OSVRT NA DJELO HENRIKA IBSENA - NORA, LUTKINA KUA

ESEJ O BRAKU
Nora je za mene prije svega ena koja je imala petlje, hrabrosti istupiti i
izboriti se za sebe u vremenu kada to kod ene nije bilo primjereno.
Odluila je poi putem za koji nije posve sigurna gdje e je dovesti, no
znala je i duboko u sebi vjerovala je u ispravnost istoga. Isto tako usudila
se proturjeiti muu, i biti posve iskrena s njim kazavi mu sve svoje
sumnje, dvojbe i priznavi da ga smatra strancem. Da ju je razoarao.
Imala je osjeaj kako se u njoj sve vie i vie iri velika rupa, praznina i
ponor iz kojeg vriti enja za ivotom. Mnoge ene nose taj teret, no
rijetke i iznimne su bile one koje su se usudile ustati se i pokazati svijetu da
nisu jeftine lutke, makar su neke od njih s vremenom istima sve vie i
nalikovale. Da, ispunjavajui svima elje, nastojei uvijek biti na usluzi
rtvovati se za potrebe svojih blinjih. I poput lutaka na koncu radile bi iz
dana u dan automatski svoje zadatke, pretvarajui ih u besciljnu rutinu.
Rezultati su bili pogubni, melankolija i bezvoljnost koja razara, dok je strast
ostala samo u slatkim uspomenama kada bi se usudile matati o njoj. To su
oni trenuci kada bi im na umornim, ispijenim licima pobjegao smijeak i na
asak povratio ivot u njega. Kako je kazala junakinja, dunost prema
samome sebi na prvom je mjestu. Jer, tko e drugi misliti na nas ako ne mi
sami? Moemo ekati i ekati, no udo se nee dogoditi. Trebamo se
suoiti s istinom, pokrenuti se i skupiti dovoljno hrabrosti da budemo sretni.
A tu je i strah. Strah od onog to dolazi, od pokuaja ostvarenja vlastitih
snova. Bojimo se neuspjeha, no nikad neemo nita izgubiti ako
pokuamo. A Nora, ona je znala da je vrijeme dolo. eljela je vidjeti svijet,
iskusiti ga na vlastitoj koi, upoznati sebe na putu koji joj predstoji.
Sputavao ju je brak, to je glavni razlog svemu, epicentar i klica koju treba
istrijebiti pri samome poetku. Zabluda braka kao sigurne luke, mnogima je
unitila ivot. Ja bih to vie opisala kao putovanje nepoznatima morima ;
nikad ne zna to e ti donijeti. Iako, stara definicija braka prilino je
optimistino opisana kao sveta zajednica izmeu mukarca i ene koji su
povezani duhom i tijelom. Ona bi morala biti izgraena ne na elji, ne na
rtvama ve obostranom osjeaju radosti. Uzajamno potovanje, beskrajno
strpljenje i kompromisi su imbenici koji ga svojom prisutnou nerijetko
uine dugotrajnim i uspjenim. No kako je rekao stari dobri Sokrat: Mladi
ljudi koji ele da se uzmu nalie na ribice koje se igraju pred ribarskom
mreom: sve ure i guraju se da uu unutra, dok se nesrenice koje su ve
unutra uzalud mue da izau napolje." U brak se ne treba ulaziti isuvie
brzo, isuvie naglo pogotovo ne u jo mladim godinama kada izgraujemo
sebe i svoje Ja. Mnogi zasljepljeni burnom mladenakom strau i
nestrpljivou ne slute da si time kopaju grob, a kasnije se znaju dugo

kajati zbog toga. Onda ubrzo stignu i djeica, te zauzeti obitelji nemamo
vremena za sebe pa se u kasnijim godinama pitamo to smo postigli ?
Postajemo ogoreni i iskaljujemo svoj bijes na djeci, ili ga pak zadravamo
u sebi. Nijedna opcija nije dobra. Rekla bih da je brak preporueno pismo,
obino pogreno adresirano, koje je interesantno samo dok je zatvoreno.
Uvidjet ete da sam se osvrnula gotovo samo na negativne kritike braka,
no i statistike u dananjem modernom dobu prikazuju kako brojka
rastavljenih sve vie raste i prestie onu sastavljenih. Ipak, sreu u braku
nai e oni koji su nali svoju odgovarajuu drugu polovicu iako to naravno
nije dovoljno prije svega se treba njegovati tradicija, strpljenje i boriti
protiv nemani koja sve prodire navike. itava vjetina u braku je umjeti
prijei iz ljubavi u prijateljstvo, ne rtvujui pri tome ljubav.