http://lupiga.

com/vijesti/zagubljeni-razgovor-sa-zukom-dzumhurom-u-meni-imazla-makar-koliko-i-u-drugim-ljudima
IVOR FUKA
12. KOLOVOZA 2013.
ZAGUBLJENI RAZGOVOR SA ZUKOM DUMHUROM: "U meni ima zla makar
koliko i u drugim ljudima"
Dobar ovjek je vjetaka tvorevina, rezultat teke unutranje borbe sa samim
sobom. Kada bi ta sumnjiva pojava, koju nazivate dobrim ovjekom, bar
odkrinula pendere svog unutranjeg svijeta, vidjeli biste da je unutar svih nas
manje ili vie isti kal, sazdan od slinih nekvaliteta. Zato bih radije, umjesto o
dobrom, govorio o pametnom ovjeku. Budi pametan da ne bi bio lo, rei e
veliki putopisac, slikar, karikaturist, scenograf i kostimograf Zulfikar Zuko
Dumhur u davnom intervjuu koji je sasvim sluajno pronaen u zaostavtini
jednog hercegovakog pjesnika i novinara.
Pretpostavlja se kako je razgovor voen krajem sedamdesetih godina prolog
stoljea i da je pronaen samo jedan njegov dio, a njega je u proljee ove godine
objavio Ozren Kebo u bosanskohercegovakoj Graciji

Zuko Dumhur (FOTO: Wikipedia)

Za vas svi kau da ste dobar ovjek.
Nije tano. Apsolutno nije tano. U meni ima zla makar koliko i u drugim
ljudima. Ono gdje bih sam sebi odao izvjesno priznanje, to je rigorozna odluka,
odnosno sposobnost da kontroliem sebe i sopstveno zlo. U meni kuljaju
ljubomora, zavist, podlost, poriv za osvetom, proplamsaji ljute mrnje. Da ih ne
kontroliem, imali biste posla s jednim od najloijih ljudi koje ste ikada upoznali.
Kontrola, to je kljuna rije.
Pa zar to nije glavna odlika dobrog ovjeka, da nadzire i kontrolie svoje
zlo?

 Moda i jeste, ali ako ve priamo o meni, to ne mogu rei ja, samo neko drugi.
Ja u sebi nosim neke druge ideje. Dobar ovjek ne postoji, to je zabluda loih ljudi.
Dobar ovjek je vjetaka tvorevina, rezultat teke unutranje borbe sa samim
sobom. Kada bi ta sumnjiva pojava, koju nazivate dobrim ovjekom, bar
odkrinula pendere svog unutranjeg svijeta, vidjeli biste da je unutar svih nas
manje ili vie isti kal, sazdan od slinih nekvaliteta. Zato bih radije, umjesto o
dobrom, govorio o pametnom ovjeku. Budi pametan da ne bi bio lo. Pametan
ovjek povazdan bie po sebi, odstranjuje svoje loosti, i u jednom trenutku
shvati da nikada nije dosta tog biskanja, da je lo karakter na duevni korov, ti
ga pljevi a on se otima, raste li raste. Ne date se ni ti ni on u toj pljevidbi bez
kraja. Nikada ne moe odstraniti svoje mane, ali nikada ne smije ni prestati da
ih tamani. A ako si uporan, ako se ne predaje, onda ti se poslije decenija
savjesnog rada moe desiti i to da u ogledalu ugleda nekog nasmijanog i
smirenog sebe. I tu ti je moda klju. Ako potamani dovoljno svojih zala, ako ih
nekako turi pod kontrolu, onda ispod njih izbije vedrina. Pojavi se osmijeh.
Najljepi prizor na nekom ovjeku je njegov osmijeh. Razvue ove svoje valje od
uha do uha i kae sebi: Pa, jebem mu mia, moda ba i nisam ispao tako
loe...
A rad, da li on pomae da ovjek postane bolji?
Ja bih prvo odvojio dvije stvari: rad i teak rad. Ja sam veliki protivnik tekog
rada. Niko ne bi trebao da radi teko. Pravedno drutvo ljudima treba olakati rad,
pa e im automatski olakati i ivot. Ko god kae da nas teak rad obogauje i
oplemenjuje, lae. Teak rad samo iscrpljuje. Moda nam puni bisage, zbog toga i
radimo, ali nam prazni vijuge, i cijelo tijelo, ispija i krv i vedrinu i ivost i sve ono
dobro ega ima u nama. Teak rad zapravo je kazna, a ne nagrada. Rad bi trebao
da je lagan, lijep, pun zadovoljstva i bez briga. A to ovjek moe lake obezbijediti
sam nego s drugima. Zato su nekako najbezbriniji umjetnici, oni ne zavise od
efova i preduzea. Poslije tekog rada moe se samo napiti, a alkohol je za
veinu ljudi isto to i teki rad tegoba koja ih unitava. Drugo smo mi meraklije.
Unitava i nas, ali to smo izabrali. Samo jedan lijek postoji i pali protiv tekog
rada. Lijek je bijeg. Ja cijeli ivot bjeim, u putovanja, u putopise, u slikarstvo i
itanje. A bjeim i u alkohol, ne krijem to. Ja sam ti uveni bjea. Bjeim i slavim
bijeg i bjeanje. Zato smo i izmislili umjetost, da se imamo gdje skloniti od teka
ivota i jo teeg rada.
Znai, ipak postoji izlaz?
A kad proe to dirinenje bez smisla i cilja, saeka nas lijep ivot. Zato da ovaj
hudi ovjek malo i ne uiva? I to evo odmah ispravke prethodne reenice ne
malo i krto, nego obilno i trajno.
I kako to izgleda?
Moda se iza svega krije ovo: imati vremena za itanje. Eto kljune
karakteristike lijepog i dobrog ivota. Jer imati vremena za itanje istovremeno

znai imati vremena za sve, za sve drugo to ovjeka interesuje. Ta blagodet, da

ima vremena, to je najljepa stvar u prii o lijepom i ugodnom ivotu. Zato sam
ja u poetku bio malo raspet. Volim knjige, ali volim i rakiju. Pa da se ne bi
sudarali, da mi rakija ne bi udarila i na ivot i na knjige, davno sam shvatio da je
njoj vrijeme u akam. Preko dana radi, a kad sunce pone padati, onda se
opusti. Kad proe dnevnik, tek onda uzme komad sira, malo dobrog hljeba i
rakiju. Ako ne oekuje puno od ivota, dobie sve to ti treba, pa i preko toga...
Lupiga.Com