Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Filozofski fakultet
Odsjek za povijest

MARIJA TODOROVA,
IMAGINARNI BALKAN
(Kritiki prikaz djela)

Izradili:
Tomislav Farka i Nemanja Spasenovski
Studenti 3. godine preddiplomskog studija pedagogije i povijesti

Osijek, listopad 2014.

SADRAJ

1. SINTETIZIRANI PRIKAZ DJELA.......................................................................................1

1.1. Opseg i raspored grae....................................................................................................1
1.2. Kritika analiza strukture i sadraja................................................................................1
2. KRITIKA OCJENA.............................................................................................................6
2.1. Naslov...............................................................................................................................6
2.2. Aktualnost sadraja..........................................................................................................6
2.3. Terminologija i jezik.........................................................................................................6
2.4. Literatura.........................................................................................................................7
3. ZAKLJUAK.........................................................................................................................7

Saetak: Marija Todorova roena je u Bugarskoj, a ivi i radi u Sjedinjenim Amerikim

Dravama te je kroz ovo djelo nastojala Zapadu pribliiti balkansko podruje i
stanovnike Balkanskog poluotoka. Todorova itatelju ovoga djela nastoji ponuditi
kulturne, povijesne, drutvene i ine informacije o Balkanu te tei razbiti predrasude
i negativne slike o balkanskim narodima. Autorica se, takoer, dotie propitkivanja
utjecaja propagande na europsku percepciju Balkana i na koji je nain ta
interakcija utjecala na stvaranje postojee slike Balkana i naroda koji obitavaju na
ovim podrujima. Nadalje, izneseni su stavovi o kulturolokim i etnografskim
analizama posljednjih nekoliko stoljea i sve veim podudaranjem problema i
razlika iz prolosti s dananjim. U drugoj polovini knjige autorica evaluira naine
na koje shvaanje povijesti naroda ovih prostora moe pridonijeti samom
razumijevanju problema koji se pojavljuju slijedom promjena u naem drutvu, a
koji utjeu na stvaranje stavova o Balkanu uope. Razmatranjem onoga to je bitno
i korisno, ovo djelo daje izvrstan pregled u problematiku Balkana i onoga to
Balkan, na svojstven nain, razlikuje od ostatka Europe.

Kljune rijei: Balkan, drutvo, Europa, razlike.

1. SINTETIZIRANI PRIKAZ DJELA

1.1. Opseg i raspored grae

Proueno djelo se sastoji od 445 stranica (raunajui predgovor, uvod, zakljuak, popis
izvora, napomene, indeks i sadraj), dok je teorijska graa rasporeena kroz 299 stranica i 7
poglavlja.

Poglavlja su sljedea: (1) Balkan - Nomen, (2) ''Balkan'' kao samoodreenje, (3) Otkrivanje
Balkana, (4) Obrasci percepcije do 1900. godine, (5) Od otkrivanja do konstrukcije, od
konstrukcije do klasifikacije, (6) Izmeu klasifikacije i politike: Balkan i mit o Srednjoj
Europi i (7) Balkan: Realia Ques't ce qu'il y a hors de texte?

1.2. Kritika analiza strukture i sadraja

Na samome poetku, autorica se pita zbog ega je dolo do etiketiranja Balkana kao
barbarskog, neciviliziranog i divljeg te iznosi opaanje da je pojam balkanizacije1 ve odavno
ustaljen u moderne ''zapadnjake'' rjenike, uglavnom s negativnim konotacijama. Todorova
navodi izvjea stranih pisaca koji su posjeivali ovo podruje kao znaajna za stvaranje
ovakve slike o Balkanu. Uslijed neznanja i nerazumijevanja kompleksnosti situacije, pojedini
dogaaji koji su potresali Balkan protekla dva stoljea opisani su nedoraslo i nestruno te su
pridonijeli ograivanju Zapada od Balkana i ''usavravanjem'' postojee negativne slike.
Nadalje, autorica analizira fasciniranost zapadnih novinara kada je rije o balkanskim
prostorima te uzima u obzir mnotvo sukoba koji su se ovdje dogaali svih ovih godina.
Todorova, prouavajui radove Edwarda Saida, dolazi do zakljuka da je vidljiva osjetna
namjera da se Balkan prikae kao varijantu orijentalizma, kao neega drukijeg. No, ako se
1 Oxfordski rjenik; (1) usitnjavanje velikih i snanih politikih jedinica i (2) povratak plemenskom,
zaostalom, primitivnom i barbarskom.
1

ve Balkan poistovjeuje s Orijentom, postoje li kakve razlike? Dakako da postoje, a

autorica ih spretno navodi. Todorova istie patrijarhalnost Balkana, nedostatak mistinosti u
odnosu na Orijent i geografsku lokaciju kao glavne teze te na tome gradi svoju teoriju u kojoj
tvrdi da je Balkan zapravo alter-ego pripadajuih drava na ovome specifinom poluotoku.
Todorova navodi pitanje religije i rase (i mijeanje istih) kao kljune imbenike za
razumijevanje psihologije Balkana.
U konanici, autorica objanjava da ova knjiga postoji zato to je balkanistiki diskurs uvelike
obiljeen ideologijom i mutnom, negativnom, propagandom, to samo potpomae stvaranje i
rast predrasuda prema naim narodima i zemljama. Bitno je naglasiti da je autorica u samome
predgovoru napisala da cilj ove knjige nije da se narode Balkana prikae kao nevine rtve, ve
da svu posebnost Balkana prenese itateljima knjige i da rasvijetli pojedine probleme i
''neistine''; ali s time se, ipak, ne slaemo, jer se kroz cijelo djelo moe osjetiti intenzivno
aljenje, opravdavanje i uzdizanje ''muenikog statusa'' Balkana i Balkanaca!
U prvom poglavlju, autorica raspravlja o nastanku imena ''Balkan'' i o varijacijama imena
ovoga poluotoka kroz povijest. Takoer je zastupljeno pitanje granica Jugoistone Europe
nasuprot Balkana2 i revolt pojedinih naroda spram istih. Zanimljiv je stav autorice, u kojem
prihvaa miljenje srpskog geografa Jovana Cvijia, da bi se za granice Balkana trebalo uzeti
rijeke Savu i Dunav (to bi s Balkana ''izbrisalo'' Rumunjsku, Hrvatsku, Sloveniju i
Vojvodinu!), to je doista zanimljivo gledite, ali s kojim se ipak ne slaemo.
Kako poglavlje odmie, Todorova raspravlja o utjecaju Balkanskih ratova, politike i samoga
naroda na vienje Balkana te ima li, i u kojim zemljama rije ''balkan'' pogrdno znaenje.
Prouavanjem potonjeg, dola je do spoznaje da u svim balkanskim jezicima, osim u turskom
i bugarskom, rije ''balkan'' ima negativno znaenje. Ono to je izrazito zanimljivo jest
povezanost semantikog odreenja i stvarne slike koju Balkan predstavlja, a da je Balkan kao
''neciviliziran'' i ''zaostao'' na Zapadu ve okarakteriziran prije nekoliko stoljea.
Na samom poetku drugog poglavlja Todora postavlja pitanje: ''Kako se osjeaju Balkanci
kada ih se nazove Balkancima?'', a time zapravo pokuava doprijeti do spoznaje o tome jesu li
ljudi svjesni o tome kakvu sliku Balkan predstavlja na Zapadu. Takoer, iznesen je stav o
tome da je Balkan nemogue gledati kroz prozmu jedinstva i openitosti. Nadalje, ispoljava i

2 Autorica je miljenja da se Balkan ne moe poistovjetiti s pojmom Jugoistone Europe.

2

miljenje da je uslijed elje za europeizacijom Balkana dolo do stvaranja odreenog prijezira

i netrepeljivosti prema Balkanu od strane ''civiliziranog i modernog'' drutva.
Zanimljivo je koliko je autorica negativno nastrojena (bez prevelikog prava!) na balkanske
pisce i koliko im pripisuje nastanak negativne slike o Balkanu. No, uzimajui mo
propagande i utjecaja na javno mnijenje kroz razne pamflete, novele i urnalistike tekstove,
daje se u jednu ruku opravdati autoriin stav, koji je, unato svemu, duboko subjektivan po
ovome pitanju. U konanici, pravo pitanje jest: ''Moe li se uope biti subjektivan kada netko
pokuava ocrniti tvoj identitet, kulturu i ono emu pripada?'' a kao takvo uvelike doprinosi
svojevrsnom opravdanju autoriina stava.
Nadalje, Todorova iskazuje neku vrst odbojnosti spram kolektivizaciji i generalizaciji
mentaliteta svih naroda na Balkanskom poluotoku, ali istie da je jedna stvar zasigurno
zajednika svim stanovnicima Balkana svjesnost o looj slici Balkana; a ta loa slika o nama
je u stvari samo miljenje zapadnih antropologa i etnologa koje smo bezuvjetno usvojili! Ono
to je posebice zabrinjavajue oituje se kroz autoriin pesimizam i miljenje da se slika o
Balkancima jo dugo nee promijeniti, a i ako se promijeni, ''praksa'' e ostati vrsto stajati na
dosadanjem mjestu.
Otkrivanje Balkana je poglavlje koje nam donosi sasvim novo vienje cjelokupnosti
problematike zapadnjakog pogleda na Balkan i svega pripadajueg. Todorova se u velikoj
mjeri oslanja na europske putopisce pa tako prouava radove prvenstveno njemakih,
odnosno, austrijskih putopisaca. Autorica je nabasala na vienje Balkana kao zaostalog i
ogranienog, a vjerski (dominantno pravoslavlje) izjednaenog s islamski zemljama. No,
habsburki su pisci ipak, pored svog kaosa, uspjeli sa stvaranjem pozitivnije slike kako je rani
novi vijek odmicao.
Autorica, nadalje, istie apsurdnost i aloginost, ponajprije Francuza, prema ''netolerantnom''
Balkanu (i Turcima), jer su okarakterizirani kao netrepeljivi i fanatini u vjeri, a na kulturnom
polju kao barbari; dok su s druge strane ''pravi Europljani'' progonili krane, vodili svoje
krvave ratove i, na udan nain, ispali dobrotvorci i hvale vrijedni narodi. Time se dolo na
ideju da se Balkanske narode, kao inferiorne, neuke i saaljevane, rehabilitira i europeizira.
Dok je na Zapadu prevladavala gore opisana slika, Rusi su nas vidjeli kao diplomate, trgovce,
zaetnike demokratskih drutava, a Britanci su podosta podvojeni u vezi istina koje se oituju
kroz balkanske svakodnevice, ali ipak prevladavaju negativne i groteskne slike o Balkancima.
3

Zakljuno, autorica priprema polje za analizu razvoja nacionalnih stereotipa i razvitak

moderne Europe, a time i novih klasifikacija i novih vienja Balkana, o emu e se bitno
govoriti u sljedeem poglavlju.
etvrto poglavlje zapoeto je opaanjem da ljudi imaju tendenciju nove stvari
objanjavati preko postojeih shema, kako bi si olakali razumijevanje tih noviteta, a zatim je
isto opaanje preslikano na percepciju Balkana u 20. stoljeu.
Burno razdoblje za balkanske zemlje poinje Balkanskim ratovima i atentatom u Sarajevu
(osnova za Prvi svjetski rat), a time se percepcija Balkana od strane Zapada dodatno
zaotrava. Tako su pojedini Balkanci okrivljeni za ''najvei zloin ikada poinjen'', a nastalo je
miljenje da je faizam roen na Balkanu kao izravna posljedica ovoga raa se i rasizam
prema Balkancima u periodu izmeu 1914. i 1939. godine, to e Hitler spretno iskoristiti u
svojoj politici istrebljenja ''inferiornih slavenskih naroda''.
Autorica se, u drugom dijelu poglavlja, bavi etnikom raznovrsnou Balkana, pojavom
nacionalizma i svrstavanjem balkanskih civilizacija u neke nove okvire. Ono to je najvanije
spomenuti jest da je Balkan na Zapadu bio olienje razliitosti, neega drukijeg, neega
nemirnog, a time je Zapad znatno slabije utjecao na Balkan, nego to je Balkan utjecao na
Zapad (navodi se primjer Jugoslavija vs. SSSR). No, raspadom SFRJ, napredak Balkana u
europskim krugovima poinje jenjavati i sve se vraa na staro Balkan ponovno postaje
krvav, brutalan i neciviliziran, no to je ve druga pria.
Po zavretku Drugog svjetskog rata dolazi do znaajnih promjena za Balkanski
poluotok gubitak identiteta, podjela na Istok i Zapad, podjela na religijskoj osnovi,
rascjepkanost unutar pojedinih drava itd. No, nije samo Balkan doao u probleme ove vrste,
Srednja Europa je takoer prolazila kroz krizu identiteta.
U skladu s prethodnim, autorica opaa da su srednjoeuropski pisci nekako postali naklonjeni
Balkanu te dolazi do svojevrsnog priznavanja Balkana, ponajvie Grke (zbog Bizanta), u
smislu ravnopravnog kreatora moderne Europe zbog kulturnih dostignua i kontinuiteta istih.
To e se, ipak malo promijeniti, poetkom 90-ih godina 20. stoljea, kada e politika Srednje
Europe na neki nain oponaati spasitelja Zapada od Balkana i novih podjela koje su poele
razarati balkanske narode. Todorova se dotie podjele prema pismima, religiji i narodnosti.
U konanici, dolazi se do premise da je Balkan nemogue okarakterizirati kao jedinstven,
zbog ponovnog dijeljenja i spajanja kroz zadnje desetljee 20. stoljea. Naposljetku, danas
4

imamo, pored svega, i podjelu po tome koja je drava u NATO savezu, Europskoj Uniji i sl. te
sumnjamo da e kulturno jedinstvo Balkana biti gotovo nemogue ponovno ostvariti.
Balkan Realia: Qu'est-ce qu'il y a hors de texte? 3 naslov je posljednjeg poglavlja
ovoga djela i bavi se pitanjem:''to je uope Balkan?'' Todorova istie da Balkan, kao
jedinstvena cjelina, nikada nije postojao u pravom smislu rijei, ve samo kao svojevrstan dio
odreenih tvorevina (npr. Bizant, Osmansko Carstvo). Autorica prouava sukobljavanja na
kulturnoj, rasnoj, vjerskoj, politikoj i gospodarskoj osnovi, kao osnovu za rascjepkanost i
odvajanje balkanskih drava k svojim vlastitim ciljevima i interesima.
Todorova primjeuje da je gotovo nemogue odrediti postoji li ''moderna'' balkanska kultura
unato turskom kontinuitetu ili je Balkanu turska kultura bila nametnuta. Jedno je sigurno,
opaa autorica, Balkan postoji kao cjelina kroz koju god prizmu gledali! Autorica otro
kritizira nametanje homogenosti u svrhu demokracije u Europi, ali uvia i glavni problem
Balkana prevelika heterogenost kao uzrok svih sukoba i stvaranja loih slika o Balkancima.
Izneseno je i miljenje da su prosvjetiteljstvo i nacionalizam ostvarili ogroman utjecaj na
balkansko podruje te analizira miljenja pojedinih historiografa i zakljuuje kako su njihova
miljenja o Balkanu i samom balkanskom mentalitetu znanstveno neprihvatljiva. Time opet
nastoji poduprijeti svoju tezu da je Balkan nemogue generalizirati i unaprijed odrediti, a time
i neutemeljeno stvarati lou sliku o cijeloj populaciji.
Suma sumarum svega jest da Balkan ne bi bio Balkan da ne postoje sukobi koji ga odreuju, a
koji odreuju i ostale regije i drave! Todorova zakljuuje poglavlje da je identitet Balkanaca
stvoren upravo kao posljedica tih sukoba, kroz strah i nacionalizam spram ''susjedaneprijatelja'' to potvruju i historiografski zapisi balkanskih znanstvenika.
Autorica u zakljuku nastoji pronai svojevrsno opravdanje za stvaranje krvave slike Balkana
u svijetu pa iznosi politika stajalita Zapada i utjecaj koji je imao Zapad u sukobima na
podruju balkanskog poluotoka; a u skladu s tim iznosi otro i osuujue stajalite spram
zemalja Zapadne Europe i Sjedinjenih Amerikih Drava. Todorova pripisuje sukobe, a time i
stvaranje negativne slike o Balkanu u svijetu, upravo zapadnjacima, a kao primjer okrutnosti,
licemjerja i istinske krvolonosti navodi bombardiranje ovih podruja s njihove strane u svrhu
ouvanja etnike raznolikosti, multikulturalizma i tolerancije. Ostaje pitanje: ''to nas onda
ini drukijim od njih?''
3 prijev. Balkan Realnost: to je ostalo van teksta?
5

Autorica zakljuuje djelo opaskom da je Europa osmislila antisemitizam, rasizam,

nacionalizam (i osude istih). Europa je osmislila i balkanizam, ali suprotnost balkanizmu ne!
Ono to e itatelja zasigurno zaintrigirati po zavretku itanja jest gorua misao hoe li
antipod balkanizmu ikada biti osmiljen i implementiran u europske rjenike.

2. KRITIKA OCJENA
2.1. Naslov

Naslov djela, Imaginarni Balkan, je u svakom moguem smislu (iako metaforian)

jasan i dosita oslikava i daje predodbu o tome to je glavna tema djela. Nedvojbeno je da
bolji naslov ne bi pristajao ovome djelu, iako se na prvi pogled ini pomalo nejasan. No,
tematika djela se, uistinu, odraava kroz naslov te je naslov vjeran i dosljedan predznak svega
to djelo ima za ponuditi.

2.2. Aktualnost sadraja

Sadraj djela je iznimno aktualan, poevi od prvog poglavlja, koji iznosi teoriju o
podrijetlu imena Balkana i poglede na Balkan od strane drugih, do posljednjeg poglavlja, koji
nastoji razluiti zato je situacija ovakva kakva jest i to ini Balkan drukijim od ostatka
Europe.

Izneseni

problemi

manje

vrijednosti,

zaostalosti,

stratifikacije

drutva,

omalovaavanja tue kulture, etnografskih sukoba, nisu nita drugo do svevremenskih tema i
problema koji zahvaaju ova podruja od pamtivijeka.
Autorica nije bez razloga, u moderno doba, odabrala pisati o percepciji Balkana kroz povijest,
uzmu li se u obzir aktualni problemi koji prate Balkan i nunost za promjenom na razini
pojedinca (a time i drutva). Balkan je uvijek bio drukiji, a Zapad je ove kraje uvijek gledao
s odreenom dozom podsmjeha i kriticizma. Upravo je zbog ovoga sadraj djela aktualan te
e, na alost, vjerojatno ostati aktualan jo neko vrijeme.
2.3. Terminologija i jezik

to se terminologije i jezika tie, smatramo da napisano moe razumjeti svatko, bez

obzira na struku, znanje i terminologiju sociologije, politike i historiografije. Djelo je, stoga,
namijenjeno iroj publici, to je Todorovoj bio i cilj prenijeti napisano svima, bez obzira na
znanje i zvanje. Jezik je jednostavan, svrsishodan, reenine konstrukcije su koncizne i
fluentne te je itanje uvelike olakano, to doprinosi razumijevanju teksta. Djelo bismo
klasificirali kao monografiju, jer, prije svega na znanstveni nain raspravlja o uem podruju
povijesti, iznosei vlastite teze do kojih se dolo sistematskim istraivanjem i prouavanjem
povijesnih izvora i literature, a integralno analizira problem koji je raspravljan od poetka do
kraja djela.
2.4. Literatura

Kada je rije o koritenoj literaturi, strune grae ni u kojem smislu ne nedostaje.

tovie, rekli bismo da je ima i previe te je to jedna od rijetkih stvari koje autorici
zamjeramo, a ponajvie zbog toga to bi u sluaju elje za daljnjim istraivanjem problema,
itatelji morali posegnuti za mnotvom djela, koja su veinom nedostupna hrvatskoj
populaciji u izvornom obliku. Autorica je iscrpno prouavala raznovrsnu grau koja joj je bila
potreba za sagledavanje iroke slike problema kojim se bavila, to se, izmeu ostaloga, moe
vidjeti iz popisa koritene literature. Popis koritene literature protee se kroz neto vie od
ezdeset stranica!

3. ZAKLJUAK

Nakon itanja ovoga djela, daje se zakljuiti da je djelo korisno i s teorijske i praktine
strane, uz manje nedostatke koji se tiu subjektivnosti autorice. Autorica je u prouavanje
ovoga problema ukljuila socioloka, psiholoka, politika, kulturna i literalna stajalita te je
uistinu znanstveno pristupila prouavanju ove teme.

Djelo ima veliku vrijednost i stupanj korisnosti za politoloko-povijesnu struku,

ponajprije zato to autorica nastoji doi do sri problema percepcije Balkana kroz razliite
povijesne periode, stvarajui tako vrste temelje i uporita za one koji tek stupaju u
prouavanje Balkana i odnosa Zapadna Europa - Jugoistona Europa.