SVEUILITE JURAJ DOBRILE U PULI

PREDDIPLOMSKI INTERDISCIPLINARNI STUDIJ

KULTURA I TURIZAM

Nerea Cossutti i Sandi Lazari

ARHITEKT HERMANN BOLL

SEMINARSKI RAD

Kolegij: Kulturna povijest Hrvatske

Mentori: prof. dr. sc. Slaven Bertoa i dr. sc. Nataa Uroevi
Broj indeksa autora: 0303052810 (N. Cossutti) i 0303052894 (S. Lazari)

Pula, prosinac 2015.

UVOD3
1. Biografija4

1.1.

ateljeu

Heinricha

Wiethasea..6
1.2.
U
ateljeu
Friedricha

von

Schmidta7
1.2.1. Putovanje po Italiji...7
1.2.2. Put ka Hrvatskoj...8
2. Boll i prosvjeta.9
3. Opa obiljeja Bollove arhitekture.....10
4. Restauriranje spomenika..12
4.1.
Neogotika
restauriranja..12
4.1.1. Restauriranje Zagrebake katedrale...13
4.1.1.1. Poetak
restauriranja
1879.

1880.
..14
4.1.1.2.
Zagrebaka
katedrala
i
potres

9.

studenog

1880.

.14
Restauriranje prezbiterija, istonog dijela katedrale 1881. 1884.

4.1.1.3.

..15
4.1.1.4.
Restauriranje

sakristije

16
Restauriranje

4.1.1.5.

riznice,

1882.

zapadnog

dijela

katedrale16
Obnova
i
izgradnja

zapadnog

4.1.1.6.

proelja..17
4.1.1.7.
Oblikovno
rjeenje
novog

zapadnog

proelja

katedrale18
4.1.1.8.

Unutarnje

opremanje.19
4.1.1.9.
Glavni

portal

katedrale..21
4.2.

Neobizantska

restauriranja..21
4.2.1. Radovi u slavonskoj eparhiji 1890-ih godina.22
4.3.
Restauriranje sakralnih graevina u stilu njemake i talijanske neorenesanse te
baroka...24
4.3.1. Restauriranje hodoasnikog kompleksa u Mariji Bistrici.25
5. Novogradnje.27
5.1.
Zagrebaki
Kaptol
u
neogotikom
stilu..27
5.1.1. Izgradnja novih prebendarskih kurija u novoj vasi i kanonikih kurija na
Kaptolu...28
5.1.2. Stilsko rjeenje novih kurija...28
1

5.1.3. Nova krila zagrebakog sjemenita29

5.2.
Mirogoj
30
5.2.1. Oblikovno rjeenje arkadnog sustava.31
5.2.2. Kapela Krista kralja32
5.2.3. Nadgrobni spomenici na Mirogoju33
5.3.
Neorenesansna
javna
arhitektura.34
5.3.1. Zgrada obrtne kole i muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu.34
ZAKLJUAK..36
LITERATURA.37

UVOD
Ovaj seminarski rad baviti e se arhitektom svjetskoga glasa, Carlom Fernandinom
Hermannom Bollom, roenim u Klnu. Autor je mnogobrojnih projekata te je za sobom
ostavio neprocjenjivu ostavtinu.
Prvi dio seminara razraditi e njegovu biografiju odnosno njegov ivotni vijek. Govoriti
e o njegovu roenju, obitelji i obrazovanju. Baviti e se njegovim radom odnosno njegovim
samim poetcima, njegovim prvim poslovima, njegovu razvoju karijere, napredovanju te
pribliavanju i naposljetku preseljenju u Hrvatsku.
Drugi dio seminara govoriti e o njegovoj karijeri u prosvjeti, tonije to je i kada
osnovao, emu e to rezultirati i voditi u budunosti.
Trei dio razjanjava njegov umjetniki opus odnosno govori o njegovoj upotrebi stilova
koje upotrebljava u svojim projektima, koje stilove umjetnosti poznaje i kojima barata.
Nadalje, obraditi e se neki segmenti njegova osebujnog arhitektonskog opusa. U
etvrtom dijelu govorit e se openito o restauriranjima, ali i o pojedinim zahvatima koje je
izveo kao to je neogotiko restauriranje Zagrebake katedrale ili neobizantsko restauriranje
u slavonskoj eparhiji.
Na kraju su izdvojene najpoznatije Bollove novogradnje poput Zagrebakog
Kaptola, Mirogoja te Zgrade obrtne kole i muzeja za umjetnost i obrt u Zgrebu.

1. BIOGRAFIJA HERMANNA BOLLA

Carl Fernandin Hermannn Boll, vie poznatij kao Hermannn Boll, roen je u Klnu
18. listopada 1845. godine dok je 17. srpnja 1926. preminuo u Zagreu. S obitelji je ivio u
skromnoj kuici koja se nalazila u samome sreditu Klna, u neposrednoj blizini crkve sv.
Gereon. Naalost, njegova je rodna kua unitena u Drugome svjetskome ratu i nikada nije
obnovljena te se danas na tome mjestu nalazi krianje. Otac mu je bio zidarski majstor i
geometar, dok za majku nema puno informacija. Bio je u braku s Anom Marijom iz Gornje
Austrije, nisu imali vlastite djece te su stoga posvojili tree dijete svojega brata Eduarda,
Hertu Elsu Mariju Boll. 1

Slika 1. Portret Hermannna Bolla

Osnovna kronologija zbivanja Bolla je oskudna te ne jako iscrpna i zbog toga postoji samo
jedan nain za rekonstruiranjem istoga pomou njegove Autobiografije koja se danas nalazi u
Franjevakom samostanu u Zagrebu te je izraena 1915. godine zbog prijedloga franjevca
Rafaela Rodia da se Boll imenuje vitezom Reda svetog Grgura Velikog, to se na kraju i
dogodilo. Takoer, uz pomo nekakvih sekundarnih izvora, donekle je mogue pribliiti se
njegovu osebujnome radu i dogaajima koji si obiljeili kako njegov ivot tako i arhitekturu.
Klnska katedrala je 1845. bila u treoj godini izgradnje, paralelno s Bollovim
roenjem, te su skupa odrastali i na taj se nain upoznao s neogotikom i graditeljskim
1 Dragan Damjanovi, Arhitekt Hermann Boll, Zagreb, 2014., 65.
4

zanatom te se smatra kako je to uvelike utjecalo na njegovo kolovanje odnosno nakon

zavretka osnovne kole te est razreda realike 1. reda upisuje Kraljevsku provincijalnu
obrtnu kolu koju uspjeno zavrava 1864. godine te valja pridodati samu injenicu da je
odrastao uz oca zidara i geometra. Za vrijeme obrazovanja Bolla, Kraljevska provincijalna
obrtna kola pruala je obrazovanje u trajanju od 3 godine s ciljem poduavanja praktinog
raunanja, crtanja i modeliranja, elementarne algebre, fizike, praktine kemije i mehanike i
slino. Smatra se kako je najvei utjecaj u obrtnoj koli na Bolla ostvario, tadanji
najtalentiraniji klnski arhitekt, Johann Anton Wall. Takoer se misli kako su pokretai
projekata za klnsku katedralu ostvarili utjecaj na njega putem svojih tekstova te samih
gotovih proizvoda, kao to su Sulpiz Boisser, August Reichnsperger i drugi. Pitanje, je li i
sam Boll radio na katedrali, dan danas nije poznato, ali postoji njegov crte fijale katedrale
koja je nesumnjivo kao na katedrali.

Slika 2. Crte fijala sa klnske katedrale

Po zavretku obrazovanja, ne zna se kada je tono pronaao prvo zaposlenje, ali se zna
da je njegov prvi arhitektonski atelijer u kojemu je radio bio onaj u Bonnu, Seidmannov
atelijer, u istom gradu u kojemu je sluao povijest umjetnosti. Takoer uspjehe ostvaruje i na
5

vojnome polju gdje 1866. apsolvira jednogodinju slubu pri Osmoj rajnskoj poljskoj
artiljerijskoj pukovniji u Klnu. Nakon vojnog uspjeha poinje raditi u oevu atelijeru kao
klesar i zidar u razdoblju neto due od godine dana te krajem 1868 radi u atelijeru Hernicha
Johanna Wiethasea. 2
1.1.

U ATELJEU HEINRICHA WIETHASEA

Rad Bolla u atelijeu Wiethasea predstavlja odskonu dasku njegove karijere koja ga oblikuje
u jednog od najvanijih arhitekata sakralne arhitekture. Ono to je Boll radio u njegovu
atelijeru saeto je u njegovoj autobiografiji. Izraivao je i preraivao projekte za crkve i
kapele, provodio njihovo ureenje i dekoriranje. Na alost ne moe se tono ustvrditi o kojim
je graevinama rije, no njegova ostavtina potvruje kako je bio angairan na barem 3
objekta, a to su obnova crkve u Beauweileru, obnova dvorca Elsum te oprema katolike
upne crkve sv. Kristofora u Mainzu. Sve su te 3 graevine bile u neogotikome stilu koji
trenutno dominira u tome razdoblju. Izmeu 1866. i 1867. trajalo je restauriranje romanikogotike crkve u Brauweileru; svodovi, prozori i krovovi u cijelosti su obnovljeni, skidanjem
stare buke otkrivena je stara ornamentika koja je obnovljena, ponovno su sagraeni tornjevi.
Crtei koji su pronaeni na njegovoj ostavtini ukazuju kako je vrlo rano stekao
zavidan crtaki talent, te su gotovo svi nastali prije Francusko-Pruskog rata. Dio crtea je
datirano i potpisano pa je mogue pronalaenje lokacije. Najvei se broj crtea odnosi na
srednjovjekovne graevine Triera i Wormsa kao i manjih gradova s dobro ouvanom
srednjovjekovnom jezgrom kao to su Boppard, Bacharach i Neustadt. Boll je prvo ovladao
neogotiku, ali se poinje zanimati i za romaniku te slika i romanike motive, te se najvie
radova odnosi na motive jedne romanike crkve, crkve sv. Gereona. Godine 1869.
arhitektonski snima glavno proelje katolike upne crkve sv. Petra i Pavla u Eltvillu,
spoznajemo kako paljivo biljei svaki pojedini detalj ove gotike crvke, ali i uviamo
naznake njegova restauriranja jer je vjeto zamijenio kapu tornja. Naalost, od 1870. do 1871.
Boll sudjeluje u Francusko-Pruskom ratu kao topniki priuvni asnik to nakratko stagnira
njegovu dosadanju karijeru. 3

2 Isto, 25.-28.
3 Isto, 28.-32.
6

1.2.

U ATELJEU FRIEDRICHA VON SCHMIDTA

Boll po zavretku rata, 1872. seli u Be kako bi postao suradnik u Schmidtovu

atelijeru, to mu i uspijeva jer je Schmidt bio dobar prijatelj s Wiethaseom koji mu
preporuuje vrsnog arhitekta. Beom je vladala neogotika to je bio dodatan poticaj njegovu
zapoljavanju u atelijeru jer je vrsno vladao istim. Zbog toga se moe tono ustvrditi kako
Boll nije doao u Be radi obrazovanja to su mnogi zakljuivali. Beka Akademija likovnih
umjetnosti zapoljava Friedricha von Schmidta kao profesora koji poinje mijenjati
konzervativne postavke dotadanjeg arhitektonskog naukovanja te presauje novi,
zreloholicistiki pogled na srednjovjekovnu arhitekturu. Schmidt vodi nastavu atelijerskog
tipa po nadasve slobodnim naelima koji su kontradiktorni tadanjim sustavom predavanja
gdje studenti neprekidno izrauju nove projekte te je velika vjerojatnost da mu je u tome
poslu pomagao i sam Boll. 4
Zna se da je Schmidt svoje najbolje uenike zapoljavao u svome atelijeru po zavravanju
kolovanja gdje se radilo neprestano na projektima za novogradnju i restauriranje. Vjetine
koje su razvili njegovi studenti omoguili su mu preuzimanje tako mnogobrojnih projekata po
cijeloj Europi.

Bollova autobiografija navodi kako je bio ef Schmidtova atelijera u

razdoblju od 1874. do 1879., no ova se potvrda nije mogla pronai te se navodi kako je
poglavito radio na opremanju i dekoriranju bekih crkvi. Osim toga, sudjeluje u izgradnji
Nacionalne banke u Beu koja je u neorenesansnome stilu, prva takva graevina u Beu. 5
1.2.1. PUTOVANJA PO ITALIJI
Izmeu 1872. i 1879. Boll nije cijelo vrijeme bio u Beu, ve je sudjelovao u
Schmidtovim putovanjima. Za Bollovu budunost kljunu ulogu odigrati e njegov boravak
u Italiji, od 1875. do 1876. Italija je za mnoge zaljubljenike u umjetnost bila najvanije
hodoasniko mjesto jer je predstavljala neiscrpan izvor arhitektonskih motiva svih stilova
(klasicizam, romanika, historicizam i dr.). Njegov boravak je teko pratiti zbog nedostatka
izvora, koja je mjesta posjetio moe se rekonstruirati iskljuivo putem crtea koje je ostavio
za sobom. Prema crteima, neko je vrijeme boravio u Toskani, Rimu i Napulju. Ti isti crtei

4 Isto, 33.-39.
5 Isto, 42.-45.
7

su izloeni 1879. na prvoj izlobi Drutva umjetnosti kao dokaz njegove sposobnosti i crtake
vjetine. 6
1.2.2. PUT KA HRVATSKOJ
Mjesto vodeeg projektanta akovake stolne crkve 1870. preuzima Schmidt nakon
iznenadne smrti njegova prethodnika, Karl Rsner, koji je udario temelje i zapoeo izgradnju.
S obzirom da je Schmidt imao jo mnogo paralelnih projekata u Europi, posao na katedrali
nije mogao sam obavljati pa su njegov posao obavljali njegovi pomonici. Izmjenom
njegovih pomonika, naposljetku dolazi i sam Boll 1875. godine. Radei na katedrali,
Strossmayer uvia kako je zbilja vjet i talentiran arhitekt. Zbog poslova oko katedrale,
biskup uspjeno dogovara njegovo preseljenje u Hrvatsku jer je obnaao funkciju strunog
arhitekta iji je cilj bio nadzor nad izvedbom.

Iso Krnjavi i biskup Strossmayer imaju naum preporoditi hrvatske arhitekte i

umjetnost uope, te kao alat u tome procesu vide Bolla, koji se naposljetku za stalno i
preseljava u Hrvatsku 1879. godine. Iso Krnjavi je zagovarao da Boll u potpunosti preuzme
radove nad katedralom jer je smatran najcjenjenijim arhitektom sakralne arhitekture.
Njegov prvi samostalni projekt zadao mu je sam biskup, a bio je restauriranje
petrovaradinske kapele Majke Boje na Tekijama. Osiguran mu je rad restauriranja
krievake upne crkve sv Ane. U Zagrebu projektira samostan s kapelom magdalenki na
Josipovcu te projektiranje arkada i paviljona novoga zagrebakoga groblja Mirogoj. 8
Iako odnosi biskupa i Bolla neslavno zavravaju, njegovo preseljenje u Hrvatsku e
potpuno preobraziti budunost arhitekture i umjetnikog obrta. 9

6 Isto, 41.-51.
7 Isto, 52.-54.
8 Isto, 65.-66.
9 Isto, 71.
8

2. BOLL I PROSVJETA
Vjerojatno najmanje kontroverzan segment ivota ovoga fascinantnoga arhitekta
svakako je njegov rad u Obrtnoj koli i njegov doprinos unapreenju umjetnikoga obrta. To
unapreenje Boll postie praktinim radom umjesto nastavnoga, angaira obrtnike na svojim
restauriranjima i novogradnjama. Obrtna je kola predstavljala klicu iz koje e niknuti kola
Primijenjenih umjetnosti, Akademija likovnih umjetnosti te djelomino Arhitektonski
fakultet. Mnogi su vani arhitekti svoju prvu naobrazbu stekli upravo u ovoj koli.
Do svega ovoga ne bi ni dolo bez inicijative Krnjavog. Tvrdio je kako nepostojanje
suvremenog stila umjetnosti u 19. stoljeu stoji u izravnoj vezi s padom umjetnosti u prolom
stoljeu odnosno dolo je do nestanka fantazije i umjetnikog ukusa te su samo zahtjevi mode
postali mjerodavni. Takoer je zagovarao da se uz rad kole pokrene i rad Muzeja za
umjetnost i obrt. Svoju je akciju vodio putem Drutva umjetnosti. Takve potrebe su se javljale
jo sredinom 1860-ih. Nakon brojnih lanaka, organiziranja izlobi, nagovaranja politikoga
vrha Hrvatske, konano su 1882. udareni temelji za prije spomenutu ustanovu. Svemu tome
doprinosi izloba Bolla i Krnjavog u Trstu u kojoj se vidi snaan napredak umjetnikoga
obrta u Hrvatskoj. Odjel za bogotovlje i nastavu Zemaljske vlade je Naredbom od
9.10.1882. utemeljilo Obrtnu kolu. Boll i Krnjavi su osmislili zajedniki sustav kolovanja
kombinirajui svoja beka i klnska iskustva te su se podijelili, odnosno Krnjavi je bio
zaduen za osnovu za teorijsku nastavu dok je Boll zaduen za osnovu za crtanje i praktian
rad. Prvotna obuka je zapoeta u kui Ivana Borievia na Dolcu, u nekadanjim prostorijama
srednjovjekovnog cistercitskog samostana, no kako se oigledno radilo o neprimjerenom
prostoru, alje se upit Zagrebakom Prvostolnom kaptolu da se koli ustupi jedna od praznih
kurija, no upit je odbijen. Zbog toga se kola seli 1883. u Mahneovu kuu koja je odmah
podlegla preureenju po projektima samoga Bolla. Situacija se popravlja tek izgradnjom
nove kole, muzeja i internata na Sveuilinom trgu. Projektant je bio Boll te je u manje od
4 godine dovrena izgradnja i sveana posveta je obavljena 21.6.1891. Srednji je dio
namijenjen Muzeju, juno krilo za internat, a sjeverno za kolu. Zakon o ustrojenju Obrtne
kole iz 1889. postavlja Bolla jedinim ravnateljem kole i internata te je istodobno bio i
ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt. 10

10 Isto, 94.-103.
10

3. OPA OBILJEJA BOLLOVE ARHITEKTURE

ivot u Beu 1870-ih godina oblikovat e Bollov odnos prema arhitekturi i stilu. To je
razdoblje visokog historicizma koji je karakteristian po svojoj tenji ka istoi i jedinstvu
stila pa ne udi kako upravo taj umjetniki stil prevladava u njegovu djelovanju. Postulati
visokog historicizma najjasnije se uoavaju u radovima u stilovima koje je najbolje poznavao
odnosno u neogotici i neorenesansi gdje mu se motivi stilski prilagoavaju cjelini.
Neobizantski i neoromaniki stil sam koncipira na eklektian nain sjedinjavajui elemente
raznih stilova europske povijesti umjetnosti.
Kod Bolla se 1890-ih uoava otklon prema kasnom historicizmu karakteristinom po
tenji za izrazitom ekstravagancijom graevina, razigranim proeljima, neobinim tlocrtima,
kiastoj dekoraciji to se najbolje vidi u izvedbenom projektu za vrhove tornjeva Zagrebake
katedrale. To je vrijeme kada poinje raditi i u neobaroknom stilu te kada usvaja elemente
secesije. Boll je svoje akumulirano znanje o povijesti arhitekture doista dobro iskoristio jer
je projektirao gotovo u svakom stilu europske povijesti umjetnosti (neogotika, neoromanika,
neobizant, neorenesansa, neobarok, secesija).
Odabir stila u kojemu e neto biti ovisilo je o namjeni graevine. Javna arhitektura
podlijee talijanskoj i njemakoj renesansi ponekada i baroku. U katolikoj sakralnoj
arhitekturi prvi izbor je svakako bila neogotika s elementima neoromanike i neorenesanse
dok za pravoslavce uva neobizantski stil.
Sakralna arhitektura je bila podruje za koje se Boll posebno specijalizirao pa ne
udi epitet hramograditelj koji mu je dodijeljen od strane zagrebakog tiska. Teio je da
tlocrt bude latinski kri, uz zvonike dodaje manje tornjeve, gradi posebnu prostoriju za
krstionicu. Oslik mu je gotovo istovjetan u svim njegovim sakralnim objektima te je obiljeen
polikromijom i pozlatom. Prevladavaju vegetativni ili geometrijski motivi koji su rezultat
inspiracije srednjovjekovnog slikarstva ili renesanse.
Bez obzira je li rije o novogradnji ili restauriranju, Boll svakoj graevini prilazi sa
stajalitem totalnog dizajna. Vjeto je usklaivao eksterijer s interijerom.

11

11 Isto, 111.-118.
11

Slika 3. Crte Hermannna Bolla za neogotiki prozor

12

4. RESTAURIRANJE SPOMENIKA
Jedan vaan dio opusa Hermanna Bolla predstavlja restauriranje spomenika.
Izmjena izgleda brojnih kako srednjovjekovnih tako i novovjekovnih graevina, uklanjanje
tragova baroknih intervencija, pa i elemenata svih drugih stilova koji se nisu uklapali u
njegove estetske nazore, donijela mu je poslije epitet unitavaa hrvatske batine, koji se do
danas u tragovima zadrao u hrvatskoj povijesti umjetnosti.12 Njegovi restauratorski zahvati
bili su poticani i nadzirani od pojedinaca, u najveoj mjeri biskupa Strossmayera i Ise
Krnjavoga te Drutva umjetnosti. Hermann Boll je, kao sljedbenik visokog historicizma,
imao negativan odnos prema baroku te je njegove tragove nastojao ukloniti sa graevina iz
srednjeg vijeka, a onim graevinama koje su sagraene u 17. i 18. st. nastoji dati izgled koji
se smatra prikladnijim za 19.st.
Njegove restauratorske zahvate moemo podijeliti u tri skupine s obzirom na stilske
pristupe i motive. Prva skupina bila bi najpoznatiji tip Bollova restauriranja, a to je
restauriranje s ciljem povratka prvotnom stilu graevine koji se odnosi najvie na
neogotika restauriranja srednjovjekovnih crkvi. Druga skupina jesu restauriranja kojima se
eli preoblikovanjem arhitekture ukazati na ulogu graevine koja su najee u
neobizantskom stilu baroknih, baroknoklasicistikih ili romantiarskih pravoslavnih i
grkokatolikih sakralnih graevina. Posljednja skupina je ona koja se odnosi na restauriranja
motivirana ponajprije eljom za veom reprezentativnou graevine. u tu skupinu ubrajamo
restauriranje baroknih crkava u stilu njemake i talijanske neorenesanse i neoromanike, ali i
zahvate na starijim javnim zgradama. Glavna karakteristika sve tri skupine je tenja za
istoom i jedinstvom stila te je Hermann Boll s graevina uklanjao sve ono to je smatrao
neprikladnim. Motive za restauriranja Hermann Boll i njegov savjetodavac Krnjav
pronalazili su u europskim srednjovjekovnim i novovjekovnim spomenicima. Za ivota u
Hrvatskoj restaurirao je etrdesetak graevina. Ponajprije su to bile sakralne graevine, a
osim upnih, parohijskih te katedralnih crkava i kapela povjereni su mu restauratorski zahvati
na nekoliko javnih graevina. Najvaniji projekti koje je izradio jesu oni za restauriranje
Zagrebake katedrale, pakrake i grkokatolike krievake katedrale.
4.1.

NEOGOTIKA RESTAURIRANJA

Bollova neogotika restauriranja pripadaju u skupinu restauriranja motiviranih

ponajprije tenjom za rekonstrukcijom pretpostavljenog prvotnog izgleda crkve. Rije je o
12 Isto, str. 121.
13

tzv. stilskom restauriranju koje potpuno dominira arhitekturom druge polovice 19. stoljea
zahvaljujui ponajprije utjecajima iz Francuske teorijskim tekstovima i restauratorskim
djelima Eugna Emmanuela Viollet-le-Duca (1814. 1879.). 13 Kao u svim europskim
dravama, pa tako i u Austro-Ugarskoj, naela jedinstva i istoe stila proirila su se
restauriranjem spomenika. Kljunu ulogu u austro-ugarskom restauriranju odigrao je Fridrich
von Schmidt. On je imao priliku da odluuje o sudbini brojnih srednjovjekovnih spomenika
Austro-Ugarske kao restaurator ili kao savjetnik tj. nadzornik drugih arhitekata. Hermann
Boll je upravo od njega preuzeo karakteristian pristup za stilska restauriranja te na taj nain
prenio pristup velikih europskih arhitekata 19.st. u Hrvatsku. Smatrao je da svaki arhitekt koji
restaurira spomenike mora istodobno biti i arheolog i povjesniar. Osim to je istraivao
same graevine suraivao je s profesionalnim povjesniarima, kao to su Franjo Raki i Ivan
Krstitelj Tkali, kako bi utvrdio starost pojedinih struktura. Kada je restaurirao neku
graevinu inio je to jer je graevina to zahtijevala ili kako bi ouvao cijeli spomenik, ali i
zbog potrebe uklanjanja barbarskih dodataka. Teio je uvanju izvornih oblika, a ne izvornih
materijala pa je esto rabio drugaije materijale od prvotnih. Meu najznaajnijim djelima
ovoga razdoblja koja je tek djelomino restaurirao Hermann Boll izdvaja se crkva Svetog
Marka i katedrala u Zagrebu koju smo obradili u nastavku.
4.1.1. RESTAURIRANJE ZAGREBAKE KATEDRALE
Zagrebaka katedrala bila je najvaniji spomenik Banske Hrvatske. Ova trobrodna
dvoranska crkva, graena od druge polovice 13. do poetka 15. stoljea, s brojnim
dogradnjama iz 17. i 18. stoljea svojom prostranou i bogatstvom arhitektonskog jezika
daleko je nadmaivala ostatak srednjovjekovnih spomenika Hrvatske. 14 U prvoj polovini
1870-ih javlja se ideja o potrebi njezinog restauriranja, a izrada projekta se povjerila
Friedrichu von Schmidtu. Strossmayer je zbog estetikih zakona elio izbaciti sve iz crkve
(oltari, grobnice, klupe, propovjedaonica) te je elio da unutranjost katedrale izgleda kao
unutranjost katedrala u Speyeru ili Bambergu. Najveu pozornost Strossmayer pridodaje
preureenju glavnog proelja na kojemu je elio podii nove zvonike. Nakon to je u jesen
1876. osnovan Odbor za obnovu prvostolne crkve, Friedrich von Schmidt je u ljeto 1877.
pozvan na pregovore. Pregovori nisu proli najbolje, ali se svejedno u kolovozu iste godine
zapoinje s izradom snimke postojeeg stanja katedrale. U tim poecima se jo ne spominje
13 Isto, str. 124.
14 Isto, str. 133.
14

Bollovo ime, ali po svemu sudei on je razraivao Schmidtove skice i izvodio ih u projekte.
Schmidt je projekte zavrio do svibnja 1878. godine kada ih alje u Zagreb. On ponovno
dolazi u Zagreb u srpnju 1878. godine i tad je donesena odluka da se zapone s
restauratorskim radovima na Zagrebakoj katedrali. Prema njegovom projektu, vie
restauriranja trebalo se napraviti na zapadnom proelju katedrale. to se tie bonih proelja,
oni bi zadrali postojei izgled samo bi im se uklonile bone kapele, Alagovieva sakristija, a
nadodale bi se neogotike kape na stubine tornjeve (fijale na kontrafore). Glavno proelje
promjenilo bi svoj izgled dodavanjem zabata, sjevernog zvonika i promjenama na postojeem
zvoniku.
4.1.1.1.

POETAK RESTAURIRANJA 1879. 1880.

Radovi su zapoeli 1879. godine nakon to je Schmidt u travnju 1879. poslao

trokovnik i detaljne nacrte, a nadbiskup ih odobrio. Tada se tek pojavljuje ime Hermanna
Bolla koji sredinom rujna zapoinje s pripremama za podizanje skela i osnivanjem klesarske
radionice. U studenome se moglo zapoeti se detaljnijim radovima. U prosincu se zapoinje s
klesanjem kamena, a poetkom svibnja idue godine zapoeli su radovi na restauriranju
junog bonog proelja katedrale. Temeljni kamen za restauriranje postavljen je 18. kolovoza
1880. godine. Nadbiskup, kanonici i Boll postavili su u sredinji kontrafor kapele Blaene
Djevice Marije temeljni kamen sa spomen-spisom udarajui simbolino ekiem koji je
izradio bravar Antun Mesi.15 U prvoj godini radova izvedeni su tek restauratorski radovi na
proelju kapele. Kontraforima su dozidane fijale, a istodobno se poeo nadograivati toranj
za stubite.
4.1.1.2.

ZAGREBAKA KATEDRALA I POTRES 9. STUDENOG 1880.

Pred poetak zime s restauriranjem se moralo prekinuti, ne samo zbog hladnoe nego i
zbog snanog potresa koji se dogodio 9. studenog 1880. godine. U tom potresu najvie je
stradao svod u svetitu koji se uruio pri samom poetku potresa, a osim toga poela je padati
i buka sa zidova, ali i skulpture s pojedinih oltara. Najvei problem predstavljalo je,
meutim, nakrivljivanje pilona u glavnom brodu na kojemu su stajale male orgulje jer bi
njegovo uruavanje vjerojatno dovelo do potpunog unitenja unutranjosti crkve. 16 Klesari i
zidari uspjeli su uvrivanjem pilona spasiti daljnje uruavanje, a tada su poruili i ostatke
15 Isto, str. 140.
16 Isto, str. 140.
15

svoda u svetitu. Pucanjem tornja Boll je skinuo kupole i lanterne, a postavio je nove drvene
kape do kraja 1880. godine. Ve i prije potresa, a pogotovo nakon njega, uvidjelo se kako
realizacija Schmidtovih projekata nee biti mogua u cijelosti. Boll je odluio ukloniti
mreasti svod u svetitu te je projektirao lake krovite.
4.1.1.3.

RESTAURIRANJE

PREZBITERIJA,

ISTONOG

DIJELA

KATEDRALE, 1881. 1884.

Prije potresa prezbiterijem/svetitem katedrale smatrao se cijeli istoni dio dananjeg
broda, ne samo glavna apsida, ve i dva istona traveja, sve do pregrade koja je do
Maksimilijana Vrhovca dijelila crkvu na dva dijela.17 Pregrada je prolazila i kroz dananje
bone brodove iji su istoni krajevi nazvani kapelama Blaene Djevice Marije i svetog
Ladislava. U glavnom brodu katedrale nalazio se tzv. trijumfalni luk koji je odvajao svetite
od zapadnog dijela broda. Njegovo stradavanje omoguilo je Hermannu Bollu intervenciju u
istonom dijelu katedrale. Uklonio je sve pilone, ali i mreasti svog glavnog broda te svodove
kapela Blaene Djevice Marije i svetog Ladislava. Nadalje, zbog konstruktivnih razloga
etiri stupa sankturija izvedena su pojaano, a istodobno se odustalo i od izvedbe
meustupova te su podignuti novi krinorebrasti svodovi. 18 Zamijenjen je i gornji red
kamena na zidu glavnog broda, a velikom prozoru u kapeli svetog Ladislava promijenjena je
arhitektonska dekoracija. Nova mreita izraena su na rozetama, a svu su prozori otvoreni
punom visinom.
Meutim, Hermann Boll nije samo uklanjao ili modificirao pojedine elemente, ve ih
je i obnavljao i rekonstruirao. To se najee dogaalo zbog pronalaska skrivenih pojedinih
motiva ispod buke. Tako su iznad svodova kapele Blaene Djevice Marije na bonom zidu
koji je odvaja od svetita pronaena dva prozora i okulus vjerojatno nekadanjeg
biskupijskog oratorija, koji su ponovno otvoreni, a istovjetni su izvedeni i iznad kapele
svetog Ladislava.19 Osim toga, otvorena su i dva nova ulaza u crkvu. Jedan ulaz vodio je u
sakristiju, a drugi je vodio do biskupskog oratorija.
to se tie slikovitih detalja, Hermann Boll je mnoge uklonio jer ih je smatrao
neprikladnima, ali je pojedine i dodao. Tako je uklonio kontraforne lukove i monumentalni
17 Isto, str. 144.
18 Isto, str. 146.
19 Isto, str. 146.
16

kameni zabat, a povisuje stubine tornjeve uz svetite i bonim brodovima dodaje niz
trokutastih zabata. Stupovi i svodovi u istonom dijelu crkve uklanjani su do 1882., a zatim
se zapoela gradnja novih. U zimi 1882./1883. podignuti su stupovi i krovite istonog dijela
crkve te je zapoelo zidanje svodova u glavnom brodu. Istoni dio katedrale u cijelosti je
ponovno nadsvoen do sredine 1883., a nakon to je svetite oslikano, zavretak radova
obiljeen je postavljanjem osam metara visokog kria (ija je izrada povjerena Antunu
Mesiu) na krov u rujnu iste godine. 20 Godine 1884. zavreno je restauriranje glavne apside.
Temeljito su prepravljene i prebendarske nie u kapeli Blaene Djevice Marije, a gotovo u
cijelosti su rekonstruirane u apsidi nie za kanonike i velika nia u sredini, zamiljena kao
biskupsko prijestolje.21 U svetitu su postavljene nove klupe za kanonike.
4.1.1.4.

RESTAURIRANJE SAKRISTIJE I RIZNICE, 1882.

Riznica, odnosno budua sakristija Zagrebake katedrale nadsvoena je visokim

krinorebrastim svodovima, a na zidovima i svodovima ostale su sauvane srednjovjekovne
freske. Najprije je u proljee 1882. prostorija na prvom katu arhiva i riznice (koja danas
slui kao riznica katedrale) probijanjem prozora prema unutranjosti katedrale pretvorena u
novi oratorij, umjesto starog sruenoga pri restauriranju, a prostorija do nje adaptirana je u
katedralnu riznicu.22 Prvobitna riznica je tada zamijenjena sakristijom kojoj je dozidana
nova kapela koja je u potpunosti Bollova tvorevina koja najuvjerljivije svjedoi o njegovoj
tenji za ostvarivanjem estetskih naela i autorskog traga. U novoj kapeli nalazi se Drerov
triptih.
4.1.1.5.

RESTAURIRANJE ZAPADNOG DIJELA KATEDRALE

Zapadni dio katedrale je manje restauriran za razliku od istonog dijela. Najznaajniji

su zahvati obnova svodova u prvim travejima do svetita te kapela. Svodovi u ovom dijelu
katedrale popravljeni su u jesen 1883., a takoer je izgraen i svod iznad orgulja, lukovi koji
su povezivali zapadni dio crkve i prve stupove te prvi stup s june strane broda katedrale.
Promjene su doivjeli i prozori koji su odzidani do pune visine. Bone kapele koje su
stajale uz sjeverni i juni boni brod, posveene Zaeu Marijinu i svetom Kriu, uklonjene

20 Isto, str. 146.

21 Isto, str. 146.
22 Isto, str. 150.
17

su 1883., a ulazi u njih su zazidani. 23 Uklonjeni su i baldehini te su premjeteni grbovi s

izvornog poloaja na zidu svetita katedrale na zaeljni zid kapele Blaene Djevice Marije.
Godine 1885. katedrala je ponovno otvorena za javnost, a tada je izgraen i kor za orgulje te
ulazni dio crkve. Za cjelokupnu javnost katedrala je prvi put otvorena na Kraljevo 1885.
godine, a nakon to je uoi pete obljetnice potresa, 8.11.1885., posveen glavni oltar, radovi
na arhitektonskoj obnovi unutranjosti bili su zavreni. 24 Radovi na bonim proeljima
zavreni su 1886. godine. S obje strane katedrale dograeni su trokutasti zabati u krovnoj
zoni tako da svaki zabat oznauje irinu traveja u unutranjosti bonog broda katedrale. U
odnosu na glavno krovite katedrale, krovita iznad zabata su postavljena okomito. Osim
zabata, Hermann Boll je na bonim proeljima svaki kontrafor dozidao do vijenca katedrale
te je na svaki dogradio fijale.
4.1.1.6.

OBNOVA I IZGRADNJA ZAPADNOG PROELJA

Nakon zavretka bonih proelja, 1887. godine zapoeli su radovi na zapadnom

proelju katedrale. Izmijenjen je glavni vijenac, a nova kamena oplata postavljena je na
gornji dio proelja. Prilikom obnove pronaen je, a potom i otvoren prozor na sjevernom
tornju. Glavno proelje katedrale do visine glavnog vijenca zavreno je do 1887. godine.
Trei kat dovren je do 1888. kada je podignut luk od cigle koji povezuje zvonike. Odmah je
potom zapoela gradnja etvrtog kata, koji je 1889. do polovine bio zavren na sjevernom
zvoniku, dok je veliki zabat glavnog proelja u cjelini bio gotov tek 1890. kada su
postavljene Beyerove skulpture Bogorodice s Isusom te dva anela u niama sa strane. 25
Nadsvedeni hodnik koji je povezivao zvonike izveden je iz zabata. to se tie hodnika,
stubita i prostorija u unutranjosti zvonika, oni su pregraeni, ponovo nadsvoeni i oslikani.
Godine 1890. radovi su orijentirani na zidanje sjevernog tornja. Vrlo brzo po poetku radova
u unutranjosti su se na zidovima, svodovima i podu oko sjevernog tornja, meutim, pojavile
pukotine, koje su vremenom izazvale takvu paniku da je Vlada morala 1892. oformiti
poseban odbor koji je trebao izvidjeti situaciju oko gradnje katedrale. 26 Odbor je zakljuio
da pukotine ne predstavljaju problem u obnovi katedrale. Upravo zbog pukotina, Boll je
23 ISto, str. 155.
24 Isto, str. 157.
25 Isto, str. 158.
26 Isto, str. 159.
18

odluio da e uz sjeverni toranj dograditi potporni stup. Zbog dodatnog uvrivanja temelja
tornja on se vie nije naginjao, a ni pukotine se nisu vie pojavljivale. Tijekom 1890. i 1891.
preoblikovan je i djelom nadograen etvrti kat starog tornja, a istodobno su sve unutarnje
prostorije pregraene. Sve do kraja 1880-ih tornjeve se planiralo izvesti prema Schmidtovom
projektu, meutim Boll 1895. izrauje nove projekte kojima su na oba tornja izvedeni katovi
sa satovima. Tornjevi su konano dovreni 1898. godine.

19

4.1.1.7.

OBLIKOVNO

RJEENJE

NOVOG

ZAPADNOG

PROELJA

KATEDRALE
Zapadno proelje je u potpunosti djelo Bollovih ruku (Slika 4.). Najveu promjenu
koju je napravio u odnosu na Schmidtov projekt je dodavanje potpornja uz sjeverni zvonik.
Za to se odluio zbog pucanja svodova i zidova, ali i zbog tenje za dobivanjem simetrine
fasade koja je bila karakterstina za sakralnu arhitekturu visokog historicizma. Ostale manje
izmjene, dodavanje vrata u podnoju obaju zvonika, otvaranje gornjih dijelova prizemlja s
gotikim monoforom i prvoga kata s dva uska pravokutna prozora nisu bitno promijenila
Schmidtovu prvotnu koncepciju.27 to se tie sredinjeg dijela proelja, sruio je stari te
dogradio novi portal, a postavio je i niz nia sa skulpturama na prvom i drugom katu. Na
oktogonalnom katu tornjeva takoer se u osnovnim crtama jo uvijek dri Schmidta, okruuje
ga u donjem dijelu bogato profiliranom ogradom, a na uglove postavlja baldehine s vitkim
fijalama na njihovom vrhu koji slue vizualnom ublaavanju prijelaza s kvadratnog donjeg na
oktogonalni, gornji dio tornjeva.28 Na svakoj strani tornja dodaje satove, a donosi i novo
rjeenje kape zvonika. Nakon to se prekidaju baldehini, on otvara prozore sa svake strane
osmerokuta te tako na kapi postavlja sedam redova prozora.

27 Isto, str. 162.

28 Isto, str. 162.
20

Slika 4. Glavno proelje Zagrebake katedrale nakon restauriranja

4.1.1.8.

UNUTARNJE OPREMANJE

Nakon oteenja katedrale u potresu, Hermann Boll je odluio iz unutranjosti

katedrale ukloniti biskupski kor i male orgulje te sve oltare ispod stupova. Osim tih oltara,
uklonjeni su i oltari u bonim brodovima koji su bili previsoki. Poetkom 1882. godine
odlueno je da e u katedrali biti ukupno 11 oltara, osam oltara u bonim brodovima
katedrale, glavni oltar, oltari svetog Ladislava (Slika 5.) i Blaene Djevice Marije. Meutim,
godinu dana nakon te odluke, donesena je i odluka da se zadre dva manja mramorna oltara,
oltar svetog Luke i Posljednje veere. Iako su djelomino promijenjeni te su im dodani novi
kameni krievi na vrhu, oni su iz glavne apside preseljeni u boni brod katedrale, a zadrani
su zato to su niski te na taj nain nisu zaklanjali arhitektonske elemente katedrale.
Namjeteni su 1884. godine kada i propovjedaonica koja je preivjela potres, ali su s nje
uklonjene stare stube i nainjene nove, a promijenjena je i ograda. Poetkom iste godine
odreen je i izgled glavnog oltara kojem se trebala nadograditi ciborijska menza. Njegovoj
izradi pristupilo se 1885. godine, da bi bio zavren u listopadu iste godine, tik prije posvete
oltara i unutranjosti katedrale. Na menzi je, uz ciborij, postavljeno i est novih svijenjaka,
jedno dvostruko raspelo i vrataca za tabernakul.29 Do kraja 1886. godine zavren je oltar
svetog Josipa, a poeli su se izraivat oltari svetih Petra i Pavla te drveni krilni oltar Blaene
Djevice Marije i svetog Ladislava. Podignuti su i novi oltari na kojima su se nalazile slike E.
Buevskoh i J. Bauera te skulpturama D. Moraka. Oltar svetog Kria poeo se izvoditi 1889.
godine, a zavren je tek sredinom 1890. Najstarije oltare svetog Josipa i svetih Petra i Pavla
Hermann Boll je oblikovao kao trodijelne retable. U katedrali se nalazi i oltar svetog
Jeronima iz 1896. godine te oltar svetih irila i Metoda iz 1902. godine.

29 Isto, str. 167.

21

Slika 5. Oltar svetog Ladislava

Osim izbacivanja oltara, Hermann Boll je odluio izbaciti i klupe te drugu stolariju.
Dio je pak darovan raznim siromanim crkvama, dio je zavrio u Muzeju za umjetnost i
obrt: modeli od sadre s prikazom Piet i dvaju anela uvara, te raznih drugi motivi (a i
velika crkvena vatra iz 17. st., koja su bila dar Prvostolnog kaptola, nesumnjivo su se
prethodno nalazila ili u katedrali ili u katedrali ili u nekoj od kaptolskih kurija), dio u
Arheolokom muzeju (grbovi, nadgrobni spomenici). 30 Jedan dio zavrio je u privatnim
rukama. Neto bolja sudbina zadesila je Haulikove lusteri od kojih su dva obnovljeni i
namjeteni u bone brodove kapele tijekom 1885. godine. Takoer su sauvane velike orgulje
i skulpture na konzolama u svetitu.
to se tie oslikavanja crkve, svodovi su oslikani plavom bojom posuti zvijezdama.
Rebra su ostala neoslikana, jedino su im rubovi pozlaeni, a zidovi kapela oslikani su u boji
kamena s fugama. Prvo se je oslikala apsida, a tek onda kapele.

30 Isto, str. 171,

22

4.1.1.9.

GLAVNI PORTAL KATEDRALE

Zanimljivo pitanje u restauriranju katedrale je i svakako rjeenje glavnog portala.

Stari je portal bio izvrstan primjer gothic survivala, oponaanja srednjovjekovnih radova pri
restauriranju katedrale u 17. stoljeu i predstavljao je dosita zanimljivu sintezu
neomedijevalnih i baroknih arhitektonskih elemenata. 31 Uklanjanjem sredinjeg dijela
portala i uklanjanjem ulaznih vrata zapoelo je njegovo restauriranje 1885. godine. Meutim,
radovi u pravom smislu rijei nisu zapoeli sve do 1898. godine kada je podignut novi
kameni neogotiki portal koji je predstavljao remek-djelo Hermanna Bolla. Uglove portala
s kontraforima L oblika Boll je oblikovao nesumnjivo prema podupiraima na zapadnom
proelju crkve. Tri nie u zabatu iznad portala korespondiraju pak s niama velikog zabata
katedrale.32 Vrlo je bogata arhitektonska plastika portala jer na stupove i konzole postavljene
su skulpture iznad kojih su baldehini, arhivolte su ureene liem hrasta i vinove loze, ispod
vijenca su postavljeni slijepi lukovi, na vrhu portala postavljene su fijale i krine rue, a u
luneti iznad vrata smjeten je veliki reljef Svetog Trojstva.
4.2.

NEOBIZANTSKA RESTAURIRANJA

U neobiznatskom stilu Hermann Boll restaurira pravoslavne i grkokatolike crkve, a

ta restauriranja ubrajamo u skupinu restauriranja motiviranih ponajprije eljom da se novim
arhitektonskim jezikom ukae na konfesionalnu pripadnost, ulogu graevine. Radilo se
najee o baroknim, barokno-klasicistikim, pa i romantiarskim crkvama za koje se
smatralo da nemaju jasnoga neimarskoga sloga, ime se ciljalo na neprikladnost stila u
kojemu su podignute i injenicu da svojom arhitekturom ne govore kojoj vjeroispovijesti
slue.33 Osim toga, elio je preoblikovati starije crkve u skladu s modernim estetskim
nazorima. Kako je barok stil vrlo male arhitektonske vrijednosti, Hermann Boll je uveo
bogatu arhitektonsku ralambu koja je podrazumijevala nove okvire prozora, vijence,
pilastere i polustupove, a u unutranjosti novi oslik, stolariju, pod, vitraje, ikonostase i dr.
Meu znaajnijim neobizantskim restauriranjima izdvajaju se oni u Slavonskoj eparhiji koje
smo obradili u nastavku te oni u crkvama Gornjokarlovake eparhije te radovi na prijelazu
stoljea u Bakoj i Srijemu.
31 Isto, str. 176.
32 Isto, str. 179.
33 Isto, str. 226.
23

24

4.2.1. RADOVI U SLAVONSKOJ EPARHIJI 1890-IH GODINA

Hermann Boll je izveo mnogo restauratorskih zahvata na pravoslavnim crkvama u
Hrvatskoj. Tada je dolo do smjene na crkvenim i politikim pozicijama pa je to uvelike
utjecalo na njegov rad. Meu prvim djelima koja je napravio za pravoslavne crkve bila je
obnova parohijske crkve unutar Pakrake eparhije, u Jasenovcu na Savi. Zbog nedostatka
izvora, ne zna se tono kada se dogodila obnova crkve, ali pretpostavlja se da se to desilo
krajem 80-ih ili poetkom 90-ih godina 19. st. Bollov rad u ovoj crkvi bio je daleko manje u
usporedbi s radovima u Zagrebu. Za tu priliku nabavljena je nova oprema u crkvi koja je
ukljuivala klupe, prijestolja te novi ikonostas. Te stvari danas su poznate samo po
fotografijama jer je cijela oprema, kao i cijela crkva, unitena u Drugom svjetskom ratu.
Nadalje, restaurirao je i pakraku crkvu svete Trojice koja je saborna crkva Slavonske
eparhije. Za njegov rad na crkvi najvaniji je Iso Krnjavi koji mu je povjerio restauriranje.
Proces obnove trajao je izmeu 1893. i 1896. godine. Prvotna je crkva bila barokna
longitudinalna jednobrodna graevina polukrune apside s tornjem u osi glavnog proelja.
Bollovim zahvatima barokne strukture su ostale jedva vidljive, a graevina je oblikovno
definirana kao pravoslavna crkva. Hermann Boll se nije previe dirao u ralambu zidova.
Zadrava postojei ritam pilastera izmeu prozora, samo uklanja barokne okvire prozora,
dodaje visoki skol, dijelom modificira vijenac graevine te postojeem bonom ulazu dodaje
neto reprezentativniji portal.34 Dodajui svetitu dvije polukrune apside koju su sluile kao
pijevnice, postigao je da istoni dio crkve bude trolisnog oblika. Taj element karakterizira
veinu njegovih neobizantskih restauriranja. Najvie je promijenio glavno proelje (Slika 6.).
S obiju strana tornja dodao je dve nie prigradnje, od kojih je jedna sluila za smjetaj
stubita koje je vodilo na kor, a druga je sluila za smjetaj krstionice u prizemlju i na katu za
ostavu crkvenih predmeta. Bone strane tornja ralanio je fugama u buci. Iznad portala,
sredinji dio zvonika ralanjuje najprije pilastrima i polustupovima povezanim arhitravom,
izmeu kojih su smjetene nie s mozaicima, koji prikazuju arhanele Mihaila i Gavrila, te
jedan prozor.35 Mozaik s prikazom svete Trojice nalazi se iznad arhitrava, a iznad tog
mozaika gornja dva kata zvonika otvaraju se monoforama te su jednostavnije raslanjeni.
Prvotni krov bio je prekriven tamnim crijepom, a apside i kupola zvonika bile su od bakra.
Prema nekim projektima, vidi se da je Hermann Boll u poetku zamislio jednostavniju
34 Isto, str. 251
35 Isto, str. 252.
25

kupolu zvonika koja bi bila oblika visoke piramide i gotovo bez dekoracije. Na kraju, kapa
zvonika je neobizantska te je u poetku bila djelomino pozlaena. Iznad zailjenih lukova
vrha zvonika, unutar kojih su postavljeni satovi i koji su okrunjeni nekom vrstom rakovica,
postavljena je visoka kapa u podnoju etverokutne, a pri vrhu osmerokutne osnove. 36 Ispred
crkve poploen je prolaz koji je vodio do portala, a crkveno dvorite ogradilo se s prednje
strane novom ogradom u historicistikom stilu. Najvei zahvat u unutranjosti bio je
podizanje novog kora koji poiva na mramornim stupovima. Od nove opreme vano je
spomenuti ikonostas koji je, naalost, nestao u ratu. Radove na izvedbi ostatka unutarnje
opreme, kao i na ikonostasu, odreda su izvodili kljuni Bollovi suradnici na velikim
projektima po Hrvatskoj, ugledni zagrebaki obrtnici i dijelom profesori u Obrtnoj koli. 37
Autor Damjanovi istie neke od njih, a to su: Hcker, Budicki, Mihokovi, Ignjat Franz,
Josip Muravi, Aleksandar Maruzzi, Adalbert Hohnjec i Gjuro Hamel.

36 Isto, str. 252.

37 Isto, str. 255.
26

Slika 6. Projekt za restauriranje glavnog proelja pakrake Samoborne crkve

Hermann Boll je, takoer. sudjelovao i na restauriranju parohijske crve svete Trojice
u Bjelovaru. To je jedan od zadnjih projekta koji je pokrenuo Iso Krnjavi i pri tome
angairao Bolla za novu unutarnju opremu crkve ukljuujui izradu ikonostasa. Radovi su
zapoeli u proljee 1896. kada se trebalo obnoviti samo unutranjost hrama. Meutim, Boll
je 1897. predvidio cjelovito restauriranje proelja i unutranjeg namjetaja. Umjesto
jednostavnog barokno-klasicistikog proelja crkva bi dobila novo neobizantsko proelje, s
arhitektonskom dekoracijom jo reprezentativnijom negoli u Pakracu.38 Osim toga, htio je
podii i novi kor koji bi bio oslonjen na tanke stupove kao onaj u Pakracu. Promijenio bi
okvire bonim ulazima, ali i sav namjetaj koji ukljuuje klupe za narod, prijestolja i
pjevnice. Taj projekt Vlada nije prihvatila pa se od restauriranja proelja odustalo. Jedino je
realizirana obnova unutranjosti, odnosno novi dekorativno-figurativni oslici i ikonostas. Na
izvedenom bjelovarskom ikonostasu klasicizirajua i neorenesansna crta Bollove verzije
neobizanta postaje jo dominantnijom: klasicizirajui pilastri znatno su istaknutiji nego na
njegovim prijanjim ikonostasima, trokutasti zabati postavljeni su ne samo iznad carskih ve i
bonih dveri, te na vrhu ikonostasa, a javlja se i motiv akroterija uobiajen u njegovoj
neobiznatskoj arhitekturi.39 Upravo u ovoj crkvi, Hermann Boll je primijenio motiv
perforiranih okvira ikona od ornamentiranog rezbarenog drva.
4.3.

RESTAURIRANJE SAKRALNIH GRAEVINA U STILU NJEMAKE

I TALIJANSKE NEORENESANSE TE BAROKA

Sva Bollova restauriranja, ali i openito restauriranja iz 19.st., imala su tenju za

reprezentativnost kao osnovni pokreta restauriranja. Tenja se osobito odnosi na
restauriranje baroknih i barokno-klasicistikih katolikih crkava te na zahvatima na starijim
javnim i stambenim zgradama. Po odbiru stila kojim se Boll koristio ovaj se tip
restauriranja ugrubo moe podijeliti u tri podskupine restauriranje sakralnih graevina
izvedena u stilu njemake neorenesanse, katkada s primjesama talijanske neorenesanse te od
1890-ih i baroka, zatim restauriranja sakralnih graevina u stilu neoromanike te naposljetku
restauriranja javnih zgrada, izvedena katkad u stilu njemake, a katkad talijanske
(neo)renesanse.40 Meu najbrojnijim restauriranjima svakako su ona u stilu njemake
neorenesanse, a hodoasniki kompleks u Mariji Bistrici upravo je jedan od njih.
38 Str 260.
39 Str. 261.
27

4.3.1. RESTAURIRANJE

HODOASNIKOG

KOMPLEKSA

MARIJI

BISTRICI
Stari kompleks Marije Bistrice, najvanijeg hodoasnikog sredita u sjevernoj
Hrvatskoj, potjee iz srednjeg vijeka te je potpuno nadograen i barokiziran u 17. i 18. st.
Crkva s visokim tornjem se nalazila na brijegu i bila je okruena upnim dvorom i arkadama.
Glavni pokreta restauriranja bio je agilni biskup upnik Juraj erjavi koji je prvo angairao
Karoly Benka i Marija Antolca koji su predviali zadravanje postojeeg tornja i glavno
proelje crkve. Meutim, njihovi projekti nisu realizirani jer su Iso Krnjevi i biskup
Strossmayer potaknuli upnika erjavia da za restauriranje angaira Friedricha von
Schmidta. Friedrich von Schmidt je poslao Hermanna Bolla u Bistricu kako bi snimio
postojee stanje te naposljetku radove prepustio Hermannu Bollu i Enricu Nordiju. esto se
raspravljalo o njihovom zajednikom radu, ali zbog nedostatka izvora ne moe se pouzdano
istraiti. Pretpostavlja se da suautorstvo pripada samo pripremnim crteima i jednom dijelu
prvotnog projekta, a sve druge projekte samostalno je izradio Hermann Boll. Boll i Nordio
naglasili su da im je polazite u odabiru stila posluio izgled tornja i bonih kapela. Smatrali
su da su oni podignuti u razdoblju rane renesanse. Osim njemake neorenesanse, za neke
dijelove kompleksa uzor im je bila i talijanska renesansa. S radovima se zapoelo u svibnju
1879. godine, a sitni radovi na zavretku potrajat e do 1885. godine. U svojem projektu oni
su kompleksu dodali niz tornjia i sline detalje te su na taj nain odbacili dvotoranjsko
simetrino rjeenje glavnog proelja koji je predlagao Antolec. Na upnoj crkvi ispred
starog se proelja dograuje posve novo (Slika 7.) s predvorjem u prizemlju, u sredinjem i
gornjem dijelu ralanjeno pilastrima, otvoreno velikom rozetom i okrunjeno zabatom s
bogato ralanjenim ugaonim volutama.41 Na vrhu proelje zavrava fijalama-obeliscima i
edikulama sa skulpturom. Na isti nain napravljeni su novo svetite, arkade, ulazne zgrade
kompleksa. Crkva je promjenila i svoj izgled jer je podignuta u visinu za etiri metra,
produljena je, a i toranj je nadograen za deset metara. Na platou ispred crkve podignute su
dvije oktogonalne kapele okrunjene lanternama, otvorene prema crkvi i platou elegantnim
arkadama, koje se mogu ubrojiti u najbolja ostvarenja Bollove arhitekture. 42 to se tie
unutarnjeg ureenja, nije poznato je li planirano potpuno preurediti unutranjost
40 Str. 295.
41 Isto, str. 302.
42 Isto, str. 304.
28

marijabistrike crkve. Meutim, zbog poara 16. kolovoza 1880. u kojem su izgorjela tri
bona oltara, krov propovjedaonice, orgulje i ostali oltari, moralo se pristupiti i unutarnjem
ureenju. Tada je podignut drveni kor koji se oslanjao na dva mramorna stupa, a u brod su
postavljene nove klupe, propovjedaonica i oltari.

Slika 7. Projekt za restauriranje glavnog proelja crkve

29

5. NOVOGRADNJE
Kako na polju restauriranja, tako je Hermann Boll svoj trag ostavio i nekim
novogradnjama. Osim ve spomenutih restauriranja, on je projektirao cijeli niz novih crkava,
kapela, samostanskih zgrada u neogotikom stilu. Meu najpoznatijim djelima svakako je
zagrebaki Kaptol koji je obraen u nastavku, ali i Evangelika crkva i dvor u Zagrebu,
Krapinske i poeke orgulje, grobnica obitelji Jelai u Zapreiu, upna crkva u Ravnoj gori
i mnogi drugi.
5.1.

ZAGREBAKI KAPTOL U NEOGOTIKOM STILU

Nakon potresa u studenome 1880. godine pristupilo se zahvatima na Kaptolu.

Pretpostavljalo se kako je u potresu stradalo vie kurija, ali konano stanje pokazalo je da je
potrebno sruiti tek tri ili etiri kurije. Veina je kurija, meutim, bila dosta oteena i
gotovo sve su imale poruene dimnjake, u cijelosti ili djelomino uruena krovita, dio
njihovih zidova trebalo je poduprijeti, a i u unutranjosti su, zbog pada svodova i stropova te
uruavanja pei, pretrpjele velika oteenja.43 Kao glavni razlog oteenja, Damjanovi
navodi brojna pregraivanja i nadograivanja. Popravci su zapoeli odmah u studenome
1880. godine. U cijelosti je uklonjen dvor kanonika Ivana Mikovia i polovica dvora Ignatza
Kristijanovia. Osim Kaptola 6 (Mikovieva kurija), porueni su Kaptol 21 i Kaptol 30, dvije
posljednje drvene kurije u ulici. Meu oteenijim kurijama Damjanovi istie i kuriju
kaptolskog prepozita biskupa Pavleia, dvorove kanonika Jandria, Martina Matuncija i
Peroka te kuriju Antuna Krana. Kurije su popravljane prema starijim sauvanim kurijama, a
popravci su izvoeni prema Bollovim projektima. Tako je Hermann Boll na hodniku kurije
Kaptol 26 dodao umjetne reetke od kovanog eljeza, ali i napravio novi portal za glavno
proelje. Neorenesansni okvir grba, vrata na desnoj strani u prizemlju rizalitno istaknutog
dijela proelja kurije Kaptol 27, kao i vei dio preostale ralambe proelja (iskljuivi jedino
drvenu strehu zabata) takoer su po svoj prilici Bollovo djelo jer ovi elementi nisu postojali
na zgradi prije potresa.44 Postoji podatak u kojemu Hermann Boll spominje kako na etiri
kurije mora sagraditi nova stubita, ali nije precizirano o kojim se kurijama radi. Meu
najveim zahvatima spominju se popravci na Kaptolu 2.

43 Isto, str. 389.

44 Isto, str. 390.
30

5.1.1. IZGRADNJA NOVIH PREBENDARSKIH KURIJA U NOVOJ VASI I

KANONIKIH KURIJA NA KAPTOLU
Osim to je popravljao pojedine kurije, Boll je imao mogunost sagraditi i etiri nove
kurije. Dvije prebendarske kurije, koje su zavrene prije kanonikih kurija na Kaptolu,
sagradio je u Novoj Vasi 5 po projektima iz srpnja 1880. godine. Gradnja je napredovala brzo
tako da su u svibnju 1881. godine ve bile gotove kurije od kojih se sjeverna zvala kurija
svetog Jurja, a juna kurija svetih Gervazija i Protazija. Nakon to je zavrio gradnju ovih
prebendarskih kurija i popravio sve kurije na Kaptolu, Hermann Boll je zavrio projekte za
gradnju dviju novih kurija na Kaptolu. Prvo se poela graditi kurija Kaptol 6 koja je do kraja
godine izvana bila potpuno zavrena, a i unutranjost prizemlja bilo je ureeno. Tek u ljeto
1885. godine poinje gradnja druge kaptolske kurije, odnosno Kaptol 21. S radom na kuriji
Kaptol 21 prestaje i razdoblje intenzivna Bollova angamana na popravcima graevina
Prvostolnog kaptola u samome Zagrebu o obnove kurija.45 Valja spomenuti kako je 1882.
godine podignuta ograda od fasadne opeke izmeu kurija Kaptol 5 i Kaptol 6 koju je u
cijelosti izveo Hermann Boll.
5.1.2. STILSKO RJEENJE NOVIH KURIJA
Prilikom popravaka oteenih kurija Boll nije mogao stilski modificirati njihova
proelja pa je to napravio na novim kurijama koje je sagradio u Novoj Vasi i na kaptolu.
Upravo je prvi takav zahvat izveden na kurijama u Novoj Vasi koje su dva spojena
prebendarska neogotika jednokatna dvora (Slika 8.). Na glavnom proelju prebendarskih
kurija doista se susreu brojni motivi, rijetki do toga vremena u zagrebakoj arhitekturi, a
koje e arhitekt poslije ponoviti na kaptolskim kurijama. 46 Neki od takvih motiva su
glazirani crepovi na vijencu izmeu prizemlja i prvog kata, ispod prozora prvog kata u
sredinjem dijelu proelja i sgrafitu ukrasi koji su se nalazili iznad prozora prvog kata.
Projekti za glavno proelje, nastali vjerojatno kada i datirani tlocrt zgrade, u srpnju 1880.,
pokazuju kako je prvotno iznad sredinjeg, istaknutog dijela spojenih kurija, gdje se nalaze
kolni ulazi, Boll namjeravao podii dva krova u obliku visokih piramida, no poslije je
odustao od toga rjeenja u korist neke vrste mansarde ime su vizualno graevine bolje
povezane u jedinstvenu cjelinu.47 Meu najznaajnijim radovima je svakako i kanonika
kurija Kaptol 6. Rizalitno istaknutog sredinjeg dijela proelja okrunjenog trokutastim
45 Isto, str. 393.
46 Isto, str. 393.
31

zabatom, ogradom na balkonu prvoga kata i suzdranom dekoracijom proelja izvedenom

iskljuivo od opeke, meu najuspjelijim je Bollovim realizacijama uope. 48 Na ovoj kuriji
pronalazimo ve spomenute motive kao to su glazirani crijep na vijencu izmeu prizemlja i
kata, vidljive eljezne spone, sfragito ukrasi iznad prozora na katu i dr. Ovdje valja spomenuti
i kuriju Kaptol 21 za koju se smatralo da nije Bollovo djelo, ali po mnogim karakteristikama
jest. Projektirana je i podignuta u razdoblju izmedu 1885. i 1886. godine i u mnogoemu se
razlikuje od prethodnih kurija. Njezino proelje je prekriveno ukastom i crvenom opekom,
a rabi se i kamen te se ne ostavljaju vidljive eljezne spone. Proelje je plonije jer nema
istaknutih dijelova u sreditu, a i ornamenti su plitki. Od motiva ponovno se primjeuju
sgrafito ukrasi iznad prozora prvog kata, ali i neki novi kao drveni trijem ispred glavnog
dvorinog ulaza, kolni ulaz u dvorite je izveden masivnim stubovima od fasadne opeke.

Slika 8. Projekt za glavno proelje prebendarskih kurija u Novoj Vasi

5.1.3. NOVA KRILA ZAGREBAKOG SJEMENITA
Hermann Boll nije na Kaptolu samo popravljao i gradio kurije, ve je dogradio
kompleks Zagrebakog sjemenita poetkom 1880-ih. Ni ova graevina nije prola bez
oteenja u potresu pa je istono krilo sjemenita toliko stradalo da ga se moralo potpuno
sruiti. Zapadno, ulino krilo te dio sjevernog krila, samo je popravljeno, dok je sav preostali
47 Isto, str. 393.
48 Isto, str. 395.
32

dio sjemenita (dio sjevernog, cijelo istono i cijelo juno krilo) ponovno izdraen prema
Bollovim projektima 1881. 1882., tako da su se sjemenitarci mogli useliti u zgradu ve
poetkom 1883.49 Novi dijelovi zgrade sjemenita napravljeni su u neogotikom stilu, ali se
od kaptolskih kurija razlikuju po tome to je proelje sjemenita veinom bukano, a jedino
su okviri prozora i zabata napravljeni od fasadne opeke. Iz unutranjosti valja izdvojiti
stubite koje je bilo ukraeno ogradama od kovanog eljeza i veliku blagovaonicu u istonom
djelu kompleksa. U istonom krilu podignuta je dvoetana kapela iji su temelji postavljeni u
rujnu 1881., ali izvedena je tek tijekom 1882., da bi 1883. godine bila opremljena i oslikana
te posveena u prosincu iste godine. Donja etaa kapela nije toliko zanimljiva koliko gornja
etaa koja se prua visinom prvog i drugog kata sjemenita. Na ulaznom dijelu kapele
podignut je drveni kor. Na prozorima su postavljeni vitraji, a unutranjost iste bila je bogato
oslikana dekorativnim motivima u uto-sivoj boji koja je prevladavala na zidovima broda,
plavoj boji sa zvjezdicama koja prevladava u donjim dijelovima zidova te zlatnoj boji kojom
su pozlaena rebra. Na trijumfalnom su luku stajale tri figurativna motiva: Krunjenje
Bogorodice te sveti iril i Metod.50 Oprema kapela je bila vrlo jednostavna. U njoj se
nalazio niski glavni oltar te drvena propovjedaonica.
5.2.

MIROGOJ

Gradsko groblje Mirogoj u Zagrebu, odnosno kompleks arkada s paviljonima i

kapelom jedno je od najboljih djela hrvatskog historicizma i najuspjenijih grobljanskih
kompleksa 19. st., ali i jedno od najuspjelijih djela Hermanna Bolla koje mu je povjereno
zbog ponovnog utjecaja Ise Krnjavog. Hermann Boll izradio je mnogo projekta za
mirogojsko gorblje, a prve projekte za arkade zavrio je 1878. godine. Prema tom projektu bit
e izvedene sve velike arkade i veliki paviljoni. Tim projektom arkade su se trebale graditi
samo na zapadnom dijelu groblja te bi sa svake strane sredinjeg ulaza bilo podignuto po
deset paviljona s pripadajuim arkadama. Projektom je odreeno i da perivoj ispred groblja
zadri postojei izgled parka engleskog tipa. Tijekom 1879. godine izgraen je paviljon s
etiri arkade na prijelazu iz katolikog u pravoslavni dio groblja. U ve spomenutom potresu
arkade na Mirogoju ostale su gotovo neoteene za razliku od mnogih drugih graevina. Prije
potresa inilo se da e gradnja arkada brzo napredovati, ali kako je njihova gradnja ovisila o
privatnim investitorima do ljeta ih je napravljeno jo pet u dijelu za katolike. Nadalje, sa
49 Isto, str. 401.
50 Isto, str. 405.
33

sjeverne strane sredinjeg ulaza podignuta su doista etiri paviljona s arkadama, no s june,
prema idovskom groblju, realizirano je dvostruko vie, ak osam velikih paviljona s
arkadama.51 Upravo je takva asimetrija Mirogoj uinila slikovitijim. U ljeto 1898. donesena
je odluka da se u sjevernom dijelu groblja ponu graditi manje arkade i paviljoni, ali ta
odluka nije realizirana sve do 1906./1907. kada se gradi prvih 16 manjih arkada i jedan
paviljon. Problem prilikom gradnje predstavljalo je to to prostor predvien za pojedine
konfesije nije bio razmjeran udjelu pojedine vjerske zajednice. Tako se je recimo pravoslavni
dio arkada poeo popunjavati tijekom 1890-ih, a protestantski se i dalje slabije razvija. Zato
je krajem 1911. odlueno da se preostale arkade u tom dijelu groblja prepuste katolikim
obiteljima pa je tako prenamijenjeno est arkada. Tijekom 1913. izveden je i jedan veliki
paviljon u junom nizu arkada te jedna arkada za pravoslavne, a nakon to je 1914. izvedena
jo jedna arkada u ovom dijelu groblja, ini se kako je napokon spojen arkadni niz od
paviljona iliraca do kraja idovskih arkada.52
5.2.1. OBLIKOVNO RJEENJE ARKADNOG SUSTAVA
U 19. stoljeu dominirali su dva tipa groblja, arhitektonski ili tzv. Campo Santo
groblje i parkovno groblje. Mirogoj ima znaajke obadva tipa groblja koji su kombinirani od
samog poetka. Veliki paviljoni imaju kvadratni tlocrt te su iri i vii od arkada. Svaki
paviljon ima pet prostorija, od kojih je sredinji prostor najvei i ima kvadratini tlocrt, a
etiri manja prostora imaju pravokutni tlocrt. Svodovi paviljona poivaju na kamenim
stupovima na koje se izravno nastavljaju pandativi na kojima stoji tambur i kupola.
Bogatstvo materijala od kojih su izvedeni kamen stupova, neobukana opeka proelja s
keramikim ukrasima iznad luka okrenutog groblju, visoke bakrene kupole, oslik na
svodovima i dijelom na zidovima te razigranost volumena ini mirogojske paviljone
vrhunskim djelima visokohistoricistike neorenesanse.53 Na kupoli svakog paviljona nalazi
se simbol religijske zajednice koja ga koristi. Tako se na kupolama idovskih paviljona nalazi
Davidov tit, na pravoslavnima krievi s dvjema horizontalnim prekama, a na katolikim i
evangelikim latinski krievi. Izmeu dva velika paviljona nalazi se po sedam velikih arkada
koje su oslonjene na vitke kamene stupove, a na koje se nastavljaju jednostavni pilastri do
vijenca arkada. Za razliku od velikih arkada, male arkade su puno skromnije. Prvi projekt za
51 Isto, str. 496.
52 Isto, str. 497.
53 Isto, str. 504.
34

njih Hermann Boll napravio je 1896. godine, a njihova gradnja zapoela je 1905. godine.
Mali paviljoni takoer su jednostavniji od velikih. Kvadratinog su tlocrta, ali nemaju
unutarnja etiri stupa, a i portal im je jednostavnije rijeen. to se tie oslikavanja, oslikani su
svodovi, zidovi tambura i kupole paviljona i arkada. Prevladavaju uti i smei tonovi, jedino
su kupole oslikane plavom bojom.
5.2.2. KAPELA KRISTA KRALJA
Najmonumentalnija sakralna novogradnja, kapela Krista Kralja, napravljena je u stilu
talijanske renesanse. Osim kao sakralni prostor, trebala je sluiti i kao sepulklarni prostor jer
su predviene brojne elije za pokojnike. Hermann Boll je izradio mnogo projekata za
kapelu Krista Kralja (Slika 9.). Naposljetku je ona izvedena po projektu iz 1914. godine i ima
obrise kapele s portikom i velikom kupolom na tamburu. Boll se opredijelio za uvlaenje
kapele u odnosu na poloaj arkada ime je stvoren maleni trg tlocrta slova U uz glavni ulaz u
kompleks groba.54 Kako bi sredinji prostor kapele dobio centralni, kvadratini tlocrt, Boll
je dodao predvorje i svetite te razne grobnice. Unutranjost kupole je nia nego izvana.
Unutranjost je oslikana slinim tipom kao i arkade. Gradnju kapele pokrenuo je Dragutin
Vajda dva mjeseca nakon smrti Hermanna Bolla 1926. godine, a radovi su izvedeni od 1927.
do 1929. godine.

54 Isto, str. 507.

35

Slika 9. Projekt za proelje mirogojske kapele

5.2.3. NADGROBNI SPOMENICI NA MIROGOJU
Osim na arhitektonskom okviru Mirogoja, Hermann Boll je radio i na nadgrobnim
spomenicima. Radi se o spomenicima istaknutim osobama koje su tada bile istaknute u
javnom ivotu. Bollov se opus nadgrobnih spomenika moe podijeliti u est skupina:
edikule, ploe stele, stupovi/fijale/zatvoreni baldehini, krievi, obelisci i tip oltarskog retabla.
Tip oltarskog retabla je najreprezentativniji, ali i iznimno rijedak u Bollovu opusu jer
su si ga mogli priutiti samo najbogatiji slojevi drutva. Uglavnom se nalaze u arkadama i
veina ih je napravljena u neorenesansnom ili neobizantskom stilu. Valja izdvojiti neke tipove
oltarskog retabla, a to su oni koji su podignut za obitelji Jurkovi (Slika 10.), Borojevi i
Szavits-Nossn, ali i spomenik kanonika zagrebakog stolnog Kaptola.

36

Slika 10. Spomenik obitelji Jurkovi

Spomenici edikule u mirogojskim arkadama najee se postavljaju visoko na zid,
nemaju podnoja i u nii im gotovo uvijek stoji natpis o pokojniku/pokojnici. 55 Meu
najznaajnijim je grobni spomenik obitelji Jakova pl. Weissa Polnaiskog u idovskom djelu
arkada.
Ploe/stele je tip nadgrobnog spomenika koji se najee javljaju na otvorenome
dijelu groblja, ali mogu se pojavljivati i ispod arkada. Najznaajniji Bollov spomenik iz ove
skupine je onaj Danila Stankovia ili obitelji Radivojevi.
Od spomenika u kojima dominira motiv stupa/fijale/zatvorenoga baldehina
najreprezentativniji primjer iz Bollova opusa opet pripada meu najvanije realizirane
nadgrobne spomenike na Mirogoju uope rije je o spomeniku Vjekoslavi (Louise, Aloisiji)

55 Isto, str. 522.

37

grofici Sermage od Susedgrada i Medvedgrada (1807. 1887.), smjetenom u katolikom

dijelu groblja, izvan arkada.56
Spomenici u kojima je kri dominantan brojni su u Bollovoj ostavtini, kao i
obeliskni tip spomenika, meutim ni jedan ne nalazimo na Mirogoju.
5.3.

NEORENESANSNA JAVNA ARHITEKTURA

Za razliku od sakralnih graevina, Boll je u javnoj i stambenoj arhitekturi koristio

stil neorenesanse. Te zgrade bile su namijenjene kleru ili institucijama raznih vjerskih
zajednica. Jedna od takvih graevina je i zgrada Obrtne kole i Muzeja za umjetnost i obrt u
Zagrebu.
5.3.1. ZGRADA OBRTNE KOLE I MUZEJA ZA UMJETNOST I OBRT U
ZAGREBU
I u ovome projektu Boll je sudjelovao zahvaljujui Isi Krnjevom koji mu je povjerio
projekt u njegove ruke. Projekti nastaju 1886. godine, a gradnja je zapoela godinu dana
kasnije. Prostornim izgledom zgrada je karakteristina za 19.st., tj. pravokutnog je tlocrta sa
est krila. Tri se krila pruaju u smjeru sjever jug, a tri u smjeru istok zapad. Dnevno
svjetlo u uionicama osiguravala su etiri unutarnja dvorita jer su se prostorije nalazile oko
dvorita. Zgrada se sastoji od prizemlja i dva kata. Prizemlje je predodreeno za kolu, ali
istono krilo bilo je predodreeno za ravnateljev prostor. Nalazio se tu i atrij, dvije prostorije
za muzej, knjinica i prostorija za crtanje. Na prvom katu u istonom dijelu nalazio se muzej,
a u sjevernom krilu Graditeljska kola. Na junom dijelu drugog kata bio je internat, a u
sjevernom dijelu bile su smjetene razne predavaonice. Jedan od problema za Bolla bilo je
rjeenje glavnog proelja (Slika 11). U jednoj od verzija htio je tako postaviti kupolaste
krovove na ugao, odnosno kupolastu mansardu iznad sredinjeg rizalita, no na kraju se ipak
odluio za dananje piramidaste krovove.57

56 Isto, str. 523.

57 Isto, str. 549.
38

Slika 11. Projekt za glavno proelje

to se tie unutranjosti sauvana je oprema u knjinici, odnosno drveni dekorirani
ormari i galerije te je dijelom sauvan atrij i stubite koje se nalazi iza njega. Zgrada je
graena u stilu njemake renesanse te predstavlja najmonumentalniju graevinu toga stila u
Hrvatskoj, ali i u Austro Ugarskoj krajem 19.st. Meutim, ovdje se opet postavlja pitanje je
li Boll sam napravio projekt za zgradu. Damjanovi navodi da je njegov suradnik opet bio
Enrico Nordij, ali zbog malo izvora to nije dokazano. Bez obzira na odgovor toga pitanja ova
je zgrada jedna od najmonumentalnijih i najuspjelijih realizacija u zagrebakoj arhitekturi
historicizma.

39

ZAKLJUAK
Arhitekt kako Hrvatskoga tako i svjetskoga razmjera, Carl Fernandin Hermannn
Boll, za svoga je ivota ostavio neprocjenjiva djela koja i danas svjedoe njegovu
sposobnost i vjetinu. Za ivota se naputovao te je na tim putovanjima kao spuva upijao
okolinu i oblikovao ju na jedinstven i poseban nain. Svoju je inspiraciju traio u antici koja
je za njega odisala istoom. Svoje je obrazovanje stekao neformalno odnosno nije
posjedovao nikakvu strunu diplomu ve je znanje i sposobnost razvijao kroz praksu i
praktian rad to je naposljetku i sam zagovarao i podravao. Ovladao je gotovo svakim
stilom europske umjetnosti koji su postojali te je usporedno usvajao i razvijao elemente
secesije. Uz sav taj napor koji je ulagao u svoje projekte naao je i vremena da oblikuje
budue generacije kroz praktinu nastavu u Obrtnoj koli te je uz to bio i ravnatelj Muzeja za
obrt.
Za sobom je ostavio mnogobrojna djela, to restauratorska to novogradnja. Bilo bi
preopirno govoriti o svim njegovim uspjesima pa smo u ovom seminaru izdvojili neka
najbitnija. Tu se svakako izdvaja restauriranje Zagrebake katedrale gdje je Hermann Boll
uloio godine i godine truda i vremena da bi katedrala, moemo to slobodno rei, izgledala
velianstveno. Nadalje, treba izdvojiti i Mirogoj kao jednu od najznaajnijih njegovih
novogradnji, ali je to i jedno od najboljih djela hrvatskog historicizma i najuspjenijih
grobljanskih kompleksa 19. st.
Svojim radom Hermann Boll je dobivao svakakve nadimke poput onog da je
nesenzibilirani unitava najvrjednijeg segmenta batine kontinentalne Hrvatske. Meutim,
ne slaemo se u potpunosti s tom injenicom jer koliko god toga on unitavao, on je toliko
toga i popravljao, obnavljao i gradio. Stoga smatramo kako ga zaslueno moemo svrstati
meu istaknute arhitekte kako i u Hrvatskoj, tako i u svijetu.

40

LITERATURA
1. Damjanovi, Dragan, Arhitekt Hermann Boll, Zagreb 2014.
2. Damjanovi, Dragan, akovaka katedrala, Zagreb 2009.
3. Nadilo, Branko, Herman Boll-Veliki Hrvatski graditelj i pedagog, asopis Hrvatskog
saveza graevinskih inenjera, Graevinar, Zagreb 2005., 801-807. str
4. http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=44893 (27.11.2015.)
5. http://www.muo.hr/hr/aktualno/izlozbe/herman-boll%C3%A9---graditelj-hrvatskemetropole,1072.html (27.11.2015.)
6. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8551 (27.11.2015.)

41