fronta, s tim da je zajedniki postupak meusobno usklaen.
Ta borba zahtijeva - ele li njen uspjean razmah jednoznanu hrvatsku
nacionalnu orijentaciju i upravljanje. Politika namjera Sovjeta ini se da je
sada u biti upravljena na uvrenje Titove vlade u Beogradu i njeno teritorijalno proirenje. Tito sam eli, kako se ini, da vlastito trajanje - to se moglo i
oekivati - osloni na Sovjete, ali ne eli da se odrekne ni podrke Engleske.
Znaajno je u tome izvjesno izlaenje u susret pri pregovorima sa ubaiem, 66
a to i zato to se ovdje zna iz pouzdanih izvora kako su najblii Titovi
suradnici jo nedavno izraavali miljenje da potpuno odbiju izbjegliku vladu
i potpuno napuste veu s Engleskom. Engleska politika taktika trenutano je
suzdrljiva. Iskrcavanju jugoslavenskih trupa u Dalmaciji koje je Engleska
uvjebala ini se da je cilj da Englezi sebi osiguraju izvjesna politika uporita.
Ona se trenutano sastoji u poznatom osloncu na Tita, ali se ipak trudi da
pridobije i hrvatske krugove. Sve vie upada u oi ameriki dodir s DM i
srpskim nacionalnim krugovima, vrijedan panje zbog udaljavanja od engleske linije. Kod Tita kao da je naiao na priznanje ruski zahtjev na Kotor;
zahtjevi SAD na Trst i pozadinu kao i onaj Engleske na Istru najavljeni su, ali
su ostali neusliani. Budui da Tito osvajanjem Beograda (20. X 1944) nije
vie samo opozicioni voa bandi nego odgovorni ef vlade, ubrzo e se
zapaziti kod njegovih pristaa razoaranje. Njegove materijalne mogunosti
nee dopustiti da se ispune bezbrojne nade i obeanja. Povrh toga, razliita
sovjetska, amerika i engleska nastojanja i tenje nee vie samo jaati njegovu
borbu nego e postavljati zahtjeve koji e Titu oduzeti nimbus nezavisnosti.
Tu se inozemnom informacionom djelovanju njemake strane pruaju opsene mogunosti.
Taj su interes Amerikanaca za DM povezivali s pukovnikom Robertom H.McDowelom,
efom posljednje amerike vojne misije u tabu Drae Mihailovia.
66
Op. o tome: Branko P e t r a n o v i , Jugoslovenske vlade u izbeglitvu 19431945,
Dokumenti, Beograd-Zagreb 1981.
Kasche u telegramu 11. XI 1944. 67 (od kojeg je sauvan samo nastavak)

javlja svom ministarstvu sadraj razgovora s poglavnikom koji je ozbiljno
zabrinut. Pri planiranoj akciji Kammerhofera ili drugog SS-Fhrera, o emu je
Paveli kao to je ministarstvu poznato ve obavijeten, pribojava se
poglavnik novoj teti nanesenoj ustaama i hrvatskom orunitvu zbog dodatne regrutacije s njemake strane. Dalje, poglavnik ima rezerve u pogledu
13. SS-divizije Handar koja je formirana i protiv njegova prijedloga, kao i
protivno zajednikom ugovoru.68 Paveli mu je izjavio da je ve tada predviao raspad te divizije. I ovu regrutaciju proveo je opunomoenik Reichsfiihrera SS. Na kraju, imao je rezervu i u pogledu politike Petog SS-korpusa
prema etnicima koja je u Hercegovini nanijela izvanrednu politiku tetu, a
sad i na vojnom polju. Imenovanje jednog SS-Fiihrera kao nasljednika Glaise-Horstenaua izazvalo bi kod poglavnika i njegove vlade bojazni da e se sada
pojaano nastaviti takve kritizirane metode. Hrvati vide u tome tetu za
zajedniko voenje rata i ivotnu opasnost za vlastitu dravu.
Kasche je prisiljen da se sloi s takvim pribojavanjem. Ako je i postignut
niz dobrih rezultata u borbi i ako je Kammerhofer proveo netom evakuaciju
Volksdeutschera u Reich stvarno na nain koji zasluuje priznanje, ipak
ukupan rezultat ostaje nepovoljan. 13. SS-divizija se raspala; hrvatsko orunitvo ostalo je osakaeno u prilog Kammerhoferovoj andarmeriji; Kammerhoferova pak andarmerija samo je ogranieno sposobna za akciju i nedovoljno je pouzdana. U prostoru Petog SS-korpusa okrenuli su stanovnitvo u
irokom podruju dogaaji kod Otoka protiv Nijemaca, 69 a politika prema
AJ, T - 1 2 0 , rolna 1025.
To je bio dogovor dravnog ministra Lorkovia i SS-Obergruppenfiihrera G. Bergera od
11. VII 1943. o ustrojstvu SS-divizije i redarstva. Potpisnici su bili: Lorkovi, Begi; Berger i
Glaise.
Lorkovi je potpisao okrunicu dostavljenu svim velikim upanima (Zagreb, dne 20. svibnja
1943) ovog sadraja:
Kao to je okrunicom od 1. travnja o. g. po opunomoeniku hrvatske dravne vlade kod
postrojbenog stoera dobrovoljake hrvatske SS-divizije javljeno, zapoeto je radovima oko
postrojavanja ove divizije.
Dosadanji odaziv bio je, kako se je i moglo oekivati, veoma iv. Sigurno je, da e kroz
razmjerno kratko vrieme ova divizija, koja e predstavljati veoma vaan inbenik za osiguranje
naih istonih granica, moi biti potpuno ustrojena.
Umoljavaju se gospoda veliki upani sviju velikih upa, u kojima se vri novaenje za
hrvatsku SS-diviziju, da izvjetaje u toj stvari, primjetbe i eventualne priedloge izvole slati na
predsjednitvo vlade, dravnog ministra dra Lorkovia. (A-VII, NDH, Kut. 192, Br. reg. 3/8)
U spisima Glavarstva graanske uprave za Dalmaciju nalazi se ovakva biljeka (Split,
29/111. 1944):
U noi izmeu 27 i 28 t. mj. njemake S. S.-postrojbe Prinz Eugen izvrile su strahoviti
pokolj u selima Otok, Ruda, Grabi, Podi, Gala, Dolac Donji. Uglavnom ene i djeca iji se muevi,
odnosno oevi, nalaze kao ustae ili domobrani u Sinju ili kao radnici u Njemakoj. Dosada
utvreno oko 4 0 0 rtava to zaklano, to spaljeno ili ubijeno. Izgleda da ima jo oko 4 0 0 rtava
do kojih se nije moglo doi. Za vrijeme tog podhvata u zaleini Njemaca nalazila se je jedna
satnija domobrana koja je imala da titi njihova lea i koja nije nita mogla da prijei. Kad se taj
pokolj vrio pitalo se ljude da li su katolici ili pravoslavni, pa izgleda da su stradali samo Hrvati-katolici jer da ima meu tim trupama S. S. div. Prinz Eugen pravoslavaca-banaana. Preivjeli
sakupljaju i sahranjuju rtve. Veoma je vano da odpora skoro nikakvog nije bilo, jedino to je
bilo pripucano iz 2 - 3 puke sa gornjih brda, a moda iz po koje kue od partizana, koji su sluili
kao odstupnica. Od Njemaca nije nitko poginuo, a niti je koji Njemac povrijeen. Iz sela Otok
odvedeno je vie ljudi (kao zarobljenici) u Sinj, dok su drugi zadrani da nose municiju i si.
Njemcima (kao teglea sila), pa kad Njemcima nisu vie trebali, onda su likvidirani. Ogorenje
strahovito, naroito meu domobranima. Ima ih mnogo kojima su stradale porodice. Jednom
domobranu ubijeno je 7 djece i ena. Ogorenje je strano i ako se to dogodi, vojska ne moe da
primi odgovornost. (A-VII, NDH, Kut. 2 6 5 , Br. reg. 3/38)
67
68
etnicima uinila je ostalo. etnici se u tom prostoru bore protiv Nijemaca.

Kammerhofer se mijeao u sve i svuda a da nije na jednom mjestu bio dovoljno
jak da zabiljei stvarne uspjehe. Einsatzstaffel Volksdeutschem raspustili su
brzopleto 1943. godine u prilog Kammerhofera i tako su tada bila naputena
najvanija uporita koja su zatim ostala u rukama partizana. ef podrune
policije u Sarajevu bio je istaknuti zagovornik etnike politike kojom je odbio
mnoge Hrvate od njemake strane. Onaj u Banjoj Luci morao je bjeati u
nedavnim borbama za grad jer nije bio dovoljno jak da se brani. U Srijemu
gdje je Kammerhofer osobno zapovijedao gotovo godinu dana i drao masu
svoje andarmerije situacija u vezi s bandama nije za to vrijeme postala
nita bolja. Akcija na privrednom polju Brigadefiihrera Wagnera - koju nisu
dogovorili s Hrvatima i Uputstvo za smirenje zemlje na kojem se ta
Wagnerova akcija temeljila bili su negacija hrvatskoga dravnog suvereniteta,
a njega je upravo Fhrer pred Hrvatima posebno istaknuo. Osim toga, slabo je
posluilo stvarima zajednikog vodenja rata to je upravo opunomoenik
Reichsfhrera SS postavljao najrazliitije zahtjeve pojedinim uredima da se u
Srijemu pod najstroom diskrecijom i uz sudjelovanje na silu regrutiranih
radnika izgrade utvreni poloaji (Heinrichburg), za to nisu bili angairani
hrvatski vojni obveznici. Bandama je ilo u prilog to je policijska akcija
Kammerhofera bila uglavnom nezavisna od vojnih operacija i to je esto
uslijedila mimo njih a da prije toga nije bilo dogovora o tome.
Kascheu bi predvieno angairanje zakljuuje on stvorilo izvanredne
potekoe. Policijska akcija Kammerhofera, formiranje 13. SS-divizije, etnika politika Petog SS-korpusa i drugo, sve je to bilo provedeno protiv
Kascheovih opetovanih upozorenja u pogledu provoenja. Za nj je samo
alosna zadovoljtina injenica da je u tome imao pravo. Da mu je polazilo za
rukom da usprkos tome odri hrvatsku vladu na strani Reicha, valja pripisati
njenom posebnom politikom povjerenju to ga uiva poslanstvo (Kasche). U
ovom asu moraju sauvati to povjerenje neogranieno da bi uzmogli osigurati hrvatski doprinos na njemakoj strani. Stoga Kasche moli da odustanu od
plana i da akciju opunomoenika Reichsfhrera SS i preobrazbu 13. SS-divizije provedu u skladu s prijedlozima koje je Kasche ve uinio ministarstvu. Ako bi, ipak, ostali pri namjeravanom, Kasche mora zatraiti da mu
predvienog vieg SS-Fhrera neogranieno podrede i da reformiraju Kammerhoferovu andarmeriju i 13. SS-diviziju u skladu s Kascheovim prijedlozima. Samo pri takvom podvrgavanju moi e se izbjei sumnje Hrvata u
njemaku politiku i odgovarajui postupci u njihovu djelovanju. Kasche mora
sa svom ozbiljnou ukazati ministarstvu na to da Anglo-Amerikanci sada
silno forsiraju ispadanje Hrvatske iz kola i da bi se dobro isplatilo kad bi
njemaku grupu armija ovdje prepustili unitenju.
Naelnik pravnog odjela ustakog ministarstva vanjskih poslova Tihomil
Drezga sastavio je 11. XI 1944. 0 slubenu zabiljeku ovog sadraja:
Posjetio me panjolski odpravnik poslova Maspons. 71 Saobuje mi, da je
A-VII, NDH, Kut. 268. Br. reg. 13/4 - 14.
panjolska generala Franca priznala je de iure NDH 27. lipnja 1941. u pismu panjolskog
ministra vanjskih poslova upuenom ministru vanjskih poslova NDH. O tome je poslanik kralj.
Jugoslavije u Madridu Jovan Dui uputio pismo efu jugoslavenske kraljevske diplomacije
Momilu Niniu (Madrid, 18 juna 1941 god): Bogdan K r i z m a n , Jugoslavenske vlade u
izbjeglitvu 1941-1943, Dokumenti, Zagreb-Beograd 1981, str. 1 5 2 - 1 5 5 .
U Madridu je NDH predstavljao grof Petar Pejaevi kao poslanik. Za njega su se 1944. god.
zauzimali Englezi!
70
13
193
juer primio brzojavni odgovor panjolske vlade iz Madrida u stvari molbe

hrvatske vlade za preuzee zatite hrvatskih interesa u Bugarskoj. Tekst
panjolskog odgovora glasi odprilike ovako:
Radi naroitih odnosa izmeu panije i Sovjetske Rusije morao je panjolski odpravnik poslova u Sofiji prigodom ulazka sovjetskih trupa napustiti
naglo Sofiju i otii u Tursku. Za zatitu panjolskih interesa u Bugarskoj
zamolio je vedskog poslanika. Stoga je panjolskoj vladi ao to mora
odgovoriti da joj je apsolutno nemogue izvriti molbu hrvatske vlade.
Maspons osim toga misli da bi panjolska intervencija u svakom sluaju
mogla hrvatsku stvar samo pogorati.
On sugerira da se stvar pokua sa vedskom vladom.
Drezga je pribiljeio i ovo: U 13 sati izviestio sam o gornjemu ministra
vanjskih poslova.
U Vanjsko-politikom pregledu br. 12 (Zagreb, dne 12. studenoga
1944) 72 ustakog ministarstva vanjskih poslova obraena je situacija u Finskoj. Opirnije se opisuju njemako-finski pregovori i osobna intervencija
ministra v. Ribbentropa; uspjesi Crvene armije na Baltiku i izbor marala
Mannerheima za novog predsjednika republike.
Mannerheim se nije htio prenagliti sa mirovnim pregovorima i sklapanjem mira pie 'Pregled' ve je nastojao dobiti na vremenu iz razloga, to je
prvi uvjet za samo pregovaranje bio prekid sa Njemakom. I ako su se Sovjeti
pribliavali granici Reicha, raunalo se je u Finskoj da e se Reich braniti
nadnaravnim snagama, da Sovjeti ne e moi upotriebiti vee snage za Finsku,
a konano i sa mogunou preokreta na politikom polju u vidu sporazuma
Englezke i Njemake. Ova namjera Finske izgubila je kod vladajuih krugova
svaki oslonac u asu kapitulacije Rumunjske. Mjerodavni finski dravnici su
tada izjavili, da e saekati razvoj prilika u Rumunjskoj, te ako Njemakoj
uspije uguiti prevrat u Rumunjskoj, da e i oni jo izdrati. Kako se to nije
dogodilo i Sovjeti uspjeli prodrieti u Rumunjsku, to je Finska dne 31. VIII.
izpunila prvi uvjet za pregovore i prekinula diplomatske odnose sa Njemakom. Prije prekida odnosa sa Njemakom, posjetio je Mannerheima general
Keitel. O tome sastanku nije se moglo nita pozitivnoga saznati, no tvrdi se, da
je tada Mannerheim otvoreno izjavio Keitelu, da Finska eli izai iz rata i
zamolio ga da se njemaka vojska mirno povue. Oduevljenje koje je nastalo
izborom Mannerheima za predsjednika Republike trajalo je kratko vrieme.
Javnost je oekivala neposredno mir uz povoljnije uvjete, jer se je vjerovalo da
maral imade nekakove garancije sa strane Englezke i USA. Prekid odnosa sa
Njemakom zabrinuo je kako vladajue krugove, tako i obu javnost, koja
nije o uvjetima mira nita znala, ve naprotiv upozoravala u dnevnom tisku da
se narod spremi na podnoenje tekih rtava i preuzimanje velikih obveza.
Njemaka vojska koja se je nalazila u Finskoj, naroito u lukim gradovima
U novembru 1944, u vremenu kad sam bio zastupnik Ministra spoljnih poslova - svjedoi
Sava N. Kosanovi - Ambasador Stivenson iao je zvanino kod mene da mi saopti da Forenj
Ofis moli da jugoslavenska vlada ne preduzima nita protiv grofa P. Pejaevia ministra N. D. H. u
Madridu, 'jer je dragocene usluge uinio saveznikoj stvari'; 1951. objavljeno je da je Pejaevi
Ministar Sp. P. u Pavelievoj vladi u Argentini. (AJ, zbirka Save N. Kosanovia, Jugoslavija bila
je osuena na smrt. Pozadina sporazuma u Moskvi, rukopis, str. 34)
Zasigurno je Pejaevi za vrijeme svog slubovanja inio usluge britanskoj obavjetajnoj
slubi. Kosanovi iznosi pretpostavku da je niz visokih funkcionara bliskih A. Paveliu podravao
tijesne veze s Intelligence Service-om. Tu spominje, na primjer, Andriju Artukovia, Mirka
Lammera i Branimira Jelia.
72 A-VII, NDH, Kut. 279, Br. reg. 5 / 2 - 1 .
poela se povlaiti a razni njemaki uredi spremati na odlazak. Sve je proteklo

u najboljem redu i miru uz izpraaj velikog mnotva finskog naroda, a na
svakom koraku se moglo uti 'sad smo ostali posve sami'.
Finska, kao jedna od najmanjih drava Evrope - nastavlja 'Pregled' vodila je po njihovoj izjavi podpuno realnu politiku. Saraujui sa Njemakom jer je to bila nuda, a drei neprestano koplje u vatri Englezke i Amerike,
v j e r u j u i da ju ova dva velika prijatelja ne e napustiti. Dogodaji su pokazali
protivno, no sigurno je da se je Finska odluila na ovaj korak jo uviek u nadi,
da e joj pomo kad tad ipak biti pruena.
Ova nada Finske nije mogue niti neopravdana. Po onome to se do danas
znade iz Finske od dana sklopljenog mira i dolazka ruske komisije, moe se
u z t v r d i t i , da Sovjeti nastupaju posve drugaije u Finskoj nego li u Rumunjskoj
i Bugarskoj. Sovjeti su do danas traili izruenje samo jednog generala, a
jedino to uurbano zahtjevaju i provadaju jeste osnivanje drutava prijatelja
Rusije u svim mjestima i na taj nain trae za sebe pristae. injenica je naime
da su finski komunisti t.zv. crvenogardisti iz god. 1917. u istinu nestali. Oni su
se utopili u lievom krilu socialno-demokratske stranke. Mjere koje su protiv
njih bile upotrebljene u prvim godinama finske drave bile su dosta blage, a
rtve neznatne. Mnogi od njih koji su prebjegli bili u Rusiju vratili su se
izljeeni natrag, to je na ostale u zemlji vrlo povoljno djelovalo. Sa revolucijom odozdo ne e Sovjetima uspjeti pretvoriti Finsku u sovjetsku republiku.
Na kraju odlomka o Finskoj Pregled konstatira da je Finska, na zahtjev
Moskve, 20. rujna 1944. prekinula diplomatske odnose s ustakom Hrvatskom.
U zakljuku (Obi pregled) ukazuje se nadobudno na injenicu da su
Nijemci prilikom boravka generala VI. Krena u Njemakoj pokazali Krenu
nov tip lovca koji razvija brzinu od 1.200 kilometara na sat, dakle dvostruko
je bri od najbrih dotad poznatih lovaca.
Dan prije dolazka generala Krena na to uzletite - nastavlja 'Pregled' s
mnogo optimizma - oborio je jedan novi njemaki lovac etiri amerika
'Mustanga' u svega dvie minute. Neki ameriki piloti, koji su prigodom
pokusnih lietova novog njemakog lovca vidjeli kako su proli njihovi drugovi, ostavljaju svoj aparat i izkau iz njega im samo ugledaju novog
njemakog lovca, jer je svaka obrana iluzorna. General Kren smatra, da e
pojava novih njemakih lovaca izazvati podpunu revoluciju u zranom ratu.
Kako je sada uspjelo ubrzati dopunsku obuku njemakih pilota za rukovanje
novim lovcima, to nas po svim izgledima ne e vie dieliti dugo vrieme od
njihove upotrebe na bojitu.
Iz ostalih vjerodostojnih izvora saznaje se takoer i drugih pojedinosti u
pogledu njemakih osnova s novim orujem. Radi se naime o istraivanjima u
raznim smjerovima tako, da se usporedo vre istraivanja u primjeni raketnog
sustava, zatim taneta koje razara sve u krugu od 150 metara, a po mogunosti
1 vise, zatim u primjeni atomske bombe i t.d. Ta istraivanja navodno su u
prvom redu usmjerena nato, da izkljue zranu prevlast saveznika, pa bi u tu
svrhu trebao sluiti novi lovac, a takoer taneta s osobitim razornim uinkom,
koje bi moguilo uspjehe protuzrakoplovnog topnitva i u sluaju ako njegovo
djelovanje ne bi bilo tako precizno kao to se trai danas. Izkljuivanjem
z racne premoi saveznika primienila bi se sredstva za blizu borbu, kojima se
takoer razpolae, jer se novim eksplozivom moe puniti i pjeaka municija,
kao to i topnika. Primjenom ovih sredstava kao i upotrebom velikih zaliha u
ljudstvu i tvorivu kojima Njemaka jo razpolae, nadaju se njemaki vojniki
13-
195
krugovi postii odlune posljedke i u sluaju ako Njemaka ne bude prisiljena

posegnuti za tako razarajuim sredstvima koja bi bila u stanju zbrisati sa
zemlje ciele gradove i pokrajine, a moda i zemlje. Njemaka izgleda ve danas
razpolae takovim sredstvom, o ijoj sastojini se dakako moe samo nagaati,
ali izgleda, da je u vezi s atomskim principom, ali je njegovo djelovanje tako
strahovito razorno, da postoji velika odgovornost u asu kada ga se primjeni.
Zbog toga Njemaka u ovom asu jo ne e tu odgovornost preuzeti, nego
smatra da se njegova primjena moe tek opravdati onda kada ona nedvoumno
bude natjerana nato. Zbog toga smatra se, da izjave odgovornih njemakih
dravnika u pogledu konanog izhoda toga rata imadu bezuvjetno svoj osnov,
te se stoga i njihov optimizam tumai na taj nain.
U ustakom ministarstvu vanjskih poslova izradili su tih dana poseban
memorandum na njemakom jeziku za vladu Reicha (Zagreb, 15. studenog
1944). ' U njemu se u uvodu istie uska povezanost njemakog i hrvatskog
naroda koja nije neka prigodna pojava, a ni posljedica sluaja, nego je po
svojoj sutini uvjetovana injenica: ona je logiki rezultat geografskih, geopolitikih, povijesnih politiko-privredno-kulturnih neotklonjivosti. Zbog toga
su i oba naroda bila uvijek podlona zakonomjernosti koju je uvjetovala
istovjetnost njihove pojave, njihova razvitka i njihova djelovanja u evropskom
prostoru. Istovremeno s germanskim knezovima oslobodili su se i hrvatski
narodni vladari prevlasti bizantskog Istoka, osnovali nezavisnost svojih drava i tako se dokazali kao osnivai kasnije obitelji naroda zapadnog kulturnog kruga. Taj su kulturni krug esto zajedniki branili u daljnjem toku
historije Njemaka kao srce Evrope i nosilac evropske kulturne misli;
Hrvatska kao vjena straa na granici i bedem Zapada - obje, meutim,
meusobno povezane u vojni savez protiv napada s Istoka i obje vie nego
esto kao posljednji vjerni branitelji Evrope. Ta povijesna slika obnavlja se i
danas u punom opsegu i zadrava tako svoje bitne crte neprolazne vrijednosti.
Predajom sauvana povezanost i prijateljstvo izmeu Njemake i Hrvatske
- nastavlja se u memorandumu krunisani su najnovijim razdobljem njemako-hrvatskih odnosa koje je zapoelo onog dana kad je Fhrer u travnju
1941. omoguio poglavniku da uskrsne Nezavisna Drava Hrvatska narodno, nezavisno i slobodno. Od tog asa otpoinju ivi diplomatski i meudravni odnosi izmeu Velikonjemakog Reicha i NDH, koji se oituju u uskim
politikim, privrednim, socijalnim, pravnim i kulturnim vezama utemeljenim
na formalnim meudravnim sporazumima da bi na kraju bili zapeaeni
provoenjem velikih ideolokih ugovora: Trojnog pakta i pakta protiv Kominterne, krvlju najhrabrijih hrvatskih i njemakih sinova u ruskim stepama,
u Staljingradu, u hrvatskim gorama i na hrvatskoj obali. Na taj su nain
stvoreni vjeni temelji iskrenog prijateljstva, nerazruivog uzajamnog povjerenja i neslomljive vjere u pobjedonosno postignue ciljeva obaju naroda u
dananjoj od svih najveoj borbi.
Stav hrvatskog naroda u sadanjem trenutku nije stoga mogao uope biti
drugi nego u potpunom suglasju sa shvaanjem Velikonjemakog Reicha: da
je pravi i najvei neprijatelj Evrope na zapadu angloameriki imperijalizam, a
na istoku boljeviki internacionalizam i da stoga na jednoj strani ima vodstvo
Evrope ostati u rukama evropskih drava kojima se na elu nalazi Velikonjemaki Reich kao najmonija srednjoevropska velesila i da se Kominterna na
drugoj strani mora suzbijati svim sredstvima jer je ona dokazano smrtni
73
A-VH, NDH, Kut. 233", Br. reg. 43/1 - 1 - 8 .
neprijatelj svih nacionalnih drava i zakleti unititelj etikih temelja i svih

duhovnih i materijalnih dobara evropske kulture. Zato se i hrvatski narod
morao nai u sadanjoj dramatskoj borbi za Evropu, koja svojom prijeteom
opasnou baca u zasjenak sve dosadanje ratove, na istoj liniji i uz bok
velikonjemakom narodu.
Razmah ovoga divovskog svjetskog obrauna dosegao je pak takav razvoj
i poprimio takve oblike da se vodstvu obaju naroda nametnula najvea panja
i najdosljednije uvaavanje onih potreba koje proizlaze iz svojstva i konanog
cilja te borbe i koje se mogu saeti u jedan jedini i najvii kategoriki imperativ
dananjeg dana: nastaviti zajedniku borbu do posljednjeg daha, po svaku
cijenu i u svakom moguem obliku!
Iz nunosti da se rat beskompromisno dalje vodi i pobjedonosno okona,
za to su se odluili njemaki i hrvatski narod, proizlazi pak neizostavno druga
nunost: sauvati ive snage obaju naroda, spasiti po svaku cijenu sriku
naroda, osigurati pojedine nacionalne dijelove ratujuih drava od bitne
vanosti da bi sauvali njihove mogunosti za daljnju borbu i prema mogunosti sve faktore za borbu, cijeli ratni potencijal utoliko potedjeti da ostane
neoteen i da moe biti uspjeno i svrsishodno upotrijebljen.
Imajui pred sobom sve nunosti pri emu se pokazala jednodunost u
stavovima njemake i hrvatske vlade pokazala je vlada Velikonjemakog
Reicha da pravilno ocjenjuje vanu ulogu hrvatskog naroda kao faktora u
borbi ija je politika, duhovna i moralna snaga nedirnuta, a njegove vojne i
privredne snage u dosadanjoj zajednikoj borbi dodue oslabljene, ali nipoto
iscrpljene. To je ona pokazala i nedavnom ponudom gostoprimstva jer je po
njenoj ocjeni daljnje aktivno vodenje borbe hrvatskog naroda od najvee
politike vanosti i ne samo za NDH nego i za Velikonjemaki Reich od
najvee vojne vanosti. Stoga je sudjelovanje u ratu hrvatskog naroda tako
prijeko potrebno i korisno za zajedniku njemako-hrvatsku stvar da se mora
omoguiti poto-poto i u svakom sluaju, pa ak i onda ako bi se pokazalo da
je hrvatska vlada prisiljena primiti i koristiti se gostoprimstvom koje joj je
susretljivo i prijateljski stavila u izgled vlada Velikonjemakog Reicha.
Budui da je bezuvjetno u interesu njemake i hrvatske vlade a odgovara
njihovim namjerama da poduzmu tako presudne mjere samo u krajnjoj nudi
rukovoene najviim i neizmjenjivim naelom da sve stave u slubu glavnog
cilja: unititi i definitivno odstraniti neprijatelja iz vlastite zemlje, vlada NDH
uzima slobodu da prouivi potanko ponudu vlade Reicha i imajui u vidu
samo najdjelotvornije mogunosti angairanja svih vojnih, privrednih, politikih i intelektualnih snaga hrvatskog naroda podastre svoje poglede o tome
kako bi se takva akcija - u sluaju nude da prihvati ponueno gostoprimstvo
vlade Reicha mogla provesti najbolje i najsvrsishodnije.
I. Dakako, suvino je iznova isticati da je hrvatski narod spreman i
nadalje radi postizanja zajednikog cilja staviti Velikonjemakom Reichu na
raspolaganje sva svoja raspoloiva privredna, vojna i politika sredstva i da
mu pokazuje onu savezniku vjernost koju je poglavnik tako esto isticao.
Hrvatski je narod u toj svojoj odluci postao jo vri jer je proet dubokom
vjerom da je i njemaki narod spreman da mu stavi na raspolaganje sva svoja
raspoloiva sredstva moi, u skladu s uvodno spomenutim naelima i u duhu
dobre njemake lozinke Vjernost za vjernost!. Jednako je tako razumljivo
da su cjelokupni hrvatski narod pa, prema tomu, i njegova vlada vrsto
uvjereni da e Velikonjemaki Reich u provjerenoj saveznikoj vjernosti
upotrijebiti sva svoja sredstva moi da odbije nalet neprijatelja na podruju
NDH i da tako uope otpadnu preduvjeti za jedno ma i samo prolazno

preputanje tog podruja ili njegovih dijelova neprijatelju. Vlada NDH koristi
se i ovom prilikom da iznova zamoli vladu Reicha da poduzme sve kako u
takvom sluaju ne bi protekao ni jedan dan neiskoriten i kako se ni jedno
hrvatsko selo bez najhitnije nude ne bi prepustilo neprijatelju. Hrvatske
oruane snage sa svoje e strane, pomognute od Njemake na odgovarajui
nain, poduzeti sve kako bi sprijeile neprijatelju prodor u njihovu domovinu,
a time i na prilaze u junu granicu Velikonjemakog Reicha. Zato je iz svega
spomenutog jasno da e vlada NDH samo u krajnjem sluaju ako bi vojne
nunosti imperativno zahtijevale da se u cijelosti ili pretenim dijelom napusti
teritorij NDH iskoristiti ponueno gostoprimstvo da tako izvue odreene
kategorije osoba koje bi inae bile bezuvjetno izloene unitenju kao eksponirani zagovaratelji hrvatske ideologije o nezavisnoj dravi, od dohvata neprijateljskog utjecaja.
II. Povlaenje u Velikonjemaki Reich bilo bi u skladu s naelom odranja
hrvatske narodne i dravne srike doputeno, odnosno nareeno osobama iz
ovih kategorija: hrvatskim ratnim invalidima, pripadnicima hrvatskih vojnih i
s njima izjednaenih odreda, hrvatskoj omladini, hrvatskim nacionalnim
stvaraocima i intelektualcima, pripadnicima Ustakog pokreta (ukljuujui i
hrvatsku omladinu), lanovima hrvatske dravne vlade, viim inovnicima
hrvatske dravne uprave i njihovim nuno potrebnim suradnicima, bivim
visokim hrvatskim dravnim upravnim funkcionarima, osobama koje hrvatska vlada smatra potrebnim da ih posebno zatiuje, stranim diplomatskim i
konzularnim predstavnicima akreditiranim pri hrvatskoj vladi i obiteljima
naprijed spomenutih osoba.
III. to se tie mjesta boravka, hrvatska vlada je miljenja da bi se u
takvom sluaju grupe koje se imaju uputiti u Reich imale smjestiti u kraju koji
po mogunosti odgovara zahtjevima prostora, povezanosti, sigurnosti i trajanja planiranog boravka. Hrvatska vlada smatra da je utvrivanje tog mjesta
boravka momentano najvanije kako bi se mogle to bre unaprijed poduzeti
sve potrebne tehnike pripreme ako doista nastupi potreba privremenog
prebacivanja sjedita hrvatske vlade (odnosno Dravnog vijea).
IV. Izvan svake je sumnje da bi grupa koju bi uputili na podruje Reicha
uivala onu sigurnost i gostoprimstvo koje Hrvati i Nijemci oduvijek uzajamno ukazuju jedni drugima. Hrvatska dravna vlada je miljenja da bi poloaj
te grupe bio osiguran posebnim razlozima njenog nastanka, boravka u Reichu
i njenog cilja i da se ni u jednom sluaju ne bi zaboravilo kako se ovdje radi o
jednoj zajednikoj njemako-hrvatskoj stvari. Iz toga slijedi zakljuak da se ne
mogu donositi nikakvi koraci ili mjere koji se odnose na tu grupu a da se prije
toga ne postigne sporazum s hrvatskom dravnom vladom. Takav njen
poloaj sadri primjerice osloboenje hrvatske grupe od svih davanja kojima
inae podlijeu na podruju Reicha njemaki dravljani ili bilo koji stranci.
Takvi privilegiji bili bi kompenzirani obavezom hrvatske dravne vlade da
nametne svim pripadnicima grupe analogne dunosti koje najsvrsishodnije
odgovaraju zahtjevima zajednikoga daljnjeg voenja rata. Iz toga proizlazi
daljnji zakljuak: da pripadnici grupe koja se ima smjestiti u Reichu pripadaju
kategoriji koja je danas i ubudue apsolutno iskljuena iz bilo kakvog
meudravnog izruenja.
V. Izmeu njemake i hrvatske vlade ne postoji dalje nikakva sumnja u to
da okolnost privremenog smjetaja hrvatskoga dravnog vodstva na teritoriju
Reicha ni najmanje ne moe i ne smije naruiti meudravni status NDH, a
jednako tako ni postojee pravne odnose Hrvatske s Njemakim Reichom.

Vlada NDH zadrava u tom sluaju sada i ubudue punu slobodu akcije i
donoenja odluka sa svim atributima aktivne i priznate vlade jedne suverene
drave, osobito pravo poslanstva, zakljuivanja ugovora i vodenja rata. Treba
naglasiti da samo aktivna vlada moe sluiti zajednikim ratnim pregnuima i
konanom cilju zajednike pobjede. Iz toga proizlazi da pojedini dijelovi grupe
moraju imati posebne privilegije. U prvom bi redu ef hrvatske drave
(A. Paveli), ako bi takoer trebao stupiti na tlo Reicha, imao sve one
diplomatske i meunarodnopravne prerogative jednog suverena s priznatim
svojstvima najvieg aktivnog organa cjelokupne hrvatske dravne vojne i
civilne vlasti. Jednako e tako aktivni lanovi hrvatske vlade kao i oni vii
inovnici hrvatskog ministarstva vanjskih poslova koje hrvatska vlada notificira vladi Reicha uivati ona meunarodnopravno-eksteritorijalna prava u
punom opsegu kako ih predvia pozitivno meunarodno pravo. Hrvatska
dravna vlada izraava nadu da e sve njemake lokalne vlasti dobiti u tom
smislu odgovarajue upute, osobito o pitanju eksteritorijalnosti koje se posebno odnosi na osiguranje vladinog sjedita i nepovredivosti stanova eksteritorijalnih osoba. Hrvatska vojska donosi sa sobom na savezniko podruje
uobiajeni vojni imunitet kao prijateljska trupa. Konano, i lanovi hrvatskog
Sabora, Doglavnikog vijea i hrvatskog Dravnog vijea uivat e izvjesne
privilegije prema svrsishodnosti i u skladu sa zajednikim sporazumom.
VI. Sto se tie opih linija za rad koje bi primjenjivali pri sklanjanju
hrvatske grupe u Reich, na prvom mjestu treba istaknuti da bi jedinice
hrvatske vojske i s njima izjednaeni odredi bili podloni i u Reichu obuci,
vojnim vjebama i daljnjem naoruavanju, tako da bi u svako doba bili
spremni za eventualnu akciju u hrvatskoj domovini. S tim u vezi hrvatska bi
vlada u sporazumu s vladom Reicha povela regrutaciju jo nemobiliziranih
hrvatskih dravljana u Reichu. Vlada Reicha omoguit e odgovarajuu
djelatnost hrvatskoj propagandi i tampi. Isto tako bit e doputeno i unapreivano kolovanje hrvatske omladine u Reichu pomou hrvatskih nastavnika.
Hrvatska dravna vlada oekuje zasigurno da e vlada Reicha na temelju
odgovarajueg prijedloga udaljiti iz Reicha i onemoguiti djelatnost onim
hrvatskim elementima iji boravak i djelovanje ne bi mogli odgovarati namjerama hrvatske dravne vlade jer je to u obostranom interesu.
VII. Vlada NDH raspolagat e i na podruju Reicha cjelokupnom hrvatskom dravnom imovinom i imovinom hrvatske Dravne banke, bez obzira
na to gdje se ta imovina nalazi i kome su potraivanja upravljena.74 To pravo
raspolaganja je iskljuivo, neogranieno i ne podlijee nikakvim njemakim
propisima. Hrvatskoj dravnoj imovini i hrvatskom Dravnom arhivu koji bi
se eventualno takoer prebacili na teritorij Reicha osigurat e se prilikom
transporta i smjetaja najvee mogue osiguranje i garancija potpune diskrecije i nepovredivosti. O cjelokupnoj imovini hrvatske drave, prema tome i o
onoj hrvatske Dravne banke na podruju Velikonjemakog Reicha kao i o
svim potraivanjima (clearing, conto M, 1 itd.) NDH u Reichu i prema
74 U tu svrhu bilo je 30. X 1944. formirano povjerenstvo za ouvanje i osiguranje dravnih i
narodnih vriednota. To povjerenstvo sainjavali su: doglavnik Jure Pavii, ustaki pukovnik
Vilko Penikar, ustaki dopukovnik Mirko Vutuc, stoernik dr Ivan Musa i ustaki bojnik iril
Kralj. (A-IHRPH, Zbirka NDH, Kut. 135)
5 Tzv. Konto M bio je raun na koji su knjiili u Berlinu protuvrijednost u njemakim
markama za mjeseni predujam to su ih njemaki vojni krugovi u Hrvatskoj u kunama redovito
podizali za podmirenje trokova jedinica.
Reichu, odnosno prema inozemstvu raspolae iskljuivo vlada NDH, bez

obzira na bilo kakav sporazum i neko ogranienje za vrijeme rata i ubudue.
VIII. to se tie opeg transporta predvidenih osoba, njihovih obitelji i
pokretne imovine zamolit e se vlada Njemakog Reicha da stavi na raspolaganje potrebna transportna sredstva koja se s hrvatske strane ne mogu
pribaviti i omoguiti putnicima i njihovoj imovini prijelaz granice bez osobnih
ili stvarnih graninih i policijskih formalnosti.
IX. Samo se po sebi razumije da svi izdaci i trokovi predvidenih mjera
padaju na teret NDH i njena vlada osigurat e uzdravanje i smjetaj grupi u
Reichu, izbavljenoj od utjecaja neprijatelja, raznim financijskim sredstvima,
znatnim koliinama ivenih namirnica i robe. Ako prolazno ta sredstva ne bi
odgovarala ili dostajala, zamolit e se vlada Reicha da stavi potrebno na
raspolaganje. Obraun tih izdataka i' sve ostale pomoi Velikonjemakog
Reicha iz ovog ili slinih razloga ne dolaze u obzir do svretka rata i opstojnost
takvih njemakih potraivanja ne moe nipoto utjecati na utvrenu slobodu
disponiranja hrvatske vlade hrvatskom dravnom imovinom.
X. Predvia se mogunost formiranja posebnog tijela ili mjeovitog odbora sa zadatkom da evidentira i nadzire brojno stanje ili promjene u
hrvatskoj grupi sklonjenoj na teritorij Reicha i da prouava racionalno
angairanje grupe i upuivanje odgovarajuih prijedloga hrvatskoj dravnoj
vladi. Posebna zadaa takvog odbora sastojala bi se u tome da se u sporazumu
s objema vladama zalae za smjetaj i odranje hrvatske grupe sklonjene u
Reich i da usmjeri sve snage grupe na to da njen boravak u Reichu bude to
krai, tj. na takvu organizaciju njenog povratka u domovinu 4a je u asu kad
neprijatelj bude ponovno udaljen iz hrvatske domovine smjesta stavi u pogon
kako bi uslijedila uspostava normalnoga dravnog ivota u samoj Hrvatskoj i
odnosa izmeu Hrvatske i inozemstva, osobito s Velikonjemakim Reichom.
Kasche je iz Zagreba istog dana (15. XI) 7 6 telegrafski obavijestio svoje
ministarstvo da ne predlee prigovori protiv osobe Kammerhofera ni Priitzmanna. Iskljuivo su vani razlozi koji proizlaze iz same stvari: kod Kammerhofera na temelju dosadanjeg iskustva s njim; kod Prtzmanna zbog nepoznavanja ovdanjeg prostora. Od odlune vanosti nije u prvom redu osobno
pitanje, nego pitanje njihove podreenosti i zadataka koji im se povjeravaju.
Kasche je svoje rezerve bio iznio u telegramu br. 2148 od 11. studenoga.
Nekako tih dana ef ustake diplomacije M. Alajbegovi koncipirao je
ovakav brzojav poslanstvu NDH u Berlinu:
Njemaki poslanik priobio da ukupni broj lanova vlade i njezinog
taba viih dunostnika sa porodicama za sluaj evakuacije ne moe biti vei
od tri stotine. Na dananjoj sjednici Vlade utvreno da moramo raunati sa
600 osoba te grupe. Stavite se u vezu sa nadlenima u svrhu povienja na taj
broj.
Savezno sa posljednjim izvjetajem poslanika Koaka glede broja iztaknutih nacionalnih radnika i mladei raunajte najvie sa 50.000 sklonjenika za
Reich i uzmite to prema zakljuku Vlade kao osnovu za pregovore.
Zelja je vlade da se u Reich odpreme najprije iztaknuti nacionalni radnici,
mlade, ranjenici i ene i djeca, a vlada sa svojim tabom suradnika i vii
dravni dunostnici posljednji.
Za te sklonjenike treba nam odmah dostaviti oznake mjesta smjetavanja
u Reichu da se sa evakuacijom moe poeti.
76
AJ, T - 1 2 0 , rolna 1025, Nr. 2 1 7 7 od 14. 11.
Poduzmite nune korake i odmah tono izvjeujte rezultate pregovora na

osnovu poslanog vam memoranduma.77
Glavnokomandujui na Jugoistoku Freiherr v. Weichs poslao je ovakav
izvjetaj (od 16. XI) s Grupi armija E i Drugoj oklopnoj armiji:
Vojno-politika situacija od strane vodeih hrvatskih krugova, a na
osnovu pristiglih izvetaja o tom i nakon mnogobrojnih utisaka i razgovora sa
nemakim i hrvatskim slubenim instancama, daje priblino sledeu sliku:
1) Spoljni neprijatelj
Opasnost, koja je sa upadom ruskih trupa u Srbiju stigla sada i na granice
Hrvatske, ne shvaa se u punom smislu, ili se ak potcenjuje. U vladinim
krugovima (u Zagrebu) razmilja se dodue o tom i uvida ozbiljna opasnost za
Hrvatsku od ruskog prodora koji kroz junu Maarsku vodi na zapad. Ipak
protivmere, koje bi kao prirodna reakcija morale izazvati odgovarajue
angaovanje snaga u severnoj Hrvatskoj, nisu ili skoro nisu ni dotaknute.
Oekuje se upravo odgovarajue angaovanje snaga nemakog partnera, koji
je za sve odgovoran i preko svega veruje se da e se otkloniti rusko nadiranje
uz pomo Anglo-Amerikanaca i crkve, ije su ambicije usmerene na jednu
nacionalnu Hrvatsku i katoliku religiju.
2) Unutranji neprijatelj
Rastua jaina Titovih formacija i njihovo plansko angaovanje prema
zahtevima saveznika, optereuju naroito vojni potencijal vie nego do sada i
dovode korak po korak do jednog letarginog stanja, koje sutinski prouzrokuje apsolutnu podreenost razliitih hrvatskih formacija. Izvetaji ovih formacija Ministarstvu vojnom (MINORS-u) sve vie sadre konstatacije da se ni
pri najboljoj volji ne moe vie parirati nadmonijem oruanom dejstvu
neprijatelja. Praktini rezultat toga je postepeno sklanjanje u stranu ili prebegavanje. Posledice ovoga za pojedince oseaju se bez velikog rizika.
Uzaludno je tragati za eventualnim grekama u prolosti i na to vraati
sadanju situaciju. Danas moe biti bitno jo samo saznanje onoga to je jo u
stanju da donese izvesne koristi. To jest: iroka podrka eksponiranog ustakog kursa koji nije esto puta imao odgovarajue dranje i istovremeno
nastojanje da se u vojnom rukovodstvu obimno infiltriraju pogodni ustae i
oficiri prijateljski raspoloeni prema Nemcima. O tome ne moe biti nikakve
sumnje da ustaki pokret sam uiva poverenje poglavnika i zna da ovo
iskoristi kako u njihovom, a samim tim i u njegovom smislu. Ko tome
protivstane je, vie ili manje, propao, ko prie - taj ima u depu nuno
osiguranje za najbliu budunost.
Da je ova alternativa povedena od strarfe ustaa i za ilegalno vrbovanje u
legionarskim divizijama, poznato je kroz dogaaje 369. (hrvatske) legionarske
divizije i na alost iroko dokazano u paralelnim pojavama (373. hrvatska
legionarska divizija, Handar-divizija). Da infiltriranje oficira, koji izrazito
nisu odani ustaama ali su ipak prijateljski raspoloeni prema Nemcima,
medu ustaama i drugim formacijama moe tome da smeta, ali da, s druge
strane, koristi sopstvenim, tj. nemakim interesima, jasno je kao dan.
Stoga je potrebno usmeriti kurs ustaa i izbei sve to bi moglo da navue
77 A-VII, NDH, Kut. 257, Br. reg. 34/5 - 3, SVT. 1032/44.
To je bio citirani memorandum od 15. XI 1944.
8
Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 4, Dokumenti Nemakog Rajha 19441945.,
str. 7 1 6 - 7 1 8 .
bez sumnje postojee, moda ak opravdano, nepoverenje. Ukoliko je situacija

u Hrvatskoj i na njenim granicama opasnija, utoliko se vie mora pokuati da
se dobiju i iskoriste snage, koje su svojim dosadanjim dranjem proigrale
iroki put jedne 'bolje' budunosti.
3)
Izvlaenje zakljuaka:
Poslednji je as da se komandovanje i jedinice ubede u neminovnost
prijateljskog kursa prema ustaama i da ih svojim dranjem i podrkom
praktino podupru. Neprihvatanje ustaa moe samo voditi jednoj neprijateljskoj reakciji, koja i pri najmanjoj spremnosti da shvati sve nemake neprijatelje kao svoje sopstvene vrlo brzo e povui krajnje konsekvence. A to se mora
toliko dugo izbegavati koliko je god mogue.
Zabiljeka savjetnika u berlinskom ministarstvu vanjskih poslova Wagnera od 18. XI 9 (za ministra v. Ribbentropa) sadri upozorenje da je SS-Gruppenfiihrer Kammerhofer neposredno podreen Reichsfiihreru SS i da se
stoga upit o razlozima zato mu je Reichsfhrer Himmler izdao nareenje o
formiranju zaprene linije u Hrvatskoj moe uputiti jedino samom Reichsfhreru. Moe se pretpostaviti da je Reichsfhrer gradnju takve linije (prihvatnog poloaja) koja bi istovremeno imala biti i vanjska utvrda jugoistonog
bedema na granici Reicha uzeo u prvom redu kao vojni predmet. Nadalje se
moe pretpostaviti da je mislio kako je dovoljno uinio zaduivi SS-Fhrera
u Hrvatskoj, SS-Obersturmfhrera Herrmanna da posjeti poslanika Kaschea,
da ga pridobije za taj pothvat i dobije njegovu podrku i pristanak poglavnika
i hrvatske vlade - u pogledu potrebe da se ukopaju politiki odgovorni
faktori. Wagner moli uputu ministra da li da zamoli Reichsfiihrera da takvu
nakanu ne saope poslanstvu, nego ministru v. Ribbentropu preko Wagnera.
Sutradan (19. XI) 8 0 drPaul Schmidt iz kabineta ministra v. Ribbentropa
telegrafski je obavijestio poslanika Kaschea u Zagrebu povodom poslanikova prigovora na raun izdanog nareenja Reichsfhrera SS od 3. XI o
formiranju jednog policijskog uporita u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i gradnji
jedne zaprene linije da ministar v. Ribbentrop stoji na stajalitu da
Reichsfhrer SS moe takva nareenja u stvarima koja se odnose na inozemstvo izdavati samo nakon kontakta s ministrom i zaduio je savjetnika
Wagnera da to prenese Reichsfhreru. No, imajui pred oima hitnost koju
iziskuje poloaj u Hrvatskoj, namjera je ministra da ipak odustane od toga da
iz naelnih razloga zaustavi korake koje je Kasche ve poduzeo.81
Kasche je sa svoje strane 20. XI 8 2 telegrafski izvijestio ministra v. Ribbentropa da je tri dana ranije (17. XI) opirno razgovarao s Kammerhoferom o
danom poloaju. Pri tom je upoznao Kammerhofera s osobnim stvarnim
razmiljanjima o Kammerhoferovu angairanju. U razgovoru koji se na to
nadovezao Kasche je ustanovio da se Kammerhofer openito slae s Kascheovim razmiljanjima. O pojedinostima razgovora Kasche je naveo:
1. Naglasio je Kammerhoferu da je u sadanjoj situaciji najprikladniji za
nasljednika generala Glaise-Horstenaua general Juppe koji se ovdje u HrvatAJ, T - 1 2 0 , rolna 1025.
AJ, T - 1 2 0 , rolna 1025, B R A M 1140/44 R.
81 Kasche je na svoju ruku ugradio obavjetajno uporite u Bosni i Hercegovini, usidrivi
tamo in. H. Otta. To potvruje i pismena potvrda poslanstva od 19. X 1944. kojom se trai da se
in. Ottu osigura mjesto u avionu za njegova putovanja izmeu Sarajeva, Mostara i Zagreba. (AJ,
T - 1 2 0 , rolna 1077)
8 2 AJ, T - 1 2 0 , rolna 1025, Nr. 2 2 0 8 od 20. 11.
79
80
skoj dobro snaao i koga Hrvati cijene. Pri fuziji s Kammerhoferovim uredom
general Juppe e kao vojni inspektor i svojim posebnim zaduenjima u
Hrvatskoj i onako biti izuzet iz ureda opunomoenog generala. Budui da je to
Glaiseovo nadletvo de facto ve izgubilo nadlenost teritorijalnog zapovjednika, ostao bi od njega samo okvir bez sadraja. Kammerhofer se suzdrao
da se o tome izjasni jer se to pitanje tie njega osobno.
2. Kasche je istakao potrebu da se Kammerhoferov ured spoji s uredom
policijskog ataeja i da na nj (taj ured), osim njegova osnovnog zadatka,
prenesu sudjelovanje u smirivanju zemlje i savjetovanje i pomo hrvatskom
orunitvu i policiji pri izgradnji. Pri tom je potrebno ukidanje policijskih
podrunih voa i uvoenje policijskih oficira kao savjetnika hrvatskih oriinikih komandanata u velikim upama, savjetnika i oficira za obrazovanje u
hrvatskim orunikim kolama, brojno sudjelovanje hrvatskog orunitva i
policije u drugim obrazovnim teajevima za oficire i podoficire u Reichu,
materijalna pomo ovdanjem orunitvu i policiji. Na njemakoj strani po
mogunosti to manji tabovi s malobrojnim kadrom. Nikakva policijska
komanda, nego dalekoseni utjecaj pomou (njemakih) savjetnika. Kammerhofer se openito sloio s tim gleditem.
3. Poslanik je ukazao Kammerhoferu na potrebu da sada konano tako
unapreuju izgradnju i angairanje hrvatskog orunitva kako bi ono moglo
djelotvorno odluno sudjelovati u smirivanju. Postepeno rasputanje Kammerhoferove njemako-hrvatske andarmerije, prikupljanje Nijemaca i Volksdeutschem u isto njemake policijske odrede, prebacivanje Hrvata u hrvatsku
policiju i orunitvo; s druge strane, odustati od provoenja mjera na dugu
stazu i bezodvlano kako prvo uputiti do 4.000 dobrovoljaca za karijeru u
andarmeriji u hrvatsku oruniku kolu da bi se popunili nepokrivena mjesta
i osiguralo brojano dovoljno idue upuivanje kadrova iz te ^kcl? u akcije na
terenu. Tako bi se Hrvatima jasno predoio i osigurao pravac razvoja, a
mogao bi se uvrstiti i moral onih koji zasad ostaju u sastavu njemako-hrvatske andarmerije. Njemaki policijski odredi na raspolaganju su za
angairanje na uporitu. Planiranje i provoenje izgradnje hrvatskog orunitva. Kammerhofer se i u tome openito slagao, ali je upozorio da su sve
njegove snage momentano angairane od Druge oklopne armije. Kasche je
odvratio da bi prema pokretima ovdanje grupe armija odgovarajue osloboenje tih snaga bilo mogue.
4. Kao bezodvlano potrebno oznaio je Kasche pregled sigurnosnopolicijske djelatnosti, pri emu njeno nadletvo u naelu pri sadanjem ratnom
poloaju treba ostati u Hrvatskoj.
Zakljuna Kascheova napomena: gornja pitanja treba to hitnije rijeiti jer
su i nedostaci takvog rjeenja bolji nego trajno sadanji odnosi ispunjeni
trvenjima.
Poslanik Kasche je iz Zagreba 23. X I 8 ' telegrafski izvijestio svoje ministarstvo u Berlinu da je povodom stvaranja policijskog uporita u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj razgovarao s glavnokomandujuim na Jugoistoku i prenio mu svoje
poglede koji su ministarstvu poznati. Njega (feldmarala Weichsa) moraju
smatrati na njemakoj strani nadlenim u tom pitanju. Pred Kammerhoferom
je Kasche zastupao takvo isto gledite. S Hrvatima se zasad razgovaralo - u
sklopu okvirnog zakona o totalnoj obrani zemlje84 samo openito o takvim
83
84
AJ, T - 1 2 0 , rolna 1025, Nr. 2 2 2 5 od 23. 11.

I NDH je poput Reicha objavila totalni rat!
obrambenim radovima. Vie tisua Hrvata obavljat e radove utvrivanja oko

Zagreba. Glavnokomandujui pozdravlja to je i razumljivo svako proirenje obrambenih snaga. Predvieno planiranje, meutim, iziskivalo bi da u
prostoru oko Zagreba doe do mnogo veeg smirenja nego to je to sada, jer
bi inae angairane snage na izgradnji obrambenih poloaja morale biti vrlo
jake zbog njihove svakodnevne ugroenosti od akata sabotae. No, za to
nedostaju potrebne snage.
Uostalom, pojam policijsko uporite za planiranje - nastavlja Kasche
nije toan jer se pri tom ipak radi o vojnim mjerama. U tom se pogledu Hrvati
trude da osim poglavnikove divizije PTS formiraju brzu jurinu diviziju kako
bi u tom sjeverozapadnom hrvatskom prostoru mogli jo uspjeno tui
bande. Daljnje mjere osim spomenutih nisu sada potrebne. Ako glavnokomandujui na Jugoistoku moe osloboditi daljnje snage, poduzet e i mjere sa
svoje strane. Sam Kasche podravat e i daljnji razmah totalne zemaljske
obrane Hrvatske i odravat ga u suglasnosti s mjerama glavnokomandujueg
na Jugoistoku.
U Vanjsko-politikom pregledu br. 13 (Zagreb, dne 24. studenoga
1944) 8S ustakog ministarstva vanjskih poslova navodi se pod rubrikom
Obi razvoj i ovo:
Svakako ne moe biti sumnje o tome, da se odnosi izmeu te Rusije, te
englezko-amerikog bloka i dalje pogoravaju. Kod toga ne valja smetnuti s
uma injenicu, da iz geopolitikih razloga Rusija, svejedno kakova, te britansko carstvo, nikad ne mogu biti pravi saveznici nego uviek moraju biti rivali.
Razumljivo je da se iz toga moraju izvui zakljuci i to ne samo glede
problema ukrajinske politike, nego obe svjetske politike.
Razilaenje izmeu Englezke i Rusije - nastavlja nadobudno pisac 'Pregleda' (dr VI. Zidovec) - jasno se osjea i u najnovijem razvoju u Francuzkoj i
Grkoj i u nekim drugim zemljama. Istodobno se primjeuje grevito englezko
nastojanje, da zbog potreba 'zajednikog ratovanja' odnosno zapravo zbog
uspjeha englezke stvari, za sada zadri suradnju s Rusijom na vojnikom
polju, u koju svrhu se daju i teke rtve na politikom polju. Stanoviti
klerikalni krugovi po raznim zemljama, kojima dakako takoer ne moe biti u
interesu pobjeda boljevika, jednako kao i mnogi drugi koji su zabrinuti za
sudbinu i budunost Europe, esto se priklanjaju ovim englezkim planovima.
Kako se daleko kriaju englezki i ruski planovi vidi se na pr. u sluaju
dr. Otona Habsburkog, kojeg su nedavno Englezi izvukli iz muzeja, kao i
planovi o nekakovoj Podunavskoj federaciji ili konfederaciji, makar su ba
saveznici sami nakon prvog svjetskog rata dozvolili i omoguili unitenje
Dvojne monarhije. S ovakovim politiki nerealnim planovima hoe se sada s
njihove strane postaviti brana sovjetskom nadiranju. Navedeni anglofilski
krugovi vide dakako u tome slamku spasa. Meutim politika stvarnost
dananjice je sasma drugaija, a Njemaka i Hrvatska znadu da jedino
nepopustljiva borba osigurava njihovu narodnu i dravnu budunost.
Zanimljiv je i odjeljak tog Pregleda koji govori o akciji crnogorskih
separatista oko Sekule Drljevia.
Dne 12. studenog - stoji u 'Pregledu' - doputovao je u Zagreb iz Berlina
g. Duan Krivokapi, novinar iz Nikia, koji je od 1925. g. ivio u glavnom u
Belgiji, gdje se bavio trgovinom. Prije odlazka iz domovine bio je crnogorski
ustaa, te je kao borac sudjelovao u crnogorskom ustanku protiv srbske
85
A-VII, NDH, Kut. 2 7 9 , Br. reg. 6 / 2 - 1 .
okupacije Crne Gore od 1918. do 1925, a kad je ustanak savladan emigrirao

je, te je sve do sada ostao u emigraciji. Kao emigrant putovao je po cieloj
Europi, zatim je boravio u Egiptu i u raznim mjestima u Americi. Na zahtjev
beogradske vlade bio je uhien u Beu 1926., te je zatraeno njegovo izruenje.
Na zauzimanje hrvatskih emigranata Devia i Perevia bio je osloboen, te je
morao napustiti ondanju Austriju i otii u Belgiju, gdje je odravao dobre
veze sa hrvatskim emigrantima-ustaama.
Nakon invazije Krivokapi je napustio Belgiju i doao u Berlin. Koristei
se svojim vezama od ranije sa Niemcima on je doao u Berlinu u doticaj sa
vanjskim poslovima, promibom i glavnim stanom SS. Zatim je doao u vezu
sa prof. Cankovom i sa generalom Vlasovom, sa kojima je imao prilike
razgovarati. Sa strane glavnog stana SS dat mu je potita j da poduzme korake
za organiziranje Crnogoraca u borbene jedinice. On je zamolio da mu se
omogui sastanak sa Dr. Drljeviem i S. M. tedimlijom u Zagrebu, jer da bez
suradnje sa njima ne moe poduzeti nita. Ministarstvo vanjskih poslova u
Berlinu izdalo mu je putnicu i omoguilo put u Zagreb zrakoplovom, a sa
hrvatske strane data mu je potrebna viza za dolazak i povratak.
U Zagrebu je g. Krivokapi razgovarao sa generalom Pereviem, sa kojim
ga vee prijateljstvo iz Bea, te je kod njega bio na objedu. Tom prilikom
govorio je i sa ministrom Postrojnikom g. dr. Lovrom Suiem. Posjetio je i
poslanika g. dr. Vladimira idovca, koji je odreen za odravanje veze sa
Crnogorcima, a zatim proelnika g. dr. Riegera. Na koncu je ministar g.
dr. Alajbegovi primio g. Krivokapia u prisutnosti poslanika g. dr. idovca i
S. M. tedimlije, te je sa njim ostao dulje u razgovoru. Tom prilikom zaelio
mu je svaki uspjeh u radu i obeao svestranu pomo sa strane hrvatske vlade,
te ga je uputio da se u svim stvarima obraa na hrvatsko poslanstvo u Berlinu,
koje e dobiti upute da mu bude pri ruci.
Sa dr. Drljeviem i S. M. tedimlijom imao je Krivokapi nekoliko sastanaka. Dne 18. XI. 1944. odralo je Crnogorsko Dravno viee sjednicu, na
kojoj je predsjednik Dr. Drljevi imenovao g. Krivokapia lanom Viea
dodielivi ga odjelu za promibu (g. tedimliji) sa posebnom misijom u
Berlinu. Pored ustmenih uputa on mu je uputio i jedno pismo na njemakom
jeziku, u kojem mu je dao upute za rad u Berlinu. To pismo na hrvatskom
jeziku glasi u cielosti:
'Crnogorsko Dravno Viee
Zagreb, 18. novembra 1944.
I
Dragi g. Duane Krivokapiu,

Ovim Vas izvjetavam da sam Vas imenovao lanom Crnogorskoga
Dravnoga Viea na njegovoj sjednici, koja je odrana danas.
Molim Vas, da svoj boravak u Berlinu izkoristite, da po mogunosti
doete u vezu sa njemakim politikim ljudima i budete pred njima tuma
potrebe da Vlada Velikoga Njemakoga Reicha na nain, koji bi ona nala za
shodan, izviesti javnost:
1) da Veliki Njemaki Reich priznaje crnogorsku dravu uzpostavljenu
odlukom Crnogorskoga Dravnoga Sabora od 12. jula 1941. godine, i
2) da Vlada Velikoga Njemakoga Reicha priznaje vrhovnim crnogorskim dravnim organom Crnogorsko Dravno Viee, koje je osnovano u
Zagrebu 26. jula 1944. godine pod mojim predsjedanjem. Bila bi hitno
potrebna jedna crnogorska vojnika jedinica. Da bi bilo mogue razumno
obrazloiti njeno stvaranje nudno je, da akciji za njezino organiziranje
predhodi gornja izjava Vlade Velikoga Njemakoga Reicha.
Molim Vas uloite najvei trud, da ne ostane neprimjeeno od njemakih

politikih ljudi i pored njihovih velikih briga dananjice, da je crnogorska
drava ne samo zahtjev pravde, nego i preduvjet za odranje ravnotee na
Balkanu i slobode na Jadranskom Moru. Nema uglednijega politiara u
Bugarskoj ni u Hrvatskoj, koji dravnu slobodu Crne Gore ne smatra garancijom dravne slobode tih zemalja. To vai u jednakoj mjeri i za Albaniju. Ni
Grka ni Rumunija nisu nikada u historiji bile hladne prema interesima Crne
Gore. Dakle pitanje crnogorsko nije samo stvar Crne Gore, nego i stvar daleko
najveega diela balkanskih zemalja. Ne znati to, znai ostati stran interesima i
eljama Balkana.
Uostalom ve i samo injenica, da crnogorska dravnost prvo pod
imenom Duklje i Zete a zatim Crne Gore - postoji ve 1000 godina dovoljno
snano upozoruje na politiku i historijsku nudnost postojanja crnogorske
drave.
Neka Vam je Bog na pomo!
Mnogo Vas pozdravlja, Va
Dr. Drljevi
Predsjednik Crnogorskog Dravnog
Viea'
G. Krivokapi je odletio u Berlin 20. studenog, gdje e stalno boraviti.
Prema primljenim uputama on e stalno stajati u vezi sa hrvatskim poslanstvom, a preko njega i sa Crnogorskim Dravnim Vieem.
DEVETO POGLAVLJE
U agoniji
1. Protest njemakog ministarstva vanjskih poslova. Suoen sa
sve nepovoljnijom situacijom oko sebe, poslanik Kasche je iz Zagreba brzojavno 29. XI 1944. 1 predloio ministarstvu ovakve organizacione promjene:
I. Sluba njemakoga opunomoenog generala u Hrvatskoj spaja se u
personalnoj uniji s onom inspektora kopnene vojske. General-potpukovnik
Juppe bit e imenovan za jedno i drugo. Izdane upute za njemakoga
opunomoenog generala ostaju na snazi; njima se ureuje i njegov odnos
prema poslanstvu.
II. Sluba opunomoenika Reichsfiihrera SS u Hrvatskoj ostaje i nadalje,
tako da je njen rukovodilac istovremeno i policijski atae. Podijelit e se na 1)
neposredno u poslanstvu zaposlenoga policijskog ataeja s raspoloivim tabom savjetnika za izgradnju hrvatskog orunitva; 2) komandanta policije za
uvanje reda kome su podreeni njemaki policijski odredi i sve dotle dok
jo postoje oni njemako-hrvatski; 3) komandanta sigurnosne policije ija
organizacija obuhvaa, u cijelom podruju koje preuzima za vrijeme ratne
udjelbe, i onu policijskog ataeja; no, s tim da policijskog ataeja pri poslanstvu neprekidno obavjetava kako bi atae mogao nakon okonanja djelovanja komandanta sigurnosne policije preuzeti u svoje ruke sve ostale ureaje.
Takva organizacija uvaava perspektivu da pod 2) i 3) navedeni organi
napuste zemlju nakon okonanja ovdanjega njemakog angairanja, a tako
e otpasti i sluba specijalnog opunomoenika Reichsfiihrera SS. Spajanje sa
slubom policijskog ataeja sadri obavezu opunomoenika da se pokorava
politikom usmjeravanju efa misije (to je Kasche!) i da ga neprekidno
obavjetava.
III. 1) Njemako-hrvatska andarmerija formirana poetkom 1943. god.
prevest e se u toku idue godine (1945) najveim dijelom u sastav hrvatskog
orunitva. U tu e se svrhu odmah izabrati dobrovoljci za aktivnu slubu u
redovima hrvatskog orunitva i bit e upueni u njegovu kolu. To prebacivanje obavljat e se kontinuirano ve prema kapacitetu kole. U upama s
dovoljnim brojem hrvatskih orunika daljnji prikladni pripadnici njemako-hrvatske andarmerije dodjeljivat e se u sastave hrvatskog orunitva da bi
se pojaale strae i da bi stvorili u svakoj upi rezervu pored najmanje jednog
bataljuna orunika. Poredak ostale njemako-hrvatske andarmerije ostaje
kao i dosad, isti, kao i njeno vodstvo. Njemaki ljudi u njoj postepeno e se
prevoditi u isto njemake odrede. Gdje je to svrsishodno i potrebno, mogu se
1
AJ, T - 1 2 0 , rolna 1025, Nr. 2251 od 28. 11.
privremeno njemaki policijski oficiri stavljati na raspolaganje za slubu u

hrvatskom orunitvu.
2) Zapovjedniku hrvatskog orunitva dodijelit e se ne prevelik njemaki
tab savjetodavaca podreen policijskom ataeju. Njemu podreeni njemaki
savjetnici sa sasvim malobrojnim tabom dodijelit e se zapovjednicima
hrvatskog orunitva u upama. Isto tako dodijelit e se hrvatskoj orunikoj
koli tab njemakih savjetnika i nastavnika koji je takoer podreen tabu
savjetnika pri policijskom ataeju. Zadatak im je da sudjeluju u izgradnji i
angairanju hrvatskog orunitva. tab policijskog ataeja treba uznastojati
da hrvatski oruniki oficiri i podoficiri sudjeluju u, po mogunosti, velikom
broju na odgovarajuim teajevima njemake policije.
3) O postupku iz toke 1) i 2) dogovorit e se poslanstvo i opunomoenik
Reichsfhrera s vladom u Zagrebu i na kraju e dogovore formulirati pismeno. Pri tom e se naglasiti njemaka podrka hrvatskoj policiji pri osiguranju, po mogunosti, jo uveane borbene moi, kao i najua suradnja.
IV. Djelovanje sigurnosne policije u zemlji pripada iskljuivo komandantu sigurnosne policije. Njegova dosadanja organizacija ostaje u naelu u
glavnim linijama netaknuta, ali je u dogovoru s policijskim ataejom valja
tako pojednostavniti da ieznu svi dvostruki ureaji. Stalno e se obavjetavati policijski atae, tako da bi mogao dalje nadzirati sve dane veze i ureaje
kad jednom odu angairani odredi.
V. Angairanje policije za odravanje reda u nadlenosti je za voenje rata
najvie njemake vojne komande, to jest danas glavnokomandujueg na
Jugoistoku.
VI. U vezi s vojnim operacijama radi potpunog okonanja akcija smirivanja i priprema vanih mjera za osiguranje dijelova zemlje mogu se, u suglasnosti s hrvatskom vladom, formirati uporita na kojima e se angairati glavnina
policije za uvanje reda. Takve mjere ulaze na njemakoj strani kao vojne
odluke najviega njemakog vojnog komandanta u nadlenost danas glavnokomandujueg na Jugoistoku i o njima e se dogovarati s vladom u Zagrebu
preko ovdanjeg poslanstva.
Predsjednik ustake vlade Nikola Mandi potpisao je 4. XII 1944. 2
naredbu o djelatnosti pouzdanika vlade NDH pri njemakim komandama.
Pouzdanici Hrvatske Vlade kod Njemakih zapovjednitava pozvani su stoji u njoj da tite probitke hrvatskog naroda kod provaanja vojnih
podhvata, te imadu pored prava i dunosti, koja im po hrvatskim zakonima i
naredbama pripadaju, sliedee zadatke:
a) izvjetavati Njemaka zapovjednitva redovito o svim hrvatskim graanskim stvarima;
b) stajati na razpolaganju Njemakim zapovjednitvima kao organi za
vezu s hrvatskim graanskim oblastima;
c) u pojedinanim sluajevima kada je pogibao u odvlaci izhoditi na
zahtjev Njemakih zapovjednitava bezodvlano mjere kod Hrvatskih graanskih oblasti.
Pouzdanici hrvatske vlade postavljaju se: a) kod Njemakih divizija; b)
kod Njemakih vojnih zborova; c) kod Njemakih vojska, odnosno inih
vrhovnih zapovjednitava.
Pouzdanici Hrvatske vlade imadu prema tome sliedee nazive: 'Pouzdanik
Hrvatske vlade kod X. divizije, odnosno Pouzdanik Hrvatske vlade kod X.
2
A-VII, NDH, Kut. 2 6 9 , Br. reg. 13/4 - 2, broj T. 224/44 - 2 od 4. XII 1944.
Njemakog vojnog zbora, odnosno Pouzdanik Hrvatske vlade kod X. Njemake vojske.' (Njemaki: Beauftragter der Kroatischen Regierung bei der X
Deutschen Division, bzw. beim X Deutschen Armeekorps bzw. bei der X
Deutschen Armee - Armeekommando, Oberkommando.)
Pouzdanici kod divizija podredeni su onima kod zborova, a potonji ili za
dotino podruje mjerodavnom glavaru graanske uprave, odnosno vojnikom zapovjedniku ili neposredno Hrvatskoj vladi. Povjerenici kod vojska,
odnosno drugih vrhovnih zapovjednitava podvrgnuti su neposredno Hrvatskoj vladi. Slubeno obenje hrvatskih vladinih povjerenika vri se putem
njihovih predpostavljenih mjesta. Vladini povjerenici kod zborova imadu
pravo naloga prema vladinim povjerenicima kod divizija podreenih tom
zboru. Vladini povjerenici kod zborova vezani su na naloge Hrvatskog glavara
graanske uprave odnosno vojnikih zapovjednika nadlenih za njihovo
podruje ili neposredno Hrvatske vlade.
Vladini povjerenici kod vojska ili vrhovnih zapovjednitava podvrgnuti su
neposredno nalozima Hrvatske vlade.
Ovom naredbom zamjenjuje se ovdanja naredba broj: Taj 140/43. - 38.
U Vanjsko-politikom pregledu br. 14 (Zagreb, dne 4. prosinca 1944) 3
ustako ministarstvo vanjskih poslova opirnije razmatra separatizam i federaciju. S tim u vezi uvodno se navodi da se u posljednje vrijeme raspravlja u
krugovima koji su bliski zapadnim saveznicima i u visokim crkvenim krugovima mnogo o strujama separatizma koje su se pojavljivale na nekim podrujima to ih je zauzeo neprijatelj, a s tim u vezi o akciji koju je navodno
poduzeo Vatikan u zajednici s Anglo-Amerikancima za ostvarenje tzv. podunavske konfederacije. Pri tom se posebno upozorava na nedavni posjet
Vatikanu princa Ruprechta Wittelsbacha.
Dobro upueni krugovi smatraju ba u tom smjeru pie 'Pregled' - da je
princ Ruprecht bavarski svoju politiku djelatnost u Rimu i Vatikanu uzpostavio uz pomo Angloamerikanaca, a naroito samog englezkog ministra vanjskih poslova Edena. Princ Ruprecht je prema tim viestima trebao postati
osoba oko koje bi se okupile podunavske katolike zemlje. Cilj bi bio
uzpostaviti jednu podunavsku federaciju, koja bi bila brana protiv daljnjeg
nadiranja boljevizma. Sveti Otac da je u posljednje vrieme u tom smjeru
takoer poduzeo jaku politiku diplomatsku djelatnost, kako bi t. zv. 'Crna
internacionala' time omela planove 'Crvene internacionale' u Podunavlju i
srednjoj Europi. Isti krugovi smatraju da bi Hrvatska trebala ui u ovakovu
kombinaciju podunavskih drava, da bi se time sprieila opasnost da se uklopi
u srbsko-komunistiko-partizansku Jugoslaviju, bez obzira da li bi ona bila
federativna ili ne. To da je dobro rieenje za spas katolikog elementa u
Hrvatskoj, koji bi inae s vremenom bio izgubljen, dok Vatikan eli sauvati
katolike mase u Hrvatskoj i Podunavlju pod svaku cienu, kad ve nije mogao
za njih nita uiniti u iztonim zemljama Europe. Dapae klerikalni krugovi
dre, da je Poljska kao konzervativna i katolika zemlja izgubljena, ma da je
Vatikan davao Mikolajczykovoj vladi u Londonu svu moguu moralnu
podporu i zagovor kod angloamerikih vodeih uglednih politiara i njihovih
vlada. Ipak je Mikolajczyk morao odstupiti iako je bio predstavnik demokratske stranke. Budui da su sada dobili zadau da sastave novu vladu socijalisti,
vidi se da je londonsko-poljska emigrantska vlada morala pomalo kretati na
lievo, da bi se mogao nai kakav takav sporazum sa Sovjetskom Rusijom.
3
14
Ustae i Trei Reich 1!
Meutim, u pogledu Podunavlja (ukljuivi tu i podruje NDH i Istru)

Vatikan ne e tako lako popustiti te se Papa i vatikanski krugovi osobno
zalau da se ni pod koju cienu Sovjetima ne dozvoli daljnji politiki niti
vojniki zahvat u tim krajevima. Budui da izgleda, da je katolicizam u
iztonoj Europi izgubljen, rade sada svi katolici na tome da se sauva ono to
se jo moe sauvati.
Zanimivo je da sada ba oni krugovi koji su se ranije gorljivo zalagali za
obnovu Jugoslavije, naravno demokratske i moda federativne, sada naputaju to svoje ranije stanovite te sumnjaju u oportunost stvaranja Jugoslavije,
pa se radije zalau za stvaranje jedne podunavske konfederacije drava, u koju
da bi mogla unii i Hrvatska kao samostalna federativna jedinica. 4 Ovi
krugovi misle tako Hrvatsku odtrgnuti iz okvira Jugoslavije, ali u isti mah
smatraju da Rusi na to nikako ne bi pristali. Naime Sovjetskoj Rusiji nije u
probitku ciepanje podruja bive Jugoslavije, budui da bi time utjecaj Sovjeta
na sjeverozapadu opao. Englezka opet eli kao to se vidi i po njezinim
posljednjim diplomatsko-politikim djelatnostima stvoriti zapadno europski
sigurnostni blok drava, kako bi se njemu mogao prisloniti i podunavski blok
drava. Amerika opet navodno trai kako bi se i Englezka i Rusija odrekle
stvaranja raznih bilo iztonih bilo zapadnih blokova drava i interesnih sfera,
4 Meutim pod kraj NDH, kad se neizbjeivi slom ve jasno ocrtavao na obzorju, Paveli se
prisjea svoje legitimistike 'prve ljubavi' i sad odjednom bujaju svi mogui planovi te vrste.
Zapoinje s nezrelim nacistikim idejama; pod kraj rata legitimisti rade na Zapadu ruku uz ruku s
Vatikanom te se isprepliu ideje podunavske konfederacije s blokom katolikih drava. Prvu
misao pokuavaju legitimisti progurati pogotovo u Americi; za potonju se zauzimlje Vatikan. I
ako su sve to bile fantazmagorije (pogotovo kraj sasvim drugaijeg kursa Roosevelta), Nijemci
stvar ozbiljno shvaaju i pokuavaju parirati s njemakom koncepcijom pounavsko-balkanske
konfederacije, u kojoj bi, dakako, oni gospodarili i ipak nekako ostvarili plan Drang nach Osten.
G. 1943. dolazi u Beograd s posebnim ovlastima Neubacher, napose i u tom pravcu. U tom planu
Pavelia plai davanje prednosti Srbima te namjerava poslati u Beograd jednog poslanika (pok. dr.
V. idovca) da kontrolira te planove (Nijemci nisu dali agrement, ali stvar je s njihovim
slabljenjem postala bezpredmetna). U Beu su imali Ronnebergerov institut za balkanska pitanja,
pa ak kad su Nijemci bili istjerani iz Beograda, Neubacher i Neuhausen i nadalje izrauju s
Ronnebergerom planove...
Iz perspektive NDH izgledali su kasnije vanijim planovi Zapada, pogotovo vatikanske
koncepcije o podunavskom bloku katolikih drava. Pod kraj 1944 i, pogotovo, u zimi i rano
proljee 1945, u Spremnosti, Hrv. narodu itd., imademo pravu poplavu lanaka u kojima se
mudruje o geopolitici, o kljunoj vanosti naeg prostora za Zapad, o davnoj kulturnoj i
sudbinskoj povezanosti Hrvatske s njime itd. A povremeno bi se pojavile sasvim jasne iluzije u
pravcu podunavske federacije ili konfederacije, ili i direktno diskutiralo o tome i, pogotovo, o
bloku katolikih drava itd. A u svim vodeim ustakim krugovima (klikama!) stvar se vrlo ivo
raspravljala te pokazivalo nesumnjive simpatije za to, najvee, dakako, kod klerikalaca. Pred
perspektivom sigurnog njemakog poraza ustaama je, i ako su bili pod onom neobinom
psihozom koja propadajuem zamagljuje pogled i dozvoljava ruiaste fantazije, bilo jasno bar to,
da se ne moe odrati dotadanji totalitarni dravni sustav i da se treba prilagoditi shvaanjima
pobjednika. No, kako? Tu je bio izvor najrazliitijih kombinacija, ali je uglavnom bila: ili
jugoslavenska federacija (u vidu sporazuma sa etnicima) ili rjeenje u bloku podunavskih drava.
U prvom pravcu injeni su konkretni napori (pregovori s Draom Mihailoviem, sporazum sa
etnicima dr. Sekule Drljevia), u drugom pravcu nije se moglo nita konkretno uiniti - ali se tim
vie pouzdavalo u to. Kuriozni hermafroditski pokuaj bio je plan s nekom slobodnom
Slovenijom pod dr. Mihom Krekom i biskupom Romanom, koncem travnja i poetkom svibnja
1945, kod ega su bila otvorena vrata i za konfederaciju katolikih drava kao i za jugoslavensku
federaciju.
Kod svega toga neprestano se isticalo dravno pravo, ali, kao uvijek, stvar shvaala samo kao
platforma nekog drugog rjeenja. Onako kao to je isticanje tog naela Paveliu i u emigraciji i u
NDH posluilo za sramotnu izdaju i slubu tuinu, faistima i nacistima, tako je i sada taj naziv
nezavisna drava sluio kao smokvin list za drugaije kombinacije. (A-VII, NDH, I. O. 10 - f3, 1 - 2 1 6 ; D i z d a r , Ustatvo, elaborat, str. 3 0 - 3 1 )
jer da se to protivi naelima i ciljevima SAD. Ipak Amerika ovim svojim

dranjem dakako eli u prvom redu pogoditi Rusiju, a ne moda toliko
Englezku.
U Politikom izvieu za mjesec prosinac 1944 konzul NDH u Essenu
dr Stjepan Gredelj obilno javlja ministarstvu o neprijateljskoj zranoj djelatnosti. Mnogi gradovi Njemake pretvoreni su u hrpe ruevina, a vode, plina i
svjetla u veini gradova uope nema te su proglaeni mrtvim gradovima.
Prometala ne voze - javlja Gredelj. - eljeznike stanice i pruge su teko
oteene i dok se danas popravi dotle je ve drugog dana srueno. No ipak se
prema zapadnom bojitu uzprkos svim zapriekama svakodnevno probijaju
vlakovi sa pojaanjima i dopremom tvoriva potrebnog za vodenje rata. Svi
vlakovi kao i prometala u tome podruju izvrgnuti su u svako doba dana i
noi napadajima nizko leteih krilaa. Na malim elj. postajama od Hannovera prema zapadu, kao i u cieloj zapadnoj Njemakoj vidi se mnotvo tvoriva
pripravnog za bojite ili je pak isto spremljeno u bliim umama. Moral ljudi
je uslied preestokih i stalnih napadaja jo uviek dobar no svi eznu za
pojaanom zranom obranom i nadmonou. Gradovi oko Rajne uobe
nemaju vie prestanka uzbuna ve su stalno u uzbuni i napadaju. U tima
milionskim gradovima rauna se, da jo uviek ivi i boravi oko polovice
stanovnitva sklanjajui se i noei po podrumima i bunkerima. No u zadnje
vrieme je narod poeo sumnjati i u izdrljivost tih bunkera, jer su neki sa
betonskom naslagom od nekoliko metara bili od neprijateljskih (engl.) bomba
od 26 tona probijeni te je tom prilikom stradala masa ljudi. U zadnje vrieme
poeli su zrakoplovi bombardirati i okolice gradova, te ogromne veleobrtnike dielove, u koliko niesu ve prije uniteni.
Poetkom prosinca 1944. Gredelj je ponovno posjetio generala Ganeva,
marala dvora bugarskog ekscara Ferdinanda, i Ganev, navodno izvanredno
dobro obavijeten, ispriao mu je ovo:
Nakon trojnog sastanka u Moskvi, pa zatim u Teheranu i poslije zadnjeg
puta predsjednika engleske vlade ponovno u Moskvu, jasno je, da medu
saveznicima ne postoje jednaka gledita, to vie postoje opreke, napose medu
Englezima i Rusima svakim danom sve vee. Naroito je podcrtao put De
Gaulle-a u Moskvu kao i istodobno govor Edena u Donjem domu, koji je
govorio o nadi na jo srdanije odnose sa Moskvom nakon toga puta, drugim
rieima, ne postoje jo uviek meusobni srdani odnosi. Eden je naglasio
nadalje podupiranje svake vlade bila ona blizu desnice ili ljevice ako ima
narodnu veinu, ali se odluno zaloio za zakonitu vladu predsjednika belgijske vlade Pierlota. Nadalje je Eden opomenuo u svom govoru Tita i sjetio ga
zahvalnosti prema Engleskoj, koja ga prva i obilno podupirala ratnim tvorivom i svim ostalim potrebama i upozorio ga na zahvalnost, koju duguje
Engleskoj a ne Sovjetskoj Rusiji. Svrha je engleske politike to vie oslabiti
Rusiju i Njemaku, no meutim Rusi dobivaju preko svojih pristaa sve vie
zamaha u pozadini osloboenih krajeva kao Belgiji, Francuskoj (naroito
junoj), Italiji, a ovih dana su oiti i teki sukobi buknuli u Grkoj, koju
Engleska ima u svojoj interesnoj sferi. Misli, da velenapadaj na zapadu kao i
onaj manji po estini u Italiji nije pravi i da je promaio svoju svrhu i sve u
svemu, da se u skoroj budunosti ima oekivati sa Englezima ba radi gore
iznesenih politikih prilika i svretak rata na politikom polju izmeu Engleza
i Niemaca (podvukao Gredelj). Predpostavlja takovom zgodnom trenutku,
5
A-VII, N D H , Kut. 3 0 4 , Br. reg. 1 / 8 - 2 .
koji dolazi, snani spremani protunapadaj Niemaca i nakon toga to politiko

rieenje.
Predsjednik Mandi je u Zagrebu naredio i obznanio da poetak obe
narodne mobilizacije zapoinje 11. prosinca 1944. Tako je i ustaki reim po uzoru na Njemaku proglasio totalni rat!
Ured za vezu NDH pri vrhovnom povjereniku u zoni Jadransko primorje u
Trstu izvijestio je dopisom ministarstvo vanjskih poslova od 15. XII 1944. 6 o
jednom antifaistikom elaboratu o buduoj sudbini Trsta i Rijeke. Ovi
elaborati jer ih ima mnogo alju se u Rim, gdje slue za sastavljanje
priedloga, koji se onda dostavljaju angloamerikanskim oblastima, odnosno
slue za pripremanje materiala za konano ureenje ovih pitanja na konferenciji mira. Elaborat je pun neistina, jo vie krivih interpretacija, insinuacija i
tvrdnja, koje sve idu na nau tetu. Potrebno je stvar sa velikom pomnjom
proitati i poduzeti protumjere, odnosno sastaviti odgovore na ove nama
toliko tetne tvrdnje.
Izvjestitelj se osvre na politiku aktivnost Srba u Trstu i pie: I ako
podpisani (drN. Dubokovi) jo nema nikakovih podataka o kakovoj otvorenoj promibenoj aktivnosti, pak prema tome i politikoj na terenu, ipak je
izvan svake sumnje, da Srbi u Trstu, gdje su ve novano od prije jaki (poznato
bogatstvo Srbsko-pravoslavne obine), gdje je odavna sjedite g. Jevevia i
etnika, a gdje je sada napokon prispjela masa Nedievih vojnika, poinju
znaiti vojno-politiku olinu I. reda. Vide se svugdje, astnika imaju mnogo
(naalost ima i Hrvata, ljotievaca ili drugo, SS- ili slino, koji slue za vezu),
rade s Niemcima, potrebni su im, itd. Nedievci nisu novi ovdje, jer su nali
pripremljen teren od etnika, od ovdanjih Srba (dr. Kveki, odvjetnik, ak i
lan faistike stranke u svoje doba, na pr.), a s druge strane imaju suradnju
Slovenaca (dobrim dielom), te napokon samih Niemaca.
Povodom otmice pravoslavnog sveenika, o kojoj je podpisani javio,
kolala je verzija, da su ga hrvatski krugovi oteli. Viest su lansirali Talijani.
Stvar nije od vanosti, ali e podpisani govoriti sa Glavarom njemakog
redarstva o tome, jer je izgleda (navodno!!!) sa talijanske slubene strane
Niemcima ukazivano na Hrvate.
SS-Standartenfiihrer Wagner u berlinskom ministarstvu vanjskih poslova
primio je izvjetaj (brzojav) SS-Obersturmbannfiihrera Grothmanna iz osobnog taba Reichsfhrera SS Himmlera od 15. XII 1944. 7 o tome kako ustae
posljednjih dana pokuavaju djelomino s postojanim uspjehom - samovoljnim i potpuno nekvalificiranim metodama vrbovanja privui u svoje
redove pripadnike SS-divizije Handar i policijskih jedinica. Tako je dolo u
razliitim prilikama do znatnog slabljenja odreda koji se nalaze pod njemakom komandom. Ukoliko se to tie divizije Handar, poslanik Kasche bio je 7.
XII opirno obavijeten o tome, ali je otklonio prijedlog da predstavnik Grupe
armija zatrai od poglavnika da poduzme odgovarajue mjere. Kasche je taj
svoj otklon opravdavao tako da se ovdje radi o lokalnoj stvari i da takvi
lokalni incidenti ne ulaze u sfere visoke politike.
Meutim, izbili su u meuvremenu daljnji samovoljni postupci ustaa,
osobito prema pripadnicima etnikih odreda i Srpskoga dobrovoljakog
korpusa (SDK). Stoga je prijeka potreba da se poduzmu energini, ali i
paljivo odmjereni koraci uvaavajui postojee politike odnose.
6
7

AJ, T - 1 2 0 , rolna 1025.
S tim u vezi je glavnokomandujui na Jugoistoku stoji dalje u tom

izvjetaju Wagneru - sa svoje strane uputio ovakav telegram Operativnom
odjelu Vrhovne komande:
1) Ustae su dana 7. XII 1944. zaustavili na zagrebakom kolodvoru
transport pripadnika Srpskoga dobrovoljakog korpusa pod vodstvom jednoga njemakog avijatikog podoficira i usprkos tome to je ustaki oficir
bio smjesta obavijeten da srpski dobrovoljci pripadaju Wehrmachtu, pristupili su uhienju 36 pripadnika SDK i ustae su ih smjesta strijeljali.
2) Dana 23. i 24. XI 1944. pripadnici ustake brigade Jasenovac na skeli
kod Jasenovca pretraili su transport ranjenika njemakog lazareta 615
traei meu njima etnike koji su se dobrovoljno pridruili borbama s
komunistikim bandama- i njih poveli sa sobom pod prijetnjom upotrebe
oruja. Pri tom su svoju pretragu proirili na njemake ranjenike kontrolirajui njihove platne knjiice i vrei druge nasilne mjere.
3) Iz trupe se neprekidno javlja o takvim ili slinim presezanjima i sve je to
znatno optereenje odnosa s ustaama.
4) Onakvo presezanje kakvo je ostalo ogranieno na ustaku brigadu
Jasenovac ponukalo je povodom incidenata 23. i 24. XI komandirajueg
generala XV armijskog korpusa da izda nareenje da ubudue orujem
osiguraju zatitu transporta njemakih ranjenika.
5) Glavnokomandujui na Jugoistoku, na temelju takvih samovoljnih
ustakih ina prema pripadnicima Wehrmachta i njihovoj pratnji poto je s
tim upoznao poslanika Kaschea - uputio je Paveliu ovakve toke:
A) Glavnokomandujui na Jugoistoku ograuje se od ovakvih ispada
ustaa prema Wehrmachtu i trai izriito nareenje poglavnika kojim se
iskljuuje njihovo ponavljanje.
B) Tekst takvog nareenja ima se saopiti glavnokomandujuem na Jugoistoku radi informacije.
C) Glavnokomandujui na Jugoistoku izdao je zapovijed podreenim
jedinicama da pri takvim ispadima ustaa protiv pripadnika Wehrmachta
upotrijebe oruje.
Imajui u vidu sve napetiju unutranjopolitiku situaciju Hrvatske, svjesno
se odustalo od pretjerano otrog stava povodom tih nekvalificiranih istupa.
Ipak e se s pozivom na dosad ve primljene izvjetaje iznova i nedvosmisleno ukazati na to da se dranje ustaa mora sve vie ocijeniti kao element
opasnosti za svaku lojalnu suradnju i da ono - pri postojeoj vezanosti na
drugoj strani moe imati za posljedicu najozbiljnije potrese za Hrvatsku i za
njemake jedinice koje su u njoj angairane.
Na ovom mjestu nalazi se potpis naelnika taba glavnokomandujueg na
Jugoistoku general-porunika v. Gyldenfeldta (8. XII 1944), a zatim slijedi
dodatak oficira za vezu Reichsfhrera SS u tabu glavnokomandujueg
SS-Standartenfhrera Canariusa u kojem stoji da e C. i nadalje izvjetavati.
Uostalom, Grupa armija s najveim je oprezom postupala imajui pred oima
njemako-hrvatske odnose. Svaki sukob treba izbjei!
Meutim, v. Ribbentrop to, ipak, nije mogao progutati, pa je 16. XII
1944. 8 pod najhitnije uputio zagrebakom poslanstvu ovakav telegram:
I. Ministar moli poslanika da se bezodvlano prijavi kod poglavnika kako
bi mu usmeno izjavio ovo to slijedi i da zatim preda zabiljeku potpuno istog
sadraja:
8
AJ, T - 1 2 0 , rolna 1025, B R A M 1197/44 R.
Vlada Reicha je s najveim udenjem saznala za niz sluajeva kod kojih

su pripadnici Ustake vojnice poinili neuvene ispade protiv pripadnika
njemakih oruanih snaga. Pri tom se radi, izmeu ostalog, o ovim dogaajima:
1) Ve od nekog vremena ustaka brigada (zdrug) Jasenovac neprekidno
pretrauje na podruju Novska-Dubica vlakove i kolone, pri emu se vojnici i
vojna pratnja nenjemake narodnosti u uniformama Wehrmacbta i s njemakim putnim ispravama hapse i nasilno prebacuju u jasenovaki logor. Na
prigovore njemakih oficira i zapovjednika eljeznike stanice odgovara se s
ustake strane dijelom prijetnjom upotrebe oruja (dovoenjem oklopnih kola
za izvianje, itd.).
2) Kod Jasenovca je ustaka brigada (zdrug) izvrila 23. i 24. XI 1944.
pretres njemakog ranjenikog transporta poljskog lazareta 615 i pripadnike
Srpskoga dobrovoljakog korpusa koji su se nalazili medu ranjenicima grubo
uz prijetnju upotrebe oruja izvukla i odvukla sa sobom. Pri tom su njeni
pripadnici uznemirivali! njemake ranjenike.
3) Na dan 3. XII 1944. bio je jedan transport njemakih vojnika - u
kojem su se nalazili vojnici osueni po divizijskom sudu na izdravanje kazne
u Reichu, meu kojima se nalo i pet vojnika hrvatskog pukog ustanka - na
silu lien strae. Protest njemakog vojnosudskog inspektora ostao je bezuspjean. Ustaki porunik koji je uskratio da navede svoje ime izjavio je da e
jasenovaki ustae osloboditi svakoga hrvatskog legionara kojeg osude njemaki vojni organi i povedu na izdravanje kazne u Reich.
4) U blizini zagrebakog kolodvora i na samom kolodvoru 7. XII 1944.
do zuba naoruani pripadnici jednoga ustakog odreda usprkos protestu
njemakog podoficira koji je grupu pratio - izvukli su iz vlaka 36 oficira i
vojnika Srpskoga dobrovoljakog korpusa, koji su trebali nakon zajednike
borbe na strani jedne njemake grupe armija putovati na Rijeku, i na licu
mjesta ih strijeljali.
Poto je glavnokomandujui na Jugoistoku po vojnoj liniji najotrije
protestirao kod poglavnika zbog tih incidenata i zatraio kanjavanje krivaca i
izdavanje potrebnog nareenja radi spreavanja takvih incidenata u budunosti, vlada Reicha pobuena je da sa svoje strane saopi poglavniku slijedee:
Vlada Reicha ne moe vie dranje kakvo su pokazali pripadnici Ustake
vojnice koji su sudjelovali u tim incidentima smatrati za postupke vojnika,
nego se ovdje - po njenoj ocjeni - radi o nediscipliniranom i samovoljnom
ponaanju razbojnikih elemenata. injenica da se ustaki oficiri i vojnici koji
su u tome sudjelovali nisu ustruavali, u jednom sluaju u samom Zagrebu, da
prodru u njemake vojne transporte i zaprijete orujem ak pripadnicima
Wehrmachta predstavlja tako neuven sluaj da vlada Reicha nije ni pod koju
cijenu spremna da dopusti takve ispade. Ona mora, naprotiv, oekivati da e
sada, u jednoj zemlji koja svoju dravnu opstojnost ima pripisati iskljuivo
krvi njemakih vojnika, njen poglavnik smjesta poduzeti najdjelotvornije
mjere koje jednom za svagda iskljuuju ponavljanje takvih incidenata.
Vlada Reicha mora nadalje oekivati da e se s najveim ubrzanjem
ispuniti zahtjevi za egzemplarno kanjavanje krivaca to ih je ve bio postavio
glavnokomandujui na Jugoistoku i da e hrvatska strana s izreenim kaznama uz navoenje pojedinosti upoznati njemako poslanstvo u Zagrebu i
glavnokomandujueg na Jugoistoku.
II. Nakon izvrenog usmenog saopenja Ribbentrop moli da Kasche kae
poglavniku jo i ovo:
Kod njih predlee obavijesti iz pouzdanog izvora prema kojima se u

ustakim krugovima raspravlja o namjeri da ubiju Strkera, suradnika poslanika Neubachera. Neki pukovnik Luburi 9 koji je odgovoran i za umorstvo 36
osoba iz njemakoga vojnog transporta u Zagrebu na kolodvoru izjavio je
prema tim informacijama - da e Strkera dati ubiti ako bi se ponovno
pojavio na hrvatskom terenu. Smatrali su stoga za hitno potrebno da poglavnik tu najbre i u radikalnom obliku intervenira da takve tendencije koje
oigledno vladaju u pojedinim ustakim formacijama budu u korijenu sasjeene. 10
III. Nakon obavljenog prednjeg koraka Ribbentrop moli Kaschea da
odmah dode u Berlin na referat i da saopi hrvatskoj vladi da je primio takav
nalog za put.11
IV. Prije nego to otputuje iz Zagreba Ribbentrop moli da ga Kasche
telegrafski izvijesti o najstriktnijem izvoenju prednjeg koraka.
Sef kabineta ministra Alajbegovia dr. Bogat dopisom od 19. XII 1944. 1 2
ovako je izvijestio proelnika politikog odjela ustakog ministarstva vanjskih
poslova dra V. Riegera:
Konzulat N. D. H. u Grazu javlja brzojavkom broj S 52 od 13.o. mj. (na
broj S 1052), da jedna grupa etnika u Grazu nastoji prikupiti hrvatske
radnike iz njemakog ratnog zarobljenitva. Na elu te grupe nalazi se Luka
ari, Hrvat iz Bjelovara, bivi zapovjednik zdruga u Doboju. Predstavnici ove
grupe izjavljuju, da su posredstvom Luje Tomaia i Mariia, strijeljanog
astnika, suraivali sa drom Maekom.
Prikupljeni Hrvati bili bi prebacivani nakon izobrazbe u Srbiju kao
guerilci. Navedeni imali bi u momentu, kada bi Poglavnik zajedno sa Ustaama napustio zemlju, preuzeti u Hrvatskoj zajedno sa H. S. S. vlast, pa u toj
svojoj nakani raunaju na susretljivo dranje Engleza.
Po naredbi ministra dostavlja se gornje izvjee zajedno sa 2 priloga (dopis
Chemopapier od 5. XII. 44. na upravu radnikog logora XII. u Beu i
izvjee dra Ivanue, upskog voe Ustakog radnika u Beu o prikupljanju
hrvatskog radnika za srbski dobrovoljaki zbor). 13
9
10
11
To je Vjekoslav-Maks Luburi, ustaki pukovnik.

Luburiu se, dakako, nije nita dogodilo. Neprekidno je uivao najvie povjerenje.
Kasche je otputovao u Berlin i njegov povratak u Zagreb bio je tada uope doveden u
pitanje.
' 2 A-VII, NDH, Kut. 2 6 5 , Br. reg. 40/3 - 5.
13 Be je u to vrijeme postao privremeno sjedite Nedieve vlade. O tome je tamonji
generalni konzulat NDH svojim dopisom od 20. X 1944. ovako izvijestio svoje ministarstvo u
Zagrebu:
Razvojem prilika u Srbiji, a pribliavanjem sovjetskih eta Beogradu nastala je tamo panika
i s tim spojena evakuacija beogradskih vladajuih krugova, to je dolo do izraaja i velikim
prilivom tih Srbijanaca i u Be, a sve posredovanjem i uz pomo njemakih oblasti. Prievoz je
ovamo usliedio zrakoplovima, te vlakovima i samovozima kroz Madarsku sve do Bea, gdje su ti
Srbijanci smjeteni privremeno u svim bekim hotelima, ne izuzev ni najodlinije kao Imperial i
Grand.
Osim generala Nedia nalaze se ovdje jo dr. Cincar-Markovi, dr. Miroslav Spalajkovi,
Kota Peanac, ministar Kujundi, Gjorgje Peri, generali Josip (f) Kosti i uro Dabi, a s njima
u drutvu od Hrvata dr. Niko Niki, Milan Bani, Ivo Malinar itd. Zanimivo je, da se medu tim
izbjeglicama nalazilo dosta etnika i oficira u odorama, koji su se oboruani slobodno kretali
Beom. Takoder je ovamo s njima stigao i ef javne bezbednosti Dragi Jovanovi sa cielim
svojim redarstvenim osobljem u graanskom odielu.
Nedavno je general Nedi ovdje priredio veeru, a kojoj su prisustvovali upski voa Baldur
von Schirach, gradonaelnik Blaschke i mnogi drugi njemaki odlinici.
Sada se pomalo ovi Srbijanci razmjeuju po pokrajini, a za vladu i ostale njihove odlinike
bio je predvien Kitzbhel, a sada dolazi navodno u obzir Regensburg.
Ministar Vas moli, da u tom predmetu sastavite notu za Njemako

poslanstvo u Zagrebu, a priepis note da dostavite poslaniku u Berlinu, dru
Koaku.
U Unutranjo-politikom pregledu br. 15 (Zagreb, 19. prosinca 1944)
ustakog ministarstva vanjskih poslova 14 opisuje se situacija na domaem
ratitu pa se navodi i ovo:
Pribliavanjem neprijatelja granicama NDH nastale su gotovo u isto
vrieme dvoje fronte s nekoliko pododsjeka na kojima se sada razvijaju vei i
manji podhvati. Od kada je 20. X. bio zauzet Beograd od Sovjeta i od kada je
neto prije od toga zapoelo u veem obimu izkrcavanje partizana u podruju
Neum-Klek (sjevero-iztono od ua Neretve), zapoeo je neprijatelj s ratnim
djelatnostima protiv NDH osim partizanskih akcija koje u isto vrieme traju u
unutranjosti zemlje. Uglavnom treba razlikovati dva bojita i to prvo iztono
bojite (iztoni Sriem i Drina) i drugo juno bojite (t.j. obalni odsjek koji se
dieli na dva pododsjeka i to a) jugoiztoni (jugoiztona Hercegovina i Neretva) i drugo b) sjeverozapadni (oko Knina). Time su oznaena takoer teita
ratnih djelatnosti u nastupu neprijatelja.
Dne 23. X. o.g. preli su Sovjeti u jaini od odprilike dvije bojne Savu kod
Beograda nastavlja 'Pregled' te su zauzeli uzletite kod Zemuna (Beaniju),
a neto kasnije uz pomo partizana i itav Zemun. Nae i njemake snage ve
su prije toga djelomino napustile Zemun, a kasnije su se povukle na novu
crtu obiljeenu odprilike mjestima Stari BanovciBatajnica-Bobanovci. Izgleda da borbe nisu bile jake, jer Sovjeti sa svojim etama uobe nisu dalje
sudjelovali kod podhvata nego samo kod zauzimanja zemunskog uzletita.
Neprijatelj se tu sastoji veinom od dobro oruanih partizana pomognutih
tekim sovjetskim orujem, kadkada izvidnikim i obklopljenim kolima i t.d.
Partizani su dielom obueni takoer u sovjetske odore te da ih se teko
razpoznaje da li se radi o pravoj sovjetskoj vojsci ili partizanima, ali prema
poginulim moe se suditi, da se uglavnom radi o partizanima. Budui da se
iztoni Sriem pod pritiskom neprijatelja nije mogao drati, povuena je naa
U istom dopisu konzulat javlja i ovo:
U zadnje doba ukazalo se je, da pravoslavci koji se nalaze na radu u Njemakoj u veliko ele
putovati natrag u Hrvatsku. Prema propisima izraenim po ministarstvu udrube, odjelu za
izseljeniku slubu, izdaju upe Ustakog radnika u Njemakoj posredno ili neposredno
rjeenja, kojim se dotinom radniku odobrava povratak u domovinu. Kad se dotini radnik izkae
kod konzulata sa takovim rjeenjem mora mu konzulat na temelju gorespomenutih propisa izdati
povratni vizum i ako bi u pojedinim sluajevima - kao kod pravoslavaca - poznavajui sadanje
okolnosti u vojnikom i politikom smislu, konzulat taj vizum trebao uzkratiti. To se posebno
odnosi na one pravoslavce, koji dobivaju takovu dozvolu za povratak u krajeve ugroene od
partizana i etnika, jer je neminovna predpostavka, da bi se ti povratnici mogli odmah ponovno
odmetnuti u umu odnosno prikljuiti se protivnikim borbenim postrojbama.
Iz tih razloga upuena je ministarstvu vanjskih poslova ifrirana brzojavka s molbom, da se
svim konzularnim predstavnitvima i Ustakom radniku dadu O d m a h topogledne upute. (AVII, NDH, Kut. 304, Br. reg. 14/6 - 1)
Konzulat je neto ranije obavijestio ministarstvo da je u opticaju po Beu jedan letak koji je
po svom sadraju otrovan i po poglavnika vrlo nepovoljan. Konzulat sumnja da bi u pozadini za
tim letkom stajao in. Buli, pa dr Malinar i vojskovoa Kvaternik. U svakom sluaju, mnogi
beki studenti dobili su taj letak na svoje tone adrese. Konzulat istovremeno moli za obavjetenje
da li je taj letak u opticaju u domovini odnosno u Sarajevu, a izraava molbu da dobije uputu bi li
njemakim mjerodavnifn vlastima podnio prijavu da bi zapoeli slubenu istragu. (A-VII, NDH,
Kut. 304, Br. reg. 1 0 / 6 - 1 )
Isti konzulat je 13. III 1944. oznaio Be kao Sredite srbske promibe. (A-VII, NDH, Kut.
266, Br. reg. 42/4 - 1)
14 A-VII, NDH, Kut. 279, Br. reg. 1 1 / 3 - 1 .
obranbena crta najprije na liniju Stara PazovaVojka-Kupinovo, zatim na

Beku-Maradik-Putinci i konano na borbenu crtu Netin-alma i zapadno
od Mitrovice. Ova obranbena crta s mostobranom kod Iloka naslonjena na
Bosut postoji jo i danas.
Izkrcavanja partizana dielom u engl, odorama iztono od Neretve u do
sada najveem obsegu, kome je predhodilo izkrcavanje na otoke Korulu i
Mljet, kao i koncentrina navala partizana iz podruja oko Trebinja i Konavlja gdje su se spojili sa etnicima dovela je do naputanja Dubrovnika i
stvaranja nove obranbene crte juno od Mostara.
Borbena crta sada tee od prilike u pravcu Kifino seloNevesinjeGnojnica (juno od Mostara)-Koerin-Seonica-Tomislav grad. Na toj crti vre se
borbeni podhvati i izvianja, te su nae snage esto u podhvatima prodrle
daleko ispred te crte, dok su s druge strane osujeeni svi neprijateljski pokuaji
da se napadne iroki brieg.
Drugo arite neprijateljske djelatnosti opaa se u podruju Knina. Nakon
to je uslied obeg strategijskog poloaja bilo potrebno da se napuste uporita
u Primorju kao to su bila Omi, Makarska, Split, te otoci Hvar i Bra, navalio
je neprijatelj jakim i vrlo dobro oruanim snagama prema Kninu, te ga je
nastojao zauzeti zaobilaznim manevrima, time da presjee sve prilazne ceste k
tom mjestu, koje su sluile za dobavu obskrbe i streljiva. Posada Knina nakon
vrlo hrabre borbe koja je trajala tjednima povuena je na novu borbenu crtu
prema sjeverozapadu.
Na Drini nije bilo do sada veih promjena, makar se s druge strane rieke
opaala dosta velika partizanska djelatnost. Oekuje se da e taj odsjek
zajedno s neretvanskim biti u skoroj budunosti jedan od najzanimivijih,
budui da mu se pribliava njemaka vojska generala Lohra iz Grke, koja se
po najnovijim viestima nalazi u podruju Crne Gore i zapadne Srbije.
U odjeljku o prilikama meu partizanima Pregled pie i ovo:
Izmeu slubenog partizanskog vodstva i vodstva biv. HSS postoje sve
tei odnosi, pa tako u broju 77 lista Napried, glasila komunistike stranke
Hrvatske, Vladimir Bakari pie lanak u kojem kae, kako je na osloboeno
podruje stigao August Kouti koji hoe sporazum. Meutim narodni pokret
ima dva zadatka: dobiti rat i dobiti mir. Staro vodstvo HSS-a da nije nita
uinilo kako bi se iz zemlje iztjerao okupator. Prema tome da se ne moe
opravdati suradnja s ovakovim ljudima. IS
15 Taj lanak VI. Bakaria predstavlja obraun vrha Partije u Hrvatskoj s maekovtinom
pred zavrnicu rata.
Prema izjavama gosp. Koutia - pie Bakari - staro vodstvo HSS-a nije dosada grijeilo.
Evo to gosp. Kouti kae: 'I kad im (prvacima HSS-a) iz Informacionog odjela Fronte narodnog
osloboenja ili iz podruja borbe dodu leci s prigovorima pa i optubama, koji izgledaju da su
upereni protiv HSS-a, osjete potrebu da u ime umorenog Radia ili u ime zatoenog Maeka na
neki nain ustanu u obranu HSS-a.' (Zamislite, u ime umorenog Radia oni hoe da se brane pred
oslobodilakim pokretom!).
Oslobodilaka borba njegovog vlastitog naroda navodi tog vrlog 'patriota' na ovakvo
razmiljanje: 'U naim vojnikim kolama ni asnike ni momad u vojsci nisu nita pouavali o
tom nainu narodnog vojevanja i tako se u narodu nije moglo pravo znati kako se ta borba vodi. I
kad se sad narod naao meu dvjema frontama, jedna takozvana regularna, a druga narodno-oslobodilaka, prva neprijateljska, a druga prijateljska, pretrpio je narod u svojim naseljima
mnogo puta tako tekih posljedica da se dugo vremena nije mogao pravo iz oaja podii i snai: I
ula se onda rije seljaka: Fronta frontu bije, a seljaka obadvije.' A borba je, prema izjavama gosp.
Koutia, poela iz ovih razloga: 'Gonjeni najprije od krvnike ustake i etnike ruke, pa od
Nijemaca i Talijana, istrebljivaa i njihovih pomagaa, domaih pijuna i drugih propalica,
S time u vezi zanimljivo je da je u svom posljednjem velikom govoru i sam

Tito govorei o hrvatskom domobranstvu napao izravno i otro Dr. Maeka
rieima: Njih podpomau (ustae) i reakcionarski voe biv. HSS na elu sa
Maekom. Voe biv. HSS govore hrvatskim seljacima, kako ne trebaju da idu
u narodno oslobodilaku vojsku ve u domobranstvo, koje danas dodue ide
zajedno s okupatorom, a koje e sutra, kad odu Niemci preuzeti u Hrvatskoj
vlast, ili pregovarati na ravnoj nozi sa narodno oslobodilakom vojskom u
podjeli vlasti. Razumije se, da tu izdajniku politiku reakcionarskih voa biv.
HSS Niemci i ustae izkoriuju u punoj mjeri.
2. etnicima slobodan prolaz! Vrhovni komesar Reicha u operativnoj
zoni Jadransko primorje Friedrich Rainer, Gauleiter u Korukoj, uputio je iz
Klagenfurta (Celovca) 20. XII 1944. 1 6 ovakav izvjetaj Martinu Bormannu,
Reichsleiteru i efu stranake kancelarije:
Prije nekoliko dana boravio je u Zagrebu zajedno s Gauleiterom u
tajerskoj Siegfriedom Uiberreitherom. Razgovarali su s Kammerhoferom,
Kascheom, feldmaralom Weichsom, a posjetili su i poglavnika. Glavna tema
njihovih razgovora bila je evakuacija Hrvata, prijateljski sklonih Nijemcima
(ustaa i njihovih obitelji), ako bi bili prisiljeni da napuste hrvatsko podruje.17 Osim toga, dogovorili su se o svim ostalim aktuelnim pitanjima.
pojedinci su iz naroda odlazili u ume i bregove, da se spase od sigurne propasti. Skrivajui se i
traei zaklona, nalo se sve vie nih kojima najvee zlo prijeti i okupe se ti zajedniku obranu'.
To apsolutno pomanjkanje svakog patriotskog i nacionalnog osjeanja, nije, naravno, dovelo
gosp. Koutia na slobodni teritorij. On i sm kae da je neposredni povod njegovog dolaska bilo
neto drugo i to ga je prisililo da 'bez odlaganja, makar i po cijenu svoga ivota', sprijei
Pavelieve namjere protiv HSS-a i 'uz pomo Boju i prijatelja' dode na osloboeni teritorij da i tu
'izvri svoju dunost prema narodu do kraja'.
No, ostavimo po strani sva ta pitanja prolosti, pa ak i pitanja dranja do juer i u toku ovog
rata, a zadrimo se samo na pitanju budunosti. U emu moemo konkretno suraivati s gosp.
Kou tiem?
Rat ga ne interesira (kao politikog ovjeka). Interesira ga u prvom redu pitanje izbora iza
rata i 'zakonite vlade'. ime bismo mi mogli opravdati pred narodom takvu suradnju - suradnju s
ljudima koji nisu za osloboenje naroda (u najmanju ruku) nita uinili i koji to ne ele uiniti, i to
na pitanjima koja danas nisu osnovna, a mogu se ticati samo podjele vlasti?
Na je narodnooslobodilaki pokret proao kroz mnoga iskuenja. On e - zakljuuje
Bakari - znati skidati i nove maske starih neprijatelja. (I. J e l i , nav. djelo, II, str. 2 9 8 - 2 9 9 )
str. 7 5 2 - 7 5 4 .
17 Obavjetajac koji se krio pod ifrom K. 28. A javio je Povjerenstvu ve 31. X 1944. da
je ustaka vlada odluila da se Zagreb nee braniti jer se ne moe braniti. U pozadini mu je Sljeme
preko kojeg nema odstupne ceste osim umskog puteljka, a sm je grad otvoren kao na dlanu za
neprijateljsku artiljeriju. Osim toga, odstupnica prema Podsusedu samo je jedan put vrlo lako
ranjiv, stoga se treba na vrijeme povui iz grada. Sve do Zagreba branit e se svim silama a zatim
e braniti glavne prolazne arterije Zagreba i to uglavnom samo Nijemci. (A-IHRPH, KP 73/1888)
U drugom izvjetaju od 17. XII 1944. (s potpisom: alec), upuenom CK KPH, stoji o
pitanju evakuacije civilnog stanovnitva ovo:
Uslijed razvoja dogoaja obitelji istaknutih ustakih funkcionara moraju se evakuirati iz
zemlje u Njemaku. Po sporazumu izmeu hrvatske i njemake vlade stavlja Njemaka Hrvatskoj
na raspolaganje oko 7 sela na tromei sjeverne Bavarske, Saske i Sudeta.
Na temelju tog sporazuma trebalo bi se evakuirati graansko stanovnitvo iz Zagreba, da se
toboe svijetu pokae, kako je Zagreb uz ustae. Istaknute ustake obitelji regulirale su svoje
iseljenje neposredno s Glavnim ustakim stanom, dok je pitanje evakuacije ostalog stanovnitva
preuzeo dravni savezniar stalekih postrojbi prof. Orani. Na sjednici saveza ustakih postrojbi
od 12. o. mj. donesena je naelna odluka, da propagandu za iseljenje provede svaki savez u svom
djelokrugu. U tom pitanju bile su izdane upute, koje u glavnom sadre slijedee odredbe:
Propaganda za iseljenje ima se provoditi unutar svakog saveza, a ne javno putem novinstva,
Rainer je iz ovih razgovora ponio dojmove koje iznosi Bormannu radi osobne
informacije:
1) Raineru se ini da je tamo najpozitivnija linost SS-Gruppenfhrer
Kammerhofer. On sagledava situaciju jasno, realistino i ne procjenjuje samo
vojnu situaciju uope nego i situaciju borbe s partizanima. Kammerhofer
smatra da je prijeko potrebno preventivno podizati obrambenu liniju Senj-Zagreb. Ima i nareenja Reichsfhrera u tom smislu, ali ih ne moe izvriti,
jer je veina njegovih snaga, oko 30.000 ljudi, ustupljena Wehrmachtu i one
kod Osijeka (na Dravi i u Baranji) sudjeluju u borbama.
2) Kasche zastupa Reich kao u vrijeme najdubljeg mira, ak i ondje gdje
izgleda da postoji bolje sagledavanje, nema nikakvu inicijativu i poziva se na
nareenja svog efa resora (Ribbentropa). Briljivo se trudi da uva suverenitet hrvatske vlade u Zagrebu, ak i nasuprot ratnim potrebama. Osobno je
vrlo drugarski i simpatian.
3) Weichs, otmjen, umoran, stari gospodin, bez inicijative, nema cjelokupan pregled situacije koju promatra samo s vojne strane; stalno upozorava na
nareenja odozgo i ini se da pri podnoenju svojih izvjetaja viima ne razvija
nikakvu inicijativu. Uzeto u cjelini, ostavio je najslabiji dojam iz cjelokupnog
posjeta Zagrebu. I njegov tab je iste kvalitete, samo naelnik taba (Heinz
Gyldenfeldt) istie se iznad njih. Izgleda da je beznadno s ovim rukovodstvom
uspjeno se suprotstaviti revolucionarnim inicijativama i aktivnim metodama
marala Tita. 1
da se odri fikcija dobrovoljne evakuacije s ustaama. Svaka obitelj ili lice, koje imade dovoljno
vlastitih sredstava za ivot u Njemakoj ili tamo imade roaka ili prijatelja, moe dobiti
individualnu putnicu. Svi ostali zatrait e kolektivnu putnicu. Za ovu drugu grupu brinut e se i u
Njemakoj NDH, te su u tu svrhu otpremljene ve znatne koliine hrane u Njemaku. Nije
poznato, da li se te koliine nalaze pod posebnom upravom ustakih funkcionera ili su te koliine
predane njemakim vlastima, koje e onda hrvatskim emigrantima davati njemake karte na
ive. Svaki emigrant moe ponijeti sobom rublje, posteljinu, te masnoe (ulje, mast, slaninu itd.).
Ipak, sve to mora biti spakovano u prirunim kovezima, a ne u velikim sanducima, jer se moe
dogoditi, da e se stvari morati prenaati, ako bi pruga bila pokvarena. Uz svaki transport ii e
posebno povjerenstvo saveza stalekih postrojbi, te odreeni odred ustake mladei za prenos
prtljage i pomo enama s malom djecom. Prema odredbama prof. Orania putnice mogu
dobivati svi, dakle muki i enski, ali u ovaj as mogu emigrirati samo ene i djeca dok mukarci
od 18 do 60 godina moraju jo ostati u zemlji.
Prema izjavama mjerodavnih faktora hrvatske ene i djeca, koji e na ovaj nain emigrirati u
Njemaku ne e trebati vriti nikakav prisilni rad za njemake vlasti.
U zadnji as ponudila je Njemaka hrvatskoj vladi, da e organizirati logore za muku i
ensku djecu od 7 - 1 5 za djeake, a 7 - 2 1 godina za djevojke. Za djecu ispod 7 godina predvieno
je, da ih moe pratiti majka. Za ovu emigraciju, koju u Njemakoj priprema Irena Javor, vodi se
po kolama i ustakim taborima velika propaganda, u kojoj se prikazuju u crnim slikama budui
dani Hrvatske, pa se stoga preporuuje roditeljima i djeci, da prihvate ovaj susretljivi poziv
Njemake. U tom pozivu navodi se, da bi majke, koje bi otile u Njemaku sa djecom starijom od
7 godina morale u Njemakoj ui u radnu slubu. Tu dakle postoji kontradikcija sa informacijama prof. Orania. Meutim nije to jedina nejasnost u pitanju emigracije hrvatskog graanskog
stanovnitva.
Prema dobivenim uputama prva grupa ustakih emigranata otputovala je prije nekoliko dana
u Njemaku, ponijevi sobom svoje dragocjenosti, zlato, te razne prehrambene stvari osobito
mast i slaninu. Kad je ta grupa stigla na njemaku granicu, njemake su im vlasti oduzele sve
dragocjenosti i zlato, a mjesto toga im dale po RM 1.000 za samca, a RM 3 . 0 0 0 za obitelj, dok su
za oduzete ivene namirnice emigrantima uruene njemake dravne karte za ive.
18 Meu ustakim spisima nalazi se i ovaj (od 24. XI 1944):
Jedan na pouzdanik razgovarao je ovih dana sa jednim visokim astnikom iz stoera
general-feldmarala von Weichsa, koji mu je izjavio sljedee:
'Mi Niemci imamo vrlo malo pouzdanja u sadanju hrvatsku vladu, jer vidimo da ona ne
nastupa dovoljno energino u naem smislu. to vie mogu Vam rei da mi vie vjerujemo onim
4) Poglavnik, raspoloen, duhovit, u razgovoru se bez izuzetka pozitivno

izjanjava za Reich; izgleda da hladno procjenjuje situaciju i doslovce je
izjavio kako se nada da e moi drati grad Zagreb. Njemu je i jasno da
mnogo vie i ne posjeduje. Slijedeeg dana poslao je svoju suprugu (Maru
Paveli) u Njemaku, 19 to je moda dokaz njegove lojalnosti. No, ovjek ne
smije zaboraviti da je kod divljih naroda uvijek bilo uobiajeno da poglavice
stave svoje supruge na raspolaganje kao taoce kako bi ih potom ostavili na
cjedilu. Rainer ima dojam da bi se s poglavnikom mogle izvesti neke stvari kad
bi se s njim govorilo smionom odlunou.
Saimajui sve, Rainer tvrdi na kraju da na tom podruju nedostaje jasno
usmjerena vrhovna vojna komanda koja se tako djelotvorno oituje na
komandnom podruju feldmarala A. Kesselringa (Grupa armija C - Italija).
Paveli u svojstvu vrhovnog zapovjednika izdao je iz Glavnog stana
poglavnika nareenje (Zagreb, 21. prosinca 1944) 20 kojim daje slobodan
prolaz etnikoj skupini popa ujia! Ta njegova naredba glasi ovako:
Na temelju sporazuma izmeu hrvatske i njemake vlade odpremit e se
etnika skupina Popa Dujia, ukupno jakosti oko 6000 ljudi, iz podruja
pristaama generala Nedia i Ljotia, koji su emigrirali s nama iz Srbije, nego Hrvatima jer su time
pokazali da ele do kraja ii s nama. Za Hrvate to, meutim, ne moemo rei, jer je kod njih
partizanstvo u velikoj mjeri razvijeno, a ni sama vlada nema odreenog pravca, i moglo bi se
lahko dogoditi, da mi budemo prisiljeni zahvatiti u to pitanje, kako bi onemoguili da se u
Hrvatskoj ne dogodi ono isto to se dogodilo u Maarskoj i Rumunjskoj.'
Iz daljnjeg razgovora sa tim visokim astnikom, na je pouzdanik razabrao, da je ta skupina
Niemaca, u kojoj se i taj astnik nalazi, osobito nerazpoioena prema ministrima dru Frkoviu i
dru Alajbegoviu, te se je moglo nazreti da e Niemci traiti da se oni smjene. Kao dokaz tobonje
nepovjerljivosti Hrvata naveo je taj astnik da je hrvatska vlada poslala u vicarsku nekoliko ljudi
da tamo rade u hrvatskom smislu, ali protiv Njemake, i tobonju injenicu da je jedan dio
hrvatske dravne imovine prebaen navodno u vicarsku.
Sve u svemu moglo se je zakljuiti iz tog razgovora da se s njemake strane upravo zato daje
nama tako malo oruja i strieljiva jer se nema dovoljno povjerenja u hrvatsku vladu, iako se
priznaje da se hrvatska ustaka vojska neobino mnogo cieni. (A-VII, NDH, SUP - Zagreb, MF4)
19 U izjavi u istrazi SI. Kvaternik je izjavio ovo:
Na Semmering sam doao pred jesen 1943. g. i tamo ostao do februara 1945. g. T k o me je
posjeivao i zato izvjestit u podrobno kasnije, nakon dovrenog izvjea o mojem boravku u
Austriji. U mjesecu januaru 1945. g. dola je iznenada na Semmering cijela obitelj Pavelia u
pratnji gde njemakog poslanstva poslanika Kaschea i prvog savjetnika njemakog poslanstva u
Zagrebu. S njom su dole gde generala Prebega, ministra dvora sa dvoje djece, ga lijenika dr.
Mile Budaka sa dvoje djece, dvorski ceremonijal pomorski kapetan Crisomali, pukovnik Lisak,
jedno odjelenje ustaa, 6 osobnih i 12 krcato punih tekih teretnih automobila. Sve to znam po
prianju direktora hotela, koji mi je rekao da su na tim teretnim automobilima bili sami okovani
sanduci tako teki, da su jedan sanduk jedva nosili 4 ovjeka. Po prianju ovog direktora ga
Paveli je zabranila da sanduke nosi personal hotela, nego samo ustae, to su i inili nekoliko
dana i to uvijek u mraku. U katu hotela, gdje je stanovala obitelj Paveli straarili su ustae pod
pukom dan i no, dok se nisu radi toga bunili ostali gosti u hotelu, pa je onda to obustavljeno.
Stanovnitvo Semmeringa bilo je ogoreno da netko moe raspolagati u svoje osobne svrhe sa
cijelim parkom automobila, kad cijele opine nemaju prevoznih sredstava ni za ivene namirnice.
S ovom raskonosti ove ene i obitelji usporeivali su veliku ednost princa Velsa, prijanjeg
kralja Britanije. Moram priznati, da sam se sm toliko sramio, da nisam ni izlazio na cestu.
Meutim, saopio mi je izaslanik njemake vlade, da ja i moja obitelj imamo smjesta otputovati u
Bad Gastein, jer se ga Paveli boji za svoj ivot i da je u tom pogledu stavila ultimativna traenja.
Ovaj postupak pred tuincima ne treba komentara. Pokazuje panini strah u kojem je ivila ova
despotska porodica. Tako smo ja i moje obitelji morali otputovati sa sitnom djeicom uslijed
(usred?) najvee zime 15. II. 1945. g. u Bad Gastein i otsjesti u hotelu, koji je odredila njemaka
vlada. (A-VII, NDH, Izjava Slavka Kvaternika, Kut. I. O. 9, Br. reg. 6/9 1 - 1 0 4 )
2 0 A-VII, N D H , Kut. 233 a , Br. reg. 48/1 - 1 .
Taj raspis A. Pavelia u predmetu Odpremanja etnike skupine Popa ujia sa podruja
juno BIHAA i juno LIKE prema sjeveru u NJEMAKU. Vjerojatni

smjerovi pokreta: BIHA-BOS. NOVI-KOSTAJNICA-NOVSKA-DUGOSELO-ZAGREB-ZAPREI-GRANICA,
odnosno
GOSPI-OGULIN-KARLOVAC-ZAGREB-ZAPREI-GRANICA.
Zapoviedam:
1. da sve nae oruane postrojbe na oznaenim smjerovima bezuvjetno
nesmetano propuste ovu etniku skupinu u svom prolazu. Tko se ogriei ovoj
zapoviedi stavit e se pred Ratni sud shodno okrunici Glavnog Stana
Poglavnika br. 124/taj. od 15. 12. 44.
2. - da etniku skupinu Popa UJIA u pokretu prema sjeveru do
njemake granice prati popratna postrojba hrvatskih oruanih snaga, koja se
u sporazumu s njemakim zapovjednitvima ima brinuti za uredan i nesmetan
prolaz skupine.
3. - ukoliko pomenuta etnika skupina bude prolazila podruja pojedinih hrvatskih zapovjednitava, odgovorni zapovjednici izvjestit e odmah i
najurnije Minors-Operod. 21
Konzul NDH N. Dubokovi u svom je izvjetaju ministarstvu vanjskih
poslova (Trst, 25. prosinca 1944) 2 2 spomenuo i ubojstvo ustakog dopukovnika Andrije Relje.
Juer u jutro nazvao je kapetan b.b. Kai podpisanog i kazao mu, da je
uo sasma sluajno, da je prolih dana ubijen na ulici ust. dopukovnik i
Dravni vienik Andrija Relja. G. Kai nije nita znao za ovog gospodina,
dok je podpisanome bio dobro poznat, te ga je podpisani i u svojim izvjeima
Naslovu spominjao. G. Kai je izpriao podpisanome, da je govorio brzoglasno sa svim redarstvenim zapovjednitvima, ali nije dobio konkretnog odgovora o sluaju, svi se izvlaei, da im stvar nije poznata. Na to se je i podpisani
sjetio okolnosti, da je prole sriede - na zamolbu dopukovnika, koga je bio
vidio nekoliko dana prije - zamolio brzoglasno Quartieramt, da mu dade
ljepu sobu, nato mu je Quartieramt odgovorio, da dopukovnik nije vie u
Centralu, dajui razumieti podpisanome, da si je valjda sam naao drugi
hotel ili privatni stan. A predpostaviti je, da je Quartieramtu tragini dogoaj
ipak bio stavljen na znanje.
Podpisani je onda od kap. Kaia - koji je predpostavljao da se radi o
jednom prolazeem djelatnom astniku - preuzeo ovo pitanje i u prvom redu
odmah telefonirao g. Rogalskom, zamjeniku V. P. (Vrhovnog povjerenika),
molei da izda nalog za izvide. Generalu Gnthern pak otii e 26. o. mj., jer su
Blagdani, a s druge strane posjetio ga je u previe kratkom razmaku ve dva
puta.
Podpisani e nastojati doznati okolnosti, pod kojima se je dogoaj dogodio te poinitelje, od kojih je jedan ve uhien, pak e izviestiti. Nastojati e
N . D . H.
bio je upuen: glavaru stoera Ustake vojnice, zapovjednitvu PTSJ-a,
zapovjednitvu Ustake obrane, zapovjednitvu orunitva, zapovjednitvu dravne redarstvene
strae, RAVSIGUR-u, ministru oruanih snaga, glavaru glavnog stoera ORSA, upanstvu pri
poglavniku, poglavnikovom Vojnom uredu, glavaru stoera vrhovnog zapovjednika oruanih
snaga u Glavnom stanu poglavnika, predsjednitvu vlade, ministarstvu vanjskih poslova i
ministarstvu unutranjih poslova.
21
22
Tj. Ministarstvo oruanih snaga, Operativni odjel.

A-VII, NDH, Kut. 304, Br.reg. 2 / 9 - 1 .
doi u posjed predmeta, koje je imao pukovnik i dostaviti ih u Zagreb, poto

ih zapisniki primi.
O dogodaju podpisani nema za sada odreeno miljenje. Navodno je
uhieni ubojica pravoslavne vjere. Podpisani zna pt> samome pok. Relji, da je
ovo vrieme u Trstu bio u drutvu pravoslavaca, mislei da od toga ima
politike koristi. Ima li veze izmeu ove dvie okolnosti, i je li ta politika ili
druga. Prema navodima g. Kaia, kod poinitelja bi bilo naeno Reljinih
700.000,- lira. Ako je tako, onda se moe raditi i o grabeu.
Moli se o dogoaju obaviestiti: 1) Predsjednitvo Dravnog viea, 2)
Poglavnikov vojniki ured, 3) Predsjednitvo vlade (gl. taj. Cvitkovia).
Istog 24. o. mj. - nastavlja konzul Dubokovi svoj izvjetaj ministarstvu
prijavila su se Zapovjednitvu mornarice 2 ustaka vojniara iz Rieke, koji
su se kao glasnici Posadne bojne (Otvorena zapovjed puk. Rescha) vraali
preko Postojne iz Zagreba, nosei potu za Suak. U Postojni su bili od Srba
(Nedievaca) uhieni, razoruani, vrieani najpogrdnijim nazivima na raun
njihov i Hrvatske, te su ih - kako vojnici izjavljuju imali namjeru i strieljati,
ali ih je zapovjednik istih nedievaca ipak na kraju oslobodio, navodei da su
kuriri, pak da bi mogli izazvati diplomatski konflikt. Rekli su im, neka se ni
jedan hrvatski vojnik, a napose ustaa, ne usudi putovati prugom.
Podpisani je dao dovesti vojnike k sebi, gdje su mu po prilici isto potvrdili,
dodajui, da su ih drugi put htjeli uhititi u sv. Petru, ali su se tu sklonuli
Niemcima. Tu su im odnieli ponovno povraeno im oruje. Potu su im
pregledali, ali povratili, dok su im oduzeli novine i neto promibenog
gradiva, koje su platili. Vojnici su se istog dana zaustavili kod njemakog
vojnikog zapovjednitva u Seani, gdje je tako sluaj prijavljen odmah.
Podpisani je upozorio odmah brzoglasno Rieku na dogoaj i preporuio neka
vojnici ne putuju za sada vlakom. Sutra e govoriti generalu Gnthern, koji e
mu sigurno kazati, da su ovo naalost tune reperkusije dogoaja u Hrvatskoj,
o kojem je general govorio podpisanome, to je podpisani dostavio Naslovu.
Nije izkljueno da se i smrt g. Relje moe dovesti u vezu sa ovim dogoajem.
Svakako, ovim inima poloaj se za nas jo vie pogorava, a o ravnotei
sila moe biti u toliko govora, da je ista za nas podpuno izgubljena.
Ako na politiki i vojniki poloaj ovdje uzporeimo sa poloajem drugih
imbenika, vidjeti emo da se niesmo politiki afirmirali, da ne razpolaemo
tako reku nikakovom ozbiljnom oruanom snagom, a da nas u Istri vojniki
uobe nema, dok nam je ugled apsolutno u opadanju.
Konzulat NDH u Rijeci 22. XI 1944. - prema njegovu izvjetaju od 31.
XII 1944. 2 3 - obavijestio je ministarstvo u Zagrebu o dolasku Nedievih
postrojbi ovako:
Pred desetak dana pojavili su se na Suaku odredi srbske vojske. O tome
je inovnik Konzulata g. uflaj izvjestio brzojavno ifrom M.(inistarstvo)
unutarnjih pod VTBr. 12 i 13 pod nadnevkom 11. i 13. o. mj., time da stvar
bude odmah stavljena do znanja Naslovu.
Prema podatcima naknadno prikupljenim nedievci, evakuirani iz Srbije,
smjestili su se na podruju Ljubljana-Trst-Rieka, a prema jo nepotvrenim
podatcima njihova se snaga Sastoji od oko 20.000 ljudi. Prema njemakim
viestima ima ih 'tri pukovnije' od Postojne do Rieke i to poglavito u Ilirskoj
Bistrici i Jordanima, dakle na staroj granici Kranjske i Istre. Sa slovenskim
23
A-VII, Kut. 2 6 9 , Br.reg. 7/1 - 16.
domobranima surauju najue. Ovih su dana ve bili upotriebljeni u akcijama

ienja na Grobniku u zajednici sa Niemcima. Niemci tvrde da (nedievci) ne
idu u Istru, ve da e uvati prugu i sektor stare jugoslavensko-talijanske
granice. U dranju prema puanstvu - via ih se i na Suaku u postrojbama i
pojedinano, inae stanuju na Rieci - ponaaju se do sada dobro.
Podpisani e, im stigne u Trst ovih dana, posjetiti vojnike zapovjednike
te govoriti sa njima o ovoj stvari te izvjestiti.
U izvjetaju komande Grupe armija 'E' od 31. XII 1944. 24 upuenom
glavnokomandujuem na Jugoistoku ovako je ocijenjena vojna situacija:
Posle davanja 2 div(izije) nije vie zagarantovano da e GrA 'E' izvriti
zadatak. Ne treba raunati s tim da e izolovane grupe snaga 369. hrvat, i 181.
div. due vremena izdrati pritisak koji se oekuje frontalno i na njihovim
bokovima. Pre se moe oekivati, na osnovu iskustva u rejonima Podgorica i
Knin, da e ceo X X I brd. AK u jugoistonoj Bosni ponovo zapasti u slinu
situaciju kao i u Albaniji. K-da Gr 'E' verovatno nee vie biti u stanju da
deblokira korpus, odnosno njegove razbijene grupe, jer preostale snage jedva
da su dovoljne da otklone opasnost od ugroavanja celokupnog podruja GrA
sa dalmatinske i maarske teritorije. Zadatak GrA 'E' da na svojim granicama
brani hrvatsku teritoriju od 47 neprijateljskih zdruenih jedinica (bugarske i
Titove divizije na spoljnjem i unutranjem frontu) moe se ostvariti sa malo
snaga koje su ostale jedino pokretnim voenjem borbe i odlunim sadejstvovanjem svih snaga hrvatske drave i njenih oruanih snaga. Hrvatske jedinice,
meutim, sve vie i vie izbegavaju svako ozbiljno angaovanje. Treba raunati da e usled povlaenja daljih nemakih snaga doi do poveanih pojava
rasula cele hrvatske drave.
Ministar Alajbegovi je dopisom od 8. I 1945. 25 ovako izvijestio Eriha
Lisaka, glavnog ravnatelja za javni red i sigurnost:
Prema primljenim obaviestima - pie ef ustake diplomacije snubi neki
dr. Kleiber (opaska Budimir Niki) u tvornicama u Beu i u Wehrkreis XVII.
zaposlene radnike, nae dravne pripadnike, veinom pravoslavce, za SS-postrojbe. Dotini radnici dobivaju odmah vojnike odore. Kuda e isti biti
odpremljeni nije jo poznato, no navodno je 60 takvih novaka bilo odpremljeno 28. prosinca 1944. krilaem u Zagreb.
Uslied gornje okolnosti upozoravate se na ovu akciju u Njemakom
Reichu, naroito u Beu, i napominje se tom prilikom, da je ona, prema ranije
dobivenim obaviestima, ve poprimila vee razmjere.
Ured za vezu NDH pri vrhovnom povjereniku u Trstu javio je ministarstvu
dopisom od 8. I 1945. o etnicima ovo:
Savezno sa dolazkom etnikih banda u Operativnu zonu i sa time
dolazkom u vezi poinjenim ubijstvima i pljakom, podpisani je - meu
ostalim - prosvjedovao i zatraio zatitu za na ivalj kod Vrhovnog povjerenika (Gauleitera Rainera).
Danas je podpisanome u tome pogledu dostavljeno sliedee stanovite
Vrhovnog povjerenika:
1) nareena je stroga iztraga radi nedjela poinjenih od etnika;
2) nareeno je poduzeti sve, da se u etnikim postrojbama ojaa stega;
24 Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 4, Dokumenti Nemakog Rajha 19441945,
str. 7 6 6 - 7 6 8 .
25 A-VII, NDH, Kut. 265, Br.reg. 40/3 - 4.
3) etnike postrojbe su uzete u zatitu od strane Reicha nakon to su bile

povuene iz borbe protiv boljevizma;
4) teki incidenti, koji su se ovih dana dogodili, bili su djelomino
izazvani hrvatskim nastupima protiv etnika.
S druge strane, danas je podpisanome izjavljeno od Zapovjednika redarstva u Operativnoj zoni, da e etnike bande biti povuene vie prema
sjeveru, te da je poduzeto sve, da se zatiti puanstvo od moebitnih novih
nedjela.
Obenito govorei, general je izjavio, da ne e trpjeti nikakovu aktivnost,
koja bi mogla imati kakovu promibenu svrhu, pak niti od strane Srba.
Konzul NDH u Grazu in. Dragutin Kostelac poslao je ministru Alajbegoviu ovakav izvjetaj (od 15. I 1945) 27 o Njemakoj narodnoj skupini iz
Hrvatske u pokrajini tajerskoj:
Koncem mjeseca listopada i tokom studena smjeteno je, prema naim
informacijama, vie tisua pripadnika njemake narodne skupine iz Sriema i
Slavonije u tajerskoj, i to iz Sriema iz kotara Rume i Indije, a iz Slavonije iz
kotara Kutjeva, Naica i Osieka. Doli su gotovo svi na seljakim kolima i
razmjeteni u okolicu Graza i u selima po ostaloj tajerskoj. U mjesecima
studenom i prosincu su gotovo obsiedali konzulat i pitali da li su oni samim
prelaenjem granice postali i njemaki dravljani, to oni nikako ne ele. S
postupkom vlasti i gostoprimstvom nisu samo razoarani, nego i duboko
uvrieeni. Jedina im je elja, da se to prije vrate, a u koliko (bi) s njemake
strane bilo u tom pogledu zaprieka, vele da e bjeati kako budu znali i mogli.
Koliko su sa sobom donieli novca, hrane, stoke i kola za sada nam nije bilo
mogue ni priblino ustanoviti. Taj posao ne bi bio nemogu, kada bi
konzulat razpolagao s dovoljno sredstava i ljudi. 28
Paveli je u svom Glavnom stanu kao vrhovni zapovjednik oruanih snaga
NDH izdao 25. I 1945. 29 ovakvu zapovijed:
Radi ukazalih se potreba stoji u njoj zapoviedam osnutak Poglavnikova tjelesnog sbora.
Dosadanji Poglavnikovi tjelesni sdrugovi postrojavaju se u Poglavnikovu
tjelesnu diviziju, koja ulazi u Poglavnikov tjelesni sbor.
U Poglavnikov tjelesni sbor uvrtavaju se nadalje 1. hrvatska udarna
divizija i 5. hrvatska divizija.
1. hrvatska udarna i 5. hrvatska divizija obskrbljavati e se kao i do sada.
Zapoviednikom Poglavnikova tjelesnog sbora imenujem dosadanjeg zapovjednika Poglavnikovih tjelesnih sdrugova generala ustakog pukovnika
Antu Mokova.
Glavni stoer oruanih snaga uz suradnju zapovjednitva Poglavnikovih
tjelesnih sdrugova predloiti e Glavnom stanu za provedbu ove zapoviedi.
3. Njemaki odgovor na memorandum od 15. XI 1944. Poslanik NDH u
Bratislavi Bla Lorkovi javio je Zagrebu 23. I 1945. 3 0 ovo:
Iz njemakog izvora pouzdano saznajem: vojniki poloaj u Maarskoj
toliko se poboljao, da Bratislava nije vie ugroena sa te strane. Njemci
A-VII, Kut. 304, Br. reg. 22/7 - 1.
Usp. opiran izvjetaj o evakuaciji Volksdeutschera iz Srijema u jesen 1944.: Zbornik
dokumenata..., Tom XII, knjiga 4, Dokumenti Nemakog Rajha 1 9 4 4 - 1 9 4 5 , str. 7 8 1 - 7 8 9 .
29 A-VII, NDH, Kut. 85% Br. reg. 8/1 F5.
30 A-VII, Kut. 269, Br. reg. 36/1 - 1.
27
28
postepeno nadiru ka Dunavu s daljim ciljem osloboenja nizine izmeu

Dunava i Tise te istono od Tise. Maarski bjegunci seljaci iz tih krajeva dobili
upute da budu spremni na sjetvu u svojoj domovini, za ta e dobiti i sjeme u
Njemakoj. Posadi Budimpete naloeno izdrati do osloboenja.
Sa ruskom velenavalom se raunalo ali jakost boljevika podcijenita. Ipak
ne zadaje brige obzirom na konani ishod. U relativno kratko vrijeme zapet e
posve. Na Wilhelmstrasse (njemako ministarstvo vanjskih poslova) imaju
konkretne informacije o paninom odjeku ruske ofenzive u Londonu gdje su
svijestni da je uperena i protiv Europe. Stoga su usliedila englesko-njemaka
(solidnija) (?) da se nae platforma zajednikog istupa. ini se da je ta misija
povjerena Papenu.
U najkraem roku biti e u borbi na kopnu upotrebljeno novo obrambeno
oruje. I podmornice bi imale nastupiti u novom. Ovo zadnje nagovijeuje i
general Ditmar.
Njemako ministarstvo vanjskih poslova prouilo je memorandum ustake vlade predan njemakom poslaniku u Zagrebu 15. XI 1944. u kojem se
obrauje kako da se izvri eventualno povlaenje hrvatske vlade, osoba i
dobara na teritorij Reicha, pa je zauzelo tim povodom ako je to ve danas
uope mogue, kako je samo navelo u odgovoru 25. I 1945. 31 - ovakav stav:
Ministarstvo odaje priznanje i uvaava odlunost hrvatske vlade da iskoristi sva sredstva hrvatske drave i naroda za zajedniko voenje rata. Razumije
se samo po sebi da e Velikonjemaki Reich i nadalje pomagati hrvatsko
sudjelovanje u ratu svim raspoloivim sredstvima i ukazivati hrvatskoj dravi i
narodu svaku potrebnu pomo u granicama mogueg. Ako bi se ukazala
potreba u okviru razvoja vojne situacije da se hrvatska vlada kao i hrvatske
A-VII, N D H , Kur. 2 3 3 J , Br. reg. 1/2 - 2.
O tom pitanju je obavjetajac Partije iz Zagreba, u ve citiranom izvjetaju od 17. XII 1944,
ovako izvijestio Centralni komitet:
Pitanje odnosa izmeu emigranata i njemakih vlasti nije moglo biti uspjeno rjeeno. Na
zadnjim trgovakim pregovorima stavljala je hrvatska delegacija jedan prijedlog, a njemaka
protivan tome. Poto se sporazum nije mogao postii, ula su obadva prijedloga u protokol
konferencije s time, da e se odluka donijeti u diplomatskim pregovorima. Glavna teza stanovita
hrvatske vlade bila je ta, da hrvatski emigranti mogu zadrati svoj zlatni novac i nakit, te ivene
namirnice, dok su Nijemci zastupali stanovite, da hrvatski emigranti ne mogu imati u Njemakoj
povoljniji poloaj nego sami Nijemci.
Poslije neuspjeha prve grupe emigranata, kako je gore opisano, odluila je hrvatska vlada da
u Berlin poalje ministra Vrania i Dr. Hondla sa novim predlozima hrvatske vlade za reguliranje
odnosa hrvatskih emigranata. Ministar Vrani ve je otputovao u Njemaku krajem prolog
tjedna, dok se Dr. Hondl (naelnik odjeljenja u dravnoj riznici) za sada prijavio bolestan. Teza
hrvatske dravne vlade je slijedea:
Hrvatski emigranti u Njemakoj pretstavljaju kontinuirani nastavak hrvatske dravne suverenosti; prema tome za ove emigrante vrijede hrvatski zakoni i u Njemakoj. Stoga hrvatski
emigranti mogu posjedovati zlatan novac i vrijednosti i mogu imati ivene namirnice u svakoj
koliini. Nadalje mogu hrvatski emigranti i na njemakom teritoriju izmeu sebe slobodno vriti
izmjenu i trgovinu svojih predmeta i namirnica po slobodnoj volji, a samo u odnosu prema
njemakim dravljanima moraju se pridravati zakona i propisa, koji vae u Njemakoj. Nije jo
poznato stanovite njemake vlade prema gornjem predlogu.
Ova neodreenost u reguliranju odnosa hrvatskih emigranata vrlo smeta propagandi za
iseljavanje, pa su mnogi otkazali svoje putovanje u Njemaku, koji su ve bili spremni za odlazak.
U ope pokazuje se, da je broj zatraenih putnica neoekivano malen (do sada kojih 10 hiljada)
prema predvienom iznosu od 1 5 0 - 2 0 0 . 0 0 0 lica iz Hrvatske. Upada u oi da se za emigraciju nije
prijavio i vrlo velik broj organiziranih ustaa i njihovih simpatizera, koji za vrijeme NDH nisu bili
na istaknutim poloajima ili nisu vrili nikakva nedozvoljena djela. Tu ne pomae ni najbolja
ustaka propaganda, jer Nijemci na svim linijama gube i ono malo simpatija, to su ih imali. Svaki
eli, da ostane na svom domu, pa makar dolo i najgore, kako oni vele. (A-IHRPH, KP
73/1907)
31
15
225
linosti i dobra povuku u Njemaku, time nee nastupiti nikakva promjena ni

u pogledu priznanja Nezavisne Drave od strane Reicha ni danog odnosa
izmeu Velikonjemakog Reicha i Nezavisne Drave Hrvatske. Velikonjemaki Reich e se, naprotiv, truditi da na njemaki teritorij pristigle hrvatske
dravljane i dobra tako udomi i smjesti i s njima postupa kako to vlastite
prilike kod kue doputaju i kako e biti potrebno da bi vlada NDH i dalje
suraivala svim svojim snagama u daljnjem zajednikom ratovanju i tako
uzmogla stvoriti preduvjete za ponovno osloboenje domovine.
Ministarstvo, dalje, prema pojedinanim pitanjima iz memoranduma ustake vlade od 15. XI 1944. zauzima ovakav stav:
I i II: Velikonjemaki Reich primit e sve one hrvatske dravljane hrvatske
narodnosti koji su zasluni za zajedniko voenje rata i koji posjeduju
odgovarajuu dozvolu za izlaz od hrvatske vlade. Ukoliko se ne radi o
lanovima vlade NDH i osobama koje tom krugu pripadaju, takvi hrvatski
dravljani smjestit e se u gaue june Njemake. Smjetaj sam mogu je
uglavnom prema datostima ratne situacije samo u skupnim nastambama i u
jednostavnim uvjetima. Ukoliko je mogue da od strane Hrvatske bude
stavljen na raspolaganje potreban materijal: barake, pribor za smjetaj, pokrivai, rublje, kuhinjsko posue, ivene namirnice, itd. treba ga ukoliko to
doputa transportna situacija poslati u najveem obujmu. Skrb za ove
hrvatske obitelji preuzimaju na hrvatskoj strani organi Ustakog pokreta; s
njemake strane tu dunost preuzimaju nadleni organi pojedinog gaua u vezi
s ministarstvom vanjskih poslova u Berlinu.
II i III: Smjetaj vlade NDH u Velikonjemakom Reichu, ukljuujui tu i
obitelji lanova vlade, uslijedit e s odgovarajuim obzirima prema njenom
posebnom poloaju kao vladi jedne saveznike, drave. Da se u danim ratnim
prilikama u Njemakoj u pogledu smjetaja i snabdijevanja moraju uzeti u
obzir ogranienja, to se mora pretpostaviti. Smjetavanje je predvieno na
podruju tajerske. Dvorac Eggenberg kod Graza i mjesto Radegund, takoer
kod Graza, predvieni su za poetak za smjetaj. Krug osoba koje pripadaju
hrvatskoj vladi utvrdit e poimence hrvatska vlada i njegov broj je ogranien
na 300 osoba (ukljuujui i lanove obitelji) zbog raspoloivog prostora za
njihov smjetaj. U vezi s opremom tih prostora za smjetaj svake vrste,
ivenim namirnicama, itd. hrvatske vlade ve su postignuti potrebni sporazumi hrvatske vlade s njemakim poslanstvom u Zagrebu. S njemake strane
pozdravit e se u tom pravcu svaka dodatna radnja iz Hrvatske. Ako se radi o
300 daljnjih pripadnika vladine grupe, njihov smjetaj moe uslijediti samo u
skromnim uvjetima.
IV: Hrvatska elja da cjelokupnost svih hrvatskih dravljana prebaenih
po nudi u Njemaku oslobode svih materijalnih i radnih obaveza kojima
podlijeu na podruju Reicha pripadnici Reicha i svi ostali stranci ne moe se
ispuniti, jer se odgovarajue vlastite mjere hrvatske vlade na podruju Reicha
ne mogu ostvarivati ve zbog nedostatka dovoljnog broja izvrnih organa. Ta
elja stajala bi u suprotnosti s onim ugovornim rjeenjima koja su obje strane
dogovorile za hrvatske dravljane to ve sada rade u Njemakoj.
V i VI: Stoji injenica da po nudi izvrenim privremenim smjetajem
hrvatske vlade u Njemakoj nije naruen status Nezavisne Drave Hrvatske
niti njeni pravni odnosi s Njemakom. Poglavniku e se na temelju njegova
poloaja jednog aktivnog efa drave sa svim prerogativama koje iz toga
proizlaze priznati pravo eksteritorijalnosti i nepovredivosti njegova stana.
Poglavnik zadrava vrhovno zapovjednitvo nad hrvatskim oruanim snagama.

Ne moe se, ipak, bez daljnjega priznati da su lanovi hrvatske dravne
vlade eksteritorijalni prema odredbama pozitivnoga meunarodnog prava.
No, na njemakoj strani postoji spremnost da im se priznaju odreeni
privilegiji, na primjer osloboenje od radne obaveze, eventualno osloboenje
od poreza, nepovredivost njihovih slubenih arhiva i vie drugog. O tome, kao
i o moebitnim privilegijima za ostale politike linosti, poput lanova hrvatskoga Dravnog sabora, lanova Doglavnikog vijea i Dravnog vijea moglo
bi se jo pregovarati, za to na njemakoj strani postoji spremnost.
U pogledu vrenja prava suvereniteta prema van mogu se s njemake
strane nadalje priznavati vladi N D H odnosno poglavniku pravo poslanstva,
pravo zakljuivanja ugovora i objave rata u okviru odredaba Trojnog pakta.
Sto se tie poglavnikovih prava suvereniteta prema hrvatskim dravljanima
koji su se povukli u Njemaku, na njemakoj strani postoji spremnost da se o
tome pregovara kako bi to pravo uskladili s pravom suvereniteta vlade Reicha
u granicama Reicha. Pri tom bi se moralo utvrditi koliko bi hrvatska vlada
mogla vriti svoje funkcije prema hrvatskim dravljanima koji se nalaze na
teritoriju Reicha. Naelno joj se priznaje: pravo izdavanja i objavljivanja
proglasa, disciplinska sudbenost nad evakuiranim inovnicima, eventualno
formiranje instanca mirovnog suda s hrvatskim sucima za sporove izmeu
Hrvata, izdavanje osobnih legitimacija, angairanje hrvatske policije i orunitva kod njemake policijske organizacije, stvaranje kolskih ustanova za
hrvatske ake, zapoljavanje u radiju, tampi i propagandi, organiziranje
prijavnih ureda za Hrvate, formiranje ureda za pribavljanje rada, socijalnog
staranja i vie drugog.
VII: S njemake se strane priznaje hrvatska elja da se po nudi u
Njemaku prebaene imovinske vrijednosti hrvatske drave i hrvatske Dravne banke smatraju nedodirljivima. Hrvatska vlada zadrava aktivnu legitimaciju; vrijednosti ne podlijeu zahvatu sudova ili upravnih vlasti i nisu pod
obavezom prijave, predaje ili poreza. Povrh toga, ne moe se, ipak, odobriti
neogranieno osloboenje od svih njemakih ogranienja i propisa. Nepovredivost postoji neogranieno, sve dotle dok imetak miruje. Ako bi se takve
imovinske vrijednosti stavile u opticaj u Velikonjemakom Reichu, moraju se
primijeniti odgovarajui zakoni i postojei meudravni sporazumi. To se
odnosi posebice i na klirinka dobra (aktivu), ukljuujui tu i aktivu s konta
M , za koju postoje vrsti sporazumi koji se imaju potovati na odgovarajui
nain.
VIII: Ako na hrvatskoj strani ne stoji na raspolaganju hrvatski transportni
materijal za izvoenje hrvatskih mjera prebacivanja u Njemaku, stavit e se s
njemake strane u granicama mogunosti transportni materijal na raspolaganje. Ako bi dolo do prebacivanja veih grupa hrvatskih dravljana pjeice ili u
koloni automobila ili kola s konjskom zapregom u Njemaku, takvim e
transportima njemaka strana putem davati svaku moguu pomo. O tome su
ve u toku potrebni dogovori izmeu hrvatske vlade i njemakog poslanstva u
Zagrebu. 32 Prilikom prelaska granice odustat e se od policijskih i carinskih
,2 Upitan u istrazi o ulozi ustakog ministarstva vanjskih poslova u vezi evakuacije izbjeglica
i poznatog memoranduma vlade od 15. XI 1944, Alajbegovi je ovako odgovorio:
Memorandum upuen Njemcima prije sloma NDH izraen je po uputama i sugestijama
predsjednika vlade dr. Mandia, a sadraj odnosno smisao memoranduma diskutiran je i na
sjednici vlade. Kod samog sastavljanja memoranduma bili su angaovani Ivo Gaj, poslanik, i
formalnosti uobiajenih u takvim sluajevima. Za provoenje potrebne kontrole pri prijelazu granice takoer su ve u toku dogovori izmeu hrvatske
vlade i njemakog poslanstva.
IX: Prihvaa se elja hrvatske vlade da u vezi s eventualnim mjerama
prebacivanja iz Hrvatske u Njemaku snosi nastale izdatke i trokove i da u tu
svrhu dobije od Njemake potreban predujam. Na njemakoj strani postoji
spremnost da u tu svrhu otponu pregovori o zakljuenju kreditnog sporazuma.
X: S njemake strane pozdravlja se hrvatska elja da se osnuje poseban
organ za obradu svih tih pitanja. U danom sluaju mogao bi se s hrvatske
strane formirati takav organ pri hrvatskom poslanstvu u Berlinu. Taj organ
obraivao bi sva odgovarajua naelna pitanja s ministarstvom vanjskih
poslova i preko njega s nadlenim njemakim nadletvima; bavio bi se, prema
tome, i svim onim pitanjima koja su u ovoj zabiljeci jo ostala otvorena i tako
dr. Tihomil Drezga, proelnik pravnog odjela M.V.P. Ivo Gaj je bio dodjeljen na zahtjev
predsjednika vlade pretsjednitvu vlade i od predsjednika vlade angaovan u stvari memoranduma, kao i u stvari evakuacije vlade u inozemstvo. U tom poslu je bio Ivo Gaj u kontaktu
takoer i sa njemakim poslanstvom u Zagrebu. Konana redakcija tog teksta memoranduma
proitana je na sjednici vlade i nakon toga memorandum je odaslan poslanstvu u Berlinu, koje je
dalje stvar obraivalo kod njemakog ministarstva vanjskih poslova. Kad je njemako M.V.P.
dalo odgovor na memorandum, poslanik Koak je donio memorandum u Zagreb, a ja sam
letimino ga pregledavi, morao isti urno poslati predsjedniku vlade Mandiu, koji je ve bio
uo, da je Koak sa odgovorom stigao u Zagreb, pa je urno traio da mu njemaki odgovor
poaljem, to sam i uinio. U tom memorandumu trailo se stvaranje povoljnih okolnosti za
smjetavanje izbjeglica u Njemakoj, za smjetavanje vlade i njezinog nesmetanog rada, te
smjetavanje vrijednosti i hrane. Sto se tie evakuacije izbjeglica, tim poslom je rukovodio Boo
Kavran, koji je imao za to svoj posebni ured i evakuirao je izbjeglice, jo prije nego to je
memorandum odaslan u Njemaku. Po tom pitanju dakle M.V.P. nije bilo direktno angaovano.
Na izraenu isrraiteljevu sumnju u tonost prednjeg iskaza, Alajbegovi je ovako odgovorio:
Bitno je u stvari tog memoranduma to, da se odredi materija koja e u tom pismenom
sastavku imati biti obuhvaena i oformljena. ta ima da unie u memorandum, kakav petit treba
memorandum da ima i koju materiju ima da obuhvati, prodiskutirano je i utvreno na sjednicama
vlade i u tom poslu je davao predsjednik vlade svoje sugestije, a isto tako i drugi lanovi vlade, pa
se tim putem dolo do materijalnog sadraja memoranduma i do petita istog. Prema tome projekt
o tome ta u memorandumu ima da ue i kakav se zahtjev u memorandumu ima postaviti, nastao
je na sjednicama vlade. Tom projektu trebalo je dati pismenu formu i uskladiti tu itavu materiju,
kao i zahtjev memoranduma, tako da isti moe biti poslan u inozemstvo. U tom poslu potrebno je
bilo savjetovati se i uti miljenje strunih referenata u ministarstvu, pa sam u tu svrhu proiciranu
materiju i zahtjeve definirane na sjednicama vlade morao s njima (tj. s dr Riegerom, Drezgom i
Bogatom) diskutirati. Nakon tih diskusija referenti su dali navedenom projektu moguu formu i
kad je sjednica vlade zakljuila da je taj pismeni sastavak zadovoljavajui, tek tada je isti
memorandum odaslan u Njemaku.
Istraitelj je upozorio Alajbegovia da im je poznato kako su po Alajbegovievom nareenju
bile vrene u ministarstvu vanjskih poslova pripreme za povlaenje glavnih pretstavnika ministarstava i njihovih obitelji, a to nije u skladu s Alajbegovievom tvrdnjom da ministarstvo uope nije
bilo angairano u pitanju izbjeglica.
Odgovor Alajbegovia je glasio:
Pripreme za evakuaciju glavnih pretstavnika ministarstava i njihovih porodica vrene su u
pretsjednitvu vlade u koju svrhu je predsjednik vlade i zahtjevao, da mu se dodjeli na rad
poslanik Ivo Gaj, to je i uinjeno, te je isti bio u poslu evakuacije veza predsjednika vlade sa
njemakim poslanstvom u Zagrebu, a takoer je u poslu evakuacije vlade, smjetaja hrane,
pronalaska stanova za vladinu grupu putovao u Njemaku. Ivo Gaj je povremeno mene
informirao t a . . . svoga rada. lanovi vlade i pretstavnici odnosno vii inovnici ministarstava,
koji su doli na listu predsjednitva vlade za evakuaciju i koji su imali pravo na slubene ili
diplomatske putnice, mogli su iste dobiti u ministarstvu vanjskih poslova. Mnogi ministri, kao i
sam Paveli poslali su ve prije evakuacije svoje porodice u Njemaku, naavi im na svoju ruku
uz pomo Njemaca tamo stanove. Meni je takoer poslanik Kasche u proljee 1945 godine
ponudio da mi moe preko njemakog M.V.P. nai stan u Njemakoj, to sam ja odbio. (A-VII,
NDH, Zapisnik sasluanja M. Alajbegovia, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 4/5 - 1 - 1 5 5 )
stvarao s hrvatske strane odgovarajue preduvjete za provoenje ovih pregovora.

U Politikom izvjeu generalnog konzulata NDH u Beu od 2. II
1945. 33 spominje se i raspoloenje bekog stanovnitva:
Obzirom na tok ratnih zbivanja na iztonom bojitu nastupila je i ovdje
stanovita razumljiva nervoza i neizvjestnost. Meutim valja naglasiti, da o
kakvoj paniki ne moe biti govora, jer je puanstvo ipak uvjereno, da e se ta
najezda, pa makar i uz najvee rtve moi zaustaviti i time izazvati obrat u
njemaku korist. To uvjerenje dolazi do izraaja i u sakupljanju Volksopfer-a t.j. odjee, obue i ostalog tvoriva, iji uspjeh odnosno odaziv je velik i
zadovoljavajui.
I u prehranbenoj politici dolazi do izraaja dananje teko stanje, jer su
karte za ivene namirnice, koje inae vriede za etiri tjedna, produljene na
rok od pet tjedana, ime su dosadanji obroci i ako navodno samo
privremeno smanjeni za 2 5 % .
Velika je nestaica ugljena, jer je prilino odpao svaki novi prievoz.
Posljedica toga jest, da su skoro sva kuanstva, svratita, uredi pa i same
dravne ustanove ostali takoreku bez ogrieva, to je kod vladajue stroge
zime svakako vrlo neugodno. Savezno s time nastupila su i velika ogranienja
sa uporabom plina i elektrine struje, to naravno vrlo poremeuje odvijanje
tekueg poslovanja.
Generalni konzul NDH u Mnchenu Jakov Machiedo de Palilo u svom
opem izvjetaju za sijeanj 1945. 34 javio je ministarstvu o bombardiranju
Mnchena ovo:
7. I. 1945. izvrena su dva zrana napada na Mnchen i to prvi izmeu
2 0 - 2 1 sati veim dielom zapaljivim bombama, i drugi izmeu 2223 sata
tekim minama. Ukupno je bilo oko 900 bombarderskih zrakoplova. tete su
ogromne, te je najvei dio grada podpuno razruen.
Od preostalog puanstva u Mnchenu (jer nema mjesta za smjetaj u
okolini) ima vie desetaka tisua ljudi, koji stanuju u podrumima.
U izvjetaju se spominju i sklonjenici iz Hrvatske (veliki upan u penziji
prof. Miroslav Sui i tri gospoe Juratovi), te se openito o tome javlja
ovako:
a) Poto je generalni konzul izvjeten od nadsavjetnika Ivankovia, da su
predvieni za smjetaj sklonjenika Gau Salzburg i Gau Bayreuth, to e
generalni konzul izmeu 4. II i 10. II. posjetiti Gauleitere Salzburga i Bayreutha te stupiti s istima u vezu u pogledu smjetaja sklonjenika. Nakon ovih
posjeta i obilazka dostavit e se obiran izvjetaj.
b) 17. I. posjetio je generalni konzul Gauleitera g. Gieslera i tom prilikom
razgovarao o smjetaju sklonjenika.
Okolica Mnchena je podpuno zauzeta te nema mogunosti smjetaja niti
za sve one, koji su ostali bez krova uslied bombardiranja. 3 '
U politikom izvjetaju za isto razdoblje36 Machiedo pie:
1. Ruska ofenziva je jako djelovala u narodu te se osjea jaka potiteA-VII, NDH, Kut. 3 0 4 , Br. reg. 23/6 - 1 .
* A-VII, NDH, Kut. 3 0 5 , Br. reg. 3 / 3 - 1 .
U tom opem povlaenju i bijegu nije htjela izostati ni supruga Milana Stojadinovia
Augusta, elei da se iz Bea preko Tirola domogne neutralne vicarske. Obratila se osobnim
pismom na ministra v. Ribbentropa i tako je stvar dola sve do Hitlera, ali joj Nijemci tada nisu
htjeli izai u susret.
3 6 Od 1. do 31. I 1945.
33
nost. Meutim prigodom posjete kod Gauleitera 17. I. isti je pokazivao

uvjerenje u odpor njemakog naroda i konanu pobjedu. Oekuju se jo nova
oruja, koja se rade.
Takoer vojniki krugovi ne pokazuju nikakove nervoze. Tako je generalni konzul primio poziv od zrane odbrane Mnchena da prisustvuje
drugarskoj veeri 17. II. u Gefechtsstandu obrane.
2.
26. I. posjetio je tajnik bugarskog Poslanstva u Berlinu, a sada
dodieljen vladi Cankova, generalnog konzula. On je bio u Miinchenu radi
ureenja pitanja bugarskih radnika u Njemakoj.
U toku razgovora taknuto je i pitanje prijavljivanja bugarskih dobrovoljaca za SS bugarske formacije. Odziv dobrovoljaca je vrlo slab. Na pr. u
Leipzigu od 50 sveuilitaraca nije se javio nitko, iako oni koji se ne jave u
vojnu slubu budu upueni u prisilne radne logore. Isto je tako slab odziv kod
radnika.
Kao uzroke ovog neuzpjeha smatra on sliedee:
a) Vlada Cankova sklopila je s Njemakim Reichom ugovor na osnovu
kojeg Bugari, koji se ne javljaju u dobrovoljne postrojbe, mogu se uputiti u
prisilne radne logore, i ne uivaju nikakva prava dravljana saveznike drave,
ve se mogu smatrati kao ratni zarobljenici. Ovaj je ugovor loe djelovao na
moral Bugara.
b) U Bugarskoj je teoretski zakonita vlada, a nije komunistika, te novo
postavljeno regentstvo vlada u ime cara. Osim toga bugarska vlada promibeno djeluje na izseljene Bugare. Na pr. povodom roendana cara odrana je
u Sofiji svetana misa sa mimohodom bugarskih i ruskih vojski.
c) Niemci nisu uzpjeli postignuti za sebe simpatije Bugara.
U Kulturnom izvjetaju, 37 to ga je supotpisao drStanko Vujica, izvjestitelj za novinstvo i kulturne veze generalnog konzulata u Miinchenu, stoji o
propagandistikoj djelatnosti ovo:
Kulturni je izvjestitelj (Vujica) kroz ovo razdoblje dielio promibeno
gradivo, kada mu se god pruila prilika. Sve je poduzeto oko dobavke naih
promibenih kratkih slikopisa, koje kanimo prikazivati barem za nae ovdanje radnike i vojnike. Zamiljena matineja s izvedbom 'Lisinskog' morala je
odpasti radi pomanjkanja prostorija.
Nainjen je popis osoba, kojima e se predati najavljene knjige (Sdland:
Die sdslavische Frage).38 Knjige jo nisu prispjele.
Primljena je svota od 500 RM u promibene i reprezentativne svrhe.
U izvjetaju poslanika NDH u Maarskoj Hakije Hadia ministru Alajbegoviu (Egyhzashetye, dne 6. veljae 1945) 39 opisuje se opirnije diplomatski ruak to ga je maarski ministar vanjskih poslova barun Gabor Kemeny
priredio u Szombathelyju za strane diplomatske predstavnike. Hadi napominje da je tom prilikom i njemu osobno kao i tajniku dru Fuxi iskazivana u
punoj mjeri odgovarajua panja, pa nastavlja ovako:
Iza ruka je ministar Kemeny, kao i njegov zamjenik poslanik Andrenszky podpisanome saobio, da je njemako ministarstvo vanjskih poslova priredilo u Weimaru u prvoj polovici mjeseca sienja o. g. neki dogovor,
A-VII, NDH, Kut. 305, Br. reg. 3/3 - 6 .
To je poznata knjiga dra Ive Pilara. U izvornom izdanju na njemakom jeziku knjiga nosi
naslov: Die sdslawische Frage und der Weltkrieg. bersichtliche Darstellung des Gesamt-Problems, Wien 1918. Hrvatsko izdanje iz 1943. god. u izdanju Matice Hrvatske nosi naslov:
Junoslavensko pitanje. Prikaz cjelokupnog pitanja.
57
na kojemu je u ime Nezavisne Drave Hrvatske sudjelovao Dr. Rieger. O tome

madarsko ministarstvo vanjskih poslova nije bilo obavieteno, pa je tome
prigovorilo, a od Madara je sudjelovao netko samo kao promatra. Ministar
Kemeny i poslanik Andrenszky su se alili to je - po izvjetaju njihova
promatraa na predstavnik Dr. Rieger govorio o Madarskoj odpadno i
hladno, kao i rumunjski predstavnik, dok su srbski predstavnik Miloslav
Vasiljevi i bugarski prof. Cankov govorili o Madarskoj povoljno i toplo.
Kemeny i Andrenszky veoma se ale na takav postupak naega predstavnika,
tim vie, to je on proelnik politikog odjela u naem ministarstvu vanjskih
poslova, pa oni zbog toga njegovu dranju pridaju naroito, i to negativno
znaenje. Kako podpisani o tome sastanku ni iz novina, a niti inae nije prije
nita znao, to je samo obenito mogao uzeti u obranu samoga Dr. Riegera, a
napose je uvjeravao o naem prijateljskom dranju prema Madarskoj, naroito poslije dolazka na vlast predstavnika Strjelastih Krieva. Izvjetaj madarskog promatraa podpisani je oznaivao netonim i posljedkom nekakova
nesporazuma.
Podpisani je pri tom razgovoru bio u velikoj neprilici, jer je po tome
izvjetaju dranje Dr. Riegera bilo u podpunoj protivnosti s uputama, koje je
podpisani s naih mjerodavnih mjesta dobio, kao i s njegovim postupkom,
kojim nastoji uzpostaviti to prijateljskije i tjesnije veze izmeu Hrvatske i
Madarske, kako u istom smislu svakom prilikom izraavaju svoju elju i
volju, ne samo ministar Kemeny, nego i sm Nemzetvezet Ferenc Szlasy.
S njemakim poslanikom nije podpisani imao prilike o tome razgovarati,
ali se ini, da je i kod njega taj sluaj izazvao negativan dojam.
Operativni odjel VK izdao je upute 10. II 1945. 40 glavnokomandujuem
na Jugoistoku o novom zadatku u Hrvatskoj s obzirom na ope pogoranje
vojno-strategijskog poloaja. U njima general Jodl upozorava da e razvoj
ope situacije uiniti, vjerojatno, nemoguim ponovno dovoenje u Hrvatsku
svih onih snaga glavnokomandujueg na Jugoistoku koje su predviene da
sudjeluju u operaciji u junoj Maarskoj (to je bio pokuaj njemake protuofenzive kod Blatnog jezera, tzv. operacija Frhlingserwachen - Proljetno
buenje). Namjere prema tuzlanskom bazenu i prostoru oko Bihaa nee se
zbog toga moi ostvariti. Neka komandant nareuje Jodl - podnese na
referat Fhrern prijedlog o podjeli snaga i procjeni vremena na ovakvoj
osnovi: drati prostor u Hrvatskoj sjeverno od ope linije Senj-Biha-Banja
LukaDobojdosadanji srijemski front, radi zatite boka komandanta Jugozapada i Grupe armija Jug kao novi zadatak u Hrvatskoj. Na drugoj
strani, osigurati oblast juno od spomenute linije samo dotle dok je to nuno
za vlastite operativne namjere.
4. Odjek konferencije u Jalti u ustakom vrhu. Meu spisima ustakog
ministarstva vanjskih poslova nalazi se jedan referat41 o rezultatima Krimske
konferencije Velike trojice (Roosevelt, Staljin i Churchill) odrane od 4. do 11.
II 1945. 42 U njemu se nalazi prijevod izvjetaja TASS-a o toku konferencije i
40 Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 4, Dokumenti Nemakog Rajha 19441945,
str. 8 2 5 - 8 2 7 .
42 O Jalti pored memoara W. Churchilla, E. Stettiniusa i drugih, vidi knjigu: Arthur C o n t e ,
Jalta ili podjela svijeta, Zagreb 1968, a osobito opsenu dokumentaciju o toj konferenciji u
zborniku amerikih diplomatskih dokumenata (Foreign Relations of the United States. Diploma-
njenim zakljucima. O porazu Njemake kae se ovo: Mi smo razmotrili i

utvrdili vojnike planove - stoji u ovoj ustakoj verziji zavrnog dokumenta
'Velike trojice' - triju saveznikih sila za konaan poraz zajednikog neprijatelja. Pripadnici vojnikih stoera triju saveznika dnevno su se sastajali za
vrieme konferencije. Ovi sastanci zadovoljavajui su sa svakog gledita i
oitovali su se u uzkoj koordinaciji vojnikih napora triju saveznika vie nego
ikada prije. Izmienjene su najpodpunije obaviesti. Podrobno je razmotren, u
podpunom suglasju, cilj i koordinacija novih, to jaih monih udaraca, koje
e nae vojske i zrane snage zapoeti u srdce Njemake sa iztoka, zapada,
sjevera i juga. Nai kombinirani vojniki planovi biti e poznati samo kada ih
mi izvrimo, ali mi vjerujemo, da e uzka suradnja meu trima stoerima, koja
je postignuta na ovoj konferenciji oitovati se u skraenju rata. Sastanci triju
stoera biti e nastavljeni i u budunosti, kada god e nastati potreba.
Nacionalistika (treba: nacistika) Njemaka je osuena na propast. Njemaki narod uinit e cienu svojih poraza teom pokuavajui nastaviti
bezizgledni odpor.
U drugom odjelku (Okupacija i nadzor nad Njemakom) Velika
trojica istiu: Naa je neslomiva namjera unititi njemaki militarizam i
nacional-socijalizam i osigurati, da Njemaka vie nikada ne e biti u mogunosti razoriti svjetski mir. Mi smo odluili razoruati i odpustiti sve njemake
vojnike snage; maknuti za uviek njemaki vrhovni stoer, koji je opetovano
puta omoguio resurekciu njemakog militarizma; odstraniti i unititi itavu
njemaku vojniku opremu. Odstraniti ili vriti nadzor nad itavom njemakom industrijom, koja bi mogla biti upotriebljena za vojniku produkciju,
privesti sve ratne krivce (itaj: zloince!) pravednoj i brzoj kazni i izvriti
reparaciju u naravi za unitenje, koje su poinili Niemci; unititi nacionalistiku (nacistiku) stranku, nacionalistike (nacistike) zakone, udruenja i
ustanove, odstraniti nacionalistiki (nacistiki) militaristiki uticaj iz javnih
ureda i iz kulturnog i gospodarskog ivota njemakog naroda i u suglasju
poduzeti takove mjere u Njemakoj, koje bi bile potrebne za budui mir i
svjetsku sigurnost.
U referatu niu se ostali odjelci od kojih je najveu panju ustakih
funkcionara privukao onaj (sedmi) o Jugoslaviji, a glasio je ovako:
Sporazumih smo se, da emo preporuiti maralu Titu i dr. Subaiu, da
se njihov meusobni sporazum odmah primjeni i da se stvori zajednika
privremena vlada na temelju ovog sporazuma. Nadalje preporuujemo, da
im vlada bude stvorena, ona izjavi, da:
1. Antifaistiko viee narodnog osloboenja (AVNOJ) treba biti proireno, kako bi obuhvatilo lanove posljednjeg jugoslavenskog parlamenta
(skuptine), koji se nisu kompromitirali suradnjom s neprijateljem, i kako bi
na taj nain sainjavalo tielo, koje bi privremeno predstavljalo parlamenat; i
2. zakonodavni akti, doneseni od antifaistikog viea narodnog osloboenja (AVNOJ) bit e podvrgnuti kasnijoj ratifikaciji sa strane ustavotvorne
skuptine.
Izvren je nadalje obi pretres drugih balkanskih pitanja.
Zanimljive pojedinosti s tim u vezi iznio je ef ustake diplomacije
tic Papers) posveenom konferenciji u Jalti: The Conferences at Malta and Yalta, 1945,
Washington 1955.
Vladimir D e d i j e r posvetio je itavo poglavlje konferenciji u Jalti u svojoj knjizi Interesne
sfere, Istorija interesnih sfera i tajne diplomatije uopte, a posebno Jugoslavije u drugom svetskom
ratu (Beograd 1980, str. 407 i d.).
Alajbegovi u istrazi43 o potajnoj nadi i uzdanju ustakog vrha u Angloamerikance, posebno Engleze.
Kroz itavo vrijeme opstanka NDH - izjavio je on - tampa je u zemlji
isticala suprotnosti u saveznikom bloku, a naroito u vrijeme kada se rat
bliio kraju. Jasno je da je to isticano s namjerom da se u javnosti izazove
impresija, da saveznici nisu jedinstveni u svome gledanju na interesne sfere i da
im se u pogledu podjele interesnih sfera kose miljenja. NDH je kroz cijelo
vrijeme rata u literaturi, publicistikim radovima i dnevnoj tampi prikazivana
kao zemlja koja po svom kulturnom tipu, svome geo-politikom poloaju i po
svojoj historiji, jest nerazreivo vezana sa zapadom i orijentirana prema
Mediteranu. Kako je pak Mediteran u interesnoj sferi Velike Britanije, jer kroz
to more idu trgovaki i strategijski putevi toga carstva, to se smatralo da
Hrvatska lei u sferi engleskih interesa. Emisije radio Londona iz vremena
kada je vladala zategnutost izmeu kralja Petra i NOP-a sluile su takoer
propagandi i isticanju koenja interesa saveznika na hrvatskom sektoru.
Premda je dolo do sporazuma Marala Tita sa ubaiem, vladalo je uvjerenje da taj sporazum nije trajnog karaktera, a to je miljenje zastupao i sm
Paveli.
Na jednoj sjednici vlade kojoj je predsjedavao Paveli - ispriao je dalje
Alajbegovi isti me je pozvao da izrazim svoje miljenje o rezultatima
konferencije u Jalti. Ja sam svoje miljenje objektivno iznio podcrtavi da je
Maral Tito u smislu zakljuaka te konferencije Saveznika, od istih ovlaten
da oslobodi itavo podruje bive Jugoslavije uz materijalnu pomo, ali bez
direktne intervencije saveznika. Paveli je nakon toga izloio suprotno miljenje, naglasivi da su ve u Beogradu izbile potekoe, a u to vrijeme je Beograd
ve bio osloboen. U tim potekoama, ije se naravi danas ne sjeam, gledao
je Paveli rezultat slabosti sporazuma Tito-ubai. Tim detaljom Paveli je
htio umanjiti vrijednost zakljuaka konferencije u Jalti u pogledu podruja
Jugoslavije, odnosno NDH.
Poslanik drV. Bai iz Ureda za vezu NDH pri vrhovnom povjereniku u
zoni Jadransko primorje u svom je izvjetaju ministru Alajbegoviu (Trst, 14.
veljae 1945) 44 opirnije ocrtao nastojanja raznih imbenika da pojaaju svoj
utjecaj u Zoni. Napomenuo je da je talijanska djelatnost i nadalje velika,
moda ak i vea nego prije. Oituje se sada osobito faistikim djelovanjem u
miliciji, organizaciji i omladini. Ipak, taj rad ovdje (u Trstu) - po Baiu nema mnogo odjeka, premda sami faisti pokazuju veu agresivnost koja tei
za tim da to vie afirmira talijansku vlast na ovom podruju. Ta pojaana
talijanska virulenca, nakon napadaja na slovenske kole i slovenski jezik u
kraju oko Gorice (to je dovelo do premjetanja odreda X. Mas iz tog
kraja), obraa se sada i protiv hrvatstva u Pazinu gdje su faistiki organi
zabranili prodaju hrvatskih istarskih koledara i gdje ele osujetiti uspostavu
hrvatskog kolstva i druge djelatnosti.
Istarsko drutvo Sv. Mohor - pie Bai - osjea se sada ve dovoljno
jakim, pa je prosvjedovalo, a i s nae strane upozorene su njemake nadzorne
vlasti na te dogaaje. Reeno nam je da su poduzete protumjere. I ako je
talijansko puanstvo i dalje pasivno, to su ipak naoruane i prilino fanatike
nacionalne organizacije dovoljne, da ovdje stvore u datom sluaju nerede, da
izazovu progone i si. One nastoje ve sada da pokau svoju mo i iz ostalog
43
44
A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja M. Alajbegovia, Kut. 1.0.9, Br. reg. 4/5 - 1 - 1 5 5 .
podruja talijanske soc.(ijalne) republike eli se poveati upliv i ovdje. Niemci

se protive tim tendencijama, ali oni imaju istodobno mnogo obzira prema
Italiji, a mnogi medu njima vide u radu faista veliki napredak i koristnu
djelatnost i za Njemaku, i neki iztiu da su rezultati na gospodarskom polju
razmjerno dobri. S druge strane opet su nepovjerljivi, a tako nam je i u
pogledu X. Mas nedavno bilo reeno, da izgleda da ova uobe nije poloila
zakletvu Mussoliniu, i ako nosi vanjske znake kao i ostala vojska.
etnici, po njemakim podatcima sada 6 0 0 0 nastavlja Bai svoj
izvjetaj nalaze se jo uviek na podruju iza Rieke-Suaka, Kastav, Matulje,
Sapijane, a premjetaj u Vipavsku dolinu, koji je ve bio nareen i zapoet, bio
je obustavljen radi pjegavog tifusa. etnici su u meuvremenu vrili daljnja
nasilja prema puanstvu, koja su poznata i njemakim mjestnim vlastima u
okolici Rieke. Na poduzete korake, koji su ponovljeni uz molbu, da se jednom
zatiti hrvatsko puanstvo, odgovoreno je, da su poduzete mjere radi uzpostave i odravanja reda i stege, da je bilo nemogue odmah provesti preseljenje
u Vipavsku dolinu, gdje su ve spremljene nastanbe, jer je bilo 100 sluajeva
pjegavog tifusa (priblino, kod puanstva 12, smrtnih sluajeva kod etnika 6,
kod puanstva 0), da je razkuivanje u toku (300 ljudi dnevno), da su
poduzete i sve druge mjere protiv irenja bolesti (bolestnici su djelomino
poslati u Opatiju, u improviziranu bolnicu u hotelu Quisisani) i da e, im to
prilike dozvoljavaju, usljediti odlazak etnika u Vipavsku dolinu, jer je i
njemakim vlastima jako stalo da se sluajevi ne ponove. Njemaki organi u
Uredu Vrh. povjerenika spominju esto, prilikom razgovora o etnicima, da su
etnici i Nedievci saznali za jedan sluaj, gdje su dvije grupe prolazeih
srbskih formacija kroz Hrvatsku, navodno i kroz Zagreb, bile ubijene i da je
to izazvalo uzrujanost etnika i Nedievaca, pa da su onda zato nastale razne
nepoudne i opasne tendencije, osobito kod etnika. Na sve odgovore stavlja
se uviek do znanja, da je tih dogaaja zaista bilo, da to nemoe nikako opravdati
ma koji postupak etnika, ali da je to ipak kompliciralo stvar. Njemaki organi
izrazuju ipak nadu i obeavaju da e stvar biti sada ureena i da sam Vrhovni
povjerenik stvar prati s velikom panjom te da sam eli da puanstvo bude
zatieno. Kao dokaz dobrih namjera navedeno je, da je u Ljubljani bio
zapljenjen list Nedievaca (neke novine koje izdavaju), koje su doniele viest o tom
sluaju, iako ta viest nije sadrala nikakav napadaj na samu Hrvatsku.
Za Nedievce uje se, da su njihove vodee linosti u ovom kraju prilino
deprimirane i da bi elile daljnje povlaenje prema zapadu. Oni smatraju kao
zajednikog glavara sa etnicima Ljotia, ali za zapovjednika etnika popa
ujia i za metode etnika izraavaju se nepovoljno. Ukoliko se saznaje od
hrvatskog puanstva, a jo vie od slovenskog, nastoje Nedievci kod puanstva izazvati simpatije. 45
45 Medu ustakim spisima nalazi se jedan policijski izvjetaj o prilikama u Suaku i Rijeci iz
tog razdoblja koje su sve drugo samo ne po ustae povoljne. U njemu stoji i ovo:
Unatrag zadnjih mjeseci prilike u Suaku postaju sve loije i to iz sliedeih razloga:
1. Pribliavanje fronte ovome kraju djeluje na puanstvo tako da ono sve vie postaje
komunistiko i anglofilsko. Uvjerenje da e Njemaka izgubiti rat te da e s njome i propasti
Hrvatska Drava je openito.
2. Njemake vlasti sve vie smatraju to podruje svojim, te su preuzeli sve urede, te uveli i na
najbeznaajnijim mjestima svoju vlast. Iztovremeno su predstavnici tih vlasti (graanski) sve
manje naklonjeni ustaama i Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj.
3. Utjecaj Mussolinija kod Fhrera je sve vei, te se to i oituje naroito u Trstu i na Rieci.
4. Hrvatske vlasti nisu bile u stanju poslati vojsku na Suak i Opatiju te je time na utjecaj i
ugled podpuno propao. (A-VII, NDH, Kut. 305, Br. reg. 6/12 - 1)
Opat Giuseppe Ramiro Marcone, predstavnik Sv. stolice u NDH, u pismu

20. II 1945. 4 6 upuenom Paveliu kao efu drave upozorio je poglavnika da
se opat vie puta zauzimao kod njega za nesretne Zidove (infelici ebrei) i da
je u tome imao i neto uspjeha. Nerijetko se usmeno i pismeno zalagao za
pomilovanje na smrt osuenih, ali osobito u posljednje vrijeme s malo i bez
ikakva uspjeha. Sa svih strana, meutim, pristiu mu albe na stroge kazne i
na esto izreene smrtne kazne, donijete esto bez formalnog postupka. 47
Mnogi mu dolaze kao predstavniku Sv. stolice da bi u ovim alosnim
vremenima Marcone ishodio ublaavanje strogih kazni. Priklanjajui se stoljetnoj tradiciji Sv. stolice i tumaei misao Sv. oca, Marcone se usuuje
obratiti poglavniku da mu skrene panju na ovaj predmet od najvee vanosti
za uspostavu mira u redovima hrvatskog naroda. Paveliu su poznati ljubav i
interes Sv. stolice za hrvatski narod koji u velikoj veini ispovijeda katoliku
vjeru. Vijesti, pa i pretjerane, koje e doprijeti do Sv. stolice, pobudit e
zasigurno nepovoljan odjek.48
4*
A-VII, NDH, Kut. 310 r , Br. reg. 41/3 - 1.

Prema pisanju njemakih novina (Die deutsche Zeitung in Kroatien) u drugoj polovici
1944. god. broj izvrenih mjera odmazde samo u prostoru oko Zagreba u stalnom je usponu:
zbog napadaja grupe partizana na jedan teretnjak na mjestu dogaaja objeeno je 36 utvrenih
komunista (29. VIII 1944); zbog dezerterstva izvrena )e kazna smrti nad 11 pripadnika
domobranstva (17. IX); 11 oficira na elu s majorom (bojnikom) Boikoviem strijeljano zbog
pokuaja bijega partizanima (29. IX); 20. IX napala je grupa partizana osobni vlak miniravi
prugu na pruzi aprei-Zabok i 30. IX su ustae na mjestu dogaaja objesili desetoricu ljudi;
zbog napadaja na Sv. Ivan Zelinu smrtna kazna izvrena nad 29-oricom; zbog umorstva ustakih
funkcionara u uerju osueno na smrt vjeanjem 20 osoba; zbog napadaja na ranirni kolodvor
u Maksimiru u noi 5/6. X petoricu vjeali na mjestu dogaaja; zbog miniranja eljeznike pruge
kod Zapreia vjeano na mjestu dogaaja 10 osoba; 28. X vjeano 20 osoba zbog napadaja jedne
vee partizanske grupe na vlak Novska-Zagreb; zbog tri diverzije objeeno je 18 osoba (5. XI);
zbog diverzija na pruzi izvrena kazna smrti vjeanjem nad 13 osoba (14. XI); zbog napadaja
partizana na policijske organe i diverzije na pruzi nedaleko stanice Brdovec izvrena smrtna kazna
vjeanjem nad 20 osoba (25. XI); zbog napada na jedno selo objeeno 10 osoba (13. XII); zbog
nekoliko diverzija izvrena smrtna kazna vjeanjem nad 13 osoba (23. XII).
48 Meu ustakim spisima nalazi se izvjetaj nekog ustakog organa o izjavi dra Lackovia,
tajnika zagrebakog nadbiskupa. Evo, to je u izvjetaju zabiljeeno:
23. XI. o.g. imao je na pouzdanik razgovor sa tajnikom zagrebakog Nadbiskupa, dr.
Lackoviem. Dr. Lackovi se je u ocjenjivanju dananjeg poloaja osvrnuo i na svoja dvokratna
zadravanja u Rimu i Vatikanu. Prilikom svog zadnjeg boravka u Vatikanu, izjavljuje dr.
Lackovi, da je bio primljen u pol satnu audijenciju kod New-Yorkkog Nadbiskupa Spellmana.
Nadbiskup Spellman ga je primio na podpuno amerikanski nain, otvoreno i srdano, te mu je
priao o amerikim Hrvatima, koje cieni kao dobre katolike i kao marljive ljude. Dr. Lackovi je
prigovorio amerikom politikom vodstvu, da ono zbog politike rtvuje i katolike narode,
paktirajui sa Sovjetskom Rusijom. Nadbiskup Spellman mu odgovara, da je ameriki savez sa
Sovjetskom Rusijom strateka nuda, no koji e biti kad tad prekren.
Dr. Lackovi je takoer doao, za svoga zadravanja u Vatikanu, u dodir sa amerikim i
englezkim poklisarom u Vatikanu. Izjavljuje, da su se i oni u istom smislu izraavali o paktu sa
Sovjetskom Rusijom kao i Nadbiskup Spellman.
Dr. Lackovi je bio primljen i od Sv. Otca Pape, koji mu je izjavio: Faremo tutto - za na
dragi hrvatski narod i na vjerni katoliki narod.
Dr. Lackovi izjavljuje, da je knjiga dr. Krunoslava Draganovia Croatia Sacra primljena u
Rimu i Vatikanu veoma dobro, te su mnogi vatikanski velikodostojnici izjavili, da bi se i veliki
narod mogao ponositi izdanjem ovakove knjige, a pogotovo dr. Krunoslavom Draganoviem.
Nadovezujui o Krunoslavu Draganoviu, dr. Lackovi izjavljuje, da je velika srea za Hrvate to
imaju ovakovog ovjeka u Vatikanu! Dr. Draganovi nama Hrvatima zlata vriedi izjavljuje dr.
Lackovi. Ne vjerujem, nastavio je dr. Lackovi, da dr. Draganovi nije uspio dospjeti do
Churchilla, kada je isti bio u Rimu; dr. Draganovi bi se ubio kada mu to ne bi uspjelo; Vi ga ne
poznajete, on bi doao kroz dimnjak Churchillu, kada ne bi mogao k njemu kroz vrata!
Veze sa Rimom i Vatikanom su nam veoma slabe, imademo jednu osobu u Suaku, koja
preko krugovala stoji u vezi sa Vatikanom, ali to je sve tako oskudno, da se na to ne moemo ni
4
Ustako ministarstvo vanjskih poslova izvijestilo je 21. II 1945. otvorenim

cirkularnim brzojavom svoja preostala diplomatsko-konzularna predstavnitva u inozemstvu49 o netom okonanom posjetu maarskog ministra vanjskih
poslova Zagrebu:
Prilikom posjeta Kr. ugarskoga ministra vanjskih poslova Nj. Preuzvienosti Dr. Gabora baruna Kemeny-a u Zagrebu, dne 20. i 21. veljae 1945.
vodili su se izmeu njega i ministra vanjskih poslova Nezavisne Drave
Hrvatske Dr. Mehmeda Alajbegovia razgovori o pitanjima, koja zanimaju
obje drave. Istodobno razpravljao je Kr. madarski ministar vanjskih poslova
kao predstavnik hungaristikoga pokreta s ministrom Dr. Lovrom Suiem o
pitanjima suradnje obaju pokreta. Ovi razgovori protekli su u duhu one
prijateljske i drugarske povezanosti, koja prua nove mogunosti uzke suradnje s ustakom Hrvatskom nakon to je hungaristiki pokret preuzeo vlast u
Madarskoj.
Ovi razgovori dali su priliku, da se ustanove jednaka shvaanja o dananjoj sudbonosnoj borbi Nezavisne Drave Hrvatske i Madarske kao i njihovih saveznika pod vodstvom velikoga njemakoga Reicha, za pravu slobodu,
samostalnost i nezavisnost europskih naroda.
U potankostima razpravljana su sva vojnika, politika, drutvovna i
gospodarska pitanja, koja jednako zanimaju obadvije zemlje. Tako je meu
ostalim postignuta podpuna suglasnost na temelju pune jednakopravnosti
obzirom na poloaj, razvojne mogunosti i ustrojstvo Hrvata odnosno Madara u obim zemljama, osobito u pogledu kolovanja i odgoja na vlastitome
jeziku, tiskanja i irenja vlastitih novina, asopisa i knjiga kao i izmjene
uljudbenih veza i tiska uobe. Isto tako je utanaeno, da se uzajamno primiene
ista naela prema vlastnicima agrarnih posjeda madarske odnosno hrvatske
narodnosti u obim zemljama, te posebice da se prilagode dosadanji dravni
zahvati na ovome podruju ovim naelima.
Razgovori voeni izmeu predstavnika ustakoga i hungaristikoga pokreta urodit e u budue trajnom suradnjom obaju pokreta i dalekoseno
pridonieti, da se oivotvori europska zajednica.
U svima razgovorima odluno je izraena elja obiju drava uloiti sve
snage za pobjedonosni svretak sadanje ideoloke borbe.
U istrazi 0 je Alajbegovi bio upitan kada je doao u Zagreb barun
Kemeny i kakvi su bili rezultati njegova posjeta, pa je Alajbegovi odgovorio
ovako:
U zimi 1944. i 1945. godine doao je u Zagreb ministar vanjskih poslova
Maarske Kemeny. Inicijativu za taj posjet dao je poslanik u Maarskoj
Hakija Hadi, koji je radi toga dobio od Pavelia placet. Kao rezultat posjete
Kemenya i njegovog razgovora sa Paveliem, kojem sam i ja prisustvovao,
dolo je do slijedeih pregovora: o preseljenju bunjevakih Hrvata u NDH, o
prestanku proganjanja Hrvata u Meimurju i omoguavanju Maarima da se
obazrieti. Ovih smo dana poslali u Vatikan jednu brzojavku, da u Vatikanu misle na nas i da ne
zaborave na nas. Sa dr. Draganoviem nemamo veze, a to nam je veoma ao.
Na pouzdanik je upitao dr. Lackovia koliko mu je poznato o restauraciji Austro-Ugarske
monarhije, te da li je u to upleten i Vatikan. Dr. Lackovi odgovara, da mnogo o tome ne zna, ali
bolje i Austrija nego Sovjetska Rusija.
Nadalje se saznaje, da se dr. Lackovi sprema u vicarsku, odanle kani dospjeti u Vatikan.
Navodno je ve zatraio i putnicu. (A-VII, NDH, SUP - Zagreb, MF-4)
50 A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja M. Alajbegovia, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 4/5 - 1 - 1 5 5 .
slue sa lukom Rijeke. Prilikom razgovora o prestanku proganjanja Hrvata u

Meimurju, tretirano je takoer i pitanje irenja ustake tampe u Meimurju.
Zajedno sa Kemenyem doao je u Zagreb i jedan pretstavnik Salassyjeve
stranke 'strelastih krieva', koji je pregovarao sa pretstavnicima glavnog
ustakog stana o omoguavanju rada ustakom pokretu medu Hrvatima u
Maarskoj, naroito u Meimurju. Kemenyjev posjet bio je zapravo pripremanje za dolazak Salassyja u Zagreb na pregovore sa Paveliem, kojom
prilikom je trebao biti potpisan definitivan sporazum, odnosno o gore navedenim predmetima trebalo je donijeti definitivnu odluku. Do Salassyjeve posjete
Paveliu nije dolo radi izjava koje je dao Kemeny nakon povratka kui iz
Zagreba. On je u svojoj izjavi govorio o vodeoj ulozi Maarske u dunavskom
bazenu, to nije Paveli povoljno primio, pa radi toga i nije dolo do
ostvarenja Salassyjeve posjete.
Opunomoenik predsjednika vlade Fridrich Navratil u svojstvu glavara
Ureda ope narodne obrane u predsjednitvu vlade izdao je temeljne smjernice za rad obrambenih odbora (Zagreb, 21. veljae 1945): 51
Na temelju Zakonske odredbe o oboj narodnoj obrani i provedbene
naredbe predsjednika vlade, kao i na temelju do sada izdatih uputa, od strane
Predsjednitva vlade, za postrojavanje i upotrebu mjestnih obrana, izdaju se
sliedee smjernice u pogledu dunosti i rada obranbenih odbora.
Iako se je teilo, da ovom prilikom budu obuhvaene, po mogunosti, sve
dunosti obranbenih odbora, ipak e biti jo dosta drugih dunosti, koje ovdje
nisu spomenute, a koje e proizai iz raznolikih prilika i kao posliedica raznih
naloga, pa se s toga nie navedene dunosti imaju smatrati temeljnim smjernicama. Ovo ne izkljuuje, da obranbeni odbori rieavaju i razna druga pitanja,
koja se budu pojavila i da na sebe preuzmu odgovornost za to, kada prilike i
urnost rada to nalau. U takvim prilikama obranbeni odbori donose svoje
odluke u duhu postojeih propisa i ovih smjernica, a naknadno izvjeuju i
trae odobrenje svojeg postupka.
Zatim se niu dunosti obrambenih odbora: obrambeni odbor je temeljna
i najznaajnija ustanova ustrojbe obe narodne obrane; odbori opina na
podruju jednog kotara podreeni su kotarskom predstojniku, a oni u gradovima (osim grada Zagreba) mjesno nadlenim velikim upanima dok je
obrambeni odbor grada Zagreba podreen ministru unutranjih poslova;
odbor prouava sva pitanja koja zasijecaju u njegov djelokrug i rjeava ih u
suglasnosti s mjesnim vodeim ustakim dunosnikom; radi provoenja svojih
odluka u djelo izdaje odgovarajue naloge podredenim zapovjednicima ili
posebno odreenim osobama i brine se za njihovo izvrenje za koje je
odgovoran; treba dobro poznavati i pratiti mjesne prilike, stanje i upotrebljivost postrojbi mjesne obrane, vrijednost podreenih zapovjednika i drugih
pojedinaca; promie ideju openarodne obrane upuivanjem puanstva u
njenu svrhu, nunost i korisnost, a suzbija odgovarajuim protumjerama
neprijateljsku propagandu koja bi ila na tetu potpunog zalaganja puanstva
u svrhe openarodne obrane; podnosi prijavu protiv onih obveznika koji ne bi
izvravali svoje dunosti ili bi krili izdane propise; imaju se sporazumjeti s
mjesnim zapovjednitvom Narodne Zatite o upotrebi postrojbi mjesne
obrane za pojaanje Narodne Zatite ako mjesto bude bombardirano; potrebne kredite za pokrie najnunijih izdataka mjesne obrane trai nadlenim
putem, izlaui jasno svrhu za koju je kredit potreban i visinu svote koju trai.
51
A-VII, N D H , Kut. 188, Br. reg. 40/3 - 2.
U odjeljku o postrojavanju mjesnih obrana sadrani su propisi o samom

postrojavanju, o angairanju lijenika, o donoenju odluke o trajnom i
privremenom osloboenju pojedinaca, o razvrstavanju obveznika na pozive, o
imenovanju zapovjednika skupova i odjela i njihovih zamjenika i zapovjednika vodova i njihovih zamjenika, o postrojavanju obveznika prvog poziva u
prvi, obveznika drugog poziva u drugi te obveznika treeg poziva u trei vod,
o obavezi odbora da za obveznike udijeljene u postrojbe mjesne obrane
pribavi poveze, i drugo.
U Smjernicama F.Navratila opirnije je obraeno pitanje evidencije
obveznika MO, a za upotrebu postrojbi MO od strane obrambenog odbora
navodi se da moe uslijediti na dva naina: redovito i iznimno. Redovito na
nalog nadreene dravne vlasti, a iznimno onda kad je obrambeni odbor
prisiljen zbog hitnosti akcije (rada) ili stanja prilika narediti upotrebu postrojbi MO u suglasnosti s mjesnim vodeim ustakim dunosnikom, bilo na
temelju zahtjeva vojnih vlasti (vlastitih ili saveznikih) bilo iz vlastite inicijative.
Vrhovna komanda Wehrmachta izdala je nareenje 23. II 1945. 52 glavnokomandujuem na Jugoistoku da njegov zadatak za idue razdoblje ostaje
sudjelovanje u operacijama prema junoj Maarskoj, shodno danim nareenjima uz zadravanje prostranog teritorija Sarajeva, s udarnom grupom od
etiri divizije.
Za dalje voenje rata u Hrvatskoj firer nareuje:
1.) SS-brd. div. odvojiti iz predviene operacije i staviti na raspolaganje
k-tu Jugoistoka za upotrebu u Bosni.
2.) Kao popunu predvideti 1. koz. div. za napadnu operaciju severno od r.
Drave. Osim toga, prikupiti sve raspoloive delove od 27. 2. 45. Pripremiti
brzo prebacivanje delova angaovanih za obezbeenje r. Drave, shodno
napadu koji priprema 2. oki. armija.
3.) Dominirati nad velikom teritorijom Sarajeva pokretnim voenjem
rata. Glavni grad mora i tako iz politikih razloga ostati u naim rukama, pri
emu se ovlauje k-t Jugoistoka da se 21. brd. AK koncentrie u sluaju
kritinog razvoja situacije u predloeni poloaj mostobrana.
4.) Da bi se zajemilo dranje Sarajeva, mora biti dovoljno osigurana
eljeznika i drumska veza Sarajevo-Brod. To je zadugo mogue, ako se
razbiju neprijateljske snage na velikom prostoru Tuzle i u rejonu Travnika,
koncentracijom svih raspoloivih divizija (7. SS-brdske divizije, 22. pe. div.,
Puka 'Skenerbeg', odnosno delova 181. pe. divizije).
Zatim, ve prema razvoju situacije, neophodno e biti, ovde ili na drugim
mestima, razbiti ponovo nastala teita udara neprijatelja, angaovanjem
jedne rezerve koja se za to stalno dri u pripravnosti. Bona zatita sremskog
fronta mora se zajemiti dranjem prostora Brko-Bijeljina i napadnim
dejstvima protiv neprijateljskih snaga smetenih juno odatle.
5.) K-t Jugoistoka moe, posle zavretka operacije u Maarskoj, da
rauna sa vraanjem 1. brd. div. i 1. koz. div. u Hrvatsku. Dve do tri divizije
(verovatno 11. vazd. polj. div., 104. lov. div. i 297. pe. divizija) morae ostati
severno od r. Drave.
Konzul NDH u Essenu Gredelj u politikom izvjeu za mjesec veljau
52
str. 8 2 8 - 8 2 9 .
(Coburg, 26. II 1 9 4 5 ) " ovako je izvijestio ministra Alajbegovia o situaciji u

Njemakoj:
Nema bitnih promjena - pie Gredelj. - Moral puanstva slabi, no isto je
u svojim izjavama veoma oprezno i suzdrljivo, bojei se progona. Oskudica
ugljena osjea se uzprkos blage zime sve vie, tako da se u umama na veliko
poinju sjei drva za potrebe obrta i puanstva. Jednaka se oskudica zapaa i
sa benzinom. lanovi stranke izjavljuju, da su pristupanju u stranku bili
prisiljeni. Osuuje se vodstvo, a i meu vojskom. Inae ljudi sluaju veoma
zabrinuto viesti zapovjednitva njemakih oruanih snaga i svakom zgodom
mogu se uti izjave gotovo istovjetne: 'Neto se mora dogoditi.' Stavljaju tome
stranaki ljudi i rok od 14 dana. Ljudi vjeruju u udo, te uspjenu navalu na
Iztoku. Nemoni su, gledajui svakodnevna preljetanja neprijateljskih bombaa u skupinama od 1000 i vie, a u pratnji stotina lovaca. ini se, da su iz
velegradova povuene na frontu gotovo sve protuzrakoplovne bitnice, jer se
zapaa slabost obrane. Nakon tzv. Krimske konferencije odmah drugoga dana
primjeena je u svim predjelima Njemake ogromna zrana ofenziva, koja se u
glavnom odnosila na bombardiranje gradova Dresdena, Chemnitza, Cotbusa,
Weimara, Jene, Niirnberga i tvornica sintetikog benzina kod Leipziga i
drugdje. Podpisani je sm osobno jednom prilikom nabrojio skupinu od 600
bombaa, a to je odprilike bila tek polovica. Nrnberg je u nekoliko zadnjih
napadaja uniten gotovo kao Kln, koji je podpuno 'mrtav grad', tj. bez
prometala, vode, svietla i hrane, te prema tome i ljudi. Sada kad je poela
meutim na Zapadu amerika ofenziva kod Aachena, bombai teko tuku
eljeznika vorita i postaje, a nizkoletei krilai napadaju preselice, osobne i
ine vlakove, te kolodvore, i to u srednjoj Njemakoj od Mnchena preko
Nrnberga i Hfa do Leipziga. Iz toga bi se moglo zakljuiti, da Angloameriani nisu htjeli ometati njemaku koncentraciju i dovlaenje trupa sa Juga
kroz srednju Njemaku, ve su naprotiv znajui za istu iz zraka tukli
gradove, koji su do tada bili poteeni i u koje su se siegle mase izbjeglica sa
Iztoka. Primjeuje se, da poslodavci nastoje ugoditi ruskim zarobljenicima i da
je stega u veleobrtima popustila. Veleobrti rade toliko, da se radi. Stranaki
dunostnici nose uniforme.
Generalni konzul u Mnchenu Jakov Machiedo de Palilo u svom politikom izvjetaju ministarstva za razdoblje od 1. II do 28. II 1945. 5 4 ovako je
opisao opi poloaj u Reichu:
Prigodom posjete kod Gauleitera govorili smo o obem poloaju, koji je
nastao uslied napredovanja Rusa. On je uviek pun pouzdanja u konanu
pobjedu i ako je stanje teko. Tvrdi da je potrebno izdrati dok bude sve
pripremljeno za novi udarac, da postoje nova oruja i da se uskoro mora
oekivati protuudar Njemake. Tvrdi da njemaki narod ima puno pouzdanje
u Fhrera i konanu pobjedu.
Meutim se kod graanstva - nastavlja Machiedo - opaa jaka depresija,
te se mnogo govori o nezadovoljstvu kod vojske, o opasnosti gladi i slino.
Primjera radi navodim sliedee pripoviedke, koje iako izgledaju nevjerojatne,
daju uvid u duh i razpoloenje kod graanstva. 'Pria se, da je jedan poznati
visoki zrakoplovni astnik traio nove lovake zrakoplove, a kad mu je
Na izvjetaju je zabiljeka dra Bogata: Samo Kabinet i na itanje osobno posl. Dru Riegeru.
Zgb, 20. III. 45.
5 4 A-VII, N D H , Kut, 3 0 5 , Br. reg. 6 / 3 - 1 .
reeno, da ih nema u dovoljnom broju, traio je kapitulaciju. Na to da je on i

cieli njegov stoer strjeljan.' Nastojao sam o ovom dobiti poblie viesti kod
vojnikih krugova, ali nisam mogao dobiti nikakovih viesti.
U kulturnom izvjetaju za isto razdoblje" dr Stanko Vujica kao izvjestitelj
za novinstvo i kulturne veze daje ovakav prikaz situacije:
Njemaka se nalazi na vrhuncu ratnih napora podvrgnuta udarcima pod
kojim bi svaki drugi narod davno klonuo. Tisue i tisue izbjeglica iz iztonih
podruja pristiu u unutranjost zemlje obtereujui tako ionako ve muno
stanje privremenog smjetaja stanovnitva iz raznih razruenih gradova. K
tomu pridolaze ogromne saobraajne tekoe uslied najnovije neprijateljske
zrane ofenzive na saobraajna sredstva. Problem izbjeglica s iztoka i razruenih gradova i prievozne tekoe ine poloaj isto tako akutnim kao i stanje na
frontama. Meutim vrsta odlunost vodstva i disciplina naroda pruaju
razloga uvjerenju da e i ova kriza biti prebroena. Narod je sviestan, to bi ga
ekalo u sluaju poraza, pa podnosi nadljudskim naporima sve nedae. Mnogi
vjeruju u novo tajno oruje strahovitog djelovanja, drugi oekuju razdor u
neprijateljskom taboru, a nije naalost, neznatan dio onih, koji poimaju
gubiti ivce.
Vujica u odjeljku o propagandi pie ministarstvu ovo:
Ovaj je Generalni konzulat tek 18. II. primio najavljena tri sanduka s
knjigama: Sdland, Die sdslawische Frage i Liburnicus, Der Kampf um die
Ostkste der Adria. Te dvie knjige su odmah odposlane osobama i ustanovama, kojih popis aljemo u prilogu pod br. 3. Kako se vidi iz popisa nastojali
smo, da knjige dou u ruke svih prominentnijih predstavnika politikog i
kulturnog ivota na podruju ovog generalnog konzulata. Ovim poiljkama
pridruili smo takoer knjigu tedimlija, Verschwrungen gegen den Frieden,"'6 od koje smo imali dovoljno primjerka, budui da je ovdje zapela i
svojevremena poiljka istih za Leipzig i Coburg. Na ovaj nain smo razpodielili i zadnji primjerak promibenog gradiva, pa oekujemo nove poiljke.
Poslanik drV. Bai iz Ureda za vezu NDH pri vrhovnom povjereniku u
Trstu poslao je ministarstvu izvjee o poloaju (zakljuno s 3. III 1945) 1 i
u njemu iznio ovakve podatke o situaciji:
Dok je u gradovima ovog podruja situacija zadnjih 15 dana pod
utjecajem jake zrane ofenzive na same gradove i na promet, tako da je rad
znatno smanjen, veleobrt veim dielom teko pogoen, promet skoro sasvim
obustavljen, to se i van gradova, kod veza prema Furlaniji i Italiji i prema
Korukoj, jako osjea djelovanje zranih lovaca. Puanstvo je nemirno i
preplaeno, a prehrana je oteana. I poloaj na njemakim frontama utjee
na javno miljenje, i ako su ljudi sviestni da se talijanska fronta dobro dri i da
su za as operacije u ovom podruju nevjerojatne. Ali se zato ovdje i dalje
osjea namjera pojedinih skupina, koje razpoiau naoruanim odredima, da
svoje pozicije to bolje organiziraju i pojaaju za sluaj koje promjene ili bar
znatnog oslabljenja Niemaca ovdje. To vriedi zadnjih dana osobito za Talijane, iji nacionalisti liberalnog smjera, nastavak prijanjih iridentista, rade i
dalje na tome da nekako osiguraju obranu ovih krajeva u sluaju promjena i
Zanimljivo je upozorenje ustakog ministarstva vanjskih poslova Uredu ministra unutranjih poslova od 7. I I 1 9 4 2 . da je ministar vanjskih poslova naredio da se saopi da se g. tedimliji
ne da bilo kakova javna djelatnost. (A-VII, NDH, Kut. 2 0 1 , f.23, dok. 21/1) Kasnije se od toga,
dakako, odustalo.
5 7 A-VII, NDH, Kut. 3 0 4 , Br. reg. 7 / 9 - 1 .
55
56
to osobito samog Trsta. Sviestni, da su mase ovdanjih stanovnika pasivne i u

naelu zapravo protiv povratka Italije ovamo i da dio stanovnika, pa i domai
Talijani, poprima ljeviarske tendencije, osobito u radnitvu, nadaju se spomenuti krugovi ipak da organizacijom graanskih krugova, pomou redarstva, koje je dobrim dielom za njih i pomou oruanih formacija mogu
provesti svoje planove. Oni bi se protivili Slovencima, pa i Srbima, koji se
nalaze u tom podruju, naravno i Hrvatima i nastojali da se brane i protiv
partizana, kojih sada nema u veim masama u blizini. Spomenuti talijanski
krugovi - odbori - raunaju i sa pomou odmetnika iz Furlanije, koji su
momentano nedjelatni, demobilizirani, ali koji bi brzo bili opet spremni, jer
organizacija i dalje postoji. Inae slue se oni istim parolama kao i razne
talijanske oruane formacije, tako i 'X. Mas', a koje pomau i republikanska
vlada i faistika organizacija. Ova je naprimjer prolog tjedna javila u
novinama, da je neki njezin astnik, koji je poginuo kod Pazina, pao 'za
obranu talijanstva Istre'. Izgleda uobe, da se sve stranke nadaju da e parola
o obrani iztone granice i o Dalmaciji kod naroda naii na odobravanje, jer je
to toliko i kroz decenije bilo propovjedano narodu, poam od pukih kola.
Samo se tako moe tumaiti velika promiba, koja je s tim parolama bila
vrena u sjevernoj Italiji opet prije nekoliko dana, kod proslave Danunzia, a to
osobito s Riekom. Sto se tie 'X. Mas' koja u tom dalje radi, razumije se
najvie vodstvo, astnici i neki slojevi dobrovoljaca, oslabljena je pozicija iste
malo u unutranjosti sjeverne Italije, jer su dielovi po zahtjevu Niemaca
odreeni za frontu ili blizinu ove. Iz Gorikog su kraja otili. U 'Zoni' ih ima
ipak jo uviek dovoljno, nekoliko bojnica, a novaenje se za te formacije, isto
kao za neke sline alpinske i bersaljerske, vri i dalje i u samoj 'Zoni' pod
spretno vrenim pritiskom. Desilo se je da su ak i hrvatski elementi iz Istre
stupili u te formacije, samo da se izbave iz opasnosti, da budu denuncirani i
smatrani kao 'partizani'. Svakako da ovdanje novaenje uobe, veinom od
vrlo mladih ljudi, koji se tim izvlae i iz radne slube, ne poboljava svojstva
tih eta.
Bai o etnicima izvjetava ministarstvo ovako:
Prema slubenim izvjeima koja su primljena od Vrh. povjerenitva,
odpremljena je treina etnika iz podruja iza RiekeSuakaSapiana do 1.
oujka prema Vipavi, dok je inae odlazak urno traen i ubrzan od strane
graanskih vlasti, koje su sviestne opasnosti etnika za puanstvo, ali nedovoljno mone ili energine. etnici su pod upravom viih redarstvenih vlasti,
koje su tek u najnovije vrieme poele gajiti izvjestno nepovjerenje prema
njima. etnici se imaju upotrebiti za zatitu prometa i puteva i za obranu
podruja Vipave protiv Partizana, da bi se tim osigurala i eljeznica koja vodi
iz Gorice do Bohinjskog tunela i Jesenica. Ova bi imala sluiti kao priuva za
prugu Tarvis, koja je tako oteena, da e samo teko u budue funkcionirati
redovno. Pop Duji je, izgleda, preuzeo glavno zapovjednitvo nad etnicima 58
a Jevdevieva uloga je sada umanjena. Duji e biti glavni 'vojvoda' i zato je
oteana i suradnja sa 'Srbskim dobrovoljakim korpusom' (Nedievcima,
organiziranim u 5 pukovnija). Duji razpolae velikim svotama novca i kupuje
oruje pod rukom i samovoze. Navodno je novac dobio od Niemaca, ali to ne
odgovara istini. U Trstu nalazi se sada na prolazu i kraim boravcima veliki
broj to etnika, to Nedievaca, u hotelima kadkada po 50 i vie astnika i
dunostnika. Duji bi htio ostati u Trstu i tu urediti svoj glavni stan, ali to mu
sx
16
Tom zloglasnom etnikom vojvodi Paveli je omoguio nesmetani prolaz!
241
po svoj prilici ne e uspjeti. Svakako predstavljaju svi ovi dobro naoruani

ljudi opasnost i za javni red, osobito nou. Za Nedievce, dakle za korpus,
smatra se obenito ovdje, da su bolje disciplinirani, prema puanstvu u
glavnom korektni, dok su prema etnicima sada i Slovenci poeli gajiti
nepovjerenje, a boje se njihovog divljatva. Dok etnicima i Nedievcima iz
Njemake stizavaju pojaanja - bivi zarobljenici ili radnici, koje 'Korpus'
uvrtava u svoj '6. puk', to se neki etnici vraaju prema jugu, prema svojim
krajevima, navodno da tu nastave borbu, moda i samo da idu doma ili da
preu partizanima. Nedievci i etnici imaju zajedniku parolu da su za Kralja
(koji da je protiv Tita), da su nacionalisti i si.; idejno su oni uz Ljotia, ali
razlika postoji ipak meu njima. Nedievci slabo gledaju osobito vodstvo
etnika. Po jednoj viesti radi se na tome da se iz srbskih formacija sastavi neko
orunitvo za ove krajeve, koje bi se uvrstilo u njemako orunitvo. Duljim
boravkom u tuem kraju i daleko od zaviaja poputa moral svih ovih
formacija postepeno, pa su i manje borbeni. Razni intelektualci i drugi
pratioci Nedievaca, koji su s njima stigli u ovaj kraj imaju tendenciju da se to
bre upute prema zapadu u podruje oko Milana. Oni tvrde da je ovdje
opasno podruje, da se nezna to se tu moe dogoditi i da treba do najkasnije
oko 10. III. odputovati. Razlog tome nije se mogao saznati.
Oko Milana skupilo se je ve do sada mnogo izbjeglica iz Srbije.
Bai ovako crta prilike kod ovdanjih Hrvata:
Odred istarskih 'domobrana' nalazi se jo na Suaku i trai da ga se
konano ipak uputi u Pazin i Istru, kako je to bilo predvieno prije vie od
mjesec dana. Odluka o tome jo nije pala. Odjel za nastavu kod Vrhovnog
povjerenitva veli da je to upuivanje domobrana u Istru potrebno i radi lake
organizacije kola i da mu je reeno da e do toga doi, samo da treba jo
dopuniti izobrazbu. Da je potrebna jaka stega, da ne bi dolo do sukoba s
Talijanima. Ovo ekanje izaziva svakako nezadovoljstvo domobrana i neki su
uslied toga pobjegli. Partizani u Istri, koji i dalje nemaju u Istri vie jaih
oruanih snaga, ali ija organizacija nastavlja svoj rad kod puanstva, napadaju pomou letaka organizaciju hrvatskih kola od strane narodnjaka,
nazivajui je kolaboracijom s Niemcima. Kod toga govore oni samo o 'Trstu'
kao sreditu i navaaju samo imena onih ljudi, koji rade u nekim selima.
Partizani organiziraju svoje kole u podruju gdje nema izravne njemake
kontrole, a sami Niemci vele da su te kole dobro organizirane. Kod toga radi
se dielom i o slovenskim kolama na sjeveru. Rad se na kolama nastavlja i
kraj svih potekoa, a ukidanje faistikog upliva u srednjoj Istri olakalo bi
svakako cielo stanje pa i u pogledu kola.
V. Bai svom opisu situacije, na kraju izvjetaja, dodaje i ovo:
Tome treba dodati, da Niemci za sada vrsto dre ovo podruje i da se ne
primjeuje nikakvo poputanje, osim moda mjestimine obustave rada na
poljskim utvrenjima (to moe biti i radi nedostatka tvoriva), dok se takav u
drugim krajevima nastavlja energino i ubrzano, napr. oko Trsta. Svakako su
ovdje skupljene raznovrstne oruane snage raznih narodnosti faktor s kojim
treba raunati i koji predstavlja i opasnost.
Bombardiranje Trsta usliedilo je ponovno, nakon bombardmana 7. II. (sa
oko 100 mrtvih s vojnicima, s pogodcima u mnogim predjelima grada), 17. i
20. veljae. Broj mrtvih je bio znatno manji, svega kojih 50, jer su ljudi bili u
sklonitima, a predieli na jugoiztoku grada i oko brodogradilita i veleobrta su
znatno oteeni. Potopljeno je i nekoliko brodova, meu njima i torpiljarka
exT3, koja je do prosinca vijala hrvatsku zastavu. Trst je ipak za sada mnogo
manje pogoen bombardmanom nego Rieka i Pula.
Niemci pripisuju Italiji u posljednjim mjesecima sve veu vanost, navodno radi njenih ipak razpoloivih gospodarskih snaga, to e sada, kad je dio
Njemake na iztoku zaposjednut, moda vie doi do izraaja. Samo su
prometne prilike takove, da se to ne e moi izkoristiti u dovoljnoj mjeri.
Momentano nema uobe eljeznikog prometa. Ipak imaju Talijani sada jai
nastup i prema Niemcima, a to se pokazuje i u promibi.
Na pismo opata Marconea od 20. II 1945. 59 Alajbegovi je pribiljeio
rukom ovu biljeku:
P r o domo!
Poglavnik mi uruio ovu notu na sjednici vlade dne 23. II. 45. proitavi
istu pred lanovima vlade. Ima se odgovoriti Marconeu:
1) da se sve vri po zakonu i citirati zakone,
2) da se vri zato da bi se konano uveo (u) mir u narodu.
Notu predhodno predoiti Poglavniku.
U ministarstvu vanjskih poslova izradili su koncept odgovora predstavniku Vatikana (Zagreb, 1. III 1945). 60 U njemu ministarstvo istie da je
poglavniku i hrvatskoj vladi uvijek, pa i danas bio jedan od osnovnih ciljeva
njihove politike odranje i uspostavljanje reda i mira na teritoriju hrvatske
drave. U meuvremenu napadi, zloini, sabotae, pljake, ubojstva, pale itd.
koji su uslijedili na poticaj Komunistike partije i u kojima su zaglavile osobe
najveim dijelom nedune i civili, izazvali su otre preventivne mjere temeljene
na zakonu, predviene u zakonskoj odredbi o preventivnim mjerama, koje se
imaju poduzeti kao odgovor na napadaje ili sabotane akte uperene protiv
reda i javne sigurnosti od 30. listopada 1943. Prema toj zakonskoj odredbi
(3) preventivne mjere primjenjuju se iskljuivo protiv onih osoba za koje je
utvreno da su pomagale napadaje ili sabotane akte ili koje su policiji
poznate kao aktivni komunisti ili pobunjenici. Pravi cilj takvih preventivnih
mjera jest uspostavljanje mira i reda na teritoriju hrvatske drave i uspostava
spokojstva u redovima hrvatskog naroda. U istu je svrhu bila izdana velikoduna odluka o blagom postupku i amnestiji svih onih pobunjenika koji se
dobrovoljno prijave hrvatskim oruanim snagama i graanskim vlastima.
Paveli je na konceptu ministarstva pripisao i ovakav svoj dodatak: Zbog
toga se ne moe primiti prijedlog iz pisma od 20. II kojim Marcone upozorava
na albe zbog strogosti izreenih kazni da bi se uspostavilo smirenje u
hrvatskom narodu, jer nisu kazne koje naruavaju smirenje, nego akti sabotae i zloini onih elemenata koji djeluju protiv hrvatskog naroda i drave pod
vodstvom boljevizma.
Tako je, u konanoj verziji, odgovor opatu Marconeu (Zagreb, 5. III
1945) bio gotov za otpremu na temelju Alajbegovieve pribiljeke (5. III 45)
namijenjene naelniku politikog odjela ministarstva V. Riegeru: Priloenu
notu odpremiti uz dodatak kojeg je dopisao Poglavnik.
5. Crnogorska epizoda: S. M. tedimlija u Beu. U vezi s akcijom dra
Sekule Drljevia i njegova odbora u Zagrebu u Be je bio poslan Savi
Markovi tedimlija, novinar i politiki publicist.
tedimlija je otiao u Be u drugoj polovici 1944. godine izjavio je u
59
60
Vidi bilj. 46.

A-VII, NDH, Kut. 310', Br. reg. 41/3 - 3.
istrazi M. Alajbegovi. 61 - On je bio najui saradnik dr. Sekule Drljevia, za

kojega je poznato da je radio na uspostavi crnogorske dravne samostalnosti i
u tom svom radu bio je u Zagrebu za vrijeme NDH u vezi sa Njemcima kao i
sa Paveliem, te sa dr. Andrijom Artukoviem, dr. Lovro Suiem i dr. Josipom
Balen. U drugoj polovici 1944. godine formiran je u Zagrebu jedan odbor pod
predsjedanjem dr. Sekule Drljevia, koji je odbor imao pretenziju da bude,
odnosno da postane crnogorskom vladom, te je dr. Sekula Drljevi i tedimlija
dolazio k meni kao ministru vanjskih poslova NDH s molbom da taj crnogorski odbor NDH prizna kao vladu. Ja sam imao prilino slab uvid u taj
politiki rad dr. Sekule Drljevia pa sam se dapae s njim i upoznao u gore
navedenoj prilici. Prema uputi koju sam imao od Pavelia, odnosno u smislu
Pavelievog miljenja koje mi je jednom izrazio o politikoj akciji Sekule
Drljevia, ja sam na zahtjev za priznanje tog odbora kao crnogorske vlade
odgovorio negativno, premda se u slubenim krugovima rad Sekule Drljevia
gledao s prilino simpatija, a sam Drljevi je bio izdravan od NDH. Te
simpatije, kako sam mogao utvrditi iz razgovora sa Paveliem te drugim
ljudima, koji su sa Drljeviem bili u estom dodiru, nisu ali ile tako daleko da
bi se NDH toliko angaovala za tu akciju dr. Sekule Drljevia da bi taj odbor
priznala kao vladu.
Politika akcija Sekule Drljevia nastavljao je Alajbegovi imala je za
cilj ostvarenje crnogorske dravne samostalnosti. NDH je mogla na toj
politikoj akciji imati taj interes, to bi u samostalnoj Crnoj Gori pod
vodstvom Sekule Drljevia imala jednog prijateljskog susjeda. Drim da su to
razlozi, pored linih simpatija koje je Drljevi uivao kod vodeih krugova
NDH, da je Drljevi izdravan od NDH.
Drljevi je nadalje bio poznat kao crnogorski separatista, dakle, politiar
koji radi na liniji separatizma Crne Gore od Srbije. U tome stavu Sekule
Drljevia imala je NDH interesa, pa su se na taj stav Sekule Drljevia
nadovezivale i kombinacije jedne Crne Gore u federativnom odnosu sa
Hrvatskom, budui da je Sekula Drljevi bio poznat kao politiar vrlo naklon
Hrvatima. Drljevi je imao u koliko bi njegov odbor bio priznat kao vlada, u
vidu razvijati politiku djelatnost u Crnoj Gori na svojoj politikoj liniji i
pokuati se tamo afirmirati kao vodea politika linost. NDH nije mogla
priznati taj Drljeviev odbor kao crnogorsku vladu, jer su sve te kombinacije
sa Drljevievom vladom bile u povoju, a osim toga, nije se Hrvatska mogla
teretiti jednom obavezom koja pretstavlja priznanje jedne vlade, jer se nije
moglo znati kakva e biti sudbina Crne Gore nakon rata, a osim toga, je i
poloaj NDH bio nesiguran, obzirom na to kako e svriti rat. Da se je NDH i
nakon rata odrala bila bi u neugodnoj situaciji, obzirom na to pitanje u
koliko bi se crnogorsko pitanje rijeilo protivno separatistikim tenjama
Drljevia. Kao razlog nepriznanja, formalno se navodilo, odnosno trailo
izliku u tome to s njemake strane bi nastale uslijed toga potekoe.
tedimlija je poznat kao odlian poznava balkanskih prilika a osim toga,
bio je lan navedenog crnogorskog odbora i najui saradnik Sekule Drljevia.
Iz toga zakljuujem da je isti htio boraviti u Beu, radi eventualnog blieg
dodira sa Njemcima po crnogorskoj stvari, odnosno u stvari akcije Sekule
Drljevia. Meutim, nakon par mjeseci tedimlija se vratio iz Bea, a rezultat
njegovog boravka u Beu nije mi poznat. Poznato mi je takoer da je jedan
Crnogorac, pristaa Drljevia, politiki radio u Berlinu.
61
A-VII, N D H , Zapisnik sasluanja M. Alajbegovia, Kut, I . 0 . 9 , Br. reg. 4/5 - 1 - 1 5 5 .
tedimlija je posjedovao vanredno dobro sreenu i bogatu zbirku literature publicistikih radova, statistikih podataka, novinskih vijesti i lanaka, te
biljeaka o raznim politikim dogaajima, sve to u vezi sa Balkanom. Jer je to
bila jedinstvena zbirka te vrsti, NDH je za nju imala interesa te drim da je
bilo pokuaja da se ta zbirka otkupi. Za vrijeme NDH tedimlija je izraivao
politiko povjesne radove za ministarstvo vanjskih poslova. Kad je odluio
otii u Be, tedimlija je ponio tu zbirku sa sobom, jer je u Beu imao raditi za
M. V. P. (ministarstvo vanjskih poslova). Na temelju toga predsjednik vlade
Mandi odobrio je, da se iz tajnog fonda M. V. P. isplate trokovi otpreme
tedimlijine knjinice u Be, to je i uinjeno.
U vezi s misijom S. M. tedimlije u Njemakoj postoji jedan koncept
dopisa ministarstva vanjskih poslova u Zagrebu upuen ataejima za novinstvo (dr Musi) i kulturne veze (dr Alpi Rauch) generalnog konzulata NDH u
Beu (na alost bez datuma) 62 koji glasi ovako:
Gospodin S. M. tedimlija, poznati crnogorski publicista i javni radnik,
nalazi se ve dulje vremena u Beu, gdje je formirao svoj ured, kojemu je
ministarstvo dodijelilo na rad dvojicu svojih inovnika. Njegov rad i djelovanje po svojoj naravi, smjeru i vanosti spadaju u okvir djelatnosti ovog
ministarstva; tako je i od ministarstva smatran kao suradnik, te mu se kao
takvom putem naeg Generalnog konzulata ukazuje pomo i zatita radi
omoguenja to uspjenije njegove djelatnosti.
Obzirom na gornje, od prijeke je potrebe i velike vanosti, da i nai
izaslanici za novinstvo i kulturne veze u Beu stupe u vezu s g. S. M. tedimlijom te da surauju s njime osobito na podruju njegove djelatnosti u Njemakoj. U tu je svrhu potrebno da se na sastanke i priredbe, koje prireuju
izvjestitelji za novinstvo i kulturne veze Generalnog konzulata u Beu, poziva
uvijek i g. S. M. tedimlija, koji e na taj nain biti u stanju da doe u to ui
kontakt s njemakim i ostalim kulturnim radnicima i novinarima, te na taj
nain sa to vie uspjeha provoditi svoju djelatnost, koja je od probitka i za
nau stvar.
Sauvana je rukovet tedimlijinih pisama iz Bea upuena Alajbegoviu.
Prvo (vremenski) u tom nizu je ovo od 4. II 1945. 6 3
Juer poslije podne pie on - imao sam dulji razgovor sa Hauptsturmfhrerom Teodorom. Whrerom u njegovom stanu. Odmah nakon mog
dolazka on je izrazio elju da se sastanemo na jedan razgovor. Sada je
g. Whrer dodieljen stoeru poslanika Neubachera kao predstavnik SS-a, gdje
je zamienio Sturmfiihrera Rekseisena. Na sastanak sam doao sa A. Kungelom, koji je sluio kao tuma.
Na poetku razgovora g. Kungel mu je izpripoviedao s kim sam sve od
Niemaca u vezi, te mu je u kratko kazao to sam se dogovorio sa Dr. Rohnebergerom istoga dana. Whrer je sa zanimanjem sasluao plan rada, koji je
predloio Dr. Rohneberger, pa je zatim kazao, da bi njegovom uredu bio sada
urno potreban jedan stvaran prikaz srbskocrnogorskog pitanja. Po njegovu
miljenju to izlaganje ne bi smjelo biti promibene naravi, nego stvarno. U
njemu bi trebalo posebno prikazati koje i kakve politike snage rade na tome
da Crna Gora bude uzpostavljena kao samostalna drava, koje da bude u
federativnom odnosu sa Srbijom, a koje pak da bude podpuno prikljuena
Srbiji. Treba posebno izloiti njezine gospodarske mogunosti za sva ta tri
62
63
A-VII, NDH, Kut, 2 8 1 , Br. reg. 8/1 - 2. Koncept dopisa (vjerojatno dra Riegera).
A-VII, N D H , Kut. 2 6 9 , Br. reg. 8 / 4 - 1 .
sluaja rieenja njezinog pitanja. Osim toga treba istai razliku izmeu
Crnogoraca i Srbijanaca, te predvidjeti posljedice rieenja crnogorskog pitanja, u sva ova tri oblika. Taj rad treba biti dokumentiran to je mogue vie i
Zasnovan na pouzdano provjerenim injenicama. On bi imao posluiti kao
temelj za oblikovanje njemakog stanovita prema Crnoj Gori. Sa svoje strane
Whrer savjetuje, da se ne bavim promibom za vrieme dok imadem mogunosti ovakovim elaboratima i izvjetajima utjecati na donoenje mjerodavnih
odluka sa njemake strane, jer bi moj rad u tom smislu mnogo gubio na
vanosti i povjerenju, a otvorena bi bila vrata mojim protivnicima da prigovaraju svakom elaboratu kao promibenom spisu bez obzira da li bi bio
promiben ili ne.
Ja sam obeao izraditi jedan elaborat u tom smislu i predati ga u najkrae
vrieme njemu. On je pak izjavio da e taj elaborat, koji ja moram dati prevesti
na njemaki da bi se izbjegavao svaki prigovor, biti odmah na najmjerodavnijim mjestima predmet ozbiljnog prouavanja. Priznao je da ured poslanika
Neubachera slinog elaborata nema niti je ikada imao.
U daljnjem razgovoru pie dalje tedimlija na moju primjedbu, da su
Niemci mnogo izgubili to nisu podupirali nacionalistike struje kod pojedinih
naroda, nego one, koje su pokleknule kod prvog sudara (Maarska, Rumunjska, Bugarska, Crna Gora itd.) on je odgovorio da je nekad, ak do skoro,
njemaka vanjska politika ila zatim da se podupiru u pojedinim dravama
samo one stranke, koje su najblie nacional-socijalizmu, ali se od toga
odustalo, te e se u budue podupirati samo one stranke koje imaju stvarno
najvie politike snage i mogunosti da se odre na vlasti i da svojom
djelatnou doprinesu najvie koristi ne samo svome narodu, nego europskoj
zajednici. Njemaka politika se ne e rukovoditi naelom idejno-politike
blizkosti nacizma sa tim strankama. Ovo stanovite zastupa i poslanik Neubacher. to Njemaka nije utjecala na reime u spomenutim dravama razlog
je u tome, to je izbjegavala mjeati se u njihove unutarnje stvari.
Sa svoje strane iznio je kao primjer sa loim posljedicama injenicu da su
Niemci podupirali ustaki pokret u Hrvatskoj. Kae, da su u Srbiji, koja nije
priznata dravom, uspjeli pomou etnika i drugih oruanih snaga zavesti red
i mir, a na slian nain i u drugim zemljama, dok je u Hrvatskoj nastala
'Kinderspiel'. Na moj prigovor da je ba dranjem Njemake najvie doprineseno tome da se Hrvatska pretvori u ratno poprite time to su tolerirani i
pomagani etnici, odgovorio je, da Niemci nisu naredili da se poubija 760.000
Srba ega je bila prirodna posljedica srbski ustanak protiv hrvatske vlasti. U
mojoj primjedbi vidio je aluziju na politiku poslanika Neubachera, pa je
izjavio, da se u Hrvatskoj sasma krivo sudi o njemu i da je neopravdano to
mu se prigovara da vodi srbsku politiku to da nije istina. Na to sam ja
spomenuo sluaj Ljotia u vezi sa njegovim lankom, u kojem kae kako ga je
u dubokoj noi Neubacher izvjestio brzoglasom o pogibiji nekih srbskih
dobrovoljaca u Zagrebu, 64 iz ega se dade zakljuiti, kao da je Neubacher
srbski ako ne ef obavjetajne slube, ali svakako poslanik, koji u noi referira
svome predpostavljenome o vanim dogaajima. On je objasnio stvar tako, da
je Ljoti u vezi s tim dogoajem bio pozvan iz Ljubljane u Be, gdje je stigao
tako kasno na veer, pa kako tada nije mogao brzoglasom govoriti sa
Neubacherom, zamolio ga je, da se s njim spoji kad bude slobodan. Spoj je
dobio kasno, a u razgovoru je saznao za ovaj dogoaj. Ja sam na to nadodao
64
To je bio jedan od krvavih husarskih poteza Maksa Luburia.
da smatram, da je u redu da prijatelji i u to doba noi razgovaraju, ali da nije u

redu da se taj razgovor na ovaj nain u novinstvu izkoritava, jer se u javnosti
dobiva dojam kao da je Neubacher doista tu da vodi srbske poslove. Uostalom
- nastavio je Whrer - Ljoti je na saveznik u borbi protiv boljevizma, pa
smo duni s njim ovako saobraati.
U vezi sa ulogom Neubachera spomenuo je da ilustrira njegovo dranje
prema Srbima, i ovu zgodu. Kad su srbski predstavnici doli k njemu radi
sklapanja nekog sporazuma, tada je Neubacher svoj govor poeo ovim
rieima: 'Gospodo, ja znadem, da ste vi nai neprijatelji i da vas je nevolja
natjerala da sa nama pregovarate. Znadem i to da su tu Englezi i Amerikanci
da bi vi sa njima radije vodili sline pregovore, pa ipak mi emo sa vama
razgovarati i pokuati da se sporazumijemo.' Toj je sjednici Whrer osobno
prisustvovao. Ja sam na to pola u ali dodao: 'I sporazumjeli su se da stvore
Hrvatima iza lea srbsku legiju u Istri.' On je zapitao mislim li da su tamo
srbske ete smjetene po njihovoj elji ili po elji Niemaca, a ja sam odgovorio
da mislim, da su tamo smjeteni po svojoj elji uz pristanak Niemaca i po
sporazumu s njima. Pri tome je elja Srba da se na sluaj njemakog poraza
nau Hrvatima iza lea i da ih sa dvoje strane prikljete i lake unite. On se
na to nasmijao i odmahnuo rukom, pa je rekao da oni i odatle ve odlaze - u
Srbiju!
Daljnji razgovor vodio se vie u ali, te ne zavrieuje da bude saoben.
Poslie razgovora poli smo u Grand-Hotel na veeru zajedno. Tu je Whrer
naiao na stol za kojim su sjedili Dr. Cincar-Markovi i Milan Aimovi sa
kojima se je srdano pozdravio, pa je onda doao k naem stolu i veerao.
Po uinjenom dogovoru mi emo se imati prilike ee puta sastati i
razgovarati. On e me sm potraiti i doi koji put k meni na razgovor o
nekim konkretnim pitanjima koja interesiraju njegova efa, a o kojima on
treba referirati kao astnik, koji je u Hrvatskoj imao stanovitu misiju, pa je ta
pitanja prouavao. U ali je dodao neka se izliei od ustakih pretjeranosti i
krajnosti.
Po mom sudu zakljuuje tedimlija Whrer nije govorio iz svoje glave,
nego iz glave svog sadanjeg efa (tj. Neubachera) te je tumaio njegovo
stanovite. S druge dobro upuene strane saznajem da je on jedan od najvanijih referenata u tom uredu i da radi ne samo po itav dan, nego i nou.
Predmet njihovog sadanjeg prouavanja su hrvatsko-srbski odnosi i izpitivanje mogunosti ureenja tih odnosa u nekoj osnovici, koja bi doniela i
Njemakoj koristi.
U drugom pismu tedimlije ministru Alajbegoviu (Be, 6. II 1945) 6 5 ali
se tedimlija to mu kuriri nisu od Alajbegovia nita donijeli. Dobro bi bilo
da me obaviestite podrobnije o prilikama tamo i o onome to mislite da bih ja
trebao znati i to bih koristno mogao upotrebiti. Osobito me zanima da li je i
kakvo rjeenje usliedilo u pogledu bjegunaca iz Crne Gore, o emu smo pred
moj odlazak govorili u Zagrebu. Ovdje se ulozi tih bjegunaca poklanja
prilina panja. Naravno na nau zajedniku tetu. Jednom naem prijatelju
priao je neki dan uro Lipovac, 66 da e Njemci donieti neku odluku o Crnoj
Gori i stvoriti neki crnogorski odbor ovdje na elu sa mitropolitom Lipovcem,
A-VII, NDH, Kut. 153 s , Br. reg. 23/1 F9.
Taj uro P. Lipovac napisao je knjigu: Tamna prolost kue Karaorevia (Zagreb,
godina izdanja 1941.?). itavoj je toj knjiici svrha da pod svaku cijenu kompromitira dinastiju
Karaorevia; iz arhivskih spisa u Arhivu Vojnoistorijskog instituta u Beogradu nesumnjivo
proizlazi da je iza te publikacije stajalo ustako ministarstvo vanjskih poslova.
S5
66
njegovim roakom, koji se sada preko Hrvatske povlai ovamo idui sa

Cetinja. Sa njemake strane u tom pravcu nisam mogao uti nikakve aluzije.
Mitropolit Lipovac je, kako je poznato, pristaa Drae Mihailovia.
tedimlija je u pismu od 2 4 . II 1945. 6 / Alajbegoviu skrenuo panju na to
da je saznao iz izvora kojima se mora pokloniti panja, ali koja ne moraju biti
istinita ovo:
Meu ostalim optubama koje Srbi iznose protiv Hrvata pred Nijemcima
je i ta da Hrvati toleriraju crnogorsku propagandu i omoguuju dru Drljeviu i
njegovim suradnicima da rade na cijepanju srpstva i na izdvajanju Crne Gore
iz sastava Srbije. Sa srpske strane opetovano je isticano - i u Istri i u
Njemakoj da bi se s Hrvatima moglo pregovarati kad bi odbacili Drljevia i
tedimliju i onemoguili im svaku djelatnost ili ih izruili Srbima. To je, osim
ostalih, rekao i zamjenik komandanta Srpskog dobrovoljakog korpusa, a na
tom stajalitu stoji i srpski novinar dr Danilo Gregori s koji u zadnje vrijeme
veoma esto u Berlinu konferira s drom Koakom, pa je to poslaniku
zasigurno i rekao. U Hrvatskoj su navodno mjerodavni krugovi pod pritiskom
Nijemaca spremni rtvovati Crnogorce za volju njemakog zahtjeva da se na
nekoj osnovi sporazumiju sa Srbima, a tim krugovima pripada i dr Koak. U
vezi sa stvaranjem preduvjeta neke povoljnije klime stoji i nepristanak Nijemaca da se u Hrvatskoj formiraju crnogorske jedinice, da Crnogorci izdaju
svoje novine i javno vre svoju propagandu. Srbijanci bi bili spremni za Crnu
Goru kao srpsku pokrajinu stvoriti neki poseban poloaj u okviru Srbije, jer
za takav su poloaj i oni Crnogorci koji sada surauju sa Srbima i Nijemcima,
a meu njima je i prvak crnogorske stranke Savo Vuleti. Tu pomirljivu struju
Nijemci bi najradije vidjeli na elu crnogorskog pokreta; Srbijanci bi pristali
na suradnju s njom, a to bi mogli uiniti i Hrvati. Sigurno je - zakljuuje
tediml.ija - da se neto kuha!
Dva dana kasnije (26. II 1945) 6 9 tedimlija pie:
Da bih mogao cjelovitije pratiti djelatnost srbskih politiara i javnih
radnika na podruju Njemake i da bih mogao pravilnije ocieniti pojedine
njihove podhvate ovdje, koje iz Bea mogu vidjeti samo djelomino, bilo bi
veoma koristno i potrebno da mi se omogui pregled i onih vaih izvjetaja
koje dobivate s podruja Slovenije i Istre, gdje se sada koncentriu srbske
oruane snage. Vi ete lako prosuditi koji i kakvi izvjetaji mene mogu
zanimati kao i na koje bih ja ovdje mogao reagirati kod mjerodavnih
njemakih faktora.
Osim toga sam smatrao dunou upozoriti Vas na veliku vanost Ljubljane i Rieke, gdje bi morali imati bar po jednog veoma bistrog i otroumnog
ovjeka, koji bi pratio tamonje dogoaje i zbivanja i o tome podnosio
Ministarstvu objektivne i pouzdane izvjetaje putem konzulata. Koncentracija
Srba u tim krajevima za sada svakako nije opasna, ali kod najmanjeg
politikog pomjeranja snaga ona bi mogla po Hrvatsku biti veoma opasna bez
obzira koliki je broj Srba tamo. Osim toga opasno je i to, da se sada tamo
stvara opet srbsko-slovenako bratstvo, kojem e kao i ranije biti cilj zaokruavanje i izoliranje Hrvata. Stoga bi moda trebalo misliti na Slovence i
nastojati predobiti neke njihove ljude, te ih drati u milosti i pred oima za
67
68
69

Poznati predratni reimski novinar i istaknuti germanofil.
A-VII, N D H , Kut. 153 8 , Br. reg. 25/1 F9.
svaki sluaj, tako da jednoga dana koristno poslue hrvatskoj stvari, a u isto
vrieme i pravilno shvaenom slovenakom interesu.
Zanimljivu je viest tedimlija javio iz Bea Alajbegoviu u pismu od 26. II
1945. 7 0
Iz sasvim pouzdanog vrela pie on saznajem, da se izmeu mjerodavnih predstavnika SS-oruja i predstavnika Drae Mihailovia vode pregovori o
tome da bi se na podruju biv. Jugoslavije, koje napuste njemake i hrvatske
ete organizirao oruani odpor protiv partizana pod Drainim vodstvom. Ti
su pregovori u toku. Sa Draine strane vodi ih g. Milan Aimovi, biv.
ministar unutarnjih poslova u Nedievoj vladi, a sa njemake strane g. Mandl.
Iz krugova SS-oruja moe se saznati da se rezultatu ovih pregovora ne
poklanja nikakva posebna panja niti vanost, jer se ne vjeruje u lojalnost
Drainih etnika, pa nema izgleda da bi do sporazuma moglo doi. Naime vii
faktori svakako nee pristati da Draine ljude naoruavaju i snabdievaju, pa
da ih prebacuju iza fronta.
Pravei se kao da ne znam za ove razgovore ja sam razgovarao sa
g. Mandlom, koji me je posjetio u hotelu, te sam mu imao prilike rei svoje
miljenje i pokazati neke dokumente, za koje smatram da e uiniti potreban
dojam u smislu u kojem sam elio na njega djelovati.
U pismu iz Bea istog dana 71 tedimlija pie Alajbegoviu:
Nakon razgovora, koje je u Berlinu vodio lan Crnogorskog Dravnog
Vijea g. Duan Krivokapi sa predstavnicima SS-oruja, predloeno mu je, da
Vijee poduzme korake da se obrazuje odmah jedna vojnika jedinica, koja za
sada ne bi bila upotrebljena na bojitu, nego bi se pristupilo njezinoj izobrazbi.
Tek nakon to bi ta jedinica bila obrazovana moglo bi vodstvo SS-oruja
izvriti pritisak na Ministarstvo vanjskih poslova, da ovo izvri ono to
Crnogorci trae u politikom pogledu. Navodno Ministarstvo stoji na stanovitu, da su svi za borbu sposobni i voljni Crnogorci na strani Srbije i
organizirani u srbskim etnikim i dobrovoljakim jedinicama, pa dok se ne
pokae da i Crnogorsko Dravno Vijee imade za borbu sposobnih i voljnih
ljudi ne moe ga se smatrati nekim politikim faktorom. Sa strane SS-oruja
obeava se suradnja i pomo pri organiziranju Crnogoraca, koji bi stajali pod
okriljem Vijea, ali nije vie nita konkretno reeno u emu bi se ta suradnja
imala sastojati i na koji nain bi se organizacija imala izvriti.
im je primio ovaj predlog Krivokapi je izjavio da eli odputovati u Be
da se sa mnom sastane i razgovara o tom pitanju, pa mu je tom prilikom
glavni stan SS-a dao jedno pismo za g. draHttla, koji je u Beu ef odsjeka
sigurnostne policije i SD za Jugoiztok. 72 Sa dromHttlom i njegovim referentima za Crnu Goru, Albaniju, Srbiju i Hrvatsku ja sam imao od ranije veze, te
sam u par navrata ukratko sa njima i sa njim samim ovdje razgovarao.
Jednoga dana etvorica njegovih suradnika, referenata za spomenute zemlje,
su me posjetili u hotelu, gdje smo ostali u razgovoru nekoliko sati. S njima je
doao i g. Mandl, referent za organiziranje oruanog odpora iza fronte u
zemljama, koje naputaju njemake ete.
O crnogorskom stanovitu pie tedimlija dalje - oni su od prije
A-VII, NDH, Kut. 153 6 , Br. reg. 26/1 F9.
A-VII, NDH, Kut. 153 5 , Br. reg. 24/1 F9.
72 Taj Wilhelm Httl je kao 'Walter Hagen' objavio knjigu koja vrvi nepouzdanim podacima
pod naslovom Die geheime Front. Organisation, Personen und Aktionen des deutschen Geheimdienstes, Linz - Wien 1950.
70
71
obavieteni bilo preko mene osobno bilo pak preko poslanstva u Zagrebu na
temelju naih predstavki. Njihovo je stanovite, da bi mi trebali organizirati
neto ljudstva, koje bi se posebno izobrazilo i prebacilo u Crnu Goru radi
organiziranja gnjezda odpora i sabotae. Kau da se tim ljudima moe rei da
vode borbu za osloboenje Crne Gore. Kad sam im spomenuo da takvoj naoj
suradnji bi morao predhoditi jedan politiki sporazum sa vladom, a u prvom
redu moralo bi se staviti na znanje hrvatskoj vladi, da bi bilo dobro vieno
kad bi ona ila na ruku Crnogorcima, da se organiziraju pod vodstvom
Crnogorskog Dravnog Vijea. Iztakao sam da bi nas u tom sluaju hrvatska
vlada sigurno svesrdno pomogla i mi bi bili u stanju stvoriti itavu diviziju za
vrlo kratko vrieme. Tada su se oni izgovorili da je to stvar SS-oruja a ne
njihova, a politiki sporazum da treba stvoriti sa poslanikom Neubacherom, a
ne sa njima. Razili smo se tako kao da nismo mogli doi do jednog zakljuka
o suradnji. Meutim su mi sugerirali neka pokuam govoriti sa Neubacherom,
a oni stoje na razpolaganju za daljnje razgovore.
Neubacherov suradnik g.T. Whrer pak mi je savjetovao da napravim
jednu predstavku Neubachera, pa e on povodom nje urediti da doe do
sastanka i razgovora jo prije nego se njegov ured preseli iz Bea. Tu u
predstavku predati sutra 27. ov. mj.
tedimlija je napisao tu predstavku i predao je T. Whreru za H. Neubachera, Fiihrerova opunomoenika za Jugoistok. Tom prilikom Wiihrer mu je
saopio pie u pismu Alajbegoviu bez datuma 73 - da je referirao Neubachera o prijanjim razgovorima s njim, o tedimlijinom dolasku u Be i
njegovim planovima, a Neubacher je izrazio elju da se sastane sa tedimlijom. Potekoa je u tome rekao mu je Whrer - da ured dra Neubachera jo
nema direktive iz Berlina za politiki rad (!), pa stoga moe za sada razgovarati samo informativno. U svakom sluaju, Whrer e smjesta predati predstavku Neubachera i nakon toga e poslanik zakazati sastanak s njim, prije
odlaska njegova ureda u Kitzbhl gdje e se stalno smjestiti. Budui da je
Glavni stan SS-a izrazio elju da tedimlija stupi u vezu izravno s drom
Neubacherom, tedimlija je kopiju svoje predstavke predao u Beu i dru
Httlu kao predstavniku SS-a za Jugoistok.
Juer poslije podne - javlja tedimlija Alajbegoviu iz Bea 18. II 1945 7 4
- imao je g. Duan Krivokapi dulji razgovor sa g. drom Httlom o crnogorskim pitanjima, te mu je tom prilikom izloio svoje stanovite, uglavnom u
smislu predstavke, koju je dne 2. veljae ove godine predao pukovniku Ritteru
od OKW i glavnom stanu SS-oruja u Berlinu.
G. dr. Httl je obeao da e za dan dva razgovarati sa drom Neubacherom
o naoj stvari, pa je zatim preao na ispitivanje mogunosti da se nae prilika
za izjavu sa njemakog mjerodavnog mjesta o priznanju Crne Gore. G. Krivokapi mu je tom prilikom spomenuo da bi se to moglo uiniti u odgovoru na
neko pitanje na novinskim konferencijama u Berlinu.
Na koncu je g. dr. Httl zamolio da mu se dade jedna kopija njemakog
teksta Krivokapieve predstavke. Hrvatski original te predstavke aljem Vam
u prilogu ovoga pisma s molbom da sa njezinom sadrinom izvolite upoznati
g. dra Drljevia.
U prilogu je bila Krivokapieva predstavka (Berlin, 2. veljae 1945). U njoj
Krivokapi uvodno istie privrenost njegovih Crnogoraca Reichu. Za 22
73
74

A-VII, NDH, Kut. 153 , Br. reg. 27/1 F9.
godine srbsko-jugoslavenskog robstva, nametnutog im od strane Francuzke i

Velike Britanije versailleskim ugovorom - pie on - Crnogorci su gledali - kao
god i Hrvati i Makedonci - svoj spas u vaskrsnuu vojne, politike i socijalne
sile njemakog naroda! Jasno je, dakle, da su nai jednomiljenici gledali i
gledaju u Velikom Njemakom Reichu svoga loginog zatitnika i prirodnog
saveznika! Uzevi u obzir ove dvije fundamentalne injenice za nau nacionalnu egzistenciju prirodno je da smo spremni uiniti sve - ponavljam bez
obzira na rtve da doprinesemo izvojevanju zajednike pobjede. I kao
Crnogorac i kao ubieeni prijatelj Velikog Njemakog Reicha, smatram
dunou skrenuti Vam panju, da e naa akcija i suradnja postati mona u
svakom pravcu samo onda kada vlada Velikog Njemakog Reicha bude
priznala i Crnoj Gori - kako je to ve uinila ostalim naim susjedima - pravo
na samostalni dravni i nacionalni ivot.
Jedino injenica da jo nije data formalna i zvanina izjava sa njemake
mjerodavne strane, kojom bi bila priznata crnogorska drava, zbunjuje crnogorski narod. Crnogorci su spremni za borbu protiv svakoga kada bi znali da
njihova borba znai borbu za njihovu vlastitu slobodu i uspostavu crnogorske
samostalne drave.
Krivokapi se koristi prilikom da podvrgne kritici ophoenje pojedinih
njemakih vodeih politiara na Balkanu koje je izazvalo nerazmjerne zabune, a te zabune pretvorile su se esto u kobne posljedice. Te posljedice
katastrofalno su djelovale ne samo u orijentaciji seljako-radnikih masa
Crnogoraca, Hrvata, Bugara i Makedonaca, nego su i u samoj vojnoj-politikoj akciji na Balkanu ostavile svoj ig. Zatim spominje kontinuitet
crnogorske drave od Duklje i Zete sve do 1918. god. kad je Srbija okupirala
Crnu Goru uz pomo francuskih oruanih snaga, pa oruani ustanak od 6.
sijenja 1919. koji je potrajao - po Krivokapiu - sve do mjeseca travnja
1925. god. kad ga je u ognju i krvi uguila beogradska vlada i dinastija
Karaorevia radi njihovih egoistinih ambicija i za raun idovsko-francusko-engleske plutokracije. No, nastavili su borbu legalnim sredstvima i osnovali svoju stranku pod vodstvom Sekule Drljevia. Posljedice talijanske okupacije 1941. god. bile su katastrofalne i za Hrvate i za Crnogorce.
Izdajom talijanskog kralja i njegovog marala Badoglia nestalo je Talijana u Crnoj Gori. Dolazak trupa Velikog Njemakog Reicha svi crnogorski
patriote pozdravili su sa najveim oduevljenjem. Nepoznavanje razpoloenja
crnogorskog naroda prema etnicima, koji su emanacija srbskog imperializma, navelo je komandante njemakih trupa da produe suradnju sa srbskim
etnicima. Mi znamo da je to kod Njemaca bila taktika. Meutim crnogorski
narod, obezglavljen politikim voama koji su bili ili od Talijana internirani ili
bili primorani da bjee od etnikog terora, nije bio u stanju praviti razliku
izmeu taktike i politike i shvatio je, kao da Njemci produuju talijansku
politiku prema Crnoj Gori, tj. da Crnu Goru dadu Srbiji. Tim je crnogorski
narod stavljen pred izbor: ili da ponovo doe u robstvo Srbiji ili da bude
ravnopravan lan sa Srbijom i Hrvatskom i ostalim zemljama u boljevikoj
Jugoslaviji. Pred takovom dilemom Crnogorci su izabrali ono to bi izabrao
svaki narod, koji se bori za svoju samostalnost. Od dva zla birao je manje.
Otuda uspjeh partizana u Crnoj Gori!
Jedina mogunost borbe protiv partizana u Crnoj Gori jest istie
Krivokapi proglaenje nezavisne crnogorske drave i borba za nju. Mi smo
vie nego uvjereni da e se najvei dio crnogorskih partizana povratiti onog
momenta kada budu uvjereni da vlada Velikog Njemakog Reicha je voljna

osigurati i Crnoj Gori samostalan ivot u novoj Europi.
U svojoj mrnji i zaslijepljenosti Krivokapi je otiao tako daleko da je
napisao i ovo:
Crnogorci su smatrali i smatrati e uviek svojom najveom uvredom i
samu pomisao, da budu podinjeni Srbiji, koja je tek poetkom X I X . stoljea
poela stvarati svoju dravu. Kod sukoba Srba i Crnogoraca ima jo jedan
momenat i historijski fakat, koji igra vrlo vanu, tako rei kapitalnu ulogu.
Srbi su mjeavina od Slavena, Kucovlaha i Cincara, dok su Crnogorci potomci
starih Ilira. Dakle rasno nemaju niega zajednikoga. A to je najvea smetnja
za dolazak Crne Gore u podinjenost Srbiji, to je injenica da Crnogorci
smatraju Srbe niim od sebe, te kad se zna da prvi uslov za vladavinu jest
auktoritet u oima onoga nad kojim se vlada, to onda i bezuvjetno iskljuuje
svaku mogunost srbske vladavine nad Crnom Gorom.
Krivokapi se upinje da dokae kako Crna Gora sa stanovita meunarodnog prava nije prestala biti nezavisna drava, ni pri kraju 1918. god. i ne
postoji nikakav meunarodni ugovor ili akt kojim je Crna Gora bila priznata
sastavnim dielom Jugoslavije. S pogledom na suverenitet, ona je po
Krivokapiu - tvorevina volje crnogorskog naroda koji je 12. V I I 1 9 4 1 . prekocrnogorskog sabora proglasio uspostavu samostalne Crne Gore, a nju su
priznale vodee sile Osovine: Italija i Njemaka. Voljni su da kao drava
sudjeluju u stvaranju nove Evrope. Pod ovakvim stavom zakljuuje Krivokapi - voa crnogorskih nacionalista, predsjednik Crnogorskog Dravnog
Vijea i crnogorski vojni poglavari, spremni su, bez daljega provesti i organizovati u Crnoj Gori vojno-politiku akciju u skladu i pod znakom nepokolebljivog prijateljstva te monom zatitom Velikog Njemakog Reicha.7^
Imao je priliku da razgovara - pie tedimlija Alajbegoviu iz Bea 7. III
1945 b s jednim SS-oficirom koji radi u politikom odjelu za Jugoistok i taj
mu je, izmeu ostalog, rekao i ovo:
U pismu Alajbegoviu (Be, 6. oujka 1945) tedimlija pie ovo:
Danas sam dobio obaviest da je prije nekoliko dana poao sa podruja Hrvatske u
Njemaku na poziv dra Neubachera predsjednik Crnogorske narodne uprave (predsjednik
crnogorske vlade) Ljubo Vuksanovi sa nekoliko svojih suradnika i prijatelja. Na putu vlakom
kod Bleiberga, blizu Klagenfurta, doivili su zrani napadaj kojom prilikom je Vuksanovi
poginuo sa jo nekim ljudima ija imena nisam mogao saznati. Preneseno je njegovo tielo u
Klagenfurt, gdje je pokopano. Njegova pratnja, u koliko je preivjela ovaj napadaj, stigla je u Be.
T k o se u njoj nalazi nije mi poznato, a ne znam ni gdje je smjetena. Znam samo to, da je jedan od
prvaka etnikog vodstva u Crnoj Gori, major Marui, stigao u Be i da se tu nalazi, ali ga nisam
vidio niti bilo to potanje o njemu saznao. (A-VII, NDH, Kut. 153 6 , Br. reg. 28/1 F9)
76 A-VII, NDH, Kut. 153 6 , Br. reg. 29/1 F9.
Dr VI. idovec u ustakom ministarstvu vanjskih poslova, nadlean da se bavi i crnogorskim
pitanjem, sastavio je ovakvu uredovnu biljeku (Zagreb, dne 14. oujka 1945):
Ga Mira Cvetinovi, inovnica kod S. M. tedimlije, saobila mi je juer a ponovno danas
sliedee:
G. Krivokapi dolazio je u ured S. M. tedimlije svaki dan, pa tako i proli petak. Rekao joj
je, da e u subotu ili u nedjelju odputovati u Sarajevo. U subotu prije podne, oko 11 sati, ponovno
je doao, te je rekao da ide zrakoplovom u nedjelju u jutro i da e se vratiti ve u nedjelju na veer
ili, najkasnije, u ponedjeljak.
U utorak 13. o. mj. sastala je ona u jutro jednog poznatog zrakoplovnog astnika, Hrvata
(kojemu ne zna ime), pa joj je ovaj priao, da su se u nedelju u jutro digla dva naa zrakoplova, ali
je jedan bio oboren od neprijateljskih lovaca.
Ga Mira Cvetinovi odmah je zvala zapovjednitvo zrakoplovstva (brzoglasni broj 25-941),
pa joj je saobeno, da je u nedjelju u jutro, oko 7 sati, kod Gorice oboren od dva neprijateljska
lovca ba onaj zrakoplov u kome je bio g. Krivokapi. Svi putnici, njih pet, su izgorili. (A-VII,
NDH, Kut. 3 0 5 , Br. reg. 36/7 - 1)
75
Mi raunamo s time da e Hrvatska biti evakuirana, ali je sigurno da e

se u njoj voditi i dalje borba protiv partizana. Ve postoji plan, a i potrebni
dogovori su zavreni da se organizira odpor na hrvatskom podruju. Ustake
borbene snage e tu imati poloiti ispit svoje odanosti stvari Europe u borbi
protiv boljevizma. Sa njima zajedno ili bez njih izkrsnut e jedna posve nova
vojnika borbena snaga na ovome podruju. Jezgro te borbene snage protiv
partizana sainjavat e etnici, srbski dobrovoljci, hrvatski domobrani, zatim
izkrcane engleske ete, koje e pruati pomo ovim formacijama, a pomagat
emo ih i mi makar ne slubeno. Sudjelovat e svakako i neto naih eta u tim
borbama. Ustake borbene snage nisu predvidene, ali e svakako bar jedan dio
njih biti ukopan u ovu borbenu skupinu do ijeg se uspjeha mnogo dri. 77
7 U pismu Alajbegoviu (Be, 23. oujka 1945) tedimlija pie:
Molim Vas da bi bili ljubazni da obaviestite g. dra Drljevia povjerljivim putem o sliedeem:
Njemakom mjerodavnom mjestu Srbi su, na temelju izvjetaja od svojih komandi iz Istre, a
preko Ljubljane, podnieli izvjetaj, u kojem dokazuju, da je medu etnicima dolo do stanovitih
neoekivanih pokreta na podruju Bosne. U njihove redove uvukao se vei broj komunista, koji su
prikriveni pokuali izvriti razcjep, ali su na vrieme primieeni i onemogueni dok je stanoviti dio
izbjegao zasluenoj kazni. Ovaj pokuaj prikrivenih komunista i etnikih nezadovoljnika nee
imati nikakva utjecaja na etnike snage i na njihovu disciplinu, jer je red ve uglavnom
uspostavljen. Izvjetai na koncu mole, da se uini sve to je potrebno da bi se sve etnike sa
podruja Hrvatske im prije prebacilo na zapad, gdje bi bili podvrgnuti boljoj komandi i
disciplini, koje su usljed velikih nedaa i potekoa oslabile.
S druge strane ovaj izvjetaj se upotpunjava izvjetajem g. Mandla, koji je prije par dana
doao iz Zagreba, gdje je boravio u nekoj tajnoj misiji. On znade, navodno, da su ustae i
crnogorski zelenai ve dulje vremena radili na tome da izazovu razdor medu etnicima, pa da im
je to konano uspjelo. Znade da je Krivokapi A V I O N O M hrvatskim vojnikim (!) putovao u
Sarajevo, a odatle negdje autom da se sastane sa pobunjenicima. Nakon jednog razgovora sa
mnom, o kojem sam svojedobno izviestio, on sada priznaje da ima etnika koji nisu velikosrbski
orijentirani i koji bi bili voljni sa nama suraivati.
Prema tome, ja mislim da bi svako odugovlaenje razgovora sa razoaranim etnicima moglo
imati loih posljedica. U prvom redu daje se Srbima mogunost da dok mi utimo oni na
njemakim mjerodavnim mjestima stvar tumae na svoj nain i prema nama izazivaju nepovjerenje. S druge strane Njemci su uvjereni (na temelju mog memoranduma Neubacheru) da mi znamo
za preorijentaciju etnika, pa da to krijemo iz zadnjih namjera, te bi i to njihovo miljenje moglo
za nas imati nezgodnih posljedica. Na koncu stvar ovdje nije tajna, jer o njoj se govori iz kruga
dr. tajnika dra O. Turine kao i iz kruga A. titia. Ja se drim rezervirano i ograniujem se na
viesti od prije dva mjeseca kao i na tumaenje onih koje mi se ovdje kau, a koje toboe primam sa
nepovjerenjem.
Juer je Milan Aimovi doao iznenadno u Be iz pokrajine i odmah je iao u ured poslanika
Neubachera. Sigurno je da je o ovoj stvari razgovarao. Ja meutim odlaem posjetu Neubacheru
jer oekujem nove instrukcije po Krivokapiu, a ovaj ne dolazi niti se javlja.
Na koncu ponavljam, da bi trebalo po mome miljenju im prije izai na javnost sa stvari
uriievom, a meni dati upute kako da tu stvar izkoristim i u kom pravcu. Po mome miljenju
dobro bi bilo kad bi se jedno uriievo pismo objavilo u hrvatskim novinama i kad bi g. dr.
Drljevi tim povodom dao jednu izjavu kao predsjednik Dravnog Vijea. Ostalo bi se razvijalo
povjerljivo i u krugu upuenih. (A-VII, NDH, Kut. 153 5 , Br. reg. 31/1 F9)
Kopija tog pisma S . M . tedimlije nalazi se u: A-VII, N D H , Kut. 2 6 9 , Br. reg. 9/4 - 3.
Organizacija etnika u Crnoj Gori bila je podreena plemenskoj podeljenosti. U toku 1944.
Pavle urii je obrazovao Glavnu komandu Crne Gore, Boke Kotorske i Starog Rasa (Sadaka) i
radio na proirenju Nedieve uprave na ove krajeve. U danima potpunog raspada etnika, usled
sukoba sa Draom Mihailoviem, urii obrazuje u Rudom 2 3 . januara 1945. od crnogorskih i
dela sandakih etnikih jedinica, i drugih koje su im se u panici i bekstvu pridruile, takozvanu
Crnogorsku armiju, iji je bio komandant. Ova grupa imala je vie hiljada, prema nekim
podacima oko 8.000 ljudi. itavu tu grupu su razbili ustae na prevaru uz pomo crnogorskog
izdajnika, separatiste Sekule Drljevia, koji je radio u vreme rata pod zastavom Anta Pavelia.
Razbijeni su prilikom pokuaja da se, preko teritorije koju su tada jo drali ustae, prebace na
zapad. Uz posredovanje Sekule Drljevia ustae su im bile odobrile da preko teritorije, koju su
drali, preu na zapad, gde su eleli da dou u susret sa amerikim ili engleskim armijama ije su
snage nadirale kroz Italiju, Nemaku i Austriju. Meutim, ustae su ih napali artiljerijom i
Na kraju pisma tedimlija napominje da bi o prednjem trebalo na pogodan nain obavijestiti Glavni stoer i ravnatelja za javni red i sigurnost
(E. Lisaka).78
6. Izjava ustake vlade od 8. III 1945. Paveli je spoznao da - suoeni sa
sve nepovoljnijim razvitkom na ratitima i kod kue moraju javno pred
svijetom istupiti i tako je 8. III 1945. 9 dolo do izjave ustake vlade.
Hrvatska dravna vlada na svojoj sjednici odranoj dne 8. oujka 1945.
pod predsjedanjem Poglavnika razmotrila je najnovije politike dogaaje
(Jalta!) i tim povodom smatra potrebnim ustanoviti sliedee:
Iz izvjea sa sastanka predstavnika Sjedinjenih Drava Amerike, Velike
Britanije i Saveza sovjetskih socialistikih republika u Jalti razabire se, da je na
tom sastanku bilo govora o stvaranju jugoslavenske drave, koja bi imala
obuhvatiti i podruje Nezavisne Drave Hrvatske.
Od strane predstavnika navedenih triju velevlasti savjetovan je u tu svrhu
postupak, po kojemu bi pri stvaranju jugoslavenske drave toboe imala doi
do izraza volja svih naroda sa podruja bive Jugoslavije, ukljuivi tu i
hrvatski narod.
Hrvatska dravna vlada, pozivajui se na trajno i jasno izraavanu volju
hrvatskog naroda, koliko u prolosti toliko i u sadanjosti, smatra svojom
dunou upozoriti svjetsku javnost na sliedee injenice:
Temeljno je pravo svakog uljuenog naroda ivjeti u svojoj samostalnoj
dravi.
Ni po kojim naelima, pa ni po onima, za koja su se izjavili i sudionici
sastanka u Jalti, govorei o stvaranju jugoslavenske drave, nitko nema ovlasti
zaniekati hrvatskom narodu pravo na samoodreenje, na njegovu tekim
rtvama i narodnim ustankom izvojevanu narodnu slobodu, i nezavisnost u
vlastitoj dravi, koje je uzpostavu mjerodavni predstavnik hrvatskoga naroda,
Hrvatski dravni sabor na svojoj javnoj sjednici dne 28. veljae 1942. u
cielosti potvrdio, odglasavi jednoglasno zakljuak koji glasi:
'Hrvatski dravni sabor, kao predstavnik hrvatskoga naroda u svom
njegovom poviestnom i dravnom obsegu, izjavljuje, da su svi dravnopravni
ini, koji su stvoreni od 1. prosinca 1918. sve do osnutka Nezavisne Drave
tenkovima na Lijeva polju, deo unitili, a deo zarobili i predali Sekuli Drljeviu koji je od njih
stvorio svoju separatistiku, takozvanu Crnogorsku narodnu vojsku, i ak im predao zastavu
crno-crveno-zelene boje. Ustae su izdvojile sve etnike komandante i lanove etnikog Centralnog nacionalnog komiteta. Njih oko 150 uputili su u logor Jasenovac gde su svi pobijeni. Meu
njima bili su Pavle urii, Zaharije Ostoji, Mirko Lalatovi, Dragia Vasi, Petar Baovi i
drugi. Sve se to dogaalo tokom aprila 1945. etnici su docnije likvidirali Sekulu Drljevia.
(Milo M i n i , etnici i njihova uloga u vreme narodnooslobodilakog rata 1 9 4 1 - 1 9 4 5 , Beograd
1982^ str. 4 8 - 4 9 )
Ne mogu se prihvatiti tedimlijine tvrdnje poput ovih:
Konano nije istinita tvrdnja da sam ja 'sa ustaama pobegao iz zemlje 1945', nego sam
daleko prije bilo kojeg ustakog bjegunca bio prisiljen (!) napustiti NDH, te sam se sklonio na
podruje Austrije. Tako isto je la da sam ikad bio tuen ili suen kao ratni zloinac to je posve
razumljivo jer nijesam nikad poinio ni jedan jedini zloin, a najmanje ratni.
Saopujem da od 1941. od 1945. nijesam ni za trenutak bio graanin NDH, a u njoj sam
imao status stranog novinara, koji je morao redovito produljivati dozvolu boravka; nijesam nikad
stupao u redove ustake organizacije ili u bilo kakvu politiku stranku ili organizaciju; ni asa
nijesam bio u dravnoj ili vojnikoj slubi NDH; za svoj humanitarni, knjievni ili nauni rad
nikad nijesam primio ni jednog novia od bilo kakve blagajne NDH. (Pismo Savia Markovia
tedimlije glavnom uredniku Pravoslavlja, Hrvatska revija, Mnchen, rujan 1971, god. XXI,
sv. 2 - 3 (82-83), str. 3 4 8 - 3 5 1 .
79 A-VII, NDH, Kut. 290. Br. reg. 4/4 - 2.
Hrvatske, a koji se tiu hrvatskoga naroda i njegove dravnopravne samobitnosti, za hrvatski narod bez svake pravne moi i nitetni.
Ujedno Hrvatski dravni sabor izjavljuje, da pozdravlja i prihvaa u punoj
moi na itavom dravnom podruju hrvatskog naroda sve dravnopravne
ine, stvorene prigodom osnutka Nezavisne Drave Hrvatske i nakon toga.'
Hrvatski narod po starini svoje kulture, a hrvatska dravnost po svojoj
starodrevnosti, spadaju vremenski meu-prve u Europi. Hrvati kao malo koji
narod u Europi imaju neprekidni kontinuitet svoje tisugodinje dravnosti,
koje je nit faktino bila prekinuta i to nasilno samo u vremenu od godine
1918. do 1941., ime je bilo nametnuto stanje bezpravlja za hrvatski narod.
Svaki koji pokua bilo nasilno, bilo politikim makinacijama liiti hrvatski
narod njegova najveega dobra, a to je Nezavisna Drava Hrvatska, naii e i
u budunosti kao to i do sada nailazi, na jednoduni politiki i oruani odpor
hrvatskoga naroda. Hrvatski narod ne e se odrei ni jednog sredstva politike
borbe, a napose ne e pustiti oruje iz ruku, sve doklegod bude ugroena
njegova dravna nezavisnost.
Volja hrvatskoga naroda je u tom pogledu posve jasna i odreena, pa
prema tome nikakvo samozvano predstavnitvo u Beogradu, k tome jo
jugoslavensko-komunistiko i sastavljeno od boljevikih eksponenata raznovrstnih narodnosti ne moe tumaiti volju hrvatskoga naroda. Najmanje je
pak takvo predstavnitvo u pravu prikazati volju hrvatskoga naroda tako, kao
da bi se on bio spreman odrei svoje dravne nezavisnosti. To je tim jasnije,
to se djelovanje svih doista hrvatskih politikih pokreta i stranaka tokom
posljednjeg stoljea od Otca Domovine dra Ante Starevia preko Voe i
Uitelja Stjepana Radia do ustakog pokreta uviek temeljilo na stanovitu
hrvatske narodne samostalnosti, izraene u poviestnom dravnom pravu.
Povrh svega pak dananje hrvatsko borbeno jedinstvo i grobovi tisua
hrvatskih junaka, kao i odluna borba stotina tisua hrvatskih vojnika,
ponajvie ustakih dobrovoljaca, znae najizrazitiji i najuvjerljiviji svakodnevni plebiscit krvi za hrvatsku dravnu nezavisnost i zemljitnu cjelokupnost.
Odluke i savjeti sa sastanka triju velevlasti u Jalti, u koliko se tiu
hrvatskoga naroda i drave u podpunoj su opreci i s povieu, i s pravom i s
voljom hrvatskoga naroda. Radi toga ih hrvatski narod kao sviestan i izgraen
politiki narod odluno odklanja. Njih je prema tome mogue pokuati
provesti samo upotrebom surove sile, popraene pokuajima krivotvorenja
volje hrvatskoga naroda.
Radi toga se moe oekivati, da e 'Komunistika Partija Jugoslavije'
koja bi polazei iz Beograda i Srbije htjela ponovno stvoriti propalu jugoslavensku dravnu tvorevinu, - i beogradska jugoslavensko-komunistika vlada,
u kojoj su ljudi bez osjeaja narodne asti i ponosa, pokuati upregnuti to
vie protuhrvatskih snaga, da bi ih se privelo borbi protiv hrvatske drave. U
tu svrhu se nastoji pod imenom 'jugoslavenske vojske' obnoviti jugoslavensku
vojsku, koja se godine 1941. razila. Boljevici samo radi toga preko ustanove
kraljevskog namjesnitva u Beogradu prihvaaju i suradnju sa srbskom dinastijom Karaorevia.
Beograd e se i u budue sluiti najokrutnijim sredstvima nastojei slomiti
hrvatski narod i dravu, koji su danas glavna snaga odpora protiv provoenja
boljevikih osvajakih osnova na Balkanu.
U ovoj odsudnoj borbi prvo mjesto zauzimlju hrvatske oruane snage,
koje su danas naoruani hrvatski narod. Hrvatska vojska danas predstavlja
hrvatsko borbeno jedinstvo. Redovi hrvatskog naoruanog naroda s dana u

dan rastu brojem, borbenou i jedinstvenou. To hrvatsko jedinstvo borbe
za hrvatsku dravu i protiv nasrtaja neprijatelja postoji gdjegod ivi hrvatski
narod. Svuda se Hrvat zajedno sa svojim velikim njemakim saveznikom i
ostalim saveznikim narodima bori i borit e se vjerno i nepokolebivo noen
duhom neslomljive hrvatske borbenosti. Sviest o zajednikoj opasnosti i volja
za pobjedom jaaju hrvatsko borbeno jedinstvo, koje e hrvatskom narodu
osigurati ivot, slobodu, blagostanje i napredak u naoj narodnoj republici,
Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj.
Odmah nakon sjednice ustake vlade Paveli je okupio Doglavniko vijee
i ono je pod njegovim predsjedanjem donijelo ovakav zakljuak:
'Ustaa - hrvatski oslobodilaki pokret' u svim svojim dielovima i sa
svim sredstvima, koja mu stoje na razpolaganju, zaloit e se najodlunije za
stvar hrvatske narodne slobode i samostalnost Nezavisne Drave Hrvatske, te
njezine zemljitne cjelokupnosti, i u tom pravcu sve uiniti u smislu i duhu
izjave Hrvatske dravne vlade, donesene na sjednici dne 8. oujka 1945. 8 0
Paveli je 10. III 1945. 81 iz Glavnog stana u svojstvu vrhovnog zapovjednika izdao zapovijed o rasputanju tzv. pukoustakih postrojbi poto je
zakonskom odredbom od 14. XI 1944. i provedbenim naredbama predsjednika vlade od 9. XII 1944. bio odreen poetak, opseg i nain izvrenja
openarodne mobilizacije, pa je tako prestala potreba njihova postrojavanja.
Te puko ustake postrojbe postrojavale su se neposredno prije te zakonske
odredbe odnosno provedbene naredbe, pa i nakon toga u nekim krajevima
zemlje, a napose u njenom istonom dijelu (Srijem i Slavonija). Svi vojnici
obveznici koji se nalaze u tim puko ustakim postrojbama imaju se
nareuje Paveli staviti na raspolaganje ministru oruanih snaga sa svim
orujem i opremom, dok su svi ostali pripadnici podvrgnuti openarodnoj
mobilizaciji u smislu zakonske odredbe o openarodnoj obrani, te se imaju
staviti na raspolaganje obrambenim odborima svojih opina, i to smjesta gdje
ti odbori postoje, a gdje ne postoje, im se formiraju. Sve zapovijedi, odredbe
ili naredbe to ih je dosad izdalo zapovjednitvo operativnog podruja Istok
koje su u protuslovlju s prednjim stavljaju se izvan snage. Glavar Glavnog
stoera oruanih snaga (gen. Grui) i ured za openarodnu obranu pri
predsjednitvu vlade (gen. Navratil) imaju smjesta poduzeti sve potrebno da se
prednja zapovijed izvri nareuje Paveli.
Konzulat NDH u Rijeci u svom politikom izvjetaju (Rijeka, 17. III
1945) 8 2 ovako je izvijestio ministarstvo vanjskih poslova u Zagrebu o istarskoj domobranskoj pukovniji:
Preko Ministarstva Unutarnjih Poslova Konzulat je dostavio Naslovu
pod VTBr.31/45. od 7. III. sliedeu ifriranu brzojavku:
'est oujka stodvadeset vojnika Istarske domobranske pukovnije s orujem voeni astnicima Juri, timac, kifi otili u umu toka Pred nekoliko
dana otiao i zapovjednik I. bojne nadporunik Odori toka Pojedini vojnici
ve su se vratili pa izgleda da je vojska bila zavedena od astnika toka Postoji
opasnost da e istarska pukovnija biti razputena toka Konzulat.'
Posljedice ovog biega odmah su se osjetile. Zapovjednitvo vojarne istarske pukovnije preuzeo je jedan njemaki astnik, a danas je Konzulat primio
80
81
82
Isti izvor.
A-VII, NDH, Kut. 188, Br. reg. 13/4.
obaviest, da je dopk. Serti u Trstu uhien. O tome je Konzulat dostavio

Naslovu, preko Ministarstva unutarnjih Poslova, pod VTBr.33/45. od 17. III.
sliedeu ifriranu brzojavku:
'Veza brzojav broj VTBr.31/45. od 7. III. Prema primljenim viestima iz
Trsta, dopk. Serti, koji je pred nekoliko dana na poziv odputovao u Trst,
sada je tamo zadran u pritvoru. Zapovjednitvo istarske domobranske
vojarne preuzeo jedan njemaki astnik. Jo nije poznato to e biti sa samom
jedinicom. Konzulat.'
Od biega astnika i vojnika u umu, pa do odlazka dopk. Sertia u Trst,
nije se moglo potanje doznati to namjeravaju Niemci s ostalim astnicima i
vojnicima istarske pukovnije.
Dopukovnik Serti odputovao je u Trst na poziv generala Globonika,
tamo je uhien i zatvoren u zatvoru Coroneo. Predpostavlja se da je razlog
uhienja nered u njegovoj pukovniji. O tome jo nema nikakovih podataka.
Viest o uhienju dopk. Sertia dri se jo u tajnosti, ali treba oekivat, da
e se to sigurno doznat, pa nije izkljueno da bi to moglo proizvesti nove
neugodnosti.
S jedne strane nerazumjevanje Niemaca za nae tenje na ovom podruju,
s druge strane pak organiziranje istarske pukovnije od ljudi politiki neodgojenih sa slabim i izdajstvu sklonim astnicima, dovelo je u pitanje daljnji
obstanak te pukovnije. Riei li se sadanja kriza i donekle povoljno, pa
pukovnija ne bude razputena, uza sve to, nije za oekivat bilo kakovi uspjeh
od te jedinice u budunosti.
U izvjetaju se spominje i atentat izvren 9. III oko 19 sati na dvojicu
izvidnika suakog redarstva. Jedan je izvidnik na mjestu ostao mrtav; drugi
teko ranjen. Za odmazdu Nijemci su drugog dana ujutro na istom mjestu
strijeljali 13 talaca. Strijeljane taoce ostavili su da lee nekoliko sati, to je na
graanstvo ostavilo muan dojam. Opravdano se postavlja prigovor da se
taoci nisu smjeli tako brzo strijeljati.
Izvjetaj sadri na kraju ovakav zakljuak:
Duljim boravkom ustaa na Krku, odlazkom naih mornara iz Rieke u
Trst, kritinim poloajem istarske pukovnije, te zadravanjem etnika i Nedievaca u okolici Rieke i Suaka, na je poloaj u vojnikom pogledu u ovom
podruju vie nego lo. Prema sadanjem stanju u itavom ovom podruju
nema niti jedne nae dobre i pouzdane jedinice. Na Rieci pak Talijani upiru
sve sile da to vie poveaju broj svojih vojnika.
Dok je pozadina Suaka podpuno neosigurana i pod stalnim uplivom
partizana zakljuuje konzulat i dok se ne provede ienje Gorskog
Kotara, dotle se ne moe raunati na bilo kakvi vojniki, a ni politiki uspjeh u
ovom kraju.
7. Biskupska konferencija u Zagrebu. Slom ustakog reima pribliavao
se nezaustavljivo, i Paveli je uznastojao manifestirati pred svijetom kako
reim uiva punu podrku vrhova Rimokatolike crkve u Hrvatskoj, to mu
je, na alost, potpuno i polo za rukom.
Pripremni odbor pod vodstvom rektora Sveuilita, ustakog pukovnika
prof. in. Stjepana Horvata, priredio je 16. III 1945. u kazalitu komemoraciju
u poast hrvatskim katolikim sveenicima, ubijenima od neprijateljske
ruke . Komemoraciji su prisustvovali predsjednik vlade dr Nikola Mandi
83
17
Katoliki list, Zagreb 1945, teaj. 96, broj 1 2 - 1 3 , 29. oujka 1945, str. 9 9 - 1 0 0 .
Ustae, i Trei Reich II
257
kao poglavnikov zastupnik, ministri A. Artukovi, M. Alajbegovi, J. Makanec, J. Baien, P. Canki, Vj. Vrani, S. Hefer, E. Bulat i S. Besarovi. Osim njih,
bili su prisutni i predstavnici Sabora i Dravnog vijea. Oruane snage
zastupao je ministar oruanih snaga viceadmiral N. Steinfl, glavar Vojnog
ureda poglavnika I. pl. Perevi, vojni vikar pop Stipe pl. Vueti, general
S. tancer i drugi. Ustau - Hrvatski oslobodilaki pokret zastupali su postrojnik dr L. Sui, doglavnici M. Budak, V. Begi i M. Fraisman, zapovjednik
Ustake mladei dr F. Niedzielski, stoernik Ustakog stoera Zagreb ustaki
bojnik dr Ivan Musa i brojni ustaki dunosnici. Sveanoj komemoraciji
prisustvovali su zastupnik nadbiskupa dra Alojzija Stepinca biskup Salis-Seewis i zastupnik papinskog delegata opata Marconea biskup J. Lach.
Diplomatski zbor predstavljali su slovaki poslanik dr Viktor Beka, maarski
poslanik dr Arnold van der Venne, japanski otpravnik poslova drKazuichi
Miura, panjolski otpravnik poslova don Rafael Maspons de Grassot, dok su
njemako poslanstvo predstavljali savjetnik poslanstva v. Zeileisen, atae za
kulturu dr Zoller, atae za novinstvo dr Mahlberg i vojni atae major v. Hodenberg."4 Bili su prisutni evangeliki biskup dr Filip Popp i mitropolit Hrvatske pravoslavne crkve Germogen, a osim njih i zagrebaki gradski naelnik
Eugen Stareini i veliki upan velike upe Gora-Prigorje Vjekoslav Servatzy.
U prva dva reda sjedili su - istie se u novinstvu - roaci ubijenih sveenika i
oni sveenici koje je neprijatelj bio zarobio i zlostavljao. Komemorativnu
priredbu otvorio je govorom rektor Stj. Horvat, a zatim je odrao i predavanje
pod naslovom Zato te rtve.
Zatim, na svretku uskrsnih konferencija hrvatskih sveuilitaraca odrao je nadbiskup Stepinac studentima i studenticama propovijed u crkvi Srca
Isusova u Zagrebu dva dana kasnije (18. III 1945) 8 i u njoj se - odapinjui
otrovne strijele protiv NOP-a na svoj nain pozabavio pitanjem mira.
Da uzmognemo odgovoriti na to pitanje (kakvi su izgledi za mir) rekao
je Stepinac moramo najprije znati, to je mir? Znai li mir to, da veliki
narodi i drave snagom svoga oruja narinu svoju volju malima i slabima, i
onda objave svemu svietu: 'Sporazumih smo se?' Znai li mir moda to, da
jedan drutveni sloj ognjem i maem prigrabi vlast u ruke, a drugima
staleima ostaje jedino pravo polagano umirati, makar su u ogromnoj veini?
Znai li moda mir to, da se mogu nesmetano ubijati intelektualci, sveenici,
graani, ljudi protivnoga politikog naziranja, i da se za ta umorstva nikada i
nikome ne polae rauna? Znai li mir to, da se moe nesmetano onemoguivati djelovanje Crkve i te mjere opravdati jednostavnim izgovorom, da se
'Crkva nema paati u politike stvari?' To bi dakako bio svoje vrste mir, ali
mir, za kojega bi rekao poganin: Pax paratur bello - Mir se sprema ratom
(Cor.Nep.Eman.). Taj bi mir vriedio toliko, koliko i latentni rat, koji se
nastavlja u duama i srdcima ljudi, dok jednoga dana opet ne zadobije i svoje
izvanjsko obiljeje u ubijanju i razaranju, kakvome smo danas svjedoci, ako i
ne goremu.
Ako elimo imati trajni mir upozoravao je Stepinac mora vladati
trostruki red, ponajprije red prema Bogu, red nadalje prema samome sebi, red
84 Prema Popisu lanova diplomatskog zbora u Zagrebu (1945) na listi se nalaze etiri
izvanredna poslanika i opunomoena ministra (Njemake, panjolske, Slovake i Maarske) i
jedan otpravnik poslova (Japana). (A-VII, NDH, Kut. 269, Br. reg. 17/4 - 26)
85 Katoliki list, Zagreb 1945, teaj 96, br. 1 2 - 1 3 , 29. oujka 1945, str. 9 5 - 9 7 .
86 A ta su radili ustae od asa Pavelia ustolienja u Zagrebu?
konano prema blinjemu, bilo kao pojedincu, bilo kao organiziranoj skupini,
kakve se oituju u narodima i dravama.
Absurdno je dakle govoriti o nekome miru u svietu ustvrdio je Stepinac
- dok se bude uzkraivala Bogu duna ast i, tovie, po organiziranom
bezbotvu, uz pomo dravne vlasti, sistematski, makar i uvijeno, ruila svaka
vjera u Boga u duama ljudi, ili dok se bude 'provizorno' doputalo kranima
katolicima kao neka posebna milost ono, to je najstroa dunost svakog
pojedinog ovjeka, pa i svake dravne vlasti, jer su svi samo tvorevine Boje.
Moe se dakle sto puta vikati i govoriti s onim suvremenicima Jeremij inim:
'Mir, mir!' Refrain e biti uviek isti, 'a mira nema' (Jer. 6. 14). Nema ga i ne
moe ga biti zato, jer je rie Boja neopoziva: 'Nema mira bezbonicima,
govori Gospod' (Iz. 48, 22). To je i razumljivo, jer ako zemaljski vladari i
dravnici ne doputaju, da se njihovi podanici nabacuju na njih blatom, nego
ih najstroe kanjavaju, traei potivanje auktoriteta, bez kojega se razpada
svako drutvo, samo nerazuman ovjek moe vjerovati, da e svemogui Bog
zemaljskog crva ovjeka pustiti nesmetano gaziti njegove odredbe, koje mu je
dao, kad ga je stvorio. Ve iz ovoga moete vidjeti, kako su smieni oni, koji
nam poruuju, da nisu protiv vjere, a istodobno onemoguuju vjeronaunu
obuku u kolama, uvode brak, koji zovu graanski, a o kojem na narod ne e
ni uti, oduzimaju crkvene naune zavode, skidaju sveenicima glave. Kau
dodue, da to ine na temelju presude. Ako smo mi na sve to dosada utjeli (a
imali smo razloga, da znadu i oni anonimni pisci katolici, koji nas napadaju
zbog utnje i misle, da su zvani davati lekcije crkvenim poglavarima), ako smo
mi na sve to dosada utjeli iz opravdanih razloga, ali nismo zaboravili. Ve
sada meutim moemo rei, da mi u pravednost presude ne vjerujemo, i da e
doi dan, kad e pravedni sudac Bog izpuniti svoje obeanje: Ego justitias
judicabo! Ja u suditi presude. (Ps. 74, 3). Doi e vrieme, i kad e se sve
klevete i lai razkrinkati, i kad e i objektivna poviest pokazati, da predstavnici Katolike Crkve u Hrvatskoj nisu ni za as izdali svoga zvanja, a da su
eventualne pogrjeke kojega sveenika sitnica prema onome, to se zbilo na
drugoj strani, kojoj moda neupuena svjetska javnost pljee. I zato nas malo
dira gronja, kojom se i zagrebaki nadbiskup uvrtava meu 'ratne zloince'.
I ako si moda dotini utvaraju, da strahujemo pred njima, neka znadu, da
vedra ela i mirne savjesti stojimo na svome mjestu dolo to mu drago. To
poruujemo onima, koji misle, da predstavnici Katolike Crkve imadu sve
dunosti, a pravo jedino to, da kau amen na svaki in s druge strane, bio taj u
skladu sa zdravim razumom ili ne.
Zato je po Stepincu prvi uvjet mira: dati Bogu to je boje! A onda
slijedi drugi: dati i samome sebi to te ide! Ostaje i tree kao preduvjet mira:
dati i drugima to smo duni, bilo kao pojedincima, bilo kao organiziranim
skupinama.
Znam da u vaim duama klije pitanje: to misli Crkva o toj stvari, kad se
radi o pojedinim narodima i dravama? Zapravo ne biste ni trebali pitati. Jer
ste jo kao djeca uili u koli, da smo svoju domovinu i svoj narod duni ljubiti
i za njih se rtvovati, ako uztreba, premda ne smijemo prezirati ni mrziti druge
narode, niti im eljeti zlo. udimo se stoga, odakle sada dolaze neki borci za
'slobodu' i valjaju drvlje i kamenje na Katoliku Crkvu u Hrvatskoj, jer ljubi
svoj narod u kojemu djeluje i eli mu svako dobro, naprosto zato, jer je to
zapovied Boja, kao to god je ista Crkva po svojim predstavnicima uinila
sve, to je u njezinoj moi, da se nikome, bio on koje mu drago druge vjere,
rase, naroda ili stalea, u Hrvatskoj dravi ne uini nita krivo, ma koliko se
drzko i uporno tvrdilo protivno.
Mi se dakle - zakljuio je Stepinac ne bojimo rei, pa i uz pogibelj, da
budemo po drugi put proglaeni 'ratnim zloincem', ovo: Ako svi narodi
imadu pravo na osiguranje ivota i nezavisnosti, onda se ne moe narivavati
rjeenje, kojega on svojom slobodnom voljom ne e, ni Hrvatskom narodu,
koji ipak sam najbolje znade, to mu je na propast, a to mu je na korist. Jer,
'malo i veliko stvorio je Gospod' (Mudr. 6, 8). Isto tako ne bojimo se rei, da
e Hrvatski narod a limine odbiti svaki reim, bio on na krajnjoj ljevici ili
desnici, koji ne bi raunao i do krajnosti potivao njegovu vie nego tisugodinju katoliku tradiciju. Takav naime reim ne bi predstavljao u Hrvatskom
narodu nikoga, ili neznatnu manjinu, koja bi mu se silom narinula. A sila ne
moe biti podlogom mira. U zdravom poredku pravo ide pred silom, a ne sila
pred pravom.
Vrhunac takvih nastupanja bio je dosegnut poslanicom katolikog episkopata od 24. oujka 1945. S7 Naime, poslovni odbor Hrvatskoga katolikog
episkopata sastao se tih dana u Zagrebu pod predsjedanjem predsjednika
Biskupskih konferencija i metropolita Alojzija Stepinca da bi razmotrio
c r k v e n a pitanja. Na zavretku zasjedanja 24. III uputio je svim hrvatskim
katolikim vjernicima zajedniku poslanicu ovog sadraja:
Predragi vjernici!
Kad god smo se u prolosti mi, hrvatski katoliki biskupi, obraali vama,
svome duhovnom stadu, inili smo to uviek u zgodama, koje duboko zasiecaju
u ivot vaih dua. U ovim tekim ratnim prilikama nije nam bilo mogue
dolaziti u dodir sa svojim vjernicima, da svagdje, u svakoj upi, na licu mjesta
viamo teke rane, od kojih krvare nai vjernici irom hrvatskih biskupija.
Budui da se boli naih vjernika, ili bolje itavoga hrvatskog naroda, poveavaju iz dana u dan, i njihove brige za budunost bivaju sve vee u moru
neistina, lai i kleveta, to se sa svih strana smiljeno i proraunano siplju
protiv naeg naroda, Poslovni odbor Biskupskih Konferencija kao zastupnik
itavoga Hrvatskog Katolikog Episkopata smatrao je za svoju dunost, da
vama, svojim dragim vjernicima, upravi nekoliko riei i da ve sada razkrinka
neke smiljene klevete i podvale, uperene protiv najsvetijih interesa Katolike
Crkve i Hrvatskoga Naroda, u kojemu ona djeluje.
Duboko osjeajui vanost vremena, u kojemu ivimo, i sviestni teke
odgovornosti, koju nosimo pred sadanjou i budunou, pozivamo prije
svega svoje vjernike, da se jo ue sjedine s nama u izpoviedanju prave vjere u
Boga, kao zaetnika, zakonodavca i svrhodavca ivota, mislei u svim svojim
djelima na bezsmrtnost i neprocjenivo udoredno dostojanstvo svakoga ovjeka, koje je danas gotovo podpuno prezreno.
Ujedinjeni s Nasljednikom Sv. Petra, obeajemo kao i nai pradjedovi u
doba Pape Agatona i Ivana VIII., da nas od Svete Stolice ne e razstaviti ni
prostorna udaljenost, ni vlastite muke, ni krive obtube neprijatelja Svete
Crkve, pa dolo to mu drago.
Gledajui patnje, koje su zadeavale Hrvatski Narod u 20. stoljeu i koje
su u posljednjih nekoliko godina dosegle bolnost Jobovih rana, pozivamo sve
oaloene, poniene, uvrieene i izmrcvarene, da ne klonu duhom prema
Bogu i blinjemu.
87
Katoliki list, Zagreb 1945, teaj 96, br. 1 2 - 1 3 , 29. oujka 1945, str. 9 3 - 9 5 .
Pojavili su se lani svjedoci, koji nas obtuuju, da su hrvatski katoliki

crkveni poglavari zajedno sa svojim sveenstvom i najboljim svojim vjernicima krivi sadanjem krvavom obraunavanju u Hrvatskoj Domovini. Ali ima
svjedok, koji bolje vidi, a to je Bog, koji znade, to smo mi hrvatski katoliki
biskupi sa svojim sveenstvom i sa svojim vjernicima uinili i kakve smo rtve
samo posljednih dvadesetak godina doprinosili, da u Hrvatskom Narodu
sauvamo mir i djelotvornu kransku ljubav. A to znade i ciela svjetska
javnost. Miroljubivost je bila osnovna crta hrvatske due, koju su osobito od
godine 1918. uz najvee potekoe i s najveom pomnjom uzgajali i naglaavali i hrvatski svjetovni vode kao i hrvatski duhovni poglavari.
Ali nae su nastojanje liavali podpunih plodova oni, koji su politikim
umorstvima hrvatskih narodnih prvaka i oduzimanjem hrvatske roene grude
onemoguivali hrvatski pacifizam i tjerali Hrvatski narod u sve vei nemir i
nezadovoljstvo. Hrvatska neduna krv prolievala se u mnogim hrvatskim
gradovima i selima, dapae i u samoj beogradskoj skuptini u vrieme izmeu
dva rata.
Tamo je na sramotan nain pogaen najsveaniji meunarodni ugovor,
Konkordat, sklopljen izmeu Svete Apostolske Stolice i bive Jugoslavije, pa
su tako hrvatski katolici u svojim pravima ostavljeni na milost i nemilost
vlastodraca, a da ne govorimo o svim isto tako sramotno pogaenim nagodbama, koje su bile sklopljene s predstavnicima Hrvatskoga Naroda. To je
takoer dobro poznato cieloj svjetskoj javnosti.
Kada je pak i drugi svjetski rat pohodio nae krajeve, a koji rat na ovom
podruju nije izazvao Hrvatski Narod, jer nije imao nikakve politike vlasti,
nego netko drugi, i dok jo Hrvati nisu imali niti jedne puke u svojim rukama,
ve su neodgovorni neprijatelji izvrili pokolje nad hrvatskim puanstvom u
nekim mjestima, navjetajui zator i iztrebljenje naemu narodu. Poslije toga
nali su se naalost i meu Hrvatima ljudi, koji su prihvatili borbu istim
nainom. Hrvatski su biskupi to uviek odluno pobijali i osuivali, ne pazei
na zamjere i pogrde bilo s koje strane. Oni su pojedinano i skupno, na
primjer na Biskupskim Konferencijama god. 1941. digli svoj glas protiv
prekoraivanja nudne samoobrane i protiv nasilnika, nalazili se oni, gdje mu
drago, zauzimajui se za nedune rtve bez razlike narodnosti i vjeroizpoviesti.
Uviek smo nali naina, da svoje prosvjede i zauzimanja dostavimo onamo,
gdje smo drali, da e nai koraci najsigurnije pridonieti ublaenju biede, koja
se bez nae krivnje sruila na hrvatsku zemlju. Osuivali smo sve struje,
doktrine, bilo sa skrajnje ljevice ili desnice, sugestije, kao i pojedince, koji su
polazili sa stajalita, da smiju kriti Boje zapoviedi i liavati blinjega
njegovih ljudskih prava, jer je moda druge narodnosti, rase ili stalea.
I danas traimo jednaku zakonitost za sve, pozivajui pojedince, skupine i
narode, da 'ne vraaju zla za zlo i psovke za psovke' (I. Petr. 3, 9).
Svoj poziv aljemo i onima, koji su u posljednje vrieme poeli sustavnom
promibom razdraivati neodgovorne i zlu sklone pojedince i skupine, da pod
izlikom suenja 'ratnim zloincima' smaknu to vei broj Hrvata, osobito
sveenika i intelektualaca dobrih katolika, liavajui ih ne samo ivota nego i
njihova dobra glasa.
Svi zloinci s bilo koje strane neka budu potegnuti na odgovornost i
kanjeni prema njihovoj krivnji. Ali jasno je ve unapried svim istinoljubivim i
pravdoljubivim ljudima, da mrnja ne moe tu krivnju prosuivati ni svestrano ni pravedno.
U izuzetnom sluaju, ako se je koji zalutali sveenik ogrieio o prava svoga
blinjega, mi se nismo acali udariti ga crkvenim kaznama, dapae i udaljenjem iz sveenikog ili redovnikog stalea.
Ali danas moramo najodlunije prosvjedovati pred Bogom i svjetskom
javnou protiv sustavnog ubijanja i muenja nevinih hrvatskih katolikih
sveenika i vjernika, od kojih je veliki broj ivio upravo svetim ivotom, a
mrzitelji katolike Crkve oduzeli im ivot protupravnim osudama osnovanim
na fiktivnim krivicama.
Neprijatelji Katolike Crkve, a pristae materialistikog komunizma, koji
je Hrvatski Narod plebiscitarno odbio (protivna tvrdnja bila bi mistifikacija
svjetske javnosti), poeli su i u Hrvatskoj Domovini iztrebljivanjem sveenstva
i iztaknutih najboljih vjernika prema svojem sviestnom programu. Njihova
nepravda vidi se ve po tome, to oni unapried obtuuju sve biskupe,
sveenike i redovnike pokrajine, da su 'ratni zloinci', a pojedinim nepoudnim osobama podmeu, da su one krive zlodjelima, koja su poinjena u
ovom ili onom kraju. Meutim nitko iv u uljudbenom svietu ne e moi
odobriti tu unapried smiljenu samovoljnu osnovu, niti e vjerovati, da bi
hrvatski katoliki biskupi, sveenici, da bi itave crkvene pokrajine uglednih i
po svemu svietu poznatih i priznatih katolikih redova mukih i enskih, da bi
tisue katolikih staraca, mueva, ena i djevojaka bili 'ratni zloinci', koji su
zasluili, da budu poubijani i da im imena budu vezana uz pokolje, o kojima
nisu ni znali. Njihova muenika smrt je trajna obtuba onih, koji su umorstva
i ubojstva uinili sredstvom irenja svojih ideja.
Hrvatski katoliki biskupi voljni su, da svaki pojedini sluaj dadu prosuditi i izpitati tono ne samo od strane stranih crkvenih predstavnika nego i
meunarodnih svjetovnih povjerenstava, pa se i na taj nain moe ustanoviti,
da je obtuba radi 'ratnih zloinstava' samo izlika i sredstvo za iztrebljivanje
onih ljudi, koji su po raunu komunizma zapreka ostvarivanju njegovoga
stranakog
programa.
Radi toga e hrvatski katoliki biskupi imenovati posebni odbor, koji e
sve sluajeve izpitati, prikupiti sva dokazala, koja e se moi objektivno
meunarodnom predstavnitvu, kad god zaeli, predloiti, da se vidi, na kojoj
je strani istina, i da se vidi, kako je la postala sredstvom jedne ideologije, koja
se bori za gospodstvo svieta, makar je upravo izezavajua manjina u itavom
svietu, a u katolikoj Hrvatskoj ne predstavlja, moemo rei, nikoga.
Naglaavajui suverenitet Katolike Crkve u duhovnim pitanjima, priznajemo i svjetovnu suverenost, pa kao to mi nosimo za upravljanje Crkvom,
tako i svjetovne oblasti odgovaraju za djelovanje na svom podruju. Hrvatski
su katoliki sveenici i vjernici imali po nauavanju Crkve, da daju uviek Bogu
Boje, a Hrvatskom narodu, to je njegovo. Poviest svjedoi, da Hrvatski
Narod kroz cielu svoju tisuutristogodinju prolost nije nikada prestao
plebiscitarno naglaavati, da se ne odrie svoga prava na slobodu i nezavisnost, koju on od srdca eli i svakom drugom narodu. A kad je u drugom
svjetskom ratu ta misao jo jae naglaena i oivotvorena u vlastitoj Dravi,
hrvatski su katoliki biskupi potivali volju Hrvatskoga Naroda. Nitko prema
tome nema prava obtuivati bilo kojega graanina Hrvatske Drave, pa ni
hrvatske biskupe, zato to potivaju tu neodstupnu volju Hrvatskoga Naroda,
kad on na to ima pravo i po Bojim i po ljudskim zakonima.
Hrvatski katoliki biskupi su sa svoje strane uinili sve, to je bilo u
njihovoj moi, da se u Hrvatskoj Dravi svuda provede prava zakonitost
prema naelu: Justitia fundamentum regnorum; zakonitost prema svima, bez
obzira na rasu, narodnost, vjeru ili stale.
Predragi vjernici,
Ulazimo u Veliki Tjedan, spomen muke Gospodina Naega Isusa Krista. I
itavo ovjeanstvo proivljava danas svoj veliki tjedan. Kakve nas misli u tom
Velikom Tjednu moraju obuzimati, ui nas Vjena Istina i Ljubav, Boanski
Spasitelj Isus Krist. Onima, koji su Ga razapeli na Kri svojim lanim
obtubama, odgovorio je sa Kria na Veliki Petak: 'Ote, oprosti im, jer ne
znaju, to ine.' Znamo, da danas krvare tisue hrvatskih srdaca. Pa ipak
moramo da doviknemo danas svima tima ranjenim srdcima: Tko eli biti
uenik Kristov, taj se mora ravnati Njegovim duhom. A duh Njegov progovara kroz prava ljudska srdca isto, to je rekao na Kriu svojim neprijateljima:
Ote, oprosti im, jer ne znaju, to ine.
Na koncu Vas, kao Vai duhovni pastiri pozivljemo, da, izbjegavajui
najpomnije sve, to nije u skladu sa zakonom Bojim, puni pouzdanja u Boje
milosre i Boju providnost, uztrajete vjerno uz Svetu Crkvu, dok Gospodin
stia ovu stranu oluju u svietu i udieli itavome ovjeanstvu i naemu
izpaenom narodu svoj sveti mir. Neka vas sve blagoslovi Svemogui Bog
Otac, Sin i Duh Sveti!
U Z a g r e b u , dne 24. oujka 1945.
Poslanicu su potpisali: dr Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebaki i predsjednik Biskupskih Konferencija; drlvan Ev. Sari, nadbiskup vrhbosanski;
Frajozo Gari, biskup banjoluki; dr Antun Akamovi, biskup, apostolski
administrator akovaki i dr Janko imrak, vladika krievaki.
Kako je i zato dolo pred sm slom NDH do takvog politikog manifesta
namijenjenog njoj u prilog pred svjetskom javnou?
U istrazi povodom te poslanice ef ustake diplomacije otvoreno je
priznao da joj je svrha bila da istakne pravo Hrvata na svoju samostalnu
dravu i da tako, u tuzemstvu i inozemstvu, izazove dojam odlunosti svih
krugova u zemlji i njihove volje za odranje drave (NDH). O poslanici se
raspravljalo na sjednici vlade gdje je i pala odluka da se ponuka kler da izda
poslanicu. S tim u vezi stoji svakako saziv biskupske konferencije u Zagrebu
- rekao je Alajbegovi koju su pripremali predsjednik Mandi, ministar
drPavao Canki, a koja je trebala izdati tu poslanicu.
Predsjednik ustake vlade izjavio je 29. V \ 945.w u zapisnik na sasluanju
na pitanje kada je uputio poziv crkvenim poglavarima da dou u Zagreb ovo:
Otprilike tri mjeseca prije mog bijega iz Zagreba - odgovorio je Mandi
uputio sam po nalogu Pavelia poziv crkvenim glavarima svih vjeroispovijesti. Od katolike vjeroispovijesti pozvao sam dr. Alojzija Stepinca, nadbiskupa
zagrebakog, dr. Ivana aria, nadbiskupa vrhbosanskog, nadbiskupa senjskog Srebrnia, nadbiskupa splitskog Bonefaia, biskupa akovakog Akamovia, episkopa grkokatolike vjeroispovijesti dr. imraka, fra Jozu Garia,
biskupa banjalukog. Od muslimanske vjeroispovijesti Muhameda Rianovia, lana Ulejma medlisa u Sarajevu, umjesto bolesnog Baia Safeta. Od
pravoslavne vjeroispovijesti mitropolita zagrebake pravoslavne crkve Germogena i episkopa Mifku iz Sarajeva. Svrha poziva bila je da crkveni glavari
iznesu svoj stav prema neprijateljima NDH, prema ratu i prema komunizmu.
Koliko se ja sjeam, Paveli mi je rekao preko telefona da sve crkvene glavare
A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja M. Alajbegovia, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 4/5 - 1-155.
Dokumenti o protunarodnom radu i zloinima jednog dijela katolikog klera, Zagreb
1946, str. 4 0 0 - 4 0 2 .
88
89
aljemo Stepincu radi samoga stava koji je trebao biti jedinstven svih crkvenih
glavara po pitanjima neprijatelja NDH, rata i komunizma. Koliko mi je
poznato, takav stav iznesen je u poslanici nadbiskupske konferencije, odrane
u Zagrebu.
Na pitanje: Iz kojih je pobuda Paveli pozvao crkvene glavare da zauzmu
stav u gornjim pitanjima, Mandi je odgovorio da je tu pobudu nametala
svakako teina situacije u kojoj se NDH nalazila, a na pitanje u emu je bila
teina situacije, Mandi je odgovorio ovako:
1. Opom situacijom na frontama, jer Njemaka koja se obavezala
braniti Nezavisnu Dravu Hrvatsku, nije bila u stanju ispuniti svoje obaveze u
dovoljnoj mjeri.
2. Poslije evakuacije srijemskog fronta prehrambene prilike bile su vrlo
pogoene, uslijed ega je nastupila nestaica svih zaliha potrebnih za odravanje vojske i naroda.
Na pitanje: to se oekivalo od poslanice crkvenih glavara u tom pogledu,
Mandiev odgovor je glasio: Da se podigne moral u narodu, koji je u to
vrijeme bio poljuljan i da se prikupe sve snage ljudske i materijalne, da se odri
postojee stanje. Mi smo jo uvijek vjerovali da e se situacija izmijeniti,
ukoliko bi Njemaka upotrijebila tajno oruje i svoje priuve o kojima se
mnogo govorilo i u koje su nas Nijemci uvjeravali.
Nadleni ustaki ministar pravosua i bogotovlja drPavao Canki izjavio
je u zapisniku o sasluanju 29. V 1945. 9 0 o razgovoru s Mandiem ovo:
Zamolio sam ga da mi se stave potrebna materijalna sredstva na raspolaganje, da kao resorni ministar mogu izai u susret potrebama koje e iznijeti
prilikom boravka u Zagrebu predstavnici pojedinih vjeroispovijesti. Tom
zgodom Mandi mi je spomenuo da bi bilo dobro da biskupi dadu pozitivnu
izjavu o samoj Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj.
Na pitanje to je ustaka vlast htjela time postii, odgovor nadlenog
ministra glasio je:
Da se odri kompaktnost naroda u borbi protiv etnika, a naroito
partizana, i da se manifestira politiki protest protiv odluka II. Zasjedanja
AVNOJ-a i III. Zasjedanja ZAVNOH-a. Vjerujem da je inicijator toga htio
sauvati ne samo kompaktnost teritorija Nezavisne Drave Hrvatske nego i
ustaki reim . . .
Znaajna je u tom pogledu pripremna promemorija ministra Cankija od
13. oujka 1945. 9 1 koja u cijelosti glasi ovako:
Uslied uestalih napadaja i zbog ubijanja vjerskih slubenika potrebno je
sazvati predstavnike priznatih vjera, da oni svaki sa svoje strane dadnu izjavu i
time osude divljanje boljevikih banda na hrvatskom dravnom podruju.
1. KATOLICI
Kako nije mogue skupiti sve katolike biskupe, to je dostatno da se
pozovu u Zagreb sliedei biskupi: 1. Dr. Alojzije Stepinac, 2. Dr. Ivan a r i Sarajevo, 3. Fra Jozo Gari Banja Luka, 4. Dr. Janko imrak Krievci, 5.
Dr. Viktor Buri biskup senjski, sada u Kraljevici, 6. Dr. Josip Srebrni
Krk, 7. Dr. Antun Akamovi akovo. Ove biskupe mogue je makar
nekako dovesti u Zagreb, a manjkaju sliedei: 1. Dr. Josip Buturac - Kotor, 2.
90
91
Isti izvor, str. 4 0 2 .

Isti izvor, str. 4 0 3 ^ 4 0 4 .
Dr. Klement Kvirin Bonefai - Split, 3. Miho Pui - Hvar, 4. Dr. Jerolim
Mileta ibenik. Dr. ule valjda u Nevesinju.
Bilo bi dobro kad bi dravna vlada pozvala biskupe u svoje ime zbog
vanih sveenikih pitanja u dravi. (Prvobitni tekst: . . . Zbog vanih dravnih probitaka... prekrien.) Tom zgodom bi trebalo od njih zamoliti (izvjetaj?) o stanju na terenu, o potrebama vjernika i o pomoi koju bi drava
trebala crkvi pruiti. Kad bi biskupi ve bili ovdje, onda bi bila mogunost za
sastanak episkopata, koji bi donio potrebne zakljuke. Osim toga bilo bi
potrebno pozvati i franjevake provincijale, da i oni dodu u istu svrhu, a onda
bi dali izjavu, jer su se komunisti u zadnje vrieme osobito okomili na
franjevce. Za poziv dolaze u obzir sliedei provincijali: 1. Dr. Fra Petar Grabi
Zagreb, Isusovci; 2. Fra Kruno Misilo - Sarajevo - Dominikanci; 3.
Fra Modesto Martini Zagreb, Kapucini; 4. Dr. Fra Bonifacije Perovi
Dubrovnik, sada u Zagrebu. Od svih provincijala jedino bi trebalo dopremiti
u Zagreb Krunu Misila, koji se nalazi u Sarajevu, a provincijal hercegovake
franjevake provincije iz Mostara ima svoga zastupnika ovdje u Zagrebu u
osobi Dr. Fra Ignacija Jurkovia.
2. MUSLIMANI
Potrebno je imati i izjavu predstavnika islamske vjerske zajednice, jer je
mnogo slubenika islamske vjere ubijeno od partizana. Kako je sadanji
zamjenik Reis-ul-uleme Salih Bai bolestan, mogao bi on odaslati u Zagreb
svoga opunomoenika. Dakako ne bi bilo uputno nikome kazati pravu svrhu
dolazka. Preko Dafera Bidan.
3. PRAVOSLAVNI
Pravoslavni vjerski predstavnici takoer dolaze u obzir sa svojom izjavom,
jer su partizani napadali i vjerske slubenike Hrvatske pravoslavne crkve, a
neke od njih i ubili. Izjavu bi dao Mitropolit Germogen, kao poglavar
Hrvatske pravoslavne crkve, a tu izjavu bi mogao eventualno supotpisati
episkop sarajevski Spiridon Mifka (Episkop Spiridion).
4. EVANGELICI
Evangeliki biskup Dr. Filip Popp, kao glavar evangelike crkve, nalazi se
u Zagrebu i on lako moe dati izjavu.
NAPOMENA
Ima potekoa s obzirom na ove vjerske predstavnike, koji se nalaze izvan
Zagreba, a te potekoe treba na bilo koji nain svladati.
Sarajevskog nadbiskupa Dr. Ivana aria, zamjenika Reis-ul-uleme i provincijala Krunu Misila treba zrakoplovom prebaciti u Zagreb, a to isto se
moe i s banjalukim biskupom Fra Jozom Gariem. Brigu oko toga povjeriti
generalu zrakoplovstva Rubiu. Dr. Janka imraka iz Krievaca lako je
prebaciti u Zagreb bilo zrakoplovom bilo samovozom. Najvea je potekoa s
biskupom senjskim Viktorom Buriem i biskupom krkim Josipom Srebrniem. Brigu oko njihova dopremanja u Zagreb trebalo bi povjeriti ustakom
pukovniku Juci Rukavini, koji bi ih samovozima prevezao, a njemake bi
vojne oblasti trebale izii ususret u pogledu prievoza krkoga biskupa s otoka
Krka na kopno u Senj, Crikvenicu ili Kraljevicu. Ukoliko ne bi uspjelo ova dva
biskupa dopremiti u Zagreb, onda bi trebalo izjavu episkopata putem vojnih
teklia odnieti spomenutim biskupima na podpis i brzo vratiti natrag, jer je od

velike vanosti da bude podpisano to vie biskupa.
Poziv vjerskim predstavnicima na sastanak u Zagreb trebao bi odaslati
sm predsjednik vlade, ali u nikojem sluaju ne rei im pravu svrhu njihova
dolazka.
Kad bi ve doli vjerski predstavnici u Zagreb, onda bi trebalo izpitati
njihove potrebe i tom prilikom dati im novanu pomo, jer prema saznanju
Ministarstva pravosua i bogotovlja sve vjerske zajednice pate na tomu, to
nemaju novanih sredstava za kolovanje sveenikog podmlatka i druge
vjerske potrebe. U tu svrhu Predsjednitvo vlade doznailo bi ministarstvu
pravosua i bogotovlja navjeru u visini od 100,000.000.- kuna, koju bi ovo
ministarstvo raznim vjerama podielilo kao pomo, poslije njihove plebiscitarne izjave protiv boljevizma i partizanskih divljanja na podruju Nezavisne
Drave Hrvatske. U pogledu boravka vjerskih predstavnika u Zagrebu trebalo
bi odmah poduzeti pripremne mjere, kako u pogledu njihova ukonaivanja,
tako i u pogledu njihova uzdravanja i samovoza za prevaanje. To bi moglo
preuzeti na sebe ministarstvo pravosua i bogotovlja uz podporu Predsjednitva vlade, koje bi u tu svrhu izhodilo posebne navjere i sredstva.
Predstojnik odjela za bogotovlje u ministarstvu pravosua i bogotovlja
dr Radoslav Glava dao je iscrpnu sliku i niz pojedinosti o reiranju biskupske
konferencije u Zagrebu pred slom u svom sasluanju od 13. VI 1945. 92 Glava
je u zapisniku izjavio ovo:
.. .Kako je dolo do biskupske konferencije u Zagrebu?
Na sastanku velike trojice u Jalti jamano je bilo razgovora o ureenju
budue Jugoslavije. Neposredno iza toga sastanka, dolo je do izjave vlade
NDH o neodstupnoj volji za hrvatsku dravu. Iza toga je dola izjava
doglavnikog vijea u istom smislu. Zaredale su manifestacije u tome tonu od
strane raznih ustanova. Htjelo se povesti plebiscit za NDH. Dakako da je
doao red i na razne religije, odnosno njihove poglavare. Mislim da je
inicijativa dola od samoga Pavelia, jer me je pozvao predsjednik vlade
Mandi i saopio mi da se treba pobrinuti za ukonaivanja biskupa i vjerskih
predstavnika koji e doi u Zagreb zbog vanih dravnih i vjerskih poslova. Ja
sam se pobrinuo za stan nekih predstavnika. Doli su slijedei: Dr. Ivan ari
- Sarajevo, Jozo Gari - Banjaluka, dr. Antun Akamovi akovo,
dr. Janko imrak, a biskup senjski i krki ispriali su se da ne mogu doi zbog
prometnih potekoa i blizine uskrnjih blagdana kad moraju biti u biskupiji.
Osim toga doao je lan Ulema medlisa iz Sarajeva Rianovi kao zastupnik
Reis-ul-uleme, koji je bolestan, te franjevaki provincijal iz Sarajeva Krunoslav Misilo, jer su trebali dati izjavu i franjevaki provincijali. Radilo se
prvenstveno na tome da vjerski predstavnici dadu izjavu u korist NDH, a tom
prigodom iznijeli su i svoje potrebe, kao potrebe njihove vjerske zajednice.
Dakako da je bila vanija izjava katolikog episkopata. Katolikim biskupima
trebalo je sugerirati misli koje bi, uz ostalo, imale biti istaknute u poslanici.
Predsjednik vlade sm je nabacio neke misli i te dostavio efu promibe Ivi
Bogdanu. Ovaj je preuzeo neke misli predsjednika vlade i sastavio neki pro
memoria, koji bi imao biti dostavljen nekim biskupima prije poetka konferencije . . . Stvarno je poslanica preuzela politike sugestije Ive Bogdana i
naravno garnirala to drugim mislima sakralnog karaktera da poslanica ne
ispadne kao politiki pamflet. Sigurno je imrak bio redaktor poslanice, jer se
91
Isti izvor, str. 3 9 8 - 4 0 0 .
njegov stil opaa, a to se moe zakljuiti i po tome, to je imrak prije
o b j e l o d a n j e n j a poslanice donio koncept u Ministarstvo na uvid ministru i

p o g l a v n i k u . Izmijenjena je samo jedna rije i to ovo: Mjesto Hrvatska drava,
s t a v l j e n o je 'Nezavisna Drava Hrvatska'. T o je bila elja poglavnika, jer je to
njegov omiljeni izraz. Vie nikakove izmjene nije bilo, i znam pozitivno da je
bio zadovoljan sa sadrajem poslanice i naredio da se smjesta dade
sutranje novine. T a k o je dolo eto do biskupske konferencije i do
U to sam upuen, pa sam mogao iznijeti tono slijed dogaaja.
Prvotno se mislilo da i franjevaki provincijali izdadu slinu poslanicu.
Zbog toga je pozvan provincijal iz Sarajeva Krunoslav Misilo, a ostali
provincijali su veinom bili u Zagrebu, osim hercegovakog i dubrovakog,
koji su ostali pod vlau partizana. Krunoslav Misilo je pitao mene o emu se
zapravo radi i to je pozvan u Zagreb. Protumaio sam mu stvar. On me je
pitao za savjet, je li pametno da provincijali izdaju takav proglas ili poslanicu.
Ja sam mu rekao da se tomu odupre i da ne izdaje nita, jer oni nisu crkva, niti
je pametno to izdavati, te izazivati jo vee sukobe izmeu partizana i
franjevaca, jer su odnosi upravo na tome podruju bili kritini. Misilo je
prihvatio moje miljenje i izrazio misao da bi on bio spreman jedino na to, ako
bi se od njih traila izjava da odluno odbije objede beogradskog radija, koji je
optuio franjevce kolektivno, da su koljai, a to ne odgovara stvarno istini, jer
pojedinci ne predstavljaju itavu zajednicu. Ja sam se takoer sloio s njim, ali
smo ipak (bili) miljenja da franjevaki provincijali ne izdaju nita. Tako je i
bilo.
U Zagreb je doao i zastupnik Reis-ul-uleme Rianovi s istom svrhom.
Tokom razgovora, koje je on imao poglavito s muslimanskim ministrima,
odlueno je da islamska vjerska zajednica dade slinu izjavu kao u biskupskoj
poslanici, ali da ta izjava izae u Sarajevu iz razloga, to je tamo sjedite
muslimanskog vjerskog poglavara i da se ne bi u javnosti reklo, kako je vlada
dovukla u Zagreb vjerske predstavnike i prisilila ih na izjavu. Rianovi se
vratio u Sarajevo s uputama, ali zbog pada Sarajeva nije dolo do izjave Reis-ul-uleme.
Evangeliki biskup dr. Popp takoer je trebao dati izjavu, ali on to nije
htio posebno izdavati, jer ne predstavlja brojnu skupinu vjernika, nego je
svoju izjavu o N D H uklopio u propovijed, koju je odrao u crkvi 10. IV.
1945. godine prigodom bogosluja za godinjicu osnutka NDH. Pravoslavni
mitropolit Germogen je takoer trebao dati izjavu, ali se njome nije forsiralo
iz razloga da te izjave ne budu vremenski preblizu i tako javnosti temeljito
sumnjive kao namjetene.
poglavnik
za t i s a k u
poslanice.
To je toan tok dogaaja oko biskupske konferencije i drugih priprava

oko izjava vjerskih predstavnika. Sigurno javnosti nisu poznati svi detalji,
stoga sam iznio sve pojedinosti i peripetije.
Ustaki pukovnik Juco Rukavina poao je iz Zagreba da dovede biskupe
Srebrnia i Buria, ali mu to nije polo za rukom, jer su ta dvojica odbila da se
odazovu Mandievu pozivu da dou u Zagreb na konferenciju.
U svom odgovoru Mandiu biskup Buri ispriao se slabim zdravljem, a
upozorio je da ga vee Veliki tjedan i posveta sv. ulja. 93 Odgovor biskupa
3 Faksimile pisma biskupa Buria (Kraljevica, dne 22. oujka 1945): Suenje Lisaku,
Stepincu, alicu i druini, ustako-kriarskim zloincima i njihovim pomagaima, Zagreb 1946,
izmeu str. 3 6 0 - 3 6 1 .
krkog Srebrnia Mandiu od 22. III 1945. 9 4 dui je, suptilniji i za ustae
porazan, a glasio je ovako:
Primio sam Vae cijenjeno pismo i toplo Vam na njemu zahvaljujem.
Kazali su mi, da su na dnevnom redu po svoj prilici vana politika
pitanja. To mi je potvrdio i p. n. g. pukovnik Rukavina, s kojim sam se prole
noi nakon vonje iz Krka u Rijeku u palai hrv. konzulata sastao.
Moj poloaj kao biskupa u Krku meni ne dozvoljava, da uestvujem kod
politike konferencije. Krk pripada jo uvijek rijekoj prefekturi, dakle Italiji,
koji je bio 18. V. 1941. predan. Ne nalazi se dakle na teritoriju N. D. H. te bi
bilo radi toga vrlo neoportuno, da biskup iz strane drave sudjeluje na
politikoj konferenciji u Zagrebu. - Zatim treba raunati s politikim mentalitetom naroda na Krku, u Istri te u Hrvatskom primorju uope. On dodue
nikako ne eli da bude pod Italijom; on govori takoer hrvatski, ali nije
orijentiran prema N. D. H.; premda ima inae biskup sve simpatije za
N. D. H., ipak u javnosti ne moe nastupati protiv naroda u stvarima, u
kojima mu Crkva puta slobodu, ako te stvari nisu uperene protiv katolike
vjere. Evo drugog razloga, zato ne mogu doi na konferenciju.
Doli su Ustae na otok Krk. Oni bi predstavljali hrvatsku vojsku i
N. D. H. Posvuda se proirila vijest, da ih je pozvao biskup u Krku. Dakako to
ne odgovara istini, jer on u vojnika pitanja ne ulazi. Meutim razne Ustae
oskvrnjuli su u raznim selima bezdunim pljakanjem, oduzimajui ljudima
zlatninu, satove, novac (ak do 30.000 Lira), ulje i t.d. Vijesti o tome posvuda
su se proirile. Velika je to teta za dobro ime Ustaa. Ali i time postalo je
biskupu u Krku nemogue, da ide u Zagreb, jer bi se izloio prigovoru, da je
na strani onih, koji pljakaju.
Narod ne voli Nijemce radi njihova nasilja i pljakanja. N. D. H. povezana je s njemakom dravom na ivot i smrt, kako se to esto u javnosti
italo. Netom bi narod svoga biskupa vidio u vanim politikim stvarima u
drutvu vodeih politiara u Zagrebu, nastao bi neizbjeivo drugi prigovor, da
je biskup prijatelj Nijemaca, onih faktora, koji narod tjeraju u oaj.
Ima i drugih vrlo vanih razloga radi kojih ne mogu u Zagreb: narod se
nalazi u velikoj bijedi, glad hara po Krku, inovnici trae travu po polju, da je
uivaju bez zaina te sa time utauju glad. U Aleksandrovu poludio je mlad
student prava, jer nije imao hrane, pa je htio u ludilu preplivati more do
samostana na Koljunu i utopio se usred puta. Narod se ugnjetava, jer mu
oduzimaju Nijemci redom sve radne snage. Na Krku ne postoji civilna uprava,
opine nemaju opinskih predstavnitva osim u Krku i Dubanici, pak eto radi
toga narod se obraa dnevice u velikom broju na biskupa u Krku, da ga
pomogne, savjetuje, utjei. U ovakovim prilikama da ostane, upravo je
nemogue, narod bez svoga duhovnog pastira sam kod kue.
Upravo sam doznao, da se ine velike potekoe radi aprovizacije najpotrebnijih ivenih namirnica, koje bi imale biti poslane u Krk i to samo za 14
dana, premda su ih ljudi u Krku od 1. XII. do danas samo jedamput primili, te
i tada samo za 14 dana. Smatram svojom svetom dunou, da se to pitanje
to prije svede u red, e bi barem za Uskrs ljudi imali neto hrane u kui.
Evo, gospodine predsjednie, brojnih razloga, da ne mogu u Zagreb.
elim Vam kod vijeanja i rjeavanja velikih politikih pitanja, koja ete
postaviti na dnevni red, sve obilje Bojega blagoslova te ostajem uz izraz
odlinog tovanja u Kristu odani
Josip dr Srebrnic, Biskup Krki.
94
Faksimile pisma Srebrnia: isti izvor, izmeu str. 3 6 0 - 3 6 1 .
Poslanica poslovodnog odbora Episkopata - a postojale su, ini se, etiri

njene varijante 91 bila je odmah prevoena na svjetske jezike i razaslana u
inozemstvo. Prema Koakovu svjedoanstvu, 96 poslanicu je donio u njihovo
poslanstvo Vjekoslav Ivankovi pouzdanik poglavnika i ustakih, a naroito
crkvenih krugova i to prevedenu na njemaki, francuski i engleski, s tim da
se preda vicarskom i vedskom poslanstvu i papinskoj nuncijaturi sa zamolbom da je dostavi diplomatskim predstavnicima V. Britanije i SAD.
Koliko god se autori poslanice od 24. III 1945. trudili da je zaodjenu u
crkveno ruho, ona je po svom osnovnom sadraju i usmjerenju nesumnjivo
politiki manifest, u prilog reimu i Paveliu na odlasku.
Jakov B l a e v i c , Ma, a ne mir. Za pravnu sigurnost graana, Zagreb-Beograd-Sarajevo
1980, str. 387.
96
Suenje Lisaku, Stepincu, alicu i druini, ustako-kriarskim zloincima i njihovim
pomagaima, str. 346.
Upitan u istrazi to mu je poznato o posljednjim biskupskim konferencijama u NDH,
A. Mokov je izjavio:
Meni je vrlo malo poznato o biskupskim konferencijama, jedino iz prianja, jer ja sam bio
na terenu izvan Zagreba i prvu vijest o tim konferencijama saznao sam iz novina odnosno kada je
objavljena biskupska poslanica. Poslije sam uo sa vie strana razgovore i komentiranje ove
konferencije. Iz tog prianja znam da su vlasti bile stavile na raspolaganje sredstva za dolazak
pojedinih biskupa u Zagreb u koliko put nije bio siguran. Prema istome prianju znam da je
najvie radio na tome ondanji ministar pravosua Canki. Poznato mi je takoer da je Juco
Rukavina iao u Hrv. Primorje po biskupa Srebrnia. Ne sjeam se tono je li ga doveo ili nije.
Tada se prialo da se na tim konferencijama najbolje drao biskup ari i imrak. Ja u to vrijeme
kao i inae kroz itavo vrijeme NDH nisam doao u kontakt ni razgovarao sa nijednim od
biskupa niti kojim viim sveenikom osim sa onima koji su bili kod vojske. Jedino sam bio sa
nadbiskupom Stepincem i to prilikom njegovog primanja na Kaptolu prilikom nekog blagdana te
u vezi sa proslavom Sv. Tripuna 2. i 3. veljae 1945. god. Tada je tradicionalna proslava Bokelja
katolika u vezi sa proslavom stare bokeljske mornarice. Tog dana sam skupa sa biskupom
Stepincem i nekim ostalim Bokeljima imao tzv. siromaki objed na kojemu je uzelo uea i oko
40 siromaha iz Zagreba. Taj objed priredili smo mi zajedniki Bokelji prema tradiciji, a
potpomagao je i nadbiskup. To je stari obiaj kada se svake godine na taj dan u Kotoru i
biskupskoj kui prireivalo ovaj objed. Taj objed je prireen u zgradi salezijanaca na poetku
Vlake ulice, odmah blizu Kaptola. Stepinac je doao posljednji na taj objed i prvi je otiao.
Odrao je uobiajeni govor vjerskog znaaja. U razgovoru sa mnom, a u prisutnosti i drugih
Bokelja Stepinac se interesirao da li imamo vijesti iz Boke, kako je dole, isticao kako je vrlo
zavolio Boku prilikom neke njegove posjete jo za vrijeme stare Jugoslavije. U pogledu odnosa
katolikog sveenstva prema NDH u periodu povlaenja mogu rei da prema prianju koje sam
uo sa raznih strana i vlastitom opaanju kod sveenika s kojima sam dolazio u kontakt, mislim
na vojne sveenike, znam da su bili odnosno stajali na koncepciji hrvatske dravne nezavisnosti;
nisam nikada uo od nijednog od njih ni jednu rije ni protiv drave ni protiv Pavelia. Znam da
su se mnogi pitali da li e Stepinac ii iz zemlje ili ne. (A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja
A. Mokova, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 1/4 1-117)
DESETO POGLAVLJE
Bijeg
1. Povlaenje non-stop. Kako je to svojedobno Hitler bio najavio
Paveliu prilikom njihova posljednjeg susreta u Istonoj Pruskoj, pristupio je primoran na to opim rasporedom snaga i uspjesima protivne strane povlaenju svojih snaga iz Grke i Balkana uope. Tako su dvije grupe
njemakih armija (E i F) pod komandom feldmarala Freiherra
v. Weichsa otpoele svoje povlaenje u (opem) pravcu sjeverozapada koje
kao da nije prestajalo. Ve potkraj 1944. godine glavnokomandujui je
upozoravao VK 1 da ne raspolae vie nikakvim rezervama i da su stoga snage
koje mu stoje na raspolaganju za povjereni mu zadatak - dranje Hrvatske
pod kontrolom potrebni minimum.
Feldmaral je 9. I 1945. 2 primio obavijest da Hitler skree panju na
presudnu vanost zatvaranja Dunava i da stoga moraju drati tu rijeku na
odsjeku Vukovar-ue Drave onim snagama kojima raspolau, a da je unitavajui udarac protiv bugarske vojske na frontu u Srijemu od velike vojne i
politike vanosti.
Ve 13. I predveer3 javio je v. Weichs da je Grupa armija E pod
komandom general-pukovnika Lohra dosegla u uzmaku predvideni prostor
poto se povukla iz Grke, Bugarske, Albanije i velikog dijela Jugoslavije. 4
Nekoliko dana kasnije (19. I) obavjetajni oficir Grupe armija upozorio je na
pripreme ustaa u Lici da onamo prebace svoje snage i uspostave dodir s
Englezima ako bi dolo do daljnjeg povlaenja Nijemaca iz Hrvatske. Stoga prema ocjeni njemake strane treba da u tom svjetlu promatraju i odrede
rasprenih nacionalistikih slovenskih odreda, kao i etnike snage u Istri.
Posebno se pri tom upozorava na njihovu sklonost da doekaju Engleze. Zato
je Grupi armija i bio na to povjeren zadatak da dri hrvatski prostor.
Dakako, zbog takvog (vrlo nepovoljnog) razvoja dolo je do promjene i u
vrhu: 1944. god. glavnokomandujui Jugoistoka (feldmaral Freih. v. Weichs
kao komandant Grupe armija F) upravljao je operacijama iz Beograda, a
podreena Grupa armija E (general-pukovnik Lohr) iz Soluna bila mu je
nadlena samo na jednom dijelu jugoistonog prostora. Dolo je do zbrke i
KTB, IV/2, str. 1402.
KTB, IV/2, str. 1403.
3 KTB, IV/2, str. 1404.
4 Op.: Karl H n i l i c k a , Das Ende auf dem Balkan 1944/45. Die militrische Rumung
Jugoslaviens durch die deutsche Wehrmacht, Gttingen-Zrich-Frankfurt, 1970; Peter G o s z t o n y , Endkampf an der Donau 1944/45, Wien-Mnchen-Zrich 1969; Erich S c h m i d t R i c h b e r g , Der Endkampf auf dem Balkan (Die Operationen der Heeresgruppe E von Griechenland
bis zu den Alpen), Heidelberg 1955.
1
zato su obje grupe armija 10.1 primile informaciju iz Glavnog stana da Fhrer
namjerava Weichsovoj grupi armija (F) nakon okonanog povlaenja povjeriti druge zadatke, a da vodstvu Grupe armija E (Lhru) povjeri daljnje
voenje operacija. 5
Meutim, zapinjalo je pregrupiranje kod Nijemaca. Lohr je neko vrijeme
zamjenjivao Weichsa koji je preao u Fhrerovu rezervu, tj. penziju (kao i
general Glaise!), a formalna predaja komande u Lhrove ruke uslijedila je tek
23. III, odnosno 25. III 1945.
Vrhovna je komanda 10. II 1945. 6 naredila feldmaralu:
Razvoj opte situacije uinie, verovatno, nemoguim ponovo dovoenje
u Hrvatsku svih onih snaga komandanta Jugoistoka koje e uestvovati u
operaciji u junoj Maarskoj. Namere prema tuzlanskom basenu i prostoru
oko Bihaa nee se zbog toga moi realizovati. Neka komandant Jugoistoka
iznese za referisanje fireru predlog o podeli snaga i proceni vremena na
sledeoj osnovi:
a) Novi zadatak: Drati prostor u Hrvatskoj severno od opte linije
Senj-BihaBanja LukaDoboj - dosadanji sremski front, radi zatite boka
komandanta Jugozapada i Grupe armija Jug.
b) Osigurati oblast juno do pomenute linije samo dok god je neophodno
za sopstvene operativne namere.
c) Od divizija predvienih za operaciju u junoj Maarskoj odvojiti 297.
pd, 11. vazd. poljsku div., 104. lov. div., posle zavretka ove operacije, iz
sadanje nadlenosti komandanta Jugoistoka. Tei se vraanju 1. brd. i 7. SS-brd. div.(izije).
Neto kasnije (23. II8) uslijedilo je novo nareenje VK:
Zadatak k-ta Jugoistoka za naredni period ostaje: uestvovati u operaciji
prema junoj Maarskoj shodno ovde datim zapovestima, uz zadravanje
velike teritorije Sarajeva, sa udarnom grupom od 4 divizije.
Za dalje vodenje rata u Hrvatskoj firer nareuje:
1.) SS-brd. div. odvojiti iz predviene operacije i staviti na raspolaganje
k-tu Jugoistoka za upotrebu u Bosni.
2.) Kao popunu predvideti 1. koz. div. za napadnu operaciju severno od
r. Drave. Osim toga, prikupiti sve raspoloive delove do 27. 2. 45. Pripremiti
brzo prebacivanje delova angaovanih za obezbeenje r. Drave, shodno napadu koji priprema 2. oki. armija.
3.) Dominirati nad velikom teritorijom Sarajeva pokretnim voenjem
rata. Glavni grad (Sarajevo) mora i tako iz politikih razloga ostati u naim
rukama, pri emu se ovlauje k-t Jugoistoka da se 21. brd. AK koncentrie u
sluaju kritinog razvoja situacije u predloeni poloaj mostobrana.
4.) Da bi se zajemilo dranje Sarajeva, mora biti dovoljno osigurana
eljeznika i drumska veza Sarajevo-Brod. To je zadugo mogue, ako se
razbiju neprijateljske snage na velikom prostoru Tuzle i u rejonu Travnika,
koncentracijom svih raspoloivih divizija (7. SS-brdske divizije, 22. pe. div.,
Puka Skenderbeg, odnosno delova 181. pe. div.).
Zatim, ve prema razvoju situacije, neophodno e biti, ovde ili na drugim
KTB, IV/2, str. 1 4 0 5 - 1 4 0 6 .
str. 8 2 5 - 8 2 7 .
To je bio planirani njemaki protuudar u prostoru Blatnog jezera koji je doivio neuspjeh.
8
Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 4, Dokumenti Nemakog Rajha, str. 8 2 8 - 8 2 9 .
5
6
mestima, razbiti ponovo nastala teita udara neprijatelja, angaovanjem

jedne rezerve koja se za to stalno dri u pripravnosti. Bona zatita sremskog
fronta mora se zajemiti dranjem prostora Brko-Bijeljina i napadnim dejstvima protiv neprijateljskih snaga smetenih juno odatle.
5.) K-t Jugoistoka moe, posle zavretka operacije u Maarskoj, da
rauna sa vraanjem 1. brd. div. i 1. koz. div. u Hrvatsku. Dve do tri divizije
(verovatno 11. vazd. polj. div., 104. lov. div. i 297. pe. divizija) morae ostati
severno od r. Drave.
U redovima teko naetih oruanih snaga NDH sve je vie prevladavala
opa spoznaja da je rat na strani Njemake neopozivo izgubljen. To se
oitovalo i 24. XII 1944. kad je obalska flotila NDH iz Rijeke pokuala
prebjei na drugu stranu. 9 Nijemcima nije polo za rukom da pohvataju sve
brodove, jer je brod s komandantom flotile uspio pobjei. Poglavnik je na to
naredio otre protumjere, a ministar oruanih snaga Steinfl sazvao je ratno
vijee kojem je prisustvovao i predstavnik njemakog ministarstva vanjskih
poslova. Vrhovni zapovjednik njemake ratne mornarice obavijestio je 5. I
Operativni odjel VK da je prisiljen poduzeti otre mjere kako bi suzbio
pobunjenike (sputanje zastave, zaposjednue svih brodskih jedinica, razoruanje posada, osiguranje svih pomorskih i kopnenih snaga). Predloio je da
uvrste sve brodove pod njemaku zastavu i s njemakom posadom, da
raspuste ratnu mornaricu NDH i osnuju hrvatsku pomorsku legiju (sklop)
namijenjenu za budue operacije na Sjevernom i Istonom moru kao nucleus
budue hrvatske mornarice; iz hrvatske mornarike pjeadije da se unutar
njemakih odreda formiraju mornariki zatitni bataljuni, a da se izobrazba
hrvatskih oficirskih pripravnika i momadi provodi u Njemakoj. Vrhovna je
komanda 7. I dala svoj pristanak na iznijete prijedloge, a 16. I njemaka je
strana upoznala s njima ministra Steinfla. Steinfl je 21. I odgovorio protuprijedlozima predloivi da se krivcima sudi po zakonima NDH. Meutim,
Operativni odjel VK sloio se 2 4 . 1 s gleditem veleadmirala Dnitza da sudska
likvidacija afere ima ostati u njemakim rukama, a s tim se 28. I sloilo i
berlinsko ministarstvo vanjskih poslova i istodobno najavilo da e poduzeti
odgovarajue korake u Zagrebu. Glavna sudska rasprava otpoela je na to 29.
sijenja 1945.
Osloboenjem Beograda zavreno je ujedno i osloboenje Srbije, a fronta
se (privremeno) stabilizirala u Srijemu (sremski front), to je imalo posluiti
Nijemcima da u Bosni po mogunosti srede svoje snage u povlaenju iz Crne
Gore i Dalmacije. Borbe za osloboenje Dalmacije i otoka zapoete u rujnu
- bile su okonane poetkom prosinca god. 1944, tzv. Kninskom operacijom.
S obzirom na takav razvoj ratnih operacija u Jugoslaviji, podruje
ustake drave bilo je obuhvaeno glavnim linijama fronte. Ofenziva u Srbiji i
Dalmaciji unijela je vidljivu paniku u ustake redove. Poslije osloboenja
Beograda i Dalmacije s otocima, naglo je porastao strah da e partizanske
snage krenuti na Zagreb same ili da e Crvena armija ije su jedinice
prodirale kroz Maarsku - prei Dravu kod Varadina i tako se za nekoliko
dana nai pred Zagrebom. Pribojavali su se takoer da e se Saveznici iz Italije
iskrcati na istonu jadransku obalu i odatle, zajedno sa snagama NOV i POJ,
poduzeti ofenzivu prema Zagrebu i dalje u pravcu Austrije. U oba sluaja
predstojao bi skori napad na sam grad. 10
9
10
18
KTB, IV/2, str. 1 4 2 4 - 1 4 2 5 .

Narcisa L e n g e l - K r i z m a n , Zagreb u NOB-u, Zagreb 1980, str. 276.
273
Prema sauvanim dokumentima koji potjeu od Nijemaca, ustake i

domobranske vojske i iz obavjetenja obavjetajnih centara Partije u samom
gradu razvidno je da se neprijateljska strana spremala da brani Zagreb. 11 Ve
u toku 1944. god. bio je izraen plan za obranu grada koji je predviao tri
obrambene zone Zagreba i to:
I. zona: Remete, Graani, Bukovac, Dubrava, Savica do Leskovca, Stenjevec, Podsused;
II. zona: Maksimir, Kanal, Horvati, Rude, Kustoija, estinski Dol,
Mirogoj, Donji Bukovac;
III. zona: u tu zonu bilo je predvieno povlaenje snaga iz II. zone, u
unutranjost grada prema Gornjem gradu i Tukancu.
Plan je sadravao i naredbu o izbjegavanju ulinih borbi u samom gradu.
Sredinom 1944. god. spomenuti plan bio je neto izmijenjen zbog predvianja da e Zagreb biti napadnut jednom kombiniranom akcijom partizanskih snaga i saveznikih aviona. Novelom tog plana prostor Zagreba bio je
podijeljen na etiri sektora kojima je zapovijedao komandant njemake
andarmerije. Plan je predviao i pravac povlaenja sa sektora: do zgrade
Sveuilita i kazalita pa zatim opim pravcem prema Klaievoj ulici.
Zagreb je tada pruao gotovo paninu sliku. U grad poinje pristizati sve
vei broj neprijateljskih vojnih snaga, a uz njih naviru i grupe civilnog
stanovnitva u bijegu pred partizanskim snagama, zbog svoga dotadanjeg
protunarodnog rada ili zavedene ustakom propagandom. Iznimno su njemake jedinice, koje bi stizale u Zagreb, nastavljale odmah pokret dalje, to je
bio znak da Nijemci ne namjeravaju braniti Zagreb. U takvoj situaciji poinju
se u ustakim redovima razraivati konkretni planovi za povlaenje, ali i mjere
za obranu grada.
U pogledu povlaenja iz grada, ubrzo su se pojavila razliita gledita.
Postojali su planovi prema kojima bi se ustaka vojska povukla 'negdje' u
pravcu Istre, gdje bi doekala Anglo-Amerikance, odnosno prijedlozi da se
vojska zajedno s ustakim porodicama povue u gerilu na Velebit i da tamo
prua otpor sve do dolaska Saveznika kojima bi se predala. Kako su se obje te
kombinacije pokazale neostvarljivima, prihvaena je potkraj god. 1944. trea
varijanta po kojoj bi se dio vojnih formacija i ustakih organizacija zajedno s
porodicama evakuirao na teritorij Treeg Reicha. 12 Paveli je uputio u Berlin i
poseban memorandum u kojem je isticao da je cilj evakuacije ouvanje
'cjelovitosti vojnikog stroja koji bi nastavio borbu skupa s njemakim
snagama, djelomino na njemakoj fronti, a dijelom u domovini'. U pitanju
odlaska ustake vlade miljenja su takoer bila podijeljena. Prema jednom,
trebalo je da se vlada odmah prebaci u Njemaku; prema drugom, trebalo je
da se samo vladini uredi prebace na njemaki pogranini teritorij, dok bi u
Zagrebu vlast i dunost obrane grada preuzeo vojni guverner. Prevladalo je,
meutim, tree stajalite prema kojem je vlada morala ostati u gradu. U
prosincu god. 1944. zapoela je evakuacija arhiva Ministarstva vanjskih
poslova u Njemaku i napravljeni su i popisi inovnika svih vladinih ureda
koji su bili voljni da s porodicama napuste zemlju. 13
Partijski obavjetajac Slavko poslao je iz Zagreba 5. I 1945. 1 4 ovakvu
informaciju o obrani grada:
11
12
13
14

Jo se tada raunalo da e njemaka vojska pruati otpor u tzv. Alpskoj tvravi.
Isti izvor, str. 2 7 6 - 2 7 7 .
Dokument: Obrana grada Zagreba; prijepis dokumenta u privatnom posjedu.
Kad su Rusi uznapredovali prema Budimpeti, odran je niz sjednica

Pavelieve vlade i raspravljalo se o obrani. Ustae se nisu mogli sloiti o samoj
obrani. Paveli je zastupao gledite, da je potrebno da se iz Zagreba naini
Siget, a on sm da ispane junak kao Nikola ubi-Zrinski. To bi u praksi
znailo unitenje grada, to toliko odgovara njegovim zloinakim instinktima. Serti, ef njegova Glavna stoera u vojsci, bio je naprotiv za trijeznije
rjeenje: za povlaenje iz grada, dok bi se borbe imale voditi samo u toliko u
koliko bi bilo potrebno zatititi povlaenje. Neki njemaki general koji je
prisustvovao tim vijeanjima (vjerojatno Juppe) izjavio je, da e se njemaka
vojska pridravati odluke 'hrvatske vlade', tj. bude li vlada zakljuila evakuaciju, da e se i Nijemci povui. Kasnije je medu ustaama i u ministarstvu
oruanih snaga kolportirano jo i ovo gledite: u sluaju napadaja Rusa na
Zagreb, grad bi se morao napustiti, jer Rusi imaju tekog oruja, kojemu
ustatvo ne bi moglo odoljeti. U sluaju pak da Zagreb budu napadale
partizanske jedinice, onda bi obrana mogla raunati na neki uspjeh. Boje se
mnogo i od ustanka u samom gradu, pa su neprestano u racijama - pretrauju
sad jedan, sad drugi dio grada i 'iste ga'. Pronalaze naalost mnogo oruja
(tako, barem, tvrde da su nali na Trenjevki kad je bila racija za cijelu
Trenjevku), pronalaze i mnogo neprijavljenih ljudi. Gotovo svakog dana
blokiraju po koju ulicu ili skupinu kua i vre racije. Ne mogu vie izvriti
ovakve mjere u itavom gradu najednom, jer za to nemaju dovoljno pouzdanih ljudi. Prva ovakva totalna racija nije, vele, uspjela ba stoga, to su je vrili
gradski inovnici od kojih su mnogi partizani. Inae ustae zaplaeno graanstvo tjee time, da grad nee biti branjen, a bunkeri, koji se u gradu podiu, da
su samo osiguranje protiv ustanka iznutra. U posljednje se vrijeme u vezi s
obranom grada govori ak, da e Zagreb biti proglaen otvorenim gradom.
Izgleda da je 'promiba' Ive Bogdana dobila upute, da ovako opravdava bijeg
ministra iz grada vlada e toboe otii samo zato da 'spasi' Zagreb.
Prelazei na opisivanje priprema za obranu, Slavko pie dalje i ovo:
Dok se ire takvi 'miroljubivi' glasovi u graanstvu, dotle Paveli ubrzano radi na obrani grada. Koliko god moe, on baca ne samo vojsku nego i
civiliste (koje je najnovijom odredbom 15 poeo mobilizirati, tako da je pogodio neke tvornice i neke urede), na kopanje obrambenih jaraka izvan grada,
dok u samom gradu obrambene utvrde rade iskljuivo vabe. To kopanje
jaraka izvan grada graanstvo temeljito sabotira. Dolazi, recimo, stotinu ljudi
na kopanje, nalazi tamo svega dvadesetak lopata, preostali broj ljudi odlazi u
gostionice i nakon par sati ovakvog 'rada' vraa se kui. Ti iskopani jarci u
ilovai ubrzo se napune vodom, jer nemaju nikakve ni betonske ni drvne
zatite, pak se zaruavaju i tako cio taj posao mnogo ne vrijedi. Taj sustav
utvrda po miljenju vojnih strunjaka nee moi biti efikasan.
Utvrde u samom gradu sastoje se od jaraka po parkovima i ispred vanijih
zgrada te od bunkera na raskrima ulica. Bunkeri su veinom izgraeni od
cigle s betonskom kapom. Srednji su bunkeri oko tri metra promjera. Na sve
strane imaju pukarnice. Postavljeni su kod jednog i drugog kolodvora, te na
krianjima onih ulica koje prilaze gradu, dakle Savska cesta i most, Gornja
Ilica, Samoborska cesta, Radnika cesta, ceste koje vode od sajmita i aerodroma, Maksimirska cesta, Bukovaka, Ksaverska cesta, Pantovak i dr. Osim
15 To je bila Pavelieva Zakonska odredba o oboj narodnoj obrani od 14. XI 1944. Vidi:
Hrvatski narod, Zagreb 16. XI 1944.
Usp. N. L e n g e l - K r i z m a n , nav. djelo, str. 280.
toga postavljeni su bunkeri pred vanijim zgradama: elektrinom centralom,

glavnom potom, radio-stanicom, Narodnom bankom, gimnazijama u kojima
su smjeteni Nijemci, pred kasarnama itd.
Obavjetajni odjel Glavnog taba NOV i PO Hrvatske u svom izvjetaju
Vrhovnom tabu i Vojnoj misiji SSSR-a od 6. II 1945. 1 6 naveo je ove podatke
0 Zagrebu: Utvrivanje grada Zagreba nastavljeno je i u toku mjeseca
januara, ali je tempo spor, a efekat rada slab. Pored loe organizacije,
nedostatka materijala, radne snage i atmosferske prilike oteavale su izvoenje radova.
Vodstvo radova predano je ponovo u ruke domobranstva, a general
Penikar ove samo nadzire. Efekat mobilizacije graana za utvrivanje grada
prebaeno je (?). Civilno puanstvo radi pod presijom sporo i loe.
U unutranjoj odbrani izgraeni su novi bunkeri kako se vidi na priloenoj
skici, a na vanjskoj odbrani dopunjuju se streljaki zakloni i gnijezda automatskih orua uglavnom zemljanim radovima. Na vanjskoj odbrani koja je
obiljeena na dostavnoj skici, izgraeno je ukupno do sada 50 bunkera, a
rasporeeni su po otpornim takama. Bunkeri su od cigle, graeni za posadu
od 12 ljudi i dva mitraljeza. U bunkeru ima pe i stol. Iznad bunkera ima oko
1 metar zemlje.
Preko Save kod Podsuseda neprijatelj je podigao dva pontonska mosta, a
stari eljezniki most prepravlja se za kolski saobraaj. Most kod Jakuevca je
u upotrebi.
Kod Kalinovice i Rakovog Potoka neprijatelj je posjekao umu sa strane
puta na 300 metara.
Najivlje je raeno na dopunjavanju fortifikacijskih radova u otpornim
takama Sv. Klara (na jugu Zagreba), na odsjeku ispred Maksimira i u
Dubravi (sjeverno od aerodroma Borongaj). Tu su vreni vei zemljini radovi
radi dopune i poboljanja ve javljenih objekata, s tim da se upotrebljava i
poplet radi spreavanja odronjavanja zemlje.
Na Sljemenu se nalazi u Planinarskom domu posada od 40 Nijemaca, 10
andarma i jedan vod ustaa sa 2 oficira. Posada je utvrena i pored
Planinarskog doma ima tri bunkera sagraena od cigle i betona, a jedan kraj
Piramide.
Uope moe se rei da utvrivanje Zagreba nije polo onim tempom kojim
je zapoeto. Ono to je uraeno u poetku i o emu su dostavljeni podaci,
predstavlja temelj zamiljenog, ali nedovrenog plana fortifikacijske odbrane
Zagreba.
Nemamo podataka o angaovanju Nijemaca u ovim radovima, ali oni
ipak pokazuju izvjesno interesovanje.
Nade koje su polagane u gradsko stanovnitvo opale su, jer se pokazalo da
ono nema volje za rad.
Od 17. I. 1945. predvieno je pojaanje kontrole i represivne su mjere
pootrene za uposlenje na radovima, ali nam dosada rezultati o tome nisu
poznati.
U Vojno-informativnim podacima o Zagrebu 17 navodi se da se obrana
Zagreba dijeli na tri odsjeka: juni, istoni i zapadni, dok sjeverni za sada ne
postoji. Doe li do napada na Zagreb, linije e se zaposjesti ovako: vanjski dio
june linije zaposjeli bi domobrani, uglavnom Bosanci, i to jedna divizija:
16
17
A-VII, Kut. 119, Br. reg. 5/2

A-VII, Kut. 119, Br. reg. 7/4.
unutranji dio june linije ustae iz PTS-a; istoni odsjek eljeznika Ustaka
vojnica i zagrebaki posadni zdrug (ustae i domobrani); zapadni odsjek
domobrani i ustae izmijeano. Sve skupa predvieno je za vanjsku obranu
est divizija. Prema tom planu, unutranju obranu preuzeli bi Nijemci (3
divizije). Na kraju se upozorava da su prednji podaci privremeni, a javit e se
naknadno svaka daljnja promjena.
Ustae su nastojali da velikom i razgranatom usmenom i pismenom
propagandom zaplae stanovnitvo, da utjeu na civile kako bi im se u to
veem broju pridruili na putu u Reich, kako bi se pred Saveznicima predstavili kao snaga uz koju pristaje veina hrvatskog naroda. Navodno je plan
evakuacije civilnog stanovnitva prema nekim izvjetajima imao ovakav
raspored: a) prisilno evakuirati sve sumnjive osobe koje je registriralo redarstvo; b) prisilno evakuirati inovnike; c) dobrovoljno evakuirati ustae i
njihove obitelji i d) dobrovoljno evakuirati svakog tko to eli.
Ali ustaku propagandu za dobrovoljno iseljavanje - uglavnom ustakih
porodica umnogome je oteavao postupak Nijemaca prema onima koji su se
ve povlaili, budui da pitanje odnosa izmeu njih i njemakih vlasti nije bilo
rijeeno onako kako su ustae eljeli. Naime, svi oni koji su potkraj god. 1944.
odlazili u Njemaku nosili su sobom znatne koliine hrane, novca i dragocjenosti to im je uz malobrojne izuzetke oduzeto na granici Reicha. Za
oduzetu hranu dobivali su karte za namirnice, a za novac i dragocjenosti
protuvrijednost u njemakim markama, jer su Nijemci uporno zastupali
stajalite da pridolice u Njemakoj ne mogu imati povoljniji materijalni
poloaj od samih Nijemaca. Propaganda za odlazak u Njemaku postupno
zamire potkraj sijenja god. 1945, i to ne samo zbog sistematskog bombardiranja njemakih gradova, ve i stoga to su saveznike armije na istoku i
zapadu prekoraile granice Treeg Reicha i otpoele operacije na njemakom
tlu. 18
Na poetku god. 1945. na svim svjetskim ratitima zapoinju zavrne
borbe za konano unitenje faistikih snaga. I generaltab Jugoslavenske
armije izrauje operativni plan (njegovi elementi su bili razraeni u veljai
god. 1945. na sastanku marala Tita i saveznikih komandanata: marala
Tolbuhina i feldmarala Alexandera) prema kojem su jedinice JA imale
opkoliti i unititi neprijatelja u etvorokutu TrstZagreb-CelovecMaribor.
Na osnovi tog plana, jedinice etvrte armije na jugozapadu su zatim oslobodile Istru, Slovensko primorje i Trst; jedinice Tree armije na sjeveru Osijek,
Podravinu, dijelove Hrvatskog zagorja i prodirale prema Ptuju, dok su
jedinice Prve i Druge armije imale zadatak da napreduju opim pravcem
prema Zagrebu. Zbog opasnosti da neprijateljske snage budu opkoljene u
Zagrebu to bi dovelo do velikih razaranja i rtava borakog kadra i civilnog
stanovnitva generaltab JA odredio je da jedinice Prve armije uu u grad s
istoka, Druge s juga, a jedinice Desetog zagrebakog korpusa izdvojene iz
sastava Tree armije sa sjevera. Tako bi na zapadu ostao privremeno
slobodan put za neprijateljsko povlaenje. 19
A upravo taj pravac iskoristio je i ustaki poglavnik pri svom bijegu iz
Zagreba.
2.
ls
19
Pokuaji
okupljanja
kontrarevolucije
N. L e n g e l - K r i z m a n , nav. djelo, str. 278.

na
jugoslavenskom
planu.
Dje-
luje upravo tragikomino da je ustako ministarstvo vanjskih poslova u

tjednima kad je postajalo oigledno da su dani ustakom reimu na strani
Reicha odbrojeni postavljalo u Berlinu pitanje pripadnosti Istre. Naime,
ministarstvo je poslalo poslanstvu NDH u Berlinu (poslaniku Koaku) dopis
od 28. oujka 1945. 2 0 ovakvog sadraja:
Na novinskoj konferenciji odranoj 12. oujka 1945. u Berlinu spomenuo je slubeni govornik Wilhelmstrasse, 'da se kod ovih (Titovih) aspiracija
ne radi samo o dielovima njemake zemlje kao to su Koruka i tajerska,
nego takoer i o talijanskom podruju, meu ostalim Istri, Trstu i t. .'. To
nije prvi sluaj, da se na njemakim slubenim mjestima i u njemakom
novinstvu govori o Istri kao talijanskoj zemlji, premda je poznato, da veinu
puanstva sainjavaju Hrvati i da je pitanje dravne pripadnosti Istre iz
vojnikih razloga odgoeno do konca rata. Samo u tom smislu shvaeno je sa
hrvatske strane stvaranje 'Operativne Zone Jadransko Primorje'. Ako se dakle
sa njemake slubene strane prejudicira rjeenju istarskog pitanja u hrvatskom
smislu, onda to izaziva u hrvatskoj javnosti nezadovoljstvo, a i u protivnosti je
s narodnostnim naelom.
Molimo Vas, da bi se izvoljeli na nadlenom mjestu razgovarati u gornjem
smislu, kako bi se u budue takve pojave sprieile, pa Vas molimo, da nas o
rezultatu Vaih koraka obaviestite.
Ministarstvo nije ostalo samo pri tome, nego je povuklo i drugi potez.
Sastavili su verbalnu notu za njemako poslanstvo u Zagrebu. 21 Nota je glasila
ovako:
Ministarstvo vanjskih poslova Nezavisne Drave Hrvatske slobodno je
njemakom poslanstvu priobiti sliedee:
Dne 8. IV. 1943. (sic!) kapitulirala je Kraljevina Italija sklopivi primirje s
neprijateljem. Tom prilikom izrazio (je) poslanik Velikog Njemakog Reicha
Poglavniku Nezavisne Drave Hrvatske odluku Fhrera u pogledu hrvatskih
granica na Jadranu. Na temelju tog saobenja Poglavnik je proglasom od 9.
rujna 1943. saobio hrvatskom narodu, da je voa Njemakog Reicha Adolf
Hitler priznao 'Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj granice, u kojima su ukljuene
odciepljene hrvatske zemlje na Jadranu'. Na temelju istog saobenja doniela
(je) hrvatska dravna vlada dne 20. rujna 1943. sliedei zakljuak: 'Dne 3.
rujna 1943. kraljevska vlada marala Badoglia prela je na stranu neprijatelja i
time je jednostrano ponitila sve postojee ugovore s dotadanjim saveznicima,
pa tako i ugovore s Nezavisnom Dravom Hrvatskom. Na temelju toga
Poglavnik Nezavisne Drave Hrvatske dne 9. rujna 1943. proglasio je pripojenje Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj onih hrvatskih zemalja na Jadranu, koje su
bile odciepljene od Hrvatske, a dravopravnom izjavom od 10. rujna 1943.
ustanovio, da su inima talijanske kraljevske vlade poniteni i za hrvatsku
dravu neobvezatni postali Rimski ugovori od 18. svibnja 1941., kojima je
bila postavljena granica izmeu Italije i Hrvatske u pogledu na hrvatske
zemlje, bez razlike, da li su prije pripadale bivoj Jugoslaviji ili Italiji. Hrvatska
dravna vlada slijedom toga zakljuuje, da se donese zakonska odredba o
protegnuu dravne uprave na pripojene krajeve. Tom zakonskom odredbom,
a na temelju zakona o unutarnjoj upravi, ukljuit e se jedni dielovi pripojenih
krajeva ve postojeim upama, kao podruje Splita i Kotora, a za druge
20
21
A-VII, NDH, SUP-Zagreb, MF-4.

Isti izvor.
dielove osnovat e se nove velike upe, kao za podruje Ravnih kotara sa

Zadrom, te za podruje Rieke i hrvatskog diela Istre.'
Na temelju Fhrerove izjave, Poglavnikovih proglasa upuenih narodu i
odluka zakljuka hrvatske dravne vlade uinjeno je sa hrvatske strane sve, da
bi se preuzela civilna vlast u krajevima na gornjoj obali Jadrana koji su
nesumnjivo hrvatski (Istra i Rieka), te su se za to odreeni inovnici uz
podporu njemakog poslanstva uputili u gornje podruje. Meutim su se
morali vratiti u Zagreb, jer je u meuvremenu osnovana operativna zona
'Adriatisches Kstenland' s vrhovnim povjerenikom na elu, a granica te
operativne zone ostala je Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj Rimskim diktatom
nametnuta granica iz god. 1941. Kao razlog za takovo rieenje ovog pitanja
navelo se vane vojnike razloge zbog kojih je potrebno da itavo ovo
podruje bude pod jednom upravom.
Zbog tih razloga nije se s hrvatske strane htjelo poticati to pitanje, premda
se u hrvatskoj javnosti nije moglo razumjeti zato se na temelju gornjih izjava i
zakljuaka gornji krajevi ne pripajaju Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Meutim
u njemakom novinstvu govoreno je vie puta o Istri kao talijanskoj zemlji, to
vie na novinskoj konferenciji u Auswrtiges Amtu dne 12. oujka 1945.
nazvao je slubeni govornik Wilhelmstrasse Istru 'talijanskim podrujem'.
Hrvatska vlada nije za vrieme rata htjela pokretati to pitanje ali kad ve
njemaki slubeni govornik ulazi u problematiku hrvatskih zemalja na gornjem Jadranu, nazivajui hrvatsku zemlju Istru talijanskom, slobodno je
Ministarstvu vanjskih poslova Nezavisne Drave Hrvatske njemaku vladu
zamoliti razjanjenje o toj stvari.
Poslanstvu NDH u Berlinu istog su dana22 kada i dopis o Istri (Zagreb, 28.
oujka 1945) namijenili i drugi dopis (za poslanika Koaka) u povodu vijesti o
odravanju pravoslavnog kongresa u Njemakoj. Taj je glasio ovako:
U dogledno vrieme imao bi se negdje u Njemakoj odrati kongres
pravoslavnih crkava. Kako postoji sa strane srbskih emigranata u Reichu
tendencija, da taj kongres izkoriste za svoje svrhe, bilo je potrebno da se o toj
stvari ve unapried razgovara s nadlenim njemakim krugovima. Umoljavate
se s toga da poduzmete sve potrebno, kako bi bili nai interesi u toj stvari
podpuno zatieni. Koliko nam je poznato povjerena je dunost organizacije
spomenutog kongresa poslaniku Dr. Sixu, pa se umoljavate da izvolite s njime
razgovarati i predati mu tom prilikom na Va papir prepisanu priloenu pro
memoriu. Izvolite tom prilikom naglasiti, da hrvatska pravoslavna crkva eli
svakako uzeti uea na tom kongresu tim vie, to je to jedina od nacionalnih
crkava, koja razpolae teritorijem i vri faktino svoju zadau. Isto tako bi
bilo poeljno, da se pozovu i predstavnici crnogorske crkve.
Molimo Vas, da nas izviestite o uinjenim koracima i postignutim rezultatima.
U priloenoj opirnoj promemoriji na njemakom jeziku o Hrvatskoj
pravoslavnoj crkvi (HPC) istie se da sve pravoslavne crkve imaju stvarno
nacionalno obiljeje. Historijski razvitak potvruje beziznimno injenicu da
pravoslavna crkva bez obzira na njeno ustrojstvo i ulogu nije zamisliva u
nekoj dravi, a da ne posjeduje nacionalno svojstvo. Dravna vlast na taj nain
6dluno utjee i na crkvenu upravu. Tako je bilo u Rusiji, Grkoj, Rumunjskoj
i Bugarskoj, tj. u svim onim zemljama u kojima veina stanovnika ispovijeda
pravoslavnu vjeru. Ministarstvo pri tom ukazuje na ovu karakteristinost:
22
Isti izvor.
svaka od tih drava im je stekla svoju dravnu nezavisnost, odnosno

samostalnost - smjesta je formirala samostalnu pravoslavnu crkvu unutar
vlastitih dravnih granica. Pri tom je dolazilo i do mnogih borbi i raspri s
vaseljenskim patrijarhom, no drave su uvijek uspijevale osposobiti pojedine
pravoslavne crkve za samostalno djelovanje. Zna se da su voene borbe za
samostalnost pravoslavne crkve u Bugarskoj, Grkoj i Srbiji. Tako je postalo
pravilo da svaki narod koji ispovijeda u pretenom broju pravoslavnu vjeru
smjesta zakonski formira i svoju nezavisnu pravoslavnu crkvu, pri emu se
smatra rjeenje tog pitanja kao izraz dravne suverenosti i stvar politikog
prestia. Nerado se doputalo da pravoslavno stanovnitvo u crkvenom
pogledu bude podlono stranom pravoslavnom crkvenom autoritetu ili sudbenosti. Vaseljenski pravoslavni patrijarh uziman je kao vrhovni poglavar svih
grko-pravoslavnih crkava, pri emu se trudio da pojedine nacionalne crkve
podredi pod svoju vlast. Meutim, nikada mu nije polazilo za rukom da tu
svoju namjeru ostvari, tako da se njegov primat meu ostalim pravoslavnim
patrijarsima moe smatrati samo kao formalan, primatum honoris. Zapravo, svaki patrijarh u pojedinim dravama u isto je vrijeme i poglavar
odgovarajue crkve.
Da je tome tako i ovdje u Hrvatskoj nastavlja ustaka promemorija
razvidno je iz injenice to je problem pravoslavne crkve na podruju koje
historijski i etniki pripada hrvatskom narodu bio ureen i rijeen na jednak
nain. Na dananjem hrvatskom dravnom podruju, u razdoblju postojanja
hrvatske drave, stoljeima nije bilo pravoslavaca. Kad su se oni ovdje naselili
i mnogi katoliki Hrvati pod tuom prisilom preli na pravoslavlje, Austrija je
osnovala samostalnu pravoslavnu crkvu. I tako je nastala mitropolija u Sr.
Karlovcima za pravoslavne vjernike u povijesnim pokrajinama Hrvatskoj i
Slavoniji. Njoj su carskim odredbama i pismima iz 1690, 1691. i 1695. god.
bili priznati odreeni privilegiji koje su kasnije Josip I, Karlo VI i carica Marija
Terezija potvrdili da bi pravoslavnima na podruju mitropolije Sr. Karlovaca
bila na kraju, kraljevskim reskriptom 10. VIII 1868, priznata autonomija u
crkvenim i vjeroispovjednim pitanjima. Poto je Austro-Ugarska okupirala
Bosnu i Hercegovinu, Be je odmah poeo rjeavati crkveno pitanje pravoslavnih stanovnika tih pokrajina i 1880. god. bio je zakljuen ugovor s carigradskim patrijarhom u kojem se priznaje da su tamonji pravoslavni stanovnici u
crkvenom pogledu podloni carigradskom patrijarhu, ali im je, ipak, bila
priznata izvjesna autonomija. U Dalmaciji bilo je njeno pravoslavno stanovnitvo podijeljeno u dvije mitropolije: dalmatinski su pravoslavci bili podloni
onoj u Veneciji; pravoslavni Boke kotorske bili su podloni sve do 1810. god.
crnogorskoj crkvi, a tada su osnovali vlastitu dijecezu. Austrija je obje
dalmatinske dijeceze prikljuila 1873. god. rusinsko-rumunjskoj crkvi u Bukovini.
Prema tome, u austrijskom su carstvu postojala tri podruja, nezavisna
jedno od drugog, na kojima su prebivali pravoslavni vjernici, a nakon
osnivanja jugoslavenske drave Srbi su uznastojali da poto-poto ta podruja
podrede srpskoj crkvi, bez obzira na injenicu to se nisu nikada nalazila pod
vlau Srpske pravoslavne crkve. Do pripajanja je dolo 12. VI 1920. to je prema ocjeni ustakog ministarstva bilo potpuno protuzakonito i protivno
kanonskom pravu. Hrvatski narod nije nikada pristajao da se pomiri s takvim
srbiziranjem pravoslavnog stanovnitva na svom etnikom podruju, no za
vrijeme Jugoslavije nisu postojala nikakva sredstva da se takvo stanje promijeni.
Nakon sloma Jugoslavije i osnivanja NDH 10. IV 1941. zagrebaka vlada

odmah se pozabavila s problemom pravoslavnog stanovnitva na njenom
dravnom teritoriju i ve 5. IV 1942. osnovala Hrvatsku pravoslavnu crkvu za
sve pravoslavne stanovnike u NDH. Ubrzo zatim HPC je dobila i svoj statut
(5. VI 1942) i za njenog crkvenog poglavara bio je imenovan Germogen
Maksimov kao zagrebaki mitropolit. U najkrae vrijeme treba oekivati
imenovanje patrijarha HPC i tako e ona napokon dobiti sve atribute nezavisne pravoslavne crkve u NDH. Imajui na umu okolnost da je samostalnost
pravoslavnih crkava u pojedinim dravama bila historijski takoer predmet
suvereniteta tih drava, ni Nezavisna Drava Hrvatska ne moe i ne eli
nipoto priznati i odobriti bilo kojoj stranoj crkvi ili narodu utjecaj odnosno
sudbenost nad pravoslavno-hrvatskim dravljanima i hrvatskim narodnim
pripadnicima. NDH ima zakonski i kanonskopravno utemeljenu hrvatsko-pravoslavnu crkvu za pripadnike pravoslavne vjere i stoga bi svaki strani
utjecaj u tom pitanju smatrala protivan zakonu i - to se drave tie nedopustiv jer bi tako bila naruena suverena prava drave koja predstavlja
jedinu zakonsku vlast, nadlena da sva crkvena pitanja pravoslavnog stanovnitva unutar dravnih granica kao i pitanje njenih predstavnika u krugu
ostalih inozemnih grko-pravoslavnih crkava rjeava i ureuje. U tom duhu
ve je dolo do suradnje s rumunjskom pravoslavnom crkvom i hrvatska
drava gaji elju im joj prilike to dopuste - da uspostavi dodir i s ostalim
pravoslavnim crkvama u Evropi.
Ustaka propaganda obilno je iskoristila priliku da tih dana uzdie i hvali
izjavu svoje vlade i usporeivala ju je prvenstveno s deklaracijom privremene
vlade DFJ marala Tita formirane u Beogradu 7. III 1945. U toj deklaraciji
kao glavni ciljevi vlade istaknuti su njena rijeenost da se u punoj mjeri
angairaju sve snage zemlje za protjerivanje neprijatelja i pobjedonosni svretak rata; da se potuje ravnopravnost naroda Jugoslavije i naelo rjeavanja
svih pitanja u suradnji s federalnim jedinicama koje ju sainjavaju. Kritizirajui je upljim argumentima, tjednik Spremnost ukazivao je na okolnost da je
vremenski donesena ba u asu kada je bilo potrebno posebno naglasiti
hrvatski nacionalni program, da se izjava ustake vlade temelji na poviestnim istinama dok, navodno, deklaracija partizanske vlade u Beogradu
poiva na krivotvorinama! 23
NDH, kao odreeni pojam i njeno vodstvo pie Fikreta Jeli-Buti 24 mogli su u proljee 1945, biti na svoj nain privlani kao nosioci kontrarevolucije i u drugim jugoslavenskim zemljama. Poslije osloboenja Srbije, tj.
nakon sloma Nijemaca i Nedieva kvislinkog reima, u redovima kontrarevolucionarnih snaga bila je NDH isticana kao podruje na kojem se vodi
odluna bitka. Zbog toga su nosioci kontrarevolucije u NDH u danima to su
ubrzano vodili k slomu cijele te fronte u Jugoslaviji odjednom uli u sredite
panje pojedinih unutranjih elemenata koji su traili izlaz za spasavanje
vlastitih pozicija. Tome je pridonijelo i to su putovi povlaenja kontrarevolucionarnih snaga na zapad vodili preko NDH. Zagreb postaje stjecitem
razliitih emisara i predstavnika tih snaga koji se u njihovo ime obraaju
pojedinim faktorima s prijedlozima za organiziranje zajednikog otpora NOPu.
2!
24
Fikreta J e l i - B u t i , nav. djelo, str. 3 0 0 .

Nav. djelo, str. 3 0 4 .
Ante Mokov, zapovjednik Poglaimikova tjelesnog sbora, dao je u istrazi25

o dodiru sa etnicima ovakvu prilino neodreenu izjavu:
Ja osobno nisam imao nikad posla sa etnicima niti jedinice PTS-a, niti
sam dobivao instrukcije u tom pogledu, jer na podruju PTS-a nije uope bilo
pojave etnika. Poznato mi je meutim iz prianja da je bilo aranmana
izmeu pojedinih zapovjednitava vojnih i vlasti sa etnicima i to u Bosni.
Znam da je bio dobio dr. Vrani ondanji ministar nekakovu dunost da na
traenje Talijana uredi odnose izmeu naih vlasti i etnika koji su bili pod
talijanskim zapovjednitvom i zatitom. Kod ministarstva unutranjih poslova
postojao je neki posebni odjel za etnika pitanja te je tamo radio Tomica
Grgi. On je u vezi s ovim iao i u Hercegovinu. Koliko mi je poznato, na tom
podruju gdje su bili Talijani nije bilo nikakvog kontakta niti suradnje.
Kasnije priali su mi neki asnici koji su preli u PTS iz domobranstva da oko
Prijedora je bilo sa etnicima uglavljeno neke vrsti primirja te da jedni druge
nisu napadali, ta vie da su etnici dolazili i u samo mjesto gdje su od
Njemaca dobivali municiju.
Pred sam kraj rata nastavljao je Mokov poznato mi je da su u Zagreb
bili doli izaslanici etnika i to Drae Mihailovia. Ja sam dva puta razgovarao
sa Predavcem26 koji je isto bio s njima interesirajui se o njihovom ivotu za
itavo vrijeme rata. Tada sam vidio i generala Dukia te s njim razgovarao
jedno pola sata o istim stvarima. Predavec mi je rekao da se ne misli i ne eli
vie etnicima povratiti jer da je sit svega, a uki je bio vrlo nestrpljiv
oekujui da bude primljen od Pavelia i da se donese neki zakljuak. Ja nisam
uzeo uea u tim pregovorima niti znam dokle su doprli, ali mi je poznat
njihov prijedlog to mi je rekao Juco Rukavina, zapovjednik redarstva oruanih snaga koji je imao dunost smjestiti ih u Zagreb i voditi nad njima
kontrolu. Prema njegovim rijeima oni su doli sa prijedlogom, mislim trojica
izaslanika, jer Predavec se nekako odvojio od njih. To su bila dva oficira od
kojih jedan general uki i jedan advokat Brai.2 Rukavina mi je rekao da
imaju sa sobom i radio-postaju te da su doli u pratnji Njemaca. Njihov
prijedlog je po rijeima Jose Rukavine bio da Srbi, Hrvati i Slovenci zajedniki
stvore neke vrsti antikomunistiki blok napravivi zajedniki izjavu koju bi
trebalo poslati anglo-amerikancima i objaviti u javnost. etnici da bi priznali
nezavisnu hrvatsku dravu rezervirajui za poslije nakon svretka rata rektifikaciju granice u istonoj Bosni. Za ostvarenje pak toga bloka, a radi angloamerikanaca da bi bilo potrebno da Paveli pro forma odstupi. Osim toga
politikog aranmana da trae pomo glede njihove vojske koja se nalazila u
prostoru Banja Luke koja vue sa sobom veliki broj ranjenih i bolesnih. Da li
se je to zakljuilo neznam, ali mi je isto Rukavina rekao da je Luburi dobio
nalog da se stavi u kontakt s etnicima, glede njihovog prolaza odnosno
povlaenja prema Sloveniji. Lubu.rieve jedinice bile su najblie etnicima.
Prije ovog izaslanstva znam da se govorilo o nekim crnogorskim jedinicama i
to Sekule Drljevia koji su bili negdje smjeteni prilikom njihovog povlaenja
A-VII, NDH, Sasluanje A.Mokova, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 1/4 1-117.
Vladimirom, sinom Josipa Predavca.
U martu 1945. i sam Draa Mihailovi je preko svoga predstavnika, advokata Ranka
Braia, poveo sa Paveliem pregovore o zajednikoj akciji, i to tada kad se ve videlo kakav e
biti kraj i ustaa. U isto vreme Mihailovi se obratio i nadbiskupu Alojziju Stepincu i izvesnim
vodeim maekovcima za saradnju u borbi protiv nove Jugoslavije koja je izrasla iz narodnooslobodilakog rata, i to kada se kraj rata bliio. (Milo M i n i , etnici i njihova uloga u vreme
narodnooslobodilakog rata 1941-1945, Beograd 1982, str. 7 4 - 7 5 )
25
u Posavinu. Znam da se prialo o pobuni meu njima radi prvenstva zapovjednika te da je bilo i mrtvih tako da su neke jedinice Luburieve morale
intervenirati da se sprijei pobuna jo veih razmjera. Navodne je bilo oko
300 mrtvih. Ovi Crnogorci nisu bili etnici ve federalisti koji su priznavali za
vou Sekulu Drljevia. Ja sam etnike jedino vidio kad sam prolazio kroz
Plaki 1942. g. za Plitvice i Biha. Ovi su bili pod zapovjednitvom talijanskog
asnika i imali su naziv 'milizia anticomunista'.
Ni ef ustake diplomacije Alajbegovi nije u istrazi2S bio precizniji:
Poznato mi je nadalje iskazao je on da je jedna delegacija Drainih
etnika dolazila Paveliu i to u asu kada su etnici bili u prekarnoj situaciji na
terenu obzirom na sve jau djelatnost NOV. Paveli mi je rekao da je te
etnike primio i da im je ispripovjedao, da ako su dva ovjeka zatvorena u istu
eliju da se s vremenom poinju svaati i mrziti, a ako su u dvije odvojene
elije da ponu kucati jedan drugome na zid pa s vremenom postanu i
prijatelji. Paveli je nadalje rekao da i etnici imaju mogunost kontakta sa
Englezima, no poblie mi nije govorio o tom kontaktu. Kada su sve i kako su
sve vlasti NDH dolazile sa etnicima u dodir, ja u te pojedinosti nisam upuen,
a kako sam gore opisao bilo je negdje direktne suradnje, no drim da su
poglavito Njemci bili posredniki faktor izmeu vlasti NDH i etnika. Tokom
cijelog opstanka NDH etnici su bili na smetnji hrvatskim vlastima, to je ak i
u razgovoru Pavelia sa Hitlerom u septembru 1944 godine dolo do izraaja.
Premda mi pojedinosti odnosa za vrijeme NDH sa etnicima nisu poblie
poznate, to ipak mogu prikazati faze razvoja etnikog problema u NDH.
Nakon to je Draa Mihailovi prestao biti slubeni predstavnik kraljevske jugoslavenske vlade u Londonu i nakon to mu je od strane Engleza
uskraena pomo, Draa Mihailovi je traio oslon na Njemcima, te ga je i
naao. Tako su etnici postali suradnici Njemaca i pomagali rad njemake
vojske na podruju NDH, te se borili protiv NOV. Neprijateljski stav NDH
prema etnicima i obratno je notorna stvar. No kako etnici imaju potporu
Njemaca, to oni postaju mjerodavna vlast nad itavim podrujima, naroito u
Bosni, te ine iluzornom vlast NDH. Jo u septembru 1944 godine Paveli daje
u razgovoru s Hitlerom izraza negodovanja protiv etnika i trai da se oni ili
koncentriraju na jedan prostor ili da se prebace u Srbiju, to Njemci nisu htjeli
usvojiti, a Keitel je uzeo etnike ivo u zatitu kao za Njemce pouzdane ljude.
Kada su Njemci poeli na Balkanu da naputaju poloaj za poloajem i da se
povlae prema sjeverozapadu, opaa se znatno pribiranje etnika u po'druju
Slovenije, naroito okolice Ljubljane i . . . ekonomiji snaga, to je oiti znak da
etnici ele doekati konac rata to jai. Ve pod konac rata, kada njemaka
snaga brzo smalaksava etnici uspostavljaju dodir sa Paveliem, jer njihov
poloaj na terenu uslijed djelovanja N O V postaje sve tei, pa je oito da su
uspostavili kontakt sa Paveliem radi toga da otupe otricu koja je postojala
za cijelo vrijeme NDH izmeu ustaa i etnika, da bi izbjegli ukljatrenju
izmeu NOV i hrvatskih jedinica na terenu, te se tako odrali u to jaoj
snazi.
Vladimir idovec, opunomoeni ministar, koji je sastavljao tako politiki
optimistike vanjskopolitike preglede ustakog ministarstva vanjskih poslova
bio je u svom istranom elaboratu O pregovorima ustakih vlasti sa etnicima Drae Mihailovia 29 ipak neto odreeniji.
28
29
A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja M. Alajbegovia, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 4/5 - 1-155.
A-VII, NDH, Kut. 1.0.9, Br. reg. 2/2 - 1-5.
Ve se prije aputalo u Zagrebu navodi idovec - da su postojali

stanoviti poloaji za dodir izmeu ustakih vlasti i etnika Drae Mihailovia.
Makar se znalo kako etnici gledaju na Hrvate u openitosti (oni su itav
hrvatski narod u cjelini a nikako samo ustae, inili odgovornim za sve
postradale Srbe na hrvatskom podruju, pa su govorili o tzv. 'kolektivnoj
odgovornosti' te o 'kolektivnoj odmazdi', koja da e jo doi. Sm sam imao
jednom priliku vidjeti neku propagandnu knjigu etnika Drae Mihailovia
izdanu u 'slobodnim srpskim brdima' u kojoj se je opirno dokazivalo da je i
HSS jednako tako odgovorna za pokolje Srba kao i ustae, da je ba 'Seljaka
zatita' prva izvrila takove pokolje te da su za to jednako odgovorni visoki
katoliki sveenici, u prvom redu biskup vrhbosanski ari te nadbiskup
zagrebaki Stepinac), opi vojniki i politiki poloaj ve je bio tako slab da se
smatralo da se mora posegnuti i za tim sredstvom.
Bio sam samo neto nauo o tome, ali nisam nita konkretno uspio
saznati. Tek kasnije, za prvih dana moje emigracije priao mi je onaj etnik
kojega sam ve spomenuo u mome izvjetaju o emigraciji, kako je on sa
izaslanicima Drae Mihailovia tri puta dolazio u Zagreb. On mi je naveo i
vrijeme prva svoja dva dolaska, ali sam to u meuvremenu zaboravio. Trei
put je bio u Zagrebu onda kada su vodeni glavni i najvaniji pregovori, tj.
mislim negdje u oujku ili poetkom travnja 1945 godine.
Zna se da (je) jo u prosincu 1944 godine Luburi dao zaklati na
zagrebakom kolodvoru neke Ljotieve etnike, meu njima i neke blie
Ljotieve suradnike koji su prolazili pod njemakom zatitom. Bio je spontan
izraz meusobne mrnje ustaa i etnika. Njemci su zbog tog sluaja ogoreno
protestirali, ali stvar je ostala bez posljedica. Luburi je navodno kod tog akta
mislio na osvetu zbog klanja koja su vrili usput po hrvatskim krajevima oni
etnici koji su bili u slubi Njemaca, te koji su se povlaili prema Sloveniji.
Meutim, nakon vehementne ruske ofanzive koja je poela na Visli,
mislim nekako dana 12. I 1945 godine, te kad su Njemci bili baeni natrag sve
do Odre, opi se je poloaj posve izmjenio.
U Zagrebu se je sve mislilo na uspostavu veza s Englezima, odnosno s
onim formacijama koje ve rade s Englezima. To je bilo u ono vrijeme kad je
hrvatska dravna vlada davala one svoje poznate izjave o pripadnosti Hrvatske evropskom zapadu, kad je sline izjave dalo i Hrvatsko Sveuilite, te
uslijedila, mislim u veljai ili oujku 1945 godine, ona poznata poslanica
hrvatskog episkopata, koji se je sastao na zasjedanju u Zagrebu.
Tako su se onda, u itavom kompleksu tog 'evropskog' stava Hrvatske
pojavile i kombinacije s Draom Mihailoviem, za koga se je dodue ve znalo
da vie nije s Englezima u onom srdanom i slubenom odnosu kao prije, ali za
koga se nije sumnjalo da je faktino i nadalje u najintimnijim odnosima s
Englezima.
Tako se konano saznalo, rekoh negdje koncem oujka ili poetkom
travnja 1945 godine, da su u Zagreb stigli neki generali Drae Mihailovia, te
da su primljeni od visokih ustakih asnika te od dr. A. Pavelia samog. 0
!0 Na pitanje istraitelja to mu je poznato o Pavelievim razgovorima sa etnikim
generalom ukiem Kren je odgovorio:
Koncem zime 1944/45 uo sam govoriti, da su Paveliu doli etniki delegati, medu kojima
je bio i general uki Svetomir, radi pregovora o povlaenju kroz NDH, kao i radi dogovora o
zajednikoj daljnjoj suradnji. uli smo da je taj razgovor ispao veoma povoljno i da e etnici kao
saradnici suraivati sa ustaama. Govorilo se je jo, da e se etnici prvi povui kroz Hrvatsku i
Sloveniju, i na sjeverozapadnom krajnjem podruju Jugoslavije obrazovati front, gdje e sa jedne
idovec dalje navodi da jedino to je poblie uo o tome jest ono to mu je

o tome priao prof. Ivan Orani, a izvor njegova znanja da je bio sm Paveli.
Orani mu je spomenuo i imena etnikih generala koji su tih dana bili u
Zagrebu na pregovorima, no idovec im je imena zaboravio, samo to se
prisjea da je tu bilo spomenuto neko ime kao uki ili slino.
Dr. A. Paveli i njegovi najblii suradnici (vojniki) pregovarao je s ovim
etnikimj>redstavnicima o zajednikoj borbi protiv partizana, a pod okriljem
Engleza. etnici su bili na stanovitu da se zemlja ne smije nikako napustiti jer
bi to znailo preputanje partizanima. A to je ono to ne moe konvenirati ne
samo Srbima ni Hrvatima, nego ni Englezima. Pod pretpostavkom da e se
borba doista dalje i nastaviti u samoj zemlji, vodeni su dalje razgovori o samoj
vojnikoj i tehnikoj suradnji pa je dolo u tome do potpunog sporazuma.
Prof. Orani je dalje priao, kako su se visoki ustaki asnici, koji su imali
prilike vidjeti etnike odrede, s omalovaavanjem o njima izraavali. Da se
radi o posve odrpanim i umornim ljudima, a da im je i broj neznatan. Ne
sjeam se vie da li je bio spomenut broj od nekih 5 ili 10.000 ljudi. To da su
ostaci ostataka nekadanje vojske Drae Mihailovia, vrlo slabo opremljeni,
pa se vidi da ih Englezi ve dugo nisu opskrbljivali. Uostalom da su i ti etniki
generali sami priali kako ih Englezi ve dugo ne snabdjevaju.
Konano je prof. Orani reproducirao i komentare koji su se uli u krugu
dr. A. Pavelia o tim pregovorima sa etnicima. Neko je bio primjetio, zar nije
opasna suradnja sa etnicifria, kad se znade to oni misle o Hrvatima i to im
zapravo spremaju. Dr. A. Paveli se je na to osmjehnuo i primjetio: 'Ali mi si
svoje mislimo o njima! Uostalom znade to sve Luburi i on e ve etnike
udesiti kad ih vie ne budemo trebali'.
Okolnost to je vidio da etnici vie nemaju direktne podrke sa strane
Engleza - zakljuuje idovec - sigurno nije bila ohrabrujua za dr. A. Pavelia. On je dodue tada ve pekulirao s time, kako e nai neku pravu vezu s
Englezima, ali mu ova suradnja sa etnicima oito nije izgledala kao ispravan
put kod toga. Po onome to sam ve izloio kod veza s Ukrajincima (sluaj
UPA i Janovskog) 31 mislim da se namee kao oigledan zakljuak, da je dr.
A. Paveli odbacio sve ovakve kombinacije iz razloga jer je vjerovao Njemcima da je bolje povui se s njima, poto e i onako neposredno poslije toga
doi odmah do obrauna izmeu Angloamerikanaca i Rusa. Sigurno je da su
mu njegovi njemaki savjetnici napunili ui s tim planovima, te kako e u tom
sukobu njemaka vojska, jo kompaktna odmah biti na strani zapadnih
saveznika, pa da je tu najbolje mjesto i za hrvatsku vojsku. Ne znam da li sam
ve u kojem od mojih dosadanjih prikaza spomenuo, ali jo u ono prvo
vrijeme nae emigracije uo sam govoriti o tome kako je prof. Crljen u svojim
govorima vojsci ve na samom povlaenju govorio o tome, kako je to samo
strane prihvatiti vojsku NDH, koja e se povlaiti, a sa druge strane doekati angloamerikance i
prikljuiti se njima, odnosno staviti im se na raspolaganje. U logoru Grottaglie u Italiji uo sam od
etnikog majora uakovia, koji je tamo doveden iz etnikog logora Eboli, da je general Duki
oduevljen sa Paveliem i da ale da ve prije nisu sa njim uhvatili vezu.
Poznato mi je iz razgovora u Zagrebu, da se kod Pavelia nalaze i ive kao specijalni gosti:
Vana Mihajlov sa enom, Sekula Drljevi sa enom i jedan francuski advokat, koji je bio
branitelj u marseljskom procesu.
Znam da su zadnjih dana ili u Ljubljanu radi pregovora sa Romanom i Rupnikom ministar
Frkovi Ivica i pukovnik Aleksi Josip. (A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja VI. Krena, Kut. I . 0 . 9 ,
Br. reg. 9/1 - 1-127)
" A-VII, NDH, Elaborat: Sluaj Janovski, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 3a/2 - 1-9.
privremena epizoda, jer da e (se) skoro itava vojska pod vodstvom dr.
A. Pavelia vraati protiv partizana i ovaj puta, zajedno s Englezima!
U drugom istranom elaboratu 32 Zidovec obrauje pitanje ustakih pregovora sa Slovencima neposredno prije sloma NDH.
U posljednje vrijeme NDH, meu ostalim pokuajima koji su injeni u to
doba, pojavljuje se i plan da se neto uini zajedno sa Slovencima. Sigurno je
inspiraciju za tu ideju dala pomisao da Slovenci moraju imati ve nekakve veze
sa Englezima i Amerikancima, jer da itavu njihovu potajnu djelatnost dirigira
Krek iz Rima. 33 Po izvjetajima konzula iz Ljubljane prof. Baljia proizlazilo je
da Slovenci takve veze doista imaju, a to se slagalo i s raznim glasinama koje
su se o tome ule. Sjeam se da je i meni neki Horvat 34 u par navrata
spominjao da Krek, u sporazumu s Englezima i kraljem Petrom doista vodi u
Sloveniji tajnu akciju kojoj je cilj da se dovede do angloamerike intervencije
na jugoslovenskom podruju. Taj je Horvat bio na elu nekakve stranke
('kmetsko-delavske') koja da ima u programu usku suradnju s Hrvatima, pa
da je on jo za banovine radio s dr. Maekom. Ne poznajem dodue slovenski
politiki ivot, ali sam uo da taj Horvat nikad nije imao neko politiko
znaenje. No on se je dosta vrzao po Zagrebu za sve vrijeme NDH. Stvorio je
ak neki plan o hrvatsko-slovenskoj 'dravnoj zvezi', bio s time kod dr.
Pavelia i si. No to je ve druga tema.
Kaem druga tema, jer u posljednje vrijeme NDH Horvat vie nije imao
nikakav ugled ni kod mjerodavnih hrvatskih politiara, kako sam to mogao iz
raznih primjedaba razabrati. Sigurno sam to opazio im sam postao proelnik
opeg odjela (u rujnu 1944 god.). Dr. Alajbegovi mi je tada rekao da mogu
namjestiti kao ugovorne inovnike kod predstavnitva NDH u Trstu, Ljubljani, Mariboru i Gracu one ljude koje bude predlagao taj Horvat, ali sam
odmah vidio da on to smatra jednom obinom izvanjskom koncesijom tom
ovjeku, dok mu u biti ne pridaje ba nikakvo politiko znaenje.
Zidovec navodi da je za NDH bio mnogo interesantniji general L. Rupnik
o kojem je Balji obavijestio Zagreb kako je na Vidovdan 1944. god. odrao
oduevljen govor za kralja Petra - u prisutnosti Nijemaca! To je, dodue, bilo
neugodno za NDH, ali se odavde poelo zakljuivati da i taj Rupnik mora
imati veze ne samo s kraljem Petrom nego i s Englezima. Dakako, i sa
etnicima za koje se, uostalom, za vrijeme rata neprekidno ulo da imaju dosta
ljudi po Sloveniji. Nadalje je sve interesantniji za NDH postajao knez-biskup
Roman za koga se govorkalo da ima izravne veze s Krekom u Rimu.
im je vrijeme dulje odmicalo i im je vojniki i politiki poloaj za NDH
postajao nepovoljniji, tim su se vie obraale oi na Sloveniju. Najprije se je
kombiniralo s generalom Rupnikom te govorilo o tome kako bi se, ako se
stvari tako nepovoljno razviju, hrvatska vojska povlaila zajedno s Rupnikovim 'domobrancima' spram Istre te trebala izazvati angloameriku vojniku
intervenciju. Zatim se je vie govorilo o onim slovenskim krugovima koji
imadu direktne veze s Krekom i Englezima. O tome svemu nisam znao nita
poblie, nego ovako openito, poto to ovdje reproduciram. Izvori mog znanja
bila su prianja profesora Orania, pomenutog Horvata, neto od proelnika
32 A-VII, NDH, Elaborat: Pregovori sa Slovencima neposredno prije sloma NDH, I . 0 . 9 ,
Br. re^. 3b/2 - 1-4.
Miha Krek doao je u Rim kao predstavnik kraljevine Jugoslavije u Saveznikom savjetu
za Italiju.
34 To je bio ve spominjani Pavel Horvat, predvodnik minijaturne Kmeko-delavske
stranke u Sloveniji.
politikog odjela Riegera, a neto i izvjetaji koje je slao iz Ljubljane prof.

Balji, koji su onda kruili na ministarstvu meu viim inovnicima. Meutim
Balji nije imao, iz opreza, obiaj da u takve izvjetaje mee svoje prave i
najvanije informacije, nego bi to iznosio u usmenim izvjetajima. Primjetio
sam da on u onih posljednjih nekoliko mjeseci NDH ee je dolazio u Zagreb
radi tih usmenih izvjetaja. Uvijek bi se dugo zadravao kod dr. Alajbegovia,
a odlazio bi ak i osobno do dr. A. Pavelia, makar inae nije bio obiaj da on
prima obine konzule. I meni je dolazio slubeno kao proelniku opeg odjela,
ali sa mnom je razgovarao o tome, koje inovnike treba namjestiti ili premjestiti, o automobilu kojega on treba, o cigaretama i o slinim stvarima. Tim
prije kad mu je bilo poznato da nikako ne spadam meu miljenike dr.
Alajbegovia.
Onaj posljednji tjedan NDH uo sam govoriti na ministarstvu (a i inae od
upuenih ljudi), da su iz Ljubljane stigli neki slovenski delegati koji imaju
pregovarati s hrvatskom vladom. uo sam da s njima pregovara dr. Alajbegovi koji im je dao i jednu veeru u 'Novinarskom klubu'. Sta je bio konkretan
predmet tih pregovora i to je ugovoreno to ne znam, ali se je onda openito
smatralo kao i u ono pripravno razdoblje koje sam ve opisao da se radi o
planovima hrvatsko-slovenske suradnje (mislilo se je i etnike suradnje, jer se
znalo da su neposredno prije toga bili u Zagrebu neki etniki generali i
izaslanici radi pregovora). Razgovore sa etnicima - jer se je radilo sasvim o
vojnikim stvarima, da su vodili visoki ustaki asnici, a navodno i sm dr.
A. Paveli. Prof. I. Orani, koji je volio uvijek sve znati, priao mi je o tome.
Sjeam se kako je on spomenuo da je neko od Hrvata, ne sjeam se vie tko,
primjetio dr. A. Paveliu zar nije opasna suradnja sa etnicima kad se znade
to oni zapravo u dui misle o Hrvatima, te to im spremaju. Dr. A. Paveli se
je nasmijao i odgovorio: 'No i mi si o njima svoje mislimo! Zna to Luburi i on
e ve paziti na njih i udesiti ih kad ih vie ne budemo trebali!' U poglavlju o
tome padali bi suradnja sa Crnogorcima i osnutak 'vojske' dr. Sekule Drljevia
iz redova bivih etnika. To se sve desilo u ono posljednje vrijeme. No mislim
da je bolje o etnicima i Crnogorcima dati izvjee u jednom posebnom
pregledu. Ovdje sam to nabacio samo zato da se vidi povezanost u borbi
protiv partizana te traenje zatite odnosno intervencije Engleza i Amerikanaca.
Da neto takvo mora biti po srijedi, pretpostavljalo se je i zbog toga jer se
je znalo, da se je ba onih dana hrvatska vlada obratila na Engleze i
Amerikance onim poznatim memorandumom.
Onaj posljednji tjedan NDH doao je ponovno u Zagreb radi usmenog
izvjetaja prof. Balji. On nije bio primljen samo kod dr. Alajbegovia, nego je
svoj izvjetaj podnio izravno i na sjednici same vlade. Iz toga se takoer moglo
razabrati da je slovensko pitanje vrlo aktuelno, te da mu vlada posveuje
veliku panju.
Rekao sam da ne znam kakav je bio rezultat pregovora sa Slovencima u
Zagrebu, ali vjerojatno je ta stvar morala izgledati vanom za hrvatsku vladu,
jer da nije bilo tako, tada ne bi vlada poslala u Ljubljanu ministra in. Ivicu
Frkovia radi daljnjih pregovora. Mislim da je on u Ljubljani bio u petak 4. V.
1945 godine (sjeam se naime, da je u punoj onoj prvoj engleskoj ici u
Spittalu a/D Ivica Frkovi priao, kako se je u Zagreb vratio posljednji as
prije odlaska, tj. u subotu, a u nedjelju se je ve bjealo).
U ici u Spittalu a/D upoznao sam se s generalom Rupnikom. On je tada
nama svima priao da su postojali planovi o tome da se slovenska i hrvatska
vojska zajedniki brane protiv partizana, pa je teta to nije doista i provedeno, te da je pogrjeka to se je uope bjealo iz zemlje.
Ne znam da li jo u onom posljednjem asu u Zagrebu, ili ve na bijegu iz
Zagreba uo sam da je u Ljubljani proglaena nekakva posebna slovenska
drava. No odmah je bilo dodano da je to prekasno pokuano pa je stvar
propala.
Zidovec je tek u svom posljednjem (engleskom) zatvoru u Rimu poto je
bio uhapen u Genovi u Italiji - prije nego to je bio izruen naim organima
mogao o svim tim dogaajima uti neto poblie. U Genovi je bio uhapen i
bivi konzul u Ljubljani prof. S. Balji.
Jednom zgodom on mi je priao o ovim dogaajima navodi Zidovec.
Rekao mi je, da je itavu slovensku akciju vodio tajno Krek iz Rima i to u
dogovoru s Englezima i kraljem Petrom. Dakle slovenska drava, koja se je
imala proglasiti, nije bila uperena protiv kraljevine Jugoslavije, nego je to bila
unapred dogovorena igra, kako sa samim kraljem Petrom tako i sa Englezima.
Meutim, stvar je pokvario Rupnik. Umjesto da na vrijeme otstupi od vlasti te
ju prepusti Slovencima, koji su tu itavu akciju vodili, on je stvar zavlaio i jo
dao hapsiti ovjeka, koji je bio predvien kao ministar unutranjih poslova.
Da je to Rupnik na vrijeme dozvolio, jo bi se situacija dala spasiti jer Njemci
ne bi sprijeavali ovu akciju.
Plan je Krekov bio u tome da se tim izazove angloamerika vojnika
intervencija jer bi nova slovenska vlada zvala u pomo Engleze i Amerikance,
odnosno traila da oni zavedu red i osiguraju slobodni izbor u zemlji, koji bi
izbori imali odluiti o buduem ureenju. Uz Slovence, tako je dalje nastavio
prof. Balji, pruala se je prilika i Hrvatima da se spase (mislim da ova
reenica posve tumai sadraj pregovora, koji su onih posljednjih dana voeni
u Zagrebu i Ljubljani)!
Dalje je Balji rekao da je u asu kad je konano Rupnik shvatio da mora
otstupiti od vlasti to kad je odista ta 'slovenska drava' bila proglaena, ve
sve bilo prekasno te je stvar odmah i propala (iz ove okolnosti treba zakljuiti
da su zapravo i pregovori u Zagrebu i Ljubljani voeni onda, kad je ve bilo
prekasno. Tu stvar precizira prof. Balji na ovaj nain: 'Da je onaj nesretni
Rupnik odstupio bar jedno osam do deset dana prije...').
Ostaje nesumnjiva historijska istina da su kvislinki krugovi u Sloveniji
vodeni generalom L. Rupnikom i ljubljanskim biskupom G. Romanom uputili poseban memorandum Paveliu, nadbiskupu Stepincu i V. Maeku (od 21.
travnja 1945) 31 u kojem se zalau za osnivanje zajednikog reprezentativnog
tijela: Komiteta nacionalnog otpora Srba, Hrvata i Slovenaca. Znaajno je da
se na planu zajednike j u g o s l a v e n s k e kontrarevolucionarne akcije naao u
tom arenom drutvu i sm ustaki poglavnik A. Paveli!
3. Ustaki memorandum za generala Alexandera. U ranim jutarnjim
satima 4. svibnja 1945. bio je iz Zagreba otposlan memorandum ustake vlade
namijenjen feldmaralu Haroldu Alexanderu, saveznikom glavnokomandujuem na Sredozemlju.36
35
Suenje Lisaku, Stepincu, alicu i druini, ustako-kriarskim zloincima i njihovim
pomagaima, Zagreb 1946, str. 4 9 - 5 2 .
3
Jerome J a r e b and Ivo O m r a n i n , Croatian Government's Memorandum to the Allied
Headquarters Mediterranean, May 4, 1945, Journal of Croatian Studies, New York 1980,
Volume X X I , str. 1 2 0 - 1 4 3 .
Vlastoruno pismo A. Pavelia poslaniku Kascheu kojim denuncira gen. Glaisea i otkriva urotu Lorkovia i Vokia (vidi str. 7879/11).
Zapovijed vrhovnog zapovjednika A. Pavelia oruanim snagama N D H da bezuvjetno

nesmetano propuste etniku skupinu popa ujia.
Pismo izaslanika Sv. Stolice opata

Marconea upueno Paveliu u
kojem moli ublaavanje represivnih mjera ustakog reima (vidi
str. 361/11).
Erih Lisak
skuptini.
govori
na
ustakoj
Koncept odgovora ustakog ministarstva vanjskih

A. Pavelia (vidi desno gore).
poslova s vlastorunim
dodacima
Poglavnik pozdravlja
Zagrebu.
novoga
maarskog
ministra vanjskih poslova
prilikom
posjeta
Pismo Drae Mihailovia nadbiskupu A. Stepincu kojim poziva nadbiskupa da uloi sav
svoj uticaj i sve svoje napore u cilju aktiviranja svih nacionalnih snaga hrvatskoga naroda u borbi protiv boljevizma.
Bijeg neprijateljskih
Zagreba.
jedinica pred osloboenje
Ustako-domobranski odredi pred kapitulaciju u Bleiburgu (Pliberk).
D i o ustakih ministara i visokih dunosnika, izruen naim vlastima odmah nakon

kapitulacije.
Taj memorandum u prijevodu s engleskog glasio je u konanoj redakciji

ovako:
U ovo vrijeme kad e se sudbina svih evropskih naroda kao i onih itavog
svijeta odrediti za dugo historijsko razdoblje potrebno je da se takoer uredi i
poloaj Nezavisne Drave Hrvatske. Pravedna odluka za koju se zalau Velika
Britanija i Sjedinjene amerike drave ne moe se donijeti ako se pri tom ne
uzmu u obzir i slijedei momenti:
I.
Hrvatski narod doao je na podruje koje pokriva Nezavisna Drava
Hrvatska u srednjem vijeku za vrijeme velikih seoba naroda i osnovao svoju
dravu. Prije 800 godina uli smo s Ugarskom u personalnu a kasnije u realnu
uniju. God. 1918. (protivno volji hrvatskog naroda) bio je protupravno
prekinut tisuugodinji kontinuitet hrvatske suverenosti. Stotinama godina
Hrvatska se trudila da ostvari svoju punu dravnu nezavisnost a dvadeset
godina (1918-1941) borila se za svoj suverenitet. Tek 1941. god. pruila se
prilika da hrvatski narod pomou revolucije - iskoristivi prednost sukoba
izmeu Italije i Njemake u borbi za interesne sfere na Jadranu i u Podunavlju
uspostavi Nezavisnu Dravu Hrvatsku.
Hrvatska drava ponikla je iz volje i borbe hrvatskog naroda, dodue, za
vrijeme rata, ali ona nije rezultat rata.
Bila je uspostavljena u jednoj povoljnoj vanjskopolitikoj konstelaciji, no
nije tuinska tvorevina. Hrvatski narod iskoristio je samo danu priliku da
ostvari svoj cilj za koji se aktivno borio vie od dvadeset godina, a kojem cilju
je teio stotinama godina. Nezavisna Drava Hrvatska ve postoji etiri
godine i djeluje sa svim atributima moderne drave. Hrvatsku dravu su u
prvoj godini opstanka priznale de facto i de iure tri velesile (Italija, Njemaka i
Japan) i mnoge druge (panjolska, Finska, Maarska, Rumunjska, Slovaka,
Bugarska, Tajland, Manduko itd.). ak Sjedinjene drave i Argentina odravale su odnose s hrvatskom dravom poetkom 1941. god. a do danas imaju
svoje predstavnike u Hrvatskoj vicarska (konzulat), vedska (konzulat),
Francuska (konzulat) i Sveta Stolica (apostolskog delegata). Hrvatska drava
lanica je Meunarodne potanske unije i Meunarodnoga Crvenog kria. U
ratu se hrvatska drava pridrava odredaba meunarodnog prava i dri logore
ratnih zarobljenika za dravljane Sjedinjenih drava, Engleske, SSSR-a itd.
II.
Nezavisna Drava Hrvatska dokazala je u svakom pogledu sposobnost
hrvatskog naroda u pogledu postignutoga nezavisnog politikog ivota. Hrvatski narod predstavlja potpuno razvijen narod u modernom evropskom
smislu. Hrvatski narod je svjestan svog prava na politiku nezavisnost i proet
je uvjerenjem da je samo ona u stanju da osigura njegov opstanak i napredak.
Hrvatski narod je to dokazao posebno tokom posljednjih etiriju godina.
Hrvatskoj vladi kao i hrvatskom parlamentu (saboru) uspjelo je usprkos
raznovrsnim protestima odrati politiku nezavisnost i izgraditi monu
vojsku s izvrsnim oficirskim kadrom. Usprkos neprekidnim, esto tekim i
vrlo krvavim gubicima i usprkos vanjskim meunarodnim protivljenjima i to
upravo od onih koji su kroz to vrijeme htjeli u tom pogledu imati odlunu
rije, hrvatska vojska pokazala je svoju izvanrednu sposobnost da se uspjeno
bori. Na taj nain je hrvatski narod izdrao najveu kunju koja se stavlja na
pojedine narode i drave. Vie stotina tisua hrvatskih boraca, od toga
19
289
najveim dijelom novaenih na temelju dobrovoljnog stupanja u vojsku, koji

su dali vie desetaka tisua rtava i vie desetaka tisua ranjenika i koji su i
danas spremni poginuti za hrvatsku dravu - trajan su i najeklatantniji
plebiscit koji svjedoi o volji i sposobnosti hrvatskog naroda da bude nezavisan u svojoj vlastitoj dravi, a sve to usprkos izvanredno nepovoljnim vanjskim okolnostima.
Usprkos injenici to posljednje etiri godine nismo ak imali ni najpotrebnije industrije, za rat neophodne, mi smo na vojnom i privrednom planu
odolijevali, tako da se moe rei da se posebno na onim podrujima kojima je
neprekidno upravljala hrvatska vlada u znatnoj mjeri poboljalo blagostanje
naroda. Usprkos injenici to je mnotvo vojski prelo Hrvatskom i tu
boravilo, privredni ivot zemlje nije uope pruao sliku siromane drave i
njene prezaduenosti, kao to se to moglo primijetiti za vrijeme Jugoslavije u
ponekim tzv. pasivnim krajevima ak u doba mira kad su uslijed loe uprave
Beograda pojedini hrvatski krajevi skapavali od gladi.
Hrvatska ima dovoljno resursa za opstanak; raspolae znatnim rudnim
bogatstvom; posjeduje bezbroj uma od kojih su znamenite one s hrastom;
nadalje raspolae dugom i vrlo razvijenom morskom obalom sa stanovnitvom izvanredno sposobnim i poduzetnim za plovidbu. Hrvatska je takoer
dobro poznata po mogunostima koje prua meunarodnom turizmu.
U kulturnom pogledu hrvatski je narod priznat kao najnapredniji narod
balkansko-jadranskog podruja. Velik niz imena umjetnikih i znanstvenih
stvaralaca koje svojataju druge zemlje pripada hrvatskoj naciji. Hrvatska je u
potpunosti podigla vodee slojeve sposobne da vode poslove politike,
upravne, vojne, privredne i tehnike izgradnje i uprave zemlje. U tom pravcu
mi smo bez sumnje najuspjeniji od svih naroda balkanskog podruja.
III.
Hrvatska kao zemlja, ponikla na obalama Jadrana, upuena je na Jadransko more kao uvjet svog opstanka, a hrvatski narod pored Grka jedini je
pomorski narod Balkana i ima posebno stare prirodne veze s V. Britanijom.
Hrvatska ne moe opstojati bez oslonca na V. Britaniju, dok s druge strane
opstanak Hrvatske moe biti V. Britaniji od posebne koristi budui da je
hrvatski narod po prirodi istovremeno uvar istone obale Jadranskog mora.
Da je hrvatski narod vezan za anglo-ameriki svijet, tome u prilog govori
injenica to jedna petina hrvatskog naroda, tj. vie od milijun Hrvata ivi u
Sjedinjenim Dravama i u raznim dijelovima Britanskog Carstva (Australija,
Kanada, Novi Zeland, Juna Afrika). Ta brojna emigracija najbolja je i
najjaa kopa izmeu Hrvatske i naprijed spomenutih zemalja. Ta emigracija
uvijek je aktivno podravala privredni razvoj i politiku borbu hrvatskog
naroda u domovini. Moda danas i nije do u pojedinosti obavijetena o
prilikama u Hrvatskoj, ali je injenica da gotovo svaki hrvatski iseljenik u
anglo-amerikom svijetu ima najmanje po jednog lana svoje obitelji koji je
poginuo- ili bio ranjen u sadanjoj borbi hrvatskog naroda protiv svog
neprijatelja, u borbi za opstanak hrvatske drave. Duhovne veze izmeu
starog kraja i naprijed spomenutih iseljenika posebno su snane, ak i kod
onih njihovih potomaka ve naturaliziranih u zemlji useljenja roditelja kojoj
su svi doseljeni Hrvati bez iznimke odani dravljani. Sa stajalita V. Britanije i
Sjedinjenih Drava potrebno je izbjei razvoj situacije kojim bi tako brojno
hrvatsko puanstvo tih zemalja moglo biti dovedeno do toga da osudi politiku
njegovih novih zemalja prema domovini s kojom je vezano osjeajem najdub-
lje simpatije i u kojoj ima najblie roake. U ovom su ratu tako brojne
hrvatske obitelji trpjele da se za velik broj moe rei da ih je neprijatelj u
Hrvatskoj u potpunosti istrijebio i da njihovi preivjeli roaci postoje samo u
redovima hrvatskih iseljenika u Sjedinjenim Dravama i Britanskom Carstvu.
Kao narod sposobnih pomoraca, Hrvati su upoznali Britansko Carstvo i
Sjedinjene Drave. Najvei dio nekadanje jugoslavenske trgovake mornarice, ak i u ovom ratu, plovio je i jo plovi u interesu zapadnih sila.
Potrebno je napomenuti da su svi ti brodovi iskljuivo hrvatsko vlasnitvo
i da su njihovi kapetani i mornari iskljuivo Hrvati.
Trgovaki odnosi vrio su se razvijali izmeu Hrvatske i, posebice, V.
Britanije koja predstavlja odabrano trite, izmeu ostalog, za proizvode nae
poljoprivrede i posebno naeg umarstva. U posljednje je vrijeme bio zabiljeen porast broja engleskih turista na naoj hrvatskoj obali i kopnu.
Mnogi umjetnici i nauenjaci hrvatskog porijekla djeluju posebno u
Sjedinjenim Dravama. Njihova djela krase umjetnike zbirke i galerije Engleske i Sjedinjenih Drava.
Izlobe tzv. jugoslavenske umjetnosti koje su bile prireene u Engleskoj i
Sjedinjenim Dravama sadre prvenstveno izloena djela hrvatskih umjetnika
(na primjer Metrovia).
IV.
Posebnu panju treba posvetiti mediteranskom poloaju Hrvatske i naim
razgranatim vezama s narodima Sredozemlja. U tom pogledu treba na prvom
mjestu spomenuti injenicu da smo mi Hrvati jedini narod u Evropi koji ima
velik dio svojih pripadnika islamske vjeroispovijedi. Veze islamskih Hrvata
njih oko milijun s Turskom stare su i vrlo duboke. U Turskoj danas ivi oko
2 0 0 . 0 0 0 hrvatskih iseljenika od kojih velik broj govori kod kue hrvatski i
proeti su dubokim osjeajem divljenja prema staroj domovini.
Oni u Turskoj zauzimaju razmjerno najvie poloaje i velik broj njih
pripada viim klasama. Na primjer, turski ambasador Ruet Eref rodom je iz
hrvatske pokrajine Bosne. Hesref Gerede, turski poslanik u Berlinu do 1941.
god., takoer je porijeklom iz hrvatske pokrajine Bosne, kao i vei broj
uglednih lanova turske diplomacije. Gradonaelnik i zapovjednik Ankare
takoer su rodom iz Hrvatske; on je najblii suradnik predsjednika republike.
Razumljivo je to se hrvatski doseljenici u Turskoj kao i njihovi mnogobrojni prijatelji zanimaju za poloaj hrvatskih muslimana koje Hrvati smatraju najplemenitijim dijelom svog naroda, zbog ega je hrvatska politika
prema muslimanima naila na najljepi odjek u Turskoj, nasuprot loim
postupcima prema muslimanima u Jugoslaviji prije godine 1941.
Za Hrvatsku se zanimaju - zahvaljujui ivoj vjerskoj solidarnosti islamskih naroda posebice muslimani Bliskog istoka. Primjera radi moe se
spomenuti da je egipatski parlament, odnosno predsjednitvo vlade u Kairu
28. VI 1944. raspravljalo o tekom poloaju hrvatskih muslimana zbog nasilja
razliitih bandi i preko Crvenog polumjeseca odredilo znatnu novanu pomo
za spomenute hrvatske stradalnike.
Nasuprot od Moskve stvaranom slavenskom bloku na Balkanu u
turskim je krugovima vie puta bila istaknuta potreba stvaranja jednog
mediteransko-balkanskog bloka neboljevikih drava, poimence Turske,
Grke i Albanije. Taj bi blok trebao ukljuiti i hrvatski narod koji ve zbog
svoje pripadnosti katolicizmu i Islamu nema razvijen osjeaj panslavenske
solidarnosti koja se danas javlja kao sredstvo za irenje utjecaja Moskve.
V.
Hrvatski narod nije nikada promatrao svoju politiku borbu sa stajalita
velikih ideolokih sukoba. Hrvatski vojnik u svojoj borbi mario je i jo uvijek
mari za rat za Hrvatsku, za borbu u obrani hrvatske nezavisnosti a u velikom
broju sluajeva takoer za borbu da ouva vlastiti dom i ivot svoje obitelji
pred napadom neprijatelja. U stvari, hrvatska drava sudjeluje u velikom
svjetskom ratu iskljuivo za to da brani svoj teritorij i njegova obrana ima
svojstvo iskljuivo narodnog obrambenog rata. Hrvatski narod zna vrlo
dobro da osovinske sile u njihovom programu ratnih ciljeva nisu planirale
osnivanje hrvatske drave. Berlin i Rim vjerovali su ak krajem oujka 1941.
god. da e se Jugoslavija pristupajui Trojnom paktu ukljuiti u njihov ratno-politiki sistem. No, pomou vlastite revolucije hrvatski je narod stvorio
gotov in postojee hrvatske drave, emu su Njemaka i Italija morale
prilagoditi svoje stavove, a ime je Hrvatskoj polo za rukom da iskoristi sebi
u prilog njihovo suparnitvo na naem teritoriju i da odri hrvatsku dravu
usprkos dobro poznatoj injenici da je Italija sistematski nastojala da je slomi,
to je otvoreno izjavio general Roatta prilikom talijanske kapitulacije.
Da bismo upotpunili sliku nae medunarodno-politike situacije u godini
1941. potrebno je utvrditi injenicu da se Komunistika partija Jugoslavije, za
vrijeme stvaranja hrvatske drave, nije aktivno borila protiv nje sve dotle dok
je Sovjetski Savez odravao odnose s Treim Reichom na temelju poznatog
ugovora o uzajamnom nenapadanju. S otpoinjanjem rata na Istoku, otpoele
su snanije partizanske akcije protiv hrvatske drave, u poetku iskljuivo od
strane lanova Komunistike partije Jugoslavije. Poslije sloma Jugoslavije
Moskva je na najdrastiniji nain otpustila bivega jugoslavenskog ambasadora u SSSR-u dra Milana Gavrilovia.3^
Borba partizana nije nikada naila na odobravanje u irim krugovima
hrvatskog naroda koji nije nikada prihvaao stajalite da je Hrvatska jednako
tako okupirano podruje kao srpski i slovenski krajevi. Usprkos injenici to
je hrvatski narod teko podnosio prisutnost stranih vojski na svom podruju,
ipak se dranje hrvatskih masa prema njima razlikovalo od odnosa, primjerice, srpskih masa prema njemakom, talijanskom i bugarskom okupatoru.
Hrvatski narod vidi prvenstveno u borbi partizana za unitenjem hrvatske
drave radi stvaranja boljevike Jugoslavije prijetnju hrvatskom narodu i
dravi, dalje pokuaj Sovjetskog Saveza da formira iru teritorijalnu zajednicu
i izgradi po mogunosti to vee podruje za vlastiti utjecaj i da se omogui
posredno irenje njegove moi sve do Jadranskog mora na potezu od Kotora
do Trsta.
Prema tome, borba hrvatskog naroda protiv partizana ili patriota kako
se oni obino nazivaju samo je obrambena borba. Poprimila je ogorena i
surova obiljeja uslijed ideolokog, politikog sustava kao tendencije diktirane
od komunistikog vodstva partizana. Komunisti ele vidjeti u svakom pojedinom hrvatskom nacionalistikom konzervativcu, bez obzira na njegovu stranaku orijentaciju, faistu i ratnog zloinca koji je skroz na skroz rav i
ne zasluuje panju Saveznika.
Zbog toga su, na primjer, poubijali na surov nain velik broj predstavnika
37 Dr Milan Gavrilovi bio je izvanredni poslanik i opunomoeni ministar kraljevine
Jugoslavije u Moskvi.
Dokumenti o tom otputanju: Bogdan K r i z m a n , Jugoslavenske vlade u izbjeglitvu
1941-1943. Dokumenti, Zagreb-Beograd 1981, str. 131 i drugo.
Hrvatske seljake stranke i znatan broj sveenika svih vjeroispovijedi, naroito katolike.
Takav oblik vodenja rata opravdavale su zapadne velesile kao potrebu da
se vee i uniti to je mogue vei broj njemakih vojnika. Takav oblik
ratovanja, meutim, poprimio je svojstvo rata istrebljenja, okrutnog ubijanja i
besmislenog ruenja kola, crkava, javnih zgrada, nezatienih seljakih domova itd. Takvo gorko iskustvo bilo je razlog to je hrvatski narod ustao kao
jedan ovjek da brani svoju imovinu, ivot i narodni opstanak.
VI.
Treba pripisati udnovatom lancu okolnosti injenicu to je do oivljavanja hrvatske suverenosti dolo u jednoj meunarodnoj situaciji koja se pretvorila u paradoks. elimo rei da je koliko god to izgledalo udnovato hrvatska drava, iju uspostavu treba prvenstveno pripisati poticanju hrvatskih nacionalistikih krugova, najveim dijelom sljedbenika najveega hrvatskog liberala i demokrata dra Antuna Starevia, poprimila vanjske znaajke
jedne autoritativne drave! To se tako zbilo uslijed vanjskog pritiska koji se
jasno odraava u injenici to ak ni spise Oca domovine (popularno ime za
A. Starevia) nije bilo mogue objaviti u njihovom originalnom obliku za
vrijeme rata, iako je to bila elja Hrvata, nego se doputalo da se izdava
ogranii samo na izvode isputajui najvanije politike poglede dra Starevia
koji je bio najvei protivnik pruskog imperijalizma i najvatreniji pobornik
zapadne demokracije.
Neprekidno stremljenje hrvatskog naroda bilo je u tome da postigne
rjeenje nacionalnog pitanja u suglasju sa starim hrvatskim konstitucionalizmom i parlamentarizmom. Hrvatski Sabor predstavlja jednu od najstarijih
institucija te vrste. Pojavio se u ranom srednjem vijeku; ima tisuugodinji
kontinuitet i stoji uz bok u svom dugom trajanju engleskom i ugarskom
parlamentu. U skladu s tom tradicijom bio je ponovno sazvan hrvatski
parlament (Sabor) i njegov suvereni kontinuitet oivjeli su hrvatski zastupnici
izabrani na izborima 1914. i 1938. godine jer je bilo prekinuto njegovo
djelovanje u razdoblju od 1918. do 1941. godine. Spomenuti zastupnici su
upravo oni koje spominje odluka Krimske konferencije.
Hrvati su stoljeima vodili borbu za ustavna prava i Hrvatska je u stvari
jedna od onih zemalja koje su proete osjeajem za ustavnost, iako Hrvati
nemaju pisanog ustava sluaj poput onog u Engleskoj i Ugarskoj. U novoj
situaciji nastaloj nakon ieznua pritiska velikih totalitaristikih susjeda,
Hrvatska e s najveom radou pozdraviti demokratsku i ustavnu vladu.
Hrvatski narod u svojoj ukupnosti proet je idejom svog velikog voe, uitelja
i narodnog tribuna Stjepana Radia koji je umro kao rtva hrvatske dravne
ideje. Na elu hrvatske drave ima biti predsjednik hrvatske republike. Njega
treba izabrati narod pomou opeg i tajnog prava glasa. Hrvatska ima biti
parlamentarna drava u posjedu svih politikih sloboda (slobode tampe,
sastajanja, udruivanja i suradnje). Ona ima iskoristiti sve mogunosti stranakog opredjeljivanja, od krajnje ljevice do krajnje desnice. etiri temeljne
slobode kako su ih objavili veliki Saveznici imaju biti zagarantirane u Hrvatskoj. Jedan od razloga to su Hrvati vodili borbu protiv jugoslavenske drave
bila je, izmeu ostalog, odsutnost takvih sloboda i one u stvari i ne mogu
postojati u dravi u kojoj veina stanovnitva ima centrifugalne tenje zbog
ega sredinja dravna vlast (u jugoslavenskom sluaju vlast Srba) mora
neizbjeivo suzbijati svaku vrstu slobodnog izraavanja volje ljudi i mora
pristupati nedemokratskim metodama u naizmjenino vie ili manje naglaenoj formi.

Zbog naprijed navedenog razloga obnovljena Jugoslavija ne bi nikako
mogla biti demokratska.
VII.
Na temelju svih naprijed izloenih injenica hrvatski narod ima puno
pravo traiti od svih meunarodnih imbenika, koji naelno priznaju pravo
samoopredjeljenja svim kulturnim evropskim narodima, da se to pravo prizna
i hrvatskom narodu na temelju postojeeg injeninog stanja hrvatske drave.
Na slobodnom teritoriju Nezavisne Drave Hrvatske, a napose u glavnom
gradu Zagrebu nalazi se danas vie od milijun izbjeglica iz svih krajeva
Hrvatske, kao i iz Srbije, Crne Gore, Albanije i Bugarske i oni su osvjedoeni
prijatelji Engleske i Sjedinjenih Drava. U Hrvatskoj se nalazi vie visokih
crkvenih dostojanstvenika sa svojim klerom, meu ostalim arhiepiskop crnogorski i velik broj njegovog klera.
Svi oni strahuju od nasilja partizana iji su kriminalni ini opetovano bili
potvreni. Na hrvatskom podruju nalazi se vie stotina tisua vojnika
hrvatskih oruanih snaga kao i znatan broj nacionalnih boraca iz Srbije i Crne
Gore, koji u suradnji sa slovenskim nacionalnim borcima odbijaju razarajue
napade partizanskih snaga. Usprkos injenici to se njemake snage povlae,
preteno bez borbe, same ove hrvatske snage u stanju su da se suprotstave
dugo vremena svim napadajima, ak i da unite neprijatelja. Meutim, u
sadanjim okolnostima borba hrvatske vojske ne moe dugo potrajati i stoga
zbog meunarodne pravde, dunosti da se spasi sr hrvatskog naroda i drugih
naprijed spomenutih naroda, kao i brige za velik broj izbjeglica - potrebno je
pruiti pomo hrvatskom narodu.
Vlada hrvatske drave eli i moli da to prije upute vojnu misiju u
Hrvatsku kako bi se u potpunosti upoznala sa stanjem stvari. Ujedno molimo
da poaljete Vae oruane snage na teritorij nae drave da biste olakali ovo
teko stanje. Na taj se nain hrvatski narod u hrvatskoj dravi stavlja pod
Vau monu zatitu.
Velika Britanija i Sjedinjene Drave priznaju pravo da imaju vlastitu
dravu ak i narodima koji su bili poraeni u sadanjem ratu. Zato bi samo
Hrvatska koja, k tome, nije nikoga napadala, nego se jedino branila od
napadaja, imala strepiti da bi mogla izgubiti i ono najmanje na to svaki narod
ima pravo, tj. svoju dravu. Svakoj vojsci priznaje se pravo na predaju, ali
samo bi hrvatska vojska imala biti jednostavno poklana in capite et in
membris, makar ta vojska - budui branitelj svog naroda i drave - nije
nikada imala nikakvih zavojevakih tenji.
Zagreb, 4. svibnja 1945.
(Slijede potpisi predsjednika vlade i svih ministara)38
38 Taj memorandum ustake vlade u hrvatskoj verziji odtampan u izvodima: Suenje
Lisaku, Stepincu, alicu i druini, ustako-kriarskim zloincima i njihovim pomagaima, str.
4 6 - 4 8 . U toj verziji nalazi se i ovaj pasus koji je kod Jareba i Omranina (sluajno?) izostao:
Obrana Hrvatske prema tome nije borba za bilo kakvu, a najmanje faistiku, politiku
ideologiju. To je isto hrvatski nacionalni obrambeni rat. Dokaz za to jest i injenica, da je
mjeseca listopada 1944. kada se vjerovalo, da e doi do angloamerikih iskrcavanja na
hrvatskoj obali u Dalmaciji bila izdana hrvatskim vojnim postrojbama u tome podruju
zapovied, da se hrvatske oruane snage nemaju opirati ni suprotstavljati pokuaju bilo kakvog
vojnikog iskrcavanja i vojnikih djelatnosti angloamerikih eta na naem dravnom teritoriju.
4. Misija Vjekoslava Vrania preko Alpa. ef ustake diplomacije do

bijega iz Zagreba bio je dr Mehmed Alajbegovi. On pretpostavlja da je
zamisao o pokuaju odailjanja jednog memoranduma Saveznicima potekla
od Mandia.
Daljnji pokuaj uspostave kontakta sa angloamerikancima - izjavio je
Alajbegovi u istrazi39 bio je slanje memoranduma vlade NDH Englezima i
Amerikancima u Italiju. Za ideju pisanja tog memoranduma saznao sam prvi
puta od predsjednika vlade u proljee 1945 godine. Iz toga smatram da je to
ideja koja je niknula samo u Mandievoj glavi ili moda u izmjeni misli
Mandia sa nekim drugim, no svakako mislim, da je Mandi mogao biti
inicijator te stvari, jer je on volio i imao sklonosti za takove politike akte, koji
su nekada, dok je on jo bio aktivni politiar u Bosni, a prije toga jo civilni
adlatus austrijskoga civilnog efa pokrajine Bosne i Hercegovine, bili uobiajeni.
Na jednoj sjednici vlade Mandi je izloio miljenje, da bi trebalo uputiti
memorandum Englezima i Amerikancima, jer da bi im trebalo u jednom
takvom aktu obrazloiti pravo hrvatskog naroda na svoju dravu. Vlada je
usvojila to miljenje predsjednika vlade, premda je izgledalo da anglo-amerikanci za volju cilja kojega je zamislio Mandi, odnosno kojega je memorandum morao imati nee dovesti svoje odnose sa SSSR-om u pitanje, jer je bilo
jasno, da je uloga SSSR-a za konano razbijanje faistikog bloka poglavito
Njemake, bila prijeko potrebna angloamerikancima. Iz mojeg ranijeg stava
jasno je proizlazilo, da je vojna pomo SSSR-a neophodno potrebna angloamerikancima u stvari ruenja nacional-socijalizma i da je prema tome logino,
da e se zakljuci doneeni u Jalti doslovce ispuniti.
Dunost sastava memoranduma - nastavlja Alajbegovi povjerena je
prvenstveno Ivi Bogdanu, koji je kao glavni ravnatelj za promibu bio
podreen predsjedniku vlade, a pri tome poslu imali su Bogdanu pomoi: Edo
Bulat i ja. U svrhu sastava memoranduma izabrano je, odnosno naznaeno
mjesto u uredu ministarstva vanjskih poslova, budui da ministarstvo raspolae sa potrebnim prirunicima za sastav tog memoranduma. Mi smo se doista
sastali kod mene u uredu, gdje je Bogdan u smislu uputa predsjednika vlade,
ta memorandum treba da sadri, isti poeo pisati. U isto vrijeme ja sam
rjeavao tekuu potu za svojim stolom, a dr. Edo Bulat kod istog stola gdje i
Bogdan, bavio se kao veliki poznavalac geografskih karata, pregledavanjem
nekog velikog atlasa kojeg je tamo naao. Ja sam par puta priao Bogdanu da
vidim kako posao napreduje i pomogao mu stilizirati jedan ili dva pasusa u
njegovom konceptu. Bulat je takoer pomogao Bogdanu stilizirati pasus
mislim o pomorskoj prolosti hrvatskoga naroda. Bogdan je konano odluio
da e radije nastaviti sa pisanjem kod kue u miru, a da tamo imade i
novinskog te drugog gradiva kojim raspolae ured za promibu. Napomenuo
bazi.
Hrvatski narod je spreman urediti svoje granice, a u prvom redu na Istoku na irokogrudnoj
S nacionalnim elementima Srbije, Crne Gore i Albanije ve danas postoje odnosi suradnje u
borbi protiv zajednikog neprijatelja.
Hrvatski narod je u pogledu odredenja svih granica spreman prihvatiti arbitrau Velike
Britanije i Sjedinjenih Drava Amerike. U pogledu razgranienja s Italijom istiemo, da Hrvatska
u Rijeci gleda ne samo svoju najvaniju luku, nego i izlaz Podunavskih zemalja na Jadran i
Mediteran. (Nav. izvor, str. 4748)
39 A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja M. Alajbegovia, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 4/5 - 1-155.
je jo da e o tome memorandumu biti jo razgovora nakon to bude

sastavljen i to kod predsjednika vlade, kao i na sjednici vlade.
Nakon toga je Bogdan otiao, te od toga dana na sutra memorandum
uistinu zgotovio, pri emu je bio u dodiru sa predsjednikom vlade, a znam da
je memorandum noen i Paveliu. Drim da je tekst takoer diskutiran i na
sjednici vlade, te kada je konani tekst utvren memorandum je preveden na
engleski jezik, te je u nekoliko primjeraka u predsjednitvu vlade potpisan,
zapeaen i predan generalu Mokovu u svrhu otpreme. Memorandum su
potpisali svi lanovi vlade i predsjednik vlade. Osim toga je predsjednik vlade,
koji je poznavao engleski jezik, prije potpisa engleskog teksta, pregledao
stilizaciju na engleskom jeziku i prije potpisa proitao.
ini se da je ustaka vlada - prema jednom izvoru iz ustakih redova4" ujutro 2. svibnja 1945. donijela odluku da se uputi jedan memorandum
Saveznicima. Pomagali su u tom poslu I. Bogdanu ministri Alajbegovi i Bulat.
Memorandum je Bogdan sastavljao 2. i 3. V i hrvatski original bio je dovren
u veernjim satima 3. svibnja. Hrvatski tekst memoranduma odobrio je vladin
politiki komitet, a zatim i sm Paveli. Paveli nije nita mijenjao u tekstu,
samo to je osobno diktirao krae pismo za potpis predsjednika vlade Mandia da bude priloeno memorandumu.41 Zatim je Paveli naredio da se
memorandum smjesta prevede na engleski kako bi se vlada sastala 4. V u tri
sata u zoru da bi memorandum potpisali svi ministri i da bi zatim zrakoplovom mogao biti prebaen Saveznicima. Budui da je za prevoenje memoranduma ostalo malo vremena, njegov originalni hrvatski tekst bio je kraen i
pasus u kojem se govori o hrvatsko-srpskim odnosima potpuno isputen.
U Zagrebu je ve prije bio ureen logor za zarobljene saveznike avijatiare. O njegovu nastanku izjavio je komandant ratne avijacije NDH VI. Kren
u istrazi4* ovo:
Postojalo je nareenje Njemaca, koje je preneto od strane ministarstva
oruanih snaga na sve jedinice i vlasti, da se angloameriki avijatiari, kao i
sav njihov materijal, koji se nae na teritoriji NDH ima odmah predavati
Njemcima. Tako se i postupalo. Izvjestan broj istih doveden je i u komandu
avijacije. U ljetu 1944 godine doao je jednog dana k meni njemaki avijatiki
atae, pukovnik Creydt i rekao mi, da oni imaju podatke da mi zadravamo
izvjesne zarobljenike u komandi i da ih ne predajemo. Rekao sam mu da mi
nije nita poznato, ali da to uope nije red da se zarobljenici i materijal sa nae
teritorije predaju njima i da u ja traiti, da se ta naredba ukine, ako smo ve
neka drava koja ima svoju vojsku. Pitao sam odmah u komandi da li je tko
zadran i rekli su mi, da su predani svi, koji su do sada dovedeni, osim jednog
potporunika Engleza koji je jo u komandi jer se sprijateljio sa naim ljudima
i ui ih engleski. Naredio sam da ga dovedu. Njemaki atae je ve otiao.
Kada je Englez doao k meni, molio je da ga ne predajemo i da zna da bi svi
kojima se to desi radije ostali kod nas. Ja sam odredio, da se ne predaje, nego
da se to manje via i zadrava u samoj zgradi komande. Odmah sam
ministarstvu uputio jedno obrazloenje da to nije umjesno da ih predajemo i
neka se trai, da se ovo ukine te da se materijal zadri, a zarobljenik ustroji u
zarobljeniki logor. Nareenje za predavanje Njemcima uslijedilo je dok sam
ja bio u penziji, jer su u to vrijeme i poela prinudna sputanja i veliki preleti
4U
41
42
J. J a r e b - I. O m r a n i n , nav. rasprava, str. 132, bilj. 42.

Isti izvor, str. 131.
A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja VI.Krena, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 9/1 - 1-127.
preko NDH. Glavni generaltab je uglavnom bio mog miljenja, ali je Paveli
bio protiv toga i koliko sam uo, da mi nemamo mogunosti za zarobljenike
logore i da se nee sa Njemcima za to natezati. Meutim je generaltab
inzistirao na mome traenju i sa Njemcima vodio razgovore zbog toga, te je
konano koncem ljeta 1944 godine dolo odobrenje da se zarobljenici i
materijal, koji se nae od trupa NDH zadre. Komandi avijacije je odreeno,
da postavi logor.
Logor je ureen nastavlja Kren svoj iskaz - na imanju Nikoli u
barakama ispod Gornjeg Prekrija. Za komandanta logora odreen je vazduhoplovni pukovnik Kular Eugen, a za tumaa jedan zastavnik (mislim da se
zvao Dubac), koji je dobro govorio engleski. Komandantu logora je nareeno,
da se sa zarobljenicima ima postupati tano po odredbama meunarodnog
ratnog prava. To jest imali su povoljne prostorije za smjetaj, krevete sa
posteljinom, hranu iz menae komande, plau prema inovima, cigarete,
knjige za itanje i potrebno kretanje u logoru. Odobreno im je da mogu koji
ele raditi u vinogradu na imanju Nikoli, to su sami traili i da mogu primati
pakete, a i javiti se kui kratkom vjeti preko radia. Pored slubenog odreenog osoblja, odredio je GUS jednog svog funkcionera, a to je bio Saravanja
Ilija, koji je dolazio i vrio neku kontrolu. Jednom od strane GUS-a uslijedila
je tuba preko ministarstva oruanih snaga, da se sa zarobljenicima predobro
postupa, a drugom prilikom tuili su da zarobljenici jo petog u mjesecu nisu
primili plau. To moje zauzimanje za angloamerike pilote proizilo je otuda,
to sam smatrao da smo mi odnosno da je NDH samostalna drava i da moe
imati ratne zarobljenike, a osim toga avioni, koji su se prisilno sputali imali
su i materijala koji se je dao koristiti, a pogotovo benzin, jer se je obino nala
vea koliina benzina u njima.
Na pitanje istraitelja kakve je razgovore vodio s Mokovom u vezi s
odailjanjem nekih angloamerikih pilota u Italiju, Kren je odgovorio ovako:
Jedan tjedan ili najvie deset dana prije sloma doao je k meni Rubi
Drago i rekao neka idem s njim kod Mokova u njegov tab, da se radi neto o
angloamerikim zarobljenicima. Otili smo tamo i Mokov je rekao da bi
trebalo poslati nekoga u Italiju radi pregovora sa angloamerikancima i da bi
bilo zgodno, kad bi tu vezu uspostavili preko zarobljenika ili direktno s njima.
Poslano je u logor da dovedu nekoliko Amerikanaca i Engleza. Kada su doli,
njih pet ili est, upitao ih je Mokov preko tumaa da li bi htjeli odletiti u svoje
komande sa naim aeroplanima i jednim naim ovjekom, koji bi trebao
uspostaviti vezu sa njihovim vlastima radi politikih pregovora. Oni su odmah
pristali i odredili izmeu sebe trojicu, jednog Engleza i dva Amerikanca koji bi
ili. Zatim su vraeni u logor. Da li je ovo Mokov inio po nalogu Pavelievom ne znam, ali svakako jest, jer je istog dana javljeno iz logora da je Paveli
naredio da mu se dovedu ona trojica u odreeni sat po podne, a da doemo ja
i Rubi radi aeroplana. Kada smo doli kod Pavelia sa ova tri zarobljenika,
on je bio prema njima vrlo ljubezan i nudio ih cigaretama i preko tumaa ih
pitao da li hoe ii u svoje komande i povesti sa sobom aeroplanom jednog
naeg ovjeka, a to bi bio taj zastavnik tuma, te da li ga hoe staviti u vezu sa
njihovim vlastima radi slanja jedne delegacije na politike pregovore. Poto su
oni odmah pristali, utvreno je da odlete sutradan rano u jutro sa dva mala
kolska aeroplana Buecker i da se odreenog dana i sata jave putem radia na
odreenom valu sa dogovorenim znakom i kratkim odgovorom. Ako ne toga
onda u isto doba kroz slijedeih nekoliko dana. Traili su samo osim letee
opreme karte obale Jadranskog mora. Sutradan u jutro su odletili, ali se vie
nisu javili. Sa njima je otiao tuma zastavnik. Razgovor kod Pavelia trajao je
etvrt do pola sata. Razgovoru je bio prisutan kod Pavelia, osim ta tri
angloamerikanca, jo i Mokov, Rubi, ja, tuma zastavnik Dubac i tuma
aravanja. 4 '
Odgovor na taj memorandum navodi Alajbegovi u istrazi44 - nije od
angloamerikanaca stigao. Dok se memorandum jo prevadao, a naroito dok
ga je predsjednik itao, Mokov je bio nervozan govorei, da je maina ve
upaljena i da ljudi ne smiju doekati dana, tj. moraju jo za sumraka krenuti.
Tada sam saznao da e taj memorandum nositi ameriki avijatiari, koji su se
nalazili u zarobljenitvu u Zagrebu. Ameriki avijatiari, koji su se nalazili kao
zarobljenici u Zagrebu, kretali su se povremeno presvueni slobodno po
Tukancu i Zagrebu, a to sam uo od Pavelievog ofera Viktora Reberniaka.
Poznata je stvar da je Paveli u bolnici na Rebru posjetio uz hrvatske
ranjenike, takoer i ranjene amerike avijatiare. U Austriji u logoru saznao
sam od osobnog Pavelievog ofera Viktora Reberniaka, da je za noenje
memoranduma bilo organizirano lino od Pavelia pet amerikanskih avijatiara, koji su jedne veeri bili i na veeri kod Pavelia, no ne znam da li ba u
oi odlaska sa memorandumom ili neto prije toga. Nisam siguran da li je bilo
samo pet avijatiara angaovano za noenje memoranduma, jer su letila sa
memorandumom dva aviona sa kojima su upravljali ameriki avijatiari. U
prvom avionu nalazili su se samo amerikanski avijatiari koji su trebali
memorandum predati angloamerikancima. Drugi avion trebao je krenuti
nakon izvjesnog vremena, u onom sluaju ako se prvi avion ne vrati, to je
znailo da je prvi sretno stigao na odredite. Dakle nakon izvjesnog vremena
iza odlaska prvog aviona, krenuo je i drugi avion u kojem je, pored amerikih
avijatiara, bio i jedan hrvatski podoficir ili oficir iz Mokovljeve grupe PTS,
jer je Mokov itavu tehniku organizaciju otpreme memoranduma imao
preko sebe. Pored memoranduma koji je poslan angloamerikancima, spomenuti podoficir ili oficir PTS nosio je memorandum u Vatikan, gdje ga je trebao
predati. To mi je priao Mokov u Zagrebu, nakon to je stvar bila ve gotova.
U Austriji sam uo od Pavelievog ofera Viktora Reberniaka, da su ameriki
avijatiari izrazili Paveliu elju da razgledaju taj grad (Zagreb) koji oni ne
smiju bombardirati, jer su imali zabranu da Zagreb ne bombardiraju.
Na pitanje istraitelja Mokovu to zna o zbivanju neposredno pred
41 Dovedeni su trojica i to jedan porunik Englez i dva Amerikanca - naveo je na drugom
mjestu VI. Kren. Jedan potporunik i jedan porunik ili kapetan. Paveli ih je pitao da li bi htjeli
aeroplanima odletjeti natrag u svoje komande i sa sobom povesti jednog naeg ovjeka. Uloga bi
bila ta, da oni potvrde kako se sa njima dobro postupalo, kao i da dovedu tog ovjeka koji bi
pitao njihove vlasti, da li se i kamo moe poslati jedna delegacija za politike pregovore. Oni su
pristali da idu s tim, da e se radio-telegrafskim putem dati odgovor na odreenom talasu i na
odredeno vrijeme.
Meni je nareeno da se daju dva mala kolska aeroplana, sa kojima e oni sami pilotirati, a sa
njima da pode tuma, zastavnik Dubac. Aeroplani su dati, oni su sa zastavnikom odletjeli, ali se
uope vie nijesu javili. Za vrijeme razgovora bio je Paveli sa njima neobino ljubezan i nudio ih
cigaretama. Oni nijesu rekli kamo e otii, samo su traili geografske karte sa obalama cijelog
Jadrana. (A-VII, NDH, Vladimir Kren, 8. jula 1947, Zagreb: Izjava o angloamerikim
zarobljenim avijatiarima, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 8/1 - 1-7)
To su bili Englez Rodney Woods, Amerikanac Edward J.Benkoski i kot John Gray. Op.:
Theodore B e n k o v i c , O.F.M., The tragedy of a Nation: An American's Eye-Witness Report,
Chicago 1946. Vidi takoer: C.Michael Mc A d a m s , Allied Prisoners of War in Croatia
1941-1945, Arcadia 1980.
povlaenje, Mokov je 23. V 1947. 4 5 opirno odgovorio dajui svom izlaganju

prvo uvod openite prirode o atmosferi oko Pavelia samog.
Da bi se bolje mogli razumjeti posljednji momenti pred konac rata kao i
rad oko hvatanja veza kao i konano samo povlaenje, elim ukratko dati
jedan pregled atmosfere koja je bila oko Pavelia jo od poetka rata.
im su angloamerikanci stupili na talijansko tlo, ve se javljaju glasovi o
mogunosti poraza Njemaca, a nakon bitke za Staljingrad poelo se o tome i
otvorenije govoriti. Mnogi su postavljali, u tom pogledu, pitanja Paveliu a on
je uvijek nalazio ve prema osobi zgodan odgovor. Svi njegovi odgovori na
ova pitanja imali su znaenje da on ima pripremljeno i za taj sluaj. Jo od
poetka je ubacivano sa njegove strane preko raznih kanala da Njemaka nee
dobiti rat, ve e se isti zavriti s jednim mirom koji e Njemce i Talijane
prisiliti na povlaenje u svoje stare granice, a tada tko bude imao oruje i
vojske, moi e se odrati. Isto je tako ubacivano da Hrvatima apsolutna
pobjeda Njemaca ne konvenira. to je dalje ilo, to je bilo oitije da saveznici
kane sa Njemakom potpuno obraunati. On je ipak jo pokuavao podravati tu tezu o miru sa Njemakom. Kasnije se tu i tamo poelo iriti iz njegove
blizine o vezama sa anglo-amerikancima. Tu se spominjalo poslanstvo u
Madridu, kao i sa Amerikancima preko naih izbjeglica u Americi. Ja sam mu
sam jednom prilikom rekao, mislim nakon izbacivanja Njemaca i Talijana iz
Afrike, da se njemaki ratni zamah iscrpio kao to se iscrpljuju i ofenzive same
po sebi, a saveznici da jo nisu pravo ni poeli sa opim napadom. On mi je
odgovorio da to nama ne moe tetovati nego samo koristiti, te da mi moramo
imati samo vojsku i to dobru vojsku u asu kad se mir zakljui. Na tome da
treba ozbiljno raditi. Tada je dodao: 'Pa zar misli da kod Engleza i Amerikanaca nema ljudi koji na nas misle i raunaju?' Iako se sve vie pogoravala
ratna situacija s Njemakom to je on uvijek u tim pitanjima bio miran i davao
nasluivati kao da se sve razvija kako je on predvidio a na korist Hrvatske.
Znao je i drugima vrlo uvjerljivo govoriti i o sigurnoj pobjedi Njemake i o
novom oruju, a tada bi znaajno namignuo onima koji su bili na isto sa
njemakim padom.
Pod kraj rata bilo je i sljepcu jasno da Njemaka pada. On je tada poeo
otvorenije davati do znanja o nekim vezama sa saveznicima tj. sa angloamerikancima. Upuivanje dr. Peria u Italiju bilo je interpretirano kao slanje
slubenog ovjeka za ve pripremljen po drugim ljudima direktni kontakt.
Sjeam se da sam nakon povratka sa terena jednom prilikom od Ede Bulata
uo njegovo divljenje kako je Paveli sve pripremio i poslao Peria da sve
uredi. Tada je Bulat jedino bio u bojaznosti da li e Peri sretno stii u Italiju.
Mislim da je govorio o Milanu.
Po prilici 15 dana pred naputanje Zagreba povratio sam se iz Varadina
gdje sam bio kod prve divizije koja je leala na Dravi. (Zapovjednik divizije je
bio zaustavio jednu kozaku kolonu i prisilio da vrate blago koje su bili
odvukli sa sobom iz oblinjih sela) i otiao sam do Pavelia. Tada mi je
saopio da emo se povlaiti i to preko Slovenije u pravcu anglo-amerikanaca,
skupa sa Njemcima. Ovdje moram napomenuti primjeuje Mokov - da
sam ne samo ja nego i mnogi drugi govorili Paveliu da bi trebalo napasti i
razoruati Njemce. Ve je bilo i pojedinih sluajeva ba na cesti Varadin-Zagreb, gdje su manje grupe Njemaca bile razoruane od posada PTS-a. Paveli
mi je odgovorio na moje izlaganje o razoruanju da nama to ne treba, da i bez
45
A-VII, N D H , Zapisnik sasluanja A. Mokova, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 1/4 - 1-117.
toga zna itav svijet a i anglo-amerikanci vrlo dobro da smo se mi borili i da se

borimo za Hrvatsku a ne za Njemaku. Nadodao je da bi nam to samo moglo
koditi, a ne koristiti.
U pogledu povlaenja - nastavljao je Mokov ja sam ga priupitao kako
e to biti kod Engleza i Amerikanaca i kako e nas doekati. On mi je
odgovorio doslovno: 'Ne treba se nita bojati. Sve e biti u redu. Imam ja ve
tu' (pri tome je iz lijevog depa kaputa bio je u graanskom odijelu napola
izvukao i jedno pismo). Ja sam ga upitao od kuda to, a on mi je odgovorio
smjeei se: 'To je iz Milana.' On je ovo pismo pokazivao i nekim drugima kao
Sertiu i Gruiu pa i nekim ministrima. Artukovi mi je rekao da je i itao
pismo tj. da mu je poznat sadraj, ali ta je u njemu bilo napisano nije mi htio
rei, ve se i on smijao i govorio: 'Dobro e biti, dobro e biti.' Paveli mi je
tom prilikom rekao da e vojska na neko vrijeme ii kao zarobljenici u angloamerike koncentracione logore, ali da e biti problem za civile, jer da ima
obavjesti da su mnogi odluili ii kuda ide i vojska. Ja sam ga tada umolio,
navodei da sam bio u Italiji toliko vremena po logorima i interniran, a ne
idem u zarobljeniki logor sa vojskom. On mi je odgovorio 'da kod Engleza i
Amerikanaca nee biti kao to je bilo kod Talijana'. Insistirao sam govorei
mu da je ica uvijek ica, a on mi onda ree 'dobro, u redu kad jo nisi
zaboravio talijanske logore'.
Prelazei na glavno pitanje o slanju memoranduma Mokov je iskazao
ovo:
U zadnje vrijeme pred kraj rata bili su odreeni pojedini vii funkcioneri
pa i ministri pri pojedinim vojnim jedinicama kao neka vrsta politikih
rukovodioca. 46 Kod mene u PTS-u bio je odreen Edo Bulat. Jednog dana je
doao govorei mi da treba uhvatiti radio-vezu sa angloamerikancima. Da su
ve pokuali, ali da jo nisu uspjeli, te je traio da li ja imam nekog dobrog
radio-telegrafistu koji bi to mogao napraviti. Ja sam odmah informirao se o
mogunosti. Telegrafistu sam imao, ali u tome nije bio problem. Bulat je
ponovno doao sa nekim iz ureda za promibu te su traili da li radio-telegrafisti u PTS-u imaju pozivni kodeks stranih radio-stanica kako bi se s
njima moglo stupiti u vezu. Mi to nismo imali, a ja sam se interesirao kako
uope stvar stoji. Kada mi je Bulat kazao da se radi na jednom memorandumu
46 Prema naredbi predsjednika ustake vlade N. Mandia od 4. XII 1944. ovako se utvruje
dunost pouzdanika kod njemakih komandi:
Pouzdanici Hrvatske Vlade kod Njemakih zapovjednitava pozvani su, da tite probitke
hrvatskog naroda kod provaanja vojnih podhvata, te imadu pored prava i dunosti, koja im po
hrvatskim zakonima i naredbama pripadaju sliedee zadatke:
a) izvjetavati Njemaka zapovjednitva redovito o svim hrvatskim graanskim stvarima;
b) stajati na raspolaganju Njemakim zapovjednitvima kao organi za vezu s hrvatskim
graanskim oblastima;
c) u pojedinanim sluajevima kada je pogibao u odvlaci izhoditi na zahtjev Njemakih
zapovjednitava bezodvlano mjere kod hrvatskih graanskih oblasti.
Pouzdanici Hrvatske vlade postavljaju se:
a) kod Njemakih divizija,
b) kod Njemakih vojnikih zborova,
c) kod Njemakih vojska, odnosno inih vrhovnih zapovjednitava. (A-VII, NDH, Kut. 187,
Br. reg. 39/12 - 1)
Rjeenjem od 27. III 1945. Mandi je povjerio dunost pouzdanika Hrvatske dravne vlade
Rojnica Ivi, ustakom nadporuniku kod 3 6 9 . hrvatsko-njemake pjeake divizije,
Cesarec Stjepanu, ustakom nadsatniku kod 373. hrvatsko-njemake pjeake divizije,
Kova Ljudevitu, ustakom nadporuniku kod 3 9 2 . hrvatsko-njemake pjeake divizije.
(A-VII, NDH, Kut. 2 6 9 , Br. reg. 28/3 - 1)
koji se mora odmah uputiti anglo-amerikancima te da je pota kriva radi

nemogueg uspostavljanja radio-veze u tu svphu. Pota je prije radila sa
inozemstvom preko radio Bea (potansko) a nije se potrudila da organizira
vlastitu izravnu slubu sa inozemstvom, tako da sada u najvanijem asu to
fali. Koliko mi je poznato nastavljali su sa pokusima uspostavljanja veze, ali se
nije uspjelo, jer u koliko bi se stupilo u kontakt sa nekim stanicama, ove
navodno nisu htjele primati i odbijale su poziv stanice koja nije bila uvedena u
mreu njihove veze i slube.
Bulat je ponovno doao i rekao mi da treba netko odletjeti u Italiju i
odnjeti memorandum. Dalje mi je kazao da ide Vrani koji se sam prijavio,
ali da Paveli misli da bi bilo dobro poslati jo koga radi sigurnosti i to da bi
najbolje bilo nekog od engleskih ili amerikih zarobljenih avijatiara skupa sa
nekim od naih. Bulat mi je rekao da ga je poslao Paveli da se informira o toj
mogunosti. Upravo tada je i mene nazvao Paveli preko telefona te me pitao
da li je Bulat kod mene te da se i ja informiram o onome to mi Bulat bude
kazao, tj. o mogunosti lijeta u Italiju. Ja sam odmah nazvao avijatike
generale Rubia i Krena i zamolio ih da se radi jedne vane stvari odmah
sastanemo. Ugovoreni sastanak bio je kod mene u zapovjednitvu i oni su kroz
kratko vrijeme doli. Ja sam im iznio stvar, a oni su mi rekli da e se odmah
informirati da zrakoplova imaju, ali ne znaju da li ima pilota avijatiara medu
zarobljenicima. Tada su mi naglasili da oni ne bi eljeli da im se dogodi kao i
Vokiu, a ja sam im kazao da ih ja ne bi zvao kad ne bi stvar bila u redu.
Rubi i Kren su se otili informirati u zarobljeniki logor i vratili se donjevi
pozitivni odgovor da ima pilota. Ja sam telefonski izvjestio Pavelia kao i
Bulata. Paveli je rekao da mi sve to priredimo i pozvao je da dou k njemu
Rubi i Kren. Rubi je opet otiao i doveo u zapovjednitvo PTS-a dvojicu
anglo-amerikih avijatiara skupa sa tumaem. Tada im je izloeno o emu se
radi. Oni su ne sjeam se tono ili odmah pristali ili otili da se sa ostalima
dogovore i donesu odluku za preduzimanje toga ljeta. Svakako su odluili da
lete. Drugi dan uoi lijeta bili su po Rubiu a mislim da je bio i Kren odvedeni
preobueni kao domobrani Paveliu na Tukanac. Ja sam doao ba kad su
izlazili iz vile gdje je Paveli imao ured. Rubi i Kren su mi saopili da e
odletjeti u jutro zorom sa Borongaja i da treba biti sve skrito od Njemaca.
Memorandum je bio izraen odnosno izraivan u ministarstvu vanjskih
poslova gdje su radili na nekim dopunama i prevodima. Prevodio je prof.
Roko Mieti i jo jedan iz ministarstva kojega ja ne poznam. Ja sam trebao
donjeti taj memorandum na aerodrom, ali kako se radilo dugo, skoro itavu
no i tek u zoru bilo gotovo netko drugi je odnio memorandum na uzletite, a
ja sam stigao s automobilom upravo kad je prvi zrakoplov uzljetao. Drugi je
uzletio malo kasnije. U jednom su bili mislim dva engleska avijatiara, a u
drugom jedan zastavnik avijatiar nae vojske koji je inae bio tuma u
zarobljenikom logoru i jedan amerikanski pilot. Memorandume su metnuli
na prsa pod uniformu.
Kad je Vrani odletio dodao je Mokov nije mi poznato niti sam ga
uope vidio, samo sam uo da je odletio u pravcu Celovca. Ovi avijatiari koji
su odletjeli sa Borongaja otili su 45 dana prije povlaenja naeg iz Zagreba,
ne sjeam se tono datuma. Isti nisu htjeli rei gdje se misle spustiti, ve su
samo traili karte za orjentaciju. Avioni su bili talijanskog tipa ini mi se F.L.
tip portski za dvije osobe. Imali su na sebi oznake NDH. Bilo je dogovoreno s
avijatiarima da e se isti javiti sa posebnom ifrom preko odreenog vala
radio-putem. Oni su trebali javiti samo da su sretno stigli te u koliko bi bilo
potrebno da e se i dalje na tom valu raditi. U tu svrhu su bili dati i posebni

pozivni znaci. Znam da je bila sa strane Rubia organizirana stalna sluba
kod radia u vezi sa ovim, ali nikakva vijest nije primljena. Rubi je poeo
izraavati sumnju da avioni nisu moda pali u Jadran, oboreni od samih
engleskih lovaca, a rekao je da postoji opasnost radi suprotnog vjetra na
Jadranu a da su maine vrlo lagane i slabe, te u tom sluaju da su se mogli
teko doepati talijanske obale. Ja sam samo jedan dio memoranduma itao, a
u njemu je bilo bitno da se pozivaju angloamerike oruane snage, naknadno
je bilo dodato takoer i ruske da umariraju i okupiraju Hrvatsku. Zaboravio
sam nadodati da je trebao letjeti u Italiju, kako mi je rekao Bulat, i tajnik
papinog legata Marconi-a Giuseppe Massud, ali da nije bilo mogunosti.
Meutim da su engleski avijatiari odnjeli sa sobom i ifrirano pismo legata
Marconea za Vatikan. ta je u njemu bilo, ja neznam, a ni Bulat mi nije znao
rei. Svakako izgleda u vezi sa memorandumom.
Prema ustakom izvoru4 kopiju memoranduma ustake vlade od 4. V
1945. ponio je u Casertu ministar dr Vjekoslav Vrani u pratnji pomorskog
kapetana Andre Vrkljana koji je teno govorio engleski. Napustili su Zagreb u
avionu u rano poslijepodne 4. svibnja i dosegli Klagenfurt (Celovec) u
Korukoj istog dana. Sutradan su nastavili put automobilom i stigli u sjedite
taba britanske Osme armije smjetenog u selu Marocco u blizini Venecije 6.
svibnja oko etiri sata popodne. Vrani je zatraio da ga poalju u Casertu u
savezniki glavni stan feldmarala Alexandera, no njegovoj molbi, prirodno,
nisu htjeli udovoljiti, nego su obojicu prebacivali u razna druga mjesta.
Vrania su 6. lipnja odvojili od Vrkljana i 26. VI 1945. internirali u Terniju u
tamonji logor za civilne internirce. Tom prilikom su logorske vlasti Vraniu
oduzele kopiju memoranduma, punomoje ustake vlade, diplomatski paso i
biljeke. Vrani pretpostavlja da su ga ti dokumenti pratili u druge logore
(Grottaglie, Afragola), odakle je Vraniu polo za rukom da pobjegne u
travnju 1946. Dokumenti su mu ostali u tamonjem logoru. 48
O Vranievoj misiji M. Alajbegovi u istrazi 4 ' je iskazao ovo:
Nakon to odgovor na taj memorandum od strane angloamerikanaca
nije stigao, odluio je predsjednik vlade da sa memorandumom i punomoi
Pavelia poalje jednog ministra u Italiju u svrhu uspostavljanja kontakta sa
angloamerikancima. U kombinaciji su bili dr. Josip Balen, dr. Dafer Kulenovi, dr. Andrija Artukovi, koji su otklonili da idu i konano je otiao dr.
Vjekoslav Vrani, koji se je te dunosti prihvatio nakon to su svi gore
naznaeni odbili. On je otiao avionom u Austriju, navodno u Klagenfurt, a
odatle mislim automobilom u Italiju. Rezultat Vranievog puta nije mi
poznat. Vrani je sm stilizirao tekst punomoi za Andriju Artukovia, koja
je kasnije ispostavljena od strane Pavelia na ime Vjekoslava Vrania, te je
istu Vrani direktno dobio od poglavnika i osobno ju je nosio na potpis.
Koliko se sjeam i istopis iste sainio je Vrani.
Kod slanja memoranduma i rada oko njegovog sastavljanja moglo se je
apsolutno podrazumjevati, da se time ne rauna odnosno ne misli pomou
memoranduma spaavati ustaka vlada kao takova, ve je bio cilj, kako se iz
memoranduma moe vidjeti, da se spasi i odri drava. Razumljivo je da se je
J. J a r e b - I. O m r a n i n , nav. rasprava, str. 124, bilj. 13.
Op: Vjekoslav V r a n i , S bielom zastavom preko Alpa. U misiji hrvatske dravne vlade
za predaju hrvatskih oruanih snaga, Buenos Aires 1953, isti autor, U slubi domovine, Buenos
Aires 1977.
4
48
pomiljalo i na HSS kao mogunom kombinacijom u sluaju da memorandum

uspije. To je bilo jasno i u skladu sa ve ranijim nastojanjima da se doe do
politike saradnje HSS-a i ustaa u pogledu stvaranja jedne koalicione vlade, a
naroito u to vrijeme kada je situacija bila kritina.
Premda kod slanja memoranduma nastavio je Alajbegovi svoj iskaz nije bilo izriito izreenih miljenja o kombinacijama sa HSS-om za sluaj da
angloamerikanci povoljno reagiraju na memorandum, svakom je moralo biti
jasno, da za sluaj uspjeha memoranduma, ustaka vlada i ustaki pokret, ne
mogu raunati s time, da bi se u svakoj situaciji odrali na vlasti. Podrazumijevalo se, da kombinacija sa HSS-om u sluaju uspjeha memoranduma, pretstavlja soluciju koja bi angloamerikancima konvenirala.
Obzirom na napred istaknute suprotnosti sistema (u SSSR-u i u zapadnom
bloku, tj. V. Britaniji i SAD) kao i sve druge momente koji su odreivali
miljenje u vladajuim krugovima, ustakom pokretu i jednom dijelu javnog
mnjenja, u svemu tome se nazrijevala nada, da e angloamerikanci povoljno
reagirati na memorandum iz razloga to bi ostavljanje NDH kao drave,
znailo ujedno stvaranje zapreke, da SSSR izbije na Mediteran i time eventualno ugrozi engleske interese. Po mom miljenju prvenstvena svrha memoranduma bila je da se NDH odri kao samostalna drava.
Upitan od istraitelja to zna o odlasku Vrania i Vrkljana u Italiju na
pregovore Kren je odgovorio ovako:
Ne sjeam se da li je bilo prije ili poslije odlaska ovih angloamerikanaca,
ali sam siguran da je bilo tih dana - nareeno je da se aeroplanom prebace u
Ljubljanu tadanji ministar Vrani Vjekoslav i mornarski pukovnik Vrkljan
Andrija, koji idu dalje na pregovore sa angloamerikancima. Oni su odletili, ali
mi je bilo nepoznato kamo su dalje otili i ta su radili. U Italiji tek saznao
sam, da su bili u Forliu, gdje su od strane angloamerikanaca zatvoreni, kako
to kae sm pukovnik Vrkljan. On je nakon kraeg vremena puten i primljen
kod angloamerikanaca u slubu, a Vrani je premjeten u logor Terni, zatim
Grottaglie, pa Afragola, odakle je pobjegao i nakon kraeg boravka u Rimu,
otiao u Ameriku. 0
Svojedobni ef ustake promibe M. Kovai u knjizi svojih politikih
uspomena^ opirnije razmatra Vranievu misiju i pri tom ne tedi svog
poglavnika. Evo to pie Kovai:
Dva dana prije predaje Njemake hrvatska vlada alje jednog izaslanika
feldmaralu Alexandra, zapovjedniku engleskih snaga u Italiji, s ovlau, da
pregovara o predaji hrvatske vojske, kako bi se izbjeglo njezinom izruenju
komunistikim partizanima. Odluka o povlaenju prema Austriji bila je
donesena nakon odbijanja prijedloga dra Dafera Kulenovia, da hrvatska
vojska ne napusti domovinu, nego se sva skoncentrira uglavnom u Bosni, i
zapone gerilskim ratom protiv komunistike vlasti u zemlji.
Poglavnik je odbio ovaj prijedlog. Ne znam, kakva je bila Poglavnikova
argumentacija protiv rjeenja, predloenog po Kulenoviu.
Poglavnik je znao, da ne moe u Evropi imati nigdje azila, a u Austriji je
imao pripremljeno sklonite. To je bilo odluno za povlaenje u Austriju u
pravcu katastrofe! Poglavnik alje dra Vjekoslava Vrania u Casertu da bi
opravdao odluku o povlaenju prema Austriji i odravao neku nadu, da e
engleska vojska, unato zakljucima u Yalti, primiti predaju hrvatske vojske.
50
51
A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja VI. Krena, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 9/1 - 1-127.
M. K o v a i , nav. djelo, str. 2 3 4 - 2 3 6 .
Iskljueno je, da je Poglavnik vjerovao, da e dr. Vrani pravovremeno stii u

Casertu. Radilo se, dakle, samo o spaavanju oblika njegove odluke o
povlaenju prema Austriji. Nije vjerovao, da e Englezi prihvatiti ponudu
hrvatske vojske, zato je ve s pola puta u pravcu Engleza sm odjurio u svoje
skrovite, ostavivi i prepustivi vojsku njezinoj sudbini.
'Povijesna slava Leonide i Petra Svaia je izostala', kako ispravno ree
dr. Mate Frkovi uredniku 'Hrvatske revije'.
Izaslanik vlade Vjekoslav Vrani opisao je svoj pokuaj probijanja do
Caserte u jednom sastavku pod naslovom: 'S bielom zastavom preko Alpa',
objavljenom godine 1953. U njegovoj pratnji nalazio se kao tuma za engleski
kapetan bojnog broda Andrija Vrkljan. U spomenutom sastavku Vrani
priobuje, da je u Casertu poao u ustakoj odori. 52 Ustake postrojbe nisu
bile redovita vojska u smislu meunarodnog prava, kao to to nisu bile ni
njemake postrojbe SA i SS i Mussolinijeve 'crne koulje'. Dr. Vrani polazi
na sastanak s engleskim zapovjednikom u odori, koja je mogla stvoriti samo
najloiji dojam, da je do tog sastanka uope dolo. Ne slui kao dokaz
razboritosti ni dra Vrania, a jo manje dravnog Poglavara i Predsjednika
vlade, koji se s njime rukuje na rastanku, ali mu ne savjetuju, da na sebe stavi
ili domobransku odoru ili civilno odijelo. Naalost, ovo nije bio izuzetan
sluaj bezglavlja. Hereni, Servatzy i Crljen polaze na pregovore s engleskim
generalom u ustakim odorama.
Ustakim postrojbama mogao se dati savjet, da ponesu i graanska
odijela. U sluaju, da su Englezi prihvatili predaju hrvatske vojske, kao vojnici
mogli su biti smatrani i tretirani samo domobrani.
Da tragedija bude to vea, odredilo se i nevojnikim ustakim postrojbama, primjerice 'Ustakoj mladei' pa i 'enskoj lozi', da se na Zapad
povlae u ustakim odorama. Danas znamo, kakva ih je sudbina ekala.
U spomenutom sastavku dr. Vrani napisao je slijedee: 'U mjesecu
svibnju 1945. povjerila mi je hrvatska vlada vanu vojniko-diplomatsku
misiju. Bilo mi je stavljeno u zadatak uruiti saveznikom zapovjedniku za
Sredozemlje feldmaralu Alexandru spomenicu, kojom ga hrvatska vlada
moli, da u slobodno podruje Hrvatske uputi svoju vojsku u svrhu zatite vie
stotina tisua bjegunaca, kojima je prijetila opasnost pokolja od komunistikih partizana. U sluaju da savezniki zapovjednik ne mogne udovoljiti
ovakvoj molbi hrvatske vlade, bio sam opunomoen ponuditi mu predaju
hrvatskih oruanih snaga i prihvatiti uvjete predaje.'
Feldmaral Alexandar nastavlja M. Kovai nije mogao, sve kad bi bio
i ovlaten od svoje vlade, poslati na slobodno hrvatsko podruje englesku
vojsku poslije 7. svibnja 1945., jer slobodno hrvatsko podruje poslije tog
nadnevka nije vie postojalo. Feldmaral Alexandar nije mogao uzeti u
raspravu pitanje predaje hrvatske vojske, jer se izaslanik hrvatske vlade nije
uope pojavio u Caserti. Za prekasno slanje izaslanika hrvatske vlade u
Casertu ne snosi odgovornost zapovjednik engleskih snaga na Sredozemlju.
Kraj postojeih odredaba u Yalti glede pobijeenih vojska nije mogla pasti
drugija odluka, jer je manjkalo vrijeme za raspravu cijelog problema.
Dr. Vrani nastavlja u navedenom stilu pisanje o svojoj misiji: 'Tokom
rata hrvatski je narod uloio sve svoje snage u obranu teko steene nezavisnosti. to se rat vie primicao kraju, to je narod sve vie strepio nad sudbinom
Vrani je u to vrijeme bio bojnik (major) Poglavnikove tjelesne bojne (PTB).
svoje drave. Radi toga ne zauuje, da se je vijest o naoj misiji proirila po

Hrvatskoj strelovitom brzinom i hrvatska javnost polagala u nju velike nade.'
Za neuspjeli odlazak dra Vrania u Casertu znalo je vrlo malo ljudi u
Zagrebu, a u ostaloj Hrvatskoj gotovo nitko. Nije zbog toga jasno, tko je u tu
misiju polagao velike nade? Poglavar drave ili vlada? Poznato je samo to, da
su Poglavnik i lanovi vlade spremali svoje kovege.
Poglavnik alje svog pouzdanika Vjekoslava Vrania u Casertu dva dana
prije svretka rata, kada je slanje Vjekoslava Vrania bilo prekasno i potpuno
besmisleno.
Godinu dana prije dr. Mladen Lorkovi, Ante Voki, Ivanko Farolfi i
dr. Ljudevit Tomai i cijeli niz hrvatskih asnika, kao rodoljubi pokuavaju
spasiti hrvatsku dravu i vojsku, bivaju radi toga uhieni i ivotima plaaju
svoje ispravno shvaanje poloaja Hrvatske. 53
ini se da je i tajnik apostolskog legata dr Masucci 5. svibnja imao
odletjeti u Italiju i pozvati Saveznike da dou, ali je papin legat iznenada
izmijenio odluku i zabranio tajniku da odleti.54
5. Poslanik V. Koak u misiji kod Dnitza. Paveli nije samo raunao i
baratao anglo-amerikim avijatiarima i Vj. Vraniem, nego je ubacio u igru
svog diplomatskog predstavnika u Berlinu Vladimira Koaka. 51
O tom novom zadatku poslanika NDH ef ustake diplomacije u ono
vrijeme nije znao mnogo. U istrazi56 je rekao samo ovo:
Meni je Paveli kad su Njemci nudili jednostranu kapitulaciju angloamerikancima putem admirala Dnitza, rekao da je dao poslaniku Koaku
telefonski nalog da ode u Dansku, gdje su se pregovori vodili i da kod tih
pregovora nastoji ouvati hrvatske interese da nebi bili s tim pregovorima
Njemaca sa angloamerikancima prejudicirani i da nebi bilo togod na tetu
NDH. Osim navedenog Paveli mi o toj telefonskoj uputi, odnosno nalogu
Koaku da otputuje u Dansku nije nita poblie rekao. Koak je doista odletio
u Dansku iz Salzburga i, koliko se sjeam od tada, od Koaka nije bilo vjeti, a
kad sam otiao nakon sloma u Austriju takoer se za Koaka nije znalo tano
gdje je, dok se nije proulo da je izruen naim vlastima. S tom stvari mora
takoer biti upoznat njemaki poslanik Kasche za kojega drim da je organizirao avion za let Koakov u Dansku iz Salzburga, stavivi se iz Zagreba u vezu
sa Berlinom.
Koakovi pregovori sa Schwerin-Krosigkom mogli bi imati svrhu da se u
smislu odluka Pavelia i vlade vrijednosti NDH smjeste u banke u Njemakoj,
Pored Vrania krenuli su automobilom u istoj misiji Stijepo Peri i dr Ivo Hhn.
Giuseppe M a s u c c i , nav. djelo, str. 1 9 5 - 1 9 6 ; zapis pod 5. V 1945.
55 Da bi pokuao uvjeriti istraitelja o svojoj nemilosti kod ustakog vrha Koak je u
istrazi naveo i ovo:
Za vrijeme dok sam bio u Berlinu, bili su sljedei posjeti iz Hrvatske: tadanji zapovjednik
mornarice admiral tajnfl bio je u posjeti kod njemakog admirala Denitza, general Kren,
zapovjednik avijacije, bio je u posjeti kod nekih njemakih avijatikih funkcionera. U dva navrata
ministar Vrani kod njemakog ministra narodnog gospodarstva Funka, koliko sam razabrao
prvi put zbog njemakih liferacija ita, a drugi put zbog liferacija cipela za hrvatsku vojsku. Zatim
je bio zapovjednik ustake mladei dr. Niedzielski, koji je bio u posjeti kod zapovjednika
njemake Hitlerove mladei Aksmana, i konano bio je jo u poluslubenom posjetu kod
njemakih radnikih funkcionera ministar udrube Janko Torti. Svi su ti posjeti bili aranirani
preko njemakog poslanstva u Zagrebu, a ja o njima nisam bio ni obavjeten, te sam za njih
saznao tek, kad su imenovani ve boravili u Berlinu. (A-VII, NDH, SUP-Zagreb, Sasluanje
VI. Koaka, MF-4)
56 Isti izvor.
54
20
305
kako je to bila prvotna namjera. Ja pretpostavljam da je takav nalog mogao

dobiti Koak od predsjednika vlade Mandia, kada je sa njemakim odgovorom na memorandum bio doao u Zagreb. Poznato mi je da su njemaki
strunjaci ve bili u Grazu u svrhu primopredaje vrijednosti, koje su se trebale
deponirati u njemake banke, ali je dolo do odluke da se te vrijednosti ne
poalju u Njemaku. Prema tome drim da Koakovi pregovori sa Schwerin-Krosigkom nemaju veze sa Koakovim putem u Dansku.
U istrazi je Kasche kazao na to da je inicijativa za Koakovu misiju kod
veleadmirala Dnitza potekla od njega (Kaschea).
Kada je Fhrer pao i kada je veleadmiral Dnitz preko radia izdao uputu
da se obustavi borba protiv zapadnih sila - iskazao je Kasche5" - morao sam
ja o tome obavjestiti Poglavnika, te sam mu preporuio da odgovarajue
postupi. Poto je vlada Reicha bila u sjevernoj Njemakoj, a diplomatski kor i
sa njim i ministar Koak kod Salzburga, nije bilo nikakove veze izmeu njega i
novog ministra vanjskih poslova Reicha grofa Schwerin von Krosigk-a. Ja
tada takoer nisam imao sa njim nikakove veze. Stoga sam dao da doe preko
njemake vojne linije do telefonskog razgovora Poglavnika sa ministrom
Koakom te sam mu preporuio da Koaku naredi da odleti do vlade Reicha
da ne bi tamo pale neke odluke, koje bi iznenadile Hrvatsku. Generalpukovnik Lohr dao je na moju molbu pripremiti za taj ljet jedan njemaki avion na
uzletitu Zeltweg (tajerska). Posljednje to sam uo o ministru Koaku bilo je
da je po planu s tom mainom startao u sjevernu Njemaku. Prilikom
razgovora dao sam Koaku tehnika saoptenja u pogledu lijeta. Nije mi nita
poznato o jednom Koakovom zadatku da pregovara sa zapadnim silama, no
drim da je mogue da je na osnovu moje preporuke Poglavnik takav zadatak
dao. Da li je on i kako je sa ili bez njemake pomoi to izveo nije mi poznato.
Zadnji puta sam sa Koakom lino razgovarao u januaru 1945 godine u
Berlinu.
Sm Koak je u svom opisu ivota (curriculum vitae),58 to ga je sastavljao
u logoru za civilne internirce u Neumnsteru, naveo ovo:
Nou izmeu 3 i 4 maja pozvao me je u Sant Gilgenu telefonski Paveli iz
Zagreba i kazao mi da imam smesta zatraiti od Nemaca jedan avion i odleteti
da prisustvujem pregovorima koje je novi nemaki ministar spoljnih poslova
Graf verin-Krosik poveo na severu sa Englezima; tu bih imao da zastupam
interese hrvatske vojske. On mi je dalje kazao da je ve pred nekoliko sedmica
primio u ime vode nacionalnih protukomunistikih Srba generala Drae
Mihailovia dva njegova generala i da je on sa Mihailoviem stvorio jedno
utanaenje za zajedniku borbu protiv Titovih komunista. (U tom da se
Paveli obratio na mene nasluujem njegovu misao da ja, obzirom na itavu
svoju prolost i svoje dranje, neu biti kod britanskih vlasti povoljno primljen. On je znao i to da sam ve i pre bio dobro upoznat sa Grofom verin-Krosik.)
Uprkos svim sumnjama odluio sam se da letim iz razloga to sam iz
injenice da je dolo do sporazuma sa generalom Draom Mihailoviem (u
ijem je tabu, koliko ja znam, jo malo vremena pre toga boravila jedna
saveznika vojna misija) crpeo neke nade da u moda jo u zadnjem trenutku
A-VII, NDH, SUP-Zagreb, Sasluanje S. Kaschea, MF-5.
AJ, Komisija za istraivanje ratnih zloina okupatora i njegovih pomagaa, F - 3 8 2 2 ;
prijevod, irilica.
57
vH
moi ponoviti svoj pokuaj iz avgusta 1944 god., tj. bar spasiti hrvatsku
vojsku od komunistikog zahvata.
Meutim, avion sa kojim sam 6 maja u 6 sati i 35 minuta napustio
aerodrom u Celtvegu (tajerska), bio je pogreno upuen u Kopenhagen tako
da sam istom 10 maja uvee stigao u Flensburg kad su svi pregovori ve bili
okonani. 11 maja prijavio sam se tabu britanskog generala erera u
Flensburgu i izloio sam tamonjim generaltabskim oficirima sadraj moje
misije. Britanski oficiri uputili su me na nemaku O. K. V. koja je navodno
imala direktni telefonski saobraaj sa vrhovnim meusaveznikim generaltabom u Remsu; tamo imam da se prijavim i pripitam da li uopte moje usluge
jo dolaze u pitanje.
Nakon jednog niza mojih daljih pokuaja da doem u kontakt sa engleskim pretstavnicima podneli su Nemci (vlada verin-Krosikova) visokoj saveznikoj komisiji u Flensburgu 19 maja jednu pismenu notu kojom su me
najavili. Nakon toga bio sam 21 maja u 9 sati pre podne uhapen. Engleski
oficiri kazali su mi da nemaju vremena da se samnom razgovaraju, ali su mi
obeali da u u Najminsteru biti potanko sasluan od engleskih funkcionera.
Koak je u istrazi 19. VII 1946. 5 9 dao drugu, neduniju verziju svoje misije
kod Dnitza. Na odgovarajue pitanje istraitelja Koak je vrlo opirno
odgovorio ovako:
Ne ulazei u stilizaciju gornjeg pitanja bilo je injenino stanje sljedee:
Ja sam koncem marta 1945. napustio Berlin i stigao u St. Gilgen u Austriji
gdje mi je boravila obitelj. 3. maja prije podne bio sam nazvan telefonom po
efu njemakog protokola baronu Drnbergu, koji mi je saopio da novi prije
dva dana imenovani njemaki min. vanj. posl. grof Schwerin Krosigk eli, da
strani poslanici dou k njemu u sjevernu Njemaku, te da u u tu svrhu dobiti
avion i neka budem spreman za put. Istoga dana poslije podne navratila je u
moj stan Pavelieva ena, koja se je nalazila na proputovanju u svoje novo
boravite, te je iz odjeljenja stranih vojnih ataea, koje se je nalazilo takoer u
St. Gilgenu u hotelu Ekscelzior, a raspolagalo je vojnikom linijom, nazvala
telefonski svoga mua u Zagrebu, a u mom stanu je namjeravala ekati dok
dobije traenu telefonsku vezu. Kako telefonska veza nije dolazila, to je
Pavelika pred no otila, a veza je dola tek o ponoi, pa sam ja razgovarao s
Paveliem. Uslijed tehnikih smetnji bilo je razumijevanje na telefonu vrlo
oteano, te sam samo zbog toga, to sam neke stvari ve od prije znao, mogao
zakljuiti, da mi je Paveli rekao, da je sklopio sporazum s Draom Mihailoviem, kao i to, da mu je poznato, da namjeravam letjeti avionom na sjever i da
se on sa svoje strane slae s time. Na moje pitanje, da li mi ima u vezi toga to
kazati, razumio sam, da nema apsolutno nita. Dva dana kasnije, t. j. 5. maja
oko 2 sata poslije podne bio sam nazvan telefonski po jednoj gospoici iz neke
avionske komande, koju sam takoer vrlo slabo razumijevao, a iz razgovora
sam stekao utisak, da njemaki poslanik u Zagrebu Kasche saopava da je za
mene na aerodromu u Feldwegu kraj Judenburga u tajerskoj spremljen
avion. Ja sam se spremio i oko 4 sata poslije podne automobilom napustio
St. Gilgen i oko ponoi pronaao aerodrom, koji se je meutim zvao Zeltweg,
i na kojem je bilo pripravljeno nekoliko aviona za otpremu diplomata i nekih
njemakih viih funkcionera na sjever. Kako tokom noi nije nitko vie stigao,
to je avion sa mnom tartao prema jutru i oko pola 10 prije podne spustio se u
Kopenhagenu, jer je bilo reeno, da se njemaka vlada tamo nalazi. Da sam
59
A-VII, NDH, SUP-Zagreb, Sasluanje VI. Koaka, MF-4.
krenuo na put, potaknula su me bila dva motiva. Prvi, to je posljednjih dana

bila ubaena parola, da e obitelji politiki istaknutijih lica bolje proi, ako se
odnosna lica ne budu uz njih nalazila. Drugi, to sam se nadao da u preko
ministra Schwerin Krosigka, s kojim sam bio relativno dobar, moi dobiti od
Engleza izvjesne dokumente i papire, koji bi mi omoguili ostanak u emigraciji, odnosno zatitili me od ekstradicije. U Kopenhagenu su bile ve engleske
trupe, koje su me nakon kraeg vremena predale njemakom zapovjednitvu
aerodroma, koji je obeao, da e me uputiti do njemakog ministra vanjskih
poslova. Ja sam se zadrao u Kopenhagenu tri dana i na veer 8., nakon to
sam u danskim novinama proitao da je 7. ujutro potpisana cjelokupna
kapitulacija, uputio se prema Flensburgu, gdje se je, kako sam saznao, nalazio
ministar Schwerin Krosigk. Namjere za nekakove pregovore s Englezima ili
Amerikancima nisam imao nikakove tada kao ni prije, a jedina mi je misao
bila preko Schwerina Krosigka uhvatiti lino privatnu vezu s Englezima, kako
bi se mogao to prije vratiti u Austriju sa eljenim papirima. U Flensburg sam
stigao 10. maja na veer, gdje sam kod dravnog tajnika barona Steengrachta i
dravnog podtajnika Henke saznao, da je Paveli zajedno s Maekom prije
dva ili tri dana napustio Zagreb, a cjelokupna armija generala Loehra zajedno
s hrvatskim formacijama predala se Englezima. Isto sam vee posjetio i
ministra Schwerin Krosigka, i izrazio mu elju za pribavom dokumenata za
ivot u emigraciji. Prema savjetu Nijemaca potraio sam idui dan t. j. 11.
maja poslije podne tab engleskog generala Churchera, i tamo sam jednom
engleskom kapetanu izloio elju za povratak u Austriju, nato mi je on
odgovorio da su oni samo borbena lokalna formacija, koja ne moe odluivati
u sluaju jednog stranog poslanika, ali da njemaki generaltab ima direktnu
telefonsku vezu sa tabom generala Eisenhowera, pa neka se tamo izravno
obratim. To meutim Nijemci nisu uinili, a ja sam ponovno pokuao preko
njemakog komandanta mjesta kapetana Lta, koji je imao vrlo dobre line
odnose s Englezima, da dobijem traene propusnice. Nesretnim sluajem bio
je isti kapetan Liit tu no ubijen, pa sam se jednog od sljedeih dana ponovno
obratio na ministra Schwerin Krosigka, kojemu sam predao i kratki promemoria o mojoj elji s molbom, da mi prigodom jednog privatnog kontakta s
Englezima ishodi eljene papire. Nakon nekoliko dana obratili su se Nijemci
oficijelnom notom na visoku komisiju saveznika, koja je boravila u Flensburgu, sa. molbom da mi se ispostave traeni dokumenti.
Meutim, mjesto da dobijem traene dokumente bio sam dva dana kasnije
t. j. 21. maja ujutro uhapen po engleskoj vojnoj policiji i sproveden u
policijski zatvor u Flensburgu. 27. maja bio sam preveden iz Flensburga u
zatvor u Neumnster, a 4. juna u koncentracioni logor u istom mjestu, gdje
sam poetkom septembra 1945. g. bio sasluan po komisiji jugoslavenskih
oficira. 60 1. februara (1946) premjeten sam u drugi logor u Neuengamme,
gdje sam 5. februara pred veer izruen naoj komisiji, a 14. februara ujutro
dopremljen u Zagreb.
Tu je bio kraj svim diplomatskim misijama Vladimira Koaka.
6. Trolist: Paveli-Stepinac-Maek. Poslanik Kasche je u istrazi61 dao
ovakav prikaz situacije neposredno prije povlaenja:
Koncem 1944 morao sam raunati s time da e sjeverni dio Hrvatske
60
61
Zapisnici tih sasluanja od 6., 17. i 18. IX 1945. nalaze se u: A-VII, SUP-Zagreb, MF-4.
postati poprite ratnih operacija. Zbog toga sam sa svojom vladom pripremio
sve mjere da bi se u Njemaku mogle smjestiti hrvatske linosti, njihove
obitelji i vlasnitvo. U toku razgovora sa generalom Lhr-om, zatim zbog
kritinog poloaja u Maarskoj i zbog kapitulacije njemakih trupa u Italiji,
postalo mi je jasno da emo izgubiti ovaj prostor. Neto prije toga upoznao
me je Lohr da e se njegove trupe povui na t. zv. alpsku utvrenu liniju koja
je ila od prilike po staroj jugoslavensko-austrijskoj granici. Paveli se je
kolebao da li da napusti zemlju ili da li da sa vladom ostane u zemlji i da ovdje
zapone gerilsku borbu. U tu svrhu je od nas traio oruja i municiju koju mu
nismo mogli dati jer nam je trebala za vlastitu vojsku. Zbog toga se je Paveli u
posljednje dane pred kapitulaciju odluio da se i on sa vladom povue.
Koncem aprila bili smo ee u kontaktu Lohr, Paveli i ja. Prigodom
razgovora koje smo tim prilikama vodili doli smo do zakljuka da se oko
Zagreba nee voditi borbe i da treba zapoeti pregovore sa J. A. o predaji
Zagreba bez borbe. Za mene je kod toga bilo odluujue saznanje da vie ne
moemo dobiti rat, pa da zbog toga treba sprijeiti nepotrebna i nekorisna
razaranja i prolijevanje krvi. U pregovorima izmeu njemake vojske i taba
II. J. A. sudjelovao je i moj posrednik ing. Ott.
ini se da je Paveli otvoreno i odluno upoznao svoje ustake zapovjednike s odlukom o povlaenju prema Austriji tek 28. travnja. O tome je u
istrazi opirnije govorio prijanji zapovjednik PTB-a a zatim veliki upan upe
Prigorje (umjesto E. Lisaka) i zapovjednik grada Zagreba. 62
Evo to je Servatzy izjavio o tome:
25. IV. 1945. poao sam sm k poglavniku i rekao sam mu bojazan
naroda u gradu, zbog miniranja i ustanka u Zagrebu t. j. da e niknuti u
samom gradu partizani i poklati puanstvo. Ja sam ga tada zamolio da meni
dade zapovjednitvo grada, te bi tako ja s mojim vezama sprijeio miniranje,
poto sam vrlo dobar sa Nijemcima, a svojim autoritetom da u umiriti
graanstvo. Prije nekoliko mjeseci sam se sprijateljio sa njemakim inspektorom generalom Juppe, a u svrhu da dobijem oruja za moje lovake postrojbe.
Ovu vezu sam sada iskoristio i sa stalnim dodirom i kontrolom uspio ukloniti
mine odnosno sprijeiti svako miniranje javnih zgrada. Ovaj posao sam
nastavio do 8. maja o. g. u 2 sata u jutro do kada sam se nalazio u stanu
zapovjednika (borbenog) grada Zagreba njemakog generala Geigera. Kanalizaciju sam takoer dao pregledati po naim tehnikim asnicima i na taj nain
uspio spasiti nae kulturne ustanove i javne zgrade. Stroga pripravnost, koju
sam zapovijedio od 29. aprila poam pa do 2. maja o. g. sprijeila je
cirkulaciju vojske po gradu, a puanstvo se iz straha nije skoro ni usudilo
pokazati na ulici. Svakako je hvala ovim mjerama u gradu Zagrebu u zadnjim
danima NDH vladao najvei red i mir.
Jo 28. aprila o. g. nastavlja Servatzy pozvan sam u 2 sata u jutro da
doem na Rebro kod poglavnika gdje sam naao ostale ustake zapovjednike.
Tom prilikom nam je poglavnik rekao da ne moe dozvoliti dalnju samostalnu
borbu, ako bi se njemake trupe izvukle, jer bi to znailo uzaludno prolijevanje krvi i razaranje samoga grada Zagreba. Izdao nam je zapovjed da sve
pripravimo kako bi mogli na izdanu zapovijed poeti sa evakuacijom grada,
jer nam ne preostaje drugo, nego se povui do one crte gdje emo moi pod
asnim uvjetima poloiti oruje i saekati dalnji razvitak dogaaja. Rekao je
62
A-VII, NDH, SUP-Zagreb, Autobiografija, MF-23.
nadalje da svaki do zadnjeg asa ostane na svom mjestu da sauva svoju

hladnokrvnost i da ne dozvoli stvaranje anarhije. O nekom prelazu Englezima,
tom prilikom nije bilo govora.
Vidjeli smo da su episkopat i sm nadbiskup Stepinac davali punu podrku
Paveliu i NDH a to bjelodano pokazuje i lanak objavljen u Katolikom listu
12. travnja 1945. povodom obljetnice NDH pod naslovom: Narod, Crkva i
Drava.61
U njemu se uvodno istie da je svaki katoliki narod kao skup pojedinaca
udruen dvostruko, tj. preko crkve i drave, pa je ideal svih estitih ljudi: sklad
izmeu crkve i drave, sloga izmeu crkvene i dravne vlasti. U Hrvatskoj je
oduvijek postojala sloga izmeu crkvene i dravne vlasti. U Jugoslaviji toga
nije bilo.
Biva drava Jugoslavija podravala je hegemoniju Srba, a prema hrvatskom narodu i njegovoj Katolikoj Crkvi vladala se kao najgora mauha
prema djetetu sirotetu. Hrvatski je narod bio zapostavljen, ponizivan, prikraivan. Htjelo se izbrisati i samo hrvatsko ime. Jednako se postupalo i prema
Katolikoj Crkvi, toboe zato, jer nije narodna, a stvarno zato, jer je to Crkva
Hrvata. Ove su teke prilike doniele i jedno dobro: Hrvatski se narod vre
priljubio svojoj Crkvi i eljno ekao as svoga osloboenja u vlastitoj dravi.
10. IV. 1941. prije etiri godine hrvatski je narod ostvario svoju
dravu. Izpunio se njegov vjekovni san. Srdca su tada kucala ivo i veselo, kao
riedko kada u ljudskom ivotu. Oduevljenje je obuhvatilo sve slojeve, sve
krajeve. To vie, to su u kratkom oslobodilakom ratu bili uglavnom
poteeni i gradovi i sela, i ljudi i njihova imovina. Hrvatska je drava
stvorena rtvama tisua najboljih Hrvata, a najvie brigom Poglavnika i
ustakog pokreta.
Hrvatski narod - hrvatska drava Katolika Crkva na veliki i slavni
dan 10. IV. 1941. stupie u vrstu i srdanu meusobnu vezu hvalei Svevinjega Boga i molei Njegov blagoslov. Hrvatska je dravna vlast izdala odmah
prikladne zakonske odredbe i provedbene naredbe za suzbijanje razlinih
poroka i zlodjela i tako olakala Crkvi rad oko duhovne obnove naroda. Brzo
se osjetilo, da struji u Hrvatskoj novi duh sveobega narodnog preporoda: u
politici i gospodarstvu, u upravi i vojsci, u knjievnosti i umjetnosti. Nepravde, godinama nanaane inovnicima, pa i sveenicima, sada su se izpravIjale.
Zapoeti rad po najboljim nacrtima spreavan je poradi zavisti vanjskih i
nutarnjih neprijatelja, koji su se kao gladni vuci i podmukle hijene bacili na
hrvatsku zemlju, da ju pale i robe, da kolju i ubijaju. Hrvatska je morala
podnieti najtee rtve u krvi i tvarnoj imovini, da u nametnutoj borbi uztraje
do pobjede.
Zato se Katoliki list odluno ograuje od komunizma:
Stanovite je Crkve jasno odreeno prema komunizmu; prema onoj
stranki, koja niee i samo pravo na obstanak Crkve; koja je podigla spomenik
sotoni i Judi Iskariotu; koja je diljem svieta pobila tolike sveenike i redovnice,
poruila mnogobrojne crkve, unitila veliko mnotvo nevinih ljudskih ivota i
sputala milijune u najgore robstvo, a sve to zato, da samu sebe odri na vlasti,
odnosno, da doe do vlasti. Ta je stranka ne samo najvei neprijatelj Crkve
svih vjekova nego i najvei protivnik ljudske slobode. Kad smo to rekli prije
nekoliko godina, mnogi nam nisu vjerovali, ve je trebalo, da tu istinu izkuse
63
Katoliki list, Zagreb 1945, god. 96, broj 1 4 - 1 5 , 12. travnja 1945, str. 1 0 6 - 1 0 7 .
na vlastitoj koi. Izpunila se ona narodna poslovica: Tko s avlom tikve sadi,
0 glavu mu se razbijaju! Stradali su upravo oni, koji su se dali zavesti mislei:
Nije ni avao onako crn, kako ga slikaju.
Molimo Svevinjega Boga, da pomogne hrvatski narod u dananjim
sudbonosnim asovima; da sauva njegovu dravu, koja je najbolji jamac
njegove slobode; da mu oprosti griehe i zasluene kazne te skrati dane nevolja
1 kunja.
Ustaki vrh pravio je tih prijelomnih dana mnoge kombinacije: o novoj
koncentracionoj vladi kojoj bi, eventualno, stao na elo sam Stepinac, ili o
regentstvu u kojem bi bio nadbiskup ili pak da preuzme vrhovnitvo kao
poglavnikov locum tenens za Pavelieva izbivanja.
O tome je poneto iznio VI. idovec u istranom elaboratu pod naslovom:
O politikim kombinacijama pred slom NDH. 64 U njemu idovec pie i ovo:
A-VII, NDH, I . 0 . 9 , Kut. 1/2 - 1-10.
idovec u tom istom elaboratu pie i o sastavljanju memoranduma ovo:
O tom memorandumu uo sam onih posljednjih dana NDH i to neto od Vilka Riegera, koji
je tada bio proelnik politikog odjela u ministarstvu vanjskih poslova, a neto od prof. Ivana
Orania.
Dr. Vilko Rieger priao mi je da je jedne noi bio pozvan na ministarstvo vanjskih poslova te
da se je kroz itavu no radilo na tom memorandumu, na njegovom sastavu i prevoenju.
To je sve bilo onih posljednjih dana punih napetosti i dogaaja i ja se nisam mnogo
interesirao za tu stvar. Znam da mi je s vie strana bilo reeno, da je memorandum sastavljen u
smislu onih poznatih teza, koje su se u posljednje vrijeme NDH toliko isticale, a to je u smislu
pripadnosti hrvatskog naroda evropskom kranskom Zapadu, dakle u slinom duhu kako je bila
sastavljena i ona poznata deklaracija vlade negdje iz mjeseca veljae 1945 godine, a isto tako i
poslanica biskupa hrvatskih sa njihovog zasjedanja mislim takoer u mjesecu veljai te godine.
Slino, uostalom, kao i ona javna izjava zagrebakog sveuilita koju je sastavio i proitao te
predao javnosti i poslao raznim svjetskim sveuilitima rektor prof. Horvat. Slino te u istom
duhu kako su .bili pisani i mnogi lanci u novinstvu NDH za onih posljednjih mjeseci, pogotovo
pak lanci efa propagande Ive Bogdana koji su imali i slubeni karakter te su tumaili misli i
namjere ustake vlade. U tom memorandumu se je itava hrvatska povjest tumaila u smislu
borbe za Zapad, dakle u smislu predzia kranstva a kako je bilo vjekovima, tako je bila
protumaena i borba hrvatskog naroda u dananjici te u NDH. U tom je bila prikazana ideologija
i prave nakane NDH. To je sve bilo opirno obrazloenje, da se onda moe Englezima i
Amerikancima staviti ponuda za suradnju i molba za zatitu.
Znam da sam uo govoriti i o ljudima koji su kod tog posla sudjelovali, samo se sad vie
tono ne sjeam. Rekoh ve da je to bilo u nervozi i urbi onih posljednjih dana, kad su kolale
gradom hiljade vijesti i raznih kombinacija, a bilo je i mnogo jurnjave i posla, tako da nisam
dospio da se malo poblie zainteresiram za tu stvar. Svakako sam si zamiljao da se ovakav
memorandum ne moe podnositi na slijepu sreu, nego da je taj korak pripremljen i tajnim putem.
Da se taj korak mjesecima priprema javno onim novinskim pisanjem te deklaracijama vlade i
biskupske konferencije, hrvatskih intelektualaca (u izjavi sveuilita), to mi je sve bilo poznato, a
znao sam da je ona deklaracija vlade kao i izjava hrvatskih biskupa bila prevedena na razne jezike
(njemaki, engleski, francuski, talijanski itd.) i bila posebnim kuririma poslana u vicarsku sa
svrhom da se odatle taj materijal dalje otpremi na zapad. Kako su tu bili zaposleni i kuriri
ministarstva vanjskih poslova to je spadalo u moju formalnu nadlenost jer sam ja bio proelnik
opeg odjela koji je imao brigu i o kuririma, sjeam se da mi je jednom telefonirao sveenik
Glava, koji je ujedno bio inovnik ministarstva prosvjete i pitao me, da li je ve biskupska
poslanica otila u vicarsku, dodavi da se za to mnogo interesira tajnik nadbiskupa Stepinca
Lackovi.
to se tie osoba koje su kod tog posla sudjelovale uo sam jednoglasno govoriti o tome, da je
glavni redaktor tog memoranduma bio ba sm Ivo Bogdan. Nadalje da su sudjelovali neki
ministri i to sam ba uo za Alajbegovia, Edu Bulata, Balena, Artukovia i jo razne druge ljude
ijih se imena sad vie ne mogu sjetiti u vezi s ovom stvari. Ve sam rekao da je u tom poslu bio
angairan i dr. Rieger. Ne mogu se pravo sjetiti, da li mi je netko spomenuo i suradnju blieg
suradnika dr. Maeka prof. Roku Mietia ili nije.
No svakako u tom asu ustaka je vlada bila ve na posve istoj liniji s nadbiskupom
Stepincem te stanovitem hrvatskih biskupa, s raznim vidnim pretstavnicima hrvatskog kulturnog
ivota, kao i s dr. Maekom i njegovim ljudima, koji se je potpuno slagao s tadanjim ustakim
64
Usporedo s time nisu prestajale i one razne kombinacije o jednoj novoj

koncentracionoj vladi i si.
Ja nisam imao direktne prilike bilo to izravno saznati o svim onim
pregovorima, koji su u to vrijeme voeni s pretstavnicima Kaptola i HSS-a. No
onda sam dosta esto druio se s prof. Ivanom Oraniem, te i ljudima iz
kruga 'Hrvatske smotre', meu njima i s prof. Zankom, koji je imao vrlo blize
osobne veze sa samim nadbiskupom Stepincem, te uope bio uvijek dobro
upuen u sve tajne crkvene politike.
Prof. anko bio je u ono vrijeme bar jednom tjedno kod mene ili u mom
stanu ili u mom uredu u ministarstvu. Kako sam znao da je on upuen u te
stvari, par puta sam ga pitao to imade istine na tome, da bi nadbiskup
Stepinac imao poduprijeti jednu novu koncentracionu vladu, stati joj eventualno i na elo, a ve kasnije onih posljednjih tjedana NDH kad se govorilo i
o nekom regentstvu (neznam u kojoj pravnoj formi, kao locum tenens, ili kako
drugaije, no ba sam izriito uo govoriti o regentstvu), u koje bi imao ui
nadbiskup Stepinac, dr. Maek te jo jedan pretstavnik iz hrvatskog kulturnog
ivota, pitao sam ga i za tu stvar.
Prof. anko bi odgovarao da je on o tome svemu razgovarao s nadbiskupom Stepincem, ali da je to jedna teka stvar pa ne zna hoe li se nadbiskup
moi odluiti za ovakve kombinacije. Nije u tradiciji politike katolike crkve
da se ona tako izravno uplie u tok politikih dogaaja. Spomenuo sam mu
sluaj jednog poznatog hrvatskog biskupa iz XVI. stoljea koji je bio ne samo
hrvatski ban nego i vodio hrvatske ete u borbu protiv Turaka. On je to
potvrdio, ali ipak ostavio neke rezerve glede dananjeg stanja. Svakako iz
razgovora s njime mogao sam se uvjeriti da se pregovori u tom pravcu doista
vode.
Da su pregovori - nastavlja idovec u tom smislu doista onda bili
voeni, to mi je kasnije, ve u emigraciji, izriito potvrdio i sm dr. Artukovi
koji je, kako je to poznato, bio uvijek jedan od najvjernijih i najbliih
koncepcijama o tome, da Hrvatska treba posve pristati uz evropski kranski Zapad, uz Engleze i
Amerikance, dakle slagao se s onim temeljnim mislima koje su bile izloene u tom memorandumu
vlade. Prema tome uvjeren sam da je o tome konkretno sigurno bilo govora na onom sastanku
izmeu dr. Maeka i dr. Pavelia o emu mi je u emigraciji priao Mokov (kako sam to ve na
drugom mjestu spomenuo). Nema sumnje da je to sve bio i predmet pripremnih razgovora s
nadbiskupom Stepincem i ostalim crkvenim krugovima. To se sve moe jo jasnije razabrati kad
se uoi, da su onih posljednjih mjeseci NDH i onako vodeni pregovori s nadbiskupom Stepincem
te s dr. Maekom i njegovim ljudima o jednoj novoj vladi, o nekom regentstvu te o preureenju
NDH, kako je to ve sve poznato i kako sam to posebno ve opisao. Da ovi pregovori nijesu dali
nikakav vidljiv razlog (?) posljedica je okolnosti to su se dogaaji prenaglo razvijali i to, u tom
razvoju, nije bilo izgleda da e se Englezi i Amerikanci moi uplesti, kao i okolnosti to je dr. Ante
Paveli predugo oklijevao neprestano se ravnajui po onome to mu govore Njemci te elei pod
njihovim okriljem i zajedno s njima prei na stranu angloamerikanaca.
Nema sumnje da se i ona odluka dr. Ante Pavelia o ukidanju idovskih zakona (svega par
dana prije konanog sloma NDH) imade dovesti u vezu s tim memorandumom vlade, jer je on
tom svojom odlukom htio dati veu vjerojatnost navodima memoranduma te prikazati kako su
toboe Njemci i njihov pritisak na NDH skrivili idovske zakone.
U vezi s tim memorandumom u ono vrijeme su bila nanovo tampana ustaka naela i
prevaana na razne evropske jezike te umnoena u mnogo primjeraka. I tekstom tih naela htjelo
se je dokazati, kako je ustaka ideologija toboe posve demokratska.
Kod prevoda memoranduma na engleski uo sam da je sudjelovao i tajnik ministarstva
vanjskih poslova Vice Bari, koji je roen i odgojen u Americi, pa mu je engleski materinji jezik.
On je uvijek zadrao amerikansko dravljanstvo, pa mu je to u emigraciji izvrsna legitimacija i
zatita. On danas u Rimu imade izvrsne intimne veze s amerikim agentima.
Tekst samog memoranduma nisam nikad vidio pa ni kasnije u emigraciji, nego su mi ga samo
razni ljudi reproducirali koliko su sami znali i sjeali se.
suradnika dr. A. Pavelia. Dr. Artukovi mi je rekao, bilo je to u onoj prvoj

ici u Spittalu a/D. da su se dogadaji na frontama i u svjetskoj politici prebrzo
i prekatastrofalno razvijali, tako da Hrvatska vie nije imala vremena da moe
provesti te planove. Da je bilo samo jo par mjeseci vremena, stvari bi se u
Hrvatskoj mogle sasvim drugaije razviti jer bi bila obrazovana jedna jaka
koncentraciona vlada.
to je za mene osobno bilo osobito interesantno te posve novo, bilo je to
to mi je dr. Artukovi izriito jo dao na ovo svoje tadanje izlaganje 'a u toj
novoj vladi vi bi bili ministar vanjskih poslova.'
Kad bi si kasnije znao postaviti pitanje, zato zapravo nije moglo doi ni
do obrazovanja te nove i jake koncentracione vlade, a ni do ostvarenja onih
planova o regentstvu, onda mi se je uvijek inilo jasnim, da tu nikakve
posebne rezerve koje je gojio nadbiskup Stepinac ili dr. Maek te HSS nisu
odigrale odlunu ulogu, nego da su tu po srijedi bili drugi razlozi koji su
onemoguili pravednu provedbu tih posljednjih politikih kombinacija u
NDH.
Evo koji bi to razlozi bili:
1. Sigurno i ono to kae dr. Artukovi. Dogadaji su previe jurili,
vojniki i politiki poloaj naglo se pogoravao, pa nije vie preostalo ni
vremena. No to nikako nije bio glavni razlog.
2. Jer se je Ceril, koji je onda vodio angloameriku politiku na ovom
sektoru nadao, da su mu kralj Petar i predsjednik tadanje jugoslovenske vlade
ubai dovoljna garancija da u Jugoslaviji nee zavladati komunizam, nego
da e biti provedeni tzv. 'slobodni izbori', iji e rezultat osigurati vladavinu
tzv. 'demokratskih stranaka'. Na toj bazi da e Jugoslavija dobiti slinu
'demokratsku' vladavinu, kakova je bila doista uspostavljena u Francuskoj,
Italiji i kasnije i u Austriji, gdje komunistika stranka dodue sjedi u vladi te
sudjeluje u politikom ivotu tih zemalja, ali nipoto nema priliku da uredi te
zemlje po svojim planovima.
Kad su se erilu izjalovili ti planovi s. Jugoslavijom, onda je on tako
ogoreno napao dananji reim u Jugoslaviji, rekavi (jo poetkom sijenja
1946), da je njegova najvea ili jedna od najveih pogrjeaka za vrijeme
drugog svjetskog rata to je pomagao Marala Tita u Jugoslaviji!
3. - to obzirom na takove svoje kombinacije i planove eril nije smatrao
potrebnim da komplicira poloaj na taj nain to bi pruio izglede za jednu
angloameriku vojnu intervenciju na podruju Jugoslavije povodom bilo koje
akcije, koja bi se na tom podruju mogla organizirati vjerojatno svejedno da li
pomou Slovenaca ili etnika Drae Mihailovia, ili pak pomou jedne ovako
isto hrvatske kombinacije.
Takova intervencija bila bi tim tea obzirom na ranija utanaenja medu
saveznicima, prema kojima je jugoslovenska vojska imala zadau sama osloboditi svoje podruje.
4. to ni nadbiskup Stepinac, preko Vatikana, a ni dr. Maek preko veza
koje je imala HSS te pogotovo preko Krnjevia nisu nikako mogli stei
sigurnost da e jedan ovakav njihov korak imati za posljedicu i to sigurnu
posljedicu, intervenciju angloamerike vojske na ovom podruju.
Da su oni mogli stei uvjerenje u siguran takav razvoj stvari, mislim da
tada nema nikakve sumnje u to, da bi onda oni prihvatili jedno slino rjeenje
onome kako je to bilo zamiljeno, pa bi dogadaji pod kraj NDH imali jedan
drugi tok, te donijeli jedan tako veliki obrat.
5. Jer ni sm dr. A. Paveli tada sigurno jo u dui nije bio pripremljen za
jedan takav obrat (molim usporediti i ono to sam ve izloio u tadanjem

njegovom dranju u jednom mojem drugom prikazu, i to u onom o U P I , te o
misiji Janovskog u Zagrebu), 6S makar je vodio ove pregovore s pretstavnicima
Kaptola, te sa samim nadbiskupom kao i sa HSS-om te dr. Maekom.
Naime, dr. A. Paveli je tada jo sigurno vjerovao Njemcima te se je uzdao
u njihova prianja o tome, kako e doi i to neposredno, do obrauna s
Rusijom i komunizmom kod ega e njemaka vojska biti na strani 'zapadnih
saveznika', dakle da se tu prua najudobnija i najbolja prilika i za Hrvatsku
dravu, da izvri preokret svoga politikog kursa.
Dakle - zakljuuje Zidovec - dodue preokret, ali uz bok Njemaca! To je
sigurno bila misao i nada dr. A. Pavelia. U tom se moe nai tumaenje ne
samo u ovoj stvari koju sada razmatram nego uope razjanjenje za njegovo
ondanje dranje.
ef ustake diplomacije istakao je u istrazi66 da je vlada s Mandiem na
elu oekivala pomo, odnosno podrku od Vatikana i HSS-a. Vjerovalo se i
mislilo da e Vatikan kod Anglo-Amerikanaca moi uiniti da se odri
hrvatska drava, a to se tie HSS-a i Maeka smatralo se u vladinim
krugovima da bi Englezi i Amerikanci - ako bi se HSS angairala u NDH moda promijenili svoj stav prema njoj. Dralo se da e i memorandum vlade
otposlan sa zakanjenjem Vatikanu i Anglo-Amrikancima biti kod njih povoljno primljen, pa su tako i u memorandum polagane jednake nade.
U tim kombinacijama i oekivanjima izjavio je Alajbegovi vlada je
meutim pripremala svoj odlazak iz zemlje i u tu svrhu se nekoliko dana prije
sloma odrala jedna sjednica kod predsjednika vlade na kojoj je Janko Torti
izjavio, da dr. Maek takoer treba ii u inozemstvo i da se na njega ne smije
zaboraviti. Poto je Janko Torti svoju izjavu dao u kategorikoj formi da se
mogu razumjeti, da Maek mora bezuvjetno ii iz zemlje, htio ili ne htio, to je
ta Tortieva izjava izazvala na sjednici, odnosno kod istih, izuzev drim ostale
disidente u vladi, reakciju u tom smislu da Maek treba slobodno odluiti
hoe li ii u inozemstvo ili nee. Budui da je cijeli kompleks HSS-a pa
dosljedno i dr. Vladka Maeka bio i ostao u rukama Pavelia, to je odlueno
da se ima Pavelia obavjestiti, to je na toj sjednici u vezi sa Maekom
govoreno. U tu svrhu delegirao je predsjednik vlade dr. Edu Bulata i mene, te
nas ujedno najavio Paveliu da nas primi.
Dr. Edo Bulat i ja krenuli smo Paveliu i Bulat, inae pun kombinacija,
rekao je, da e on Paveliu rei da bi se pokualo Maeka politiki angaovati,
to bi moda moglo, makar je zadnji as, povoljno djelovati na angloamerikance u cilju promjene stava prema NDH. Bulat mi je takoer rekao da je on
jednom prije ve rekao Paveliu, da on ne mora uvijek raunati s tim da e
uvijek biti poglavnik, nego da e moda jednom biti ef stranke. Ja sam to
Bulatu vjerovao, jer je isti u svojim izjavama, bilo prema kome, bio slobodan.
Kad smo doli Paveliu, obrazloili smo ta se je govorilo na sjednici u vezi
sa dr. Maekom, a zatim je Bulat ukratko rekao i svoje miljenje o eventualnoj
kombinaciji sa Maekom. Paveli se u diskusiju nije uputao, nego je razmislivi naredio dr. Bulatu i meni da odemo Stepincu i zamolimo ga da ode do
dr. Maeka i s njim razgovara. Mi smo otili nadbiskupu Stepincu i saopili
mu sve kako je izloeno, nakon ega je Stepinac otiao dr. Maeku, a kad se
vratio rekao je slijedee: Maek je velik ovjek; on je zaboravio sve to mu se
65
66
A-VII, NDH, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 3a/2 1-9.

A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja M. Alajbegovia, Kut. 1.0.9, Br. reg. 4/5 - 1-155.
inilo; pred oima mu je samo Hrvatska, ali da prije svega eli razgovarati sa
svojim ljudima. Stepinac je nadalje rekao, da mu to treba urno omoguiti.
Stepinac je nadalje rekao da treba da odemo k Paveliu da mu to saopimo,
to smo i uinili.
Paveli je telefonom nazvao neku osobu, imenom Joso, to drim da je bio
Joso Rukavina, ef vojnog redarstva, i naredio mu da omogui nesmetan
dolazak Maekovih ljudi k Maeku. Ujedno je nazvao drugu osobu, imenom
Zdravia, to je bio Lisak i naloio mu. da pusti iz zatvora Maekove ljude,
koji se tamo jo nalaze. 67 Dr. Bulat i ja smo se nakon toga udaljili, oprostivi
se sa Paveliem. Kako je nastalo pitanje, kako e Maekovi ljudi znati da je
mogua posjeta Maeku, to sam od nekoga, nisam siguran da li od Stepinca ili
Pavelia dobio uputu da pozovem k sebi prof. Pezelja i da mu saopim, da se
Maeku moe slobodno ulaziti, to sam i uinio. Time je prestala moja
djelatnost u stvari gore opisane.
Drim da je Bulat nakon toga iao Maeku, kao to mu je iao general
Mokov, a jednom i Paveli. To sam uo od Pavelievog ofera Viktora
Reberniaka, koji je sa mnom u Austriji bio u logoru. Mokov mi je kazao da
je i on odlazio Maeku informirati ga o vojnom poloaju, tj. o vojnoj situaciji
u NDH. to se tie posjete Mokova Maeku, on je, kako sam uo od Viktora
Reberniaka, odlazio tamo nekoliko puta. to se tie prof. Pezelja, ispravljam
se onamo da je mene nazvao Stepinac i zamolio da pronaem prof. Pezelja i da
ga uputim njemu, tj. Stepincu u stvari posjete Maekovih ljudi k Maeku. Ja
sam prof. Pezelja pronaao i uputio ga Stepincu rekavi mu, da mu Stepinac
ima neto saopiti, a nisam mu zapravo rekao o emu se radi. Doputam, da
sam mu togod natukao, ali ne izriito.
A sad da vidimo to je o svemu tome iskazao u istrazi68 A. Mokov:
Posebno od slanja memoranduma, a nekako u isto vrijeme mislim neto
malo ranije, razvijao se otvoreni kontakt sa Maekom. Jednog me je dana
pozvao Bulat k sebi kui te mi je rekao da ima sprovesti jednu stvar, a kako ja
vozim sam automobil, da trebam jednog gospodina odvesti na jedno mjesto.
Pitao sam ga u emu je stvar; on mi je rekao da se radi o Stepincu i da se sa
istim dogovorio da e ekati ini mi se oko 7 sati u veer na vratima
kaptolskog vrta koja vode na ulicu izmeu Vlake ul. i Ribnjaka. Tako je bilo.
Doao sam u odreeno vrijeme i nakon par minuta izaao je Stepinac, uao u
kola i ja sam ga odvezao. Izgleda mi da on nije znao da u ba ja doi, to sam
zakljuio po njegovim rijeima: 'A to ste Vi, zar Vi znate voziti sami?'
Izmjenili smo samo par obinih rijei, jer ja sam dosta brzo vozio a on je sjedio
povuen na zadnjem sjedalu. Dovezao sam ga do Maeka, kako mi je Bulat
rekao i Stepinac je uao u kuu. Ja sam okrenuo kola i za njim uao, ali mi je
Bulat koji je bio u hodniku rekao da ja ne trebam ekati za povratak i zamolio
me da ga odvezem u Tukanac k Paveliu, jer da su njegova kola negdje otila.
Ja sam to i napravio i odmah se vratio u zapovjednitvo.
Nije mi poznato - nastavljao je Mokov svoj iskaz - tko je Stepinca i
kada vratio natrag. Osobno nisam prisustvovao ni uzeo uea na nijednoj od
sjednica i konferencija koje su u to vrijeme odravane. Jedino sam sa Bulatom
imao stalni kontakt a on je uvijek bio u tranju sa jedne strane na drugu.
Jednog me je dana pozvao k sebi kui, gdje sam zatekao i Bou Vukovia i
tada mi je Bulat koji je bio pozvao odnosno oekivao generala Rubia rekao
67
68
Voki, Lorkovi i ostali su ve tada bili likvidirani!

A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja A. Mokova, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 1 / 4 - 1-117.
da idemo Maeku tj. da Rubi ide a ja s njim jer se sa Maekom poznam.

Nakon dolaska Rubia isti je pourio i rekao da je stvar vrlo hitna i da se
Maek interesira za vojsku. S nama je iao i Bulat i Vukovi. Kod Maeka je
bilo vrlo ivo, vrzlo se dosta ljudi veinom zastupnika HSS-a. Maek je doao i
ostali smo samo nas trojica tj. Maek, Rubi i ja. Tada sam mu ja predstavio
Rubia. To je bio moj prvi susret sa Maekom nakon 1943. Maek se je
odmah interesirao za vojsku, o broju, jaini, municiji. Tada sam mu ja rekao
da je odlueno povlaenje. On se je interesirao koliko e vojske po prilici
povui se. Tada nam je on saopio da je odluio isto ii van i interesirao se
kojim putem je najsigurnije. Interesirao se i za imena pojedinih viih asnika te
je zatraio da se njihova imena ispisu i uzeo sa sobom. Tada je zamolio da mu
se stave na raspolaganje potrebni automobili, to mu je i obeano. O odluci da
Maek ide van ve je bio govorio Vukovi i Bulat tj. da je Maek odluio.
Nakon toga smo se oprostili, a Maek me je zamolio da doem k njemu u
veer radi dogovora glede njegovog odlaska. Ja sam nakon toga otiao k
Paveliu i saopio mu to je Maek rekao. On je odgovorio dobro, neka mu
se pribave kola i oferi. Priupitao me kada misli krenuti, a ja sam rekao da
neznam, jer da imam sastanak s njim glede te stvari u veer.
Kad sam doao u veer k Maeku naao sam opet vrlo mnogo ljudi i
Maek mi je odmah saopio da osim njega ii e jo van Peelj i Mieti skupa
sa njim tj. u istim kolima, te Pernar, Torbar, Reberski i Baria Smoljan. Ovi su
svi bili prisutni. Baria Smoljan me je odmah molio da pozovem u Zagreb
njegovog sina koji je bio opskrbni kod udarne divizije te je bio u Krievcima.
Ja sam mu obeao i izdao sam u tom pravcu zapovjed. Meutim kako se
pozadinski dio divizije premjestio iz Krievaca, to poslani radiogram glede
Smoljanovog sina nije istoga doekao i on nije doao u Zagreb. Smoljan je
izjavio da on odustaje od puta. Te iste veeri kod Maeka vidio sam i dva
sveenika Slovenca za koje su mi rekli da su doli iz Ljubljane kao izaslanstvo
neke novo formirane vlade u Ljubljani. Maek je bio odluio putovati trei
dan jer ja sam mu kazao da e tog dana biti osiguran put, jer odlazi i vlada.
Prije njegove odluke da ide putem preko KrapineMariborCelovec rekao mi
je da su mu Slovenci savjetovali da ide preko Ljubljane jer da je tamo sigurnije.
Ja sam mu kazao da mi nije poznato da li je put prema Ljubljani i od Ljubljane
siguran, pa neka on odlui sm. Tako se on i odluio za preko Krapine, a
nadodao je mislei na Slovence da njima nije do sigurnosti puta nego da bi ga
oni htjeli imati u Ljubljani.
Sutradan jo nisam bio uspio nai dobra kola koja je i Bulat takoer
traio. Bulat mi je tada kazao da on putuje sa Maekom te je bio neprestano u
njegovoj blizini. U veer sam ponovo otiao Maeku i to na poziv Bulata da
odmah doem na Prilaz. Tamo sam zatekao sve zastupnike HSS-a koji su
trebali putovati. Interesirali su se za kola i bili vrlo uzbueni da jo nije
pripremljeno. Ja sam ih uvjerio da e sigurno sutradan biti kola spremna.
Bulat me je zvao na stranu i rekao mi da e Maeka odvesti na Tukanac, ali
da ovi ostali zastupnici ne trebaju vidjeti. Bulat je sm odmah izaao. Nakon
dvadesetak minuta nazvao me telefonski i pitao zato nisam ve krenuo. Ja
sam govorio sa Maekom i ovaj je spremajui se rekao da e odmah. Izaao je
sm, a kod toga je bio dao zatvoriti vrata od sobe gdje su bili ostali zastupnici.
Ja sam ga odveo na Tukanac gdje me je ekao Bulat iznad vile u kojoj je
stanovao Artukovi. Tu je Maek izaao i sa Bulatom otiao pjeice naprijed
prema vili gdje je radio Paveli. I ja sam okrenuo kola i ekao skoro#tri etvrt
sata kad se Maek skupa sa Bulatom povratio, sjeo u kola i ja sam ga odvezao
na Prilaz. Bulat mi je rekao da je bio kod Pavelia, ali da on nije prisustvovao

razgovoru izmeu Maeka i Pavelia. Neznam da li nakon ovog razgovora ili
jo prije toga, Bulat je govorio da je malo dato novaca za Maeka i da e on
govoriti o tome na nekoj sjednici. Poslije mi je rekao da je odobreno i da to
treba predignuti. Koliko mi je poznato Bulat je sam taj novac preuzeo i dao ga
Maeku. S njime je iao sigurno i Branko Peelj glede toga novca.
Na istraiteljevo pitanje to zna o ulozi nadbiskupa Stepinca izmeu
Maeka i Pavelia, Mokov je odgovorio ovako:
Znam po prianju Bulata da je Paveli imao namjeru predati vlast
odnosno doslovce prenjeti suverenost na Stepinca i tada je Bulat rekao: 'To je
prema starom hrvatskom obiaju. Kad je ban odlazio izvan zemlje onda je
predavao vlast nadbiskupu.' Da li je o tome bio donesen kakav zakljuak ili
nije, nije mi poznato, ali je to bilo ba u vrijeme kad je Stepinac posjetio
Maeka. Od samog Pernara sam razumio da oni nisu bili ba raspoloeni
prema Stepincu. Isti je rekao i to u Salzburgu kad sam se s njim vidio u bolnici
gdje je leao bolestan doslovce: 'Kaj je mislil Stepinac da mi bumo vodili
klerikalnu politiku?' Po prianju i Bulata i Pernara radilo se o preuzimanju
vlasti, ali od koga je data inicijativa i kakvog je oblika bio taj pokuaj meni
nije poznato.
Na istraiteljev upit zato je Maek traio informacije o vojsci i oficirima i
kakav je tada bio Maekov stav prema NDH Mokov je odgovorio:
Kad sam ja doao sa generalom Rubiem kod Maeka, vidio sam po
njegovim rijeima nakon to sam mu ja kazao da se povlaimo da je njemu to
ve bilo poznato. Nije uope izraavao sumnju ni on da Englezi ne bi moda
prihvatili vojsku i metnuli je u logore pod svojim nadzorom. Iz svega sam
mogao zakljuiti da je Maek raunao sa vojskom kod Engleza (mislim
hrvatsku vojsku) kao jednom vojnikom snagom za ostvarenje svojih politikih ciljeva. On se istina nije nikad izjasnio tono kakav je njegov konani
politiki cilj, ali je rekao da ide van i da e raditi za Hrvatsku i za hrvatski
narod. Par puta je naglasio da mora odmah doi u vezu sa Krnjeviem i da uje
'kaj veli Jura'. Imena asnika je isto traio u vezi sa gornjim, jer je pitao za
asnike koji odgovaraju po sposobnosti vodstva vojnikog.
Maek se je tom prilikom interesirao kako stoji uope stanje na fronti, o
jaini hrvatske vojske, o municiji kao i o tome da li e se moi odstupiti
odnosno izvui do anglo-amerikanaca. Kada sam rekao da se interesirao o
frontu mislio sam o njegovom interesiranju ta su zauzeli partizani odnosno
dokle su doprli.
A koji je bio razlog Maekova posjeta Paveliu i to su oni razgovarali?
upitao je istraitelj Mokova, a Mokov je odgovorio:
Kad je meni Bulat saopio da trebam odvesti Maeka na Tukanac, iako
mi nije kazao da je ta vonja u vezi sa posjetom odnosno sastankom izmeu
Maeka i Pavelia, ipak se to lako moglo razumjeti. Nakon zaustavljanja kola
iznad vile u kojoj je stanovao Artukovi Maek je izaao i sa Bulatom koji je
na tom mjestu ekao otiao prema vili u kojoj je radio Paveli. To je moglo biti
oko 8 i pol sati u veer. Unutra se zadrao skoro 3/4 sata. Od koga je dola
ova inicijativa isto mi nije poznato, kao ni da bi se Maek sa Paveliem kad
prije sastajao. Da li je tko prisustvovao njihovom razgovoru isto mi nije
poznato, a niti mi je Bulat o tome ita govorio. Maeka ja nisam uope pitao
osim kako je, a on mi je odgovorio da e biti dobro 'pa bu dobro'. itav
aranman ove vonje bio je vrlo tajnovit; ve sam kazao da je Maek zatvorio
bio i vrata koja su iz hodnika u njegovoj kui vodila u sobu gdje su bili neki
zastupnici HSS-a. Obukao je bio jedan kaput te podigao ovratnik i natukao

eir na glavu. Isto tako prilikom dolaska odnosno njegovog izlaska iz
automobila nije bilo na tom mjestu ni redovitih agenata koji su tamo obino
stajali. Pred vilom u kojoj je radio Paveli bila su samo njegova osobna kola,
ali nisam vidio niti ofera. Ne sjeam se tono, ali ini mi se da je meni dok
sam ekao bio pristupio Paveliev sin Velimir. Jo prije nego to sam krenuo
sa Maekom tj. kad mi je saopio Bulat da Maeka odvezem, rekao mi je da za
to ne smije nitko znati.
Koji su ljudi u to zadnje vrijeme posjeivali Maeka i o emu se razgovaralo s obzirom na situaciju u zemlji? - glasilo je novo pitanje.
Kod Maeka je bilo one dane jako mnogo posjeta koliko mukaraca
toliko i ena. 69 Od Maekovih zastupnika bili su, kako sam ve nabrojio,
Pernar, Torbar, Reberski, Baria Smoljan, prof. Pezelj, te Peelj, Mieti. Od
ostalih prijatelja Maekovih koji su tada dolazili ne poznam ni jednog osim
Peelja. Sa strane naih vlasti vidio sam samo Bulata Edu. Vidio sam i jednog
od dva sveenika Slovenca koji su bili kod Maeka. On mi je sm rekao da su
to predstavnici iz Ljubljane neke nove vlade slovenske. Kako se zovu neznam.
Ja sam sa Rubiem bio jedanputa a sm dva puta dok sa Bulatom isto dva
puta od koga jedanputa kad je bio i Rubi. to se tie Bulata on je, koliko je
meni poznato, bio vrlo dobar sa Boom Vukoviem i s njim stalno u drutvu.
Prema njegovim izjavama i prianjima vidio sam da je on bio naklonjen
maekovcima. Sigurno je radi ovoga tj. ovih njegovih veza i imao dunost
kontakta sa Maekom, a isto tako ga je toga radi i pratio iz zemlje. U kolima
Bulatovim vozio se Mieti. Mieti je bio vrlo dobar sa Bulatom, te kako sam
ve kazao pomagao je kod prevadanja memoranduma. Nikakovih ogranienja
nije bilo za posjeivanje Maeka zadnjih dana.
A to znate o razlozima dolaska dvojice sveenika iz Ljubljane?
Ja neznam da li se ta delegacija sastojala samo od ove dvojice koji su bili
kod Maeka ili ih je bilo jo. Cuo sam, mislim od Jose Rukavine koji je ili iao
po njih u Ljubljanu ili ih je vratio, znam jer je dolazio moliti me za benzin jer
da ga ne moe nigdje dobiti. Iz njegovih rijei, sad se sjeam tono da je to bio
Joso Rukavina, razabrao sam da je ta delegacija imala slinu misiju kao i
delegacija Drae Mihailovia. Tada mi je rekao Rukavina da isti trae da bi
Hrvati poslali negdje kod Ljubljane barem jednu diviziju vojske te da bi
sigurno zaustavili skupa sa Slovencima napredovanje partizansko prema
Ljubljani. ini mi se da je s njima bio u Zagrebu i hrvatski konzul u Ljubljani
prof. Salih Balji. Ja njega uope nisam poznavao za vrijeme NDH.
Koliko je novca dobio Maek i u koju svrhu? Da li su i ostali funkcioneri
HSS-a traili ili dobili togod? bila su nova pitanja.
Prvi puta sam uo da se govori o novcu za Maeka od Bulata kad je
kazao da je malo dato. Poslije sam prisustvovao ba kad je Bulat sa Peeljom o
tome razgovarao. Mislim da su ba tada Peelj i Bulat i otili po novac kod
Puka. Kad mi je Bulat govorio da je malo odredeno, nije mi rekao kolika je
svota, ali kada je kazao da se ba Puk opirao da se neda vie. Kasnije mi je
Bulat kazao da je dato vie i to hiljadu zlatnika kao da je i prije bilo na sjednici
odredeno polovica. Koliko sam ja mogao razumjeti, novac je dat Maeku jer
da on nema strane valute. Sjeam se da je Peelj u razgovoru sa Bulatom
govorio da bi najbolje bilo vicarski franci. Da li su dobili i vicarskih franaka
69 Maeku na Prilaz br. 9 dolazi pred slom i prof. Vaso Bogdanov predstavljajui mu se kao
da je izaslanik Partije!
nije mi poznato. Sjeam se rijei Peelja da je govorio ovo to je odreeno je

malo, to e se brzo potroiti.
Za ostale neznam da li su ita dobili jer nisam nita uo, ali koliko mi je
poznato iz inozemstva prema prianju Pernara i Vukovia, izgleda da nisu.
Iz vaih izjava proizlazi da je Maek sm donio odluku o naputanju
zemlje; meutim nama su poznate neke njegove izjave iz inostranstva iz kojih
se razabire da je on bio prisiljen po ustakim vlastima na odlazak iz zemlje upozorio je istraitelj Mokova.
Meni te njegove izjave iz inozemstva nisu poznate - odgovorio je
Mokov ali istina je kako sam ve naveo da je Maek jo prije nego to sam
ga ja posjetio, kako je sm rekao, odluio da ide iz zemlje. Uostalom on je
mogao zadnjih dana slobodno izai iz svoje kue i skloniti se negdje jer strae
uope nije bilo. Meni su koliko Maek toliko i ostali upravo bili se popeli na
glavu glede automobila radi odlaska.
I poslanik Kasche spominje u svom iskazu Maeka i njegov odlazak u
emigraciju. Na istraite! j evo pitanje kako je dolo do izdavanja ulazne njemake vize Maeku i zato je poslao Maeku svog slubenika W. Requarda S.
Kasche je 15. V 1947. " odgovorio ovako:
Posljednjeg dana saopio mi je poglavnik da Maek sa svojom familijom
takoer hoe da napusti Zagreb. On da je to odobrio i moli me da dam
potrebna odobrenja za ulazak njemu, njegovoj familiji i pratiocima. Ja sam na
to pristao i naredio da konzulat poslanstva poduzme potrebne mjere. Pri tome
poslao sam g. Requarda g. Maeku zbog naknadnih pitanja i da se uvjeri o
redovitom sprovoenju svih putnih priprema. G. Maek trebao je da se 6.
maja 1945. g. odveze sa kolonom vlade. Za njega, kad je putovao kao
privatna osoba nisam dao pripremiti nastambu.
Pristup k meni preko poglavnika i vlade odgovarao je sadanjem obiaju,
te sam takav postupak morao zakljuiti zbog toga, jer sam uz stanovite koje
je postojalo do dana odlaska o daljnjem vodenju rata morao ograniiti
ulazak u prenapunjeno njemako podruje. To je bilo potrebno s obzirom na
vodenje rata na uskom prostoru i na potekoe smjetaja i prehrane. Stoga su
dozvole ulaska bile davane samo takvim osobama koje su primile dozvolu
putovanja hrvatske vlade.
Ja sam g. Maeku dao dozvolu ulaska zbog toga to bi kod ostanka u
Zagrebu njegov ivot bio ozbiljno ugroen 1 i zbog toga je bilo uzimanje toga
u obzir ovjeanski uslovljeno, a s druge strane na velike seljake mase
hrvatskog naroda, koja je jo uvjek u njemu gledala svoga pretstavnika (?). Pri
tome sam postupao prema istom principu kojim sam se rukovodio prijanjih
godina kada sam kod hrv. vlade i poglavnika postupio u korist g. Maeka i za
poteivanje njegove osobe kada je dva puta bio uhapen. Nije vie bio mogu
naknadni upit vlade Reich-a, jer su u ono vrijeme bile prekinute sve veze.
Radio sam prema vlastitoj odluci.
Neznam vie tono kojim putem su pasoi doli na njemako poslanstvo.
Openitom pravilu odgovaralo bi dostavljanje preko protokola. Meutim, u
pojedinim sluajevima je poglavnik meni s takovim putnicama poslao i
dravnog tajnika Lisaka. Mogue je da su neke od putnica Maekove familije
dole na njemaki konzulat ovim ili onim putem, a ostale da je donio g.
Luburi se opetovano grozio da e ubiti Maeka ako namjerava u Zagrebu doekati
partizane.
70
Requard. Tehniko zavravanje vrilo se je uobiajenim putem kod konzulata.

Neznam vie da li je g. Maek poslao po putnice, ili da su mu one dostavljene
preko nekog, ili preko g. Requarda.
Poto su pripreme odlaska bile podvrgnute mnogim nedostacima i zaprekama - uslovljenih ravnodunou mnoge gospode prema sitnoj nebriljivosti
u takvim stvarima, tekoama dobivanja automobila i ofera, odlaganjem
odluke za odlazak do zadnjega, neodlunou o uzimanju na put lanova
familije itd. poto sam mislio da e ba zbog toga biti naroito oteano
putovanje g. Maeka, koji se je tek sasvim kasno javio, u kojeg se je sa strane
vlade promatralo sa podjeljenim politikim osjeajima i poto sam konano nakon ve jedne izdate dozvole za putovanje - smatrao da sam i odgovoran za
sigurno putovanje do Klagenfurta, poslao sam k njemu g. Requarda da se
obavjesti o svim mjerama za odlazak. Neznam vie da li je pri tome trebao
uzeti putnice ili predati gotove putnice. On se je vratio sa saopenjem da je sve
u redu. S time je bila dana potrebna jasnoa vodi te kolone mornarikom
kapetanu Niebuhru, mornarikom atae-u, da ga treba uvrstiti u kolonu. Ovo
uvrtavanje odgovaralo je mojoj dunosti, poto sam morao vladu odvesti do
Klagenfurta u njezina sklonita. Poto se je s njom vozila veina mog poslanstva i diplomatski kor, odredio sam zato mornarikog atae-a, iji je rang bio
od vanosti zbog moguih cestovnih potekoa sa vojskom i policijom i radi
potrebnog uvrtavanja kolone u vojni plan iskoritavanja cesta.
G. Requard bio je nastavljao je Kasche svoj iskaz s moje strane zbog
toga odreen, jer je u ono vrijeme stajao meni na naroito raspoloenje, a
povremeno je vodio i konzulat nakon to se povratio iz Sarajeva, gdje je bio po
planu konzul. Struno je bio prikladan i zbog toga to je s jedne strane bio
konzul, a s druge strane to (je) prije bio ef protokola. Osim toga bio je
uveden u rad oko mojih priprema za odlazak.
Sa pitanjima cjelokupnog sastava i opreme hrvatske kolone nije imalo
poslanstvo nikakvog posla. Ono je uzelo samo na znanje tko e se voziti i
koliko automobila, da ih moe uvrstiti. Pripremanje automobila, ofera,
benzina, ivenih namirnica i ostale opreme itd. bila je stvar vlade i samih
suputnika. To je naroito vrijedilo i za g. Maeka, jer je on putovao kao
privatna osoba. Naposljetku dao sam pripremiti sklonite za hrv. vladu kod
Klagenfurta i to preko ustanove AA-a (Auswrtiges Amta ministarstva
vanjskih poslova), koja je imala svoje sjedite u Grazu i preko jednoga
gospodina sa poslanstva, kojeg sam unapred tamo poslao jer su se mogunosti stalno mjenjale zbog neureenog priliva iz Maarske i Slovake. Za g.
Maeka kao privatnu osobu to nije dolazilo u obzir.
Odlazak se je sproveo 6. V. 1945. g. poslije podne sa tokom odlaska u
Zagrebu i prvim mjestom sakupljanja u Krapini. U Hrvatskoj je bilo osiguranje sa hrvatske strane, a u Njemakoj sa njemake strane. Poto sam ja otiao
tek 7. V. 1945. g. neznam da li su sve najavljene osobe i da li je g. Maek
otputovao 6. V. 1945. g.
Maek u svojoj autobiografiji 2 daje prikaz svog odlaska iz Zagreba vrlo
krto i nepotpuno, preutjevi u cijelosti kontakt i razgovor s Paveliem!
Pokazao je da je u svom antikomunizmu jednak Stepincu. Spominje da je
poetkom svibnja uo na njemakom radiju o Hitlerovoj ozbiljnoj bolesti i o
72
In the Struggle for Freedom, str. 2 5 7 - 2 5 9 .
pretpostavci da nee moi ivjeti dulje od dva do tri dana. Tome je slijedilo
saopenje o njegovoj slavnoj smrti usred bitke. Bilo je jasno da je kraj vrlo
blizu, ali jo nije bilo promjena u reimu kojem je Maek bio podvrgnut. Samo
dan ili dva prije potpunog sloma nacizma bilo je Maekovim roacima i
znancima ponovno doputeno da ga posjeuju. Jedan od prvih posjetilaca bio
je zagrebaki nadbiskup Alojzije Stepinac. Naveer 4. svibnja oko 21 sat
doao mu je ustaa general Ante Mokov da ga obavijesti kako se neposredno
oekuje ostavka ustake vlade i povlaenje njene vojske iz Zagreba i Hrvatske.
Nijemci su ih prepustili njihovoj sudbini bez ikakve municije. Mokov mu je
savjetovao da napusti zemlju zajedno s obitelji, jer je sasvim sigurno da e ga
komunisti likvidirati im ga se doepaju. Dodao je da je sada konaan spas
Hrvatske i hrvatskog naroda samo u Maekovim rukama. Stoga da je prva
Maekova dunost da sauva svoj ivot. Rekao je Maeku da treba donijeti
odluku smjesta, jer mogunost da se izae nee potrajati due vremena budui
da je Crvena armija ve prela austrijsku granicu. Razgovarali su oko dva sata,
i Maek je rezervirao svoju odluku za slijedee jutro. U toku noi pria dalje
Maek - ispitao je sebe i konano donio odluku da poe u emigraciju idueg
prijepodneva. Pri tom priznaje da su prvi put u njegovoj politikoj borbi obziri
prema supruzi i djeci utjecali na njegov korak. Djeca su mu upoznala ivot
konfinacije za vrijeme osjetljivih godina mladosti zbog Maekove politike
djelatnosti. to li e im se dogoditi bio je prisiljen upitati se - ako padnu u
ruke komunista? Obavijestio je zapovjednika strae da telefonski nazove gen.
Mokova i zatrai da doe Maeku. Mokov se pojavio za pola sata. Saznavi
za Maekovu odluku, izgledao je oigledno oraspoloen i uskliknuo je Hvala
bogu! Maek nije siguran da li je Mokov izrazio olakanje uvjeren da e ga
komunisti ubiti, ili je moda mislio da e ustae na uzmaku to uiniti iz straha
to e Maek ako ostane u Zagrebu suraivati s komunistima. U svakom
sluaju Maek mu je rekao neka pronae Branka Peelja koga je Maek
poznavao odavna iz Peeljevih studentskih dana. Peelj je bio otputen iz
koncentracionog logora u Lepoglavi samo tri tjedna prije i proveo je ranije
jednu godinu u Parizu, godinu dana u Londonu i govorio teno francuski i
engleski. esto je sluio Maeku kao tuma u razgovorima s novinarima i
politiarima koji nisu govorili hrvatski ili njemaki. Njegova supruga, roena
Amerikanka, zadrala je automatski dravljanstvo SAD. Kad je Maek upitao
Peelja je li voljan da ga prati u emigraciju zajedno s obiteljima, odmah se
sloio i poduzeo neophodne pripreme za njihovo putovanje. Premda su cijele
dane posjetioci mogli dolaziti Maeku, ustaka straa ostajala je na dunosti,
sve dok Maek nije uao u auto koji ga je odveo u emigraciju. Meu
posljednjima koji su ga posjetili bili su narodni zastupnici Josip Reberski i
Roko Mieti, kao i oni koje su nedavno otpustili iz lepoglavskog logora:
Pernar, Torbar i Smoljan. Bio je zaprepaten kad je spazio ovu trojicu.
Nalikovali su na oivjele kosture, nita osim kostiju i sive koe poput pepela.
Bili su takoer rijeeni da idu u emigraciju. Smoljan je izmijenio svoju odluku
iz obiteljskih razloga. Kad su komunisti doli u Zagreb, Smoljan je bio
uhapen gotovo smjesta i osuen na prisilni rad. Njegova sudbina bila je
jednaka sudbini tisua drugih demokrata koji su izali iz ustakog zatvora,
samo da bi uli u komunistike tamnice.
Toliko VI. Maek o svojim neophodnim pripremama za putovanje u
emigraciju.
Sad na kraju da vidimo to e nam rei Branko Peelj o svemu tome.
Subota, 5. svibnja 1945., bio je u Zagrebu prekrasan proljetni dan
21
Usrae i Trei Reich II
321
zapoinje Peelj poneto lirski svoj izvjetaj/' - Drvea na Zrinjevcu, Tukancu i Maksimiru ve su bila pokrivena svjeim zelenim liem, a proljetni
vjetri strujao je sunanom atmosferom. Probuena priroda nije vodila rauna
o sudbonosnim dogaajima, koji su bili na pomolu, i o velikim promjenama u
historijskom zbivanju hrvatskoga naroda. U Zagrebu smo tih dana znali da se
rat svakoga sata blii kraju, ali nismo znali, odnosno nije nam bilo jasno, to
nas sve eka, kad svri rat i kakav e biti poloaj Hrvatske i hrvatskoga naroda
nakon obaranja ustakoga reima. Gradom su kruile kojekakove glasine, od
velikog optimizma do najcrnijeg pesimizma, tako da je bilo nemogue sa
sigurnou odrediti to je istina a to je plod mate i propagande interesiranih
grupa.
Ja sam toga dana, vie iz obiaja nego iz potrebe, doao oko 10 sati ujutro
u svoju advokatsku kancelariju na Prilazu ure Deelia broj 13 (danas Prilaz
Jugoslavenske armije). Posla i klijenata nije bilo, ali smo moj inovnik Edo
Mlinari i ja razgovarali o dnevnim dogaajima i o skoroj budunosti. U
12.30 poao sam iz kancelarije kui na Srebrnjak 38, time da sam nakanio
uzeti tramvaj na Kazalinom trgu. Kod zgrade Narodnih Novina, na uglu
Prilaza i Frankopanske ulice, uo sam kako me netko zove: Dr. Peelj, Dr.
Peelj! Okrenuo sam se da vidim tko je i opazio gospou Olgu Belak, suprugu
mojega staroga prijatelja i lepoglavskoga druga Drageca Belaka. Bila je sva
zadihana i u urbi mi je rekla: 'Hvala Bogu da sam Vas nala; traimo Vas po
cijelom gradu. Znate to ima nova?' 'Znam', rekao sam, 'predsjednik Maek
puten je iz zatvora.' 'Ne, nije puten', odgovorila je, 'ali je dobio dozvolu da
vidi svoje politike prijatelje i suradnike. Trai da odmah doete k njemu,
nuno Vas treba.' Okrenuo sam se i umjesto na tramvaj poao natrag do
Prilaza broj 9, gdje je stanovao Predsjednik. Nisam imao pojma zato me zove
a jo .sam manje slutio, da u za nekoliko minuta donijeti odluku koja e
odluiti o daljem toku mojega ivota.
U tih desetak dana, od dolaska iz Lepoglave (gdje je Peelj bio u
tamonjem logoru zatvoren u vezi s aferom Lorkovi-Voki - opaska
autora) do odlaska u emigraciju, zapamtio sam dva dogaaja koji su vrijedni
spomena.
Nekoliko dana nakon mojega povratka u Zagreb, mislim da je bio 1.
svibnja, sreo sam u Ilici biveg talijanskog ambasadora (poslanika! - opaska
B. K.) Petrucci-a, koji je postavljen za ambasadora (?) u Zagrebu nakon pada
Mussolinija. S njime sam bio u vezi u ime HSS prije nego to sam zatvoren u
kolovozu 1944. Nakon naeg hapenja i on je bio zatvoren, ali je puten u
aprilu 1945. i ekao je u Zagrebu kraj rata. Temperamentni Talijan zagrlio me
je nasred Ilice i na talijanskom poeo da vie: Pa ta Vi radite? Zato Maek
odmah ne sastavi hrvatsku vladu? Saveznici e je smjesta priznati! Ustae su
svrili! Ja sam mu rekao, prije svega, da je Maek jo uvijek u zatvoru, a sve
kad i ne bi bio, da se bojim da nikakova hrvatska vlada sastavljena po njemu
ne bi bila priznata od Zapadnih Saveznika, jer oni ve surauju s Jugoslavenskom Vladom u Beogradu. Vidio sam da Petrucci govori dobronamjerno, ali
da je posve neupuen u krutu stvarnost nastale situacije.
Drugi dogaaj zbio se 4. svibnja. Toga dana ena i ja bili smo pozvani na
veeru jednom dobrom prijatelju (jo je iv u Zagrebu) kojemu je ena bila
Francuskinja. Na veeru je doao i francuski konzul Andre Gaillard s gospo1 B . M . P e e l j , nav. rasprava, str. 7 5 7 i d. Tu raspravu koristili su nai publicisti kao
ekskluzivni feljton bez navoda izvora!
dom. Ja sam s Gaillardom bio vrlo dobar i esto smo se videvali, ali poslije
Lepoglave to je bio prvi na sastanak. On mi je saopio tri stvari. Prvo, da je
kod njega toga dana bio ministar unutranjih poslova Andrija Artukovi
(Artukovi je bio 'dravni prabiljenik i uvar dravnog peata', a ministar
unutranjih poslova bio je dr Mate Frkovi - opaska autora), koji mi je rekao
da je Ustaka Vlada donijela odluku da se Zagreb ne brani i da se Vlada za
koji dan povlai iz grada. Drugo, da ga je molio da on (Gaillard) posreduje
kod predaje Zagreba narodno-oslobodilakoj vojsci. Tree, da e dr. Maek
biti puten iz zatvora sutradan, i da je kod njega dan prije bio na dugom
razgovoru nadbiskup Stepinac. Gaillard mi je rekao, da je odgovorio Artukoviu, da nema ovlatenja svoje vlade da sudjeluje kod primo-predaje Zagreba,
ali da e kao ovjek, bude li pozvan od obje strane, uiniti sve to je mogue da
se sprijei prolijevanje krvi.
Prema tome, kad me 5. svibnja u 12.30 zaustavila gospoda Belak, ja sam
znao da e predsjednik Maek toga dana biti puten iz zatvora, ali nisam imao
niti pojma koje su njegove namjere za budunost.
Kad sam uao u veu kue u kojoj je stanovao Predsjednik nastavlja
Peelj svoju priu zaustavio me je ustaa na strai i pitao me tko sam i to
elim. Odgovorio sam da idem dr. Maeku na njegov poziv, i on me je
propustio, oito obavijeten da dolazim. Nasuprot stana Predsjednika, u
prvom katu, u susjednom stanu ija vrata su bila otvorena, jo se uvijek
nalazila straa Ustake obrane i po svemu sudei dr. Maek je bio u zatvoru
kao i prije. U stanu Predsjednika naao sam njega i obitelj. Nikoga drugoga
nije bilo. Ja ga nisam vidio skoro etiri godine i zadnji put smo razgovarali u
ljetu 1941. kada sam ga pohodio u Kupincu. Pozdravili smo se srdano i
zagrlili, i nakon to sam sjeo, izmeu nas se razvio slijedei razgovor:
Predsjednik: 'Dakle, ja sam odluio da idemo.'
Ja: 'Tko?'
P: 'Pa, ja, Pepica (njegova ena), Nenica i Braco (njegova djeca), Melitta
(moja ena) i Vi.'
Ja: 'Kamo?'
P: 'Prema Zapadu, u susret Englezima i Amerikancima. Za sada do
Ljubljane ili Celovca, a do potrebe dalje.'
Ja: 'Kada?'
P: 'Danas poslije podne ili danas naveer. Najkasnije sutra ujutro.'
Ja: 'Avionom?'
P: 'Ne. Ponuen mi je avion, ali sam ja to odbio. Idemo automobilima, jer
je put prema sjevero-zapadu jo slobodan. A ujete, idete Vi? Ja Vas nisam ni
pital jel hoete iti s menom.'
Ja: 'Naravno da idem', odgovorio sam i u toj sekundi stvorio odluku da
napustim Hrvatsku, nesvjestan, da se u nju moda vie nikada ne u vratiti.
P.: 'Dobro, spremite sve to nam treba za put i budite najkasnije ob esti
vuri sa Melittom pri nama.'
U kraem razgovoru, koji je slijedio, Predsjednik mi je rekao, da su mu
Ustae dali naslutiti da je bolje da ide iz Zagreba, jer bi inae mogao loe proi
kod povlaenja zadnjih ustakih postrojbi. Osim toga, naglasio je, prema
izvjetajima koje ima, prve jedinice narono-oslobodilake vojske u mnogim
mjestima Hrvatske pokupile su i kratkim putem likvidirale svoje politike
protivnike, meu njima i pristae HSS, prije nego to je uspostavljena redovita
vlast.
Meni se urilo da to prije odem kui i pripremim sve za polazak koji je
trebao uslijediti za nekoliko sati. Zato sam se odmah oprostio od Predsjednika

i poao svojoj kui na Srebrnjak.
Kod kue sam naao ukuane, enu, oca i sestru, kod objeda - pria dalje
Peelj. - Rekao sam eni da odmah pone spremati potrebne stvari za put, a na
njezin upit kamo idemo, rekao sam, da nas Predsjednik zove da ga pratimo i
da za sada putujemo ususret Englezima i Amerikancima, a do potrebe i dalje.
Ni Predsjednik, niti ja nismo imali nikakovih putnih isprava. Moja ena,
roena u Chicagu, zadrala je prigodom udaje ameriko dravljanstvo i imala
je svoju isteklu ameriku putnicu u kojoj je bilo zabiljeeno, da je za cijelo
vrijeme rata bila registrirana kod vicarskoga konzulata u Zagrebu kao
amerika graanka. Ta je injenica bila od golemog znaenja na naem putu,
od prvog sastanka s amerikim trupama sve do dolaska u Reims. Moju
jugoslavensku putnicu odnijeli su mi jo kod prvoga hapenja u travnju 1941.,
dok Predsjednik nije imao nikakove putne isprave. Bila mi je stoga prva briga
nabaviti putne dokumente, jer mi je bilo jasno da bez osobnih putnih isprava
ne e biti mogue nezavisno putovati, i da nas mogu stii kojekakove neprilike
i zapreke, budemo li na putu zateeni bez valjanih dokumenata. Znao sam da
je vrijeme kratko i da nam samo odluka na vrhu moe pribaviti na vrijeme
potrebne papire. Od kue sam se vratio Predsjedniku kasno poslije podne da
ujem kada putujemo i da od njega pokupim potrebne osobne podatke za
pasoe. Dr. Maek mi je rekao, da je put odgoen do sutra, 6. svibnja, poslije
podne i da e jedan automobil doi po mene i enu na Srebrnjak.
Nakon to sam od Predsjednika i lanova njegove obitelji dobio potrebne
osobne podatke i fotografije, nazvao sam telefonski Ravnatelja za javni red i
sigurnost, Erika Lisaka, i zatraio, da me primi zbog bezodvlanog dobivanja
putnih isprava. Lisak je oito znao da Predsjednik putuje i da ga ja pratim i
rekao mi je da doem k njemu u 9 sati naveer pa e mi odmah izdati putnice.
On i ja dobro smo se poznavali kao drugovi iz srednjokolskih dana, ali ga ja
nisam vidio nakon njegovog povratka iz emigracije, u travnju 1941. Kad sam
doao k njemu, zatraio sam da mi vrati moju oduzetu jugoslavensku putnicu,
a Predsjedniku da izda novu. Kako je NDH bila formalno u ratu s Velikom
Britanijom i Sjedinjenim Dravama, dok je Jugoslavija bila jedan od Saveznika, bilo mi je stalo da do prvih engleskih ili amerikih vlasti stignemo s
jugoslavenskim putnicama kao saveznici, a ne kao neprijatelji, dok se kod
viih vlasti na poloaj ne raisti i utvrdi. Lisak je rekao, da nema pojma gdje
je moja oduzeta putnica i pozvao u sobu svog pomonika dr. Vidalija, upitavi
ga, da li ured ima neispunjenih jugoslavenskih putnica. Viali je odgovorio, da
ima i Lisak mu je naredio, da Predsjedniku i meni ispostavi jugoslavenske
putnice kako sam traio. Jedva to je dao nalog, naglo se predomislio i ljutito
rekao: 'Ne dam Ti jugoslavenske putnice. Uzmi hrvatske ili Ti ne dam nita.'
Vidio sam da je situacija kritina i odgovorio mu: 'Daj to da, bolje su i
hrvatske nego nikakove.'
Dok su putnice izraivane u susjednoj sobi, razgovarao sam s Lisakom.
Rekao sam mu, da ne bismo mogli poi iz Zagreba dok ne saznamo to je s
naim drugovima koji su ostali u Lepoglavi. Odgovorio mi je, da su i oni svi
puteni tog popodneva i da su vjerojatno ve u Zagrebu ili na putu u Zagreb.
Pitao sam takoer za Vokia i Lorkovia, i on mi ree, da su i njih dvojica
puteni i da e s Vladom krenuti prema Zapadu. 4 Govorio je ozbiljno i imao
4 Ne ini mi se prihvatljivom pretpostavka da Lisak kao osoba najvieg povjerenja nije nita
znao o ve provedenoj likvidaciji Lorkovia, Vokia i ostalih.
sam dojam da je uvjeren u ono to mi kae. Nisam imao nikakovoga razloga

sumnjati u istinitost njegove izjave; tavie, i danas sam uvjeren, da je mislio
da govori istinu i da nije znao to se zapravo dogaa.
7. Bijeg. ini se da je ustaka vlada donijela formalnu odluku o povlaenju tek 5. svibnja 1945. Da bi se pred kraj pokazao u to ljepem svjetlu,
Paveli potpisuje dva dana ranije (3. V 1945) Zakonsku odredbu o izjednaenju pripadnika Nezavisne Drave Hrvatske s obzirom na rasnu pripadnost.
U njoj se odreuje da sve zakonske odredbe prema kojima se pripadnici
Nezavisne Drave Hrvatske razlikuju s obzirom na rasnu pripadnost, kao i svi
ostali propisi, izdani na temelju tih zakonskih odredaba, gube pravnu mo.
No, poglavnik nije zaboravio ni one koji su mu kod Anglo-Amerikanaca
mogli konkurirati jer su ve prije pola godine planirali zaokret i prijelaz na
stranu zapadnih demokracija. Dao je 24. ili 25. IV 1945. 75 poubijati svoje
zatvorenike: M. Lorkovia, A. Vokia, I. Farolfija, Lj. Tomaia i grupu domobranskih oficira. O njima je puk. I. Babi u emigraciji 1974. napisao:
. . . a u tom asu je poinjen zloin da su kao 'Anglofili' poubijani u
zatvoru u Lepoglavi prvaci HSS, Ivanko Farolfi i Ljudevit Tomai, nezadovoljni ustae dr. Mladen Lorkovi i Ante Voki i deset najelitnijih asnika
Hrvatskog Domobranstva i iskrenih hrvatskih rodoljuba, i to: general Petar
Blakovi (umro od tifusa zadobijenog u zatvoru), glavnostoerni pukovnici
Ivan Kliani, Stjepan Jendrai i Vladimir Kaleak; oruniki pukovnik
Ladislav Nedved, zrakoplovni pukovnik Ivan Mrak, pjeaki pukovnici Vilim
Luli i Stjepan Matea; ininjerski pukovnik Zbiljko Majer i kapetan bojnog
broda Hijacint Mundorfer, kojima ja, kao njihov drug, ovdje odajem poast. 76
Njima se pridruio i bivi stoernik Ustakoga sveuilinog stoera Milivoj
Karamarko koji je, navodno, bio upleten u Aferu Lorkovi-Voki. Karamarko je, kako navodi ustaki emigrant Jere Jareb, 7 29. IV 1945. bio zaguen
u Luburievoj vojarni u Drakovievoj ulici u Zagrebu: uguio ga je na
spavanju jedan Luburiev vojniar a po naredbi bojnika Matkovia koji je da stvar bude ljepa i u ustakom stilu - bio stari Karamarkov znanac i
prijatelj, jo iz gimnazijskih dana u ibeniku!
Na sm dan povlaenja ustake vlade (6. V 1945) pohranili su diplomatski
arhiv u sigurne ruke: u ruke nadbiskupa Stepinca. Ustae su se naime nadali da
e se ubrzo vratiti uz pomo Britanaca i zato se arhivi nisu spaljivali, nego
pohranjivali. O tome je ef ustake diplomacije Alajbegovi dao u istrazi 8
ovakvo objanjenje:
75 J. Jareb se s mnotvom bibliografskih podataka pozabavio pozadinom afere Lorkovi-Voki i likvidacijom njenih protagonista u svojoj knjizi: Pola stoljea hrvatske politike.
Povodom Maekove autobiografije, Buenos Aires I 9 6 0 , str. 1 1 1 - 1 1 5 .
Ustaki satnik M . G . Poli napisao je u Hrvatskom Glasu (Kanada) opiran osvrt na
tragediju Lorkovia i drugova. Prema njegovoj tvrdnji, umoreni su Farolfi, Lorkovi, Voki i
Tomai 25. travnja 1945., dok Jere Jareb navodi tragini nadnevak sa 24. travnja. Pa dalje:
Prema ustakom satniku Poliu, izmiljena je tvrdnja, da je umorstvo izvrio satnik Poglavnikove
tjelesne bojne Mijo Grabovac. Naprotiv ustaki satnik tvrdi, da je jedan od izvritelja umorstva
bio ustaki porunik Mato Barbari, koji ivi negdje u Argentini i koji zna, tko je iz Zagreba dao
nalog za ovaj straan zloin. Vlaho Rai objavio je u svom listu Slobodna rije u broju 48,
veljaa 1950. kratku vijest, da su Lorkovi, Voki, Tomai, Farolfi i ostali bili ubijeni kod
Krapine, prema osobnom Pavelievom nalogu. (M. K o v a i , nav. djelo, str. 2 3 0 - 2 3 1 )
6 Ivan B a b i u Hrvatskoj reviji, MnchenBarcelona 1974, god. XXIV, sv. 3(95), rujan
1974 str. 380.
J. J a r e b , nav. djelo, str. 115.
78 A-VII, NDH, Sasluanje M. Alajbegovia, Kut. I. 0 . 9 , Br. reg. 4/5 - 1-155.
Ji
Slubeni prijedlog ministarstva vanjskih poslova Paveliu bio je da se

arhiva M. V. P. (ministarstva vanjskih poslova) pohrani u Zemaljski arhiv u
Zagrebu. Paveli, koji je imao konanu rije o tome, nije se htio s tim
prijedlogom saglasiti iz razloga, to bi u Zemaljskom arbivu taj pismeni
materijal M. V. P. bio dostupan javnosti kao i dravnim organima. Dapae je
rekao da bi tu arhivu M. V. P. trebalo spaliti, emu sam se ja ali, bojei se
eventualne kasnije odgovornosti, kao i iz razloga to se u arhivi nalazio
materijal povjesno-dokumentarne naravi, usprotivio. Paveli je nakon toga
odustao da se arhiva spali, ali nije pristao da se poloi u Zemaljski arhiv, nego
je predloio da se to gradivo pohrani negdje na Kaptolu, te naloio da odem
nadbiskupu Stepincu i da mu saopim, odnosno zamolim ga da tu arhivu
pohrani negdje kod sebe. Ja sam otiao Stepincu i prednje mu saopio.
Stepinac se skanjivao da tu arhivu primi, jer da ima mnogo svojih stvari, ali
ipak nije odbio, ve je pristao da se ta arhiva skloni, odnosno pohrani kod
njega. Ja sam to saopio Paveliu koji mi je nakon toga rekao, da e on poslati
svog pouzdanog ofera i kamion da se ta arhiva prebaci na Kaptol, to je i
uinjeno na sm dan odlaska u inozemstvo, tj. dne 6 maja 1945 godine.
Stepinac mi je potpisao potvrdu o primitku toga materijala.
Znam da je neto spaljivano u kabinetu, odnosno pisarnici kraj sobe efa
kabineta, ali ta je spaljivano ja se danas ne mogu sjetiti, ali znam da je moja
odluka bila naelno da se sva arhiva ima pohraniti u Zemaljskom arhivu-.Prema mome dananjem sjeanju spaljivane su mogle biti nevane stvari, jer je
sav vaniji materijal deponiran na Kaptolu. Koliko mi je poznato, a mislim da
je to sigurno tako, da u inozemstvo nije slan koji dio arhive M. V. P.
Dakako, ustaki vrh nije zaboravio sve dravne vrijednosti pohranjene
u Hrvatskoj dravnoj banci u Zagrebu.
S velikim olakanjem primljena je na Markovu trgu vijest da je napokon
'izvanredni opunomoenik dravne banke' ministar Puk s 'povjerenstvom'
(doglavnik Jure Pavii, pukovnik Vilko Penikar, stoernik dr Ivan Musa,
ustaki bojnik Ciril Kralj i ustaki dopukovnik Slavko Starz) krenuo u
Hrvatsku dravnu banku. Prema posebnoj Pavelievoj zakonskoj odredbi iz
listopada 1944. godine bilo je nareeno da Ministarstvo dravne riznice i
Hrvatska dravna banka stave ovom 'povjerenstvu' na raspolaganje sve
dravne vrijednosti - devize, zlato, dragocjenosti i dr.
Unato svim oekivanjima preturanje po zlatu se oteglo sve do sutradan
ujutro tj. 6. svibnja. Radilo se cijele noi. Istini za volju, nije to bio ba malen
posao.
Pljaka je bila temeljita. Nakon odlaska Pukova 'povjerenstva' i kamiona
s mitraljezima 'Hrvatska dravna banka' u Zagrebu ostala je bez:
202.701, 28 grama zlatnih poluga,
11.993,50 komada napoleondora, dukata, turskih lira u zlatu i si.,
2378 grama zlata u ploicama,
raznih deviza u vrijednosti od nekoliko milijardi kuna, i briljanata raznih
veliina od ukupno 1715.89 karata (kupljenih za poglavnika iz dravne
blagajne) .
Vrlo opiran odgovor dao je u istrazi 24. V 1947. 80 A. Mokov na pitanje
istraitelja kakav je zadatak dobio u vezi s povlaenjem:
79 Aleksandar V o j i n o v i , Zloin je pobjegao na zapadna vrata, Veernji list, Zagreb,
17. IV 1975, nastavak 5.
80 A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja A. Mokova, Kut. I . 0 . 9 , Br. reg. 1 / 4 - 1-117.
Nakon mog povratka sa terena tj. iz Varadina kad su ve jedinice bile

pod njemakim zapovjednitvom, Paveli mi je saopio da emo se povlaiti
skupa sa Njemcima prema anglo-amerikancima, kako sam ve iznio. Izila je i
pismena zapovjed glede selenja pojedinih zapovjednitava iz Glavnog stana
potpisana po generalu Gruiu. Unutra je stajalo da se uniti sva nepotrebna
arhiva. Jedina jedinica koja nije bila pod zapovjednitvom Njemaca bio je tzv.
Tjelesni zdrug koji se nalazio pod izravnim zapovjednitvom Pavelia, a
postrojbeno je potpadao pod PTS od kuda je dobivao opskrbu, ali je imao
svoje posebno zapovjednitvo. Zapovjednik je bio dopukovnik Lonarevi, a
samo zapovjednitvo je bilo na Tukancu u susjednoj vili gdje je stanovao
Paveli. Ovaj zdrug je dobivao izravno naloge od Pavelia preko generala
Gruia. Formacijski sastojao se iz jedne pjeake pukovnije i jedne baterije
haubica, dvije lake baterije protuzrakoplovne, jedne dojavne satnije (za vezu),
vojniki odjel tzv. ue pratnje, podvoz i ostali pomoni dijelovi. Ja sam prema
dobivenoj zapovjedi odmah zapoeo sa pripremama za povlaenje i to u
prvom redu ranjenika i skladita. Njemci su imali u rukama skoro sve vagone
eljeznike te plan po kome su trebali ranjenici biti prevezeni u Njemaku nije
bilo mogue sprovesti odmah. Napominjem da sam ja imao dunost samo za
preseljenje ranjenika i skladita koja su pripadala PTS-u. Prema zapovjedi,
skladita su trebala biti prebaena u Celje. Radilo se o skladitima hrane.
Penikar je imao zadatak da organizira seljenje pojedinih zapovjednitava kao
i itav pozadinski odjel. Pod njegovim nadzorom bili su jo od ranije svi
automobili.
Ja se sa Paveliem posljednja dva dana pred odlazak iz Zagreba nisam
uope sastao, a razgovarao sam samo telefonski kad je mene nazvao pitajui
za Penikara jer da ga ne moe nigdje pronai. Isto tako telefonski se
interesirao za odlazak Maeka i ostalih HSS-ovaca (da li su otili i kada
polaze).
Njemako zapovjednitvo ve se bilo preselilo u Sloveniju. Tjelesni zdrug
je dirigiran bio u prostor Novih Dvora, a tamo je bio preselio i Glavni stan, a
kasnije mislim zadnjih dana i Paveli. Ja sam pripremio stoer za odlazak i
razdijelio ga u tri kolone odredivi prvu etapu do Pregrade u Hrv. Zagorju
gdje se imao opet itav stoer sastaviti. Ve se tada primjeivao kaos koji
poima vladati pri povlaenju. Pomanjkanje prevoznih sredstava je bilo na sve
strane, te su se svi na sve obraali za automobile. Ja sam krenuo sa zadnjim
dijelom stoera i to preko Podsuseda do zapreikog mosta i dalje ravno
cestom prema raskriju Stubike Toplice, zatim na Krapinske Toplice i
Pregradu. U Pregradi sam ostao itav dan traei vezu sa Glavnim stanom.
Tek sam u veer doznao da je Glavni stan skupa sa Paveliem proao preko
Krapine u pravcu Slovenije. Naredio sam odmah pokret i otiao naprijed
prema Celju.
U Rogakoj Slatini primjetio sam automobile Glavnog stana kao i pratnje
Pavelieve. Tu sam se zaustavio i otiao u kuu mislim da je bio hotel, gdje se
smjestio Glavni stan, a i sm Paveli. Naao sam generala Gruia, pitao ga za
novosti, a on mi je rekao da je poslat general Dragojlov kod njemakog
zapovjednitva da se tamo informira, jer da oni nita ne znaju. Pitao sam gdje
je Paveli, a on me je odveo u sobu gdje je i isti bio. Morao sam malo priekati,
jer je kod Pavelia ba bio Kasche. Nakon izlaska Kaschea ja sam uao i upitao
ga ima li ta novog. On mi je odgovorio da nema nita i informirao se od mene
kad sam napustio Zagreb i gdje se nalaze ostali tj. stoer PTS-a. Ja sam ga
obavjestio i rekao mu da sam izdao zapovjed za odlazak itavog stoera u
Celje, gdje i ja idem. Opratajui se rekao mi je da treba drati vezu sa

Glavnim stanom. Ja sam opet otiao generalu Gruiu da se dogovorim s njim
glede veze, i tada sam ga upitao kako stoji odstupanje vojske. On mi je opet
kazao da nezna nita i da oekuje povratak Dragojlova, tek da e onda neto
doznati. Pitao sam ga glede odravanja veze sa Glavnim stanom, a on mi je
rekao da on nema na raspolaganju nikakovih sredstava te da uope ne zna ni
gdje je radio-postaja koja je trebala ii s njim. Ja sam ga obavjestio o mom
preseljenju u Celje i zamolio ako bude neto hitno da poalje kurira sa
motociklom. Produio sam za Celje i to je bio moj zadnji kontakt sa Glavnim
stanom.
Uz kolonu PTS-a zbora (stoera) putem su se nam prikljuili mnogi drugi
koji nisu pripadali stoeru. Tako jedan dio ureda novinarskog i dva kamiona
na kojima su bile sveuilitarke, zatim pojedinci koji su morali ekati radi
kamiona. Ovi su sa mnom (Pernar i druina) iz Pregrade prosljedili do Celja, a
zatim su sami otili dalje. Ja sam iza Celja na jednoj poljani zaustavio i
smjestio itav stoer te tu ekao itav dan skoro pred veer. Tada mi je doao
jedan asnik iz stoera i rekao da je on bio prisutan u Rogakoj Slatini kad je
Paveli sa Kascheom i sa svima koji su bili tamo otiao prema Mariboru, da je
isti bio pozivan da i on ide prema Mariboru ali da nije htio ii nego je doao za
stoerom. Ovo je bio asnik iz tzv. podvozne bojne PTS-a koja je ila na
zaelju moje kolone, te me izvjestio da je ovo zaelje kojeg sam ja neprestano
oekivao da pristigne isto okrenulo prema Mariboru prema nalogu koji je
izdao jedan vii asnik iz Glavnog stana. Taj asnik iz Glavnog stana da se
nalazio na jednom raskriju sa straom, te upuivao sva vozila pravcem
Maribor. Dobio sam i potvrdu ovog izvjea od jednog drugog asnika ili
doasnika te sam onda odluio se da krenem dalje i izdao zapovjed odmah za
pokret prema Dravogradu.
Na putu za Dravograd dobio sam vijest da je Njemaka kapitulirala. Na tu
sam vijest poslao pismenu zapovjed za prvu diviziju PTS-a na ruke generala
Nardelia da bez obzira na Njemce prekine kontakt sa neprijateljem i usiljenim
marem da krene prema Dravogradu. Napisao sam mu da istu zapovjed ako
moe prenese i na ostale jedinice PTS-a. Potvrdu primitka ove moje zapovjedi
dobio sam oko podne sutranjeg dana u blizini Dravograda gdje sam ja ve bio
sa stoerom stigao i odakle sam bio poslao u pravcu Maribora kurire sa
motociklima da uhvate vezu sa Glavnim stanom. Isti su se vratili pred veer
izjavivi da nisu mogli uhvatiti nikoga, samo su dobili obavjest da je Paveli
odnosno kolona koja je po opisu odgovarala koloni u kojoj je bio i Paveli
prola preko Maribora pravcem prema Gracu. Ja sam sm preao granicu
skupa sa itavim stoerom automobilima preko Dravograda i kao to rekoh
zaustavio se iza Dravograda smjestivi se izvan ceste na nekim njivama.
Kako je teklo povlaenje vlade i ostalih viih funkcionara te kakve su
zadatke imali pojedinci u pogledu organizacije povlaenja? glasilo je novo
pitanje.
Vlada je otila dva dana prije odgovorio je Mokov i ja nisam
prisustvovao njenom odlasku niti razgovarao sa jednim od ministara. Koliko
mi je poznato po prianju svako ministarstvo odnosno ministar organizirao je
za pripadnike ministarstva koji su ili van odlazak, i svi skupa trebali su
zajedniki krenuti mislim rano u jutro. Meutim se to oteglo do poslije podne,
te su neki otili prije a neki poslije. Ja sam se za tu stvar interesirao u vezi
osiguranja ceste glede Maekova puta koji je istog dana kada i vlada otiao.
Ve se je onda govorilo a poslije sam saznao sigurno da je vlada otila pravcem
u Celovec, s time da se odmah metnu u vezu sa anglo-amerikancima kao i da

informira iste o broju vojske i izbjeglica.
Isto tako kao i ministri pojedini zapovjednici koji su bili u Zagrebu dobili
su nalog za pripremanje povlaenja svojih zapovjednitava. Jedini, koliko je
meni poznato bio je Vilko Penikar koji je imao dunost neke vrsti opeg
nadzora nad povlaenjem iz samog Zagreba odnosno nalog za stvaranje
mogunosti ovog pokreta. Ta je zapovjed bila u vezi i sa njegovim poloajem
kao i radi toga to je jo od prije imao pod kontrolom sva motorna vozila. ini
mi se da je Tomica Serti imao nalog da ostane zadnji u Zagrebu sa strane
Minorsa (ministarstva oruanih snaga). Preko radija sam doznao da je bio
odreden uro Kumii za predavanje Zagreba partizanima. Znam da je bila i
odreena i jedna pokretna radio-stanica za davanje vijesti. Ista se je bila
prikljuila u kolonu stoera PTS-a u Pregradi.
Istraitelj je postavio Mokovu i pitanje to zna o odvoenju zlata iz NDH,
tko je bio zaduen za to i kamo je zlato iz NDH bilo odvezeno i gdje je
smjeteno. Mokov je spremno odgovorio:
Jo dok sam bio u Zagrebu uo sam da postoji neka komisija za zlato
koja e se izvesti skupa sa vojskom i izbjeglicama za vrijeme povlaenja. O
tome mi je prvi priao Jure Pavii. U tu komisiju (sic) bio je prema njegovim
rijeima on, Mirko Puk, Ivan Musa i jo neki drugi. Ja o toj stvari vie nisam
nita uo dok nisam skoro mjesec dana nakon lutanja po Austriji stigao u
Ratstadt gdje su bili smjeteni oko 100 izbjeglica i oficira i civila. Tada sam od
Milivoja Hotka saznao da je zlato tj. sanduci sa zlatom ilo skupa sa Glavnim
stanom, te da je brigu oko toga transporta imao Vilko Penikar i njegov
zamjenik odnosno pomonik Vutuc. Josip Tomljenovi koji se je isto nalazio u
Ratstadtu ispriao mi je kako je on sa jo nekoliko asnika spasio jedan
kamion u kome je bilo 12 sanduia sa zlatom izmeu Wolfsberga i Graza na
cesti gdje je bio ostavljen i naputen od Vutuca i ostale pratnje kad je bila
nastala panika da ruska vojska iz pravca Graza dolazi i da se nalazi u
neposrednoj blizini. Po prianju istoga jedan drugi kamion je prosljedio sa
dijelom kolone u kojoj je bio Paveli i to je bilo elo kolone. Taj drugi kamion
da je isto ostavljen na cesti izmeu Judenburga i ceste koja vodi iz Leobena i
Seltztala tj. na cesti sjeverno od Judenburga. Tomljenovi mi je priao da je
dao prenjeti sanduie iz naputenog automobila u kamion sa kojim je on
iao, te da se sa ostalom kolonom skupa sa tim sanduiima dovezao do
Wolfsberga.
Ustaki komandant Zagreba Vjekoslav Servatzy naveo je u istrazi81 ove
pojedinosti:
Dne 7. maja o.g. poslije podne sam se uputio u Nove Dvore kod
Zapreia da u svojstvu zapovjednika grada pozdravim poglavnika koji je
toga dana u 17 sati otputovao u pravcu Celja. Prije samog polaska, mi je rekao
da ali patnju hrvatskog naroda koji je krenuo na taj teki put iz straha o
partizanskim odmazdama, a pogotovo seljaki narod koji je svoje domove
ostavio. Pozvao me da se prikljuim njegovoj koloni, te sam ga zamolio da mi
dozvoli da se vratim, jer je moja prisutnost pri samom gradu do zadnjeg asa
neophodno potrebna.
Sa generalom Gruiem, glavarom stoera Glavnog stana poglavnika, sam
dnevno razgovarao na tajnom telefonu i od njega doznao, da je naa evakuacija i povlaenje do engleskih linija potrebna iz razloga, jer nam nitko nemoe
81
A-VII, N D H , Autobiografija Vj. Servatzyja, M F - 2 3 .
pruiti garancije za sebe i Hrvatski narod (da ga) sauvamo od pokolja, koji se
je dogodio u Bugarskoj i Rumunjskoj. Meni je osobno preporuio, da iz Celja
ne putujem preko Maribora za Celovec, jer bi u Mariboru mogao naii na
Ruske trupe, koje bi nas izruili partizanima.
Iz Zagreba sam poao na 8. maja 1945. u 7 sati 45 minuta, a mojemu se
stoeru prikljuio ostatak Luburieve kolone; moji motorbicikli i osobni auto
su obili kolonu i ve sam u 17 sati bio u Celju.
U noi 7 - 8 maja o.g. sam od generala Gajgera (Geiger) doznao, da su u
ponedeljak na 7. maja kod njega bili dr. Kumii i papinski delegat Markone
(nesjeam se dobro ili njegov zamjenik) a traili su i mene sa molbom da se
jednoj papinskoj delegaciji pod njihovom zastavom omogui sastanak sa
zapovjednicima J.A. a u svrhu da se dobije primirje od 24 sata u kojem roku bi
se Njemake i Hrvatske ete odlijepile od Jugoslavenskih, te povukli sa
podruja Zagreba, odnosno NDH i na taj nain sprijeili i iskljuili svako
dalnje uzaludno prolevanje krvi i razaranje naega glavnog grada. Do 2 sata u
jutro dne 8. maja o.g. njemake komande jo nisu dale odgovor generalu
Gajgeru, gdje e se sastanak izvriti, a kada sam u Zidanom Mostu od
Slovenaca doznao da je u Zagrebu sluena misa zahvalnica, pretpostavio sam
da je primirje usljedilo na temelju intervencije papinskog delegata Markonija.
U daljem naem putu odnosno pokretu bili smo dva do tri puta napadnuti
od partizana, a onda smo kod Blajburga (Bleiburg) potpuno kapitulirali.
Matija Kovai je u svojoj knjizi uspomena"2 ovako opisao bijeg lanova
Dravnog vijea iz Zagreba:
Po odluci vlade poetkom travnja kada je ve svakome bilo jasno, da se
ubrzano pribliavaju kobni asovi i konac hrvatske dravne slobode, bila su
svim viim dunosnicima uskraena putovanja u inozemstvo. U ministarstvu
vanjskih poslova bile su blokirane brojne putnice, da se sprijei panika, koju
bi mogao izazvati odlazak istaknutijih politikih ljudi u inozemstvo. Naravno,
da je unato tome cijeli niz Zagrepana i drugih Hrvata, opskrbljeni putnicama ili bez njih, krenuli u Austriju, da tamo nadu sklonite pred komunistikim nasiljem.
Kasno naveer 5. svibnja bio sam pozvan na Trg Stjepana Radia, gdje
nam je u zgradi Sabora bilo reeno da se dravna vlada sutradan povlai iz
zemlje i da se tom povlaenju radi vlastite sigurnosti pridruimo svi mi, koji
smo imali bilo kakvu veu dunost u dravnom ivotu. Tu nam je reeno, da
e se pukovnik Juco Rukavina pobrinuti tokom prijepodneva za samovoze, u
kojima e se povlaiti lanovi Dravnog vijea. Meni je bilo stavljeno u
dunost dogovoriti se s dravnim vijenicima, gdje emo se i u koji sat nai na
okupu, gdje e ekati pripremljeni samovozi. Juco Rukavina, da e s nama biti
u stalnom telefonskom i usmenom dodiru.
Ujutro rano stigoh u Dravno vijee. Tu mi je saopeno, da je predsjednik
Dravnog vijea dr. Andrija Artukovi ostavio poruku, da je on ve otputovao
s lanovima vlade.
Dravno vijee imalo je na raspolaganju svega dva samovoza, koji u tom
asu nisu bili upotrebljivi. Sve je zavisilo o tome, da li e Juco Rukavina
izvriti dunost, nu njemu ni traga ni glasa! Bila su uzaludna sva telefonska
nazivanja. U brizi za sudbinu lanova Dravnog vijea, koji su se bili poeli
sakupljati pred Dravnim vijeem, odnosno telefonski obavijestili, gdje ekaju
na moj dolazak, nazvao sam ministarstvo prometa, nasluujui, da moda ono
82
Od Radia do Pavelia, str. 2 3 7 - 2 3 8 .
ima slobodan koji teretnjak, ili nekoliko samovoza. Na moje iznenaenje javio
se sm ministar dr. Dumandi, i nastali problem bio je povoljno rijeen.
Radilo se samo jo o tome, da se nabavi potrebni benzin, to je takoer
uspjelo. Time je moja dunost gledom na omoguenje odlaska lanova
Dravnog vijea bila ispunjena.
Moja i Starevieva obitelj dobila je na raspolaganje jedan mali teretnjak
od Zavoda za kolonizaciju. Na drugom teretnjaku mogli su se povlaiti brojni
ugledni Hrvati, meu njima i narodni zastupnik Matija Jagati.
Odlazak iz Zagreba bio je za mene jedan od najbolnijih dana ivota. Uz
bol due, sve nas je pritiskala i teka neizvjesnost, to nas sve jo eka i to e
biti s hrvatskim narodom. Bilo je oko 5 sati popodne, kada smo krenuli na
nepovratni put.
Evo kako je u istrazi83 opisao svoj bijeg iz Zagreba doglavnik Mile Budak:
to se tie naeg odlaska iz Zagreba mogu rei da se uope nisam
spremao za bjeg, jer sam tek u subotu saznao da se sutra kree. Desetak dana
prije naeg odlaska se ope govorilo o tome da emo se evakuirati. Ja sam se u
toj neizvjesnosti svratio kod Frkovia, i on mi je saopio gdje emo ii vlada,
doglavnici i Dravno vijee. Odreeno mjesto za nas bio je Turracher Hhe
1763 metara visine u kojem postoje tri hotela, koji su bili odreeni za nas.
Prije naeg odlaska bilo je komentara da se ide Englezima i da e nas oni
zatititi. U Turracher Hhe smo doli 7. V. u veer i krenuli smo prema
Turrachu, zatim preko Predlitza u Tamsweg. Radilo se na tomu da doemo do
Engleza. Glavni organizator i voa kolone bio je Mandi. Mandi je odmah
traio zapovjednika u Tamswegu. To je bilo 14. maja. Tu se Mandi javio
Englezima. Ja nisam sudjelovao u organizaciji plana za predaju i odlazak
prema Englezima i prema tome mi stvari nisu detaljno poznate. Mandi je
rekao predstavnicima engleskih vojnih vlasti prilikom naeg susreta sa njima:
'Molimo vas mi traimo vau zatitu i elimo da nas dovedete u vezu s vaim
vlastima da se kod nas srede prilike.'
Tajnik izaslanstva Vatikana kod hrvatskog Episkopata Masucci zapisao je
6. svibnja 84 u svoj dnevnik:
Veliko, neobino uzbuenje u gradu! Odasvuda automobili, kamioni,
motorni kotai, kola. Upravo nevjerojatno! Svi bjee! U 16 sati je otiao
Poglavnik s vladom. Pobjegao je i sarajevski nadbiskup dr. a r i . . .
Tog dana je dr uro Kumii, kvestor u Saboru, dobio pismenu punomo
da preda partizanima grad Zagreb, 85 a sutradan je Masucci zapisao u dnevnik:
Mnogi dolaze traiti savjet i . . . utjehu. U 18 sati sam otiao poglavaru grada
Kumiiu s kojim sam posjetio njemakog generala, da mu predloim predaju
Zagreba bez borbe. Bio sam spreman odnijeti ovu vijest jugoslavenskim
etama, koje se nalaze dvadesetak kilometara od Zagreba. 86
Kumii koji se nije odlikovao velikom inteligencijom - odlazi tog dana
(7. V 1945) Stepincu i gen. Geigeru koji mu obeava da e se izvui iz
Zagreba bez borbe. 8 Odlazi na savjetovanje dru Milovanu Zoriiu kao
ekspertu da se dogovore o tome kako bi uhvatili vezu s partizanskim tabom i
83
84
85
86
87
A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja M. Budaka, MF-19.

G. M a s u c c i , nav. djelo, str. 196.
Ivo B r a u t , Kako je . Kumii predao Zagreb, Vjesnik, 25. V 1969.
G. M a s u c c i , nav. djelo, str. 197.
To je generalu bilo lako obeati kad vie nije bilo Hitlera!
pod kakvom zastavom da krenu: zastavom Crvenog kria, papinskom uto-bijelom ili sasvim bijelom.
Masucci pod nadnevkom: 8. svibnja88 zapisuje da su tog dana u 12 sati
otili s nadbiskupom njemakom generalu da mu reknu neka preda grad ne
pruajui otpor. U 13 sati su poslije velikog natezanja uvjerili generala o
razboritosti njihova savjeta i general je, navodno, tek tada popustio. Meutim, Masucci se izgleda morao jako boriti da odvrati Luburia od njegove
luake namjere da prua otpor do posljednjeg ovjeka. Pred nadbiskupskim vratima ekali su Kumii i Masucci prve odjele partizana. Kad se, kao
daleka jeka, poelo uti sviranje sirena i automobilskih t r u b a . . . primijetio
sam - zapisuje Masucci - da je Kumii postao blijed kao ljeina... Upitao
sam ga kako se osjea. I on je, bacivi se na koljena i plaui gorko, promucao
apui i jedva ujno: 'elim se ispovjediti i primiti posljednji put odrjeenje,
jer kad me budu vidjela ta gospoda, ogulit e mi kou.' Kazavi to, ponovno je
briznuo u pla. Blagoslovio sam ga i tjeio, da treba imati povjerenje u Boga
i . . . takoer u partizane, jer avo, kako veli poslovica, nije tako crn kako ga se
slika. Ustao je, ne odgovorivi. Tono u 13.30 sati su dola dva komesara u
automobilu, pokrivenom prainom i uvenulim ruama. Priao sam im i kazao,
da je grad, kako se sami mogu uvjeriti, slian groblju... Ni jedan jedini
puani hitac, ak ni psi ne laju, prozori i balkoni zatvoreni... Stoga neka
budu plemeniti i velikoduni s onima, koji su se predali. Predstavio sam im
Kumiia, koji se oporavio i potpuno sabrao, kad je vidio, da su ga ona
dvojica, koja su ga morala poznavati, zagrlila kao braa. Ova dva komesara
su bili zaista vrlo ljubazni sa mnom i jadnim Kumiiem...
U svojoj vrlo tankoj autobiografiji 89 Maek je vrlo kratko opisao svoj
bijeg iz Zagreba:
Dana 6. svibnja u 18 sati gospodin i gospoa Peelj doli su mu s dva
automobila. Poslije kratke molitve sili su (Maek i njegova obitelj) niz
stepenice na ulicu i zauzeli svoja mjesta u kolima. Neki su ih iz gomile opkolili
plaui i iz opeg amora uo se vapaj: Spasite nas! Nakon dvosatne vonje
proli su malen gradi Krapinu gdje je Maek zapoeo svoju karijeru pravnika
etrdeset godina ranije i preavi rijeku Sutlu napustili Hrvatsku. Idueg dana
u 1 sat po ponoi stigli su u grad Celje koji se tada nalazio pod njemakom
okupacijom. Otpoinuli su u ekaonici lokalne eljeznike stanice, a zatim su
nastavili putovanje u pravcu Maribora. Kad su stigli u Maribor i ruali u
jednoj od tamonjih gostionica, mnogi su mu prilazili i eljeli saznati to treba
da rade. Na alost, Maek im nije znao nita rei to bi moglo koristiti. Vozei
se lijevom obalom rijeke Drave, pribliili su se austrijskoj granici i u etiri sata
popodne preli bez tekoa iz Slovenije u Austriju.9
Branko Peelj91 bio je mnogo opirniji u opisu Maekova bijega:
Nav. djelo, str. 1 9 7 - 1 9 9 .
In the Struggle for Freedom, str. 2 5 9 - 2 6 0 .
Mokov je u istrazi izjavio:
Ja sam kola pripremio samo za Maeka, dok za ostale nisam mogao nai jer su zahtjevali
osobne automobile. Radi toga je Maek otputovao sm tj. odvojen od Torbara, Pernara i
Reberskog. On je otiao poslije podne skupa sa obitelji, Peeljom i njegovom suprugom te prof.
Mietiem i sa Bulatom. Ostali su krenuli tek sutradan zorom i to na kamionu skupa sa jednim
dijelom stoera (prvim dijelom) PTS-a. Zaustavili su se u Pregradi gdje sam i ja stigao te su tu
ostali itav dan. U veer su produili u Celje gdje sam i ja skupa s njima i sa jednim dijelom stoera
stigao. Nakon toga oni su u jutro zorom iz Celja krenuli dalje i - kako sam poslije saznao - preko
Dravograda stigli u Celovac. (A-VII, NDH, Zapisnik saluanja A. Mokova, Kut. 1.0.9, Br. reg.
1/4 - 1-117)
91 B. P e e l j , nav. rasprava, str. 765771.
88
89
90
Sutradan ujutro (6. V 1945) bio sam ponovno kod Predsjednika i donio
mu gotove putnice. Kod njega je ve bila puna kua narodnih zastupnika koji
su bili u Zagrebu i drugih stranakih prvaka. Njih nekoliko izrazili su elju da
podu s Predsjednikom. On je zauzeo stanovite da nikoga ne odgovara da
pode u emigraciju, ali da nikoga niti ne zove da ga slijedi. 'Ne znam u to idem
i ne mogu snositi odgovornost za prijatelje koji bi zbog mene mogli doi u
teki poloaj, a ja im ne bih mogao pomoi', rekao je. Jedino je profesora
Roku Mietia, narodnog zastupnika za Dubrovnik, pozvao da ga slijedi,
vjerujui, da e mu on biti od pomoi zbog znanja engleskog jezika i njegovih
navodnih veza s engleskim politikim krugovima. Naalost, to se doskora
pokazalo kao iluzija. Neki narodni zastupnici odluili su da nezavisno od
Predsjednika pou u emigraciju, pa su tako istoga dana kasno naveer poli na
put dr. Pernar s gospoom, dr. Torbar sa sinovima Jozom i Stjepanom, i
dr. Reberski s gospoom, kerkom i sinom. Njima se pridruio moj stari
prijatelj i 'lepoglavski drug', istaknuti lan HSS, ing. Boidar Vukovi.
Oko 4 sata poslije podne, u nedjelju 6. svibnja, doao je automobil po
mene i enu na Srebrnjak, i mi smo oprostivi se od oca i sestre, krenuli prema
kui Predsjednika na Prilaz, gdje je ve ekao drugi automobil, odreen za
njega i obitelj. Oba automobila bila su registrirana na hrvatsko domobranstvo-orunitvo i nosila su oznake O R Z - 4 , Chrysler, u kojem se vozio
Predsjednik i obitelj, i OR-3, Opel Admiral, u kojem smo se vozili ena i ja.
Oba vozaa bili su domobrani-orunici i nikakovih ustaa kao pratnje nije
bilo. Dok je, s jedne strane, bilo jasno, da Predsjednikov odlazak ne bi bio
mogu bez pristanka ustake vlasti, s druge strane, mi smo od prvoga asa
putovali posve nezavisno i odijeljeno od svake slubene grupe ili postrojbe,
naglasivi time da nemamo nikakove veze s ustakim reimom i da se ne
elimo identificirati s predstavnicima NDH u bilo kojoj formi.
Ustaka straa dopratila je Predsjednika do vrata njegovog automobila.
Tek kad su automobili krenuli Prilazom prema zapadu, Predsjednik je bio
fiziki slobodan od ustakog nadzora. Bilo je skoro 5 sati poslije podne, kad
smo napustili Zagreb i poli Ilicom prema Podsusedu. Zapadni izlaz iz
Zagreba davao je jezivu sliku. Silne kolone ljudi na svim moguim vozilima i
pjeice naputale su hrvatski glavni grad. Ljude je uhvatila panika i strah od
neizvjesnosti te su naputali svoje domove, veina bez ikakove potrebe, ne
znajui ni kamo idu, niti zato su poli.
Nai automobili napredovali su razmjerno brzo pravcem PodsusedZabok-Krapina-Rogaka Slatina-Celje, nastavlja Peelj svoju priu. U Krapinu smo stigli oko 8 sati naveer, gdje smo se zadrali krae vrijeme budui je
cesta pred nama bila zakrena vojnim transportima. Kod Rogatca preli smo
ondanju hrvatsko-njemaku granicu, gdje su nas zaustavili njemaki straari i
carinici. Pokazali smo im nae putnice providene njemakom vizom, i oni su,
udarivi peate, propustili nas da proemo. U Celje smo doli pred polno. U
mjestu je vladao red i mir i njemaka vojska jo je uvijek imala punu vlast.
Nai sobu u hotelu bilo je nemogue pa smo poli u kolodvorsku ekaonicu,
koja je bila puna ljudi, gdje smo sjedei na prtljagi proveli no i doekali zoru.
Tu smo prvi puta slobodno razgovarali, ali se razgovor u glavnom kretao oko
prolih dogaaja, internacije i provedenih zatvora. O naem politikom
poloaju i dranju, Predsjednik i ja nismo govorili nita, jer jo nismo znali niti
kuda idemo, niti gdje e svriti na put.
Iz Celja krenuli smo oko 7 sati ujutro, 7. svibnja, prema Mariboru. Pred
Mariborom smo opet stali ekajui na prolaz njemake vojne kolone. Tu su
pokraj nas proli takoer automobili s ministrima hrvatske vlade i neke od

njih sam prepoznao, meu njima Budaka, Puka, Alajbegovia i Suica. Ve je
bilo blizu 11 sati prije podne, kad smo stigli u Maribor koji je bio pun
njemake vojske, ali inae miran i jo uvijek pod suverenitetom Reicha. Nismo
odmah znali kuda emo dalje, i ja sam odluio poi izravno na njemaku
vojnu komandu, da od njih ujem gdje su Englezi i Amerikanci. Njemaka
komanda grada radila je kao da se nita ne dogaa. Rekao sam tko sam i u
ijoj se pratnji nalazim i zatraio da vidim komandanta koji me odmah
primio. To je bio jedan pukovnik, koji je na moje pitanje gdje se nalaze najblii
Englezi odnosno Amerikanci, odgovorio vrlo ljubezno da ne zna, jer da nema
vie veze sa svojom vrhovnom komandom. Dodao je da je posljednja vijest
koju je dobio dan prije ujutro oznaivala, da su Englezi uli u Tarvis a
Amerikanci u Salzburg. Da li su krenuli dalje prema Villachu i Klagenfurtu,
nije znao. Rekao mi je, da je cesta Maribor-DravogradKlagenfurt jo
relativno sigurna od partizanskih napadaja, ali kako dugo e to biti, da se ne
zna. Pitao me da li neto trebam, no ja sam se zahvalio i rekao da ne trebam
nita. Nakon toga krenuli smo odmah prema Klagenfurtu, u koji smo stigli
oko 3 sata poslije podne. Pred samim Klagenfurtom doivjeli smo napadaj
sovjetskih lovakih aviona koji su strojopuanom vatrom obasipavali vozila i
ljude na cesti. Svi smo skoili u oblinji jarak i nitko od nas nije bio pogoen.
Neposredno nakon napada priao je k nama jedan motor-kota s prikolicom
na kojem su bila tri hrvatska orunika asnika, dva brata Alia, krni momci
iz Like, i Josip Brstilo iz Hercegovine. Rekoe nam da su nas traili iz Zagreba,
jer da su dobili nalog od svojega zapovjednitva da prate Predsjednika i da mu
budu pri ruci ako neto zatreba. To se pokazalo kasnije da nije bilo istina, ali
ih je Predsjednik ipak prihvatio kao nae pratioce. Putovali su s nama sve do
Pariza i bili nam od velike pomoi, kad smo slijedee noi ostali bez benzina
na planinskim cestama Austrije. Kako je Predsjednik u ali rekao: 'Nama su
dobro doli, a i oni su znali da buju dobro proli ako se obese 'maku' za rep.'
Iz Klagenfurta proslijedili smo za Villach, gdje smo nakanili prenoiti.
Meni je uspjelo za nekoliko kutija cigareta, koje smo ponijeli iz Zagreba,
dobiti dvije sobe u hotelu. Prije nego smo se smjestili, poli smo Predsjednik i
ja do kolodvora, gdje je jo uvijek bila njemaka komanda, da pitamo to je s
Englezima koje u gradu nismo zatekli, ali za koje se govorilo da e ui tokom
noi. Njemaki komandant nam je rekao, da je tono da se tokom noi
oekuje ulazak 'saveznikih' trupa u Villach, ali da se jo ne zna da li e to biti
Englezi ili Jugoslaveni. Bilo nam je jasno da ne moemo riskirati, da nas
Titove trupe zateknu u Villachu, i da moramo odmah dalje: 'Ako elite biti
sigurni da vas Titovci ne nau u Villachu', ree nam njemaki komandant,
'krenite prema sjevero-zapadu, cestom Spittal-Malnitz, prema tauernskom
tunelu.' Poli smo odmah, napustivi teko dobivene hotelske sobe u kojima
smo mislili odmoriti se nakon probdjevene noi na celjskom kolodvoru.
Odluka, da ne krenemo ususret Englezima, koji su bili u Tarvisu samo
tridesetak kilometara daleko, nego prema Amerikancima, koji su bili s one
strane Visokih Tura, oko 150 kilometara daleko, pokazala se kao sretan potez
nastavlja Peelj. Osim injenice da nas je sjevero-zapadni pravac vodio
najdalje od Titovih trupa, za tu odluku govorila je i amerika putnica moje
ene, koja je bila neke vrsti garancija da e barem ona, u sluaju da negdje
zapnemo, biti u mogunosti da doe u vezu s amerikom vojskom, to se
kasnije pokazalo kao ispravno predvianje. Usto smo i Predsjednik i ja imali
neku udnu intuiciju da emo bolje proi, budemo li se pojavili kod Amerika-
naca nego kod Engleza. 1 to nae predvianje bilo je tono, zahvaljujui

neobinom sticaju okolnosti koje u kasnije opisati.
Cesta od Villacha preko Spittala do Malnitza bila je puna njemakih
vojnih kolona koje su se povlaile prema sjeveru, i bjegunaca iz Slovenije,
napose Rupnikovih vojnih odreda. Negdje iza Spittala, tek kad smo se poeli
uspinjati prema Malnitzu, ostala su kola u kojima smo se vozili ena i ja bez
benzina. Imali smo lance, i automobil u kojemu se vozio Predsjednik vukao
nas je nekoliko kilometara uz brdo, ali je doskora i on ostao bez goriva, tako
da su oba automobila bila prisiljena stati uz rub ceste. Bila je ve duboka no i
nije preostajalo drugo, nego prespavati u kolima i ekati zoru. Bili smo na vie
od 1000 metara nadmorske visine, oko 3 kilometara udaljeni od eljeznike
stanice Malnitz, gdje zavrava cesta pred eljeznikim tunelom koji izbija na
drugoj strani Visokih Tura kod Boecksteina u provinciji Salzburg. No je bila
hladna ali vedra. Pokraj nas prolazile su beskrajne njemake vojne kolone. Od
zgode do zgode po koji bi vojnik doao do naih automobila da vidi tko se u
njima nalazi i osvijetlio nas runom elektrinom lampom. Vidjevi enske
osobe i nas ostale u civilu, nitko nas nije pitao ni tko smo ni kamo idemo. Iako
u povlaenju i poraiena, njemaka vojska zadrala je uzornu disciplinu, to je
bila velika srea ne samo za nau imovinu nego i za nau osobnu sigurnost.
Sigurno je da kod sovjetskih trupa ne bi bili tako dobro proli.
Kad se razdanilo, nakon to smo se Predsjednik i ja posavjetovali, odluili
smo da je najbolje da nau prtljagu prebacimo postepeno s motor-kotaem
naih pratilaca brae Alia i Brstila do stanice Malnitz, a onda da i mi pjeice
krenemo prema kolodvoru i da se pokuamo prebaciti vlakom u Bad Gastein.
Sva je srea bila to je motor-kota imao jo dosta benzina, pa sam ja sjeo iza
vozaa, dok smo na prikolicu natovarili prvi dio nae prtljage. Htio sam
vidjeti kakova je situacija u Malnitzu, napose sam elio izvidjeti, ne bi li se
ipak nekako moglo doi do benzina da ne moramo napustiti automobile. Na
stanici naao sam veliki broj njemakih vojnika i sva mogua vozila, od
tankova do motor-kotaa. Velikog reda vie nije bilo i za cigarete uspio sam
kupiti nekoliko kanta benzina s kojima sam se slavodobitno vratio do naih
kod automobila, koji su me s nestrpljenjem iekivali. Napunili smo automobile i krenuli prema kolodvoru.
Na stanici u Malnitzu njemake trupe sa svojim vozilima prebacivane su
vlakovima kroz tunel prema Bad Gasteinu. Prometom je upravljao neki civil
za kojega se ispostavilo da je Hrvat, musliman iz Bosne, po imenu Halilovi.
Kako je on tamo dospio i to je bio izvor njegovog autoriteta, ne znam, ali svi
su ga sluali i izvravali njegove naloge. im je vidio predsjednika Maka,
odmah ga je prepoznao i sav sretan stavio mu se na raspolaganje. Molili smo
ga da nas i sva naa vozila prebaci prvim vlakom kroz tunel, to je on i uinio,
tako da smo oko podne 8. svibnja ve bili s druge strane Visokih Tura, u
provinciji Salzburg. Kod Halilovia ostao je i motor-kota naih pratioca koji
su mu ga predali, neto za uinjene usluge, a neto u ime sklopljenog posla u
koji se ja nisam uputao.
Stisnuti u dva automobila nastavili smo put prema Salzburgu u susret
Amerikancima kojih s one strane tunela jo uvijek nije bilo. U Dorf Gasteinu
stali smo kod neke gostionice i pitali ima li neto za jelo. Za 'priznatu valutu',
cigarete, uspjelo mi je opet dobiti objed za sve nas, sada 11 osoba. To je bio
na prvi topli obrok od kada smo krenuli iz Zagreba pred tri dana, a sastojao
se iz mesnih konzervi, rie i povra, sve smijeano i skuhano u jednoj posudi.
Ne sjeam se da mi je ikada koje jelo, prije ili kasnije, tako prijalo kao taj
'Eintopfgericht' u Dorf Gasteinu.
Oko 4 sata poslije podne stigli smo u Bischofshofen gdje smo nakanili
prenoiti, ako naemo sobu, budui smo bili potpuno iscrpljeni od puta i dvije
probdjevene noi. U Bischofshofenu ve je bila uspostavljena austrijska civilna
vlast i na gradskoj vijenici vijala se austrijska crveno-bijela zastava. Inae je
mjesto vrvjelo od rasputenih saveznikih zarobljenika iz oblinjih logora,
veinom Engleza i Australaca uz neto Srba i Poljaka. Uspio sam dobiti dvije
skromne sobe u hotelu koji je imao veliko dvorite. Uvezli smo oba automobila u dvorite i nakanili sutradan nastaviti put prema Salzburgu. Jedva to
smo se smjestili u sobama, doao je vlasnik hotela i rekao da jedna grupa
engleskih zarobljenika trai da joj se predaju automobili, kako bi s njima
smjesta mogli otputovati. Znao sam da e situacija biti kritina budemo li
izgubili naa prevozna sredstva i ostali nepokretni u Bischofshofenu. Bilo mi je
jasno da e Predsjednikov poloaj, pravno i politiki, biti posve drugi bude li
on doao do amerikih vlasti svojevoljno i slobodno, nego ako ga ameriki
vojnici zateknu u malom austrijskom selu, s tisuama drugih bjegunaca svih
moguih narodnosti i razliitih politikih prolosti. Zbog toga je trebalo
poduzeti sve to je bilo mogue da se ostvari na plan: doi to prije do
Amerikanaca, nezavisno i slobodno.
U nastaloj situaciji mogao je pomoi samo 'bluff'. Imao sam sobom pisau
mainu i na njoj sam na brzinu napisao objavu na engleskom jeziku iz koje je
bilo vidljivo da gospoda Melitta J. Cosme-Peelj, graanka Sjedinjenih Drava
Amerike, broj putnice taj i taj, putuje sa svojom imovinom koja se sastoji iz
dva automobila marke i broj taj i taj, i prtljage sastojee se iz toliko i toliko
kovega u 'vanoj misiji i po slubenom poslu' do amerikih trupa, i da se
mole sve vlasti da joj osiguraju put i omogue da bez zapreka doe do
amerikih vlasti. Stavio sam neitljivi potpis i udario neki peat kojega sam
sluajno imao kod sebe. S tim 'dokumentom' i amerikom putnicom moje
ene otiao sam odmah do novo postavljenog austrijskog naelnika i zatraio
da osigura automobile i ostalu imovinu, jer da u ga inae praviti odgovornim
pred amerikom vojskom, dolazak koje se oekivao za dan dva, to 'vana
misija' moje ene nije mogla biti ispunjena. Siromah naelnik, koji je razumio
neto engleski, umro je od straha i zamolio me da mu ne pravim neprilika.
Odmah je odredio etiri civilna straara, svaki s pukom i austrijskom vrpcom
oko ruke, da uvaju automobile kao ameriku imovinu od bilo kakovih
zahtjeva. Tako su spaeni automobili i naa prtljaga, i mi smo sutradan, 9.
svibnja, oko podneva krenuli dalje prema Salzburgu.
Toga jutra u Bischofshofenu uli smo da je protekle noi potpisano
primirje izmeu Saveznika i Nijemaca u Reimsu u Francuskoj i da je rat u
Evropi zavren.
Prije naega polaska iz Bischofshofena Predsjednik i ja napominje Peelj
irnali smo priliku prvi puta opirno politiki razgovarati, nakon to smo
krenuli iz Zagreba, o naem poloaju i daljnim planovima. Bili smo sami u
njegovoj sobi i razgovor je trajao vie od jednoga sata. Osnovno pitanje bilo
je, kakav e stav zauzeti Predsjednik kad doemo do Amerikanaca? Hoe li se
proglasiti odmah i bezuvjetno politikim emigrantom iz Nove Jugoslavije i
koje e razloge navesti za tu odluku? Ili je uputnije u prvi as zauzeti
neodreen stav, dok se situacija ne raisti? Ne treba zaboraviti da je u tom
momentu dr. Ivan ubai, Predsjednikov osobni prijatelj i istaknuti lan HSS,
bio ministar vanjskih poslova u Jugoslavenskoj Vladi, i da je prema Spora-
zumu Tito-ubai, poduprtom zakljucima Velike Trojice na Jalti, bio formalni predstavnik Zapadnih Saveznika u toj kombinaciji. Osim toga, u to
vrijeme Zapadni Saveznici, napose Amerikanci, suraivali su, dodue, s
jugoslavenskom vladom 11 Beogradu, ali formalno meunarodno priznanje
novoga reima trebalo je uslijediti tek kada se, i ako se, u zemlji provedu
slobodni i demokratski izbori, kako je to bilo uvjetovano odlukama u Jalti.
Dakako, mi smo ve znali da ubai u vladi znai malo ili nita i da su
slobodni izbori u Jugoslaviji, u najmanju ruku, veliki upitnik, ali smo smatrali
neoportunim odmah otvoreno zauzeti stav bezuvjetnih politikih emigranata,
im se pojavimo pred Amerikancima. Zbog toga je Predsjednik odluio da
svoj stav, u prvom asu, prilagodi opoj situaciji i da izjavi, da je iz Hrvatske
otiao iz dva razloga: prvo, jer mu je ivot bio ugroen od posljednjih ustakih
postrojbi kod povlaenja, to je bila iva istina, i drugo, jer mu je odlazak
omoguavao da se na slobodnom terenu sastane s politikim faktorima
Zapadnih Saveznika, a napose sa svojim prijateljem i stranakim drugom,
dr. ubaiem; s kojim vie od etiri godine nije imao nikakove veze. Od
ubaia elio je uti to se sve dogodilo za vrijeme rata, kakav je sporazum
uinjen s Titom u ime HSS, i kakovi su izgledi za budunost. Kako je ubai u
tom asu bio u San Franciscu kao predstavnik Jugoslavije na osnivakoj
skuptini Ujedinjenih Naroda, Predsjednik je odluio poslati mu poruku
putem Amerikanaca da se nalazi izvan zemlje i da bi se na njegovom povratku
iz San Francisca elio s njime sastati, po mogunosti u Londonu. 92 Tek kad
bude uo od prijatelja na Zapadu o nastaloj situaciji i kad se bude sastao sa
ubaiem i primio od njega iscrpan izvjetaj, Predsjednik e odluiti to e
dalje uraditi. Ja sam se s Predsjednikom potpuno slagao u tom stavu, i bio sam
takoer miljenja, da ne valja spaliti odmah sve mostove, nego ostaviti malo
otkrinuta vrata za eventualne budue kombinacije. Stanovite zauzeto toga
jutra u Bischofshofenu, Predsjednik je formalno zadrao sve do kraja srpnja,
kada smo bili ve skoro dva mjeseca u Parizu. Tek kada je postalo jasno da se
ubai ne e ili ne moe sastati s Predsjednikom, i kad smo primili prvu
njegovu poruku, te kad smo primili glasove iz zemlje o stranom teroru
Komunistike Partije - kako u to kasnije prikazati - Predsjednik je otvoreno
napao reim u zemlji i zauzeo stav politikog izbjeglice. Ispravnost Predsjednikovog stava potvrena je takoer kasnijim odlukama Amerikanaca. Nikada
ne bismo niti tako brzo niti tako daleko putovali da je Predsjednik izjavio
neto drugo, kad su nas prve amerike vojne vlasti pitale za razloge i svrhu
naega puta.
Svjedoenje poslanika Reicha u Zagrebu S. Kaschea o bijegu zavrno je a
glasilo je ovako:
Nakon Hitlerove smrti me je Paveli obavijestio - izjavio je Kasche u
Na putu u emigraciju, traginog svibnja 1945., priao mi je dr. Maek sliedee:
Velim Subaiu: Ti kao najvii inovnik Hrvatske ima poi u susret Niemaca, da se nade
neki modus vivendi. Ali on ni tel ni ut o tome, ve se je uurbano spremao na bieg. Ja mu velim:
ja ostajem, da dielim sudbinu svoga naroda, pa i Ti, uba, ostani, ali on je to odluno odbio.
Takav je on uviek bio: svakome na usluzi, osim svome narodu. Bio je ban srbskog dvora, a ne
svoje domovine. Pa i sada, eto, ne eka to u mu ja rei, ve sliedi upute Churchilla. Trai putove
tude i strane, a ne svoje.
Kaem mu na to: Pa na kakvog ste to bana pristali, gospodine predsjednie?
Maek mi odgovara: Pa nije on bio na ban; na je imao biti Kouti. (Edo B u l a t , Deseti
travanj. Odlomci X X I poglavlja iz neobjavljene knjige dra Bulata, ministra i poslanika Hrvatske:
Kroz borbe i izkuenja, Hrvatska misao, Buenos Aires 1957, sv. 23, str. 18)
92
istrazi 4. X 1946 9 3 - da trai kontakt sa anglo-amerikancima i u vezi sa time je

avionom u Italiju odletio ministar Vrani. O uspjehu njegove akcije nije mi
nita poznato.
O pregovorima Pavelia i Maeka nije mi nita poznato, jedino me Paveli
molio da izdam Maeku paso za Njemaku to sam ja i uinio. O ostalim
politikim dogaajima iz tog vremena nije mi nita poznato.
Odluka da odavde odemo bila je donesena dva ili tri dana prije 7. maja i to
nakon toga to je bilo jasno da e se Zagreb predati bez borbe. Vie njemake
vojne i SS ustanove, osim mjesnih komandanata, napustile su ve nekoliko
dana prije Zagreb. 6. maja je otila vlada, moje poslanstvo i diplomatski kor.
Oni su odputovali u Klagenfurt gdje smo predvidili za njih privremeno
sklonite.
Ja sam 7. maja odputovao sa malim ostatkom mojeg poslanstva u Nove
Dvore, gdje sam se sastao sa Paveliem. Tamo je doao i general Juppe sa
malom pratnjom. Poslije podne istog dana odputovali smo preko Krapine u
Rogaku Slatinu. U Rogakoj Slatini smo prenoili, a tek slijedeeg jutra smo
preko Juppe-a dobili vezu sa Lhr-om, koji je jo jedini imao vezu sa
njemakom Vrhovnom komandom. On nam je javio da je objavljena podpuna
kapitulacija Njemake. Ujedno mi je Lohr javio da pitam Pavelia kakav je
zakljuak donio za ustako-domobranske jedinice pod Lhr-ovom komandom. Paveli je odgovorio da nema nikakove veze sa svojim jedinicama, ali da
se slae s time da njegove jedinice kapituliraju kao i njemake, dok e o svojoj
osobi on sm odluiti.
Poto je kroz Rogaku Slatinu bila na povlaenju jedna njegova 'tjelesna
bojna', odluio je on da sa tom jedinicom krene prema Mariboru.
Ja sam jo ekao na moj jedan automobil u defektu, a nisam niti htio na
bilo koji nain uticati na Pavelieve odluke. Ostao sam do poslije podne u
Rogakoj Slatini, a nakon toga sam odputovao u Celje da doem u kontakt sa
Lhr-om. U Celju nisam mogao stii Lhr-a, ali sam sastao Juppe-a. Naveer
sam sa Juppe-om preko Maribora odputovao u selo Leutschach gdje smo
prenoili. Drugi dan smo htjeli putovati preko Radl-Pass-a za Klagenfurt, ali je
taj put bio zakren. Tu sam se odijelio od Juppe-a. Juno od Judenburga
susreo sam generala Steinfla i generala Rolf-a, koji je vodio jednu kolonu
izbjeglica. Tu smo se uvrstili u jednu njemaku vojnu kolonu koja je ve
pregovarala sa Englezima. Oni su nam naredili da se vratimo preko Klagenfurta u St. Veit. Na putu smo kod Wolfsberg-a Steinfl i ja izvaeni po
Englezima iz kolone i uhapeni.
Prijevod s engleskog Prvog detaljnog izvjetaja o sasluanju Obergruppenfiihrer-a Kasche Siegfrieda sadri ove podatke o poslednjem kretanju
poslanika:
7 maj 45 Izvor (tj. Kasche) je zajedno sa dole navedenim linostima napustio Zagreb u 6.30 u jednom karavanu koji je sainjavalo deset
vozila. Grupu su sainjavala sledea lica:
Osoblje nemakog poslanstva u Zagrebu:
Vladin Inspektor
Huelke
Gospoica, sekretarica Izvora
Kopsche
93
94
A-VII, N D H , SUP-Zagreb, Sasluanje S. Kaschea, MF-5.

Isti izvor.
Loidolt
Mahlberg Dr.
Mueller
Nonnenmacher
Requard
Rheinberger
Salewski
Wendroth
Hrvatske linosti
Kavran
Musa
Altmann
nii inovnik
atae za tampu
gospoica, daktilografkinja
nii inovnik
konzul u Sarajevu
funkcioner srednjeg stepena
ef kancelarije ('Kanzler')
posluitelj
Sekretar Ustake stranke
'Stoernik' u Zagrebu
Ustaki major
Namera Izvora je bila da prie Paveliu i lanovima njegove Vlade na

imanju Jelai u Novom Dvoru i da nastave zajedno za sklonite Hrvatske
Vlade koje je bilo pripremljeno u Veldenu i Turracher Hoehe. U podne je
grupa stigla u Novi Dvor. Izvor je konferisao sa Paveliem i nekima iz
njegovog taba, o tome koji put da se uzme. S obzirom na vojnu situaciju i
problem izbeglica, sloili su se da prenoe u Rohitsch-Sauerbrunnu i da odlue
o daljem putu tek kada Izvor dobije izvetaj o situaciji od Generaloberst-a
Loehr-a. Po podne grupi su prili i
General Juppe
Nemaki general pri Hrvatskoj
vojsci
pukovnik v. Langhelm
Pomonik Juppe-a
pukovnik Creydt
nemaki vazduhoplovni atae, Zagreb
potpukovnik Hodenberg
nemaki vojni atae u Zagrebu.
U 17.00 karavane Izvora i Pavelia pole su za Rohitsch-Sauerbrunn
(Rogaka Slatina).
8 maj 45
Oko 10.00 General Juppe obavestio je Izvora o sledeim saoptenjima i instrukcijama koje je dobio iz taba Loehr-a.
i. Nemaka bezuslovna predaja odreena za 1.00 9 maja 45.
ii. Juppe e o.tome obavestiti Pavelia.
iii. Zahtev Kasche-u da dobije Pavelievu odluku u pogledu
Hrvatskih trupa pod komandom Loehr-a. 95
Izvor je u pratnji Juppe-a obavestio Pavelia i pitao za odluke. Za
95 General Loehr, njemaki zapovjednik Jugoistoka, bio je jo 7. svibnja 1945. zapovjednik

hrvatske vojske na povlaenju prema Austriji. Uveer 7. svibnja Loehr je poloio zapovjednitvo
hrvatske vojske natrag u Pavelieve ruke i na to je Paveli imenovao generala Vjekoslava Luburia
zapovjednikom hrvatske vojske i povlaenja. To je bio posljednji Paveliev in kao vladara
hrvatske drave i posljednja zapovijed, koju su zapovjednici hrvatskih vojnih jedinica dobili na
terenu. (J. J a r e b , nav. djelo, str. 116)
F. Dragoljov, op. cit., br. 7, srpanj 1956., s. 5 2 0 , pie, da je general Lohr u noi od 7. na 8.
svibnja obavijestio telefonski Pavelia, koji je tada bio u Rogakoj Slatini, o njemakoj kapitulaciji
i poloio natrag u njegove ruke zapovjednitvo hrvatske vojske. Nato je Paveli 8. svibnja rano
ujutro donio odluku, da se povlaenje hrvatske vojske nastavi u pravcu Koruke i da se vojska
preda s orujem Englezima, a nikako partizanima. - Prema obavijesti jednog vieg hrvatskog
asnika, danoj piscu u logoru Waidmansdorf A, Klagenfurt, neposredno poslije hrvatske katastrofe, tom je zgodom general Vjekoslav Luburi bio imenovan zapovjednikom hrvatske vojske i
njenog povlaenja. (Isti izvor, str. 116, bilj. 156)
10.00 sazvana je konferencija na kojoj su bili prisutni:

Sa nemake strane:
Kasche, Juppe i Langhelm
Sa hrvatske strane:
Paveli, viceadmiral Steinfl, Grui, Dragojlov, Serti, Begi, Besdal, Helbig, Lisak, Marijan i porunik Paveli (sin Ante Pavelia).
Konferencija, koja je s vremena na vreme bila prekidana dramatinim
ispadima od strane nekih hrvatskih oficira, trajala je 20 minuta. Donesene su
sledee odluke:
Hrvatska ima da pristupi bezuslovnoj predaji Zapadnim Saveznicima.
Hrvatske trupe ima da se povlae ka severozapadu u pravcu Ljubljane,
kako bi se izbeglo da budu zarobljene od strane Ruskih ili Titovih snaga i ima
da se predaju Britanskim ili Amerikim trupama.
Juppe i viceadmiral Steinfl imali su da nastave za tab Loehr-a u Heiligensteinu (Topolica) kod Celja, da ga obaveste o donesenim odlukama. Oko
podne Begi je u pratnji Creydta i nekih civila-izbeglica iz Zagreba poao u
pravcu CeljeKlagenfurt. Malo posle toga Pavelieva grupa pola je u pravcu
Maribor-Klagenfurt. Potpukovnik v. Hodenberg pratio je Pavelia koji je
imao kao pratnju jedan odred svoje telesne garde. Oko 14.00 h karavana
Izvora pola je za Leutschach preko Celja i Maribora.
Da na kraju damo rije jednom od rasova i tadanjem ravnatelju za
javni red i sigurnost Erihu Lisaku 96 koji se za vrijeme puta od Zapreia pa
dalje neprekidno nalazio u autu s poglavnikom uz poglavnikova sina Velimira:
Krenuli smo iz Zapreia, iz Novih Dvora prema Sloveniji preko Krapine. Nastavljajui put bez zadravanja, stigli smo istog dana naveer u
Rogaku Slatinu. Tu je poglavnik s pratnjom prenoio u jednom hotelu. Iste
veeri primio je generala Mokova koji ga je izvijestio o kretanju PTS
postrojbi. Nitko drugi od videnijih nije toga dana bio kod njega.
Drugo jutro, tj. 8. svibnja odrana je konferencija u prostorijama tog
hotela kojoj su osim poglavnika prisustvovali general Grui, glavar poglavnikova vojnog ureda general Perevi i general Tomislav Serti od pripadnika
naih oruanih snaga, a sa strane Nijemaca bili su prisutni njemaki poslanik
Kasche, njemaki general u Hrvatskoj Juppe, njemaki vojni atae.
Konferencija je odrana u povodu obavijesti koja je stigla njemakom
generalu da e njemake oruane snage protivno svim oekivanjima, kapitulirati i na istonom bojitu, to znai da e se njemake snage koje jo borave u
Sloveniji predati partizanima s naoruanjem. obzirom na to da su nae snage
pri povlaenju kroz Sloveniju raunale s njemakom vojskom i njihovim
naoruanjem, nale su se u vrlo tekom poloaju. To vie to je vrijeme
kapitulacije bilo odreeno za drugi dan u jedan sat poslije ponoi.
Nije preostalo drugo nego to prije obavijestiti neke nae generale, koji su
se prema dogovoru u to vrijeme nalazili u Celju, neka poduzmu sve to mogu
da ljudstvo to prije stigne do austrijske granice, odnosno do anglo-amerike
zone. U tu je svrhu iz Rogake Slatine poslano u Celje nekoliko kurira.
Poglavnik je istoga dana poslijepodne s pratnjom napustio Rogaku
Slatinu i uputio se prema Mariboru. U neposrednoj blizini Maribora kolonu
96
1970.
Nikola M i l o v a n o v i , Zakulisne igre ustaa i oko ustaa, Vjesnik, Zagreb, 23. i 24. V
su napali partizani koji su s obje strane ugroavali cestu drei je pod jakom
vatrom. Nakon borbe koja je trajala neto vie od jednog sata kolona se
probila do Maribora i odmah nastavila put prema slovensko-austrijskoj
granici, kamo je stigla predveer. Tu, u mjestu Spielfeldu, odijelio se poglavnik
od pratnje i krenuo s jo jednim osobnim autom prema Klagenfurtu.
Paveli je tako poao u susret Anglo-Amerikancima kojima je 1941.
godine uvjeren u konanu pobjedu svojih velikih saveznika Mussolinija i
Hitlera, a odluan da u krvi i zloinu izvri svoje povijesno deranstvo
objavio rat.
Zakljuak
Da se osvrnemo i da pokuamo na kraju iz druge i tree knjige o

Paveliu i njegovoj dravi izvui nekoliko zakljunih zapaanja:
1. Proglaenje takozvane Nezavisne Drave Hrvatske u Zagrebu 10.
travnja 1941. godine od strane Slavka Kvaternika uz asistenciju izaslanika
njemakog ministra vanjskih poslova (E. Veesenmayera), kao neke babice
novoroene drave, u trenutku kad su u grad s istoka ulazile njemake
jedinice, valja pripisati Hitlerovoj neopozivoj odluci da u munjevitom
napadu raskomada Jugoslaviju. Samo ratni zaplet Osovine s Jugoslavijom a
njega je Hitler u ratu do tada odluno izbjegavao! i s njim u vezi komadanje
jugoslavenskoga dravnog teritorija (tzv. debelacija) mogli su stvoriti preduvjete za formiranje, odnosno proglaenje NDH kao satelitske tvorevine
faistike Osovine. Vlastitim snagama u domovini i jadnim prodornim
odjelom ustakih povratnika iz Italije (njih 195 na broju!) to ustaki
pokret pod vodstvom poglavnika Ante Pavelia ne bi nikada mogao postii.
Prema tome: do raspadanja Jugoslavije 1941. godine nije dolo uslijed
oruanog ustanka ustaa podranog i bodrenog od faistike Italije, kojoj su
ustae jedno vrijeme kad je to Italiji odgovaralo u njenim odnosima s
Beogradom sluili kao diverzantsko-teroristiki servis, nego jednostavno
Blitzkriegom njemakog Wehrmacbta u okviru Pothvata 25 protiv Jugoslavije. Paveliev dolazak iz Italije u Zagreb pod zatitom prodornog odjela
i njegovo ustolienje u Banskim dvorima na Trgu Stjepana Radia (Tu smo i
tu ostajemo! Pavelieve su rijei) povezani su s Hitlerovom naelnom
odlukom da taj jugoslavenski (bivi!) prostor (na sjever do Drave) i nadalje
ulazi u interesnu sferu faistike Italije.
Tome je dao svoj doprinos i Vlatko Maek kao predsjednik Hrvatske
seljake stranke s kojim su Nijemci u prvo vrijeme ozbiljno raunali: dao je
svoju politiki zlosretnu i potpuno promaenu izjavu od 10. IV 1941. u kojoj
poziva sav hrvatski narod da se novoj vlasti (dakle ustaama!) pokorava, a sve
pristalice Hrvatske seljake stranke koji su na upravnim poloajima, sve
kotarske odbornike, opinske naelnike, odbornike itd. da iskreno surauju s
novom narodnom vladom. Njom je uvelike pomogao Paveliu i ustakom
reimu da se uz aktivnu pomo i podrku Maekove Zatite nametne i u
prvo vrijeme konsolidira, preuzimajui kompletan upravni aparat Banovine
Hrvatske, ali je sm otiao u Kupinec u politiku izolaciju da ondje gleda i
eka. Na drugoj pak strani barikade, Juraj Krnjevi je u Londonu kao njegov
opunomoeni predstavnik i potpredsjednik jugoslavenske kraljevske vlade
predao 14. VIII 1941. britanskom dravnom sekretaru za vanjske poslove
Anthony) u Edenu poruku tog istog Maeka namijenjenu premijeru Winstonu

Churchillu. U njoj Maek istie da je ostao sa svojim narodom, to smatra
svojom prvom dunou; Hrvatska je ostala demokratska kao to je uvijek
bila; bila bi velika pogreka izjednaavati Pavelievu marionetsku vladu s
hrvatskim narodom; dalje, eli izraziti svoje osobno divljenje svim slojevima
britanskog naroda, njegovom prvom ministru Churchillu, dravnom sekretaru Edenu i drugim lanovima vlade, kao i svoju odanost britanskoj stvari
koja je i stvar hrvatskog naroda; izraava i nadu da e on osobno i hrvatski
narod biti od koristi saveznikoj stvari vodei politiku nesuradnje s nametnutim poretkom i otpora prema njemu. Tako je Maek mislio da je ubacio u
vatru dva eljeza!
Njemaka je sa svoje strane pourivala meunarodno priznanje novog
stanja u Hrvatskoj, -nastojei da svoju akciju uskladi s Rimom, ali je Duce
neprekidno ponavljao da se pitanje priznanja NDH mora jasno luiti od
pitanja povlaenja njenih granica, i to zato to je imao pred oima obaveze
koje je njegov Paveli bio prema njemu i faistikoj Italiji preuzeo prije nego
to se zaputio prema Zagrebu. Konano su se Berlin i Rim sporazumjeli o
redakciji telegrama kojim priznaju NDH, ali ostavljaju otvoreno pitanje
povlaenja njenih dravnih granica. Tako formulirane brzojavke Hitlera i
Mussolinija proitao je Paveli na zagrebakom radiju 15. travnja 1941. poto
se u zoru istog dana krioni vratio u Zagreb. Sastavio je i vladu u kojoj je
predsjednitvo vlade i resor ministarstva vanjskih poslova, razumljivo, zadrao za sebe, a ostale resore povjerio sve samim istaknutim ustaama (M. Budaku, SI. Kvaterniku, A. Artukoviu, M. Puku, M.Zaniu i drugima). Treba
rei da je Paveli od dana dolaska u Zagreb vjeto i politikantski uspjeno
vodio svoju kadrovsku politiku. Dobro je osjeao da mu je od domovinskih
ustakih perjanica najopasniji konkurent Mile Budak (po razmjernoj popularnosti kao rtva atentata jugoslavenske policije, po pismenosti i advokatskoj
govornikoj vjetini) i zato favorizira vojskovou Slavka Kvaternika i laska
mu na svakom koraku. Kvaternik mu je dobro dolazio kao preporuka kod
Nijemaca kod kojih Paveli u poetku nije dobro stajao, opisan kao izraziti
ovjek faistike Italije. No, postepeno je poboljavao svoju poziciju, osobito
kod Hitlera na vrhu, pa mu je tako i pozicija postajala vra i otpornija.
Budaku je povjerio manje istaknuti resor: prosvjetu, a sinu starog Kvaternika
Eugenu-Didi zaduenje represije i izvrenja koljakog plana (RAVSIGUR i
UNS). Neto kasnije Budaka alje u Berlin, u diplomaciju, gdje je kasnije
kao ef ustake diplomacije ubrzo pokazao svu svoju nesposobnost i neuravnoteenost - na veliko zadovoljstvo Pavelieve (utjecajne) supruge Mare, stare
mrziteljice Budaka jo iz emigracije u Italiji. Eugen Kvaternik tek u progonstvu
spoznaje Pavelievu igru, i Didina poslijeratna publicistika djelatnost u
Hrvatskoj reviji najradikalnija je osuda ustakog poglavnika.
Paveli je pristupio, postepeno i smiljeno, provoenju svoga unutranjopolitikog programa: progonu i unitavanju Srba, komunista, Zidova i opozicionih Hrvata i svega to je bilo iole napredno. Otpoeli su i propagandistiki
pohod u kojem su se posebno isticali Budak, Puk i Lorkovi, a zadatak im je
bio da hrvatski narod duhovno pripreme za koljaki pohod koji e ustaki
reim ubrzo sistematski otpoeti uz pomo ustake organizacije i policije na
elu s Eugenom-Didom Kvaternikom kao svemonim i u patolokoj mrnji
divljim i mahnitim ravnateljem RAVSIGUR-a i Ustake nadzorne slube.
Temelj te anarhike i izdajnike despocije kako je taj isti Kvaternik naziva
naknadno u emigraciji (1952) bila je Zakonska odredba za obranu naroda
i drave od 17. travnja 1941. da bi ustaki progoni, osude, ubijanja i pljake

imali nekakav privid pravnog postupka.
Osovina je pristupila sporazumnoj diobi jugoslavenskog plijena u dogovoru izmeu efova diplomacija Italije i Njemake (Be, 21. i 22. IV 1941) i u
toku tog bekog sastanka oitovala se ponovno prema izjavi samog Hitlera
p o l i t i k a nezainteresiranost Reicha za Nezavisnu Dravu Hrvatsku.
Tako je dolo do zakljuenja Rimskih ugovora (18. V 1941). U slubenoj
obavijesti o potpisivanju tih ugovora to ju je objavila ustaka tampa stoji da
je uspostavljena Kraljevina Hrvatska i da je ustaki poglavnik prilikom
audijencije kod talijanskog kralja u ime Hrvatske, na temelju zakljuka
hrvatskog dravnog vijea i hrvatske dravne vlade, ponudio krunu kralja
Zvonimira vladarskoj kui Savoja. Nosiocem te krune odreen je vojvoda od
Spoleta. Poslije toga hrvatski e narod prema svom tradicionalnom pravu
donijeti potrebnu odluku u vezi sa izborom kralja. Dojam to su ga ti
Rimski ugovori Paveli-Mussolini izazvali u narodu bio je porazan i
bjelodano je pokazao ljudima o kakvom se reimu u Zagrebu zapravo radi.
Ta nezavisna drava bila je naime od samog poetka podijeljena na
dvije okupacione zone (njemaku i talijansku) odijeljene demarkacionom
linijom, da bi od jeseni 1943. godine de facto postala jedinstvena okupaciona
zona njemakih vojnih i policijskih snaga, to se nije moglo prikriti, iako se
Paveli od samog poetka postojanja ustake drave svojski trudio da sauva
p r i v i d nezavisnosti drave u saveznikim odnosima s Rimom i Berlinom.
Neobavijeten o pravom stavu Hitlera, Paveli se nadao da e u njega nai
izvjestan oslonac, iako je Fhrer ve prilikom bekog sastanka Ciano-Ribbentrop decidirano bio izjavio da je Reich u naelu p o l i t i k i nezainteresiran u
hrvatskim pitanjima. Zato je Paveli opetovano izraavao elju da bude
primljen kod voe Reicha i do tog je sastanka Hitler-Paveli dolo 6. lipnja
1941. u Berghofu (Berchtesgaden). Tom je prilikom Hitler dao zeleno
svjetlo Paveliu za krvavi teror izgovorivi u vezi s planovima o preseljavanju
stanovnitva rijei koje ustaki poglavnik nije zaboravio do kraja: Uostalom,
ako hrvatska drava eli biti sasvim solidna, mora se pedeset godina voditi
nacionalno netolerantna politika, jer iz pretjerano velike tolerancije u tim
pitanjima nastaju samo tete. Hitleru naime - ali ne i njemakim generalima i
diplomatima na naem prostoru poput Glaisea, Lohra i Neubachera, na
primjer - nije smetala ustaka srboderska politika praksa; on je gotovo
hrabrio Pavelieve progone i klanje Srba i uzimao ih stalno na znanje bez
ikakvog prigovora, kao manifestaciju nacionalno netolerantne politike, i to
iz jednostavnog razloga to je dobro znao da se time unosi razdor meu brau
i nanosi najtei udarac jugoslavizmu i tako onemoguuje kristalizacija nove
baze za zajedniku dravu Srba i Hrvata. To je u ratu 1941/45. bilo novo
izdanje stare politike carskog Bea sadrane u paroli Divide et impera u novoj,
mnogo krvavijoj, nacionalsocijalistikoj verziji. Ostajao je dosljedno na toj
liniji i u jesen 1942. godine priznao Paveliu kako ne smiju izazvati dojam kao
da ele ponovno uspostaviti dravne formacije koje su razorili. Nije ga smetao
ni ulazak Talijana u Dalmaciju raunajui da to i nije tako loe, jer se na taj
nairi stvara jedna ploha trvenja izmeu Italije i NDH, to moe uvijek
omoguiti da Njemaka medu njima vri ulogu arbitra. Nije u dui uope elio
da se prilike u ustakoj dravi stvarno konsolidiraju a to uz Pavelia i
usmjerenost njegovih ustaa ionako nije bilo ni mogue jer se Reichu, po
Hitlerovom miljenju, mora uvijek pruati prilika da intervenira. I iz tog mu
razloga nije smetalo divljanje ustaa pa je tako potpuno razumljiva njegova
cinina izjava pred generalom Lhrom kad mu se Lohr iz vojnih razloga

prituio povodom ustakih zlodjela. Ne vidim - rekao je Hitler nikakav
razlog da odanog mi poglavnika spreavam. Neka se Hrvati samo izduvaju.
To mi prua garanciju da u Hrvatskoj nee vladati nikakav red do ega mi je i
jako stalo. Tako slino izjavio je jednom i generalu Glaiseu.
U svakom sluaju, Hitler je kasnije, kad vie - zbog kapitulacije Italije 8.
IX 1943. - nije trebao imati obzira prema svom prvom savezniku kao dravi-zatitnici NDH, pomiljao na neku uu povezanost Hrvatske s Reichom. Dok
je trajao kondominij Rima i Berlina nad ustakom Hrvatskom (sve do
kapitulacije Italije 1943. godine), postojalo je i prigueno rivalstvo izmeu
drave-zatitnice i njenog monog i sve prisutnijeg saveznika sa sjevera. Zbog
sve veeg i bujnijeg razmaha narodnooslobodilake borbe na jugoslavenskom
podruju Hitler je bio prisiljen - iako je u jednom trenu pomiljao da se
potpuno povue - da njemaku vojsku pred kraj 1941. godine sve vie i vie
angaira u tom prostoru, koji tako postaje potom sve zanimljiviji i vaniji za
njemaku Vrhovnu komandu. A to zanimanje i brigu njemake strane samo je
uveavala eventualnost saveznike invazije iz Italije preko Jadrana. Sve vea
prisutnost Nijemaca u ustakoj Hrvatskoj zainteresiranih u prvo vrijeme za
neometano funkcioniranje i protok na saobraajnici Breice-Zagreb-Zemun i
dalje na jug prema Bugarskoj i Grkoj - smeta zatitnike Talijane pa su
pritube, sumnjienja, surevnjivosti i ljubomore na dnevnom redu. Pri tome,
postupci i djelovanje talijanskih vojnih komandanata odudaraju na terenu od
formalne politike linije drave-zatitnice. Kao da je talijanskim imbenicima
na terenu pred oima bio cilj p o t p u n e albanizacije, odnosno pripojenja
NDH, bez obzira na sjevernog susjeda. Talijanski komandanti Druge armije
(Ambrosio, Roatta, Robotti) trae oslonac kod ugroenih Srba, pa tako
suradnja talijanskih vojnih vlasti sa etnicima Drae Mihailovia postaje sve
ua i bjelodanija.
Pavelieva NDH u meuvremenu pristupa Trojnom paktu; Paveli
samoinicijativno nudi Hitleru vlastite oruane odrede da sudjeluju u obraunu
i pri slamanju otpora Sovjetskog Saveza. Pri tom ustaki poslanik u Berlinu dr
Branko Benzon na sm dan njemakog napada 22. lipnja 1941. predaje
ministru Reicha v. Ribbentropu ovakvu izjavu: Ekselencijo, spontano mogu
Vam izjaviti iz mojeg srca i iz srca hrvatskog naroda, da je hrvatski narod,
iako malen, spreman da svoju vojsku stavi u pomo hrabroj njemakoj brai i
drugovima. Poglavnik i hrvatski narod stoje nepokolebivo i vjerno uz Fhrera
velikog njemakog naroda, spremni slijediti svako zlo i dobro do konane
pobjede.
Ustaka drava pristupila je zatim paktu protiv Kominterne i, tovie,
objavila rat Velikoj Britaniji i SAD. Tako je bjelodano posvjedoila da pripada
Novom poretku to ga stvaraju veliki voe Italije i Njemake: B. Mussolini i A. Hitler. Kapitulacijom drave-zatitnice oslobodila se, dodue, talijanske hipoteke, ali je zato dola pod potpunu njemaku vojnu dominaciju i
okupaciju preputajui na raspolobu njemakim komandama i vlastite oruane snage.
2. Historija biljei etiri sastanka Hitler-Paveli.
Na prvom sastanku u Berghofu 6. V I 1 9 4 1 . Hitler je ustakom poglavniku
- kao to smo ve spomenuli dao zeleno svjetlo za Paveliev srboderski
koncept i ustake zloine nad Srbima. Hitler je u ratu bio izrazito protusrpski
raspoloen i njegova naglaena srbofobija bila je u skladu s osnovnom
frankovakom orijentacijom Pavelia i njegovih ustaa. Kao Austrijanac iz

habsburke monarhije Hitler nije zaboravljao sarajevski atentat Gavrila Principa, proet i kasnije propagandistikom tezom o odgovornosti Srbije za rat
1914. godine, o Beogradu kao osinjem gnijezdu, o urotnicima Crne ruke,
ubojicama Franza Ferdinanda i drugom, a tome se pridruio kao kruna svega
dravni udar Duana T. Simovia 27. III 1941. koji je osjetio kao pljusku i
osobno ponienje. Zato je 1944. godine otvoreno priznao predsjedniku srpske
vlade Milanu Nediu da su ga Srbi dva puta (1914. i 1941.) ujeli za srce!
Hitler je na drugom sastanku u Vinici (Ukrajina) 23. IX 1942. ukazao na
elju Reicha da se situacija u NDH nekako smiri. Nije, dodue, zainteresiran
tamo politiki (jer prvenstvo uiva formalno jo uvijek njegov talijanski
saveznik!), ali to smirenje trenutano eli u pogledu saobraaja. Osim tog
izrazito saobraajno-tehnikog interesa (osiguranje magistralne pruge preko
Zagreba i Beograda prema Bugarskoj i Grkoj), Njemaka je, ipak, zainteresirana i za to da se ustaki reim odri na kormilu. Ako bi taj reim ostajao
nesiguran - ugroen i ugroavan od unutranjeg neprijatelja (partizana) postojala bi, po Hitlerovoj ocjeni, opasnost da se, ipak, jednog dana ne pojave
jugoslavenski programi. Sa svoje strane, Paveli mu je ukazivao gdje se sve
nalaze centri nemira; kritiki se izraavao o svojim domobranima iji borbeni
moral i izvjebanost nisu dobri i priznao njemakoj strani kao ustaki
vrhovnik pravo da i nadalje vodi operacije na podruju njegove nezavisne drave jer sm ima improviziranu vojsku.
U toku svog treeg susreta s ustakim poglavnikom 27. IV 1943. u dvorcu
Klessheim kod Salzburga, Hitler je ponavljao ono to mu je govorio ve 1942.
godine: o vanosti da osigura liniju snabdijevanja preko teritorija ustake
drave. Paveli pak, sa svoje strane, obavijestio je Fhrera o unutranjoj
situaciji u NDH koja je, po njegovoj osobnoj ocjeni, ruiasta! Dok je pri
prolom susretu (1942) bio prisiljen da ga jo informira kako biljee mnoge
ustanike pokrete na pojedinim podrujima NDH, sada vie nije tako. Proli
put morao je ak priznati da njegovi ustae sami nisu u stanju svladati
ustanike, no sad mu moe javiti da je gros partizana, Titovih bandi, u svom
otporu slomljen. Postoje jo samo pojedinana arita nemira koja moraju
suzbijati zajednikim policijsko-vojnim mjerama. U pogledu izobrazbe novih
oruanih snaga NDH do jeseni stajat e na raspolaganju jedna lovaka i jedna
gorska brigada, a ustaki odredi moi e se upotrijebiti zajedno s tim domobranskim snagama, tako da se osobno nada kako e u zimi 1943/44. moi
sm preuzeti brigu za mir i red u svojoj zemlji. Na taj nain e njemake snage
takva je tada bila prognoza ustakog poglavnika! - biti slobodne za druge
ciljeve.
Osobito je zanimljiv i pouan razgovor Hitlera s Paveliem prilikom
etvrtog sastanka (18. IX 1944), u znatno pogoranoj situaciji kako za Reich
tako i za Pavelievu NDH, u vrijeme kada se na politikom obzorju ocrtava
radikalan obrat na Jugoistoku (Rumunjska, Bugarska, Turska, razmah narodnog ustanka u svim dijelovima Jugoslavije i politiko-diplomatski uspjesi
NOP-a). Ustaka se drava za njemaki vrh pretvarala iz djeteta koje zadaje
brige u j e d i n o g saveznika koji mu preostaje!
Fhrer je po obiaju otpoeo razgovor i ukazao Paveliu na teak poloaj
u kojem se nalazi Njemaka: Turska je okrenula kabanicu i prekinula
diplomatske odnose s Reichom, a Bugarska poklekla pred Sovjetskim Savezom. Stoga e Njemaka biti prisiljena da napusti grke otoke i juni dio
kontinentalne Grke. U svakom sluaju od presudne je vanosti da odre svoje
pozicije u Maarskoj i tu nee prezati ni od najradikalnijih mjera. Njemaka je

rijeena naputajui Erdelj da dri teritorij historijske Ugarske i zemlje
zapadno od linije eljezna vrata - Vardar. Nato je Paveli upitan o situaciji
u NDH - izjavio da su proli kroz dvije krize od kojih je jednu izazvao slom
Rumunjske. Hrvatski intelektualci, meu njima i lanovi vlade NDH (M. Lorkovi i A. Voki), izgubili su vjeru u konanu pobjedu i zastupali gledite da se
mora prije negoli se izgubi rat neto poduzeti kako bi se omoguilo da
Englezi stignu u Hrvatsku prije Rusa. Pripomenuo je da su oni krugovi u NDH
koji su zastupali tu teoriju kompromisa odravali veze sa starom Radievom
strankom (HSS). Predlagali su mu da raspusti odrede. ustaa i samo zadri
domobrane, jer kad jednom Englezi dou, nee htjeti pregovarati sa stranakom vojskom. To je bila prva kriza, a druga j e - p o Pavelievoj ocjeni-nastala u
Hrvatskoj zbog otpadanja Bugarske. Druga je bila neto jaa nego prva, jer je
neprijatelj razvio opsenu propagandnu ofenzivu irei priglupe tvrdnje o
navodnom padu Zagreba i hapenju poglavnika. Ta druga kriza ispoljavala se
u poveanom broju diverzija, posebno na saobraajnicama. Istovremeno je
zamijeeno i stanovito pogoranje raspoloenja u redovima domobrana,
osobito kod onih oficira koji su pridoli iz stare jugoslavenske vojske. To
pogoranje raspoloenja dovelo je po Pavelievoj ocjeni - do toga da su
pojedine domobranske jedinice koje su oficiri zaveli prebjegle na stranu
partizana. Kod kue povjerio je Paveli Hitleru imaju dva neprijatelja. To
su partizani i etnici. Odmah je ustvrdio i to da su komunistiki partizani sada
brojano mnogo slabiji nego prije, jer se oko 30.000 (!) odazvalo na njegovu
amnestiju (od 26. I 1944) i vratilo kuama. Nato ga je Hitler upitao koliki je
svega broj partizana, i Paveli je spremno odgovorio da iznosi 45.000 do
50.000, a na daljnje Hitlerovo propitkivanje ustvrdio je i to da je Titov aparat
- kako izgleda - opet potpuno izgraen. Sm Tito da se samo djelomino
zadrava na kontinentu, ee na otocima. Ponovno je Hitler upozorio
Pavelia na vanost saobraajnica: odreene pruge poput one Zagreb-Zemun
i Brod-SarajevoMostar-Dubrovnik moraju se osigurati poto-poto. Paveli
je odvratio Hitleru da se stabilizacija unutranjeg poloaja u Hrvatskoj moe
unaprijediti na dva naina: da se 1) upuuju vee koliine oruja ustaama i 2)
da njemake vlasti obustave svaku, pa i indirektnu pomo etnicima. Raspoloenje u hrvatskom narodu usudio se ustvrditi Paveli - apsolutno je
pozitivno. Vjera u konanu pobjedu nije ieznula, nego je samo pokolebana u
redovima intelektualaca. Narod se uope ne zanima za intelektualne pekulacije inteligencije, nego postupa u skladu sa svojim zdravim porivom za
odranjem i eli da nastavi borbu na strani Reicha. Ni u redovima hrvatskih
radnika nema komunista - rekao je Paveli. Partizanima pristupaju samo
intelektualci i usterske kalfe koji su po tradiciji komunisti. Organizirani
radnici, na primjer, radnici u rudnicima i drugim industrijskim poduzeima,
naprotiv, antikomunistiki su raspoloeni. Hitler je upitao Pavelia ne bi li
bilo mogue da se doepaju Tita, a Paveli je odgovorio da bi to bilo teko, no
dodao je i to kako je uvjeren da Tito nije stvarni partizanski voda. Poznaje ga
osobno iz Zagreba, u vrijeme kad je prije odlaska u Italiju vodio advokatsku
kancelariju i ocjenjuje Tita kao ovjeka koji nije u stanju da vodi. Njega
komunisti samo guraju naprijed jer uiva stanoviti presti kao Hrvat iz
graninih predjela tajerske, to znai iz jednog kraja iz kojega potjeu
hrvatski renegati! Zato: najbolje sredstvo u borbi protiv Tita jest zakljuio je
Paveli - pojaana organizacija i naoruanje njegovih vjernih ustaa.
Neposredan rezultat tog posljednjeg sastanka Hitler-Paveli bila je direk-
tiva njemake Vrhovne komande od 2 0 . IX 1944. u kojoj navode kao opi

orijentir za njemake oruane snage da ustae predstavljaju politiki temelj
N D H i time njenih oruanih snaga; da se svi njemaki vojni uredi i komande u
Hrvatskoj moraju nedvosmisleno i beskompromisno prilagoditi ustakom
kursu i pomagati ga; da se suradnja sa etnicima u kojima ustaka vlada
gleda opasnost za opstanak drave - mora postupno i sustavno smanjivati; da
se formiranje ustakih odreda ima unapreivati pomou naoruanja i izobrazbe; da imaju pomoi formiranje dviju ustakih divizija povezano s eventualnim rasputanjem domobranskih odreda; da naputanje dotad zaposjednutih,
a za rat nevanih poloaja ima uslijediti u sporazumu i dogovoru s vladom u
Zagrebu, dok Banju Luku imaju iz politikih razloga dostatno osigurati
pomou hrvatske posade. Meutim, nita se vie nije moglo postii.
3. U Zagrebu je Trei Reich imao dva predstavnika: Siegfrieda Kaschea
kao izvanrednog poslanika i opunomoenog ministra i Edmunda Glaise von
Horstenaua kao opunomoenog generala. Ubrzo je nastao raskorak izmeu
Kaschea i Glaisea u ocjenjivanju elemenata politike i vojne situacije u vezi s
N D H . Tako je sve do Glaiseovog isforsiranog odlaska iz Zagreba u vezi s
aferom Lorkovi-Voki (jesen 1944) zapravo vladala nesloga izmeu njih koja
se s vremenom sve vie zaotravala. Osim toga, na nioj razini odraavalo se i
u Hrvatskoj osobno suparnitvo izmeu Ribbentropa i Himmlera kao i
izmeu Wehrmachta i predstavnika SS. Himmler je uope kod nas otpoeo
provoditi neku svoju politiku.
S. Kasche bio je tipian izdanak Nacionalsocijalistike stranke, visoki
dunosnik SA (Obergruppenfhrer), lan Reichstaga i - amater u poslovima
diplomacije. Od samog poetka svoje misije u Zagrebu - za razliku od svoga
tadanjeg savjetnika poslanstva H. v. Troll-Obergfella, koji je prema ustakom
reimu bio mnogo hladniji isticao se svojim navijanjem u prilog ustaa i
Pavelia. Kasche je sve do gorkog svretka tvrdoglavo odravao vjeru u
ivotnu sposobnost ustake drave i dravotvornu snagu ustaa. Njega je
prilikom odlaska u Zagreb upozorio tadanji dravni sekretar u njemakom
ministarstvu vanjskih poslova E.V.Weizscker na vanu okolnost: da e se
Hrvati i Talijani, po prirodi stvari, loe podnositi i da e se tada hrvatska
strana zasigurno obraati njemu da ga uini arbitrom u njihovim talijansko-hrvatskim razmiricama i razlikama u miljenju. Meutim, sve dotle dok traje
rat mora se bezuvjetno tedjeti talijanska osjetljivost. Ako bi se njemaka
strana, dakle, dala na to da donosi odluke o odnosima izmeu Talijana i
Hrvata, morala bi se svaki put izjasniti u prilog Talijana. Posljedica bi bila
ozlovoljavanje Hrvata, za koje ne postoji nikakav povod da raunaju s
njemakom stranom. Kasche neka stoga ostane po strani i neka pusti da se
talijanska p r e m o (das italienische Ubergewicht) u Hrvatskoj vri u tolikoj
mjeri koliko je to u skladu s njemakim interesima. No, Kasche nije izdrao
dugo i stao je zatim neprekidno - sve do faktinog ispadanja Italije iz saveza
1943. godine - a i, ee pristrano, upozoravati Berlin na postupke Talijana
[prekomjerni teritorijalni apetiti u pogledu crnogorske granice; namjera da
preuzmu civilnu upravu u demilitariziranom pojasu; brojne glasine da Talijani
pomau iritelje srpsko-komunistikih nemira i ustanike (zapravo etnike
D M ) ; protunjemake izjave talijanskih vodeih ljudi u Zagrebu i drugo].
General Glaise von Horstenau bio je u usporedbi s Kascheom sasvim
druge grae. Ve se u stilu i nainu izraavanja u brzojavima i izvjetajima
uoava razlika izmeu te dvojice. Dok je Kascheova reenica kratka, odreita i
lapidarna, liena literarnog stila i ljepote, Glaiseova je literarno uspjela, esto

slikovita, elegantna i sugestivna, odajui naitanog i duhovitog pisca. Kao
bivi austrougarski oficir imao je vojno kolovanje; bio je intelektualno
znatieljan i naitan; poslije rata 1914/18. bio je dugo godina direktor Ratnog
arhiva u Beu; uvijek se zanimao za politika pitanja i bio je u Austriji i
ministar vojni; u historijskoj literaturi poznat je po svojoj omanoj knjizi
(zanimljivoj, ali i pristranoj) o raspadu Austro-Ugarske; kao a. u. oficir bio je
dobro poznat s ekipom bivih a. u. oficira koja je na poetku preuzela kljune
pozicije u hrvatskom domobranstvu sa Slavkom Kvaternikom na elu (Begi,
Stancer, Laxa, Mari, Prpi i drugi), pa je Hitler jednom za Glaisea rekao da je
na ti s pola Hrvatske; kao Velikonijemac austrijskog porijekla (roden u
istom mjestu u kojem i Hitler: Braunau am Inn!) bio je dobro upoznat s
prilikama na Jugoistoku, posebno s onima kod Hrvata, a austrijsko porijeklo i
politiko dranje prije Anschlussa Austrije (1938) stvaralo mu je povoljniju
situaciju kod Hitlera koji ga je osobno izabrao za novu dunost u Zagrebu.
Glaise je ee u svojim izvjetajima kritizirao talijansku politiku u NDH, ali je
s vremenom postajao najotriji kritiar ustakog reima i Pavelia osobno.
igosao je zlodjela ustaa, njihove barbarske metode, pravnu nesigurnost i
nesposobnost uprave; u svojim izvjetajima ukazivao je na potrebu da se stvari
mijenjaju oznaavajui da je ustaki kurs nalik na istroeni glasovir s kojim se
vie nita ne moe uiniti.
Glaise je ve poetkom kolovoza 1941. postavio ovakvu ocjenu stanja u
Pavelievoj NDH: svaki Hrvat koji nije ustaa otklanja ih najodlunije; Srbi
odnosno pravoslavci naelno su izvan zakona, ali su i Hrvati u najveoj
pravnoj nesigurnosti i u svim slojevima izloeni osobnoj elji za osvetom;
dravni tajnik Eugen Kvaternik, sin vojskovoe, najomrznutiji je ovjek u
zemlji, bez obzira na poloaj i nacionalnost stanovnitva. - Neto kasnije (13.
IX 1941) ovako je ocrtao stanje: postoje teke sumnje u ivotnu sposobnost i
ivotni elan ustake drave i stoga je kod stanovnitva samo ravnodunost
prema njoj u porastu; kod sve neumanjene naklonosti razoaranje zbog
dranja Njemake, od koje se sve oekivalo, a sad se osjea vanjskopolitiki i
unutranjopolitiki naputeno. Iznad toga, ak je rezignacija u porastu pred
mogunou potpune vladavine neprekidno jednako omrznutih i slabo cijenjenih Talijana. I ne na posljednjem mjestu, sjeanje na razmjerno mirno doba
to ga je imalo u Jugoslaviji i s tim u vezi oivljavanje staroga jugoslavenskog
zajednitva. Takvi osjeaji prisutni su - po Glaiseu - i na frontovima graanskog rata koji potresa zemlju. Vojnici ga osjeaju kao bratoubilaki rat; oficiri
sumnjaju u smisao i uspjeh njihova zadatka i u ispravnost puta njihovih
naredbodavaca. Posljedica je opadanje otporne snage i akcione sposobnosti
ustako-domobranskih oruanih snaga. K tome dolaze privredne tekoe koje,
ne na kraju, moraju nastati i iz toga to su dvije treine zemlje gotovo potpuno
iskljuene iz i onako oskudne proizvodne djelatnosti i stoga mogu samo
oskudno davati na polju dravnih financija. Ve sredinom listopada 1942.
javio je general iz Zagreba- svojim pretpostavljenima da vijesti slubenih
organa NDH iz Rima u velikoj mjeri kulminiraju u ocjeni kako se u Rimu
ozbiljno nose milju da se Italija pomou prelaska u neutralnost izvue iz rata,
jednom rjeenju o kojem se govori ak i u faistikim krugovima. Dalje je
Glaise jednom (24. IV 1943) oznaio kao karakteristiku ustake drave
postojanje triju grupa u njoj: 1. grupe ustakih pukovnika koji kao povratnici
iza kulisa vre najsnaniji utjecaj na Pavelia [to su bili rasovi, koji su doista,
pored supruge Mare, vrili najvei utjecaj kao potajne sile (M. Kovai)]; 2.
grupe starih politiara kod kojih se radi o u meuvremenu otputenim

ministrima prvog asa, koji se dijelom osjeaju obavezni Italiji; 3. grupe
mladih politiara (M. Lorkovi, VI. Koak i drugi) koji simpatiziraju Njemaku i koju obje prve grupe (pod 1. i 2.) estoko pobijaju. A nekoliko dana
ranije ustvrdio je u svom izvjetaju od 20. IV da Paveli i njegov tab ive samo
od milosti Njemake, a da mrnja i otklon seu sve do neposredne blizine
poglavnika. - Stoga je Glaise stao sve upornije predlagati zaokret: reformu
reima na politikoj bazi, to je u stvari znailo potpuno iskrcavanje ustaa,
a to je, uostalom, i general-pukovnik Lohr ve odavna sa svoje strane
pourivao. Pri tom je Glaise raunao s dovoenjem predstavnika Hrvatske
seljake stranke (maekovaca), no od toga iz vie razloga nije moglo biti
nita sve do zavretka njegove misije u Zagrebu. Dakako, Glaise je takvim
ocjenama i prijedlozima bio trn u oku ustakom poglavniku i Paveli je jedva
doekao priliku da ga se rijei, to mu je na kraju i polo za rukom.
Predstavnici faistike Italije kao drave-zatitnice u Zagrebu bili su:
Raffaele Casertano kao diplomatski predstavnik, general Oxilia kao vojni, a
E. Coselschi kao stranaki predstavnik. Na-mjesto Casertana doao je pred
kapitulaciju 1943. godine Luigi Petrucci; na mjesto gen. Oxilije gen. Gian
Carlo Re, a Coselschi je nestao iz Zagreba. Casertano je bio faistiki
orijentiran, ali nije bio bez inteligencije i gotovo je neprekidno iznosio kritike
na raun neizvravanja preuzetih ugovornih obaveza Kraljevine Hrvatske,
upuujui svoje strijele u prvom redu na ministra vanjskih poslova Mladena
Lorkovia, koji kao ovejani germanofil nije uope bio Casertanu po volji.
Lorkoviev odstup i naputanje resora vanjskih poslova Casertano je mogao
zabiljeiti kao svoj najvei diplomatski uspjeh u Zagrebu. Njegov nasljednik
Petrucci nije mogao doi do izraaja jer je ubrzo nakon njegova dolaska u
Zagreb nastupio preokret padom Mussolinija i kapitulacijom Italije, pa su diplomatski odnosi s Italijom postali specifini i, ini se, jednostrani s diplomatskim predstavnitvom NDH u Veneciji. Po vojnoj liniji, talijanski vojni
predstavnici u Zagrebu (Oxilia, Re) bili su vie prenositelji poruka i odluka
viih komanda (komandanata Druge armate), nego samostalni promatrai i
predlagai.
4. Hitler je otpoeo svoj obraun sa Sovjetskim Savezom 22. VI 1941. i
mjesec dana kasnije (21. VII) primio je u svom Glavnom stanu ustakog
vojskovou Slavka Kvaternika. Tu je ovako prognozirao rezultat pohoda na
Istoku: Sovjetske su armije zapravo unitene i on (Hitler) ne vjeruje da e u
roku od est tjedana (!) jo negdje postojati ozbiljniji otpor! Prebacivi se
ovako estoko u svojoj ocjeni poloaja na ratitu, upitao je Kvaternika kakve
su to tekoe na koje je ustaka drava nedavno naila na unutranjem planu.
Kvaternik nije zanijekao vijesti o komunistikim nemirima u domovini, ali je
izrazio uvjerenje da je hrvatskoj ustakoj vladi polo za rukom da te pokuaje
brzo i svlada jer vlada ima dovoljno tvrdu aku. No, u Berlin su iz vojnih i
diplomatskih izvora stale stizati sve brojnije vijesti o ustanku (kod Mostara,
sjeveroistono od Sarajeva, na Kordunu, kod Knina i Graaca, na prostoru
juno od Slavonskog Broda do sjeverno od Doboja, kod Drvara, zapadno od
Jajca, na vie mjesta u Srbiji i drugdje). Stoga je Hitler ve 16. IX 1941. bio
prisiljen da izda nareenje kojim zaduuje tadanjega vojnog zapovjednika
Jugoistoka general-feldmarala Wilhelma Lista da razbije ustaniki pokret u
jugoistonom prostoru i da pod Listovu komandu dolaze sve snage kopnene
vojske koje se nalaze u ustanikom podruju pod komandom komandujueg
generala XV111 armijskog korpusa generala Franza Boehmea. Neto kasnije

raspravljalo se na njemakoj strani ak o mogunosti da se njemake snage
povuku iz Srbije i Hrvatske i da ih ondje zamijene bugarske i maarske snage.
Pojavio se i prijedlog s njemake strane da cijelu NDH vojno zaposjednu
talijanske snage, a List je izaao s prijedlogom da njemaka divizija i nekoliko
Landesschiitzen-bata\)una tu ostanu, a da ostane i njemaki opunomoeni
general u Zagrebu (Glaise), s tim da eljezniku prugu Zagreb-Zemun
(Beograd) osiguravaju Talijani! Meutim, Hitler je na svoju ruku presjekao to
pitanje i odluio u drugoj polovici prosinca 1941. da bugarska vojska smjesta
zauzme jugoistoni dio Srbije; na drugoj strani ne eli pozvati talijansku
vojsku da proiri svoj zaposjednuti teritorij (preko demarkacione linije u toj,
na papiru nezavisnoj dravi!), nego e u Hrvatskoj zasad upotrijebiti jae
njemake odrede da bi otprilike za mjesec dana potpuno unitili preostala
arita nemira. Pri toj akciji slamanja otpora ustanika mogu njemaki odredi bude li potrebno - upotrijebiti privremeno i manje talijanske odrede iz
susjedstva; Maarska i Banat izostaju u cijelosti iz akcije. Prema tome: Hitler
je i nadalje ustrajao pri formalnoj odluci da faistika Italija uiva politiki
p r i m a t nad Kraljevinom Hrvatskom i da je Reich u njoj i nadalje p o l i t i k i nezainteresiran, ali je razmah NOB-a sve vie i vie prisiljavao Trei
Reich da bude zainteresiran i vojnoprivredno i vojnostrategijski za jugoslavenski prostor u cijelosti, a prema tome i za stanje u NDH. To je, dakako,
povlailo za sobom - i protiv Hitlerove volje - sve vee i vee vojno i politiko
njemako angairanje u njoj.
Ribbentropov pouzdanik dr Veesenmayer (otac NDH) brzojavno je
izvijestio iz Zagreba svog efa 24. IV 1942. da je u Srbiji (poslije likvidacije
Uike Republike) mirno; da je Milan Nedi uvrstio svoje pozicije i da se
moe raunati s daljnjom konsolidacijom, a da e mogue reakcije iz Crne
Gore i Bosne moi svladati bez veih tekoa. U Hrvatskoj je, meutim,
zakazala talijanska suradnja - kako je Veesenmayer to i predviao. Nakon
ponovnog odgaanja otpoinjanja prve akcije mora se ak raunati s potpuno
defenzivnim dranjem talijanskih odreda. Pogoran je iznova poloaj u podruju to ga dre pod okupacijom talijanske snage, posebno u Sloveniji, gdje
se proiruju nemiri u pravcu Gorica-Trst. Sm je general Roatta priznao da je
poloaj pogoran i u Crnoj Gori. Usprkos tome, prisutna je tendencija da se
vei dijelovi talijanskih snaga premjeste u Sarajevo, iako je ta mjera potpuno
suvina zbog poloaja to su ga stvorili Hrvati i Nijemci. Poglavnik mu je dan
ranije (23. IV) priznao da oekuje teke mjesece i da su dosad sve njegove
pokuaje da govori s Duceom uspjeno sabotirali nii talijanski organi. Daljnji
teritorijalni gubici su za (ustaki) reim nepodnoljivi rekao mu je dalje
Paveli. Ima podatke da Talijani ele osim Sarajeva dovesti pod svoju vlast i
Banju Luku, a to je isto Veesenmayeru rekao i M. Lorkovi. Sve pokuaje s
ustake strane da konsolidiraju poloaj onemoguuje Italija. U pogledu daljnjeg suzbijanja ustanka Veesenmayer i nadalje zastupa miljenje da su velike
akcije kako su se poetkom oujka bili dogovorili u Suaku malo prikladne
i da moraju ostati bez vrijednih rezultata zbog nedostatnog uea Talijana i
izbjegavajue taktike protivnike strane.
U ustakom su vrhu ve due vremena razmatrali mogunost i eventualnu
politiku potrebu sazivanja Sabora to je, ini se, posebno zagovarao vojskovoa Kvaternik jo dok je njegova zvijezda u prvo vrijeme bila u punom sjaju.
O toj Pavelievoj namjeri da sazove Sabor general Glaise izvijestio je 26. I
1942. Vrhovnu komandu s napomenom da bi taj Sabor predstavljao politiki
narod uzet u cijelosti a da mu je uloga samo savjetodavna (kao to je i red u

autoritativnim reimima!). Poglavnikovi planovi pokazuju zakljuuje na
kraju Glaise da svoju mladu, pretekim hipotekama optereenu dravu
prevede iz stadija, dijelom vrlo krvave i okrutne, revolucije u smirenije vode.
Paveli je doista sazvao Sabor u zasjedanje 23. II 1942. i pred njim su
pojedini lanovi ustake vlade drali svoje ekspozeje. Glaise je zapazio prilikom izlaganja ministra Lorkovia da je posebno isticao Italiju i nju spominjao
ispred Njemake. Za Pavelia je tih dana bila malo iznenaenje pismena
predstavka koju je grupa saborskih zastupnika (maekovaca) uputila vladi.
U njoj su maekovci konstatirali da je prije vie mjeseci zatvoren i odveden
iz svoga doma u Kupincu u nepoznatom pravcu predsjednik Hrvatske seljake
stranke g. dr. Vladko Maek, pa potpisnici podneska istiu da to hapenje
nije uslijedilo u skladu sa postojeim zakonskim propisima, jer protiv dra
Maeka nije zametnut odgovarajui zakonski postupak. Potpisnici ukazuju
dalje na Maekove zasluge u borbi za hrvatsku samostalnost i slobodu pa
postavljaju pitanje: gdje se Maek sada nalazi i namjerava li ga vlada NDH
pustiti na slobodu. Potpisnici su zatraili da im vlada da pravodobni odgovor
na plenarnoj sjednici. Odgovorio im je sm Paveli u svojstvu predsjednika
vlade na zakljunoj sjednici 28. II i tom prilikom izjavio kako je Maek
upuen na prisilni boravak da ne bi dolazio u dodir s ljudima koji odravaju
vezu s inozemstvom, tj. s predstavnicima Seljake stranke u jugoslavenskoj
emigrantskoj vladi, dodajui da ta mjera zapravo titi samog Maeka. Iskoristio je priliku da osudi vodstvo HSS koje je, po njemu, u danima sloma
zatajilo, ali je pri tom sasvim zaboravio na Maekovu izjavu koju je
neposredno prije proglaenja NDH, 10. IV poslijepodne, bio dao Slavku
Kvaterniku, a on ju je odmab na radiju iskoristio u prilog proglaenja ustake
NDH!
Meutim, Pavelieva igra demokracije nije bila dugog vijeka: saborski
odbori jo su neko vrijeme ivotarili, a Sabor je zakljuio svoje zasjedanje 28.
XII 1942. odravi u meuvremenu jednu sjednicu povodom obljetnice proglaenja NDH (10. IV 1942).
U okviru teroristikih mjera reim je pristupao i razgranatoj akciji katolienja pravoslavnog stanovnitva NDH (emu se katoliki episkopat s nadbiskupom Stepincem na elu uope nije protivio), a Paveli je jo u vrijeme
zasjedanja Sabora objavio u svom govoru 28. II 1942. namjeru da osnuju
Hrvatsku pravoslavnu crkvu (HPC) da bi poetkom travnja iste godine
potpisao i Zakonsku odredbu o njenom osnivanju. U tom je pitanju stav
Reicha u naelu bio pozitivan, pa je Kasche i dobio direktivu u kojoj stoji kako
ne predlee nikakvi razlozi da ne ohrabruje ustaku vladu pri njenoj namjeri
da odvoji pravoslavnu crkvu od srpskog patrijarha, no da njemaki interes da
tu Crkvu privedu Rimu ne postoji.
Kad je Paveli osjetio da mu je pozicija i kod Nijemaca dovoljno snana,
pristupio je akciji da se rijei oba Kvaternika (oca i sina) kako bi i na taj nain
u vlastitim redovima osigurao poloaj samodrca. Pripremajui za to teren u
Berlinu, povjerio je Kascheu 11. IX 1942. da je tako nezadovoljan razvitkom
oruanih snaga pod upravom vojskovoe da se mora raunati s promjenom i
Kvaternikovim smjenjivanjem. I protiv njegova sina Eugena postoje kod
Pavelia najtee rezerve, zbog policijskih ispada (taj termin je Kascheov!) koji
se neprestano ponavljaju. Openito, zadravanje oba Kvaternika bilo bi po
Paveliu - teko optereenje za dravu i akcije smirivanja. I njemake oruane
snage po poslanikovoj ocjeni takoer su nezadovoljne suradnjom s
23
353
Kvaternikom; vojskovoa je u posljednje vrijeme djelovao sve nervoznije i u

svojim postupcima prevrtljivo. I Glaise je komentirao kadrovske promjene
vezane za silazak s vlasti dinastije Kvaternik ovako: poglavnik je vojskovoi preporuio da ode - na odmor u Slovaku, a vodstvo u resoru preuzima
sm Paveli, dok je za mladog Kvaternika izjavio da eli u Italiji nastaviti
studije, predbacujui istovremeno njegovom vrlom ocu i to da svoju slubu
ne moe obavljati besprijekorno zbog sklonosti alkoholu! Tako su oba
Kvaternika (koji su se meusobno slagali kao pas i maka) bila bez ikakvih
tekoa protjerana u pustinju.
Poslije neuspjeha operacija pod ifrom Weiss i Schwarz koje udaraju svoj
peat zbivanju na ratitu u prvoj polovici 1943. godine, u Rimu zbog
snanoga saveznikog pritiska dolazi do dogaaja koji su uzdrmali same
temelje osovinske koalicije. Poslije sjednice Velikoga faistikog vijea, 24.
VII, u toku koje Duce pri glasanju ostaje u manjini, Mussolini je sutradan u
audijenciji kod kralja zamoljen da preda ostavku kako bi odmah zatim bio
uhapen. Tako Duce postaje (privremeno) zatoenik kralja i cara dok novu
talijansku vladu formira maral Pietro Badoglio. Ubrzo zatim dolazi do
kapitulacije Italije 8. IX 1943. To je za ustaku NDH bio kraj njene drave-zatitnice s one strane Jadrana.
5. Kapitulacija Italije unijela je nove elemente u situaciju oko NDH i u
njoj samoj. Raunajui sa skorim ispadanjem Italije iz saveznikog kola,
Hitler je povjerio novo zaduenje za tab Druge oklopne armije i njenog
zapovjednika gen. Lothara Rendulica kao budueg glavnokomandujueg na
zapadnom Balkanu. Prilikom susreta u Fhrerolm Glavnom stanu 6. VIII
1943. Hitler je upozorio generala da je partizanski pokret u porastu pa ga
moraju odsad energinije suzbijati jer je on pri eventualnom saveznikom
pokuaju iskrcavanja u Dalmaciji ili Albaniji velika opasnost. Predvidivo
ispadanje Italije stvorit e na Balkanu novu situaciju stoga to bi vrlo brojne
talijanske snage stacionirane u obalnom podruju mogle preko noi postati
neprijateljske i lako formirati mostobran za iskrcavanje saveznika. Zbog toga
pri ispadanju Italije situacija zahtijeva brzo iskopavanje tih snaga. Od ivotne
je vanosti da Njemaka dri i brani Balkan, jer bi njegov gubitak znaio
smrtno ugroavanje srca Reicha i opasnost za juno krilo Istonog fronta. Na
kraju svog izlaganja Hitler je ovako saeo Rendulicev zadatak: Iskoristite
vojni potencijal Hrvatske; razbijte Tita; iskopajte u sluaju potrebe Talijane
u obalnom podruju po mogunosti zarobljavanjem; zaposjednite zatim Dalmaciju, Crnu Goru i Albaniju i branite obalu.
Stoga je Vrhovna komanda sutradan izdala specijalno nareenje u kojem
stoji da e Fhrer prenijeti komandu u cjelokupnoj operacionoj zoni Jugoistoka (u nju je, dakako, ulazila i NDH!) u ruke komandanta Grupe armija
F feldmarala Freiherra v. Weichsa (Beograd). Preuzimanjem komande
ograniava se djelokrug Grupe armija E na Grku ukljuujui i otoke, s tim
da otpada dotadanji naziv komandant Jugoistoka. Grupa armija E
(Lohr u Solunu) bit e potinjena Grupi armija F. Izvrnu vlast u cjelokupnoj operacionoj zoni Jugoistoka provodi vojnoupravni komandant Jugoistoka u Beogradu (gen. Felber) i komandanti koji su mu potinjeni: vojnoupravni komandant Grke (Atena) i njemaki opunomoeni general u Hrvatskoj (Zagreb), dok je sm vojnoupravni komandant Jugoistoka u Beogradu
neposredno nadlean za Srbiju.
Paveli je pohitao na vijest o kapitulaciji Italije da se bre-bolje rijei
talijanske hipoteke, oslobodi svih obaveza iz Rimskih ugovora i izvue iz

toga to vie politikog kapitala za sebe i ustaki pokret, a da bi se tako
prikazao u to boljem svjetlu i naknadno predstavio narodu kao neki osloboditelj jadranske obale. U telegramu-zahvalnici upuenom Hitleru 9. IX 1943.
euforino je istakao kako su protekle dvije i pol godine otkako je hrvatski
narod, u trenutku pobjedonosnog napredovanja Fiihrerovih junakih jedinica,,
vidio svoju teku borbu za slobodu okrunjenu osnivanjem Nezavisne Drave
Hrvatske. Hrvatski mu narod, duboko uzbuen, izraava svoju zahvalnost za
ponovno dobivanje arko voljenih obalnih zemalja i velikoduno priznanje
prava hrvatskog naroda na ponovno pripojenje izgubljenih hrvatskih zemalja
na Jadranu. Ujedinjena Hrvatska stoji u obrani svojih najviih nacionalnih
dobara u zahvalnosti i legendarnoj hrvatskoj vjernosti nepokolebivo uz Vas,
Fhrern, i Vae nepobjedive oruane snage - zakljuio je oduevljeno Paveli
svoj telegram.
Ubrzo je uslijedio hladan tu: Vrhovna komanda potisnula je Pavelieve
pretenzije na Zadar, sve otoke, Rijeku sa zaleem, istonu i srednju Istru i
drugo formiravi vlastitu operacionu zonu (Jadransko primorje) sa sjeditem u
Trstu pod upravom korukog Gauleitera F. Rainera u svojstvu njenoga visokog komesara. To podruje sastojalo se - kako Berlin upozorava Pavelia u
telegramu Kascheu od 19. IX 1943. - od t a l i j a n s k i h pokrajina Friul,
Gorica, Trst, Istra, Rijeka, Kvarner i Ljubljana!
Paveli je neto kasnije (26. I 1944) bezuspjeno pokuao unijeti zbrku u
partizanske redove Zakonskom odredbom o amnestiji u kojoj najavljuje
obustavu svakog kaznenog postupka protiv odmetnika ako obustave svoje
odmetniko djelovanje i ako se prijave kojoj vojnoj, upravnoj ili sudskoj
vlasti radi povratka mirnom ivotu ili pak uvrtenja u oruane snage NDH.
Pokuao je takoer uoi i neposredno poslije kapitulacije Italije baciti
most prema vodstvu maekovaca (ekaa) u Zagrebu (Kouti, Pernar,
Torbar, Andres i drugi). Paveli je samog Maeka kao svoga najopasnijeg
s u p a r n i k a kod Nijemaca izolirao i iskljuio iz igre: dao ga je sredinom
listopada 1941. uhapsiti u Kupincu i drao ga u strogoj izolaciji u Jasenovcu
(u barutani, a zatim u ciglani zgradi zapovjednitva) gdje mu se
pridruio ustaki povratnik Vlado Singer. Poslije poznate saborske interpelacije (u veljai 1942) bio je premjeten na imanje u Kupinec a potom u Zagreb u
stan Vj. Luburia (na sigurno), pa potom opet u Kupinec. U ustakoj vladi
glavni zagovornik nagodbe s maekovcima bio je Mladen Lorkovi koji
je u ime ustake strane i otpoeo pregovarati s potpredsjednikom HSS
in. A. Koutiem nudei maekovcima da uu u njihovu vladu. Pregovore
na toj bazi nastavio je sm Paveli (30. VII 1943), a zatim je taj zadatak
povjerio predsjedniku vlade N. Mandiu da ih dovri. No, nisu se mogli sloiti
o nadstranakoj vladi - koju su predlagali maekovci - i stoga su Kouti i
Torbar uputili Mandiu ono poznato pismo (Zagreb, 30. IX 1943), a Kouti
je odmah zatim pohitao Kascheu da neutralizira kod Nijemaca nepovoljan
utisak pisma.
Meutim, pregovaraka nit nije se ni tada definitivno prekidala. Kouti (s
B. Smoljanom) poetkom 1944. godine pregovara u Zagrebu s izaslanikom
dra H. Neubachera R. Kronholzom o namjeri njemake strane (prvenstveno
vojnih krugova i Abwehra) da u Zagrebu dovede na vlast izvanstranaku,
isto inovniku vladu, pa su Kouti i Smoljan na kraju Kronholzu predali
popis ljudi koji bi imali ui u tu vladu. Od svega toga nije, iz vie razloga,
moglo biti nita.
Kouti je u to vrijeme suoen sa sve veim osipanjem u vlastitim

redovima i prilaenjem starih radievaca partizanima, razmahom NOP-a na
terenu i afirmacije NOB-a u redovima saveznike koalicije (W. Churchill) i
svjestan slabosti vlastite pozicije uznastojao da nekako aktivira i drugo
eljezo, da uspostavi vezu s KPH. Pri tom je sastavio i Osnovu za pregovore
(s A. Hebrangom), koju je preko svojih izaslanika (Tome Baburia i Pavla
Pocrnia) dostavio na osloboeni teritorij u Topusko. Kasnije je preao
partizanima kao Koutiev opunomoenik i profesor I. Krbek, bivi podban
Banovine Hrvatske, ali prije i estojanuarski gradonaelnik Zagreba, a kad je
u Zagrebu zagustilo povodom afere Lorkovi-Voki, Kouti je (s mladim
sinom Stjepana Radia Brankom) preao na osloboeni teritorij uz posredovanje i pomo predstavnika Partije u Zagrebu. No, tada je za istinske pregovore
izmeu ekaa i NOP-a ve bilo puno prekasno.
Proglaenje NDH 10. IV 1941. i dogaaji neposredno vezani za to
proglaenje i njeno ubrzano meunarodno priznanje naili su na odobravanje i
podrku u vrhovima Katolike crkve u Hrvatskoj. Odnosi izmeu protagonista (SI. Kvaternika na jednoj i nadbiskupa Stepinca na drugoj strani) bili su
kurtoazni. Ustaka se tampa pourila da Stepinev posjet Kvaterniku kao
locum tenensu ustakog poglavnika na putu iz Italije u Zagreb i Kvaternikovo uzvraanje posjeta oznai kao korak kojim je uspostavljena uska
suradnja izmeu ustakog pokreta i najveeg predstavnika rimokatolike
crkvene vlasti u dravi Hrvatskoj. To je ponovila kasnije i prilikom Stepineve audijencije kod pristiglog poglavnika s kojim Stepinac u samom poetku
nije uspio uspostaviti prisniji kontakt (valjda je Stepinac bio poneto zazpran
Paveliu kao solunski dobrovoljac). Pokuaj da se priblii Paveliu jest
nadbiskupova poslanica, objavljena potkraj travnja 1941, u kojoj se on
obraa svom sveenstvu u NDH kao predstavnik Crkve s pozivom na
uzvieni rad oko uvanja i unapreenja NDH i apelom da ono ispuni svoju
dunost prema mladoj dravi Hrvatskoj. U njoj se odreuje da se 4. svibnja
1941. odri sveani Te Deum po svim upnim crkvama povodom proglaenja
NDH.
Rezerviranim odnosima Pavelia sa Stepincem u poetku pridonijelo je
odbijanje Vatikana da NDH prizna de iure, kao i spor oko pitanja popunjavanja biskupskih stolica (Krievci, Mostar), ali se kasnije njihovi meusobni
odnosi popravljaju i kreu sve bre uzlaznom linijom. Ustaki reim pristupa
osnivanju Hrvatske pravoslavne crkve (HPC); nareuje i provodi iroko
razgranatu akciju katolienja koju biskupi predvoeni Stepincem zduno
podravaju i ostvaruju na terenu; istaknuti klerikalni novinari i publicisti iz
meuratnog razdoblja poput Ive Bogdana, Franje Dujmovia, Ive Orania,
Duana Zanka i drugih prilaze i od prve se ukljuuju u ustaki informativni
i publicistiki aparat; Ustakom pokretu pristupaju pripadnici bojovnih
klerikalnih organizacija poput Kriara (Veliko kriarsko bratstvo i Veliko
kriarsko sestrinstvo), pa sm predsjednik Velikoga kriarskog bratstva dr
Feliks Niedzielsky postaje zapovjednik Ustake mladei; reim nailazi na aktivnu podrku pojedinih vienijih sveenika, pa neki od njih postaju ak i
ustaki dunosnici i vii dravni funkcionari (sarajevski upnik B. Bralo,
upnik u Drniu Berkovi, upnik don Ilija Tomas, dr D. Kamber, dr Radoslav
Glava, fraDionizije Juriev i mnogi drugi). Ne samo da se nadbiskup
Stepinac nije od svega toga nekako ograivao i ogradio, nego je sve vie i sve
otvorenije istupao u prilog ustake drave i Pavelievog reima. Nije se
obazirao na zloine poinjene od samog poetka nad Srbima, idovima i
naprednim Hrvatima, na rasistike zakonske odredbe, pljaku pravoslavne

crkvene i druge imovine, ustako ruenje zagrebake idovske sinagoge u
Prakoj ulici i pustoenje one u Varadinu, na primjer, na Glinu, Jadovno, Pag
i, iznad svega, na Jasenovac. Sve ga to nije smetalo i sve mu to kao duhovnom
pastiru nije bilo zazorno. Naprotiv, sve je vie isticao svoju povezanost s
ustakim reimom, istiui u prvi plan svoj zagrieni antikomunizam i zabrinutost za opstanak i budunost ustake drave. To se bjelodano oitovalo ve i
prije, a osobito u toku 1944. godine da bi u zakljucima biskupske konferencije 1945. godine pred kraj nalo svoj najupeatljiviji izraz.
6. Prema dokumentima koritenim u knjizi tok, rasplet i pozadina afere
Lorkovi-Voki izgledali bi ovako:
Klupko te afere (a nikako nekog pua!) stalo se odmotavati poto je
Paveli obavijestio poslanika Kaschea o nemiloj injenici da defetistike izjave
generala Glaisea djeluju krajnje nepovoljno na njegove ministre i da e zbog
toga on (Paveli) biti ponukan da protiv ministara provede odgovarajue
mjere. To je Kasche prenio Berlinu brzojavom 21. VIII 1944. i u brzojavu
istakao da je poglavnikovo saopenje u vezi s gen. Glaiseom tako ozbiljno te
moli da mu omogue referat kod Fhrera. Kao neku pismenu potvrdu Paveli
je sutradan uputio Kascheu runo pismo u kojem javlja da je iz referata
ministra unutranjih poslova Lorkovia razabrao kako je Lorkovi posljednjih
tjedana vodio intimne razgovore s generalom Glaiseom, kako se tom prilikom
Glaise izraavao krajnje negativno o ratnoj situaciji i, tavie, upitao ministra
Lorkovia kako e se u takvoj situaciji odrediti. Izmeu ostalog gen. Glaise je
izriito rekao ministru Lorkoviu da je rat izgubljen, da se u Francuskoj cijela
jedna armija vie ne moe spasiti i da je vie ne mogu zamijeniti drugom zbog
nedostatka ljudi. Poto mu je bilo reeno da je hrvatska strana dobila
optimistian izvjetaj (berlinskog) poslanika, general je nadalje tvrdio da,
ipak, ne vjeruje u pobjedu. Paveli je prisiljen to saopiti Kascheu jer je
zapazio da takve izjave djeluju na njegove ministre krajnje nepovoljno i stoga
e biti ponukan da protiv njih provede odgovarajue mjere.
Kasche je zatim odletio u Njemaku na referat Ribbentropu i predoio mu
Pavelievo pismo. Ministra je pismo vrlo impresioniralo i Ribbentrop je rekao
da e ga osobno pokazati Fhrern. Kasnije je Ribbentrop naredio da Kasche
saslua generala i da zatim izvijesti. Vrativi se potom u Zagreb, Paveli mu je
29. VIII predoio opsene dokumente i proitao pismo ustae Ante titia iz
RAVSIGUR-a. U njemu titi obavjetava poglavnika o sastanku u stanu
M. Lorkovia 24. VIII kojem su prisustvovali pored ministra i njegove
(druge) supruge - sm titi i njegov ef Milutin Juri, ef RAVSIGUR-a. U
razgovoru je Lorkovi vodio glavnu rije, polazei sa stajalita da e Njemaka izgubiti rat i razmatrajui to sad Hrvatska moe preventivno uiniti za
svoj budui razvoj. S tim u vezi bilo je razgovora i o uspostavljanju veza s
neprijateljem. Prema titievu pismu Lorkovi je u pogledu poglavnika napomenuo da on moe otii u Njemaku i ondje ekati daljnji razvoj. titi je dalje
izvjetavao i o posjetu svog prijatelja (i kuma!) ministra Vokia dan kasnije
(25. VIII). Voki je prema titiu manje naglaeno zastupao miljenje da e
poglavniku predloiti da dopusti prikljuenje Ustake vojnice domobranskim
jedinicama kako bi se na kraju rata raspolagalo jakim oruanim snagama, jer
neprijateljske sile nee priznavati stranaku vojsku. Poglavnik je zatim primijetio da su mu oba ministra (Lorkovi i Voki) predlagala, prilikom svojih
referata, da se uspostavi veza s bivim anglofilski nastrojenim pripadnicima
Hrvatske seljake stranke, te da se on tome nije protivio jer je htio dobiti

zaokruenu sliku o toku tih ideja i o mjerama koje su ve poduzete. Njemu je
sada jasno da mora prijei u akciju kako bi sprijeio daljnji razvoj i snage
usredio i usmjerio na zajedniku borbu. Kasche je sa svoje strane pozdravio
takvo poglavnikovo shvaanje izrazivi aljenje to su tako vrijedni ministri
poput Lorkovia i Vokia toliko zabrazdili.
Historijska je injenica da je u samom ustakom vrhu suoenom sa sve
nepovoljnijim ratnim raspletom na Balkanu i Podunavlju - stala sazrijevati
misao da n e t o valja poduzeti. Glavna uloga u traenju izlaza pripala je
Mladenu Lorkoviu koji nije bio lien, u izvjesnoj mjeri, politike inteligencije.
Lorkovi je poveo akciju da privue prvake maekovaca, a podrku je
potraio i kod svoga novog prijatelja A. Vokia. Meutim, ni jedan od njih
nisu skrivali pred Paveliem svoje dodire i razgovore u okviru akcije koju
pripremaju! Sam je Paveli poslaniku Kascheu 29. VIII poto se Kasche
vratio u Zagreb otvoreno priznao da su Lorkovi i Voki (pod Lorkovievim
utjecajem) razgovarali posljednjih dana vie puta s pripadnicima bive Hrvatske seljake stranke o mjerama u hrvatskoj vladi i vojsci koje bi se odnosile na
pribliavanje neprijateljskim interesima. Obojica su zatim, svaki za sebe,
referirali poglavniku to su razgovarali. Lorkovi je zagovarao da neki pripadnici Seljake stranke otputuju u vicarsku kako bi uspostavili vezu s tamonjim ljudima koji, opet, imaju vezu s neprijateljem. Sva ta zapaanja prisilila
su Pavelia na hitnu akciju. On e - rekao je Kascheu do 31. VIII poduzeti
odgovarajua hapenja bez prolijevanja krvi. Prije svega bit e pogoeni
Lorkovi i Voki i spomenute linosti bive Seljake stranke. Stoga je zamolio
poslanika da se njemaka granica od 30. VIII zatvori na tri dana za Hrvate
koji ele putovati kako bi se, prije svega, sprijeio tranzit u vicarsku.
Maekovci u Zagrebu ozbiljno su zagrizli u Lorkovievu udicu: Kouti, Farolfi i Lj. Tomai u prvom redu, a Tomai je, povjerljivo, obavjetavao
Maeka. Zajedniki plan urotnika kao da je (otprilike) bio da jedinice pod
Vokievom komandom - na dani znak - pristupe razoruavanju Nijemaca i
nepokornih ustaa; Voki vri likvidaciju ustakih pukovnika (rasova), a
istovremeno oruani odredi koji e se tada nalaziti u Zagrebu pod komandom
pukovnika A. Matee preuzet e vlast i predati je u ruke predstavnika HSS;
saveznicima e prije toga otii jedan lan vodstva HSS i pozvati ih da dou i
svojom prisutnou potvrde i stabiliziraju novo stanje.
Pripremivi sve potrebno na vlastitoj i njemakoj strani, Paveli je 30. VIII
sazvao u Tukancu sjednicu vlade i tom prilikom pred sakupljenim ministrima
optuio Lorkovia i Vokia (zaprepatene!) za izdaju, s tim da im je poslije
sjednice odredio kuni pritvor a nakon toga i sud kao pripadnicima Poglavnikove tjelesne bojne (Voki je imao najvii ustaki in: in krilnika). Za
proelnika suda odredio je Matu Frkovia i na suenju su Lorkovi i Voki
odmah izali s izjavom da se ne smatraju krivima, jer je sve to znao Paveli koji
im je bio dao dozvolu za kontakt i koji je u toku svega bio obavjetavan.
Frkovi je na to prekinuo raspravu i poao sa Servatzyjem kao zapovjednikom
PTB-a Paveliu da to provjeri. Paveli je tu izjavu optuenih potvrdio i rekao
da je htio vidjeti kako daleko e gospoda ii. Sud je zatim nastavio raspravu
i osudio Lorkovia i Vokia na gubitak (ustakog) ina i iskljuenje iz sastava
PTB-a. Odmah zatim odlukom RAVSIGUR-a bili su proglaeni uhapenima i
odvedeni u internaciju (Voki u Novi Marof; Lorkovi u Koprivnicu) da bi se
potom obojica nali u Lepoglavi gdje se ve nalazio u vezi s aferom
zatvoren niz istaknutijih maekovaca (civila i vojnika).
Kasche je 31. VIII presluao generala Glaisea i pri tom iznio tri toke
optube: 1) da se krajnje negativno izraavao o ratnoj situaciji i pri tom upitao
Lorkovia kako e se Hrvatska odrediti u takvoj situaciji; 2) u Francuskoj se
cijela jedna armija vie ne moe spasiti, a ne mogu je ni nadomjestiti drugom
zbog nedostatka ljudi; 3) protivno optimistikim ocjenama iz izvjetaja poslanika Koaka izjavljivao je na treem mjestu da on sm, ipak, ne moe vjerovati
u pobjedu. Glaise je odgovorio openito da je s Lorkoviem vodio vrlo
otvoren razgovor, ali je odluno odbio da bi se izjanjavao na nain koji mu se
pripisuje. Dogovorili su se da Glaise razmisli o tome do sutra i sutradan
(1. IX) ponovno je posjetio poslanika da mu kae kako je izvanredno potresen
injenicom to je poglavnik due vremena znao za te prigovore a da mu nije
nita o tome govorio. Rekao je i to kako ne vidi vie mogunosti da dalje
surauje u Zagrebu, to vie to mora pretpostaviti da ga poglavnik eli
odstraniti, to je Kasche samo potvrdio. Pred svoj odlazak iz Zagreba uputio
je Kascheu pismo u kojem ga moli da Paveliu to manje naglasi Fhrerovu
suglasnost za nastavljanje ustakog kursa, jer e inae doi do ponovnog
oivljavanja najgoreg ustakog terora za koji i tako ve postoje obilni znaci:
atentat na generala Prpia; bijeg pukovnika A. ua iz straha od njegovih
vlastitih ljudi jer se vie nije usuivao noiti u svom stanu; opozicija najboljih
ljudi; sve vea mrnja samih ustaa protiv kamarile pukovnika (obrista),
itd. Podravajui poglavnika u provoenju tog kursa, dolijeva se po Glaiseu
- ulje na vatru. Glaise je iz Zagreba otiao u Fhrerov Glavni stan gdje mu je
naelnik Vrhovne komande (Keitel) prilikom oprotaja rekao i ovo: Budite
veseli to ne morate doivjeti bijednu propast ove kukavne (schbig) drave.
Hitler se u audijenciji zahvalio Glaiseu za uvijek objektivno i istinito izvjetavanje. Pravo je udo priznao mu je Fhrer to se tri i pol godine mogao
odrati na hrvatskom ledu. Glaise je dobio odlikovanje i bio preveden u
Fhrerovu rezervu, tj. u penziju.
Paveliev raun u toj aferi bio je prilino jednostavan. Dopustio je da se
njegovi urotnici raspriaju i kuju planove s drugom stranom (maekovcima) i kad je od Lorkovia i Vokia saznao kakva bi bila n j e g o v a sudbina
u tom pothvatu kasne preorijentacije i prelaenja na stranu Saveznika
(V. Britanije i SAD), shvatio je da kao ustaki vrhovnik ne bi imao ta
oekivati. Bio bi ispraen sa svim poastima preko granice u Reich da tamo
eka razvoj dogaaja. To, dakako, nije htio dopustiti, a stao se pribojavati da
bi Nijemci mogli neto saznati o pripremanoj akciji urotnika. U opravdanom strahu i za vlastitu kou od njemake reakcije - krvav primjer imao je u
nedavnoj represiji u Njemakoj poslije atentata na Hitlera 20. VII 1944
obavijestio je na vrijeme poslanika Kaschea i tom prilikom povezao defetizam
Lorkovia i Vokia s prianjem generala Glaisea koji mu je odavna bio kost u
grlu. Namjeravao je da im pridrui i poslanika VI. Koaka koji je s Lorkoviem bio intiman prijatelj i dosta je znao o njihovim pripremama, ali se tome
usprotivio Kasche s upozorenjem da to trenutano ne bi bilo oportuno i da bi
vladi Reicha bila neugodna tako esta izmjena poslanika NDH u Berlinu (prvo
Benzon, pa Budak, pa onda Ratkovi, a sad Koak!). Tako se poglavnik pred
Nijemcima opet jednom pokazao kao pouzdan saveznik; Lorkovi i Voki s
vodeim maekovcima od kojih je samo nekolicina bila stvarno upletena
u aferu zajedno s njihovim simpatizerima u oruanim snagama nali su se
onkraj brave, a Glaise je morao kao persona non grata napustiti Zagreb.
Pria o nekoj aktivnoj britanskoj podrci zagrebakim urotnicima nema
podloge u raspoloivim dokumentima. Moe se pretpostaviti da je Lorkovi
imao dodir i bio u dosluhu s pojedincima u vicarskoj (I. Metrovi, dr

J. Cabas), koji su sa svoje strane bili povezani s pojedinim tamonjim britanskim ljudima, ali sve te veze bile su periferne i bez ikakve vee politike teine.
Dakako, V. Britaniji i njenim interesima nije mogla koditi neka slina akcija i
u Zagrebu i ne bi joj se protivila ukoliko slabi njemaki otpor uope, ali je
njena slubena politika ve vrsto stajala u znaku sporazuma Tito-ubai i
rijeenosti da iskljuivo prua pomo onoj strani na jugoslavenskom prostoru
koja tue i suzbija Nijemce, a to su bili partizani i nitko drugi.
7. Kao neposredan rezultat etvrtog sastanka Hitler-Pav'eli bila je direktiva njemake Vrhovne komande Wehrmachtu da ustae i ustaki pokret
predstavljaju politiki temelj NDH i time njenih oruanih snaga. Zauzvrat je
Paveli - oponaajui Njemaku proglasio totalni rat da bi sve raspoloive snage ustake drave posluile brbi s odmetnicima, a u neraskidivom
savezu s Treim Reichom. Ostavke efova njene diplomacije M. Budaka i
(kasnije) Stijepe Peria (Levantinca - po Hitlerovoj ocjeni) oitovale su,
opet jednom, vazalni odnos prema Reichu, pa stoga nije ni Ribbentrop mogao
trpjeti znakove nediscipline, presezanja i nepotivanja koji bi se mjestimino
znali pojavljivati u ustakim jedinicama u ispadima i na raun pripadnika
njemakih oruanih snaga. Izrazio je ustakoj vladi telegramom od 16. XII
1944. odlunost Berlina da ne namjeravaju ni pod koju cijenu tolerirati takve
ispade; naprotiv, moraju oekivati da e sada, u jednoj zemlji koja svoju
dravnu opstojnost ima pripisati i s k l j u i v o krvi njemakih vojnika, njen
poglavnik smjesta poduzeti sve potrebno da se zasvagda onemogui ponavljanje takvih ili slinih ispada.
Izmeu Berlina i Zagreba pregovaralo se o modalitetima selidbe ustake
vlade u Reich (privremeno povlaenje!), a tim planovima dala je peat
Mara Paveli sklonivi se na Semmering na sigurno. Poglavnik je sa svoje
strane u svojstvu vrhovnog zapovjednika izdao iz svog Glavnog stana 21. XII
1944. nareenje kojim daje slobodan prolaz etnikoj skupini popa ujia pri
njenom premjetanju na sjeverozapad u zonu Trsta. Tako se oitovalo sve ire
okupljanje i suradnja svih kontrarevolucionarnih snaga na j u g o s l a v e n skom planu: ustaa, etnika DM, Sekule Drljevia i njegovih separatista,
slovenskih bjelogardijaca i drugih!
Ustaka tampa se tih mjeseci zavrnice ubila dokazujui kako je ustaka
drava evropska potreba, kako je njen geopolitiki poloaj dragocjen za
Zapad, kako u utjecajnim krugovima zapadnih saveznika - zbog sve veih
suprotnosti u protunjemakom bloku raste broj zagovornika nekog podunavskog bloka katolikih drava (u koji bi ula i NDH) to zduno zagovara
Vatikan. Sve je to sluilo jednom cilju: odravanju vjere u konanu pobjedu na
strani Njemake. U ustakom vrhu su tih mjeseci velike nade vezivali za novo
njemako oruje; rasla je vjera da Vatikan kod Saveznika radi na odranju
NDH i bili su sve uvjereniji da predstoji obraun izmeu Anglo-Amerikanaca i
Sovjetskog Saveza, a tad e zapadnim saveznicima dobro doi i pripadnici
Wehrmachta. U sve je to vjerovao ustaki poglavnik i pretpostavljao (krivo)
da e sudbina njegovih oruanih snaga (vabobrana) biti povoljnija ako se
predaju z a j e d n o s Nijemcima. Reim je pristupio osnivanju obrambenih
odbora kao temeljne i najznaajnije ustanove ustrojbe obe narodne obrane
poto su krajem 1944. godine podruje odbrane razdijelili na dva obalna
pojasa (Obalni pojas Neretva sa sjeditem u Mostaru i Obalni pojas Lika
sa sjeditem u Bihau) te operaciono podruje Iztok sa sjeditem u
akovu. Spoznavi da moraju suoeni sa sve nepovoljnijim razvitkom na

ratitima i kod kue - istupiti pred svijetom poslije Jalte i tako je dolo 8. III
1945. do izjave ustake vlade. U njoj se vlada suprotstavila zakljucima
Jaltske konferencije Velike trojice i objavljenoj namjeri da uspostave federativnu Jugoslaviju zaprijetivi da se hrvatski narod nee odrei ni jednog
sredstva politike borbe, a napose da nee pustiti oruje iz ruku sve dotle dok
bude ugroena njegova dravna nezavisnost. Izjavi se odmah pridruilo
Doglavniko vijee koje je izjavilo da e se Ustaa - hrvatski oslobodilaki
pokret zaloiti najodlunije za stvar hrvatske narodne slobode i samostalnost
Nezavisne Drave Hrvatske. "Na te nadovezale su se druge izjave i manifestacije (naruene i reirane!) medu kojima se istie osim komemoracije za
poginule sveenike i propovijedi nadbiskupa Stepinca - poslanica biskupske
konferencije od 24. III 1945. koja je zapravo u religiozno ruho zaodjenuti apel
da ostane NDH.
I sam papin legat opat Marcone naao se ponukanim da u pismu 20. II
1945. upozori Pavelia kao efa drave da se opet u vie navrata zauzimao kod
njega za nesretne idove i da je u tome imao i neto uspjeha. Nerijetko se
usmeno i pismeno zalagao za pomilovanje na smrt osuenih, ali osobito u
posljednje vrijeme s malo i bez ikakva uspjeha. Sa svih strana, meutim - istie
opat Marcone - pristiu mu albe na stroge kazne i na esto izreene smrtne
kazne, donijete esto bez formalnog postupka. Mnogi mu dolaze kao predstavniku Sv. Stolice da bi u ovim alosnim vremenima Marcone ishodio
ublaavanje strogih kazni. Opat skree poglavniku panju na taj predmet od
najvee vanosti za uspostavu mira u redovima hrvatskog naroda. Vijesti, pa i
pretjerane, koje e doprijeti do Sv. Stolice upozorava Marcone pobudit e
zasigurno nepovoljan odjek.
Meutim, Paveli se nije dao pokolebati i naredio je da se odgovori opatu
kako se sve u NDH vri po zakonu i kako se kanjavanje vri zato da bi se
konano u n i o mir u narod. Vlastoruno je na takav (negativan) odgovor
ministarstva dodao i ovakav svoj dodatak: Zbog toga se ne moe primiti
prijedlog iz opatova pisma od 20. II kojim Marcone upozorava na albe zbog
strogosti izreenih kazni da bi se uspostavilo smirenje u hrvatskom narodu, jer
nisu kazne koje po Paveliu - naruavaju smirenje, nego akti sabotae i
zloini onih elemenata koji djeluju protiv hrvatskog naroda i drave pod
vodstvom boljevizma.
Takvu tvrdu liniju zastupali su zduno i do kraja pukovnici-povratnici
kojima se Paveli okruio i koji su sve do bijega iz Zagreba vrili na nj najvei
(politiko-operativni) utjecaj. Njegov ministar unutranjih poslova Mato Frkovi kasnije je u emigraciji iznio (tonu) tvrdnju da su ustae-povratnici
(poput Lisaka, Mokova, Servatzyja, Luburia, Herenia i Penikara) predstavljali potajne sile u dravnom aparatu NDH dok su domovinski ustae
bili samo konzultirani. S takvom ocjenom sloio se Paveliev nekadanji ef
ustake promibe M. Kovai navodei da je Frkovieva tvrdnja tona, ali i
nepotpuna, jer su postojale dvije vrste domovinskih ustaa: jedni u suradnji s
potajnim silama (braa Frkovi, Artukovi, Dumandi na primjer - po
Kovaiu); drugi samo konzultirani, ali i u sukobu s potajnim silama
poput po Kovaiu - M. Lorkovia, M. Starevia, SI. Kvaternika,
M. ania, pa i samog M. Budaka.
Memorandum ustake vlade feldmaralu Alexanderu od 4. svibnja komina je poanta u ratnoj zavrnici: trebao je posluiti da Zapad - minutu prije
dvanaest povjeruje u ono to ustaka drava i Pavelieva etverogodinja
strahovlada nisu bile, tj. da je NDH ponikla iz volje i borbe hrvatskog naroda,
dodue za vrijeme rata, ali ne kao rezultat rata! Prozirna je tvrdnja iz
memoranduma poput ove: Hrvatska kao zemlja, ponikla na obalama Jadrana, upuena je na Jadransko more kao uvjet svog opstanka, a hrvatski
narod pored Grka jedini je pomorski narod Balkana i ima posebno stare
prirodne veze s V. Britanijom. Hrvatska ne moe opstojati bez oslonca na
V. Britaniju (zato joj je i navijestila rat 1941. godine opaska B. K.), dok s
druge strane opstanak Hrvatske moe biti V. Britaniji od posebne koristi
budui da je hrvatski narod po prirodi istovremeno uvar istone obale
Jadranskog mora. Ili opet ovakav salto mortale: Treba pripisati udnovatom lancu okolnosti injenicu to je do oivljavanja hrvatske suverenosti
dolo u jednoj meunarodnoj situaciji koja se pretvorila u paradoks. elimo
rei da je koliko god to izgledalo udnovato hrvatska drava, iju
uspostavu treba prvenstveno pripisati poticanju hrvatskih nacionalistikih
krugova, najveim dijelom sljedbenika najveega hrvatskog liberala i demokrata dra Antuna Starevia, poprimila vanjske znaajke jedne autoritativne
drave!
Ukazujui na tradicionalnu privrenost starom hrvatskom konstitualizmu
i parlamentarizmu, ustaka vlada spominje svoj Sabor (kratkog vijeka), pa
zatim nastavlja ovako:
Hrvati su stoljeima vodili borbu za ustavna prava i Hrvatska je u stvari
jedna od onih zemalja koje su proete osjeajem za ustavnost, iako Hrvati
nemaju pisanog ustava - sluaj poput onog u Engleskoj i Ugarskoj. U novoj
situaciji nastaloj nakon ieznua pritiska velikih totalitaristikih susjeda,
Hrvatska e s najveom radou pozdraviti demokratsku i ustavnu vladu.
Hrvatski narod u svojoj ukupnosti proet je idejom svog velikog voe, uitelja
i narodnog tribuna Stjepana Radia koji je umro kao rtva hrvatske dravne
ideje. Na elu hrvatske drave ima biti predsjednik hrvatske republike. Njega
treba izabrati narod pomou opeg i tajnog prava glasa. Hrvatska ima biti
parlamentarna drava u posjedu svih politikih sloboda (slobode tampe,
sastajanja, udruivanja i suradnje). Ona ima iskoristiti sve mogunosti stranakog opredjeljivanja, od krajnje ljevice do krajnje desnice. etiri temeljne
slobode kako su ih objavili veliki Saveznici imaju biti zagarantirane u Hrvatskoj. Jedan od razloga to su Hrvati vodili borbu protiv jugoslavenske drave
bila je, izmeu ostalog, odsutnost takvih sloboda i one u stvari i ne mogu
postojati u dravi u kojoj veina stanovnitva ima centrifugalne tenje zbog
ega sredinja dravna vlast (u jugoslavenskom sluaju vlast Srba) mora
neizbjeivo suzbijati svaku vrstu slobodnog izraavanja volje ljudi i mora
pristupati nedemokratskim metodama u naizmjenino vie ili manje naglaenoj formi.
Zbog naprijed navedenog razloga obnovljena Jugoslavija - zakljuuje
ustaka vlada - ne bi nikako mogla biti derriokratska.
Zato i upuuje ovakvu molbu:
Vlada hrvatske drave eli i moli da to prije upute vojnu misiju u
Hrvatsku kako bi se u potpunosti upoznala sa stanjem stvari. Ujedno molimo
da poaljete Vae oruane snage na teritorij nae drave da biste olakali ovo
teko stanje. Na taj se nain hrvatski narod u hrvatskoj dravi stavlja pod
Vau monu zatitu.
Taj memorandum da stvar bude ljepa imao je Vrani predati
britanskoj komandi u ustakoj uniformi!
Dan ranije (3. V 1945) potpisao je ustaki poglavnik Zakonsku odredbu
0 izjednaenju pripadnika Nezavisne Drave Hrvatske s obzirom na rasnu

pripadnost pokuavajui time predati zaboravu rasistiku prolost reima.
Nije zaboravio ni one koji su mu kod Anglo-Amerikanaca mogli konkurirati jer su ve prije pola godine planirali zaokret i prijelaz na stranu
zapadnih demokracija. Dao je 24. ili 25. IV 1945. poubijati svoje zatvorenike: M. Lorkovia, A. Vokia, I. Farolfija, Lj.Tomaia i grupu oficira, a
njima se pridruio i bivi stoernik Ustakoga sveuilinog stoera Milivoj
Karamarko koji je, navodno, bio upleten u aferu Lorkovi-Voki.
Paveli je odredio neto ranije (7. IV 1945), u svojstvu vrhovnog zapovjednika a u vezi s izmjenom naziva partizani s nazivom boljevici, da se u
izvjetajima za javnost koriste ovi nazivi: 1) Za neprijatelja u Srijemu, na Drini
1 u istonoj Bosni naziv srbski boljevici; 2) za neprijatelja iz podruja
Dalmacije i Like do Bihaa boljevici; 3) za neprijatelja na Dravi sovjetske
trupe; 4) za manje neprijateljske skupine unutar zemlje razbojnike bande.
Oslobodio je ustakog nadzora svoga starog suparnika Vlatka Maeka i
uinio sve da mu omogui bijeg iz Zagreba to je njemu (Paveliu) i odgovaralo. Inicirao je da Maeka medu prvima posjeti nadbiskup koji mu zasigurno
nije savjetovao da ostane, a i sm je Maek vidio svoju ansu da bjei na
Zapad kako bi tamo okupio svoje, a u prvom redu uo kaj veli Jura (Juraj
Krnjevi). A taj Jura se danas kao nekadanji potpredsjednik jugoslavenske
kraljevske vlade u Londonu hvali da je suradnja izmeu Pavelia u Zagrebu i
mene u Londonu u ono doba u istinu postojala, dok je ustaki poglavnik
ostajao vie dosljedan svom teroristikom programu kad je ocu i udovi
atentatora na kralja Aleksandra: Dimitru Veliko Kerinu i Trajanki Velikov
preko poslanstva NDH u Sofiji bio dopitao stalnu mjesenu pomo (1.500
kuna), s tim da se novac predaje na diskretan nain.
Ustaka vlada nastupila je svoje povlaenje prema Korukoj 6. svibnja, a
sm ustaki poglavnik zastao je preko Novih Dvora u Rogakoj Slatini gdje
mu je general-pukovnik Lohr telefonski - uz obavijest o njemakoj kapitulaciji predao u ruke zapovjednitvo hrvatske vojske. Paveli je zatim donio
odluku da se vojska povlai dalje prema Korukoj i s orujem preda Englezima, a nikako partizanima. Imenovao je Vjekoslava Luburia zapovjednikom
vojske i njenog povlaenja. Sm pak naputa vojsku kao njen vrhovni zapovjednik i bjei u pripremljeno sklonite u pokrajini Salzburg pod ameriko
okrilje (pod okrilje otrcane demokracije, izlizane i otrcane Paveli
1944), a vojska se predaje kod Bleiburga (Pliberka) Britancima koji su je,
razumljivo, odmah izruili Jugoslavenskoj armiji kao ratne zarobljenike.
Iznimno se slaem s doglavnikom Matom Frkoviem kad kae, u vezi s
dranjem Ante Pavelia, da je povijesna slava Leonide i Petra Svaia izostala.
Njegovi ustaki dunosnici, razbijeni i rasuti po saveznikim logorima,
postali su u novim uvjetima ubrzo zatim ono to su ustae bili i u vrijeme
prve emigracije (19291941): diverzantsko-teroristiki servis. Samo to su
im sada kad Mussolinija vie nije bilo postali poslodavci strane obavjetajne slube.
PRILOZI
Programatski ustaki lanak dra Mile Budaka

NEKOLIKO MISLI
o
ureenju s l o b o d n e i nezavisne h r v a t s k e drave
U naem je narodnom poslu najvanije, da prije svega i pod svaku cijenu

izvojtimo svoju narodnu i dravnu slobodu, a sve drugo dolazi istom poslije toga, no
kako svaki pametan ovjek ne pone graditi kue, dok nije napravio za nju, bar samo u
glavi, bez i jedne napisane crte, osnovu i unaprijed odredio, koliko e imati prostorija i
kako e biti rasporeene, tako se isto mora postupati i kada se pristupa gradnji nae
najvanije kue, naeg najsvetijeg doma - nae narodne drave.
Svaki poteni Hrvat, koji je u redovima svojega naroda, nosi u svojoj dui neke,
manje ili vie odreene, osnove i zamisli, kako e biti ureena ta naa drava, on se za
njih zagrijava, on se za njih oduevljava i one mu daju snage i poleta u tekoj borbi,
koja e dovesti do ostvarenja tih elja i osnova. To je prirodna pojava, jer mi svoju
Domovinu ljubimo, kakva bila da bila, mi je ljubimo ba najvie i najee onda, kada
je najnesretnija i najbjednija, mi je ljubimo, kao to se ljubi majka, bez razmiljanja i
rauna, dok je sa dravom posve drukije. Dravu mi gradimo, pa onda hoemo, da
odgovara naim nazorima i tenjama, naim eljama i potrebama. Ona je djelo naih
ruku kao to je Domovina djelo Boije providnosti. Dravu sainjava skup svih
zakona, uredaba i ustanova, koje mi sami stvaramo, zajedno sa ljudima, koji e
provadati te nae zakone, dok Domovinu sainjava stoljea tradicije, uspomena,
dogaaja i pjesama, zajedno sa naom zemljom, koja je sva ispunjena sokovima i
kostima naih praotaca, na kojoj je svaka grudica nakvaena krvlju naih preda, a koja
e primiti i kosti nae i naih potomaka.
Na sadraju, na suanstvu, na biu nae Domovine mi ne moemo promijeniti
upravo nita, osim to emo njezinoj zemlji priloiti i nae svete il proklete kosti, to
emo njezinoj predaji ostaviti i naa slavna il kukavna djela ba kao to u bitnost, u
oznaku i sadraj nae drave ne mora doi nita, to nije djelo naega uma i naih ruku,
pa da istom po tome ta drava postane doista naom pravom hrvatskom dravom.
S toga je dunost svakoga nas, da razmilja o svemu, to e biti nuno, a to bi bilo
korisno, da se uvede u naoj dravi. Naravno, to su osjeaji, to su misli, to su elje. Tko
je blii narodnome ivotu, tko je narodniji, tko nosi u svojoj podsvijesti vie uspomena,
vie znanja, vie dobrih svojstava prolih narataja - taj e imati i zdravije osnove, a
narod e najzad svojom zajednikom velikom duom hrvatske nacije odluiti, to e
biti najbolje. Meutim, da se dode do suhoga zlata, treba mnogo kopati, mnogo prati i
ispirati a esto i posve uzalud! - pa tako i u ovom naem poslu. Od mnogoga i
mnogoga, to se ree i napie, ne e ostati ni traga, ni trunka uspomene, ali iz svega
izii e ono najbolje, to e biti uzakonjeno i to e dalnja pokoljenja razvijati i
razgraivati i izraivati.
Ja sam o tome mnogo razmiljao i mnogo razgovarao i sa naim vrlo dobrim i
razboritim seoskim gospodarima i sa kolovanim ljudima, koji su takoer mnogo
vremena svoga ivota posvetili narodnome radu i koji e, ako ih Bog poivi, svakako
biti pitani u asu u r e i v a n j a , pa u o v d j e iznijeti misli, do k o j i h s m o doli i k a k o ih ja

n o s i m u s v o j o j dui.
N I J E S M O S A M I N A S V I J E T U niti j e n a a d o m o v i n a izluena i z o s t a l o g a svijeta,
ve ivimo u susjedstvu sa o s t a l i m n a r o d i m a , na k o j e nas u p u u j e zajedniki ivot, k o j i
se ne z a u s t a v l j a na p r i r o d n i m g r a n i c a m a , k o j e lue dravu od drave, pa bile utvrene i
t o p o v i m a i v u j i m j a m a m a i n a j m o d e r n i j i m p o d z e m n i m t v r a v a m a . i v o t prelazi
p r e k o njih k a o da ih niti n e m a , a k a d a mu s m e t a j u , k a d a mu se suprostave, t a d a
izazove - sudar, k a k a v i mi sami d o i v j e s m o sa svjetskim r a t o m .
To nas u p u u j e , da je svaki n a r o d duan, da k o d u r e i v a n j a svoje drave vazda
jednim o k o m gleda na o s t a l e susjedne i dalje n a r o d e , pa n a s t o j i , da svojim u r e e n j e m
ne oteti n j i h o v e o p r a v d a n e , ljudske interese, jer a k o ronice m o j e g a k r o v a vire na
susjedovo zemljite, pa se o v a j proti t o m e uzbuni, m o r a t i u ih odrezati i t a k o , m o d a ,
ne s a m o nakaziti, n e g o i o z b i l j n o otetiti, a m o d a i ugroziti svoj k r o v n a d g l a v o m .
Drei t o n a u m u , m i s m o duni d a i d e m o svojim p r i r o d n i m p u t o m , k o j i n a m
p o k a z u j e p r o l o s t i s a d a n j o s t naega n a r o d a i n j e g o v n a i n ivota. Prije svega v i d i m o ,
da se naa D o m o v i n a sastoji s k o r o iskljuivo od s e l j a k o g a svijeta te da su njezin i
t e m e l j i snaga p o t p u n o , iskljuivo
S E L J A K I D O M O V I , razasuti p o naim selima i zaselcima. t o n a m j e n a r o d n e
sree i z a d o v o l j s t v a , asti i p o n o s a , vjere i p o r t v o v n o s t i , sve je to u n j i m a , pa m o e m o
mirne savjesti ustvrditi, da n a a h r v a t s k a D o m o v i n a s o b z i r o m na n a r o d i n a r o d n i ivot
i nije nita d r u g o , n e g o skup svih tih naih seljakih d o m o v a , jer r a d n i k o g a stalia mi
niti n e m a m o u p r a v o m z n a e n j u te rijei. K o j i su upueni na d n e v n u zaradu na t u e m
poslu, v e i n o m su sezonski radnici, koji iza tih p o s l o v a o b r a u j u svoju zemlju, a k o j i je
n e m a j u , jedva e k a j u a s da je steku i da se posve posvete t o m e s v o m e poslu. Isto t a k o
n e m a m o ni g r a a n s k o g a stalia osim n e t o o b r t n i k a , koji su svi s e l j a k a d j e c a i o s j e a j u
j e d n a k o k a o i n j i h o v a b r a a , k o j a o s t a d o e na n j i v a m a . Posve je isti sluaj i sa p r a v o m
n a r o d n o m i n t e l i g e n c i j o m . Sve o n o o s t a l o , t o s a i n j a v a nae g r a d o v e i trgovita,
t u i n s k o je i po krvi i po o s j e a j i m a i po n a i n u m i l j e n j a i ivota.
P r e m a t o m e , za ureenje nae drave, m o r a j u biti odluni i m j e r o d a v n i interesi i
p o t r e b e n a e g a sela i s e l j a k a t a k o , da se b u d e m o g l o i m o r a l o rei, da nai seljaki
slobodni i sretni d o m o v i ne s a m o s a i n j a v a j u nau h r v a t s k u D o m o v i n u , ve da oni
p o t p u n o p r e d s t a v l j a j u i nau nezavisnu h r v a t s k u dravu.
K O M U N I Z A M I K A P I T A L I Z A M p r e d s t a v l j a j u dva o p r e n a pogleda na svijet i
ivot, dva o p r e n a d r a v n a u s t r o j s t v a , dva o p r e n a ropstva o v j e k o v e due, s l o b o d e ,
p o n o s a i d o s t o j a n s t v a , k o j a su dui h r v a t s k o g a n a r o d a j e d n a k o d a l e k a i tua. U prirodi
je s v a k o g a o v j e k a , a n a p o s e s v a k o g a H r v a t a , da imade s v o j u k u i c u , s v o j u s l o b o d i c u ,
jer s a m o na taj nain m o e o v j e k biti j a k , s a m o s t a l a n i g o s p o d a r sebe i svoje volje. I
k o m u n i z a m i k a p i t a l i z a m idu - svki s v o j i m p u t o m i n a i n o m da mu b a to o t m u i
o n e m o g u e , te da ga t a k o uine r o b o m tue volje. V o e su i j e d n i m a i drugima - isti!
N i j e s u , dodue, isti ljudi, ali je ista krv, isto p o r i j e t l o , ista r a s a , k o j a imade svoje t e n j e i
ciljeve, pa ide za n j i m a posve svijesno i p r o r a u n a t o , po o d r e d b a m a svoje krvi, k o j a ih
k r o z s t o l j e a vodi i r a v n a . S p o r e d n o je, k o j i m se p u t o m dolazi do cilja, ali je on
svakako i
komunizmu i
k r u t o m e k a p i t a l i z m u posve isti, i a k o se slue drugim
sredstvima i p u t o v i m a .
S k r a j n o s t i se vazda dodiruju i s a s t a j u , pa t a k o i ta dva p r i v i d n o ljuta i z a k l e t a
n e p r i j a t e l j a . R a z l i k a j e ta, to k a k v o g a R o k f e l e r a ili terna zamijeni k a k a v T r o c k i , k o j i
se je prije - r e c i m o zvao B r o n s t e i n , pa k a k o je prije radio, t a k o sada n a s t a v l j a s a m o p o d n o v o m f i r m o m . R a d n i k je o s t a o u istom p o l o a j u , a s e l j a k a je B r o n s t e i n - T r o c k i
p o t p u n o u p r o p a s t i o , t o s a m o m e ternu nebi n i k a d a bilo p o l o z a r u k o m . D o g a a s e
b a k a o k o d p r o m j e n e b e o g r a d s k i h m i n i s t a r a : .Sjai, Ilija! Sad n e k k r a d e M i l i j a !
Ljudi ve od prirode nijesu j e d n a k i ni po dui, ni po s p o s o b n o s t i m a , pa ih ne m o e
izjednaiti n i k a k a v k o m u n i s t i k i r a j , n i k a p i t a l i s t i k o r o p s t v o , d o k n a p r o t i v hrvatska D o m o v i n a i m a d e m o g u n o s t i , d a s v a k o m e s v o m e djetetu osigura m o g u n o s t

p r i s t o j n a i s l o b o d n a ivota.
Mi n i j e s m o stvoreni, mi se n i j e s m o razvili, mi ne e m o da b u d e m o proletarci, bez
i k a k o v a o b z i r a , da li nas t a k v i m a eli uiniti kapitalist, k o j i se zove R o t i l d ili k o j i se
zove - k o m u n i s t i k a drava.
M I S M O S E L J A K I N A R O D i t a k a v m o r a m o ostati, a k o elimo n a p r e d o v a t i i biti
sretan i - p r e m a s v o j i m p r i l i k a m a j a k n a r o d , jer t k o eli n a p r e d o v a t i , taj m o r a
sistematski, p r o m i l j e n o izgraivati o n o , t o i m a . i m p o n e s k a k a t i s a j e d n o g k r a j a n a
drugi, im napusti svoje temelje, i m istrgne s v o j e roene ile iz svoga tla p o d r o e n i m
n o g a m a , osuen je na sigurnu i neizbjeivu p r o p a s t . N a n a r o d nije s k l o n t a k o v i m
n e p r i r o d n i m s k o k o v i m a , t e j e ve n e b r o j e n o p u t a p o k a z a o svoju o d l u n u volju, d a
stvori ne s a m o h r v a t s k u , n a r o d n u , n a c i o n a l n u , ve i seljaku dravu. T a j se n j e g o v
zahtijev, ne da k r i v o r a z u m j e t i , te ga t r e b a do k r a j a , p o t p u n o i p o t e n o provesti.
Da je d o s a d a n j i tip drave o d g o v a r a o p o t r e b a m a naega n a r o d a , o n d a taj i t a k a v
zahtijev ne bi b i o ni n a s t a o , niti bi b i o p o s t a v l j e n . B i t n a i t e m e l j n a razlika je u t o m e , t o
je u d o s a d a n j e m n a i n u vladavine i dravne o r g a n i z a c i j e b i o seljak tu za t o , da drava
m o e provoditi svoje o s n o v e , k o j e nijesu imale n i k a k o v e ili b a r s k o r o n i k a k o v e veze sa
s e l j a k i m i v o t o m i s e l j a k i m p o t r e b a m a . S e l j a k je b i o p r e d m e t i z r a b l j i v a n j a , b i o je u
miru o v c a , k o j a d a j e m l i j e k o i vunu i j a n j c e , a u sluaju rata je m o r a o biti vuk, koji na
s v a k o g a rei i k o j e g a s v a t k o v r e b a . On je d r a o dravu na svojim leima t a k o , da su
dravni predstavnici u n j e m u gledali s a m o n j e z i n a - t r h o n o u i r o b a , a ne g o s p o d a r a ,
k o j i je svaki a s m o g a o sa svojim t e r e t o m tresnuti o zemlju. Da se to i z n e n a e n j e ipak
ne bi desilo, cijeli je dravni a p a r a t b i o udeen t a k o , da taj n o s i o c s a m e drave nije
i m a o u r u k a m a n i k a k o v e m o g u n o s t i , da d o e i do vlasti u dravi, o s i m s a m o sa
k a p o m u ruci - do o n i h , k o j i su svu tu vlast ugrabili i koji su odnosili najvei dio
dravnih d o h o d a k a (vune, m l i j e k a i j a n j a c a ! ) .
T o g a je s t a n j a hrvatski seljak p o t p u n o svijestan, pa je vie n e g o sigurno, da ga u
s v o j o j dravi ne e dozvoliti. Stvoriti e prilike, k o j e e p o t p u n o o d g o v a r a t i n j e g o v u
o d g o j u , n j e g o v o j duevnosti, n j e g o v i m ivotnim p o t r e b a m a , p r a d j e d o v s k o j predaji i
osnovama o sremoj i naprednoj budunosti.
SELJAKI N A R O D - SELJAKA I DRAVA!
To je jedina m o g u a o s n o v a , jedini ispravni ideal svih o n i h , k o j i v a l j a n o s h v a a j u i

o c j e n j u j u nae n a r o d n e prilike i p o t r e b e , k a o m o d e r n i duh v r e m e n a .
Bit i sadraj p o j m a s e l j a k a drava jest u s h v a a n j u , da nije n a r o d , u naem
sluaju seljaki n a r o d , na svijetu z b o g drave i o n i h , koji je uinie s v o j o m m u z a r o m i
p r i j o m , ve da n a r o d stvara dravu z b o g sebe i za svoje p o t r e b e . On nosi u n j o j sve
terete, jer ih n e m a t k o drugi snositi n e g o o n i , koji dravu s a i n j a v a j u , ali on ima i svu
vlast u r u k a m a i sva je d r a v n a o r g a n i z a c i j a udeena p r e m a n j e g o v i m p o t r e b a m a i
z a h t i j e v i m a . P r e m a tim e n a e l i m a trebati u p r v o m redu udesiti sve z a k o n e , k o l s t v o ,
t r g o v a k u i p r o m e t n u politiku, k a o i sve o s t a l e grane dravne uprave.
M e u t i m , ne bi s a m i m tim u s t a n o v a m a , pa bile i n a j b o l j e , j o b i o osiguran seljaki
k a r a k t e r s a m e drave. T o j e s a m o k o s t u r , k o j i t r e b a o b i l n o obloiti m e s o m , m i i j e m i
krvnim ilama, t o se m o e u s p i j e n o postii p o s t a v l j a n j e m cijeloga drutvenoga,
d r a v n o g a i u o p e j a v n o g a ivota na t e m e l j e nae s e l j a k e obitelji i s e l j a k o g a d o m a .
To je j e d i n o na t e m e l j , koji je zdrav, snaan i u sebi do s k r a j n o s t i o v j e a n i n a p r e d a n .
I s k u s t v o nas ui, da su
24
369
NAE STARE KUNE ZADRUGE

ivjele b o l j e , z a d o v o l j n i j e i o b i l n i j e , n e g o li ivu s a d a n j a m a l a p o c i j e p a n a s e l j a k a
g o s p o d a r s t v a , no njih uniti n e t o n e s h v a a n j e , a n e t o i novi duh v r e m e n a , pa ne
m o e m o vie s n j i m a raunati k a o t e m e l j e m , ali je od n j i h o s t a l o m n o g o t o g a , to se je
p o k a z a l o k a o d o b r o i to bi s v a k a k o t r e b a l o primijeniti na c i j e l o d r a v n o p o d r u j e bez
o b z i r a , gdje j o p o s t o j e ili ne p o s t o j e k u n e zadruge.
V l a s n i k z e m l j e je zadruga t. j. s k u p sve e l j a d i , k o j a p r i p a d a i s t o m e o g n j i t u , te je
p o j e d i n a c - ni s a m kuni starjeina - ne m o e ni opteretiti, a k a m o li prodati ili
n a s l j e d s t v o m namijeniti b i l o k o m e . Z e m l j a se ne m o e cijepati, dijeliti, ispod stanovite,
t o n o o d r e d e n e i z m j e r e , pa o b i t e l j nije u o p a s n o s t i , k a k v a j o j vazda - k o d loa
g o s p o d a r a ! - prijeti k o d s a m o v l a s n i t v a , t o nije u s t a n o v a n a e g a , h r v a t s k o g a , v e
staroga r i m s k o g a p r a v a . K a d s e t o n a e l o z a j e d n i k o g , o b i t e l j s k o g vlasnitva, primijeni
na sva n a a zemljita, o n d a e u m n o g o sluajeva otpasti t e n j a za d i o b o m p o s t o j e e
zadruge, a i gdje d o e do n j e , ne e to vie znaiti velike o p a s n o s t i , jer e s v a k a k r v n a
zajednica ljudi, koji skupa ive, s a i n j a v a t i t a k v u k u n u zadrugu, k o j o j ne m o e
nakoditi n i i j a ni s a m o v o l j a ni n a s t r a n o s t . M o e doi u p i t a n j e z a j e d n i c a vie loza iste
krvi, ali s a m o s u a n s t v o , s a m a bit zadruge e biti za vazda o s i g u r a n a .
S L O B O D N I S E L J A K I D O M O V I , zatieni tim zadrunim n a e l i m a vlasnitva,
s a i n j a v a j u s e o s k e o p i n e , u k o j i m a o d l u u j u s a m o seoski g o s p o d a r i i njihovi odrasli
lanovi p o r o d i c e . N e k o l i k o susjednih o p i n a s a i n j a v a k o t a r e v e , a vei b r o j k o t a r e v a
upanije, na k o j e bi se podijelila cijela drava. S i g u r n o e n a r o d zahtijevati m a n j e i
k o t a r e v e i u p a n i j e od naih, starih, j e r e t a k o b o l j e i lake sluiti s v o j o j svrsi i zadai
k a o g o s p o d a r s k e i politike jedinice. Pri t o m e e odluivati i n j e n i c a , da ni o p i n a ni
k o t a r ne e i ne s m i j u n i k a d a vie biti s a m o v l a s t o d r a k e u s t a n o v e za u t j e r i v a n j e
poreza i g o n j e n j e s e l j a k a , ve p r a v o o g n j i t e n j e g o v a g o s p o d a r s k o g , p r o s v j e t n o g i
p o l i t i k o g ivota t a k o , da e sva vlast, a n a j e e i p o t i c a j i dolaziti o d o z d o l , iz o p i n a , a
to znai - izravno iz seljakih d o m o v a .
D a n a n j u o p i n u n i m a l o ne z a n i m a , da li svaki njezin p r i p a d n i k i m a d e svoj
k o m a d i z e m l j e , na k o j e m u m o e p r i s t o j n o ivjeti od svoga z n o j a i t r u d a , ve se t o vie
a k bori na sve m o g u e n a i n e , da za svoga s i r o m a h a , k o j i je s l u a j n o d o s p i o u k o j u
b o l n i c u , ne plati niti lijeenje, a k a m o li da bi se m o g l a i i n a e za n j e g a p o b r i n u t i , k a o
da svaki lan h r v a t s k o g a n a r o d a n e m a p r a v a i p o t p u n u m o g u n o s t , da na s v o m e
n a r o d n o m e t e r i t o r i j u d o b i j e ne s a m o p u k i , goli ivot, n e g o s n j i m e i sve p o t r e b e za
ljudski ivot, a to su, prije svega, n u n a k o l s k a n a o b r a z b a , zatim m o g u n o s t p r e h r a n e
vlastitim r a d o m , u n a e m sluaju - n u n a i z m j e r a zemlje, a n a j z a d i u s v a k o m s l u a j u
lijeenje, te m i m o svega t o g a j o ne s a m o sigurnu, n e g o i brzu i n a j j e f t i n i j u p r a v n u
pomo, kada je ustreba.
Posve je n a r a v n o , da za t a k v e z a d a e ne e biti dorasli biljenici, k a k v e s m o imali
prije. T u j e srea, d a j e B e o g r a d svuda p o m e t a o svoje nesretnike n a t a m j e s t a , k o j a e
n a m izprazniti j o prije, n e g o n a r o d i d o s p i j e , da to od n j i h zatrai, pa e se m a l o po
m a l o m o r a t i postavljati p r o k u a n i n a r o d n i radnici s a n a j v i o m n a o b r a z b o m , koji e
svojim z n a n j e m sluiti i n a e l n i k u i vijeu i k a o izvrsni radnici i k a o vjeti s t r u n j a c i
t a k o , da u svim o p i n a m a vlada isti duh u pogledu s a m i h pravnih o p i h u s t a n o v a .
U d o s a d a n j i m je p r i l i k a m a seljak b i o izloen ili o p o j bijedi ili o p o j nezasitnosti
lihvara i pretrglija. K a d bi t a k o o s t a l o i u s l o b o d n o j h r v a t s k o j dravi, o n d a doista ne bi
i m a l o z a t o o p s t o j a t i ! S t o g a e biti p o n a j v a n i j a i p o n a j o d g o v o r n i j a z a d a a u p r v o m
redu o p i n a i k o t a r e v a , da p o t p u n o o r g a n i z i r a j u i o s i g u r a j u dva v a n a uvjeta s r e t n o g a
d r a v n o g a ivota, a to su:
SEOSKA TRGOVINA I VJERESIJA.

N i j e d n o g o s p o d a r s t v o nije t a k o p o t p u n o i s a v r e n o , da bi m o g l o ivjeti posve
z a t v o r e n o i posve s a m o o sebi i o s v o j i m p r o i z v o d i m a . N e k i h p r o i z v o d a i m a d e vie,
n e g o li ih t r e b a za svoje p o t r e b e , a drugih o p e t u o p e n e m a , a b e z n j i h ne m o e ili raditi
ili ne m o e proizvadati stanovite p r o i z v o d e , k o j i bi mu se b o l j e isplaivao od o n o g a ,
k o j e g a ve p r o i z v a a . S t o g a je n u n a i z m j e n a d o b a r a , k o j a se zove t r g o v i n o m .
P o g l e d a j t e po n a i m selima, u ijim je r u k a m a sva n a a t r g o v i n a ! ?
S r a m o t n o je o t o m e i misliti, a k a m o j o i pisati! K a d t r g o v a c z n a d e , k a k o na
s v j e t s k o m tritu stoji c i j e n a p o j e d i n e r o b e , p a t o zataji p r o d a v a o c u s a m o , d a m u
i z m a k n e n j e g o v u m u k u ispod cijene i vrijednosti, to se o n d a zove ne p r e v a r o m i
l o p o v l u k o m , ve s p o s o b n o u ! E t o , toj s p o s o b n o s t i t r e b a j e d n o m z a vazda stati n a
k r a j i to t a k o t e m e l j i t o , k a k o n a m to o m o g u u j e n a seljaki n a i n ivota i g o s p o d a r stva.
Z a m i s a o je vrlo j e d n o s t a v n a , a uspijeh p o t p u n o siguran:
s v a k o selo t r e b a
o s n o v a t i svoju s e o s k u zadrugu, k o j o j e svaki g o s p o d a r predavati, sve to m u j e

suvino ili to t r e b a i m o r a p r o d a t i , a od n j e e uzimati sve, t o mu je p o t r e b n o ili t o
uope
eli
imati.
S e o s k a zadruga preuzeta d o b r a p r e d a j e o p i n s k o j
ili k o t a r s k o j
zadruzi, o d k o j e o p e t p r e u z i m l j e sve o n e p r e d m e t e , k o j e r e d o v n o t r e b a j u njezini

zadrugari. Cijeli se p r o m e t o b a v l j a o b r a u n o m , a ne isplatom u g o t o v o m , a c i j e n a se
u s t a n o v l j u j e p r e m a svim t r o k o v i m a n a b a v e o d n o s n o p o n a j b o l j o j p o s t i g n u t o j cijeni u z
odbitak trokova otpreme.
Sve su s e o s k e zadruge u o p i n s k o m , o p i n s k e u u p a n i j s k o m , a u p a n i j s k e u
d r a v n o m savezu, a s v a k a p o j e d i n a stoji p o d n a d z o r o m svoga saveza i s a m e drave. Za
nuni p r o m e t n i n o v a c j a m i drava k a o s k u p svih seoskih g o s p o d a r s t a v a . Sva uprava,
uz p o t r e b n e s t r u n j a k e , m o r a biti u r u k a m a s a m i h z a d r u g a r a .
N a taj e nain nestati, m a l o p o m a l o , s a naih sela o n i h , k o j i bez i k a k o v e p o t r e b e
p o s k u p l j u j u ivot, z a r a u j u milijune i u p r o p a u j u sve, k o j i su s k l o n i z a d u i v a n j u !
Seoski e g o s p o d a r , n a p r o t i v , m o i bez i k a k o v a d a n g u b l j e n j a po s a j m o v i m a i bez
o p a s n o s t i , da e mu m u k a otii u b e s c j e n , unoviti svaku i n a j m a n j u m a l e n k o s t , k o j u e
m o i izdvojiti iz g o s p o d a r s t v a . R a z u m i j e se s a m o s o b o m , da e p o e t a k biti teak, j e r je
b e o g r a d s k o j k o r u p c i j i uspjelo, da je u s v a k o g a o v j e k a d u b o k o usadila o p r a v d a n o
n e p o v j e r e n j e u s v a k o g a , k o j i m i j e a svoje prste u tue d o b r o , pa e se s t o g a za taj
p o s a o , d o k se uvede i d o k se postigne p r a v o i n e p o k o l e b i v o p o v j e r e n j e , m o r a t i
rtvovati n a j p o t e n i j i i najugledniji ljudi u s v a k o m p o j e d i n o m selu. Uza sve e t o ,
v j e r o j a t n o , m i t a m o izmiljiti po k o j i p r o n e v j e r i t e l j ili rasipnik - mi n i j e s m o n a r o d
anela i s v e t a c a ! - no k a d a n a r o d vidi k o j e g a na stupu - iskorijeniti e se ta s r b i j a n s k a
b a t i n a i p o v j e r e n j e p o t p u n o uvrstiti, a zadruge stati na tvrde i n e p o k o l e b i v e t r a n i c e .
K a o t o je d a n a s vrlo rijedak seoski g o s p o d a r , k o j i nije uneen k a o dunik u knjige
g o s p o d i n a t r g o v c a , t a k o ga u h r v a t s k o j nezavisnoj dravi ne bi s m j e l o biti, k o j i s v o j i m
r a d o m i g o s p o d a r s t v o m ne bi p o k r i v a o svoje k u n e ivotne p o t r e b e , jer on na to ima
p r a v o , a k a d ima p r a v o na t o , o n d a mu je to drava t.j. svi H r v a t i s k u p a , duna i
o m o g u i t i . T o s e m o e s i g u r n o postii n a t a j n a i n , d a s v a t k o d o e d o o n o l i k o zemlje,
k o l i k o mu je p o t r e b n o , i da mu se o m o g u i , da je v a l j a n o i u s p i j e n o o b r a d u j e .
Hrvatski n a r o d ima d o s t a z e m l j e i za dvostruki i trostruki b r o j svoga d a n a n j e g a
s t a n o v n i t v a . T u s u p r i j e svega
OTETE ZEMLJE.
T o s u o n a o g r o m n a i m a n j a , k o j a s u t i j e k o m s t o l j e a uzeta i z ruku h r v a t s k o g a
s e l j a k a i d a t a sa strane dravnih p o g l a v a r a to na d a r , t o u b e s c j e n raznim n j i h o v i m
m i l j e n i c i m a . S r b i j a je te zemlje u g l a v n o m e o d u z e l a , na svoj n a i n , ali ih nije vratila
o n i m a , ije su i bile, ve je i o n a v e l i k o d u n o o b d a r i v a l a svoje slunike i j a n j i a r e ,

stvarajui u srcu h r v a t s k e D o m o v i n e s v o j u s r p s k o - p r a v o s l a v n u g r a n i c u ! T i m se k o l o n i j a m a p o s v e u j e n a j v e a p a n j a , r a z u m i j e se, i sa najviega m j e s t a , k o j e to sve h o e i
o d r e u j e , pa se o k o n j i h udruuju svi neprijatelji h r v a t s k o g a n a r o d a .
S a m o j e d a n jedini p r i m j e r , o d tisua:
U n a j i e m h r v a t s k o m selu M a r t i n c i m a , u S l a v o n i j i , napravie d o b r o v o l j a k u
k o l o n i j u i o d m a h p r a v e p r a v o s l a v n u crkvu.
O V A SE C R K V A G R A D I - javljaju
beogradske novine - O T R O K U V E L E P O S J E D N I K A A D O L F A I FILIPA S C H L E SINGER A IZ D O L N J E G MIHOLJCA, POZNATIH VELEPOSJEDNIKA.

O s i m te k o l o n i j e i tih Schlesingera, ima j o t e na stotine i k o l o n i j a i Schlesingera,
koji se sada u j e d i n j u j u u h a j d u k o v a n j u proti svega, t o je H r v a t u m i l o i sveto, pa e se
hrvatski n a r o d s a m o sluiti svojim n a j s v e t i j i m p r a v o m , k a d a sve te b a n d e p o a l j e sa
svoje svete grude o n a m o , o t k u d a su i doli. Na t a j e se nain o s l o b o d i t i i povratiti
n a r o d u velike povrine plodne z e m l j e i u m a . O s i m ovih o t e t i h z e m a l j a , imade irom
nae D o m o v i n e velika koliina z e m l j e , k o j a d a n a s nije o d n i k a k o v e koristi. T o s u
PUSTE Z E M L J E .
Pod o v a j p o j a m ne s p a d a j u p a n j a c i , k o j i su n a m nuni u o p e , a n a p o s e za sitnu
s t o k u , pa e j o dugo v r e m e n a , v j e r o j a t n o , m o r a t i i ostati u s v o j o j d o s a d a n j o j slubi.
Puste su zemlje, i d a n a s posve b e s k o r i s n e , nepregledna vritinita, naplave, b a r e i b l a t a ,
k o j a se sva m o g u privesti kulturi uz r a z m j e r n o malen t r o a k i trud, s a m o k a d je
r a z u m i j e v a n j e i d o b r e volje.
S a m a e h e r c e g o v a k a b l a t a , k a d s e isue, predstavljati u p r a v o n e p r o c j e n j i v u
n a r o d n u imovinu, te n i k a d vie ne e ni H e r c e g o v i n a ni njezina o k o l i n a nositi s r a m o t n i
naziv p a s i v n o g a k r a j a ! N a p r o t i v e , sigurno, predstavljati k r a j , k o j i e sa svojim
d u h a n o m i drugim p r o i z v o d i m a postii b l a g o s t a n j e , a k o ne vee, ali s v a k a k o isto
o n o l i k o , k o l i k o m o e vladati u S r i j e m u .
R e k o h , da se ti svi poslovi m o g u izvesti uz r a z m j e r n o malen t r o a k i trud, no to se
r a z u m i j e m a l e n je to t r o a k i trud za cijeli n a r o d , za dravu, s o b z i r o m na velike
koristi, k o j e e nastati iz t o g a isuivanja v o d a , u t v r i v a n j a o b a l a , o g r a i v a n j a r i j e k a ,
k o j e p o p l a v a m a n a n a a j u tetu, te l i j e e n j e m z e m a l j a k o j e su z a r a e n e ili g u b a v e . Za
cijeli n a r o d to nije ni p o s a o ni t r o a k , a uspijeh je o g r o m a n i n e p r o c j e n j i v . Z a m i s l i t e
s a m o , da je k r o z dvadeset g o d i n a radila na t o m e poslu, n e p r e k i d n o i po o d r e e n o j
osnovi, s a m o j e d n a p u k o v n i j a hrvatskih v o j n i k a , k a k o v a bi udesa bila do sada izvela!
K a d imate t a j p r i m j e r pred o i m a , o n d a v a m nije t e k o stvoriti sliku, to i k a k o m o e
uiniti cijeli na sloni, slobodni n a r o d , k a d zna, da radi s a m o sebi i svojim p o k o l e n j i m a ! J a s n o je s v a k o m e , da se svi ti poslovi m o r a j u izvesti
Z A J E D N I K I M SILAMA.
To znai m n o g o vie n e g o li da se ree, da m o r a biti o b a v l j e n o na dravni t r o a k !
A k o se h o e p o t p u n uspijeh, m o r a se raditi ne p o r e z n i m d o p r i n o s i m a , n e g o sa svom
l j u b a v l j u , sa uljevima i z n o j e m , sa srcem i d u o m . K a o t o su nai oevi i b r a a gubili
godine, t a b a n a j u i uludu po n a i m d r a g i m i strpljivim l e d i n a m a , derui v o j n i k o
o d i j e l o i jedui b a d a v a , t a k o e m o i mi i naa d j e c a moi k r o z m n o g o m a n j e v r e m e n a
raditi na tim o p i m n a r o d n i m p o s l o v i m a i u j e d n o - svaki a s biti po potrebi posve
spremni i uvjebani za o b r a n u svoje drage D o m o v i n e .
O s i m ve s p o m e n u t i h p o s l o v a , t r e b a z a j e d n i k i m s i l a m a podii nune k o l e ,
b o l n i c e , c r k v e , zadrune d o m o v e , ceste, v o d o v o d e , a m o d a a k i k u e sa n o v i m
naseobinama, pogotovo u pograninim krajevima.
K a k o e se ti poslovi organizirati i provesti, a da n i k o m ne bude u i n j e n a nepravda,

da k o j i k r a j ne b u d e z a n e m a r e n , da p o j e d i n a c ne da previe, d o k drugi ne da za
zajednicu nita - nije u o p e p i t a n j e ni p r o b l e m , gdje je r a z u m i j e v a n j a i o s j e a j a za
zajedniki ivot c i j e l o g a n a r o d a i ljubavi p r e m a D o m o v i n i i n a p r e t k u . N a j z a d , to se
g o d b u d e radilo, m o r a se raditi t a k o , da svaki o v j e k o s j e a od t o g a korist, pa e i to
biti j a k p o t i c a j za z a j e d n i k i rad. U o s t a l o m , g d j e te koristi ne bi b i l o - ne bi rad i m a o
smisla, pa se ne bi ni z a p o i m a o ! N a j z a d , kad zadruga n e t o h o e da ima, k a d
g o s p o d a r odredi, da se n e t o m o r a raditi - zar pojedini lan zadruge m o e raditi
d r u k i j e , pa on l i n o i d r u k i j e m i s l i o ! ?
DOMOVINA JE ZAJEDNIKI D O M
i s a m o se t a k o u n j o j m o e i m o r a ivjeti. K a o t o u kui s v a t k o m o r a imati o p a n k e ,
t a k o u d o m o v i n i m o r a imati sve, to je n u n o , da ima dravljanin u n a p r e d n o j i s r e t n o j
dravi i to mu sve m o r a dati o d n o s n o o m o g u i t i n a b a v u s a m a z a j e d n i c a b a k a o to se
u s v a k o j obitelji b r i n e i m o r a se brinuti o t a c , da s v a k o k u n o e l j a d e imade sve, to mu
je n u n o za dnevni ivot.
K a d naa D o m o v i n a ne bi bila t a k o ureena i k a d a se ne bi za sve n a s t a k o b r i n u l a ,
a mi je svi t a k o ljubili i t a k o j o j bili o d a n i i privreni k a o t o je o v j e k o d a n i privren
s v o j o j p o r o d i c i , o n d a se d o i s t a , ne bi b i l o v r i j e d n o boriti za n j e z i n o o s l o b o e n j e : r o b i j u
j e posve s v e j e d n o , k a k o m u s e g o s p o d a r zove! M e u t i m , j a v j e r u j e m , d a j e na n a r o d
posve zreo za t a k o v o n a p r e d n o ureenje s v o j e drave, k o j e e p o d j e d n o biti i m o d e r n o ,
n a p r e d n o i posve o d g o v a r a t i n a o j n a r o d n o j predaji i n a r o d n i m o b i a j i m a i nagnu i m a . N a a n a r o d n a z a j e d n i c a m o r a d o b i t i sve i v a n j s k e o z n a k e , da je d o i s t a p r a v a
n a r o d n a drava, da je doista s e l j a k a drava time, to e j o j n a n a r o d dati posve izgled
svojega d o m a , svojega sela u n a j s v e a n i j e m r u h u . Da se to p o s t i g n e i s a d r i n o m , m o e i
m o r a biti t e m e l j n o n a e l o , o d k o j e g a n e m a o t s t u p a n j a :
SELJAKI NAROD, SELJAKA DRAVA, SELJAKI ZAKONI.
N a d o s a d a n j i g r a a n s k i z a k o n i k sadri n a e l a r i m s k o g i g e r m a n s k o g p r a v a , bez i
j e d n o g truna n a e g n a r o d n o g h r v a t s k o g p r a v n o g s h v a a n j a , o s j e a n j a i n a z i r a n j a ; na
d o s a d a n j i t r g o v a k i z a k o n je skup d o s k o i c a i m a r i f e t l u k a m e u n a r o d n o g a kapitala,
stvoren za krtene i nekrtene i d o v e , k o j i sami sebe nazivlju p r i v r e d n i c i m a , a da nijesu
nigdje i n i k a d a privrijedili to z n a i : proizveli, stvorili! niti p r o b i j e n a n o v i a , ve
s a m o poskupljivali sve s e l j a k e p r o i z v o d e i n j i h o v e preraevine i t a k o zgrtali sirotinjske milijune u s v o j e b e z d a n e depove, a sve - na temelju t o g a n j i h o v a z a k o n a . Iz tih
d v a j u z a k o n a izviru p o s v e n a r a v n o svi ostali u i s t o m e duhu i sa istim n a e l i m a .
J e d n u jedinu i z n i m k u ini na stari z a k o n o z a d r u g a m a , k o j i j e , posve n a r a v n o ,
pun tih stranih tuih u p l j u v a k a , da je o s t a o posve b e s k o r i s t a n i bez i k a k o v a u i n k a , te
bi ga se s k o r o s m j e l o uporediti sa b e o g r a d s k i m z a k o n o m o zatiti s e l j a k a , koji ve s a m
s o b o m , da ne bi b i l o u p r a v o nita d r u g o g a , d o k a z u j e , da je zrela za p r o p a s t , i rasulo
drava, k o j a ima devedeset p o sto s e l j a k o g a n a r o d a , p a d o n a a , stvara t a k o v u n a k a z u ,
k o j o j j o d a j e ime z a k o n a . O n a zatiuje s e l j a k a , jedinu sadrinu svoje satrapije k a o ,
r e c i m o , medvjede, koji izumiru, k a o m a l u b r a n j e v i n u , k o j u t r e b a razviti u umu, ili k a o
s j e v e r o a m e r i k a u n i j a - nesretne C r n c e !
To je p r i m j e r , k a k o ne smije biti, a u j e d n o p u t o k a z u posve o b r n u t o m , u posve
protivnom pravcu!
R j e a v a j u i na t a j nain i stvarajui nae n a r o d n e z a k o n e za sve g r a n e naega
j a v n o g a i p r i v a t n o g a ivota, rijeit e se i n e m o g u a u s t a n o v a u d a n a n j e m o b l i k u
odvjetnitva i ukinuti j a v n o biljenitvo k a o i preustrojiti s a m o sudstvo. Da ne duljim
t u m a e n j e m svojih misli, evo s a m o j e d n o g a p r i m j e r a : o v j e k d u g u j e o v j e k u 5 0 k r u n a i

ne m o e ili ne e da mu ih vrati u u g o v o r e n o m r o k u . Z a r je n u n o , da na t o j
j e d n o s t a v n o j stvari glou dva o d v j e t n i k a i n e k o l i k o s u d a c a , pa n a j z a d i n e k o l i k o raznih
sudova, k a d bi to k o d svake o p i n e sud p o t e n i h ljudi rijeio bez znatnih t r o k o v a i za
n a j k r a e v r i j e m e ! ? N a r a v n o je, d a nijesu svi sporovi t a k o j e d n o s t a v n i , p a d a t r e b a
osigurati v a l j a n o rjeenje i o n i m n a j z a m r e n i j i m p r a v n i m s l u a j e v i m a , no ti su u o p e
rjei, a u n a o j dravi, sa s e l j a k i m z a k o n i m a i u r e e n j e m , o n i e p o s t a t i posve r i j e t k i !
S e o s k a e z e m l j a biti u o p e izvan p r o m e t a u d a n a n j e m z n a e n j u te rijei, p r o m e t e sa
g r a d s k i m gradilitima biti p o d v r g n u t n a j s t r o o j d r a v n o j p a s k i , t r g o v i n a e se u
g l a v n o m e svesti na p r o m e t u z a d r u g a m a i izmeu n j i h , izuzevi m e u n a r o d n u trgovinu, za nasljedstva ne e m o i biti u p a n j a , j e r je taj p o j a m u h r v a t s k o m p r a v n o m
s h v a a n j u t a k o j e d n o s t a v a n , da e u n a j i z n i m n i j i m s l u a j e v i m a - i to s a m o u g r a d o v i m a - m o i d o i u tim p i t a n j i m a do s p o r a .
Na t a j e n a i n dobiti drava h r v a t s k u t.j. s e l j a k u sadrinu, s e l j a k o lice, s e l j a k u
duu, k o j a e j o j osigurati b l a g o s t a n j e , m i r i ivot. P o t r e b n o e biti, da ta u n u t a r n j a
sadrina d o b i j e i v a n j s k o s e l j a k o r u h o . To je n u n o iz vie r a z l o g a .
HRVATSKO NARODNO ODIJELO
je t a k o divno, da mu na c i j e l o m svijetu i m a vrlo m a l o t a k m a c a , a d v o j i m , da ga je
ijedno nadvisilo s v o j o m j e d n o s t a v n o m i u z v i e n o m l j e p o t o m ! O n o je s t o g a n a
n a r o d n i p o n o s i d i k a , ali i nae n a r o d n o b o g a t s t v o . N a a l o s t , o n o je u m n o g i m
k r a j e v i m a p o t i s n u t o u z a p e a k , pa s k o r o i u z a b o r a v , od n a j p r o s t i j i h i n a j n e u k u s n i j i h , a
ipak skupih t r g o v a k i h , tuih i tuinskih k r p e t i n a ! K r o z t a j grijeh, k o j i je pravi zloin,
trpi n a r o d d v o s t r u k u tetu, i to prvu k r o z t o , to z a n e m a r u j e s v o j u n a r o d n u d r a g o c j e nost, z a n e m a r u j u i t a k o svoj kuni krasni p o s a o : prediva, t k a n j a , i v a n j a i veziva, i m e
b e z u v j e t n o z a b a c u j e i p o m a l o z a b o r a v l j a veliki i prevani dio s v o j e n a r o d n e prolosti i
tradicije: druga je teta u t o m e , to nevaljalu i neukusnu t r g o v a k u uveenu r o b u
k u p u j e za skupe n o v c e , k o j i h on n e m a , pa se zaduuje i k o m a d po k o m a d svoje
djedovine p r e d a j e tuinu u ruke.
D o m a a j e r o b a s v a k a k o n e t o s k u p l j a , ali j e n a n j o j n a j s k u p l j i s a m rad, k o j i n a
seljak ne p l a a , b a r ne u g o t o v u n o v c u , a k a d bi ga i p l a a o to bi mu se isplatilo v e
i s t o r a u n s k i , jer a k o j e n a r o d n a n o n j a tri p u t a s k u p l j a o d k u p o v n e , o n a j e b a r deset
puta t r a j n i j a od n j e , a s t o p u t a l j e p a !
T o s u razlozi, k o j i s v a k o g p a m e t n o g r o d o l j u b a u p u u j u , d a s e n e s a m o n a e selo
m o r a p o t p u n o vratiti k s v o j o j p r e k r a s n o j n a r o d n o j n o n j i , n e g o da o n a m o r a postati i
g r a d s k o m s v e a n o m n o n j o m . D a j e o v o m o g u e i o p r a v d a n o , m o e s e s v a t k o uvjeriti
po t o m e , t o stranci dolaze k n a m a i k u p u j u nae n a r o d n e n o n j e i vezove za u k r a s e
svojih s a l o n a , a k a d a je g o d u Z a g r e b u k a k o v a nasilna p a r a d a , t a d a razni lezingeri i
lezingerice o b l a e nau n a r o d n u n o n j u , da u n j o j igraju ulogu - naih s e l j a k a , a
u j e d n o , da se p o k a u , k a k o su lijepi i k a k o im p r i s t a j e !
O v o se ne da provesti z a k o n i m a i d e k r e t i m a , al se dade odrediti, da na pr. sva
k o l s k a m l a d e - izuzevi o n e , k o j i ne p o t i u od hrvatskih r o d i t e l j a ! - m o r a dolaziti u
k o l e iskljuivo u n a r o d n o m odijelu k r a j a , iz k o j e g a p o t i u r o d i t e l j i ! D a d e se, n a d a l j e ,
p r o m i c a t i d o b r i m p r i m j e r o m t a k o , da najvii dravni slubenici u sveanim n a r o d n i m
z g o d a m a n a s t u p a j u u n a r o d n i m o d i j e l i m a , zatim, da neto od n a j i z a b r a n i j e stalne
v o j s k e ima estinsko, ili ve k o j e d r u g o , n a r o d n o o d i j e l o .
T a k a v e p o s t u p a k o p e t b r z o zasijati nae njive l a n o m i k o n o p l j o m i uskrisiti stupe
i tare ( t k a l a k e s t a n o v e ) , a na prelima e o p e t veselo zvrati vretena i zvoniti pletae
igle.
N a e n a r o d n o o d i j e l o zasluuje s v o j o m l j e p o t o m , da se n j i m e kiti i p o n o s i svaki
estiti H r v a t , p a s e m o r a d o g n a t i dotle, d a o n o n e b u d e v a n j s k a o z n a k a o v j e k a seljaka,

n e g o o v j e k a H r v a t a : k a d ga sretne na z a g r e b a k o j ulici ili u l i k o j vrleti, ne zna, da li
je seljak po z a n i m a n j u ili veliki u p a n , ali znade, da je H r v a t ! E t o , to je o n o , to se
m o r a postii, da d r a v a d o b i j e i v a n j s k o lice h r v a t s k e s e l j a k e d r a v e !
T o j e p i t a n j e p o l i t i k o i n a r o d n o , jer m i n i j e s m o Englezi, p a k a o t o oni n e nose
n a e g a odijela, ne z n a m , z a t o b i s m o nosili n j i h o v o , no to je i n a j i e g o s p o d a r s k o
p i t a n j e : z a t o da mi u v o z i m o i s k u p o p l a a m o tue p r n j e , k a d m o e m o s k o r o sve sami
k o d k u e napraviti i j o napraviti i p r e k o svoje p o t r e b e za - izvoz u strani svijet, k o j i i
t e k a k o d o b r o p l a a nae n a r o d n e r u k o t v o r i n e ? ! M i m o r a m o e k a t i , d a n a m stranci
d o u p r i p o v i j e d a t i , k a k o je nae n a r o d n o o d i j e l o iz svih naih k r a j e v a predivno i
s k u p o c i j e n o , pa da istom o n d a o t v o r i m o o i i na svoj uas o p a z i m o , k o l i k o tuinskih
t v o r n i a r a , d u a n d i j a , k r a m a r a , lihvara i p r e v a r a n a t a ivi od n a e n a r o d n e gluposti i
lijenosti!
Da se p o s t i g n e p o t p u n o i o p e n a r o d n o b l a g o s t a n j e , trebati e , da se to prije
o t r e s e m o svega, t o j e tude, a k o g a m o e m o zamijeniti s v o j i m vlastitim p r o i z v o d o m .
T r e b a n a svim p o l j i m a , n a s v a k o m k o r a k u
RAZVIJATI SVOJE
i to u p r v o m redu s e o s k o g o s p o d a r s t v o , s t o a r s t v o i k u n i o b r t , jer su uz nae ume to
nai najvei izvori d o h o t k a , k a o r o b a za izvoz u strane drave, s k o j o m n a m ne e moi
n i t k o k o n k u r i r a t i , a k o j a e u j e d n o biti u s t a n j u , da p o k r i v a sve n a e t r o k o v e za uvoz
onih p r e d m e t a , k o j i h m i n e e m o m o i p r o i z v a d a t i , p a k e m o i h m o r a t i uvaati. N i k a d
s e n e s m i j e z a b o r a v i t i , d a s m o seljaki n a r o d , t e d a i m a d e m o t o l i k o s v o g a n a r o d n o g a
b o g a t s t v a , da m o e m o biti svi sretni i z a d o v o l j n i , da m o e m o biti svi velika g o s p o d a u
p r a v o m z n a e n j u te rijei, a k o svu s v o j u m a r l j i v o s t , s p o s o b n o s t , l j u b a v i p a n j u
p o s v e t i m o s a m o i i s k l j u i v o r a z v i j a n j u svojih n a r o d n i h seljakih m o g u n o s t i i B o i j i h
d a r o v a . N a p r o t i v , a k o p o k u a m o , n a svoju nesreu, d a k l i p e m o z a drugim n a r o d i m a ,
koji su sve prije n e g o li seljaki n a r o d , mi ih ne e m o i ne m o e m o n i k a d a stii, jer
n e m a m o ni uvjeta ni mogunosti da postanemo nekakovom industrijsko-graanskom
d r a v o m , to e m o v j e n o biti sluge, tude r o b l j e i teglea m a r v a , a n a a e divna
D o m o v i n a biti t u i m d u a n o m , t u o m s t a r e t i n a r n i c o m , u k o j o j e m o m i jedva postii
mjesto zadnjega podvornika.
M o r a m o u v i j e k biti svijesni n a e p r o l o s t i , svijesni svojega p r a v o g a n a r o d n o g a
z n a a j a , pa ne e m o n i k a d a izgubiti iz vida, da je
IDEAL SELO - NE G R A D !
Na selu je n a a n a r o d n a snaga, nae n a r o d n o b o g a t s t v o , pa t a m o m o r a biti i nae
b l a g o s t a n j e . Posve je n a o p a k a p o j a v a , da svaki seljak tei za g r a d o m i za n e k a k o v i m
g o s p o d s t v o m , ali je o n a i razumljiva u p r i l i k a m a , u k o j i m a je drava g r a a n a za grad i
g r a a n e , za pretrglije, fikale i i n o v n i k e !
Ni o v o j se p o j a v i ne da stati na put z a k o n i m a i d e k r e t i m a , ali e j o j zavrnuti v r a t o m
s v e u k u p n o s e l j a k o z a k o n o d a v s t v o sa s v o j i m h r v a t s k i m n a r o d n i m u s t a n o v a m a i
z a s a d a m a , a n a j p r e a je dunost drave da stvori na selu sve o n o , na e m u d a n a s selo s
p r a v o m zavida g r a d u , a to su ureene ceste, kole, v o d a , u d o b n i stanovi i si.
Budui da je n a a n a r o d n a z a d a a , da r a z v i j a m o selo, a ne grad, to t r e b a p r e m a t o j
zadai u p r v o m redu udesiti i nae k o l e , k o j e d a n a s m n o g o vie o d g o v a r a j u E n g l e s k o j
ili k o j o j b i l o g r a a n s k o - i n d u s t r i j s k o j dravi, n e g o li n a o j D o m o v i n i . N a i narodni
uitelji n e m o g u biti m o m i i o d svojih o s a m n a j s t g o d i n i c a , s a o s a m razreda s u h o p a r n e
srednje kole, niti z a d a a naih pukih k o l a m o e sastojati s a m o u t o m e , da se d j e c a
naue pisati i sastavljati ovih jadnih tridesetak slova, pa da ostaju u svemu ostalome
tamo, gdje su bila i prije nego li su pola, da trate vrijeme u zaguljivim kolskim
sobama.
I ako je selo uzor i ideal, ne moe se ni pomiljati, da e se gradovi zanemarivati.
Posvetit e im se ona panja, koja je nuna, da ivot u gradu ne bude neudobniji od
ivota na selu, a ujedno se mora nastojati sprijeiti razvijanje velikih gradova. Oni bi
kod naeg naina ivota bili svakako nezdrava pojava, jer oni u gradu moraju od
nekoga i neesa ivjeti. Ne vjerujem, da bi hrvatski narod bio spreman, da velikoj
koliini ljudi omogui ivot bez zanimanja, koje koristi proizvodnji dobara, a za same
dravne namjetenike ne e trebati velikih gradova, kao to ih ne e trebati ni za ono
neto industrije i obrta, te za znanstvene zavode i prosvjetne ustanove i zavode.
Gradovi posve nuno stvaraju skitnice, tatove i propalice, a osim toga stvaraju s
vremenom beskunike. To treba sprijeiti, te potpuno podrezati svaki nepotrebni priliv
gradovima.
HRVATSKI RADNIK
ne moe biti po naem narodnom shvaanju proleter, beskunik, golotrbica, eljan ne
samo pravde, ve i kruha i sunca! Seljaki gospodari imadu takoer stalnu tuu radnu
snagu na svojim gospodarstvima, no ti su radnici i radnice - njihova kuna eljad ba
kao i njihova djeca.
I u mojoj je rodnoj kui bio stalno najmenik i najmenica, no kako su s nama
ostalima radili, tako su s nama iz jedne zdjele i jeli, od istog je komada sukna moja
majka krojila breveneke i haljinu svojim sinovima i svojim najmenicima! Skupa smo se
molili Bogu, skupa u sijenu spavali, skupa lijegali i skupa ustajali.
Tako gleda hrvatski seljak na svojega radnika, pa ne e moi na njega drukije
gledati ni hrvatska seljaka drava! U svakome sluaju treba vazda imati pred oima,
da svaki hrvatski radnik nije nita drugo nego seljak, sa svim oznakama kao i svaki
drugi njegov brat!
HRVATSKU E VOJSKU
sainjavati cijeli narod, svaki pojedini ovjek, koji je sposoban baratati orujem ba
kao to e svaki raditi na svojoj njivi. Mi emo, naravno, biti najmirotvornija drava na
svijetu tako dugo, dok nas nitko ne bude dirao, no kako se dade i zamisliti, da bi dobar
gospodar mogao skrtenih ruku gledati, kako mu netko dira u krov nad glavom!?
Svakako e imati svaki zgode, da se malko uvjeba u najpotrebnije poznavanje
sredstava i naina, kojima se svoja kua moe najuspjenije braniti - od vuka i
hajduka!
Iz ovih nabaenih misli moe svatko stvoriti priblinu sliku, kako ja sebi zamiljam
ivot u slobodnoj hrvatskoj dravi, pa moe sam dalje razvijati. Uvjeren sam, da tono
osjeam narodne i potrebe i tenje, te da moje misli nijesu daleko od onoga, to e
sloni hrvatski narod, ako Bog da, i provesti!
Dr. Mile Budak
I Z V O R : A-VII, N D H , Kut. 2 8 9 , Br. reg. 1/1.
Referat Vladete Milievia o ustakoj emigraciji

GOSPODINU PRETSEDNIKU MINISTARSKOG
SA VETA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
LONDON
Smatram za svoju dunost obavestiti Gospodina Pretsednika u glavnim

potezima o svojim zapaanjima iz Italije, a u vezi moje misije koja se sastojala u
nadzoru i likvidaciji hrvatske emigracije. Naime, u vezi naeg pakta prijateljstva sa
Italijom ova se obavezala da e obustaviti svaku akciju emigranata i njihove organizacije raspustiti, dok e nami predati spiskove konfiniranih emigranata i omoguiti
zajedniku saradnju u nadzoru nad emigrantima, kako bi se na vreme onemoguila
svaka obnova ustake organizacije. U prvom momentu bio je upuen u ovoj misiji g.
Sava irkovi, tadanji pomonik upravnika grada Beograda (g. M. Aimovia). Meutim, kako su se poslovi razvili, a na lino traenje Musolinia da se odredi sa nae strane
jedan stalan delegat Ministarstva unutr. poslova, ja sam bio upuen u Italiju kao
poznavalac jezika i emigrantskih stvari. Primio sam ovu novu dunost juna 1937
godine i na istoj sam ostao do rata, tako, da su mi sve stvari u vezi akcije hrvatske
emigracije poznate, tim pre, to sam i ranije ove poslove vodio iz Bea, gde sam bio vie
godina delegat Ministarstva unutr. poslova.
Potrebno je radi boljeg pregleda da se baci jedan pogled u nazad i rezimira u
glavnim linijama moj rad i moja zapaanja od poetka moga dolaska, dok bi se
zadrali na opirnije izlaganje obnove ustake akcije, odnosno od momenta kada Italija
kri primljene obaveze paktom prijateljstva i omoguuje Paveliu da priprema revolucionarnu akciju protivu nae zemlje.
Po mome dolasku u Rim ja sam stupio u suradnju po emigrantskim stvarima sa
grofom Dr. Luidem VIDO-m, tada gen. konsulom na radu u kabinetu grofa ana, sada
pak opunomoeni ministar-pomonik gen. direktora politikog odeljenja ambasadora
Vitetia i Dr. Etorom KONTI-em, gen. inspektorom J. bezbednosti Min. unutr. poslova,
koji je do poslednjeg momenta bio referent za hrvatsku emigraciju sa seditem u Pizi,
gde su se nalazile i kancelarije za nadzor nad hrvatskim emigrantima. Ova dvojica su
bili odredeni za saradnju sa naim vlastima po svima pitanjima hrvat, emigracije. Prvi
je pretstavljao Ministarstvo inostranih poslova i davao kredite za izdravanje emigranata, dok drugi je kao pretstavnik policijskih vlasti imao za dunost da osigura nadzor
nad emigrantima i da onemogui svaki pokuaj obnove ustake akcije ili meusobne
veze izmeu emigranata, a specijalno sa poglavnikom Paveliem. Postepeno pokazalo se da je glavni grof Vido, koji je osiguravao politiku stranu i od instrukcija ovoga
zavisilo je i dranje italijanske policije prema emigrantima, to e se iz daljeg izlaganja
jasnije videti.
Odmah po dolasku konstatovao sam da se u Italiji nalaze 504 biv. lanova
rasputene bande Pavelia, nekoliko ena ovih emigranata i dece. Paveli kao najopasniji bio je izolovan i konfiniran sa enom i decom u Sieni u jednoj vili, dok glavni
funkcioneri rasputene organizacije nalazili su se veinom izolovani, ili u grupi od
dvojice-trojice, na jugu Italije, a svi ostali emigranti bili su jo tada u glavnom
ustakom logoru na Liparima razoruani i bez uniformi u civilu. Dobio sam spisak
emigranata i odmah sam insistirao na publikovanju jednog fotografskog kataloga sviju
emigranata radi bolje evidencije. Uspeo sam posle dueg insistiranja da privolim ital.
vlasti i ovaj je katalog tampan u vie primeraka i predat naim vlastima.
Ubrzo sam stvorio veze medu emigrantima, koje sam stalno obilazio, i bio sam o
svemu obavetavan, tako da sam uvideo brzo da organizacija i ako je zvanino
rasputena i razoruana ona je potajno jo ivela u nemirnim duhovima emigranata i
meu njima na Liparima odravana je potajna disciplina i podravala se nada na
obnovu ustake akcije. Po neka veza izmeu glavnijih ustaa i Pavelia odrava se
povremeno uz pomo naih sveenika, o kojima e docnije biti rei, kao i preko nekih
ital. graana iz okoline Pavelia ili njegove posluge.
Nekolicina emigranata, oko 26 lica, koji su simpatisali Gospodinu Dr. Maeku i
sebe drali za pristalice HSS, morali su da se izdvoje, jer su bili maltretirani i
zlostavljani od svojih drugova u logoru, a koji su ostali dosledni Paveliu. Uvideo sam
da je trebalo ceo logor na Liparima rasturiti i rasporediti emigrante po manjim
grupicama po Italiji, Siciliji i na Sardiniji, koja je bila vrlo podesna za izolovanje
emigranata i za njihovo pripremanje na povraaj u zemlju. Na moja velika insistiranja
uspeo sam da privolim ital. vlasti na postepeno raseljavanje logora na Liparima i prema
mome planu rasporeivao sam ove veinom na Sardiniji, gde sam ih zatim obilazio i
stvarao raspoloenje za povratak u zemlju.
Naime, bilo je reeno da se emigranti koji nisu imali uea u atentatu u Marselju,
pa ni u drugim teroristikim aktima poglavnika Pavelia, povrate u zemlju pod
uslovom da se obaveu pismeno da e se na povratku drati lojalno i mirno, jer u
protivnom sluaju pristaju da krivino odgovaraju za sve ranije uinjene krivice,
odnosno za pripadnitvo organizaciji Pavelia. Medu emigrantima bilo je oko 160 lica
koja su u vremenu atentata u Marselju bili na radu u Belgiji, Holandiji, Luksemburgu,
kao obini radenici po onam. rudnicima i u sledstvu atentata proterani su od onam.
vlasti, a na naa traenja. Ovi su iz straha otputovali u Italiju, gde su po dolasku kao
pristalice Pavelia pohapeni i konfinirani na Liparima sa ostalim lanovima rasputene ustake bande, gde su doiveli i prvo razoarenje. Ovakva lica gajila su potajnu
elju za povraaj u zemlju i pokuavala su da dolaze u pismenu vezu sa svojim
roditeljima raspitujui se o mogunosti i uslovima povratka svojim domovima. Nastojao sam da ovakv'a lica izvlaim iz logora, kako bi ih udaljio od uticaja Pavelievih
terorista, pa sam zapazio da su ova po naputanju logora traila vezu sa nama i
izraavala elju za povratak u zemlju. Ja sam imao za dunost da sa ovakvim licima
dolazim u vezu i da ispitam svaki sluaj i da dam svoju ocenu i predlog svome
Ministarstvu, koje je zatim uzevi u obzir i ocene nadlenih vlasti, donosilo odluke o
povratku pojedinaca. Prva repatriranja zapoela su krajem 1938 godine.
Svako repatrirano lice lino sam u detaljima sasluavao o ivotu medu ustaama,
ispitujui i preko drugih poverljivih lica vernost ovih primljenih izjava. Tako sam
uspeo, da tano saznam za sve tajne ustake organizacije, njeno teroristiko dejstvo,
kao i za detalje organizovanja marseljskog atentata, o linostima atentatora, kao i o
mnogobrojnim drugim zloinima i teroristikim aktima, koji sainjavaju aktiv ove
kriminalne bande plaenika Italije.
Potrebno je da letimino, u glavnim linijama, bacimo pogled i na samu organizaciju dok je ova bila u svome kriminalnom dejstvu, jer i onako drugih dokumenata
naalost nemamo, s obzirom da su nam arhive propale, pa sa ovim svojim izvetajem
elim donekle da uspostavim jedan zvanian dokumenat, jer ja sam iva arhiva i
svedok zloina ove bande budui da sam od 1929 godine pa sve do sada budno pratio
rad ove teroristike organizacije Pavelia.
Prema svima izjavama i dokazima ova je teroristika organizacija imala punu
podrku italijanskih vlasti i njeno vodstvo uivalo je puno gostoprimstvo u Rimu, jer se
od strane faistikog reima raunalo na ovu bandu Pavelia za postizanje politikih i
teritorijalnih ciljeva Italije prema nami. Da se ne bi reim otvoreno kompromitovao
naeni su konspirativni naini rada i podrke, pa je tako po politikoj liniji saraivao
sa Paveliem jedno krae vreme grof ano, a kada je ovaj postao Ministar, tada je
preduzeo ove veze gen. konsul Antonio KORTEZE iz kabineta Musolinia, dok je
voenje akcije na terenu preputeno Paveliu i jednom specijalnom policijskom aparatu voenom od Dr. Etora KONTI-a, gen. inspektora J. bezbednosti, koji je uspostavio svoje kancelarije dalje od Rima, u Pizi, kako bi ceo ovaj rad mogao da se obavi u
to veoj konspiraciji. Paveli je obino stanovao u okolnim mestima Pize i ee je
menjao stan i imena da bi se redovno zaturao trag, u koliko bi ga mi pratili. Jednom
reju ceo ovaj rad uzeo je karakter stroge konspiracije.
Paveli je stvorio glavni ustaki stan sa dvojicom sekretara: za teroristike stvari
bio je Mijo Bzik, zvani Marko; dok za propagandu Josip Miljkov, zvani Joe, sada
dr. p. sekretar za propagandu. Za sebe je Paveli zadrao titulu poglavnika ustaa
sa diktatorsko-teroristikim ovlaenjima. Ovaj gl. ustaki stan imao je svoje sedite
u Bolonji, dok je filtrirao svoje spoljne veze preko svoje privatne kancelarije u Milanu
Via Bambaja br. 2., a koja je voena od Stanka Hranilovia, novinara iz Zagreba pod
imenom Paolo Duri. Ova je kancelarija imala svoju ekspozituru u Luganu za
prihvaanje pote iz inostranstva preko onam. potanskog faha na ime Antonio Serdar,
koje je obino ime upotrebljavao Paveli i na to ime imao je due vremena i ital. paso
sa kojim je putovao u Berlin.
Po dozvoli ital. vlasti formirani su ustai i prvi logor je bio u Bovenju, gde je bio
zapovednik Dr. Paveli i Dr. Artukovi, a zatim pridolaskom novih ustaa logor se
premeta. U momentu marseljskog atentata postojala su dva ustaka logora i to: u San
Demetriu i Fontekiu, kraj Areca. Zapovednik ovog logora bio je u to vreme ustaki
pukovnik
Dabia,
koga
sam
identifikovao
u
licu
biv.
austrougarskog kapetana, naeg penzionera, Stjepana TOMIIA, dok su instruktori u
rukovanju sa eksplozivima i u teroristikim obukama bili dvojica maarskih penzionera, biv. austro-ugarskih oficira: major Narcis JESENSKI i Emil LAHOVSKI. Ustaa
bilo je oko 340, uniformisani u nekim ustakim uniformama i naoruani modernim
orujem. Ovi su se svakog dana vebali u rukovanju sa orujem i bombama, pa su u
dve prilike neki u rukovanju sa bombama i ranjeni.
U Arecu, kraj ustakih logora, boravili su teroristi: Mijo Babi, poznati ubica Toni
legla, i Vladimir-Vlado Georgiev-Kerin, zvani Vlado Makedonac. Ova dvojica su se
bavila pravljenjem paklenih maina, koje su ubacivane kod nas i po vozovima, kao i
izvrenjem smrtnih presuda nad osuenim ustaama, kojih je bilo 18 lica, a po presudi
gl. ustakog stana. Babi je vrio muenja u svojoj garai i leeve odnosio u brda, gde
ih je zakopavao. Bilo je i sluajeva kada su ital. vlasti otkrile ovakva zverstva, ali na
nareenje Dr. Kontia prelazilo se preko ovoga, jer su ital. vlasti drale da su to nai
agenti i pod tim vidom Paveli je svakog onoga koji bi pokazao i najmanje nezadovoljstvo ubijao. Mogu sada rei, jer ja sam ovu slubu vodio iz Bea, da medu
poubijanim ustaama nema ni jednog naeg oveka.
Na Rijeci, u Trstu i u Zadru bili su glavni kanali ustaa za rad protiv nae zemlje. U
Trstu je bio Paveliev centar Antun GODINA sa Suaka, koji je traen od naih vlasti
radi ubistva. Ovaj je poznat meu ustaama pod konspirativnim imenom PELIVAN.
Ovaj je organizovao atentate na nae vozove kao i seriju atentata na razne objekte u
zemlji i falsifikovao je nae dokumente i hiljadarke, koje su se rasturale iz Trsta, jer je
Paveli pomiljao da e na ovaj nain da nakodi naim finansijama. Godina je due
vremena bio u Americi i onamo je radio meu gangsterima i istakao se kao odlian
falsifikator novaca, pa je kao takav i doveden od Pavelia za rad protiv nae zemlje.
Njegova druga ena lepa Stana, takoe sa Suaka, pomagala mu je u radu i imala je na
paso produavan i viziran od naeg Gen. konsulata u Trstu, pa je tako nesmetano
obavljala redovnu kurirsku slubu preko Suaka sa Zagrebom. Istragom u Italiji, koju
sam duboko i detaljno sproveo, identifikovao sam jo nepoznatog Petra i plavu
damu iz Marseljskog atentata u licima Antuna i Stane Godine, o kojima emo docnije
progovoriti koju re.
Na Rijeci je bio centar za rad u naoj zemlji Vjekoslav SERVACI, dok u Zadru
radili su profesor Ante BRKAN i Dr. Andrija RELJA. Ovima su pomagali i drugi
ustai, koji su se prema potrebi i menjali.
U Beu stalno je radio biv. austro-ugarski pukovnik Ivan-Ivo PEREVI, koji je u
Karolinen gase br. 7. stvorio itav tab za rad ustaa protivu nae zemlje. Pokrovitelj
ove akcije u Beu bio je deneral Stevan SARKOTI, koji je umro pre nekoliko godina,
zatim pukovnik Stevan DUI, koji se obesio u Karlsbadu, a saraivali su i mnogi drugi
crno-uti oficiri hrvatskog porekla kao: Franc Apolonio, pukovnik, Alfred Nojman
Furiakovi, sada nemaki pukovnik, i dr. Svi su ovi bili pripadnici Gvozdenog obrua
OTONIJE i radili su sa pretsednikom ove organizacije legitimistom pukovnikom
Volfom u znaku povraaja starog stanja sa Otonom na elu. Potrebno je napomenuti
da su Gustav Perec i Ivo Perevi bili u dva maha u poseti Otonu kraj Brisla u
Stenoker. Oton je izdavao preko Otonije svoje kalendare u kojima se pretendovalo
na Hrvatsku i druge nae krajeve. Svi ovi crno-uti oficiri sanjali su o uspostavi Austrougarske monarhije i podravali su veze izmeu Otona i hrvatskih emigranata. Oton je
ak uio i na jezik i u jednom pismu Perec javlja Paveliu iz Belgije da se zaudio da
Oton razume i na jezik i oduevljava se za ovoga. Naravno, da je Paveli docnije
napustio ideju sa Otonom po naredbi Rima i posle anlusa, jer to vie nije bilo
oportuno s obzirom na nove prilike.
Ovoj grupi crno-utih oficira bili su pridodati za saradnju protivu nae zemlje i
emigranti iz grupe Pavelia, koje sam ja uspevao da hapsim i proterujem kao neeljene
iz Austrije, pa su due vremena radili u Beu: Gustav Perec, Josip Miljkovi, Dr.
Branimir Jeli, Zlatko Frajsman i dr. Ovi su bili od nas onemogueni u Austriji i preneli
su svoj propagandni centar u Berlin, gde su poeli da izdaju nezavisnu hrvatsku
dravu, dok je Ivan Perevi izdavao biltene u Beu.
U Berlinu ef kancelarije bio je Dr. Mile Budak, dok su se oko njega okupili: Dr.
Ante Bubalo, Dr. Mladen Lorkovi, Dr. Branimir Jeli, koji je zatim otiao u Ameriku,
Dr. Stjepan Peri, sadanji poslanik Pavelia u Rimu. Ova kancelarija imala je i za
dunost vrbovanje ustaa za ustake logore u Maarskoj i Italiji, kao i stvaranje
ustakih organizacija po naim radnikim kolonijama u Nemakoj, Holandiji, Belgiji i
Francuskoj pod vidom hrvatskog saveza na potpornoj bazi.
U Maarskoj na Janki pustari (Jankapusta) Gustav Perec po proterivanju iz
Austrije preneo je svoju ustaku teroristiku delatnost. Perec pod imenom Emil
Horvat, novinar iz Pete, iznajmio je ovu pustaru i smestio je ustae, koji su bili
obuavani u teroristikoj svrsi od maarskih oficira, a naroito u rukovanju eksplozivima i u atentatima. Ova je banda izradila u prirodnoj veliini fotografiju naeg Kralja
Aleksandra i obuavala se u izvravanju atentata. Ubrzo dolo je do velikih razmimoilaenja izmeu Perevia i Pereca i Ivan Perevi je optuivao Pereca da sav novac
troi na svoj raskalaan ivot sa svojom prijateljicom Jelkom Pogorelec, a sa kojom je
imao i ericu, dok ustae ostavlja gladne i da se za akciju protivu nae zemlje vrlo
malo brine. Kako je ova Pogorelec ubrzo k nami pobegla da zatrai zatitu i odala je
rad i napisala knjigu o Perecu i ostalima, to je Perevi zatraio smenu Pereca i
suenje ovome. Perec je smenjen i upuen u Budimpetu da saeka odluku ustakog
suda, dok je na njegovo mesto doao iz Italije Vjekoslav Servaci, koji je preuzeo Janka
pustaru i otpoeo je aktivnije sa vebanjem ustaa za teroristiku akciju.
Ovo bi bila u glavnim linijama organizacija ustaa u teroristikoj njenoj formaciji,

dok je ona imala za cilj spolja, u inostranstvu, da formira pod vidom potpornih
drutava, pod humanom maskom, svoje organizacije i to u Evropi hrvatski savez, a u
Sev. i J. Americi hrv. domobran sa seditem u Buenos Airesu, dok po drugim
mestima Amerike razvijale su se pod-stareinstva i podrunice ove organizacije. U
Americi su bili tada upueni delegati vodstva Pavelia: Dr. Jeli, Zlatko Frajsman,
Ante Valenta, sin Dr. Budaka Zvonko, brat Budaka Franjo, pa se i ovi izuzev Dr.
Jelia, koji se nalazi konfiniran u Engleskoj, nalaze jo svi u Americi i vode i dalje hrv.
domobran i izdaju dva lista: Hrvatski domobran i u Sev. Americi Nezavisnu
hrvatsku dravu. Naravno da emo mi morati obratiti strogu panju na ovu organizaciju Dr. Pavelia u Sev. i J. Americi, jer je ova sada naroito aktivna i ometae nam na
rad na propagandi i sakupljanju dobrovoljaca. Treba napomenuti da ova organizacija
pod vidom gimnastiarskih saveza obrazovala je jedan vei broj ustaa u teroristikom
duhu, a koji su trebali da budu prebaeni u Evropu za rad protivu nae zemlje. Inae
kroz ove organizacije bili su i ranije vrbovani ustai i zaciljani u ustake logore u
Maarskoj i Italiji. Jedan od ovih iz Buenos Airesa bio je Ivan Raji, koji je osuen u
Eksu, dok drugi Adam Tiler ubijen je od Pavelia kao izdajnik.
Kriminalni aktiv ove bande je vrlo veliki i serija ve poznatih atentata na lica i
objekte, kao i na vozove, krunie zloinaki rad poglavnika Pavelia. On sam po sebi
spada u prototip Lombrozovih roenih zloinaca sa svima patolokim oznakama.
Banda ili bolje rei Paveli je sebi stavio u zadatak i organizovanje atentata na
naeg Kralja, jer se vrsto verovalo da bi uspeli atentat izazvao revolucionarno vrenje i
raspad nae drave. Ovaj atentat se stalno planirao u suradnji sa V. M. R. O.,
odnosno sa Ivanom-Vanom Mihailovom, jer je ovu dvojicu efova bandi vezivao
savez, koji je potpisan 1929. godine u Banki kraj Sofije, kada je Paveli u pratnji
Pereca, posetio zvanino svoga prijatelja Mihailova. Ovom je prilikom Paveli sa
svojim ljudima nauio i teroristike metode, koje su i onako bile usaene u njegovoj
krvi.
Prvi pokuaj atentata bio je sa Petrom Orebom, koji je izaslan iz Italije u Zagreb da
bi tamo prilikom zvanine posete Zagrebu pokuao atentat. Oreb je bio prihvaen od
Tome Grgia i Ivana Herenia, koji su uspeli da izbegnu u Italiju. Tada se uvidelo da
nai ljudi nisu veti i dovoljno krvoloni za ovakav teak zadatak i zato je Vana
Mihailov podario Paveliu svoga najboljeg teroristu Vladimira Georgieva-Kerina, koji
je u svome kriminalnom aktivu upisao masu zloina. Ovaj je due vremena boravio u
Arecu, kraj ustakih logora, u oekivanju nareenja, koje je palo 1. oktobra 1934.
godine.
Sve su novine objavile, a naroito francuski listovi u detaljima, o poseti Nj.
V. Kralja Aleksandra Francuskoj. Ovaj momenat je izabran i svi su i najsitniji detalji
proueni. Sastali su se stari saveznici: Ivan Mihailov i Paveli u hotelu Kontinental,
kraj eljeznike stanice u Rimu, i tom prilikom doneena je odluka da se izvri ovaj
teak zloin. Mihailov je bio praen od svojih vernih telohranitelja: majora Timeva,
Ivana Brezovskog, i dr., dok je Paveli od svojih ljudi i Dr. Etora Kontia, gen.
inspektora ital. j. bezbednosti, koji je bio upuen u sve ove tajne. Proueni su svi detalji
i primljerfi saveti i sugestije Mihailova, koji je ipak ovaj zanat znao bolje od svoga
saveznika. Tada je Vlado Makedonac primio i formalno nareenje da uzme na sebe
izvrenje atentata, dok e ga ljudi Pavelia pomagati, pa i pokuati da mu osiguraju
bekstvo. Samo na sluaj da Georgiev ne uspe u izvrenju svoje krvave misije, tada bi
ljudi Pavelia morali da pokuaju i sami da izvre nareenje. Naravno, za nareenje
atentata Vlado nije smeo nikoga da obavesti, jer se dralo da medu ustaima imamo i
mi svojih ljudi. I zaista mi tada nismo spavali i bili smo obaveteni o ovim paklenim
planovima ustaa i u rukama imao sam dva vrlo vana originalna dokumenta iz
glavnog ustakog stana datirana u Bolonji na 20 dana pred atentatom sa potpisom

teroristikog sekretara Marka Mije Bzika. Bzik je bio taj koji je posle ovih
nareenja otiao u Maarsku i kockom je izabrao ustae u Nad Kanjii i ovima predao
novac i ehoslovake pasoe ne kazujui im detalje misije, ve im je naredio da putuju u
Lozanu, gde e ih prihvatiti na eljeznikoj stanici delegat Pavelia.
Ovi nisu znali o emu se radi, ali su nasluivali svoju krvavu misiju, jer su videli iz
novina da pretstoji tih dana put naeg Kralja u Francusku. Iz Maarske su se krenula
trojica lica i to: Zvonimir Pospiil, zvani er, Mijo Kralj i Ivan Raji. Iz Bolonje,
centra ustaa, krenuli su: Evgen Kvaternik, delegat, koji je predvodio ubice, Vlado
ernozemski-Georgiev-Kerin, Antun Godina, zvani Petar, i ena mu Stana, zvana
plava dama. Godina je provercovao oruje u spavaim kolima. Svi su se ovi sastali
na stanici u Lozani, gde su prenoili u hotelu Palma i ve sutradan, 4. oktobra,
krenuli su za Pariz, odakle su se razili u dve grupe: jedna u okolini Pariza, u Versalju,
dok druga krenula je za Marselj i zaustavila se u Eksu. Ostali momenti poznati su iz
samog procesa i moe se, u koliko to bude potrebno docnije, dopuniti i novim sitnijim
podatcima, koji nisu otkriveni voenom istragom.
Na dvadeset dana pred polazak Nj. V. Kralja za Francusku obavestio sam o
pripremanju atentata nadlene, pa sam sa ovim upoznao i naeg tad. vojnog izaslanika
u Beu g. Todora Milievia, koji je i sa svoje strane obavestio svoje Ministarstvo.
Usmeno smo nas dvojica upoznali i I. Autanta g. Jemenia, koji je tada bio na leenju
u Bad-Gastajnu, pa smo i ovoga zamolili da skrene panju nadlenima. Na sedam dana
pred polazak u Francusku doneo sam i originalna dokumenta gl. ustakog stana, o
kojima je bilo napred rei, i ova sam predao tad. Ministru unutr. poslova Gospodinu
. Laziu umolivi ga da poalje u Francusku to vei broj policijskih inovnika i
agenata, kako bi se pojaala bezbednost i potpomogla francuska policija. Odgovorio
mi je, da su gotovo svi upueni za Sofiju, kao i da francuski poslanik Naijar uverava
da su preduzete sve potrebne mere bezbednosti, tako, da nije potrebno da se izailju i
drugi nai inovnici. Izgleda da je po sredi donekle bilo i materijalno pitanje. Ja sam sa
tad. savetnikom Ministarstva unutr. poslova g. Simonoviem, koji je obavljao poslove
naelnika Javne bezbednosti, posetio tadanjeg Naelnika obav. odeljenja Gl. . taba
g. enerala Araia i izloio sam mu celu situaciju, molei ga da i on sa svoje strane
podri da se poalje vei broj policajaca; ali vidim da i on nije uspeo u svome koraku.
Dobio sam nareenje, da ja i g. savetnik Nikoli otputujemo za Francusku i to ja za
Pariz a g. I. Nikoli za Marselj. Vreme je bilo vrlo kratko i g. Nikoli je doputovao u
Marselj uoi dolaska Kralja, dok ja u Pariz doao sam tri dana ranije.
Na svome prolazu kroz Belgiju saznao sam i druge detalje o pripremanju atentata i
obavestio sam tad. naeg poslanika g. enerala P. Peia sa kojim sam lino obiao i
efa policije i ovoga upoznao sa pripremama atentata, molei ga da povede strogog
rauna o naim emigrantima u Belgiji ulanjenim u hrvatskom savezu, kako se ne bi
kroz to vreme niko udaljavao iz Belgije, tim pre to sam saznao da je u to vreme doao
tajno u Lie delegat Pavelia iz Berlina Dr. Stjepan Peri, sadanji poslanik u Rimu. Po
dolasku u Pariz, na tri dana pred dolazak N. V. Kralja u Marselj, ja sam takoe sve
nadlene upoznao, molei najveu predostronost i najstroiju bezbednost, kao i da se
uprosti protokol i ukinu mnoge parade i izlasci, kojih je bilo predvieno 11, to je bilo
vrlo opasno za ovakve momente, dok protokol Ministarstva inostr. poslova nije
pristao da se ma ta izostavi iz ve gotovog programa, tvrdei da je bezbednost u
potpunosti osigurana, jer se radi i o njihovom pretsedniku republike, kako su mi to
svakog asa napominjali. Policijske vlasti su olako shvatile svoju dunost i svima ovim
mojim obavetenjima nisu poklanjali gotovo nikakvu panju, a naroito gen. direktor
Bertoan i gen. kontrolor Sisteron, kojima je poverena bezbednost u Marselju i na putu
za Pariz, vrlo su olako shvatili mere bezbednosti, pa se nisu ni pridravali ni usvojenih

mera, to e se docnije videti.
Na dan atentata, 9. oktobra 1934. godine, obaveten sam od svojih veza da su
teroristi otili za Marselj da onamo pokuaju da izvre atentat; ali detalji nisu se mogli
saznati, ve je trebalo biti oprezan i spreman za svaku eventualnost. Naravno, da sam
ja odmah telefonirao u prisustvu I. sekretara Poslanstva u Parizu g. P. ordevia naem
Gen. konsulatu u Marselju. Kako nisam mogao dobiti Gen. konsula, koji je bio u
Prefekturi, to sam saoptio inovniku Gen. konsulata g. Z. Popoviu, s tim, da sa ovim
odmah upozna Gen. konsula g. S. Lazarevia, Marala g. Dimitrijevia i mog kolegu g.
Nikolia i da se nastane da venac ne predaje Kralj, ve naa delegacija. Moj kolega g.
Nikoli obavestio je i marseljsku policiju, ali je bilo sve uzalud, jer je g. Bareton stao
na stanovite da se protokol ne moe da menja, dok vojsku nije hteo da upotrebi za
pojaanje bezbednosti, kad je policija bila nedovoljna, tvrdei da se ovde radi o susretu,
dok e sveani doek biti tek u Parizu, da se prema protokolu ovde vojska nije mogla
upotrebiti. Policija je bila nedovoljna za bezbednost,.tim pre, to se u poslednjem
momentu predvideo i aj u Prefekturi da bi se ispunilo slobodno vreme. Policija je bila
vrlo rdavo upravljana od gen. direktora Bertoana i gen. kontrolora Sisterona, koji su
ak otstupili i od predvidenih mera bezbednosti, kao od praenja Kraljevih kola od
biciklista, odreda konjanika, itd. Bilo bi opirno o svemu ovome u detaljima govoriti,
dok je meni za cilj da u kratkim potezima izloim kriminalni aktiv ove bande, kako bi
se to bolje razumeo najnoviji deo obnove ustake akcije i razlog podrke ukazane od
strane Italije ustaima.
Potrebno je nagovestiti da u sledstvu marseljskog atentata ja sam bio ovlaen kao
na delegat za saradnju sa francuskim vlastima u istrazi i identifikovao sam atentatore
prilikom njihovog pokuaja da se prebace u vajcarsku, u Anemasu, pa sam predao i
sav potreban krivini materijal, kao i ona vana dokumenta gl. ustakog stana, koja
su upuivala istragu protivu Pavelia i Italije. Ova dokumenta bila su uklonjena iz
optunog materijala i nami je bilo savetovano da se uzdrimo od napada na Italiju, to
bi moglo izazvati rat, pa smo ceo svoj napad morali da uputimo protivu Maarske,
koja je dobrim delom takoe kriva za ubistvo Kralja. Proces je bio nepotpun i
nedostajao je na optuni materijal i tu je i pravi razlog da ovaj proces nije uspeo da
podigne veo sa ove mrane bande, koja je bila u slubi Italije i radila za raun
Musolinia, koji je traio da uniti nau zemlju i da dobije ono to je tek sada uspeo za
momenat.
Paveli je telegrafski na dva dana pred atentatom pozvao u Italiju Dr. Budaka iz
Berlina i Ivana Perevia iz Bea, koji su doli u Bolonju, gde su izekivali sa drugim
ustaima revoluciju u naoj zemlji. Dr. Budak tvrdi da je tek na putu za Bolonju saznao
za atentat u Marselju, pa tako i pravda da nije poneo sa sobom ili unitio arhivu
organizacije u Berlinu, koja je zatim dopala u ruke Nemcima, pa su nam ovi tek dali
jedan neznatan deo, u koliko ova nije kompromitovala Rozenberga i dr., koji su
ukazivali gostoprimstvo Pavelievcima.
Atentat nije imao onaj oekivani efekat u zemlji i brza istraga i uznemirena svetska
javnost uinila je da su Italijani morali brzo da razoruaju ustae i da im oduzmu
uniforme, pa da ih sve konfiniraju na Liparima, elei na ovaj nain da izbriu svoje
sauesnitvo u marseljskom atentatu. Zapovednik razoruanog logora na Liparima bio
je izvesno vreme Dr. Budak; a Paveli se nalazio za vreme vodenja marseljske istrage
pri zatvoru u Torinu, gde je toboe bio uhapen. Tom je prilikom Paveli naredio Dr.
Budaku da proita ustaima izvrenje smrtne presude ustakog stana nad izdajnikom
Gustavom Perecom. I zaista Perec je posle marseljskog atentata uklonjen sa ostalim
ustaima za Italiju i ubijen je od Mije Babia i Seletkovia.
Italija se razoarala u ustaku organizaciju i nije imala vie poverenja da ova ima
kakvog korena u zemlji, jer nije uspela da stvori revolucionarno vrenje, koje bi Italija
pomogla. Postepeno Musolini je pomiljao na izmirenje sa nami i gledao je da nae
naina da se uspostave normalne veze, to je bilo potrebno italijanskoj ekonomiji i
trgovini, a naroito posle rata u Abisiniji. Tako je i dolo do pakta prijateljstva, a u vezi
ovoga Italija je nastojala svakako da likvidira u prvo vreme ustaku organizaciju, to je
bio sluaj ranije i sa crnogorskom, albanskom, kako bi se prelo preko svega, jer u tim
momentima nije videla kakav drugi mogui razvoj situacije. Vrlo su esto bile presije i
molbe Rima da se ova emigracija likvidira, jer ova je redovno kotala Rim na 200.000
lira meseno, a esto i vie. esto puta pretilo nam se da emo mi morati ovo emigrante
da izdravamo, zatim navodio se razlog da Italija ne moe da bude veiti zatvor za nae
emigrante i da je i njihova konfinacija maksimirana sa 5 godina, itd, itd. Naravno, da
Italija nije ni za momenat pomislila da nam izrui Pavelia, kao ni one druge istaknutije
teroriste, ve se radilo o licima preko ijih se krivica moglo prei, a koja nisu
odgovarala za kakva teroristika dela, ve samo za pripadnitvo organizaciji Pavelia.
Kada smo ve morali da pomiljamo na likvidaciju ove emigracije, koja svakako
nije mogla da se ostavlja u rukama Pavelia i Italije, tim pre, jer se raunalo da emo
ranije ili docnije opet doi u sline situacije, tada se stvorio jedan plan sa naim
vlastima, da se ovi emigranti na povratku u zemlju prihvate, zaposle, i za due vremena
sleduju u njihovom ivotu vodei pri tome rauna o kriminalnoj profilaksiji, jer manje
vie ovi su se regrutovali poput sistema kriminalne bande meu anormalnim Lombrozovim tipovima. Svi su ovi povratnici morali da dadu kod mene svojerune detaljne
izjave o svima tajnama organizacije, u koliko su im ove bile poznate, kao i o svome
ivotu u organizaciji, obavezujui se pri tome da e na povratku biti lojalni i mirni
graani. Docnijom politikom amnestijom, po sporazumu izmeu Beograda i Zagreba,
svi su ovi povratnici amnestirani i ovj vie nisu mogli biti pozvani na odgovornost za
svoje ranije krivice. Meu povratnicima imao sam pogodnih ljudi za poverenike i za
borbu protivu Pavelievaca u zemlji, koja je tada bila minimalna; ali se nameala
potrebna evidencija, dok policijske vlasti u Zagrebu ove ljude nisu prihvatale. Oseao
sam, da je zagrebaka policija ili bolje rei tad. upravnik Dr. Joe Vragovi, koji je imao
da prihvata povratnike, sabotirao ovu nau akciju; ali ovaj se uvek vrlo veto snalazio i
oponirao mojim predlozima iz Rima. On je ak gonio moje ljude i dovoljno je bilo da
koga preporuimo kao iskrenog povratnika da bi ovaj bio hapen i maltretiran i ubrzo
proteran u svoje rodno mesto. Drugi pak jo nesigurni povratnici na koje sam skreao
panju i zamolio da se strogo prate, uzimaju na izjanjenje, bili su prihvaani i
omoguavano im je bilo da se okupe u Zagrebu, to sam primetio prilikom svojih
estih prolaza kroz Zagreb. Tako je povratnik Jerolim Kati otvorio bife kod Redarstvenog ravnateljstva i ovaj bife postao je ubrzo centar frankovaca. U ovom bifeu su
navraali pol. agenti i inovnici, koji su simpatisali Pavelia. Sva moja zapaanja i
napomene nisu vredele kod Dr. Vragovia, koji je odmah negirao i pretstavljao ove
tipove kao vrlo mirne i lojalne. Nekoliko naih ispravnih funkcionera, koji su bili u
Zagreb, policiji, otvoreno su mi govorili protivu Dr. Vragovia i drugih u Zagreb,
policiji i sumnjiili su sve ove kao agente Pavelia. Naravno, ovo se nije moglo
poverovati ni u Beogradu, jer se Dr. Vragovi smatrao kao ispravan inovnik, ali samo
mnogo miroljubiv i bojaljiv, pa se pokuavalo sa pojaanjem policijskih inovnika iz
Beograda, koje je Dr. Vragovi ubrzo bacao na sporedne referate i otstranjivao je ove
od politikih stvari, koje je on lino vodio sa nekolicinom svojih poverljivih ljudi. Tako
se postepeno i zaboravilo na Dr. Vragovia, koji je nastavio sa svojim subverzivnim
radom i nije vie ni bio kontrolisan. Svi moji predloi nisu bili sprovoeni, a za sve
stvari saznavalo se iz Zagreba od strane Pavelia, pa su i moji poverenici meu
povratnicima otkriveni od Pavelievaca i upropaeni. Mislio sam najzad i ja da e ovo
biti neki inovnik Vragovia, pa sam i u tom pravcu opominjao i traio istrage, koje su
se ograniile na obinim evidencijama.
U meuvremenu dobio sam nareenje od tad. pretsednika Kralj, vlade g. Dr.
M. Stojadinovia da stupim u vezu sa Dr. M. Budakom i da ovoga povratim u zemlju,
jer da je ovaj preko nekih u zemlji molio za povraaj, dok se ulo da ovaj i sam uvida da
Paveli ne moe da igra vie nikakvu ulogu, kao i da su odnosi izmeu ove dvojice
ohladneli. Uspeo sam da se stavim u vezu sa Dr. Budakom i postepeno sam privoleo
ovoga da mi oda sve tajne ustake organizacije i da osudi Pavelia, kao i da da pismenu
obavezu da e se na povratku drati lojalno i mirno. Po elji dr. Budaka odveo sam
ovoga pre povratka kod Dr. M. Stojadinovia, koji je u to vreme boravio na jezeru
Komo. On mi je priao da g. Dr. Stojadinovi trai od njega da povede akciju po
povratku u zemlju protivu Pavelia i da okupi sve frankovce oko sebe na bazi saradnje
sa Beogradom, kao i da utie na Gospodina Dr. Maeka na saradnju sa Srbima jer se
dr. Budak hvalio velikim prijateljstvom Gospodina Dr. Maeka iz ranijih vremena,
kada su zajedno saraivali pre njegovog bekstva iz zemlje. I zaista, dr. Budak po
povratku u Zagreb posetio je u dva maha Gospodina Dr. Maeka i nastojao je da se
priblii HSS, to mi je i sam Gospodin Dr. Maek rekao. Meutim, kae mi Gospodin
Dr. Maek, neki povratnici, medu ovima uman Mate, poveli su akciju protivu Dr.
Budaka i traili da se ovaj izvede na sud zbog zlostavljanja emigranata u Italiji, kada je
ovaj bio zapovednik logora na Liparima, pa je Gospodin Dr. Maek morao da naredi
prividno istragu, smatrajui da na ovaj nain moe stvari da odugovlai. Ovo je
naljutilo dr. Budaka i on se povukao i ubrzo se poeo da okruuje frankovcima, a
naroito posle samoubistva njegove ene, koje je ovaj pokuao da pretstavi kao
zlonamerno ubistvo od strane vlasti.
Na mojim estim prolazima kroz Zagreb primeivao sam dr. Vragoviu, da je
udno dranje dr. Budaka i da imam utisak da ovaj naputen od sviju ponovo se
orijentie frankovcima i grupi Pavelia, to je ovaj negirao, tvrdei da je ovaj kao
knjievnik miroljubiv i da ne odobrava teroristike metode rada.
Iz Italije sam povratio i biv. sekretara za propagandu Josipa Miljkovia, koji sada
zauzima kod Pavelia poloaj dravnog sekretara za propagandu. Ovaj mi je u Italiji
posluio due vremena kao poverenik i odao mi je celokupnu organizaciju i sve tajne
ove, pa mi je i svojeruno u 25 strana izneo rad organizacije i napao je vrlo otro
Pavelia. Na osnovu ovakvog dranja Ministarstvo je dozvolilo povratak u zemlju
Miljkoviu i ja sam ovoga preporuio zagrebakoj policiji da se prihvati i zgodno
upotrebi za razbijanje Pavelievaca u zemlji. Meutim, Miljkovi na povratku u zemlju
nije iskorien, a niti natpaavan, ve ubrzo vidim i ovoga da se orijentie grupi
Pavelievaca, i na moja traenja da se ovaj opomene i da mu se pripreti sa materijalom,
koji je ovaj meni dao, a koji se mogao vrlo lepo da iskoristi, nisam dobijao nikakve
odgovore. Dr. Vragovi je i meni tvrdio, da Miljkovi nita ne radi na politikom polju,
ve studira, i da je bolje da se ostavi na miru. Naravno da se sada sve razjanjava.
Posle zakljuenja sporazuma izmeu Beograda i Zagreba obustavljeno je do daljeg
nareenja repatriranje emigranata i ovaj momenat Pavelievci iskoriavaju da ubace
meu emigrantima, da ih Gospodin Dr. Maek ne eli i da se mogu u Hrvatsku
povratiti kroz revoluciju i sa Paveliem na elu. Tada zapoinje ponovna propaganda
Pavelia meu emigrantima u Italiji, jer i italijanske vlasti poinju da dozvoljavaju
diskretnu akciju Paveliu i njegovim agentima, poto su u zbacivanju reima Stojadinovia gledali novu nau orijentaciju i smatrali su da je potrebno opet pripremati
revolucionarni teren u naoj zemlji. Naravno, Italija nije bila zadovoljna sporazumom
izmeu Srba i Hrvata i pokuavala je preko Pavelia da izazove nezadovoljstvo i da
stvori nov talas protivu Beograda, to joj nije polazilo za rukom.
Potrebno je da se ovde opirnije zadrimo na izlaganju injenica koje e najjasnije
25
385
ukazati na najnovije dogaaje i na sistematsko pripremanje rata protivu nae zemlje od

strane Italije.
Kao to je poznato Italija je uvek raunala u svojim politikim poduhvatima ili
bolje rei u ucenjivanjima prema naoj zemlji na dr. Antu Pavelia, koji je bio i kroz
marseljski atentat vrsto povezan za Musolinia i grofa ana, a sa ijim je znanjem i
sugestijama ovaj teak zloin organizovao, jer su oni, kao to napred rekoh, oekivali u
sledstvu atentata raspad nae zemlje. U svojoj cik-cak politikoj liniji, koja je u
glavnom zavisila od Berlina, Italija je povremeno doputala Paveliu ili bremzovala
donekle akciju protivu nae zemlje, to je zavisilo da li se u odnosnom momentu
trebalo raunati na nau zemlju ili je trebalo uceniti Beograd. Meutim, italijanska
propaganda u naoj zemlji uvek se oslanjala na frankovce sa kojima je odravana
najtenja veza preko gen. konsulata u Zagrebu (Dr. Gobi). U Zagrebu je due vremena
bio rascep meu frankovcima, tako, da su se ocrtavale tri grupe: grupa Cerovskog-Dr.
Budaka; grupa Galjardi-Rukavina; i trea grupa dr. Bua, koja je bila orijentisana
prema Nemcima. Sa prvom i drugom grupom ital. gen. konsulat podravao je direktne
veze i finansirao je rad ovih organizacija.
Moe se rei da je jedno due vreme posle potpisa pakta prijateljstva sa naom
zemljom emigracija bila dobro kontrolisana i da se pomiljalo i na likvidaciju ustakog
pitanja. Ovo je bilo u vremenu g. Dr. Stojadinovia jer svakako tada Italijani nisu
mogli predvideti sve budue dogaaje, ve su raunali da se moraju sa nami nekako
nagoditi i da su im svi raniji planovi protivu nae zemlje propali. Paveli je bio
konfiniran u Sieni; ali ipak donekle se poputalo prema ovome i dozvoljavalo se ili
bolje rei zatvarale su se oi pred njegovim vezama sa inostranstvom i koje je on veto
filtrirao preko italijanskih i naih sveenika. Italija je jedno due vreme bila ukinula i
one velike kredite za hrvatski domobran, koji je u jednom momentu doao u krizu
zbog materijalnih sretstava, pa je jedva povremeno uspevao uz kotizaciju lanova da
izda koji broj svoga lista, koliko da se pokae da organizacija ivotari i da se prikrije
njen raspad, koji se svakim danom pribliavao. Paveli je preko sveenika-aka dr.
Justina Media, iz franjevakog reda, poruivao svojim ljudima u Americi: Luki
Grbiu, Franji Budaku i Zvonku Budaku, u Sev. Americi, da se strpe, kao i svojim
delegatima u J. Americi: Zlatku Frajsmanu i Anti Valenti, koje je okuraavao da je ova
kriza momentalna i da se ne sme pokazati pred Italijanima slabost organizacije. Paveli
je stalno radio na intrigama izmeu nae zemlje i Italije raunaju na oportun momenat
za svoju akciju.
Ja sam uvek podvlaio na nadlenim mestima da je Paveli za nas jedna stalna
opasnost, o kojoj treba voditi strogu evidenciju, kao i da je potrebno im pre rasturiti
njegove organizacije, kako u Evropi, tako i u Americi, kao i likvidirati ustako pitanje,
jer Italija je uvek raunala na ovoga, dok mnogi nisu pridavali Paveliu ovu vanost
smatrajui da on nema nikoga za sobom, zaboravljajui da to danas u nasilnim
akcijama osovine nije ni potrebno, ve samo jedna forma i izdajnik.
U Sieni su studirali neki nai sveenici u franjevakom zavodu Opservanca i
meu ovima je bio fra dr. Justin Medi, o kome je bilo napred rei. Ovaj je bio u
najboljim vezama sa Paveliem i slao je njegove poruke u Ameriku i u zemlju. Vrlo sam
esto morao da dejstvujem kod ital. vlasti radi ovoga i radi ital. sveenika fra Emanuela
Sardia, paroha kraja u kome se nalazila vila Pavelia, jer je i ovaj pomagao Pavelia u
dopisivanju i u njegovim vezama. Italijanske vlasti po njihovom starom obiaju
ogluivale su se o ovim naim primedbama tvrdei da e spreiti, da e sprovesti
istragu, pa se gotovo uvek manje vie na ovome zavravalo.
U Rimu imamo veliki na katoliki zavod Sv. Jeronima sa crkvom, koji smo
pomagali u izgraivanju nove palate zavoda u centru grada, pa i u ovom zavodu
Paveli je jo od prve svoje akcije imao svoje veze, koje je i sada upotrebljavao, tako, da
sam vrlo esto nailazio u svojim istragama na kanale Pavelia i njegove ljude u ovom
zavodu. Tako sam otkrio u ovom naem zavodu dake-sveenike: Josipa ojata, iz
Senja, i Branimira upania, koji su aktivno saraivali sa Pavelievcima na vezama sa
zemljom, dok sam nailazio i na druge dake, koji su pokazivali znake simpatija ali nisam
mogao utvrditi i njihov rad i veze sa Paveliem. Prvu dvojicu smo proterali iz Italije u
zemlju ali izgleda da nisu bili uzeti na odgovornost ili su pak posle sasluanja u Zagreb,
policiji puteni na slobodu da nesmetano nastave svoj rad u zemlji, to je svakako bilo
opasnije.
Prema izvetajima Kralj, poslanstva iz Vaingtona pota za Pavelia dolazila je i
preko naeg sveenika fra Bonaventure ZECA, gen. prokuratora zavoda Sv. Kuzme i
Damjana u Rimu - Via Miranda br. 2. Istragom utvrdio sam tanost ove vesti ali je
istraga zastala, s obzirom da su se svi zauzeli za ovoga oveka, pa i Vatikanski krugovi.
Naravno, ovaj je takode saznao za nae interesovanje i obustavio je svoj rad. Radi
ilustrovanja akcije Pavelia medu sveenicima dovoljno bi bilo citirati jedno pismo
upueno od fra Bona Zeca pisano na latinskom jeziku ital. parohu u mestu Taurianova, gde je tada bio konfiniran poznati terorista Vladimir Singer, zvani Vlado ap.
U ovom pismu Zec objanjava akciju ustaa sa parolom borbe protivu srpskog
pravoslavlja i preporuuje mladog borca za katolicizam ovome parohu radi venanja.
Izmeu Singera i Zeca prepiska je ila preko ovoga italijanskog paroha, ijeg se imena
ne seam. Na moje intervenisanje ital. policija uinila je korak kod Vatikana za
prernetaj ovog sveenika, koji je uklonjen.
Treba napomenuti ovom prilikom da je Paveli od ranije stajao dobro kod izvesnih
vatikanskih krugova, specijalno kod kardinala Pelegrinetia, biv. papskog nuncija u
Beogradu, jer je upotrebljavao parolu borbe protivu pravoslavlja i osnivanje jedne
katolike drave. On je u prvom delu svoje akcije imao i odline veze sa biskupom
Ivanom Sariem iz Sarajeva sa kojim se viao u Rimu ranijih godina. ari je prilikom
Euharistikog kongresa u J.Americi obiao i osvetio domove Hrv. domobrana, o
emu smo imali izvetaje i fotografije i preko ustake tampe. Opet neki obziri nisu
nam dozvolili da se zakonski obraunamo ni sa ovim visokim sveenikom.
U svome radu nailazio sam vrlo esto na razne i jake sumnje protivu rektora
zavoda Sv. Jerolima g. dr. Juraja Maareca ali od mene su se traili pismeni dokazi, to
nisam mogao da pribavim, jer se ovaj vrlo veto uvao i izgleda da je svoje veze filtrirao
preko fra Media i drugih aka-sveenika. Sada se, naalost, i ovo dokazalo kao tano
i to eklatantnim dokazom predajom od dr. Maareca naeg zavoda Paveliu i njegov
prilazak sa veinom sveenika ovome. O ovom aktu dr. Maareca obaveten sam
pismeno od naeg poslanika Gospodina Dr. Miroevia-Sorga od pre nekoliko dana.
Posle jednog izvesnog perioda zatija, tako da se izrazim, a koji je bio ipak
karakterizovan povremenim pokuajima uspostavljanja veza Pavelia sa zemljom i
inostranstvom, koliko da da od sebe znake ivota i nadu svojim ljudima na obnovu
akcije, dok je od konfiniranih ustaa bio potpuno odvojen, on koristi ratni zaplet i jo
dok se Italija odluivala Paveli je veto poeo da manevrie i da iskoriava nae dosta
ohladnele odnose sa Rimom. Paveli je pokuavao da Italiju uputi protivu nas, jer i
onako je Italija elela da izbegne sukob sa Francuskom sve do poslednjeg momenta.
Paveli je primao izvetaje iz zemlje kako je kod nas situacija zrela za revoluciju i kako
se na Gl. d. tab i vlada pripremaju na napad protivu Italije i to kada ova bude napala
Francusku. Naravno, da je Rim ovakve veto ubaene, moda i poruene, razloge rado
prihvatao da bi se zaplet stvorio na Balkanu, gde je Italija pretendovala na svoje
ivotne prostore, dok meutim Berlin je uputio Italiju na Francusku.
Paveli je dobio dozvolu za obnovu ustake akcije polovinom januara 1940.
godine, kada je posetio, po pozivu, grofa ana u njegovoj privatnoj vili u Rimu, pa se
tom prilikom govorilo i o planu rasparavanja nae zemlje, to sada i sam Paveli
priznaje. U ovom smislu dao je izjavu Paveli kao ef drave italijanskom novinaru
Kurciu Malaparte, koji je ovu izjavu publikovao u svome lanku u Korijere dela sera
od 20. maja t. g. pod naslovom: Istorijski susret u Monfalkonu.
Do akcije protivu Jugoslavije nije tada dolo sa razloga da Berlin nije dozvolio
Rimu i ja znam da je Paveli u to vreme ponovo zamoljen da se strpi i da pojaa svoj
konspirativni rad u zemlji u oekivanju povoljnijih momenata za akciju. Ipak ovaj
period obeleava zapoinjanje obnove ustake akcije, kako u zemlji, tako i u Italiji, a
specijalno na uspostavljanju kanala sa zemljom.
Nekako u to vreme Paveli je dobio dozvolu da uspostavi svoju teroristiku
organizaciju na revolucionarnoj bazi i da pripremi obnovu akcije za oportuni momenat, koji je jedino zavisio od politikog razvoja dogaaja. Odmah je obnovljen glavni
ustaki stan sa seitem u Luki, kraj Pizei Fiorencije. Ovaj glavni ustaki stan je bio
sastavljen od sledeih ustaa: Evgen Kvaternik, kapetan Stjepan Tomii, zv. Dabia,
Vjekoslav Servaci, Mijo Bzik, Ivan Hereni, Vladimir Singer, Mijo Babi, Antun
Godina, Ivan Devi, zvani Pivac, koji je poznat iz like bune, sve stari i oprobani
zloinci iz ranijih akcija. Ovaj tab bandita imao je za zadatak da uspostavi kanale
sa zemljom i da najhitnije organizuje u zemlji ustae i da pripremi akciju za pogodan
momenat, koji se svakog asa izekivao i najavljivao, to je zavisilo od politike
situacije, koja se vrlo esto menjala izmeu Beograda i Rima.
Tako su uspostavljeni kanali u Trstu, na Rijeci, odnosno Suaku, kao i u Zadru
preko Preka-ibenika. U Trstu je bio doveden iz Bea biv. pukovnik Franc Apolonio,
zet Ivana Perevia, koji je imao za zadatak organizovanje vojne pijunae u saradnji sa
italijanskim obavetajnim centrom u Trstu, dok na Suaku angaovan je trgovac
Marijan imi i njegova sekretarica Milka Greta, koja je svakodnevno prelazila na
Rijeku radi pote i materijala, koji je primala od emigranta Antuna Godine, koji je u to
vreme bio na kanalu ustaa na Rijeci. Na Suaku radili su i neki drugi agenti Pavelia
na vezi sa Zagrebom od kojih se seam: Josipa Rukavine, Pavao Doena, dok ostalih se
ne seam imena.
U Zadru je radio Dr. Andrija Relja i preko Preka-ibenika podravao veze sa
Pavelievcima i prebacivao materijal i ljude, koji su dolazili na sastanak sa Paveliem.
U ovoj akciji naroito su se kompromitovali u Preku: dr. Marko Maina, koji je vaio
kao ovek Gospodina Dr. Maeka i pristalica HSS, ime Vuki, barkar iz Preka, koji je
stalno prebacivao materijal i ljude izmeu nas i Zadra. U poslednje vreme doao je
jedan mladi policijski inovnik, ijeg se imena ne seam, koji je odao i neke nae
poverljive raspise Paveliu. Ovaj policajac je poznat Gospodinu Banu, jer sam odmah
na ovoga skrenuo panju. U ibeniku bilo je vie lica u vezi sa Zadrom, kao advokat
dr. Nikoli, onam. paroh, koji je izbegao, i dr.
Iz Zagreba odravali su vezu' sa Zadrom - dr. Reljom kuriri dr. Budaka: Jerolim
Kati, koji je imao bife kraj policije, Stjepan Ivandi, iz Posedarja, dok sa Trstom veze
su ile preko naih konduktera, pa je jedan uhvaen u vezama i protivu ovoga povela se
istraga.
Meu ljudima Pavelia, kao i u italijanskom policijskom nadzornom aparatu,
imao sam dosta dobrih veza, tako, da sam preko ovih svojih poverenika bio o svemu
hitno obavetavan i uvek sam sa celokupnim materijalom upoznavao Ministarstvo
unutr. poslova, dok sam u dva maha bio upuivan i kod Pretsednika Gospodina
Dr. Maeka, Gospodina Dr. I. Jukia, Pomonika Ministra inostranih poslova, kao i
kod Gospodina Bana u Zagrebu, da bi i ove upoznao sa svojim obavetenjima i
dogovorio se o novim potrebama i izmenama u policiji.
Uvideo sam imperativnu potrebu izmene policijskog aparata u Zagrebu i da se ova
delikatna pol. obavetajna sluba poveri jednom uem krugu oprobanih inovnika,
kao i da se uspostavi direktan kontakt po ovim pitanjima izmeu Ministarstva unutr.
poslova - pomonika Ministra i Gospodina Bana. U prvom momentu to nije ilo i ja

sam u svojoj slubi u Rimu stalno doivljavao da sam vrlo esto saznavao da je Paveli
u toku naih delikatnih stvari, pa su i neki namerno ubaeni sa nae strane poverljivi
izvetaji dolazili do ruku Pavelia, to je bio eklatantan dokaz da je ovaj imao svoje
ljude u zagreb. policiji, to je uostalom i on tvrdio i hvalio se kod ital. vlasti.
Naalost, sve moje opomene nisu bile efikasne, ve je trebalo saekati i konkretnije
injenice da bi se uvidela potreba dubokih reformi i izmena celokupnog pol. aparata u
Zagrebu i po nekim drugim mestima, o emu emo docnije govoriti.
U Hrvatskoj Paveli je uspeo preko svojih poverenika da sprovede organizaciju ili
bolje rei da u Zagrebu postavi jedan svoj komitet u koji su uli: Dr. Boa Cerovski,
dr. Mile Budak, dr. Milovan Zani, Slavko Kvaternik, dr. Mladen Lorkovi, biv.
pukovnik Sabljak, i dr. Cerovski je sve do begstva u Italiju bio zamenik Pavelia za
Hrvatsku i vodio konspirativnu akciju sa Slavkom Kvaternikom i pukovnikom Sabljakom, dok su dr. Budak i dr. Zani imali propagandnu i organizacionu stranu. Oni su
imali da postavljaju komitete organizacije i da ove zatim povezuju sa konspirativnim
ljudima radi akcije. Pukovnik Sabljak imao je vojnu pijunau i povezivanje sa
hrvatskim oficirima i prikupljanje naeg vojnog materijala po nareenju iz Rima,
odnosno Pavelia.
Dr. Budak i ani tampali su novine i letke i ove su stvari obino radili u
Semenitu u Zagrebu, kao i po nekim drugim manastirima. U ovoj njihovoj akciji
otkriveni su vie sveenika, koji su bili pohapeni i pod istragom. Jedna vrlo nemila
pojava ali koja se daje objasniti ranijom akcijom Pavelia i njegovom otrom borbom
protivu pravoslavlja na emu je on bazirao okupljanje ovih mladih sveenika
veinom franjevaca. Svakog asa otkrivali smo elije Pavelia medu mlaim sveenicima, specijalno u Dalmaciji i u Zagrebu, pa smo sa pribavljenim materijalom vie puta
intervenisali preko naeg Gospodina Poslanika pri Sv. Stolici kod Pape i drugih ali
sluajevi su se ponavljali i izgleda da i ove intervencije nisu pomogle.
U Zagrebu postojala je i jedna druga grupa frankovaca, da ne govorim o grupi
dr. Bua, koja je imala nemaku orijentaciju i stvarala nekakvu radniku nacionalnu
organizaciju, i ova grupa okupljala je manji broj ljudi i to: dr. Emanuel-Manko
Galjiardi, grof Bombel, biv. kapetan Juca Rukavina, koji je pomilovan sa doivotne
robije, i dr. Na elu ove grupe stajao je Galjiardi, koji se afirmirao kod Italijana kao
stari njihov pijun. Za Galjiardia stvarno se moe rei: Ciji nije bio i iji biti nee.
Rukavina je stajao na elu organizacije politikih osuenika i ovu je iskoriavao za
svoje teroristike poduhvate. Ova je grupa bila protivu dr. Budaka i SI. Kvaternika,
dok je toboe priznavala Pavelia, premda je i ovde postojala surevnjivost. Ovu grupu
finansirala je Italija prema radu i prema nalozima za izvrenje dobijenim iz Rima. Grof
Bombel bio je kurir izmeu Rima i Zagreba i on se starao o finansijskoj strani
organizacije. Imao sam prilike da ee puta primeujem ovoga u Rimu i u vezama sa
italijanskim dravnicima. On je od Ministra finansija, Taon de Revela, po nalogu grofa
ana, primio u vie mahova vee sume novaca, dok je u Rimu redovno bio priman od
Filipa Anfuza, koji je radio emigrantske stvari od obnove ustake akcije.
Ministar Filipo Anfuzo u vie mahova nastojao je da izmiri grupu Galjiardia i
dr. Cerovskog-dr. Budaka, jer meusobne borbe u mnogome su koile pojaani rad
ustaa u zemlji, o emu e docnije biti rei.
Italijanima je stalo bilo da preko Pavelia po svaku cenu dou do naih vojnih
podataka i planova i stalno se forsirao Paveli i njegovi ljudi u zemlji da prikupljaju to
hitnije sva vojna obavetenja, kako bi se na osnovu ovih postavili italijanski ratni
planovi protivu nas. Saznao sam za mnoga naa vojna obavetenja, a koja su dolazila
od pukovnika Sabljaka iz Zagreba, kao i od majora Tomislava Sertia, zvanog u
konspiraciji Seka, koji je ova doturao preko Pavao Doena na Rijeku. Serti je
angaovao i jednog svog prijatelja majora u Ogulinu, ijeg se imena ne seam a*Ii znam
da je uhapen od naih vojnih vlasti, a posle begstva Sertia iz zemlje. O svemu sam bio
obavestio svoje Ministarstvo molei hitnu istragu ali u meuvremenu se stvar otkriva i
nastaju prva begstva iz nae zemlje: Marijan imi, Doen, Serti, dr. Cerovski, Josip
Rukavina, Jerolim Kati, Ivandi. Serti je prvo izbegao u Maarsku, a zatim je
doputovao u Fiorenciju, gde je ostao u saradnji sa Paveliem na vojnim stvarima. Ovde
se najbolje pokazalo da je Paveli imao svoje ljude u naoj policiji i da mu je sve
otkrivano, pa su se tako na vreme mogli spasti od hapenja ovi njegovi glavni agenti,
koji su bili kompromitovani pruenim materijalom iz mojih izvora.
Tako novi emigranti smeteni na Rijeci i u Zadru znatno su pojaali akciju
Pavelia, koja se naroito oseala od kraja prole godine. Na Rijeci su due vremena
boravili: dr. Cerovski, Marijan imi, P. Doen, Josip Rukavina, dok u Zadru Jerolim
Kati i Mate Boban pojaavaju rad dr. Relje. Insistirao sam svakog asa kod ital. vlasti
da se ovi novi emigranti uklone dublje od granice ali je to jedva usledilo posle dueg
vremena i to imi je povuen u Trst, odakle je opet nesmetano nastavio akciju i ee
navraao na Rijeku radi sastanaka sa svojim ljudima, koji su onamo dolazili iz Zagreba
i sa Suaka.
Nekako krajem prole godine bio je pozvan u Italiju na dogovor kod Pavelia
Emanuel-Manko Galjiardi, koji se ilegalno prebacio preko PrekaZadra, o emu sam
odmah obavestio nae vlasti, to se pak odmah saznalo od Pavelia, tako, da je iz
straha od hapenja Galjiardi ostao u Pizi kao emigrant. Ovom prilikom je Galjiardi dao
svoj veliki izvetaj ital. vlastima o svome radu, jer se ovome zameravalo da je troio
mnogo novaca, dok je u poslednje vreme podbacio sa akcijom na terenu. Galjiardi je u
ovom izvetaju tvrdio, da je njegova organizacija sprovela incidente u vojsci u
garnizonima: Karlovac, Osijek, i dr. mesta, pre dve godine, pa da je njegova organizacija izvrila i seriju atentata u Zagrebu i okolini, dok je otro osuivao dr. Budaka i SI.
Kvaternika, koji su ga ometali u radu. Tada se otkrilo da dr. Galjiardi nije primao
poslati novac preko grofa Bombela, koji je novac Rima na 2 miliona dinara upotrebio
za isplatu svojih dugova. O svemu Galjiardi je obavestio Rukavinu, koga je ostavio za
svoga zamenika, pa je u sledstvu ovog izvetaja grof Bombel osuen na smrt od
organizacije i na njega je izvren atentat u Zagrebu, koji je organizovao Juca Rukavina,
kako se i sam Galjiardi hvalio kod Pavelia. Traio sam odmah u sledstvu atentata da
se grof Bombel uhapsi i Juca Rukavina i da se povede i proiri istraga na sve poznate
lanove bande, jedne i druge grupe, ali i ovog puta zagreb. policija iz nepoznatih mi
razloga nije otvorila istragu i grof Bombel se sklonio iz Zagreba, dok je Juca Rukavina
ostao na slobodi.
Posle ovog dogaaja bio sam u Beogradu i traio da se povede istraga, kao i da se
organizuje jedan specijalni policijski aparat, jer nisam imao vie poverenja u zagreb.
policiju ili bolje rei u dr. Joa Vragovia i u njegovu najbliu okolinu. Tada sam dobio
obeanje da e se sve ovo prouiti i da e se pomonik Ministra g. . Simonovi sastati
sa Gospodinom Banom da se sve ovo uredi i da se stvore obavetajni se"ktorski centri
prema Postojni, Rijeci i Zadru, to je bilo vrlo potrebno.
Ubrzo dolazi u Italiju na poziv Pavelia i Galjiardia Juca RUKAVINA, koji se
ilegalno prebacuje preko Zadra, o emu najhitnije obavetavam Ministarstvo skreui
panju da odmah uhapsi Rukavinu, jer ovaj je imao za dunost da proui sa Paveliem
celu revolucionarnu akciju i da prebaci materijal. Zamolio sam najveu panju
prilikom istrage, kao i da se ovaj pusti da doe u zemlju i da se prati, jer e imati da
obie sve ljude, jedne i druge grupe, i da im isporui instrukcije Pavelia za pretstojeu
akciju. Rukavina ostaje 20 dana u Italiji, jer je obaveten da mi znamo za begstvo i da
se priprema njegovo hapenje na povratku u zemlju. U meuvremenu obaveten je iz
Zagreba da je sve ureeno i da moe da se povrati u zemlju. Obavestio sam telegrafski
Ministarstvo preko Kralj, poslanstva kada je Rukavina krenuo preko Zadra da se

ubaci u zemlju i nadao sam se da e ovaj biti zatvoren ali se deavaju stvari
neobjanjive, koje sam tek docnije saznao. Dr. Vragovi je tvrdio Ministarstvu, a na
osnovu izvetaja svojih inovnika, da Rukavina nije naputao svoju postelju, ve je 20
dana bio bolestan, pa tako je moj izvetaj demantovan. Paveli je likovao i pokazivao
svoje izvetaje ital. policiji traei da ja budem uklonjen iz Italije. Italijanska policija
mu je dala kao razlog da ja moram ostati na svojoj dunosti, jer bi inae pala sumnja na
Italiju i njene pripreme, to nije bilo politiki oportuno.
Rukavina je ovom prilikom primio instrukcije od Pavelia, Italijana, kao i od
Galjiardia za rad na terenu obeju grupa, koje su sada bile izmirene, kao i da odnese
novac i poruke za skoranju akciju. Rukavina je ovom prilikom podneo veliki izvetaj
preko Pavelia ital. Min. inostr. poslova o politikim prilikama u zemlji, o naim
vojnim pripremama, kao i o stanju organizacije. Ovaj sam izvetaj imao u prepisu i
dostavio sam Ministarstvu, s molbom da se ne pokazuje zagreb. policiji, ve samo
Gospodinu Banu. Tada je reeno sa Rukavinom da se ustai ubacuju kao padobranci u
naim vojnikim odelima, dok e im Rukavina javiti pogodna mesta, gde e biti
saekani. Bilo je detaljirano za rad u zemlji na sluaj akcije i ratnog zapleta sa nami,
koji se predvidao.
Pisao sam u vie mahova lino tad. pomoniku g. Z. Simonoviu molei ga da uzme
u svoje ruke sluaj Rukavine za koga garantujem da je bio u Italiji 20 dana, jer e se
kroz ovaj sluaj sve otkriti. Najzad, ovaj sluaj, kao i mnogobrojni drugi, posluili su
da se uverimo da je potrebna smena dr. Vragovia i njegove okoline, pa je na mesto
ovoga doveden dr. Rihard Vikert, upravnik policije iz Sarajeva, koji se odmah dao na
posao, premda je ve bilo dockan da se stvari postave na svoja mesta. Imao sam prilike
da razgovaram sa g. dr. Vikertom u Zagrebu, kada je ovaj preuzeo dunost, pa sam mu
o svemu govorio i dao spiskove opasnih lica. On je odmah uhapsio Rukavinu, pa je
ubrzo otkrio organizacije Pavelia, koje je hteo da rasturi ali vidim da nije imao vie
vremena. Tom prilikom bilo je govora i o konfinacijama i o potrebnim preventivnim
hapenjima sumnjivih lica prema listama, koje smo imali, na sluaj da se pokua
revolucija ili da doe do rata sa Rimom.
ta je bilo i gde je ovo zastalo ne znam. Naalost, vreme je urilo i bilo je ve
dockan da se sistematski sprovedu stvari, koje su tako dugo vremena sabotirane i
sprovodene u korist Pavelia. Samo ienje policijskog aparata zahtevalo je mnogo
vremena sa puno takta, kao i novog strunog osoblja.
Marta meseca t.g. dobio je dr. Paveli iz Zagreba veliki vojni izvetaj od biv.
pukovnika Sabljaka o poslednjim naim vojnim pripremama, obavetenja o naem
ratnom planu, odnosno o glavnoj naoj liniji i prihvatnim linijama, o rasporedu vojnih
snaga, pomonim aerodromima, o novim izmenama u avijaciji, povlaenju aerodroma
sa granice, itd., itd. Seam se da je bilo mnogih poverljivih izvetaja sa oznakom
poverljivog broja Gl. d. taba. Ja sam ovaj izvetaj dobio u izvodu od est strana i
prosto nisam mogao da verujem ali mi je g. p. pukovnik krivani, kome sam o ovome
govorio, potvrdio podatke o najnovijim promenama u avijaciji, a koje su bile strogo
poverljive prirode. Izvetaj sam poslao preko g. Save Obradovia, pomonika Ministra
trgovine, koji se tada povraao sa trg. pregovora iz Rima. Znam da je izvetaj najhitnije
predat Gl. d. tabu - Obav. odeljenju, pa me je jedan moj poznanik iz Ministarstva
unutr. poslova obavestio, da je ovaj izvetaj strano odjeknuo u Min. vojske i
mornarice. Ovaj sam izvetaj, kao i ostale strogo poverljive izvetaje, dostavio na
linost g. Z. Simonovia, tad. pomonika Ministra.
Tada sam uvideo da u Zagrebu pukovnik Sabljak, dr. Budak i dr. imaju mnoge
veze u naoj vojsci, dok se Paveli hvalio sa svojom novom vezom u Gl. . tabu (neki
pukovnik Hrvat), ije ime nisam mogao odmah saznati. Nastojao sam i tu vezu da
otkrijem ali je nastupio rat i bio sam odmah stavljen pod pol. nadzor i morao sam
obustaviti sve svoje veze.
Paveli je u vie mahova navraao u Rim od januara t.g., naravno, u strogoj
tajnosti u pratnji dr. Etora Kontia, gen. inspektora j.b., i otsedao je u hotelu Kontinental. U ovim prilikama obilazio je ministra Filipa Anfuza u njegovom privatnom stanu,
kao i neke iz Gl. d. taba, dok kod Musolinia nije bio voden, to je bilo i razumljivo
poto se ovaj nije hteo jo da kompromituje ne znajui tok njegove cik-cak politike
linije, koja je jo uvek u svome pomeranju zavisila iskljuivo od dranja Berlina. Ba u
to vreme nastojalo se od Berlina da se i mi privuemo na stranu osovine, to je Italija
specijalno elela, s obzirom na straan poloaj italijanske vojske u Albaniji, koja se
morala nekako spasti. Na ovaj nain pravdali su se i kod dr. Pavelia obeavajui
ovome da e momenat za akciju ubrzo doi.
Anfuzo je jednom prilikom zatraio od Pavelia listu njegovih najvanijih politikih prijatelja u Jugoslaviji a na koje on moe da rauna na sluaj akcije u zemlji. Ovu
sam listu dostavio Ministarstvu i ona iznosi na 100 imena, pa se veinom pomin j u
poznati simpatizeri Pavelia, frankovci, kao i neki od Muslimana iz Bosne, pa medu
ovima i dr. Dafer Kulenovi. Ja sam u dva maha obavetavao Ministarstvo o ovim
ljudima Pavelia skreui panju da se pri evidiranju treba povesti strogog rauna, jer
nije iskljueno da je bilo i hvalisanja sa strane Pavelia, kako bi svoj pokret u zemlji
pretstavio kod Italijana kao ozbiljan narodni val.
Nekako u to vreme nailazi jedno manje zatije jer smo se poeli da orijentiemo u
znaku osovine i tada je Rim opet pokuao da nas za momenat zalae. Nae vlasti
htele su da ovaj momenat iskoristimo i da zatraimo povraaj u zemlju naih novih
emigranata, kojih je bilo devetorica, dok ital. vlasti su otezale sa ovim odgovorom i svi
nai koraci, kako moji preko Min. unutr, poslova, tako i Kralj, poslanstva preko Min.
inostr. poslova, nisu uspeli i jednostavno nismo dobili odgovor, dok mi je reeno da ne
insistiramo u ovom traenju. Preko svojih poverenika obaveten sam da je Paveli bio
vrlo ljut i zabrinut usled naeg orijentisanja prema liniji Berlina-Rima, pa je bio pozvan
u Rim i primio je utehe i obeanja da e sve to biti prolazno i za momenat, s obzirom na
teku situaciju u Albaniji. Od Pavelia se trailo da za momenat uspori svoju akciju
kako se ne bi davali preteksti za nae intervencije, a naroito u ovim momentima kada
smo bili potrebni Italiji i Nemakoj. Uvek stara taktika Rima kada se neto izekivalo
od nas. Paveli je i dalje mogao konspirativno da radi i da podrava revolucionarni duh
kod svojih ljudi poruujui ovima da je ovo samo jedan potreban trik, politiki
manevar potreban Italiji, dok se on sada moe jo sa vie poverenja osloniti na Italiju,
jer ima obeanja sa nadlene strane. Na ovaj nain umirio je svoje ljude, a materijalna
sretstva nisu bila umanjena, ve se samo trebalo uzdrati od kakvih izgreda u zemlji,
kako se ne bi kompromitovala miroljubiva akcija Italije prema nami, a koja se imala
tih dana da manifestuje u naem privlaenju ka osovini.
Galjiardi je stahovao u Pizi i stalno je bio u korespondenciji sa enom biv. ministra
Ivice Kovaevia, koja mu je sluila za vezu u zemlji, kao i jo jedna linost u Mariboru,
koje se ne seam. Preko pisama i karata, na jedan pogodan nain, Galjiardi je pod
tuim imenom obavetavao da e skoro zapoeti akcija i da e za Uskrs biti ve svojoj
kui. Sva sam pisma i karte imao u prepisu i dostavio sam ih Ministarstvu i
Ministarstvo je identifikovalo sva lica, koja su se pominjala pod pseudonimom. Paveli
nije mnogo verovao u Galjiardia i nije aktivno saraivao sa ovim, jer ga je sumnjiio, s
obzirom na njegovu prolost, a tim pre, to se verovalo da i ovaj ima veze sa nami, jer
nikako nisu uspeli da otkriju nae izvore.
Italija je ba u to vreme uinila korak u Berlinu traei da ovaj insistira u Beogradu
da se i mi orijentiemo u znaku osovine, kao i da olakamo Rimu izailjanje pomoi
njihovim trupama u Albaniji. Tih dana bio sam obaveten da emo mi biti pozvani u
Salcburg na razgovore, to se i desilo. Ba na dan polaska za Salcburg naih dravnika

bio sam pozvan u posetu kod ministra fon Bizmarka i posetio sam ovoga praen od
efa SS trupa za Italiju grafa dr. Evgena Dolmana. Sa ovom dvojicom sam imao dui
razgovor o hrvatskim emigrantima i dr. Dolman je sa svoje strane napao ravo dranje
Italijana, koji gree pomaui jednu grupicu kompromitovanih ljudi u marseljskom
atentatu, to onemoguava sasvim prirodno i potrebnu iskrenost u sadanjim naim
vezama sa Italijom. Bizmark je obeao da e i on lino razgovarati sa Filipom Anfuzom
o ovoj bandi i da e podrati da se bar sada rei i ovo pitanje, to e doprineti i
stvarnom poboljanju naih odnosa sa Italijom.
Narednih dana trudio sam se da iskoristim ove politike momente i da reim u
koliko se moe bolje emigrantska pitanja, kao i da povratim Pavelia i ostale emigrante, koji su sainjavali gl. ustaki stan, u svoja ranija mesta konfinacije. Naiao
sam u prvim koracima na neiskrenost kod ital. vlasti, koje nita nisu htele da priznaju,
ve su pokuavale da se pravdaju, jer su htele da dobiju u vremenu. Sva obeanja
prokontrolisana preko mojih ljudi pokazala su se kao netana. Jasno je bilo da se stvari
oteu i da se taktizira sa nami. Uvideo sam da je potrebno i energino intervenisati, pa
sam pripremao u ovom smislu i predloge, a naroito da se uini korak u konkretnoj
formi i iznesu i dokumenta, kojima se apsolutno moglo na jedan nepobitan nain
dokazati da je Paveli i njegova banda pripremala revoluciju kod nas.
Na veliki dan 27 mart odjeknuo je strano u Italiji i bilo je samo pitanje dobijanja
u vremenu, jer se Rim poplaio za svoju vojsku u Albaniji. Meni je bilo odmah jasno
ovo taktiziranje Italije kada je 28 marta, ve sutradan, doputovao u Rim po pozivu
Filipa Anfuza dr. Paveli u pratnji nekolicine iz svoga gl. ustakog stana i to: Evgen
Kvaternik, Stjepan Tomii, Mijo Babi> Tomislav Serti, Godina, Servaci. Svi su ovi
otseli zajedno sa dr. Kontiem, gen. inspektorom j.b., u hotelu Kontinental. Imao sam
prilike da ove sa nekoliko metara daljine vidim odmah po dolasku i pratio sam ih u
stopu, tako, da sam o svemu bio najhitnije obavetavan. Jo istog dana uputio sam
jedan veliki telegram svome Ministarstvu skreui panju da se radi o revoluciji u
Hrvatskoj, koja e biti podrana od Rima i vojniki. Paveli je video pored Anfuza i
neke linosti iz Gl. d. taba zajedno sa Sertiem i Tomiiem, koji su bili vojni eksperti
Pavelia. Anfuzo im je rekao da se pripreme za revoluciju jer je njihov momenat doao i
date su im odreene ruke i sva podrka ital. vlasti. Jo toga dana je nareeno da se svi
ustai puste iz konfinacije sa Lipara i Sardinije, ukupno 231, i da se upute u Pizu, gde su
primili nae vojne uniforme i upueni su zatim na granicu prema Rijeci, gde je i Paveli
1. aprila otiao.
Na dan 29. marta dr. Paveli je u kabinetu gen. direktora policije dr. Seniza
doveden u vezu sa efom SS trupa dr. Dolmanom, koji je jo istog dana stupio u vezu
sa Berlinom da bi izdejstvovao potvrdu Pavelia i dozvolu za akciju. Kroz ove dane
Paveli je prouavao svoju akciju u Hrvatskoj zajedno sa svojim ljudima i ital. vojnim
ekspertima, kao i pripreman je propagandni materijal, revolucionarni govori, i dr.
materijal.
Kako su se momenti razvijali munjevitom brzinom ja sam svakog dana, poevi od
28. marta, izvetavao Ministarstvo unutr. poslova, preko ifre Kralj, poslanstva, o
svima ovim detaljima molei u ifri od 29. marta da se izvre preventivna hapenja:
dr. Budaka, dr. ania, SI. Kvaternika, dr. Lorkovia, i sviju onih drugih sa ve uspostavljene evidencione liste. Ja sam otvoreno rekao u ovim mojim telegramima da
Paveli organizuje revoluciju u pozadini nae vojske i da e ustai da se sputaju u
naim uniformama kao padobranci. Italija je pokuavala da nas u pregovorima zavara
za neko vreme kako bi nemaka vojska mogla da se organizuje za napad na nas, dok
napad je reen i puna podrka Paveliu je data ve 28. marta a ostalo je bilo samo
manevrisanje i taktiziranje radi naeg zavaravanja.
Ja sam o svemu ovome obavetavao i naeg vojnog izaslanika g. enerala Ranosovia, koji je takoe sa svoje strane obavetavao telegrafskim putem svoje Ministarstvo.
Postavlja se pitanje, da li su ovi telegrami primljeni ili su Italijani ove zadrali na svojoj
poti s obzirom da su pripremali rat, to mi do sada nije poznato.
Paveli je 1. aprila otputovao za Albaniju kod svojih ljudi i otuda je sa nekog
vojnog radia, kome su dali ime Velebit pozvao ustae na revoluciju i hrvatski narod
da pomogne ustae. Ova je ustaka stanica radila kroz te dane sve do napada Italije na
nas.
Rezimirajui poslednje dogaaje, a da ne govorim o prednjim iznetim injenicama,
jasno se utvruje da je Italija ta koja je svesno pripremala rat protivu nas i da je ona
izazvala svoga saveznika da nas napadne, dok je ona samo veto manevrisala za
momenat kako bi se nemaka vojska mogla da pripremi za napad protivu nae zemlje i
Grke. Italija se plaila svoje katastrofe u Albaniji i zato je izigravala posrednika da bi
samo nas zavarala i dobila u vremenu. Ona je ta koja je traila pogodnu priliku i
stvarala svojom neiskrenou zaplete sa naom zemljom i da smo tada izbegli rat ona bi
ve sutradan, kako je to obeala i svome savezniku Paveliu, u oportunom momentu,
izazvala napad na nas, jer ona je u svoju kartu interesnih svera ubeleila nau zemlju
proirujui i svoje satelite na nau tetu. Dogovor o cepanju nae zemlje postignut je
izmeu Pavelia i grofa ana jo polovinom januara 1940. g., to smo napred izneli,
dok je sve ostalo bilo samo taktiziranje i manevrisanje prema politikom vetru, koje se
imalo zavriti u oportunom momentu za Italiju sa ratom protivu nas.
Uostalom, drugojaije se nije ni moglo zamisliti jer ugovor izmeu Musolinia i
dr. Pavelia zasnovan je na ubistvu Vitekog Kralja Aleksandra I. Ujedinitelja i ova
dvojica uprljana krvlju moraju da idu zajedno do kraja i da zajedno budu igosani pred
istorijom kao obini zloinci, koji su pakleno jo od 1934. g., da ne kaemo od poetka
akcije Pavelia od 1929. g., pripremali zajedniki ovaj rat. Sada se najavljuje obnova
marseljskog procesa jer se eli da se Paveli, kao prijatelj i saveznik Musolinia i Hitlera,
opere pred javnou, dokazujui da je ovaj proces iskorien od nas samo u svrhu da se
baci ljaga na Pavelia. Mi se moramo potruditi da novi proces ukae svetu da Paveli
nije sam ve da ima i svoga sauesnika i potstrekaa u licu Musolinia za koga emo
traiti da bude takoe igosan pred svetom, tako, da se uvidi na vreme na kakvim
prljavim stubovima treba da poiva ta nova Evropa Hitlera.
Pokuao sam u glavnim linijama, to je dosta teko, da iznesem svoja zapaanja, a
naroito poslednje momente iz obnove ustake akcije, dok stojim na raspoloenju za
svako opirnije objanjenje, jer mi je stalo da se na ovo ne zaboravi kako bi mogli na
povratku u zemlju predati krivce zasluenoj kazni i oistiti zemlju od ovih zloinaca.
U Londonu, 15. jula 1941. godine.
Utiv:
Vladeta Milievi
Savetnik Ministarstva unutr. poslova
biv. delegat Ministarstva u Rimu.
I Z V O R : A-VII, 1.0.10, Br. reg. 3/3 - 1 - 3 2 , Referat: O Hrvatskoj emigraciji i pripremama dr. Ante
Pavelia zajedno sa Italijom za napad na nau zemlju.
Letak maekovaca
HRVATSKA I HRVATI
Pratei nepristrano dogaaje u zemlji kao i strane glasove o nama,

nastojau kao javni radnik, premda nisam profesionalni politiar, objektivno prikazati
hrvatsko pitanje, koje je danas u sreditu svijetskih dogaaja. Svatko komu doe u
ruke ovaj prikaz, ako misli da je vrijedno i potrebno, neka ga dalje iri, a tko misli
drugaije, moe s njim i u ko.
Jedno od najvanijih pitanja koja danas postavlja svaki Hrvat jest: kakav e
poloaj imati Hrvatska i Hrvati poslije ovoga rata? - Na poloaj Hrvatske i Hrvata
utjecae uglavnom ova 3 faktora:
1. Tko e biti pobjednik u ovome ratu?
2. U iju e interesnu sferu (utjecajno podruje) doi Hrvatska iza rata.
3. to hrvatski narod hoe i kako e u odlunom asu doekati konac rata, te kako
e nastupiti u tom asu.
Prvi faktor (tj. ko e pobjediti) posve je neovisan o hrvatskom narodu. U pitanju u
iju e interesnu sferu doi Hrvatska i Hrvati, mogao bi hrvatski narod moda imati
mogunosti i da neto kae.
Trei faktor, tj. to Hrvati hoe i kako e doekati konac rata, kako e u tom asu
nastupiti, to. e ovisiti u velikom dijelu o Hrvatima samima. Prije nego razlanimo sva
tri gore spomenuta faktora, potrebno je istaknuti jedno naelno stanovite a to je:
Sve su ratujue stranke slone u jednom, a to je: Evropa ne moe ostati nakon rata
onakova kakova je bila prije rata.
Svaka ratujua stranka ima svoje nacrte o gospodarskom i politikom preureenju
Europe u smislu, da se najprije poprave pogreke poinjene u Versailles-u i s tim u vezi,
da umjesto itavog niza malih drava koje su barem formalno nastojale voditi svaka
svoju carinsku gospodarsku, a toboe i vanjsku politiku, a zapravo su bile sitan novac
za meusobno obraunavanje i izravnavanje velikih sila, pa je uslijed toga Europa
postala vrlo zamren splet raznih interesa nastoje da nova Europa bude organizirana,
kao jedna jedinstvena zajednica, bilo kao skup od vie gospodarskih zajednica. To se
tie naroito Srednje Europe i Balkana gdje postoji pravi mozaik naroda. Iza ovoga
svega krije se osnovna namjera velikih, tko e pod svoj utjecaj dobiti vie malih, a time
biti jai od drugoga. A sada pogledajmo redom sva tri prije spomenuta faktora.
1 i 2 rat se moe svriti pobjedom ili Osovine (Njemaka, Italija ili Japan) ili
Saveznika (Amerika, Engleska i Rusija). Manje je vjerojatno da bi se rat mogao svriti
skupnim ili djelominim sporazumom. Neulazei u izvan Europske probleme, ve
samo u ono to se izravno tie Hrvatske, stvar bi izgledala ovako:
1. Ako pobjedi Osovina, a to je Njemaka, Europa bi bila izuzeta posve ispod
upliva Anglosasa (Amerikanci i Englezi) politiki i gospodarski, te bi bila ureena na
naelima nac. soc. pokreta kao jedna velika gospodarska i politika autarhijska cjelina
sa centralom u Berlinu. Austrija, Slovenija, eka, Litva, Estonija, Letonija, Poljska i
dio Rusije postale bi sastavnim dijelom rajha, a sve ostale zemlje bile bi u sklopu
njegove gospodarske, kulturne i vojne politike sa onolikom mjerom upravne i prosvijetne samostalnosti, koliku bi ve prema prilikama Reich ostavio pojedine zemlje.
Obzirom na budui poloaj Hrvatske razilaze se miljenja sila osovine. Italija trai,
da Hrvatska padne posve pod njezinu interesnu sferu i da bude (poput Albanije) njezin
protektorat, a moda kao negda Abesinija i da postane dio njezinog carstva. Njemaka
eli, da cijela Hrvatska bude u njezinoj interesnoj sferi, bilo kao vazalna drava, bilo
kao protektorat (kao eka od prilike). Razlozi tom podvojenom naziranju jesu
gospodarski i strateki, a u prvom redu Jadranska obala Hrvatske.
Ako pobjede Saveznici, oni imadu takoer svoj nacrt za ureenje budue Europe.
A.) Ruski nacrt sastoji se u tom: - dobiti to vei dio Europe pod svoj utjecaj
neposredno ili posredno. Litva, Estonija i Letonija bile bi ujedinjene Rusijom. U korist
Rusije bi morala biti takoer izpravljena granica prema Finskoj, Poljskoj i Rumunjskoj
(Besarabija, Bukovina).
U interesnu pak sferu Rusije imale doi barem: Finska, Poljska, Maarska,
eka, Slovaka, Rumunjska, Bugarska i zemlje bive Jugoslavije. Tako bi Rusija
doprla preko Bugarske na Egejsko, a preko Hrvata na Jadransko more. Sve bi ove
zemlje bile u najuoj vezi sa Sovjetskim Savezom te ureene na posve isti nain kako je
danas ureena Rusija. Taj je plan podjednak njemakom, s tom razlikom to bi mjesto
Berlina bila centrala u Moskvi. Moda bi se pojedinim udaljenim dijelovima dopustio
neki ljevjarsko-demokratski oblik vladavine. Tako za ureenje Balkana postoje 2
ruska plana. Prvi (maksimalni) predvia Savez Sovjetskih republika Balkana, u kojem
poloaj, kao ni granice Hrvatske jo zasad nisu odreene. Drugi nacrt predvia
Republiku Jugoslaviju, sastavljenu od vie upravnih jedinica: Slovenije, Hrvatske,
Dalmacije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i eventualno Makedonije. Ta bi
Jugoslavija bila ili Sovjetska ili demokratska republika, ve prema prilikama i jakosti
Rusije nakon rata. Svakako bi u vojnikom, gospodarskom, vanjsko-politikom
pogledu bila upravljana strogo jedinstveno, dok bi u prosvijetnom i upravnom pogledu
pojedine pokrajine imale izvjesnu autonomiju.
B.) Englezka u svom planu nastoji takoer doi do to veeg utjecaja u Europi, a
osim toga naroito Njemaku oslabiti, a Rusiju to manje pustiti u Europu, te drave
europske tako grupirati i povezati, da mogu biti protutea i Rusiji i Njemakoj. Tako
se ima u sjevero-iztonoj Europi osnovati sjeverno-slavenski blok drava u obliku
dravne zajednice, koju bi inile Poljska (poveana na raun Njemake), eka u
svojim starim granicama (sa Sudetima) i Slovaka kojoj bi Maarska morala vratiti one
krajeve, koje je u poslijednje vrijeme uzela. Rumunjska bi imala doi u interesnu sferu
Rusije i, ako drugaije ne ide, - Bugarska, tako da Rusija moe doi preko Bugarske
na Sredozemno more ne dirajui u suverenitet Turske (Dardanele). Ovom dolasku
Rusije na Balkan i obalu Sredozemlja (a to Engleska ne gleda oduevljeno ve radi
Sueza, kao i ope gospodstva na Sredozemlju) eli engleski plan suprotstaviti svoj
utjecaj, i to tako da Grka ue u sklop Britanskog carstva, Albanija pod engleski
nadzor, a osim toga Engleska eli jednu jaku Jugoslaviju, i to monarhiju kao protuteu
sovjetskoj politici na Balkanu. Ta bi Jugoslavija imala biti u engleskoj interesnoj sferi
ili barem kao drava izmeu Engleske i ruske interesne sfere, a ureena kao savezna
drava (Slovenija, Hrvatska, Srbija) tako da se poprave pogreke, uinjene Versailles-om 1918. Dakako da bi Engleska rado vidjela i Bugarsku u toj jugoslavenskoj
zajednici. Takova bi Jugoslavija imala biti poveana na raun Italije (Istra sa Zadrom i
otocima te slovenskim krajevima), Austrije (korektura granice u Sloveniji) te Madarske (korektura u tzv. Vojvodini).
U toj bi federativnoj Jugoslaviji Hrvatska imala neosporno obuhvaati cijelo
podruje banovine Hrvatske (ukljuivi Meumurje), hrvatski dio Istre sa Zadrom i
otocima, dok bi pitanje preostalog dijela Srijema, Bosne i Hercegovine te ostalih

krajeva te zajednice, gdje ima Hrvata imalo bit rijeeno ili plebiscitom ili direktnim
sporazumom Hrvata i Srba.
C.) Ameriki plan predvida u jednom dijelu Europe svoje uporite, kako bi
onemoguila Engleskoj, da bude jedini i potpuni gospodar Europe. Zato Amerika
predlae osnivanje podunavske zajednice, drava na elu sa Habsburgima. Nova
monarhija, kojoj bi imao biti na elu Otto Habsburg (sin posljednjeg Habzburgovca
Karla, koji je oenio neakinju Roosevelta te stalno boravi u Americi), imala bi biti
savezna drava i sastojala bi se od ovih drava: Hrvatske, Austrije, eke, Slovake i
Maarske. Za Sloveniju nije odlueno, bi li bila posebna jedinica ili bi spadala u
Hrvatsku. Te bi drave bile - navodno posve ravnopravne meusobno.
Po tom nacrtu sie - navodno - Hrvatska do Drine, a poveava se u Istri, i dobiva
Zadar sa otocima.
Ta jaka srednjevropska drava (brojila bi oko 40 milijuna stanovnika) bila bi
ozbiljna protutea i Rusiji i Njemakoj, a isto tako Engleskoj i Italiji. Taj plan podupiru
osim Roosevelta jo i engleski konzervativni krugovi i katoliki krugovi u Engleskoj,
Americi, te u dravama koje bi imale initi tu zajednicu. Nije daleko do tog plana ni
Vatikan. Izgleda, da je i Darlanova Francuska bila iza toga plana i za ameriku
orijentaciju nasuprot De Gaulleu.
Bene kao predstavnik eha u emigraciji, nastupa najodlunije protiv amerikog
plana i izjavljuje se za engleski nacrt. Slovaci opet kau da oni bez eha ne idu u
Podunavsku zajednicu, jer imadu preteko izkustvo sa Maarima.
Srbi su za Veliku Srbiju, pa makar se ona morala zvati i Jugoslavija. A to je sa
nama Hrvatima?
Iz svega do sad spomenutoga izlazi, da je Hrvatska podruje, gdje se danas
ukrtavaju interesi petero velikih sila: Amerike, Englezke, Italije, Njemake i Rusije.
Odnose Njemake i Italije vidimo ve danas na naem zemljitu. U sluaju pobjede
Osovine (ako Italija uztraje do kraja na strani Njemake), odluila bi se sudbina
Hrvatske prema diktatu Njemake, odnosno prema njenom sporazumu s Italijom.
U sluaju pobjede Saveznika bit e za nas odluno, u iju emo interesnu sferu
doi: - rusku ili anglosasku. Anglosasi najavljuju, da e nakon rata okupirati cijelu
Europu svojim trupama, te ostati u njoj nekoliko godina, dokle se Europa posve ne
sredi i uredi.
Rusi to znadu, pa, jer nije bar za sad izgleda, da bi mogli pravovremeno sa svojim
trupama doi u srednju Europu, a naroito na Balkan, to oni nastoje, da tamonje
narode pretvore oni u svoje trupe, te organizacijom lokalnih revolucija stvore ve
gotove situacije, naroito kod malih naroda, i da tako preteknu Anglosase.
Sukob ovih dvaju interesa je jasno uoljiv, naroito na Balkanu, koji bi mogao
ponovo postati ratno poprite i tako kao teritorij tzv. druge fronte, a onda sukoba
Anglosasa i Rusije. Radi toga je ve danas Hrvatska po uputama izvan zemlje poprite
krvavih borba.
U oba anglosaska projekta je Hrvatska jeziac na vagi, jer niti moe bit Jugoslavije,
a niti podunavske monarhije bez Hrvatske. Izgleda, da su Englezi bar radi toga, da
dobiju Hrvatsku za svoj plan, nainili jak pritisak na Srbe prisilivi ih na federativnu
Jugoslaviju. Nije meutim nemogue, da doe do nekog kompromisnog rijeenja
izmeu engleskog i amerikog plana.
Ustaka vlast u Hrvatskoj nemajui naroda za sobom, jer je dola bez pitanja
narodne volje, morala je traiti oslonac u nekom izvan hrvatskog naroda, kako bi se
mogla dalje odrati na poloaju, koji je pukim sluajem dokuila. Ali to joj nee nikako
uspjeti. Meutim i u sluaju pobjede Njemake ne bi mogla u Hrvatskoj ostati trajno
na vlasti aica ljudi, koja ima za sobom samo sebe i koju dre na vlasti samo sile
Osovine tako dugo dok im je potrebna. U fazi normalnog ivota i rada morala bi se i
Njemaka odluiti hoe li u Hrvatskoj suraivati sa hrvatskim narodom te vladu
povjeriti pravim predstavnicima naroda ili e suraivati sa grupom nasilnika, koji osim
sile nemaju nikoga za sobom. To isto vrijedi, ako Hrvatska doe u interesnu sferu
Rusije.
Nepobitna je injenica da je hrvatski narod u najmanje 9 0 % uz DraVladka
Maeka, te da njega smatra jedinim svojim zakonitim predstavnikom i tumaem svoje
volje i svojih tenja. Odluna i postojana borba Dra Maeka za prava i slobodu
hrvatskog naroda u prolosti kao i sadanje njegovo divljenja vrijedno herojsko dranje
usuprot svih patnja i progona, to ih proivljuje i on i njegova obitelj uinie od njega,
kako vicarske novine piu: - kralja bez krune - narodnog idola i vou ovjenanog
aurelom muenitva, potenja i rodoljublja, te oznakom najdalekovidnijeg politiara
jugoistone Europe i Balkana.
Treba otvoreno pogledati istini u oi i priznati, da je oko Dra Maeka danas
ujedinjen sav hrvatski narod i to ne samo seljatvo ve i znatan dio radnitva, najvei
dio graanstva, vei broj cvijeta hrvatske inteligencije, pa ak i ona koja je u prijanja
vremena moda drugaije mislila. U njega jedinog - a to je od neprocjenjive vanosti
gleda s nepodijeljenim povjerenjem sva hrvatska vojna sila! Dr. Maek je danas najvea
moralna i politika vrijednost. To danas vide i priznavaju otvoreno ili muke takoer
svi faktori, mjerodavni za svjetsku politiku. Strana tampa, pa tako i vicarski Basier
Nachrichten od 4/5. XII. 1942. piui o lancima Drajurja Krnjevia i Otona
Habsburga o ulozi Hrvatske pie da e u ime Hrvatske i hrvatskog naroda imati
odlunu rije voa HSS dr Maek.
Kad je tako, treba vidjeti i stav dr Maeka i Hrv. selj. stranke.
Predsjednik dr Vladko Maek i HSS neprijeporno danas jedini legitimni predstavnici hrvatskog naroda zastupaju stanovite, da hrvatski narod ima na svem etnografskom, historijskom i politikom teritoriju sam odluiti o svojoj sudbini. Pozivajui se
na hrvatsko dravno kao i na ivo narodno pravo, a naroito na ivu snagu i volju
hrvatskog naroda dr Vladko Maek i HSS trae samoodreenje hrvatskog naroda u
pitanju svog dravnog ivota kao i unutarnjeg svojeg ureenja. To e stanovite
zastupati dr Vladko Maek i HSS u ime hrvatskog naroda i na buduoj mirovnoj
konferenciji.
Hrvatska drava bila je uvijek konani cilj hrvatskog naroda te prema tome i HSSa, pa se toga cilja hrvatski narod nikad i nikome za volju ne e odrei i - samo imajui
sve dravne atribute - moe on ui u jednu od europskih zajednica. Ovu politiku
moraju voditi i hrvatski predstavnici u inozemstvu, ako hoe biti pravi pretstavnici
naroda i tumai njegove volje i njegovih tenja. Koliko smo obavjeteni oni tako i
nastupaju. Oni trae za hrvatski narod pravo samoodreenja, pa ako to ne bi bilo
mogue u potpunoj mjeri, onda ali neodstupno to, da hrvatski narod sa drMaekom
na elu odlui u kojem e odnosu Hrvatska biti sa ostalim lanovima zajednice a
kojima bi trebala biti u vezi. To stanovite zastupa i dr Maek u domovini i hrvatska
emigracija u inozemstvu. Tko bi vani drugaije radio, taj ne radi u ime hrvatskog
naroda i narod e ga osuditi. Konanu rije o Hrvatskoj moe kazati samo hrvatski
narod i dr Maek!
Istina je, da poloaj hrvatske emigracije u Londonu bio isprva teak, ali hvala budi
potenom i odlunom dranju hrvatskog naroda u domovini, a naroito herojskom i
mudrom stavu predsjednika dr. Maeka, te hrvatskih narodnih zastupnika, koji u
veini ostadoe poteni (jer plaenika politika raznih Tortia, Berkovia, Totha i
njima slinih individua te njihovih prirepina nema nita zajednikog ni sa dr. Maekom
ni sa hrvatskim narodom, budui da su se oni, pristupivi u ustaki pokret i poloivi
ustaku zakletvu za uvijek sami iskljuili iz HSS-a), uspjelo je hrvatskoj emigraciji, da
u borbi protiv velikosrpske politike nekih lanova londonske jugos. vlade pred
mjerodavnim faktorima Engleske i Amerike izvojuje za hrvatski narod onaj poloaj,
koji mu po Bqgu i pravdi pripada.
Dakako da hrvatski narod ne priznaje po njega pogubne medunarodne ugovore,
koje je nametnuta ustaka vlast sklopila bez znanja, ovlasti i volje hrvatskog naroda
odrekavi se narodnog teritorija i turivi narod u gospodarsko i politiko ropstvo. Tu
ne pomae niti furtim-zakljuak nezakonitog i falsificiranog tzv. hrvatskog sabora
sakupljenog s brda s dola.
Hrvatski je narod jednoduno osudio i sve one zloine ustaa, poinjenih nad
srpskim puanstvom kao i drugim graanima Hrvatske, s kojima narod kao cjelina
nema nita zajednikog, pa je HSS jo prole godine to slubeno odsudila.
Zbog svega toga dr. Maek i HSS ne mogu i nee suraivati s ustakom vlasti, koja
je - da se najblae izrazimo - zajedno sa svojim pokretom moralno, kulturno,
gospodarski, socijalno, politiki i vojniki potpuno zakazala, a ponudu za saradnju,
upuenu mu ponovno nedavno, odgovorio je dr Maek citatom dra Ante Starevia: Mi smo radili dok smo s potenjem mogli, a sad kad je sve prodano i izigrano, mjeati
se u to znailo bi sramotiti sebe. Neka sad izjedu kau oni, koji su je skuhali. A mi dodao je dr. Maek idemo svojim narodnim putom neokaljani i pravedni ne dajui se
zavesti ni desno ni lijevo ve ravno kako to narod trai.
Ali tako je HSS isto najotrije osudila i sve zloine onih srpskih etnika, bez obzira
pod ijom se komandom nalaze, koji plaeni i naoruani od talijanskih okupatora i
udrueni s njima pale hrvatska sela, mue i ubijaju Hrvate i tako istrebljuju hrvatski
narod svuda gdje stignu, a naroito u hrvatskoj Hercegovini i Dalmaciji. Njihov je
jedini cilj uspostava Velike Srbije. Njihova zlodjela ne razlikuju se po teini i grozovitosti nita od onih ustakih. Hrvatski e narod biti uvijek jedinstven, spreman i dosta jak,
da odbije i velikosrpska presizanja jednoga Drae Mihailovia bez obzira tko iza njega
stoji. Hrvatski je narod, protiv svih nasilja i nepravda, dolazile one s bilo koje strane i
ogrnute bilo kojom idejom. On nee da bude niije oruje u slubi tuih interesa. Zato
kod hrvatskog seljatva nije naao odziva ni korijena nain borbe, gdje se ljudi ubijaju
meusobno, pale kole i opine, razaraju mostove, unitavaju usjeve, vre atentate na
vlakove, gdje stradava nevino puanstvo, te zato - ono ne ide s partizanima!
Ovaj rat moe potrajati jo dugo, moe se protegnuti ak i u 1944! Naa je
najvanija zadaa, da bioloki sauvamo hrvatski narod tj. da sauvamo to vie naih
ivota, obitelji i gospodarstva. Na to bi nam poslije bila sloboda i drava bez Hrvata i
njihovih domova? Ne smijemo smetnuti s uma da budemo uvijek spremni osigurati,
braniti i ouvati na narodni teritorij pa u odlunom asu, kad nas dr. Maek pozove,
budemo gotovi svi kao jedan, da konano izvojujemo pod njegovim vodstvom pravu
slobodu hrvatske drave i hrvatskog naroda, a pod geslom: - Samoodreenje hrvatskog naroda i njegovo unutarnje ureenje na etikim, socijalnim i gospodarskim
naelima hrvatskog seljakog pokreta.
Hrvatska, poetkom 1943.
VERITAS
I Z V O R : A-IHRPH, NG, Kut. 4 9 2 . Taj je letak generalni konzulat kralj. Jugoslavije u Carigradu
dostavio ministarstvu vanjskih poslova u Londonu dopisom pov. br. 193 od 30. VII 1943. (AJ,
Emigrantska vlada kraljevine Jugoslavije - London, 103, fasc. 32). Bio je preveden na njemaki:
AJ, T - 5 0 1 , rolna 2 6 5 .
Sastavio ga je Ivanko Farolfi, zamjenik generalnog tajnika HSS pod ifrom Veritas.
Ustaki diplomatski izvjetaj ministru Budaku o

kapitulaciji Italije
Rim, 24. rujna 1943.

Veoma potovani gospodine Doglavnie i Ministre
ast mi je dostaviti Vam po prvim naim ljudima koji putuju u Hrvatsku
kratak izvjetaj o dogadajima i prilikama u Italiji i na Poslanstvu od dana talijanskog
primirja do danas. Izvjetaj nosi gosp. Zvonko CIHLAR, koji e Vam i usmeno
podnijeti podrobni izvjetaj o svemu.
Dana osmog o. mj. oko 8. sati na veer pronieli su se glasovi o sklopljenom
primirju, ali su istodobno bili i demantirani. U l i . sati u noi bio sam pozvan kao
otpravnik poslova od poklisara Rossa, koji je u odsutnosti ministra vanjskih poslova
Guariglie saopio mi, kao i ostalim predstavnicima, da je Italija bila prisiljena sklopiti
primirje u nemogunosti da dalje ratuje. Na moje^pitanje o uvjetima primirja kao i o
dalnjem dranju Italije odgovorio mi je, da mu ti nijesu poznati a do malo prije da
nijesu bili poznati ni Guarigli. Na moj upit da li je primirje sklopljeno u sporazumu sa
Nijemcima odgovorio je, da su Nijemci protestirali. Kazao mi je da su dali upute svom
zagrebakom poslaniku, da gornju odluku Italije saopi hrvatskoj vladi. Na moja
daljnja pitanja'rekao mi je da slubeno mi nemoe nita vie saopiti, ali da mi
posebiki moe kazati, da je uo priati, da e njihovi dosadanji neprijatelji ostati
na liniji ispod Napulja. Glede poslanstva je kazao, da je odredio da nam se stavi na
raspolaganje sve to elimo, pa u koliko elimo putovati da je on ve dao nalog
Ministru Bellardi-Ricci-u kako bi nam u svim naim eljama i potrebama izaao u
susret.
Moram napomenuti, da sam ve prije toga, t.j. u 10 sati u noi sa naim vojnim
izaslanikom podpukovnikom Verni-em otiao kod njemakog odpravnika poslova
dra Rahn-a, da ga upitam to je u stvari i to oni misle na to uiniti. Dr. Rahn mi je
kazao, da je on protestirao protiv tog primirja ali da nezna da li i kada e putovati.
Dogovorili smo se, da e nas brzoglasno obaviestiti ako namjeravaju odputovati.
U 1. sat u noi sakupio sam itavo osoblje poslanstva u zgradi poslanstva i saopio
im, da sam stvorio odluku da itavo osoblje poslanstva osim mene i dva tajnika, odmah
odputuju u domovinu. Istodobno sam zamolio protokol Ministarstva vanjskih poslova, da mi stave na raspolaganje za osoblje poslanstva jedan vagon, te sam im
saopio da putuje nepotrebno osoblje poslanstva, dok poslanstvo i nadalje ostaje,
sainjeno od mene i dva-tri tajnika. Odgovoreno mi je da e mi staviti vagon na
raspolaganje i da taj dio osoblja moe odputovati odmah ujutro u 6.35 sati.
Kroz itavu no ureivao sam sve potrebno, odredio nain kako e se osoblje
odpremiti na postaju. Poto je osoblje bilo oskudno sa novanim sredstvima, a osim
toga je svaki imao da isplati neke obaveze, a poto sam imao 200.000.-Lira posebnog
fonda za vanredne potrebe, koje mi je Dr. Niki pri odlasku predao i suvie oko
147.000.-Lira u Blagajni poslanstva, to sam osoblju poslanstva isplatio dvomjesena
beriva raunajui da uslied izvanrednih prilika mogu gdjegod zastati na putu, pa da ne
ostanu bez sredstava. Osim toga dao sam neke svote nekim hrvatskim slubenicima,
kao glasniku g. Wolf dopisniku Croatie Lukaniu, izaslaniku Hrvatskog Crvenog Kria
g. Eliau, itd. tako da mi je ostalo nekoliko desetina tisua lira za potrebne izplate
poslanstva i nas koji ostajemo.
Meutim, u 4.30 u jutro, saopeno mi je sa strane ministarstva vanjskih poslova da
nam ne mogu omoguiti putovanje, te da sutradan doem u ministarstvo, da se o
daljnjemu dogovorimo. Osoblje poslanstva je uglavnom bilo cijele noi u zgradi
poslanstva, jer su se na periferiji grada vodile borbe a takoer je bilo i ulinih okraja.
Sutradan mi je saopeno u Ministarstvu vanjskih poslova, da e nam omoguiti
putovanje kad dobiju obavijesti od svog zagrebakog poslanika o odlasku talijanskih
diplomata iz Zagreba. Reeno mi je da e u Zagrebu valjda ostati samo odpravnik
poslova (kao to ja ostajem ovdje) i jo nekoliko tajnika. Vidio sam da misle na izmjenu
osoblja.
Poto mi je bilo na taj nain onemogueno da odpremim dio osoblja obratio sam se
na njemako poklisarstvo. Moram spomenuti da su mi u 6 i pol sati ujutro saopili sa
njemakog poklisarstva, da oni putuju u sedam sati, dakle ciglih niti pola sata prije, a
za koje vrijeme ja nisam mogao nita poduzeti. Odputovao je njemaki odpravnik
poslova, ali se drugog dana jedan dio osoblja poslanstva vratilo. Na vojni izaslanik
pukovnik Verni odluio je da odmah putuje, te se sliedeeg dana pridruio sa svojim
samovozima nekim japanskim samovozima, a ostavio je na dunosti u Rimu svog
zamjenika bojnika Lulia. Japansko poslanstvo je odputovalo svojim samovozima a
takoer i slovaki poslanik, ostavivi jednog tajnika kao odpravnika poslova. Ostala
poslanstva su ostala u Rimu.
Kroz dva dana iza primirja na periferiji grada su se vodile borbe, a bilo je i ulinih
manjih okraja, te se kroz to vrijeme nije moglo nita raditi. Kad se situacija rasistila,
t. j. kad je sklopljen sporazum izmeu talijanskog zapovjednika Rima i njemakih
vojnikih vlasti, da e se Nijemci zadrati oko grada a u gradu da e drati samo svoje
poklisarstvo, brzoglasnu i krugovalnu postaju, ja sam odmah poeo intervenirati kod
Njemaca u sliedeim predmetima: da mi omogue putovanje najveeg djela osoblja
poslanstva, da mi omogue poslati u Hrvatsku 150 naih orunika koji su se zatekli u
Rimu te sve nae vojnike koji se nalaze razbacani po sjevernoj Italiji, a osobito Legiju
na Riva del Garda, zatim da omogue putovanje nae kolonije u Domovinu te napokon
da omogue i izrade, da svi nai internirci po mnogobrojnim logorima u Italiji, budu
odmah puteni na slobodu i odpremljeni u Hrvatsku. Te zahtjeve sam im i pismeno
saopio. Obeali su da e nam izai u susret, meutim evo tek poslije dvie sedmice
svakodnevnog interveniranja, uspjelo nam je da omoguimo putovanje jednog diela
osoblja poslanstva i onih lanova nae kolonije koji su htjeli putovati.
Glede osoblja poslanstva, poto su nam Nijemci za danas omoguili vagone,
odluio sam, da prema brzoglasnom razgovoru i dogovoru s Vama, ostanem u Rimu ja
sa dvojicom tajnika, a da ostali odputuju. Meutim je samo jedan dio lanova bio
voljan da odputuje, dok su drugi ostali, jer da se strae u ovim prilikama poslati na put
ene i djecu. Ja ih, razumije se, nijesam mogao nato prisiliti jer ne mogu da preuzmem
odgovornost da im se togod putem ne dogodi.
Glede orunika tu nam sa njemakim vlastima ide jako teko. Ve prvog dana su
nam obeali da e ih odmah odpremiti u domovinu a tako i nae legionare i ostale
vojnike u sjev. Italiji. Ja sam im kazao da ih hrvatska Vlada moli, da odpremu svih
naih vojnika im prije omogue, jer da su u tim izvanrednim prilikama u Hrvatskoj
prieko potrebni. Na moje svakodnevne intervencije odgovarali su mi obeanjima ali su
se izgovarali sada sa pomanjkanjem transporta, a sada opet, da su im ti orunici
potrebni u Rimu za dranje straa, jer da su to odlini momci. Na kraju, ti su orunici
imali odputovati danas, zajedno sa osobljem poslanstva, ali su njemake vlasti opet u
zadnji as nam to uskratile, izjavljujui da su isti jo od prijeke potrebe ovdje. Ja
26
401
svakodnevno radim na tome i energino traim da se ti ljudi odmah odpreme u

domovinu, ali prema svemu izgleda da nee imati uspjeha. Radi toga Vas molim, da se
pokua u Zagrebu preko njemakog poslanika zatraiti, da se ti ljudi odpreme u
Domovinu dok je jo ovakova situacija.
Glede legionara i ostalih vojnika obeali su nam, da e ih sakupiti na jednom
mjestu u sjev. Italiji i odpremiti ih u Domovinu te da su ve izdali takove naloge, no
poto ni u tome ne vidim siguran uspjeh, to e zamjenik vojnog izaslanika odputovati u
sjevernu Italiju da sakupi te ljude te da im omogui povratak u Hrvatsku.
Glede interniraca isto su nam obeali, ali neznam hoe li biti u stanju to izvesti
obzirom na veliki broj razasutih logora i na teke prometne prilike. Doznajem da je
jedan dio interniraca napustio logore, te su poli u pravcu Hrvatske.
Sa transportom diela osoblja aljemo takoer i vanije predmete iz poslanstva, koje
smo bili u stanju zapakovati i poslati u Zagreb, a to prema Vaim naredbama.
Moram napomenuti, da sam odmah prvog dana iza primirja, jer situacija nije bila
nikome jasna, niti se znalo to se dogaa u Italiji, a za svaki sluaj da napustim prema
Vaim naredbama Rim, zatraio od panjolskog odpravnika poslova zatitu zgrade,
pokustva i zatitu hrvatskih interesa u Italiji. Odpravnik poslova je zatraio upute od
svoje Vlade i odgovorio mi je poslije par dana, da moe preuzeti u zatitu pokustvo i
inventar poslanstva ali im je ao da ne mogu preuzeti zatitu interesa hrvatskih
graana. Ja sam udesio onda tako, a to u sporazumu sa panjolskim poklisarstvom, da
itavo pokustvo predam sada odmah u pohranu tt. Bolliger, koja e spremiti u svoje
magazine, a u sluaju da ja u zadnji as napustim Rim, ja u sa popisom pokustva isto
predati pod zatitu panjolskog poklisarstva.
Glede zgrade, ja sam postupio prema Vaim naredbama, t. j. saopio sam posebnom verbalnom notom talijanskom ministarstvu vanjskih poslova, da hrvatska vlada
ne prihvaa ustup ove zgrade, a to tim vie to taj nije ni izveden, jer nije niti uknjien.
Za sluaj da u zadnji as ili po Vaoj naredbi imam napustiti Rim, predat u
talijanskom Ministarstvu vanjskih poslova'i kljueve zgrade.
O ostalim stvarima, kao i o politikom razvoju dogaaja u Italiji, usmeno e Vas
izvjestiti g. Cihlar, a molim Vas, da mi dadete daljnje upute za moje dranje u savezu sa
razvojem politikih dogaaja u Italiji.
Molim Vas, gospodine Dpglavnie i Ministre, da moj gornji izvjetaj izvolite
primiti na znanje.
Za Dom Spremni!
Odpravnik poslova
D. Pavlovi
P. S.
Iza zavretka ovog gornjeg dopisa, prisustvovao sam sjednici Diplomatskog
Zbora. Te sjednice se ovo zadnje vrieme odravaju dva do tri puta sedmino. Na
dananjoj sjednici sam uo, da bi se nova talijanska Vlada imala sastati, t. j. prenieti se
na sjever ili u Veronu ili u Cortina d'Ampezzo.
I Z V O R : A-VII, NDH, Kut. 3 0 6 , Br. reg. 16/6 - 10.
Osnova in. A. Koutia, potpredsjednika HSS, za

pregovore s predstavnicima NOP-a
OSNOVA
I. Hrvati su grana velikoga slavenskoga stabla, politiki su samosvojan

narod sa pravom narodnog samoopredjeljenja i u pitanjima poretka u svojoj zemlji i u
pitanjima svog odnoaja prema drugim narodima. Hrvati su u ogromnoj veini seljaki
narod i zato je u Hrvatskoj seljatvo glavni nosilac sveukupne dravne politike.
II. Hrvatski seljaki narod se je okupio po nauci brae Radia u hrvatskom
seljakom pokretu, a politiki se organizirao u svoju Hrvatsku Seljaku Stranku, te je
plebiscitarnom veinom s ostalim dijelovima hrvatskog naroda na svim izborima od
godine 1918. i protiv volje vlastodraca nesumnjivo potvrdio, da je HSS legitimni
predstavnik hrvatskog naroda i da je program HSS postao nerazorivi temelj politikog
miljenja i tenja hrvatskoga naroda.
III. U Hrvatskoj zakonita je vlada ona, koja se oslanja na slobodnu volju naroda
na temelju izborne demokracije. Dosljedno tome samo takova vlada ima pravo
preuzeti i davati obveze u ime hrvatskoga naroda.
IV. Prodahnuta duhom seljake demokracije HSS je protivna svakoj diktaturi i
zastupa naelo da se politiki ivot u Hrvatskoj ima organizirati u punoj slobodi,
dajui zatitu svima narodnostima i svima vjerama; da se opa politika ima raimati
naelima slavenske uzajamnosti, da se narodni ivot ima postaviti na temelje socijalne
pravde.
V. Socijalna pravda trai, da svi stalei u Hrvatskoj usklade svoj rad sa potrebama
seljakoga naroda te na taj nain opravdaju svoj opstanak i osiguraju svoj napredak.
Za provedbu naela socijalne pravde radnitvo u Hrvatskoj je prvi glavni saveznik
seljatva, koje radnitvu osigurava radniko pravo po uzoru najnaprednijega radnikoga zakonodavstva s dodatkom, da po programu HSS socijalno osiguranje ima
obuhvatiti cijeli narod.
VI. Vrhovnu vlast u Hrvatskoj privremeno do opih saborskih izbora vri Vrhovno Vijee Republike Hrvatske, sastavljeno od izabranih predstaimika naroda,
veinom seljaka. Osobna sloboda i privatno vlasnitvo se zajamuju. Nitko ne moe
biti suen bez zakona, a pred zakonom svi su ljudi jednaki.
VII. Hrvatska ima svoju vojsku, koja je narodna i slobodna od stranakih veza.
VIII. Hrvatska ima svoje vanjsko predstavnitvo prema svojim potrebama.
IX. Tri mjeseca nakon osloboenja obavljaju se opi slobodni izbori za Ustavotvorni Sabor u Zagrebu. Izborna vlada bit e nestranaka, te e i svojim sastavom
jamiti potpunu slobodu izbornoga ina, kako to i zakon zajamuje. Izborno je pravo
ope, izravno i jednako, pripada mukarcima i enama, a zatiuje manjine. Izbori se
vre jednoga istoga dana u cijeloj republici i glasovanje je tajno. Provedba izbora se
povjerava redovnim sudovima. Trideset dana nakon izbora se sastaje Ustavotvorni
Sabor.
X. Neprolazna je tenja hrvatskoga naroda, da hrvatski narod ivi u svojoj
vlastitoj dravi Hrvatskoj, u kojoj e biti okupljen kao zaokruena narodna, gospodarska i kulturna cjelina. Isto takova mu je tenja, da u svrhu obrane, slobode i mira stupi
kao slobodan i ravnopravan lan, a na osnovu sporazuma i ugovora u dravnu
zajednicu, savez svih junoslavenskih naroda, ako je to i elja spomenutih naroda, te u
evropskoj zajednici slobodoljubivih naroda daje svoj doprinos uvrenju i produbljenju suradnje velikoga slavenskoga istoka sa velikim zapadnim demokracijama.
Za provedbu ovoga HSS je pripravna na suradnju sa svima strankama i politikim
grupama, koje imaju korjena u narodu i nisu protivne temeljnim naelima HSS, kako
su po formulaciji Stjepana Radia odobrena i usvojena od hrvatskog naroda. Ova
suradnja se ima pokazati i u zajednikom sudjelovanju i zastupanju u Vrhovnom
Vijeu Republike Hrvatske.
IZVOR: Odtampana u lanku dr Milana M a r t i n o v i a (zapravo Augusta Koutia), Moje
uspomene iz velikog doba. ivot i rad podpredsjednika HSS ing. Augusta Koutia, Kalendar
Hrvatski Glas za 1956, Winnipeg (Canada), vol. XXVI, str. 3 5 - 5 9 .
Istrani elaborat ustae in. Mime Rosandia

USTAKI POKRET
I. Postanak i razvitak ustakog pokreta

Svi pokreti u povjesti naroda, politiki i socijalni iskrsavali su u momentima izazvani unutarnjim poremeajima drutvenog poretka, iji uzroci mogu biti
razliiti, ili imperijalistikim tenjama pojedinih naroda prema slabijim i niim, a esto
se ti pokreti javljaju kao reakcija i revolt izazvan mnogim nepravednim doneenim
meunarodnim odlukama, gdje mnogi slabiji ili pobjeeni narodi dou u stanje
ekonomskog, socijalnog i politikog ponienja.
Kao injenica za ovo svjedoi nam jo i svjea prolost diktata u Versaillesu
(Clemenceau Tigar, Lloyd George, Wilson) poslije prvog svjetskog rata, kojima su
mnogi narodi nepravedno ponieni i porobljeni, a meu koje spada i hrvatski narod.
I prije nego su Wilson i ostali potpisnici versailleskih protokola stigli u svoje
zemlje, kao tobonji nosioci palmove granice mira i pravednosti, kua Karaorevia
sa Paiem, Pribieviem i ostalim zavode apsolutizam u Hrvatskoj. Njihove parole
bratstva i jedinstva sprovadaju se u Hrvatskoj andarmerijskim pendrecima, zatvorima i osudama, tekim porezima i politikim globama, kolonizacijom nehrvatskog
elementa na hrvatskom narodnom teritoriju, itd., itd. Hrvatski narod izazvan i
povrjeen tim uzrocima stvara kao posljedicu toga grupiranje svojih narodnih, ekonomskih i politikih snaga, da se odri, strese to ekonomsko i politiko porobljavanje,
ili bar ublai to stanje.
20. lipanj 1928. godine donosi sa sobom stvaranje Hrvatskog bloka u kojemu se
nalaze okupljene sve zdrave narodne snage. 20. lipanj 1928. godine, tj. smrt Stjepana
Radia, okuplja u Zagrebu sve narodne zastupnike, kulturne radnike i pretstavnike
HSS-a, Stranke prava i Hrvatske puke stranke.
Pod predsjedanjem dr. Vladka Maeka pretresa se najnoviji poloaj, u koji je
stavljen hrvatski narod zloinakim aktom u beogradskom parlamentu nad Stjepanom
Radiem i narodnim pretstavnicima hrvatskog naroda...
Hrvatske, a naroito seljake mase, bile su tada spremne na narodni ustanak,
vjerujui, da e jednom za uvijek tim putem zbaciti hegemoniju i tiraniju sa sebe, a time
ujedno osvetiti i prolivenu krv svojih duhovnih pretstavnika, koju je prolila kraljevska
kua Karaorevia.
Dr. Vladko Maek, Josip Predavec, dr. Jelai, dr. Krnjevi i neki drugi narodni
zastupnici HSS-a zastupali su miljenje, stiati revolucionarno stanje narodnih masa,
koje je svaki as moglo izbiti i uvjeriti narod da e narodno pretstavnitvo na elu sa
dr. Vladkom Maekom izvesti hrvatski narod mirnim parlamentarnim putem do
slobode i potpune dravne nezavisnosti.
Tome i takvom miljenju suprotstavio se narodni zastupnik i poznati hrvatski
politiar dr. Ante Trumbi, tvorac poznate Rijeke rezolucije (u 1905. godini),
protivnik Trijalizma, kasniji predsjednik Jugoslavenskog odbora dokazujui da se
ovaj povoljni povjesni momenat treba iskoristiti i jednim opim narodnim ustankom
rijeiti pitanje slobode Svoga naroda. Traio je da Hrvatski blok, a naroito HSS kao
najbrojnija i najjaa stranka proglasi Dravu Hrvatsku i pozove narod, da pomogne
svoje politiko pretstavnitvo za preuzimanje dravne vlasti na povjesnom teritoriju
Hrvatske, dok je u isto vrijeme Nikola Pai, proglasio poznatu Amputaciju
Hrvatske.
U tim tenjama dr. Antu Trumbia naroito je potpomogao narodni zastupnik za
grad Zagreb dr. Ante Paveli. Njima se u tome miljenju pridruio i dr. Sekula Drljevi,
te mnogi drugi narodni zastupnici HSS-a, naroito seljaci.
Dr. Ante Paveli kao i ostali, smatrao je u tom pitanju dr. Antu Trumbia duhovnim vodom i nastojao kao jedan od najmlaih narodnih zastupnika potpomoi ga svim
svojim snagama za realiziranje toga plana. Tada je HSS imala veinu hrvatskih
narodnih zastupnika, koja je ostala dosljedna stranakoj disciplini, to je ovaj energini
zahtjev dr. Ante Trumbia i njegovih istomiljenika principijelno usvojen.
Narodno zastupstvo Hrvatskog bloka donijelo je zakljuak, da se poalje u
inostranstvo dr Ante Trumbi (koji uslijed starosti nije iao) i dr Ante Paveli, koji e
svjetskoj javnosti prikazati teke prilike u Hrvatskoj i pokuati svim sredstvima
uspostaviti veze sa ondanjom meunarodnom dinamikom i odluujuim politikim
centrima, kako bi se hrvatski narod oslobodio i doao do svoje samostalnosti.
Pored ovog zakljuka Hrvatskog bloka dr Ante Paveli odraje u narodu tajne
sastanke, uvjeravajui narod, da e se do slobode jedino doi vlastitim snagama itavog
naroda, koji e morati svojom vlastitom snagom uma i miice zbaciti sa sebe nametnutu im hegemoniju versailleskog diktata. Zato treba organizirati sve narodne snage i
narodnim ustankom izvojevati slobodu i staviti Evropu pred gotov in.
Za ovaj njegov ilegalni rad saznaju tadanje policijske vlasti, te izdaju nalog za
njegovo uhienje i stavljanje pred sud.
Tako je dr Ante Paveli uz odluku .Hrvatskog bloka morao i zbog ovog sluaja
napustiti Hrvatsku ve poetkom 1929. godine.
Upravo ova, 1929. godina smatra se poetkom rada i organiziranja ustakog
pokreta. Pred svoj odlazak u emigraciju dr Ante Paveli najavio je hrvatskom narodu
svoj odlazak putem letaka i na posljednjem sastanku sa svojim prijateljima iznio
politiki program rada za konano osloboenje hrvatske domovine, te ujedno dao
svoje upute i iscrpne instrukcije, u kojem smjeru ima se voditi unutarnja politika
borba.
*
Za razumjevanje politikog i organizatorskog rada ustakog pokreta od 1929.

godine pa na dalje, vano je uoiti i poznavati razne politike igre svjetskih i evropskih
drava, zatim zakulisnu politiku borbu, interese i tenje pojedinih drava, njihove
ekonomske i politike kombinacije, grupisanja u blokove i tabore, osvajake i imperijalistike namjere,' burzovne diktate, meunarodne koncerne, ukratko rad i snagu
internacionalnog kapitalizma itd.
Bez poznavanja ovoga pitanja dogaaja i svjetskog i evropskog zbivanja na
politikom, ekonomskom i vojnikom polju, ne moe se razumjeti djelovanje i namjere, te politika kombinacija ustakog pokreta u inozemstvu, koji je bio samo jedna
mala karika u svjetskim politikim nadmudrivanjima. Ustaki pokret je u to doba bio
jedan mali isjeak poglavlja politike svjetske pozornice tog burnog vremena, ije je
pretstavnitvo u tom kompleksu politike igre evropskih drava bilo vezano u radu
tadanjih interesa i politikih kombinacija. Ono je udeavalo svoj rad i djelovanje
prema momentalnim situacijama i prilikama, kao i buduim politikim perspektivama,
kao to su to inili i pokreti pojedinih drugih naroda.
Borba evropskih drava (Engleske, Francuske, Njemake i Rusije) za dominantni

politiki i gospotstveni poloaj na evropskim i svjetskim tritima, datira naroito od
vremena uspona Francuske pod Napoleonom I. Bonapartom.
Politika povijest ui, da Engleska bez Evrope, u kojoj ona ne vodi glavnu politiku
i odlunu rije, nije vie svjetska velevlast, ve je u tom sluaju jedna treerazredna i
neodluujua sila na pozornici svjetskog hrvanja.
Tipian sluaj u povijesti predstavlja unitenje Napoleona koji je imao preuzeti
vodeu ulogu u svjetskom zbivanju a time - eo ipso - Englesku izbaciti od svakog
daljnjeg utjecaja u Evropi i svijetu.
Godine 1807. sastao se u Tilzitu ruski car Aleksandar I. sa Napoleonom. Rezultat
sastanka je: francusko-ruski savez protiv Engleske i njene zakulisne politike. Da je ovaj
savez bio postavljen na zdrave temelje, nikada Engleska ne bi preuzela vodeu ulogu u
evropskom politikom ivotu, a time bi sigurno i povjest Evrope krenula drugim
smjerom. Ali perfidni Albion vodio se iskljuivo svojim principom sacro egoismo.
Bitkom kod Borodina (1813. g.) gdje je Kutuzov podigao ime ruskog vojnika,
Englezi nisu ni pomiljali na ma kakvu pomo ekajui iscrpljenje i jedne i druge strane.
Engleska diplomacija uspjela je svojom zakulisnom igrom protiv Napoleona
izgubiti snagu pruskih junkera, lukavog i prepredenog grofa Metternicha, austrijskog
dravnog kancelara i diplomatu (nakon poznate oujske revolucije 1848. g. istjeran je
iz zemlje te pobjegao u Englesku).
Waterloo je zapeatio sudbinu Napoleona gdje je 1815. godine definitivno potuen
od ujedinjenih Engleza i Prusa. U toj odlunoj bitci, koja je trebala izbaciti gospodara
Evrope, francusku vojsku vodio je maral Emanuel De Grouchy. On je imao zadatak
od Napoleona sprijeiti spajanje Prusa i Engleza, tj. Njemca Blchera i Engleza
Wellingtona. Poto mu to nije uspjelo, to je u bitci kod Waterloa Napoleon do nogu
potuen i baen od Engleza na otok s. Jelenu. Time Engleska definitivno dolazi na
vodee mjesto Evrope, a njezin imperij, Britansko carstvo, nije dolo u opasnost sve do
najnovijih evropskih dogaaja, tj. do zadnjeg svjetskog rata.
Od napada Napoleona Engleska je dakle i u budue ostala vodea sila Evrope.
Moe se ii tako daleko i politiki ocjeniti da je ona Evropu smatrala glavnim svojim
oslonom za svoju ulogu u svjetskoj vodeoj politici.
Po svojoj diplomaciji uspjela je kasnije potpiriti postojei antagonizam izmeu
Francuza i Njemaca, a time definitivno pridobiti Francusku protiv nastojanja otpornih
i ilavih Njemaca.
Jasno je da u najnovijim zbivanjima Engleska i Francuska nisu mogle dozvoliti
ojaanju politikog i gospodarskog prestia nacional-socijalistike Njemake i faistike Italije, a napose to nije mogla dozvoliti Engleska, koja je u svojoj politikoj borbi
poznata, da je ovakva i slina politika pitanja rjeavala Udarom u glavu. To je ona
do sada uvijek uspjela izvesti, kada je bila direktno tangirana. Napose I svjetski rat
dokaz je, kako je umjela okupiti sve svjetske snage, da osiguraju i uvrste njezinu
svjetsku prevlast.
Bizmarkova politika dalekovidnost u Njemakoj imala je zadatak usmjeriti svoje
djelove prema svom jedinom protivniku, a to je bila Engleska. Ona je ila za ciljem
preuzeti vodeu ulogu u Evropi, a time ujedno osvojiti svjetska trita i zbaciti Engleze
sa njihovih pozicija. Taj tvrdokorni protivnik Engleske, Njemaka, pobjeen je u
prvom svjetskom ratu, jednom jakom i smiljenom diplomatskom i ekonomskom
politikom Engleske. Usprkos toga, na oko skrahirani pravac Bizmarkove Njemake,
pokazao se je nakon toga jo vidljivijim i upornijim, pa se je svom snagom bacio na
ponovnu organizaciju u Evropi, da definitivno izbaci politiki i gospodarski uticaj
Britanskog imperija u Evropi. Tada je bilo potpuno isto i jasno, da Njemaka, ako joj
to uspije, skida englesku svjetsku snagu sa evropske, odnosno svjetske pozornice.
Njemci su uloili snage da reorganiziraju svoj narod na drugoj socijalnoj podlozi, a

takoer i politikoj, nastojei, da svojom smiljenom politikom zadobiju i svoje bive
protivnike za saradnju. Tu pada i diskretna preorijentacija beogradske politike, za koju
je bio pridobiven i sam Aleksandar Karaorevi. Taj njegov novi i bizantski
politiki credo prije je bio sve, a najmanje realna podloga za daljnji zasnovani razvoj
stvari. To politiko nedonoe, neuravnoteenosti grandomanskog kalibra, tipian je
filius ante patrem, pa je morao na toj osnovi doiviti i svoj politiki fiasco.
Tako trasirana politika linija ima kasnije u osobi ministra predsjednika drStojadinovia svoga protagonistu, koji je uspio definitivno razbiti politiku adhezionu snagu
engleske diplomatske tvorevine Malu Antantu, koja je do tada bila voena vjetom
rukom ministra rumunjske vanjske politike Titulescu-a.
Uvidjevi engleska, a i francuska diplomacija opasnost te politike igre u Evropi i
svijetu, pristupila je drugom nainu voenja svoje politike, odnosno nastojala je
pronai nain, kako bi izbjegla promiljenom i predspremljenom udarcu. Ona se je na
sve strane diskretno angairala u pronalasku protivnika Karaorevia politike,
odnosno u raznim formama politikim makinacijama izvaati ono, to je bilo u
njihovom politikom interesu. Nije udo, da se je tada nala na istom terenu sa raznim
revolucionarnim pokretima (u Hrvatskoj, Makedoniji, Bugarskoj itd.), koji su bili
direktno u protimbi sa tenjama Karadordevieve kue. Odlazak Aleksandra Karaorevia u Francusku, kako se je tada politiki ocjenjivalo, imao je u Francuskoj
opravdati svoj politiki stav i sprovesti preorijentaciju svoga politikog dosadanjeg
rada, dovevi ga u sklad sa izrazitim intencijama englesko-francuskog gledanja na
svijet.
Dri se, da je ovo samo bio oajniki akt stanovitog kruga francuskih politiara,
iako se je znalo, da je Aleksandar Karaorevi izgubio svake simpatije Engleske i
Francuske. Zna se, takoer, da su diplomatski krugovi, te razne vodee politike
stranke tih zemalja bile potpuno obraunale takvim stavom voenja politike u Beogradu, pa je bilo lako i razumljivo shvatiti, da je i marseljski atentat bio logina
posljedica toga naziranja, odnosno stava ovih zemalja. Konkretno se zna, da je
Aleksandar Karaorevi doekan u Marselju vrlo loe, te da su ak radnici Marselja
dizali i ilime po kojima je Aleksandar imao hodati.
Meunarodna mainerija, sigurno se ocjenjuje, izvrila je u Marselju i svoj
zadatak, a pomagae je lagano nala u redovima revolucionaraca potlaenih naroda
stare Jugoslavije.
Pribliavanjem kue Karaorevia nastojanjima njemako-talijanskog bloka doneslo je u redovima ilegalaca bive Jugoslavije momentalnu zabunu, ali se ujedno radi
toga vidio i jasan put, kojim oni sada moraju ii, i na koju se politiku stranu osloniti.
Dokaz je tome zatvaranje u Italiji ustaa po talijanskim faistikim vlastima i do
potpuno jednakog gledanja Italije, Njemake i Jugoslavije. Dolazak Stojadinovia u
Rim, te grofa Ciana u lov na Belje, bili su potpuno vidljivi i jasni znaci, da je politika
beogradskog reima bila usklaena s njihovim nastojanjima, odnosno, bila je vaan
ako ne i odluujui faktor razbijanja snage engleske politike u Evropi. Engleska je tada
smatrala, da je njena politika u Evropi udarena u ivac, te energino nastojala taj
zamreni kompleks i protusredstvima razmrsiti taj vor. Bilo joj je jasno, da bi,
izgubivi svoj politiki presti u Evropi, bila maknuta od svoje vodstvene uloge u
svjetskoj politici, a time bi izgubila i svoju svjetsku vlast i svjetska trita. Moe se rei,
da je logian posljedak tome marseljski atentat kojega su se prihvatili - ad hoc ilegalni pokreti bive Jugoslavije sa ciljem da u svojoj politikoj borbi iskoriste ovaj
povoljan momenat evropskih politikih zapletanja, oslanjajui se na podrku meunarodne mainerije, odnosno tadanjeg englesko-francuskog politikog stava.
Takvim politikim sredstvima u svojoj politikoj dinamici iskljuivo se sluila
engleska politika matematika, bez obzira ticalo se to evropskog, azijskog ili afrikog
kontinenta, sluei se svojom svijesno organiziranom slubom Inteligens-Servisa,
odnosno medunarodne mainerije, dakle internacionalnog kapitalizma svoje imperijalistike politike. Vodstvo ustakog pokreta koje je ve od 1930. godine nastupalo pod
imenom Ustakog oslobodilakog pokreta sa svojim proglasom Ustakih naela,
objavljenim u javnosti, udeava svoje politiko dranje u igri evropske politike
konstelacije. Povezuje se sa istaknutim politikim faktorima toga vremena, te preko
dr Andrije Artukovia u Engleskoj i Francuskoj, drPeria u Belgiji, drKrnjevia u
Francuskoj (sastanak dr Krnjevia u Parizu sa Leonom Blumom) i vicarskoj uestvuju
najivlje u evropskoj politikoj borbi, nastojei iskoristiti svaki i najmanji momenat,
kojim e moi iznijeti svoje gledanje i miljenje, naroito politikih kombinacija
beogradske vlade.
Vodstvo ustakog pokreta upuuje Ligi naroda preko dr Jurja Krnjevia jedan
memorandum, prikazujui tetnu igru Karaordevieve vlade, ne samo po interese
hrvatskog naroda i njegova nastojanja oko samostalne drave, ve i opasnost za
evropsku ravnoteu i mir u Evropi.
Kako su u to vrijeme Njemaka i Italija eljeli da Aleksandar Karadorevi vodi
ve zasnovanu politiku Balkana, jer je to bilo u njihovom interesu, to se vodstvo
ustakog pokreta nalo na istom podruju, na istoj politikoj liniji sa gleditem Engleza
i Francuza na tom sektoru evropske politike. Prije toga tzv. liki ustanak naiao je na
odjek u zemljama Evrope, pa se Jugoslaviju poelo smatrati u to vrijeme zemljom koja
nije u stanju srediti svoje politike prilike, a pogotovo uskladiti svoje dranje prema
Hrvatima.
Povijest se esto obnavlja. Kako je Bizmarkova Njemaka svojim monim utjecajem na berlinskom kongresu 1878. godine uspjela ishoditi dozvolu Austriji za okupaciju Bosne, pod predspremnom parolom Drang nach Osten, tako i novi Reich
upotrebljuje svu politiku vjetinu da putem beogradske vlade oslabi vitalnu snagu
Male Antante, a ujedno vjetim politikim manevrom provede svoju staru parolu
prodora na istok i proiri svoj uticaj na bolesnom Bosporu. To je ujedno i jedan
od puteva za osvajanje trita na nepreglednim prostorima Istoka.
Njemaki Drang nach Osten imao je izbaciti Englesku iz trita bliskog Istoka,
Turske, Perzije i ostalih zemalja. Jo u doba Abdul Hamida, sultana i kalifa, mudrog i
dalekovidnog politikog reca, uvrstiti vlast muslimanstva na daljnjem Orijentu, a ve
u to vrijeme dolazi do protivurjenog izraaja engleske i njemake diplomatske slube
u tom dijelu svijeta. To se naroito oitovalo u Abdul Hamidovim nasljednicima, a
Njemaka je postavila sebi za cilj prodrijeti poto-poto u taj dio Orijenta i privezati
Tursku za sebe, to je imalo i za posljedak ulazak Turske u I. svjetskom ratu na strani
centralnih sila. Njemaki politiki pretstavnici u Turskoj bili su najokretniji i najsposobniji diplomatski majstori, koji su uspjeli ubaciti u Tursku svoje najsposobnije
trgovce, vojnike instruktore, ininjere i ostale strunjake. Znamo da je Reich u Tursku
poslao svoju najbolju diplomatsku silu u osobi Franza von Papena. Tada je ve
Njemaka imala svoj uticaj i na politiku i ekonomsku stranu Turske. Cilj je bio ne
samo ekonomsko zarobljenje Turske, ve jo i dalje da Turska postane otskona daska
za njezin prodor na Orijent, a konano, preko politiko-gospodarskih manevara
dokopati se Mosulskih izvora, koji su bili u Engleskoj od ivotne vanosti. Moe se
rei, da se je na tom sektoru Orijenta lomila engleska i njemaka diplomacija i teila
osvojiti svaku stopu na politikom i gospodarskom polju turske drave. Tu se vidi, da
se je njemaka politika u dva smjera nastojala afirmirati, odnosno suprotstaviti
engleskom nadiranju i to: 1. u Evropi postii novu politiku konstelaciju, a 2.
stupiti u borbu sa Englezima na najbliim vratima Orijenta, a to je prvenstveno Turska.
Put do Turske imao je ii preko Jugoslavije i ostalih balkanskih drava, pa su meu
inim i one morale doi u politiku interesnu sferu njemakog djelovanja. Da li je

odlazak Aleksandra Karaorevia u Tursku i Bugarsku bio u skladu sa intencijama
engleske i francuske politike sada se postavlja to.pitanje, odnosno, da li je taj put imao
stvoriti novu politiku platformu, koja je imala za cilj osamostaljenje balkanskih
zemalja, tj. blieg Orijenta, a ko bi mogao jo rei, da li i to nije raeno jednom
diplomacijom njemake vjetine udara tim putem u srce engleskih interesa Orijenta i
Sredozemlja?...
Rezultati su bili kasnije sve vidljiviji, da uticaj njemake politike dolazi sve vie do
izraaja, iako se u to vrijeme u zemljama balkanskih naroda nije jo sigurno moglo
zapaziti da je njen uticaj ve dotle dosegao. Ipak je bilo kasnije jasno da je Aleksandar
Karaorevi htio igrati jednu od svojih grandomanskih uloga, pa je prihvaao sve one
solucije, koje su bile u skladu sa tim njegovim osobinama. U tom pogledu vjeta
diplomacija izrabila je tu njegovu grandomansku pasiju, pa se je sva ta njegova politika
nala na kolosjeku, iji su se rezultati kasnije tono odraavali u nekom voenju
samostalne politike, a kasnije ovisnosti politike od njih, koji su ga na vjet i prikriven
nain uspjeli dovesti na tu politiku platformu. Konano krajnji je rezultat vien u
razbijanju Male Antante, a po tome je bilo i vidljivo da vlak dravne politike stoji
na tom prebaenom kolosjeku.
Ovakvo sprovaanje politike, a i kasnije, imalo je za cilj skidanje sa dnevnog reda
tzv. Hrvatskog pitanja, onemoguavanje rada HSS-a u domovini, rada ustaa i HSSa u evropskim dravama i potpuno uvrenje beogradske apsolutistike politike na
podruju hrvatskog narodnog teritorija. Zbog toga dolazi do skretanja hrvatske
politike, te odlazak drKrnjevia u vicarsku i Francusku, dr Andrije Artukovia u
Francusku i osnivanje Hrvatskih domobrana u Americi. Ovakvu vanjsku politiku
vodio je Aleksandar Karaorevi, a kasnije dr Stojadinovi zbog unutarnje-politikog
poloaja u Jugoslaviji, gdje je Hrvatsko pitanje dolo u takvu fazu, da se je moralo
rjeiti ili ovim, ili onim putem. Tako se vani ustako-politiko vodstvo nalo tada
nolens-volens na istoj politikoj liniji Engleza i Francuza protiv takve beogradske
politike, vezane uz Rim i Berlin.
Da je ustako politiko shvaanje bilo u protivnosti sa tenjama njemakog i
talijanskog politikog manevriranja, dokaz je i proces, koji je izveden nad Pospiilom,
Kraljem i Rajiem, a da ni jedan nije bio osuen na smrt, jer je i sam tok procesa
iznesao dovoljno materijala, gdje nitko nije politiki kriv za dogaaj u Marselju.
Markantno je da za branitelja optuenih dolazi predsjednik francuske advokatske
komore Des Bones [Georges Desbons], jedan od najboljih i najpoznatijih francuskih
odvjetnikih lidera. Istovremeno u faistikim i nacionalsocijalistikim zemljama zbog
toga, po njihove politike kombinacije tekog poloaja, dolazi do progona i hapenja
ustakog vodstva i ustaa u tim zemljama. Poslije atentata u Marselju onemoguen je u
potpunosti rad ustake organizacije, te je vei dio ustaa u Italiji, Njemakoj i
Maarskoj, pohvatan i pohapen. Naroito su teko trpjele ustae u Italiji, koji su
internirani na Lipare, te su mnogi pod najteim uslovima ivota umrli. Janka Pusta u
Maarskoj zaposjednuta je po maarskom redarstvu, izvren je pretres i hapenje. Iz
Njemake su tada ustae bjeale u vicarsku, Belgiju, Francusku i Englesku.
Poznato je, da ruska slubena tampa kroz cijelo to vrijeme nije uzela u razmatranje djelovanje ustaa, niti je ulazila u tadanji problem Evrope. Naprotiv, prema Rusiji
beogradska politika kroz itavo vrijeme nije bila ak niti u znaku pribliavanja, ve je
nastupala kao njen izrazit protivnik. To se naroito ogledalo u dranju Jugoslavije
prema Rusiji, u Ligi naroda, kao i rasputanju komunistikih partija u zemlji.
Politikom beogradske vlade koja je zaplovila skladom intencija Italije i Njemake,
uspjelo je onemoguiti djelovanje i ilegalcima u zemlji, ili bar ograniiti to djelovanje,
jer je ustako vodstvo u emigraciji, u Italiji, Njemakoj i Maarskoj dopalo u zatvore.
Tada je nastao jedan period zatija, tj. veza ustakog vodstva sa domovinom. I ukoliko
su neke veze postojale, ile su iz Francuske, Belgije i Engleske, od ustakih prvaka koji
su se tamo sklonili.
Svakako da su na rjeavanje hrvatskog pitanja rada i djelovanja ustakog
pokreta negativno djelovale politike prilike i u drugim balkanskim i graninim
zemljama Jugoslavije, gdje se ustaki pokret nije mogao u svom radu rairiti, jer su se
mnoge od svih zemalja ugledale na dranje Beograda, a ujedno su imale i svoje druge
politike raune.
Albanska politika u to vrijeme bila je u interesnoj sferi Italije. Grof Ciano je
kumovao kralju Zogu, da bi i tim inom uvrstio talijanske pozicije u Albaniji. U tom
pravcu Beograd nije pokazao naroite aktivnosti i interesa, iako je poznato, da je
dugogodinja politika Beograda teila za teritorijalnim proirenjem na Albaniju (po
Albaniji i staroj Srbiji), kao prirodni izlaz Srbije na dugaku obalu Jadranskog mora.
Dolo je i do preorijentacije maarske politike na osovinsku koja je govorila
jezikom Julija Gembea, te bugarske politike koja se nalazila u stanju izekivanja, ali
kako je kralj Boris iz njemake porodice Koburg, osjeale su se simpatije prema
Njemcima i Talijanima, a pogotovo kad se Boris oenio princezom talijanske kraljevske kue.
Kraljevska kua Rumunije ija je dinastija njemakog porijekla, usmjeravala je i
svoje politike kombinacije u tom pravcu. A poznato je, da je Aleksandar bio oenjen
kerkom rumunjskog kralja, pa se pita, koliko je i ta strana imala uticaja na politiku
liniju skretanja, protivnom nastojanju Engleza i Francuza.
Vano je spomenuti, da je i njemaki poslanik na beogradskom dvoru von Herren
odigrao i svoju posebnu diplomatsku ulogu i zaokupio beogradsku vladu svojim
vlastitim politikim manevriranjem. Njemaka i talijanska diplomacija dobro su
ocjenili politike i karakterne osobine Aleksandra, koji se ak u svojoj grandomaniji
zanosio, kako treba da zasjedne i na ruski carski prijesto, u sluaju sloma boljevike
vladavine u Rusiji. Tadanji hrvatski politiki krugovi smatrali su ga neuraunljivim i
bolesnim zbog te njegove grandomanije.
eku politiku vodi tada drBene, kao iskljuivi ovjek engleske politike, te
nastaju zategnuti odnosi Praga i Beograda.
U takvim politikim prilikama balkanskih i srednje-evropskih drava ustaki
pokret proivljuje svoje najtee asove jer nema oslona ni u jednoj od tih drava, koje
su se mnoge od njih diskretno bacile u naruje faistikih i nacionalsocijalistikih
drava. Mnoga beogradska mlade se faizira, ideoloki u tom pravcu izgrauje i
skuplja u formacijama faistikim i nacionalsocijalistikim Stojadinovia i Ljotia.
Progonstva ustake emigracije u svim tim zemljama zauzeli su puni zamah. Da je
ustako vodstvo po logici razvoja stvari bilo u politikom gledanju Berlinu i Rimu
suprotno kroz itav taj period ilustriraju i dogaaji beogradske politike osovinskog
smjera, dranje beogradske vlade, odnos kneza Pavla prema Njemcima i Talijanima, te
beogradski pakt i prislon odgovarajuih politikih faktora Beograda na osovinu
Rim-Berlin-Tokio. I jo dok su topovi udarali u punom ratnom zamahu 1941, nalaze
se ustae na Liparima u zatvoru i onemoguuje im se djelovanje u Njemakoj i Italiji.
Svakako je bilo i prirodno da ustaka politika nastojanja nisu bila potpomognuta od
tih drava, jer je ustatvo zastupalo gledite razbijanja stare Jugoslavije, osloboenje
hrvatskog naroda i proglaenje hrvatske drave. Tada to Njemcima i Talijanima nije
politiki odgovaralo, obzirom, da se beogradska diplomacija opredjelila za njih.
Poznato je, a to su injenice, da Njemaka i Italija nisu tada raunali na ustako
vodstvo, a posebno na dr Antu Pavelia, sve do poznatog pua u Beogradu kojim je
raskinut i pogaen pakt Beograd-Berlin. Njemake, talijanske i maarske trupe ekale
su posljednju zapovjed upada u Jugoslaviju 1941. godine, odnosno na podruje
Hrvatske. Kada je njemako i talijansko diplomatsko predstavnitvo doivilo raskid

pakta, dolazi do promjene osovinske politike prema hrvatskoj emigraciji, a to je bilo,
kako je ve poznato, pred sm upad osovinskih vojnika u Jugoslaviju (odnosno
Hrvatsku) i ustae, poslije dugog vremena boravka po zatvorima i internacijama, izlaze
na slobodu.
injenica je, da se ustako vodstvo nalo tada pred tekim i zamrenim zadatkom.
Njemaki ratni kolos zavladao je ve tada itavom Zapadnom Evropom i Srednjom
Evropom. Francuska je do nogu potuena, a Englezi se spaavaju u ludom bjeanju sa
evropskog kontinenta u svoju maticu zemlju. Njemaka ratna maina udruena sa
maarskim trupama smjerala je prema rumunjskim izvorima nafte, Borisovoj Bugarskoj i maloj Grkoj. Ustako vodstvo poznavajui povjesne elje, naroito Talijana i
Maara, bilo je svjesno, da e upadom Njemaca u Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu,
Talijana u Dalmaciju i Maara u Srijem, Baku i Slavoniju nastupiti bioloko istrebljenje hrvatskog ivlja, zarobljavanje itave zemlje, kolonizacija ovih zavojevakih naroda u hrvatskom narodnom podruju, povraanje povjesti: Khuena, Raucha, Signorie
itd., samo jo u crnijem izdanju.
Ako se sve ovo analizira, a uoe i injenice pada velike Francuske, bijega Engleske,
neodlunosti Amerike i pakta nenapadanja tj. trgovakog ugovora Berlina i Moskve,
politike kneza Pavla i beogradske vlade, onda se ne treba uditi, da je tadanje ustako
vodstvo, koje je godinama ivjelo u ilegalnosti, prihvatilo ponuenu soluciju osovinskih sila, i jo sa znacima politikih hapenika pokualo spaavati to se jo spasiti
dade. Svakako, da je posebno dr Ante Paveli raunao i na podrku naroda u zemlji,
koga je izmorila nepravda beogradskog reima, a koji je elio jedino svoju vlastitu
dravu. To najbolje ilustriraju dogaaji, jer je drava hrvatska bila proglaena prije
dolaska ustakih emigranata i dr Ante Pavelia u Zagreb, a u veem dijelu povjesnog
teritorija Hrvatske narod je preuzeo vlast u svoje ruke, jo prije 10. travnja 1941, tj.
slubenog proglaenja drave.
Politike smjernice hrvatske vlade od 10. travnja 1941. morale su biti u mnogome
usklaene sa politikom tih monih osovinskih drava meu kojima se tada nalazila
Hrvatska, ekonomski dosta iscrpljena i u stadiju organizacije dravne uprave. Na oko
je izgledalo da je time daljnja politika djelatnost hrvatske vlade u Zagrebu prekinula
sa starim svojim vezama protuosovinskog bloka drava, meutim razvoj dogaaja
iznosi injenice koje govore o daljnjem toku politike djelatnosti u NDH, a koje su, u
mnogoemu i protimbi sa intencijama osovinskih snaga.
Poznato je, da su odmah nakon proglaenja NDH doli u Hrvatsku engleski i
ameriki obavjetajci (pod maskom raznog trgovakog svjeta), za koje je znala
hrvatska vlada u Zagrebu. Obavjetajci uspjeli su upoznati miljenje, politike smjernice i poloaj u kojem se tada nalazila NDH. Tako su ve 1941. godine, a i kasnije
(dr Bosshard - vicarac, engleski puk. Sinceck - tada njemaki visoki SS oficir) i mnogi
drugi vrili snaan uticaj, naroito na asniki kor ustakih i domobranskih postrojbi te
ujedno izvjetavali saveznike vlade o prilikama i politikom stanju u NDH.
Savezniki zrakoplovci koji su prilikom lijeta nad hrvatskim teritorijem pali u ruke
hrvatskim oruanim snagama, smjeteni su u jednu vilu na Tukancu u Zagrebu, gdje
su bili uvani da ne dou u ruke Njemaca. Neki od tih saveznikih oficira zrakoplovaca bili su odaslani po nalogu vlade putem generala Rupia sa hrvatskim
zrakoplovima do glavnog stoera generala Aleksandra u Sredozemlju. Svakako se
nastojalo i tim putem podravati veze sa saveznikim vladama.
Ve poetkom 1942. godine odlaze u vicarsku po odredbi hrvatske vlade poznati
hrvatski kipar Ivan Metrovi, Josip Miljkovi dravni ministar, dr in. Josip Cabas
ministar trgovine, dr Mirko Lamer dravni tajnik, drtef Jakekovi atae za trgovinu,
dr Paskijevi, dr Marko Tarle i drugi, gdje su imali stupiti u kontakt sa politikim

faktorima saveznika, kao i sa dr Krnjeviem, a to im je i uspjelo.
Isto tako daje se prilika insceniranog bijega generaltabnom pukovniku Babiu, da
se sa zrakoplovom spusti na podruje protuosovinskih drava.
Godine 1943. hrvatska vlada u Zagrebu, tj. ministarstvo oruanih snaga izdaje
zapovjed svim hrvatskim oruanim postrojbama, da ne smije nigdje doi do sukoba,
niti najmanjeg incidenta, u koliko dode do iskrcavanja saveznikih vojnika na hrvatskoj obali. ak naprotiv, daje se zapovjed, da se hrvatski vojnici kao i hrvatsko
puanstvo imaju odnositi prema njima sasvim prijateljski. Teko je znati pozadinu
svega toga, tj. dokle su bile sve doprle te veze hrvatske vlade sa diplomatskim i
vojnikim pretstavnicima saveznikih drava. Svakako je to ilo putem jedne politike
konspiracije.
Pu Lorkovi-Voki isto tako jasno govori kuda smjera politika linija hrvatske
vlade.
Ujedno je injenica, da je hrvatska dravna vlada uputila memorandum Glavnom
zapovjednitvu saveznike vojske za Sredozemlje, generalu Aleksandru, koji je odnio
pukovnik Vrkljan i ministar dr Vrani. Svakako je i to bio politiki memorandum, te
koliko je poznato, da je iznosio stajalite NDH i njenog politikog gledanja. Da li je uz
to general Aleksandar dobio i kakve druge podatke, teko je znati, kao to je teko
znati i pravi sadraj tog memoranduma.
Svakako je za to potkrepljenje prednjih tvrenja vano napomenuti i rijei dr Ante
Pavelia, izreenih u Radnikoj komori u Zagrebu 1944. godine, koji je, meu inim,
priblino ovako kazao: Jugoslavenska kraljevska vlada u Londonu nema to traiti u
Hrvatskoj, jer je hrvatski narod nije nikada htio niti elio. Jedino zamjeram nekim
renomiranim hrvatskim politiarima, koji sjede u toj vladi, a to im zamjera i hrvatski
narod, jer je to vlada koja huka i potpiruje protiv opstojnosti hrvatskog naroda i
hrvatske drave. Niti hrvatski narod, niti ja, nema nita protiv toga, da hrvatski
politiari, koji se nalaze u emigraciji osnuju svoju vladu, ali neka to bude 'Hrvatska
izbjeglika vlada'. Tada emo vjerovati Krnjeviu i ostalima, te kao takvi uvijek mogu
asna obraza stupiti pred svoj narod.
Rezultat toga govora, dr Ante Pavelia bio je istup dr Krnjevia iz jugoslovenske
vlade, zbog ega je nastupila politika praznina u toj kraljevskoj vladi.
Ve prije toga govora dr Ante Pavelia, nastala je Bura u ai vode.
Kapitulacijom Italije 1943. godine dolazi do izlaza talijanskih trupa iz NDH, a
time i do uklopljenja zaposjednutih teritorija u dravni teritorij NDH. Tada je i Istra
formalno pripala NDH, dok to stvarno nije uinjeno, ve su Njemci osnovali svoj
Adria-Gau. Tada je hrvatska dravna vlada protestirala protiv toga ina i nalazila se je
u zategnutim odnosima sa Njemcima. Bilo je jasno, kojim putem ele Njemci doi na
Jadran. Dakle, imala se ponoviti stara igra Dvojne Monarhije. Bilo je tada potpuno
isto, da bi pobjedom Njemake Hrvatska izgubila Istru. Svakako se ila [?] politika
kombinacija u omjeru ravnopravnih snaga velikih sila tim da bi Rusija imala jednu od
vodeih uloga u poslijeratnoj konstelaciji. Time se je i raunalo, da bi Hrvatska uspjela
definitivno sauvati Istru i otoke na Jadranu. Sada je jasno, da bi danas Zapadne sile
Istru i neke otoke dali Talijanima.
Kada je kod Hrvata zavladalo geslo Ex Oriente lux tvorac hrvatske dravne
misli, hrvatski Katon Ante Starevi ukalupivi svoj program u politikoj maksimi:
Mi niti do toga derasmo, a niti derati budemo (misli na Austro-maariju), pisao je
svoju raspravu Na emu smo i nadao se spasu od Rusije, a Erazmo Bari pravaki
zastupnik u hrvatskom saboru eljkovao je as, kada e rusko kopito odjeknuti na
ploniku bekom. Otac domovine, drAnte Starevi tuma hrvatskog dravnog prava,
i-ta duboka tumaenja i druge Starevieve misli sluile su hrvatskim generacijama kao
zvijezda vodilja.
Ustaki pokret nije nastao sluajno, ve je bio sinteza Starevievog dravnog
prava i seljake ideologije brae Radi, koji je iznikao iz onih dviju najjaih politikih
ideologija u hrvatskom narodu poslije 20. lipnja 1928. godine i u Ustakim naelima
obuhvatio u njemu obadvije te ideologije.
Kako je meunarodna dinamika tokom rata u raznim oblicima dolazila sve vie do
izraaja, a iskrsle politike kombinacije i koncepcije izale do jasnijeg vidika, to je bilo i
potpuno vidljivo da dolazi do nove politike konstelacije svijeta, u kojemu e omjer
snaga podati uticajnu politiku ulogu onom faktoru, koji za to bude imao i stanovite
preduslove. Smatra se, da e definitivnu pobjedu odnijeti onaj faktor, koji je sposobniji,
te onaj, koji e umjeti narodima svijeta podati jau materijalnu i moralnu snagu svoje
ideologije te, koji e se umjeti posluiti rijeima diplomate Lansinga, koji je na
mirovnoj konferenciji u Versaillesu poslije I. svjetskog rata meu inim rekao: Ne
moemo uivati u osjeaju osvete... Ne smije da bude sebinost mjerilo nae odluke.
Kultura je altruistika, a politika je egoistika... Prava mudrost je ona, koja ui ljude
da jednako snose pobjedu i poraz.
II. Organizacija ustakog pokreta od 10. IV 1941. - 5. V 1945.

Proglaenjem NDH Ustaki pokret osim Ustakih naela, dakle opeg dijela
nije imao detaljno razraen plan organizacije, ve su po uputama biveg ilegalnog
vodstva u zemlji preuzimali svu politiku, upravnu i vojnu vlast na podruju opina,
kotareva pa i nekih pokrajina, pojedini ilegalci-ustae. U prvo vrijeme ti pojedini
ustaki povjerenici smatrali su svojom prvom dunou uvrstiti vlast i to: upravnu i
vojniku, doim politiki rad bio je sekundarnog znaenja, pa prema tome organizacija
ustakog pokreta nije ni u to prvo vrijeme uzela zamah, kakav je taj mogla kasnije.
Odmah u poetku NDH imenovan je Bla Lorkovi povjerenikom GUS-a. On je
sin pok. hrvatskog politiara dr Ivana Lorkovia, koji je igrao veliku politiku ulogu u
predratnom vremenu hrvatske politike. Dapae, za njega se moe rei da je uz
Svetozara Pribievia, drime Mazzuru, drMilu i Davida Starevia, Stjepana i
dr Antu Radia bio vodei politiki ovjek. Jedan je od voa hrvatsko-srpske koalicije,
koja je u ivotu Trojedne kraljevine zadnjih decenija preuzela vodeu ulogu, dok,
naprotiv Stranka prava poela je gubiti svoj uticaj na politiki ivot Hrvata. Bla
Lorkovi kao i ostali sinovi pok. Ivana Lorkovia (dr Ivan Lorkovi mladi, dr Mladen
Lorkovi) odmah su u mladosti uli u politiki ivot, te na sveuilitu bili jedni od
vodeih ljudi. Tada su pripadali sveuilinoj organizaciji HSS-a, zatim sveuilinoj
organizaciji mladica dok konano nisu uli u ustaki pokret. Sm Bla Lorkovi
istakao se je kao politiki pisac, te su njegovi politiki lanci naroito zapaeni u
novinama Hrvatskom narodu. Radi tog svog rada bio je imenovan povjerenikom
GUS-a, te je na tom poloaju organizirao ustake povjerenike po provincijama,
odnosno postavio toliko povjerenika, koliko je bilo upanija (u konkretnom sluaju
22). To su zapravo bili stoeri, koji su se dalje dijelili na logore, tabore i zbirove. Logor
je obuhvaao teritorij jednog politikog kotara, tabor teritorij jedne upravne opine, a
zbir pojedina sela ili zaselke. To je bio konkretni rad u organiziranju ustakog pokreta
na terenu, pa su se ti nazivi u narodu polagano uvaali.
Primjeuje se da su mnogi pretsjednici organizacija HSS-a preuzeli pojedine
funkcije tako postavljene ustake organizacije, te su smatrali da nastankom NDH
moraju politiki djelovati i da moraju pristupiti izgradnji u daljnjem radu NDH.
Bla Lorkovi, kao povjerenik GUS-a imenovao je povjerenike za podruja upa-
nija, pa se znade, da su bili imenovani pojedini istaknuti ljudi, odnosno oni, koji su se
najvie istakli u svom ilegalnom radu. Tako se znade da je za podruje Travnik
imenovan Nikola Jurii, stari ilegalac na tom podruju, za podruje Mostara dr Pavle
Canki, kasniji ministar pravosua, za podruje Livna i okolice dr Dragan Urumovi,
kasniji veliki upan, za podruje Sarajeva Boidar Bralo sveenik, za podruje Banja
Luke dr Vinko Guti, kasnije veliki upan, za podruje Doboja i okolice dr Dragutin
Kamber sveenik, za podruje Istone Hercegovine prof. Alija uljak, kasniji poglavni
pobonik, za tuzlanski bazen prof. Hakija Hadi, kasniji predstavnik NDH u Budimpeti, dok je glavni povjerenik za cijelu Bosnu i Hercegovinu imenovan Jure Franceti,
kojemu su bili podreeni ostali povjerenici u Bosni i Hercegovini. Za podruje
Bjelovara imenovan je Mijo Hans, kasniji logornik, za Srijem dr Petar Gvozdi kasniji
dravni tajnik u ministarstvu seljakog gospodarstva, za Dalmaciju drEdo Bulat
kasniji ministar, za Varadin i okolicu drMate Frkovi, kasniji ministar, za Gospi i
okolicu Jurica Frkovi kasniji veliki upan itd., itd.
Po nalogu GUS-a odnosno glavnog povjerenika organizirali su terenski povjerenici
logore, tabore i zbirove, te su po njihovom prijedlogu imenovane osobe za logornike,
tabornike i zbirnike. Rad tih povjerenika trajao je nekoliko mjeseci, dok nisu, nakon
definitivnog organiziranja velikih upa, zamjenjeni sa stoernicima, a ije se je podruje
djelovanja poklapalo sa samim podrujem velike upe. U mnogo sluajeva bili su
povjerenici, odnosno stoernici imenovani velikim upanima, pa je tako u jednoj osobi
usredotoena i politika i upravna vlast. To se kasnije nije prakticiralo, jer jedna osoba
nije bila u mogunosti absorbirati obadvije funkcije odnosno nije se znala granica
izmeu jedne odnosno druge djelatnosti. Ba radi toga pravile su se mnoge pogreke, te
su se pojedinci izrodili u apsolutiste, te su morali biti sa jednog i drugog poloaja
uklonjeni. Nakon to su iskrsli pojedini neskladi i meu povjerenicima i velikim
upanima, odnosno uslijed preuzetnosti tih povjerenika, a Bla Lorkovi ne mogavi
dovesti rad povjerenika u sklad sa odreenim instrukcijama GUS-a, odnosno dovesti ih
do jedne jae discipline, morao se povui, te na njegovo mjesto doao je drolc,
odvjetnik iz Varadina i stari politiki ovjek Stranke prava. Dr olcu stavljeno je u
zadatak:
a) da reorganizira sm ured postrojnitva
b) da izradi zakonsku podlogu za daljnju organizaciju GUS-a
c) da reorganizira i sprovede disciplinu u redovima ustakih funkcionera na
terenu.
Dr olcu je uspjelo donekle izvriti postavljene zadatke pa je pod njegovim
rukovodstvom dolo do izmjene nekih ustakih funkcionera po pokrajinama, a takoer
prihvaeni su novi ljudi u samom uredu postrojnitva sa odreenim zadacima. U to
vrijeme, a i prije toga bio je samo jedan doglavnik i to drMile Budak, dok je poasni
doglavnik bio Marko Doen, kasniji predsjednik hrvatskog sabora. Oni su bili imenovani jo prije dolaska u zemlju i kao takvi ostali su kroz cijelo vrijeme NDH.
Po organizaciji GUS-a bilo je 12 doglavnika i 6 poglavnih pobonika, koji su bili
vrhovni politiki forum. Kasnije u zakonskoj odredbi o GUS-u definitivno je obuhvaen njihov djelokrug, pa su nakon izlaska zakonske odredbe u 1942. godini, po
ustrojbi GUS-a imenovani osim gore navedenih i drugi doglavnici, ali nikada u
potpunom doglavnikom broju. Meu prvima je imenovan dr olc, ministar postrojnik. Imenovanje ostalih doglavnika dolazilo je povremeno, a o emu e kasnije biti
govora.
Za vrijeme postrojnika dr olca izraen je postrojbeni plan, koji je dobio zakonsku
mo. Taj postrojbeni plan po kom se kasnije izgraivala organizacija ustakog pokreta
iziao je 1942. godine. Po tom postrojbenom planu organizacija ustakog pokreta
sastojala se od slijedeih organizatorskih oblika (vidi shemu I.)
I. poglavnik
II. doglavniko vijee
III. postrojnitvo, koje se dijelilo na:
1. upravno zapovjednitvo ustaa
2. upravno zapovjednitvo ustake mladei
a) zapovjednitvo muke ustake mladei
b) zapovjednitvo enske ustake mladei
3. upravno zapovjednitvo enske loze ustakog pokreta
4. upravno zapovjednitvo stalekih postrojbi
5. blagajna
I. POGLAVNIK je ef ustakog pokreta i poglavar drave.
II. DOGLAVNIKO
VIJEE Doglavniko vijee sastoji se od 12 doglavnika i 6 poglavnih pobonika. To je
najvii politiki forum, zapravo glavni ustaki stan. Poglavnik pretsjeda sjednicama
doglavnikog vijea, a njegov zamjenik je ministar postrojnik. Doglavniko vijee
odreduje politike smjernice, rukovodei se cjelokupnom organizacijom i daje openite
odredbe za rad i djelovanje cjelokupne organizacije. Poglavnik imenuje doglavnike i
poglavne pobonike, te ujedno ih poziva svojom odredbom na sjednice. Po zakonu o
ustrojstvu GUS-a poglavnika bira doglavniko vijee.
Za vrijeme NDH doglavnici su bili: drLovro Sui (nalazi se u emigraciji), drMile
Budak, general Vilko Begi, Miko Raan, Marko Doen, Ivan elan (nalazi se u
emigraciji), Stipe Matijevi (nalazi se u emigraciji), Janko Torti (nalazi se u emigraciji), drMate Frkovi (nalazi se u emigraciji), Milan Frajsman (nalazi se u emigraciji),
Jure Pavii (umro u emigraciji), Adamaga Mesi, Luka Lesi, dok su poglavni
pobonici bili: prof. Alija uljak (nalazi se u emigraciji), pukovnik Mijo Bzik, Bla
Lorkovi, Vjekoslav Blakov.
III.
POSTROJNITVO
Terenskim organizacijama rukovodi postrojnitvo na ijem elu stoji ministar
postrojnik. Za vrijeme NDH bio je postrojnik drolc, a nakon njegove smrti drLovro
Sui.
Postrojnitvo u uem smislu dijeli se na:
a) tajnitvo postrojnika, koje rukovodi sa cjelokupnim administrativnim radom
postrojnika. Za NDH tajnik postrojnika bio je najprije in. Stanko Mavrek (nalazi se u
emigraciji), a kasnije Pero Simi (nalazi se u emigraciji).
b) Odjel za upravu koji rukovodi sa organizacionim poslovima. Od 1943. godine
odjelni upravitelj bio je drMilivoj Stahuljak (nalazi se u emigraciji).
c) Odjel za promibu, koji rukovodi cjelokupnom ustakom propagandom, a
proelnik je bio prof. Danijel Crljen (nalazi se u emigraciji), dok su mu u radu
potpomagali: in. Karlo Mirt (nalazi se u emigraciji) i Ante Mikuli (nalazi se u
emigraciji). Ovaj odjel izdavao je razne letke, broure i knjige propagandistikog
karaktera, te rukovodio preko podredenih terenskih dunostnika sa organizacijom
propagande u narodu.
Izdavali su razne politike biltene o dogaajima u zemlji i svijetu.
d) Odjel za vezu sa dravnim vlastima
Taj odjel ima zadatak da odrava vezu sa svim ministarstvima u svrhu pravilnog
djelovanja organizacije ustakog pokreta. Odjelni upravitelj bio je prof. Mirko Eterovi (nalazi se u emigraciji), a njegov zamjenik Ilija Saravanja (nalazi se u emigraciji).
e) Opi odjel, rukovodi arhivom postrojnitva, kao i njenom administracijom.

Odjelni upravitelj bio je Markulin.
f) Sudski odjel, koji je imao rijeavati prekraje uinjene po pojedinim dunostnicima, odnosno lanovima ustakog pokreta. Odjelni upravitelj bio je pukovnik dr Devi (nalazi se u emigraciji), (vidi shemu II.)
Postrojnitvo u irem smislu dijeli se na:
1. Blagajna, rukovodi sa cjelokupnom pokretnom i nepokretnom imovinom
ustakog pokreta, vri isplate, te ubira lanarinu preko podreenih dunostnika,
odobrava kredite pojedinim upravnim zapovjednitvima itd. Upravni zapovjednik
neko vrijeme je bio Ivan Terzi (nalazi se u emigraciji), a od 1943. godine pa dalje
Stjepan Ramljak (nalazi se u emigraciji).
2. Upravno zapovjednitvo ustaa, obuhvaa sve muke lanove ustakog pokreta
od navrene 21 godine pa dalje, a koji su izvrili upis u ustaki pokret i poloili ustaku
zakletvu. To je politika grana ustakog pokreta, koja je oko sebe okupila sve muke
pripadnike u svrhu jaanja i irenja ustake ideologije meu narodom i provaanja
direktiva GUS-a u narodu.
Upravni zapovjednik bio je Boo Kavran, a njegovim zamjenikom bio je neko
vrijeme in. Sauni, a od 1943. godine in. Viktor ari (nalazi se u emigraciji).
Upravno zapovjednitvo ustaa podjeljeno je na:
a) stoere
b) logore
c) tabore
d) zbirove
Upravni zapovjednik predlae naimenovanje postrojnitvu stoernike, logornike i
tabornike. Poglavnik imenuje stoernike na prijedlog ministra postrojnika, doim
logornike i tabornike imenuje ministar postrojnik na prijedlog upravnog zapovjednika.
Upravni zapovjednik rukovodi cjelokupnim radom svih organizacija ustaa, daje
direktive za rad na terenu itd. Prema potrebi saziva stoernike na tzv. stoerniko
vijee, na kojima stoernici iznose razne probleme sa svog podruja, kako bi se
uskladio cjelokupni rad svih stoera.
A - STOERI
Podruje stoera obuhvaa teritorij jedne velike upe te prema tome je bilo 22
stoera i sveuilini stoer za grad Zagreb, a nazivi su bili:
1. Ustaki stoer velike upe Prigorje sa sjeditem u Zagrebu.
2. Ustaki stoer velike upe Zagorje sa sjeditem u Varadinu.
3. Ustaki stoer velike upe Bilogora sa sjeditem u Bjelovaru.
4. Ustaki stoer velike upe Livac Zapolje sa sjeditem u Novoj Gradiki.
5. Ustaki stoer velike upe Posavlje sa sjeditem u Slavonskom Brodu.
6. Ustaki stoer velike upe Vuka, sa sjeditem u Vukovaru.
7. Ustaki stoer velike upe Baranja sa sjeditem u Osijeku.
8. Ustaki stoer velike upe Gora sa sjeditem u Petrinji.
9. Ustaki stoer velike upe Pokuplje sa sjeditem u Karlovcu.
10. Ustaki stoer velike upe Modru sa sjeditem u Ogulinu.
11. Ustaki stoer velike upe Lika i Gacka sa sjeditem u Gospiu.
12. Ustaki stoer velike upe Krbava i Psat sa sjeditem u Bihau.
13. Ustaki stoer velike upe Sidraga sa sjeditem u Kninu.
14. Ustaki stoer velike upe Bribir-Pogorje, sa sjeditem u Senju.
15. Ustaki stoer velike upe Pliva i Rama sa sjeditem u Jajcu.
16. Ustaki stoer velike upe Lava i Gla sa sjeditem u Travniku.
17. Ustaki stoer velike upe Vrhbosna sa sjeditem u Sarajevu.
18. Ustaki stoer velike upe Usora i Soli sa sjeditem u Tuzli.

19. Ustaki stoer velike upe Dubrava sa sjeditem u Dubrovniku.
20. Ustaki stoer velike upe Neretva sa sjeditem u Mostaru.
21. Ustaki stoer velike upe Cetina sa sjeditem u Splitu (Omi).
22. Ustaki stoer velike upe Sana sa sjeditem u Banja-Luki.
23. Sveuilini stoer sa sjeditem u Zagrebu.
Godine 1943. ukinut je stoer Bilogora i Gora, te pripojen stoeru Prigorje. U jesen
1944. godine ponovno je uspostavljen stoer Bilogora u Bjelovaru.
Osim naprijed navedenih stoera, postojao je i stoer za grad Zagreb, sa sjeditem
u Zagrebu.
U godini 1941. bili su imenovani za stoernike povratnici, koji su u toku 1942.
godine bili smjenjeni sa poloaja. Od povratnika bili su slijedei stoernici:
Marko Mihaljevi za stoer Vrhbosna u Sarajevu, Stipe Doen za stoer Vuka u
Vukovaru, Pero Paradik za stoer Lava i Gla (nalazi se u emigraciji) u Travniku,
Jerko Kati za stoer Pliva i Rama u Jajcu, Marko Ivi za stoer Pokuplje u Karlovcu,
Ikica za stoer Gora u Petrinji, Mirko Beljan za stoer Banja Luka, Stjepan Pieta za
stoer Bilogora u Bjelovaru, Ivan ola za stoer Krbava i Psat u Bihau.
Iza povratnika bili su imenovani stoernici i to:
Drlvan Musa, stoernik za grad Zagreb (nalazi se u emigraciji), Zvonko Kovaevi, stoernik za grad Zagreb, prof. Vlaho Lovri - stoernik za veliku upu Gora
Prigorje, Ivan Stipeti - stoernik za veliku upu Zagorje u Varadinu, dr Milutin
Juri, stoernik za veliku upu Vuka u Vukovaru (nalazi se u emigraciji), in. Viktor
ari - stoernik za veliku upu Posavlje u Slavonskom Brodu (nalazi se u emigraciji),
Veljko Galinovi - stoernik za veliku upu Modru u Ogulinu (nalazi se u emigraciji),
Josip Samardija - stoernik za veliku upu Lika i Gacka u Gospiu (ubijen u emigraciji
po Talijanima), Drago ubrini - stoernik za veliku upu Bribir i Podgorje u Senju
(nalazi se u emigraciji), prof. Katelan stoernik za veliku upu Dubrava u Dubrovniku, Tomislav Mesi - stoernik za veliku upu Neretva u Mostaru (nalazi se u
emigraciji), Stjepan Barbari - stoernik za veliku upu Vrhbosna u Sarajevu (nalazi se
u emigraciji), prof. Zvonko Frip - stoernik za veliku upu Cetina u Omiu (nalazi se
u emigraciji) i drugi.
Stoernik u svom radu imao je 5 pobonika i to:
1. stoerni pobonik za upravu
2. stoerni pobonik za prosvjetu
3. stoerni pobonik za promibu
4. stoerni pobonik za gospodarstvo
5. stoerni pobonik za nadzor.
ad. 1. - STOERNI POBONIK ZA UPRAVU ima zadatak da rukovodi cjelokupnom administracijom stoera, kao i sa administrativnim osobljem, vri pregled
logora i tabora, po nareenju stoernika odlazi na skuptine, vodi evidenciju lanova
sa podruja tog istog stoera.
ad. 2. - STOERNI POBONIK ZA PROSVJETU, rukovodi sa cjelokupnim
prosvjetnim i kulturnim radom u organizaciji tog stoera, a preko logornih pobonika
za prosvjetu.
ad. 3. - STOERNI POBONIK ZA PROMIBU, organizira skuptine, i sastanke meu narodom, a preko logornih pobonika za promibu izdaje novine, letke i
uope radi i rukovodi sa cjelokupnom propagandom na podruju dotinog stoera.
ad. 4. - STOERNI POBONIK ZA GOSPODARSTVO, vodi stoernu blagajnu,
nabavlja potreban materijal za administrativne i organizatorske radove, brine se o
gospodarskom stanju naroda, prikuplja podatke o gospodarskim problemima, te
preko logornih pobonika za gospodarstvo odrava sa narodom konferencije.
ad. 5. - STOERNI'POBONIK ZA NADZOR, vri nadzor djelovanja i-rada

blagajnikog poslovanja.
Stoerne pobonike imenuje ministar postrojnik.
Stoeri su podjeljeni na:
a) logor
b) tabor
c) zbir
a) LOGOR obuhvaa podruje jednog kotara, pa prema tome, koliko jedna
velika upa imade kotareva, toliko i jedan stoer ima logora.
Na elu logora nalazi se logornik, koga imenuje ministar postrojnik.
Logornik ima takoer pet pobonika, koje imenuje ministar postrojnik. Pobonici
imaju iste nazive i dunosti kao i stoerni, samo umjesto da se zovu stoerni
pobonici zove se logorski pobonik, a djelovanje mu je ogranieno samo na
podruje svoga logora.
Sjedite logora nalazi se u mjestu sjedita kotarske oblasti. Logoru su podreeni
tabori i zbirovi dotinog logora.
b) TABOR, obuhvaa jednu upravnu opinu, te prema tome koliko ima upravnih
opina na podruju jednog kotara, toliko imade i tabora. Sjedite tabora nalazi se u
sjeditu upravne opine.
Na elu tabora nalazi se tabornik, a njemu u radu pomae pet tabornih pobonika
(taborni pobonik za upravu, taborni pobonik za prosvjetu itd.).
Tabornika i taborne pobonike, a preko logornika, stoernika i upravnog zapovjednika ustaa, imenuje ministar postrojnik. Taboru su podreeni zbirovi.
c) ZBIR, obuhvaa jedno selo, zaselak ili jedan gradski blok, te prema tome
koliko na podruju jednog tabora ima sela ili zaselaka, toliko imade i zbirnika. Sjedite
zbirnika je u selu ili zaselku. Zbir, prema potrebi, moe imati takoer pet pobonika, te
imaju nazive: zbirni pobonik za upravu, zbirni pobonik za prosvjetu itd.
Zbirnika i njegove pobonike, na prijedlog tabornika, a preko logornika, imenuje
stoernik.
Rad dunostnika je besplatan i dobrovoljan.
U poetku su postojali pobonici za ustaku pripremnu bojnu, ali je to kasnije
ukinuto, nakon smjenjivanja povratnika sa dunosti stoernika, a pripremne bojne
uvrtene su u vojne formacije.
Osobe koje su bili dunostnici za vrijeme NDH:
In. Cvjetko Ivanan, logornik za grad i kotar Bjelovar do 1943. godine, Domagoj
Ruii, logornik za grad Bjelovar od 1934. do 1944. godine, Ivan Kirin, logornik za
kotar Koprivnicu, a kasnije Ignac Dolenc, Blaini, Fitrovi Stjepan, Gvozdanovi,
logornici za kotar Krievac, Ivica Asancai, logornik za kotar akovo (nalazi se u
emigraciji), Ivan Rus, logornik za kotar Ludbreg, Topljak, logornik za kotar Zlatar,
Valpoti, logornik za grad Zagreb (nalazi se u emigraciji), Franjo Dujmovi, logornik
za Bugojno, Roko Faget, logornik za kotar Sisak (nalazi se u emigraciji), Vlado Kai,
logornik za kotar Livno, Mijo Grgi, logornik za kotar Kupres, Ilija Juri, logornik za
Zenicu (nalazi se u emigraciji), Mirko Zec, logornik za kotar Travnik, (nalazi se u
emigraciji), Marko uti, logornik za kotar Prozor (nalazi se u emigraciji) i drugi.
Upravno zapovjednitvo ustake mladei

(vidi shemu IV)
Upravno zapovjednitvo ustake mladei dijeli se u uem smislu na:
1. odjelni upravitelj za Starevievu mlade
2. - odjelni upravitelj za Junak

3. - odjelni upravitelj za Uzdanicu
4. - odjelni upravitelj za radniku mlade
5. - odjelni upravitelj za radnu slubu
6. - proelnik za glazbu
7. - proelnik za upravu
8. - proelnik za prosvjetu
9. - proelnik za tjelovjebu
10. - proelnik za promibu.
Svi ovi odjelni upravitelji i proelnici daju sa svog podruja razne direktive i upute
za djelovanje i rad svih organizacija ustake mladei. U Starevievu mlade spadala je
mlade od 17 do navrene 21 godine, u Junak od 11 do 17 godina, a u Uzdanicu
pukokolska djeca. Radnika mlade inila je zasebnu grupu. Proelnik za upravu
vodio je sav administrativni rad organizacije. Proelnik za prosvjetu bio je svoje
vrijeme dr Julije Makanec. Proelnik za tjelovjebu bio je Suti, a za promibu Janko
Skrbin (nalazi se u emigraciji).
Proelnitvo za promibu izdavalo je nekoliko omladinskih asopisa kao: Ustaka mlade, Plava revija i druge, te ujedno razne broure i knjige organizatorno-promibenog karaktera.
Upravni zapovjednik ustake mladei bio je najprije prof. Ivan Orani (nalazi se u
emigraciji), a zatim dr Feliks Nedjelski [Niedzielsky]. Osim njih radili su u zapovjednitvu Ante titi, Vinko Kos (nalazi se u emigraciji), Bjelovui (proelnik za glazbu) i
drugi, ija se imena ne sjeamo.
Upravno zapovjednitvo u irem smislu dijeli se na:
1. zapovjednitvo muke ustake mladei
2. zapovjednitvo enske ustake mladei.
Jedno i drugo zapovjednitvo djelilo se na:
a) stoere
b) logore
c) tabore
d) zbirove.
Svi ti organizatorni oblici poklapali su se sa podrujima organizatornih oblika,
organizacija ustaa.
Zapovjednik muke ustake mladei bio je Zdenko Blaekovi, a zapovjednica
enske ustake mladei bila je Dolores Bracanovi (nalazi se u emigraciji).
Stoer muke ustake mladei dijelio se u uem smislu na: (vidi shemu V)
1. - zapovjednik Starevieve mladei
2. zapovjednik Junaka
3. - zapovjednik Uzdanice
4. - zapovjednik Radnike mladei
' 5. - proelnik za tjelovjebu
6. proelnik za prosvjetu
7. - proelnik za glazbu
Takva podjela je ista i kod stoera enske ustake mladei, jedino to je postojala
zapovjednica radne slube.
Upravnog zapovjednika, zapovjednika muke ustake mladei i zapovjednicu
enske ustake mladei imenuje na prijedlog ministra postrojnika poglavnik.
Dunostnike (-ce) poem od stoernika (-ice) do zbirnika (-ice) imenuje upravni
zapovjednik ustake mladei.
Upravno
zapovjednitvo enske
loze ustakog pokreta
Zadatak je ove organizacije iriti ustaku ideju kod hrvatskih ena, a osim toga
ideolokog zadatka, ta organizacija posvetila se karitativnom radu u narodu.
Upravna zapovjednica bila je prof. Irena Javor, doim na terenu osim Zagreba, bile
su u mjestima postavljene tabornice. U Zagrebu pored tabora, postojao je i stoer, a
stoernica je bila prof. Olga Osterman (nalazi se u emigraciji).
Upravno
zapovjednitvo
stalekih
postrojbi
Ovo zapovjednitvo sastoji se od: (vidi shemu VI)

1. - Savez seljaka (savezniar je bio Miko Raan)
2. - Hrvatskog radnikog saveza (savezniar je bio Vjekoslav Blakov)
3. Saveza privatnih namjetenika
4. - Saveza dravnih namjetenika
5. Saveza obrtnika
6. - Saveza slobodnih zvanja
7. Saveza vatrogasaca.
Na elu ovog zapovjednitva stajao je dravni savezniar. Prvi dravni savezniar
bio je prof. Aleksandar Seitz (nalazi se u emigraciji), a zatim prof. Ivan Orani (nalazi
se u emigraciji).
Na elu svakog saveza stajao je savezniar, u sjeditima upa upski povjerenici, u
kotaru kotarski povjerenici, u opini opinski povjerenici, u mjestu mjesni povjerenici.
Povjerenike imenuje dravni savezniar.Prilozi:
1. Shema
2. Shema
3. Shema
4. Shema
5. Shema
6. Shema
I. Ustaki pokret
II. Postrojnitvo u uem smislu
III. Stoer
IV. Organizacija ustake mladei
V. Stoer muke ustake mladei
VI. Staleke postrojbe
I Z V O R : A-VII, NDH, I . 0 . 9 , Br. reg. 1/1 - 1 - 2 5 .
Istrani elaborat Vjekoslava Servatzyja

VJEKOSLAV SERVATZY
RAZVITAK USTAKOG POKRETA
U INOZEMSTVU
J. Prva hrvatska emigracija
O d m a h n a k o n s l o m a A . U . M o n a r h i j e i uzpostave J u g o s l a v i j e p o s t r o j i l a
se je u M a a r s k o j t. zv. P r v a h r v a t s k a e m i g r a c i j a pod v o d s t v o m i d o v a H r v a t a dr.
S a c h s a i dr. Ivice F r a n k a , a u svrhu da se povede o r u a n a b o r b a protiv J u g o s l a v i j e za
uzpostavu D r a v e H r v a t s k e u o k r i l j u k o j e m u d r a g o , p o V e r s a l j s k o m u g o v o r u priznate
Drave.
U v o j n e p o s t r o j b e su primljeni bivi pripadnici A. U. v o j s k e , a m e d u n j i m a o s i m
H r v a t a t a k o e r i esi, Poljaci i ostali Slaveni, n a j v e i m dielom astnici i vojnici k o j i se
nisu mogli prilagoditi b u d u e m ivotu k o j i je od s v a k o g a z a h t j e v a o rad, a primljeni su
bez o b z i r a na n j i h o v o p o l i t i k o u v j e r e n j e i na k r a j u se d o k a z a l o da su ove p o s t r o j b e
n e k a vrst u t o i t a za bive r a t n i k e .
V o j n i logor se n a l a z i o u Z a l a e g e r s z e g u (u j u g o z a p a d n o j M a a r s k o j ) a pripadnici
su bili o b o r u a n i p u k a m a i s t r o j n i c a m a te vrili i z o b r a z b u , d o k su im voe traili
m o n e saveznike i nali k o d M a a r a , T a l i j a n a t e k o d t a l i j a n s k o g b u n t o v n i k a p j e s n i k a
Gabriela D'Annunzia.
D r . S a c h s je o s o b n o v o d i o t. zv. Hrvatski pokret u k o j u svrhu je p u t o v a o po raznim
p r i e s t o l n i c a m a , od T a l i j a n a , M a a r a i D ' A n n u n z i a p r i m a o velike svote od k o j i h je
jedan dio d a v a o za izdravanje V o j n o g l o g o r a u M a a r s k o j ( b r o j a n o s t a n j e se k r e t a l o
o k o 5 d o 6 0 0 p r i p a d n i k a ) a veliki, o g r o m a n dio j e t r o i o o s o b n o p o velikim e v r o p s k i m
g r a d o v i m a gdje se z a b a v l j a o sa svojim o d r a s l i m k e r i m a .
K a d a su Italija i M a a r s k a progledale rad t o g n a v o d n o g n a r o d n o g b o r c a o b u s t a vile su svaku d a l n j u m a t e r i j a l n u i m o r a l n u p o m o te je o v a t. zv. Prva h r v a t s k a

e m i g r a c i j a j a d n o p r o p a l a . D r . F r a n k je m e u a s t n i c i m a podielio o s t a t a k n o v a c a , a sa
svojim dielom je i z n a j m i o j e d n o zemljite k r a j g r o b l j a u Budimpeti gdje se do svoje
smrti (mislim god. 1 9 3 5 ) b a v i o c v i e t a r s t v o m a u s v o j e m vrtu je s t a l n o u p o s l i o po
n e k o l i k o H r v a t a e m i g r a n a t a . B i o j e p o t e n , ali nije d o r a s t a o dr. S a c h s u koji j e t r e b a o
taj p o k r e t za n a b a v u sredstava za lagodan ivot. Sve tri keri dr. S a c h s a se poslije udale
za tal. a s t n i k e a on s m je p o s t a o iztaknuti faista i ivio u Firenzi k a o t r g o v a c
ugodnim ivotom.
Pripadnici ove e m i g r a c i j e se razsuli po raznim d r a v a m a a j e d a n mali dio je o s t a o u
M a a r s k o j t e k a s n i j e pristupio u s t a k o m p o k r e t u .
II. Ust. vojni logori i pokret

H r v a t i bivi astnici u A. U. m o n . ( a r h i j i ) k o j i se poslije s l o m a skupili u B e u
podravali su t a m o hrvatsku sviest, a na elu im je b i o stari gen. S a r k o t i potivan i
slavljen k a o o s v a j a L o v e n a ( C r n a G o r a ) .
D o p u k . Perevi, satnik Perec u Beu i puk. D u i u G r a c u (umoren po srpskim
atentatorima u Karlsbadu mislim god. 1933) vodili su idealnu papirnatu borbu, bodrili
emigrante ali ih ni materijalno ni moralno nisu mogli podpomagati jer osobno siroti,
nisu nali podpore kod tadanje austrijske vlade.
Istom nakon Uzpostave diktature i emigracije dr. Ante Pavelia, koji je u inozemstvu bio dobro poznat kao poten i iskren narodni borac, nadalje da je kraj toga
energian i hrabar, to je dokazao branei obtuene makedonske tudente, zapoeo je
sistematian rad na prikupljanju svih pozitivnih osoba u emigraciji, uvrtavanje u
ustaki pokret, vojna izobrazba, politiki i teroristiki rad.
Ust. org. se u poetku nazivala USTAA tajna hrv. rev. organizacija, poslije je
izputena rije tajna akoprem je prisegom bila zajamena tajnost pripadnitva ust.
pokretu a za sluaj izdaje smrtna kazna predvidena.
U ust. pokret su stupili u prvom redu skoro svi razni politiki emigranti, kaem
skoro, jer su (se) nekoji uzeli stav ekanja obzirom na strogosti kojima je svaki lan bio
podvrgnut, meu ovima se nalazi i dr. Mladen Lorkovi koji je koliko sam doznao
istom god. 1939. stupio u pokret, a Vladimir Radi nije nikada stupio unato injenici
da je saraivao dapae javno u listu Ustaa, ali sve iz materijalne koristi jer je u
Francuskoj ivio pod tekim okolnostima.
U Beu smo nali neku vrst Hrvatskog vodstva na elu sa dr. Paveliem i
lanovima Pereviem i Perecom proti emu smo se od prvog dana borili jer smo
sasvim izpravno smatrali da u jednom pokretu moe biti samo jedna vodea linost,
koja u svakom pogledu mora biti na visini a ostali pak svi samo kotaii u tom velikom
stroju. Nakon stanovitih trzavica smo uspjeli uzpostaviti red; Poglavnik je preuzeo
vodstvo, imenovao svoje pobonike i razdielio rad te stalno davao potrebne smjernice
rada. Svi, osim Pereca se ovom novom redu prilagodie, budui je on ktomu ivio
nemoralno, patoloki tip, po naravi krvolok organizirao razne akcije u domovini bez
uspjeha, sa ustaama postupao vie negoli mauhinski, veliki dio novaca troio u svoje
svrhe i banio po Peti i Beu, ustae ga ubie nakon Marsilje.
Jedini Mussolini je Poglavniku davao novanu pomo za uzdravanje i naoruavanje ust. vojnih postrojbi u Italiji i Maarskoj, a novac je davao (koliko mi je poznato) u
ime zajma buduoj Hrvatskoj dravi.
Poglavnik, po naravi skroman, nije nikada dozvolio da se trae i prime vee svote
od onih neophodno potrebnih za uzdravanje emigracije, to je vrlo oteavalo
razvitak oruanog pokreta i onemoguilo svaki djelotvoran konspiratorni ili teroristiki rad. Kronian manjak novaca silno je kodio pokretu.
Horthy u Maarskoj nije emigraciji dao drugo negoli utoite, a kao mala i slaba
Drava susjeda jake Jugoslavije, trpila je ona a jo vie emigranti pod stalnim
optubama i zahtjevima za progonom pojedinih ustaa.
U Austriji nije niti gen. Sarkoti uspio izhoditi vie negoli zatitu po nalogu jug.
agenata esto uhienih emigranata i Hrvata.
U Njemakoj soc. nacionalistikoj (!) nije uspio dr. Branko Jeli postii potrebnu
podporu, jer se je bavio svojom zabavom, sa enskinjama, te dosljedno nije mogao
postii onaj ugled koji je bio potreban za tako vanu stvar.
U Belgiji nismo imali podporu vlade, ali nam je koristio na Hrv. savez iz kojega
su za borbu sposobni dobrovoljci primani u Ust. pokret. Obzirom na injenicu da je
brojano stanje Hrvata radnika u Belgiji bilo najjae budua ust. emigracija odnosno
emigranti se u najveem broju sastojali iz Belgije a iz okolice Imotskog te Dalmacije.
Marui je vodio tam. Hrv. savez, a poslije nekolicina ostalih ustaa, naime oni koji jo
tada nisu poli u Italiju.
Prvi ust. vojni logor se nalazio u Brescia.
Naoruanje, prehranu, odjeu i sve ostalo potrebno za izdravanje ust. vojnih
logora obavljali smo sami; Italija nas je samo u toliko podupirala to je u sluaju
neuspjeha sa kojom poiljkom istu zaplienila a poslije nam dostavila u logor. Nadalje je
tolerirala kupovanje svega to nam je trebalo. Ust. vojniari su bili oboruani sa
pukama, samokresima, strojnicama, bombama i svim savremenim lahkim orujem.
Izobrazbu ust. vojniara vrili su bivi a. u. astnici i doastnici, a bila je temeljita
ali na osnovi borbe na gueriljski nain, to je uzrok da su mnogi ust. astnici povratnici
podbacili kada su u domovini morali voditi borbu sa Napoleonskom taktikom mjesto
gueriljom kako je tada odgovaralo.
Vojna izobrazba je bila stalna a trajala je do Marsiljske afere, nakon koje su svi
ustae razoruani i internirani na poznati zloglasni otok Lipari, gdje im se tada jo
pridruilo oko 200 ustaa protjeranih iz Belgije koji nisu htjeli poi doma u Jugoslaviju. Na Liparima je vrena sistematina tjelovjeba i poduka tako da su svi tamonji
ustae bili osposobljeni za 4 razreda srednje kole to im je u domovini naknadno i
priznato za izdavanje svjedobe, koja im je kasnije mogla sluiti za uposlenje u kakovoj
slubi.
Nerad, stalni progoni sa strane Talijana, bezizgledna crna budunost dovelo je do
sloma ivaca mnogih utoenika i nastalo je meusobno rovarenje, nezadovoljstva,
optube, izrazi negodovanja te i prietnje tamonjim talijanskim tamniarima dovele su
Talijane do odluke da odiele sve politiare i vojne zapovjednike od ostalih, a glavne
nezadovoljnike pak interniraju na razne jedne otoke, gdje su ostali do osnutka
N. D. H.
Na Liparima je tada izbila neka strana poast od koje je umrlo dvadesetak
najjaih i najzdravijih ustaa (udnovato slabiima nije nita kodila); uzronik te
poasti nije nikada pronaen, no zatoenici tvrde da su im to Talijani podmetli.
Vratimo se u prvi ust. vojni logor u Brescia!
Poglavnik je meu prvim emigrantima imenovao svoje pobonike i to: Dr. Milu
Budak, Vjekoslava Servatzy, Miju Babi, Andriju Artukovi, Didu Kvaternik i Antu
Brkan (na Liparima odpao jer je kao ovjek sa raztrovanim ivcima pao pod upliv
nezadovoljnika, a nakon uspostave N. D.H. se preselio u Zadar gdje je imao kuicu,
svojedobno je bio uitelj u Krievcima). Pok. Marka Doena je pak imenovao po.
proelnikom ust. pokreta odnosno G. U. S. u kojem je radio Mijo Bzik.
Mijo Seletkovi je vodio izobrazbu, vojnu, a u maloj tiskari se poeo izdavati list
Ustaa.
Dr. Ercole Conti gen. inpektor tal. min. un. poslova je sluio kao veza sa min.
Cianom i izdavao naloge pojedinim kvestorima (efovima policije) kako nas mogu i
smiju podupirati, pomagao nas je i u nabavama jer je na taj nain mogao zasluiti i
zasluio silne novce, tako da je na koncu nae kalvarije, emigracije, bio bogat ovjek.
Jedan od najtipinijih tal. inovnika izrabljivaa i ucjenjivaa. Umro je mislim god.
1943. u Pisi.
Hapenja i progoni Hrvata u domovini bili su tada na dnevnom redu voda na
mlin ustakog pokreta - Priliv proganjanih bio je stalan i poeo je zauzimati neugodnu
jakost tako da smo obzirom na materijalnu stranu, na predvienu mnogogodinju
borbu iz inozemstva i na bezkoristnost da se u inozemstvu dre borci prekrtenih ili
vezanih ruku - zabranili svako dalnje emigriranje osim u sluaju da netko mora pobjei
ispod vjeala ili tamniarskih vrata. Bili smo svjestni da e viegodinji boravak u
emigraciji koditi borbenosti, moralu i ivcima naih suboraca, osobito obzirom na
injenicu da se je samo jedan vrlo mali postotak emigranata sastojao iz izgraenih
graana i tudenata, ostali pak iz radnikih krugova koji e teko shvatiti potrebu da
filozofski podnaaju sve muke i tegobe emigracije.
U Rijeci smo imali prvu postaju za prihvat i reetanje koje je slijedilo na nain da je
svaki emigrant - ako nije bio najavljen - po Talijanima uhapen i kada je iz domovine
stigla informacija preko njega odpremljen u ust. vojni logor ili pak vraen u Jugosla-
viju, ako je bio sumnjiv kao agent. Neki su se ipak prokriomarili no poslije su nakon
odkria u logorima stradali.
Iz Belgije su primani oni ustae koji su tamo bili proganjani na temelju prijave jug.
konzulata a i tamo je bila izdana najstroija zapovjed da se svaki suvini dolazak u
vojne logore spriei.
U Junu Ameriku (u Argentinu osobito) poslani su tudenti Ante Valenta i Zlatko
Frajsman, a dr. Branko Jeli je bio nekoliko puta preko oceana u junoj i sjev. Americi.
Na povratku ba s jednog tog puta je na Gibraltaru uhien i valjda i sada jo zatvoren
na jednom engleskom otoku.
Iz Brazilije je samovoljom Marka Fil. Vujeva (prigodom afere Lorkovi-Voki
interniran u Jasenovcu) dopremljeno u Evropu (na Janka Pustu u Maarskoj) nekoliko
emigranata i to: Rai, sudjelovao u izvrenju smrtne osude kralja Aleksandra u
Marsilji, umro u Zagrebu 1944. klenut srca; Zboril Janko, poginuo u borbama oko
Sarajeva jo god. 1941; Raan Franjo, poginuo nesretno motorkotaem, ostavio u
Koprivnici 3 ili 4 male djeice i udovu; Hermanec, poginuo u borbama u Virovitici
god. mislim 1942; Roif (?) Martin, ubijen iz zasjede u Zemunu od partizana god. 1943;
Tiler, umro god. 1944. umirovljen u Osieku,
a ivi su jo bili: Roman Blako, ust. bojnik PTB. ravnatelj tvornice tkanina u
Krapini i Kata Grgi udata za biveg ust. puk. PTB. i Vel. upana u Karlovcu Grgia,
majka estero male djece.
Ove ustae je Vujeva dopremio odnosno zapovjedio da putuju u Evropu na
dunost jer im nije mogao tamo zapovjedati i jer nisu nasjedali njegovim smicalicama
za davanje novaca s kojima je godinama ivio u Junoj Americi, bez da je ikada radio.
U Austriji je tekue ustake poslove obavljao dopuk. Perevi sada gen. porunik
koji se sastojali u primanju viesti i prijatelja iz domovine i intervencija kod aust. vlasti,
bio je tamo ali jako slab, tako da su mu u vie navrata i njemu obavili kune
premetaine.
U Maarskoj je Perec iznajmio pustaru t. zv. Janka pustu udaljenu oko 7 km.
od hrv. granice i na istu smjestio tridesetak ustaa koje je kod ma. vlasti javno prijavio
kao radnike, a tajno im saopio prava imena i cilj: da ih se tamo ustako-vojno
izobrazi.
Stalne intervencije Jugoslavije i zahtjevi za izruenje pojedinih politikih emigranata sa Janka puste prisilili su nas da iznajmimo jo jednu pustaru t. zv. Baza pustu
udaljenu oko 25 km. od granice, gdje su tada smjetavani svi od Jugoslavije traeni
emigranti a njihovim agentima je bio dolazak na ove pustare podpuno nemogu.
Na obim pustarama nije nikada bilo vie od 45 ustaa, koji su uzdravani sa
mjesenim doplatcima u Pengima poslane iz Italije od G. U. S.-a i sa dohodcima iz
priroda tih dobara osobito pak iz svinjogojstva koje je vrlo dobro uspjevalo jer je na
Janka pusti bila iznajmljena nekom idovu tamonja pecara pirita a melasa je nama
pripadala, te bila izvrstna hrana svinjama i govedima.
Ostale ustae iz Maarske su samo voeni u oevidnosti i privlaeni na kratke
vjebe od 8 do 10 dana kada je bilo potrebno uvjebati ih u kojem novom oruju.
Na koncu je u Italiji i Maarskoj bilo ukupno oko 540 ustaa, od kojih (kako
rekoh na strani -2-) oko 200 nisu imali vojne izobrazbe jer su iz Belgije odpremljeni
izravno na otok Lipari u zatoenitvo.
Poglavnik se nalazio u tamnici u Torinu (radi Marsiljske afere) a Talijani uvjerivi
se da je njihov rad progledan privolili su, a svi su bili uvjereni da su oni i zahtjevali, da u
pojedine vojne logore dodu Beogradski agenti i nagovore pojedine ustae koji su kroz
to dugo i teko doba zatoenitva izgubili ne samo ivce nego esto dapae i vjeru u
uspjeh ustakog pokreta da se vrate u domovinu, gdje e svaki moi kui poi tko je
vojsku sluio a tko nije da ju mora sluiti. Ovu su priliku izkoristili mnogi tako da je na
koncu ostalo samo svega 230 ustaa koji su u travnju 1941. sa Poglavnikom preko
Suaka doli u domovinu.
Ovi povratnici se doma opet povezali i postrojavali svuda ustake elije na
osnovici: u svakom selu makar poetak zbira od 3 do 5 ustaa. Nastavak bezumnog i
bezkpristnog dalnjeg progona Hrvata u domovini je vrlo pogodovalo ovom postrojavanju i pokret je uhvatio korien i u irim slojevima.
Kroz tonu statistiku je poslije doma ustanovljeno da su zatvaranja i progon
Hrvata bila najbolja promiba za stupanje u ustake redove, jer sudbina svakog
uhienika ili proganjanika obuhvaa i osobno zanima vrlo veliki krug rodbine i
prijatelja koji broj esto dosie pedeset i vie osoba.
Iz ove injenice je Poglavnik izvukao pouak i stalno nam je razlagao bezumnost i
bezkoristnost - dakle tetnost progona naroda, te postavio ne samo naelo nego i
bezbroj puta osobno zapovjedio: da se u domovini niti jednom Hrvatu ne smije niti
jedna vlas (kosa) taknuti, sa Srbima pak i ostalim manjinama ima se postupati
oportunistiki [sic!]. Nadalje da zatvor jo nikoga nije popravio. Blag, ovjeanski
postupak, ljubav prema narodu osobito pak prema najsiromanijem, najire razumjevanje za potrebu malog ovjeka i udovoljenje u svakom moguem pogledu, to su bile
naelne smjernice. Izpalo je sve drugaije, zato, promotriti emo dalje.
Kraj ustako-vojne izobrazbe, vodila se ideoloka, a pojedincima pak i politika,
osobno po Poglavniku. Ustaka naela su dobro poznata te ih ne treba razlanjivati.
Tokom postrojavanja ustake vojnice u inozemstvu tono su odieljeni vojnici od
politiara, koje potonje je Poglavnik upotrebljavao prema svojoj uvidavnosti i stvarnoj
potrebi.
Dr. Mile Budak je bio stalno uz Poglavnika dok potonji nije dospio u tamnicu u
Torinu, a naknadno se dr. Budak vratio u domovinu: stalno naime nije tono jer je bilo
nekih manjih prekida kada iz pol. ili tehnikih razloga zajedniki stan ili boravak u
istom mjestu nije bio zgodan.
Vjekoslav Servatzy je ivio na Rijeci, te kratko vrieme u Como (vic. granica) a
poslije u Budimpeti u svojstvu zapovjednika Janka puste. Uzdravao je meupostaju
kao prvu vezu sa domovinom. Primao i odpremao potu za Poglavnika i G. U. S.,
primao i odpremao ustae iz domovine u ust. vojne logore, postrojavao ustae u Belgiji
(koju dunost je poslije preuzeo Branko Jeli), kupovao, primao i odpremao oruje,
eksploziv i paklenke u domovinu. Iz tal. zatvora spaavao Hrvate uhienike i vodio
nadzor nad pol. dogaajima u domovini. U Maarskoj je imao in upravnog
zapovjednika a podreeno mu je bilo podruje Hrvatske i Slavonije. Ovaj in je
odgovarao generalskom. U vojne logore je dolazio samo tada kada je Poglavnik tamo
pozvao i ostale politiare, naime kada se pokazala potreba, a kod Poglavnika odnosno
kod G. U. S. je dolazio esto naime, uvjek kada je to smatrao potrebnim.
Mijo Babi, po zanimanju upravlja samovoza, bio je osobni ofer Poglavnika i
spadao meu najpovjerljivije ustae. Vodio je nadzor nad vojnim logorima da se ne
uvuku pijuni, a ako je koji ustanovljen stavljan je pred ustaki sud i smaknut. Poginuo
je u borbi sa etnicima kod Nevesinja jo god. 1941.
Dr. Andrija Artukovi, odvjetnik iz Gospia a rodom Hercegovac, bio je u
mjestima G. U. S.-a, na koncu pak skoro godinu dana u Budimpeti, od kuda je
odputovao u London, no prigodom Marsilje je u Le Havru uhien i odpremljen u
beogradsku Glavnjau, odkuda je hvala prijateljima - odputen, interniran u Lici je
pak uspio pobjei i do osnutka N. D. H. skupa sa Lorkoviem i ostalima iviti u
Maarskoj. Osobite udjelbe nije nikada imao, jer mnogo tih udjelaba nije niti bilo.
Dopuk. Ivo pl. Perevi, sada gen. por., vodio je, kako ve rekoh na strani - 3 ,
ustake poslove u Beu, a dolazio je Poglavniku i GUS-u samo tada kada se pokazala
potreba. Pomanjkanje novaca onemoguilo je ea putovanja.
Dido Kvaternik udieljen u G. U. S. vodio je blagajnu emigracije jer je po naravi bio

najkrtiji i cjepidlaka. Nije imao niti igrao osobitu ulogu jer je bio mladi student
bogatih roditelja, istom nakon Marsilje odnosno tamnievanja u Torinu je doao na
povrinu i poeo djelovati sa svojim nesretnim uticajem, odnosno spletkarenjem i
stvaranjem stranaka i stranica u samoj emigraciji, osobito pak meu intelektualcima.
Kraj sebe je imao Miju Bzika, koji je u GUS-u vrio dunost voditelja urubenog
zapisnika i dopisivanje i svojatao si neka prava cenzure nad ostalim ustaama osobito
pak politiarima, koje sada nabrajamo.
Dr. Branko Jeli izrabljivao je svoje osobno prijateljstvo sa Poglavnikom i smatrao
se te izdavao prezumptivnim nasljednikom Poglavnika, mudrovao i na koncu
pronaao da je potomak neznam koje hrvatske vladarske kue, omalovaao svoje
sveuilitne drugove i poduzimao luksuzna putovanja bez ikakove stvarne potrebe,
uspjevaju uvjek da to Poglavniku prikae kao politiku veliku potrebu. Omraen od
intelektualaca, nastojao je boraviti to manje u logorima, istom nakon Marsilje je bio
neko vrieme na Liparima, poslije je preko Njemake uspio prebaciti se u Ameriku a na
povratku je, kako ve rekoh, pao u ruke Engleza u Gibraltaru i zatoen na nekom
engl, otoku.
Joa Milkovi je neko vrieme vodio obskrbu vojnih logora. Stalno na ratnoj nozi
sa Jeliem, brinuo se za sveuilitarske poslove u inozemstvu i zastupao ih na
kongresima. ivio u poetku u Beu a naknadno u raznim ust. logorima, gdje je skoro
uvjek u blizini bio i G. U. S., prema potrebama je putovao po Evropi.
Dr. Stjepo Peri nije imao osobite udjelbe, vaio je kao glavni predstavnik Dalmacije, odvjetnik po zvanju mnogo je kritizirao pomanjkanje novanih sredstava za
omoguenje boljeg ivota emigrantima.
Stanko Hranilovi, najpovjerljivija osoba, na koncu je jo jedini poznavao boravak
Poglavnika odnosno njegovo sjedite. U Milanu drao ve stan za odsjedanje poglavito
politiara s kojima je bezobrazno postupao i ponizivao ih sa raznim sitnicama.
Omraen od skoro svih, odaleio se poslije na Liparima i stvorio bezobraznu (!)
opoziciju. Njegov stav se ve kosio sa ustakim propisima i prisegom, spasila ga
internacija. U domovinu je kasnije stigao. Nije primljen u P. T. B. jer nije bio dostojan,
no unato toga i obzirom da mu je brat svojedobno objeen, dobio je on kao i njegova
sestra Marija bogate trgovake radnje i jednu tvornicu kao nagradu za njihov
domorodni rad!
Ante Brkan uitelj u mirovini iz Zadra gdje je bilo sredite ust. org. za Dalmaciju,
po naravi zagriljiv i boljeljiv, slabi, podlegao je tetnom uplivu nekolicine intelektualaca koji u emigraciji nisu igrali nikakovu ulogu, a to su bili:
prof. Lueti iz Splita, notorna pijanica i nemoralan patoloki tip, te neki sveenik iz
Hrv. Primorja takoer pijanac i nemoralan, poslije je poludio. To drutvo je pak
predvodio Branko Jeli iz same mrnje proti ostalim tudentima.
Tomo Grgi, bivi Vel. upan u Karlovcu, nije igrao nikakovu ulogu neko je ali
vrieme bio obskrbnik ust. vojnih logora. Bio je u stalnoj opoziciji sa intelektualcima.
Oenio se u logoru sa emigrantkinjom Katom koja sada ve ima estero male djeice.
Ante Godina, po zvanju kriomar, bavio se u emigraciji istim poslom. ivio je u
Rijeci i Trstu, u logorima nije nikada boravio, osim prolazno. Oenio se u Trstu, ima
dva sina od ove ene i dva od prve: jedan je konj. astnik kod PTS-a, a za drugog
neznam.
Marko Doen, iz Gospia, odravao vezu sa Makedoncima meu kojima je
stanovito vrieme i boravio. Imao je poastnu ulogu, a nakon kratkog boravka u Italiji
premjestio se u Maarsku od kuda je doao u domovinu da preuzme dunost
predsjednika Sabora. Umro je lanjske godine nakon tee bolesti.
Dr. Ivica Frank nije imao stvarnog udjela ili udjelbe u toj emigraciji, potivali smo
ga ali i na koncu podpomagali jer je do konca svog mukotrpnog ivota ostao poten
Hrvatski nacionalista.
Puk. Ante [Stevo] Dui, najsposobniji hrv. astnik u emigraciji i predviden za
vrhovnog zapovjednika hrv. vojske, ubijen je u Karlsbadu, kako ve rekosmo, po
beogradskim atentatorima. U protivnom sluaju bi Hrvatska imala sposobnog i
poloaju podpunoma doraslog zapovjednika, te sigurno nebi dolo do bezglavosti i
meusobnog bezumnog klanja. Ovo je za ust. pokret u inozemstvu bio najtei gubitak i
udarac. Njegova dva su sina, hvala majci Njemici, postali umjesto hrvatski, njemaki
astnici i navodno su ve poginuli. Pok. Dui je bila najistaknutija linost i nada nas
Hrvata u emigraciji.
Izobrazbu u ustako-vojnim logorima u Italiji vrili su: Dopuk. Narcis Jeszensky,
kasnije ust. puk. PTB., mislim god. 1943. zarobljen kod Bjelovara ili Krievaca i nakon
nekoliko mjeseci izmjenjen, povratio se preko Pisarovine i na vlastito traenje umirovljen ili pak slubeno. U zadnje vrieme je boravio u Maarskoj, odkuda se oenio.
Satnik Stjepan Tomii, kasnije ust. puk. PTB. i neko vrieme proelnik ratnog suda
u Zagrebu, u kojoj ga je dunosti nasliedio ust. puk. Juco Rukavina. Budui je skrivio
prvi pad Bihaa (stvarno je bio nesposoban za tako visoko i vano zapovjednitvo, jer
je u svjetskom ratu dobio hitac u glavu i na tomu dugo godina teko trpio, imao skoro
stalnu vrtoglavicu) bio je nakon toga umirovljen. Neznam jeli u zadnje vrieme, kada je
sve mobilizovano, imao nekakovu udjelbu ili nije.
Satnik Emil Lahovsky, kasnije ust. puk., u domovini nije primljen u PTB. jer se je
za vrieme zatoenitva u Italiji, kada je Poglavnik boravio u Torinkoj tamnici,
ponaao neustaki i glupo te bezobzirno kritizirao rad Poglavnika. Protekcijom
Artukovia i Lorkovia primljen je u ust. vojnicu, gdje je, mislim barem, do sadanjeg
sloma N. D. H. sluio.
Satnik Mijo Seletkovi, kasnije usr. puk. PTB., u domovini bio prvo Zapovjednik
I. PTB., kasnije ustake astnike kole, a najzad Izvjestitelj PTB. (kada je Servatzy
preuzeo PTB. pretvorilo se to u Zapovjednitvo ove poastne postrojbe). Prijavljen radi
nekog kriomarenja, umirovljen, mislim da je kasnije opet stavljen u djelatni stali i u
zadnje vrieme je vodio brigu za crnogorske etnike, odnosno kako se oni nazivae:
crnogorski nacionalisti koji su sa orujem i lanovima obitelji emigrirali preko nae
Drave, a u Sloveniji pak razoruani.
Slubovodei narednik bio je: vodnik Petar Zeli, kasnije ust. dopuk. PTB. i
Zapovjednik polusdruga u Sjev. Dalmaciji.
Zapovjednici sati bili su: vodnik Ante Mokov, Jure Franceti, Ivan Devi, Ivo
Hereni i neki drugi ust. doastnici.
Bez udielbe su u logorima bili: Vilko Penikar, Mate Vrli i jo neki intelektualci.
Ust. vojni logori bili su prvo u Brescia, tada u Borgotaro, te Olivetti (kod Arezz'a).
Ustae se izdavali za Albance, od kojih je u Italiji bilo vie logora.
Vjebe su ustae uvjek izvaali samostalno, bez da su ikada dolazili u doticaj sa tal.
vojnicima. Svi, osim politiara, nosili su vojne odore sa znakom U na ovratniku i
kapi. Ako je koji od njih putovao izvan logora, nosio je graansko odielo.
Malo izobrazitelja i to ne ba najboljih, dugo trajanje logorovanja odnosno
izobrazivanja, izcrpilo je znanje izobrazitelja, vjebe su postale dosadne i sve vie se
morala uvrtavati ideoloka i politika izobrazba, no Marsiljska afera je to dokrajila i
na Liparima je poeo novi jo dosadniji ivot.
Neuveni progoni i zapostavljanja, hapenja i dranje u zatvoru bez ikakovog
stvarnog razloga bile su na dnevnom redu. Kada je Stojadinovi doao u Italiju neke su
grupe ustaa bile zatvorene preko mjesec dana. Kod Hitlerovog dolazka 14 dana, a
dapae kada je Mussolini jedno putovao iz Rima u Milano, daklem iz srednje u
sjevernu Italiju, skoro 10 dana su ustae u junoj Italiji zatvoreni - da mu nebi ivot
ugrozili. Talijani su podpuno uspjeli proizvesti najveu mrnju sa strane ustaa, a ta

mrnja je bila tolika da su rade preli u beogradske tamnice negoli dalje ostali u raznim
logorima.
Poglavnik je pismeno, odmah nakon svog utamnienja u Torinu, sve nas rieio
prisege: sigurno na pritisak Italije.
Ust. naela, ustav i sve odredbe je Poglavnik osobno sastavljao i napisao, bez da je
ikoga topogledno pitao. Mi, njegovi pobonici, podpisivali smo samo sporedne
zapovjedi i odredbe - koje je ali uvjek on sm napisao: vodio je autoritativno ust.
pokret. Vojnike odredbe je napisao dopuk. Jeszensky ali ih je Poglavnik s nama
razpravljao, nekada izpravio i dao natiskati. Za list Ustau je u poetku skoro
izkljuivo Poglavnik pisao.
U ust. vojnim logorima, kao i medu t. zv. politiarima vladao je najvei red i stega,
ako je dolo do nekih manjih trzavica izgladio ih je najstariji, ili pak osobno Poglavnik.
Zatvora nije bilo u logorima jer je Poglavnik bio izraziti protivnik zatvaranja, tvrdei
da zatvor jo nikoga nije popravio.
111.
Poglavnikove smjernice i pouke u emigraciji
Ustaki pokret je potreban za omoguenje ideoloke borbe, a ustake vojne

postrojbe pak za vodenje oruane borbe, kada to okolnosti budu dopustile i zahtjevale,
da sa oruanom silom oslobodimo nau domovinu Hrvatsku od beogradskog jarma, u
koju svrhu je odredio prikupljanje Hrvata u ustaki pokret, a one koji su pripravni da i
svoj ivot dadu, ako to bude potrebno, pak u ustake vojne redove.
Bez borbe i krvi nema slobode!
Jo nijednom narodu nije sloboda poklonjena, svaki je istu morao izvojtiti.
Od svih evropskih drava podupiru nas jedino Italija, podpunoma, i Maarska,
djelomino. Podpora sa strane ovih drava je tajna i takova mora ostati, svatko tko se
tomu ogriei ogrieio se o ustaku prisegu. Moramo stalno na umu drati da emo
moda jo mnogo godina morati probaviti u emigraciji, da e se tokom ovih godina
mnogo toga u svietu promjeniti, mi moramo ali strpljivo ekati as kada emo moi
ostvariti na narodni cilj: osloboditi Hrvatsku od beogr. jarma. Naravno da je tomu
preduvjet: najvea samozataja i stega, podpuna vojna izobrazba a ne manje ideoloka.
Kod svih prijateljskih naroda imamo po nekoliko naih suboraca koji nas odnosno
na napor zagovaraju, to je isto i preko oceana.
Doma uzdravamo sviest naroda sa ivom vezom preko naih domaih ustaa i
asopisa te letaka, kao i manjih t. zv. teroristikih podhvata, koji ali moraju biti tako
organizirani da narodu ni u kojem sluaju ne nakode, jer naa borba i sve nase akcije
uperene su izkljuivo proti Beogradu i tamonjoj kamarili a nikako proti Srbiji ili pak
srpskom narodu, to nikada nitko od nas ne smije pustiti s uma.
Izobrazba naih vojniara ograniuje se na guerilju, jer doma emo se morati boriti
proti komitama a ne proti redovnoj vojsci. Tokom ove borbe se mora uvjek razlikovati
borce od graana, osobito pak od neboraca, ene, djece i staraca, koje u svakom
sluaju moraju biti poteeni.
U domovini se ne smije niti jednom Hrvatu niti vlas taknuti. Ne smije se nitko
osveivati za neke stare raune ili moebitne prijave, zato postoje i postojati e razni
sudovi kojima treba stvar prijaviti da ju oni zakonito riee.
im se doma stigne moramo se razmiliti, programno, po svim moguim mjestima i
postrojavati ustake vojne postrojbe, a budui nee biti mogunosti nabaviti odore,
dovoljno da se za svakog ustau dade po jedna kapa.
Vie mjeseci prije sloma Jugoslavije dopremio je Poglavnik u Lucca (Toscana) gdje
je Servatzy tada ve stanovao, ustae Seletkovia, Didu Kvaternika, Tomiia, Herenia, Penikara, Cerovskog, Ivu i Krunu Devia, Pejkovia, pok. Babia i
Jerol. Katia, a na koncu oko Boia 1940. doao je tamo i Tomica Serti, koji je ali
nakon kratkog vremena odanle premjeten jer je naiao na opoziciju sa strane
Penikara i Herenia koji su uvjek tvrdili da su politiari a ne vojnici.
Prije toga, a tono u svibnju 1940., smo nas nekolicina prvi puta od god. 1934.
vidili Poglavnika i to u Pisi kod gen. inpekt. policije Dr. Conti u stanu, gdje nam je
rekao da je politika svjetska situacija tako covoljna da ima izgleda na nae osloboenje, svakako nam se jo valja strpiti a da budemo blii odredio je da se gornji presele u
Toscanu, budui da je on pak tada stanovao u Sieni moi e nas ee posjetiti, dati
nam potrebne upute i obaviesti.
Nakon vie posjeta nam je konano u drugoj polovici oujka 1941. saopio da je
sukob izmeu Njemake i Srbije na vidiku, a konano da je pred vratima i odredio da
se svi presele u Pistoia, gdje e Servatzy preuzeti dunost astnika za vezu sa tal. vojnim
vlastima, te svu opremu i naoruanje za sve emigrante s kojima e krenuti u domovinu
im to okolnosti dozvole i zahtjevaju.
U toku od nekoliko dana je u Pistoiu stiglo svega 230 emigranata koji su obueni u
ustake odore i naoruani pred Poglavnikom ponovno poloili ustaku prisegu i nakon
programnog govora Poglavnika s njime krenuli posebnim vlakom do Trsta, odanle pak
autobusima preko Suaka u domovinu: stigli su na Markov trg u 4 sata u jutru dne 12.
[15.] IV 1941. kada u Hrvatskoj nije vie bilo ni vojske, ni orunika niti upravnih
vlasti, da uspostave dravnu vlast.
Mokov tada nije bio pozvan u Luccu, jer su proti njemu bili ostali tudenti
neznam iz kojeg razloga.
Babi je nakon nekoliko sedmica traio i dobio dozvolu, kao i Seletkovi, da se iz
Lucce presele u junu Italiju, jer se nisu slagali sa ostalima.
Kampanja koju su Kvaternik, Penikar, Bzik i Hereni jo prije vodili u emigraciji
proti Servatzyu, iz puke zavisti jer oni nisu mogli doi do izraaja, odnosno jer nisu
nikuda mogli putovati, dola je u Lucci do vrhunca, pogotovo kada se je potonji stavio
u opoziciju kada su poeli razlanjivati planove o tamanjenju protivnika. Servatzy
im je u vie navrata tumaio opasnost i glupost takovog rada, jer svaka akcija izaziva
reakciju: da smo slabiji brojano, da se na tim temeljima ne moe izgraditi i uzdrati
drava, te da se samo sa oportunistikom politikom moe oekivati uspjeh, kako nam
je to Poglavnik i stavio u dunost. Na koncu su mi dali pravo, kako tada rekoe: da od
njega imaju mira.
Svakako izkljuujem mogunost da je jo u emigraciji stvoren vrsti plan za kasnije
sistematino ubijanje i palenje, akoprem su o tome mnogo govorili i razpravljali, ali to
se ve nije govorilo i razpravljalo u toliko mjeseci i godina zatoenja, zapostavljanja i
mukotrpnog ivota.
IV.
Marsiljska afera
Nije tono, to se toliko puta pisalo, da je Kralj Aleksander ubijen na temelju neke
posebne osude izreene u Belgiji gdje li, nego je tono da su svi nai protivnici bili
osueni, kao i mi od njihove strane, a za izvrenje osude se ostavilo vrieme koje tomu
bude pogodovalo.
Sve vee jaanje Male Antante dovelo nas je do uvjerenja da je glavna osovina sm
beogradski diktator i dogovorili smo jednom prilikom kod G. U. S. a, da e mi javiti
kada i koliko ustaa treba da pokuaju negdje na putovanju izvriti smrtnu osudu nad
naim najveim i najglavnijim protivnikom. Iz jedne kratke brzojavke je Servatzy u

Budimpeti razumio da treba trojicu ustaa poslati u Italiju, kamo je odmah odpremio
ust. Zvonka Pospiila, Miju Kralja i Ivana Raia, koje je izabrao od desetorice koji se
za ovaj put dobrovoljno javili, jer su ve putovali po velikim gradovima i nije postojala
opasnost da e se izdati kroz svoje malogradsko ponaanje. Do Italije su putovali sa
mad. putnicama odanle pak sa ekima (naravno krivotvorenima).
Vlado Makedonac je izvrio smrtnu osudu, i tom prilikom pogoen sabljom franc,
pukovnika iz pratnje ostao mrtav. Kralj je nakon nekoliko dana uhapen u umi
Fontainbleaua, a Pospiil i Rai pak na enevskom jezeru, sve pak hvala ekim
putnicama koje su imali kod sebe.
Pospiil i Kralj su umrli u tamnicama Francuske, a Rai od klenuti srca u
domovini. Sva trojica bili su osueni na doivotnu tamnicu.
Poglavnik, Perevi Ivo i Dido Kvaternik osueni su tom prilikom na smrt in
contumacia.
Poglavnik i Kvaternik uhieni su u Italiji i zatvoreni u tamnicu u Torinu, gdje su
odsjedili oko dvije godine. Perevi je pak interniran sa strane Nijemaca u sjev.
Njemakoj.
Ova afera je teko pogodila ustaki pokret u inozemstvu, jer su svi vojni logori u
Italiji i Maarskoj razputeni a ustae internirani na Liparima i ostalim tal. otocima,
oni pak u Maarskoj u raznim mjestima, pod strogim nadzorom, bez meusobnih
veza. Naravno da je nakodio i tajnom pokretu u domovini, gdje je nastala bezglavost
koja se istom postepeno uklonila.
V.
Poglavnikova tjelesna bojna
Temeljem pismene odredbe Poglavnika u ovu su bojnu mogli biti primljeni samo:
1.) ustae koji su stanovito vrieme boravili u kojem ust. vojnom logoru u inozemstvu i
2.) ustae koji su iz domovine doli barem dvaputa, kao teklii ili veza, u inozemstvo.
Budui je ali s vremenom pripadnost P. T. B. smatrana kao osobita ust. ast, a i
loim tumaenjem Lisaka i Seletkovia, koji su prije bili ne Zapovjednici nego
referenti za PTB. primljeni su skoro svi istaknutiji ustaki prvoborci i mnogi od
ustaa koji su samo boravili u inozemstvu bez da su ikada bili u kojem logoru: daklem
u protivtini same Poglavnikove odredbe.
Kada smo stigli u domovinu pridolo je onim 230 povratnika, jo oko 250 koji su
ve doma bili, no budui je jedan dio od ovih preuzeo razne dunosti po dravi, jedan
dio premjeten kao vojni zapovjednici, skoro svi postali astnici: ova P. T. B. nije u
brzo potrajala kao vojna nego samo kao idealna postrojba i kako je to u topoglednoj
odredbi naznaeno ima svrhu da podrava vezu izmeu tih prvoboraca.
Odmah nakon povratka u domovinu primljeni su u I. PTB. sinovi i braa emigranata, a poslije dobrovoljci. U Banjaluci je postrojena II. PTB. a kasnije u Zagrebu i
Osijeku dalnje, kada se ove postrojbe nazvale P. T. S. (Pogl.[avnikovi] tjel.fesni]
sdrugovi) a na koncu pak, kada su pridole i razne druge postrojbe pak Pogl.[avnikov]
tjel.Jesni] sbor iji je zapovjednik bio gen. ust. puk. Mokov.
Na povratku u domovinu je sa PTB. (emigrantskom, jo kao vojnom postrojbom)
zapovjedao ust. puk. Tomii, nakon njega Seletkovi i na koncu pak Mokov.
Emigranti, pripadnici ove poastne P. T. B. bili su, osim ostalih ija imena nije
mogue pamtiti: gen. i ust. puk. Tomica Serti (nije bio u logorima); gen. i ust. puk.
Vjekoslav Servatzy (nije bio u logorima); gen. i ust. puk. Ante Mokov, Vilko Penikar,
Ivo Hereni i Vjekoslav Luburi; ust. puk. Stjepan Tomii, Narcis Jeszensky, Mijo
Seletkovi, Erich Lisak, Mijo Bzik i Juco Rukavina (nije bio u emigraciji); gen. i ust.
puk. Rafael Boban i Josip Metzger; ust. puk. Josip Mrmi (nije bio u emigr. logorima),
Joso Rukavina i Boo Cerovski; ust. dopuk. Ivan Devi, Petar Zeli, Ventura Baljak i
Ante Pejkovi; ust. bojnik Marko Mihaljevi, Marijan Paveli, iro Boti, iro Kralj,
Roman Blako i Franjo imunovi; ust. satnik Eduard Premec, Luka uli, Kvesi i
Ivan Kodani (nije bio u logorima); ust. bojnik Marijan imi, min. u miru (nije bio u
logorima); ust. puk. Andrija Artukovi, min. (nije bio u logorima); ust. puk. Dr. Mile
Budak, min. u miru (nije bio u logorima).
I Z V O R : A-VII, SUP-Zagreb, MF-23.
Pogovor
U Rijei izdavaa prve knjige autora B. Krizmana, objavljene pod

naslovom Ante Paveli i ustae (Globus, Zagreb 1978) bio je najavljen plan
izdavanja knjiga o Paveliu i ustaama. U izaloj prvoj knjizi obraen je
fenomen prve ustake emigracije u vremenskom rasponu od 1929. do
1941., tj. od odlaska kasnijeg ustakog poglavnika Ante Pavelia u inozemstvo sve do njegova povratka iz Italije u Zagreb na elu malobrojnog prodornog odjela ustaa u toku munjevitog prepada Osovine Rim-Berlin na
Jugoslaviju. Plan ostalih knjiga koje su joj - prema najavi spomenute Rijei
izdavaa iz prve - imale slijediti izgledao je ovako: druga e sadravati obradu
vanjskopolitike problematike ustake drave od njezinog proglaenja 10.
travnja 1941. do pada B. Mussolinija 1943. godine; treom e biti obuhvaeno razdoblje od pada talijanskog Ducea i kapitulacije Italije do Pavelieva
bijega iz Zagreba u svibnju 1945. godine, a etvrta e knjiga sadravati
obradu i prikaz aktivnosti druge ustake emigracije poslije drugoga svjetskog rata.
Izdava je 1980. godine objavio Krizmanovu drugu knjigu pod naslovom
NDH izmeu Hitlera i Mussolinija i u njoj je obraena diplomatsko-vojna
komponenta zbivanja u vezi s tzv. Nezavisnom Dravom Hrvatskom u
trokutu ZagrebRim-Berlin. I u drugoj knjizi - kao i u onoj koja joj je
prethodila 1978. godine autor se sluio brojnom dokumentacijom, samo to
u njoj mnogo vie prevladava diplomatsko-vojna dokumentacija iz njemakih
izvora (preteno). Autor se tu koristio njemakom gradom koju su saveznici
pri svom nadiranju u sredite Reicha pronali, prikupili i kao ratni plijen u
SAD u cijelosti snimili na bezbroj mikrofilmova. Kasnije su tu gradu vratili
vladi Savezne Republike Njemake i autor je - osim sadraja tih mikrofilmova
- ugradio u knjigu i vlastite arhivske ispise dokumenata iz arhiva u Bonnu i
Potsdamu, objavljene dokumente iz poznatih zbirki grae, niz izvora iz
domaih arhiva i odgovarajue podatke iz prikladne domae i strane literature. Uz to, prvi je iskoristio snimljenu grau talijanske provenijencije iz
diplomatsko-konzularnih predstavnitava Italije na teritoriju NDH; upotrijebio je i podatke iz fonda Dravne komisije za istraivanje ratnih zloina
okupatora i njihovih pomagaa.
Trea knjiga pod zajednikim naslovom Ustae i Trei Reich, rastavljena
zbog obilja grae u dva sveska (I Paveli s Hitlerom na nizbrdici; II Paveli
Hitlerov posljednji saveznik), samo je nastavak druge i s njom ini cjelinu, s
tom razlikom to se poloaj ustake drave u tom razdoblju (19431945)
zbog napukle Osovine RimBerlin temeljno mijenja. U njoj se prikazuju
diplomatsko-vojni sastojci odnosa na liniji ZagrebBerlin, jer prijanji trokut,
zapravo, praktino vie ne postoji. Graa ugraena u treu knjigu potjee

preteno iz domaih arhivskih izvora. Uz mikrofilmove njemake arhivske
grae iz nacistikog ministarstva vanjskih poslova prikupljeno je i koriteno
u njoj mnotvo istranih zapisnika i izjava pojedinih istaknutih ustaa,
poput SI. Kvaternika, M. Budaka, A. Mokova, M. Alajbegovia, V. Koaka,
VI. Krena i drugih, naravno i njemakog poslanika u Zagrebu Siegfrieda
Kaschea. Iskoriteni su i objavljeni njemaki dokumenti vojnooperativne
prirode (Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu
naroda Jugoslavije, Dokumenti Nemakog Rajha u izdanju Vojnoistorijskog
instituta u Beogradu), kao i mnogobrojni podaci iz prikladne domae i strane
(pa i ustake!) literature.
etvrta - za koju autor prikuplja gradivo - sadravat e prikaz djelovanja
i zbivanja unutar druge ustake emigracije i svi znaci govore da e plan iz
Rijei izdavaa u prvoj knjizi biti do kraja ispunjen.
AZA
Kazalo osoba
A
Aimovi, Milan 2 4 7 , 2 4 9 , 2 5 3 , 3 7 7
Aeldert, Ludwig 19
Agaton (papa) 2 6 0
Aimone di Savoia, vojvoda od Spoleta 3 4 5
Akamovi, Antun 2 6 3 , 2 6 4 , 2 6 6
Alajbegovi, Mehmed 20, 4 7 - 4 9 , 56, 57, 117,
121, 1 3 2 - 1 3 5 , 141, 145, 151, 152, 154,
157, 171, 179, 2 0 0 , 2 0 5 , 2 1 5 , 2 2 0 , 2 2 3 ,
224, 227, 228, 230, 233, 236, 2 4 3 - 2 4 5 ,
247^-250, 2 5 2 , 2 5 3 , 2 5 8 , 2 6 3 , 2 8 3 , 2 8 6 ,
2 8 7 , 2 9 5 , 2 9 6 , 2 9 8 , 3 0 2 , 3 0 3 , 3 1 1 , 314,
325, 334, 4 3 4
Aleksandar I 3 8 7
Aleksandar Karaorevi 3 6 3 , 3 8 0 , 3 8 1 , 3 9 4 ,
408, 410, 411, 425, 430
Aleksi, Josip 2 8 5
Aleksiev, Rajko 44
Alexander, Harold 2 7 7 , 2 8 8 , 3 0 2 - 3 0 4 , 3 6 1 ,
412,413
Ali 3 3 4 , 3 3 5
Altenburg, Gnther 83
Altenhofen 20
Altgayer, Branimir 178
Alzmann 3 3 9
Ambrosio, Vittorio 54, 58, 59, 3 4 6
Andrenszky 2 3 0 , 231
Andres, Ivan 24, 124, 126, 138, 3 5 5
Anfuso, Filippo 3 8 9 , 3 9 2 , 393
Ani, Ante 39
Antonescu, Mihael 3 8 , 162, 185
Apolonio, Franz 3 8 0 , 3 8 8
Arai 3 8 2
Arikan, Saffet 20
Arnao, Vicente Gonzales 50
Artukovi, Andrija 48, 154, 194, 2 4 4 , 2 5 8 ,
300, 302, 3 1 1 - 3 1 3 , 317, 322, 323, 330,
344, 361, 379, 409, 410, 424, 426, 432
Asancai, Ivica 4 1 9
Auleb, Helge 4 7 , 53, 55, 61, 165
Axmann, Arthur 3 0 5
B
Babi, Ivan 25, 96, 1 2 4 - 1 2 6 , 136, 3 2 5 , 4 1 3
Babi, M i j o 3 7 9 , 3 8 3 , 3 8 8 , 3 9 3 , 4 2 4 , 4 2 6 , 4 3 0
Baburi, Tomo 25, 104, 3 5 6

Baevi, Petar 59, 2 5 4
Bai, Vilim 2 3 3 , 2 3 4 , 2 4 0 - 2 4 2
Badoglio, Pietro 4 6 , 5 1 , 5 8 , 59, 67, 2 5 1 , 2 7 8 ,
354
Bagrjanov, Ivan 4 4 , 73, 162, 163
Bakari, Vladimir 138, 2 1 7 , 2 1 8
Balen, Josip 154, 2 4 4 , 2 5 8 , 3 0 2 , 311
Balen, Sime 168
Balokovi, Zlatko 84
Baijak, Ventura 4 1 2
Balji, Salih 141, 2 8 6 - 2 8 8 , 3 1 8
Bani, Milan 2 1 5
Barbaric, Mato 3 2 5
Barbaric, Stjepan 4 1 8
Bari, Erazmo 4 1 3
Bari, Vice 3 1 2
Barjeton 383
Bai, Safet 2 6 3
Bai, Salih 2 6 5
Baovi, Savo 66
Batui, Krunoslav 181
Bauer, Ernest 179
Baur, Hans 157
Beck, Ludwig 63
Becker 20
Beka, Viktor 50, 2 5 8
Begi, Vilko 171, 192, 2 5 8 , 3 4 0 , 3 5 0 , 4 1 6
Behm 55
Belak, Dragutin 99, 3 2 2
Belak, Olga 3 2 2 , 3 2 3
Belani, Dane 99, 139
Beijan, Mirko 4 1 8
Benak, Aleksandar 79, 190
Benesch 11
Bene, Edward 4 2 , 4 1 1
Benkoski, Edward 2 9 8
Benzon, Branko 62, 3 4 6 , 3 5 9
Berger, Gottlob 110, 116, 151, 152, 158, 161,
171, 192
Berislavi, Berislav 36
Berkovi, Josip 3 5 6 , 398
Bernardi, Ivan 139
Berthoin 3 8 3
Besarovi, Savo 154, 2 5 8
Besdal 3 4 0
Biani, Rudolf 124
Bidan, Dafer 2 6 5
Bismarck, Otto 4 0 9
Bismarck, Otto Christian 3 9 3
Bjelovui, Zvonimir 4 2 0
Blaschke 2 1 5
Blako, Roman 4 2 5 , 4 3 2
Blakov, Vjekoslav 151, 152, 157, 4 1 6 , 4 2 1
Blakovi, Petar 81, 87, 96, 9 9 , 1 0 0 , 120, 139,
325
Blaekovi, Milan 63, 71, 136
Blaekovi, Zdenko 4 2 0
Blaevi, Jakov 168
Blaini 4 1 9
Blum, Leon 4 0 9
Blcher, Gebhard 4 0 7
Boban, Mate 3 9 0
Boban, Rafael 99, 139, 156, 4 2 2
Bock, Fedor 64
Boehme, Franz 351
Bogat, Stjepan 56, 2 1 5 , 2 2 8 , 2 3 9
Bogdan, Ivo 134, 136, 137, 2 6 6 , 2 7 5 , 2 9 5 ,
296, 311, 356
Bogdanov, Vaso 3 1 8
Bojdev, Ivan 37
Bombelles, Josip 3 8 9 , 3 9 0
Bonefai, Klement Kvirin 2 6 3 , 2 6 5
Boris (bugarski kralj) 75, 4 1 1
Bormann, Martin 2 1 8 , 2 1 9
Bornemissza 180
Bosshard 4 1 2
Bonjakovi, Ferdo 61, 62
Boti, iro 4 2 2
Boikovi 2 3 5
BockI, Fritz 54
Bracanovi, Dolores 4 2 0
Brajkovi, Boidar 129
Brajovi, Krsto 66
Bralo, Boidar 3 5 6 , 4 1 5
Brandtner 55
Brai, Ranko 2 8 2
Brauchirsch, Walter 64
Brezovski, Ivan 381
Brkan, Antun 3 8 0 , 4 2 4 , 4 2 7
Broz, Josip-Tito 7 - 1 2 , 1 4 - 1 6 , 18, 23, 24,
3 5 - 4 0 , 42, 46, 52, 66, 70, 7 3 - 7 5 , 78, 92,
93, 100, 104, 112, 113, 1 1 5 , 1 1 8 , 1 1 9 , 1 2 1 ,
138, 146, 148, 149, 153, 155, 159, 165,
166, 168, 175, 1 7 7 - 1 7 9 , 184, 191, 2 0 1 ,
211, 219, 232, 233, 242, 277, 278, 281,
3 0 6 , 3 1 3 , 3 3 4 , 3 3 7 , 3 4 7 , 348, 3 5 4 , 3 6 0
Broievi, Sreko 49
Brstilo, Josip 3 3 4 , 3 3 5
Bubalo, Ante 3 8 0
Bu, Stjepan 3 8 6 , 3 8 9
Budak, Franjo 3 8 1 , 3 8 6
Budak, Mile 28, 51, 98, 157, 170, 2 2 0 , 2 5 8 ,
331, 334, 344, 3 5 9 - 3 6 1 , 367, 376, 380,
3 8 3 , 3 8 5 , 386, 3 8 8 - 3 9 1 , 3 9 3 , 4 0 0 , 4 1 5 ,
416, 424, 426, 432
Budak, Zvonko 3 8 1 , 3 8 6
Buhler, Walter 157
Bulat, Edo 95, 98, 103, 132, 154, 2 5 8 , 2 9 5 ,
296, 2 9 9 - 3 0 2 , 311, 3 1 4 - 3 1 8 , 332, 415
Buli, Ivo 2 1 6
Buljan, Vice 168

Buri, Viktor 2 6 4 , 2 6 5 , 2 6 7
Butkovi 84, 109
Buturac, Josip 2 6 4
Buzjak, Branko 112, 116, 151, 170
Bzik, M i j o 3 7 9 , 3 8 2 , 3 8 8 , 4 1 6 , 4 2 4 , 4 2 7 , 4 3 0 ,
431
C
Cabas, Josip 62, 110, 112, 115, 118, 3 5 9
Cagjevi, Marija 172
Canaris, Wilhelm 52
Canarius 2 1 3
Canki, Pavao 134, 154, 2 5 8 , 2 6 3 , 2 6 4 , 2 6 9 ,
415
Cankov, Aleksandar 163, 2 0 5 , 2 3 0 , 2 3 1
Carevi, Anton 173
Casertano, Raffaele 3 5 1
Ceni, Pavle 125, 129
Ceri, Matija 96
Cerovski, Boidar 3 8 6 , 3 8 9 , 3 9 0 , 4 3 0 , 4 3 2
Cesarec, Stjepan 3 0 0
Churcher 3 0 7 , 3 0 8
Churchill, Randolf 1 4 - 1 6 , 18, 39, 138
Churchill, Winston 14, 15, 21, 39, 4 2 , 52,
119, 141, 182, 2 3 1 , 2 3 5 , 3 1 3 , 3 3 7 , 3 4 4 ,
355
Ciano, Galeazzo 3 4 5 , 3 7 7 , 3 7 9 , 3 8 6 , 3 8 7 ,
389, 394, 408, 411, 424
Cihlar, Zvonko 56, 4 0 0 , 4 0 2
Cincar-Markovi, Aleksandar 16, 2 1 5 , 2 4 7
Clemenceau, Georges 4 0 5
Conti, Ettore 3 7 7 , 3 7 9 , 3 8 1 , 3 9 2 , 3 9 3 , 4 2 4 ,
430
Cortese, Antonio 3 7 9
Coselchi, Eugenio 351
Cosmo-Peelj, Melita 3 2 3 , 3 3 2 , 3 3 6
Creydt, Ernst 19, 2 9 6 , 3 3 9 , 3 4 0
Crisomali 2 2 0
Crljen, Danijel 111, 3 0 4 , 4 1 6
Cvenek, Ivan 129
Cvetinovi, Mira 2 5 2
Cvitkovi, Viktor 2 2 2
ani, Matija 79, 80, 98

ani, Stjepan 99
atlo, Ferdinand 185
Celan, Ivan 4 1 6
uakovi 2 8 5
ule 2 6 5
uli, Luka 4 2 2
u, Oton 91, 96
C
irkovi, Sava 3 7 7
D
D'Annunzio, Gabriele 2 4 1 , 4 2 2
Dabi, uro 2 1 5
Dakovi, M a r k o 3 9
Danilovi, Ugljea 70
Davidson 35
Deakin, William 35
De Angelis, Maxilian 178
Debeli, Sime 176
D e Gaulle, Charles 1 8 0 , 2 1 1 , 3 9 7
De Grouchy, Emanuel 4 0 7
Desbons, Georges 1 8 0 , 4 1 0
Desovi, Milan 79
Dekovi 1 2 5
Devi, Ivan 3 8 8 , 4 2 8 , 4 3 0 , 4 3 2
Devi, Kreimir 4 1 7
Devi, Kruno 4 3 0
Dietrich, O t t o 1 5 2 , 1 5 7 , 158
Digovi, Petar 51
Dimitrijevi, Aca 3 8 3
Dittmar 34
Dohner 55
Dolenc, Ignac 4 1 9
Dolmann, Eugen 3 9 3
Donovan, William 113
Doen, M a r k o 4 1 6 , 4 2 4 , 4 2 7
Doen, Pavao 3 8 8 - 3 9 0
Doen, Stipe 4 1 8
Dnitz, Karl 6 3 , 1 5 7 , 2 7 3 , 3 0 5 , 3 0 6 , 3 0 7
Drnberg, Alexander 1 5 2 , 1 5 7 , 3 0 7
Draganov, Parvan 185
Draganovi, Krunoslav 1 3 6 , 2 3 5 , 2 3 6
Dragojlov, Fedor 8 0 , 3 2 7 , 3 4 0
Draskovic 131
Drezga, Tihomil 1 9 3 , 2 2 8
Drljevi, Sekula 2 7 - 3 0 , 3 9 , 4 1 , 6 6 - 6 8 , 1 9 1 ,
204-206, 210, 243-245, 248, 250, 251,
253, 254, 282, 283, 285, 360, 406
Dubac 2 9 7 , 2 9 8
Dubokovi, N i k o 2 1 2 , 2 2 1 , 2 2 2
Dui, Jovan 193
Dui, Stevo 3 8 0 , 4 2 2 , 4 2 8
Dujmovi, Franjo 4 1 9
Dumandi, J o z o 7 9 , 8 0 , 1 5 4 , 1 7 6 , 3 3 1 , 3 6 1
D
ilas, Milovan 70
orevi, P. 3 6 1
uji, M o m i l o 2 2 0 , 2 2 1 , 2 3 4 , 2 4 1 , 3 6 0
uki, Svetomir 2 8 2 , 2 8 4 , 2 8 5
uri Pavle v. Hranilovi Stanko
urii, Pavle 3 9 ^ 1 , 2 5 3 , 2 5 4
E
Eden, Anthony 3 7 , 1 1 9 , 2 0 9 , 2 1 1 , 3 4 4
Egekher, Franjo 1 7 2 , 173
Eisenhower, Dwight 3 0 8
Elia 4 0 1
Ejicker, J a k o b 1 7 7
Eref, Ruet 2 9 1
Eterovi, M i r k o 4 1 6
F
Faget, R o k o 4 1 9
Falkenhausen, Alexander 64
Farolfi, Ivanko 2 3 , 6 2 , 8 7 , 9 1 , 93, 9 5 , 9 6 ,
98-101, 103-105, 107,108,110,113,115,
133, 1 3 6 - 1 3 9 , 165, 305, 325, 327, 358,
363
Fawler, Gunter 14
Fazini, Nevenko 99
Felber, Hans Gustav 3 5 4
Ferdinand (bugarski car) 2 1 1 , 3 4 7
Fertilio, Luka 1 1 2 , 1 1 7
Filov, Bogdan 1 6 2
Firt, Boidar 99
Fitovi, Stjepan 4 1 9
Fizir, Rudolf 1 2 9
Florijan 155
Frajsman, Milan 2 5 8 , 4 1 6
Frajsman, Zlatko 4 9 , 3 8 0 , 3 8 1 , 3 8 6 , 4 2 5
Franceti, J u r e 3 1 , 4 1 5 , 4 2 8
Franco, Francisco 193
Frange, Nikola 99
Frank, Ivica 4 2 2 , 4 2 7
Fritsch, Werner 63
Frkovi, Ivica 2 8 5 , 2 8 7 , 3 6 1
Frkovi, Jurica 19, 4 1 5
Frkovi, M a t e 8 0 , 9 1 , 9 4 - 9 6 , 9 8 , 9 9 , 1 0 3 ,
1 1 1 , 154, 1 5 7 , 1 7 1 , 1 7 6 , 189, 1 9 1 , 2 2 0 ,
304, 322, 331, 358, 361, 363, 415, 416
Fromm, Fritz 5 3 , 6 4
Frip, Z v o n k o 4 1 8
Funk, Walter 3 0 5
Fux 2 3 0
G
Gadow 17
Gado 1 3 9
Gagliardi, Emanuel-Manko 3 8 6 , 3 8 9 - 3 9 2
Gaillard, Andre 3 2 2 , 3 2 3
Gaj, Ivo 2 2 7 , 2 2 8
Galinovi, Veljko 4 1 8
Ganev, Ivan 2 1 1
Gari, J o z o 2 6 3 - 2 6 6
Gavrilovi, Milan 2 9 2
Gai, Stjepan 62
Gec 177
Geiger 3 0 9 , 3 3 0 , 3 3 1
Georgiev, Kimon 1 6 2 , 1 6 3
Gerede, Hesref 2 9 1
Germogen, Maksimov 2 5 8 , 2 6 5 , 2 6 7 , 2 8 1
Getaldi, liko 1 2 5 , 1 2 9
Giangreso, Francesco 58
Giesler 2 2 9
Glaise-Horstenau, Edmund 14, 19, 2 8 , 3 1 - 3 3 ,
36, 4 5 - 4 7 , 5 2 - 5 4 , 56, 60, 61, 76, 7 8 - 9 3 ,
100, 103, 114, 117, 122, 123, 125, 137,

150, 1 5 1 , 1 6 7 , 1 9 0 , 2 0 2 , 2 0 3 , 2 7 2 , 3 4 5 ,
346, 349-353, 3 5 7 - 3 5 9
Glava, Radoslav 2 6 6 , 3 1 1 , 3 5 6
Gligo, Ivan 56
Globonik, Anton 2 5 7
Gobbi, Giovanni 3 8 6
Godina, Antun 3 7 9 , 3 8 0 , 3 8 2 , 3 9 3 , 4 2 7
Godina, Stana 3 8 0 , 3 8 2
Goebbels, Joseph 6 5 , 1 8 7
Goerdeler, Carl 1 6 5
Gmbs, Gyla 4 1 1
Grdes 19 '
Gring, Hermann 6 3 , 1 5 7
Grabi, Petar 2 6 5
Grabovac, M i j o 3 2 5
Graci, Nika 9 9 , 1 0 0
Gray, John 2 9 8
Grbi, Luka 3 8 6
Gredelj, Stjepan 2 1 1 , 2 3 8 , 2 3 9
Gregori 31
Gregori, Danilo 2 4 8
Grgi, Kata 4 2 5
Grgi, M i j o 4 1 9
Grgi, Tomislav 2 8 2 , 3 8 1 , 4 2 5
Gromov 3 9
Grothmann 2 1 2
Grubauer 84
Gruji, uro (orde) 1 5 1 , 1 5 2 , 1 5 4 , 1 5 7 , 1 6 0 ,
256, 300, 327-329, 340
Grum, Antun 173
Greta 92
Guariglia, Raffaele 4 0 0
Guti, Viktor 4 1 5
Gnther, Hermann 2 2 1
Gvozdanovi, Dragutin 4 1 9
Gvozdi, Petar 4 1 5
Gyldenfeldt, Heinz 2 1 3 , 2 1 9
H
Hadi, Hakija 3 6 , 1 6 5 , 2 3 0 , 2 3 6 , 4 1 5
Haeffner, Arthur 5 2 , 5 6 , 1 1 9
Halder, Franz 64
Halilovi 3 3 5
Hamid, Abdul 4 0 9
Hans, M i j o 4 1 5
Hebrang, Andrija 1 0 4 , 1 0 7 , 1 0 9 , 1 3 8 , 3 5 6
Heeren, Viktor 4 1 1
Hefer, Stjepan 9 0 , 1 5 4 , 1 7 6 , 1 8 9 , 2 5 8
Heibig 3 4 0
Helm, Hans 4 4 , 1 1 2
Hencke, Andor 4 5 , 1 1 0 , 3 0 8
Hereni, Ivan 3 1 , 80, 9 7 , 9 8 , 1 0 2 , 1 0 3 , 1 1 6 ,
156, 304, 361, 381, 388, 428, 430, 4 3 1
Hermanec 4 2 5
Hermann 7 9 , 8 6 - 8 8 , 2 0 2
Herter 1 7 2 , 173
Himmler, Heinrich 9 , 4 6 , 5 3 , 7 0 , 7 2 , 1 5 2 , 1 5 7 ,
158, 171, 183, 2 0 2 , 2 1 2 , 3 4 9
Hitler, Adolf 7, 8, 11, 15, 16, 2 0 , 3 4 , 5 6 ,
6 3 - 6 5 , 6 9 - 7 2 , 92, 93, 116, 117, 121, 122,
135, 141, 1 4 9 - 1 5 4 , 157, 184, 185, 229,
271, 283, 320, 331, 337, 341, 3 4 3 - 3 4 8 ,

350-352, 354, 355, 359, 360, 394, 428
Hodenberg, Luthard 2 5 8 , 3 3 9 , 3 4 0
Hoepner, Erich 53
Hondl, Aleksandar 1 1 0 - 1 1 2 , 2 2 5
Horrhy, Mikls 1 8 0 , 4 0 3
Horvat, Emil v. Perec, Gustav
Horvat, Pavel 4 7 , 4 8 , 2 8 6
Horvat, Stjepan 2 5 7 , 2 5 8 , 3 1 1
Hotko, Milivoj 3 2 9
Hffner 5 5
Httl, Wilhelm 2 4 9 , 2 5 0
Hranilovi, M a r i j a 4 2 7
Hranilovi, Stanko 3 7 9 , 4 2 7
Hubl, Hinko 1 2 9
Huelke 3 3 8
Hhn, Ivo 3 0 5
I
Ilica 4 1 8
Ili 59
Imbriimovi, Luka 36
Imredi, Bela 38
Ipa, M i j o 9 8 , 9 9 , 103
Ivan VIII (papa) 2 6 0
Ivanan, Cvjetko 4 1 9
Ivandi, Stjepan 3 8 8 , 3 9 0
Ivankovi, Vjekoslav 2 2 9 , 2 6 9
Ivanovi, M i h a j l o 4 1 , 95
Ivanua 2 1 5
Ivi, M a r k o 4 1 8
J
Jagati, Matija 3 3 1
Jakin, uro 3 7 , 1 7 2
Jakekovi, Stjepan 4 1 2
Jakupi, J o z o 6 2
Janekovi, Stjepan 52
Jankovi, Velmar 161
Janovski 2 8 5 , 3 1 4
J a r e b , Jere 1 3 7
Jasinski, Nikola 62
Javor, Irena 2 1 9 , 4 2 0
Jemeni, Milan 3 8 2
Jelai 3 3 9
Jelai 4 0 5
Jeli, Branimir 8 4 , 1 3 0 , 1 9 4 , 3 8 0 , 3 8 1 , 4 2 3 ,
425-427
Jendrai, Josip 8 1 , 8 7 , 9 6 , 9 9 , 1 3 9
Jendrai, Stjepan 3 2 5
Jeri 173
Jesenski, Narcis 3 7 9 , 4 2 8 , 4 2 9 , 4 3 1
Jesih, Pavle 99
Jevdevi, Dobroslav 5 9 , 2 4 1
Jei, Nikola 1 2 5 , 1 2 9
Jodl, Alfred 9, 10, 5 4 , 6 9 , 7 2 , 149, 1 5 0 , 1 5 7 ,
231
Josip I (austrijski car) 2 8 0
Jovanovi, Dragi 2 1 5
Jovanovi, Slobodan 23
Jovovi, Pavle 40
Juki, Ilija 3 8 8
Juppe, Hans 32, 55, 88, 89, 167, 178, 190,
191, 2 0 2 , 2 0 3 , 2 0 7 , 3 0 9 , 3 3 8 - 3 4 0
Juratovi 2 2 9
Juri, Milutin 86, 92, 95, 99, 100, 103, 111,
115, 121, 134, 137, 159, 3 5 7 , 4 1 8
Jureti, Augustin 62, 92
Juriev, Dionizije 3 5 6
Juri 2 5 6
Juri, Ilija 4 1 9
Jurii, Nikola 4 1 5
Jurkovi, Ignacije 2 6 5
K
Kai 2 2 1 , 2 2 2
Kai, Vlado 4 1 9
Kaleak, Vladimir 81, 99, 139, 3 2 5
Kailay, Mikls 38
Kamber, Dragutin 3 5 6 , 4 1 5
Kamenarovi, iro 40
Kammerhofer, Konstantin 47, 80, 122, 145,
1 6 8 - 1 7 0 , 177, 178, 183, 190, 192, 193,
200, 202, 203, 218
Karamarko, Milivoj 3 2 5 , 3 6 3
Karlo v. Rogina, Dragan
Karlo VI (njemaki kralj) 2 8 0
Karlo Habsburki (austrijski car) 3 9 7
Kasche, Siegfried 14, 1 9 - 2 1 , 32, 33, 4 1 ,
4 5 - 4 7 , 49, 50, 5 2 - 5 7 , 61, 65, 6 8 - 7 1 ,
7 8 - 9 1 , 113, 114, 116, 117, 1 2 1 - 1 2 4 , 135,
137, 145, 1 4 9 - 1 5 2 , 157, 158, 164, 165,
168-173, 177-179, 182-184, 189-193,
200, 202, 204, 207, 212, 213, 215,
2 1 8 - 2 2 0 , 228, 3 0 6 - 3 0 8 , 319, 320, 327,
328, 3 3 7 - 3 4 0 , 349, 353, 355, 3 5 7 - 3 5 9
Katelan, Mladen 4 1 8
Kati, Jerolim 3 8 4 , 3 8 8 , 3 9 0 , 4 1 8 , 4 3 0
Katon, Marko Porcije 4 1 3
Katschinka 33, 190
Kavran, Boo 2 2 8 , 3 3 9 , 4 1 7
Keitel, Wilhelm 53, 72, 88, 92, 1 5 0 - 1 5 2 , 154,
155, 157, 158, 160, 194, 283
Kelo, Boris 129
Kemeny, Gabor 2 3 0 , 2 3 1 , 2 3 6 , 2 3 7
Kerin-Veliko, Vladimir 3 7 9 , 3 8 1 , 382, 431
Kesselring, Albert 2 2 0
Khuen-Hedervry, Kroly 4 1 2
Kilinger, Manfred 162
Kirasi, Artur 125, 129
Kirin, Ivan-Ico 80, 90, 98, 4 1 9
Kirsanov 44
Kleiber 2 2 3
Kliani, Ivan 93, 96, 100, 103, 104, 3 2 5
Kluge, Gnther 64
Kljakovi, Jozo 84
Knez, Ivan 32
Kocakov, Deziderije 129
Kodani, Ivan 4 1 2
Koestli, Friedrich 39
Kolar, Slavko 52
Kopijar 61
Kopsche 3 3 8
Kos, Erih 129
Kos, Vinko 4 2 0
Kosanovi, Sava 194
Kostelac, Dragutin 2 2 4
Kosti, Josif 2 1 5
Koak, Vladimir 2 0 , 2 3 , 4 9 , 5 6 , 78, 81, 84, 87,
92, 109, 110, 112, 1 1 4 , 1 1 5 , 1 1 7 - 1 2 0 , 1 2 2 ,
123, 151, 1 5 7 - 1 5 9 , 164, 165, 182, 183,
190, 2 0 0 , 2 1 6 , 2 1 8 , 2 4 8 , 2 6 9 , 2 7 8 , 2 7 9 ,
305-307, 351, 359
Kouti, August 2 3 - 2 5 , 52, 62, 82, 93, 100,
1 0 4 - 1 1 1 , 115, 119, 124, 1 3 7 - 1 3 9 , 159,
167, 2 1 7 , 2 1 8 , 3 3 7 , 3 3 8 , 3 5 5 , 3 5 6 , 4 0 4
Kova, Ljudevit 3 0 0
Kovaevi, Ivica 3 9 2
Kovaevi, Zvonko 4 1 8
Kovai, Marija 78, 3 5 0 , 3 6 1
Krakov, Stanislav 161
Kralj, Ciril 199, 3 2 6 , 4 2 2
Kralj, M i j o 3 8 2 , 4 1 0 , 4 3 1
Kramarz, Hans 29, 41
Kratofil 157
Krbek, Ivo 25, 104, 3 5 6
Krce, Pavao 168
Krek, Miha 2 1 0 , 2 8 6 , 2 8 8
Krempler, Karl 183
Kren, Vladimir 19, 20, 9 0 , 1 2 4 - 1 2 6 , 1 3 2 , 1 9 5 ,
284, 2 9 6 - 2 9 8 , 301, 303, 305
Krivokapi, Boo 39, 41
Krivokapi, Duan 2 0 4 - 2 0 6 , 2 4 9 - 2 5 3
Krnjevi, Juraj 2 3 , 52, 62, 92, 106, 130, 138,
160, 3 1 3 , 3 1 7 , 3 4 3 , 3 6 3 , 3 9 8 , 4 0 5 , 4 0 9 ,
410, 493
Krpan 125
Kujundi, Bogoljub 2 1 5
Kular, Eugen 125, 2 9 7
Kulenovi, Dafer 3 6 , 1 3 3 , 1 5 4 , 3 0 2 , 3 0 3 , 3 9 2
Kulenovi, Osman 49
Kumii, uro 3 2 9 - 3 3 2
Kungel, A. 2 4 5
Kurelac, Eugen 125, 129
Kutuzov, Mihail Ilarionovi 4 0 7
Kuvedi, ivan 154, 176
Khn, Friedrich 178, 183
Kvaternik, Eugen 3 4 4 , 3 5 0 , 3 5 3 , 3 5 4 , 3 8 2 ,
388, 393, 424, 427, 430, 431
Kvaternik, Slavko 52, 53, 90, 120, 2 1 6 , 2 2 0 ,
343, 344, 3 5 0 - 3 5 4 , 3 5 6 , 361, 389, 3 9 0 ,
393
Kveki 2 1 2
Kvesi 4 2 2
L
Lach, Josip 2 5 8
Lackovi, S. 2 3 5 , 2 3 6 , 3 1 1
Lahovsky, Emil 379, 4 2 8
Lalatovi, Mirko 2 5 4
Lammer, Mirko 62, 84, 194, 4 1 2
Langhelm 3 3 9 , 3 4 0
Lansing, Robert 4 1 4
Lai, ore 40
Laval, Pierre 180
Laxa, Eugen 139, 3 5 0
Lazarevi, Svetislav 3 8 3
Lazi, ika 3 8 2
Leonida (spartanski kralj) 3 0 4 , 363
Lesi, Luka 4 1 6
Leyser 61
Lipovac, uro 29, 2 4 7 , 2 4 8
Lisak, Erih 79, 80, 89, 91, 92, 9 8 - 1 0 0 ,
1 0 2 - 1 0 4 , 116, 156, 2 2 0 , 2 2 3 , 2 5 4 , 3 0 9 ,
315, 319, 3 2 4 , 3 4 0 , 3 6 1 , 4 2 1
List, Wilhelm 64, 3 5 1 , 352
Lloyd-George, David 4 0 5
Lobkowitz, Erwein 136
Loidolt 3 3 8
Lonarevi 3 2 7
Lorkovi, Bla 112, 2 2 4 , 4 1 4 - 4 1 6
Lorkovi, Ivan 4 1 4
Lorkovi, Mladen 7, 23, 4 7 , 49, 56, 62, 76,
78-83, 86-96, 98-125,129,132-139,141,
154, 1 5 6 - 1 5 8 , 165, 167, 172, 186, 192,
305, 315, 322, 324, 325, 344, 348, 349,
3 5 1 , 352, 3 5 5 - 3 6 1 , 3 8 0 , 389, 3 9 3 , 4 1 3 ,
414, 423, 425, 426, 428
Lovri, Vlaho 4 1 8
Lohr, Alexander 112, 2 1 7 , 2 7 1 , 2 7 2 , 3 0 6 ,
3 0 8 , 309, 3 3 8 - 3 4 0 , 3 4 5 , 3 4 6 , 3 5 1 , 3 5 4 ,
363
Luburi, Vjekoslav 22, 96, 98, 100, 102, 111,
121, 134, 156, 2 1 5 , 2 4 6 , 2 8 2 - 2 8 5 , 2 8 7 ,
319, 325, 3 3 0 , 3 3 2 , 339, 3 5 5 , 3 6 1 , 4 3 1
Lueti, Nikola 4 2 7
Lukani 4 0 1
Lukanovi, Kamilo 125, 129
Luki, Mihovil 129
Luli, Vilim 81, 99, 139, 3 2 5 , 4 0 1
Liit 3 0 8
Lj
Ljoti, Dimitrije 2 2 0 , 2 4 6 , 2 4 7 , 2 8 4 , 4 1 1
Ljuban, Cvijeto 172
M
Machiedo de Palilo, Jakov 2 2 9 , 2 3 9
Maek, Braco 3 2 3
Maek, Josipa 3 2 3
Maek, Nevenka 3 2 3
Maek, Vladko 2 2 - 2 4 , 52, 62, 82, 91, 93, 95,
98, 107, 108, 113, 1 1 5 , 1 1 6 , 1 1 9 , 1 2 0 , 1 3 0 ,
137, 138, 148, 159, 166, 2 1 5 , 2 1 7 , 2 1 8 ,
286, 288, 308, 3 1 1 - 3 2 4 , 327, 328, 332,
3 3 5 , 338, 3 4 3 , 3 4 4 , 3 5 3 , 3 5 5 , 3 5 8 , 3 6 3 ,
378, 385, 388, 398, 399, 405
Madarec, Juraj 3 8 7
Mahlberg, Toni 2 5 8 , 3 3 9
Maixner, Franjo 107
Majer, Zbiljko 81, 96, 99, 139, 3 2 5
Makanec, Julije 134, 151, 152, 154, 158, 190,
258, 420
Makiedo, Ivan 129

Malaparte, Curzio 3 8 8
Malinar, Ivo 2 1 5 , 2 1 6
Mandi, Dominik 62
Mandi, Nikola 23, 47, 56, 62, 154, 189, 190,
208, 212, 227, 228, 245, 257, 263, 264,
2 6 6 - 2 6 8 , 295, 300, 306, 314, 331, 355
Mandl 2 4 9 , 2 5 3
Mannerheim, Carl Gustav 194
Marcone, Giuseppe Ramiro 2 3 4 , 2 4 3 , 2 5 8 ,
302, 330, 361
Marii 2 1 5
Marii, Mario 84, 109
Mari, August 87, 139, 3 5 0
Marija Terezija (austrijska carica) 2 8 0
Markulin 4 1 7
Marojevi 138
Mrosy, Ferenz 61, 62
Martini, Modesto 2 6 5
Martinek, Ivan 24
Marui, Drago 93
Marui 2 5 2 , 4 2 3
Maspons de Grassot, Rafael 193, 2 5 8
Masucci, Giuseppe 116, 3 0 5 , 3 3 2
Maina, Marko 388
Matea, Ante 81, 96, 99, 104, 108, 139, 3 5 8
Matea, Stjepan 3 2 5
Matijaevi, Dragutin 23
Matijevi, Stipe 4 1 6
Matkovi 3 2 5
Mato v. Veber, Norbert
Mavrak, Stanko 4 1 6
Mazzura, ime 4 1 4
Mauran, Ivo 141
McDowel, Robert H. 191
Mekarov, Jordan 50, 67, 145
Medi, Justin 3 8 6
Medved, Dragutin 81, 96, 99, 139
Mehii, Meho 154
Mente 68
Mesi, Ademaga 4 1 6
Mesi, Marko 36
Mesi, Tomislav 3 9 8
Metrovi, Ivan 51, 6 2 , 84, 92, 110, 1 1 2 , 1 1 5 ,
118, 119, 2 9 1 , 3 5 9 , 4 1 2
Metternich, Lothar 4 0 7
Metzger 82, 4 2 2
Meyer Ernst v. Majer, Zbiljko
Mezzasoma 17
Mifka, Spiridon 2 6 3 , 2 6 5
Mihailovi, Draa 20, 2 2 - 2 4 , 35, 3 9 - 4 2 , 45,
4 6 , 50, 5 6 - 5 9 , 6 5 - 6 7 , 73, 74, 7 6 , 1 1 0 , 1 1 7 ,
118, 139, 146, 147, 150, 151, 161, 162,
181, 188, 191, 2 1 0 , 2 4 8 , 2 4 9 , 2 5 3 ,
2 8 2 - 2 8 5 , 306, 307, 313, 318, 346, 349,
399
Mihajlov, Vana 48, 2 8 5 , 3 8 1
Mihaljevi, Marko 4 1 8 , 4 2 2
Mikec, Nikola 129
Mikolajczyk, Stanislaw 182, 2 0 9
Miki, Davorin 110, 112, 114, 118, 119
Mikuli, Ante 4 1 6
Mileta, Jerolim 2 6 5
Milievi, Todor 3 8 2
Milievi, VJadeta 3 7 7 , 3 9 4
Milo, Ljubo 92, 100, 139
Miljkovi, Josip 84, 3 7 9 , 3 8 0 , 3 8 5 , 4 1 2 , 4 2 7
Mintas, Vladimir 48
Mirkovi, Mirko 129
Mirosavljevi, Mladen 129
Miroevi-Sorgo, Niko 3 8 7
Mirt, Karl 4 1 6
Misilo, Krunoslav 2 6 5 - 2 6 7
Mieti, August 99, 100
Mieti, Roko 99, 100, 3 0 1 , 3 1 1 , 3 1 6 , 318,
332,333
Mikovi, Milan 25
Mitilineu, Mihail 50
Miura, Kazuichi 5 0 , 2 5 8
Mladen v. Veber, Norbert
Mlinaric, Edo 3 2 2
Model, Walter 64
Moscatello, Nikola 62
Mosner, Stipe 37, 4 4 , 145
Mokov, Ante 3 1 , 78, 9 0 - 9 6 , 98, 102, 104,
116, 134, 156, 224, 2 6 9 , 2 8 2 , 2 9 6 - 3 0 1 ,
312, 315, 317, 319, 321, 326, 328, 329,
3 3 2 , 340, 361, 4 2 8 , 4 3 0 , 4 3 1
Mrak, Franjo 96, 103, 124
Mrak, Ivan 3 2 5
Mrmi, Josip 4 3 2
Mueller 3 3 9
Mundorfer, Hijacint 81, 99, 139, 3 2 5
Muravjev 162, 163
Musa, Ivan 199, 2 5 8 , 3 2 6 , 3 2 9 , 3 3 9 , 4 1 8
Musi, Ivan 2 4 5
Mussolini, Benito 7, 16, 17, 5 7 , 5 8 , 66, 2 3 4 ,
304, 322, 341, 3 4 4 - 3 4 6 , 351, 354, 363,
377, 379, 383, 384, 386, 392, 423, 428
N
Naggiar, Paul-Emile 3 8 2
Napoleon I Buonaparte 4 0 7
Nardelli, Bruno 94, 171, 3 2 8
Navratil, Miroslav-Friedrich 3 7 , 122,
237, 238
Nazor, Vladimir 14, 22, 36, 168
Nedi, Drago 161
Nedi, Milan 3 9 - 4 1 , 59, 7 1 , 7 3 , 74, 7 6 ,
146, 154, 162, 182, 188, 2 1 2 , 2 1 5 ,
249, 347, 352
Nedved, Ladislav 2 3 5
Neubacher, Hermann 2 0 , 2 7 , 4 5 , 7 2 , 74,
164, 165, 2 1 0 , 2 1 5 , 2 4 5 - 2 4 7 , 2 5 0 ,
253, 345, 355
Neuhausen, Franz 2 1 0
Neumann (Furiakovi), Alfred 3 8 0
Nicbuhr 3 2 0
Niedzielski, Felix 2 5 8 , 3 0 5 , 3 5 6 , 4 2 0
Niki, Budimir 2 2 3
Niki, Niko 215
Nikola Petrovi (kralj) 30
Nikoli 87
Nikoli 2 9 7
Nikoli 3 8 8
Nikoli, I. 3 8 2
125,
117,
220,
150,
252,
Nikoli, Vinko 117

Nikpalj 94
Niki, Ante 4 0 0
Nini, Momilo 193
Nizeteo, ime 16, 17
Nonnenmacher 3 3 9
O
Oboljenski 39
Obradovi, Savo 391
Obuljen, Nikola 125, 129
Obvvurzer 170
Odori 2 5 6
Omranin, Ivo 117
Opolski, Rudolf 99
Oreb, Petar 381
Orani, Ivan 2 1 8 , 2 1 9 , 2 8 5 - 2 8 7 , 3 1 1 , 3 1 2 ,
356, 420, 421
Oshima, Hirosi 35
Osterman, Olga 4 2 0
Ostoji, Zaharije 2 5 4
Ott, Hans 19, 2 0 2 , 3 0 9
Otto Habsburki 2 0 4 , 3 8 0 , 3 9 7 , 3 9 8
Oxilia, Giovani-Batista 3 5 1
P
Pandakovi, Miroslav 39, 62, 95, 103
Panwitz 88
Papen, Franz 20, 150, 2 2 5 , 4 0 9
Paradik, Petar 4 1 8
Paskijevi 4 1 3
Pai, Nikola 30, 4 0 5 , 4 0 6
Paveli, Ante 2 0 - 2 6 , 3 2 , 41, 4 8 - 5 0 , 60,
62, 70, 7 8 - 8 4 , 8 9 - 1 0 5 , 1 0 8 - 1 2 5 , 129,
1 3 4 - 1 3 7 , 139, 141, 1 4 9 - 1 5 4 , 157, 159,
160, 178, 180, 191, 192, 194, 199, 2 1 0 ,
213, 218, 220, 224, 233, 2 3 5 - 2 3 7 , 241,
244, 254, 2 5 6 - 2 5 8 , 263, 264, 266, 269,
271, 274, 275, 2 8 2 - 2 8 8 , 2 9 6 - 3 0 2 , 305,
306,
308-320,
325-329,
337-341,
3 4 3 - 3 6 1 , 363, 3 7 7 - 3 9 4 , 406, 4 1 1 - 4 1 3 ,
423
Paveli, Mara 129, 2 2 0 , 3 0 7 , 3 4 4 , 3 5 0 , 3 6 0
Paveli, Marijan 3 4 0 , 4 2 2
Paveli, V e l i m i r 3 1 8 , 3 4 0
Pavei, Zvonimir 2 4 , 99, 124, 125
Pavii, Jure 199, 3 2 6 , 3 2 9 , 4 1 6
Pavle Karaorevi 4 1 1 , 4 1 2
Pavlovi 168
Pavlovi, D. 4 0 2
Penikar, Vilko 98, 102, 116, 156, 199, 2 7 6 ,
3 2 6 , 3 2 7 , 3 2 9 , 3 6 1 , 4 2 8 , 4 3 0 , 431
Peanac, Kota 2 1 5
Pejaevi, Petar 72, 193, 194
Pjkovi, Ante 4 3 0 , 4 3 2
Peliegrinetti, Hermenegilde 3 8 7
Perec, Gustav 3 5 8 , 3 5 9 , 3 6 1 , 4 0 2 , 4 0 3 , 4 0 5
Perevi-Odavna, Ivan 2 0 5 , 2 5 8 , 3 4 0 , 3 8 0 ,
3 8 3 , 388, 4 2 2 , 4 2 3 , 4 2 5 , 4 2 6 , 431
Peri, Dorde 2 1 5
Peri, Stijepo 23, 37, 49, 62, 92, 100, 109,

110, 1 1 2 - 1 1 4 , 1 7 1 - 1 7 4 , 2 9 9 , 3 0 5 , 3 6 0 ,
380, 382, 409, 427
Peri, Vladimir 22
Perii, Uro 172
Pernar, Ivan 24, 62, 87, 9 9 - 1 0 1 , 104, 119,
138, 139, 159, 3 1 6 - 3 1 9 , 3 2 1 , 3 2 8 , 3 3 2 ,
333, 355
Perovi, Bonifacije 2 6 5
Perovi, Duka 66
Perovi, Lepa 25
Peelj, Branko 99, 119, 139, 159, 3 1 6 , 3 1 8 ,
319, 3 2 1 - 3 2 4 , 3 3 2 - 3 3 4 , 336
Pei, Petar 3 8 2
Petain, Henry Philippe 180
Petar II Karaorevi 24, 29, 4 5 , 50, 58, 7 1 ,
94, 162, 188, 2 3 3 , 2 8 6 , 2 8 8 , 3 1 3
Petrovi, Ante 173
Petrucci, Luigi 3 2 2 , 351
Pezelj, Stjepan 3 1 5 , 3 1 8
Pfuhlstein, Alexander 54
Phleps, Arthur 3 3 , 61
Pieta, Stjepan 4 1 8
Pierlot 2 1 1
Pilsudski, Jzef 116
Pio XII (papa) 43, 118
Plamenac, Jovan 29, 30, 39
Pocrni, Pavle 2 5 , 104, 3 5 6
Pogorelec, Jelka 3 8 0
Poleck, F. 47
Poli, G. M. 3 2 5
Popovi, Z. 2 6 1
Popp, Filip 2 5 8 , 2 6 5 , 2 6 7
Pospiil, Zvonko 3 8 2 , 4 1 0 , 4 3 1
Prebeg, Viktor 108, 134, 2 2 0
Predavec, Josip 2 8 2 , 4 0 5
Predavec, Vladimir 2 8 2
Premec, Eduard 4 3 2
Pribievi, Stojan 14, 15
Pribievi, Svetozar 14, 138, 4 0 5 , 4 1 4
Princip, Gavrilo 3 4 7
Princ od Walesa 2 2 0
Prpi, Ivan 91, 96, 3 5 0 , 3 5 9
Priitzmann, Hans 2 0 0
Puk, Mirko 3 1 8 , 3 2 6 , 3 2 9 , 334, 3 4 4
Pui, Miho 2 6 5
R
Raan, Miko 4 1 6 , 4 2 1
Radi, Ante 165, 4 0 3 , 4 1 4
Radi, Branko 138, 3 5 6
Radi, Stjepan 22, 138, 165, 2 1 7 , 2 5 5 , 2 9 3 ,
356, 362, 4 0 3 - 4 0 5 , 414
Radi, Vladimir 4 2 3
Rahn, Rudolf 4 0 0
Rai, Vlaho 3 2 5
Rainer, Friedrich 57, 2 1 8 - 2 2 0 , 2 2 3
Raji, Ivan 3 5 5 , 3 8 1 , 3 8 2 , 4 1 0 , 4 2 5 , 4 3 1
Rajkovi 124
Ramljak, Stjepan 4 1 7
Ranosovi, Velimir 3 9 4
Raan, Franjo 4 2 5
Raovi 39
Ratkovi, Stjepan 3 5 9
Rauch, Alpi 2 4 5
Rauch, Pavao 4 1 2
Re, Gian Carlo 351
Rebernak, Viktor 2 9 8 , 3 1 5
Reberski, Josip 24, 3 1 6 , 3 1 8 , 3 2 1 , 3 2 3 , 3 3 3
Rekseisen 2 4 5
Relja, Andrija 2 2 1 , 2 2 2 , 3 8 0 , 3 8 8 , 3 9 0
Rendulic, Lothar 9, 15, 4 4 , 4 5 , 5 5 , 150, 3 5 4
Requard, Willy 79, 8 6 - 8 8 , 90, 165, 3 1 9 , 3 2 0 ,
339
Resch 2 2 2
Rheinberger 3 3 9
Ribbentrop, Joachim 14, 2 0 , 32, 33, 49, 58,
69, 7 0 - 7 2 , 78, 79, 8 4 - 8 6 , 88, 8 9 , 1 2 3 , 1 4 9 ,
151, 152, 157, 158, 160, 164, 165, 168,
171, 177, 184, 189, 194, 2 0 2 , 2 1 3 - 2 1 5 ,
219, 229, 345, 346, 349, 352, 357, 360
Ricci-Bellardi 4 0 0
Rianovi, Muhamed 2 6 3 , 2 6 6 , 2 6 7
Rieger, Vilko 56, 122, 2 0 5 , 2 1 5 , 2 2 8 , 2 3 1 ,
239, 243, 245, 287, 311
Ringel 55, 85, 88, 89
Ritter, Karl 69, 83, 85, 86, 89, 2 5 0
Rittig, Svetozar 36
Roatta, Mario 54, 58, 59, 2 9 2 , 3 4 6 , 3 5 2
Robotti, Mario 3 4 6
Rochat 180
Rockefeller 3 6 8
Rogalski 2 2 1
Rogina, Dragutin 23
Rogulja, Adalbert 19
Rohneberger 2 4 5
Rohrbach 54
Roif, Martin 4 2 5
Rojnica, Ivo 3 0 0
Rolf, Tomislav 90, 3 3 8
Rommel, Erwin 64, 184, 185
Ronneberg 2 1 0
Roosevelt, Franklin Delano 93, 2 1 0 , 2 3 1 , 3 9 7
Rosandi, Mime 125, 4 0 5
Rosenberg, Alfred 3 8 3
Rosso, Augusto 4 0 0
RotS(;hild 3 6 8
Roman, Gregorij 2 1 0 , 2 8 5 , 2 8 6 , 2 8 8
Rubi, Dragutin 19, 2 6 5 , 2 9 7 , 2 9 8 , 3 0 1 , 3 0 2 ,
316-318, 412
Rukavina, Adalbert 50
Rukavina, Branko 87, 99, 100, 125, 159
Rukavina, Josip-Juco 95, 96, 98, 156, 2 6 5 ,
2 6 7 - 2 6 9 , 282, 315, 318, 330, 386,
388-390, 428, 431, 432
Rundstedt, G e n 64, 184, 185
Rupnik, Leo 177, 161, 2 8 5 - 2 8 8
Rus, Ivan 4 1 9
Ruinovi, Nikola 37, 68
Ruii, Domagoj 4 1 9
S
Sabljak, Adolf 3 8 9 , 3 9 1
Sachs-Petrovi, Vladimir 4 2 2
Safer 124
Salewski 3 3 9
Salis-Seewis, Franjo 2 5 8
Samardija, Josip 4 1 8
Sardi, Emanuel 3 8 6
Sarkoti, Stjepan 3 8 0 , 4 2 2 , 4 2 3
Sauni 4 1 7
Schardt 55
Schellenberg, Walter 91
Schirach, Baidur 2 1 5
Schlegel, Anton 3 7 9
Schlesinger 3 7 4
Schlesinger, Adolf 3 7 2
Schlesinger, Filip 3 7 2
Schmidt, Paul Karl 20, 2 0 2
Schmidt, Paul Otto 20, 152, 154, 158
Schrner, Ferdinand 77
Schubert, Conrad 33, 67, 68, 76, 83
Schwerin-Krosigk, Lutz 3 0 5 - 3 0 8
Seaton Watson, Hugh 119
Seidlytz, Walter 64, 65
Seitz, Aleksandar 4 2 1
Selchow, Kurt 157
Seletkovi, M i j o 3 8 3 , 4 2 4 , 4 2 8 , 4 3 0 , 4 3 1
Senise, Carmine 3 9 3
Serti 2 5 7
Serti, Tomislav 31, 53, 80, 8 7 , 1 5 6 , 2 7 5 , 3 0 0 ,
329, 340, 358, 361, 389, 390, 393, 430,
431
Servatzy, Vjekoslav 94, 95, 9 7 - 9 9 , 102, 116,
258, 304, 309, 329, 380, 388, 393, 422,
424, 426, 431
Simi, Pero 4 1 6
Simonovi, ivojin 3 8 2 , 3 9 1
Simovi, Duan 39, 3 4 7
Sinceck 4 1 2
Sini, David 62, 78, 99, 100, 1 0 4 - 1 1 0 , 117,
118
Singer, Vladimir 3 5 5 , 3 8 7 , 3 8 8
Sisteron 383
Six, Alfred Franz 2 7 9
Skorzeny, Otto 7
Skrbin, Janko 4 2 0
Slade, John 14
Slavko 2 7 4 , 2 7 5
Smoljan, Baria 24, 99, 139, 3 1 6 , 3 1 8 , 3 2 1 ,
355
Smrekar, Zdenka 84
Sonnleitner, Franz 85, 149, 150
Spahi 138
Spalajkovi, Miroslav 161, 2 1 5
Spellman, Francis 118, 2 3 5
Srebrni, Josip 2 6 3 - 2 6 5 , 2 6 7 - 2 6 9
Srnec 125
Stahuljak, Milivoj 4 1 6
Stajnov 182
Staki, Vladislav 59
Staljin, Josip Visarionovi 7 4 , 7 5 , 9 3 , 1 8 2 , 2 3 1
Stare, Slavko 3 2 6
Starevi 138
Starevi, Antun 2 5 5 , 2 9 3 , 3 6 2 , 3 9 9 , 4 1 3 ,
414
Starevi, David 4 1 4
Starevi, Mile 3 6 1 , 4 1 4
Starevi, Mile (ustaa) 3 3 1

Stareini, Eugen 2 5 8
Stauffenberg, Claus 64
Strker 2 1 5
Steengracht, Gustav Adolf 53, 55, 85, 8 6 , 1 8 2 ,
183, 3 0 8
Stefanovi, Nenad 96
Steiner, Felix 49
Steinfei, Nikola 79, 80, 89, 91, 141, 154, 157,
176, 189, 2 5 8 , 2 7 3 , 3 0 5 , 3 3 8 , 3 4 0
Stepinac, Alojzije 36, 4 2 , 4 3 , 52, 116,
2 5 8 - 2 6 0 , 263, 264, 269, 282, 284, 288,
308, 3 1 0 - 3 1 5 , 317, 320, 321, 323, 325,
326, 331, 353, 356, 361
Stevenson, Ralph 72, 194
Stipeti, Ivan 4 1 8
Stojadinovi, Augusta 2 2 9
Stojadinovi, Milan 2 2 9 , 3 8 5 , 3 8 6 , 4 0 8 , 4 1 0 ,
411,428
Sugja, Ante 16, 17
Sui, Lovro 76, 1 5 4 , 1 9 0 , 2 0 5 , 2 3 6 , 2 4 4 , 2 5 8 ,
334, 416
Sui, Miroslav 2 2 9
Suti 4 2 0
Svai, Petar 3 0 4 , 3 6 3
Svirev, Stjepan 125, 129
Szlasi, Ferenc 3 8 , 180, 2 3 1 , 2 3 7
Sztjay, Dome 38, 51
ahinovi, Mumir 49
andor, Vladimir 125, 129
aravanja, Ilija 2 9 7 , 2 9 8 , 4 1 6
ari, Ivan 2 6 3 - 2 6 6 , 2 6 9 , 2 8 4 , 3 3 1 , 3 8 7
ari, Luka 2 1 5
ari, Viktor 4 1 7 , 4 1 8
imi, Franjo 71
imi, Marijan 3 8 8 , 3 9 0 , 4 3 2
imrak, Janko 2 6 3 - 2 6 7 , 2 6 9
imunovi, Franjo 4 3 2
inkovec, Miroslav 125, 129
inti 125
kifi 2 5 6
krivani, Gavro 3 9 1
o, Filip 66
ojat, Josip 3 8 7
ola, Ivan 4 1 8
olc, Ljudevit 31, 4 1 5 , 4 1 6
pani, Vladimir 129
poljar, Nikola 129
tancer, Slavko 2 5 8 , 3 5 0
tedimlija, Savi Markovi 2 7 , 28, 3941, 66,
205, 240, 243-250, 2 5 2 - 2 5 4
tern 3 6 8
timac 2 5 6
titi, Ante 86, 9 4 - 9 9 , 101, 103, 104, 2 5 3 ,
357, 4 2 0
titi, Blako 48
ubai, Ivan 24, 25, 36, 38, 46, 50, 93, 100,
104, 105, 138, 191, 2 3 2 , 2 3 3 , 3 1 3 , 3 3 6 ,
337, 360
Sufflay, Milan 2 2 2
uljak, Alija 4 1 5 , 4 1 6
uman, Mate 3 8 5
Svare, Mato 125, 129
viglin, Dragutin 125, 129
T
Talbot, John 1 4 - 1 6
Tamburini, Tullio 17
Tarle, Marko 4 1 3
Tarn, Williams 113
Terzi, Ivan 4 1 7
Thaon de Revel, Paolo 3 8 9
Timev 381
Tiler, Adam 3 8 1 , 4 2 5
Titulescu, Nicolae 4 0 8
Tolbuhin, Fjodor Ivanovi 2 7 7
Tomas, Ilija 3 5 6
Tomai, Ljudevit 91, 93, 9 8 - 1 0 1 , 107, 138,
139, 2 1 5 , 305, 3 2 5 , 3 5 8 , 3 6 3
Tomii, Stjepan 3 7 9 , 3 8 8 , 3 9 3 , 4 2 8 , 4 3 0 , 4 3 1
Tomljenovi, Josip 3 2 9
Tomo v. Mikovi, Milan
Topalovi, ivko 65
Topi jak 4 1 9
Torbar, Josip 23, 87, 99, 104, 107, 110, 119,
124, 126, 139, 159, 3 1 6 , 3 1 8 , 3 2 1 , 3 3 2 ,
3 3 3 , 355
Torbar, Stjepan 3 3 3
Torti, Janko 107, 134, 154, 3 0 5 , 3 1 4 , 3 9 8 ,
416
Toth, Dragutin 50, 52, 133, 154, 3 9 8
Treu, Rudolf 44
Trocki (Bronstein), Lav 3 6 8
Troll-Obergfell, Heribert 3 4 9
Trumbi, Ante 4 0 5 , 4 0 6
Tudor125
Turina, Oskar 56, 2 5 3
U
IJiberreither, Siegfried 2 1 8
Urumovi, Dragan 4 1 5
V
Valenta, Ante 4 9 , 3 8 1 , 3 8 6 , 4 2 5
Valpoti 4 1 9
Van der Venne, Arnold 50, 51, 2 5 8
Vasi, Dragia 2 5 4
Vasiljevi, Miloslav 2 3 1
Veber, Norbert 138, 176
Veesenmayer, Edmund 343, 3 5 2
Velev, Damjan 162
Velebit, Vlatko 157
Veliko-Kerin, Dimitrije 3 6 3
Velikov, Trajanka 3 6 3
Vernic, Janko 4 0 0 , 4 0 1
Vickert, Rikard 3 9 1
Vidali, Danko 3 2 4
Vido, Luigi 3 7 7
Vitetti, Leonardo 3 7 7
Vlasov, Andrej Andrejevi 2 2 5
Vlai, Frane 173
Voki, Ante 7, 2 0 , 31, 32, 37, 44, 49, 53, 76,
7 8 - 8 3 , 86, 87, 8 9 - 1 2 6 , 1 2 8 - 1 3 9 , 1 4 1 , 1 5 4 ,
1 5 6 - 1 5 8 , 167, 186, 3 0 1 , 3 0 5 , 3 1 5 , 3 2 2 ,
324, 325, 348, 349, 3 5 6 - 3 5 9 , 363, 413,
425
Vrs 180
Vragovi, Josip 159, 3 8 4 , 3 8 5 , 3 9 0 , 391
Vrani, Vjekoslav 125, 133, 134, 137, 139,
154, 190, 2 2 5 , 2 5 8 , 2 8 2 , 2 9 5 , 3 0 1 - 3 0 5 ,
338, 362, 413
Vranicani 131
Vrkljan, Andrija 3 0 2 - 3 0 4 , 4 1 3
Vrli, Mate 4 2 8
Vrljiak, Kazimir 47, 50, 136
Vueti, Fedor 99
Vueti, Stipe 2 5 8
Vukovi, Boidar 95, 9 8 - 1 0 0 , 3 1 6 , 3 1 8 , 3 1 9 ,
333
Vujica, Stanko 2 3 0 , 2 4 0
Vuki, irne 3 8 8
Vuksanovi, Ljubo 27, 29, 2 5 2
Vuleti, Savo 2 4 8
Vutuc, Mirko 199, 3 2 9
W
Wagner, Karlo 45, 47, 178, 183, 193, 2 0 2 ,
212, 213
Warlimont, Walter 46, 54, 69, 72
Weichs, Maximillian 7, 9, 60, 65, 6 8 - 7 0 , 72,
73, 83, 112, 178, 191, 2 0 1 , 2 0 3 , 2 1 8 , 2 1 9 ,
271, 272, 354
Weizscker, Ernest 3 4 9
Wellington, Arthur 4 0 7
Wendroth 3 3 9
Werkmeister 20
Wilson, Thomas Woodrow 4 0 5
Wittelsbach, Ruprecht 2 0 9
Witzleben, Erwin 53
Wolf, Hinko 99
Wolff, Karl 164, 3 8 0 , 4 0 1
Wollmar 41
Woods, Rodney 2 9 8
Whrer, Teodor 2 4 5 - 2 4 7 , 2 5 0
Y
Yntil, Armas 50
Z
Zboril, Janko 4 2 5
Zdravia v.E. Lisak
Zec, Bonaventura 3 8 7
Zec, Mirko 4 1 9
Zeevi, Nastadin 66
Zeilesen 2 5 8
Zeli, Petar 4 2 8 , 4 3 2
Zina v. Perovi, Lepa

Zogu, Ahmed 4 1 1
Zoller, Hans 2 5 8
Zorii, Milovan 3 3 1
Zrinski ubi, Nikola 144, 2 7 5
Zwade 55
alec 2 1 8
ani, Milovan 3 4 4 , 3 6 1 , 3 8 9 , 3 9 3
anko, Duan 3 1 2 , 3 5 6
aren, F. 22
idovec, Vladimir 17, 21, 25, 37, 48, 159,
184, 2 0 4 , 2 0 5 , 2 1 0 , 2 5 2 , 2 8 3 - 2 8 6 , 2 8 8 ,
_ 311, 3 1 2 , 3 1 4
ivkovi, Pera 24
ubrini, Drago 4 1 8
upani, Branimir 3 8 7
uti, Marko 4 1 9
Kazalo autora
Babi, Ivan 3 2 5
Benkovic, Theodore 2 9 8
Blaevi, Jakov 2 6 9
Braut, Ivo 3 3 1
Broszat, Martin 184
Bulat, Edo 3 3 7
Churchill, Winston 2 3 1
Conte, Arthur 2 3 1
ovi, Marko 62
Damjanovi, Pero 70
Dedijer, Vladimir 70, 2 3 2
Digovi, Petar 51
Dizdar 2 1 0
Domazetovi V. 40
Dragojlov, Fedor 3 3 9
Fertilio, Luka 112
Fricke, Gert 80
Gasztony, Peter 2 7 1
Hagen, Walter 2 4 9
Hillgruber, Andreas 152
Hnilicka, Karl 2 7 1
Hory, Ladislaus 184
Ivanovi, Vane 66, 124
Jareb, Jere 93, 2 8 8 , 2 9 4 , 2 9 6 ,
302, 325, 339
Jeli, Ivan 105, 138, 2 1 8
Jeli-Buti, Fikreta 2 8 1
Kiszling, Rudolf 7, 92
Kosanovi, Sava 138
Kovai, Matija 111, 116, 118,
136, 138, 3 0 3 , 3 2 5 , 3 3 0
Krakov, Stanislav 73
Kreso, Muharem 171
Krizman, Bogdan 19, 2 0 , 37,
50, 70, 7 4 , 107, 130, 146,
164, 187, 193, 2 9 2 , 3 2 2
Kumm, Otto 7
Lengel-Krizman, Narcisa 2 7 3 ,
275, 277
Lipovac, uro 2 4 7
McAdams, Michael 2 9 8
Maek, Vladko 93, 107, 3 2 0 ,
332
Martinovi, Milan 4 0 4
Masucci, Giuseppe 116, 3 0 5 ,
331, 332
Milovanovi, Nikola 92, 3 4 0
Mini, Milo 2 5 4 , 2 8 2
Odi, Slavko 7, 9, 13, 44, 53,
89, 91, 92, 157
Omranin, Ivo 92, 2 8 8 , 2 9 4 ,
296, 302
Pajovi, Radoje 27
Paveli, Ante 92
Paveli-Smith, Ante 25
Peelj, Branko 81, 99, 100, 3 2 2 ,
332
Petei, iril 176
Petranovi, Branko 38, 66, 191Pilar, Ivo 2 3 0
Poli, M . G . 3 2 5
Pribievi, Svetozar 138
Rajkovi, Mato 92
Rendulic, Lothar 7, 8, 14, 15
Rittig, Svetozar 36
Rojnica, Ivo 71
Rui J. 23, 92
Sattler, Miran 7
Schmidt Richberg, Erich 2 7 1
SchramI, Franz 7
Staki, Vladislav 59
Stettinius, Edward 2 3 1
Strugar, Vlado 29
Sundhausen, Holm 171
ai, Jefto 171
tedimlija, Savi Markovi 28,
254
Tomi, Nikola 114
Topalovi, ivko 66
Vojinovi, Aleksandar 3 2 6
Vrani, Vjekoslav 139, 146,
302, 304
Vujovi, Dimitrije 29
Vukevi, Radoje 66
Sadraj
poglavlje: Na nizbrdici (Afera Lorkovi-Voki)

Udarac u glavu: Konjiev skok
Izvjetaji ustakog ministarstva vanjskih poslova
Propovijed nadbiskupa Stepinca
Atentat na Fiihrera
Kasche i Freih. v. Weichs kod Fiihrera
Afera Lorkovi-Voki
16
36
53
65
78
Osmo poglavlje: etvrti susret Paveli-Hitler

1. Paveliev govor u Radnikoj komori
2. Ustako ministarstvo vanjskih poslova o etnicima
3. Susret Paveli-Hitler u Vujoj jami
4. Planovi o evakuaciji
5. Memorandum ustake vlade
141
141
145
150
161
184
Deveto
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
poglavlje: U agoniji
Protest njemakog ministarstva vanjskih poslova
etnicima slobodan prolaz!
Njemaki odgovor na memorandum od 15. X I 1 9 4 4
Odjek konferencije u Jalti u ustakom vrhu
Crnogorska epizoda: S. M. tedimlija u Beu
Izjava ustake vlade od 8. III 1945
Biskupska konferencija u Zagrebu
207
207
218
224
231
243
254
257
Deseto poglavlje: Bijeg

1. Povlaenje non-stop
2. Pokuaji okupljanja kontrarevolucije na jugoslavenskom
planu
3. Ustaki memorandum za generala Alexandera
4. Misija Vjekoslava Vrania preko Alpa
5. Poslanik V. Koak u misiji kod Dnitza
6. Trolist: Paveli-Stepinac-Maek
7. Bijeg
271
271
Zakljuak
343
Prilozi:
1. Programatski ustaki lanak dra Mile Budaka
2. Referat Vladete Milievia o ustakoj emigraciji
367
377
Sedmo
1.
2.
3.
4.
5.
6.
277
288
295
305
308
325
3. Letak maekovaca
4. Ustaki diplomatski izvjetaj ministru Budaku o kapitulaciji Italije
5. Osnova in. A. Koutia, potpredsjednika HSS, za pregovore s
predstavnicima NOP-a
6. Istrani elaborat ustae in. Mime Rosandia
7. Istrani elaborat Vjekoslava Servatzyja
395
400
403
405
422
Pogovor
433
Kazalo osoba
435
Kazalo autora
447
PLAVA BIBLIOTEKA
Bogdan Krizman
USTAE I TREI REICH
Drugi svezak
Izdava
GP DELO, OOUR GLOBUS, Izdavaka djelatnost
ZAGREB
Z a izdavaa
TOMISLAV PUEK
Lektor
NEVENKA GRGUREVI
Oprema
BRONISLAV FAJON
Tisak
GP DELO, Ljubljana, 1983.

Ustaše I III Reich

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ustaše I III Reich

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

I ova knjiga o Anti Paveliu, trea po

redu, bavi se djelatnou poglavnika i

nekoliko krupnijih operacija protiv N O V J u Bosni, Hrvatskoj i Sandaku

L. R e n d u l i c , nav. djelo, str. 2 2 4 - 2 2 5 .

niju. U Italiji su se saveznike armije pripremale za konano izbacivanje

8) Oja.(ani) 1. puk 'Brandenburg' nastupa X-dana od Knina prema

instrukcije stareinama i jedinicama ima da uslede tek nakon prispea borbene

S. F. O d i , nav. djelo, str. 3 9 - 4 0 .

mjere da se lozinka 'Bliher 25. 5.' najhitnije prenese svim operativnim

zatim pripremio za obranu na oblinjem groblju, ali nije uslijedio nikakav

L. R e n d u l i c , nav. djelo, str. 2 2 8 - 2 2 9 .

nitvo, jer se je od asa zarobljivanja Talbota englezke i amerike agencije kao

izvodima prikazao je pojavu partizanstva i etnitva u Hrvatskoj, odnosno

A-VII, NDH, Kut. 2 7 9 , Br. reg. 3/1 - 2.

Ustae i Trei Reich II

Svakako Englezka i USA danas sc u svojoj borbi oslanjaju uglavnom na

partizanska vlada te sve sline komunistike vlade koje ve postoje na Balkanu

U meuvremenu je opi odsjek politikog odjela (poslanik drV. idovec)

odgovor navodei da e rjeenje tog pitanja i onako ovisiti o uzpjehu ili

Savezno s time vaan je jedan letak HSS koji se je u posljednje vrieme

Pregled, dalje, na svoj nain prikazuje odnose izmeu I. ubaia, kralja

Za sada se jo ne vidi kako e se stvari razvijati, ali nema sumnje da ba u

Zidovec je za Pavelia izradio jedan saetak tog pregleda koliko se odnosi

U Vanjskopolitikom pregledu br. 4 3 4 ministarstvo vanjskih poslova

Austro-Ugarske mornarice, koja se u svom veem dijelu sastojala od Hrvata.

djelatnost, pa ve sada trai da se crnogorsko pitanje vie ne rjeava u

razpoloen prema etnicima te se moe uzeti da je opredieljen uz crnogorske

10. Kod pristaa Crnogorske stranke postoji iv pokret za traenje

S njemake bi se strane sada - nastavlja Glaise moralo naelno odluiti

pojedinih brzojava o tom predmetu: 20. I 1944. u njemakom poslanstvu u

A-VII, NDH, Kut. 3 0 5 , Br. reg. 24/1 - 1.

Ustae i Trei Reich II

povezana samo vojniki, vezao je donekle Finsku s Njemakom i politiki. Za

unitenja neprijateljskog vojnikog potencijala. ini se prema svemu, da

Tito suraivali u tom sluaju na naem podruju, ali bi njihove opreke te

1918-1925. za vrieme crnogorskog ustanka, nadalje komentiraju umorstvo

uzvrat on je sada unapriedio njihovog zapovjednika. Vei izazov od ovoga

dodue, govorio vjernicima o kletvi, o nedolinom enskom odijevanju i

je vodio Bagrjanov sa sovjetskim odpravnikom poslova Kirsanovim prije

U pismu Kaschea dravnom podsekretaru u ministarstvu vanjskih poslova

PA Bonn, Nachlass Kasche, sveenj 10; isto: S. F. O d i , nav. djelo, str. 3 1 8 - 3 2 0 .

provodi u Beogradu, te postupci Wehrmachta i SS-a i dalje budu svjesno i

AJ, T - 5 0 1 , rolna 2 6 4 , Nr. 1235/44 g.Kdos.

da Operativni odjel nije zatraio stav ministarstva vanjskih poslova. Na

A-VII, NDH, Kut. 2 6 8 , Br. reg. 8/4 - 2.

zblienju Slovenaca i Hrvata. Kad sam kasnije upoznao Pavla Horvata, on mi

Pavle Horvat nije bio zastupnik HSS.

Alajbegovi se prisjetio da su iz ministarstva vanjskih poslova slali pomo

Ustae i Trei Reich II

srpnja 1944. napomena B.K.) kazao mi je Paveli da e po specijalnom

uglavnom njemako stajalite, ali da je inae irokih pogleda. Tom prilikom

uprkos odbijanju koje ta forma stalno doivljava u hrvatskim nacionalistikim

Pogrean prijevod: monstre-proces a ne monstruozni!

malom, u jueranjem atentatu poprimio tako kobno veliki razmjer. Smatra

kratka i u njoj se spominje razgovor AlajbegoviKasche i s njim u vezi alju se

v. Ribbentrop razmotrio je etniko pitanje s Mussolinijem prilikom svog

hrvatskoj vladi o njihovoj suradnji sa etnicima. Iz izvjetaja hrvatskih organa

i da se kao takvi moraju raspustiti i razoruati prije nego to napadnu s leda

AJ, T - 5 0 1 , rolna 2 6 4 , Nr. 01308/44 g.Kdos.

zapovjednik u operativnoj zoni Jadransko primorje ne doputa osnovati

A-VII, NDH, Kut. 3 0 3 , Br. reg. 15/9 - 9.

vic90 - stigao je 20. srpnja u Helsinki. Njegov dolazak su novine najobinije

stvu se uju prigovori radi zadnjeg utanaenja sa Njemakom, jer da nisu