Professional Documents
Culture Documents
Adrian Kezele - Život SMRT Život
Adrian Kezele - Život SMRT Život
Adrian Kezele - Život SMRT Život
IVOT-Smrt-IVOT
otkrivanje pravog znaenja umiranja i smrti
Kad umrem
s anelima lebdjet u.
A kad umrem za anele,
ni zamisliti ne moe
to u postati.
Rumi
SADRAJ
UVOD
1. DIO - SUOAVANJE: SMRT KAO DIO IVOTA
1 STRAH OD SMRTI
2 UTJELOVLJENJA DUE
3 SUDBONOSNA KLETVA
4 ODNOS PREMA PRECIMA
2. DIO - PRIPREMA:TRI NAIKETINE VATRE
5 ATMAN - TKO SAM JA?
6 KARMA I OTPUTANJE
7 DHARMA - IVOTNA SVRHA
8 ITAGUPTA: DJELA OSTAJU ZAPISANA U SRCU
9 KADA DOLAZI SMRT?
10 POSLJEDNJA MISAO
3. DIO - TAJNE UMIRANJA I SMRTI
DIJAGRAM: PUT DUE KROZ UMIRANJE I SMRT
11 PROCES UMIRANJA
12 SUSRET SA SVJETLOU
13 BARDO
14 DRUGI SUSRET S JAMOM
15 PUT UTJELOVLJENJA
16 PUT NEBESNIKA
17 POSEBNA RAZMATRANJA
4 . DIO - PUT U BESMRTNOST
18 SVARA LOKA
19 SMRT I STANJA SVIJESTI
20 PUT SUSTVARATELJA
21 OSOBNA BESMRTNOST
22 NEZAMISLIVO PODRUJE
DODATAK A : NATALIJA KUSTEC: POSTUPCI S UMIRUIM OSOBAMA I
ONIMA KOJI ALUJU ZA NJIMA
DODATAK B: ITANJE ZA UMIRUE
UVOD
Prouavanje smrti istodobno je prouavanje ivota.
Paul Marie Gelbard
Ili, da se nadoveem na gornju reenicu, prouavanje ivota nikad nije
potpuno ako ne prouavamo i smrt.
Prouavanje smrti - nekome bi se to moglo uiniti neprikladnim pa ak i
morbidnim. I doista, osim ako nas smrt i pitanja vezana uz nju ne zanimaju
profesionalno (primjerice, ako smo lijenik, psiholog ili sveenik), prosjean
ovjek nema ba nikakvih sklonosti za njih. tovie, smrt je neeljen gost u
naemu svijetu. Ona donosi tugu, rastanke, gubitak, bol, prazninu i mnogo
drugih osjeaja i situacija koje bismo najradije izbjegli.
Moda bismo onda mogli prouavati smrt upravo zbog toga - da je izbjegnemo?
Moda. Ali, to nije namjera ove knjige. Upravo suprotno, njezina je
namjera istraiti pitanje smrti kao dijeta ivota i to ne poradi izbjegavanja ve
poradi potpunoga i svjesnog doivljavanja. Namjera ove knjige je pokrenuti
vas na pustolovinu otkrivanja pravoga znaenja umiranja i smrti. Prije nego
krenete u tu pustolovinu pozivam vas da odbacite strah, osjeaj koji se
najee javlja na sam spomen smrti. Odbacite ga jer za njega nema razloga.
tovie, pripremite se za pustolovinu ija e glavna znaajka biti stvaranje
unutarnjega zadovoljstva i optimizma!
Znam da je neobino koristiti takve rijei zajedno s rijeima poput umiranja
i smrti. Neobino je, ali i potrebno. Navikli smo se na negativan pristup
smrti, pa sad tu naviku moramo ispraviti, tim vie jer je potpuno pogrena.
Uvjeravam vas, u smrti nema niega ega bi se morali plaiti, a ima
mnogo toga zbog ega je vrijedno o njoj znati mnogo vie nego to sada znate.
Tijekom procesa uenja o umiranju i smrti otkrit ete, kao to sam i sam
otkrio, kako je razmiljanje o tim pitanjima potrebno ne zbog smrti same po
sebi, ve prije svega zbog ivota koji ivite sada i koji ete jo dugo, dugo
ivjeti.
Piui knjigu koja je pred vama nalazio sam se u prilino osjetljivoj situaciji.
Morao sam ukloniti najprije svoj vlastiti strah, a zatim se pozabaviti i
strahom buduih itatelja. Morao sam pisati o smrti, a nisam ni na trenutak
elio ostaviti dojam da piem o neemu stranom, o neemu od ega je
potrebno bjeati i na to bismo najradije zaboravili. Zato sam ve i u sam
naslov knjige ugradio nadu: IVOT-SMRT-IVOT.
injenica je da svakoga dana netko umire. Ako je poeljno znati kako ivjeti
da bismo bili sretni, jednako tako je poeljno znati kako umirati da bismo bili
sretni! Da, znanje o ispravnom umiranju, a isto tako i o tome kako pomoi
umiruima u laganom i smirenom prijelazu iz jednoga stanja ivota u drugo,
moe biti vrlo praktino. Budui da emo svi prije ili kasnije biti u situaciji da
netko pokraj nas umire ili emo i sami umirati, vrijednost i potreba takvoga
praktinog znanja vie je nego oita.
Ali, ponovo istiem, nemojte dozvoliti da vas zavede uobiajeni nain razmiljanja
koji na sve to gleda s mrane i nesretne strane. Upravo suprotno!
ivotna radost moe biti prisutna i u umiranju. Srea, mudrost, zadovoljstvo,
pa ak i ushienje i ekstaza - sve to nije suprotno pojmu umiranja i smrti.
Znam da vam je u ovom trenutku tako neto teko prihvatiti, ali eto, zato
sam se prihvatio zadae pisanja ove knjige. Pokuat u vas uvjeriti da je to
doista tako!
-k -k -k
Vrijeme je da odgovorim na oigledno pitanje: odakle mi autoritet da govorim
o smrti?
Zapravo, odakle bilo kome autoritet da govori o tome? Ljudi su odavno
razmiljali o smrti, izlagali svoje zamisli o tome to se dogaa s ljudskom
duom kad umremo, opisivali razne svjetove koji nas oekuju nakon smrti,
govorili o boanstvima koja upravljaju naom sudbinom ili su jednostavno
tvrdili da je smrt nitavilo i praznina.
Ali, to god rekli, ostaje injenica da nitko zapravo o tome ne zna nita s
potpunom sigurnou. Kritika koja se odnosi na sve odgovore o naravi smrti i
o moguim iskustvima poslije nje jest ta da se iz smrti nitko nije vratio. ak i
iskustva tik do smrti (dakle nakon klinike smrti) skepticima, ali i potpuno
racionalnim umovima nisu dovoljna. Na neki nain su u pravu: ako se netko
vratio, nije umro. Oni koji su umrli nisu se vratili i mi NE ZNAMO to im se
dogodilo. Na taj nain je svaki ivi ovjek koji pie o smrti podloan kritici i
opravdanoj sumnji.
Moda bi bilo sigurnije da o smrti govori umrli ovjek? Ima i toga, iako je
to naravno nemogue znanstveno dokazati. Postoje ljudi koji kontaktiraju s
umrlima i navodno prenose njihova iskustva. Takvi ponekad znaju samo ono
to su znali pokojnici dok su bili ivi. Ta injenica daje veu vjerodostojnost
duhovnim pitanjima o kojima sada, kad su umrli, govore putem svojih posrednika.
Osobno, nisam previe oduevljen takvim pristupom niti samom
injenicom "kontaktiranja umrlih". Prema onome to znam to je uglavnom
tetno za sve sudionike procesa, i one ive i one umrle.
Takoer, tu je i pitanje reinkarnacije. Neka prilino ozbiljna istraivanja
pokazala su da se neka sjeanja jednostavno ne mogu pripisati psihologiji ili
svjesnoj odnosno nesvjesnoj prevari. Moda bi oni koji se sjeaju svojih prethodnih
utjelovljenja mogli govoriti i o iskustvu procesa umiranja i same
smrti. Takva pomisao nije mi strana i mogu je prihvatiti. Ali, ova knjiga nije
napisana s toga stajalita. Zasigurno u se dodirnuti pitanja reinkarnacije, ali
k "k "k
Razmiljajui o tome kako da pristupim knjizi o tako zahtjevnoj temi koja bi
morala biti jednostavna, saeta, nadahnjujua i nadasve praktina, moj mije
unutarnji glas rekao: "Jednostavno napii knjigu o smrti. Napii to misli o
tome, napii kako je doivljava, a zatim savjetuj ljudima neto dobro i korisno,
neto to e im ivot uiniti bogatijim i ispunjenijim." Odluio sam ga
posluati i eto, ivot-smrt-ivot je sada pred vama.
Knjiga je podijeljena u etiri dijela. Prva dva bave se pitanjem ispravnoga
razumijevanja procesa umiranja i prihvaanja smrti kao neizbjenoga dijela
ivota. Trei dio govori o dogaajima nakon smrti, odnosno o putevima kojima
dua ide nakon to umru tijelo i osobnost. etvrti, zavrni dio knjige,
opisuje viziju cilja: kako izgleda smrt due koja je dosegla cilj svoje evolucije.
Praktina primjena ovoga znanja, kako tvrdi Katha Upaniad, donosi veliku
nagradu: besmrtnost! U ovoj knjizi pronai ete naine pomou kojih to
obeanje moete ispuniti. Nakon svakoga poglavlja saeto su predstavljene
vane pouke, a prva tri dijela knjige popraena su s ak trideset etiri praktine
vjebe s kojima moete poeti odmah.
Na kraju knjige pronai ete i nekoliko dodataka. Najvaniji je svakako itanje
za umirue. Radi se o tekstu koji na saet nain prenosi cjelokupno
znanje o putovanju due kroz smrt. itanje za umirue je itanje za svakoga
jer, na posljetku, sve to je roeno nalazi se u procesu umiranja. Posebnu
primjenu itanje za umirue ima kod ispraaja osoba koje zbog bolesti ili drugih
razloga znaju da ih u skorije vrijeme oekuje smrt.
Drugi vaan dodatak je tekst moje suradnice Natalije Kustec Postupci s
umiruim osobama i onima koji aluju za njima. Radi se o nekim osnovnim
znanjima o psiholokim i drugim znaajkama umiruih osoba, a o kojima je
dobro neto znati, posebice ako se u vama javi elja za obavljanjem poslova
ispratitelja (tradicionalni naziv je pova).
Kao cjelina knjiga je vrlo obuhvatna. Nadam se da sam uspio odrati ideal
jednostavnosti, primjenjivosti i praktinosti. Ako vam se ponekad ini da
sam odstupio od toga, ne zaboravite da govorimo o smrti, o temi kojom je
ljudski um zabavljen tisuama godina. O umiranju i smrti razmiljamo od
poetka svjesnoga ivota. Zapravo, tko zna, moda je misao o smrti i bila prva
misao koju smo pomislili. Na posljetku, legenda o Jami, vedskom gospodaru
smrti, kae da je Jama roen kao smrtnik, kao ovjek. Uspio je pobijediti
smrt i kao pobjednik postao smrt. Njegove misli su ljudske misli. A njegovo
postojanje zagonetka ijem emo se rjeenju polako pribliavati itajui
stranice ove knjige.
Neka vam je sa sreom i neka va ivot i vaa smrt budu provedeni u miru,
srei i blagostanju!
S ljubavlju,
Adrian Predrag Kezele
PRVI DIO
SUOAVANJE: SMRT KAO DIO IVOTA
ivot i smrt nalaze se u naem umu.
Lama Rinpoche
Prvi dio knjige iznosi osnovna znanja o procesu umiranja, a njegove
pouke i praktini postupci slue kao osnovna priprema za jedino neizbjeno
ljudsko iskustvo, a to je smrt. Najprije emo se osvrnuti na osjeaj straha koji
neizbjeno prati gotovo svaku ljudsku misao o prestanku ivota. Ako elimo
uspjenu smrt, morat emo se suoiti sa strahom i s razumijevanjem ga preobraziti
u ljubav.
U drugom poglavlju prouit emo zamisao o tome da smrt ne predstavlja
kraj ivota, ve se on nastavlja i nakon nje. Meutim, za sam proces prolaska
kroz smrt, takoer je vano razumjeti koji dio nas 'preivljava' smrt, a koji
ostavljamo za sobom. U tom smislu objasnit emo razliku izmeu due i
osobnosti.
Nakon toga upoznat emo se sa starodrevnom legendom opisanom u
Katha Upaniadi, te njezinim junakom, djeakom s imenom Naiketa. Simbolika
ove prie ukazat e nam na neizbjenost smrti, ali i injenicu da je ona
dio ivota, a ne njegova suprotnost. Takoer, vidjet emo kako je besmisleno
izbjegavati razmiljanje o smrti i umiranju. Upravo suprotno, prva pouka
Katha Upaniade jest da ovjek mora svjesno i namjerno potraiti znanje o
smrti. To mora uiniti mnogo prije nego to ga na to prisili sama smrt. Nagrada
za takav postupak je iznimno dragocjena: potpuno znanje o ivotu i
uzdizanje izvan dosega smrti. Dakle, obeanje koje se nudi dragovoljnom tragatelju
za znanjem o smrti je besmrtnost!
I na posljetku, posljednje poglavlje prvoga dijela knjige govori o naem
odnosu s precima. Obradit emo pitanje karmikoga duga koji se prenosi iz
narataja u narataj te objasniti na koji nain on utjee na na ivot, a posebice
smrt.
Budui da smo s precima povezani i genetski i karmiki, a oni su prije nas
proli kroz proces gubitka tijela, njihov blagoslov je vrlo vaan. Nauit emo
kako uspostaviti dobar odnos s precima i na taj nain osigurati njihovu podrku
tijekom ivota i smrti.
1
STRAH OD SMRTI
Svaki razgovor o umiranju i smrti mora poeti od straha. Ako se bilo ega
bojimo onda je to zavretak ivota. Veina ljudi na smrt gleda kao na zavretak
ivota. U pravu su jedino u smislu zavretka: smrt jest zavretak. Ali, ona
nije zavretak ivota, ve zavretak jednoga njegovog djela. Smrt je vie poput
zavretka kole ili ak jedne kolske godine. ak i ako je nismo uspjeno
zavrili, to ne znai da je naem obrazovanju doao kraj.
Jednako tako, ako nae tijelo umire i suoava se sa smru, to ne znai da
je ivot zavrio. ivot je prevelik i preobuhvatan da bi mu se suprotstavila
smrt tijela. A u osnovi naega straha od smrti nalazi se upravo to uvjerenje o
suprotnosti ivota i smrti. Ako se poigrate sa svojim prijateljima i zatraite od
njih da u igri asocijacija navedu suprotnosti nekih rijei, nakon parova danno,
crno-bijelo ili gore-dolje, neizbjeno e se pojaviti i par ivot-smrt. Nae
je miljenje uvjetovano stavom o suprotnosti ta dva pojma. Uvjetovanost potie
od najranijih dana kad su nam roditelji priali prie u kojima bi se pojavljivala
smrt. Neizbjeno, s njom bi dolazio i gubitak, a zatim i tuga. Kao
djeca moda nismo u potpunosti razumjeli to znai gubitak i tuga, ali strah u
oima odraslih mogli smo jasno prepoznati. Ako nismo imali sree, vrlo brzo
smo se, jo u djetinjstvu, morali suoiti sa smru drage nam osobe ili moda
samo kunoga ljubimca. Tada smo i sami osjetili bol zbog gubitka, tugu i aljenje, a moda ak i ogorenost koja e se tek kasnije, u buduim susretima
sa smru, pretvoriti u pitanje upueno Bogu: "Zato?"
Osjeaji i iskustva povezani sa smru od samoga poetka su nam odbojni.
Zbog toga se smrti bojimo i gotovo da ne elimo nita o njoj znati. Iako se
smrt rado spominje kao injenica u bezbrojnim razgovorima uz kavu, a
osmrtnice u novinama su jedna od najitanijih rubrika, mi zapravo bjeimo
od pojma smrti. Svaki ozbiljniji razgovor o njoj odbija se kao neumjesan, a
objanjenja njezine uloge i onoga to se dogaa nakon nje toleriraju se samo
s propovjedaonica raznih crkvi i hramova. Na posljetku, tko bi mogao neto i
znati o smrti osim Boga?
Ali, zato imamo takav stav? Zar smrt nije neto to se dogodilo svakome
ovjeku, a zapravo i svakome ivom stvorenju roenom na ovom planetu?
Zar smrt nije neto to e se dogoditi svakome od nas?
Razmislite o sljedeem: osim roenja, smrt je jedino iskustvo koje e
doivjeti svaki ovjek! Sve ostalo, sve to slijedi nakon roenja, okolnosti
ivota, dogaaji, iskustva... sve se to moe preskoiti, osim smrti. Neki ljudi
nikad nee iskusiti toplinu roditeljskoga doma. Neki nikad nee doivjeti ljubav.
Neki drugi nikad nee imati djece, biti bolesni, letjeti zrakoplovom, plivati
u moru, proitati knjigu, imati mnogo novaca, popeti se na planinski
vrh, posjetiti Indiju... Zamislite to god elite, ali svako iskustvo samo je mogunost,
a ne sigurnost. Svako, osim smrti. Smrt emo doivjeti svi.
Ako je tako, onda bismo morali biti zainteresirani za nju. Morali bismo se
pobrinuti da saznamo sve to se moe znati o jedinom zajednikom iskustvu
koje oekuje svakog ovjeka.
Meutim, zbog straha, mi zatvaramo oi pred tim znanjem, pa ak i pred
samim postojanjem smrti. Ne elimo o tome sluati, odgaamo misli o umiranju
to dulje moemo. Jednom rijeju, bojimo se smrti.
Taj strah je rezultat neznanja. Kad bismo samo otvorili na um i srce
znanju o ivotu, ubrzo bismo osjetili kako strah nestaje i ustupa mjesto razumijevanju
i ljubavi. Da, to je tono, potaknut znanjem strah od smrti pretvorit
"k
"k
U svijetu oko nas, ali i u nama, postoje tri sile koje sudjeluju u stvaralakom
procesu. Jedna sila je isto stvaranje. To je pokretaka zamisao, ali i energija
potrebna da se ta zamisao ostvari. Jednom kad se zamisao pojavila i oitovala
2
UTJELOVLJENJA DUE
Nije potrebno mnogo promatranja prirode, a da svjesno bie zakljui
kako je sve to je roeno osueno na smrt. Ali, jednako tako nije potrebno
mnogo da se doe do zakljuka da ivot u cjelini nikad ne prestaje. Ostaci
ivoga svijeta, biljaka i ivotinja, stapaju se s prirodnim elementima, zemljom,
Ipak, koliko god je ova 'najvea od svih tajni' istinita, takoer je istina da tijekom
procesa umiranja dijelovi nas doista umiru, razgrauju se i nestaju zauvijek.
Da, postoji neto to e preivjeti smrt, ali isto tako postoji mnogo toga
to nee. To je injenica koju hrabro moramo prihvatiti.
Prije svega, oigledno je da nae tijelo nee preivjeti smrt. Tijelo e
najprije prestati djelovati kao takvo, prestat e odraavati ivot. Zatim e se
raspasti na sastavne dijelove koji e se stopiti s prirodnim elementima. Nikada
vie nee postojati tijelo koje imamo sada. Iako je mogue da se ono
Bojom milou i namjerom razvijene svijesti ponovo stvori, takav sluaj je
iznimno rijedak. U svjetlu prihvaanja utjelovljenja due u mnoga tijela, tako
to postaje uglavnom nepotrebno. Ako smo imali mnogobrojna tijela, zato
bijedno od njih bilo vanije od prethodnih? Iznimku moe initi tijelo u kojemu
je dua dosegla osloboenje od vezanosti. Ali ako se to i dogodi, svrha je
poduavanje drugih ljudi, a ne odravanje tijela samo po sebi.
Zbog toga, na osnovi vlastitog iskustva, ali i tvrdnji mnogobrojnih duhovnih
tradicija, mogu kao isprazne odbaciti tvrdnje o tome da e nae tijelo
kakvo sada imamo jednom uskrsnuti. Takve zamisli samo potiu vezanost za
tjelesnost i usmjeravaju nau pozornost na pogreno mjesto.
Iako se neumitna injenica nepovratnoga gubitka tijela moe initi razlogom
za strah, mogue je zauzeti i drugaiji stav. Na proces umiranja se moe
gledati kao na proces samootkrivanja. U trenutku smrti vie se ne poistovjeujemo
s onim s im smo se poistovjeivali cijeloga ivota: s tijelom. Sve
tjelesne funkcije prestaju i mi se vie ne moemo oslanjati na njih. Ali ako
neto ipak preivljava smrt tijela, onda je to upravo ono to mi jesmo! Smrt
nas na drastian nain ui kako mi nismo tijelo, ve ono neto to preivljava
njegov nestanak.
to je to? to to mi jesmo?
Uobiajeni izraz za to je dua. Naa dua e preivjeti smrt tijela i nastaviti
dalje s novim ivotom. Ali, znamo li mi to je to naa dua? Znamo li gdje je i
jesmo li je uope svjesni?
ivote.
Ipak, ponekad se ono javi spontano, kao dio sazrijevanja ili neke posebne
zadae koju moramo obaviti. U takvim sluajevima, naravno, nemamo
drugog izbora nego da to sjeanje prihvatimo. Takoer, sjeanje na prole
ivote moe se javiti i tijekom procesa umiranja o emu e biti rijei kasnije.
Kod najveeg broja ljudi nee se javiti konkretna sjeanja na iskustva u
prolim ivotima. Ali, ona su, bez obzira na to, ovdje s nama. Prisutna su u
obliku takozvanih karmikih dogaaja s kojima se suoavamo, ali i u obliku
njenih slutnji i osjeaja. Vrlo esto e se dogoditi da neki predmet ili mjesto
probudi u nama osjeaj prepoznavanja, iako je jasno da nikada do sada
nismo bili u dodiru s njim. Vjerojatno se radi o iskustvu iz prologa ivota.
Takoer, nae sklonosti i zanimanja esto budu obojeni utiscima otprije,
ba kao i privlanost ili odbojnost koju osjeamo prema nekim ljudima a da
ne znamo zato. Taj oblik 'prisjeanja' na prole ivote vrlo je uobiajen i
mnogo 'zdraviji' nego stvarno, ivo prisjeanje u obliku vizija ili neega
slinog tome.
Osim toga, svako takvo prisjeanje je prisjeanje trenutne osobnosti.
Dua se ne prisjea na takav nain, jer dua nije osobnost. Na primjer, uope
je neprimjerno kad netko kae: "Sjetio sam se svoga prolog ivota." To nije
tono, jer je sjeanje dio osobnosti, a osobnost nema prolog ivota. Ona
umire sa smru. Prolog ivota mogla bi se sjetiti samo dua, a ona ne sudjeluje
u oitovanom svijetu. Ona ne govori i ne sjea se. Ona jednostavno jest.
A ipak, mogue je da se osobnost sjeti prethodne osobnosti due. Proces
sjeanja se odvija preko tanahnih utisaka koji ostaju povezani s duom.
Naime, osobnost pripada oitovanoj stvarnosti, a dua neoitovanoj. Osobnost
pripada vremenu, a dua bezvremenom. To, izmeu ostaloga znai da
su za duu sva utjelovljenja istodobna, bez obzira na njihov redoslijed! Odnosno,
to znai da dua ima pristup svim osobnostima koje je proivjela do
sada. Ako neka osobnost postane svjesna svoje due, ona istodobno dobiva
pristup svim prethodnim osobnostima u koje se dua zaogrtala. O buduim
utjelovljenjima nema smisla govoriti, jer u takvom sluaju ih uglavnom
nema. Naime, osobnost koja je postala svjesna svoje due uglavnom ne odabire
put novih utjelovljenja. Iako, teoretski, osobnost svjesna due ima pristup
i buduim utjelovljenjima.
k -k -k
Mnogobrojna utjelovljenja due predstavljaju dokaz o tome kako smrt nipoto
nije kraj ivota nego tek jedan njegov dio. Naravno, pojedina osobnost,
pa tako i ova u kojoj smo sada, uvijek e imati odreenih tekoa u razumijevanju
iskustva tih utjelovljenja. Na posljetku, osobnost je neto to doista
umire sa smru.
Na sreu, osobnost, ba kao ni tijelo, nije naa bit. Ono to mi jesmo nije
podlono umiranju. To to doista jesmo, smrt ne moe dohvatiti.
Naa bit je naa dua. U sklopu vedske filozofije dua se naziva atman. A
evo to dio vedske literature, Taittiriya Upaniad, kae o atmanu:
3
SUDBONOSNA KLETVA
Nema mnogo izvora odakle bi ovjeku eljnom znanja mogle doi
obavijesti o pravom znaenju umiranja i smrti. Religije govore o ivotu
poslije smrti, obeavajui raj i pakao odnosno upuujui nas na uvjerenje o
novim utjelovljenjima due. Psiholozi, lijenici i drugi strunjaci koji rade s
umiruima pokuavaju ublaiti suoavanje sa smru na osobni ili organizirani
nain. Osobno, svatko tko se susree s ljudima koji e umrijeti, zna da su
u takvim sluajevima podrka i ljubav nezamjenjivi dar ovjeku koji odlazi.
Organizirani nain pomoi i podrke provode drutva poput Hospica.
je sveeniki poziv jer u njemu nije pronaao ono za im mu jc srce udjelo: znanje o jednom Bogu. Naime, u ta pradavna vremena, vedski su
sveenici tovali sile prirode, ali je zamisao o Jednom bila rijetka.
ravasa ve mnogo godina ivi kao svjetovni ovjek, oenjen je i ima desetero
djece. Najstariji mu je sin Naiketa koji provodi svoje djetinjstvo u
sretnom i podravajuem okruju idilinoga ivota na plodnim obalama velike
rijeke.
No, idila se prekida kad se, odnekud, sasvim nepozvan i voen nepoznatim
namjerama viih sila, u dvoritu ravasine obiteljske kue, pojavljuje isposnik
sa sjevera. On ostaje samo nekoliko dana koje provodi u dugotrajnim
razgovorima sa ravasom. Ono to nije uspjelo sveenicima kad su poduavali
ravasu u njegovoj mladosti, sada uspijeva neobinom pustinjaku. Priajui
mu o jednom i jedinom Bogu, on u svom domainu budi davno
uspavanu vatru. Nakon pustinjakovog odlaska ravasa donosi sudbonosnu
odluku: nita drugo nije vano; sve e uiniti samo da upozna jedinog Boga
kojega je dugo osjeao u svome srcu, ali mu nitko nije mogao rei kako da do
njega doe!
Igrom sudbine, a moda pomalo i namjerom pustinjaka, u ravasi je
ostao dojam da izmeu njega i Boga lee njegova materijalna bogatstva. Vidjevi
da pustinjak nema niega to bi nazvao svojim, ravasa odluuje rtvovati
sve to ima, samo da se dokopa svoga cilja.
'Sve to ima' ukljuuje njegova materijalna dobra, ali i njegovu obitelj.
Nakon dramatine scene u kojoj ravasa alje svoju enu i djecu rodbini,
poinje dugotrajni niz rtvovanja i darivanja ravasine imovine. No, zbog
toga jer mu je u poetku ipak potrebna pomo, ravasa pristaje da uz njega
privremeno ostane samo njegov najstariji sin, Naiketa.
Naiketa pomae ocu promatrajui svaki dan kako se njihovo obiteljsko
bogatstvo topi. ravasa provodi obrede rtvovanja, a iz dana u dan njihovu
kuu posjeuju siromani i ostali kojima je neto od ravasine imovine
potrebno. Taj proces traje mjesecima, a kako vrijeme prolazi ravasa postaje
sve nestrpljiviji. Oekuje da e mu se Bog ukazati ili barem naznaiti svoju
nazonost. Meutim, to se ne dogaa, a u ravasi raste mrano raspoloenje.
Ipak, ne odustaje od svoje namjere, vjerujui da e spoznati Boga onoga trenutka
kad doista nita nee posjedovati.
Naiketa je mlad, ali ipak primjeuje oevu patnju. uje ga kako u rijetkim
trenucima odmora grozniavo ponavlja kako mora sve izgubiti, sve dati
od sebe. U jednom trenu bistrine u Naiketinom umu oblikuje se neobina
misao. Naime, shvaa da je i on, Naiketa, zapravo oev! Djeji um donosi ispravan
zakljuak i sebe sagledava kao smetnju ravasinom putu do Boga.
Pomalo uznemiren tom milju Naiketa ini greku i prilazi ocu zaokupljenom
obrednim rtvovanjem. Zna da to ne smije initi, ali on jednostavno
mora rijeiti tu dilemu. Priavi ocu s leda, tiho ga pita: "Oe, i ja
sam tvoj. Kome e mene dati?"
ravasa ne odgovara. Naiketa postavlja pitanje jo jednom. "Oe, kome
e mene dati?" Ni tada ravasa nije odgovorio, mada je uo sinovljevo pitanje.
Kad je Naiketa po trei put, sada glasnije i odlunije, pitao oca kome
e ga dati, u ravasi se probudio bijes. Nije to bilo zato to gaje Naiketa zasmetao
onda kad ne bi smio; razljutio se zato to nije znao odgovor na to pitanje!
tovie, shvatio je njegovu bit, a takoer je shvatio Naiketinu sumnju.
Jer, istina je da je Naiketa njegov. A ako je takoer istina da nee doi do
Boga dok bude bilo to imao, onda je zakljuak jasan: doista mora nekome
dati Naiketu!
Bilo je loginih pogreaka u ravasinom razmiljanju. Takoer, bilo je pogreaka
u njegovim postupcima, i prije i poslije toga kritinog trenutka. Ali,
dogodilo se kako se dogodilo. Iscrpljen viemjesenim obredima rtvovanja
koji nisu donosili nikakvoga vidljivog rezultata i frustriran spoznajom da e,
ako eli do kraja provesti svoj naum, doista morati rtvovati i Naiketu, ravasa
se je u bijesu okrenuo prema svom malom sinu i izrekao sudbonosnu
kletvu.
"Tebe... tebe u dati Jami, bogu smrti!", uzviknuo je, crven u licu,
poputajui unutarnjoj napetosti, ali i, kako se kasnije pokazalo, silama
snanijim od njega.
k -k -k
S tog mjesta zapravo poinje pravi sadraj Katha Upaniade. Sve to se
dogaalo kasnije, zasnovano je na opisanom dogaaju. Odnosno, taj je
dogaaj, a to znai oeva kletva, odredio daljnji tijek Naiketinog ivota.
Da bi suvremeni itatelj razumio to se kasnije dogaalo, mora znati da se
u pradavna vremena pretpostavljalo da se sve izreeno mora i izvriti. Rijei
su imale mnogo vee znaenje nego to imaju danas. Izgovoriti neto bilo je
jednako samom inu. Rije je bila djelo i nije se ba nikako mogla povui. To
je znailo da ravasa sada doista mora svoga sina predati bogu smrli! Naiketa je jednostavno morao umrijeti jer inae bi ravasina rije bila pogaena, a
to ne bi predstavljalo sramotu, ve istu nemogunost. Neostvarivanje izreenoga
bilo bi poput ruenja prirodnih zakona. Zajedno s njima sruio bi se i
svemir. I zbog toga je Naiketa morao umrijeti.
Prije nego vam ispriam ostatak prie, dozvolite mi malo objanjenje simboline
poruke ovakvog uvodnog zapleta.
Simbolika se prije svega nalazi u injenici da je oeva kletva ta koja, bez
obzira na posebne okolnosti same prie, alje sina u smrt. Govorei o smrti u
prvom poglavlju, istaknuli smo da sve to je roeno mora umrijeti. Roenje i
smrt predstavljaju jedina zajednika iskustva svih ivih stvorenja. Drugim
rijeima, to znai da je svatko roen automatski osuen na umiranje. Proces
umiranja otpoinje od samoga trenutka roenja, odnosno, tonije, od trenutka
zaea.
Svatko od nas poslanje u ralje smrti u trenutku kad su nai roditelji vodili
ljubav nakon ega je uslijedilo nae zaee. Iako nitko o tome ne razmilja na
taj nain, stvaranje novoga ivota automatski je in predavanja toga ivota
smrti. Zaee je 'roditeljska kletva' koja sve nas neizbjeno vodi do kraja
puta, do palaa boga smrti. I ta se roditeljska kletva nikako ne moe ponititi.
Jednom 'izreena' ona se mora ostvariti, htjeli mi to ili ne.
poslom i u tome trenutku ga nema kod kue. Kad se konano vrati, u svojim
odajama nalazi nepoznatoga djeaka. Obiaji su nalagali da se gostu
mora pruiti gostoprimstvo, a Jama to nije uinio jer ga nije bilo. U pokuaju
ispravljanja svoje greke Jama nudi Naiketi tri nagrade. Dobro iskoristivi
ponudu, Naiketa prima potpuno znanje o procesu umiranja i smrti te na taj
nain postaje 'besmrtan' odnosno uzdie se izvan dosega Jame, Gospodara
smrti.
Nakon ovakvoga zapleta, cijela pria zapravo postaje Jamino izlaganje
mudrosti o ivotu i smrti. Znanje koje je Naiketa na taj nain primio izravno
je nadahnue za sadraj ove knjige. Sve to ete proitati na stranicama koje
slijede, zasnovano je na poznatim ili manje poznatim dijelovima Katha
Upaniade.
Prije nego to krenemo u tom smjeru, elio bih vam obratiti pozornost na
jo jednu vanu simboliku poetnog zapleta. Naiketa je dragovoljno krenuo
u susret Jami! On nije u strahu ekao to e se dogoditi. Nije se prepustio
neznanju i svojoj 'stranoj' sudbini. Odluio je uzeti stvar u svoje ruke i potraiti
Jamu, prije nego Jama potrai njega!
Ako smo ravasinu nepromiljenu kletvu simbolino shvatili kao in
zaea kojim nas roditelji alju u smrt, onda Naiketin dragovoljni odlazak k
Jami moramo shvatiti kao potragu za znanjem o smrti prije nego se s njom
moramo suoiti zbog okolnosti koje su izvan naega nadzora!
Moram napomenuti da bi bilo pogreno protumaiti ovaj dio prie kao
Naiketin odlazak u smrt, odnosno dragovoljno umiranje. Naiketa nije
otiao umrijeti. Otiao je pronai Jamu. injenica da se Naiketa s Gospodarem
smrti susree na osobnoj razini, moe se protumaiti kao potraga za
znanjem, a ne potraga za samim dogaanjem smrti.
Prevedeno na na svakidanji ivot, to znai da bismo morali potraiti
znanje o procesu umiranja i smrti daleko prije nego to na to budemo prisiljeni.
Kad jednom ostarimo ili se teko razbolimo, vjerojatno e biti kasno da
u cijelosti obavimo sve pripreme i svladamo znanje koje e nam biti potrebno.
To moramo uiniti mnogo ranije, dok smo jo zdravi i dok nam smrt,
barem smrt zbog starosti ili bolesti, uope ne prijeti.
Ipak, iznenadna smrt moe nas zadesiti bilo kad. U takvom sluaju,
ponovo je bolje da budemo pripremljeni i oboruani znanjem o njoj. Na
posljetku, nagrada koju je Naiketa dobio zbog prijevremenog i dragovoljnog
traenja znanja o smrti bilo je uzdizanje nad njom. U punom smislu rijei,
nagrada je bila besmrtnost!
Naravno, da bismo potraili znanje o smrti i na taj nain slijedili Naiketu
na njegovom putu u besmrtnost, moramo se prestati bojati smrti. Strah je
razlog zbog kojega ljudi odbacuju znanje o umiranju kao neprihvatljivo i odbojno.
Sa strahom smo se pozabavili ve u prvom poglavlju, ali jasno je da e
nas on jo neko vrijeme pratiti. No, ak i ako bude prisutan kad krenemo u
potragu za znanjem o smrti, razumijevanje o potrebi stjecanja toga znanja
moralo bi nam pomoi. Takoer tu je i motiv s kojim kreemo te obeanje uzviene
nagrade. Sve bi to moralo biti dovoljno da nas prenese preko ostataka
straha od smrti te da nas sigurnom rukom vodi do svjetla koje nas oekuje na
kraju puta.
POUKE POGLAVLJA SUDBONOSNA KLETVA
Svatko roen automatski je osuen na umiranje. Proces umiranja otpoinje od samoga
trenutka roenja, tonije od trenutka zaea.
Stvaranje novoga ivota automatski je in predavanja toga ivota smrti! Zaee je
'roditeljska kletva' koja sve nas neizbjeno vodi do kraja puta, do palaa boga
smrti. Ta se roditeljska kletva nikako ne moe ponititi. Jednom 'izreena' ona se
mora ostvariti, htjeli mi to ili ne.
inom zaea aljemo djecu na put prema smrti, a da uope ne znamo to ih na
kraju toga puta eka. To nije mudar postupak niti postupak dostojan roditelja.
Svaki bi roditelj svoje dijete na ivotni put morao otposlati svjesno, znajui to
radi, te ga prije svega poduiti jedinom iskustvu koje ga na tom putu sigurno
oekuje, dakle iskustvu smrti. Drugim rijeima, bez znanja o procesu umiranja i
smrti, roditeljska uloga nije mogua. Ona e uvijek zavriti u patnji i zbunjenosti te
poticati strah od smrti umjesto ljubav prema ivotu iji je smrt dio.
Ako smo u Katha Upaniadi ravasinu nepromiljenu kletvu simbolino shvatili
kao in zaea kojim nas roditelji alju u smrt, onda Naiketin dragovoljni odlazak
k Jami moramo shvatiti kao potragu za znanjem o smrti prije nego se s njom
suoimo zbog okolnosti koje su izvan naega nadzora!
Znanje o procesu umiranja i smrti morali bismo potraiti daleko prije nego to na
to budemo prisiljeni. Kad jednom ostarimo ili se teko razbolimo, vjerojatno e
biti kasno da u cijelosti obavimo sve pripreme i svladamo znanje koje e nam biti
potrebno. To moramo uiniti mnogo ranije, dok smo jo zdravi i smrt nam, barem
smrt zbog starosti ili bolesti, uope ne prijeti.
Nagrada koja nas oekuje, a koju je u Katha Upaniadi Naiketa dobio zbog
prijevremenog i dragovoljnog traenja znanja o smrti, uzdizanje je nad njom. U
punom smislu rijei, nagrada je besmrtnost!
PRAKTINI POSTUPCI
Vjebe povezane s ovim poglavljem predstavljaju prvi dragovoljni
in potrage za znanjem o smrti. Iako je ve prouavanje ove
knjige dovoljan iskaz volje i elje za znanjem, pokuajte provesti
i predloene praktine postupke.
7 . VJEBA
Donesite odluku da ovoga trenutka kreete na put ostvarivanja
'roditeljske kletve'! Budui da ste zaeti, roeni i da ivite, to
znai da se nalazite u procesu umiranja. Nikad nije prerano da
4
ODNOS PREMA PRECIMA
Nakon to se nepozvan pojavio u palai Gospodara smrti i tako 'iznudio'
Jaminu greku u gostoprimstvu, prvi zahtjev koji mu je Naiketa postavio
prihvaajui svoje tri nagrade, odnosio se na njegovoga oca ravasu. Naiketa
je zatraio da Jama, ako je to ikako mogue podari mir ravasinom izmuenom
umu i dui. uvi taj zahtjev, Jama gaje bez razmiljanja ispunio,
shvaajui u tome trenutku jo jednu posebnost djeaka koji se nepozvan
naao u njegovom kraljevstvu.
Doista, otac je Naiketi pruio prvi motiv koji ga je pokrenuo na put
prema Jami. Iako je taj motiv bila nepromiljena kletva, Naiketa to ocu nije
zamjerio. Na taj nain je pokazao mudrost daleko veu od njegovih mladih
godina. Zapazivi to, Jama je odluio biti vrlo milostiv prema Naiketi.
Naravno, i u tom postupku krije se simbolika koju ne smijemo zanemariti.
Iako su nas roditelji, a u irem smislu, nai preci, svojom 'sudbonosnom
kletvom' poslali u smrt, oni su nam takoer dali ivot. Ako na niemu
drugome, na tome im moramo biti zahvalni. Na put prema smrti je put stjecanja
znanja. Utjelovljenje u ljudskome tijelu velika je prilika za nau duu
koja se, uei o ivotu i smrti, kree putem evolucije.
Traei mir za svoga oca, Naiketa je pokazao brigu i zahvalnost za svoje
pretke. Gospodar smrti cijeni takav postupak, jer nai preci su ve proli kroz
njegove odaje, ve su se s njim susreli. Na neki nain, nai preci borave u Jaminom
kraljevstvu. Otili su tamo prije nas i sada se mogu smatrati stanovnicima podruja s one strane ivota.
Briga za pretke, odnosno ispravan odnos prema njima ali i s njima, jedan
je od vanih preduvjeta za stjecanje znanja o smrti, ali i za uspjenu smrt.
Naime, nai preci su povezani s nama tijekom ivota, ali jo vie tijekom nae
smrti.
Povezanost s precima tijekom ivota vie je nego oita. Prije svega, izgled
naega tijela uglavnom je odreen genetskim napucima koje smo dobili od
predaka. To isto, iako u manjoj mjeri, vrijedi i za na um. Zajedno s tijelom
dobili smo i predispozicije za razvoj inteligencije i osjeaja, te njihov poloaj
u cjelokupnom sustavu naega duha i tijela. Naravno, od okolnosti naega
ivota ovisi koliko i kako emo iskoristiti ili razviti naslijeene znaajke. Te
okolnosti su pak povezane s naom karmom.
Karma je duhovna i praktina zamisao koja vue svoje podrijetlo iz istonih
tradicija. Meutim, tijekom posljednjih desetljea rairilo se miljenje
da je karma neka vrsta sudbine: ono to je dato i ne moe se promijeniti.
Ipak, karma je ista suprotnost tome! Rije karma znai djelatnost.
Koju e djelatnost, dakle koju karmu, ovjek odabrati, to ovisi o njegovoj slobodnoj
volji. Ako primjerice, odaberete studij prava to je karma koju ste
'poinili'. Zamisao o 'sudbini' pojavila se zato to sa svakom djelatnou dolaze
i njezine posljedice. Kad ste jednom odabrali studij prava, a moda ga i
zavrili, imat ete velikih tekoa da postanete, primjerice, lijenik. Ako ste
dvadeset godina nakon studija nesretni na poslu jer ste pogreno odabrali,
slobodno moete rei da 'vam je takva karma', ali ne zaboravite da ste ju vi
sami stvorili!
Meutim, zamisao o karmi prelazi iz okvira samo jednoga ivota. Kao to
ste vidjeli u poglavlju pod nazivom Utjelovljenja due, za razumijevanje
procesa umiranja i smrti prilino je vano prihvatiti injenicu da ivot
ne prestaje smru tijela te da dua ima mogunost 'oblaenja' nove odjee,
dakle novog utjelovljenja. Ipak, bez obzira na novo tijelo, karma koja je
poinjena u prethodnom ivotu, a ije posljedice nisu iskuane, prenosi se u
novi ivot. Zbog toga je ponekad istina da neke stvari dolaze 'sudbinski'. Ali,
ak i tada, tu smo 'sudbinu' sami odredili negdje u svojoj prolosti.
O osobnoj karmi i o tome kako ona utjee na proces umiranja i smrti bit
kroz smrt. Ako nismo dovoljno pomogli svojim precima, onda e kretanje
biti oteano. Ako usporedimo kretanje kroz smrt s ronjenjem, onda bi loa
karma predaka bila poput mutne vode. Ili bolje reeno, guste vode koja
oteava pokrete. Takoer, loa karma predaka oteava odravanje svjesnosti
tijekom procesa umiranja, a to je, kao to ete vidjeti jedan od presudnih
initelja uspjene smrti.
Zbog svega toga, a i nekih drugih initelja koje emo obraditi u knjizi,
vano je jo tijekom ivota uspostaviti dobar odnos s precima, pokuati im
pomoi na njihovom putu, ali i traiti njihov blagoslov.
Prije nego to prijeem na objanjenje praktinih postupaka kojima se to
postie, odgovorit u na pitanje o nazonosti osobnosti naih predaka oko
nas, a to e istodobno biti i objanjenje o nazonosti osobnosti bilo kojega
pokojnika u svijetu ivih.
Gdje se zapravo nalaze osobnosti umrlih ljudi? Sjedne strane osobnosti
nestaju s tijelom. Kad budete itali o detaljima procesa umiranja vidjet ete
kako se tijekom smrti postupno razgrauju svi dijelovi naega duh/tijelo sustava, ukljuivo na um zajedno sa svim njegovim stavovima,
mislima, uvjerenjima pa i onim to nazivamo
osobnost. Smrt je kraj tijela, pa tako i osobnosti. Meutim,
osobnost ipak djelomice ukljuuje i stvarnost svijesti.
A to znai da ona djelomice postoji i u bezvremenom
podruju koje izmie prirodnim zakonima.
Fizika nas danas ui da je vrijeme privid odnosno
toka gledita. Postoje stvarnosti koje su izvan vremena, a svijest je zasigurno
jedna takva stvarnost. Budui da se i osobnost zasniva na svijesti (ba kao i
tijelo, ali ipak dublje), moemo rei da osobnost jednom umrlog ovjeka nikad
ne nestaje.
Nai preci, jednom umrli, uvijek su tamo, s one strane ivota. Njihove
due su krenule dalje putem evolucije u novim osobnostima, ali stare osobnosti
svih ikada ivuih ljudi pohranjene su poput otisaka u samo tkanje
stvarnosti.
Pazite, ne radi se o ivotu! Radi se o bezvremenom utisku koji je dostupan
iz svake toke vremena. Sa stajalita te osobnosti, dostupnost je u sadanjosti.
Sa stajalita utjelovljenih dua, dostupnost je vjena i trajna.
Teorijski, mi bismo mogli doprijeti do osobnosti bilo kojeg umrlog ovjeka.
Ali, ne mogu dovoljno naglasiti koliko NE PREPORUUJEM takve
postupke! Poetkom dvadesetoga stoljea zapadom se rairio spiritizam, odnosno
prizivanje duhova koji su osobnosti umrlih ljudi. Iako znatno manje,
spiritizam je prisutan i dan danas. Takvi postupci nemaju nikakvu svrhu i
uznemiruju te osobnosti, a sa stajalita ivih ljudi uglavnom nisu korisni.
Osobnosti umrlih ljudi ponekad se zadravaju u svijetu ivih, ponekad
pokuavaju uspostaviti neki kontakt, ali sve to traje prilino kratko. Dua
ubrzo naputa vezanost svoje prethodne osobnosti i odlazi dalje. Prizivanje
umrlih moe natetiti njihovoj evoluciji, a ive zbuniti i izazvati dodatnu i
nepotrebnu vezanost.
injenicu o trajnoj dostupnosti osobnosti spominjem kao razlog za odravanje
DRUGI DIO
PRIPREMA: TRI NACIKETINE VATRE
Naui umirati svakoga dana.
Takva smrt nee te odvesti u grob,
ve e ti pokazati put od tame do svjetla.
Muhamed
Drugi dio knjige odnosi se na praktinu pripremu za uspjenu smrt. Kao
to ete vidjeti, ta priprema nije nita drugo nego uspjean ivot! Svi postupci
koje bi ljudi ionako morali initi za svoj osobni i duhovni razvoj, istodobno
predstavljaju vaan dio pripreme za proces umiranja.
U Katha Upaniadi, nakon to je zatraio mir za svojega oca, Naiketa je
od Jame, Gospodara smrti, dobio ispunjenje svojega drugog zahtjeva. On se
odnosio na postupke koji ovjeku otvaraju vrata 'raja'. No, uvi odgovor na
svoje pitanje, Naiketa je shvatio da je dobio ak i vie nego to je traio.
Jama Naiketi objanjava kako svaki ovjek koji rauna na uspjenu smrt
mora jo za ivota u svome srcu zapaliti 'tri vatre' koje e mu 'osigurati siguran
prijelaz preko vratnica smrti', a zatim i dalje, kakav god da ga put
oekuje. Te tri vatre, Jama je nazvao vatrom atmana, karme i dharme, odnosno
jastva, djelatnosti i ivotne zadae. Na posljetku ih je, kao dodatnu
pohvalu svom hrabrom mladom ueniku, nazvao Naiketinim vatrama,
prorekavi da e ih ljudi u budunosti poznavati upravo pod tim imenom.
Tako su nastale 'tri Naiketine vatre'.
Tri poglavlja koja slijede odnose se svako na jednu od te 'tri vatre'. Nauit
emo zato su one vane za ivot, te kako ih zapaliti i drati upaljenima sve
do trenutka smrti.
U ovom dijelu knjige nauit emo takoer gdje se pohranjuju utisci naih
djela i zato su oni vani za proces umiranja. Susrest emo jo jedno neobino
legendarno bie, itaguptu, vjernoga suradnika boga smrti, njegovoga
glasnika i zapisniara, te prouiti simboliku koja stoji iza njega, a koja e nam
objasniti prevlast osjeaja nad mislima i djelima.
I na posljetku, kao zavrni potez pripreme, raspravit emo ivotna razdoblja
u ivotu ovjeka, mogunost stjecanja znanja o trenutku smrti, te na
posljetku zapanjujuu mogunost odabira toga trenutka, odnosno pitanje
svjesne smrti.
Uz pomo pouka i praktinih postupaka zaokruit emo znanje koje nam
je potrebno prije nego doe nae vrijeme za preobrazbu koju nazivamo smrt.
Nakon toga, oboruani tim znanjem, moi emo zaroniti u nepoznato podruje
samoga procesa umiranja i onoga to se stvarno dogaa tijekom smrti.
5
ATMAN: TKO SAM JA?
Prva vatra je vatra atmana ili due. Ona e biti zapaljena ako ovjek jo
za ivota naui umirati. Svaki ovjek svakoga dana mora vjebati umiranje.
Umrijeti, to znai odvojiti se od vanjskoga svijeta, otii s onu stranu osjetila,
otii s onu stranu uma, gdje nema nikakvih misli ni osjeaja.
Prestanak svake aktivnosti je smrt osobnosti i ega. Kad sve drugo prestane i
nieg drugog nema osim due, umrli smo za sve osim za duu.
Tada se pali vatra due ili atmana. To je prva vatra koja mora biti
zapaljena kad ovjek umire. Ako je ona tu, umiranje e biti lako,
a prijelaz iz ovoga u drugi svijet prirodan i nenaporan.
Jama u Gospodaru smrti
Tri Naiketine vatre predstavljaju praktine postupke koje svaki ovjek
mora provoditi kao dio svoje svakidanje rutine. Za predanoga duhovnog
traitelja one nisu nita novoga. Jer, priprema za uspjenu smrt zapravo je
uspjean ivot! A uspjean ivot mora u sebe ukljuiti sve ono to je Jama opisao
Naiketi kao 'put do raja'.
Postupke o kojima je rije zovemo 'vatrama' jer u njihovom plamenu gore
svi 'grijesi' i pogreke koje ovjek moe uiniti. Takoer, radi se o 'vatrama'
zbog toga jer predstavljaju energiju koju ovjek ulae u svoju evoluciju i napredak.
Ako te tri vatre nisu zapaljene, umiranje i smrt predstavljaju veliku
muku i kaos te mogu zavriti padom due na ljestvici evolucije.
Vatre atmana, karme i dharme pale se svakoga dana. One moraju biti prisutne
cijelo vrijeme. Od toga ovisi hoe li naa smrt biti lagana ili ispunjena
tekoama. Najvanija od sve tri Naiketine vatre je ona prva, vatra jastva.
Zapaliti vatru jastva znai nauiti, kako kae Jama, svakoga dana umirati.
'Umrijeti' u tom smislu znai otii s onu stranu osjetila, uma, osjeaja i ega.
Kad kaemo da ivimo, onda prije svega mislimo na misli koje imamo. Decartes,
veliki filozof zapadnoga svijeta, poznat je po izrazu: 'Mislim, dakle jesam.'
Misliti, znai postojati.
Vedska filozofija se u naelu ne slae s tim. Za nju je postojanje mogue i
bez misli. Um koji proizvodi misli samo je jedan od oblika djelovanja svijesti.
Osim uma, svijest se moe izraziti i kroz druge naine djelovanja, kao to su
na primjer osjeaji. No, u ovom sluaju vedski se pogled gotovo poklapa sa
zapadnim jer 'umrijeti' u smislu prve Naiketine vatre doista znai otii onkraj
misli.
Ne samo onkraj misli, ve i onkraj bilo kakve aktivnosti uma odnosno svijesti.
Ako bismo to uinili, umrli bismo u smislu svakidanjeg ivota. Ali, ta
'smrt' znaila bi da smo pronali svoju duu!
iskustvo, dakle iskustvo blaenstva, moe oekivati i tada. Naravno, pod uvjetom
da smrt nije proeta strahom koji e ionako sprijeiti bilo kakvu znaajku
svjesnosti tijekom umiranja.
A upravo je svjesnost ono to e nam pomoi da kroz proces umiranja
prodemo na ispravan nain. Taj proces je esto nalik snolikim, halucinogenim
stanjima. Onaj tko je za ivota uspio stvoriti vrst temelj u dui pomou
tihe meditacije, mnogo lake e svladati zamke tih stanja nego onaj tko
je nepripremljen.
Zanimljiva usporedba izmeu meditacije i smrti takoer je i iskustvo
svjetla o kojem izvjetavaju mnogi meditanti. Poznata su izvjea ljudi koji su
proli kroz iskustva tik do smrti. Gotovo svi spominju susret sa svjetlom. I
doista, kasnije ete vidjeti da je susret sa Svjetlom tijekom smrti neminovan.
Ako smo u meditaciji navikli na to iskustvo, mnogo lake emo ga proivjeti
tijekom smrti.
6
KARMA I OTPUTANJE
Druga vatra je vatra karme ili djelatnosti. Ona e biti zapaljena ako ovjek
za ivota naui umrijeti u svakoj djelatnosti. Umrijeti u djelatnosti znai
odustati od njezinih plodova. Svaka djelatnost nosi u sebi sjeme
svojega ploda. Ali taj plod nije na. On pripada Bogu.
Pogreka je vezati se uz rezultate djelatnosti. Ne vezati se, to je poput
umiranja. Odustajemo. Predajemo rezultate svojih djela Bogu.
Svaki ovjek mora vjebati umiranje u djelatnosti svakoga dana.
Kad u tome uspije, zapaljena je druga vatra, vatra karme.
Ako je ona tu kad ovjek umire, nee biti straha u smrti i dua e biti
poteena svakoga bola i patnje.
Jama u Gospodaru smrti
Sve to god pomislimo, kaemo ili uinimo sa sobom nosi svoje posljedice.
Ako nekoga povrijedite, sigurno je da e ona ili on promijeniti ponaanje
prema vama. Takoer, ako nekome uinite neto dobro, to e vam se
dobro vratiti. Ako nikako drugaije, onda u smijeku ili izrazu zahvalnosti.
Meutim, posljedice naih djela esto su odgoene u vremenu. O tome
govori zakon karme. Iako se radi o duhovnom zakonu on se moe usporediti
s fizikalnim zakonom akcije i reakcije. Ako na desetak metara od sebe postavite
ogledalo, a zatim upalite svjetiljku, svjetlo e do vas doi trenutno. Ako
ogledalo postavite na veu udaljenost, primjerice ako ga smjestite na Mjesec,
svjetlu vae svjetiljke bit e potrebno neko vrijeme da se vrati k vama. Moda
ni sekunda, dakle vrlo brzo, ali s malim odlaganjem.
Ako biste ogledalo postavili u neki drugi zvjezdani sustav svjetlosti bi trebalo
najmanje osam godina da vam se vrati.
U duhovnom smislu, ogledala koja vraaju 'svjetlost naih djela' su drugi
ljudi, ali i dogaaji. Ba kao i u sluaju fizikalnog zakona, karmiki zakon
moe dovesti do odgode u reakciji. To znai da nam se posljedice naih djela
mogu vratiti za mnogo godina, pa ak i tijekom sljedeeg utjelovljenja due,
dakle u sljedeem ivotu.
Ova injenica oteava proces uenja. Naime, ako se opeete kad dodirnete
vruu povrinu tednjaka, odmah vam je jasno da to ne smijete initi.
Ali ako bol osjetite tek nakon mjesec dana nakon to ste dirali ono to ne
smijete, moe vam se dogoditi da se vie ne sjeate gdje ste zapravo pogrijeili.
Rezultat je zbunjenost. Zbog toga se kae da duhovno razvijen
ovjek osjea posljedice svoje karme odmah, bez odlaganja, tako da ju moe
brzo razrijeiti.
Ali, ako dalje krenemo analizirati duhovni zakon karme, on e se sve vie
odmicati od usporedbe s fizikalnim zakonom akcije i reakcije. Jedan od tih
odmaka vidi se u Jaminoj tvrdnji da posljedice naih djela ne pripadaju
nama ve Bogu. Razlog zato nam se vraaju je taj to smo mi vezani uz njih.
Ta vezanost zapravo privlai posljedicu karme natrag k nama. Kad ne bi
bilo vezanosti uz karmu, dakle uz djelatnost, ne bi bilo ni vezanosti uz njezinu
posljedicu. Na koji nain smo mi vezani uz djelatnost?
Vezani smo tako to prisvajamo rezultate naih djela. Oekujemo da uspijemo
u neemu. Djelujemo zato da bismo neto postigli. Taj na stav predstavlja
vezanost.
Ali, postavlja se pitanje zar je uope mogue djelovati na drugaiji nain?
Zar svako djelovanje nije samo po sebi obavljeno s nekim ciljem i eljom da
se uivaju njegovi rezultati?
Naravno da jest. A ak i da nije zakon karme bi se pobrinuo da nas posljedice
djelovanja sustignu. I upravo u tome se nalazi bit moguega nevezivanja\
Ako e vas posljedice djelovanja ionako sustii, emu ih oekivati, nadati im
se ili strahovati od njih? emu uope zauzimati bilo kakav psiholoki stav o
rezultatima naih cijela, kad su oni izvan nae
moi utjecaja?
Ono na to mi moemo utjecati je planiranje
i izvoenje djela, ali nakon toga cijela stvar
izlazi iz nae nadlenosti i prelazi u nadlenost
viih sila. Paljenje druge Naiketine vatre, vatre
karme, od nas zahtijeva upravo to: odustajanje
od posljedica naih djela, odnosno kako to sam
Jama kae 'odustajanje od plodova djelatnosti'.
Na izgled radi se o maloj razlici, o psiholokom stavu. Ali, u biti se radi o
razlici u stanju svijesti. Paljenje prve vatre, vatre atmana, odnosno pronalaenje
i iskustva vlastite due, pomoi e u paljenju druge. Naime, dua je
nedjelatna pa, ako je arite nae pozornosti na njoj, nema nikakvih tekoa
u nevezivanju za djelatnost.
Ipak, za tako to je potrebno vrijeme i redovita praksa meditacije. Zainteresiranom
itatelju preporuujem svoju knjigu Sedam akri, sedam stanja svijesti
u kojoj e pronai opirnije obavijesti o razvoju svijesti. Potpuno nevezivanje
za plodove djelatnosti moe se postii tek u takozvanim 'viim stanjima
svijesti'.
Meutim, ak i prije toga svakome je ovjeku mogue zauzeti psiholoki
stav prema svojim djelima i postupcima, zapravo prema cijelom svome ivotu.
Budui da smo paljenjem prve vatre, to jest redovitom meditacijom, pokrenuli
proces koji e spontano ii svome cilju, u ovome trenutku nam ne
preostaje drugo nego da nevezivanju pristupimo sa stajalita svakidanjih
postupaka. Dakle, to u tom smislu znai nevezivanje uz plodove djelatnosti?
Prije svega to znai da odbacimo svaku zabrinutost za rezultat naeg djela.
O tome se moramo brinuti prije nego to smo ga proveli. Ako smo uporabili
sve svoje intelektualne moi, svoje znanje, iskustvo i mudrost, te odluili
neto uiniti, to predstavlja granicu naih ovlasti. Nakon toga rezultate svoga
7
DHARMA: IVOTNA SVRHA
Trea vatra je vatra dharme ili ivotne zadae. Ona e biti zapaljena
ako ovjek za ivota naui umrijeti za povrne i trivijalne
vidove svakidanjice. Dua se nije utjelovila da bi besciljno
Da bismo odrali vatru dharme upaljenom moramo biti sposobni stalno se mijenjati.
Promjena pak znai umiranje za staro i otvaranje mogunosti novom.
Spremnost za promjenu ukljuuje spremnost za koritenje prigoda.
PRAKTINI POSTUPCI
Vjebe povezane s ovim poglavljem pomoi e vam da lake pronaete
svoju ivotnu zadau. Naravno da je pronalazak dharme
proces koji traje cijeli ivot, a ponekad se dharma mijenja od
razdoblja do razdoblja. Upravo zato je potrebno stalno propitkivati
svoj poloaj u svijetu. Trea Naiketina vatra bit e upaljena
tek ako slijedimo svoju dharmu.
19. VJEBA
Evo jo jednog pitanja koje pomae u otkrivanju vlastite dharme. Budui da je dharma povezana s poslovima koje radimo, a
suvremeni svijet zahtijeva novac da bismo preivjeli, est izgovor
za neslijeenje dharme je upravo novac. Pokuajte sa sljedeim
pitanjem: "to biste radili kad vie ne biste morali raditi
za novac?"
Dakle, imate osiguranu budunost, iz vaih dionica i uteevine
isplauje vam se ogromna mjesena renta (dajte mati na volju:
to kaete na 100.000 US$ mjeseno?), a vi...? to vi radite u
ivotu?
Najprije odmatajte sve neispunjene elje poput tromjesenoga
putovanja u Afriku, skupog automobila i kue na moru. Kad sve
to pokupujete i poivite, nakon moda godinu-dvije, to ete zapravo
raditi sa svojim ivotom?
Dobro razmislite o tome. Razmiljajte danima ako je potrebno!
I kad na posljetku doete do odgovora, kad ga jasno i glasno
izgovorite, znajte da ste otkrili svoju dharmu: svoju ivotnu zadau
zbog koje ste roeni.
A onda, nemojte predugo ekati. Zanemarite injenicu da zapravo
nemate taj novac. Pa nije novac najvaniji! Ponite izvravati
svoju dharmu, a sve ostalo e vam se nadodati!
20. VJEBA
Jeste li ikada pomislili da svake veeri kad zaspite zapravo
umirete? To je bila moja omiljena 'zabava' u djetinjstvu. Kasnije
sam saznao da su mnogi ljudi tako razmiljali u mladosti,
ali su imali drugaiji stav prema tome. Neki su se bojali. Ja ne.
Umrijeti svake veeri i ponovo se roditi ujutro kad se probudim,
to mi je izgledalo sasvim zabavno.
Na neki nain to je istina, jer kad god promijenite stanje svijesti,
neto od onog starog se gubi, a neto novog se nadodaje. Na
8
ITAGUPTA: DJELA OSTAJU ZAPISANA U
SRCU
Anor anijam mahato mahijan
Atmasja antor nihito guhajam.
Manja od najmanjeg, vea od najveeg,
dua obitava u skrivenom srcu ovjeka.
Katha Upaniad 1.2.20
Jedno od najeih pitanja koje ljudi postavljaju u svezi smrti te ivota
poslije nje odnosi se na naa djela te njihove posljedice s kojima se tada
suoavamo. Neto kasnije, u treem dijelu knjige, odgovorit u opirnije na
to pitanje. Izloit u vam cijeli redoslijed dogaaja nakon odbacivanja tijela
te sve mogue puteve kojima dua moe krenuti. Taj opis obuhvaat e i trenutak
kada se suoavamo s posljedicama svojih djela, na koji nain se to
dogaa te to tada moemo uiniti.
No, prije nego se uputimo u tom, vie nego zanimljivom smjeru, potrebno
je dovriti pripremu za umiranje i smrt koju obavljamo prije toga, jo za
vrijeme ivota. U prethodna tri poglavlja detaljno smo obradili tri Naiketine
vatre. Kao to ste vidjeli radi se o duhovnim postupcima pomou kojih
postavljamo vrste okvire svoga susreta sa smru. Istodobno, to su i postupci
koji na ivot ine kvalitetnijim te ga uzdiu na novu razinu. Zapravo, moe
se rei da se radi o temeljnim duhovnim znanjima koje bi svaki ovjek morao
utkati u svoj ivot.
Svakidanje 'umiranje' za sebe, djelatnost i za svijet (atman, karma i
dharma), pomae svakom ovjeku da ivi bolje i sretnije, istodobno mu
omoguavajui
dobru smrt te izbor puteva kojima e nakon nje krenuti.
Sada emo se malo pozabaviti naim djelima, a to znai mislima, rijeima
i postupcima. Utisci koje na taj nain ostavljamo oko sebe i u sebi imaju utjecaj
na proces umiranja. Dobro je znati kakav je to utjecaj tako da ve sada
moemo u svoj ivot unijeti neke promjene.
Da bismo razumjeli ovaj dio znanja o smrti posluit emo se slikovitim
zamislima povezanim s Katha Upaniadom, ali i vedskom filozofijom openito.
Gospodar smrti, Jama, jedan je od mitoloko-duhovnih likova pomou
Legenda opisuje itaguptu kao stvorenje nalik ptici. ak i kad ima ljudsko tijelo,
njegova glava je glava ptice, najee orla, a u svakom sluaju pokriven je perjem.
Uobiajene predstave itagupte oslikavaju ga sa svitkom papirusa ili palminim
listom u jednoj ruci i perom za pisanje u drugoj. Njegova je zadaa da vjerno biljei
naa djela. On sve vidi i sve zna: od najtanahnijeg impulsa elje, preko osjeaja i
misli, pa do postupaka koje na osnovi njih inimo.
Jedna inaica njegovog imena je itragupta. Rije itra znai sjaj, ali i slika.
'Slika' oznaava ulogu koju itragupta ima: poput kamere biljei sve to se
dogaa! itragupta je zapravo izraz koji bi u suvremenom svijetu najbolje oznaavao
skrivenu kameru (itra - slika, gupta - skriveno)!
Legenda o itagupti zapravo opisuje prirodni zakon prema kojem utisci naih
djela nikad ne nestaju. Oni se zapravo utiskuju u podruje oko due ili atmana.
Utisci ostaju u, nazovimo ga tako, virtualnom podruju. U terminima kvantne
fizike rekli bismo da su ti utisci neoitovani, da nemaju ni masu ni energiju, ali da
su preko kvantnoga polja povezani s duom. Dio kvantnoga polja u kojem su
sakupljeni utisci naih djela naziva se itagupta (ovaj put malim slovom jer se
sada ne radi o biu, ve o prirodnom zakonu odnosno podruju).
Kad dua tijekom procesa umiranja izgubi tijelo i osobnost, podruje itagupte je
ono to oko nje preostaje. Zbog toga se u smrti suoavamo sa svojim djelima
nainjenim tijekom ivota.
itagupta prati atmana (duu) poput nevidljivog oblaka zapisanih utisaka. Iako
nije dio due, itagupta je njezin stalni pratitelj.
Dua, ili atman, tei oitovanju na tono odreenom mjestu duh/tijelo sustava.
Kae se da je dua, atman, 'plamen srca' ili ono najunutarnije to se nalazi u
njemu. Radi se o sranoj akri, energetskoj spojnici koja se na sanskrtu naziva
anahata.
Osjeaji su zbog toga 'najblii'podruju itagupte koje poput skrivene kamere
neumorno biljei to se s nama dogaa tijekom ivota.
Upravo e osjeaji imati presudnu ulogu u naim odlukama kad emo prolaziti
kroz proces umiranja i suoiti se sa svojom prolou. Daljnji put due nakon smrti
odreen je kvalitetom osjeaja koje je kroz svoju osobnost za ivota doivljavala i
stvarala.
PRAKTINI POSTUPCI
Vjebe povezane s ovim poglavljem usmjerene su na osvjeivanje
osjeaja koje u nama pobuuju drugi ljudi, ali i onih koje
mi pobuujemo u njima. Naravno da je dobro ako uspijemo
9
KADA DOLAZI SMRT?
Izmeu svih neobinih i zanimljivih pitanja o smrti istie se ono o trenutku
njezinoga dolaska. Kada emo umrijeti?
Za veinu ljudi to je pitanje ak i strasnije od razmiljanja o samoj injenici
da emo umrijeti. Jer, sve dok ne doemo do vrstog i odreenog
znanja o vremenu smrti, u naem umu se jo uvijek zadrava varljiva obmana
i nada da se to nama nee dogoditi.
Naravno, na razini intelekta svatko je svjestan neizbjenosti smrti. Ali, intelekt
ne zadire dovoljno duboko. On ne pokree unutarnja kretanja koja u
ovjeku stvaraju osjeaj sigurnosti, ali i osjeaj izgubljenosti. Intelektualno
znanje o tome da sve to je roeno umire, uope ne mora biti povezano sa
stvarnim prihvaanjem vlastite smrti. Ili, prihvaanjem smrti bliskih nam
osoba.
Zbog toga se esto dogaa da ljudi doista prou kroz unutarnju preobrazbu
tek kad zasigurno saznaju da e umrijeti unutar odreenoga vremenskog
razdoblja. To je, primjerice, sluaj s neizljeivim bolestima. Saznanje da
nam preostaje samo ogranieni broj dana suoava nas s potrebom stvarne
svjesne smrti, otiao k Gospodaru smrti, bogu Jami. Vrativi se, donio je sa
sobom znanje o procesu umiranja i znaenju smrti.
Naiketa je pripadao onim rijetkim ljudima kojima se tijekom ivota otvaraju
Vratnice smrti ili, kako ih neki zovu, Vratnice neba. Dok su one otvorene,
osoba moe pod odreenim uvjetima zakoraiti na drugu stranu i
vratiti se natrag. Naglaavam da pod tim ne mislim na iskustvo tik do smrti.
Mislim na svjesni duhovni postupak, a ne na rezultat nesree ili bolesti.
Koji su to ljudi i kada su Vratnice smrti za njih otvorene, utvruje se
putem djotia. Ako se to utvrdi i oni budu na vrijeme upozoreni i pripremljeni, mogue je da e proi kroz njih i, ako budu tako htjeli, vratiti se sa
znanjem kojim obogauju ivot ljudima s ove strane Vratnica.
Kao to sam objasnio, upravo to je izvor znanja sadranog u ovoj knjizi.
POUKE POGLAVLJA KADA DOLAZI SMRT?
Saznanje da nam preostaje samo ogranieni broj dana suoava nas s potrebom
stvarne pripreme za smrt. Izraavanje konkretnih brojaka predstavlja prilian
udarac na na um. Neto za to smo prije znali da e se dogoditi 'jednom' sada e
se dogoditi u tono odreenom razdoblju, primjerice, 'uproljee sljedee godine'.
Postoje naini da se vrijeme smrti utvrdi bez nazonosti bolesti, odnosno mnogo
godina unaprijed. Takvo se znanje, bez obzira na nain utvrivanja, nikako ne
smije davati nepripremljenim osobama.
Postoji mnogo naina na koje ovjek moe umrijeti. Takoer, postoji i mnogo
uzroka smrti. Ipak, u krajnjoj analizi naina su samo dva, a uzrok smrti uvijek
samo jedan!
ovjek moe umrijeti spreman ili nespreman, a uzrok smrti uvijek je nedostatak
ajusa.
Dua je utjelovljenjem preuzela na sebe odreen broj zadaa koje mora izvriti te
odreen broj poduka koje mora svladati. Jednako tako, preuzela je i odreeno
vrijeme unutar kojega namjerava ispuniti svoju odluku. To vrijeme se u vedskoj
filozofiji naziva ajus.
Ajus ni u kom sluaju ne predstavlja kvantitavnu, ve kvalitativnu mjeru. To znai
da se ne radi o odreenom broju dana ili godina. Radi se o odreenim iskustvima.
Dua e ostati utjelovljena u postojeem tijelu sve dok iskustva koja proivljava
podravaju ivot i evoluciju.
Vedska mudrost koja izravno tumai kvalitetu vremena u odnosu na ovjekov
duhovni razvoj naziva se joti. Pomou jotia mogue je odrediti koliinu ajusa
koju ovjek ima na raspolaganju.
Saznavanje trenutka smrti uz pomo jotia moe se uzdii na jo viu razinu i
pretvoriti se u voljni izbor toga trenutka. Izbor najboljeg trenutka smrti u skladu s
takozvanim grahama ili 'hvataima' iz jotia, olakava proces umiranja, ali je
dostupan samo onima koji su u mogunosti proi kroz svjesnu smrt.
Osim jotia postoje jo neki naini odreivanja trenutka smrti. Najprije, tu je
bolest, odnosno lijeniko predvianje o preostatku ivota. Ali u najveem broju
sluajeva to su unutarnji osjeaji, vanjski znakovi odnosno 'predznaci' i na
posljetku obavijesti dobivene od ljudi kolovanih da 'vide' dolazak smrti, tradicionalno
zvanih pove.
Najidealnija smrt je ona tijekom koje moemo zadrati punu svjesnost.
Mogue je uvjebavati se i pripremati za svjesnu smrt, a i provesti je kad za to doe
vrijeme. U naelu, radi se o voljnom presijecanju spojnice koja povezuje duh i
tijelo. Toj se spojnici pribliavamo potpunim smirivanjem disanja, kao u meditaciji,
a zatim uporabom posebne, ali vrlo jednostavne tehnike zaobilazimo autonomni
ivani sustav koji nadzire disanje.
Uz znanje o svjesnoj smrti eutanazija nije potrebna. Svatko tko to eli, moe i zna
kako, u kritinom e trenutku po svojoj vlastitoj odluci, bez potreba da u moralnu,
etiku i duhovnu dilemu uvlai druge ljude, jednostavno napustiti ovo utjelovljenje
i zakoraiti na drugu stranu, u podruje smrti. Zbog prirode ovoga postupka koji
zahtijeva zrelost i visoko razvijenu svijest, ne postoji mogunost zloporabe u smislu
bijega od ivota samoubojstvom. Ako takvi motivi postoje u osobi koja bi to
pokuala, metoda jednostavno ne bi djelovala.
Da bismo zadrali svjesnost i kontrolu nad njim potrebna nam je sva bistrina uma
i snaga volje koju moemo skupiti. Ako smo omamljeni zbog lijekova, naravno da
toga nema. Rezultat je nagonsko prolaenje kroz smrt i nemogunost dobrih
izbora. Uvijek je bolje umrijeti svjesno, ak i u bolovima. Najbolje je biti sposoban
rei: "Sada odlazim ".
Pitanje lijekova i droga za smanjenje boli mora se rjeavati od pojedinca do
pojedinca.
Kod nepripremljene i uplaene osobe, bolje je da lijekovi uine svoje i uklone
bol. Ali, u sluaju da se radi o pripremljenoj osobi, bolje je smanjiti koliinu
lijekova. Na taj nain e se bol vratiti, ali e se vratiti i svjesnost, to e biti mnogo
korisnije za ispravnu smrt.
Ne smije se zaboraviti da duhovno zrele osobe esto imaju sposobnost kontrole
bola. Ta se sposobnost u trenucima umiranja javlja i nepripremljenim osobama.
Meutim, budui da one zbog straha bjee od bola, nisu je u mogunosti iskoristiti.
Postoje vjebe koje nas pripremaju za mogunost smrti uz bolove.
Mogue je proi kroz svjesnu smrt iako ajus nije do kraja iscrpljen! Takvi sluajevi
su rijetki i posebni. Ljudi kod kojih se utvrdi takva mogunost mogu se pripremiti
na odgovarajui nain, proi kroz smrt za ivota i vratiti se natrag, donosei sa sobom
dragocjeno znanje o ivotu i smrti.
PRAKTINI POSTUPCI
Dvije vjebe izravno povezane s ovim poglavljem odnose se na
privlaenje znakova o nadolazeoj smrti te razvijanje sposobnosti
odvajanja od tijela. Glede svjesne smrti, najvanije je redovito
vjebati meditaciju, a ako postoji elja za razvijanjem sposobnosti
konkretnog provoenja postupka odvajanja od tijela,
prvi korak je uenje tehnika aktivacije na Teaju za arobnjake.
Vjeba odnosno 'molitva' za primjeivanjem znakova nadolazee
smrti korisna je zbog usmjeravanja panje na komunikaciju
s vlastitom unutranjou (intuicija) te inteligencijom Prirode
(sinkroninost). Vjeba koja pomae u odvajanju od osjeta
bola moe se provoditi odmah poradi ispitivanja njezine djelotvornosti,
ali e takoer stvoriti naviku za stvaran proces umiranja
kad e nae sposobnosti biti mnogo vee.
25. VJEBA
Ako ste ozbiljno pristupili pripremama za smrt, svakako ete
eljeti biti upozoreni na nju. U sluaju da niste u kontaktu s povom
(to je teko u dananje vrijeme) niti ste proli osobnu pripremu
koja bi vam omoguila znanje 0 moguim trenucima
smrti na osnovi jotia, preostaje vam unutarnji osjeaj i predznaci.
I jedno i drugo je podlono subjektivnom tumaenju.
Osim rada na intuiciji i razumijevanju sinkroninosti, predlaem
da u svoju dnevnu rutinu ukljuite i neku vrstu molitve za
upozorenjem. Nju moete uputiti Bogu, vioj sili ili kome ve
vama odgovara, svakoga jutra prije nego krenete u aktivnost.
Smislite svoju molitvu ili uporabite sljedee reenice:
"elim u najveoj mjeri biti spremna/an za veliku pustolovinu
smrti. Molim Te da mi da jasno razumijevanje osjeaja i znakova
koji e me upozoriti na njezin poetak."
Nemojte oekivati rezultate ove molitve odmah. Ona e se
moda pokazati tek za nekoliko desetaka godina kad vae vrijeme
dode. Ipak, trenutak pozornosti usmjeren na ovu molbu
vrlo je koristan.
26. VJEBA
U trenutku umiranja ovjekov duh/tijelo sustav vrlo je osjetljiv i
otvoren. Nestaje poistovjeivanje samo s tijelom, a to ponekad
moe pokrenuti buenje mnogih unutarnjih sposobnosti. Primjerice,
osoba moe 'uti' misli drugih ljudi, 'vidjeti' neto to se
ne nalazi izravno u njezinoj blizini te imati razne doivljaje koje
u jogi nazivaju sidhijima - iznimnim sposobnostima. Energija
10
POSLJEDNJA MISAO
Prolazei kroz razna podruja pripreme za umiranje, pribliili smo se samome
trenutku smrti. U treem dijelu knjige zakorait emo preko granice
koja dijeli poznato podruje ivota od nepoznatog i na izgled mranog
podruja u kojem emo se svi jednom nai nakon to napustimo svoje trenutno
utjelovljenje. No, prije toga nam preostaje jo jedno pitanje koje moramo
razmotriti, a to je pitanje posljednje misli.
Tijekom ivota prolazimo kroz razna iskustva. Osjeamo, mislimo, govorimo
i djelujemo. U odreenom smislu sva su naa iskustva i postupci rezultat
nae prole karme. Istodobno, ono to inimo predstavlja novu karmu
ije e nas posljedice sustii u budunosti. Nijedno djelo, a zapravo nijedna
misao, ne ostaje bez svojeg ispunjenja. To znai da je sve to smo ikada
uinili vano u oblikovanju nae budunosti.
U rijetkoj literaturi koja se bavi problematikom smrti ponekad se moe
pronai tvrdnja da je posljednja misao iznimno vana za na daljnji razvoj.
Postoje i miljenja da je posljednja misao ta koja nas nakon smrti odvodi u
'raj' ili 'pakao'. Takoer, neki duhovno-religiozni pravci smatraju da nas
posljednja misao upuena Bogu odvodi ravno k njemu. U sklopu takvoga stajalita,
umiruima se, primjerice, moe preporuiti zazivanje Bojeg imena
dok umiru.
S jedne strane takvo se stajalite moe uiniti naivnim. Zakon karme
izgleda prilino krut: sva poinjena djela za sobom povlae posljedice. Zato
bi posljednja misao bila iznimka? Odnosno, zato bi karmika posljedica
posljednje misli bila vanija ili snanija nego karmika posljedica bilo koje
druge misli?
Postoji nekoliko moguih odgovora na ova pitanja. Prvo, u ivotu postoje
trenuci kad misli i djela imaju dalekosene posljedice. A takoer postoje i oni
trenuci kad su posljedice umjerene ili male. Ista misao ili isto djelo, u razliitim
e okolnostima imati drugaiji utjecaj na nas, ljude oko nas i okolinu u
kojoj se nalazimo.
Trenutak smrti je prilino vaan. Radi se o jedinstvenom dogaaju koji
proivljavamo samo jednom u istom utjelovljenju. Ve sam napomenuo da
umirua osoba moe odjednom pokazivati sposobnosti daleko iznad onih
koje je koristila tijekom ivota. Razlog tome je to nestaje poistovjeivanja s
tijelom. Duh postaje slobodniji i u odreenom smislu snaniji. Energija se
odvaja od materijalnog i usmjerava u duhovno podruje. Snaga raste.
&
Ne postoji preica do 'dobrog' ivota nakon smrti uporabom posljednje misli. Nije
mogue preskoiti posljedice svoje karme tako to emo posljednju misao uputiti
Bogu.
Uporaba posljednje misli dostupna je onima koji su se tijekom ivota pripremali
za smrt, kao i onima koji su vrijeme posveivali duhovnom razvoju. Ako posljednja
misao bude upuena Bogu, doista emo imati njegovu/njezinu podrku.
Na put kroz smrt bit e obasjan Bojom milou. A karma, koliko god bila kruta,
ponekad se pomalo savije upravo pod sjajem milosti upuene s najvieg mjesta.
Ako ste tijekom ivota Boga zvali odreenim imenom i na taj ste se nain zbliili s
njim/njom, onda je logino da e spominjanje upravo tog imena u trenutku smrti
znaiti vau povezanost s boanskim.
Ni jedno boje ime, iz bilo koje kulture ili religije, nema prednost pred drugim.
Bilo koje ime e posluiti svrsi pod uvjetom da ono za vas oznaava Boga.
Prisjetite se da 'virtualni utisci' koji ostaju s duom nakon smrti, to jest podruje
koje smo nazvali itagupta, bolje biljei osjeaje nego misli i rijei. Ono to je
vano nalazi se u vaemu srcu, a ime je samo sredstvo pomou kojega se
izraavate.
Preporuka za posljednju misao je izraz predanosti i prihvaanja vie inteligencije.
Ne postoji vei izraz ljubavi i povezanosti od potpune predanosti. Ako taj osjeaj
izrazimo mislima ili rijeima onda emo rei: "Neka bude volja Tvoja."
Ljudi koji ispraaju umirueg na njegovom posljednjem putovanju mogu mu pomoi
u smislu podsjeanja na znanje o kojemu je razmiljao tijekom ivota te na
postupke za koje se uvjebavao. Na taj nain, pomaui umiruem, oni uklanjaju
mnotvo karmikih dugova koji ih optereuju.
PRAKTINI POSTUPCI
Pribliivi se kraju drugoga dijela knjige koji govori o pripremi
za smrt, pribliili smo se i kraju vjebama koje moemo provoditi
u tom smislu. Vjeba 'posljednje misli' koja se preporuuje
uz ovo poglavlje zapravo je posljednja koju na taj nain moemo
uvjebavati.
Na posljetku, proces svjesne smrti moe se provesti samo jednom,
u trenutku stvarne smrti. Zbog toga ga nije mogue provesti
'za probu'. Ali, postoje odreena 'stanja svijesti' koja nam
mogu pribliiti uvjete koji e vladati tijekom smrti. Najjednostavnije
i najdostupnije takvo stanje je spavanje odnosno sanjanje.
Zbog toga emo u nastavku knjige mnogo panje posvetiti
upravo tome. Na cilj e biti da u snovima, koji su vrlo slini
nejasnim, halucinogenim stanjima tijekom umiranja, pronaemo
vrst oslonac svjesnosti. Zapravo, moe se rei da su snovi
i spavanje veliki blagoslov za ovjeka. To je naa prigoda da iskusimo
smrt mnogo prije nego za nju doe vrijeme. tovie, snovi
su poligon na kojem e se odvijati sve nae daljnje vjebanje i
priprema za svjesnu smrt. O svemu tome bit e vie govora uz
vjebe u sljedeim poglavljima.
28. VJEBA
Vjebajte miljenje 'posljednje misli' u trenucima prije spavanja.
Kad legnete, pratite to se dogaa, odnosno prepustite se
sanjarenju i uobiajenim razmiljanjima. Kad osjetite da ste
blizu sna, pomislite 'posljednju misao': "Neka bude volja Tvoja."
To je sve. Moete je pomisliti samo jednom ili nekoliko puta, ali
NEMOJTE je ponavljati dugo vremena. Tri, etiri puta i to je
sve.
Druge veeri ponovite postupak, ali pomislite 'posljednju misao'
neto kasnije, kad budete jo dublje u oputenom stanju
prije nego to zaspite. Sljedee veeri priekajte jo malo. Nastavite
s procesom sve dok nakon nekoliko dana ne zaboravite pomisliti
'posljednju misao'. To e se sigurno dogoditi. Pazite, ne
mislim na situaciju kad ste zaboravili na cijeli proces! Mislim na
situaciju u kojoj ste ga otpoeli, svjesno ekali da se pribliite
toki spavanja, a zatim skliznuli u san nepomislivi 'posljednju
misao'.
Kad se to dogodi, ponite iznova. Prvi dan je pomislite prilino
rano, moda minutu nakon to ste legli i zatvorili oi. Drugi dan
neto kasnije i tako dalje. Ponovo ponavljajte proces sve dok
jedne veeri ne zaboravite na 'posljednju misao'.
Osim navikavanja na 'posljednju misao' u nejasnom stanju
svijesti, ova jednostavna vjeba pomoi e osvjeivanju snova
emu emo pristupiti kasnije u knjizi.
TREI DIO
TAJNE UMIRANJA I SMRTI
Smrt je najvea tajna ivota. Izluivala je ljude od pradavnih vremena.
A opet, usprkos najveim naporima da se misterij razotkrije,
smrt je danas tajanstvenija nego ikada prije.
Kirpal Singh
Nakon to smo detaljno obradili sva pitanja o smrti s kojima se ovjek
susree jo za ivota, trei dio knjige detaljno opisuje ono to se dogaa tijekom
umiranja, odnosno tijekom onog dijela ivota koji nazivamo smrt.
Tijekom ivota moramo se pripremati za smrt u smislu odravanja Naio
posljednjoj misli ili polju itagupte koje uva utiske koje je dua primila uglavnom
putem srca, slue nam takoer kao priprema za prijelaz na drugu
stranu. Isto tako, ukoliko se posvetimo praksi meditacije i dodatnim znanjima
koja iz nje proizlaze, mogli bismo raunati na izbor trenutka smrti, odnosno
na svjesnu smrt.
Meutim, izraz 'svjesna smrt' obuhvaa mnogo vie od namjernog prekidanja
poveznice izmeu due i njezinog utjelovljenja kad za to doe vrijeme.
Svjesna smrt zapravo znai potpuno budan prijelaz kroz proces umiranja.
Budui da sada zalazimo u podruje koje nam nije dostupno svaki dan,
vjebe koje emo provoditi utvrdit e temelj svjesnosti tijekom umiranja.
Kao to ete vidjeti, radi se o uvoenju svjesnosti u proces spavanja i snova.
Sanje stanje svijesti koje doivljavamo za ivota, a najslinije je smrti. Zbog
toga e praktini dio ovoga poglavlja biti povezan s razumijevanjem i vjebanjem
takozvanih lucidnih snova.
ketine tri vatre, vatre atmana, karme i dharme. Posebna znanja, poput onog
S teoretske strane dobit emo znanje i razumijevanje procesa umiranja i
smrti. To znai da emo nauiti to se dogaa kad umiremo i kako to izgleda
sa subjektivne strane. Vidjet emo kako dua naputa svoje utjelovljenje i to
ne samo materijalno tijelo ve i osobnost. Nauit emo kako tijekom umiranja
dua dva puta susree itaguptu, a takoer dva puta i Jamu, boga smrti.
Naravno, vedsko poimanje 'boanstava' nije religiozno. Radi se o prirodnim
zakonima koje u objasniti na nain prihvatljiv i razumljiv zapadno obrazovanom
11
PROCES UMIRANJA
Umiranje i smrt predstavljaju iskustva na putu evolucije due. Odnosno,
radi se o stanjima u kojima se dua nalazi. Tijekom ivota dua
takoer doivljava odreena iskustva u odreenim stanjima. Osnovna znaajka
due je svjesnost. Svjesnost je cilj kojemu dua tei, a istodobno to je i
nain na koji se povezuje s oitovanim svemirom oko sebe. Zbog toga je ispravno
rei da dua doivljava svoju okolinu u razliitim stanjima svijesti.
Uobiajeno je da se tijekom ivota izmjenjuju tri stanja svijesti: budnost,
spavanje i sanjanje. One due koje duhovno znatno napreduju mogu putem
svojih osobnosti proivljavati i napredna stanja svijesti. Najprije, tijekom
meditacije doivljava se ista svijest odvojena od osjetila. Zatim se ista svijest
utvruje u svakidanjoj djelatnosti te se ne gubi ak ni kada osjetila
ponovo ponu prenositi utiske iz vanjskoga svijeta. Nakon toga dua postaje
sposobna zamjeivati tanahne razine stvarnosti koje se mogu nazvati 'nebeskim',
te na posljetku shvaa jedinstvo oitovanog i neoitovanog, sebe i
onoga izvan sebe.
Stanja svijesti mogu se sustavno podijeliti na sedam razina. U etvrtom
dijelu knjige Put u besmrtnost vidjet emo kakav utjecaj ona imaju na proces
umiranja i smrti.
Zasad je dovoljno prihvatiti injenicu da dua svijet oko sebe doivljava
zavisno od stanja u kojemu se nalazi. Primjerice, spavanje je jedno takvo
stanje. Budnost je drugo takvo stanje. Valja primijetiti da je stanje svijesti
blisko povezano sa stanjem tijela. Djelovanje tijela je sasvim drugaije tijekom
spavanja nasuprot onome tijekom budnosti.
Kad otpone proces umiranja tijela, dua e prirodno prolaziti kroz
razliita stanja. Njih ne nazivamo stanjima svijesti jer su zapravo prijelazna.
U njima nema trajnosti i potpunosti jer su izazvana drastinim promjenama
u duh/tijelo sustavu.
Ipak, ba kao i u sluaju duhovnog razvoja i trajnih stanja svijesti gdje
nam je cilj odrati nepominu toku nasuprot promjenjivom oitovanom
svemiru, tako je i tijekom umiranja i smrti cilj odrati arite svjesnosti dok
dua prolazi kroz sva iskustva smrti. Ukoliko bismo u tome uspjeli, mogli
bismo rei da smo doivjeli svjesnu smrt. No, najprije je potrebno razumjeti
iskustva koja se javljaju tijekom umiranja tako da se, koliko god je to mogue,
moemo pripremiti na njih.
Stanja u koja dua zapada nakon smrti Tibetanci nazivaju bardo stanjima.
Izraz bardo bi se mogao prevesti kao prijelaz. Meutim, bar znai izmeu, a do
je zastoj. U tom smislu bi rije bardo mogla znaiti 'zastati izmeu'. Jasno je
da ne bi bilo dobro da se 'zastane izmeu', pa se zato bardo stanja nazivaju
prijelazima koje je potrebno ostaviti iza sebe.
Meutim, u odreenom smislu tibetanska filozofija i stanja svijesti tijekom
ivota oznaava izrazom bardo. Tako se, primjerice, spominje da tijekom
ivota doivljavamo tri barda: budnost, spavanje i meditativno stanje.
Nakon toga jo tri barda doivljavamo poslije smrti. Ne mora nas zbunjivati
razliitost pristupa jer je veina stanja svijesti zapravo prolazna i prijelazna.
to se tie analize iskustava nakon smrti odnosno tijekom umiranja, sustavi
su razliiti, zavisno od stajalita koje elimo zauzeti.
U analizi procesa umiranja koja slijedi neu koristiti izraz bardo, osim
kod opisivanja drugog susreta s itaguptom (vidi dijagram Put due kroz umiranje
i smrt). Ono to se tada dogaa zapravo je i najvie povezano s
posebnim shvaanjem izraza bardo u smislu tibetanskog znanja o umiranju i
smrti.
* * *
Tijekom procesa umiranja dua gubi tijelo i
osobnost. To znai da se oslobaa promjenjivog
i relativnog te da skida odjeu koju je
nosila tijekom utjelovljenja koje upravo naputa.
Ono to e ostati nakon zavretka toga
procesa je sama dua te 'virtualni' utisci njezinih
iskustava sauvani u polju itagupte.
U prvom koraku procesa umiranja nestaju
promjenjivi elementi od kojih su nainjeni
tijelo i osobnost. Ti promjenjivi elementi mogu
se opisati na vie naina. Uobiajeni nain je putem takozvanih mahabhuta.
Izraz mahabhuta sastoji se od dvije rijei, maha to znai velik, i bhuta to
znai temelj, sastojak. Dakle, mahabhuta je 'veliki temeljni sastojak'. Radi se
o osnovnim 'elementima' od kojih je nainjeno sve u oitovanom svemiru.
Tih elemenata ima pet i dobro su poznati iz raznih duhovnih i filozofskih
uenja: zemlja, voda, vatra, zrak i prostor.
Meutim, budui da smo u pripremi za umiranje spominjali joti i njegovu
sposobnost da odredi razdoblje smrti te karmikog nositelja koji e nas
kroz nju provesti, na pristup e obuhvatiti i sedam graha, karmikih hvataa,
s kojima barata joti.
Karmiki hvatai su odgovorni za oitovanje utjelovljenja. Oni iz polja itagupte
koje nosi utiske, stvaraju okolnosti tijela, duha i ivota, kroz koje se ti
utisci najlake mogu pretvoriti u konkretna iskustva u sljedeem utjelovljenju.
Kad se dua ponovo rodi, raa se u trenutku kad su karmiki hvatai,
grahe, u posebnim odnosima koji su najpovoljniji za daljnji razvoj due.
Zbog toga dobivamo tono odreeno tijelo, ali i tono odreene znaajke
naega duha. Karmiki hvatai su poput silnica koji na sebe privlae oitovana
iskustva, bilo tjelesna bilo psiholoka.
Tijekom procesa umiranja dua se istodobno s temeljnim sastojcima, mahabhutama,
oslobaa i karmikih hvataa, graha. Ono to ostaje je polje itagupte
oko nje. Tek nakon prolaska kroz smrt, prilikom ponovnog utjelovljenja,
polje itagupte e privui karmike hvatae koji e za duu ponovo
stvoriti tijelo, duh i sve druge okolnosti ivota.
Sedam karmikih hvataa se u naem duh/tijelo sustavu najbolje oituju
Kako sjeanje, um, osjeaji i ego poinju slabiti, tako virtualno polje itagupte
jaa. Odjednom se javljaju sjeanja i slike iji izvor zapravo nije u strukturama
osobnosti konkretnog utjelovljenja ve u virtualnom polju oko same due. Kad se
to poinje dogaati govorimo o 'prvom susretu s itaguptom'.
Prolazei kroz proces umiranja tijela i osobnosti, a zatim i kroz prvi susret s
itaguptom, pred duu se ne postavljaju nikakvi izbori. Ona jednostavno prolazi kroz
data iskustva. Tijekom njih najbolje bi bilo odrati svjesnost i, to je moda jo
vanije, pristupiti im bez straha.
PRAKTINI POSTUPCI
U prvi i drugi dio knjige uvrstio sam vjebe koje smatram korisnim
u smislu pripreme za veliku pustolovinu umiranja i
smrti. Te su vjebe iznimno vane i za stvaranje ispunjenog i
sretnog ivota. Meu njima svakako se istie praksa meditacije i
tome pridruene vjebe. Sada, kada smo prekoraili prag koji
dijeli stanje ivota od stanja smrti vie nismo u mogunosti
vjebati na isti nain. Ono to e se dogaati u trenutku umiranja
doivjet emo samo jednom u ovom utjelovljenju.
Ono to ipak moemo uvjebavati jest odravanje svjesnosti u
stanjima razliitim od svakidanje budnosti. Na posljetku, sama
meditacija e u nama stvoriti unutarnju svjesnost koja se nee
izgubiti bez obzira na to to radimo i kako se osjeamo. Via
stanja svijesti o kojima ete neto proitati u etvrtom dijelu
knjige, sama po sebi predstavljaju sigurnost u uspjeno putovanje
kroz smrt.
No, dok jo nismo razvili via stanja svijesti, a taj razvoj traje godinama
odnosno nekad i ivotima, moemo uvjebavati svjesnost
tijekom stanja svijesti koje nazivamo sanjanje. Ve sam
nekoliko puta napomenuo da su mnogi stupnjevi umiranja i
smrti nalik snovima. Dua ima odreena iskustva, ali nije ograniena
tijelom. Isto tako je kad sanjamo. Nema vie ogranienja
koja doivljavamo u budnom stanju. Moemo, primjerice, u
tren oka promijeniti okolinu u kojoj se nalazimo. Jedan dio sna
provedemo u svome rodnom gradu, drugi u Parizu, a trei na nekom
nepostojeem mjestu. U snu nas mogu posjetiti umrle
osobe, ljudi koje volimo, ali nismo s njima, ba kao i netko potpuno
nepoznat, ali u ulozi koja pripada nekome drugome. U
snovima je sve mogue. Jednako je tako tijekom umiranja i
smrti. Iskustva koja tada doivljavamo halucinogena su i snolika.
Zapravo, na um je prilino zbunjen s onim to mu se dogaa.
esto ne zna gdje se nalazi i preputa se struji koja ga nosi.
Javljaju se razni osjeaji, a esto je to strah. Od odreenih iskustava
emo pobjei, a neka e nas privui. Upravo od tih reakcija
e ovisiti na daljnji razvoj. Ako uspijemo na neki nain nadzirati
12
SUSRET SA SVJETLOU
U vedskoj filozofiji dobro je poznata slika svemira kao drveta ije je korijenje
u nebu, a grane mu se pruaju prema dolje. Korijenje se ne vidi pa
simbolizira neoitovani izvor svemira, apsolutno i nepromjenjivo koje se nalazi
u osnovi svega. Vedski izraz za to podruje je brahman. Grane, listovi i
plodovi predstavljaju oitovanje neoitovane energije. One se vide, ali se
takoer i mijenjaju. Rastu, cvjetaju, dozrijevaju i na posljetku propadaju.
Upravo takav je relativni, promjenjivi svijet. On se vidi, ali bez korijenja ne bi
mogao postojati. Jednako tako nita ne bi moglo postojati u materijalnom
svijetu da nema onog nevidljivog, duhovnog.
Suvremena znanost, posebice kvantna fizika, nam takoer objanjava da
prolaze prema vjenosti. Jednako tako je i jama prolaz prema vjenosti. Odnosno,
Jama je uvar toga prolaza.
Prvi susret s Jamom je dakle trenutak kada dua biva osloboena svakog
tereta tijela i osobnosti te se nalazi pred beskonanim i neoitovanim u koje
sada vrlo lako moe zaroniti. Ako eli, iz njega ne mora nikada ni izii! Moe
ostati u vjenoj svjetlosti i vjenom blaenstvu neosobnog brahmana, neoitovanog
izvora svega stvorenog.
Ali, ba kao to je to sluaj sa crnom rupom, ako tako uini, zauvijek e
izgubiti svaku osobnost. Pretopit e se u neosobno i vie nikada nee postojati
kao zasebna dua. Nekome to moda moe izgledati privlano, a postoje
ak i duhovne kole koje svoj cilj vide upravo u tome. U etvrtome poglavlju
objasnit u detalje takvoga stava, kao i njegove zamke. Zasada u samo napomenuti
da preputanje neosobnoj svjetlosti, koliko god ugodno nekome
bilo, znai povratak izvoru, ali istodobno i gubitak svrhe zbog kojih je pojedinana
dua uope nastala. Evolucija due nastavlja se preko neosobnog i
neoitovanog, a na posljetku, na kraju te evolucije uvijek ostaje mogunost
ponovnog stapanja s njim.
Zbog toga se dua na ovoj razini umiranja nalazi pred prvim velikim
izborom. Nakon to je prola kroz iskustvo raspada elemenata i karmikih
hvataa te je proivjela prvi susret s itaguptom, poljem sjeanja na svoja
djela, sada se po prvi put susree s jamom, duhovnom crnom rupom, djetetom
Sunca i prolazom do neoitovanog. Daljnji put due ovisi o njezinom
ponaanju u tome trenutku.
Dakle dua je nakon nestanka tijela i osobnosti najprije nakratko doivjela
zatamnjenje, a zatim se na ovaj ili onaj nain nala pred bljetavim
svjetlom. Sada su mogue dvije reakcije.
Prva reakcija je da dua osjeti veliku privlanost prepoznajui blaenstvo i
utjehu u svjetlu s kojim se suoila. Druga reakcija je odbijanje i strah. Veina
dua e najprije osjetiti ugodu i privlanost, a zatim krenuti prema svjetlu.
Meutim, nakon nekog vremena, prije ili kasnije, javit e se neugoda i odbijanje
i dua e se okrenuti od svjetla.
Privlanost e dua osjetiti zbog prepoznavanja istosti. Ono to dua u
sebi jest, to je i jama. Neoitovano, beskonano i bezvremeno koje je dua,
prepoznaje to isto u svjetlu jame. Prva reakcija je, dakle, oduevljeno kretanje
u susret svjetlu.
Meutim, kako se dua pribliava svjetlu, tako postaju vidljive mogue
razlike izmeu svjetla jame i same due. Ili, drugim rijeima, kako se dua
pribliava jami, sve se vie aktivira polje itagupte, u kojemu se nalaze osnove
za karmika sjeanja due. Kad te razlike postanu velike, dua odjednom
poinje osjeati neugodu. Nastaje unutarnje trenje i svjetlost jame postaje
prejaka za duu. Ona osjea kao da e je snaga svjetlosti spriti i unititi. To
se, naravno, ne moe dogoditi. Jama e spriti sjeanja, dakle itaguptu, a ne
duu. Ipak, dua se jo uvijek poistovjeuje s omotaem itagupte koji nosi
oko sebe i zbog toga bjei od razarajueg svjetla jame.
Ovaj proces se dogaa u najveem broju sluajeva. Rijetke su due koje
odmah osjete neugodu pri susretu sa svjetlom. Takoer su rijetke due koje
e biti neka od donjih akri. Ako se okrenula od svjetla kasnije, put izlaska e
biti neka od gornjih akri.
Prolazak kroz svjetlost, a to znai pribliavanje svjetlosti do najvee mogue
mjere, ali bez pretapanja u nju, znai izlazak kroz krunsku akru. Takav
izlazak, tvrdi Katha Upaniad, osigurava besmrtnost iako to nije u potpunosti
tono. Naime, dua jo uvijek mora doivjeti drugi susret i s itaguptom i s jamom
sto je zasigurno najbolji mogui izlaz za duu.
Nakon susreta s jamom, kretanje due kroz akre van iz duh/tijelo sustava
potpuno je spontano. Nema niega to bi dua mogla uiniti u smislu izbora
akre. Taj je izbor poput rezultanti prirodnih sila ije su vrijednosti postavljene
jo za ivota, odnosno tijekom susreta sa svjetlou.
I tako, suoena s pravom naravi ivota koja je istodobno i narav boanstva
koje upravlja smru, dua kree u sljedeu vanu pustolovinu na svome putu:
drugi susret s itaguptom. Za razliku od prvog tijekom kojega smo dobili
samo pregled svojih postupaka, ovaj drugi je mnogo tei i dulji. Ovdje itagupta
dui postavlja teke zadae i pitanja. Zavisno od odgovora na njih, itagupta
e Jami predati izvjetaj o stanju razvoja due.
POUKE POGLAVLJA SUSRET SA SVJETLOU
U vedskoj filozofiji dobro je poznata slika svemira kao drveta ije je korijenje u
nebu, a grane mu se pruaju prema dolje.
Podruje koje zovemo brahman je sveprisutno i vjeno. Ono je potpuno budno
odnosno svjesno, a krasi ga i znaajka velike ugode ili blaenstva. Vedski sat it
ananda gdje sat predstavlja vjenu istinu, it svjesnost, a ananda blaenstvo, saeti
je opis neoitovanog brahmana.
Tijekom procesa umiranja postoji jedan trenutak kad dua osloboena veine
tereta tijela i osobnosti vrlo jasno prepoznaje svoju pravu narav, a takoer prepoznaje
da je ona dio vee cjeline, brahmana, jednako svjesne i jednako blaene
kao i ona sama.
Taj trenutak zovemo 'prvim susretom s Jamom', a prepoznaje se po iskustvu
bljetavog bijelog svjetla koje duu iznimno privlai k sebi.
Iskustvo svjetla dolazi neposredno nakon to je dolo do raspada pet elemenata
(mahabhuta) i sedam karmikih hvataa (graha). Ponekad e osoba iskusiti susret
sa svjetlom nakon subjektivnoga doivljaja prolaska kroz mrani tunel. Ali,
iako je ta predstava uobiajena zbog estih izvjetaja ljudi koji su proivjeti
iskustvo tik do smrti, 'prolazak kroz tunel' nije pravilo.
Energetska struktura ljudskoga duh/tijelo sustava na neki je nain slina strukturi
svemira prikazanoj u preokrenutom drvetu.
Kad proces umiranja tijela i osobnosti doista otpone, energija se najprije povlai
prolazim kroz njega", to je reenica koja mora voditi duu prilikom prvog susreta s
Jamom, Gospodarem smrti.
Nakon susreta s Jamom, kretanje due kroz akre van iz duh/tijelo sustava potpuno
je spontano. Nema nieg to bi dua mogla uiniti u smislu izbora jedne od
preostalih est akri kroz koje e izii. Taj je izbor poput rezultanti prirodnih sila
ije su vrijednosti postavljene jo za ivota, odnosno tijekom susreta sa svjetlou.
PRAKTINI POSTUPCI
Nakon to ste barem desetak dana provodili zdravu rutinu,
posebice u odnosu na vrijeme odlaska na spavanje i osiguravanje
dobroga nonog odmora, vjerojatno ste primijetili da ste
svjesniji svojih snova. Moda ih je sada vie ili ih se jednostavno
bolje sjeate. Odmor je osnova budnosti i svjesnosti. Zbog toga
je prirodno da zdrav odmor donosi puniji ivot, bolje zapaanje i
svjesnije snove.
No, nekim e ljudima biti potrebno prilino mnogo odmora da
bi tijelu povratili njegovo prirodno stanje. Ako je vae spavanje
jo uvijek nalik 'komi' iz koje se ujutro budite potpuno nesvjesni
bilo ega to se dogadalo tijekom noi, potrebno vam je jo odmora.
Nastavite sa zdravom rutinom odlaska na spavanje sve
dok se ne pone pojavljivati sjeanje na snove.
Drugi problem mogao bi biti obrnut: nemogunost spavanja,
odnosno nesanica. U tom sluaju najprije je potrebno stvoriti
ravnoteu duh/tijelo sustava. Ne preporuujem vam da provodite
vjebe za stvaranje lucidnih snova ako patite od nesanice.
Najprije rijeite taj problem, a zatim pristupite daljnjim vjebama.
31. VJEBA
Ova e vjeba vau pozornost usmjeriti na snove. Potrebna vam
je posebna biljenica u koju ete zapisivati ono to ste sanjali.
Biljenicu stavite na ormari pokraj kreveta, a odmah do nje pripremite
i olovku.
Naime, snove morate zapisivati im se probudite, bez odlaganja,
prije nego ustanete iz kreveta! Zapravo, postupak je sljedei:
kad vam se ujutro vrati prvi trag svjesnosti, ak i prije nego
to ste otvorili oi, odmah prizovite u sjeanje ono to ste sanjali.
Jo uvijek se nalazite u nekoj vrsti polusna. Budnost se
nije u potpunosti vratila, tijelo vam je vrlo oputeno ak do te
mjere da ga moda i ne osjeate. Ako biste se prepustili mirnom
leanju, vrlo lako biste ponovo skliznuli u san. Upravo u tome
prijelaznom stanju dok jo niste potpuno budni, ali vie zapravo
ne spavate, vae sjeanje na svijet snova je najpotpunije. Mirno
leei prisjetite se svih snova koje ste tijekom noi imali. Prisjetite
se njihove radnje, mjesta gdje su se odvijali, osoba koje su
13
BARDO
Smrt se odijeva u svjetlost, a ne u tamu. Tama je ono to dua doivljava
ako ne moe izdrati svjetlost. Jama, vedski Gospodar smrti, sinje Sunca i od
svog oaje naslijedio svjetlo koje ga okruuje.
Nakon raspada elemenata i karmikih hvataa te svojevrsnog saetka ivotnog
puta, dua se susrela sa svjetlom i prola kroz njega. Bez obzira na
sebi uva karmike obrasce ovisnosti o tijelu i osobnosti, ali je mnogo tanahnija nego prije.
Jedna od posljedica te tanahnosti odnosno potpune neovisnosti je i sposobnost
due da zapaa prirodne zakone na osoban nain. To konkretno znai da
je sasvim mogue da drugi susret ne bude s itaguptom ve s itaguptom,
osobnim duhovnim biem!
Neke due e ve i u prvom susretu s Jamom, iza svjetla koje e se pojaviti
pred njima, naslutiti osobnu svjesnost. Imat e osjeaj da su se susrele s
neim vrlo uzvienim. Ponekad e nazonost osobe iza svjetla smatrati
boanskom. U odreenome smislu bit e u pravu jer Jamina narav jest
boanska. Ipak, ne radi se o susretu s Bogom. Osobnost iza svjetla, ako je
uope i osjetimo, je osobnost Jame, Gospodara smrti.
ak i prije toga, prilikom prvoga susreta s itaguptom, neke e due osjetiti
kako im netko projicira dogaaje iz njihovoga ivota. To znai da e ve
tada doivjeti itaguptu na osoban nain. Ipak, osobni susreti s Gospodarem
smrti i njegovim zapisniarem vrlo su rijetki. Uglavnom se radi o proivljavanju
odreenih iskustava ili u najboljem sluaju o slutnji neke nazonosti.
Sada, meutim, nakon izlaska iz duh/tijelo sustava dua ima sve preduvjete
za osobne susrete, pod uvjetom da je za njih sposobna. Ta sposobnost
izraava se mogunou odravanja svjesnosti tijekom procesa umiranja.
Ako je dua potpuno svjesna, a to e se dogoditi ako je bila dobro pripremljena
za proces umiranja i ako je prola kroz svjetlo jame izbjegnuvi
zamku pretapanja s njim te izila kroz sedmu akru, onda e itaguptu
doivjeti kao osobno duhovno bie. Nain na koji e se to bie pojaviti ispred
due moe biti raznolik. On ovisi o uvjerenjima koje je dua stekla kroz osobnost
u prethodnome ivotu. Vedske legende govore o pticolikom biu, ali to
uope ne mora biti tako. Moda e ga netko doivjeti kao anela ili kao nazonost
bez oblika. To je zapravo nevano. Ono to je vano dogaa se na
razini odnosa izmeu due i itagupte.
Ukoliko je dua potpuno svjesna onoga to se dogaa i sposobna prihvatiti
njegovu nazonost, njihov razgovor e biti kratak. O tome Katha Upaniad govori
na sljedei nain:
Osloboen svih udnji koje lee u srcu,
smrtan ovjek postaje besmrtan.
U tom trenutku on kree k Najviem.
Jednom kad su svi vorovi srca presjeeni,
smrtan ovjek postaje besmrtan.
I tu svakapoduka prestaje.
'Presjeeni vorovi srca' su udnje, neispunjene elje, osjeaji i karmiki
dugovi. Ako je neto od toga prisutno, dua nee moi odrati svjesnost u
susretu s itaguptom. Ali, ako je svjesnost tu, onda itagupta nema mnogo
posla. On e svakako zaviriti u duu. Moda e to dua doivjeti kroz pitanje o
tome tko je ona. "Tko si ti?", mogao bi zapitati itagupta vidjevi pred sobom
pova. Naime, bardo stanje moe zavriti mnogo ranije i onda itanje gubi
smisao. Pove bi morale posjedovati znanje koje im omoguuje odreivanje
trenutka kad je dua napustila bardo.
Drugi susret s itaguptom moe prilino iscrpiti duu. Iako e sva iskustva
biti nalik snu, ti e snovi biti vrlo stvarni i dua e uivali ili putiti u skladu s
njihovim sadrajem. Ako je prolaz kroz bardo nesvjestan, dua e jedva
doekati njegov kraj muena uasnim slikama i strahom od njih. Kad sve to
zavri utonut e u san bez snova. Bit e to tama u kojoj e nesvjesna dua
ponovo susresti Jamu. Zavisno od svojih osjeaja u bardo stanju bit e
upuena u jednom od dva mogua smjera: putem utjelovljenja ili putem nebesnika.
Svjesna dua koja je prola kroz bardo budna ili barem djelomino budna,
takoer e doi pred Jamu, ali ne u tami spavanja, ve obasjana svjetlom
svoje vlastite spoznaje. Ono e joj obasjavati put koliko to bude mogue. I
takva dua e krenuti jednim od dva puta, ali e u izboru sudjelovati svjesno.
Samo dui koja je bila potpuno budna prilikom drugog susreta s itaguptom
i u srcu nije nosila nita drugo osim suosjeanja, Jama, Gospodar smrti,
ponudit e i trei put, vrhunski put sustvaratelja.
POUKE POGLAVLJA BARDO
Osim ostataka materijalnoga tijela, dua iza sebe ostavlja i energetska tijela. Ta
energetska tijela jo neko vrijeme ostaju unutar oitovanoga svijeta. Drugim
rijeima, ba kao to dua iza sebe ostavlja tjelesnu leinu, ona ostavlja i energetsku
leinu.
Energetske leine ponekad mogu ui u ogranieno meudjelovanje s materijom.
Ova pojava objanjava neobina iskustva povezana s duhovima, pomicanjem
stvari u kuanstvu pokojnika ili na drugim mjestima s kojima je bio povezan.
Umrle due ne smiju se prizivati niti povezivati s materijalnim ili energetskim tijelima
i osobnostima koje su napustile.
Jedna od posljedica gotovo potpune neovisnosti od duh/tijelo sustava je i sposobnost
due da zapaa prirodne zakone na osoban nain. To znai da je sasvim mogue
da drugi susret ne bude s itaguptom, ves itaguptom - osobnim duhovnim
biem!
Neke due e ve i u prvom susretu s Jamom, iza svjetla koje e se pojaviti pred
njima, naslutiti osobnu svjesnost. Imat e osjeaj da su se susrele s neim vrlo
uzvienim.
Osobni susreti s Gospodarem smrti i njegovim zapisniarem vrlo su rijetki. Uglavnom
se vie radi o slutnji neke nazonosti.
Nakon izlaska iz duh/tijelo sustava dua ima sve preduvjete za osobne susrete pod
uvjetom da je za njih sposobna. Ta sposobnost izraava se mogunou odravanja
J*
Ovo 'testiranje' zapravo je bit bardo stanja koje nastaje nakon naputanja
duh/tijelo sustava. Dui e sada biti prikazane mogunosti. Najprije e doivjeti
one bolje i ugodnije, a zatim postupno one manje dobre, sve do vrlo loih, odnosno
uasnih i stranih.
Bardo stanje je subjektivno stanje u kojem dua prolazi kroz niz utisaka. Nema
naina da se opie sadraj toga snolikog stanja. Ono je razliito od sluaja do
sluaja. Pokuaj stvaranja nekog opeg obrasca nuno nas vodi do religijskih
objanjenja.
Ipak, postoji logika iza iskustava u bardo stanju. itagupta trai istovjetnost unutar
polja itagupte oko due, ne bi li odredio stupanj zrelosti. Najprije e dui pokazati
ljepu stranu ivota, a zatim onu runiju. Privlanost e znaiti prepoznavanje
i poistovjeivanje i itagupta e odmah znati gdje dua pripada.
Oblici koji se dui prikazuju, a to mogu biti ljudi, ivotinje, demoni ili bogovi na
ovaj ili onaj nain utjelovljuju pojedine karmike utiske. Ti oblici bit e povezani s
uvjerenjima i tradicijskim uvjetovanjem iz prethodnoga ivota due. I u ovome
sluaju moe doi ili do privlanosti ili do poistovjeivanja sa situacijom ili likovima
pa e itagupta ponovo donijeti prosudbu o stanju u kojem se dua nalazi.
itanje za umirue moe se uporabiti kao pomo dui da lake proe kroz bardo
14
DRUGI SUSRET S JAMOM
Bardo drugog susreta s itaguptom moe biti prilino iscrpljujui za
duu. Ona se susree s ugodnim, ali i vrlo neugodnim vizijama proizalim iz
ostataka svojega vlastitog uma, odnosno tragova osobnosti zadranih u polju
itagupte.
Razina svjesnosti tijekom prolaza kroz bardo moe biti razliita. Takoer
je razliita i duljina zadravanja na tome mjestu. Razina svjesnosti i duljina
zadravanja obino su obrnuto proporcionalne. to se dulje zadrimo u
bardu to je vea vjerojatnost da emo izgubiti svjesnost i prepustiti se nagonskim
reakcijama na vizije koje imamo. Vrijedi i obrnuto: brz prolazak kroz
bardo, s malo vizija i to uglavnom ugodnih, ukazuje na visoku razinu svjesnosti.
Potpuna svjesnost sa sobom donosi osobni susret s itaguptom, te
kratku provjeru stanja due tijekom koje dolazi do prepoznavanja istoe osjeaja.
Svi 'vorovi srca' su raspleteni, a ostaje samo suosjeanje bez karmike
povezanosti.
Potpuno budna dua nakon toga ulazi u palae Jame, Gospodara smrti.
Ili, ako to elimo rei na neosoban nain, ona dolazi u bezvremeno stanje
singularnosti polja jame. Ovdje prestaju vrijediti svi zakoni koji su do tada
djelovali na duu, a posebice oni koji je povezuju s prethodnom osobnou.
Sve do trenutka ulaska u Jaminu palau dua je ipak nekako bila uvjetovana
prethodnim ivotom. Umiranje tijela i duha, pregled ivotu i na posljetku vizije barda, sve je to bilo povezano s dogadajima i iskustvima kroz koje je dua
prola odjevena u tijelo i osobnost koju je napustila. Sada, meutim, padaju
sve granice vremena i prostora. Prethodna osobnost vie nita ne znai. Odnosno,
znai jednako kao i sve druge osobnosti koje je dua bilo kada preuzela
na sebe.
U podruju jame budna dua zna sve. Ona zna kakvim je sve putevima
kroila do ovoga trenutka. Svjesna je poduka koje je svladala, a takoer i onih
koje nije. Sve dogaaje i tekoe koje je proivjela sada sagledava u novome
svjetlu. Svi dijelovi ivotnih slagalica koji su je prethodno zbunjivali sada se
kristalno jasno uklapaju u veu cjelinu.
U palaama Jame, Gospodara smrti, ne postoji privid. Ovdje nema mogunosti
zavaravanja. Stvari su upravo takve kakve jesu i dua jasno vidi na
kojoj je stepenici razvoja i kakve jo testove mora svladati. U tome trenutku
dua je u svom prvobitnom stanju, potpuno svjesna svojih odluka i potpuno
otvorena mudrosti i inteligenciji koja ju je oduvijek vodila u svim njezinim
utjelovljenjima, ali i izmeu njih.
Preplavljena unutarnjim znanjem dua sada moe birati sljedee korake
na putu svoga razvoja. Zapravo, dua pred sebe sada moe postaviti zadae
koje eli svladati u sljedeem utjelovljenju ili pak na putu nebesnika. Ukoliko
su sve zadae svladane, ili barem dua tako osjea, pred njom e se pojaviti
Jama u osobnom obliku. Dua je sada slobodna od uvjetovanja svih
svojih prethodnih utjelovljenja i doista nije vano koji e oblik Jama preuzeti
na sebe. To moe biti bilo koji oblik, a moe biti i bezoblina nazonost.
Vjerojatno je da utjelovljene due poput nas zapravo ne mogu u potpunosti
razumjeti odnos duhovnih bia kakav se stvara izmeu budne due i Jame u
tome trenutku. Ograniavaju nas naa osjetila i stanje intelekta uvjetovano
njima. Nema dovoljno dobrih rijei za opisivanje tog odnosa. Zbog toga se
moramo zadovoljiti samo priblinim opisima.
Dakle, kad se Jama u osobnom obliku pojavi pred duom, on e provjeriti
da li je doista svladala sve to je bilo potrebno. 'Provjera' je zapravo utvrivanje
istosti. Polje jame je bezvremeno, apsolutno i potpuno isto od svih
primjesa promjenjivih iskustava. Ako je i dua takva, onda je slobodna proi
kroz jamu i zaputiti se treim putem, putem sustvaratelja. Ako bismo eljeli
biti slikoviti i u skladu s mitom, rekli bismo da u takvom sluaju bog Jama
nema to pojesti! Polje itagupte oko due ne nosi vie tragove karmikih
dugova te vie nema razloga da dua prolazi kroz bilo koja iskustva. Osim...
osim ako dua to sama ne eli voena slobodnom voljom i suosjeanjem!
Tada e dua proi kroz jamu putem sustvaratelja, a nakon toga odabrati
jednu od pet mogunosti koje se pred njom otvaraju. O tim mogunostima e
biti rijei u etvrtom dijelu knjige Put u besmrtnost.
* **
Ovo stanje se doista moe nazvati smrtnim odmorom. Koliko dugo e takvo stanje
trajati ovisi o dva initelja. Jedan je razina razvoja due, a drugi stjecanje uvjeta za
'buenje'.
Naelno se moe rei da slabo razvijena, nesvjesna dua boravi mnogo due u
stanju smrti i to u svim njezinim stupnjevima, dok bolje razvijena, svjesnija dua
brzo prolazi kroz njih.
Djelomino svjesna dua e se nakon nekog vremena 'probuditi' u polju jame. Odbacit
e ogranienja vremena, prostora i utjelovljenja. U stanju mudrosti dua e
jasno uvidjeti svoje zadae. Najprije e sagledati to je uinila u prethodnom
utjelovljenju, a zatim e, svjesna puta koji je jo pred njom, zamisliti najbolje mogue
okolnosti za daljnje uenje.
Izraz 'najbolje mogue' odnosi se na brzo svladavanje
karmikihpoduka.
Jama kao osobno iskustvo, dakle kao Gospodar smrti, djelomino svjesnim
duama pojavljuje se vrlo rjetko. One e ga uglavnom osjeati kao neosobnu
nazonost pod ijim budnim okom se planiranje odvija.
Palaa Jame, Gospodara smrti, mjesto je osobnih susreta dua ije se karmike
zadae isprepliu. Takve se due, osloboene pritiska vezanosti utjelovljenja,
meusobno dogovaraju o svojem daljnjem putu birajui ponovo najbolje mogue
karmike uvjete za svoj razvoj.
Jama e nakon toga preusmjeriti duu na najbolji mogui put. On e uzeti u obzir
savjete itagupte, ali i planiranje koje je dua izvrila tijekom boravka u njegovoj
palai. Ako planiranja nije bilo, odnosno ako je dua cijelo vrijeme bila neaktivna,
Jama e odluiti sam.
Sada postoje dvije mogunosti. Jedna od njih je da se dua poalje odmah natrag u
novo utjelovljenje. Taj put se naziva putem utjelovljenja. Druga mogunost je da se
dua poalje putem nebesnika u svjetove koji nisu materijalni, ali u kojima e
dua neko vrijeme iskuavati plodove svoje karme, bili oni dobri ili loi.
Postoji i trei put, put sustvaratelja. Njime moe otii samo dua koja je potpuno
svjesno prola kroz susret s itaguptom te se jednako tako svjesno sada susree s
Jamom. Tada se Jama u osobnom obliku pojavljuje pred duom i provjerava da li
je ona doista svladala sve to je bilo potrebno.
'Provjera 'je zapravo utvrivanje istosti. Polje jame je bezvremeno, apsolutno i
potpuno isto od svih primjesa promjenjivih iskustava. Ako je i dua takva, onda je
slobodna proi kroz jamu i zaputiti se treim putem, putem sustvaratelja. Tada
kaemo da dua vie nije u vlasti Jame, Gospodara smrti.
PRAKTINI POSTUPCI
Kada govorim o 'budnoj dui' ili 'svjesnoj dui' koja prolazi kroz
proces umiranja i smrti, svakako mislim na duhovnu zrelost
koja nastaje prije svega odravanjem tri Naiketine vatre tijekom
ivota. Posebno mjesto u poveanju budnosti ima vatra atmana,
odnosno redovito provoenje tihe meditacije.
No, ne mogu dovoljno naglasiti vrijednost lucidnih snova kao
sposobnosti da se odri budno stanje usred promjenjivog okruja
privida, vizija i snova. Bez vatre atmana, karme i dharme
lucidni snovi nee znaiti mnogo. Ali, uz njih postaju nezamjenjivo
sredstvo za sigurniji prolazak opasnim podrujem smrti.
Kad jednom doivite lucidni san, va svijet e se zasigurno promijeniti.
Zapravo, otkrit ete jo jedan svijet ija su vam vrata
prethodno bila zatvorena. Biti budan u snovima znai svojem
ivotu dodati znaajnu dimenziju kvalitete.
Ukoliko ste provodili prethodne vjebe osvjeivanja snova,
sada ste ve prilino vjeti u projiciranju eljenoga sna. Vjeba
koja slijedi kljuna je za iskustvo lucidnih snova. Vrijeme je za
buenje!
33. VJEBA
Nastavite s projiciranjem vaega sna na veer prije spavanja.
Elementi koje on mora sadravati su sljedei: mora biti jednostavan
(primjerice, etnja poznatom ulicom ili odlazak do nekog
vama dragog mjesta) te mora sadravati element uzdizanja
(poput vonje dizalom ili penjanja na brdo).
Sada ete u svoju veernju projekciju ubaciti element buenja.
Neka va san bude isti kao i prije. Meutim, ovaj put, nakon to
ste doli do eljenoga mjesta, po mogunosti neposredno nakon
uspinjanja ili vonje dizalom, zamislite da ste se jednostavno
probudili! Zamislite osjeaj koji vas tada obuzima. Nalazite se
na mjestu koje vam je poznato iz ivota i koje ste do sada mnogo
puta odsanjali. Ali, odjednom se iznutra budite! Na istom ste
mjestu, gledate oko sebe, znate da sanjate, ali istovremeno
znate da ste budni! Pokuajte zamisliti osjeaj koji vas obuzima.
Sretni ste jer ste konano uspjeli. Gledate oko sebe i pokuavate
novim oima vidjeti stari san.
U ovome trenutku pomae ako ste u svoju projekciju sna utkali
dolazak na mjesto s kojega se prua dobar pogled. Sada gledate
naokolo i uoavate detalje onoga to vidite.
Eto, vaa projekcija sna sada ima svoj dodatak: buenje u snu.
Ako je sve drugo u redu, a to znai ako ste odmorni i imate dobru
ivotnu rutinu te ako ste u prethodnome razdoblju uspjeli
redovito odsanjati svoj projicirani san, ne bi trebalo proi mnogo
vremena pa da se doista probudite u snovima. U takvome
15
PUT UTJELOVLJENJA
Podruje jame je neka vrsta raskrija za duu. S tog mjesta dalje vode tri
razliita puta. Jedan od njih je put ponovnog utjelovljenja. Kretanje tim
putem moe biti izabrano slobodnom voljom ukoliko je dua bila barem djelomino
svjesna u trenutku dolaska do Jame. Ako je dua nesvjesna, to jest
ako je nakon barda zaspala i u takvome stanju ula u palau Jame, kretanje
tim putem moe biti nametnuto prirodnim silama na kojima dua pluta
poput izgubljenog drveta u struji rijeke. U ovom drugom sluaju, itagupta i
Jama usmjeravaju usnulu duu prema ponovnom roenju u materijalnom
svijetu.
Takva dua e neko vrijeme ekati u neaktivnom stanju. To e biti njezin
poinak od snanih iskustava tijekom ivota, ali i kasnije tijekom umiranja.
Kad se u materijalnom svijetu steknu karmiki uvjeti, dua e se poeti buditi.
Stjecanje karmikih uvjeta odnosi se na okolnosti novoga utjelovljenja
due. Karmike poduke moraju se nastaviti, a to znai da u novom utjelovljenju
dua mora pronai odgovarajue odnose unutar kojih e doivljavati
potrebna iskustva. U kozmikom smislu, moe se rei da grahe ili karmiki
hvatai moraju biti u odreenom odnosu da bi dua pronala ispravno
utjelovljenje.
16
PUT NEBESNIKA
Kad se u vedskoj filozofiji govori o strukturi svemira, nailazi se na
nekoliko neizbjenih pojmova koje valja objasniti ukoliko elimo razumjeti
vedsku zamisao o stvorenom i uzronom svijetu. Jedan od takvih pojmova je
i loka. Veina naziva za mjesto u indoeuropskim jezicima, ukljuujui i
meunarodni izraz lokalitet, dolazi upravo od sanskrtske rijei loka. I doista,
ona oznaava mjesto. Meutim, u duhovnome smislu, loka je zapravo svijet
ili svemir u kojemu netko ivi. I, naravno, postoji mnogo razliitih loka ili
svjetova, a ne samo jedan.
Put nebesnika na koji dua odlazi nakon susreta s Jamom zapravo je odlazak
u jedan ili vie nebeskih svjetova. Ali, pojam loke uporabljen u odnosu na
nebeske svjetove ukazuje na jo jednu vanu injenicu: nebeski svjetovi nisu
cilj prema kojemu moramo teiti, ve su oni samo jedan od moguih oblika
postojanja. Drugaiji su od materijalnoga svijeta u kojemu ivimo dok smo
utjelovljeni, ali se ne bi mogli nazvati viima, a pogotovo ne vrednijima od
njega. tovie, kao to sam ve dao naslutiti, cilj svoje evolucije dua moe
postii tek kroz utjelovljenje, a ne putovanjima ili boravkom u nebeskim svjetovima.
Svaka loka ili svemir ma koliko uzviena bila pripada podruju vienog,
kako kau Upaniade, a ne podruju vidioca. Cilj evolucije due je boraviti
zauvijek u stanju beskonane slobode vidioca. Ono to je vieno, a to je
stvoreni svijet, pa ak i onaj tanahni koji nazivamo nebeskim svijetom, prolazno
je i slui dui samo u smislu stjecanja odreenih iskustava. Upravo to
se moe rei za svjetove u koje dua odlazi iz polja jame hodajui putem nebesnika.
Meutim, za razliku od vizija u bardo stanju koje su privid nastao zbog
umiranja osobnosti i aktivacije polja itagupte, put nebesnika u sebi sadri
svjetove koji posjeduju objektivnu stvarnost. Dua doista odlazi na odreena
mjesta ili loke i tamo proivljava iskustva koja su joj potrebna. U tom smislu
moe se rei da nebeski svjetovi nisu konano stanje, ve prolazno i promjenjivo.
17
POSEBNA RAZMATRANJA
Oigledno je da proces umiranja i stanja u kojim se dua nalazi nakon
smrti predstavljaju jednako tako iroko i sloeno podruje kao i ivot sam.
Zbog toga je gotovo nemogue u knjizi pruiti odgovore na sva pitanja koja bi
se u svezi toga mogla postaviti.
U posljednjem, etvrtom dijelu knjige detaljnije u objasniti duhovni
poloaj smrti unutar cjeline ivota. Trei put, put sustvaratelja, otvara nesluene
mogunosti. On dui prua potpuno osloboenje od bilo kakvih karmikih
veza i granica, a takoer vodi u podruje o kojemu na ljudski um
sada uope ne moe razmiljati. Evolucija nikad ne prestaje, a smrt je samo
jedan od nunih koraka na tome putu.
Prije nego se upustimo u razmatranja o putu sustvaratelja sve do rubova
nepoznatoga podruja, odgovorit u na neka pitanja koja su ostala neodgovorena.
Jasno je da takvih pitanja moe biti mnogo vie, ali na sve njih nije
mogue odgovoriti u knjizi. Nadam se da e zainteresirani itatelji pronai
nain da nazoe barem jednom od mojih seminara s temom umiranja i
smrti. Osobni kontakti i meudjelovanje sudionika uvijek predstavljaju poticajno
okruje za otkrivanje novih detalja o ovome vanom podruju ivota i
razvoja due.
* Moe li se u jednom tijelu utjeloviti
vie dua?
Ovo pitanje najee je vezano za stanje
mnogostrukih osobnosti koje se nalaze u
istom tijelu. Takvo stanje se smatra boleu
i obino se lijei psihijatrijskim
pristupom, to lijekovima, a to terapijama
koje nisu previe uspjene. I doista,
dijagnoza shizofrenije najee je opravdano
svrstana medu poremeaje odnosno
bolesti.
Meutim, potrebno je odrediti se prema pojmu poremeaja. Mnogostruka
osobnost postaje poremeaj ako smeta obavljanju osnovnih i drutvenih
funkcija. Ako to nije sluaj, dakle ako ovjek moe bez smetnji po sebe
i druge djelovati u svakidanjem okruenju, mnogostruka osobnost, ba kao
ni bilo koja druga posebna znaajka tijela ili duha, ne bi se smjela nazivati boleu.
S duhovnoga stajalita, postoji mogunost da se u jednom tijelu utjelove
dvije ili vie dua. Napominjem da je to iznimno rijedak sluaj. Teorijski,
takvo bi mnogostruko utjelovljenje moralo prema van djelovati usklaeno.
Moda pomalo neobino, ali svakako izvan odreenja poremeaja ili bolesti.
Naravno, to vrijedi pod uvjetom da su ostala podruja duha skladno razvijena.
Due se same po sebi ne bi sukobljavale. Sukobljavaju se osobnosti, a
posebice njihov ego.
Uobiajeni sluajevi mnogostruke osobnosti obino predstavljaju jednu
duu koja se u istom tijelu koristi razliitim osobnostima. Svaka od njih ima
svoj ego, ba kao i ostale znaajke, pa sukob nastaje na toj razini. Takav sukob
svakako spada u skupinu poremeaja i nekako mu se mora pristupiti, bilo
tretmanom bilo velikim naporima svih osobnosti da usklade svoje upravljanje
tijelom koje dijele.
* Moe li se jedna dua utjeloviti u vie tijela istodobno?
Neki tvrde da je to sluaj s takozvanim 'srodnim duama'. Po tome miljenju srodne due bi zapravo bile jedna dua. Svaka od polovica trai svoju
drugu polovicu. Meutim, to je s duhovnoga stajalita nemogue. Dua ne
moe imati polovicu! Ona je cijela i jedna po uzoru na svoj izvor koji je
takoer cijeli i jedan. Razdvajanja i cijepanja nastaju na razini osobnosti, a ne
na razini due. Srodne due su uvijek barem dvije.
Ipak, postoji teorijska mogunost da se jedna dua utjelovi u dva tijela i
dvije osobnosti. Takav sluaj takoer je iznimno rijedak. Obino je dui sasvim
dovoljna jedna osobnost i pouke koje kroz nju mora svladati. Istodobno
utjelovljenje u dvije osobnosti moglo bi se dogoditi jedino u sluaju posebnih
potreba i uglavnom je dostupno slobodnim duama na putu sustvaratelja
iznimno korisne.
Njihova najvea dobrobit je poveana svjesnost. Uvjebavanje
odravanja svjesnosti i budnosti u promjenjivom i snolikom
okruenju pruit e vam znatan osjeaj samopouzdanja. Mnoga
pravila koja su utkana u vjebe lucidnog spavanja mogu se bez
veih tekoa primijeniti i na budno stanje. Kako duhovni razvoj
ide naprijed, ovjek postaje svjestan da je i budno stanje
neka vrsta igre. Pravila se, naravno, moraju potovati! Ali, ba
kao i u snu, na je izbor hoemo li biti lutka na koncu koja ne
moe i ne zna drugaije nego slijediti unaprijed zacrtani scenarij
ili emo se izdii iznad toga i prihvatiti sudbinu u svoje ruke.
Klju za samostalno odluivanje o svojoj sudbini je razvoj svijesti.
Lucidno spavanje e vas bez sumnje zabaviti. Otkrivanje novoga
svijeta uinit e vas pionirom u podruju kojim nije prije vas
kroio ba nitko: to je podruje vaih vlastitih snova. O lucidnim
snovima napisane su mnoge knjige. Veina njih im pristupa s
polazita analize simbola i poruka koje ovjek kroz snove prima
od svoje podsvijesti ili moda ak od vie inteligencije. To moe
biti tono. Moda ete poeljeti istraivati lucidne snove i s toga
stajalita. Ali, ne zaboravite na osnovni cilj zbog kojega smo im
pristupili: priprema za smrt!
Bez obzira na to to s lucidnim snovima radili za ivota, svladavanje
te vjetine je jedna od najvanijih priprema za proces umiranja.
Ako ste u tome vjeti, moglo bi se dogoditi da kroz smrt
proete jednako tako lako kao i kroz obian, svakidanji san.
Ipak, potrebno je rei da i u svladavanju lucidnih snova ima nekih
posebnih detalja koje nisam mogao opisati u knjizi. Takoer,
pojedinani sluajevi mogu biti prilino razliiti. Takvim pitanjima
moramo se pozabaviti na seminarima, odnosno u osobnim
susretima.
U etvrtom dijelu knjige nee vie biti preporuenih praktinih
postupaka. Na posljetku, on govori o razvoju svijesti i njezinom
utjecaju na smrt. A za to je praksa poznata: meditacija i pridruene
vjebe koje idu uz nju.
ETVRTI DIO
PUT U BESMRTNOST
Antaram mritjor amritam.
U smrti se nalazi besmrtnost.
Rig - Veda
18
SVARA LOKA
Postoji mjesto u kojem sva patnja prestaje. Sve zemaljske brige nestaju
poput jutarnje magle pred uzdiuim Suncem. Tama uzmie pred bljetavom
svjetlou koja nije samo izvanjska ve i unutarnja. Sve to postoji obasjano
je svjetlom ljubavi i mudrosti. Tamo, na tome nebeskom mjestu,
zraee svjetlo nalazi se u svemu i nikad nee ugasnuti jer je vjeno.
Svara loka, raj, legendarni nebeski svijet u kojem obitavaju pravednici,
naseljen je zraeim biima, nebesnicima, bogovima, ali i mudracima, vidiocima
i svecima koji su dosegli besmrtnost. To je svijet nebeskih rijeka u
usporedbi s kojima su zemaljske rijeke tek odraz velike slave. Nebeski oceani
ispunjeni su mlijekom, medom i somom, nektarom besmrtnosti.
'Raj' nije mjesto u materijalnom smislu. Raj se, ba kao i pakao, nalazi u istom
svemiru, u istom stvorenom svijetu kao i svijet koji nam prenose naa osjetila i u
kojem veina ljudi ivi ne znajui uope da postoji neto drugo, neto vie.
Raj je stanje u kojem se nalazi dua. Ona u to stanje moe doi i prije smrti, jo za
ivota u tijelu.
Mnogi od nebeskih svjetova odgovaraju opisima raja koji nam nude razliite religije.
Ispunjenje elja, nepostojanje patnje, ljubav, srea, znanje, mudrosti uivanje
- sve to postoji na nebu i sve je istinito, osim jednog: raj nije vjean!
Nebeski svjetovi e nestati s nestankom materijalnoga svijeta, ali ipak postoji teorijska
mogunost da se u 'rajskom stanju'provede neograniena koliina vremena
i doivi neograniena koliina iskustava.
elja za prestankom stalnih ponovnih raanja izgleda pomalo poput bijega, a ne
poput svladavanja pouka. Smatrati da je neki dio boanskog stvaranja nii odnosno
vii od nekog drugog, suprotno je istini o boanskoj svenazonosti.
Utjelovljenje samo po sebi nije problem. ak i u nebeskom svijetu dua je 'utjelovljena
', ali ne u materijalno tijelo, ve u tijelo nainjeno od tanahnijih energija.
j e
Kljuni pojam u sagledavanju cilja evolucije ne moe biti utjelovljenje. Kljuni pojam
je sloboda. Ako postoji nebo, onda se ono nalazi u slobodi. Ako postoji
besmrtnost ona se postie postizanjem slobode.
'Sloboda od utjelovljenja'za kojom tee istone tradicije nije bijeg od utjelovljenja,
ve sloboda da se bude utjelovljen i sloboda da se ne bude utjelovljen. Pravo nebo
dostie se u slobodi kretanja unutar boanskog stvorenja, unutar svih svjetova,
materijalnih i duhovnih pa sve do nezamislivog podruja koje lei onkraj njih.
19
SMRT I STANJA SVIJESTI
Prije nego prijeemo na detaljnije objanjenje puta sustvaratelja, moramo
se dotaknuti pitanja razvoja svijesti. Do sada je u knjizi bilo dosta govora
o odravanju svjesnosti u procesu umiranja i smrti. Vidjeli smo kako na
mnogim mjestima budnost odnosno svjesnost utjee na odabir daljnjega kretanja
due. To posebice vrijedi za snolika stanja barda te drugi susret s Jamom
u njegovoj palai.
Ipak, odravanje svjesnosti potaknuto vjebama tijekom ivota, kao to su
vjebe lucidnog spavanja, nee biti dovoljno za odabir puta sustvaratelja.
Polje jame mora osjetiti istost s duom (vidi poglavlje Drugi susret s Jamom,
da bi je 'propustilo' na drugu stranu. Budui da je polje jame bezvremeno,
SUBJEKT
nerazvijen
nerazvijen
nerazvijen
RAZVIJEN
RAZVIJEN
RAZVIJEN
RAZVIJEN
PROCES
OBJEKT
nerazvijen
djelomino razvijen
djelomino razvijen
/
djelomino razvijen
RAZVIJEN
RAZVIJEN
nerazvijen
nerazvijen
djelomino razvijen
/
djelomino razvijen
djelomino razvijen
RAZVIJEN
SUBJEKT
PROCES
OBJEKT
spavanje
nerazvijen
nerazvijen
nerazvijen
v
Nerazvijenost subjekta, objekta i procesa odraava se u potpunom gubitku
svjesnosti dubokog spavanja. Tada nismo svjesni sebe, a nismo ni svjesni
niega oko nas. To znai da osjetila ne prenose nikakve obavijesti, niti unutar
naega duha nema obrade ve postojeih iskustava. Iskustvo je jednako
nitavilu. Veina ljudi takvo spavanje cijeni jer nema ak ni snova koji bi ih
uznemiravali. Meutim, sa stajalita razvoja svijesti ovo je poetna toka
koja granii s nepostojanjem.
Smrt tijekom dubokog spavanja vodi nesvjesnu osobu do nejasnog buenja
u bardo stanju prilikom drugog susreta s itaguptom. Takva osoba
tada zakljuuje da sanja i preputa se iscrpljujuim karmikim iskustvima.
Nakon toga ponovo propada u duboko nesvjesno spavanje. U takvom stanju
prolazi kroz polje jame gdje njezina osobnost biva 'pojedena'. Zavisno od karmikog
duga, takva osoba kree putem nebesnika ili putem utjelovljenja.
Budui da se veina ljudi povremeno nalazi u prvom stanju svijesti, smrt
tijekom toga nije nemogua. Daljnji put kroz smrt nije razliit od onog koji bi
osoba imala d a j e umrla sanjajui ili tijekom budnosti.
SANJANJE
STANJE SVIJESTI
SUBJEKT
sanjanje
nerazvijen
PROCES
djelomino razvijen
OBJEKT
nerazvijen
Snovi predstavljaju stanje svijesti unutar kojeg nema utjecaja vanjskih objekata.
Tek djelomina razvijenost ili aktivnost procesa spoznaje stvara iskustvo
sna. Subjekt je jednako nerazvijen kao i tijekom budnosti. Naime, pod
razvijenou subjekta podrazumijeva se sposobnost da doivimo sebe u istom
obliku. Toga nema ni u sanjanju ni u uobiajenom stanju budnosti.
Smrt tijekom snova ne razlikuje se od smrti tijekom budnosti. Svi procesi
opisani u prethodnim poglavljima knjige odnose se i na ovakvu smrt. Jedina
razlika je u tome to umirua osoba prilino dugo nije svjesna da umire. Mogue
je da ima dojam kako se snovi dalje nastavljaju, posebice u bardo stanju.
Zbog toga moe doi do elje za 'buenjem', neprihvaanja situacije i smanjene
sposobnosti odluivanja. U tom smislu je bolje da osoba proe kroz
proces smrti budna, a ne u snu.
BUDNOST
STANJE SVIJESTI
SUBJEKT
budnost
nerazvijen
PROCES
djelomino razvijen
OBJEKT
djelomino razvijen
SUBJEKT
RAZVIJEN
PROCES
OBJEKT
etvrto stanje svijesti naziva se ista svijest ili svijest po sebi. Znaajke tog
stanja detaljno su opisane u poglavlju Atman: Tko sam ja? na. str. 67. Radi se o
stanju u kojem ne postoji nita drugo osim subjekta. Tonije, subjekt preuzima
uloge sva tri osnovna elementa: sam je sebi objekt i proces kojim se
spoznaje.
etvrto stanje svijesti doivljava se u ispravnoj tehnici tihe meditacije. Redovitom praksom se produava te postupno proiruje na svakidanju aktivnost.
Proirenje etvrtog stanja svijesti u podruje uobiajene budnosti
odmah mijenja znaajke stanja svijesti. Tada govorimo o razvoju petog stanja
ili kozmike svijesti.
Zapazite da je u etvrtom stanju svijesti subjekt razvijen u potpunosti.
Svijest je spoznala sebe, a to znai da smo konano doli do iskustva vlastitog
Jastva. Zapazite takoer da je subjekt jedini od tri elementa koji ne poznaje
stanje 'djelomine razvijenosti'. On je ili nerazvijen, kao u sluaju prva tri
stanja svijesti, ili je razvijen kao u sluaju etvrtog, petog, estog i sedmog
stanja.
Iskustvo istog etvrtog stanja svijesti je prolazno i vrlo brzo se pretapa u
budnost. Meutim, neke kole duhovnog razvoja uzdigle su to iskustvo na
vrhunac koji mu ne pripada. Iako je iskustvo jastva ili atmana iznimno vano
i nezamjenjivo, ne radi se o vrhuncu ljudske evolucije.
etvrtom stanju svijesti pripadaju pojmovi kao to su nirvana ili samadhi.
U nekim rijetkim sluajevima pojedinci su eljeli odrati to stanje zauvijek,
uope ne izlazei iz njega u svakidanji ivot. Na taj bi nain odravali blaenstvo
i cijelo vrijeme provodili u apsolutnom, a izvan relativnog.
U takvim sluajevima uglavnom se radi o pogreci u tumaenju smisla
evolucije. Na taj se nain proputaju vrlo vana iskustva petog, estog i sedmog
stanja svijesti. Osim toga, smrt u etvrtom stanju svijesti izravno e
dovesti do poistovjeivanja s brahmanom, s podrujem apsolutnog.
Dakle, ako osoba umre dok je u produenom etvrtom stanju svijesti, ve
prvi susret s poljem jame i subjektivnim iskustvom svjetlosti izazvat e prepoznavanje
i snanu privlanost. Polje itagupte e se razoriti i nestat e svaki
trag osobnosti. Dua e se pretopiti u boansku svenazonost.
Moda to i nije tako loe rjeenje, ali pitanje je u kojoj mjeri je na taj nain
ispunjena svrha postojanja pojedinane due. Pretapanje s apsolutnim je put
kojim moe krenuti svaki sustvaratelj. Ali, ako se to pretapanje dogodi tako
rano tijekom smrti, zatvorene su mogunosti odabira puta sustvaratelja.
KOZMIKA SVIJEST
STANJE SVIJEST
SUBJEKT
PROCES
kozmika svijest
RAZVIJEN
djelomino razvijen
OBJEKT
djelomino razvijen
Nakon to osoba doivi istu svijest, ona se tijekom vremena, zahvaljujui redovitoj
meditaciji, pretapa u svakidanju aktivnost. Na taj nain se razvija
peto stanje svijesti ili kozmika svijest.
SUBJEKT
PROCES
OBJEKT
boanska svijest
RAZVIJEN
RAZVIJEN
djelomino razvijen
SUBJEKT
PROCES
OBJEKT
svijest jedinstva
RAZVIJEN
RAZVIJEN
RAZVIJEN
U trenutku smrti ovjek u kozmikoj svijesti ima vie izbora. Prvi izbor mu je da se
pri pojavi svjetlosti (prvi susret s Jamom) spoji s njom. U tom sluaju vrijedi ista
napomena kao i za smrt u etvrtom stanju svijesti.
Ako osoba u petom stanju svijesti posjeduje znanje o putu sustvaratelja, ona e
odluiti proi kroz svjetlost. Drugi susret s itaguptom bit e kratak, a tek po potrebi
e doi neka karmika bardo iskustva. Isto to vrijedi za drugi susret s Jamom.
Budui da vie ne osjea nikakvu privlanost prema putu utjelovljenja ni putu
nebesnika, za nju je prirodan samo jedan izbor: put sustvaratelja.
esto stanje svijesti oznaeno je potpunim razvojem procesa spoznaje. Osjetila su
potpuno razvijena kao i svi drugi dijelovi duha koji obrauju obavijesti primljene
iz vanjskoga svijeta. Stvarnost je sada konano stvarnost, a ne konstrukcija
naega uma.
U estom stanju svijesti osoba doivljava nebeske svjetove dok je jo u materijalnom
tijelu i moe stvarati osobne odnose s prirodnim zakonima, ali jo vie s Bogom.
Smrt u estom stanju svijesti ima sve prednosti smrti u petom stanju. Dakle, osoba
nema nikakve potrebe za novim utjelovljenjima. Put sustvaratelja joj je zajamen.
Takoer, nema ni opasnosti od preranog stapanja s apsolutnim jer osoba u estom
stanju svijesti zna da postoje iskustva koja bolje ispunjavaju svrhu ivota.
U sedmom stanju svijesti uz subjekt i proces spoznaje potpuno je razvijen i objekt.
Iako osoba u svijesti jedinstva zadrava osjeaj osobnosti, ona se ne poistovjeuje
samo sa svojim tijelom i duhom ve doslovce s cijelim svemirom.
Smrt u sedmom stanju svijesti zapravo i nije smrt. Naputanje tijela ne predstavlja
ba nita takvoj osobi jerje ve prije ivjela u svemu ostalom. Ona je zapravo cijelo
vrijeme na putu sustvaratelja.
20
PUT SUSTVARATELJA
Svaka smrt je velika prilika za napredak. Ona ne predstavlja kraj ivota,
ve prijelaz do novoga poetka. Ne radi se samo o mogunosti ponovnog
roenja ili uivanja u nebeskim svjetovima. Ovdje je rije o neemu mnogo
vanijem: o konanom osloboenju! Ono se postie odabirom puta sustvaratelja.
Naravno, da bi taj izbor uope bio predstavljen dui koja je upravo napustila
svoje utjelovljenje, moraju se ostvariti odreeni uvjeti. Postoje pripreme
koje svaki ovjek mora obavljati jo za ivota. Tri Naiketine vatre moraju
postojano gorjeti u njegovom srcu i dui, a njegov odnos s precima mora biti
odnos potovanja. Na taj nain osiguran je siguran prijelaz preko vratnica
smrti. Nadalje, svaki ovjek koji umire morao bi biti emocionalno i intelektualno
spreman za proces koji ga oekuje, a takoer i vjet u odravanju unutarnje
budnosti u snolikim stanjima svijesti. Ukoliko je za ivota razvio neko
od viih stanja svijesti, onda mu je put sustvaratelja zajamen.
No, ak i bez stalnog odravanja petog, estog ili sedmog stanja svijesti,
mogue je krenuti putem sustvaratelja. Primjerice, via stanja svijesti ne
doivljavaju se odjednom u potpunosti. Postoje prijelazna razdoblja kad
osoba doivljava 'bljeskove' drugaijega stanja od onog u kojemu se stalno
nalazi. Primjerice, osoba koja redovito meditira moe povremeno provesti
nekoliko sati ili dana u petom stanju svijesti, a zatim ga privremeno izgubiti.
Sljedei put iskustvo petog stanja svijesti trajat e dulje. U meuvremenu je
ak mogue da na trenutak doivi iskustvo estog ili sedmog stanja svijesti.
Ovakvi povremeni uvidi i doivljaji takoer su dovoljni za odabir puta
sustvaratelja. Jer, iskustvo smrti nas suoava s gubitkom tijela i osobnosti te
mijenja arite poistovjeivanja. To znai da e osoba s povremenim iskustvima
viih stanja svijesti tijekom umiranja vjerojatno biti 'gurnuta' u trajno
stanje budnosti. Smrt je veliki katalizator duhovnoga napretka. Zbog toga
ponovo istiem vrijednost meditacije za ivota. ak i malo iskustva viih
stanja svijesti ponekad e biti dovoljno da smrt donese konano osloboenje
i omogui nam izbor puta sustvaratelja.
Dakle, naa prva namjera je iskoristiti smrt za osvjeivanje i prosvjetljenje,
za izlazak iz kruga roenja i ostvarivanje potpune slobode. Put sustvaratelja
omoguava slobodno kretanje unutar beskonanih mogunosti i
U svojoj palai Jama provjerava istost stanja due sa stanjem vlastite biti.
Polje jame je neoitovano, apsolutno, vjeno, singularno i bezvremeno. Ono
je potpuno isto od svih primjesa promjenjivih iskustava. Ako je i dua takva,
onda je slobodna proi kroz jamu i zaputiti se putem sustvaratelja.
U suprotnom sluaju, a to znai ako polje itagupte nosi mnoge karmike
utiske pojaane i osvjeene bardo iskustvima, Jama e duu uputiti putem utjelovljenja
ili putem nebesnika.
U poglavlju Drugi susret s Jamom opisao sam mogunosti koje
se otvaraju u palai Jame. Naglasio sam da je to mjesto osobnih susreta za
budnu ili djelomino budnu duu. Jamina nazonost kao osobe moe se
doivjeti na razini osjeaja, ali i kao stvarni razgovor ili susret s Jamom.
Ako eli poi putem sustvaratelja, dua mora susresti Jamu osobno! Oblik,
izgled, pa ak ni ime nisu vani. Vaan je osobni kontakt. Dua jo uvijek
nosi tragove prole osobnosti i tako djeluje. Ako je dua potpuno spremna,
Jama e se pojaviti pred njom sam od sebe. Ali postoji mogunost da dua
nije potpuno, ve djelomino spremna, no ipak eljna krenuti putem sustvaratelja.
Takva dua mora svjesno traiti Jamu u njegovim palaama. U
tome joj mogu pomoi duhovna bia i druge due koje e tamo susresti.
Svjesna namjera o susretu s Jamom dozvat e njegov osobni oblik pred duu.
Tada dua mora izraziti svoju elju za putem sustvaratelja.
Jama se moe s njom sloiti, ali i ne mora. Ukoliko smatra da e dua
bolje izvravati evolucijske zadae na putu nebesnika ili utjelovljena, Jama
e duu uputiti natrag na te puteve. Ali, mogue je da ak i uz neke karmike
dugove dua bude proputena na put sustvaratelja. Jama e 'prodrijeti'
ostatke karme i dua e upravo u tom trenutku biti osloboena.
Mogua je i obrnuta situacija. Dua moe biti spremna za put sustvaratelja,
ali voena suosjeanjem ili nekom posebnom zadaom moe zatraiti
put nebesnika ili put utjelovljenja. Jama e takve molbe ispunjavati
znajui da je put sustvaratelja takvoj dui zajamen kad sljedei put doe
pred njega.
***
* to rade due sustvarateljice?
One pomau Bogu u stvaranju i odravanju stvarnosti. One su pomonice
glavnog reisera u drami ivota. Ta drama je toliko velika da o njezinoj cjelini
ne moemo ni razmiljati naim ljudskim umom. Ona je potpuno izvan nae
moi poimanja. Sve to mi vidimo samo je njezin maleni djeli. Cjelokupni
svemir dostupan naim osjetilima, pa ak i duhovni svjetovi onkraj materijalnih
utjelovljenja, samo su manji dio velianstvenog bojeg stvorenja. Ne zaboravite
da postoji jo i 'nezamislivo podruje' koje je izvan dosega nae
mate.
Ali, to god radile i kako god to radile, due sustvarateljice vodene su
samo jednim motivom: suosjeanjem! One znaju i sjeaju se kako je izgledao
njihov put i koliko su patile dok nisu bile svjesne svojeg pravog poloaja. One
takoer znaju da milijarde utjelovljenih dua i dalje pati, a da to nije stanje u
kojem bi dua morala ivjeti. Zbog toga one ele pomoi, a ta ih elja navodi
da budu uitelji, pomagai i vodii.
Ipak, ono to je dostupno duama sustvarateljicama dovoljno je veliko da
ih odrava zaposlenima. Put sustvaratelja je put posebnih zadaa. irina
shvaanja koju dua tada posjeduje
omoguava joj da aktivno sudjeluje u
pomoi drugim duama na njihovom
putu. Sustvaratelji tada postaju vodii i
uitelji. U svojim aktivnostima su potpuno
slobodni, ali se moe rei da su
spontano u skladu s bojom voljom.
Sustvaratelji meusobno surauju u ostvarivanju
nekih zadaa, a pridruuju
im se i druga duhovna bia poput anela.
Pred duom koja je na putu sustvaratelja
postoji pet mogunosti. Svaka od
njih povezana je s odreenim nainom
pomaganja drugim duama te odravanjem 'reda' u svemiru.
NEBESKI UITELJI
Dua sustvarateljica moe se slobodno kretati po svim nebeskim svjetovima.
Ona tamo izabire 'energetska utjelovljenja' i pomae duama na putu nebesnika
da razumiju svoju ulogu i to bre svladaju pouke po koje su doli.
Tako neke due postaju uitelji i vodii cjjelim svjetovima unutar nebeskog
podruja. Druge se pak vie usmjeravaju na pojedinani rad s drugim duama.
Pojedinani rad je teak jer ponekad podrazumijeva odlazak u nebeske
svjetove neugodnog ili ak uasnog ustroja, takozvane, paklenske svjetove.
Meutim, due sustvarateljice iz suosjeanja pomau i duama na tim mjestima.
Sustvaratelji esto provedu eone u nebeskim svjetovima. Neki od njih
ostaju tamo trajno, na mjestima na kojima borave osobni vidovi prirodnih
zakona i boanstava. Za razliku od dua na putu nebesnika koje se tamo nalaze
pod utjecajem svojih karmikih dugova ili zasluga, due sustvarateljice
su tamo po slobodnoj volji ili zbog posebnih zadaa koje izvravaju.
AVATARI
Druga mogunost je odabir puta utjelovljenja. Dua sustvarateljica moe odluiti
da je iz nekih razloga utjelovljenim duama potrebno vodstvo. Ona
tada svojom voljom izabire mjesto i vrijeme roenja i prolazi kroz novo
roenje. To su takozvani avatari.
Izabrati put avatara za duu znai da e se roditi i umrijeti u novome
tijelu. Meutim, budui potpuno budna, ona nakon smrti prolazi kroz palae
Jame i uz njegov blagoslov nastavlja putem sustvaratelja. Takva smrt nije vie
smrt. Radi se o jednostavnom duhovnom putovanju. Avatar ne umire. Kad
je dua jednom kroila na put sustvaratelja vie nije pod vlau Jame. Smrt je
pobijeena.
Avatar poduava utjelovljene due. Njegova uloga moe biti globalna, ali
to je rijetko. Globalne uloge preuzimaju avatari ili utjelovljenja prirodnih
zakona, a ponekad, iako rijetko, i sama boanska osoba. Avatari dua sustvarateljica
pojavljuju se kao uitelji i vodii u relativno ogranienim, a ponekad
ak i u pojedinanim uvjetima.
U svakom sluaju, pojava avatara na Zemlji je vrlo posebna situacija. Prepoznati
avatara veliki je blagoslov jer se od takve due moe najbolje uiti na
izravan nain. Meutim, najee ljudi ne prepoznaju avatare, a oni sami nemaju
potrebu o tome govoriti. tovie, isticanje duhovnog statusa uglavnom
bi djelovalo suprotno njihovoj namjeri. Zbog toga avatari pomau u onoj
mjeri u kojoj due zbog kojih su doli to doputaju.
STVARANJE MATERIJALNOG TIJELA
Dua sustvarateljica koja eli pomoi utjelovljenim duama ne mora krenuti
putem utjelovljenja i postati avatar. Ona moe stvoriti materijalno tijelo na
Zemlji (ili bilo gdje drugdje) kao to stvara energetsko tijelo u nebeskim svjetovima.
Za duu sustvarateljicu nema tajni stvaranja. Ona zna kako namjeru
provesti kroz proces oitovanja. To znai da za nju nema potrebe prolaziti
kroz pravo roenje, a zatim i kroz smrt. Ona se jednostavno moe pojaviti u
materijalnom obliku gdje god i kad god to poeli. Naravno, avatar, budui da
je roen ba kao i svaka druga utjelovljena dua, ima posebne znaajke koje
mu pomau u poduavanju.
Dua koja tako stvori materijalno tijelo, a zatim ga po obavljenoj zadai
rastae na prirodne elemente, nalazi se u posebnom poloaju. Prije svega,
svaka utjelovljena dua smatrat e je udom. Njezina 'nezemaljska' pojava
bit e oita. Ali, ponekad je i to korisno. Takva se dua moe, primjerice, pojavljivati
u razliitim vremenima zadravajui isto tijelo. Utisak koji e to
ostaviti na druge due moe biti prilino dramatian.
Ipak, ovakav postupak je rijedak jer due sustvarateljice znaju da poduavanje
udima nije najdjelotvornije. Ono moe protresti osobu, ali utisak brzo
blijedi. Postupno poduavanje je dugorono gledano mnogo bolje. Na posljetku,
due sustvarateljice imaju pred sobom sve vrijeme ovoga svijeta!
To je razlog zato se esto ne susreemo s duama koje tako stvaraju materijalna
tijela ili prelaze iz jednog u drugo. U naem sustavu moe proi
stotine ili tisue godina, a da se ne sretnemo ni s jednom takvom osobom. Na
posljetku, one nee doi ako mi nismo spremni. Ponekad su neki ljudi
spremni te ih susreu i uspostavljaju osobni odnos s njima. Ali, veina ljudi
nije spremna. Veina ivi u svom ogranienom svijetu i nemogue im je vidjeti
i znati vie. Ne znaju da na njih eka jedna drugaija stvarnost u kojoj
smrt zapravo ne postoji. Kad vie ljudi doista prihvati ovu istinu, due sustvarateljice
bit e slobodnije u svojim izborima i moi e se pojavljivati pred
nama u materijalnim tijelima koja su stvorila samo za tu prigodu.
PRELAZAK U NEOITOVANO
Neke due na putu sustvaratelja odabrat e spajanje s neoitovanim. Na taj
nain izgubit e osobnost i postati dio sveprisutne boanske svjesnosti.
Razlog za takav odabir moe leati u okonanju svih zadaa koje bi neka pojedinana
dua mogla imati. Naime, svaka dua ima odreene znaajke koje
utjeu na posljednju osobnost s kojom je stigla na put sustvaratelja.
U nekom odreenom trenutku dua jednostavno eli prijei u sveobuhvatnost
apsolutnog. Osobnost joj vie nije potrebna niti je kao takva uope
vana. Neke due e ovaj izbor napraviti odmah. Kao to smo vidjeli, on je
mogu vrlo rano na putu umiranja, pri prvom susretu s Jamom u obliku
svjetlosti. Naravno, on je mogu i odmah nakon prelaska kroz palau Jame
na putu sustvaratelja.
Due koje tako odlue, hrane i osnauju apsolutni boanski duh. One se,
u punom smislu te rijei, vraaju kui. Znanje o nastanku novih dua zasad
nam nije dostupno, ali je vrlo vjerojatno da upravo te due koje odabiru spajanje
s apsolutnim pokreu nove procese stvaranja, slavei tako vjeno
blaenstvo i vatru ivota koji nikada nee prestati.
***
Put sustvaratelja je put posebnih zadaa. irina shvaanja koju dua tada posjeduje
omoguava joj da aktivno sudjeluje u pomoi drugim duama na njihovom
putu. Sustvaratelji tada postaju vodii i uitelji.
Put sustvaratelja je vrhunac ljudske evolucije. Na njemu vie ne postoji smrt. Tada
smo iznad i izvan dosega Jame, stranog, ali i milostivog Gospodara smrti.
21
OSOBNA BESMRTNOST
Na jednom mjestu u Katha Upaniadi Naiketa pita Jamu kako e ovjek
pobjei od njegovih usta? Moe li ovjek izbjei smrt i postii besmrtnost?
Odgovor na ovo pitanje, pristigao od samog Gospodara smrti, zaudo je
potvrdan.
Iako je sve to je roeno pod vlau Jame i stoga mora umrijeti, postoje
naini da se smrt nadraste i na neki nain pobijedi. Drugim rijeima, mogue
je postii osobnu besmrtnost, a ne samo besmrtnost due koju ionako
posjedujemo!
San o besmrtnosti star je kao i ovjeanstvo. Oduvijek je bilo ljudi koji su
eljeli zauvijek ostati ivi i pobjei iz zagrljaja smrti. Neki od njih traili su tjelesnu
besmrtnost, a neki onu duhovnu. Religije i okultna znanja hranile su
tu ovjekovu elju obeavajui vjeni ivot nakon smrti. ak i suvremenu
duhovnost proima zamisao o tome kako je svatko zapravo besmrtan. Po toj
zamisli smrt je samo prolaz u novi ivot koji nas eka s druge strane, u nekom
drugom svijetu ili nekom drugom tijelu.
Na izgled moe se uiniti da i ova knjiga govori upravo o tome. Meutim,
to nije tako. Postoje odreeni uvjeti pod kojima je mogua osobna besmrtnost.
Ako ti uvjeti nisu ispunjeni osobnost je smrtna, ba kao i tijelo.
Da bismo to razumjeli, potrebno je razjasniti pojam razvoja due i takvo
razjanjenje primijeniti na njezina utjelovljenja odnosno uosobljenja.
Svaka dua je besmrtna i vjena. Takoer, svaka dua je savrena i potpuna.
Nema niega to bi nedostajalo dui, ba kao to nema niega to bi nedostajalo
apsolutnom boanskom duhu. U nazivlju vedske mudrosti dua je
atman, a boanski duh brahman. Atman i brahman nisu razliiti. Oni su jednaki
u svemu. Atman je prema brahmanu poput ae morske vode prema
moru. Radi se o istoj vodi, ali je u jednom sluaju ona neograniena (brahman),
dok je u drugom prividno omeena gotovo nepostojeom granicom.
Ako je tome tako, ako je svaka dua savrena i vjena, o emu zapravo govorimo
kad spominjemo razvoj due?
Cijeli stvoreni svijet samo je boanska igra. Iz apsolutnog nastaje relativno,
ali samo zato da bi se apsolutno potvrdilo spoznajom sebe. Isto vrijedi i
za duu. Ona je, sama za sebe, vjena i savrena, ali svrha njezinog postojanja
bit e ispunjena tek kad dua spozna samu sebe kroz svoj vlastiti relativni
omota.
Da bi se dua razvijala potrebna su joj iskustva. Ta iskustva ne moe dobiti
ako se nalazi u svom izvornom obliku. Zbog toga se oblai u odjeu koja joj
omoguuje dodir s vanjskim svijetom, ali i s drugim duama. Dui je potrebno
tijelo, ba kao to joj je potrebna i osobnost, da bi doivljavala vanjski
svijet. Meutim, tijelo i osobnost su joj jo vie potrebni da bi doivljavala
samu sebe.
Problem je u tome to relativni omota koji dua preuzima na sebe utjelovljenjem
istodobno smeta sagledavanju prave naravi due.
Upravo zbog ove paradoksalne uloge relativnog omotaa koji je s jedne
strane potreban da bi dua spoznala sebe, a s druge strane dui smeta u toj
spoznaji, nastaje dugotrajna potraga due za sobom. U toj potrazi stvara se
karma i pohranjuje se u polje sjeanja, polje itagupte. Svaki put kad dua
izgubi tijelo i osobnost, itagupta joj pomae stvoriti ih ponovo.
Ali kao to sam ve nekoliko puta napomenuo na raznim mjestima u
knjizi, osobnost takoer umire tijekom smrti. Zabluda je misliti da dijelovi
osobnosti poput ega, osjeaja i misli preivljavaju smrt.
Zbog toga je takoer zabluda misliti da su osobe koje sada ive imale prethodne
ivote! Ne, svaka osoba koja sada ivi jedinstvena je i neponovljiva kao
to je i svako novo tijelo jedinstveno i neponovljivo. Kad umremo, ta e se
jedinstvenost nepovratno izgubiti.
S druge strane, dua je doista imala prethodne ivote! Dua se doista utjelovljivala
mnogo puta. Ali zajedno s novim tijelom ona je dobivala i novu
osobnost, a to znai i novi ego, nove znaajke karaktera i sve ostalo to s tim
ide.
Istina je jedino to da zbog polja itagupte koje okruuje duu, nove osobnosti
u novim ivotima mogu biti sline onim starim. Ali ta slinost nije istovjetnost.
Ona je vie nalik slinosti koju ponekad primijetimo kod dva
razliita ovjeka. Iako nisu povezani, dvoje ljudi moe imati slinu narav. Ba
tako i nikako drugaije povezane su i dvije osobnosti iste due u njezinim
razliitim ivotima.
Zbog toga je nemogue rei: "Svoj proli ivot ja sam proivio u Francuskoj."
To je netono. Ja koji imate sada nastao je utjelovljenjem due i nestat
e njezinim odbacivanjem tijela i osobnosti. Istina bi mogla biti jedino da
je vaa dua nekada ivjela u Francuskoj u nekom drugom tijelu i drugoj osobnosti.
Kad dua napusti tijelo i osobnost umre, polje itagupte omoguava dui
da u nebeskim svjetovima zadri sjeanje na prethodno utjelovljenje, a ponekad
i na sva utjelovljenja. Meutim, prolaskom kroz Jaminu palau i kretanjem
putem utjelovljenja ta se sjeanja briu i dua stvara sasvim novu
osobnost koja jedino moe biti nalik staroj, ali nikako ne i biti stara osobnost.
Zato je potrebno razluiti izmeu due i osobnosti te razumjeti da osobnost
ne preivljava smrt?
Zato to nam to razumijevanje prua dodatni motiv za to bri uspon
stepenicama evolucije. Naime, dua e uvijek posjedovati neki relativni
omota da bi odrala dodir s vanjskim svijetom, ali i s drugim duama. To
znai da ak i na putu sustvaratelja dua koristi odreenu osobnost. Koja je
to osobnost? To je takozvana posljednja osobnost, odnosno osobnost kroz koju
je dua konano spoznala sebe!
Postoje odreeni uvjeti pod kojima je mogua osobna besmrtnost. Ako ti uvjeti
nisu ispunjeni osobnost je smrtna, ba kao i tijelo.
Dui je potrebno tijelo, ba kao to joj je potrebna i osobnost da bi doivljavala
vanjski svijet, a jo vie da bi doivljavala samu sebe.
Relativni omota koji dua preuzima na sebe utjelovljenjem istodobno smeta
sagledavanju prave naravi due.
Zbog ove paradoksalne uloge relativnog omotaa tijela i osobnosti, nastaje
dugotrajna potraga due za spoznajom sebe.
Zabluda je misliti da dijelovi osobnosti poput ega, osjeaja i misli preivljavaju
smrt. Svaka osoba koja sada ivi jedinstvena je i neponovljiva, ba kao to je svako
novo tijelo jedinstveno i neponovljivo. Kad umremo, ta e se jedinstvenost nepovratno
izgubiti.
Ipak, dua e uvijek posjedovati neki relativni omota da bi odrala dodir s
vanjskim svijetom, ali is drugim duama. To znai da ak i na putu sustvaratelja
dua koristi odreenu osobnost. To je takozvana posljednja osobnost, odnosno
osobnost kroz koju je dua konano spoznala sebe!
Na neki nain posljednja osobnost je u povlatenom poloaju. Ona sjedi na
leima svih osobnosti koje je dua imala prije nje i njima duguje svoj poloaj.
Usprkos tome, posljednja osobnost je samo jedna i njoj na neki nain pripada ast
uspjeha. A nagrada za taj uspjeh je besmrtnost. Jer, kad dua jednom krene putem
sustvaratelja, ona e zauvijek biti na njemu.
Osobna besmrtnost omoguuje punu vrijednost suosjeanja i osigurava elju za
pomaganjem drugim duama. Za duu sustvarateljicu ak i spoznaja Boga dobiva
sasvim drugi smisao: ne za sebe, ve za druge!
Na taj nain je omoguena osobna besmrtnost, a na nama je da iskoristimo znanje
koje nam to omoguava upravo sada.
22
NEZAMISLIVO PODRUJE
Knjiga koju drite u ruci plod je znanja i iskustva kojemu je bilo
potrebno gotovo etiri tisue godina da bi sazrilo i pojavilo se u opipljivom i
razumljivom obliku.
Znanje o smrti sada je ovdje. Ono vas moe voditi tajanstvenim putevima
o kojima do sada niste ni sanjali. Neto to je bilo nepoznato i zamraeno
strahom sada je potpuno otvoreno i svijetlo. Na posljetku, tako mora biti jer
smrt nije mrana; smrt jest svjetlo! Iza smrti se kriju bljetava vrata koja vode
u ivot. Iskoristite svoju prigodu! Sada znate kartu puta. Ne gubite vrijeme na
nevane stvari! Dobro se pripremite tako da kad dode vrijeme, moete doista
iskoristiti sve to vam se nudi. Ova knjiga, zajedno sa svim pridruenim programima,
omoguit e vam sigurno kretanje kroz najveu pustolovinu
vaega ivota: vau smrt.
Preostao je jo samo jedan smjer kretanja koji nismo obradili. Ali, to je
zato to o tom smjeru niti ne moemo govoriti. O njemu ne znamo nita. ak
i kad bi nam ga sam Bog elio objasniti, ne bi to mogao jer o njemu na ljudski
um ne moe misliti.
Nezamislivo podruje.
Ako vam je sve o emu ste itali u ovoj knjizi izgledalo nestvarno, nemojte
se zavaravati. To je i te kako stvarno. No, cijela ta pria u kojoj se pojavljuju
itagupta, Jama, nebeski svjetovi, ponovna utjelovljenja, avatari, aneli, vodii
i sustvaratelji pripada podruju koje je dostino ljudskome umu. O tome
moemo razmiljati jer je ipak shvatljivo. Ali postoje dijelovi stvorenoga
svijeta koji to nisu. Oni su toliko razliiti od malodimenzionalne stvarnosti u
kojoj se nalazimo da jednostavno izlaze iz okvira ljudskoga poimanja. Zbog
toga to podruje nazivamo nezamislivim.
Ako je ovo to ste proitali bilo fantastino, ono to slijedi jo je fantastinije.
Pustolovina je tek zapoela. A smrt... smrt je samo zavjesa preko vrata
koja vode u besmrtnost.
Budui da o nezamislivom podruju ionako ne mogu nita rei, knjigu u
zavriti onako kako sam je i zapoeo, Rumijevim stihovima.
Kad umrem
s anelima lebdjet u.
A kad umrem za anele,
ni zamisliti ne moe
to u postati.
DODATAK A
NATALIJA KUSTEC
POSTUPCI S UMIRUIM OSOBAMA
I ONIMA KOJI ALUJU ZA NJIMA
Nije lako pisati o problemima umiranja i smrti u sklopu knjige koja na ovako
dubok i obuhvatan nain objanjava ta pitanja. Naime, postojea situacija u
praksi daleko je od idealne. Ispratiti umirueg u smrt uvijek je teak i odgovoran
posao. On postaje jo tei ako umirui nikada do tada uope nije razmiljao
o toj situaciji. Naravno, najbolje bi bilo pripremiti ljude na taj postupak
znatno prije. Nadam se da e ova knjiga postii tu svrhu i u mnogim ljudima
probuditi svjesnost o potrebi takve pripreme znatno prije nego se sami suoe
s umiranjem.
Tekst koji slijedi predstavlja pregled postojee situacije te kratki uvod u
postupke s umiruima kako se oni danas provode u Hospicu i slinim organizacijama.
O SMRTI I UMIRANJU
Svi smo uli za Povelju o ljudskim pravima. Ali, znate li da postoji i Povelja o
pravima umiruih? Da, postoji. Prihvaena je na Generalnoj skuptini Ujedinjenih
naroda 1974. godine. Evo, kako glasi ta Povelja.
Ako umirem, imam pravo:
* da se prema meni ponaaju kao prema ljudskom biu sve do mojega
posljednjega daha
* da se nadam bez obzira na promjene i opravdanost te nade
* da sa mnom dijele nadu svi oni koji me njeguju
* da prije smrti slobodno izraavam svoju uznemirenost
* da sudjelujem u odlukama glede mojega lijeenja
* da me lijei struno osoblje iako je svima jasno da umirem
* da ne umrem osamljen, da mi ublaav
ol, da na moja pitanja odgovaraju
iskreno i da me nitko ne zavarava
* da mi pomognu kako bih zajedno s mojim najbliima prihvatio svoju smrt
* da umrem mirno i dostojno ovjeka
* da zadrim svoju osobnost i da me nitko ne optuuje ako se ne slae s
mojim uvjerenjima
* da mogu ispovijedati svoju vjeru i primiti ono to mi ona nudi
* da se prema mojem tijelu nakon smrti ponaaju s dunim potovanjem
* da me njeguju strune i paljive osobe koje e razumjeti sve moje elje
tako da mogu smireno pogledati smrti u oi
itajui gornje reenice u nama se budi opravdano pitanje o tome tko je
svjestan ove Povelje i tko je se doista pridrava? Jedan od razloga to je situacija
takva zasigurno je i injenica da o smrti znamo daleko premalo nego to
bismo morali.
SMRT JE ODUVIJEK UZ NAS
Pitanja o smrti odguravamo od sebe, bjeei od njih i pretvarajui se da nas
se ona ne tiu. Ali duboko u sebi znamo da to nije istina jer su roenje i smrt
dogaaji koji se neizbjeno moraju dogoditi svakom ivom biu. Oni predstavljaju
poetak i zavretak ovozemaljskoga ivota. I dok je roenje obino
popraeno sreom i veseljem, smrt je tradicionalno zaogrnuta u suze i alost.
Smrt predstavlja oprotaj od nekoga tko nam je bio drag i za ivota nam je
mnogo znaio. Njegov odlazak u nama ne budi samo tugu, ve i strah. A
strah je jedna od najgorih bolesti dananjega vremena.
Umiranje je za suvremeno drutvo jo uvijek tabu tema. Nazonost smrti i
umiranja rijetko se prihvaa kao dio ivota. Uobiajeni postupak je potiskivanje
i bijeg, iz ega izvire pogrean odnos prema smrti i strah pred umiranjem.
Prije nekog vremena eljela sam napisati nekoliko novinskih lanaka o toj
temi, ali sam bila odbijena s obrazloenjem da se "o tome pie povodom
Dana mrtvih, a sad nam je potrebno neto veselije". Tako dugo dok prevladava
takav stav, o smrti neemo saznati nita. Ona e uvijek biti skrivena od
naega pogleda i kao takva zaogrnuta zavjesom straha i paninog izbjegavanja.
Pitanje je koliko doista moemo biti "veseli" kad je nae veselje rezultat
potiskivanja i neznanja o osnovnim ivotnim injenicama. Kad bismo
znali sve o smrti, razumjeli bismo kako ona nije suprotna veselju.
Ipak, zato je zapravo tema umiranja jo uvijek potisnuta iz dananjeg
naina ivota i zato je o tome tako teko govoriti?
Odgovor se djelomino skriva u prolosti. Prije ne tako mnogo vremena
ljudi su umirali kod kue, u krugu obitelji. Na taj nain ak su se i djeca
suoavala s injenicom smrti. Budui da su umirui oko sebe imali ljude koji
su ih voljeli i razumjeli, smrt je na neki nain ipak bila sastavni dio ivota.
Danas umiremo u bolnicama, otueni i u potpuno drugaijim uvjetima
nego to smo ivjeli.Umiranje je povezano sa slabou, boleu i patnjom u
kojoj uglavnom ne elimo sudjelovati. Na primjer, veina odraslih se strese
od neugode na pomisao da bi morali vidjeti ili dodirnuti mrtvo tijelo. Istina
je da su prigode za tako to vrlo rijetke. ak je i ispraaj umrlog danas postao
nuno zlo: obaveza koja u nama budi neugodu i najradije bismo je preskoili.
Dio objanjenja za tako snano odbacivanje smrti nalazi se i u vrlo visokoj
razini naih oekivanja u pogledu zdravlja i dugoga ivota. Dananje drutvo
potie mladalaki, zdrav i pokretan nain ivota. U tom smislu gotovo d a je
sramotno biti bolestan. Svakoga dana se otkrivaju novi lijekovi za do sada
neizljeive bolesti. Na taj nain raste naa nada u pobjedu nad smru. Iako
nam je jasno da tjelesna besmrtnost ne postoji, oekivanja su tu, a smrt
postaje sve neprirodnija i udaljenija.
Tijekom cijeloga ivota drutvo nas je usmjeravalo u smjeru neovisnosti,
a kada smo bolesni u potpunosti ovisimo od strunog osoblja. Jednom kad
uemo u skupinu bolesnih i ovisnih od pomoi drugih, vie nismo slobodni i
kao da gubimo pravo na odluke o samome sebi.
Zbog svega toga smrt dolazi u nae misli i osjeaje tek kad smo s njom
sami suoeni ili kad se netko nama drag teko razboli i vie ne moemo skrivati
spoznaju da e umrijeti. Tek tada, zapravo, ponemo razmiljati i o svojoj
vlastitoj smrtnosti. Tada je obino prekasno i smrt se iz prirodnoga
dogaaja pretvara u tragediju koja nas liava svega to smo imali i bili.
Umjesto d a j e prihvaamo kao dio ivota, ona postaje neeljena sudbina koja
u nae srce i um donosi strah i patnju.
J?
imati sebi najblie i najdrae osobe ili jednostavno eli biti sam. To je takoer
vrijeme razmiljanja o ivotu koji je proivio. Tjelesna energija se smanjuje, a
umirui ne govori mnogo. Njegovi blinji pruaju mu potporu tiinom.
U tim trenucima umirui ne eli jesti. Najprije prestaje s teko probavljivom
hranom, zatim onom lakom, a na posljetku vie ne uzima hranu.
Zanimljivo je da rodbina takvu situaciju teko prihvaa jer se javlja misao da
e osoba tako jo bre umrijeti. Meutim, moda e traiti mnogo tekuine
koju e najprije piti, a na posljetku je dovoljno da mu se mokrom krpicom
vlae usta.
U tim posljednjim trenucima vaan je i dodir s drugom osobom. Umirui
e traiti da ga se dri za ruku i da osjeti nazonost dragih osoba. Ali istina je i
to da neki taj dodir odbijaju. Zbog toga je dobro pitati osobu eli li dodire ili
ne. Ako umirui odbije dodir, ne treba njegovu elju pogreno razumjeti.
Umirui ljudi su potpuno iskreni i njihove elje nisu rezultat unutarnjih
povreda niti ne nose u sebi neke posebne poruke. One su jednostavno izraz
trenutne ugode ili neugode.
Potrebno je rei i to da mnogi ljudi, posebice oni koji nisu pripremljeni, u
posljednjim trenucima iskazuju veliki nemir. Ponekad pomiu ruke i noge,
pokazuju neobine geste, guvaju posteljinu ili tresu prstima bez vidljivog
razloga. Kad mirno sjedimo pokraj takve osobe, esto se dogodi da se i ona
sama po sebi umiri.
esta pojava je i gubitak orijentacije u vremenu i prostoru. Umirui
mnogo spava i teko ga se budi. Ne prepoznaje vie nazone osobe to za rodbinu
i prijatelje moe biti vrlo bolno. Umirui govori o dogaajima koji su
davno proli i o osobama koje su moda ve umrle. Takoer, mogue je da
govori i o Bogu, odnosno duhovnim temama ili biima.
Kao to ste proitali u knjizi, u tim trenucima svijest umirueg je ve polako
na drugoj strani. Vano je da ga sluamo bez pokuaja razuvjeravanja.
Ono to umirui vidi i govori nama moe izgledati kao halucinacija, ali to ne
mora biti tako. Pripremljena osoba tada e zatraiti pomo duhovnog ispratitelja.
Ona ili on e je podsjeati na put kojim dua umirueg sada polazi.
Naravno, u uobiajenim okolnostima (onakvima kakve su danas u veini
organizacija poput Hospica) ispratitelj se ne mijea u duhovna pitanja, ve ih
samo prihvaa ako dolaze od umirueg.
Neki ljudi prije smrti padnu u komu. U njihovoj nazonosti potrebno je
razgovarati kao da su pri punoj svijesti. Sluh je zadnje osjetilo koje nestaje i
esto se dogodi da umirui uje nae posljednje rijei. U tom smislu je itanje
za umirue koje se predlae u ovoj knjizi vrlo dobar nain za pruanje
putokaza umiruoj osobi. Naravno, to vrijedi za one koji su prihvatili takav
nain duhovne podrke.
ak i ako je umirui u dubokoj komi, mirno mu kaite sve to biste mu
rado rekli da je pri svijesti. Nikada nije prekasno za rijei poput: ao mije,
oprosti ili volim te. Iako izgleda nemogue, ali u tim posljednjim trenucima
imamo prigodu ispraviti ivotne pogreke ili nesporazume.
I na posljetku, neki ljudi prije smrti spontano pronau svoj mir. Kao da se
u njima probudi neko tiho zadovoljstvo i pomirenost sa ivotom i smru. To
su, naravno, sretni ljudi koji e imati sretnu smrt. Onima koji ostaju takvo se
stanje esto ini neobinim jer je u velikoj suprotnosti s njihovom tugom.
Ali, upravo takvo stanje predstavlja ispravan nain umiranja. Cilj svake
duhovne podrke, pa i ljudske pomoi umiruem, morao bi biti upravo postizanje
takvoga stanja smirenosti neposredno prije smrti.
Kada umirui izdahne, oni koji su bili uz njega esto se uznemire. Iako se
dogodilo neto oekivano, sam dogaaj kao da nas tjera da neto poduzmemo. Ali u tome trenutku doista nema mjesta uurbanosti. Sve praktine
radnje s tijelom mogu se obaviti i kasnije. Sada je vrijeme da se prepustimo
svojim osjeajima. Tuga je u redu jer smo doista tuni, ali pokuajte odbaciti
aljenje. Pokuajte umirueg ispratiti posljednjim mislima koje e biti lijepe
i optimistine. Blagoslovite ga i poelite mu sreu. Njegov ivot nije zavrio
iako je tijelo umrlo.
Ako elite i ako je to bila elja umirueg, moete poeti s itanjem za umirue
i drugim aktivnostima opisanim u ovoj knjizi.
Prema tijelu se odnosite s potovanjem. Uredite ga tijekom prvoga sata
nakon smrti jer e kasnije to biti tee. Zabiljeite trenutak smrti, sklopite
umrlome kapke i zatvorite mu usta. Nakon toga obavijestite lijenika koji e
doi i potvrditi smrt.
Ako se dogodi da je smrt nastupila onda kad niste bili u prostoriji s umiruim,
odbacite osjeaj krivice. On se moe javiti jer izgleda kao da ste ga
napustili u najvanijem trenutku. Ali to nije istina. Na posljetku, iskustva pokazuju
da veina ljudi umre kad su sami. Trenutak smrti ionako pripada
samo umiruem.
POSTUPCI POTPORE UMIRUIMA
Ukratko, evo to je umiruima potrebno:
* da nisu sami
* uklanjanje bola
* ele umrijeti na mjestu kojega su sami odabrali
* potrebna im je iskrena podrka rodbine ili najbliih
* da se prema njima do kraja ponaamo kao prema ljudskim biima, s
punim potovanjem
* njega i briga za tjelesnu higijenu i potrebe koje sami ne mogu obavljati
* vanjski izgled umirueg takoer mora biti dostojanstven i uredan
* osjeaj da sam odluuje o svojoj sudbini
* kontakti sa svim ljudima koji mu neto znae, odnosno mogunost da
sam odlui tko e biti pokraj njega u posljednjim trenucima.
Uobiajeni pristup Hospica ne potie duhovnu ili religioznu podrku, ali
ako umirui sam spomene te teme, naravno da sudjelujemo u razgovoru o
tome.
Meutim, smatram da je upravo duhovno razumijevanje procesa umiranja,
kako je opisano u ovoj knjizi, vano za smirenu smrt. Zbog toga bih
HOSPIC
Zamisao Hospica ima stoljetnu povijest. Meutim, suvremeni Hospici se pojavljuju
u zapadnoj Europi tek u posljednjih tridesetak godina. Radi se o ustanovama
gdje umirui mogu ivjeti u punini sve do samoga kraja. Nije u
pitanju samo prostor, ve ivotna filozofija: dodati ivot danima, a ne dane
ivotu! Na taj se nain promijenio odnos prema umiranju i smrti. Medicinsku
bitku protiv umiranja sve vie nadomjeuje bitka za umirue, za ovjeka
i njegov osjeajni i duhovni ivot. U hospicu umirua osoba posjeduje ime i
individualnost za razliku od klasinih medicinskih ustanova.
Takoer, u hospic se privremeno mogu doseliti i roaci umiruih tako da
je ozraje sasvim drugaije nego u bolnicama.
Na taj nain je pokret Hospica pridonio da umiranje i alovanje postanu
predmet razmiljanja i istraivanja. Iz toga se razvila nova kultura umiranja,
otvorena i vie humana. U sklopu takve kulture umirui se vraa meu ive,
tamo gdje mu je i mjesto. Hospic esto omoguuje umiruem da nastavi sa
svojim ivotom bez smetnji, ukljuen u drutvenu okolinu, a opet s punom
medicinskom brigom i psiholokom podrkom. Istodobno, rodbini se prua
podrka i pomo u procesu alovanja.
Najvanije zamisli Hospica su sljedee:
* U hospicu ivot i osobnost dosiu svoju puninu. ovjek ne gubi svoju
osobnost, ve do kraja ivi ispunjeno.
* Bolesnicima se ne produava ivot po svaku cijenu, ve se poboljavaju
preostali dani. Medicinska terapija se nastavlja, ali ne po cijenu gubitka
svijesti ili dostojanstva bolesnika.
* U hospicu se ne bori protiv smrti. ovjeku se dozvoljava umrijeti. Ali,
eutanazija se ne obavlja.
* Umiranje nije neto to bi bilo potrebno skrivati. Umiranje je dragocjeno
i vano za na ivot.
* Umiranje je dio ivota. Umirui je iv ovjek, ak iako je u komi iz koje se
nee probuditi.
* U hospicu rade strune osobe, ali i dragovoljci. Osim pomoi umiruima,
pomae se i rodbini te svima onima koji aluju nakon smrti drage osobe.
Idealno bi bilo da se uz pripremu za smrt koja mora poeti mnogo ranije
nego to se osoba nade u situaciji da joj je potrebna paliativna njega, organiziraju
i ustanove nalik hospicima u kojima bi se mogli provoditi postupci koji
se logino nadovezuju za tu pripremu. No, s obzirom da i dananji hospici
imaju tekoa s financiranjem, sadanji trenutak dozvoljava tek nadu da e
duhovna podrka umiruima zaivjeti kao dio rada na sebi te postati sastavnim
dijelom kulture ivota.
ZAKLJUAK
Knjiga koju drite u ruci iznimno je vaan doprinos razumijevanju procesa
umiranja i smrti, a samim time doprinos razumijevanju ivota. Znanje koje u
njoj moete pronai izvrsna je nadopuna suvremenim zdravstvenim i psiholokim
nastojanjima. Naravno, radi se o duhovnom znanju, ali to se vie
otvorimo razmiljanju o tome, bit emo spremniji kad na trenutak doe. Uz
odgovarajuu pripremu postat emo svjesniji onoga to nam se dogaa i
lake emo se suoiti sa strahom. Na taj nain emo lake biti ono to jesmo
te otvorena srca, s nadom i povjerenjem, prihvatiti smrt kao dio ivota.
A kao to nam poruuje ova knjiga: na put niti je poeo roenjem, niti se
zavrava smru. Iako uvijek povezana s tugom, smrt je samo jo jedan proces,
jo jedna nit u beskrajnoj tkanini ivota. Vjerujem da e prihvaanje ove istine
pomoi mnogima da lake, bezbolnije i ispravnije prou kroz proces
umiranja i smrti.
DODATAK B
ITANJE ZA UMIRUE
.
udomailo se itanje ovog ili onog oblika "knjige mrtvih ". Danas je svakako
najrairenije znanje iz Tibetanske knjige mrtvih. Meutim, veina zapadnjaka
ima tekoe s njezinim razumijevanjem. Tibetanci ponekad tvrde da razumijevanje
nije vano te da je dovoljno samo sluati vibracije pjevanja Knjige
mrtvih. Koliko god to neobino zvuilo, ima neke istine u tome. Naime, umirua
osoba doista plovi neobinim stanjima svijesti i podrujima duha. Teorijski
ona bi mogla prepoznati i razumjeti bilo koji jezik pa tako i tradicionalna
pjevanja iz Tibeta ili Indije ili pak pogrebne obrede bilo kojeg
naroda. Meutim, sluanje knjige mrtvih tijekom procesa umiranja slui kao
podsjetnik, odnosno neka vrsta sidra za umirueg. Zbog toga je povoljnije da
to itanje bude na jeziku kojim je umirui govorio, odnosno tonije na jeziku
kojim je umirui mislio.
Iz istog razloga potrebno je da svaki ovjek bude upoznat s procesom umiranja.
Jer ako itanje za umirue ujemo prvi put dok smo ve u bardo stanjima
poslije prestanka ivotnih funkcija tijela, neemo prepoznati njegov
sadraj. Odnosno ona se nee razlikovati od drugih neobinih doivljaja i
stanja iz razliitih bardo podruja. Zato je potrebno proi kroz taj proces,
barem teorijski, jo za ivota, to prije, jer zapravo nikad ne znamo kad e
nam to znanje doista zatrebati. Inaica koja slijedi cjelovita je, ali ipak
nedostaju dijelovi teksta koje koriste kolovani Ispratitelji u svome radu te
dijelovi koji pripadaju takozvanoj "Inicijaciji u Naiketine tri vatre". Ti dijelovi
oznaeni su s dvije zagrade - ().
KOLOVANJE ISPRATITELJA
U tibetanskoj tradiciji ispratitelji imaju naziv pove. Pove su ljudi koji pripremaju
ljude na proces umiranja te sudjeluju u njemu kao oslonac i vodi.
kolovani ispratitelji bit e neka vrsta suvremenih pova. Njihova zadaa je
pripremiti osobu na umiranje u smislu razumijevanja procesa koji ju oekuje,
pruiti joj duhovnu, emocionalnu i prijateljsku podrku, predati joj
praktino znanje u obimu koji je osoba spremna primiti, pripremiti rodbinu
na proces umiranja i sudjelovati u svim praktinim postupcima oko toga, ispratiti
osobu u smrt na ispravan nain i osigurati da nakon smrti budu provedeni
postupci koji mogu pomoi odlazeoj dui u izborima koji je oekuju.
Iako u suvremenom okruenju nepostojea, uloga pove je vie nego
potrebna. Osim to osigurava najveu moguu duhovnu podrku u najznaajnijem
dogaaju u ivotu, nosi u sebi veliku duhovnu nagradu za samog
ispratitelja. Budui da je taj posao vrlo zahtjevan i odgovoran, kolovanje
e takoer biti temeljito, a odravat e se u okviru neprofitne organizacije
koja e kasnije okupljati i organizirati rad kolovanih ispratitelja te dragovoljaca
koji e im pomagati.
ITANJE ZA UMIRUE
1.1 Sada, kada se priprema za svlaenje jo jedne odjee,
obraam se Tebi, duo; Tebi koja si mnoge godine stanovala u
smrtnome tijelu.
1.2 Sada, kada se priprema za odlazak, elim Te ispratiti darom
znanja koje e ponijeti sa sobom. elim Te podsjetiti na tvoju
pravu narav godinama skrivenu iza promjenjivih oblaka uma i
tijela. Znanje i sjeanje bit e Tvoja krila za let kroz svemire koji
Te oekuju s druge strane smrtnosti. Znanje i sjeanje bit e
Tvoja krila za let u besmrtnost.
1.3 Duo, Ti koja e uskoro napustiti ovu kuu, sasluaj me
sada! Jer rijei koje Ti govorim otvaraju vrata prolosti i budunosti.
Ipak, govorim Ti ih zato da Tvoja sadanjost, sadanjost
odlaska, bude ispunjena sigurnou i mirom.
1.4 Ove si rijei ula jo i prije nego se pribliio trenutak Tvoga
odlaska. Upijala si njihovu mudrost i pratila njihove odjeke u
svojim dubinama. Jer, one su nastale iz Tebe. Dole su zajedno s
Tobom na ovaj svijet, a sada e Te pratiti dok iz njega odlazi.
&
Ti, duo.
3.29 Ni dan ni no ne prelaze taj most, ni smrt ni tuga. Ali, ako
ga sada prijede, ako svjesno zakorai preko njega, no e se
pretvoriti u dan, a Tvoje svjetlo e sjati zauvijek.
4.1 Tvoja kua sada se rui. Tvoja djela i Tvoje misli bili su njezini
temelji. Sada temelji nestaju, a Ti odlazi.
4.2 Prije odlaska odaj poast svemu to si stvorila. Pronai ljubav,
ak iako je za ivota nisi pronala.
4.3 Ponudi oprost, ak i ako to za ivota nisi inila.
4.4 Pronai u sebi suosjeanje za druge jer suosjeanje je siguran
pratitelj na putu kojim se sprema poi.
4.5 Dolazi vrijeme preispitivanja svih odnosa koje si stvorila
ivei u tijelu i osobnosti koje sada naputa.
4.6 Sada usmjeri svu svoju pozornost na roditelje i pretke.
4.7 Svoje tijelo dobila si od tijela svojih roditelja. Dio svog ivota
oni su pretvorili u Tvoj ivot, ba kao to su to uinili njihovi roditelji
i roditelji njihovih roditelja.
4.8 Tvoji su preci izgradili kuu koju naputa. U nju su utkali
svoje tijelo i svoju krv. U njoj su njihove misli i njihove strasti. U
njoj je njihova nada i njihovo znanje.
4.9 ivjela si u njoj, a sada odlazi. Zapamti, tvoj je ivot bio
izgraen na njihovim temeljima.
4.10 Ipak, dajui ivot Tebi, Tvoji su te roditelji otposlali na put
u smrt jer sve to je roeno mora jednom umrijeti.
4.11 Sada Te sustie roditeljska kletva izreena bez zle namjere i
s ljubavlju.
4.12 Ipak, plodovi roditeljske kletve ne moraju biti loi. Oni Te
mogu odvesti do spoznaje istine i neprekinutog, vjenog stanja
unutarnje budnosti.
4.13 Ti moe, duo, kletvu pretvoriti u blagoslov jer i Ti si djecu
svojega duha i tijela otposlala u ivot s blagoslovom.
4.26 Vrlo skoro, kad proe preko praga smrti, neke od njih e
moda i susresti. Oni e Te doekati s ljubavlju. Uzvrati im na
isti nain.
4.27 Jer, znaj duo, ono to su oni ostavili za Tebe nalazi se u
vjenosti i nikada nee nestati.
4.28 Kad ugleda njihova nasmijeena lica puna ljubavi, pa ak i
ako to budu samo prividi Tvog odlazeeg uma, nasmijei im se
zauzvrat. Otvori im svoje srce i ponudi svoju ljubav.
4.29 Neka Tvoje buenje otpone oprostom i zahvalnou prema
onima koji su Ti podarili smrtni ivot i tako Ti pruili priliku
da pronae besmrtnost.
5.1 Prije nego krene jo jednom usmjeri svoju pozornost na one
koji ostaju.
5.2 Prisjeti se! Ima li nekoga koga oekuje?
5.3 Ima li nekoga koga si povrijedila ili zakinula u ovome ivotu?
5.4 Ako jesi, sada je vrijeme da ponudi svoju ispriku.
5.5 Pogreke su dio svakog smrtnog ivota. Ali, pogreke nisu
poinjene da bi se pamtile. Pogreke su poinjene da bi se iz njih
uilo.
5.6 Ne odgaaj uenje za sljedei ivot. Zato u njega prenositi
staru odjeu i teret koji je davno trebalo ostaviti iza sebe?
5.7 Sada kad odlazi Tvoje je srce isto, a Tvoja volja snana.
Energija Tvoje panje dovoljno je jaka da ispere svaku neistou
iz omotaa sjeanja koji Te okruuje.
5.8 Zato se prisjeti sada! Prisjeti se svih ljudi na kojima su Tvoje
misli, rijei i djela ostavili oiljke.
5.9 Gledajui njihova lica u oblacima Tvog odlazeeg uma, zamoli
ih za oprotaj.
5.10 Ako Tvoje tijelo doputa, sada izgovori molitvu upuenu
onima koji ostaju ili su ve otili, a koje si povrijedila.
5.11 Ako je Tvoje tijelo preslabo, posluaj rijei molitve koje e
Te poput njenog vjetra odnijeti na drugu stranu ivota.
5.12 Vama koji ostajete ili ste ve otili, vama od kojih sam
mnogo toga nauila, a nisam to prepoznala i kojima sam namjerno
ili nenamjerno bila strog uitelj, sada upuujem svoju ispriku.
Meu nama je bila ljubav, ali je nismo vidjeli. Sada, kad
moje tijelo umire, a moj me um oslobaa okova iskustva, jasno
vidim svoje pogreke. Bilo je i drugaijih izbora, ali u tome trenutku
moja osobnost nije znala ono to sada zna. Molim va
oprost za sve to sam uinila, namjerno ili nenamjerno, a to je
vama bilo bolno.
5.13 A sada se, duo, prisjeti svih onih koji su donijeli bol u Tvoj
ivot.
5.14 to god Ti uinili, znaj d a j e svaka njihova pogreka bila veliki
dar upuen Tebi.
5.15 Poticana tim darovima Ti si uila bre iako bolnije.
5.16 Zapamti da nijedna dua ne ini pogreke iz zlih namjera.
ak i u najveem zlu koje si iskusila skrivala se poduka.
5.17 Zatrai sada da Ti se otkriju poduke proizale iz Tvoje patnje!
5.18 Tvoja je svijest sada gotovo slobodna od tereta tijela i uma.
Snaga Tvoje elje je velika. Zatrai jasnu viziju poduka proizalih
iz smrtnog ivota!
5.19 Doekaj odgovor s mirom i sagledaj njegove posljedice.
5.20 Uenje svladano u ovome ivotu, pa makar to bilo i na samom
njegovom kraju, svladano je zauvijek i iste poduke vie nikada
nee morati ponavljati.
5.21 Ako Tvoje tijelo doputa, sada izgovori molitvu upuenu
onima koji ostaju ili su ve otili, a koji su Te povrijedili.
5.22 Ako je Tvoje tijelo preslabo, posluaj rijei molitve koje e
Te poput njenog vjetra odnijeti na drugu stranu ivota.
5.23 Vama koji ostajete ili ste ve otili, vama od kojih sam
mnogo toga nauila, a nisam to prepoznala, sada upuujem svoj
oprotaj. Meu nama je bila ljubav, ali je nismo vidjeli. Sada,
kad moje tijelo umire, a moj me um oslobaa okova iskustva,
jasno vidim da ste bili moji uitelji. Vae su me misli, rijei i
djela boljela i zbog njih sam patila. Ali, ak je i to bio moj izbor.
Mogla sam uiti na drugaiji nain, ali u tom trenutku moja
osobnost nije znala ono to sada zna. Zbog toga vam sada kada
odlazim upuujem svoj iskreni oprost i aljem svu svoju ljubav i
podrku. Neka vas prati na putevima kojima kroite i neka vam
donesu olakanje i lakou za kojom udite.
5.24 Sada kada si zatraila oprost i oprostila, svoju e kuu
napustiti s mirom.
5.25 Neka mrnja, okrivljavanje, krivnja i bol ostanu zauvijek u
prolosti, a Tvoja sadanjost i budunost neka se ispune ljubavlju.
5.26 Oprosti!
5.27 Iscijeli se!
5.28 S mirom nastavi dalje.
6.1 Sada je dolo vrijeme da se podsjeti na tri velike vatre koje
moraju gorjeti u Tvome srcu ako eli da Tvoj put kroz smrt
bude uspjean.
6.2 Ako ih nisi zapalila za ivota, sada je vrijeme da one proplamte
u Tebi.
6.3 Prva vatra je vatra atmana, unutranjeg Jastva.
6.4 I za ivota umirala si za sebe i pronalazila si sebe. Tako, ba
tako, bit e i sada kad umire.
6.5 Snaga Tvoje spoznaje sada je velika. Usmjeri pozornost na
paljenje prve vatre, vatre unutarnjeg Jastva.
6.6 Ti si vjena, nepromjenjiva i apsolutna. Sve drugo to Te
okruuje, iznutra i izvana, samo je odraz Tvojega unutarnjeg
sjaja.
6.7 Sagledaj to sada! Prepoznaj sebe ako prije nisi. Probudi se
sada!
6.8 Neka u tebi vjeno gori svjetlo istoe. Sada kad odlazi i kad
gubi sve to je nekada bilo Tvoje, sada zna da je prva vatra bila
istinita.
6.9 Plamen prve vatre Jastva uinit e Tvoj prijelaz laganim i nenapornim.
6.10 Druga vatra je umiranje za plodove djelatnosti.
7.7 Gledaj!
7.8 Budi pozorna!
7.9 Sluaj!
7.10 Budi pozorna!
7.11 Osjeaj!
7.12 Budi pozorna!
7.13 Probudi se!
8.1 Zapamti: Tvoja smrt nije gubitak, ve dobitak.
8.2 Zapamti: ne sprema se na spavanje, ve se budi!
8.3 Sada e izii iz kue u kojoj si boravila, duo. Izii e kroz
vrata i napustiti je. Pripremi se jer ovo je Tvoj zadnji dodir s
njom.
8.4 U blizini smrti nestaju mnogi velovi magle koja obavija Tvoj
duh i srce. Suoeni sa smru karmiki dugovi
tope
se poput
maslaca
D
r
r
r
na suncu, a lanci vezanosti otpadaju jedan po jedan kao da
su nainjeni od papira.
8.5 Jo malo i Tvoj e trenutak doi.
8.6 Ako osjea da je vrijeme, pristupi svojoj posljednjoj misli!
8.7 Snaga Tvoje spoznaje sada je velika. U smrti e Te pratiti ono
na to usmjeri pozornost u svome posljednjem trenutku unutar
smrtnoga tijela.
8.8 Nastala si u Bogu, u bezvremenom trenutku kojega e se
uskoro prisjetiti. K Bogu vode svi Tvoji putevi, a njihov kraj istodobno
je i poetak.
8.9 Neka Tvoja posljednja namjera u ovome tijelu bude ona s
kojom si odaslana na svoj put.
8.10 to god inila, kuda god se kretala, zapamti da Te vodi sila
vea i snanija od bilo ega to Ti moe zamisliti.
8.11 Ne uzvisuj se u posljednjem trenutku!
sebe.
9.12 A zatim pomisli: Neka bude volja Tvoja.
9.13 Najprije e se razgraditi element zemlje koji je snano
povezan s oblikom.
9.14 Sada gubi sposobnost prepoznavanja oblika. Vidi, uje i
doivljava svijet oko sebe, ali ga vie ne prepoznaje.
9.15 Isprva ne prepoznaje detalje, a zatim i cijele objekte. Tvoja
Ti osjetila jo uvijek prenose utiske, ali vie ne postoji mogunost
njihove sinteze u prepoznatljivi smisao.
9.16 Osjea kako energija istjee iz Tvoga tijela i u njemu raste
neugoda.
9.17 Tvoj um doivljava neodreene bezobline slike. Svijet odjednom
postaje nestalan i drhti poput planine zahvaene potresom.
9.18 Osjeajui to ostani budna i u svakom trenutku se sjeaj
sebe.
j?
9.19 A zatim pomisli: Neka bude volja Tvoja.
9.20 Sada nestaje i element vode. Tekuina bjei iz Tvoga tijela
poput proljetnih bujica koje prelaze svaku prepreku.
9.21 Dok voda bjei iz Tvoga tijela, osjea e i suhou koja Ti
pali utrobu.
9.22 U Tvom umu raste dim kao da je netko u njemu zapalio
vlana drva. Iz svijeta nestaje svake vrstine, pa ak i pokretne
vrstine tekue vode.
9.23 Osjeajui to, ostani budna i u svakom trenutku se sjeaj
sebe.
9.24 A zatim pomisli: Neka bude volja Tvoja.
9.25 Sada nestaje element vatre. S njim iz Tvoga tijela i daha
nestaje svake topline.
9.26 U ovom trenutku Tvoja osjetila vie ne djeluju. Um Ti je
odvojen od njih i vie ne prima nikakve utiske izvana.
10.29 ivot koji prolazi ispred Tebe stvara u Tebi osjeaj propadanja.
Slike se brzo stapaju u nejasne sjene i okruuju Te poput
mranoga tunela.
10.30 Ne plai se proi kroz njega. Na njegovom kraju oekuje
Te Svjetlost.
11.1 Stvoreni svijet je poput izokrenutog drveta ije se korijenje
nalazi na nebu, a grane na zemlji.
11.2 Grane, listovi i plodovi tog drveta predstavljaju oitovanje
neoitovane energije. One se vide, ali se takoer i mijenjaju.
11.3 Dok si bila utjelovljena, uivala si u plodovima tog drveta, a
sada je vrijeme da se suoi s njegovim korijenjem.
11.4 Prvi korak na tom putu je bljetava Svjetlost istine.
11.5 ()
11.6 Duo! Moda si iscrpljena iskustvom umiranja, a moda su
Te iscrpile slike i sjeanja na upravo proivljeni ivot.
11.7 Sada e se odmoriti jer Svjetlo u sebi nosi ugodu i toplinu.
Ono e Ti dati oprost od pogreaka i svakog umora koji bi mogla
osjeati.
11.8 Iako je Tvoje tijelo ve ispustilo posljednji dah, energije u
njemu jo se kreu.
11.9 Sve to je bilo gore, sputa se prema srcu. Sve to je bilo
dolje, podie se prema srcu.
11.10 Spajanje energije u sredini tijela predstavlja spajanje oitovanog
i neoitovanog.
11.11 Dolaskom Svjetla osjetit e kako nestaje svake neugode.
Tvoj je teret nestao.
11.12 Boanski glasnik se povukao i prepustio duu istini.
11.13 Suoena s istinom u obliku Svjetlosti, odbacit e sve
svoje elje i tenje. Sve e misli i osjeaji nestati. Ostat e samo
prepoznavanje vjene i nepromjenjive stvarnosti.
11.14 Tvoja prva reakcija, duo, bit e privlanost blaenstva
()
()
()
()
13.2 Moje rijei vie ne moe uti, ali njihov odjek ipak dolazi
do Tebe. Taj e Te odjek podsjeati na znanje koje si skupila za
ivota.
13.3 Sada je vrijeme da se suoi sa svojom karmom. Boanski
glasnik (itagupta) pokazat e Ti svemire koje nosi u sebi.
13.4 Tvoja e iskustva biti test i potvrda Tvoga ivota. Pripremi
se na privid snaniji od bilo ega to si doivjela do sada.
13.5 Mnoga Te raskrija oekuju, duo, u podruju barda. Tko
bi ih mogao sve nabrojiti?
13.6 Tvoja iskustva bit e poput snova, i lijepih i tekih.
13.7 A Tvoja zadaa je odrati budnost za sebe, bez obzira na to
to Ti se prikazalo.
13.8 Ovdje, u podruju barda, suoit e se s presjeenim vorovima
srca. To su udnje, neispunjene elje, strahovi, osjeaji i
karmiki dugovi koje nosi sa sobom.
13.9 Sve to predstavlja teret na Tvome putu. To je teret koji e
Te vui na dno rijeke budnosti, u san u kojem e se izgubiti.
13.10 Ako bude budna, mnogo e lake svladati svoje poduke.
13.11 Kad prode kroz Svjetlost, ak i prije nego ponu prividi
bardo stanja, potrai boanskog glasnika. Ponudi mu svoju budnost.
13.12 Ako si budna i nezapletena u privide karmikih utisaka,
boanski glasnik (itagupta) pogledat e u Tebe s Tvojom dozvolom.
13.13 Postavit e Ti samo jedno pitanje: "Tko si ti?"
13.14 Ne postoji ispravan odgovor na pitanje tko si.
13.15 Zbog toga se ne trudi odgovoriti. Samo se otvori i ponudi
ono to ima.
13.16 Jo za ivota morala si nauiti da Te od bardo stanja moe
potedjeti samo jedan osjeaj: suosjeanje.
13.17 Suosjeanje je jedini osjeaj koji ne izaziva karmike
posljedice.
J?
robuju tijelu.
15.21 To moe uiniti jedino ako krene putem sustvaratelja.
15.22 Moda e se jo mnogo puta vratiti kroz zaljev smrti na
zemaljske obale. Moda e doi ponovo i ponovo. Ali ako
doe, doi budna i potpuno svjesna sebe.
15.23 Moda e voena suosjeanjem hodati krvavih nogu
medu duama koje pate pomaui im da ustanu. Ali ako doe,
doi budna i potpuno svjesna sebe.
15.24 Moda e dolaziti bezbroj puta, sve dok zna da i jedna
dua pati u moru privida. Ali ako doe, doi budna i potpuno
svjesna sebe.
15.25 Moda e doi i ponuditi svima spas od okova tijela i
uma, moda e doi i iriti blaenstvo i svjetlost istine. Ali ako
doe, doi budna i potpuno svjesna sebe.
15.26 Pokai drugima put do sree. Pokai drugima put do
Boga. Ali, pokai ga budna i potpuno svjesna sebe.
15.27 Vrati se, ako eli, kao avatar i uitelj. Jer, jednom kad s
blagoslovom Gospodara smrti poe putem sustvaratelja, sve su
Ti mogunosti otvorene.
15.28 Moda odabere odlazak u nezamislivo podruje o kojem
Ti ja ne mogu nita rei. Znam da e i takva Tvoja odluka biti ispravna.
16.1 A sada Te ostavljam. Moje rijei vie ne dopiru do Tebe, ali
njihova je svrha ispunjena.
16.2 One su podsjetnik na znanje namijenjeno ivima i mrtvima.
16.3 Jo jednom, obraam se Tebi, duo, koja si svukla svoju odjeu,
Tebi koja si otila nakon to si ivot provela u smrtnom
tijelu.
16.4 Ispratila/o sam Te darom znanja koji Te podsjea na Tvoju
pravu narav godinama skrivenu iza promjenjivih oblaka uma i
tijela.
16.5 Znanje i sjeanje bila su Tvoja krila za let kroz svijet s druge
strane smrtnosti. Znanje i sjeanje bila su Tvoja krila za let u
besmrtnost.