Prokletstvo same Avlije sastojalo se u tome jer niko
iz nje nije mogao da izadje bez obzira da li je kriv ili ne.To je sustina ovog carigradskog zatvoja koja svoje zatvorenike cini uzaludnim I pogresnim.Pogresnim ljudima na pogresnom mesnu.Smrt kao jedini izlaz I jedina opcija za kakavtakav spas. Fra Petar kao simbol uzaludnog coveka koji je takodje dospeo nevin pokazuje nam kako treba da se prilagodimo svemu sto nam svemu sto nam se nadje na putu.Svoj boravak u Avliji olaksava uzivljavajuci se u price ostalih zatvorenika.Na pocetku romana tisina njegovog groba,brojanje stvari koje su ostale iza njega,simbolizuju surovost zivota I vecitog svodjenja na isto.Umiremo,krivi ili nevini I sve sto ostaje iza nas je nekoliko stvari I grobna tisina nase mrtve zaboravljene duse. Svako od nas ima svoju Prokletu Avliju iz koje sa vremena na vremene moze da nadje izlaz.Sta nas to sprecava? Sta ne dozvoljava da budemo krojaci sopstvene sudbine? Korumpirana vlast,pogresna ubedjenja,lazi ideali I bolesna ambicija.Iznad svakog od nas stoji po jedan Karadjoz koji upravlja nasim zivotom I sto je najgore,nasom konacnom sudbinom.Zatvorenici Avlije su imali strah od Karadjoza ,ali I onu dozu strahopostovanja koju bi
zasluzio svaki covek,pravedan I cestit svom
poslu.Za njega ,,niko nije nevin I zasluzuje da se nadje u ovom stechistu prolaznosti I nepromenjenosti.Avlija je ,,uvek ista I ta njena osobina cini je nepodnosljivom za zivot I daje joj simbolicnu odliku smrti.Ljudi razlicitih karaktera,iste sudbine,koji nemaju drugog izbora nego da budu tu I cekaju svoju presudu.Treba nadji svoje mesto u Avliji I sjediniti se sa okolinom.A ako ne uspes,okolina ce se sjediniti sa tobom.Postajes deo slagalice I karika neraskidivog lanca koji postaje deo tvog zivota. Da li je ovaj svet jedna velika Prokleta Avlija Iz koje je zaista jedini izlaz smrt? I da li ce nam pomoci to sto verujemo u postojanje drugog sveta ? Hoce.To ce nas odrzati I stvoriti iluziju da je Avlija samo prelaz izmedju raja I pakla.Cistiliste koje ce nam odrediti stranu sveta.Svi sa istom krivicom stojimo na rubu provalije koja nas poziva I nudi nam spas.Spas od surovog sveta koji nam namece svoja pravila I kazne za (ne)pocinjeno.Kazne koje su unapred osmisljene I spremne da progutaju svakog ko dospe u Avliju.Ulaskom u njen prostor postajes osudjenik sopstvenog zivota.Stranac u sopstvenom svetu,medju tudjim ljudima koji imaju isti cilj.Izaci iz Avlije I naci potpuni smiraj.Naci svoju tisinu.Grobnu tisinu.