KROATOLOGIJA 2(2011)1: 135150

UDK 821.163.42.02
Pregledni lanak
Primljen 29. 10. 2010.
Prihvaen 15. 11. 2011.

Anelko Mrkonji
Vijenac A. Cesarca 23
HR-31 000 Osijek
amrkonjic@net.hr

ENA MESNER / KOLOMBAR, KRALJEVI,

KIRCHNER

Rad ima karakter intermedijalnoga dijaloga knjievnosti i slikarstva unutar

kulture ekspresionistikoga pisma. Tri enska lika u Mesnerovu romanu Bolno
odrastanje poveznice su prema motivu ene u slikarstvu Tomislava Kolombara, Miroslava Kraljevia i Ernsta Ludwiga Kirchnera.
Kljune rijei: ena, ekspresionizam, Ivan Mesner, Tomislav Kolombar, Miro
slav Kraljevi, Ernst Ludwig Kirchner

1. Uvod
U ovom interdisciplinarnom radu ukazat e se na meusobne poveznice
knjievnoga i likovnoga teksta ne temelju lika/motiva ene kod etvorice
suvremenika knjievnika Ivana Mesnera (18981919) i slikara: Tomislava Kolombara (18991920), Miroslava Kraljevia (18851913) i Ernsta
Ludwiga Kirchnera (18801938). Razlog odabira tih umjetnika nalazimo u
ekspresionistikoj stilskoj odrednici, bilo da je ona egzemplarna i paradig

U nekim tekstovima nalazimo da mu se ime pie Ivan Messner, a prvo objavljeno djelo, Molitvu (1914), potpisao je imenom Ivan Menari. Oito je napravio hrvatski oblik
prezimena prema naoj dijalektnoj rijei menar, to je opet prilagoena njemaka rije
Messner, odnosno onaj koji slui u crkvi i kod mise (die Messe); moglo bi se usporediti
i s rijeju sakristan. Budui da je rije o djelu naslovljenom Molitva, nije sluajno da je
izabrao upravo takav oblik prezimena.
135

A. Mrkonji: ena Mesner / Kolombar, Kraljevi, Kirchner

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 135150

matska za slikarski opus (Kirchner), parcijalna i znaajna (Kraljevi) ili je na

uvjerljivom putu svoga potpunoga stilskoga oformljenja (Kolombar).
Tri enska lika u romanu Novovjeki djeak Ivana Mesnera, prerano preminuloga poekoga knjievnika s poetka prologa stoljea, bit e knjievno ishodite za korelaciju s odabranim slikama navedenih slikara.
Idejni povod/silnica ovomu radu misao je Branimira Donata iznesena
u Mesnerovim sabranim djelima: Mesnerove ene su ili sluavke ili bia
neodreena socijalna podrijetla, nekakva bia koja mogu samo podsticati
pubertetske ili mladenake sanjarije. Te ene plod su udnje, a ne stvarni refleksi nekih osoba (Mesner 2009: 330331). Smatramo da postoji suptilna,
i socijalna, i poetiko-stilska karakteroloka diferencijacija izmeu Vinje,
Bembi i Pole (Apolonije), a dovoljno konzistentna za korelaciju sa slikarskim tekstom.

2. Tko su autori i zato ba oni?

Na samom poetku ovoga poglavlja razlono je pitanje odabira ovih
umjetnika. Krovna je ideja ve u uvodu spomenuta, ekspresionizam, no postoje i drugi razlozi njihova uvrtenja zbog meusobnih poveznica (biografija, umjetnika sudbina, tuberkuloza, prostor ) i relacije poznati i priznati,
naspram nepoznatih i nepriznatih, tj. odnos maloga, gotovo zaboravljenoga,
zaviajnoga i velikoga i poznatoga, nacionalnoga i svjetskoga, stvaralakoga
opusa. Korisno je stoga da najprije kratko prikaemo ivotopise knjievnika
i slikara o kojima je rije.
Ivan Mesner roen je u Poegi 2. oujka 1898. godine; objavio je dva romana Novovjeki djeak (1917) i Zloinstvo (1919), novelu Franka (1915)


U ovom radu istiem samo neke bitne odrednice ekspresionizma potrebne za razumijevanje naravi teksta. Ekspresionizam je obuhvatio slikarstvo, knjievnost, kazalite i film.
Okvirno traje izmeu 1910. i 1930. (M. Solar), a C. Milanja i Z. Makovi granine godine hrvatskoga ekspresionizma odreuju 1916. i 1921, tako da su kronoloki unutra
(ne)poznati i Mesner i Kolombar. Cilj je svih ekspresionista radikalna promjena umjetnosti,
ivota i zbilje, u kojoj vlada duh novca, profita, mediokritetstva, licemjerja graanskoga
morala. Naglaava vanost snanoga izraza potaknutoga snagom unutranjosti ovjekova
bia. Krik je tenja da se izazove osjeajni odziv. Dominiraju pesimistika raspoloenja:
tjeskoba, usamljenost, strah, otuenost , deformirana je slika stvarnosti, koja ponekad
biva dovedena do groteske. Najuestaliji su motivi: grad, ulini mete, prostitutka, dimljivost gostionica, bolest, ratna stradanja ; ekspresionizam ne priznaje stege u oblikovanju
teksta.
 Poveznice izmeu Kolombara i Mesnera, a dijelom i s Kraljeviem, obrazloio sam u
radu: Anelko Mrkonji, Ivan Mesner itan likovnim tekstom, u: Mesner 2010.
136

A. Mrkonji: ena Mesner / Kolombar, Kraljevi, Kirchner

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 135150

i polemiki lanak Otvoreno pismo poklonicima boga Procenta (1918).

Prvi, zapravo i jedini koji se najpotpunije knjievnokritiki osvrnuo na njegovo djelo bio je Ilija Jakovljevi (18991948), inae prijatelj A. B. imia.
O njem je pisao Dubravko Jeli, a za njega su znali i Miroslav Krlea, ime
Vueti i Miroslav Vaupoti. Posebno treba istaknuti Branimira Donata, koji
je pisao o njem i koji preko nakladnike kue Dora Krupieva nastoji brisati
takve mrlje u hrvatskoj knjievnoj memoriji. Mali opus i kratak ivot,
umro je 3. studenoga 1919. od tuberkuloze, doveli su ga na rub zaborava,
ak i u slavonskoj knjievnosti. Njegovi romani upuuju na knjievnost s
ekspresionistikim predznakom oslonjenu na jankopolikamovsku osnovu.
Gotovo istu umjetniku i ivotnu sudbinu imao je i pripadnik njegove
generacije, Tomislav Kolombar, koprivniki slikar, roen 3. prosinca 1899,
a umro 28. travnja 1920. Prvi koji je upozorio, a do sada i najcjelovitije
obradio njegovo djelo, bio je Marijan poljar, a u novije vrijeme Draenka
Jali Ernei te posebice Frano Dulibi. Kratak ivot prouzroio je i mali
opus, tako da je danas sauvano samo osamdesetak crtea i crtai blok, ali
dovoljno uvjerljivi da se otmu zaboravu. Imao je visokokvalitetan ekspresionistiki crte (Grad), ili pak crtee iz 1919. koji upuuju na vrlo za
nimljiv sraz kasne secesije s ekspresionistikim izrazom (Dulibi 2008: 3).
Bavio se i karikaturom i ilustracijom knjiga (Edgar Allan Poe: Crni maak i
Krabulja crvene smrti; Guy de Maupassant: Horla ).
Mesner i Kolombar slabo su poznati i (ne)priznati. Kraljevi i Kirchner
su poznati i priznati, prvi u nacionalnoj, drugi u svjetskoj povijesti likovne
umjetnosti, te o njima nije potrebno posebno govoriti, tek ono to je usmjereno na intermedijalni dodir s Mesnerovim enskim likovima.
Kod Kraljevia se u prvom redu misli na njegove ekspresivne i ekspresionistike crtee ena iz 1912/1913. godine, te na jedan crte iz 1909. godine,
zatim na Poegu, tuberkulozu i kratki ivot od samo 27 godina.
Kirchner je tipini predstavnik svjetskoga ekspresionizma i najznaajniji lan njemake ekspresionistike grupe Die Brcke (Most), koja u svom
programatskom lanku zapisuje: S vjerom u razvoj, u nov narataj stvaralaca i publike, pozivamo svu mlade , traimo slobodu djelovanja i ivljenja, slobodu od dobro ustolienih starijih snaga. Pripada nam svatko tko
neposredno i istinito prikae ono to ga tjera stvaralatvu. Poveznice prema
Mesneru inile bi: tjeskoba, razotkrivanje licemjerja (vele)gradskoga ivota
i motiv prostitutke. A njegove Kupaice u gorskom potoku predstavljaju mi
u ovom radu najblii slikarski izraz trima enskim likovima promatranim


Vidi poljar 1983.

137

A. Mrkonji: ena Mesner / Kolombar, Kraljevi, Kirchner

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 135150

iz duevne, duhovne i tjelesne vizure autora, pripovjedaa i glavnoga lika,

esnaestogodinjega Optujskoga.

3. Roman i glavni lik

Razlog kratkih osvrta na roman i glavni lik romana kontekstualizacija je
prostora i vizura kroz koju su oblikovana tri enska lika. Roman Novovjeki
djeak objavljen je 1917. godine, a ponovno izdan u sabranim djelima Ivan
Mesner, Bolno odrastanje, 2009. godine.
Roman se naslanja na proznu poetiku Janka Polia Kamova, a pri tom
mislim na narueni temporalitet, disharmoniju, diskontinuitet, neumjerenost, nejasnou. Bunt i odbojnost prema (malo)graanskomu drutvu i njegovim moralno-etikim normama izraenim ironijom i groteskom.
Fabula je izgraena na specifinoj vremensko-prostornoj osnovici u kojoj nismo posvema sigurni to se, kada i gdje dogodilo to to se dogodilo.
Pripovjeda nastoji biti izvan prie, na razini pripovijedanja (ekstradijegetski), i pripovijedati u 3. licu jednine, no on komentira likove i/ili se povlai
na raun glavnoga lika (homodijegetski), to proizvodi uinak pretapanja i
umnoavanja diskursa pripovjedake pozicije, tako da narativna struktura
romana proizvodi u itatelja uinak nesigurnosti, nepouzdanosti i izgubljenosti, pa ak i neke neurotinosti.
I na razini pripovjednih tehnika iitavamo isti uinak; dominantan je
pripovjedni monolog glavnoga lika, opisi su posvema ekspresivno subjektivni, a dijalozi kratki, izlomljeni u logici prostorno-vremenske odreenosti.
Upravo takva obiljeja ima i glavni lik, Optujski, neizostavan imbenik za razumijevanje, interpretaciju i funkciju triju enskih likova. On je
esnaestogodinji mladi, tjeskoban, ekscentrian, anarhian i starmlad, koji
rui graanske norme i roni dubinama svoga unutarnjega bia noen vjetrovima duhovnih pretpostavki ekspresionizma (Nietzsche, Schopenhauer ,
ak odjeci Kierkegaarda, Dostojevskoga). On je pubertetski demijurg Novoga ovjeka i svijeta.


Milanja (2000: 200) napominje da je taj Mesnerov roman druga strana romana 77
samoubojica (Zagreb 1923) Branka Ve Poljanskoga, u kojem Mesner oblikuje lik abnormalnoga djeaka u psihologiji diskontinuiteta.
 Narueni temporalitet zapravo iskazuje metaforu plonoga miljenja u duhu Nietzscheova
shvaanja povijesti o vjenom kruenju istoga, gdje je jedina nerotirajua toka umjetnost,
kako je to obrazloio mega (2004) govorei o Gottfriedu Bennu.
 Tipologija pripovjedaa upuuje na knjigu: Pele 1999.
138

A. Mrkonji: ena Mesner / Kolombar, Kraljevi, Kirchner

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 135150

Pripovjeda u uvodnom poglavlju karakterizira Optujskoga:

On flertuje sa samim sobom. Postupa s ljudima kao s vlastitim predodbama. Ali ima uvstava, to kidaju njegovu duu, kojima se on klanja.
On nije ignorant onoga, to je zapravo veliko, nego ignorant neistinitog ivota, bigotnih drutvenih odnosa. On je sustezljiv razvratnik, moralni egois
ta, altruista bez rtve, traei, da se rtvuje za veliinu, osvetnik razvijajui
samoga sebe. Potpuni duevni anarhista (Mesner 2009: 14). A on sam, razgovarajui s Bembi, predstavlja se rijeima: Ja sam bezazleno dijete bez
ijedne misli. Dijete, starac, kako je to teko osjeati. Tee nego sav grijeh
ovjeanstva, koji lei u fantaziji moralista (Mesner 2009: 29). Upravo
iz takve karakteroloke pozicije on uspostavlja relaciju prema enskim likovima: Vinji, Poli i Bembi.

4. Tri enska lika u Mesnerovu romanu

Novovjeki djeak
Interpretacija i analiza triju enskih likova nee ii ni realistikom ni
modernistikom strategijom oblikovanja, ve kroz svojevrsni stilski pluralizam pretapanja poetika. Realistika strategija svodila bi se na opisivanje
prostora u kojem ena egzistira i na funkciju koju ona ima u njem. Modernistika bi, pak, trebala ukazivati na dubinsku strukturu lika psiholokim
sondiranjem njezina intimnoga bia kroz tematiziranje njezinih udnji, elja,
dvojbi, frustracija enski su likovi dani, zapravo, skicozno jer ekspresionisti ne provode sustavnu psiholoku ralambu lika.
Takav jasan i jednoznaan pristup ovdje nije primjenjiv, stoga interpretaciju usmjeravam prema svojevrsnomu stilskomu pluralizmu, koji se
oslanja na osnove i/ili elemente romantike, realistike i ekspresionistike
poetike. Na taj nain elim sugerirati kako i vrijeme hrvatskoga ekspresionizma razumijeva supostojanje i drugih stilova (realizam, moderna, secesija,
ekspresionizam).
Vinja, Pola i Bembi u romanu su sporedni likovi jer njihova opstojnost
i funkcija u narativnoj strukturi romana posvema su odreene i ograniene likom Optujskoga. Sam pripovjeda to istie u uvodnom dijelu romana:
Sporedna su lica samo skicirana, nabaena, jer ih on smatra svojim predodbama (Mesner 2009: 15). No, unato opservaciji nepouzdanoga pripovjedaa u romanu, oito je da i u tim predodbama postoji jasna razlika
meu enskim likovima na karakterolokom, socijalnom i poetiko-stilskom
planu.
139

A. Mrkonji: ena Mesner / Kolombar, Kraljevi, Kirchner

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 135150

4.1. Vinja
Vinja je pristojna i lijepa gospoica graanske sredine, koja se udom
ljuje u sigurnosti braka s pravnikom Stanislavom Kojkiem, te ostaje nedostina i vjeno nezadovoljena udnja glavnomu liku, mladiu, Optuj
skomu. U narativnom tkivu romana njezin je utopijski oblikovan lik
utemeljen na poetikim elementima romantizma i petrarkizma. Ona gotovo ima poziciju Petrarkine Laure, stavljene na pijedestal nedostinoga
ideala ene prije i poslije vjenanja, aneosko bie, koje u Optujskom
pobuuje iroku amplitudu emotivnih stanja, od radosti i sree do tuge i
razoaranja.
U jednoj uliici sretne Vinju Bujala je svjeim ivotom djevojeta,
koje se nada, kojemu prti ivot od optimizma unutarnje voljkosti posljednjeg cilja, koji ne prelazi dan vjenanja. Jest, ona osjea svoju ljepotu. To
on vidi u njezinim kretnjama, na njezinom licu, to se uozbiljilo, na kojim
se mjesecima razvila jedna praktina misao i nesmiljeno prodirala koprenu
prve romantinosti. O, on vidi sadrinu njezine due i noge mu klecaju
(Mesner 2009: 126).
Ljepotu Vinje i njezine kose izraava poredbama:
Vidjeli ste ensku kosu plavu kao sakriven umski cvijet i htjeli bi
se na njoj ljuljukati kao na morskom valu Njezina je kosa takova. Njezine se oi uvijek smiju, a on voli smijeh, to pali i miluje. I on se sam u sebi
slomi. Ne on ne e na to misliti. Vinja! (Mesner 2009: 123).
A u trenucima preputanja svojim bolovima Optujski uzme iz ladice
Vinjinu sliku. Ne pogleda je, nego spali igicom. Samo se smijao, a silno ga
je bolilo (Mesner 2009: 109).
Na samom kraju romana, prije samoubojstva, on sretne na ulici Vinju
s muem u etnji i
crni zastor pane na njegovu duu kao baldahin, kraj kojeg umiru svijee (Mesner 2009: 178).
Vinja mu je tako ostala nedostina i vjeno nezadovoljena udnja.

4.2. Pola (Apolonija)

Pola je obina, vrijedna i asna udovica seoske sredine kojoj treba mukarac za obian, normalan i zdrav ivot; predodba njezina lika upuuje na
realistiku poetiku. Pri tomu mislim na njezino pasivno pristajanje na funkciju obnaanja kuanskih poslova i prenoenja ustaljenih normi drutva, dok
je sav raster njezinih emocionalnih i intelektualnih elja, udnji i stremljenja
140

A. Mrkonji: ena Mesner / Kolombar, Kraljevi, Kirchner

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 135150

potisnut u drugi plan. Ona je, potisnuta ena. Optujski dolazi u vezu s
njom u okolnosti podstanarstva i obnaanja dunosti seoskoga uitelja, na
toj osnovi ona kao da stvara svoju projekciju brane i ivotne sigurnosti. No,
sva koliina njezine iskrene predanosti, njezine obine i prizemne prie, njezino razgolienje u njemu izaziva dosadu mira horizontalne svagdanjosti.
ivio je urednim ivotom. Ujutro ode. U podne ga eka ruak. Ruak
bez mesa, jer mesa nije trpio. On je mu, kojega dvori ena kao i ostale mueve. Doeka ga na vratima prijaznim naklonom glave (Mesner 2009: 68).
Pripovjeda, iji je mentalni svijet blizak Optujskomu, komentira:
Zato mu Pola dosauje? Njemu ne trebaju jednostavne pripovijesti
sitnih odnosa Oni su se urotili proti njemu. To je zaista sanatorij (Mesner
2009: 69).
U Optujskom drhti neki kirkagorovski vapaj za Slobodom, odnosno
njime se protee nieovska udnja za Novim ovjekom, Novovjekim djeakom, zato Vinja, a ne Apolonija, jer njegov je ivot proturjenost, konkretan paradoks, postojana nepostojanost i vjena strepnja, a erotizam toga
novodjeatva zapravo ne zna to hoe od ene koja mu se preda, od zdrave
i zrele seoske ene.
Ona nije znala, to on zapravo eli. Ve je osam dana u kui, a ona ga
ne pozna. Jo ga ne pozna, a smatrala se poznavaocem mukaraca (Mesner
2009: 73). Antagonizam i, zapravo, otuenost svjetova ovih likova izaziva
oekivanu reakciju:
Pogleda u nju zaueno. Onda ree to vi tu radite? Idite lei
zbogom!
Pola se snebivala, a on ponovi Zbogom! (Mesner 2009: 73).
Stoga, iako ju potuje, razilaze se, jer ona nije i ne moe biti ni sidrite
ni utoite njegovu identitetu, koje je vjeno u neurotinom traganju, a ni
majka njegovu novovjekomu djetetu:
Polu je tovao. Nije nalazio nita, to ne bi bilo vrijedno tovanja,
premda je natucala stvari, koje ga nisu zadovoljavale (Mesner 2009: 68).
Optujski, bojei se ugroze svoga identiteta i autentinosti svoje misije, odluuje napustiti Polu koja sputava njegove sposobnosti:
Tu ne e vie biti. Zato, da taj mali ivot ubija danomice njegove sposobnosti? (Mesner 2009: 6869).


Izraz koji je Ivo Frange upotrijebio interpretirajui poetiku Josipa Kozarca u: Frange
1975: 426.
141

A. Mrkonji: ena Mesner / Kolombar, Kraljevi, Kirchner

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 135150

Ti ne e biti mati moga djeteta! zasike on i stisne je velikom silom.

A ona se istrgne iz njegovih ruku i sva zadihana potri vratima (Mesner
2009: 103).

4.3. Bembi
Lik gradske prostitutke Bembi najizravnije iskazuje ekspresivnost i eks
presionistinost tih triju enskih likova u romanu jer u sebe asimilira najmanje dva tipino ekspresionistika motiva bludnicu i grad/velegrad. Grad
kao prostor tjeskobe, dvolinosti i poklonstva bogu Procentu, kako je to
Mesner opisao u svom Otvorenom pismu i enu bludnicu, koja, iako se bavi
neasnim i najstarijim zanatom, predstavlja moralnu vertikalu u tom pokvarenom drutvu svojom pozicijom ljepote i rtve. Jer ona nije femme fatale ni
pasivna ena, dobar, vrijedan i moralan aneo u kui patrijarhalnoga svijeta.
Ona posjeduje fatalnu privlanost, ali nije subjekt privlaenja. Privlaenje
je i zavoenje roba kojom e i sama postati robom, koja e ju pasivizirati, i
po isteku roka valjanosti odbaciti ju kao istroeni objekt tue, nemoralne
i licemjerne strasti. Ona je zapravo rtva svoga amoralnoga okruja, jedino
Optujski u njoj nalazi iskrenu i prijateljsku gestu moralne vertikale za sve
prole, sadanje i budue ene. Naravno, ne zato to je bezgrjena, nego to
njezin grijeh nije toliko vei da zasluuje prokazanje i protjerivanje iz njihove sredine. Njezin je lik graen na istom ili bar slinom fonu razmiljanja
i osjeanja kao i Sonja Marmeladova F. M. Dostojevskoga, iako Bembi svoj
spas i svoj kraj ne nalazi u ljubavi i milosru, nego u fizikoj i duevnoj
propasti.
Znam. Zar je ona siromana prostitutka, ijem su se tijelu klanjali, strvina, koja se baca na smetite? Ha. Ha. Ha. Ona je drutveni surogat. Ali ja
vam velim: ona je vie, nego oni, jer imade smionosti, da ini javno ono,
to hoe, jer je zavrijedila, da se potuje njezina nesrea. I onda blatiti mene
vlastitim blatom, da se spasi ugled. Ja sam tako nemoralan, da ponovo velim:
Ona je nad njima. Ona je ena, ona je nejasni smijeak Monna Lize, u kojem
su zapisane prole, sadanje i budue ene (Mesner 2009: 145).
Svu neurasteninu muninu svoga nesporazuma s drutvom, obitelji i
samim sobom Optujski moe, ili mu se samo ini da moe, ublaiti jedino
Bembi:
Raskonost jedne ene, ija dua ima stotinu pretinaca, to u asovima
svakom i nikom ne pripadaju. Misterioznost njezinog bia, one moi, to su
iza oiju, to probijaju kroz povrinu, omamljuju ga. On se prepusti i postane
naivan kao dijete (Mesner 2009: 27).


Vidi u: Mesner 2009: 267271.

142

A. Mrkonji: ena Mesner / Kolombar, Kraljevi, Kirchner

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 135150

Bembi je obiljeena ena na ijem se tijelu istresao smrad dvolinosti

gradskih monika. Oni su je, kad je izgubila mladost i ljepotu, prognali iz
grada, a njima, kako kae kritiar Ilija Jakovljevi, etika i socijalna ast postadoe ogradom iza koje se skriva kukaviki egoizam i moralna dekadansa
(Mesner 2009: 324).
O Bembinu progonstvu govori prijatelj Optujskoga, stari i bolesni Berger:
A kad mu Berger priao, da su Bembu izagnali Jest, izagnali, jer je
dosadila izvjesnoj gospodi. Zapovjedili Pataiu, da je izagna iz grada, jer sablanjuje. To je Berger shvaao kao najvei nemoral, perfidnost. Izrabiti i onda
odbaciti poradi javne sablazni. Optujski je sve sluao (Mesner 2009: 57).
No, pri kraju romana Optujski nalazi Bembi, oronulu, pijanu u zagrljaju
nekoga mladia, sjeajui se njezine ljepote i mirisa njezina tijela:
Njezin ivot! uveo kao jasminova grana A nekad je cvala crvenkastim cvjetovima, mirisala mirisom opojnim do ludila; onda su prolazili
pjesnici i ronili glavu u jasminov dbun (Mesner 2009: 166).
Ekspresionistiki slikari takoer iskazuju stanovito suosjeanje, empatiju prema eni bludnici, pa ak i onda kada su prikazane tako da izgledaju
kako nisu sposobne ni za kakvu emociju. Pozadina takva stava mogla bi biti
Schopenhauerova etika suosjeanja s patnjama drugoga. Takav stav nalazimo i kod Kirchnera, Kolombara i Kraljevia.

5. E. L. Kirchner Kupaice u gorskom potoku

U Kirchnerovu slikarskom opusu motiv je ene bitan element njegove
slikarske poetike, ponajee su to kokete, bludnice. Smjeta ih u iskoen,
nagnut, neuravnoteen prostor, prostor koji erodira kao i njihov hod po svakidanjici te mu predstavljaju simbol prolazne egzistencije u jednom bezdunom vremenu (Beloubek-Hammer 2008: 21).
Mislim da je troslojni doivljaj ene esnaestogodinjega mladia Optujskoga u slici Kupaice u gorskom potoku E. L. Kirchnera iz 1921. godine
naao svoj adekvatni likovni pandan. Spojnice u tom intermedijalnom dodiru pronalazim u atmosferi, izboru boja,10 tretiranju triju enskih figura,
perspektivi i rukopisu.
Ugoajna atmosfera slike odie duevnou mladoga bia. U idealiziranom pejzau tri se enske figure kupaju u gorskom potoku. U plavo-ljubia10

Ekspresionisti su boji pridavali posebnu vanost, posebice slikari Plavoga jahaa (V. Kandinski i F. Marc), a u grupi Most o boji je najvie razmiljao Kirchner. Ona je za njega,
meu ostalim, vladajui element u slici; za nj boja nije boja prirode, nego je nastala iz
stvaralake namjere slikara.
143

A. Mrkonji: ena Mesner / Kolombar, Kraljevi, Kirchner

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 135150

Ernst Ludwig Kirchner, Kupaice u gorskom potoku, 1921,

ulje na platnu, 90 78,5 cm, Kunstmuseum Mlheim an der Ruhr

stom prostoru gorskoga krajolika smjetene su figure ruiasto-okerastoga

tretmana. Rukopisna je gesta energina, emotivno nabijena, nervozna, te na
taj nain proizvodi uinak kontrastnoga sudaranja sadraja i izraza slike.
U prvom je planu slike najvea i promatrau najblia pognuta i o skliski
kamen oslonjena figura, koja hoda potonom bujicom, pogled joj je uprt u
zeleno-plavo-bijelu povrinu nemirne tekue vode. Najerotinija je figura
na slici i asocira na Bembi. Udaljenija, druga figura je u kleeem poloaju,
ne molitvenom, nego vie radnom, malih i kao nerazvijenih grudi. Ona upire
pogled na svoju desnu stranu prema nekomu izvan formata slike. Takva bi
mogla biti Pola. Trea je figura u perspektivi najudaljenija, djeluje nestvarno,
ima dostojanstven hod, kao da plee, tanca, a ne koraa po vodenoj potonoj
144

A. Mrkonji: ena Mesner / Kolombar, Kraljevi, Kirchner

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 135150

bujici, lice joj je najmanje ocrtano, vie je to ruiasta mrlja nego glava ene.
Ona je Vinja , ruiasta enja esnaestogodinjega Optujskoga.

6. Kolombar ena koja pui

U Kolombarovu kratku ivotu osobitu pozornost treba staviti na njegove crtee i karikature. Meu njima nalazimo i ljubavne parove (Mukarac i
ena, tu na papiru; Ljubakanje, drvorez na papiru ) s pripadajuom erotskom komponentom. Marijan poljar tako zapisuje: Bordelski prizori s mesnatim, razbludnim enama i pijanim tjelesima mukaraca motivi su kojima
nitko od Kolombarovih slikarskih uzora iz toga vremena nije uspio odoljeti
(poljar 1984: 85). Njegovi su uzori svakako bili njemaki ekspresionisti
(E. Nolde), a velika bliskost postoji i s nekim radovima Muncha (Grad),
Kraljevia (Plesni par), Gecana i Uzelca (neki crtei iz ciklusa Bakanal). O
tome govori i Frano Dulibi, koji za njegov crte kae u predgovoru kataloga
(Dulibi 2008: 4):

Tomislav Kolombar, ena koja pui / U kavani Zovka Kveder (?), 1919,
tu i olovka na papiru, 123 112 mm

145

A. Mrkonji: ena Mesner / Kolombar, Kraljevi, Kirchner

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 135150

Njegov subjektivni doivljaj u crteu izraz je odreenoga emotivnoga

stanja i ne tei realistinom prikazu stvarnosti nego subjektivnoj interpretaciji stvarnosti, to je izrazito obiljeje ekspresionistikog naina izraavanja.
Dulibi (2008) dalje naglaava sraz, spoj kasne secesije i ekspresionizma, to je i obiljeje 1. faze Proljetnoga salona (19161919), a to je vidljivo
i u Kolombarovu crteu ena koja pui (tu i olovka na papiru, 1919):
njegov crte zadrava panju ugoajem ili duhovitim detaljima, napose prikazanim pokretima, a upravo iz kontrasta benignog teksta i izrazito crne
slike nastaje zanimljiv spoj koji ima rezignirani ton, koji ne nastoji idealistiki popravljati svijet i razobliavati nepravde, nego na crnohumorni nain
konstatirati pokvarenost svijeta. Na objavljenim radovima iz 1919. godine
elegantne izduenosti njegovih figura i linija to ih prate s nervoznim kistom kojim oblikuje crne detalje na odjei ili u prostoru, upuuje na vrlo
zanimljiv sraz odraza kasne secesije s ekspresionistikim izrazom.
Crte olovkom i tuem, ena koja pui, doista je sjajna grafika gesta
bogata crtakoga rukopisa karakterne linije i sono tuiranoga poteza. Psiholoki izraz ene nalakene na stol izraava teret nagomilana ivota, premorenost sinkronije u kojoj je samo aa konkretna, besmislenost intimne
dijakronije tolike da su oi zatvorene kratkom ravnom crtom, a svi budui
planovi imaju smisla kao i dim iz cigarete; nagrienoj erotici ene priuljao se nihilizam. Takav emotivan resurs prisutan je i u Mesnerovoj Bembi.
Upravo lik bludnice, kao jedan od tipinih ekspresionistikih motiva, bit e
i jedna od poveznica prema Kraljevievu doivljaju ene.

7. Kraljevi doivljaj enskoga tijela

Kraljeviev doivljaj ene i njegov odnos prema motivu enskoga akta
ponajbolje se moe vidjeti u njegovim crteima, odnosno u njegovoj crtakoj strasti. Tu oditavamo kompleksan i, rekao bih kompletan doivljaj ene
u irokoj emotivnoj skali, ili, kako bi to rekao Robert Musil, pozivajui se na
Nietzschea, tijelo je ovjekova dua11. Takvo Kraljevievo tijelo, u svom
ivotu od 27 godina, prolo je put od realnoga, pa do grotesknoekspresivnoga, ocrtavajui tako i povijest svoje due. Pri tome mislim na nevinost
pogleda djevojice na slici Djevojica s lutkom, isijavanje aure materinstva
na crteu majke Majka (1912), portrete tetke Lujke te brojne crtee koketa
i prostitutki. Na stilskorukopisnom planu pratimo slijed poetikoga prostora:
11

Referiram se na Veru Horvat Pintari, njezinu izvrsnu monografiju o M. Kraljeviu, gdje

u portretu slikara jedno opseno poglavlje naziva Doivljaj tijela.

146

A. Mrkonji: ena Mesner / Kolombar, Kraljevi, Kirchner

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 135150

od realistikih i impresionistikih do ekspresionistikih crtea, pritajenoga,

ili izrazito erotskoga, pa ak i pornografskoga naboja. Modeli su mu ili bezimeni enski objekti, prijateljice, a ponajvie parike prostitutke. Kad je rije
o Kraljeviu, osim Matka Peia, pozornost e biti usmjerena na nekoliko
crtea snane ekspresivne geste.
Prvi je Povorka ena, raen crvenom kredom 1909. godine. U njem vidimo ilustraciju ovjeka duboke osjeajnosti, koji u svojoj biljenici crteu
pridruuje poetski tekst natopljen osjeajima tuge i praznine Tuga tuga
i tri put tuga, a druga strofa poinje rijeima Sve mi je prazno i pojam
majke // i ula, i ljubavi, srea i zdravlja Crte prikazuje povorku ena s
palminim granama u ruci i s aureolama iznad pognutih glava, perspektivno se
poveavaju u prostoru, izranjajui iz kratke ravne crte. Svetost i muenitvo
upravo je antonimski par unutar kojega se i nalazi njegov doivljaj ene.
U ostala etiri naglaen je njegov sumorni, ocrnjeni, gotovo dijaboliki
doivljaj: crni, teak ovoj oko oiju, vampirski i zastraujui pogled, aluzivno prijetei kaiprst, tvrd produen nos u svjetlom trokutu lica, otri urezi
u rubovima trbuha i grudi. ak i kosa, inae simbol ivotne snage, ovdje
priziva strah, razornost i neko tajanstvo zla.

Miroslav Kraljevi, Povorka ena, 1909,

crvena kreda, Kraljevieva biljenica

147

A. Mrkonji: ena Mesner / Kolombar, Kraljevi, Kirchner

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 135150

Miroslav Kraljevi: Leei akt s lea, detalj, 1912, akvarelirani crte perom na papiru,
20,4 31,2 cm, Pariz; ena s rukom na licu, detalj, crtai blok, crte perom i tuem na
papiru, 34,5 26,3 cm; Poprsje gole ene, 1912, crte perom i kistom na papiru,
34,3 26,5 cm; Akt, detalj, crte perom i kistom na papiru, 34,3 26,1 cm

U zakljunu misao ukljuio bih rijei Matka Peia kada je za Kraljeviev

izraz napisao: Motiv mu je europski i hrvatski. Izraz mu je iv, melankolian, groteskan, lak, armantan, naivan i perverzan, senzibilan i inteligentan
(Pei 1969: 101). Kraljevi je u svom kratkom ivotu, zapravo, slikarski
proivio ensko tijelo.

8. Zakljuna pripomena
Poticaj radu intervju je Radoslava Katiia, u kojem, branei smisao
postojanja kroatologije, kae: Ona ne potuje granice kolskih disciplina,
ve tei tomu da ih prekorauje. To nije studij knjievnosti, jezika, glazbe ili
nacionalne povijesti umjetnosti, ve uzima od svega toga poneto. Gleda se
na kulturu kao cjelinu (Katii 2009: 22).
148

A. Mrkonji: ena Mesner / Kolombar, Kraljevi, Kirchner

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 135150

9. Saetak
U ovom kulturologijskom lanku nastojao sam ukazati na meusobne
poveznice etvorice ekspresionistikih suvremenika preko motiva ene,
imajui na umu afirmaciju i kontekstualizaciju zaviajnoga areala. Tri enska lika (Vinja, Pola i Bembi) u romanu Bolno odrastanje Ivana Mesnera posjeduju svoj narativni ivot odreen njihovim karakterom, socijalnim
statusom i poetiko-stilskom odrednicom. Preko njih u radu se uspostavlja
intermedijalni dodir sa slikarstvom Kolombara, Kraljevia i Kirchnera, gdje
najveu energiju poveznice nosi lik bludnice Bembi.

Literatura
Beloubek-Hammer, Anita. 2008. Duhovne pretpostavke ekspresionizma. U: Tiha
pobuna najvei majstori njemakog ekspresionizma: katalog izlobe. Zagreb:
Galerija Klovievi dvori.
Dulibi, Frano. 2008. Tomislav Kolombar nagon za ekspresijom. Katalog izlobe.
Zagreb: Galerija Klovievi dvori.
Elger, Dietmar. 1994. Expressionismus. Kln: Benedikt Taschen Verlag.
Horvat Pintari, Vera. 1985. Miroslav Kraljevi. Zagreb: Globus.
Katii, Radoslav. Kroatologija obuhvaa kulturu kao cjelinu. Vjesnik, intervju, 6.
10. 2009. Zagreb.
Mesner, Ivan. 2009. Bolno odrastanje. Sabrana djela. Poega Zagreb: Dora Krupieva.
Mesner, Ivan. 2010. Duh izgubljenog vremena: zbornik o Ivanu Mesneru. Osijek
Poega: Pannonius.
Milanja, Cvjetko. 2000. Pjesnitvo hrvatskog ekspresionizma. Zagreb: Matica hrvatska.
Pei, Matko. 1969. Hrvatski slikari i kipari: Slavonija Srijem. Osijek: Matica
hrvatska.
Pele, Gajo. 1999. Tumaenje romana. Zagreb: ArTresor naklada.
poljar, Marijan. 1983. Tomislav Kolombar: slike, crtei, grafike. Koprivnica: Galerija Koprivnica.
poljar, Marijan. 1984. Tomislav Kolombar. ivot umjetnosti 37/38: 85.
Tiha pobuna najvei majstori njemakog ekspresionizma: katalog izlobe. Zagreb: Galerija Klovievi dvori, 2008.
ivanevi, Milorad, Ivo Frange. 1975. Josip Kozarac. Povijest hrvatske knjievnosti, knj. 4. Zagreb: Liber i Mladost.
mega, Viktor. 2004. Povijesna poetika romana. Zagreb: Matica hrvatska.
149

A. Mrkonji: ena Mesner / Kolombar, Kraljevi, Kirchner

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 135150

The Woman Mesner / Kolombar, Kraljevi, Kirchner

In this culturological paper I have tried to point out how the woman motif links
four expressionist contemporaries, given the recognition and contextualization of
the region they come from. Three female characters (Vinja, Pola and Bembi) in
the novel Painful Childhood, by Ivan Mesner, own their narrative lives which are
determined by their character, social status and poetic-style determinants. These
characters enable the paper to establish a cross-media connection with the paintings
of Kolombar, Kraljevi and Kirchner, where the strongest link is the harlot Bembi.
Key words: women, expressionism, Ivan Mesner, Tomislav Kolombar, Miroslav
Kraljevi, Ernst Ludwig Kirchner

150