NEOLITIK

Mlae kameno doba ili neolitik, naziv je kojim je John Lubbock 1865. godine imenovao
razdoblje prvih prapovijesnih zajednica utemeljenih na proizvodnji hrane, odnosno
kultivaciji biljaka i domestikaciji ivotinja. Neolitik se nije ravnomjerno pojavljivao u
svim krajevima svijeta, a niti na europskome tlu. On je negdje nastao kao rezultat
postupnog razvoja, negdje opet kao posljedica naglog lokalnog preobraaja a u neka je
podruja stigao seobom novog populacijskog vala kao ve sasvim formirana kulturna
pojava. Trajanje neolitika, odnosno njegov poetak ili zavretak nije mogue tono
odrediti, osim u uim regionalnim okvirima. Stoga se njegov poetak mora promatrati u
okviru dugotrajnog procesa neolitizacije, odnosno procesa usavravanja razliitih oblika
iskoritavanja prirodnih izvora (selektivnost u lovu i skupljanju plodova, njihova
intenzifikacija, a potom kultivacija i domestikacija) u razliitim klimatsko-zemljopisnoekolokim uvjetima.
Neolitik se u veem dijelu jugoistone i posebno srednje Europe pojaviko kao neto
izrazito novo. Takve prijelomne dogaaje u razvoju ljudskog drutva, s nastupom bitno
novih drutvenih i gospodarskih poimanja, nazivamo revolucijom pa je istaknuti britanski
prapovijesniar Gordon Childe uveo u znanost i pojam neolitike revolucije. To je prva
revolucija u povijesti ljudskoga roda koji ima drutveno-gospodarski karakter. To je
poetak organizirane, odnosno planirane privredne djelatnosti. Gospodarske kategorije
odnose se u prvom redu na motiarsko poljodjelstvo i stoarstvo, ali ni stari oblici
privrede, poput lova, ribolova ili sakupljanja raznih plodova prirode nisu nestali. Tijekom
cijelog neolitika, a i kasnije u povijesnim razdobljima, ekonomija preivljavanja zapravo
je simbioza obaju naina kao oblik prilagodbe na ekoloke i demografske promjene, a
udio jednog ili drugog oblika ovisio je o razliitim okolnostima koje nam nisu uvijek
dovoljno poznate. Najvea je, dakle, novina u neolitikoj privredi svjesno sudjelovanje
ovjeka u organizaciji ishrane, odnosno proizvodnja hrane, sposobnost stvaranja stabilnih
zaliha i mogunost uvanja vikova hrane, bez preputanja pukom sluaju lovnog uspjeha
ili neuspjeha. Ali i u takvom gospodarstvu ekoloki imbenici igraju prvorazrednu ulogu.
S obzirom na to da ovjek uglavnom vie nije nomad, nego trajno boravi na jednom
mjestu, barem tako dugo dok ne iscrpi zemlju, morao je rjeiti problem prehrane na
jednom uskom prostoru u najuoj vezi s ekolokim uvjetima. Sve je ovo vodilo i prema
razvoju sloenijih drutava.
Povoljniji ivotni uvjeti poetkom holocena doveli su do porasta puanstva koje
tradicionalno gospodarstvo vie nije moglo prehraniti. Prijelaz na proizvodinju hrane,
odnosno uzgoj ivotinja i biljaka koji nee biti samo dopunski izvor lovu i skupljanju,
postao je nunost. Ali kao to je ve reeno, to nije iznenadni dogaaj nego se odvijao
kao postepeni proces neolitizacije koji je povlaio i niz drugih promjena od sjedilakog
naina ivota, trajnih naselja, tehnologije obrade i izrade orua i oruija, do proizvodnje
keramikih predmeta te drugaijih dugovnih potreba (umjetnost, religija). Uzgoj ivotinja

i biljaka nije nastao samo iz potrebe za hranom nego i zbog drugih razloga (teretne
ivotinje, lan i konoplja za proizvodnju tekstila, uzgoj biljaka za lijek itd.). Vea
produktivnost novoga gospodarstva stvara vea naselja, a u takvim, vie sjedilakim
uvjetima, ovjek se moe posvetiti i gradnji boljih nastamba, proizvodnji drugih
materijalnih dobara i opreme (keramika, nakit, glaanje kamena itd.). Pojedine od ovih
pojava zabiljeene su u nekim podrujima (jugozapadna Azija, jugoistona Europa) ve i
u ranijim razdobljima, poput protoneolitika i pretkeramikog neolitika, stoga se samo one
zajednice koje imaju sve prethodno spomenute elemente, a koji se popularno nazivaju
"neolitikim paketom", smatraju neolitikima u klasinom smislu. Pojava metala,
njegova razvijena proizvodnja, ira uporapa i primjena, obiljeavaju kraj neolitikog
razdoblja.
Kako se i zato proces neolitizacije odvijao u razliitim podrujima, arheolozi nastoje
pokazati primjenom razliitih teorijskih modela. Neki od njih jesu:
1. Kolonizacijski model - "neolitiki paket" iri se migracijama iz prvobitnih prostora
nastanka, primjerice iz podruja "plodnog polumjeseca". To znai da je neolitizacija
egzogeni proces povezan sa selidbom poljoprivrednih populacija u druga podruja.
2. Autohtoni model - u okviru ekolokih promjena mezolitiko stanovnitvo poinje s
lokalnom domestikacijom raznih ivotinja i kultivacijo biljaka, u domestikacijski proces
integriraju se i strani oblici ivota do kojih se dolazi kontaktom s drugim zajednicama.
3. Akulturacijski model i model filtera - poljoprivredno orjentirane skupine naseljavaju
ekoloki pogodna podruja. Mezolitiki itelji prilagoavaju pojedine elemente ovih
susjeda svojoj gospodarskoj i materijalnoj kulturi a da ne preuzimaju redom sve elemente
neolitike kulture.
4. Model keramikog mezolitika - mezolitiko puanstvo samostalno izumljuje keramiku,
a tek kasnije preuzima druge neolitike elemente novih poljoprivrednih skupina.
5. Model mree - ve uspostavljenim meusobnim vezama izmeu stanovnitva
odreenih podruja razmjenjuju se inovacije, pa tako i spoznaja poljoprivrede.
Poetkom holocena, s nastupom opeg poboljanja klime zapoinju i globalne promjene
u nainu ivota prapovijesnih zajednica. Proces prijelaza s lovno-skupljakog na
proizvodno gospodarstvo ima drugaiji sadraj i tijek u razliitim podrujima, ak i u
uim regijama i potican je razliitim uzrocima. Rezultati ragionalnih arheolokih
istraivanja pokazuju iznimnu sloenost ovog problema koji se ne moe svesti na model
poetne, odnosno prvobitne neolitizacije samo jednoga podruja iz kojega se potom
razliiti oblici neolitikog gospodarstva i tehnologije ire u druga podruja (teza o
"plodnom polumjesecu"). Dananje stanje istraivanja upuuje na nekoliko prvobitnih
sredita kultivacije i domestikacije odreenih biljnih i ivotinjskih vrsta: Bliski i Srednji

istok (penica, jeam, ra, proso, graak, bob, lea, lan, konoplja, maslina, pas, ovca,
koza, svinja, govedo, patka, deva); srednja Amerika (soja, svilena buba)[Za to postoje i
arheolike potvrde u sauvanim ostacima, osotbito zrnja cerealija (penica, ria,
kukuruz). Podruja gdje kultivacija poinje s gomoljastim i korjenastim biljem
(Amazona, tropska Afrika) tee je arheoliki dokazati jer se ostaci takvih biljaka teko i
rijetko ouvaju.]. Za neke od navedenih vrsta utvreno je i neovisno, lokalno podrijetlo i
u nekim drugim krajevima i u neko drugo vrijeme (primjerice, pas u mezolitiku Europe).
Tradicionalna klasifikacija neolitikog arheolokog materijala, njegova periodizacija i
kronologija uglavnom se temelje na prouavanju keramikih nalaza. Prevlast odreene
vrste keramike (po sastavu gline, oblikovanju, nainu peenja i ukraavanju) tumai se
kao dominantno obiljeje neke neolitike kulture. Pitanje nastanka i trajanja neolitikih
kultura promatrano je s kulturno-povijesnog stajalita usmjeravanjem na probleme
kontinuiteta i/ili diskontinuiteta s prethodnim kulturama, odnosno s istovremenim
susjednim kulturama. Meutim, rezultati istraivanja drugih vrsta arheolikih materijala i
struktura (tipovi i organizacija naselja proizvodnja i nain uporabe orua i oruija pa i
keramike, predmeti razmjene u meukulturalnim mreama, etnoarheoloke studije, a
posebno metode apsolutnog datiranja) utjeali su na promjene u opsegu i ciljevima
istraivanja neolitika. Posljednjih se desetljea arheologija neolitika sve vie bavi
prouavanjem odnosa meu naseljima istoga razdoblja u jednoj regiji, pomatrajui ih kao
jedinstven gospodarsko-drutveni sustav. Da bi se spoznalo funkcioniranje takvoga
sustava, prouava se paleoekologija, utvruje veliina teritorija potrebnog za njegovo
funkcioniranje a u vezi s tipovima i varijetetima izvora preivljavanja, klima,
hidrografija, tipovi zemljita, biljni i ivotinjski svijet, stijene i leita minerala itd.
Takoer se sve vie stavlja naglasak na utvrivanje sloenosti drutvenog ustroja
neolitikih zajednica na osnovi arheolikih podataka bilo da se on promatra kao jedan
oblik prilagodbe na prirodne uvjete ili kao onaj presudni imbenik u prelasku na sustav
proizvodnje hrane. Takav pristup utjee na promjenu razliitih teorija u okviru kulturnopovijesnog pristupa, osobito otro suprotstavljanih u pogledu pitanja neolitike
kolonizacije Europe s Bliskog istoka.
Pretkeramiki neolitik
Ve smo rekli da je proces neolitizacije, odnosno prijelaz s lova i skupljanja na
proizvodnju hrane postupan i dugotrajan proces. To nam potvruje arheoloka situacija
na Bliskom i Srednjem istoku gdje spomenuti proces moemo pratiti izmeu 12. i 8.
tisuljea prije Krista kroz nekoliko razvojnih etapa (mezoliti, protoneolitik,
pretkeramiki neolitik, neolitik, rani halkolitik). Upravo je u tom prostoru skovan pojam
prekeramikog, odnosno beskeramikog neolitika. Ovim se nazivom obiljeavaju one
ljudske zajednice koje su u razliitim dijelovima svijeta dosegle razinu neolitika u svim
aspektima, kako gospodarskom, tako drutvenom i duhovnom, osim u poznavanju
keramike proizvodnje. Meutim, taj naziv nije uvijek nuno kronoloki, ponegdje

zapravo oznaava injenicu da nema proizvodnje i uporabe keramikih predmeta - u tom

je kontekstu primjereniji naziv beskeramiki ili akeramiki neolitik. Spomenuta je pojava
najprije uoena na Bliskom i Srednjem istoku - pretkeramiki Jerihon A i B, Jarmo
(Zagros), Hacilar, ayonu, Aikli Hoyuk i atal Hoyuk44 (Anadolija) - gdje vrlo stabilne
klimatske prilike poetkom holocena, a to znai da je bilo vlanije nego danas, pogoduju
razvoju zajednica koje kultiviraju biljke, poglavito itaricce, i nastavljaju s
domestikacijom ivotinja. Sline pojave uoene su i u Kirokitiji (Cipar), a neki ih autori
uoavaju i u Grkoj Tesaliji (tzv. tesalski pretkeramik).45 Kombinacija povoljnih
ekolokih uvjeta i novih tehnologija te napredak u starim tehnologijama doveli su i do
porasta puanstva te stvaranju velikih naselja, a na Bliskom istoku i u Anadoliji i do
zaetka urbanih sredita. U tom je podruju pretkeramiki neolitik najraniji stupanj
neolitika koji je uobiajeno podijeljen na pretkeramiki neolitik A (rabi se engl. kratica
PPNA = Prepottery Neolithic A), pretkeramiki neolitik B (PPNB) i pretkeramiki
neolitik C (PPNC).
Pretkeramiki neolitik A (PPNA)
Jedan od paradigmatskih lokaliteta za ovo razdoblje jest Jerihon A (8350-7350. pr. Kr.),
smjeten u zavali rijeke Jordan na 233 m ispod razine mora. Lokalitet je tel el-Sultan (tel
al-Sultan) smjeten 2,5 km sjeverozapadno od dananjeg Jerihona. U njegovu podnoju
izvire jak izvor vode pa je okolica izvora zapravo oaza u inae vrlo suhom podruju.
Kako je ve reeno, klima ranog neolitika bila je neto povoljnija od dananje s vie
padalina i jo jaim izvorom. Lokalitet je odavno privukao pozornost istraivaa zbog
identifikacije tela s biblijskim Jerihonom,46 ali tek su moderna istraivanja po slojevima
Dame Kathleen Kenyon izmeu 1952. i 1958. g. pokazala da je rije o znatno starijem
naselju.47 Kenyon je otkrila kameni temelj koji je prema njezinu miljenju mogao biti
samo obrambeni zid iz pretkeramikog razdoblja. Naselje je definirala kao grad jer je
procijenila da ga je nastavalo oko 2000-3000 ljudi to podrazumijeva sloenu drutvenu
organizaciju i privreivanje zasnovano na sigurnim izvorima hrane i sirovina. Kue
krune osnove graene su na kamenim temeljima od glinenih opeka suenih na suncu i
zraku (erpii), podovi kua ispod su razine vanjekog zemljita i u njih se ulazi kroz vrata
s dovratkom te niz nekoliko soba. Veina kua ima samo jednu okruglu ili ovalnu
prostoriju, promjera 4-5 m, no ima i onih sa po tri sobe. Izvor prosperiteta i bogatstva
Jerihona proizlazi iz njegova strateki vanog smjetaja - nadzire prirodna bogatstva
Mrtvoga mora (sol, bitumen, sumpor). Nalazi opsidijana i nefrita podrijetlom iz
Anadolije, tirkiza sa Sinaja, kauri koljaka iz Crvenog mora svjedoe o vrlo razgranatoj
razmjeni i trgovini.
Pretkeramiki neolitik B (PPNB)
Sredinom 8. tisuljea pr. Kr. iri se sa sjevera u dolinu rijeke Jordan nova kultura koja
takoer ne poznaje keramiku, a koja predstavlja potpuni prekid sa starom natufijenskom

tradicijom - distribucija naselja ove kulture pokazuje da pridolice dolaze sa sjevera i

grade prve etverokutne kue s vapnom premazanim podnicama i zidovima. Prve takve
graevine otkrivene su u Ras Shamri na sjevernoj sirijskoj obali, no kultura je prema
lokalitetu Wadi Tahun u junoj Palestini nazvana tahunijenskom. Spomenutoj kulturi
pripada Jerihon B. Iako sagraen na naputenom prethodnom gradu, sterilnim je slojem
odvojen od njega, ali povrinom je bio jo i vei - bedemi od golemih kamenih blokova
podignuti su tek sredinom razdoblja. etverokutne kue graene od izduljenih opeka
(koje na gornjoj povrini imaju otiske prstiju radi boljeg prilijeganja buke) kamenih su
temelja, a podovi i zidovi su obukani, esto i obojeni crveno, ruiasto, krem. Ognjita u
obliku etverokutne udubine u podu takoer su oploena, a nalaze se i izvan kua, tj. u
dvoritima koja su veza s ulicom.
Prigodom izgradnje autoceste otkriveno je 1974. g. u predgrau dananjeg Amana u
Jordanu naselje Ain Ghazal (izvor gazela) u kojemu ivot poinje u pretkeramikom
neolitiku B (oko 7250. pr. Kr.). Malo prvobitno naselje u narednih petstotinjak godina
proirit e se na povrinu od 5 ha s 600-750 stanovnika, da bi oko 6000. doseglo veliinu
od 15 ha i oko 2500 stanovnika zahvaljujui povoljnim ekolokim uvjetima i stalnom
obilju vode. Trajno naselje odralo se oko 5750. pr. Kr. Dvije tisue godina neprekidne
naseljenosti posebno izdvaja Ain Ghazal jer doputa arheolozima da istrae kako su se
stanovnici prilagoavali projenama okolia koje su svojim aktivnostima zapravo sami
prouzrokovali.
Krajem 7. tisuljea gotova sva su trajna naselja poljodjelaca u junom Levantu
naputena i ostaju nenastanjena tijekom narednih stoljea - svuda je jasno uoljiv hijatus
izmeu pretkeramikog i keramikog neolitika. Koji su razlozi tome? Tradicionalno je
objanjenje da su manje klimatske promjene uinile poljodjelstvo nepouzdanim izvorom
hrane za brojano poveane populacije. Meutim, sasvim suprotni rezultati dobiveni su
paleobotanikim ispitivanjima u dolini rijeke Jordan. Oni pokazuju da je kraj 7. tisuljea
imao porast kie pa gornja pretpostavka nije uvjerljiva. Zagonetku rjeava Ain Ghazal
koji bi, da je problem u klimi, smjeten na rubu pustinje, bio prije naputen nego neka
druga, vodom bolje opskrbljena naselja, a on je trajao dulje od svih. Razlog lei u
pretjeranom iskoritavanju tla, koje je do spomenutog vremena potpuno iscrpljeno, te u
jakoj deforestraciji u iroj okolici naselja. Drvo se nemilice troilo, kako za izgradnju
nastamba tako i za dobivanje vapnakojim se obilato koristilo za sezonsko premazivanje
podova i zidova i kua. Stada ovaca i koza koja su se napasala u okolici naselja nisu pak
doputala prirodnu obnovu uma.
Jo se ne tako davno smatralo da se prve poljodjelske zajednice razvijaju samo na
krakovima "plodnog polumjeseca" - Seton Loyd pie 1956. da na podruju sredinje
Turske, koja se tonije naziva Anadolijom, nema tragova ivota tijekom neolitika - razlog
tomu nalazi u ekstremno hladnim anadolskim zimama. No ve je James mellaart 1952.
godine, vidjevi tek u daljini atal Hoyuk, shvatio vanost ovog tela na kojem su bili

vidljivi zidovi od erpia. Pa ipak, ni rezultati Mellaartova istraivanja istonog tela u

atal Hoyuk nisu bitno promijenili predodbe o Anadoliji. Dogaa se to tek u posljednja
tri desetljea kada je ondje otkriven i istraen niz vrlo starih obrednih sredita i naselja
kao to su Gobekli Tepe, Hallan emi, nevali ori, Akli Hoyuk (datirani u razdoblje
izmeu 11. i 8. tisuljea prije Krista). Ta nalazita jasno svjedoe o Anadoliji kao
prostoru raanja prve poljoprivrede i seoskih zajednica.
Naselje koje se uzdizalo u nekad movarnom podruju ravnice Koyna, 900 m iznad
morske razine, zapravo se sastoji od dvaju uzvienja. Vee, tzv. atal Hoyuk istok,
pripada pretkeramikom neolitiku, no postoje i jo stariji, zasad neistraeni slojevi,
moda i 4 m ispod dosegnute razine. Gornji su slojevi vjerojatno i dijelom sprani
erozijom, kiama i nevremenima tijekom tisuljea. Manju uzvisinu, tzv. atal Hoyuk
zapad, ine slojevi kasnog neolitika i halkolitia. Izmeu dvaju naselja lei staro korito
arsamba rijeke koja je bila izvor bogatog aluvijalnog tla na kojem su stanovnici atal
Hoyuka razvili snano poljodjelstvo. Uzgajali su graak, leu i itarice te skupljali divlje
gomolje u movari, pripitomili su ovce i koze, lovili divlja goveda, konje i jelene u
okolici koja je tada bila prekrivena umama i tratinama, za razliku od dananjice kada
gotovo i nema drvea. Istraivanja jamesa Mellaarta 1961-1965. godine iznijela su na
sjetlo dana 12 sukcesivnih graevinskih slojeva koji su numerirani od vrha (0) do dna (X)
s time da sloj VI ima dva horizonta A i B. Nisu svi jednako trajali na to upuuju kako
14C datumi, tako i stanje samih objekata. Oko 5600. pr. Kr. istoni je breuljak naputen,
ne za se zato, a novo je naselje podignuto s druge strane rijeke, te se odralo narednih
700 godina ( takoer nije jasno zato je potom naputeno i ovo naselje). mellaart je otkrio
preko 150 nastamba od kojih su mnoge bile ukraene freskama, reljefima i skulpturama zbog takve njihove opremljenosti definirao ih je svetitima. Sve su graevine izgraene
od pravokutnih opeta suenih na suncu, trske i bukanih oplata. Crna buka, bogata
pepelom i izlomljenim kostima, kadkad je debela gotovo koliko i opeke. Krovovi su
raeni od snopova trske premazani odozgo debelim slojem blata, a odozdo su postavljene
prostirke kako se trska ne bi trusila u unutranjost kue. Teki krov podupirale su dvije
snane, glavne grede i vie manjih. U kue se ulazilo preko krovova, a u sporedne
prostorije i slkadita kroz etvrtaste ili ovalne otvore. Svaka je kua imala drvene ljestve
kojima se kroz krovni otvor sputalo u glavnu prostoriju - tragovi ljestava uoeni su na
bukanim zidovima. Razine krovova kua razliite su pa tako svaka kua ipak dobiva
svjetlo kroz male prozore smjetene odmah ispod krova.
Uza zidove podignute su platforme u obliku slova L - obino je jedna manja platforma
smjetena u sjeveroistoni kut, a znatno vea i via smjetena je u istoni zid, u bilizini
kuhinje. Platforme su paljivo obukane, a sluile su za sjedenje, rad i spavanje (pretee
turskih sofa i divana), pokrivene su hasurama od trske ili rogoza. Ispod platforma
pokapani su mrtvi i analizom pokojnika ustanovljeno je da je manja platforma pripadala
mukarcu, gospodaru kue, a vea eni gospodarici, uz nju su ponekad pokapana i djeca,

a ponekad su pokapana pod svojim vlastitim, manjim platformama. Platforme se nalaze i

u onim zgradama to ih je Mellaart okarakterizirao kao svetita.
Podovi, stropovi, zidovi i ugraeni namjetaj u svakoj, pa i najmanjoj prostoriji,
premazani su finom bijelom glinom, koje ima u okolici i rabi se jo i danas. Kada je kua,
zbog dugogodinjeg obnavljanja, postala dotrajala i nesigurna, skidao bi se krov i ruio
gornji dio zidova, a donji zatrpao tako dobivenim otpadom. Godine 1993. ponovo su
zapoela istraivanja atal Hoyuka u okviru atal Hoyuk Research Project (voditelj Ian
Hodder sa Sveuilita Cambridge). Nova istraivanja donekle revidiraju Mellaartove
zakljuke - kue sa slikarijama i reljefima mnogobrojne su i nalaze se u svim dijelovima
aselja te ne stoji postavka o etvrti svetita. Iako je kasnije otkriven itav niz naselja iz
istoga razdoblja, tovie, mnoga su i starija od atala, ovaj je lokalitet ostao jedinstven u
smislu simbolike sloenosti koju iskazuje.
Aikli Hoyuk naseobinski je breuljak smjeten na obali rijeke Melendiz ija sva tri
dosad istraena glavna sloja pripadaju vremenu pretkeramikog neolitika. Iako su se
tamonji stanovnici jo uvijek oslanjali na lov i skupljanje hrane, arheoloki je jasno
dolazano da su ve zapoeli s kultivacijom penice i jema. No, ono to je bilo posebno
vano na ovom lokalitetu jest uporaba opsidijana i trgovina njime. Naime, upravo su u
tom dijelu Anadolije bogata nalazita ove, za neolitike populacije, vrlo dragocjene
sirovine. O opsidijanu e jo biti rijei kasnije.
O poetku neolitika te o procesu neolitizacije na podruju Europe jo se uvijek vode ive
strune i znanstvene rasprave. Gdje mu traiti korijene? Razvijaju li se prve
poljoprivredne zajednice neovisno ili je prijelaz na proizvodno gospodarstvo rezultat
doseljenja stranih populacija iz podruja "plodnog polumjeseca" koje sa sobom donose
itav "neolitiki paket"? Kakvu ulogu u svemu tomu ima starosjedilako mezolitiko
stanovnitvo? To su samo neka od pitanja na koja arheolozi pokuavaju dati odgovor.
Veina se danas ipak slae da korijene neolitizacjie europskoga prostora treba traiti na
Bliskom istoku jer veina najvanijih domesticiranih biljnih i ivotinjskih vrsta vue
podrijetlo upravo od tamonjih ivljih prethodnica kako su to u posljednje vrijeme
potvrdila i genetika istraivanja. irenje neolitikih steevina nije posljedica samo seoba
ljudskih zajednica nego i irenja te prenoenja ideja i spoznaja. Tako se proces
neolitizacije iz ishodinog podruja u valovima iri preko Anadolije u jugoistonu Europu
odakle jedna struja vodi preko Balkana u Podunavlje i dalje u srednju Europu, a druga
du jadranske obala u zapadno Sredozemlje. to potvruju i apsolutni datumi dobiveni
radiokarbonskim mjerenjima. Najraniji poeci poljoprivrede kao naina opstanka
utvreni su na jugoistoku Europe ve u 7. tisuljeu pr. Kr. da bi u srednjoj Europi kasnili
i tisuu godina.
Izvor: Uvod u prapovijesnu arheologiju

OD PALEOLITIKA DO NEOLITIKA
Stvaranje pojma "neolitik"
Jo poetkom 19. stoljea veina znanstvenika pripisivala je ovjeanstvu starost od samo
4000 do 6000 godina. To se uvjerenje, utemeljeno ponajprije na izraunima obavljenima
na osnovi biblijskih pria, poelo mijenjati s prihvaanjem teorije o evoluciji. Izmeu
1821. i 1834. godine, nakon istraivanja provedenih na jugu Francuske, u Belgiji i
Engleskoj, potvrena je vremenska podudaranost ovjeka s nekim okaminama sisavaca
kojima se pripisivala starost ne manja od 75000 godina.
Istodobno je danski arheolog C. J. Thomsen predloio da se u povijesti praovjeka odrede
sljedea razdoblja: kameno doba, bronano doba i eljezno doba. Nekoliko desetljea
kasnije ustanovilo se da su razdobljem koje je on definirao kao kameno doba obuhvaene
kulture koje su bile dostigle razliite civilizacijske razine. Od tada se poinje razlikovati
staro doba ili razdoblje okresanog kamena (razdoblje pleistocena tijekom kojeg je ovjek,
suvremenik velikih ivotinja koje su danas izumrle, ivio od lova, ribolova i proizvoda
berbe), te novije doba ili razdoblje glaanog kamena (razdoblje holocena tijekom kojeg je
ve bila prisutna suvremena flora i fauna i u kojem se ovjek bavio poljodjelstvom i
uzgojem ivotinja, izraivao keramiku, poznavao tkanje i glaao neke od svojih kamenih
rukotvorina). Godine 1865. engleski prirodoslovac i etnolog John Lubbock predloio je
da se gore navedene definicije zamijene pojmovima paleolitik i neolitik. To je ubrzo
opeprihvaeno jer se smatralo da s prethodne definicije neadekvatne s obzirom na to da
je okresani kamen karakteristian za cijelo prapovijesno razdoblje, a znao se da su
postojale i neolitike kulture koje nisu izraivale glaane sjekire. Neko se vrijeme mislilo
da izmeu ta dva razdoblja postoji rascjep, no zatim su se poeli pronalaziti ostaci kultura
s poetka holocena koje nisu poznavale poljodjelstvo i uzgoj ivotinja. To se
meurazdoblje stoga nazvalo mezolitik, no ta je definicija danas sve manje u uporabi.
Naime, najstarije mezolitike kulture zapravo su nastavci civilizacija kasnog paleolitika i
danas se najee obuhvaaju nazivom "gornji paleolitik". Suvremenije kulture, odnosno
civilizacije kod kojih se nailazi na tragove dugog procesa o kojemu smo govorili, a koji je
svoju zavrnicu imao u neolitikom nainu ivota, mogu se definirati kao
"predneolitike" ili "protoneolitike".
Pojam neolitik danas oznaava onaj stupanj civilizacije tijekom kojeg se osnovno
gospodarstvo, svrha kojeg je bio opstanak, zasnivalo najvie na poljoprivredi i uzgoju
ivotinja te tijekom kojeg se za izradu orua i oruija jo nije poeo upotrebljavati metal.
2. Prema novom razdoblju
(poeci neolitika)Neolitik nije svugdje poeo u isto vrijeme. U zapadnoj Aziji taj poetak

datira oko 12000 godina pr. Kr. Trebalo je daljnjih otprilike 3000 godina da bi se i u
Europi nastanile prve zemljoradnike zajednice. Nadalje, oko 5000 godina pr. Kr. u
mnogim podrujima naseljene skupine jo nisu nadile stadij lovaca sakupljaa, dok se
istodobno u drugim podrujima, u kojima se ve izdraivalo odrue i oruje od bakra,
dostigao stupanj halkolitika.
Kako bi se u potpunosti shvatila vanost prijelaza na proizvodnju hrane, potrebno je
iznijeti barem openit i priblian saetak naih spoznaja o nainu ivota ljudi koji su
obitavali na Zemlji pred kraj posljednjeg ledenog doba.
(okoli i klima)Pred kraj pleistocena ovjek se ve nastanio na veem dijelu Zemlje te je,
ovisno o podruju i klimi, ivio u razliitim ekolokim i klimatskim podrujima. Veina
umjerenih podruja Europe, Azije i Amerike bila je izloena otroj klimi koju su
karakterizirale tundre i stepe. Toplija, odnosno suptropska, tropska i ekvatorijalna
podruja imala su prosjenu temperaturu 5 - 8 oC niu od dananje, ali i manje kia. Zbog
toga je, za razliku od dananjeg vremena, to podruje pokrivalo manje uma, a
karakteriziralo ga je vie savane. U granicama mogunosti koje mu je pruao okoli,
ovjek je prije svega ivio od lova i ribolova, ali gotovo je sigurno da je prehranu
upotpunjavao i plodovima koje bi ubrao, iako su podaci o tome vrlo oskudni. I ovjek je,
kao i fauna i flora, bio podvrgnut zakonima bioloke ravnotee. Budui da je potkraj
ranog paleolitika postao grabeljivac, nije se morao bojati drugih grabeljivaca, prije
svega zahvaljujui pronalasku vatre i bacakoga oruija, te stoga nije vie imao mnoge
prirodne neprijatelje. No, ljudske su skupine jo uvijek bile malobrojne i nisu mogle
razbiti bioloku ravnoteu fizikog okolia u kojemu su ivjele (biotopa).
(drutvena struktura)Kada govorimo o drutvenom ureenju, treba imati na umu da je
lov na velike ivotinje, to ga je ovjek najee prakticirao, zahtijevao suraddnju velikog
broja lovaca, znatno veeg od ueg obiteljskog nukleusa. Stoga je vjerojatno da se
osnovna jedinica sastojala od vie obitelji, ali ne moemo tono utvrditi njihov broj. Kao
i sve ivotinje na viem stupnju razvoja, posebice one koje ive u skupinama, i ovjek je
najvjerojatnije bio podloan instinktu teritorijalnosti i hijerarhije te je mogue da je svaka
skupina imala vlastito podruje lova i da ju je predvodio voa, odnosno "dominantni
mujak". Potonji je svoj status vjerojatno zasluio injenicom da je bio najsnaniji i
najlukaviji lovac. Hipotezu da je tu ulogu preuzimao najiskusniji starjeina opovrgava
ono to se dogaa meu ivotinjama koje su razvojno najblie ovjeku, gdje "dominantni
mujak" gubi poziciju kada ga pone naputati snaga. Uz to, starjeina je bilo vrlo malo
jer je paleolitiki ovjek rijetko ivio dulje od trideset godina, a samo u iznimnim
sluajevima doivio bi etrdesete.
Jo je jedna osoba stajala rame uz rame voi skupine: vra ili aman. Njemu se
pripisivala sposobnost komuniciranja s dugovima, s nadnaravnim, te je prenosio svete
mitove. On je putem svojih magijskih rituala morao jamiti preivljavanje skupine

osiguravajui uspjean lov i obilje divljai. Prema jednoj prilino, vjerodostojnoj

hipotezi, pilje u kojima se razvila zidna umjetnost bile su mjesta na kojma su se u
odreenim prilikama sastajale razliite skupine kako bi sudjelovale u vjerskim ili
magijskim ritualima, te je uloga vraa bjerojatno bila i vanija od uloge voe. Razliite
skupine objedinjene takvim zajedniim vjerovanjima najvjerojatnije su bile i u krvnom
srodstvu (ili ih je povezivao totemizam) i meusobno su prakticirale egzogamiju.
Meutim, drutveno i gospodarsko ureenje kasnog paleolitika bilo je relativno
jednostavno, toliko da se ponekad ak i govori o "primitivnom komunizmu".
(klimatske promjene)Duboke i relativno brze klimatske promjene na kraju pleistocena i
poetkom holocena prouzroile su gotovo svugdje vane promjene kako u
geomorfologiji, tako i u flori i fanui, te su imale velik utjecaj na nain ovjekova ivota.
Brzo otapanje sjevnog ledenog pokrova i velikih ledenjaka koji su pokrivali viskoke
planine prouzroilo je nagli rast razine mora. Potopljene su prostrane nizine, a u nekim su
se podrujima zbog slijeganja Zemljine kore znato podigle drevne obale. Lice Zemlje u
potpunosti se promijenilo. U Euroaziji i Sjevernoj Americi su periglacijalna podruja iz
razdoblja posljednje glacijacije (stvaranja ledenjaka) imala umjerenu klimu. Stepe i
tudnre, koje su u tim podrujima bile zamijenjene umom, sada su se pomaknule na
sjever koji vie nije prekriven ledenim pokrovom. U junim predjelima prosjena se
temperatura podigla za 5 - 8 oC, a vea kiovitost pogodovala je irenju uma nautrb
savane. I fauna je pretrpjela mnoge promjene. Neke vrste koje su u prijanjim
razdobljima imale najvaniju ulogu u preivljavanju ljudske vrste, poput mamuta,
dlakavog nosoroga i piljskog medvjeda, potkraj pleistocena poele su odumirati, a sada
su potpuno nestale. Druge vrste, poput sobova prilagoenih periglacijalnom okoliu,
migrirale su na sjever gdje su ponovno nailazile na tundre. irenje uma na velika
podruja umjerene klime te na suptropske, tropske i ekvatorske krajeve dovelo je do
velikih promjena u fauni tih predjela. Fauns je ostala istovjetna onoj s kraja pleistocena
samo u onim podrujima u kojima su razliiti prirodni uvjeti - priroda tla, vidina, manje
obilne kie - pogodovale razvoju stepe, prerije ili savane. Moramo napomenuti da je
pretvaranje velikih dijelova Afrike i Azije u pustinju poelo tek mnogo stoljea kasnije.
(kritina situacija za ljudske zajednice)Veina ljudskih zajednica pogoenih dubokim
promjenama svog okolia suoila se s kriznim situacijom. Neke od njih nisu se eljele
prilagoditi novim uvjetima, nego su slijedile svoju uobiajenu lovinu - krda sobova - koja
se selila na sjever. Te su se zajednice nastanile u podrujima sjeverne Europe, Azije i
Amerike koja vie nisu bila prekrivena ledom. Na tim su podrujima nastavile ivjeti
svojim tradicionalnim ivotom grabeljivaca koji se zasnivao na ribolovu i lovu sobova,
losova i drugih vrsta arktike faune. Ti prvi stanovnici Sjevera prethodnici su (iako
vjerojatno ne i izravni preci) Laponaca, Samojeda, Eskima i drugih skupina koje trenutno
obitavaju na tim podrujima. Ostale skupine ljudi, prije svega one koje su ivjele u
umjerenim klimatskim predjelima na podrujima to su ih sada prekrile ume, doivjele

su krizno razdoblje (to se odraava u spomenutim kulturama gornjeg paleolitika), no

ubrzo su se poele prilagoavati svojem novom okoliu. Prije svega, uvelike su se
promijenili izvori preivljavanja tih zajednica. Lov je zadrao vanu ulogu u opskrbi, no
vie nije bio njezina osnova. Zbog nestanka ili migracije velikih krda divljai iz stepa i
tundra, ljudi su poeli loviti u umama. tamo su im meta bile ivotinje koje nisu ivjele u
brojnim skupinama ili ak jedinke (jeleni, srndai, turi, veprovi). Samo su u ranije
spomenutim podrujima, u kojima su prevladavale savane i prerije, mogli sastaviti loviti
vrste koje su ivjele u velikim krdima, poput bizona i gazela. U umama je bilo tee
loviti. Zbog toga su se sve ee, a moa iskljuivo poeli (nove tehnike lova)
upotrebljavati luk i strijelu, izum koji see u razdoblje gornjeg paleolitika. Ovu hipotezu
potvruje prisutnost velikog broja sitnog kamenja, koje se upotrebljavalo kao vrh na
strijalama, u proizvodnji kamenih predmeta tih zajednica. Takvi uvjeti lova objanjavaju i
zato je ovjek, u razliitim, meusobno prilino udaljenim krajevima, postupno uspio
pripitomiti vuka. Predak psa lovca je bio od velike pomoi jer je bio u stanju istjerati
divlja iz uma i dubrava. Naglaavamo da je uzgoj pasa kao ivotinje za jelo u nekim
zajednicama poeo tek u kasnijem razdoblju. Lov u umama bio je zasigurno mnogo tei
i manje plodonosan od lova na sobove koji se prakticirao u prethodnom razdoblju te je
stoga lov na malu divlja postao sve uestaliji, pogotovo lo na vodene ptice. Smanjeni
prinos lova imao je i drutvene posljedice. Kako je za lov u umam bilo potrebno manje
lovaca, a ulov nije bio dovoljan za prehranu velike skupine, smanjio se broj obitelji u
zajednicama. S druge strane, ribolov (vanost ribolova) je postao sve vaniji, o emu
svjedoe brojni nalazi: nazubljeni vrci od jelenjih rogova ili kostiju koji su bili sastavni
dijelovi harpuna ili ostiju, udice, vre od iba, kanui od debla izdubljenih zagrijavanjem
nad vatrom. Neke su se zajednica i nastanile du obale gdje su ivjele prije svega od
ribolova, sakupljanja koljaka i lova na tuljane. Naposljetku, promjene u okoliu ponudile
su i nove izvore opskrbe koje je ovjek odmah iskoristio. Praznio je gnijezda ptica,
skupljao pueve i druge mekuce te je prehranu obogatio voem, jestivim biljem i
korjenjem.
(organizacija teritorija)Na taj su nain ljudi postepeno dobili optimalan prinos od
svojeg okolia. U mnogim podrujima moe se ustvrditi da se teritorij jedne mezolitike
zajednice sastojao od tri habitata: baznog logora u kojem su se odvijale sve aktivnosti
vane za preivljavanje skupine, te koji je bio dugotrajno naseljen; nekoliko "satelitskih"
logora manje povrine u kojima su se odvijale specifine aktivnosti vezane uz sezonu; i
naposljetku logora u koijma su lovci provodili jednu do dvije noi. Na osnovi etnolokih
prouavanja pojedinih naroda koji i danas ive u primitivnim uvjetima, moe se
pretpostaviti da je svaka zajednica, kako bi do maksimuma i najracionalniji nain
iskoristila sve biljne i ivotinjske resurse dotinog podruja, u sklopu vlastitog teritorija
imala jedan vie ili manje trajan bazni logor te nekoliko "satelitskih" logora.
Privremenost satelitskih logora sugerira odreenu mobilnost unutar teritorija kao i
reodvan, moda godinji ciklus seoba.

Istraivanjima je otkriven i jedan iznimno vaan podatak u pogledu lova, odnosno da su

pojedine skupine, osim to su se specijalizirale za potjeru za jednom ili dvije vrste (ta je
praksa bila uestala ve i u gornjem paleolitiku), prakticirale i selektivan lov. Lovci su,
naime, ubijali najee starije ivotinje ili mlade muijake tedei enke kako ne bi
ugrozili razmnoavanje vrste. Taka selektivan lov podrazumijeva i dobro poznavanje
etologije, biologije i fiziologije plijena.
(uloga ena)U drugim zajednicama su ene, odgovorne za prikupljanje bilja za prehranu,
na selektivan nain brale ili iz tla izvlaile pojedino bilje, voe ili korijenje kojem su
prednost davale zbog njegovih hranidbenih vrijednosti ili boljeg okusa. I u ovom su
sluaju ene morale primjenjivati mjere kojima bi se osiguralo preivljavanje i
razmnoavanje najpoeljnijih biljaka primjerice tako to nisu ubirale sve sjemenke.
Ovakva praksa, o kojoj postoje mnogi etnoloki primjeri, implicira i solidno empirijsko
poznavanje biolokog ciklusa tih biljaka: rasprivanje sjemenja, klijanje, sazrijevanje.
Ako porijeklo neolitikog naina ivota, zasnovanog na poljoprivredi i uzgoju ivotinja,
see u razdoblje prijelaza iz pleistocena u holocen te ga vezujemo za promjene koje je to
razdoblje donijelo u gospodarstvu ljudskih zajednica, onda se njegovi izravni korijeni
moraju traiti u neolitskim skupinama koje su prakticirale selektivni lov ili - kao
alternativu - selektivnu berbu jestivih biljnih vrsta. Stoga se danas takve skupine
definiraju kao "predneolitike" ili "protoneolitike". Mora se, meutim, naglasiti da je ta
predneolitika faza u pojedinim sluajevima mogla trajati i nekoliko stoljea te da nisu
sve neolitske zajednice prele na stadij proizvodnje hrane.
3. Neolitika revolucija
Kod definiranja neolitika, uz proizvodnju hrane, esto se spominje i proizvodnja
predmeta od keramike, poznavanje tkanja te glaanje nekih vrsta predmeta od kamena.
Nekada se ovoj posljednjoj (novi naini obraivanja kamena) karakteristici pridavala
nerazmjerno velika panja (govorilo se ak i o razdoblju glaanog kamena). Zapravo, bila
je rije o manje bitnoj inovaciji jer se na kamen primjenjivala tehnika obrade kostiju,
poznata i u kasnom paleolitiku, a moda ak i u ranijem razdoblju. Glaanje se ne moe
smatrati tipinim za neolitik, s obzirom na to da se glaanje nekih predmeta od kamena u
Japanu prakticiralo ve prije otprilike 20000 godina, mnogo prije razdoblja neolitika. S
druge strane, tijekom neolitika su se uglaivali samo predmeti koji su imali funkciju
rezanja, kao sjekire i bradve, dok su se drugi predmeti, poput noeva i bodea, glaali
samo u rijetkim prilikama.
(nov nain izrade keramike)to se tie keramike, neke skupine lovaca skupljaa iz
kasnog paleolitika ve su bile primjetile da se glina stvrdnjava u kontaktu s vatrom, to
dokazuju zoomorfne figure od retakote koje su u Moravskoj izraivali lovci na mamute.
No, tek su se tijekom neolitika poele izraivati posude od terakote. Bilo je mnogo tee
napraviti keramiku vazu nego figuricu od nekoliko centimetara. Za to je prije svega bilo

potrebno nauiti iistiti glinu i primjeati joj sijeno ili komadie kamena ili koljki kako
ne bi bila premasna i iskrivila se tijekom peenja. Zatim je trebalo nauiti oblikovati vazu
i ostaviti je da se sui prije peenja u nekoj rupi ili primitivnoj pei. Najstariji poznati
keramiki predmet napravljen je u Japanu prije 12000 godina, jo u vrijeme paleolitika,
dok se u drugim podrujima pojavljuje tek u neolitiku, ali svugdje poetnom tog
razdoblja. U nekim podrujima (zapada Azija, Grka, Juna Amerika) poznate su i
neolitike kulture definirane kao "pretkeramike". U razdobljima prije otkria keramike,
ovjek je za pohranu i prijenos tekuina upotrebljavao izdubljene tikve ili kone mjeine,
dok je za krute tvari upotrebljavao koare izraene od isprepletenih vlakana. Prve
keramike vaze esto su zadravale oblik tih posuda ili su imitirale njihove dekoracije.
Budui da se ovom tehnikom mogu izraditi mnogobrojni oblici na koje se mogu aplicirati
razne dekoracije, keramiki predmeti su vrlo vani za arheologe, prije svega za
identifikaciju razliitih kultura. Naime, neolitike zajednice, kao i svi tradicionalni
narodi, bile su snano povezane s tradicijama svojih predaka. Ne moe se iskljuiti da je
kod nekih skupina, kao to potvruju neki etnoloki primjerci, ukraavanje keramike
imalo magijsko, religijsko, simboliko, drutveno ili etniko znaenje. Jednom kada bi se
neki oblik i ukras ustalio kod odreene zajednice, rijetko se mijenjao ili se razvijao vrlo
sporo. Stoga je keramika jedna od najboljih okamina i smjernica za identifikaciju
civilizacija, njihovo datiranje ili odreivanje neke neolitike zajednice naglo prestale
ukraavati keramiku ili su je radikalno izmjenile, no te su spekulacije ostale samo na
teoriji.
(prve domae ivotinje i tkanje)Pripitomljavanje koze i ovce u Europi, odnosno ljame u
andskom podruju, dovelo je do izuma tkanja, ali tek nakon odreenih mmutacija do
kjoih je dolo usred primitomljavanja. Naime, tek je tada runo tih ivotinja postalo
pogodno za predenje i tkanje. Vunena odjea postpno je zamijenila odjeu od koe i
krzna. Ljudi su ubrzo nauili upotrebljavati i biljne vrste, poput lana koji se u zapadnoj
Aziji, Egiptu i Europi ve uzgajao kao uljarica, te pamuka koji se poeo vrlo brzo
uzgajati u Indiji i srednjoj Americi.
(promjene u prehrani i nainu pripravljanja hrane)Jedna od prvih posljedica
neolitikog naina ivota bila je korjenita promjena ljudske prehrane. Od preteito
mesne, kakva je bila u paleolitiku, ona je tijekom mezolitika postala raznolikija. U
neolitiku se uglavnom zasnivala na itu i ppenici u zapadnoj Aziji i Europi, rii u junoj
i istonoj Aziji, sirku i prosu u Africi te kukuruzu u Americi. Te su se itarice
konzumirale nakon mljevenja i kuhanja u nekoj tekuini ili kao lepinje i hljebovi.
Konzumacija mesa znatno se smanjila, ali je pripitomljavanje ivotinja pridonijelo
obogaivanju svakodnevne prehrane jednim novim, vrlo vanim elementom: mlijekom i
mlijenim proizvodima (maslac i sir). Izum keramike omoguio je pripremu kuhanih i
peenih jela. Ljudi su ve u najstarija vremena pekli meso, a neke su zajednice poznavale
tehniku takozvanih grijanih kamena. Naime, upotrebljavale su se kone mjeine ili sitno

istkane koare koje su se odlagale u rupe. Te rupe su se zatim punile vodom u koju se
uranjalo uareno kamenje kako bi voda prokljuala te se tako kuhalo meso. Dodajmo da
je zbog zamjene mesne prehrane prehranom na biljnoj osnovi postala potrebna upotreba
soli, koja je ubrzo postala predmetom trgovine i na dugim razdaljinama.
(porast stanovnitva)Ove znaajne promjene u prehrani imale su zasigurno utjecaja i na
ljudski metabolizam, no podaci o tome vrlo su oskudni, kao i istraivanja o moguim
bolestima koje su uslijedile nakon prihvaanja nove vrste prehrane. To je podruje u
kojem paleontologija mora jo mnogo toga istraiti. Vrlo je vjerojatno da je neolitiki
nain ivota imao znatan utjecaj i na demografiju. Gotovo je svugdje oito da su se broj i
veliina habitata i nekropola znatno poveali u odnosu na prijanja razdoblja. Meutim,
rije je samo o dojmovima, ne raspolaemo ni brojanim ni statistikim podacima u tom
pogledu zbog ega je uputno biti vrlo oprezan pri donoenju zakljuaka.
(poljoprivreda i drutvene i kulturne promjene)Posljedice proizvodnje hrane vidljive
su najvie na drutveno-gospodarskom planu. Poljoprivrednici su vezani uz svoja polja i
praktiki su prisiljeni trajno se nastaniti u njihovoj blizini. Stoga je jedna od prvih
promjena trajno nastanjivanje u selima s vrstim nastambama, mnogo vrim od obinih
mezolitikih koliba. U selima je sve prisutnije i razdvajanje aktivnosti. Dolazi do
specijalizacije pojedinih aktivnosti zbog ega se pojedine kategorije razdvajaju, a drutvo
se raslojava i postaje sve sloenije. Pojama vlasnitva postojao je zasigurno ve i kod
lovaca sakupljaa, gdje je svaka zajednica imala vlastito podruje lova, no kod
poljoprivrednika on poprima odluujuu vanost jer oni posjeduju polja, ivotinje, kuu i
orue. Istodobno s pojmom vlasnitva pojavile su se i opreene pojave: krae, pljake i
ratovi. Zajednica ija je ljetina unitena uslijed nepogoda teko e se oduprijeit pljaki
itnice oblinje poljoprivredne zajednice koja je imala vie sree. No, ta e zajednica
braniti svoje vlasnitvo svim raspoloivim snagama. Ratovi ove vrste vjerojatno su bili
esti, to potvruju utvrde prisutne u veini neolitikih sela.
(nove vjerske i duhovne tendecije)I religijska su vjerovanja potpala pod utjecaj novog
naina ivota. Naravno, svako uopavanje na ovom podruju bilo bi vrlo smiono, no
mogu se istaknuti neke karakteristike zajednike religijama koje su se razvile u neolitiku.
To su kultovi plodnosti uz prisutnost dvojnog naela, mukog (nebo, Sunce, kia) i
enskog(Zemlja, Mjesec). Poetkom razdoblja, kada je poljoprivreda bila prije svega
enski posao, ensko je naelo bilo dominantno, o emu svjedoe mnogi prikazi boginja
plodnosti, pretea velikih boginja majki. Kada su promjene u toj vrsti poslapretvorile
poljoprivredu u muku aktivnost, muko je naelo postalo sve vanije. Valja istaknuti i
sve veu vanost religije i religijskih navika u svakodnevnom ivotu te njezin doprinos u
naglaavanju socijalnih razlika. Iz takvih konkretnih okolnosti izrasta i sve snaniji
sveeniki stale.
Svi izumi koji su obiljeili poetak neolitika pokazuju da se produbio i istanao osjeaj

opaanja. ovjek si poinje postavljati pitanja, ali na mnoga od njih nema odgovor,
posebice kada je rije o pojavama kojima svjedoi. Postavlja si pitanja o razlozima
udesnih promjena koje uvia: zato se treba sijati u odreeno doba, zao sjeme klija,
zato se glina stvrdnjava u doticaju s vatrom, zato mjesec i zvijezde prolaze nebom, koji
su odnosi izmeu poloaja zvijezda i pravog trenutka za obavljanje neke poljoprivredne
aktivnosti, ako poloaj zvijezda utjee na ivot biljaka, utjee li i na onaj ljudi. Ta pitanja
i odgovori, koji su esto neracionalni, zaetak su znanstvenog promiljanja.
Kao zakljuak moe se rei da su drutvene i politike institucije, zakonodavstvo i duh
opaanja, sjeme znanstvenog razmiljanja, vie-manje vezani uz uvoenje neolitinog
naina ivota, ba kao i ratovi i drutveno raslojavanje koji e se potom pretoiti u
tisuljea dominacije vojnih i vjerskih kasti. U ovom se smislu moe govoriti o
"revoluciji". Rije je, naime, o najznaajnijem zaokretu u razvoju ljudske civilizacije.
Izvor: Prapovijest i prve civilizacije

NEOLITSKO DOBA
Dosadanja istraivanja neolitskih naselja i neolita kao perioda na tlu Bosne i
Hercegovine odvijala su se u tri faze. Prva od njih odgovara vremenu austrougarske
okupacije, druga periodu izmeu dva rata, a trea traje do osloboenja zemlje do danas.
Kroz sve ove faze nosilac istraivakog rada bio je Zemaljski muzej u Sarajevu, a u
novije vrijeme su aktivnost u tom pogledu ispoljili i drugi muzeji u Bosni i Hercegovini,
zavodi za zatitu spomenika kulture i Centar za balkanoloka ispitivanja u Sarajevu.
Prvu fazu istraivanja karakterizira, u prvom redu skopavanje neolitskog naselja u
Butmiru kod Sarajeva, izvreno u periodu izmeu 1893. i 1896. g. Pokretni arheoloki
materijal prikupljen tom prilikom i danas predstavlja jednu od osnova za poznavanje i
prouavanje butmirske kulture. Drugi znaajan zahvat ove faze istraivanja predstavljalo
je iskopavanje na neolitskom nalazitu u Kraljevinama kod Novog ehera, izvreno u
vremenu 1906 - 1908. g.
Drugu fazu karakterizira znatna stagnacija u istraivanju, to je rezultiralo otkrivanjem
samo dva neolitska nalazita. Prilikom izgradnje pruge za rudnik Kakanj 1933. g.
otkriveno je naselje na uu Zgoanskog potoka u rijeku Bosnu, ali se istraivanje
ograniilo samo na sakupljanje nalaza. Neto kasnije - 1942. g. - izvreno je probno
sondiranje na lokalitetu Crkvina u Turbetu kod Travnika.
Nakon osloboenja zemlje zapoinje trea, po obujmu i vanosti iskopanih lokaliteta i
sistematinost u radu omoguili su prikupljanje ogromnog fonda nalaza i drugih
dokumenata, koji su posluili kao osnova u definiranju etapa u razvoju ovog perioda s

odgovarajuim kulturama, uspostavljanju njihovih meusobnih kronolokih odnosa, kao i

odnosa s odgovarajuim pojavama u susjednim oblastima i razrjeavanja niza drugih
pitanja.
Po kronolokom redu u treoj fazi su izvrena sljedea istraivanja:
- Od 1948. do 1951. g. izvreno je sistematsko iskopavanje naselja butmirske kulture
Nebo u dolini Bile kod Travnika.
- Paralelno s iskopavanjem naselja Nebo izvreno je i probno sondiranje jo jednog
naselja butmirske kulture na lokalitetu Mujevine (Travnik).
- Od 1952. do 1954. g. izvedeno je sistematsko iskopavanje naselja hvarsko-lisiike
kulture na lokalitetu ievine u Lisiiima kod Konjca.
- Probno iskopavanje na lokalitetu Plandite u Kaknju izvreno je 1954. g.
- God. 1955. izvreno je prvo iskopavanje jednog nalazita impresso-kulture u Bosni i
Hercegovini - Zelene peine iznad izvora Bune kod Mostara.
- Od 1956. do 1958. g. izvreno je sistematsko istraivanje naselja starevake i
vinanske kulture u Gornjoj Tuzli.
- God. 1957. izvrena su sondana iskopavanja na nekoliko naselja vinanske kulture: na
Gradini u Grbai kod Bosanskog amca, Gradiu u Matiu kod Oraja i na Varoi kod
Koraja (Lopare).
- U 1963. i 1964. g. izvedeni su vei sondani radovi na neolitskom naselju kakanjske
kulture u Arnautoviima kod Visokog.
- U periodu od 1963. do 1965. g. izvedena su prethodna iskopavanja na dva nalazita
starevako-impresso i kakanjske, odnosno butmirske kulture u selu Obre kod Kaknja.
Na istim naseljima je tokom 1967 - 1968. g. izvedeno najobuhvatnije sistematsko
istraivanje neolitskih naselja u Bosni i Hercegovini.
- U 1969. g. je izvreno probno sondiranje na lokalitetu Okolote kod Motra, u okolini
Visokog.
- Od 1973. do 1975. g. izvedeno je zatitno iskopavanje naselja impresso i danilske
kulture u airima kod Stoca.
- 1975. i 1977. g. su izvrena manja iskopavanja na nalazitima impresso-kulture na
lokalitetu Vukove njive kod Posuja i u ukovikoj peini u Viru kod Posuja.
- Konano, od 1978. do 1980. g. izvreno je sistematsko iskopavanje vieslojnog naselja
Ravlia peina u Pe Mlinima na izvoru Tihaljine, u okolini Gruda. Pored mlaih

praistorijskih perioda, na ovom nalazitu su ispitani slojevi sa nalazima impresso i

hvarsko-lisiike kulture.
Dobra istraenost neolita na teritoriji Bosne i Hercegovine omoguava da se ova
praistorijska epoha sagleda u nizu aspekata, poevi od teritorijalnog rasporeda neolitskih
kultura, njihovog relativno kronolokog poloaja, ekonomske strukture, socijalnih odnosa
i sl.
Geografski poloaj Bosne i Hercegovine na prelazu izmeu istone jadranske obale i
centralnog Balkana, te njene geomorfoloke odlike bili su jedan od onih faktora koji su
tokom niza milenija u dobroj mjeri preodreivali tokove kulturno-povijesnog razvoja, a
tokom neolita je to, moda, najvie izraeno. Naime, prostor Bosne i Hercegovine nije
jedinstvena geografska cjelina i premda ga ne odlikuju otre i nagle promjene reljefa,
meusobne razlike pojedinih regionalnih cjelina su i brojne i izrazite, a usklaene s
odlikama razliitih dijelova Balkana kojima gravitiraju. U strogo geografskom smislu, na
ovom prostoru se izdvajaju sljedee cjeline: sredinji prostor, dinarsko-krko podruje,
Hercegovina, istonobosanski prostor i bosansko runo pobre s nizinom. Sasvim je jasno
da je gravitiranje i prirodna povezanost ovih regionalnih cjelina sa razliitim oblastima
Balkana imala i vodnog odraza na ukupan kulturno-povijesni razvoj i na formiranje
razliitih kulturnih zona sa jasno izdefiniranim odlikama i meusobnim razlikama.
Meutim, potpuno je prirodno da se ti razvojni procesi nisu idealno i u punoj mjeri
podudarali sa strogo geografskim kriterijima, pa se ni kulturne zone ne poklapaju sasvim
sa gaografskim cjelinama. Potpuno podudaranje kulturnih zona sa geografskim regijama
moe se konstatirati samo za sredinji prostor i Hercegovinu, mada se sasvim otra
podjela ni tu ne moe postaviti. Naime, sredini prostor je upravo zbog svog poloaja bio
izloen utjecajima sa razliitih strana, utjecajima koji su davali ton kulturnom razvoju.
Neto drugaija je situacija s istonobosanskom oblau i sjevernom Bosnom. Iako su
ove oblasti vezane za centralni Balkan, odnosno Panoniju, sjeveroistona Bosna je u
cjelini vezana za oblast centralnog Balkana, dok je sjeverna Nosna u uem smislu
arheoloki slabo poznata da bi se granice kulturnih zona mogle sasvim jasno povui.
Slina je situacija i sa dinarsko-krkim prostorom, na kojem nije utvreno prisustvo
neolitskog stanovnitva.
U ovakvoj podjeli sredinji prostor imao je, bez sumnje, najvei znaaj, u prvom redu,
zbog svog poloaja zbog kojeg je predstaljao vezu izmeu primorskog i
centralnobalkanskog, odnosno panonskog prostora, i raskrsnicu navanijih uzdunih i
poprenih puteva. Okruuje ga planinski okvir kao granini pojas prema susjednim
regijama. Na jugoistoku i jugu istiu se pristranci bjelanikog masiva (Igman, Trebevi,
Jahorina), na istoku ga okruuje Romanija, a na sjeveroistoku Ozren i planina Ravan.
Zapadno od Branduka uzdiu se Vlai i Manjaa, dok zapadni i jugozapadni okvir ine
Dimitor, Radua i ogranci Bitovnje. Unutar ovog planinskog okvira nalazi e podruje
bujnog zelenila i guste mree vodenih tokova, iju najvaniju arteriju ine rijeka Bosna i

njene pritoke. Ovaj prostorni okvir, idealan za svestra razvoj neolitskih aglomeracija,
naseljen je ve tokom starijeg neolita. Neobina, ali za dalji kulturni razvoj presudna
simbioza starevake i impresso-kulture, ostvarena u samom sreditu ovog prostora,
predstavlja najstariju neolitsku manifestaciju na ovom tlu i ini osnovu na kojoj je, toom
daljih procesa, ostvaren poseban kulturni razvoj. Starevako-impresso osnova
predstavlja okosnicu u razvoju prve originalne pojave ostvarene tokom srednjeg neolita
na ovom prostoru - kakanjske kulture. Vezana prvenstveno za srednji tok rijeke Bosne,
kakanjska kultura predstavlja najraniji izraz stvaralakog potencijala neolitskih
stanovnika sredinjeg prostora. Vrhunac daljeg samostalnog razvoja ostvaren je tokom
mlaeg neolita, iji su nosioci predstavnici butmirske kulture. Kao direktan nasljednik
kakanjske evolucije, butmirska kultura zahvata isti, mada neto iri, prostorni okvir
slijeva rijeke Bosne u kojem dvije krajnje toke ine Turbe kod Travnika i Butmir kod
Sarajeva. Originalnost, visok umjetniki domet i inventivnost u nalaenju novih formi i
ukrasa predstavljaju njenu glavnu karakteristiku.
Hercegovina je najvie individualizirano podruje Bosne i Hercegovine. Juno od
najvieg dijela savsko-jadranske razvodnice (Bjelanica, Treskavica, Lelija, Magli),
odijeljen viimm krkim ravnjakom crnogorskih Banjana na istoku, hercegovaki se krki
prostor sputa prema moru dvama veim pregibima i mnogim manjim, u dinarskom
smjeru izduenim poljima i depresijama. itav je ovaj prostor povezan dolinom Neretve i
njenih pritoka. Prirodno gravitiranje Hercegovine istonoj jadranskoj obali ostalo je
trajna odrednica razvojnih procesa tokom neolita; razvoja koji je najue povezan s
odgovarajuim tokovima na Jadranu. Tokom starijeg neolita Hercegovina je vrlo ivo
ukljuena u stvaralake napore nosilaca impresso-kulture, ija su naselja na tom prostoru
utvrena na istoku od Berkovia kod Stocca do Vira kod Posuja na zapadu.
Povezanost s istonim Jadranom ostaje bitna karakteristika kulturno-povijesnog razvoja i
tokom sljedeih faza, pa sredniji neolit karakterizira danilska, a mlai neolit hvarskolisiika kultura. Meutim, dok srednji neolit, sudei prema malobrojnosti nalazita, i to
samo u uem podruju Neretve, karakterizira izvjestan zastoj u dinamici razvoja, mlai
neolit sa hvarsko-lisiikom kulturom ne samo da je usklaen sa razvojem na obali ve i
obogauje ukupan izraz ove kulture. Potrebno je, ipak, naglasiti da su nalazita ove
kulture u Hercegovini, bar prema dosadanjim saznanjima, koncentrirana uglavnom u
njenom zapadnom dijelu.
Istonobosanski prostor nije tako izrazito odvojen od susjednih krajeva. Njegov juni dio,
tj. planinsko podruje razvoa Gornje Drine, Neretve i Bosne, ini se kao dio
hercegovakog rubnog prostora. itav ovaj prostor je po svom prirodnom poloaju vezan
za odgovarajue procese na centralnobalkanskom prostoru. Ve od starijeg neolita to su
podruje, posebno sjeveroistonu Bosnu, zaposjeli nosioci starevake kulture, a do kraja
neolita taj je prostor pripadao nosiocima vinanske kulture, ija se naselja koncentriraju
priblino na istok od linije Odak - Gorade.

Konano, sjevernu Bosnu, ili bosansko rubno podruje, karakterizira vezanost za

slavonsku nizinu. No, u kojoj su mjeri razvojni tokovi vezani za oblast sjeverno od Save,
moe se suditi samo na osnovu skromnih ostataka tek s kraja neolita, kada se u ovim
krajevima javljaju nosici sopotsko-lengyelske kulture. Koliko se na osnovu tih ostataka
moe sagledati, izgleda da su nosioci ove kulture zaposjeli samo uski pojas juno od Save
sa krajnjim tokama na istoku kod Odaka, odnosno na zapadu do Prnjavora i Banjaluke.
Dosadanja istraivanja i prikupljeni podaci omoguavaju da se u dobroj mjeri
rekonstruiraju i ekonomske osnove neolitskih populacija na ovom tlu. Gledano u cjelini,
neolitska privreda u Bosni i Hercegovini je u potpunoj suglasnosti s odgovarajuim
ostvarenjima drugih neolitskih populacija na Balkanu i odreena je poznavanjem dvaju
najvanijih grana neolitske privrede - zemljoradnje i stoarstva. Neolitski stanovnici
gajili su tri vrste penice te jeam, dok se od domaih ivotinja najee javljaju kosti
goveda, svinje i ovce. Kao dopunska djelatnost najvaniji je bio lov, a meu lovljenim
ivotinjama najei su jelen i vepar. Skupljaka djelatnost je takoer dokumentirana.
Ovo je, razumljivo, samo opa ocjena razvijenosti poljoprivrede koja ne obuhvaa razlike
u prevagi jedne grane nad drugom, kako izmeu pojedinih kultura tako i izmeu
pojedinih nalazita iste kulture. Ipak, potrebno je naglasiti da su neolitski stanovnici
Hercegovine u cjelini glavni ekonomski oslonac nalazili u soarstvu i lovu, pa tek onda u
zamljoradnji, dok Bosnu karakterizira srazmjerno uravnoteen odnos sve tri ove grane
privrede. Ove razlike su posljedica geomorfolokih, pedolokih i kimatskih odlika
podnjeblja.
Kada je rije o drutvenoj sturkturi neolitskih populacija, uobiajeno shvaanje o
rodovskom ureenju, ivotu u okviru obitelji i matrijahatu svoje potvrde dobija i u
zapaanjima s istraenih nalazita u Bosni i Hercegovini. Tako, npr., jedna velika
zemunica iz Kakanja - zajednika kua - ukazuje na veu drutvenu zajednicu rodovskog
tipa. Raspored u grupama oko slobodnih prostora u Butmiru i Nebu ukazuje, takoer, da
su u ovim grupama ivjele manje drutvene jedinice, vjerojatno istog roda. Na
organizaciju rodovskog tipa ukazuje i centralno ognjite i zajednika ishrana stanovnika
Lisiia.
S druge strane, dvodjelne kue, kao u Obrama II, pokazuju da su pojedine obitelji vodile
odvojenu privrednu djelatnost, to istovremeno znai i individualizaciju obitelji u okviru
roda. Na organizaciju ivota u okviru obitelji parova ukazuje i veliina kua u naselju
vinanske kulture u Varoi.
Ipak, najvanija karakteristika drutvene strukture neolitskih stanovnika je, ini se, vrlo
dobro usklaen odnos individualnog i kolektivnog, linog i zajednikog. Svako naselje je
sadravalo neke objekte od zajednikog interesa, bilo da su to slobodni prostori, odnosno
mogua mjesta okupljanja pripadnika roda, ili radionika mjesta, zajednika ognjita,
rvnjita i sl.

Duhovna kultura neolitskih stanovnika koja se najbolje reflektira u religijskim

shvaanjima i umjetnosti, spada u onu grupu aspekata ija je interpretacija veoma teka i
u mnogim pojedinostima hipotetina. to je, svakako, jednim dijelom posljedica
raznovrsnosti arheolike grae koja je dokumentira i razliitih utjecaja na njeno
uobliavanje, ali jo vie meusobne isprepletenosti umjetnosti i religije, to je trajno
obiljeje neolitskog doba. Izvori za saznanja o duhovnom ivotu zastupljeni su sljedeim
kategorijama ostataka: nekropolama i grobovima (posebno ritualnim ukopima), te
kultnim predmetima, tj. figuralnom plastikom, rtvenicima i sl.
Na teritoriju Bosne i Hercegovine do danas nije otkrivena nijedna neolitska nekropola.
Ve sama ta okolnost upuuje na razmiljanje o uzrocima tog nedostatka, koji se ne moe
pravdati tezom o nedovoljnoj istraenosti. S druge strane, u sferi hipotetinog je i
mogunost da se radi o sasvim specifinom odnosu prema pokojnicima, i ta mogunost, u
ovom trenutku, ipak izgleda prihvatljivija. Nasuprot tome, neolit Bosne i Hercegovine
karakteriziraju pojedinani nalazi dijelova sleketa odraslih individu i djece (Zelena
peina, Lisiii, Ravlia peina), te posebno ritualno sahranjivanje djece u okviru samog
naselja (Obre I i II). Dok se kod pojedinanih nalaza, naroito odraslih individua, moe
pomiljati na odreenu vrstu odnosa prema precima ili religijskim statusom izdvojenim
pripadnicima zajednice, kod djeijih sahrana, posebno ritualnog karaktera, moramo
raunati sa radnjama koje stoje u direktnoj vezi sa rtvovanjem u okrivru kulta plodnosti.
Meu kultnim predmetima najvei broj je, nesumnjivo, povezan takoer sa kultom
plodnosti. Meu ovim predmetima najveu panju privlai figuralna plastika - posebno
antropomorfna. U poetnim fazama neolita malobrojna i vezana samo za starevaku
kulturu, antropomorfna plastika je, shodno shvaanjima neolitskog ovjeka, modelirana
krajnje stilizirano s osnovnom namjenom da se istakne bitno, a izostavi suvino.
Neolitskog umjetnika zanimaju iskljuivo enske predstave, to je u intimnoj vezi s
osnovnom namjenom uspostavljanju posredne veze izmeu plodnosti ene i prirode.
Antropomorfna plastika mlaeg neolita i kvantitetom i kvalitetom znatno nadmauje
svoje starije uzore, a poseban peat joj daje plastika butmirske kulture. Modelirana u
rasponu od krajnje shematiziranih do visoko realistikih predstava, butmirska plastika
predstavlja poseban fenomen u neolitu Jugoslavije ne samo zbog svog dometa ve i zvog
velike koncentracije u svom eponimnom nalazitu. Ova okolnost ostavlja mogunost za
zakljuak o postojanju centara kulta u okviru neolitskih kultura.
Ornamentalni sistem na keramici Lisia sa vrlo izraenim motivima solarno-lunarno
karaktera, te odgovarajui pojedinani nalazi u Obrama I i II upotpunjavaju sliku o
duhovnim preokupacijama neolitskog stanovnitva Bosne i Hercegovine. Ako se ovome
dodaju i nalazi ritona na etiri noge, te upotreba crvene boje za ukraavanje posuda u
tehnici pastoznog slikanja, postaje jasno da duhovni ivot neolitskog stanovnitva na
ovom prostoru karakterizira simbioza dva razliita religijska sistema. Prvi od njih, vezan
za istone i sjeverne oblasti Balkana, vezan je istovremeno za vjerovanja u podnost

zemlje i ispae, dok drugi - karakteristian za primorske oblasti - u svojoj osnovi

reflektira poseban odnos prema prirodnim elementima i fenomenima.
Neolit Bosne i Hercegovine koji zahvaa vremenski okvir od VI do poetka III
tisuljeja, odraava postupnost kulturno-povijesnog razvoja zapoetog u prethonim
epohama. Prvi poticaji u razvoju jednog novog doba dolaze iz podruja centralnog
Balkana i s istone jadranske obale. Kasniji razvoj ima karakter evolucije, koja rezultira
formiranjem originalnih etnokulturnih manifestacija. Meudit, zbog svog geografskog
poloaja kulturno-povijesni razvoj na ovom tlu nije nikada ostao zatvoren u uske lokalne
okvire, ve je slijedio sva ostvarenja koja su od poetka pa do kraja perioda davala
osnovni ton svim razvojnim procesima na ovom tlu.
Izvor: Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine TOM 1.