Professional Documents
Culture Documents
Rune Predromantizam
Rune Predromantizam
Rune Predromantizam
RUNSKE STROFE
***
Eskil podie ovaj kamen Tokiju, Gormovom sinu, svome vernom gospodaru.
On ne pobee
pred Upsalom1.
Junaci podigoe
za bratom svojim
kamen na brdu
vrst sa runama.
Gormovog Tokija
***
Seljak dobri Holmgaut dade da podignu [kamen] Odindisi, eni svojoj.
Doi nee supruga
u Hasvimir
nikad bolja
da dobrom upravlja.
Crveni Bali2 ureza
rune ove.
Sigmundu bee Odindis
dobra sestra.
***
Torgerd podie ovaj kamen Asuru, svome ujaku. On zavri istono u Grkoj.
Dobri seljak Guli
dobi pet sinova.
Pade na Furiju3
smeoni momak Asmund,
zavri Asur
istono u Grkoj,
bi na Holmu4
Halfdan ubijen.
Kari bi atuti5.
Boi takoe mrtav.
Torkel ureza rune.
Verovatno uvena bitka 980-tih na poljima kraj reke Fyrisn koja protie kroz dananju Upsalu.
Bali ili Crveni Bali, jedan od najproduktivnijih urezivaa runa u oblasti Uppland, koji je od sredine 11.
veka delovao u zapadnom Upplandu i prigraninim podrujima oblasti Sdermanland i Vstmanaland.
3 a furi - ravnica oko reke Fyrisn; Asur se verovatno borio u gore pomenutoj bitki. Nije iskljueno i da se
to odnosi na ostrvo Fur u zalivu Limfjorden u severnom delu poluostrva Jylland u Danskoj. Tu su se
naime nalazili vojniki logora iz kojih su vikinzi polazili na Englesku.
4 Holm - moda Holmgarr (Novgorod?) a moe biti i da a holmi znai na steni, to jest, u dvoboju.
5 atuti - Nejasno znaenje. Od vie predloenih tumaenja dva privlae panju: rune se itaju Kari varat uti, kada at funkcionie kao sufiksalna negacija, dakle, Kari ne pogibe napolju, ili Kari var at
Dundi, dakle, Kari bi ubijen kraj Dundeeja (luka u kotskoj). Ovo drugo tumaenje daje bolju
aliteraciju, ali je veoma nesigurno.
2
***
Gunar podie kamen Lidbjornu, sinu svome.
Zemlja e pui
i nebo gornje6.
***
Tola dade da se podigne ovaj kamen svome sinu Haraldu, bratu Ingvarovu.
Oni idoe muki
daleko za zlatom
i na istoku
orlovima dadoe hranu
umree na jugu
u Serklandu7.
***
Jahae Tjodrik
onaj smeli
vladar mornara
nad obalom Hraitmara.
Sad sedi naoruan
na gotskom drepcu
sa titom na remenu
prvi meu Meringima.8
6 Slini stihovi su poznati iz Prorotva proroice: ior fannz va, n upphiminn, zemlja ne postojae
nit nebo iznad.
7 Srkland - zemlja saracena, muslimana.
8 Ova strofa je deo teksta sa poznatog kamena Rkstenen ispisanog runama. Smatra se da se ta strofa
odnosi na statuu istonogotskog kralja Teodorika Velikog (526) koja je 801. prebaena iz Ravene u
Ahen. rai moe da znai i jahae i vladae. hraimaraR znai more reidgota.
STARIJA EDA
PROROTVO PROROICE
1. Sve za panju molim
svete rodove,
silne i sitne,
sinove Heimdalove;
ite li, Oe palih,
da ispriam prie stare
praoca, prve to se seam.
2. Jotunova se prvo seam
u prastarju roenih,
onih to me pradavno
podigli behu;
devet se seam svetova
i devet prostora,
sveta drvo uveno
pod zemljom stajae.
3. Doba bee davno
dok Imir bejae,
nit peska bee nit puine
nit prohladnih talasa,
neba nemae iznad
nit zemlja postojae,
bezdan bee Ginunga,
al trava ne rastijae.
4. Dok sinovi Burovi
zemlju ne digoe,
oni to silni
Midgard stvorie;
sunce sija s juga
na kamenje sale,
zemlja tad bee zelenim
zalistala lukom.
5. Sunce baci s juga,
saputnik Meseev,
ruku onu desnu
okolo vidokruga;
Sunce ne znade
gde sale imade,
zvezde ne znadoe
gde mesta imadoe,
mesec ne znade
mo koju imade.
6. Tad svi odoe bogovi
savet da dre,
sveti i silni
o tome se svetovahu:
noi i menama
nazive dadoe,
zoru imenovae
i zrani dan,
vee i vreme uine,
godine da broji.
7. Sreu se Asi
na Samocvet polju,
svetite i svetilite
visoko stesae;
nakovnje napravie,
nakit skovae,
kleta stvorie
alat spravie.
8. Sa ploama u dvoritu
presreni behu,
njima zornima
zlato ne manjkae,
dok tri ne dooe
divovske neveste,
nadmono snane
iz Jotunhejma.
9. Tad svi odoe bogovi
savet da dre,
sveti i silni
o tome se svetovahu:
kako patuljaka
pleme da stvore
od krvi Brimove
i Blainovih udova.
10. Motsognir tamo bee
najznatniji
u plemenu patuljskom,
a Durin drugi;
patuljci mnoge
oveku sline
od zemlje stvorie,
kao to Durin ree.
vodopad bogati
iz zaloga Odinovog
znate li dosta, ili ne?
28. Sama napolju sedee,
prastari kad stie,
As uasni
u oi je pogleda:
,,to me pita? to me kua?
Sve znam, Odine,
i oko gde sakri:
u onom divnom
izvoru Mimirovom!"
Pije Mimir medovinu
jutrom svakim
iz zaloga Odinovog
znate li dosta, ili ne?
29. Dade joj Otac ratnika
ogrlice i prstenje,
dobi predanja uena i
prorotvo ini,
pogleda daleko i podalje
u svetove postojee.
30. Vidi ona valkirije
iz daleka stigle
spremne da jau
u svet ljudi;
Skuld tit drae, a
Skogul druga bee,
Gun, Hild, Gondul
i Geirskogul.
Sad su nabrojane
sve ene Herjanove,
spremne su valkirije
da jau po sukobitu.
31. Videh Baldra,
rtvu krvavu,
sina Odinova,
sudbina prikrita;
porasla stajae
nad poljem visoko
meka i mnogo lepa
stabljika imelina.
32. Posta od stabljike
to slaba izgledae
hitac hudi, opasni,
Hod ga odapnu.
Brat bi Baldrov
brzo roen,
uze, Odinov sin,
no star, osvetu.
33. Nit ruke prae
nit kosu eljae,
na lomau dok ne bacie
Baldrova ubicu;
a Frig plakae
u Fensalu
nad Valhala zlom sudbinom
znate li dosta, ili ne?
34. Vale tada splete
veze jake
uad behu vrsto
od creva upredena.
35. Vezanoga vide kako lei
u Vr dubravi,
prilika zlokobna
na Lokia podseae;
sedi Sigin tamo,
al uprkos tome
ena zlosrena
znate li dosta, ili ne?
36. Tee reka sa istoka
kroz doline ledene,
sablje nosi i seiva:
Slid je nazivaju.
37. Stajae tamo na severu,
na Sumornim poljima,
sala od zlata
Sindrova roda;
druga sala
na Okolni stajae,
pivnica jotunska,
Brimir je posedovae.
38. Salu vidi gde stoji,
od sunca daleku,
na Obali leeva,
vrata severu okrenuta;
kaplju grake otrova
kroz bade i otvore.
toliko je sala pletena
zmijskim leima.
a Freki hitati.
Mnogo ona zna mudrosti,
mnogo jo vidim budueg,
boanstava sumrak
bogova rata sudbinu.
45. Braa e se boriti
bratoubice postajati,
od sestara deca
krv skrnaviti;
teko je u svetu,
blud velika,
vreme sekire, vek maa,
titovi popucali,
doba vetra, doba vukova,
svet dok se ne srui;
nijedan ovek nee
nikog da potedi.
46. Sinovi se kreu Mimovi,
sudbina se budi,
jeka odjekuje
Gjalar-roga;
visoko duva Heimdal,
rog u vazduh pokazuje,
govori Odin
s glavom Mimovom;
47. drhe Igdrasil
jasen uspravni,
puca drvo prastaro,
a jotun se oslobaa,
pouruju svi
na putu Helinom
pre no ga Surtov
prijatelj ne saee.
48. ta bi s asima?
ta bi s alfima?
Sede Asi na savetu,
hui sav Jotunheim;
pred kamenim stenju
patuljci kapijama,
znalci iz planinskih zidova
znate li dosta, ili ne?
49. Zavija Garm mnogo
pred Gnipahelirom,
ue e prsnuti,
a Freki hitati.
Mnogo ona zna mudrosti,
10
Sin Odinov,
vuka uasnog;
sinu zabi Hvedrungovu
ma do srca
obema rukama,
otac je tako osveen.
56. Pristie tad moniji
potomak Hlodinin,
sin Odinov zmiju
stupa da obori,
ubija je srani
straar Midgardov,
proganjaju paklenike
iz sveta nastanjenog
pree potomak Fjorginin
prekratkih devet
koraka od zmije
podsmeha neuplaen.
57. Mrai se sunce,
u more zemlja tone,
padaju s neba
zvezde sjajne;
die se vatra,
dimi ivotonosac,
plameni se visoki
pod samim nebom igraju.
58. Zavija sad Garm mnogo
pred Gnipalehirom
ue e prsnuti
a Freki hitati.
Mnogo ona zna mudrosti,
mnogo jo vidim budue,
boanstava sumrak
bogova rata sudbinu.
59. Vidi ona gde se podie
po drugi put
zemlja iz mora
zelena veno;
padaju vodopadi,
visoko leti orao,
onaj to u planinama
ribu lovi.
60. Sreu se Asi
na Samocvet polju,
i o obruu zemlje
monom zbore
(i velikih se
seaju dogaaja)
i Fimbultiovih
drevnih runa.
61. Ponovo e onda
ploe udesne
od zlata nainjene
nai u travi,
one to ih u prastarju
plemena imae.
62. Polja e nesejana
plod nositi,
nestae nevolje,
Baldr e doi,
ivee Baldr i Hod
na bojitima Hroptovim,
bogova rata svetitu
znate li dosta, ili ne?
63. Heni e tad ivere
rtvene da izbira,
i potomci brata oba
zajedno da podiu
vetrova dom veliki
znate li dosta, ili ne?
64. Salu ona vidi gde stoji
sjajniju od sunca,
zlatom je gorda
na Gimlu pokrovljena;
verne e tamo
u venosti svoj
druine da stanuju i
dobrobit uivaju.
65. Tad stie onaj moni
na sud glavni,
silni odozgo
to svima vlada.
66. Tad dolazi letei
adaja tmurna,
neman blistava, odozdo
iz Nid-planina;
nosi u perju Nidhog mrtve
iznad polja leti
sad e ona da potone.
11
GOVOR VISOKOG
1.
Kad vrata otvori
kue nepoznate,
budi oprezan,
budi paljiv,
jer nikad se ne zna
da li neprijatelj
na banku unutra sedi.
2.
asni domaini,
gost kada doe,
gde da sedne,
na poziv nerado
kraj vrata eka
ako vaan posao ima.
3.
Vatra je potrebna onom
ko je uao
i hladno mu je oko kolena;
hrana i odea
oveku su potrebni
kad stigne s puta preko planine.
4.
Voda i runik
i prijateljske rei
oveku su pre obeda potrebne;
gostoljubiv duh
rado bi sreo,
govor i utanje nanovo.
5.
Razum je potreban onom
to daleko putuje,
kod kue je ivot lak;
na porugu su svi
koji nita ne znaju
a meu pametne ljude dou.
6.
Sposobnostima svojim
nemoj se nikad hvaliti,
radije paljivo razum pokazuj;
kad pametan i utljiv
stigne na imanje,
retko mu se zlo dogodi.
7.
Oprezan gost
u goste pristigao
sedi s napetim ulima;
ui sluaju,
oi tragaju,
tako se pametan uva.
8.
Srean je onaj
koji slobodno slua
pohvalu i tople rei;
nezgodno je
kada sud drugih
u zatvorenim grudima sedi.
9.
Srean je onaj
koji kod samog sebe ima
pohvalu i razum na svetu;
loi saveti
esto mogu doi
iz tuih grudi.
10.
Bolji teret
niko ne nosi
od mnogo razuma;
na stranom imanju
bolje je od zlata;
razum je uteha siromaha.
11.
Bolji teret
niko ne nosi
od mnogo razuma;
goru uinu
na putu niko nema
od onog ko se prepije.
12.
Tako dobro za ljude
kako ljudi kau,
ipak pivo nije;
to vie pije
to manje moe
svojim malim razumom upravljati.
13.
Ptica zaborava krui
nad pijankom,
svakom oveku razum krade;
perje me je te ptice
jedanput dodirnulo
na Gunlodovom imanju.
19.
Rog s pivom isprazni,
ali umeren s piem budi,
govori to treba ili uti;
nazvati loim
niko nee
ako onda rano ode u krevet.
14.
Pijan bejah,
mrtav pijan,
kod umnoga Fjalara;
na pijanci je
najbolje to
to se razum vraa.
20.
Prodrljivom oveku,
ako razum manjka,
u ivotu se sveti;
esto stomak ini
oveka smenim
kad je meu pametnim ljudima.
15.
Mualjiv i paljiv
mora kneev sin biti
i oruju vet;
vedar i veseo
treba svaki ovek da bude
sve do smrtnog dana.
21.
Stoka zna
kad je kod kue ekaju,
na imanje se s pae vraa,
ali nerazuman ovek
nikad ne zna
meru svoga stomaka.
16.
Nesmeo ovek
veruje da e veno iveti,
ako se dobro pazi u borbi;
ali starost mu nikad
mira nee dati,
ako ga koplje potedi.
22.
Jadan ovek
naopake naravi
stalno se ali i kudi;
treba da zna,
ali ne zna,
da i sam ima mana.
17.
Budala zeva
i glupo mrmlja
kad kao gost na slavlju sedi;
im dobije
prvi gutljaj
sav mu razum nestane.
23.
Nepametan ovek
uvek bdi
i mnoge misli premee;
umoran je
kad dan stigne
sve je u neredu kao i pre.
18.
Mnogo meu ljudima
treba putovati
pre no to se sigurno moe znati
ta se krije
u duhu onog
to razumom svojim ume da upravlja.
24.
Nepametan ovek
veruje da su svi nasmejani,
njegovi dobri prijatelji;
a ne zna
da iza ljubaznih rei
pametan moda prevaru krije.
13
25.
Nepametan ovek
veruje da su svi nasmejani,
njegovi dobri prijatelji;
brzo otkrije
kad na sabor krene
da e ga malo njih podrati.
31.
Smatra da je pametan
kad najzad ode
gost to gosta uvredi;
sedeo i smejao se
ne shvatajui
bes to je oko njega rastao.
26.
Nepametan ovek
misli da sve shvata
u kutku svoje izbe;
ali rei za odgovor
nikad nema
kad ga ljudi pitaju.
32.
Prijatelji su mnogi
i dobro se slau
dok se kao gosti na gozbi ne sretnu;
tako e doveka biti
i uvek biti:
gost se s gostom svaa.
27.
Nepametnom je oveku
meu drugim ljudima
najbolje da uti;
niko ne zna
da on nita ne zna
ako jezik dri za zubima.
33.
Uvek se sam
na vreme najedi
ako ne ide na gozbu;
ne valja sedeti
alav i nesit
ni re ne prozboriti.
28.
Misli da je pametan
onaj ko novosti skuplja
i meu ljudima ih iri;
nikad ne umeju
deca ljudi
jezik za zubima da dre.
34.
Izokola se
do nevernog prijatelja ide
i kad kraj puta stanuje;
ali do pravog prijatelja
preice vode
i najdalje kad stanuje.
29.
Re oveka
koji nikad ne uti
esto poiva na nesigurnom tlu;
brzoplet jezik
koji uzda nema
esto sebi navue nesreu.
35.
Oprosti se,
ne ostaj u gostima
stalno kod istog;
lako se moe dogoditi
da i najdrai dosadi
ako zaboravi da ode.
30.
oveka koji rado
u kui kao gost biva
potedi prezrivih pogleda;
smatra da je pametan
onaj koga ne pitaju,
sedi miran i uti.
36.
Mali je dom
bolji no nikakav,
kod kue je svako svoj gospodar;
s dve koze
i sopstvenom izbom
nikad ne mora da prosi.
14
37.
Mali je dom
bolji no nikakav,
kod kue je svako svoj gospodar;
srce krvari
u grudima onog
ko hranu mora da prosi za obrok svaki.
38.
Niko ne treba
ni koraka
od oruja svog na polju da ode;
jer neznano je znati
po putu dok putuje
kad e koplje zatrebati.
39.
Dobro svoje
koje je sam stekao
treba ovek na svoje dobro da troi;
esto neprijatelj dobije
ono to prijatelju bee namenjeno;
mnogo ta gore poe no oekivano.
41.
Odea i oruje
pokloni su za prijatelja,
to ini prijateljstvo vidljivim;
najdue traje,
ako srea hoe,
kad prijatelji poklone razmenjuju.
42.
Prijatelju svome
budi prijatelj
i dar uzvrati uzdarjem;
ali ako ti se smeje,
smej se i ti,
laju ga za prevaru nagradi.
43.
Prijatelju svome
budi prijatelj,
njemu i njegovim prijateljima;
I opet o onom
kome ne veruje:
vidi li prevaru u njegovom duhu,
smei mu se,
ali skrivaj svoje misli,
nek uzdarje ide za dar.
47.
Dareljivi, hrabri
ljudi najbolje ive,
retko tugu nose;
ali bednik misli
da je sve opasno,
krtica se poklona kloni.
49.
Odeu dadoh
na zelenom polju
dvojici drvenih ljudi;
stajae onde kao delije
s odeom koju dobie,
bez smelosti je go ovek.
15
50.
Mlad bor vene
na posnom tlu,
bez kore i etina;
takav je ovek
koji prijatelje nema,
zato dugo da ivi?
51.
Prijateljstvo gori
pet dana
kao vatra meu nevernim prijateljima;
ali estog dana
sve se zgasi
i nestane prijateljstva.
52.
Nemoj stalno
davati velike poklone;
esto zahvalnost nedostaje;
s pola pogae
i polupraznom aom
dobih dobru pratnju na putu.
53.
Mala plima,
mala oseka:
mali je duh ljudski;
niti su svi
podjednako pametni,
svugde je sve razliito.
54.
Osrednje pametan
treba da bude,
ne suvie uman;
najlepi ivot
onaj ovek ivi
koji zna umereno mnogo.
55.
Osrednje pametan
treba da bude,
ne suvie uman;
bezbrino je srce
retko u grudima
prepametnog.
56.
Osrednje pametan
treba da bude,
16
ne suvie uman;
unapred niko ne treba
svoju sudbu da zna,
to samo brigu u duhu stvara.
57.
Cepanica gori
i pali cepanicu,
plamen podstie plamen;
zajedno s drugima
znanje sabira,
usamljen ovek maloznan ostaje.
58.
Rano izjutra
mora da ustane i izae
ko eli ivot i bogatstvo da stekne;
retko plen uhvati
vuk to lei
a spavalica pobedu.
59.
Rano izjutra
mora da ustane i izae
ko ljude zapoljava;
mnogo se gubi
s jutarnjim snom,
ranoranilac je ve upola bogata.
60.
Suve cepanice
i kora za krov,
po tom se ovek meri,
po drvetu
koje moda traje
pola godine ili celu.
61.
ist i sit
treba na sabor da jae
ak i kad je odea pohabana;
ne stidi se
obue i kabanice
niti konja
kako god jadan bio.
62.
Gladan traga
nad vodom letei
orao iznad mora prastara;
takav je ovek
nekome prijatelji,
nekome bogatstvo,
nekome dobro uinjen rad.
70.
Bolje iv
nego neiv biti,
ako si iv, lako e kravu stei;
poar videh kako besni
na imanju bogataa,
a smrt ekae kraj vrata.
71.
opav moe konja da jae,
bezruki pastir da bude,
gluv se bori i vredi;
slep je bolje
nego spaljen biti;
malo je od lea koristi.
72.
Dobro je imati sina
pa makar kasno roena,
da ostane za palim ovekom;
retko spomenik
kraj puta stoji
ako ga sin za ocem ne podigne.
73.
Dvoje je u istoj vojsci.
ali jezik je ubica glave,
u kabanici skrivenu
nazirem pesnicu.
74.
S bogatom uinom
no lako prolazi,
kad jedri s malim jedrima;
vetar se moe okrenuti jesenje noi;
za pet dana
esto se menja,
a jo ee za mesec.
75.
Ne zna
onaj ko nita ne zna
da zlato mnoge sludi;
neko je zlata pun,
neko je siromah,
nemoj mu to zameriti.
17
76.
Umire stoka,
umiru ljudi,
i sam tako umire;
ali sjaj rei
nikad ne umire
u asnom glasu po smrti svakoj.
77.
Umire stoka,
umiru ljudi,
i sam tako umire;
jedno znam
to nikad ne umire,
sud o smrti svakoj.
78.
Pune torove
videh kod Fitjungovih sinova,
sad stoje s prosjakim tapom;
bogatstvo brzo nestaje
kao treptaj oka,
varljiv je to prijatelj.
79.
Ako nemudar ovek
ljubav kod devojke stekne,
i dobije dobro i zlato,
tad raste njegova nadmenost,
ali nikad razum,
sigurno u glupost ide.
80.
To spozna onaj
ko o runama pita,
rune sila to vladaju,
one koje dini bogovi sainie,
i najmoniji znalac sreza,
da je najsigurnije utati.
81.
S veeri dan hvali,
enu kad je spaljena,
ma kad je upotrebljen,
mladu kad je udata,
led kad ga pree,
pivo kad je popijeno.
82.
Po vetru drvo obaraj,
po lepom vremenu veslaj,
18
88.
94.
Niko drugog
nikad da ne rui
za ono to se mnogima dogaa:
lako moe
elja jaka
od mudrog budalu da uini.
89.
bratovom ubici
ako ga sretne na putu,
poluizgoreloj kui,
brzonogom konju;
uzalud je konj,
ako nogu slomi ;
ne budi samouveren
da u sve to veruje.
90.
95.
Ono to u srcu stanuje
zna samo ovek sam,
u duhu je svako usamljen;
najgora je boljka
za oveka svakog
da ga nita ne raduje.
96.
Tako sam oseao
dok sam u au leao
i devojku ekao;
puno mi nje
bee srce,
ali nikad ne bi moja.
97.
Bilingovu devojku
na dueku naoh
kako spava kao sunce divna;
kneevska ast
nita ne bee
spram imati to belo telo.
98.
S veeri, Odine,
doi nanovo,
ako mene eli da dobije;
sve moe poi naopako
ako dvoje nije
zajedno za to.
99.
Povukoh se nazad,
miljah da ugovor
o ljubavi vrst bee,
moja je trebalo biti,
miljah siguran,
svom eljom i mislima.
19
100.
Kad vee pade
i opet dooh,
cela garda bee budna;
plamtee buktinje
prema meni nosie,
tekim putem moradoh da krenem.
101.
Kad u svitanje
nanovo dooh,
straa u sali spavae;
kuku jednu naoh
vezanu za krevet
gde mi slatka devojka spavae.
102.
Izbliza se moe
dogoditi da devojka dobra
prevrtljiva bude,
to iskusih
onda kad pokuah
da lukavu devojku namamim;
ona me samog prevari,
podsmeh dobih i ruganje
i nikad je ne imadoh.
103.
Vedar u kui
i dobar prema gostima
i uman ovek treba da bude,
vet na reima i pamtljiv
ako hoe mnogo znanja da ima,
i esto da o dobrome govori;
budalom se moe nazvati
ako premalo govori,
to je znak glupaka.
104.
Do jotuna odoh,
sad sam opet kod kue,
malo to onde utei dobih;
postigoh cilj
uz mnogo rei
u Sutungovim salama.
105.
Gunlod mi onde dade
na pozlaenoj stolici
gutljaj skupocene medovine;
zlo uzdarje
20
ja onde ostavih
za celu njenu duu,
za ranjeni duh njezin.
106.
Ratijeva usta
za mene put nainie,
progrizoe brdo;
iznad i ispod
idoe jotunski puti,
tako spasoh ivot i telo.
107.
Dobra bee kupovina
i dobro je iskoristih,
vetom mnogo ne manjka;
jer Odreri je sad
ovde gore stigao
na staro sveto tlo.
108.
Pitanje je da li bih mogao
itav kui stii
s jotunova imanja
bez Gunlodine pomoi,
dobre devojke,
one to ruku oko mene svinu.
109.
Kad sunce izae
ue divovi
novosti o Visokom
u Domu visokog;
raspituju se za Bolverka;
da li je kod bogova silnih
ili ga je sam Sutung ubio?
110.
Zakletvu na prsten
verovah da Odin poloi;
ko onda da mu na re veruje?
Prevarom i podvalom
uze Sutungovo pie,
a Gunlod ostade plaui.
111.
Vreme je za govor
sa stolice umnih,
onde napolju kraj Urdova izdana;
videh i utah,
videh i utah,
117.
Nevernu enu
videh da govori tako
da jednom oveku smrt navue;
lani jezik mu
smrsi konce,
a ni re ne bee istina.
119.
115.
Savetujem ti, Lodfafnire,
i posluaj moje savete,
na radost i korist ako naui,
na probitak i sreu ako zapamti:
nikada nemoj zavesti
tuu enu
da ti prijateljica bude.
116.
Savetujem ti, Lodfafnire,
i posluaj moje savete,
na radost i korist ako naui,
na probitak i sreu ako zapamti:
Ako po planini ili fjordu
hoe da putuje,
dovoljno poputnice ponesi.
121.
21
122.
Savetujem ti, Lodfafnire,
i posluaj moje savete,
na radost i korist ako naui,
na probitak i sreu ako zapamti:
Neto tako nemudro
nikad nemoj initi
kao to je svaa sa budalom.
123.
Nikada ti
ovek zao
za dobro delo zahvaliti nee,
ali dobar ovek
pohvalu ti donosi
i ini da drugi do tebe dre.
124.
Onaj kome moe
otvoriti duu,
bie ti kao brat po uzgoju;
biti prevrtljiv
gore je od svega;
onaj ko se samo pravi vaan
jadan je prijatelj.
125.
Savetujem ti, Lodfafnire,
i posluaj moje savete,
na radost i korist ako naui,
na probitak i sreu ako zapamti:
ne troi ni tri rei
na svau s ludim;
pametan esto poputa
gde glup napada.
126.
Savetujem ti, Lodfafnire,
i posluaj moje savete,
na radost i korist ako naui,
na probitak i sreu ako zapamti:
Ne pravi obuu
ili drku za oruje
sem za sebe sama;
ako se drka iskrivi
ili obua ulja
nesrea je na putu.
127.
Savetujem ti, Lodfafnire,
i posluaj moje savete,
22
132.
Savetujem ti, Lodfafnire,
i posluaj moje savete,
na radost i korist ako naui,
na probitak i sreu ako zapamti:
Nikad ne pozdravljaj
podsmehom i ruganjem
gosta ili ljude na putu.
133.
esto nisu sigurni
oni to u kui sede
kakav je ovek koji dolazi;
niko nije tako dobar
da nema mane
ili tako bedan da nita ne ume.
134.
Savetujem ti, Lodfafnire,
i posluaj moje savete,
na radost i korist ako naui,
na probitak i sreu ako zapamti:
Prastarom mudracu
nikad se ne smej,
esto je dobro to stari kau;
esto pametan govor
iz sasuenog meha stie
to visi meu koama
i lei meu krznima
i ljulja se meu crevima.
135.
Savetujem ti, Lodfafnire,
i posluaj moje savete,
na radost i korist ako naui,
na probitak i sreu ako zapamti:
Ne alji gosta
s pogrdama kroz vrata;
dobro se brini za siromahe.
136.
Jak mora biti
stub u kapiji
koja se okree otvorena za sve;
daje li poklone,
dobro e ti ii
i niko se nee moliti da te zlo snae.
137.
Savetujem ti, Lodfafnire,
i posluaj moje savete,
23
142.
rune e nai,
rune tumaiti,
veoma velike crte,
veoma guste crte,
koje veliki znalac ureza
i sile sainie
i Hroptati uklesa,
143.
Odin kod asa,
a za alfe Dain,
i Dvalin za rod patuljaka;
Asvin ureza
za narod divova,
ja sam neke urezah.
144.
Zna li kako da urezuje,
zna li kako da tumai,
zna li kako da boji,
zna li kako da kua,
zna li kako da moli,
zna li kako rtvu da prinosi,
zna li kako da alje,
zna li kako da kolje?
145.
Bolje je nemoljen
nego da previe rtvuje,
onaj ko daje, ite uzdarje,
neposlato je bolje
nego previe rtvovano.
Tako urezivae Tund
u praskozorju vremena,
gde gore usade,
gde se opet vrati.
146.
Bajalice znam
koje ni kraljeva ena
ni iko drugi ne zna;
Pomo se jedna zove,
i ona e ti pomoi
protiv stvari i briga
i jada mnogih.
147.
Drugu znam
jednu koja svima treba
to iscelitelji ele da budu.
24
148.
Treu znam
koja mi mnogo treba
ako hou da spreim one koji me mrze;
seiva tupim
svojim neprijateljima,
tad oruje vie ne grize.
149.
etvrtu znam
ako ljudi skuju
okove oko mojih ruku i nogu;
bajam tako
da opet hodam;
okovi oko nogu padaju s njih,
veze na rukama pucaju.
150.
Petu znam
ako vidim neprijateljsko koplje
kako u buljuk juri;
koliko god jako da leti,
mogu da ga zaustavim,
samo da ga stignem pogledom.
151.
Petu znam
ako me rani koren
drveta za maije pogodnog;
onaj ko eli
da podjari moju mrnju,
od toga teta ih stigne vie nego mene.
152.
Sedmu znam
ako vidim salu da gori
oko onih to su u njoj na klupama;
koliko iroko da gori,
mogu da je spasem;
tako umem svoja bajanja da kazujem.
153.
Osmu znam
koja svima to je znaju
radost i korist donosi;
ako mrnja raste
meu sinovima glavara
to mogu odmah da sredim.
154.
Devetu znam
ako u nevolju zapadnem
i moram da spasem brod to tone,
oluju na moru
zaustavljam
i smirujem more itavo.
155.
Desetu znam
ako vidim vetice
kako se igraju u vazduhu;
mogu da uinim
na krive puteve da stignu
od kue i oblija,
od doma i duha.
156.
Jedanaestu znam
ako u boj idem
s dobrim starim prijateljima;
pod titom bajam
silno se kreu
neranjeni u bitku,
neranjeni iz bitke,
neranjeni sve vreme.
157.
Dvanaestu znam
ako na drvetu vidim
mrtvaca kako visi na konopcu,
reem i bojim
rune tako
da le oivi
i sa mnom govori.
158.
Trinaestu znam
ako lino doem
i deaka vodom posvetim;
on ne gine
ako se u borbi nae,
od maa ne pada.
159.
etrnaestu znam
ako ljudima elim
imena bogova da iskaem;
sve ase
i sve alfe ja poznajem;
162.
Sedamnaestu znam
da to kasnije
mladu devojku izgubim.
Sve bajalice
mora izbei
dugo, Lodfafnire,
na sreu ako naui,
na uspeh ako zapamti,
na korist ako prihvati.
163.
Osamnaestu znam,
koju nikad ne poduavam
devojku ili enu mukarca
sve je dobro
ako samo jedan nju ume,
takav je kraj bajalica
osim one jedine
koja mene grli
ili mi je sestra roena.
164.
Sad su rei Visokog iskazane
u Domu visokog,
za dobrobit dece ljudi,
na nesreu sinovima jotunova.
Srea onome ko ih kaza,
srea za onoga ko ume,
nek ih koristi ko ih sad naui,
srea za onoga ko u.
25
RIGOVO NABRAJANJE
U jednom starom kazivanju govori se da jedan od asa, bogova, po imenu Heimdal,
bee na putovanju du neke obale. Tu stigne do jednog imanja i nazva se Rigom. Po tom
kazivanju je ova pesma napravljena:
1.
Jednom stie on,
umni as,
star i snage pun,
po zelenim putevima.
moan i hitar
stie Rig koraajui.
2.
Hodae tako dalje
sredinom puta,
stajae onde izba
s vratima zatvorenim,
ue u kuu,
vatra na podu goree,
jedan sedi par
kraj ognjita sedee,
Ai i Eda
s prastarom podvezaom.
3.
Rig imade savete
dobre da im da,
sede mirno
na sred klupe
i suprunici
svako sa druge strane.
4.
Uze onda Eda
teku pogau,
debelu i grubu,
punu ljuski,
na sred daske je
ona iznese,
na sto stavi
iniju s vodom od skuvana mesa,
lepo tele
za gosta skuvae.
5.
Rig imade savete
dobre da im da,
ustade
u krevet ode,
26
zatim lee
u sred kreveta,
a suprunici
svako sa druge strane.
6.
Tri noi on ostade
stanovae kod njih,
ode zatim dalje,
po sred puta,
devet meseci proe
od gostovanja njegova.
7.
Dete dobi Eda,
posue ga vodom,
crnokoo,
nazvae ga Rob.
8.
Vremenom poraste
i lepo mu bee;
po akama njegovim
koa bee rapava,
iskrivljeni zglavci
[nokti grubi],
prsti debeli,
runo lice,
pogrbljena lea,
duge pete.
9.
Na rad je iao
snagom svom,
konopac od like pleo,
spravljao terete,
granje kui nosio
po ceo dan.
10.
Doe do imanja
ena hodajui
s blatom po nogama,
opaljene ruke,
iskrivljen nos,
zvae se Ropkinja.
11.
Sede mirno
na sred klupe,
sin u kui
kod nje je sedeo;
govorio i aputao,
krevet spremie,
Rob i Ropkinja,
nakon radnih dana.
12.
Decu dobie,
gradili su i lepo im bee,
Reim i Klegi
imena im behu, mislim,
Klur i Fjosni,
Fulne, Kjefsi,
Drumb, Digralde,
Drot i Hosvi,
Lut i Legjaldi,
ograde su popravljali,
njive gnojili,
svinje gajili,
koze uvali
i treset kopali.
13.
Keri im se zvahu
Drumba i Kumba,
Okvinkalva
i Arinevja,
Isja i Ambat,
Eikiplugin,
Totruhipja
i Tronubeina.
Od njih potiu
svi rodovi roblja.
14.
Rig ode dalje
pravo putem;
stajae kua
s vratima zatvorenim;
ue u sobu,
vatra na podu goree,
tu sedae jedan par
s poslom svojim.
15.
Mu drvo za preku
na razboju deljae;
brada bee ista,
uperak na elu imae,
koulja dobro stajae,
dole bee drven pod.
16.
ena tu sedae,
kolovrat okretae,
rukama radie,
spremae tkanje,
na glavi kapu imae,
pojas oko grudi,
maramu oko vrata,
na ramenima kope;
Avi i Ama
posedovae kuu.
17.
Rig imade savete
dobre da im da,
[sede mirno
na sred klupe
i suprunici
svako sa druge strane.]
18.
[Uze Ama...]
19.
[Rig imade savete
dobre da im da],
ustade
u krevet ode,
zatim lee
u sred kreveta,
a suprunici
svako sa druge strane.
20.
Tri noi on ostade
stanovae kod njih,
ode zatim dalje,
po sred puta,
devet meseci proe
od gostovanja njegova.
27
21.
Dete dobi Ama,
vodom ga posue,
ena Momka
u lan umota,
crvene puti bee
s budnim oima.
26.
Rig ode dalje
pravo putem,
stie do sale,
prema jugu vrata okrenuta,
zatvorena behu,
u stubu alka.
22.
Vremenom poraste
i lepo mu bee,
bikove je krotio,
ralo pravio,
kuu tesao,
senike gradio,
kola pravio
i za plugom hodao.
27.
Unutra ue,
posut bee pod,
suprunici sedee,
jedno u drugo gledae,
igrae se prstima,
Otac i Majka.
23.
Doma je odvezoe
s kljuevima za pojasom
i haljinom od kozje koe,
udadoe za Momka.
Snar, snaha, se zvae,
sedee pod mladinim velom;
uzee se,
prstenjem se darovae,
spremie krevet
i stan stvorie.
24.
Dete dobie,
gradie i lepo im bee,
Hal i Dreng,
Hauld, Tegn i Smid,
Breid, Bondi,
Bundinskegi,
Bui i Bodi,
Bratskegi i Seg.
25.
Keri dobie
s ovim imenima:
Snot, Brud, Svani,
Svari, Spraki,
Fljod, sprund i Viv,
Feima, Ristil.
Od njih potiu
svi rodovi seljaki.
28
28.
Domain je sedeo
i strele pravio,
tetivu uvrtao
i na luk stavljao;
domaica je gledala
ruke svoje,
lan gladila,
rukave zatezala;
29.
maramu podie,
na grudima bro imade,
plavoarenu potkoulju,
iroke rukave;
obrve blistave,
grudi svetlije,
vrat belji
od sveega snega.
30.
Rig imade savete
dobre da im da,
ustade
u krevet ode,
zatim lee
u sred kreveta,
a suprunici
svako sa druge strane.
31.
Onda uze Majka
areni zastira,
beo od lana,
stavi ga na sto;
zatim uze
krike tanke,
bele od penice,
na zastira ih stavi.
32.
Na sto iznese
prepune inije
srebrom ukraene;
stavi na sto
ptice peene,
slaninu i bupce,
ae srebrom okovane,
ibrik s vinom;
pili su i zborili
dok dan ne zae.
33.
Rig imade savete
dobre da im da;
ustade,
do kreveta ode,
[zatim lee
u sred kreveta,
a suprunici
svako sa druge strane.]
Tri noi on ostade
stanovae kod njih,
ode zatim dalje,
po sred puta,
devet meseci proe
od gostovanja njegova.
34.
Sina dobi majka,
u svilu ga umota,
vodom ga posue,
Knez ga nazvae;
svetla mu bee kosa,
beloputi obrazi,
oi otre
kao u mladuneta zmije.
35.
Stasa Knez
u sali,
titom je vitlao,
stavljao tetive
na lukove svoje,
strele pravio,
dilit bacao
i franako koplje;
konje jahao,
pse podbadao,
nauio da pliva
i ma je isukivao.
36.
Iz ume izae
Rig hodajui,
Rig hodajui,
naui ga runama;
ime mu svoje dade,
sinom ga nazva;
zamoli ga da uzme
batinike zidine,
batinike zidine,
prastara selita.
37.
Zatim je jahao
kroz crne ume,
planine injem posute,
sve do sale jedne;
urezivao tit,
kopljem vitlao,
konja pusti da juri,
ma isuka,
bitku izazva,
polje crveno oboji,
leine napravi,
zemlju zadobi.
38.
Sam je posedovao
osamnaest imanja,
delio blago,
svima dade
skupoceni nakit
i vitke konje,
tedar sa zlatom
i prstenjem bee.
39.
Poslanici idoe
po rosom ovlaenim putevima,
dooe do sale
gde Glavar ivee;
ki tu sedee,
vitkoprsta,
pametna i beloputa,
zvae se Erna.
29
40.
Isprosie je
i kui je odvezoe,
udade se za Kneza,
ode pod lan;
zajedno su iveli
sreni onde,
poveae rod,
postadoe prastari.
41.
Bur se zvae najstariji,
Barn drugi,
Jod i Adal,
Arving i Mag,
Nid i Nidjung
vetine sve nauie
Son i Svein
plivanje i na tabli igru ,
Kund se zvae jedan,
Kon najmlai.
42.
Tako su rasli
sinovi Kneevi;
konje krotili,
strele deljali,
titove oblikovali,
kopljem vitlali.
43.
Ali Kon mladi
znade rune,
rune vremena,
veite rune;
vie on znade:
ljudski ivot da spase,
seiva da otupi,
more da smiri;
30
44.
naui govor ptica,
plamene da zgasi,
brige da ublai,
duhu mir da prui,
snagu imae
kao osmorica ljudi.
45.
Sa Rigom se nadmetao
u vetini runa,
lukavost koristio
i bi bolji;
tad stee pravo
i vlast nad
imenom Rigovim
i znanjem runa.
46.
Kon mladi je jahao
kroz ipraje i ume,
putao strele da lete
i ptice zautae.
47.
Tad ree jedna vrana,
sedee na grani:
zato ti ptice,
Kone, mladiu, obara?
radije bi trebalo
konja da mamuzne,
ma da isue
i neprijatelja obara.
48.
Dan i Danp
imaju bogate sale,
bolju batinu
nego to je tvoja,
jau brzo
brod preko mora,
seiva im grizu
krvave rane.
PESMA O TRIMU
1.
Vingtor pobesne
kad se probudi
i eki svoj
nigde ne nae,
tresae bradom,
bacae kosu,
Jordin sin zaludu
oko sebe pipae.
2.
I uze re
i prvo ree:
Sluaj sad, Loki,
ta se dogodilo,
to niko ne zna
ni na zemlji
ni na nebu:
eki je moj ukraden.
3.
Otidoe tad do Frejina
lepa imanja
i uze re
i prvo ree:
Pozajmi mi, Freja,
tvoje pernato oblije,
da eki svoj
moda povratim?
Freja ree:
4.
Rado u ga dati
da je i od zlata,
dobio bi ga
da je i od srebra.
5.
Odlete zatim Loki,
pernato oblije utae,
dok ne stie izvan
imanja asa
i stie unutar
imanja jotunova.
6.
Trim sedee na humu,
kralj divova,
pletee traku od zlata
za kuke svoje
i skraivae grivu
na kobilama svojim.
Trim ree:
7.
ta se zbiva s asima?
ta se zbiva s alfima?
Zato sam stie
u dom jotunova?
Loki ree:
Zlo je s asima,
zlo je s alfima!
Jesi li ti onaj to krije
Hloridov eki?
8.
Da, ja krijem
Hloridov eki
dva dana hoda
duboko pod zemljom;
niko nee povratiti
eki odande
ko mi ne dovede
Freju za mladu.
9.
Odlete zatim Loki,
pernato oblije utae,
dok ne stie izvan
doma jotunova
i stie unutar
imanja asa;
srete zatim Tora
u sred imanja
i uze re i prvo ree:
10.
Nosi li nagradu
za trud svoj?
Reci sad iz vazduha
istinu o putu!
ovek koji sedi
brzo zaboravlja,
a onaj ko lei,
esto lae.
31
11.
Muka je bilo
i ja nagradu nosim:
kod Trima je eki tvoj,
kralja divova,
niko nee povratiti
eki odande
ko mu ne dovede
Freju za mladu.
16.
neka mu veza kljueva
za pojasom zvecka
i enska odea
preko kolena pada,
na grudi mu uvrstimo
iroko kamenje
i veto maramu
zaveimo.
12.
Zajedno divnoj
Freji odoe,
i uze re
i prvo ree:
Stavi sad, Freja,
veo na sebe,
pa idemo ti i ja
u dom jotunova.
17.
Ali onda ree Tor,
pouzdani as:
Mene e asi
zvati bednim
ako veo za mladu
na mene priveu.
13.
Freja besnee,
frktae od ljutnje,
soba se tresijae
i pod njom drhtae,
pue dra irokog
ukrasa Brisinga:
Luda za mukarcima
morala bih biti
kad bih s tobom
u dom jotunova otila.
14.
Skupie se svi
asi na saboru
i boginje
sve na savetu;
bogovi raspravljahu
temeljito o tom
kako eki Hloridov
da povrate.
15.
Heimdal uze re,
najbelji bog,
budunost vidi
kao svi bogovi vani:
Svezaemo na Tora
veo za mladu,
dati mu iroki
ukras Brisinga,
32
18.
Tad ree Loki,
Lauvejin sin:
uti sad, Tore,
s takvom priom!
Ubrzo e jotunovi
u Asgardu stanovati
ako ti svoj
eki ne donese.
19.
Onda svezae na Tora
veo za mladu
i iroki
ukras Brising,
stavie vezu kljueva
da za pojasom zvecka
i ensku odeu
preko kolena da pada,
na grudi mu uvrstie
iroko kamenje
i veto maramu
svezae.
20.
Tad ree Loki,
Lavejin sin:
Povedi me sa sobom
kao slukinju,
idemo tako ti i ja
do doma jotunova?
21.
Ubrzo behu oba
jarca dovedena,
terani u rudi
treba da jure;
zemlja planu
i planine pukoe;
Odinov sin terae
do Jotunheimena.
26.
Tu sedee lukava
sluavka,
rei nae za odgovor
na jotunov govor:
Freja nije jela
osam dana
u ludoj enji
za domom jotunovim.
22.
Ali tad ree Trim,
kralj divova:
Prostrite slamu
po klupama, divovi!
Evo mi dovode
Freju kao mladu,
ki Njordovu
iz Noatuna.
27.
On podie veo
eljan poljupca,
ali odskoi unazad
pravo preko sale:
Zato Freja ima
tako uasne oi?
Plamen mi se uini kako ee
iz njenih oiju!
23.
Krave sa zlatnim rogovima
hodaju ovde kraj ograde
i ugljenocrni volovi
na radost jotunova;
blaga imam dovoljno,
zlata imam dovoljno,
sad mi samo Freja
jo nedostaje.
28.
Tu sedee lukava
sluavka,
rei nae za odgovor
na jotunov govor:
Freja nije jela
osam dana
u ludoj enji
za domom jotunovim.
24.
Vee brzo pade,
tmina se stee
i pivo bi nasuto
u jotunskome domu;
jednoga vola pojede,
osam lososa,
sve dobre zalogaje
namenjene enama,
Sifin mu isprazni
tri bureta medovine.
29.
Unutra ue jadna
jotunova sestra;
ona zamoli
za poklon od mlade:
Daj da crveno
od tebe prstenje dobijem
ako hoe da ima
svu moju ljubav,
svu moju ljubav
i sve moje prijateljstvo!
25.
Ali tad ree Trim,
kralj divova:
Gde vide mladu
otrije da grize?
Nikad ne videh mladu
jae da grize
ili devojku vie da pije
medovinu od ove.
30.
Ali tad ree Trim,
kralj divova:
Unesite eki,
mladu treba posvetiti,
poloite sad Mjolnija
devojci u krilo,
neka nas posvete
Varijevim rukama.
33
31.
Hloridovo srce
smejae se u grudima
kad postojani
eki oseti;
Trima prvo ubi,
kralja divova,
smrvi tad sav
jotunski rod.
32.
Ubi i prastaru
jotunovu sestru,
koja se usudi da zamoli
od mlade poklon,
ona dobi udare
umesto novia
i udarac ekia
namesto brda prstenja.
Tako Odinov sin nazad
svoj eki zadobi.
PESMA O SKIRNIJU
Frei, Njordov sin, sedeo je na Hlidskjalfiju o posmatrao sve svetove. Pogledao je i u
Jotunheim, Dom divova, i onde video jednu divnu devojku kako prelazi od oeve upe
do kue. Od toga zadobi teku muku na srcu.
Skirne se zvae Freiev sluga. Njord ga zamoli da ode i porazgovara sa Freiem. Tad
ree Skadi:
1.
Ustani sad, Skirni,
idi hitro i zamoli
za razgovor s naim sinom;
pokuaj da sazna
ta to mui
snanoga momka.
Skirni:
2.
Gadne rei
mogu da oekujem, ini mi se,
u razgovoru s tvojim sinom,
ako pokuam da saznam,
na kog je ljut
taj snani momak.
Skirni.
3.
Reci mi, Frei,
prvi meu bogovima,
to elim da znam:
zato sam sedi
u pustim sobama,
moj gospodaru, po ceo dan?
34
Frei:
4.
Zato tebi da kaem,
mlado mome,
teke brine misli?
Svetlo vilenjako svetli
svih dana,
ali ne na moju udnju.
Skirni:
5.
Brige tvoje
nisu valjda toliko teke
da ih prijatelj ne sme znati;
u praskozorju vremena
zajedno mladi besmo,
moemo mi mirno zboriti.
Frei:
6.
Po Gimijevom imanju
hoda ona, videh je,
devojku meni tako dragu;
ruke joj svetlee,
a svetlo s njih
punjae nebo i more.
7.
Ona mi je tako draga
da od pradavna
jedan mukarac nije vie voleo;
ali nijedan as
i nijedan alf ne ele
da zajedno budemo.
Skirni:
8.
Konja tvog elim,
onog to visoko nosi
kroz mrak, palacavo plamenje,
i tvoj ma,
koji sam see
rod divova.
Frei:
9.
Konja e mog dobiti,
onog to visoko nosi
kroz mrak, palacavo plamenje,
i moj ma,
koji sam see
ako je hrabar onaj to ga isue.
Skirni ree konju:
10.
Mrano je napolju,
sad moramo krenuti
pravo preko planina od kia mokrih,
pravo preko buljuka divova;
obojica emo stii na cilj,
ili e nas obojicu oboriti
prejaki jotun.
Skirni ujaha u Jotunheim i stie do
Gimijevog imanja. Tu behu nekoliki
ljuti psi vezani za kapiju na ogradi
okolo Gerdine kue. On odjaha do
mesta gde je jedan pastir sedeo na
nekom humku i pozdravi ga:
11.
Reci mi, pastiru,
tu gde sedi na humku
i motri na sve puteve,
kako da sretnem
mladu devojku,
a da me psi ne izujedaju?
Pastir:
12.
Jesi li smrti posveen
ili si mrtvac moda?
Nikad nee
ni doveka sresti
Gimijevu lepu devojku.
Skirni:
13.
Bolje moe da bira
onaj ko napred sme
nego ko prestraen jadikuje;
neu izbei
onaj dan
koji kraj ivota znai.
Gerd:
14.
Kakve su to buka
i galama to ujem
ovde u kui naoj?
Zemlja se trese
i sve se kue
na Gimijevu imanju drmaju.
Jedna robinja ree:
15.
Ovde ovek jedan stoji,
s konja je sjahao,
konj po polju pase.
Gerd:
16.
Reci mu da ue
u nau kuu
i popije skupocenu medovinu;
mada se bojim
da onde napolju stoji
ubica moga brata.
17.
Jesi li od roda alfa
ili sinova asa
ili mudrih vana,
ti to si sam prejahao
preko besne vatre
ovamo do moga doma?
35
sa tvog vrata
ako mi sad re ne da.
Skirni:
18.
Jedanaest jabuka
ja imam, sve od zlata,
tebi u ih dati, Gerd,
kao uzdarje
ako mi bude rekla
da Freju daje celu svoju duu.
Gerd:
20.
Gerd:
24.
Nasilje nikad neu
u ivotu trpeti
ni za iju ljubav;
ali verujem
da sretne li Gimija,
bie borbe
izmeu borbe eljnih.
Skirni:
25.
Vidi li ovaj ma, devojko,
tanak i ukraen,
koji u ruci drim?
od njegovog seiva
pae prastari jotun,
tad je smrti posveen otac tvoj.
26.
ibom za kroenje ja udaram
i tebe u ukrotiti,
devojko, po svojoj volji;
onda e biti
onde gde te
niko vie videti nee.
27.
Za uenje e biti
kad napolje izae;
u tebe e Hrimni zuriti,
u tebe e svi buljiti;
znamenitija e biti
od uvara bogova,
onde gde zija iza kapije.
28.
Ludilo i oamuenost,
nemo i bol,
rastu sa suzama i tugom.
Sedi sad dole
jer hou da ti kaem
nadmonu udnju
i dvostruku tugu.
30.
Trolovi e te tui
po ceo dan
35.
Hrimgrimni se zove onaj
ija e sada biti,
dole ispod Kapije leeva;
40.
Reci mi, Skirni,
pre no to skine sedlo s konja
37
Skirni:
41.
Bari se zove,
kako obojica znamo,
tih i miran lug;
onde e Gerd tebi dati
nene zagrljaje
kad noi devet proe.
Frei:
42.
Duga je jedna no,
duge su dve,
mogu li izdrati da me jedu tri?
mesec mi dana esto
krai izgledae
nego sad no enje.
5.
Nita ne manjkae
Ilvingovom sinu,
kad Borghild rodi
svoje voljeno dete;
gladan gavran
na drvetu sedee,
ree drugome:
Vidim ovde neto!
2.
U tmini nonoj leae imanje,
suaje dooe,
one koje oblikovae
kneevu sudbu,
nadaleko znan
postae, rekoe,
kao kralj bie
najbolji od svih.
6.
Dan je stigao!
obuen u oklop
stoji Sigmundov naslednik,
dan star!
seva oima
kako ratnici ine,
prijatelj je kurjaka,
nama e radost doneti.
3.
7.
Konce sudbine
pletoe snano,
dok gradine padae
po Bralundu,
pletoe i zatezae
konce od zlata,
tano ga uvrstie
ispod sale meseeve.
Garda pozdravi
sina poglavice,
i dobre godine
svi oekivae;
kralj lino stie
iz buke bitke,
prui luk
mladome knezu.
4.
Krajeve svezae
na istoku i zapadu
okolo zemlje kojom
kralj vladae;
prema severu baci
Nerijeva ki
jedan kraj
naredi mu da uvek dri.
8.
Nazva ga Helgi
i dade mu
Solfjel, Snefjel
i Sigarvol,
Hringstad, Hatun,
Himilvang,
zmija krvi skovana
za Sinfjotlijeva brata.
38
9.
Stasa on
u krugu prijatelja,
kraljev sin,
u radosti i vedrini;
dade svojim gardistima
zlato za nagradu,
ne tedee plen
iz krvave bitke.
14.
Knez se odmarae
poto dole obori
Alfa i Ejolfa
kraj Orlovskog kamena,
Hjorvard i Havard,
Hundingovi sinovi;
Geirmimijev rod
bi iskorenjen.
10.
Kralj ne dopusti
ratnici da ekaju;
petnaest zima
bee knez samo
kad tvrdoga
Hundinga obori,
to dugo vladae
nad zemljom i ljudima.
15.
Tad blesnu svetlo
s Plamen planine,
i munje sevahu
iz svetla to stie;
valkirije jahae
preko Himilvanga,
poprskane krvlju
po oklopima svojim,
a veze zrakova
svetlee sa kopalja.
11.
Zatim digoe
Hundingovi sinovi
zahtev da dobrima
i zlatom krvarinu plati;
mnogo oni
izgubie u bitci,
i oca svog
i oevu batinu.
12.
Nikakvu globu
ne htede da im plati,
od njega batinici
krvarinu ne dobie;
Odinov bes
on im nagovesti
i otru oluju
elino sivih vrhova.
13.
Poglavice krenue
na susret maeva,
mesto borbe odredie
na Plamen planini;
Frodijev mir
prekidoe vojske neprijateljske,
preko tla ostrva
jurie Odinov pas.
16.
S lea konja
dade Hognijeva ki
zvek titova uminu
odgovor Helgiju:
Jo uvek imamo, mislim,
druga posla
doli pivo da pijemo
kod mladoga kneza.
18.
39
19.
Moj verenik stie
za nekoliko noi
ako ti ne izabere
poprite za njega
ili uzme devojku
silom od kralja.
Helgi:
20.
Nikad se ti nee bojati
Isungovog ubice
dok ja ivim
ma e zvoniti.
21.
Vladar poslae
poslanike
preko zemlje i mora
da skupe posadu;
bogato oni
enog zlata
ponudie ratnicima
i sinovima ratnika.
22.
Zamoli ih da poure
do bornih brodova,
spreme se za put
od Brandeisunda!
A poglavica ekae
dok ogromni buljuci
ratnika ne stigoe
sa Hedinseja.
23.
Ponosni jedree
od Stavsneseta,
zlatom ukraeni
dobri dugi brodovi;
Helgi upita
Hjorleifa, svoga prijatelja:
Jesi li pregledao
hrabru vojsku?
24.
Mladi kralj
odgovori drugome:
Dugo je trebalo brojati
od Traneira
sve ratne brodove
40
s dugim glavama
koji ujedrie
kroz Orvasund.
25.
Dvanaest stotina
vernih ljudi;
i dvostruko toliko
ljudi kralj ima
preko u Hatunu;
ovde e biti borbe!
26.
Kralj naredi pramani ator
s broda da bace,
tako da se ceo buljuk
ratnika probudi,
i hrabri ljudi
mirie na jutro;
poglavice podigoe
visoko gore grubo
tkana jedra
na Varinsfjordu.
27.
Vesla krckae
i gvoe lupae,
vikinzi veslae,
odjekivae titovi;
umei jurnu
kraljeva flota
daleko od zemlje.
28.
Takva bee buka
kad se sudarie
duge kobilice
s Kolginom sestrom,
kao bregovi pukoe
u udaru talasa.
29.
Helgi naloi
da jedra dignu;
ne odoe
sa sabora talasa
mada Agijeva
zla ki
htede da srui
konje pramaca.
30.
Ali visoko iznad mora
jahae Sigrun s njima
i spase ih sve
i brodove njihove;
iz Raninih aka
istre ona kraljeve
dobre morske ivotinje
kraj Gnipalunda.
31.
Tako lee s veeri
u Unavagiru
kneeva flota
lepo ukraena;
ali neprijatelji gledae
sa Svarinshauga
uz silan bes
skupljenu vojsku.
32.
Bogoroeni
Gudmund upita:
Ko je vladar,
onaj to zemlji
jedri s tom
jakom flotom?
33.
Sinfjotli ree
baci prema preki
crveni tit
i ivicom od zlata;
on bee zaliva uvar
koji umede da odvrati
i rei izmenja
sa plemenitim knezovima ;
34.
Reci to veeras
kad svinje bude hranio
i vukao na abar
kuke tvoje,
sad su Ilvingi
s istoka stigli,
eljni borbe
kraj Gnipalunda.
35.
Onde e Hodbrod
sresti Helgija,
mrzilac bekstva,
u sred flote;
onaj koji esto
orlove nahrani,
dok ti ljubljae usne
robinja kraj mlina.
Gudmund odgovori:
36.
Malo ti ima
ivotne mudrosti
kad tako baljezga
o jednom knezu;
sam ti ima
jednu hranu za vukove,
tvog sopstvenog brata
ubica ti posta,
rane si sisao
hladan oko njuke,
vukao se kao vuk
po kamenjaru i urvinama.
Sinfjotli:
27.
Ti bee proroica
na Varinseiju,
ti gadna enturao,
i lai govorae;
ti nikog drugog
ne htede da ima,
ree jednom,
sem Sinfjotlija.
38.
tetu ti izazva,
trolovska valikirijo,
odvratan i pohotan
kod Alfara bejae!
Svi Odinovi
ratnici se tukoe
da tebe uhvate
lana eno.
39.
Nas dvoje zajedno
na Saganesu
dobismo devet vukova;
svima ja otac bejah.
Gudmund:
41
40.
Ti ne posta otac
vukova fenrira,
mada si stariji
od svih njih;
tebe kod Gnipalunda
divovke
iz Torsnesa
utrojie.
41.
Sigejrov posine!
provue se ispod ekia
ue u umu
gde vukovi zavijahu;
sav jad
tebi zapade,
tvoga sopstvenoga brata
grudi ti rascepa;
znamenit postade
zbog dela niskoga.
Sinfjotli:
42.
Ti postade Granijeva nevesta
na Bravolu,
sa zlatnim valama,
spreman da kasa;
umoran i splasnut
kao enka irvasa postade
na mnogim planinskim stazama
dok me nosae.
Gudmund:
43.
Ti bee bedan
radnik:
Gulnije koze
ti muzae;
jedan drugi put
bee ti Imdijeva ki,
ljubavnica odevena;
da li jo da govorimo?
Sinfjotli:
44.
Radije bih
kraj Frekasteina
polegao gavranima
le tvoj
nego vukao na abar
42
kuke tvoje
ili svinje hranio;
gubi se sad!
Helgi:
45.
Bilo bi bolje,
Sinfjotli,
orlove sad obradovati
u otvorenoj borbi
nego se reima svaati
bez ikakve koristi
ma koliko vrelo
mrnja gorela.
46.
Nisu dobri
Granmarovi sinovi,
ali istinit govor
kneevima se pristoji:
u Moenovim domovima
ne nedostajae
elje za maeve,
to jasno pokazivahu.
47.
Ratnicvi jahae
besnom brzinom
na Svipudu i Svegjudu
do Solheima,
kroz oroene doline
i sumrane padine,
Skodemoen
drhtae onde gde projahae.
48.
Kneza sretoe
na dvoritu,
javie da neprijatelja
treba asom oekivati;
sa kacigom na glavi
stajae Hodbrod napolju,
oseae na rastojanju
jahanje ljudi od roda:
Sad su besni,
Nivlungi.
Gudmund:
49.
Ovamo jedre brodovi
brzo prema obali,
jeleni prstena
s dugim prekama,
titova gomila,
rezana vesla,
dobri kraljevi ljudi,
veseli Ilvingi.
50.
Na obalu izlazi
petnaest buljuka,
ali eno u Sognu
stoji sedam hiljada;
kraj Gnipalunda
u luci lee
plavocrne ivotinje talasa
zlatom opremljene;
to je najvea
snaga njihova.
Ubrzo e Helgi stii
na sabor maeva.
Hodbrod:
51.
Nek konji jure
na glavne sabore,
Sporvitni na
Sparinsheiju,
Melni i Milni
do Merkskoga;
nek nijedan ovek
kod kue ne ostane,
ako jo moe
plamenom rane da vitla.
52.
Pozovit Hognija
i Ringove sinove,
Atlija i Ingvija,
Alfa starog!
Oni e s radou
u bitku krenuti;
vojska Volsunga
pamtie susret.
53.
Divljae oluja
elinosivih vrhova
kad se neprijatelji sretoe
kraj Frekastejna;
uvek bee Helgi
Hundingov ubica
prvi u buljuku
gde se ljudi borie,
neuplaen bee,
divalj od elje za borbom,
kao kamen bee srce
u grudima njegovim.
54.
Dole s neba
Helgiju u zatitu
stigoe valkirije
buka bitke jaae
konje divovki
jedoe Huginovo seme,
vile rana letee,
a Sigrun vikae:
55.
Sad e, poglavico,
na miru vladati,
Ingveov batiniku,
i sreu imati,
ti koji si oborio
kneza onog
beg to mrzi i i uzrokuje
smrt neprijatelju.
56.
A ti, knee,
sasvim si zasluio
zlato da zadobije
i valkiriju uz to;
Hognijevu ki
sad si dobio,
srean ti vlada
u ringstadu sad
kao pobednik;
gotova je bitka!
43
SKALDIKA POEZIJA
Egill Skalla-Grmsson
GUBITAK SINA
Teko je
tasom jezika
meriti
blago Oca palih
tuan
sad prizivam
Vidurovu pljaku
iz zakutka misli.
Bolan je bio
udar talasa
kroz oevo
imanje roda;
prazan stoji
niim ispunjen
gubitak sina
more to mi dade.
Zgren bolom
s mukom mogu
dii
na svetlo
medovinu skupu
koju Frigin mu
u prastarju iznese
iz Jotunhejma.
Teko je Ran
udarila po meni;
prijatelja nikakvog
nemam vie;
niti moga roda
more je pokidalo icu to je
od mene istkana.
Da mi u osveti
ma pomoe,
nesrea bi stigla
tog pivara,
brata oluje,
jakoga Egija,
bezbedan ne bi bio
da mi snage dotie.
le sina
to besprekoran
ovek posta,
bez izdaje.
Sad tee
jotunova reka rane
kraj mrtvoga
roaka vrata.
Ali mo osvete
nemam nikakvu
protiv besne
vlasti Egijeve,
svako vidi
kako bespomoan
usamljen
starac stoji.
Svog mrtvog
oca i majku
ipak iz seanja
prizivam;
u mojoj pesmi
mrtvi e
asno
veno iveti.
Mene je more
teko opljakalo,
teko se peva
o smrti roda,
otkad mi
sin, moga roda tit,
blaen
iz ivota nesta.
44
Dobro znam:
u deku mome
bedniku
traga ne bee,
samo da ga
u stasala oveka
sudbina pusti
da odraste.
Oca svoga rei
pomno sluae
i kad protiv mene
svi govorae, bee mi tap
na mnogoljudoj stazi,
ruka to dri
moju snagu.
esto u mislima
napred hrli
da brat moj
otide;
tragajui
pita oko moje,
kad u buci bitke
sam stojim:
ko sad hita
mome boku
bez straha
u trenu opasnosti?
Na muci mi
on treba,
oprezan postajem
u eti bez prijatelja.
Neko kome bezbrino
veru moe dati,
jedva postoji
meu ljudima na zemlji,
jer bedni
kvaritelj roda
krvarinu uzima
za brata ubijenog.
Vidim dobro
pohlepnu mu ruku
Tako je reeno
da naknadu za sina
samo onaj dobija
koji otac novog sina
postati moe,
koji se moe zvati
uskrsnulim ovekom
namesto roaka.
S prezirom gledam
dela ljudi,
mada moje pravo
niko ne dira.
Na Bilejgovo imanje
deak je na stigao,
sin moje ene, gde
prijatelji obitavaju.
Ali prema meni stoji
kradljivac medovine
srcem tvrdim
mrnje pun;
dno lema
gde rune rastu
ja vie podii
nikako ne mogu,
jer tako naglo
plamen bolesti
sina moga
iz ivota otrgnu,
znam da je
svoje ime
asno od
poruge uvao.
Seanje dobro
takoe krije
da prijatelj asa
u Valhali primi
roda stablo
kome rast darovah,
moja ga ena
na svet donese.
Gospodaru koplja
dadoh naklonost
siguran bejah
verom u njega,
dok pobede
davalac prevrtljivi
prijateljstvo
sa mnom ne raskinu.
45
Ne od elje
rtvu prinosim
Vilijevom bratu,
bogova zatitniku;
ipak mi je
Mimirov prijatelj
utehu poklonio
protiv udara sudbine:
to izdajnika sili
na svetlo dana
u otvorenu borbu.
Bedni ivote!
Sestra vuka
onde dole
na rtu stoji -;
ipak u vedar
i bez straha
kao ovek
smrt susresti.
Meni dade
Fenrirov suparnik
vetinu jednu
bez mane kakve,
i duh onaj
Kormak Ogmundson
nai sebi mesto u dubinama,
pre no to devojka bude roena
lepa kao Stejngerd i njoj ravna.
Nepoznati skald
Sve odrasle devojke
ele da imaju Ingolfa;
stalno se ali ona
to bi suvie mala.
I ja bih, ree baba,
Ingolfa htela da imam,
pa makar mi samo dva
zuba u gornjoj vilici visila9.
46
Torbjorn Hornklofi
PESMA O HARALDU
Sluajte, gardisti,
dok o Haraldu
Lepokosom
junaka dela kazujem;
o velikim delima elim da kazujem
koje devica gavranu,
beloputa, sjajnokosa,
uh je, hvali.
Mudra izgledae valkirija,
koja mogae dobro da
govor ptica razabire.
Mukarce ne volee.
Belovrata stajae
blistavih oiju
i gavrana pozdravljae,
koji visoko na bregu sedee10.
(VALKIRIJA)
Odakle dolaze, gavrane,
i ta mogu da jave,
kad kljunove svoje
tako izrana krvave?
Meso u kandama nose,
smrad leeva iz kljunova izbija.
Noas mora da su bili
gde znadoe da palih ima.
Ptica krilima tresnu
pobratim orla,
obrisa se oko kljuna
i o odgovoru razmisli:
(GAVRAN)
Haralda pratismo,
Halvdanova sina,
potomka mladog
od kako se izlegosmo.
Mislim da kralja zna,
na Kvinaru11 stoluje,
glavar nad norveanima,
velike brodove vodi
sa zlatnim obodima,
crvenim titovima,
izbledelim natkrovima,
katranisanim veslima.
Kratkodnevicu nazdravlja napolju,
kad sam vlada
bitke eljan kralj,
i veliku bitku vodi;
mlad vatru prezirae
i u kui sedenje,
rukavice paperjem punjene
i tople odaje.
u li kako se otro
u Hafsfjordu borae,
visokorodni kralj
protiv Kjotvija bogatog?
Brodovi stigoe s istoka,
borbe behu eljni,
iskeenih eljusti
i ukraenih strana.
Puni behu boraca
i belih titova,
zapadna koplja
i valandski12 maevi;
megdandije urlahu
na bitku izazivahu,
kurjaki zavijahu,
gvoem pretie.
Okuae uznapredovalog,
koji ih naui da bee,
gospodar istonjaka13
koji ivljae na Utsteinu14.
Kralj flotu pusti
jer rat oekivae.
Stade udaranje po titovima
pre no to Haklang15 pade.
Tad se umori protiv Luve16
12
zemlju da brani,
debelovrati gospodar17,
i uze hrid za tit.
Pod sedita se zavukoe
ranjeni ratnici,
s glavama ka dnu
i stranjicama na gore.
visokorodni kralj,
koji enu iz Danske uze.
(VALKIRIJA)
Koliko izdaan moe biti
nadaleko uveni glavar
prema hitrim ratnicima
koji kraljevstvo mogu braniti?
alosni momci
Svafnijevu brezovu indru18
stavie da blista na leima;
kamenje kao kia padae.
Jurie preko Jerena19
bogatuni sa istoka
nazad kui iz Hafrsfjorda
eljni medovine.
(GAVRAN)
Bogato je dri
junaku vojsku,
one koji u dvoru
kocke bacaju;
blaga dobijaju puno
i lepih darova,
hunsku rudu23
i devojke sa istoka24.
48
Uzbueni su
kad bitku oekuju,
orni hitaju
veslima da zamahnu,
omu habaju
i dra za veslo lome;
napred jure brodovi
na kraljevu naredbu.
(VALKIRIJA)
O prilikama za skalde
valjda te mogu pitati?
Ti zacelo dobro zna
etu ljudi
to Haraldovu pratnju ini?
(GAVRAN)
Po oklopu njihovom
i prstenju od zlata
vidi se da kralja znaju:
crvena krzna nose
i bogato ukraene titove,
od prstenja ispletene koulje25
i posrebrene maeve,
pozlaeno remenje26
Holgi je po predanju bio kralj oblasti
Halogaland.
23 Hunski se odnosi na june zemlje; hunska
ruda je bez sumnje zlato.
24 U tekstu stoji man, to znai devojka i,
ovde verovatnije, robinja.
25 Bronja, verinjaa.
26 Remen za noenje maa.
i gravirane lemove,
prstenje na rukama
koje im Harald izabra.
(VALKIRIJA)
O ivotu megdandija,
ti pijau krvi mrtvake,
moe li mi togod rei,
o onima koji u sredite bitke idu,
za borbu smeli momci?
(GAVRAN)
Psa svog voli Andad,
bezuhog,
i ludosti pravi
kralj da se smeje.
Drugi pak preko
vatre nose
raspaljeno iverje;
plamene treske
pod pojasom kriju.
Ubij takve varalice!
(GAVRAN)
Vukoglavi se zovu oni
to u sudaru vojski
krvave titove nose.
Koplja crvene
kad napred jure
zajedno u bitku.
Samo se u ratnike velike
on pouzda,
one koji u titove udaraju,
razumni kralj.
(VALKIRIJA)
O sviraima i ludama
malo sam te pitala:
27
49
Zakonokaziva je bio bio dobar poznavalac zakona koji je morao znati napamet celo obiajno pravo i
naglas ga kazati pre nego to bi poeo pravni sabor u nekom od staroskandinavskih pravnih okruga.
51
52
duge po oba raunanja. Ali ako padnu 2 prestupne godine izmeu onih
godina koje treba produiti, onda treba produiti sedmu godinu.
V. Na saboru bee veliki sukob izmeu Torda Gelija, sina Olafa
Feilana33 iz Breidafjorda, i Oda, onoga to bee nazvan Jezik-Od, iz
Borgarfjorda. Torvald, sin Odov, koji je zajedno sa Koko-Torijem spalio
u kui Torkela sina Blund-Ketila u Ornolfsdalu34. Ali Tord Geli je vodio
tubu, jer je Herstein, sin Torkela Blundketila sina, imao za enu Torun,
njegovu sestriinu. Ona je bila ki Helge i Gunara i sestra Jofride, koja
bee ena Torsteina Egilova sina. Ali tuba je podneta na onom saboru
koji je dran za ljude u Borgarfjordu, na onom mestu koje se od tada zove
Tingnes, Saborski rt. Tada je zakon bio takav da je tubu za ubistvo valjalo
pokrenuti na onom saboru koji je najblii mestu ubistva. Ali onda poee
da se biju na saboru tako da sabor nije mogao da se odri u skladu sa
zakonom. Tada padoe Toralf Lisac, brat Alfa iz dolina, iz ete Torda
Gelija. Ali stvar iza toga ode na Svesabor, i tu se opet potukoe. Tada
padoe mnogi iz Odove ete, i tada Koko-Tori bi osuen na izgon i
kasnije ubijen, a i vie drugih koji su uestvovali u spaljivanju. Tada je
Tord Geli odrao s brda od zakona govor o tome kako je teko za ljude da
otputuju na strani sabor da podignu tubu za ubistvo ili ponienje.
Nabrojao je sve prepreke na koje je naiao dok nije postigao svoje pravo u
tome sluaju, i rekao da e biti teko za mnoge ljude ako se to ne popravi.
Tada su podelili zemlju u etvrti, tako da su u svakoj etvrti bila tri
sabora, a oni koji su pripadali istome saboru, trebalo je da svugde iznesu
stvar na istom saboru. Ali u etvrti Nordlending osnovae etiri sabora, jer
se ljudi onde nisu mogli dogovoriti na drugaiji nain. Oni to ive istono
od Eijafjorda, nisu hteli da putuju na eijafjordski sabor, a oni to ive
zapadno od Skagafjorda, nisu hteli da putuju na skagafjordski sabor. Ali
na Svesaboru je trebalo da u sudu i zakonodavnom veu bude podjednako
iz njihovog sabora kao i iz drugih etvrti. Kasnije su osnovani etvrtinski
sabori. To mi je ispriao zakonokaziva Ulfhedin Gunarov sin.
Torkel Mesec, sin Torsteina Ingolfovog sina, postao je zakonokaziva
nakon Torarina Ragijevog brata, i to ostao 15 leta. Nakon toga Torgeir
Torkelov sin iz Ljosavatna bee zakonokaziva 17 leta.
VI. Onu zemlju koju nazivaju Grenland, pronali su i naselili sa
Islanda. Eirik Crveni se zvao jedan ovek iz Breidafjorda koji je otiao
onamo i uzeo zemlju onde u onome delu koji je kasnije nazvan Eirikov
fjord. On je zemlji dao ime i nazvao je Grenland, Zelena zemlja. Rekao je
33
Keltski: vui
Zapaliti kuu u koju se protivnik sklonio tako da iv izgori u njoj bio je jedan od uobiajenih naina
ubijanja na Islandu u to doba. Po Sagi o Koko-Toriju je inae sam Blund-Ketil spaljen u toj kui. Vei
broj ljudi koji se pominje u ovoj knjizi, pominje se i u jednom broju saga o Islananima, ali to nisam
posebno komentarisao.
34
53
da bi ljude obodrilo da krenu onamo ako zemlja ima lepo ime. Oni su onde
u zemlji nali i na istoku i na zapadu ljudska stanita i komade amaca od
koe i stvari spravljene od kamena, po kojima su mogli da shvate da je
onde bilo ljudi iste vrste kao oni koji su podigli Vinland, Vinovu zemlju, i
koje su grenlanani nazivali skrelinzima. A kad je Eirik poeo da gradi
zemlju, bilo je to 18 zima ili 15 pre nego to je ovde na Islandu uvedeno
hrianstvo, kako je to jedan ovek koji je lino pratio Eirika Crvenog na
tom putu, ispriao Torkelu Gelijevom sinu.
VII. Kralj Olaf, sin Trigvija, sina Olafa, sina Haralda Lepokosog, uveo
je hrianstvo u Norveku i na Island. On je ovamo poslao jednog
svetenika po imenu Tangbrand koji uio narod hrianstvu i krstio sve
koji su uzeli novu veru. Hal Torsteinov sin iz Side dao je brzo da ga krste,
a i Hjalti Skegijev sin iz Tjorsardala, i Gisur Beli, sin Teitov, sin
Ketilbjorna iz Mosfela i mnogi drugi glavari. Ali ipak je bilo vie onih koji
su odgovarali od toga i odbili. Ali nakon to je proveo ovde jednu zimu ili
dve, Tangbrand ode. Tada je ubio ovde dvojicu ili trojicu ljudi koji su ga
izvrgli ruglu. A kada je stigao na istok35, ispriao je kralju Olafu sve emu
je ovde bio izloen, i rekao da ima malo nade da ljudi ovde sad prihvate
hrianstvo. I kralj se veoma razljutio zbog toga i nameravao zato da
osakati ili poubija ljude iz nae zemlje koji tada behu na istoku. Ali istoga
leta stigoe u Norveku Gisur i Hjalti i izmolie ih od kralja36. Oni mu
obeae da e se nanovo potruditi da narod ovde prihvati hrianstvo, i
rekoe da imaju puno nade da e se u tome uspeti. A leto nakon odoe na
zapad zajedno sa jednim svetenikom po imenu Tormod. Stigli su do
ostrvlja Vestmanaeijar kad je prolo deset nedelja od leta37, i sve je
proteklo dobro. Teit ree da je tako ispriao jedan koji je lino bio tu.
Prethodnog leta je odlueno da se ljudi skupe na Svesabor kad proe
10 nedelja od leta, ali do tog vremena behu stigli nedelju dana ranije.
Putnici odmah otplovie od ostrva Vestmanaeijar do kopna i onda
odoe na Svesabor. I nagovorie Hjaltija da krene nazad u Laugardal sam
dvanaesti38, poto je prethodnog leta bio osuen na Svesaboru za
bogoskvrnue. Uzrok je bio to je na brdu od zakona ispevao sledeu
strofu:
Na bogove neu da lajem,
ali mi Freija izgleda kao kuka.
35
54
Gisur i oni drugi odoe onda do jednog mesta blizu jezera Olufsvatn39
koje se zove Velankatla. Odatle poslae poruku saboru da svi koji ih
podravaju, treba da im izau u susret, jer su uli da njihovi neprijatelji
imaju nameru da ih uz pomo oruja dre podalje od saborskog polja. Ali
pre nego to su krenuli odatle, stigao je Hjalti na konju sa onima to su
ostali zajedno sa njim. Zatim odjahae na sabor. Njihovi roaci i prijatelji
im unapred izaoe u susret, onako kao su ih zamolili. Ali pagani su se
skupili pod punim orujem, i bilo je tako blizu sukoba da se nije moglo
videti ta se dogaa. Ali dan iza toga odoe Gisur i Hjalti do brda od
zakona i iznesoe onde svoje poslanstvo, i kae se da su neuobiajeno
dobro sroili svoje rei. To je uinilo da su jedan za drugim uzeli svedoke i
obe strane, hriani i pagani, otkazae jedna drugoj zajedniki zakon.
Zatim odoe sa brda od zakona. Onda hriani zamole Hala iz Side da kae
naglas njihov zakon, onaj koji se slae sa hrianstvom. Ali on se toga
iskaza odree tako to uze Torgeira, zakonokazivaa, da ga naglas kae.
On je tada jo bio paganin. Ali posle, kad su se ljudi vratili u svoje
kolibe40, Torgeir lee dole i prostre svoj kouh preko sebe i odmarae se
celog tog dana i cele noi i ne ree ni re. Ali sledeeg jutra ustade i posla
poruku da se ljudi upute k brdu od zakona. A kad su ljudi stigli onde, on
uze da govori i ree da e biti nesreno stanje ako ljudi ne budu ovde u
zemlji imali jedan zakon. On im na razne naine objasni da ne smeju
dozvoliti da se to dogodi, i ree da bi to dovelo do velikih sukoba, i da bi
to sigurno dovelo do toliko borbi meu ljudima da bi zemlja ostala pusta. I
ispria da su kraljevi u Norvekoj i Danskoj dugo bili u meusobnom
sukobu i borili se, sve dok ih narod u tim zemljama nije naterao na mir,
mada to sami nisu eleli. A to se dogodilo tako da su odmah jedan
drugome poslali skupocene poklone i mir je meu njima vladao dok su bili
ivi41. I sad smatram da valja preporuiti ree on da ni mi ne
dozvolimo da odluuju oni koji su najratoborniji, ve da radije smanjujemo
suprotnosti meu njima, tako da obe strane dobiju neto od svoga, pa da
imamo jedan zakon i jednu veru. Jer pokazae se da, ako raskinemo
zajedniki zakon, raskinuemo i mir. I on je tako govorio da se na kraju
obe strane sloie da svi treba da imaju jedan zakon, onaj koji on bude
rekao. Tad bi utvreno zakonom da svi budu hriani i da budu krteni oni
koji ovde u zemlji nisu krteni. Ali kad je re o iznoenju dece i jedenju
konjskog mesa, ostaje da vai stari zakon42. Ljudi e imati pravo da
prinose rtve u potaji, ako to ele, ali da budu stavljeni van zakona, ako to
39
55
56
odrastao kod Hala u Haukadalu, onoga oveka koga su svi ovde u zemlji
smatrali najsposobnijim i najboljim od nekolovanih ljudi. I ja sam doao
kod Hala kad mi je bilo 7 zima, u zimu nakon to je Geli Torkelov sin, moj
deda po ocu i uzgojitelj, izdahnuo, i bio sam onde 14 zima.
Gunar Umni je postao zakonokaziva kada je Geli prestao, i bio je to 3
leta. Zatim je Kolbein Flosijev sin bio to 6 leta. Onog leta kada je postao
zakonokaziva, pao je kralj Harald u Engleskoj. Zatim je Geli
zakonokaziva bio po drugi put 3 leta. Zatim je Sigvat sin Crnoga, sestri
Kolbeina, bio zakonokaziva 8 godina. Tih dana je doao iz Francuske
ovamo na sever Semund Sigfusov sin48 i dao da ga rukopoloe za
svetenika.
Isleif je imao 50 godina kada je rukopoloen za biskupa. Tada je Leo
septimus49 bio papa. Zimu kasnije bio je u Norvekoj i opet doputovao
ovamo. On je izdahnuo na Skalholtu kada je bio biskup ukupno 24 godine.
To mi je ispriao Teit. To je bilo u nedelju 6 noi nakon sveanosti za
Petra i Pavla50, 80 godina nakon pada Olafa Trigvijevog sina. Ja sam tad
bio zajedno sa Teitom, mojim bratom po odgoju, 12 zima star. Ali Hal mi
je ispriao to, a on je i imao dobro pamenje, i kazivao istinu i sam se
seao dana kada je krten, da ga je krstio Tangbrand kada je bio 3 zime
star. A to je bilo u zimu pre nego to je hrianstvo ovde uneto u zakon.
Hal je podigao kuu kada mu je bilo 30 godin i iveo je 64 zime u
Haukadalu i imao 94 kada je izdahnuo. A to je bilo na dan sveanosti za
biskupa Martina51, desete zime nakon to je biskup Isleif izdahnuo.
X. Biskup Gisur, sin Isleifov, rukopoloen je za biskupa po molbi
zemljaka u danima kralja Olafa Haraldovog sina dve zime poto je Isleif
izdahnuo. Jednu je od te dve zime proveo ovde u zemlji, a drugu u
Gautlandu. I zato je bilo pravo da mu ime bude Gisrod. Tako mi je on
rekao.
Markus Skegijev sin postao je zakonokaziva nakon Sigvata. On je
preuzeo onoga leta kad je Gisur bio biskup ovde u zemlji jednu zimu, i bo
je zakonokaziva 24 leta. Sva vremena za zakonokazivae napisane u ovoj
knjizi, on je kazao za one koji su to bili pre vremena koje se ja seam. Uz
njega su i Torarin, brat njegov, i Skegi, otac njihov, i vie drugih umnih
ljudi kazivali o vremenima onih koji behu zakonokazivai pre nego to se
on mogao setiti, po onome to je Bjarni Umni, deda njihov po ocu,
ispriao.
Biskupa Gisura je narod cenio vie no to se kazuje za ikog drugog
oveka ovde u zemlji. Zbog ljubavi koje su ljudi gajili prema njemu, i zbog
48 Semund mudri kome je dugo pogreno pripisivano autorstvo Starije Ede, a u poznijoj islandskoj
usmenoj tradiciji smatran je i arobnjakom.
49 To je pogreno, on je bio deveti papa.
50 Ta sveanost pada na 29. juni. Isleif je, dakle, umro 5. jula.
51 Martinova misa je 11. novembra.
57
58
57
Godine 1106.
Godine 1118.
59 Staroskandinavski naziv za Konstantinopolj.
60 Smena meseevog ciklusa, period od 19 godina. U svakom takvom periodu razliite meseeve mene
padaju na iste dane u nedelji i mesecu.
61 Gregorijus veliki.
58
59
oca Gudmunda, oca Eijolfa, oca Torsteina, oca Ketila, koji je sada biskup
u Holaru nakon Jona.
Ovo su imena oeva inglinga62 i bredifjordinga:
1. Turski kralj Ingve, 2. kralj svea Njord, 3. Frej, 4. Fjolni, onaj to je
umro kod Fredfrodija, 5. Svegder, 6. Vanlandi, 7. Visbru, 8. Domald, 9.
Domar, 10. Digvi, 11. Dag, 12. Alrek, 13. Agne, 14. Ingve, 15. Jorund, 16.
Aun Stari, 17. Egil Vendilkraka, 18. Otar, 19. Adisl iz Upsale, 20. Eistein,
21. Ingvar, 22. Braut-Onund, 23. Ingjald Neobuzdani, 24. Olaf Tesar, 25.
Halfdan Belokosti, kralj Uplanda, 26. Godrod, 27. Olaf, 28. Helgi, 29.
Ingjald, sestri Sigurda, sina Ragnara upavih nogavica, 30. Olaf Beli, 31.
Torstein Crveni, 32. Olaf Feilan, prvi koji se naseli na Islandu, 33. Tord
Geli, 34. Eijolf, koji bi krten kao starac kad hrianstvo bi uvedeno na
Islandu, 35. Torkel, 36. Geli, otac Torkelov, koji bee otac Branda i
Torgils, koji bee moj otac; a ja se zovem Ari.
62
Islandski dravnik i pisac iz XIII veka Snori Sturluson govori i inglingima u svojoj knjizi Zemljokrug,
istoriji norvekih kraljeva.
60
HRONIKA O ERIKU
(Erikskrnikan, Hronika o Eriku, glavni rukopis cod. Holm. D2 iz 1470-tih, izdanje R. Pipping, SFS 47
(1921), ponovljeno izdanje SFS 68 (1963). Ovaj prevod po izdanju u Carl Ivar Sthle & E. N. Tigerstedt:
Sveriges litteratur I. Medeltidens och reformationstidens litteratur. Utgiven av Carl Ivar Sthle.
Stockholm: Svenska bokfrlaget/Bonniers, 1968, u kome su izdavai preuzeli pojedina tumaenja rei iz
drugih rukopisa. - Lj. R.)
61
DELA DANACA68
(Iz Saxovog predgovora)
Poto se drugi narodi rado ponose svojim delima i raduju se uspomeni
na svoje praoce, danski nadbiskup Absalon, koji je uvek mnogo polagao
na to da hvali svoju otadbinu, iznaao je da je neizdrljivo da ona nema
takav spis za seanje i glas da se uje u budunosti. Pa kako niko nije hteo
da na sebe preuzme posao povezan sa izradom jedne hronike Danske, dao
je meni, svome najbednijem slugi, taj zadatak, tako to je stalnim
obodravanjem mene nedostojnog naveo da prihvatim ono to prevazilazi
moje moi. Stvar je u tome da je tek sada mogue napisati jednu hroniku
Danske. Nije tako davno kako je narod prihvatio hrianstvo, dugo je bilo
slabo i sa verom i sa znanjem latinskog, a kad je Crkva organizovana i
znanje latinskog se proirilo, slabo je bilo vrednoe, kao to je prethodno
vladalo neznanje. ()
Sada je on otiao, pre nego to je moj rad zavren, i ja te zato molim,
gospodine Anderse, koji si u jednom srenom trenutku jednoglasno
ovenan da ga nasledi u njegovoj visokoj slubi kao poglavar nae Crkve,
da kao takav bude otac i staratelj moga dela, tako da zavidnici i sitniavi
kritiari svega i svaega to je neobino, moraju da se uzdre kad vide da
si mi ti moni zatitnik, jer ti poseduje takvu raznovrsnost umenja, takvo
preobilje divnoga znanja, da si kao svetite pun nebeskoga blaga. Sve si to
68
Postoji nekoliko prepeva i prevoda Gesta danorum [Dela danaca]Saxa Gramatika na savremeni danski
jezik. Ni za jedan se ne moe rei da u potpunosti zadovoljava: neki su jeziki potpuno zastareli, neki
preslobodni, neki preterano arhaizirani, neki nedosledni. Jedini pravi nain bi bio jedan sasvim nov
prepev ili, u manje ambicioznoj varijanti, prevod na savremeni danski jezik. A to vai i za prevod na
srpski. S obzirom na dostupno vreme, a obim posla, ja sam se odluio da za ovaj prozni prevod, koji
samo treba da ukae na ton i sadraj dela, uzmem kao ishodite prevod koji je 1898. uradio Fr. Winkel
Horn, a 1985. nanovo izdao u modernizovanoj verziji Mogens Boisen. I taj prevod ima odreenih
manjkavosti, pre svega to stihovi nisu dati ni u prozi ni u prepevu sa Saxovog originala, ve su, kao kad
je re o Pesmi o Bjarkiju, dati u prepevu sa staroislandskog originala u meri u kojoj postoje, a inae su
rekonstruisani. Ja sam se odluio za taj prevod kao osnovu zato to je to onaj vid u kome se sa Saxovim
delom upoznaje obian obrazovan danac. Kada je re o stihovima kod Saxa koji su prepev stare poezije,
koristio sam metriki korektan prevod Jrgena Olrika iz 1908-1912 pod naslovom Saxes Danesaga I-IV,
novo izdanje 1925, a samo u nekoliko sluajeva konsultovao sam tekstualno izdanje J. Olrik, H. Rder:
Saxonis Gesta Danorum I, 1931, i tom II F. Blatt: Index Verborum, 1957.
Izabrao sam delove predgovora i nekoliko delova iz prvih sedam knjiga, jer najbolje odgovaraju
potrebama nastave stare knjievnosti. Time nije reeno da su drugi delovi manje vredni kao knjievnost.
Ovaj je prevod inae uraen kao grubi prevod bez veih umetnikih pretenzija.
62
Prva knjiga
Dan i Angel
Dan i Angel, Humbleovi sinovi, od kojih potiu danci, jesu zaetnici
naeg naroda, mada normanski hroniar Dudo smatra da mi potiemo od
grka koji su nekad nazivani danajcima i da smo od njih dobili ime. Dan i
Angel su takoe bili prvi koji su vladali u naoj zemlji, ali mada su
snagom velikih zasluga, koje su stekli svojom hrabrou, od celog naroda
dobili kraljevsku mo i vlast, nisu nosili kraljevsko ime, jer to tada jo ne
bee obiaj meu naim dedovima.
Angel, za koga se kae da od njega potiu angli, dade onome delu
zemlje kojim vladae svoje ime, koje tako na lak nain uini besmrtnim.
Njegovi su potomci, naime, kasnije osvojili Britaniju i dali tom kraljevstvu
63
Druga knjiga
()
Rolf Kraki
Helgea je nasledio sin Rolf, jedan posebno stasit i obdaren mukarac,
koji se isticao jo i vrlinom i hrabrou. Kako je vedska tada bila vazalna
zemlja pod Danskom, Hodbrodov sin Adils pokuao je na lep nain da
obezbedi svojoj zemlji slobodu time to je oenio Rolfovu majku Yrsu, da
bi pridobio svoga pastorka da mu zbog porodine veze oprosti porez koji
je dugovao, to mu je i uspelo. On je jo od detinjstva prezirao svaku
64
dareljivost i bio tako krt da je smatrao sramotom biti iroke ruke, i kad je
Yrsa to shvatila, odluila je da ga se rei, ali da za to upotrebi lukavstvo,
pa je svoje planove o tome skrivala posebno veto. Ona se, naime, pravila
kao da mrzi svoga sina, podgurivala svoga mua da se pobuni da sebi
obezbedi slobodu i uz obeanje o velikim poklonima navela Rolfa da doe
u vedsku. Ona je, naime, mislila da e najbolje postii cilj svojih elja
tako to e, kad sin dobije pooimovo zlato, pobei s kraljevim blagom,
tako da on ne izgubi samo onu s kojom je trebalo da deli postelju, ve i
svoj novac, jer ona je smatrala da nema boljeg naina da ga kazni za
njegov tvrdiluk doli da mu otme njegovo bogatstvo. Tu njenu lukavu
nameru, koju je ona u svakom pogledu smislila s velikom genijalnou,
nije bilo lako otkriti, poto je svoju elju da se rei mua skrivala pod
platom enje za slobodom. On mora da je ipak bio sasvim zaslepljen kad
je verovao da majka radi sinu o glavi i kad nije uvideo da je ona njegovu
nesreu gajila u svojim mislima. Da, on je stvarno bio glup kad nije
razumeo da su neumorni napori njegove supruge pod platom mrnje
prema sinu smiljeni da se rei njega samog. ovek ne treba da veruje
jednoj eni, i zato je njegovo poverenje u nju bilo to bedastije to je mu je
bilo lake da sebi umisli da je ona neverna sinu, a verna njemu samom.
Podstaknut pomenutim obeanjima, Rolf je otputovao Adilsu, ali kako su
on i Yrsa bili dugo odsutni jedno od drugog, nije ga njegova majka odmah
prepoznala. On ju je prvo iz ale zamolio za neto da jede, a kad je ona
odgovorila da bi sa tom molbom morao da se obrati kralju, pokazao joj je
jednu poderotinu svojoj haljini i zamolio je da je zaije; kad je ona odbila i
tu molbu, on je rekao: Teko je nai pravo i iskreno prijateljstvo kad
majka odbija sinu hranu i sestra nee za brata da ije! Na taj nain ju je on
ukorio i uinio da se postidela zbog svoje neljubaznosti. Kad se Adils
zatim za stolom poalio da sedi kraj svoje majke i to nazvao nedostojnim,
jer se nije pristojilo na dvoru da brat i sestra sede zajedno, Rolf je
odgovorio da je asno da majka glavu spusti sinu na grudi, jer se on na taj
nain branio od napada koji je bio uperen na njegovu nevinost time to je
podsetio na one niti kojima ih je priroda tako nutreno povezala jedno s
drugim. Kad su drugi za stolom upitali Rolfa koju hrabrost najvie ceni,
odgovorio je Strpljenje, a kad su zatim upitali Adilsa na koju vrlinu
posebno polae, odgovor je glasio Dareljivost. Onda su od obojice
zatraili da dokau da svaki od njih poseduje tvrene osobine. Prvo Rolf
koji je morao da sedne kraj vatre, gde je onu stranu s koje je grejalo
najvie, zatitio titom. Drugu je titio strpljenjem, to je bila jedina zatita
koju je mogao da prui. Bilo je pametno od njega to se posluio titom da
se zatiti na takav nain kakvim se u borbi titi od koplja to juri. Kad je
vrelina, koja je ujedala gore od kakvog koplja, nije mogla da prodre do one
strane s koje je bio tit, napala je nezatienu stranu. Jedna slukinja, koja
je stajala tik uz ognjite i videla kako vatra samo to nije zapalila njegovo
telo, izvukla je ep iz bureta s medovinom tako da je pie ugasilo vatru pre
65
jer dade sveanu obavezu da e, ako ko Rolfa ubije, osvetiti njegovu smrt.
Ovde se mora primetiti da istaknuti ljudi, koji se daju u slubu na nekom
dvoru, odmah pri stupanju kao svean uvod u vreme uenja dadnu
obeanje kralju da e uiniti kakav veliki podvig.
U meuvremenu je Skuld iznala da je sramotno da njen mu plaa
porez i dade se na smiljanje zlih planova. Ona je moleivo govorila
Hjartvaru o njihovim sramotno bednim uslovima tako je ona to nazivala
i obodravala ga da odbaci ropski jaram. Kad ga je najzad prevladala za
takvo shvatanje i on poeo da smilja spletke, dade mu predlog da poini
grubu izdaju, jer tvrdila je da slobodu treba ceniti vie od prijateljstva i
roda. Ona u potaji natovari brodove mnogim orujem i nagovori Hjartvara
da odjedri do Danske kao da e da plati uobiajeni porez, ali je namera bila
da on po noi napadne i ubije kralja. S tim lanim tovarom je odjedrio do
grada Lejrea koji je Rolf izgradio i ukrasio kraljevskom divotom, zbog
ega je daleko nadmaivao sve druge gradove u irokoj okolini. Rolf je
primio Hjartvara s radou, sasvim se predao radostima gostinskog stola i
pio bez mere, dok su gosti nasuprot tadanjem obiaju izbegli da se opiju.
Dok su danci spavali, veani, koji su goreli od elje da izvedu svoje
podlo delo, iskradoe se iz spavaih soba, donee oruje skriveno na
brodovima, provalie u sobe gde su danci spavali i poee da ih ubijaju.
Neki se suprotstavie mada su bili oamueni snom i u mraku im bee
teko da razlikuju prijatelja od neprijatelja. U meuvremenu je Hjalti,
jedan od najboljih kraljevih ljudi, upravo za tu no otiao do jednog mesta
nedaleko od zamka, gde je imao nalonicu. Kad je iz daljine uo buku
borbe, jedva da je hteo poverovati svojim sopstvenim uima, ali je odmah
izabrao hrabrost umesto puti, izvukao se iz zagrljaja eljne ene i uputio u
opasnost borbe. Snana mora da je bila ljubav toga ratnika prema svome
kralju kad je radije hteo da izloi svoj ivot nego da ga sauva za putene
radosti. Ta on je mogao kao opravdanje za izostanak da navede da pojma
nije imao ta se zbiva. Kad se spremao da krene, nalonica ga upita koliko
starog mukarca da uzme ako njega izgubi. Hjalti je pozva k sebi kao da
htede da joj neto apne i u svojoj ljutnji to je ona odmah progovorila o
njegovom moguem nasledniku, odsee joj nos. Time to ju je tako
unakazio, kaznio ju je za njen lakoumni govor i istovremeno joj oteao da
nastavi svoj raskalani ivot. On joj onda odgovori da ve odmah moe da
bira po elji. A zatim pouri natrag u grad, baci se u borbu gde bee
najee i rani ili ubi mnogo neprijatelja. Kad tako stie do sobe u kojoj je
Bjarki jo uvek leao i spavao, pozva ga ovim stihovima.
Probudite se iz sna svi koji elite da se nazovete prijateljem
svoga kralja,
oprobani poglaviini ljudi i svi koji elite kralju ast da ukaete!
Plemeniti, ustajte, nije vreme za san i dreme!
68
Rut je Rolfova sestra, Bjarkijeva ena, koja je sa svojim muem jo uvek u tvrdini.
71
Iz islandskih izvora se zna da je Rorikov nadimak bio hnggvanbaugi, to jest krt na prstenju
(podrazumeva se zlatnom). Saxo je oevidno mislio da je staroskandinavska re baugr, prsten, lino ime,
pa ju je tako pogreno preveo.
71 Hel je u staroskandinavskoj mitologiji stanite u koje odlaze oni koji umru od starosti ili bolesti, za
razliku od umrlih od rane u boju, koji odlaze u Valhalu.
72
73
74
75
76
77
Trea knjiga
()
Rorik, Hardvendel i Fenge
Kuri i veani su sad nameravali da napadnu Dansku, kojoj su svake
godine obiavali doneti porez. Bilo je kao da ih je Hodova smrt razreila
njihovih dabina, a njihov postupak je i vendima dao hrabrost da se
odmetnu, kao to se i vie drugih naroda pretvorilo od podanika u
neprijatelje. Da bi se odbranio od te gadne nepravde, Rorik je pozvao
dance na oruje, podsetio ih na podvige predaka i snanim ih
obodravanjem podjarivao da se pokau kao hrabri ratnici. Da ne bi vodili
rat bez glavnokomandujueg, jer su uvideli da to ne mogu izbei,
neprijatelji su izabrali jednog kralja. Poto je sakrio dva odeljenja, one je s
ostatkom vojske poeo da napreduje preko otvorenog polja. Rorik ipak
nije dozvolio da ga zavede ta prevara, i kad je video da je njegova flota
nasela na dno u jednom uskom i plitkom fjordu, naredio je da se odsue i
izvue u duboku vodu kako ga neprijatelj ne bi napao dok su mu brodovi
nasukani na pesak. Zatim je neke od svojih ljudi ostavio u zasedi iz koje su
mogli da zaskoe neprijatelja s lea, kad krene u napad na brodove; tada bi
moglo biti, ree on, da sami padnu u jamu koju su njemu iskopali.
Neprijatelj koji je bio u svojoj zasedi, nije znao koliko su se danci pametno
poneli; bili su dovoljno nesmotreni da krenu u napad i svi su poubijani.
Ostatak venda, koji nita nisu znali o tom porazu to su ga doiveli njihovi
drugovi, nisu mogli da shvate zato Rorik okleva toliko, i poto su ga dugo
ekali u sumnji i neznanju i kako im je iz dana u dan bivalo tee, odluili
su na kraju da ga napadnu sa svojom flotom.
Meu napadaima je bio jedan ovek koji je bio mnogo vii od drugih i
koji je jo bio i arobnjak. Kad su izbliza ugledali dance, rekao je: Neka
jedan megdan prethodi veoj bitci, tako da se opasnost za mnoge
predupredi time to e se nekolicina rtvovati. Ja neu izbegavati jedan
takav obraun ako neko od vas ima hrabrosti da mi se suprotstavi, ali
zahtevam da jedan uslov bude ispunjen, naima taj: Ako ja pobedim, u
budunosti emo biti osloboeni poreze, ali ako ja izgubim, porez emo
plaati kao i dosad. kao pobednik, ja oslobaam moju zemlju ropskog
jarma, ali ako izgubim, ona ostaje neslobodna. Kako god da se sudbina
odlui, nudim se kao zalog da e biti onako kako kaem. Jedan od
danaca, ija je hrabrost bila vea od veliine njegovog tela, upita Rorika
nakon to je uo te rei, ta e kao nagradu dobiti onaj ovek koji prihvati
poziv na dvoboj. Rorik je imao est narukvica koje se nisu mogle odvojiti,
jer su bile spletene jedna u drugu, i njih obea onome ratniku koji prihvati
izazov. Onaj ve pomenuti danac, koji se nije pouzdao u sreu, odvrati na
to: Ako dobro proem u borbi, kralju Rorie, ostavljam tvojoj
dareljivosti da odlui kojim e se darom pobeda nagraditi, ali ako ne bude
78
ilo po elji, ta misli koju nagradu duguje pobeenom, ija e sudba biti
ili uasna smrt ili grozna sramota, jer ta se dva pratioca rado sa slabou
drue? Velika ljaga eka pobeenoga. Koja je nagrada namenjena, koja se
zahvalnost prua onome ko ne zadobije nagradu hrabrosti. Ko plete vence
onome ko podlegne u borbi, ko mu prua nagradu? Nagrada se daje za
hrabrost, ne za slabost, a onaj, s kim nije srea, ne zadobija nikakvu ast,
dok hrabrost dobija pohvalu i slavu. Nesreu prati dakle ili neasna smrt ili
ivot u sramoti. Ne znam na koju e se stranu ratna srea okrenuti, i zato
ne elim da zahtevam nagradu za koju ne znam da li mi pravedno pripada.
Sve dok je ishod neizvesan, ne elim da primim ni dobra ni zlato, koji bi
mi podjednako mogli biti plata za smrt koliko i za ivot. Glupost je maiti
se za nezrelim voem i hteti ga ubrati pre nego to ovek sazna ima li
pravo na njega. Ova e mi moja ruka doneti ili pobedu il smrt. Zatim
krenu u napad na neprijatelja svojim maem, ali njegova srea je bila
slabija od njegove hrabrosti, jer bi odbijen i pade od prvog udarca. Za
dance je bilo tuno da to gledaju, ali vendi su slavili svog zemljaka
pobednika sveanom povorkom. Dan iza toga on opet istupi pred dance i
izazva ih, da li zato to ga je pobeda uinila nadmenim ili zato to je bio
nameran da izvojuje jo jednu; on je, naime, verovao da je ubio
najhrabrijeg oveka u Danskoj i da niko drugi nee imati smelosti da mu
izae na megdan. On je bio siguran da je, oborivi toga jednog borca,
slomio snagu cele danske vojske, i mislio da e sve sad biti sitnica za njega
ta god da preduzme, jer nita toliko ne podstie nadmenost kao srea, i
napredak je najjai podstrek da se ovek preceni.
Na Rorika je ostavilo dubok utisak to to je izazivako ponaanje
jednog jedinog oveka paralisalo hrabrost cele vojske, kao i to da danci,
koji su ranije zadobili tako mnogo uvenja svojim pobedama, ne samo da
su sad bili izloeni nadmenom ponaanju, ve i preziru onih koje su ranije
pobedili. Njega je muilo i to to meu njegovim mnogim ratnicima nije
bilo jo jednog koji bi bio toliko hrabar ili snaan da se rado rtvuje za
otadbinu. Tu sramotnu uzdranost danaca ispravio je svojom
plemenitou jedan ovek imenom Ubbe. On je bio jai i snaniji od
veine drugih i vet u arolijama. I on je pametno upitao ta e dobiti za
nagradu za megdan, a kralj mu obea narukvice. Kako da se pouzdam u
tvoje obeanje, kad sam zadrava nagradu umesto da je da na uvanje?
ree Ubbe. Daj neka je neko drugi uzme na uvanje da ne povue svoje
obeanje, jer neuzdrmano znanje o nagradi za megdan podstie hrabrost
borca. On je to zacelo rekao iz ale, jer ga je sama hrabrost terala da izloi
svoj ivot za ugled svoje zemlje, ali Rorik, koji je verovao da je iz njega
govorila pohlepa, i kome je pomisao da, nasuprot kraljevskog obiaja
uzme nazad poklon ili porekne obeanje, bila potpuno strana, htede da sa
broda jednim jakim zamaajem baci narukvicu do njega. To mu, meutim,
nije uspelo zbog prevelikog rastojanja, narukvice padoe u vodu i to dade
povod da kralja za budunost nazovu Rorik Rukobaca. Ubbeu se,
79
82
83
84
Kad se Fenge vratio i nigde nije mogao nai oveka koji je trebalo da
uhodi majku i sina, mnoge je poslao da tragaju za njim, ali ga niko nije niti
uo niti video. Za alu upitae i Amleta da li zna gde je nestao taj ovek, a
on odgovori, da je otiao u valov za svinje i da su ga svinje pojele. To bee
suta istina, ali zvualo je kao ludost i zato su svi smatrali da je odgovor
smean.
Fenge je stalno sumnjiio svoga posinka da smilja izdaju i hteo je da
ga ubije, ali se iz straha od besa Rorikovog i Amletove majke nije
usuivao da sam to uini. Da bi sve predstavio kao da on nije kriv, a
zadobio nekog drugog da to zlo nedelo uini namesto njega, izabra za taj
cilj engleskoga kralja. Amlet bi zato poslat u Englesku, ali pre puta naloi
svojoj majci da nakon godinu dana izvea tepihe u sali i odri posmrtnu
gozbu kao da je on mrtav, a on obea da e se u to vreme vratiti. Njega su
u Englesku pratila dvojica Fengeovih gardista koji su sobom nosili poruku
kralju Engleske u kojoj mu je naloeno da sredi da ubiju mladia. Ta
poruka bee urezana u jedan tap s runama, to je u drevna vremena bio
obian nain slanja poruka. Dok su oni spavali, Amlet pretrese njihova
skrovita, nae tap i proita rune na njemu, odmah ih izravna i zameni
drugima; on, naime, na mesto svoga sopstvenog imena ureza imena svojih
pratilaca, tako da je ispalo da po Fengeovoj poruci treba njih ubiti. Ali ne
bee mu dovoljno to se na taj nain spasao smrti i pustio je da drugima
skine glavu; on svojom umnou dodade u Fengeovo ime i lanu molbu da
tome veoma razumnom mladom oveku da svoju ki za enu.
Kad stigoe u Englesku i Amletove pratioce pustie pred kralja, oni mu
predadoe tap sa runama za koji su verovali da nosi smrt njihovom
saputniku, a on je nosio poruku o njihovoj smrti. Kralj se napravi kao da
nije nita i primi ih prijateljski i gostoljubivo, ali Amlet se uopte ne
pokaza za kraljevskim obrokom koji bee iznet; kao da je to neka
najjadnija hrana, on se, to zaudi sve, s uzdravanjem okrete od obilja na
stolu i ne htede ni da jede ni da pije. Svi su s uenjem posmatrali mladog
stranca koji je pokazao takav prezir za divno i lepo spremljena jela na
kraljevskom stolu kao da je to najgrublja seljaka hrana. Kad se obed
zavri i gosti odoe na poinak, kralj naloi da se jedan ovek skrije u
njihovu spavau sobu da saslua njihov razgovor, a kad ga Amletovi
saputnici upitae zato za stolom ne htede ni da dirne dobru hranu, ve se
uzdrao od nje kao da je otrov, on odgovori, da je hleb bio zagaen krvlju,
pivo imalo ukus na metal, a meso smrdelo na leinu kao da je preblizu
njega stajala trupina kakvog mrtvog oveka i od toga se pokvarilo. On
dalje ree da kralj ima robovske oi, da se kraljica na tri naina ponaala
kao robinja, i on iskaza na taj nain omalovaavanje kako za one koji su
hranu pripremili tako i za samu hranu. Njegovi pratioci mu zamerie na,
kako rekoe, njegovim budalastim izjavama; oni ga izgrdie, jer je govorio
loe o onome to je trebalo da hvali i to je naruio svoje domaine i
85
etvrta knjiga
Amlet i Viglet
Poto je ubio pooima, Amlet je smatrao najpametnijim da se sakrije
dok se ne pokae kako e puk reagovati na njegovo delo. Ljudi iz okoline,
koji su videli poar po noi, rano ujutro su doli da saznaju ta se zbilo, ali
kad su pretraili zgarite, koje je jo uvek bilo toplo, nisu nali nita drugo
sem ugljenisanih leeva, i nita nije moglo da pokae kako se ta velika
nesrea dogodila. Fengeov le je pronaen u krvavoj odei i proboden
maem, to je neke ispunilo jakim besom, druge tugom, a opet tree
potajnom radou to je uinjen kraj nasilnikom gospodarenju
opoganjenom bratskom krvlju. Tako je kraljeva smrt izazvala kod
prisutnih vrlo razliita oseanja.
Kad je Amlet video da je puk ostao miran, sakupio je hrabrost da
napusti svoje skrovite i sazove one za koje je znao da su sauvali
njegovog oca u vernoj uspomeni. On izae na skup i odra sledei govor:
()
Te su rei ostavile jak utisak na sve i pokrenule neke na saoseanje,
druge ak na suze, a kad se opte uzbuenje smirilo, njega jednoglasno
izabrae za kralja. Svi su, naime, oekivali mnogo od njegove mudrosti, jer
je tako umno smislio svoj veliki podvig i sproveo ga sa tako jedinstvenom
snagom; osim toga, mnogi su se divili kako je on tako dugo mogao da krije
svoje smeone planove.
Nakon to je Amlet sve opet sredio u kraljevstvu, odjedri s tri raskono
opremljena broda za Englesku da poseti svoju suprugu i tasta. Za te
brodove je odabrao posadu od lepih, dobro oruanih mladia, tako da on,
koji nekada bee tako siromaan i neugledan u svem svom ponaanju, sad
na sve naine iskazivae veliki sjaj. On je ranije eleo da se pokae
siromanim, ali je sada polagao na sjaj i krasotu. Izmeu ostalog, naloio
je da mu naprave jedan tit sa izvanrednim slikama, koje su prikazivale
njegove podvige sve od najranije mladosti, i taj tit, koji je on nosio kao
potvrdu o svojim velikim i dobrim osobinama, jo je vie doprineo
njegovom uvenju. () Sve je to jedan vet umetnik s izvanrednim
umeem naslikao na titu, tako da su i stvari i zbivanja bili prikazani na
najivotniji nain. A da bi izgledala to bolje, njegova posada je na
putovanju nosila titove obloene zlatom.
Kralj Engleske ih primi s kraljevskim sjajem i velikim prijateljstvom.
Za vreme jela upita zainteresovan za Fengea i saznade od svog zeta da
nema koristi od toga da se raspituje za njegovo dobro, poto je on ubijen.
Kad kralj zatim zainteresovano upita ko je ubica, saznade da onaj koji je
doneo vest o Fengeovoj smrti ujedno i njegov ubica. To uini kralja nemim
od uasa i iznenaenja, jer se on utom seti, da je u svoje vreme obeao da
e osvetiti Fengea u sluaju njegove smrti oni su se naime zarekli da e
jedan osvetiti drugoga. S jedne strane je tako sad stajala ljubav engleskog
88
njihovog braka i obziri prema njemu su joj nalagali da voli svoga mua.
Samo nek on mrzi drugu enu svoga oca ree ona ali ja u je voleti.
Nikakav neuspeh nee ugasiti moju ljubav prema tebi nastavi ona
nikakva je gorina nee pobediti, tako da prikrijem ono to se sprema
protiv tebe i izbegnem da odam one podvale koje sam otkrila. Ti treba da
se uva od moga oca, poto si na onome putovanju na koje te je on
poslao, razmiljao samo o sopstvenoj koristi i zaobiao njegovu elju time
to si za sebe uzeo ono to je trebalo da bude njegovo. Iz tih se njenih rei
jasno vidi da je njena ljubav prema muu bila jaa od ljubavi prema ocu.
Dok je to govorila, stie i kralj Engleske, naoko srdano primi svoga
zeta i ponudi mu gozbu da, pod okriljem blagonaklonosti, prikrije onu
izdaju koju je smiljao. Amlet, koji je sad znao ta moe da oekuje s te
strane, nije dozvolio da se primeti da se osea ugroen, ve uze dve stotine
jahaa sa sobom, navue jednu verinjau ispod odee i prihvati poziv, jer
je vie voleo da se izloi opasnosti prihvatajui kraljevo hinjeno
prijateljstvo nego da ga odbije na nain koji bi mu mogao naneti sramotu
on je na sve naine silno polagao da sauva svoj ugled. Kad stie jaui
pod svod kapije, ije su obe strane bile otvorene, kralj ga napade i bio bi
ga probo svojim picastim kopljem da se ono nije odbilo od verinjae.
Tako on zadobi samo jednu laku ranu i odmah odjaha nazad do onoga
mesta gde su njegovi ljudi ekali; zatim posla kralju izvidnika svoje nove
supruge, onoga koga je ranije bio zarobio, da mu ispria kako je tajno bio
uzeo poruku kraljici iz skrovita, tako da je na Hermdrude pala sva krivica,
a Amlet bio osloboen optube da je poinio izdajstvo. To ipak nije navelo
kralja da prestane da proganja Amleta koji je krenuo u bekstvo, i ovaj ubi
veinu njegovih ljudi. Posledica je bila ta da, kada je Amlet sledeeg dana
hteo da krene u bitku s njim da bi spasao ivot, posumnjao je da li ima
dovoljno ratnika. Da bi naizgled poveao broj vojnika, postavio je leeve
nekih od svojih palih ratnika da stoje uvrstivi ih gredama, druge
privezao za veliko kamenje, tree pak postavio na konje kao da su ivi, pa
im onda navukao pun oklop i poreao ih u obian bojni red. Nije ih bilo
manje u redovima mrtvih nego u eti ivih. Bilo je udno gledati pale kako
mrtvi stoje spremni da krenu u boj, kao da e oni, koji su izgubili ivot,
opet stupiti u bitku, ali je ta dosetka bila od velike koristi za onoga ko ju je
smislio, jer kad sunevi zraci padoe na mrtve, izgledali su kao neka silna
vojska, i oni koji nisu znali o emu je re, morali su da poveruju da je
vojska sauvala punu snagu i da je mali gubitci nita nisu oslabili. Kad
englezi to videe, pobegoe i ne poinjui bitku, i na taj ih nain su
pobedili mrtvi, koje su oni sami pre toga nadvladali dok su jo bili u
ivotu, i ne znam moe li se rei da je ta pobeda vie izvojevana sreom
nego li razumom. Kralja, koji je oklevao da pobegne, ubie danci koji su
krenuli u poteru. Poto je Amlet pobedio u toj bitci i zadobio veliki plen i
pljakao po Engleskoj, vrati se u Dansku s svoje dve ene.
91
92
Sedma knjiga
()
Predanja o Siklingima
Bio jedan viking niskoga porekla po imenu Ebe koji je, verujui u svoju
mukost, podigao pogled tako visoko da je poeleo sebi nevestu plemenita
roda i zaprosio Sigrud, ki gotskoga kralja Ungvina, a za zahtevao za
miraz pola gotskoga kraljevstva. Ungvin upita kralja Haldana za savet da li
da pristane na taj brak, a Haldan mu ree da pristane iz ale, obea da e se
pobrinuti da od toga braka ne bude nita i zatrai da mu ovaj zadri
slobodno mesto za stolom na slavlju. Ungvin poslua njegov savet; Haldan
odustane od svoje kraljevske spoljanosti, obue se u ruan i stran lik i kad
no uznapredova stie na svadbenu sveanost; i svi koji su ga sreli, uplaili
su se i udili se kakav je to ogroman div stigao na imanje. im se pojavi u
kraljevskoj sali, pogledao na sve strane i upita ko to sedi uz kralja. Kad
Ebe odgovori da kraj kralja sedi Ungvinov budui zet, Haldan ga upita
besnim reima da li je potpuno podivljao i van sebe kada je toliko
bezobrazan da se usuuje da umea svoju neistu krv u jedan plemenit i
istaknut rod i usuuje se da stavi svoje grube seljake ruke na jedno
kraljevsko dete, da, da mu ak ni to nije dovoljno, ve i trai deo i naslee
tueg kraljevstva. Zatim ga pozva na dvoboj reima da e tek kad pobedi
u toj borbi postii cilj svojih elja. Ebe odgovori da se vilenjaci tuku po
mraku i pomrini, ljudi po dnevnom svetlu, ali Haldan na to odvrati da
mesec sija tako jasno kao da je u sred dana te da ne moe navesti pozni
noni as kao opravdanje da odbije borbu. Tako je naterao Ebea na dvoboj,
okrenuo slavlje u borbu i oborio ga, pa su sa imanja odneli le umesto da
odvedu mladu.
Nekoliko godina kasnije on je umro u sopstvenoj zemlji i kako nije
imao dece kad mu se kraj primakao, proglasio je Ungvina naslednikom
kraljevstva i dao mu ime kralja. Ungvina je kasnije oborio u borbi njegov
neprijatelj Regnald, a za sobom je ostavio sina Sivalda.
--Sivald je imao ki po imenu Sigrid, a ona bee tako stidljiva i ista
devojka da je nikada nisu mogli navesti da makar podigne pogled i
pogleda ijednog od mnogih prosaca koji su molili za njenu ruku zarad
njene lepote; da, ona je bila tako sigurna u sebe da je zamolila oca da je da
onome momku za enu koji uspe da je slatkim ljubavnim reima navede da
ga pogleda. Jer u starim danima devojke su bile tako smerne ovde u zemlji
da su uvek pogled drale okrenut i nikada nisu lakomisleno oijukale kako
nijedan slobodan i neumesan pogled ne bi povredio nevinost duha; i ljudi
su cenili uzdran lik koji otkriva istotu srca.
93
No, bee jedan mladi imenom Od, Ebeov sin, koji je prosio devojku
vatrenom i postojanom ljubavlju verujui u svoja velika dela ili u svoj
privlani duh i britki jezik. On je pokuavao iz sve snage i na sve naine
da je izmami jedan pogled, ali nikakvom vetinom nije mogao da je
navede da podigne svoj oboreni pogled, te ode od nje pun uenja to nije
uspeo da uzdrma njenu postojanu strogost.
No, bee jedan div koji je takoe eleo devojku, i kada je video da mu
je srea podjednako malo pomogla, posla jednu enu da joj se na prevaru
umilostivi; i kad je ona neko vreme sluila Sigrid kao sluavka i umilila joj
se, navede je jednom prevarom na stranputicu daleko od doma njenih
roditelja, i tu izjuri div i odvede je u svoje tesno stanite u unutranjosti
planine. Drugi pak kau da se to on lino preobratio u enski lik i podlo
odvukao devojku daleko od doma njenih roditelja da bi je na kraju oteo.
im je Od u za to, pokuao je da nae devojku i traio je po unutranjost
planine sve dok je nije naao, oborio diva i odveo Sigrid sa sobom. Ali div
je s velikim trudom upetljao devojinu kosu u takav zapetljan vor, da se
kosa potpuno uvezala i nije ju bilo mogue razvezati osim picom i
otricom. I opet pokua da na razne naine navede devojku da podigne oi
i pogleda ga; ali to je bio zaludan trud i razoaran u svojoj nadi die ruke
od svoje namere; jer njemu nikada nije palo na pamet da silom uzme
devojku i oskrnavi plemenitost time to bi legao kod nje u potaji. Dugo je
onda ona lutala po pustim i dalekim krajevima i najzad stigla do kolibe
jedne odvratne vilenjakinje. Ova je posla da joj uva stado koza; ali Od joj
opet pomoe da se oslobodi i pokua nanovo da je privoli sledeim reima:
Zato nee da se mojim molbama prikloni,
da postane mlada i svoga prosca prati?
Bolje bi to bilo nego po umi paziti
smrdljive koze.
Vilenjakinji odvratnoj i zloj vie ne slui;
pobegni od grozne ene koju gospodaricom naziva!
Kreni sa mnom na brod i kao slobodna i spasena
po talasima plovi!
Napusti svoje stado ovaca! Neka se samo o sebi brine!
Nemoj koze i jarce po travnjacima goniti!
Postani mi ena i moju dugu enju
dragano mi nagradi!
Ti, moj ivote i eljo, punoo mojih enji,
podigni oko i daj da ga vidim kako sja;
ne skrivaj smerno svoj pogled, samo jedan brzi pogle
podari svome proscu!
94
96
uze za enu jednu devojku iz Alvildine pratnje imenom Gro i sa njom dobi
sina Haralda koga pozniji narataji nazvae Hildetand75.
A da se sada niko ne udi to su se ene dale u borbu i ratovanje
ukratko u se osvrnuti na ivot i prilike takvih ena. U starim danima je
meu dancima bilo devojaka koje su svoje divne ruke oblaile u muku
odeu i stalno svih dana vebale borbene vetine; i one su bile tako vine
oruju da nikada nisu dozvoljavale da ih obuzme zarazna pohota. One su
prezirale svakojak razuzdan ivot i najradije eliile svoja tela i due
raznoraznim naporima i trudom, odbacivi svu ensku slabost i
prevrtljivost i uteravi u enske due muku divljanost; da, one su se tako
revnosno bacale na ratne vebe da bi ovek teko poverovao da su prave
ene. Posebno su se ene koje su se odlikovale snagom volje ili vitkim i
lepim stasom posveivale takvom ivotu. One su takorei zaboravljale
sudbinu koja im roenjem bee namenjena i birale grubu borbu namesto
blagih znaka milote, ne eznuve za maznim tapanjima ve za ratnim
delima, udele za krvlju, a ne poljupcima, birale zvek oruja umesto
ljubavne elje, stezale oruje lepim prstima koji bi pre trebalo da prebiru
po tkanju, razmiljale vie o obaranju nego o zagrljajima i otrim kopljima
pretile mladiima koje bi mogle obrlatiti svojom lepotom. A sad mi
dozvolite da se nakon ovog malog osvrta vratim mestu gde sam prekinuo
kazivanje.
--S prolea Alf i Alger opet pooe na vikinki pohod.; i kako su sad
lutali nadaleko po morima, naioe na Helvina, Hagbarda i Hamunda,
sinove malog kralja Hamunda, koji je imao stotinu brodova koliko i oni
sami. Oni pozvae na borbu s njima i tek je nadolazak mraka razdvojio
umorne borce tako da su opet gurnuli maeve u kanije. Preko noi su
vojske ostavile oruje da se odmara, a sledeeg dana su sklopili tvrd i
trajan mir jedni s drugima; jer obe behu zadobile tako strane rane
prethodnoga dana da nisu imali snage za novu bitku; oni su se borili
podjednako hrabro i obojica su bili podjednako umorni, te ih je sada
nevolja naterala da sklope mir.
U to vreme je jedan visokorodan nemaki mladi imenom Hildegisl,
pouzdavi se u svoj lep izgled i svoje plemenito poreklo, zaprosio
Sigerovu ki Signi; ali ona je imala samo prezir za takvog bezimenog
momka koji sam nije imao muke hrabrosti, ve hteo da ostvari svoju sreu
pomou tuih velikih dela. Njena je naklonost ponajvie bila okrenuta
Hakiju zbog velikoga glasa na koji su izbila njegova znamenita dela; jer
ona je vie cenila borbene mukarce nego mazne mladie i nije
75
Ovde je, izgleda, greka jer Sakso kasnije kazuje da je Harald Hildetand sin pomenute Alfove keri
Girid iz njenog braka sa Halvdanom (Zejom usnom), sinom skonskoga poglavice Hovdinga Borkara.
Ovo drugo je, po svemu sudei, taniji oblik predanja.
98
99
100
103
77
104
Probudite se svi
prijatelji Rolfovi,
probudite se svi
kraljevi ljudi.
Nije vie vreme
za leanje,
dan se raa,
dela nas ekaju.
Sluajte me, vi divni
junaci svi,
plemeniti ljudi,
to nikad ne pobegoste.
Ne budim vas
na zabavu i vino,
ve na besni
govor oruja.
Svako, ko kraljevim
prijateljem sebe zove:
Zgrabi svoj ma
i silno njime mahni.
Pohvala i ast
udeo na nek budu!
Od Rolfovih boraca
niko za strah ne zna.
Na taj poziv Bjarki se probudi i pozva svoga paa Skalka kome ree:
Skalk, ustaj
i oganj spremi.
Vatra jo tinja
pod pepelom.
Nek plameni vedri
svetle na ognjitu.
Hladne ruke
ne treba prijatelju pruiti.
Hjalti onda ree:
Vreme je
zahvaliti podvigom
naem kralju dobrom
za bogate poklone,
za nemake maeve
i vedske titove,
za crveno prstenje,
Rolf to nam dade.
U vreme mira
nae plate dobismo.
ne bojimo se
vedskih prevara.
uvaj se, Hjartvaru.
uvaj svoju mladu,
koja na la
tebe navede!
Ubrzo e as nam
poslednji stii,
kralj je ve
smrt naao.
Osvetimo kao junaci
glavara dobrog,
sasecaj do kraja
po vojsci neprijatelja.
Rude, sluaj me,
sestro Rolfova:
Doi, jer u boj
ja tebe sad zovem.
Jo nam oklopi nisu popucali
i maevi se istupili,
jo jaki stojimo
opremljeni za borbu.
ranama oznaiti,
osvetiti kralja
koga volesmo tako silno.
Sea li se Rolfa,
kad Rorika pobedismo,
onog, to pohlepan
samo na zlato miljae?
ast i slavu
stalno bacae,
strah ga zgrabi
kad Rolfa srete.
Ne za boj
on ratnike opremi,
samo zveae
zlatnim prstenovima.
Zlato u gomilama
kralju ponudi,
da mu ovaj
mir podari.
Ali kod skjoldunga ipak
milost ne nae,
odmah oborismo
kukavnog bednika.
Kralj tada uze
skupi metal,
dareljiv ga dade
svojim junacima.
Divno bee
junaka videti,
kad maevi zapevae
i strele zazujae;
uvek ispred
u asu opasnom
brz kao jelen
iae Rolf u borbu.
Poseen sad lei
kralj iz Lejra
na krvavom popritu
s ranama tako dubokim.
Poslednji put ga vidoh
kako se smeje
kao nekad kad zlato
tako vedro sejae.
Hajde sad svom snagom
u borbu tu
da osvetimo naeg sjajnog
junakog kralja!
Po trei put, Bjarki,
molim i zapovedam:
Hajde najzad, doi,
u bitku te zovem!
107
koju mi pokaza.
Stranac bejah
i bez prijatelja
kad stigoh kod
danskog kralja.
etama dvanaest
upravljah sam,
dobra i zlato
kralj mi dade.
Oklop bacimo,
grudi obnaimo,
jurimo sad napred
sa titom na leima,
juriamo ponosno
na krvavi sastanak,
svetimo se
za pad naeg kralja.
U Hjartvarovoj krvi
seivo u okupati.
Agnarov ivot uze
moj silni ma.
S Hodingom moju glavu
ovek udari,
ali njegovo telo zatim
ja maem raspolutih.
Jak i moan
on stajae u bitci,
dok ga seivo ne pogodi
i bled on pade.
Glas to ga Agnar dobi,
bee lep, i sa osmehom
nae junak svoju smrt.
Nedavno jednog drugog
velikana oborih,
mladog godinama,
starog plemstva.
Oruje mu ne pomoe,
108
ni tit sjajni.
Oklop pue
od mog snanog udara.
vedski momci,
ma moj okuajte,
grudi ko lea
njegovo seivo grize!
Hjartvare doi
sa svojim borcima,
ma e se napojiti
tvojom krvlju.
Stalno ih sve vie
u boj uri,
dobro svojim
maevima vitlaju.
Triput udarac
izgleda zadobih,
svaki put ja
jednog neprijatelja pogodih.
Divnu e pratnju
dobiti kralj Rolf,
etu neprijatelja
plemenitog roda.
Ogromno rastu
ubijeni oko mene,
pale ljude oko sebe
u gomilama gledam.
I ne vidim onog
hitrog momka
to me tako ponosno
u boj pozva.
Je li je pobegao
kukaviki od neprijatelja
mada se s mukom hrabrou
tuceta ljudi hvalio?
Na to odgovori Hjalti:
Slabo pomo
Hjaltiju ovde stie,
postojan ipak stoji
u sred bitke.
Ma i koplje
oko mene zuje,
teke mi uslove
boj nudi.
Bjarki:
Ne tereti me
to te pustih da eka,
jer esto ovek, Hjalti,
mora da okleva.
Upravo me jedan ma
nekog veanina ujede,
rasee oklop,
kao d od vune bee.
Rude:
U znaku ekia
pokazuje se, Bjarki.
Pogledaj sad pod
ruku to svijam.
Odina tu vidi,
Oca pobednika,
umnog i ogromnog,
vlasnika palih.
Bjarki:
Frig, ako tvog domaina
ovde vidim,
kunem se, njegov ga tit
zatititi nee;
niti mu njegov visok
konj sad pomoi,
iv izjahati
iz Lejrea nee.
Vlasnika palih
na popritu obaram,
jer Rolf je pao
109
110
Pesma o Dounu
Ovu pesmu, koja se zove Doun, znaju svi koji su nauili pesme uz strune, a ja
u vam ispriati dogaaj o kome je sainjena ova pesma uz strune, koja se naziva
Doun.
Onako kako sam ja pouzdano saznao i dobro zapamtio, u staro vreme je gore na
severu u kotskoj, u mestu koje se zove Edinburg, ivela jedna devojka, prelepa i
posebno utiva. Njeno naslee iza oca bee cela zemlja. Niko drugi nije bio glavar
te zemlje. Ta devojka koju vam ovde pomenuh, pravila se vana veliinom svoje
zemlje i odbacivala sve koji su iveli u njenoj zemlji, tako da niko nije bio
dovoljno bogat i dovoljno irokogrud da bi ona htela da ga uzme ili voli, a nije
htela ni da uje kakvu re o tome. Ona je govorila da nikakvog mukarca ne eli,
osim onoga ko bi od ljubavi prema njoj za jedan dan prejahao sve od Sudantuna
111
sasvim na jugu Engleske78 gore do Edinburga gde ona stolovae u kotskoj. Njega
e, ree ona, uzeti, i taj e, ree ona, nju imati.
No, kada se to raulo i oni koji su iveli u toj zemlji saznae za to, istina je da
su mnogi pokuali da taj put prejau za jedan dan, ali kada bi stigli do zamka,
devojka bi izala pred njih i nagradila bi ih bogatim prijemom i dala da im se
spremi udoban krevet da ih ubije i prevari pod skupocenim pokrivaima i bogatom
odeom. Ali oni koji behu hrabri i umorni, legli bi i zaspali i leali mrtvi.
Ta se vest o toj nadutoj devojci rau nairoko, pa se proiri preko cele Bretanje,
koja lei u zemlji francuskog kralja juno od Engleskog mora. Jedan bogat i
dareljiv vitez, koji je iveo u Bretanji, takoe je saznao za tu vest. On je imao
jednog dobrog konja, a zvao se Doun. I poto se pouzdao u svoga bornog konja,
htede da vidi moe li da izvede to jahanje za dan.
Zatim se hitro uputi preko Engleskog mora i iskrca u Sudantunu. Odatle posla
svoga poklisara devojci i porui gde se iskrcao i ree da mu ona poalje svog
poverenika. Ona mu, im ugleda njegova poklisara i u njegovu poruku, rado
odasla svoje ljude. Bila je subota sasvim izrana kada je Doun poeo svoje jahanje,
i jahao je tako brzo celoga dana da stie pre veeri. A kad stie u Edinburg, bi
bogato primljen s velikim poastima i au.
Kada je zatim zavrio razgovor sa devojkom o onome to mu je priliilo, ona ga
odvede u jednu lepo opremljenu kuu da se odmori im to poeli. Ali vitez zamoli
njene ljude da donesu suva drva za vatru i da to unesu u spavau sobu, i oni i
uinie kako im je rekao. Zatim zakljua vrata i lee kraj vatre da ga greje, tako da
te noi uopte nije spavao, a nije ni legao u krevet koji bee spremljen za njega.
Oni koji su veoma umorni, eznu za tim da lee udobno, ali ujutro se to pretvara
u nepopravivu tetu, jer to na tvrem umoran ovek lei, to se bre obnavljaju
snaga i mo njegova. On izjutra ustane za prvu molitvu79, obue se i ode da
razgovara sa devojkom i zatrai da ispuni ugovor.
Onda devojka odgovori: Dragi ree ona jo ne moe da bude tako, jer
prvo treba da otputuje toliko daleko koliko moj labud leti, a onda e me dobiti
bez protivljenja, tako da se to vie nee otezati.
Onda on zamoli za rok da se Balard, konj njegov, odmori i on sam se povrati, i
ona mu dade rok do etvrtog dana. Onda Doun krete na svoj put. Balard je trao,
ali labud je leteo i pravo je udo da od toga nije prepukao. S veeri stigoe do
jednog monog zamka. Doun se tu odmori dok je eleo, a onda se vrati u Edinburg
da zahteva ono to mu je bilo namenjeno, i tad devojka ne mogae vie da mu to
odrie. Ona tada sazva sve poglavice i najmudrije ljude koji behu u njenom zemlji
i po njihovom savetu se udade za Douna i uini ga gospodarem cele zemlje s
bogatom au i velikim poastima.
Tri dana nakon svadbe Doun uprilii bogatu gozbu i nali mnogo svakolikog
pia. Ali sasvim izrana etvrtog dana ustane i obue se i izvedoe mu konja. Zatim
ree zbogom eni svojoj, jer htede da krene najezad za svoju otadbinu. Tad mu se
78
79
112
ena njegova rasplaka i kukala i tuga je velika uhvati, jer njen ovek htede da se
rastane od nje.
Gospoo ree Doun ja te sad naputam i ne znam hoemo li se vie ikada
videti. Sa mnom si zaela dete. Ako je onako kako verujem, rodie jednog sina.
Ovaj zlatni prsten e sauvati za njega i dati mu ga kad bude odrastao ovek.
Ona uze zlatni prsten. Ali on ode utom i ne zadravae se vie onde.
Sada treba rei da je gospoa stvarno bila s detetom. A u asu kad joj se sin
rodio, svi njeni prijatelji se obradovae. Ona ga zadra kod sebe na vaspitanju sve
dok nije uzmogao da jae i odlazi u lov na ptice i ivotinje. Onda mu mati dade
zlatni prsten oev i zamoli ga da ga dobro uva. Zatim bogato opremi sina za put i
posla ga francuskom kralju, dobro nauenog svima lepim obiajima i ponaanju
koje dolikuje dvorskoj gardi.
On onda ostane kod francuskog kralja sve dok ga ovaj ne uini vitezom, pa
zatim krete na sve strane gde su se drale viteke igre, i pokaza se tako silan da mu
niko nije bi ravan u borbi s orujem. Zato je postao uven i glasovit vie od svih
drugih u drubi i slubi i s njim je uvek jahala velika eta vitezova.
Kasnije krene on sa svojom druinom u Bretanju, do mesta koje se zove Brdo
Svetoga Mihajla80, na viteke igre, jer je hteo da upozna bretonce. Ovde su na obe
strane bile skupljene velike ete, a u eti to stajae nasuprot njegove, bio je i
njegov otac. On je dugo udeo za tim da iskusi svoje oruje s mladim vitezom.
Kada on sa etom krete prema njemu, ovaj spusti koplje i pojuri na njega, i
sretoe se silnim udarima. Ali mladi obori svoga oca. Nijedan od njih nije znao za
onoga drugoga, jer Doun ga nije prepoznao, a mladi mu je zadao jednu veliku
ranu na podlaktici.
Kad su se viteke igre zavrile, Doun posla poruku mladiu da doe i
porazgovara s njim, i ovaj brzo stie jaui. Doun mu se odmah obrati.
Prijatelju ree kakav si ti to ovek koji je mene s konja oborio?
Gospodaru ree ovaj ne znam kako se to dogodilo; to moraju znati oni
koji su bili najblie.
Prijatelju ree Doun dojai ovde do mene i daj da ti vidim ake!
Mladi je bio pristojan i skinuo svoje rukavice i pokazao mu i ake i podlaktice.
Kada Doun vide ake mladieve, prepozna svoj zlatni prsten na njegovom prstu.
Mladiu moj ree on kada smo se danas sreli u vitekim igrama, znao
sam da si moj rod. Ti si najjai i najborbeniji u boju. Doi i poljubi me! Ti si moj
sin, a ja sam vaistinu tvoj otac. Velika je ena tvoja majka i s mnogo sam je muka
zadobio. Kada sam se oenio njom, napustio sam je, i kasnije je nikad vie nisam
posetio. Taj zlatni prsten koji nosi na ruci, ja sam joj dao, i ja znam da ga je ona
dala tebi kada te poslala za Francusku.
Gospodaru ree on istinu govorite.
Onda se oni poljubie i zagrlie. Zatim odoe sa svojim konjima preko
Engleskog mora, i mladi povede svoga oca svojoj majci, koja je dugo eznula za
80
Brdo Svetoga Mihajla, Mont St. Michel, mesto nadaleko poznato u srednjem veku.
113
njegovim povratkom kui. Ona ga primi s velikom poau kao svog mua i
gospodara. Zatim su iveli u velikom miru i asti mnogo zima, slono i pristojno.
I tako bretonci sainie o vitezu i konju njegovom koji mu je bio najdrai onu
pesmu uz strune koju zovu Doun.
Pesma o dvoje zaljubljenih
114
manjom nadom izgubi i cilj i budue nade. Njega je za nju vezivala velika ljubav,
a i nju za njega.
Zatim se dogodilo da mladi doe svojoj dragoj, lep i bogato obdaren, i poali
joj se na svoj ljubavni jad, i ree joj da ga vie ne mui okovima ljubavi, i zamoli
je da krene s njim i ree da vie ne moe da izdri tu muku. A kada bi je zatraio i
to izneo ocu njenom, znao je da je otac toliko voli da je ne bi udao za njega ako ne
uspe da je iznese na rukama gore na planinu.
Onda ree devojka: Dragi ree ona ja znam da me ne moe izneti, jer
toliko moan i snaan nisi. Ali ako odem s tobom, moj e otac zauvek ostati da
ivi u ljutnji i duevnoj muci, besan i brian. A Bog zna da ga toliko volim i da mi
je toliko drag, da nikako ne elim da mu nanesem bol. Ti mora smisliti neto
drugo, jer to mi se stvarno ne dopada. Ja imam jednu monu prijateljicu s velikim
bogatstvom u Salernaborgu83. Ona ivi onde ve preko pedeset zima, i potpuno je
ovladala svekolikim lekarskim vetinama, i dugo se bavi tim znanjem i zna sve o
travama i korenju. Hoe li da ode do nje i da joj ponese jedno pismo od mene i
objasni joj svoje stanje, jer tada moe da smisli savet i sredstvo i da ti da lekovitu
travu i ono pie koje ti moe dati veliku snagu i mo. Kad se zatim vrati u ovu
krajinu, zamolie mog oca da me da tebi. On e te sigurno nazvati detinjastim i
rei e ti uslove, ali ti e ih sve voljno prihvatiti, jer drugaije ne moe biti.
Kad mladi u njene rei i savet, vrlo se obradova i zahvali joj, i zatrai
odobrenje za put od svoje drage, i ode u svoju krajinu, i brzo se spremi za put i
uputi se za Salernaborg. Onde se odmorio i razgovarao sa prijateljicom svoje drage
i dao joj pismo koje joj je ona poslala. Kada je proitala pismo, ree da mladi
ostane kod nje sve dok ona ne sazna sve to treba da ini. Ona ga ojaa lekarskim
savetima i dade mu jedno takvo pie da se nikad ne umori i premori poto ga
okusi. On odmah dobi punu snagu i svu mo i sve sposobnosti. Kada je to iskusio,
ode kui u svoju otadbinu i sakri pie u jednu posudicu koju je nosio sa sobom.
Sada je mladi srean i radostan.
Kad stie kui, zadra se jedno krae vreme u svojoj krajini, a onda ode kralju i
odmah ga zamoli za ker. Kralj mu ne odbi molbu, ali ipak ree da e to biti velika
ludost i nesrea za mladia.
Jednog dana kralj sazva svoje prijatelje zarad keri svoje i mladia, koji je hteo
da pokua da je iznese na vrh planine. Tu se skupilo mnogo ljudi koji su eleli da
vide taj dogaaj. Kad se dan zbora pribliio, mladi stie tu prvi od svih i ne
zaboravi svoje pie. Na poljima kraj Seineborga84 skupila se tada velika gomila
ljudi. Kralj ree da dovedu njegovu ki, a ona nije imala na sebi druge odee do
jedne haljine.
Mladi je uze na ruke i dade joj pie, jer je znao da ga ona nee prevariti. Ali to
mu nije pomoglo, jer uopte nije bio paljiv. Trao je s njom to je bre mogao, a
kad stie do sredine planine, tad zaboravi na pie, tako se zagledao u devojku.
83
84
115
Kad devojka oseti kako se umara, ree mu: Dragi ree ona popij svoje
pie, jer oseam kako se zamara, popij i obnovi svoju snagu!
Onda on odgovori: Imam jo mnogo snage, draga. Ne zamara se srce, i zato mi
i ne treba odmora.
Kad pree dve treine planine, pade u nesvest. Devojka ga zamoli s mnogo
molbi: Dragi zamoli ga popij svoje pie za snagu.
Ali on uopte ne htede ni da slua rei njene ni da im poveruje. On nastavi tim
velikim putem s njom i stie na vrh planine s njom uz velike muke. Onde pade na
tlo i vie nikad ne ustade, srce izlete iz njega, i on tu tako ostade prepukla srca.
Kada devojka vide svoga dragog takvog, ona pomisli da on lei u nesvesti,
spusti se na kolena kraj njega i htede da napoji piem. On ne mogae uopte da
govori, ve umre na nain na koji je sada kazano. Ona onda oplaka njegovu smrt
jakim uzvicima i odmah baci posudicu u kojoj bee pie i pie istee i rairi se
iroko po planini, tako da se cela krajina od toga popravi, tako da je tu kasnije bilo
mnogo dobrih lekovitih trava od kojih su se mnogi ljudi izleili koji su pilu od tog
pia.
A sada treba da vam kaem o toj devojci koja je bila tako umna i utiva i lepa,
da i ona pade dole i preminu od bola kraj svoga dragog.
Ali kada oni koji su ih ekali, ne videe da silaze dole, krenue gore za njima i
naoe ih oboje mrtve. Tada kralj pade dole i dugo leae u nesvesti, i pogodi ga
tako velika tuga da jedva pokazivae znake ivota. I svi ljudi koji se tu behu
skupili, tugovali su mnogo zbog njihove smrti. Tri dana s drali leeve njihove
iznad zemlje. Tada bi napravljen jedan kameni koveg za njih, i oboje ih stavie u
njega. I svi rekoe da ih treba sahraniti onde u planini. I kada to bi uraeno, svi
odoe. Od toga dogaaja s decom, planinu nazvae Planina dvoje zaljubljenih.
A bretonci nainie kasnije od ovoga dogaaja onu pesmu uz strune koju
nazivaju pesmom o dvoje zaljubljenih.
Brljan
Sudvales moe biti Juni Wales ili moda u bretonskom leu Galija.
116
treba da vas udi, jer onaj ko verno voli, postaje strano tuan kad mu se volja ne
ispuni i udnja ne zadovolji.
Tristram je bio strano tuan i zato ode iz otadbine i krenu za Kornbretaland,
gde je kraljica ranije stigla, i tu se sakri u umu. A kad se vee prikui, on izae iz
ume i ode na prenoite i upita kako je kralj. Onda oni koji su to saznali, rekoe
mu da svi namesnici i poglavice treba da se skupe u Tintajolu86, jer tu e kralj
odrati sveanost i prirediti gozbu za sve svoje gardiste i poglavice. Na Duhove
treba svi da budu onde i nee nedostajati ni zabaveni bogata prijema; i onde e biti
i kraljica. Kada je Tristram to uo, veoma se obradovao, jer se ona nee kretati
tako da je on nikako ne vidi.
No, onoga dana kad je znao da kralj treba da krene onamo, Tristram je doao do
ume kraj puta gde je znao da e kraljica projahati. Tada odsee jednu leskovu
granicu i izree je svojim noem da bude etvrtasta, i ureza svoje ime u tap. Ako
bi se dogodilo da kraljica ugleda tap, pomislila bi na svog dragog, jer on se i
ranije tako ponaao prema njoj.
Na tapu je pisalo da ju je Tristram dugo prosio, i spremao se da je potrai i da
sazna kako da je vidi, jer nikako ne mogae da ivi bez nje. S nama se ree on
zbiva to i s brljanom koji se svija oko leske. Dok god su te dve biljke zajedno,
ive i listaju, ali ako se razdvoje, leska umire, a zatim i brljan, i ne listaju, ve se
sue, i obe umiru. Najlepa draga moja, tako je to i na taj nain i s nama. Niti ja
mogu iveti bez tebe, niti ti moe iveti bez mene.
Kraljica tako naie jaui i vide tap na putu. Ona podigne tap i proita ta je
na njemu pisalo. Onda zamoli vitezove koji su jahali s njom da stanu, i zamoli ih
da je saekaju. Ona ree da eli da sjae i onde se odmori neko vreme. I oni
uinie kako ona ree. Ali ona ode daleko od svoje pratnje i pozva sluavku koja
se zvala Brengvein, i koja je uvek bila pouzdana i verna. Ona sie s puta i ila je
sve dok nije nala onoga koga je volela vie od svega na svetu, i taj ih je susret
oboje veoma obradovao. Ona je s njime na miru razgovarala o svemu to su eleli,
a i on s njom. Zatim mu ree kako da se ponaa da se pomiri s gospodarem svojim,
kraljem, i da se kralj veoma kaje to ga je oterao i to je verovao loim savetima
zlih ljudi. Zatim se rastade od svoga dragog. Ali kada je doao rastanak, oboje su
plakali.
Tristram odabra da ostane u Valesu sve dok kralj, njegov ujak, ne poalje po
njega i ne odustane od svoje ljutnje.
No, o toj srei koju je stekao u umi od utehe koju mu dade kraljica i od toga to
ju je sreo i seao se rei koje je rekla, saini Tristram jednu novu pesmu uz strune,
jer on bee sasvim vet u svekolikim pesmama koje se ine uz harfu.
Bretonci je nazivaju gotulaef, velani chevrefuill, a mi je nazivamo geitelauv,
brljan.
86
117
Pesma o obali
Sad se pristoji da kao sledee ispriamo onu koja se zove Pesma o obali, i kako
je ona nastala.
Viljem kralj87, koji je s vojskom osvojio Englesku, naloio je da saine ovu
pesmu. Kada je sve stavio pod svoju vlast i postavio strau na granicama zemlje,
opet se vratio i popeo na svoje brodove u Sudhamtunu, jer bee saznao da su se
namesnici, koji su imali zamkove unutar granica Normandije, skoro svi okrenuli
protiv njega i napali njegovu kraljevinu. On je onda okrenuo svoj bes protiv njih i
sakupio mnogo pratnje i mnogoljudu vojsku iz svojih zemalja.
Kada je stigao u Normandiju, opkolio je njihove zamkove i sruio ih, a zatim ih
nanovo podigao onako kako se to njemu svialo. On ih je sve pobedio i sve svoje
dobro zatitio, a dobro kaznio njih koji su bili zli i stvarali nemir.
Kada je tako jedno vreme stolovao u svojoj kraljevini, poeleo je da se opet
vrati preko Engleskog mora. On onda ode do grada Barbefleara88 i ostade onde
strano dugo i svakoga dana je iao sa sokolovima i lovio dralove, i uhvatio ih je
veliki broj. Tu je dugo sedeo da saeka dobar vetar i skupi veliku flotu da prebaci
svoju vojsku. Ali kralj nije eleo da poslua savete kormilara i pourio je po
opasnom vremenu; on je radije ekao veoma dugo zbog svih onih zabava koje je
tako voleo i koje su ga tako radovale.
Onda je razumno pomislio da bi trebalo da poalje poklisare s pismima u
Bretanju crvenoj gospoi koja je znala ta treba o svim pesmama uz strune, i
stalno se bavila takvom zabavom i sve im svoje misli posvetila jo od detinjstva,
da ona za njega saini jednu novu pesmu uz strune s najlepim tonovima koje je
njeno raznorodno znanje moglo da pronae, i da je to pre poalje natrag s onim
poklisarima koji joj donesu poruku, te da se ona nazove Pesma o obali. Po toj
pesmi uz strune on e se onda seati i svaki put prisetiti veselog boravka kada je
sedeo na obali Barbefleara i ekao na vetar.
Zatim posla u Bretanju sve najbolje svirae harfe koji su bili s njim, a s njima
bogate poklone i poslanja kraljevske dareljivosti. Kada oni stigoe do nje u
Bretanju i iznesoe pred nju bogata poslanja kraljeve milote, ona ih primi s
mnogo dobra i velikom zahvalnou.
Zatim proe neko vreme. Onda ona saini onu pesmu uz strune koju je kralj
zatraio u svome pismu i po svojim poklisarima, i naui svirae na harfi da znaju
Pesmu o obali. Onda oni odoe kralju uz mnogo zadovoljstva i blage radosti, jer su
dobro i brzo uradili ono to im se dopadalo.
Zatim je trebalo da odsviraju i otpevaju pesmu za kralja i prijatelje njegove i
gardu. I onda rekoe svi koji se u to razumeju da nikada nisu uli neku drugu
pesmu uz strune tako dobru kao tu. A poto se kralju ta pesma dopala vie nego
ikoja druga, naloio je da se nijedan svira na harfi ili svira ne mogu smatrati
87
Viljem kralj je Vilhelm Kopile ili Zemljoosvaja, hertug Normandije i kralj Engleske od 1066. do 1087.
Barbeflear je grad Barfleur, u to vreme grad u koji se obino pristajalo pri plovidbi za Southampton u Junoj
Engleskoj.
88
118
dobrim ako je ne znaju dobro i tano. To se prou kroz sve garde kraljeva i hertuga
i jarlova, i ne bee nijedne kraljice, hertugice ili jarlovice ili druge plemenite gospe
kojoj se ta pesma ne bi dopala. I jo i u naim danima ima mnogo onih koji je
nazivaju najsjajnijom te pesmom uz strune vrednom za kraljevsku zabavu.
Sad ja nisam proitao nita vie o toj pesmu uz strune na velkom jezku, i ne
elim dodati nita drugo do li to da je Bog posvetio kralja i potovanje mu dao da
zatiti i istakne onoga ko ovu knjigu prevede na norenski, ivu i na radost, te
milost ukae onome ko to napisa! Amen!
Pesma o poudniku
Otuda dolazi ona velika, slatka enja koja je razlog za asna dela. Mnogi
mukarci su se tako popravili i zadobili vrednost i dobrotu, koji ne bi bili ni za
dugme da pika nije cilj zbog koga se iskuavaju. Dajem vam moju re da nijedna
ena, koliko god da joj je lice bilo lepo, ne bi imala ni prijatelja ni ljubavnika da
izgubi piku svoju. Jer poto su sva dela uinjena zarad nje, nita o njoj ne
kazujemo. Hajde da sainimo novu pesmu o piki, da mogu da je uju oni koji to
zaele. Neka nam doe onaj koji najbolje ume da sastavlja note - svi e se zacelo
nama okrenuti.
Njih sedam se sloie s njom, rekoe da to bee izuzetno lep govor. Onda
kretoe s pesmom; svako joj dade ton i takt i slatke note s visokim tonom; pesmu
napravie utivu i dobru. Svi koji su bili na zabavi, digoe ruke od pesama koje su
pravili i okretoe se damama. Mnogo su hvalili delo njihovo, i inili pesmu
zajedno sa njima, kad su uli za tu dobru temu. Vitezovi i klerici dadoe pesmi
zatitu i ljubav; ona bee voljena i rado pevana, jo uvek je niko ne omrznu. Tu
pesmu veina naziva pesmom o poudniku. Ne elim da kaem pravo ime da se ne
iskrivi i pogreno ne protumai. Kako ja uh priu, tako ovde pesmu zavrih.
Pesma o Naboreisu
U Kornbretlandu bee jedan kralj koji se zvae Naboreis. Naboreis bee jedan
utiv i velikoduan vitez vian oruju, surov prema neprijateljima, dobar prema
prijateljima. On su imali veliku kraljevinu, jednu izdanu i bogatu batinu za
ocem. On je dobio enu iz velikog roda, vrednu i znatnu, lepu i utivu i stasalu.
Ona je sve svoje misli polagala na to da se lepo obue i ukrasi, stavi gajtane i trake
na svoju odeu i da glavu svoju pokrije svakojakim enskim kapama za koje
miljae da je za lepotu i divotu jedne ene, jer ona bee bezmerno naduta ena.
Naboreis, domain njen, video je tu njenu naviku i nikako mu se nije svialo to
se ona tako preterano kiti. On je esto bio ljut na nju i kriom od drugih je grdio
otrim reima. On joj stalno govorio o nadutosti i oholosti njenoj, o razmetljivosti
i nakinurenosti njenoj, i govorio da to nije zbog njega, ve to se takvom pred
drugima pokazuje. Govorio je da bi voleo njeno ponaanje, samo da nije toliko
naduta i neumerena u svojoj krasoti da ukraava svoju odeu i marame za glavu
trakama i gajtanima, i sa takvom spoljnom ukraenou kakvu nosi na sebi.
No, kako ona nikako nije htela da odgovori ni da prestane sa svojom
neumerenom nadutou, poalje Naboreis, domain njen, poruku mnogim od
najuglednijih ljudi, a stigli su i njeni najblii srodnici.
Onda im se on poali na ono to nije voleo u njenom ponaanju, i posla joj
poruku po srodnicima njenim da se veoma ljuti to ona nee da prestane da bude
tako tvrdoglava i kruta. Ako joj se dopadne, on bi rado da ona poslua njegov
savet i prestane sa svojom velikom tvrdoglavou.
Ali ujte ta je ona odgovorila na poruku svoga mua!
Gospodo ree ona ako se mome muu ne svia i ako se ljuti zato to se ja
oblaim i to se nosim onako kako dolikuje i kao to je obiaj kod lepih i finih
ena, onda ne znam nita drugo da uinim po poruci njegovoj do da mu odgovorim
120
da pusti bradu i brkove da rastu dugo, i da zatim odsee i bradu i brkove. Onda e
se osvetiti onako kako se sveti ljubomoran gospodar.
Oni koji su uli gospoin odgovor, odoe od nje i mnogo su se smejali njenim
reima i zabavljali se njenim odgovorom, i to se rau nairoko, i za to se svuda
saznalo.
Oni koji su drali kolu za injenje pesama uz strune, napravili su od toga jednu
lepu pesmu uz strune o Naboreisu i nazvali tu pesmu uz strune imenom njegovim.
121
CRKVENA KNJIEVNOST
STARONORVEKI HOMILIJAR
Propoved
NA DAN SVETOGA KRALJA I MUENIKA OLAFA89
Daleko na severu u ovome svetu lei zemlja koja se zove Norveka. Pre samo
kratkog vremena vladali su onde veliko divljatvo i mnogo surovosti. I ljudi su
onde ili za avolovim krivouenjem, i malo ih je verovalo u milost Boju, jer
Satana ih bee potopio u veliku neveru i podredio ih sebi tvrdom vladavinom kako
sveti Esaja, prorok Boji, oponaa rei Satanine i kae nam: Ja u svoj presto
postaviti nad svim nebeskim telima i sedeu na brdu od zaveta90 Gospodnjem i
vladati severnim delom i liiti na najlepega boga. Ali sveti Bog i visokohvaljeni
Gospod, koji gradi svetu tvrdinu i podie grene i nakazne ljude, On je otopio
duboki mraz iz grudi njihovih veliinom najsvetijeg, i razgoreo duh tvrdokornih
ljudi toplinom ljubavi i svetom verom. Ali onda im posla na Gospod ljude jake u
veri da ih preobrate od paganskoga kulta i obea svima koji verovae u Boga veni
ivot i veno trajnu radost, ali zapreti zlim ljudima i zloincima uasima stranoga
suda i Bojim sudom i mukama u paklu.
Tad je vladao u Norvekoj sveti kralj Olaf. On bee veliki svetac, uistinu blag i
milostiv i pravedan u svemu to podsticae dobrotu. On bee roen u Norvekoj i
onde mu bee rod. U Engleskoj je poeo da veruje u Boga, a u gradu koji se zove
Rouen dao je da ga pohriane. Istom kad bi opran svetim krtenjem, postade
sasvim drugi ovek i kako to kae sveti apostol Pavle ubi i ublai zlu prirodu
svoju u ime Boje, odbaci ovaj svet i grene elje i postade primeran u veri. On je
smatrao da je zemaljsko kienje runo i malo se osvrtao na krasote ovoga sveta u
odnosu na ljubav Boju. On se nosio ponizno u svome kraljevstvu i u irokoj brizi
koju je gajio i stalno je mislio na svu nebesku krasotu. On se drao daleko od
svega to zakon Boji brani i radio je s toplinom ljubavi za sve to mu je On
nalagao. Time ne htede da spase samo sebe: Ceo onaj narod koji mu Bog dade na
uvanje, htede da, s velikom eljom, privede Bogu. I kako to retko biva, on je bio i
kralj njihov kada je re o upravljanju zemljom, i uinio je apostolska dela svojim
svetim uputama.
Mnoge je on spasao iz ruku neprijatelja svojim propovedanjem i doveo ih
svemonom Bogu. Takvo veliko znanje i takav besedniki dar dade na Gospod
svetome kralju Olafu da uz njegove rei, propovedi i njegovo divno ponaanje,
mnogi se ljudi pokajae za grehe svoje i odbacie paganstvo. Ali tada ustadoe
protiv njega mnogi zli, moni i zlonamerni ljudi koje napujda Satana. Oni se svim
silama okretoe protiv poruka Bojih i omalovaavae njegovo sveto uenje. Ali
sve to sveti kralj Olaf primae sa strpljenjem zarad Boga i stade jo vernije da
89
90
122
91
92
Svetenici.
Garariki - tadanja Rusija.
123
93
Svij - vedska.
Krunu.
95 Za razliku od potonje Olafove mise 3. avgusta za uspomenu na dan kada je Olaf izvaen iz groba i kanoniziran
1031. godine.
96 Po naem raunanju vremena to se dogodilo 1030. godine.
94
124
pokazao, proistekla iz zasluga i krasota svetoga kralja Olafa. I svi ljudi iskreno
zahvalie Bogu i svetome kralju Olafu kako i behu zasluili.
2
U Irskoj bee jedan hertug po imenu Gudtorm, veliki poglavar i uven po
hrabrosti. On je bio sestri Olafa svetog. Hertuga je mnogo voleo i cenio kralj koji
je vladao u Dublinu po imenu Margodus97, i prijateljstvo meu njima je bilo
izuzetno.
Jednom se zbi da obojica odnesu veliku pobedu na jednom pohodu i zadobiju
ogromnu koliinu blaga. Jednoga dana, dok su bili na putu kui, trebalo je da
izmeu sebe podele tu gomilu blaga da im pripadne podjednako koliko moe.
Onda kralj htede oba dela samo za sebe, i malo je polagao na prijateljstvo sa
hertugom i staru ljubav koja je vladala meu njima. On onda zamoli hertuga da
izabere jedno od dvoje, ili da izgubi sve blago koje im je bilo zajedniko
vlasnitvo i napusti svoje brodove, ili da zapone bitku sa njim.
Hertug je smatrao da su mu oba uslova teka. Smatrao je da ne bi valjalo da bez
kakve krivice, a na sramotu napusti svoje brodove i imovinu. Ali bee i preopasno
potui se sa kraljem i velikom vojskom koja ga je pratila. Tolika je bila razlika u
snazi momadi njihove da je kralj imao petnaest dugih brodova, a hertug ne vie
od pet.
Onda on zamoli kralja da mu da rok od dve noi da razmotri stanje sa svojim
prijateljima. On je mislio da e za to vreme uspeti da omeka kraljev naum i opet
se s kraljem sprijatelji nagovaranjem i pametnim savetima. Ali toga dana je bilo
vee na misu svetoga Olafa98.
Ali im mu bi jasno da ni reima ni prijateljskim savetima ne moe kralja da
otrgne od stranputice, onda izabra da radije umre hrabro i napusti ivot muki
nego da ivi sa sramotom i pogrdom i trpi veliko beae to je izgubio tako
mnogo blaga.
Onda pozva svemonog Boga i svetog kralja Olafa, prijatelja svoga, i zamoli ih
za podrku i pomo. On obea svecu da e napraviti divno raspee od srebra za
svetu kuu u kojoj on poiva, ako mu spase ivot i pobrine se da se iz izvue.
Onda skupi posadu i postavi ih protiv velike vojske i krenu u napad i borio se i
sam u njoj. I zahvaljujui pomoi Olafa svetoga obori kralja i svakoga oveka to
ga je pratio, i mladog i starog. Nakon te blistave pobede vrati se kui iz bitke,
vedar i radostan, sa svim plenom. Odmah naloi da se napravi raspee od srebra
toliko veliko da je i due i vee od odrasla oveka, i istovremeno ukrasi kuu
sveevu tom divotom za pomo u nevolji to mu dade i za uspomenu i kazivanje o
znamenjima koja mu sveti kralj Olaf prui uz snagu i mo svetoga trojstva, Oca,
Sina i Gospodovog Svetog Duha, koji vlada i upravlja sad i navek.
97
98
125
STAROVEDSKI LEGENDARIJUM
126
pritiska od mojega detinjstva, kroz ije bih se razgovore prosvetlio, kroz ije bih
se drutvo uteio i kroz iji bih primer zadobio sigurnost i bio osloboen svih
sumnji i posebno se prosvetlio o onome to se tie ivota svetih ljudi. U tim
oseanjima provedoh tako dugo vreme, mnoge dane i, kako verujem, vie od
dvadeset godina tokom kojih mi Gospod u svojoj neizmernoj dobroti ne kroz
moje zasluge i elje pokazao vie ljudi oba pola koja su esto mome srcu
donosili radost. Pa ipak moja enja nikada nije bila utaena, i kretnje moga srca
njima smirene. Jer to sam ih pomnije posmatrao, to sam vie eleo da ih
posmatram, i to sam vie takvih skruenih ljudi video, to sam vie eznuo da
vidim i druge, jer ni kod jednog ne naoh ono to sam traio. I tako nikada ne
uspedoh da zasitim svoju udnju.
Na kraju me milosrdni Otac, videvi da su moje sopstvene zasluge nedostatne,
poseti u svojoj nepojmljivoj dobroti i potpuno neverovatno pokaza jednu takvu
osobu kroz iji me lik i rei svekoliko radovae, i to ne samo u njenoj blizini ve i
kada sam je se seao. Gospoa Alfradia, plemenitog roda i udata za istaknutog
mua, bila je teko obolela i poslala po brata Waltera, koji je odavno bio njen
ispovednik. On me povede sa sobom drutva radi i navee na dan apostola Tome
uputismo se njenoj kui. Stigosmo kasno s veeri, i on sede i saslua ispovest te
gospoe. Dok sam sedeo i ekao ga u toj kui, prie mi jedna begina100 po imenu
Aledeis i upita odakle dolazim. Ja odgovorih: Iz Klna.101 Onda ona ree: O,
trebalo bi da ste bili u naem gradu102 i videli ona uda koja se dogaaju sa jednom
mladom devojkom!
S veeri sledeeg dana nas se dvojica uputismo, kako je to brat Walter eleo,
onoj kui u kojoj je upski pastir stanovao, i u kojoj je bila ona devojka zbog
muka kojima je bila izloena. Brat Walter, koji joj je jo od detinjstva bio
ispovednik, ue u svetenikovu kuu da je poseti. Ja sam se jo na putu u svome
srcu odluio da outim ako li ugledam to neobino ili udesno, jer nisam znao
kako su prisutni shvatali ta zbivanja. Kada uoh u svetenikovo dvorite, ugledah
jedan siromaan dom, tune ljude i jednu mladu devojku koja je sedela neto po
strani lica prekrivenog redovnikom maramom. Kada ona ustade da pozdravi brata
Waltera, zgrabi je jedan avo, baci je unatrag i udari njenom glavom o zid tako da
se ceo zid zatrese. Prisutni se strano uplaie od ovoga, ali jo vie od muka za
koje su znali da ovome slede. I dok su svi tugovali nad patnjama koje e ona
morati da izdri, mnome prostruja jedna dotad nepoznata radost, moje srce nae
utehu i moja dua se zaudi. Pokuah da obuzdam svoje duevno uzbuenje i
postideh se toga da ga neko primeti, ali shvatih da e se dogoditi neto neobino,
jer ono to osetih svojim spoljnim ulima nije moglo mome srcu da priredi takvu
nutrenu radost, naprotiv: ja osetih avolovo prisustvo, bojadoh se njegova besa,
videh tugu eljadi i jadno stanje devojke. Ali, upitah se, otkuda su onda mogli doi
ona neobina radost i promena u mojoj sutini?
100 Begina je lanica beginskog zaveta, jednog enskog drutva nalik na manastirski red, ali bez potpunog
manastirskog zaveta i s mogunou da se iz njega izae.
101 Petrus je u to vreme bio na visokoj koli (studium generale) dominikanskog reda u Klnu.
102 Stommeln blizu Klna.
127
Completorium je poslednja od bojih slubi s molitvom tokom dnevnih slubi (obino osam).
128
osedeo, blag izgledom i potovan kako od svetenika tako i od laika. Kada se sad s
njegovom dozvolom uputih devojci da je uteim i od nje dobijem utehu kroz
udesa Gospodnja, naoh u sobi dve svee koje su gorele sve do svitanja, i sedam
osoba koje su bdele cele noi, ne na smenu ve sve odjedanput, a da niko nije
otiao u krevet. To bdenje je bilo nuno, jer se svako pojedinano mogao plaiti za
svoj ivot zbog avolova besa koji je bio tako estok, grozan i neizdrljiv za ljude.
Ja se, dakle, vratih onde, i prisutni me primie s radou, pa na njihove uporne
molbe sedoh na ono mesto koje je napustio moj drug. Poto sam tako sedeo neko
vreme u tiini, devojka me upita: Kako se zovete? Ja odgovorih: Petrus. Onda
ona ree: Dobri brate Petruse, ispriaj mi togod o Bogu, jer ja tako rado sluam
kada se govori o njemu, mada ja, na alost, zbog muka kojima sam sada izloena
ne mogu biti onako paljiva kako bih to htela. Na zahtev njen i drugih, ja im
ispriah, iako nisam vladao potpuno jezikom, dva, po mome miljenju, pouna
dogaaja uzeta iz ivota brae, od kojih je u jednom kazano kako je Sveta
Devica nauila jednog kartezijanskog redovnika da joj slui i da je voli, a u
drugom kako je jedan od brae iz reda brae propovednika osloboen
petnaestogodinjeg istilita i to zahvaljujui misi koju je itao jedan stariji brat, a
njegov prijatelj.
Nakon to sam to ispriao, neko vreme sam utao. Onda devojka poe da uzdie
snanije no ranije. A kada je upitah ta joj se dogodilo, ona odgovori: Ranjena
sam u prevoj kolena. Onda protee onoliko vremena koliko je otprilike potrebno
da se jednom proita Miserere104; zatim opet uzdahnu, stavi desnu ruku pod
haljinu, izvue jedan gvozdeni klin vlaan od svee krvi i stavi ga na moj dlan. A
to meuvreme bee uzrokovano time to to orue (mora biti da je bilo od gvoa
ili drveta), kojim ju je avo ranio, nije iz rane mogao izvui ili iupati bilo ko sem
avola samoga, a to se jasno videlo iz onoga to je sledilo. Taj ekser, koji sam na
takav nain dobio, bio je, osetio sam to kada sam ga dodirnuo, toliko vreo, da ta
vrelina nije mogla poticati od dodira sa ljudskim telom bilo da je klin uvan u aci
ili na grudima.
[---]
Izjutra se vratih u Kln odakle sam i doao. Ne znam da li sam se ikada u
celome svom ivotu sve do toga trenutka nalazio u takvom raspoloenju. Nisam
udeo ni za ime vie od toga da celebriram misu u ast Svete Device kao
zahvalnost za boanski blagodar koji sam dobio. Na alost, ipak mi nije bila data
prilika da sebi priredim tu radost. Izgledalo mi je kao da sam tek tada pojmio rei:
No je meni svetlo u mojoj radosti, jer mrak nije mrak pred tobom i no sija kao
dan i njegov mrak kao svetlo dana.105 O, srena noi, o blaena noi, koja za
mene posta poetkom boanskog prosveenja koje ne poznaje razliku izmeu dana
i noi! O, blaga i radosna noi tokom koje mi se po prvi put prui blaenstvo da
104
Miserere Psalm 51, Miserere mei deus, (Gospode, smiluj mi se), po manastirima psalam pevan kao psalam
za leenje.
105 No Psalam 139:11-12.
129
iskusim kako je predivan Gospod! To je ona no tokom koje sam po prvi put
postao dostojan da vidim nevestu moga Gospoda.
[---]
Druga poseta (24. februara 1268)
[---]
Kada je, dakle, tako sedela na klupi jedno tri ili etiri sata, licem malo nagnutim
unapred i ruku skrivenih velom, iznenada uzdahnu tako da joj se telo lako pomeri.
Poe lagano da die, ali ipak sporije i lake nego to ljudi obino diu. Njeno
disanje je bilo tako tiho da se samo s krajnjom panjom moglo primetiti, jer se nije
dogaalo na obian nain. Ona je, kao to rekoh, udisala na mnogo tii i laki
nain nego to se to obino dogaa, ali ono vreme koje je proticalo izmeu udisaja
i izdisaja bilo je uprkos tome (to deluje protivreno) mnogo due nego u obinom
sluaju. Kada je tako sedela otprilike onoliko vremena koliko je potrebno za dve
mise, poe polako da die sve dublje i onako kao se obino die. Zatim poe da
govori, ali ipak tako tiho da su jedva mogli da shvate i oni koji su paljivo sluali,
i to ne u povezanim reenicama, ve u razdvojenim nadimcima od milja i reima
ljubavi kao ti najvoljeniji, ti najdrai, ti najmiliji ili mladoenja i pritom je
likovala tako udnim trzajima, da joj se celo telo treslo, i ostala je u tom drhtavom
slavlju jedno due vreme nego to traje smeh, da, onoliko vremena koliko je
potrebno za jedno Miserere, sve u istome dahu, nakon ega ponovo bee
nepokretna podjednako dugo. To stanje smeha, drhtanja, ushienja ili radosti ja
ne znam kako da ga imenujem, jer tako to nikada ranije nisam video trajalo je,
ini mi se, onoliko vremena koliko je potrebno za dve mise.
[---]
130
BIRGITTA
(oko 13021373)106
UPOZORENJE NA VUKA107
(Valdemar Atterdag)
Boji sin govori svojoj nevesti o jednom lukavom ulizici koga je kralj eleo
uzdii108 i uzeti za savetnika: Taj ovek, koga ti zna i koga kralj sad hoe da
uzme za savetnika, on je vuk. A ta e drugo vuk uiniti doli prevariti, i zgrabiti i
progutati. Zato ja kaem, ako kralj hoe moje prijateljstvo, onda se mora paziti i
odustati od njegovog prijateljstva i svakog druenja s njim i ne dati mu ni pedalj
one zemlje109 koju on od njega ite. I ne sme mu pomoi ni ljudima ni poklonima,
jer on ima kou jagnjeu, ali u njegovom srcu je nezajaljiva e i otrov izdaje.
Ali ako kralj poslua njegove savete i potrai njegovo prijateljstvo i u svojoj
bezgraninoj naivnosti slobodno s njime zbori, onda u ga ja odbaciti i mnogima
e postati uzreica, i izvri se na sveopti podsmeh, i moi e da kau: Gledaj,
kralj je vie nalik na krunisanog magarca nego na glavara. I razloga ima da se boji
da e izgubiti svoje kraljevstvo.
106
Samo su dva otkrovenja sauvana u svojerunom Birgittinom zapisu. Otkrovenja je na latinski preveo Birgittin
ispovednik, ukupna redakcija je izneta na kanonizaciji 1377, a konano izdanje je tampano 1492. Najkasnije 1380tih godina zapoelo je prevoenje nazad na starovedski, doslovno i izrazito latinizirano. Postoje odreene razlike
izmeu latinskog i vedskog teksta istog otkrovenja nastale tokom prevoenja. Sredinom petnaestog stolea prevod
je preraen u prirodniji vedski jezik.
107 Upozorenje na vuka, latinska verzija u Revelationes celeste (Lybeck, 1492), tekst 8:16, starovedska verzija u G.
E. Klemming (ed.): Heliga Birgittas uppenbarelser efter gamla handskrifter, SFS 14:I-IV, 1857-84. vedski tekst i
realni komentari uzeti iz Carl Ivar Sthle & E. N. Tigerstedt: Sveriges litteratur I (Stockholm: Svenska bokfrlaget,
Bonniers, 1968). Prevod na osnovu tog teksta. Razlike izmeu latinskog i starovedskog prevoda nisu date u
komentarima. Upozorenje je upueno vedskom kralju Magnusu, a odnosi se na Valdemara Atterdaga, danskog
kralja 1340-1375, od koga je Magnus zatraio pomo protiv svoga sina Erika i vedskih velikaa na ijoj je strani
bila Birgitta.
108 uzdii Ne moe se odnositi na Valdemara; verovatno greka redaktora Alfonsa od Jaena, koji je formulisao
poetnu reenicu ne znajui na koga se tekst odnosi.
109 one zemlje Odnosi se na Skne, oblast koju je Magnus kupio 1332., a Valdemar hteo da povrati.
131
ANTICRKVENA KNJIEVNOST
VELIKA ALA O SVIM GVARDIJANIMA110
110
Originalan tekst sauvan u cod. Holm. D4a (Verelianus ili Knjiga gospoe Mrete); taj deo napisan 1457. ili
neto ranije, a tekst nastao verovatno poetkom 15. veka. Ovde prevod iz izdanja E. Noreen: Fornsvensk lsebok.
111 nistor Verovatno bokal ili slian sud.
132
PREDMETNI TEKSTOVI
NORVEKI ZAKONI
Uvoenje u rod112
Sad mukarac moe da pobolja uslove svoga sina i da ga uvede u rod113 ako se
saglasi najblii naslednik. Ima li sinove, a majka je njihova dobijena branim
poklonom, ako je samo jedan punoletan i on se saglasi, onda se saglasio za sve
koji su nepunoletni i za sve koji se nisu rodili. Onaj ko s njima poseduje zemlju
batinicu, da se saglasi na batinskom sudu. Onaj ko uvodi u rod treba da napravi
gozbu s pivom spravljenim od 3 solda slada po hordskim melima114 i da za to
zakolje jednog vola trogodca. On treba da odere kou sa prednje desne noge i od
nje napravi cipelu i stavi cipelu kraj bave s pivom. Onaj ko uvodi oveka u rod,
prvi da stane u cipelu, zatim onaj koji biva uveden u rod, pa onaj koji mu daje
naslee, pa onaj koji mu daje batinicu i onda druga rodbina.
Niko da ne da drugome naslee drugih, ugovori s podvalom da ne vae. Niko da
nekome uini podvalu s nasleem.
Otac da stane u cipelu kad uvodi u rod svoga sina, a njegov punoletni sin da
uini isto. To je punovano uvoenje u rod. Ako nema sina, da stane u cipelu onaj
koji mu daje naslee. Onda onaj da stane u cipelu koji mu daje zemlju batinicu.
On da kae ovako Ovoga mukarca uvodim u dobro koje mu dajem, i u kaznu i
u poklon, i u sedite i stanite, i u globu i u pramac, i u sva prava kao da mu je
majka dobijena branim poklonom.
Brat i sestra mogu da uvedu brata u rod sa sobom, a stric bratia. Kurvinski sin i
sin iz iblja da se uvode u rod kako i robinjin sin. Onako kako sam sad rekao,
mogu i drugi roaci da uvedu u rod i uine punopravnim za naslee, ako se saglasi
onaj ko je najblii naslednik. Onaj kome otac da slobodu pre nego to je sin iveo
15 boinih noi, moe se takoe uvesti u rod; onda da se saglase svi koji su
naslednici zajedno s njim.
Onda on da ima sve u ta je uveden dok ive oni koji su s njim stali u cipelu;
onda kad oni umru, da uzme i naslee i zemlju batinicu. On da oglasi svoje
uvoenje u rod svakih 20 godina dok ne uzme naslee. Onda da naslee bude
potvreno za njega za veka i vaveka.
112
133
O pretresu115
Sad ako je roba ukradena oveku i on vidi da trag vodi od mesta, onda da ode
do svojih seljana i objavi svoj gubitak i zatrai pomo od ljudi da tera trag i da
prati trag do kue koga oveka. Onda oni da sednu ispred ograde i poalju jednog
u kuu i kau svoj posao i zatrae pretres. Onda on uini ponudu za pretres i ode
po svoje susede, onda oni da uu samo u koulji i bez pojasa.
Ako odbije pretres, onda se kazao krivim za krau.
Sad ako nau kradeno izmeu dva zida od dasaka gde nije moglo da bude
gurnuto spolja, onda je seljak lopov, ako je kod kue, ali punoletni sin njegov, ako
seljak nije kod kue; ali ako niko od njih nije kod kue, onda je to kuni
osloboenik116, ako je kod kue. Ako oni nisu kod kue, onda je domaica,
punoletna ki, ako nije domaica. Ali ako niko od njih nije tu, onda je rob
predradnik117 lopov.
Mukarac je lopov ako je kradeno naeno u mukoj odei, ali ena ako je
naeno u enskoj odei.
Nae li se kradeno u krevetu, onda je lopov onaj ko je pospremio krevet.
Nae li se kradeno pod kljuem ili rezom, onda je lopov onaj ko uva klju.
Nae li se kradeno u senari, na mestu do kog se spolja ne moe dopreti, a da se
u ne provali, onda je lopov onaj koji je u senaru unosio. Isto i za naslagana drva.
Sad ukuani dobiju peenje118, onda je ena najboljeg oveka u kui lopov ako
je jela s njima iako su oni drugi ukrali.
Ali ako ne jede, onda je lomilac lopov.
Kad moe biti da je kradeno stavio neki stranac, onda se moe porei i vae
zakletve119.
115
134
STAROVEDSKI ZAKONI120
PAGANSKI ZAKON121
Kae mukarac mukarcu pogrdu: Ti nisi jednak mukarcu i nisu mukarac u
grudima. Ja sam mukarac kao i ti. Da se sretnu na utoitu tri puta. Doe li
onaj to je rekao re. a ne doe onaj to je dobio re, onda da bude kako je nazvan;
on ne moe da poloi zakletvu i dovede svedoke, bilo za mukarca ili enu. Doe
li onaj to je dobio re, a ne doe onaj to rekao re, onda on da vikne tri puta
Podlac! i da uini znak za njega u zemlji122. Onda da bude jo gori mukarac
onaj to je govorio, a nije smeo da odri. Sad se sretnu obojica pod punim
orujem; padne li onaj to je dobio re, da se plati za njega pola globe, padne li
onaj to je rekao re dernjala su najvei na reima, jezik je smrt glavi123 da lei
u neplaenoj njivi124.
STARIJI ZAPADNOJETSKI ZAKON125
Iz odeljka O ubistvu
[4] Rob ubije oveka od roda, da se ne zove ubica oveka. Seljak da plati
krvarinu naslednicima i krvarinu rodu, da ne bude van zakona, sem ako odbije da
plati126.
[5] Ubije neko veanina ili oveka iz Smolanda127, oveka iz kraljevstva, ali ne
zapadnojetskog, da plati za to osam ertuga i trinaest marki, ali nikakvu krvarinu
rodu. Devet marki kralju od ubistva oveka i takoe svim ljudima128.
120 Prevod starovedskih zakona po tekstovima u Carl Ivar Sthle & E. N. Tigerstedt: Sveriges litteratur I.
Medeltidens och reformationstidens litteratur. Utgiven av Carl Ivar Sthle. Stockholm: Svenska
bokfrlaget/Bonniers, 1968.
121 Paganski zakonik navodi Olaus Petri u svome delu vedska hronika i lino ga ispisuje u Engseskom rukopisu
Uplandskog zakona. Osim toga je dat kao dodatak uz izdanje istoga zakonika iz 1607. godine, verovatno po jednome
prepisu Olausa Petrija. Njegov izvor je verovatno sad izgubljeni rukopis uplandskog zakonika iz prve polovine ili
sredine 13. veka.
122 Verovatno neki ritualni in kojim se poniava protivnik. Iz staroislandskih saga je poznato podizanje koca sa
ivotinjskom glavom uz kazivanje pogrda.
123 glper orda wrster, tunga houudbani moe da se prevede i nedelo je najvee u reima, jezik je najvei
ubica.
124 Starinski aliteracioni izraz i vgildum akri znai bez prava naslednika na krvarinu.
125 Verovatno ga je redigovao i zapisao 1220-tih godina zapadnojetski zakonokaziva Eskil. Jedini potpuni rukopis
iz poslednjih desetlea 13. stolea (cod. Holm. B59).
126 Krvarina naslednicima i krvarina rodu, rua bot ok ttar bot, to jest est plus est maraka. Krvarinu rodu plaao
je ubiin rod rodu ubijenog u sve manjem iznosu kako je opadalo srodstvo sve do sedmoga mukarca.
127 veanin je oved ovek iz srednje vedske, iz oblasti nazvanih svea. Is Smolanda je ovde ovek iz bilo kog
drugog dela kraljevine.
128 Ertug i marka su starovedske novane jedinice. U starovedskim zakonima sistem je bio sledei: 1 marka = 8
era; 1 ere = 3 ertuga; 1 ertug = 8 peninga. Stariji zapadnojetski zakon vrednuje jendu kravu na pola marke; 13 marki
i 8 ertuga su tako treina od 40 maraka. Novane kazne su obino deljene u tri dela: jedan deo tuiocu, ejdan deo
kralju (u odreenim sluajevima biskupu), jedan deo seoskoj zajednici (obino upi), ovde ono to se naziva svim
ljudima.
135
Stranac je ovde ovek iz druge pokrajine ubica ne mora da bude izloen krvnoj osveti od strane rodbine
ubijenog (koji se ne mire sa krvarinom).
130 Junjak je ovde nemac.
131 Deo koji pripada svim ljudima u ovome se sluaju ne isplauje.
132 Svedok ovde nije oevidac, ve ovek voljan da se zakune da stranka u sporu govori isitnu.
133 Neplativo ubistvo je ubistvo koje se nije moglo namiriti plaanjem krvarine.
134 Metafora za neprijateljski napad s mora.
136
POZAJMICA KNJIGE136
Svim onim ljudima koji vide ili uju ovo pismo alje Olav Endridson Boji i
svoj pozdrav. Neka vam bude na znanja da sam ja primio na zahtev moga
gospodara etiri knjige koje pripadaju Marijinoj crkvi. One su ovako procenjene u
prisustvu Okea kancelara i gospodina Salomona: Inforciatum na 6 maraka eenog
srebra, Digestum vetus na 4 marke, Codex na 3 marke i Digestum novum na 1
marku137. Dve od pomenutih knjiga, Inforciatum i Digestum vetus, obeavam da
u vratiti Marijinoj crkvi ili platiti onoliko para koliko su procenjene ako nestanu.
Ali za Codex i Digestum novum, koje su nestale, obeavam da u kupiti Marijinoj
crkvi druge knjige za etiri marke eenog srebra, na koliko su procenjene, ili
platiti Marijinoj crkvi toliko novca u roku od dve godine dok se vratim iz kole. I
stavljam na zalogu kako sebe, tako i moje naslednike, zemlju i pokretnu imovinu
da e to biti ispunjeno138. Od sada vie nee vaiti ono pismo koje smo ja i Arni
Gevaldson ranije izdali kad smo primili te knjige. A za istinitu potvrdu stavljam
svoj peat na ovo pismo koji bi sainjeno u Bjorgvinu devetnaeste godine
vladavine moga vrlog gospodara Hakona, s Bojom milou kralja Norveke, dana
27. avgusta (VI kalendas Septembris).
ISKAZ SVEDOKA139
Vas, moj vrli i visokorodni glavaru, kralju Hansu, s Bojom milou kralju
Norveke i Danske, izabranom za kralja vedske, venda i gota, hertugu Slesviga i
hertugu Holstena, Stormarska i Ditmarska, grofu Oldenborga i Delmenhorsta,
pozdravljam ja Tjostolf Sveinson, gospodina Oda Alvsona podknez u namesnitvu
Skien, ponizno s Bogom kao Va duni sluga. Obznanjujem za Vae gospodstvo
da sam po pismu Vae milosti i naredbi bio na imanju Heransgard srednjeg dana
nedelje140 odmah po krinoj misi s prolea u estoj godini Vae vladavine141. Tu
sam uzeo iskaz svedoka o ubistvu Arnea Toleivsona, koga je Lidvord Aslakson
povredio iz nehata. Prvo sam uzeo dva pouzdana svedoka da je ubistvo kazano,
koji se zovu Eistein Agvaldson i Olav Hisingson, i koji su se zakleli na knjigu s
punom zakletvom da je Lidvord doao do njih istoga dana i kazao im da je ono to
135
Poinilac se ovde poredi sa kurjakom koji stoci rastrgne stomak tako da utroba i polusvarena hrana ispadnu
napolje.
136 Bergen, 27. avgusta 1317. godine, Diplomatarium Norvegicum II, 129.
137 To su zakonici iz oblasti civilnog prava koji potiu od zakonika cara Justinijana Corpus iuris civili (529-534),
zbirnu preradu i obradu zakona i pravila iz starog riumskog prava.
138 19. jula 1320 Olav Endridson je u Brigeu (Brgge) u Flandriji i onde zalae sve etiri knjige za 16 engleskih
funti sterlinga.
139 Skien, 6. maja 1489. godine (?), Diplomatarium Norvegicum I, 961.
140 U sredu.
141 Krina misa s prolea pada na 3. maj.
137
je Arne Toleivson dobio, to sam ja uinio i niko drugi. Zatim sam uzeo dva
svedoka o toku zbivanja; oni se zovu Torgils Olveson i Tove Torsteinson. Oni su
se zakleli na knjigu s punom zakletvom da je Lidvord, koji je naneo povredu,
doao peice do Bea, a Arne, koji je pao, tu bio gost od ranije. Lidvord, koji je
naneo povredu, uao je u kuu i sreo seljaka na vratima i upitao: Mogu li da uem
u kuu? Seljak je odgovorio: Zato ne bi uao? I tebi u pruiti au kako i
drugima, ako se lepo ponaa. Lidvord je onda seo za sto i dobio au i nazdravio
Arneu, onome to je pao, a Arne je prihvatio nazdravicu i zahvalio. Onda je
Lidvord rekao: Got synth ju.142 Arne, onaj to je pao, odgovori: Ja ne mogu da
sluam to blebetanje. Helge, onaj to je optuen da je uestvovao143, ree tada:
Pa ipak treba neto da priamo. Arne odgovori: Onda treba da govorimo jezik
naih otaca i jezik naih majki; neemo biti finiji no to oni behu. Mi ne elimo taj
jezik, mi to kabret144 jedemo. Ali Lidvor je ostao da sedi i da se duri zbog toga, i
nita nije rekao. Arne onda ree: I rei na to ukazuju, a moramo pomisliti i da
momku moe srce biti ranjeno; svako se svoga sea. Onda Lidvord ustade i uze
helebardu i ree Torgeiru: Hajde da145, i u tom Lidvord dvaput ubode Arnea,
ali Arne ne dobi od toga povredu. Arne onda ustade i obojica isukae noeve i
ubodoe jedan drugoga i ranie jedan drugoga. Lidvord je Arnea ubo dvaput u
glavu i trei put u preponu, i ovaj je od toga odmah umro. Bog nek se smiluje dui
njegovoj. Ranije pomenutog Helgea odvedoe do vrata, ali on htede opet u kuu i
zasee vrata udarcem, ali ga zadra seljak sa imanja. Seljak ree Sveinu: Ne
ubadaj oveka dok ga drim. Lidvord izae i otra svojim putem u umu, a Helge
ode gore na gornje imanje.
Ovo ubistvo je poinjeno u Beu u junom delu Telemarka navee na krinu
misu s prolea van svakog svetog mesta146, a naslednici mrtvoga su po zakonu
pozvani. On147 je takoe stavio zalogu za Vau milost za globu za gubitak
podanika148 i plaanje oprosta, a rodbini za krvarinu. Nisam mogao dobiti istinitije
iskaze svedoka za vreme toga sasluanja. Ovaj iskaz svedoka je uzet u roku to ga
je kralj odredio, a kao potvrdu toga stavljam svoj peat na ovo pismo, koje je
sainjeno na onaj dan one godine kako je to ve reeno.
142
138
139
6
Daj Radost i Utehu/ ne daj eva da umre/
Daj Lastavici Letnjoj da ivi.
Utei svake Grudi na Ostrvu vedskom/
Koje sad tuno zbori.
Daj Leto/ daj Cvee/
Daj dobro zeleno Seno/
Daj da Kukavica vie i kuka.
7
Prema Svitanju bledom/ prema Svanjivanju mekom/
Kad No se i Dan dele/
Daj da se uje mnoga Igra/ za letnja Vremena/
ivotinje da pleu/ glasaju se i dozivaju/
U Strujama/ ne zaboravi
Mnoge Losose/ mnoge Jazove/
Mnoge Ribe svoga Para da nau.
8
Uini nam Dan dugim/ uini nam No kratkom/
Daj da Dad topli dole pada/
I navedi na Poj/ onu Pticu to bee/
Nema tokom Zime hladne/
Daj da poji/ daj da juri/
Mnogo Brakova/ mnogo Parova/
Daj da se svi Ljudi raduju.
9
Uini nas plodnim gore/ uini nas plodnim dole/
I pozdravi Sela i Gradove/
Mnoga Tela Ratara/ tada se vie raduju/
Koji u tankoj lanenoj odei hode/
Po Dolinama/ Drozd se glasa/
I mnoga Usta se smeju/
I mnogi Trubai sviraju.
10
Da/ vedro Sunce/ ti Prijatelju siromaha/
to Sjaj svoj esto nikome ne tedi hteti/
Zasvetli nad naim Imanjem/ Letom opet/
Daj da Hladnoa i Sua nestanu/
Sad eznu/ sad ude/
ene i Mukarci/
Da po jasnom Sjaju Sunca hode.
11
Uini nam Brigu kratkom/ postani Prijatelj Ratara/
Daj da ume i Doline ozelene/
Oteraj Suu/ daj Vlagu sad/
Mnogoga Seljaka Srce utei/
Daj da peva/ mnogi Jezik/
O Radosti opet/
Koji sad tuno zbori.
140
12
Daj da uma zelena stane/ daj da Zemlja Plod dobije/
Gledaj da nam nita ne manjka/
Daj da puhne jedan lep/ i divan Miris/
uma/ Njiva i Livada/
Daj da se venci stavljaju/ daj da se plee/
S Radou/ s Krotkou/
Daj da se razmeste areni Kreveti.
13
Daj da Trava omeka/ i Cvet lep/
Daj da plee mali Hermelin/
Daj da nam piri slatko/ onde na Jezeru.
Daj da lep Vetar duva na eir/
Na Livadi/ daj Krevet/
U Travi zelenoj/
Onima to Nou putuju.
14
Daj da inovnici ispravno Ruku svoju koriste/
I bezbedno na Put krenu/
Daj da se Trgovci po Vodi i po Tlu kreu/
Onde gde se Trgovinom najradije bave/
Od Putovanja i Puta/
Meu svim Staleima/
Daj da se mnogi raduju.
15
Daj da Dan topao bude/ mnogi Pastir tad stoji/
U mnogim zelenim prijatnim Senima/
I trese svoju ruku/ Kozama i Ovcama/
Daj da vau Bobice i Jabuke/
Od Pluga/ od ume/
Dokle god dosee/
Daj Volu da gleda i zuri.
16
Pusti Stoku na ispau/ pusti Vola iz Staje/
Isteraj Marvu i Blago u umu/
Daj Konju da mu Staja bude pod Bojim kljuem/
Daj da se Seljak raduje Plugu/
etva bogata/ radost priinjava/
Daj da Seme nikne/
Iz Zemlje bogate i zrele.
17
Daj da mu zeleno jedu Ovce/ daj da mu cveta Livada/
Pomozi da se napune Sudovi prazni/
Kad Seljak sam vlada/ i Ratnik Krevet dobije/
Da odmori Udove umorne/
Smiri Bes/ daj Mir/
Mnogo Devojaka/ mnogo Momaka/
Tada se raduje pre sve mere.
141
18
Na Cvee i Lisje pusti Pele/
to Med slatki vuku/
A Vazduh se zaglui/ od Buke i Krika/
Gde se dve Vojske sreu/
Smiri Bes/ daj Mir/
Boe budi uz nas/
Kako da Neprijatelja najbolje pobedimo.
19
Ti vlada Ratom/ ti vlada svime/
Ti vlada i Nebom vrstim/
Jer ja elim/ sve tebi da prepustim/
Pomozi nam kad hodamo i kad jaemo/
Uini bujnim/ hrabrim/
ta je sad pozvano/
Ti najbolje zna nae dobro.
20
Mi smo/ O Boe/ prema tebi greili/
Oprosti nam Nedostatke teke/
Mi hoemo/ s Pokajanjem/
Sada Dane nae da ivimo/
Daj nek padne/ nad svima/
Tvoga Besa Pretnja/
I smiri sve to nas sludeti moe.
21
Smiri Poudu/ tvoji nas Darovi ue/
Uvek ispravno da uivamo i koristimo/
I najzad ja molim/ pomozi Trud onih/
Koji krotko svoj Sto zastiru/
I pomozi/ ne obori/
Onu Ruku to nosi/
Prazan i napukao Krag.
22
Daj im dobru Godinu/ neka im tvoje sija Sunce/
Koje Godinja Doba zna da deli/
I Mesec onaj neka ide/ I ove Godine kao i lane/
Da Mena i Utap ne nedostanu//
Druge one/ pusti da idu/
Za prazne Stolove/
to nikada bolesnom Izleenje ne daju.
(1641-42)
142
Thomas Kingo
Umoran od ovoga sveta i eljan neba
1.
Zbogom, Svete, zbogom idi,
Sad mi je dosadilo da budem tvoj rob,
To breme to si mi natovario,
Njega zbacujem i prezreu ga,
Otrgnuu se i sad mi je dosadila
Tatina,
Tatina.
2.
Pa ta je sve
to svet dotera s divinim likom?
To su samo seni i blistavo Staklo,
To su samo mehuri i napukli probisveti,
To su samo ledena kora, otpad i briga,
Tatina,
Tatina.
3.
ta su moje godine,
to unjajui se nestaju i krijui se odlaze?
ta je moja briga? moj duh pun misli?
Moja briga? moja radost? moje glave matanja?
ta je moj rad? moj trud? moj znoj?
Tatina,
Tatina.
4.
O bogatstvo i zlato,
Ti idolu zemaljskog carstva i blistavoj crnici,
Ti i jesi od varljivih stvari sveta,
to rastu, smanjuju se i menjaju,
Ti i jesi zarad najvieg htenja,
Tatina,
Tatina.
5.
Ah, ast, ta je?
ta su tvoje krune i venci to ih nosi?
Zavist ti uvek na grbai sedi,
Tajno ti prete i nikad nisi sigurna!
esto se onde saplie, gde drugi lako kliznu,
Tatina,
Tatina.
6.
Ah, naklonost i ljubav,
143
7.
Ah, prijateljstvo i vera,
to se prilino po srei kao vetrokaz okree!
Ti lepi prevarantu, ankolizu bedni,
to esto razoara kad se pehar jada ispije
ti si, kao to iz iskustva znam149,
Tatina,
Tatina.
8.
Ah, telesna eljo,
Koja je mnoge smrtnim usnama poljubila,
Ti kuino to se pali, ti iskro to leti150,
Mnoge si u veni plam oterala,
Ti na med lii, ali je pie gadno
Tatina,
Tatina.
9.
Pa onda idi, idi,
Ti nee vie moju duu varati,
Prevrtljivi svete, naputam te,
I sputam te u grbo zaborava,
eznem da iskupim svoju tugu i jad,
U Avramovom krilu,
U Avramovom krilu.
10.
Onde e moje godine
Zapoeti u venosti divno prolee,
Onde nee dan sa suncem ustajati,
Niti mi mesec menu i utap odmeravati,
Jer ISus je sunce, to mu zraci sjaju
U Avramovom krilu,
U Avramovom krilu.
11.
Moje bogatstvo i zlato
Bie istom postojanou puno,
149
150
144
12.
Ja u ast dobiti151
Sa trona na kom moj ISus sedi,
Meni e krunu dati divotom ispunjenu,
Krvlju jagnjetovom sve je pozlaeno152,
Dobiu je pa makar se i sam satana razbesneo,
U Avramovom krilu,
U Avramovom krilu.
13.
Divotom u ja
Zablistati meu svetim brojem anela,
Zavidno oko me nee videti,
BOji lik e mi se uvek u oi smeiti,
Tu u se rugati smrti zavidnoj
U Avramovom krilu,
U Avramovom krilu.
14.
Onde ja prijatelja jednoga imam,
Moj ISus, to voli i to ga vole,
Moje oko koje ga vidi onakvog kakav je,
On uvek nebesku luu ljubavi iznosi,
Uz duh ljubav veno arom sjaji
U Avramovom krilu,
U Avramovom krilu.
15.
Moja elja i moja radost
Osveavaju se basunama anela i zvukom,
Ali BOg je uvek sva elja za mene i njih!
I digni se onda, duo moja, i zaboravi sav svet!
Ali ne zaboravi da je elja vena i slatka
U Avramovom krilu,
U Avramovom krilu.
151
145
Skogekr Bergbo
Iz zbirke Wenerid
SVe je zalud, kao vetar i kao sen
Sve stie i odlazi i nita ne ostaje
I kad najdue traje namah nestaje
Sve kao perje prhne i nalik dimu je tren
Svejedno je da li ovek plae ili peva.
Jer vreme prehitro oboma juri jednako
Nestaje kada je najbolje i ne zna se kako
Kad ovek zaludnu brigu za zaludne stvari sneva.
Zato budi srena to k tebi srce moje posee
to vreme ite neka ti se ne ini da mnogo otee
Provesti u samoi svoju u mladost
Bolje je nego na brige misliti na radost.
Ko nam zaborav dade taj nam i pamenje stvori
Moda e i Venerid jednom duh moj prestati da mori.
147
Johan Runius
Nad tatinama sveta
Air Anglois153
1
ta skoro svi
Nakon pada154
Ovde nazivamo
Divno i prijatno, otmeno i visoko:
Mene to
Niti razvedrava
Niti zasiuje,
Srce ipak ostaje nezadovoljno.
ta je svet?
Samo sujeta,
pouda, ast, bogatstvo,
Sve o emu ovde snimo,
Nema ga,
Kad se probudimo
Nagi smo.
I naa je kesa sasvim prazna155
Telo izmoreno,
Plata mala,
153
148
149
Sram sledi;
Poudnie, pazi se pada,
Seti se kako enskar nedavno zaluta,
Kao od olakanja,
Pa iz tatine,
Zatim iz poude
Pade i na stubu srama zavri.
Ti, pijanice,
Sluaj kakav udan sluaj
Nedavno se zbi u Bahusovoj dravi:
Pivopija silni, pjan kao klada,
Ode od vina,
Pade na tikvu,
Srete svinju
I glasno kriknu, dobar dan drue.
4
ta je zlato?
Crveni glib
U krinji?
Kome dukati ne prijaju?
itava kesa,
Prilino teka,
U gladi se daje
Za smee i golubinji kal163
Gaji vraga
uto sranje,
Crne zemlje ekskrement.
Ko rod boga zlata ne poznaje
Zna drugara
Preko dukata
Koji s hranom164
Preko Judinog creva istee.
Ti, krtice,
to novac guta,
Koji zbog zaarana duha
uto smee u majoj koi165
Dole zakopava
I s poau
Tom se klanja;
Fuj i ti i bog tvoj!
5
Za svet me taj
S oholou,
Tatinom poude,
Potpuno ba briga,
163
Vidi Drugu knjigu o carevima 6:25 o gladi u Samariji: a etvrt kava golubinjega kala za pet sikala srebra.
Verovatno aludira na jedno mesto u Jozefovom opisu unitenja Jerusalima.
165 Kese za novac su pravljene od maje koe.
164
150
I za novac kovani,
I ciciju tu
Ba mi se fuka,
Sve to prezirem:
Kau mnogi
Da ta pesma
Udicu moju tupi166
I svetu me na porugu izlae.
Nek tako bude,
Nek se tako zbiva,
Ja u odgovoriti:
Svako misli da je pametan.
Velika gospoda
Imaju svoje lude,
to ih prate tamo-amo;
Ja i svet svaki imamo svoga;
Ako hoe da uje,
I da o tom pria,
Mora uiniti;
Ja sam njegova, on je moj167.
151
Georg Stiernhielm
(1598-1672)
Iz Parnasovog trijumfa
(Jedna sirena ili riba-devojka izmeu dve drijade)168
eljo srca! reci moru kako tiho
Ono lei, kao svetlucavo Ogledalo,
Tako blistavo kao Srebro istopljeno u kaici,
Sve je puno mira, ne uje se nita to smeta.
Tlo cveta, i puno je ploda;
I uma svoje lie nosi u divoti,
Na Brdu se ivotinje pare,
Dokle jutro ne zarudi.
Sve zapadni vetar lagano poinje da umi,
Ptiice se gnezde, cvrkuu, skau;
Gospoa Nachtigal se zvuno glasa.
Sve se raduje: jer ovde ive Paks i Muza.
153
4
Zato samo pusti Sreu da se s Nesreom bije
Dok ne vidim/ Ko e za mene pobediti/
Niko ne bi trebalo iznajmljenog konja prejako da jae
Ako ga izmori muke e ti stvarati;
Mada neko mora proganjanje da trpi
Duh ostaje slobodan i kada Telo nije.
5
Zato e moja Krv i i Duh bezbrini ostati/
L a s s e se ne boji ni mrnje/ Zavisti ili Sile/
Niko ne bi smeo da ini vie nego zata moe da odgovara/
Pravda mora (uprkos Nepravdi) svojim ii Putem/
Nek izbegne ko moe takvu Omu Nesree/
6
Zamisli moj Prijatelju da bi neko zato morao da ivi
Vedro/ mada mu to nikako ne prija/
Srea se stalno okree/ retko kad moe da ostane/
Mada tek jue stie/ danas ve odlazi;
Zato se nadam da ete jednom nauiti da piete
Da ste Vi nesreni vedri kao Ja.
(1669-1670)
Henrik Gerner169
Iz Oeconomia practico-sacra mudraca (1662.)170
Glava 4: O domainovom odnosu prema svojoj supruzi
Nedaj svojoj supruzi da stekne vlast nad tobom, da ne bi postala tvoj
gospodar. (Sir. 9,2)171
Kao to se Bogu nije mililo da u postanju glavu stavi onde gde su rebra, ili rebra onde gde je
glava, tako mu i nije naredio da supruga nad muem ima vlast (5. Moj. 22,5): to je njemu gadost
da se ena ili u muku odeu oblai ili oruje nosi, ali je jo odbojnije da se vidi obuena u
muku vlast, i da se nad svojim muem nadvlauje. Jer time zamera Bojem delu, koji oveka
stavi da joj bude njena glava i uini je njegovim pomonikom. uvaj se zato, ti obazrivi
domaine, da ne povije svoj vrat pod enin jaram! jer to ti nije korisno, ali mora oekivati
jednu od tri stvari: 1. Ili e postati idolopoklonik, jer ako ti tvoja supruga prvo postane
gospodarom, onda e ti ona ubrzo postati i tvoj Bog; to se moe videti kod mudrog Salomona,
koji je pustio da mu nepoznate i strane ene nad srcem zavladaju (1. Kr. 11,4). Tako se to
169
154
dogodilo sinovima Izraelovima sa kerima moabitskim (4. Moj. 25,1-2). - 2. Ili si zapao u
najveu opasnost: Gde Samsonova ena u Timni zadobi vlast nad Samsonovim srcem, a Dalida
vlast nad njegovom snagom, to ga je prvo kotalo 30 sveanih haljina i ivota 30 mladia (Sud.
14,19); drugo ga je kotalo oba oka njegova i na kraju njegovog vlastitog ivota (Sud. 16,17.21).
3. Ili e zadobiti veliku bol u srcu: jer tvoja e te supruga prezirati, tvoj e blinji huliti na
tebe, a iz ta dva proishodi tree: od toga e bol u srcu imati.
I ta da se onda sudi o jedu koji e to kod drugih izazvati, da ki eli u majinoj koulji da hodi i
sin da se navikne u oevoj da bude? Takav brak, u kome je mu ena, a ena mu, nalik je na
gradnju Kule vavilonske, gde uzee opeke mesto kamena, i smolu zemljanu mesto kre, i niko
nikoga ne razumee pravo (1. Moj. 11,3.7) Suvie je nisko za jednog oveka da bude kako ena, i
suvie visoko za jednu enu da bude mukobanja
kraljica je odgovorila: Dragi oe, nita drugo ne znam sem da po svim kraljevstvima oglasima da
e onaj ko povrati Pipa dobiti nau ki. I to se tako zbilo i dogodilo, i onda je kraljevi pomislio,
onaj to je leao bolestan: oho, oho, mogu da dobijem princezu ako vratim Pipa? to je lepo. I
onda je otiao preko celog sveta, preko 20 milja, dok nije stigao do jedne babe na jednom
vojnikom imanjcetu: Dobar dan, ree on, bogteblagoslovio, ree baba. Babo, moe li da mi
kae neto o Pipu, ree kraljevi. Da, ree baba:
Ako oe da ostane u mom domu
Dok ne izjede dvanaes iljada jaja,
Saznae ono za im udi.
Gde je Pip nestao.
Dobro, dobro, pomisli kraljevi.
I tu moj momak zavri svoju aavu bajku: Kad sam ga upitao zato ne ispria jo, odgovorio
je: ekaj, ekaj dok kraljevi ne pojede sva jaja. Ne, ne, to ne ide tako brzo: mislite li da se to
moe zavriti za etvrt godine? S m e n e f o r m a l n o s t i ! S a d t r e b a d a e k a m
etvrt godine dok ne ujem kraj prie
172
157
Ribe moraju da se svake godine dignu iz bezbednog bezdna mora do nesigurnih obala, plivaju
uz reke, putuju od jedne do druge obale nakon meseci i dana, da bi ivotinje, ptice i mi mogli da
ih u gomilama lovimo.
Ronci se u stotinama sputaju a jezera i kao mrea teraju ribu ka obali da bismo onde lake
mogli da je lovimo. Galebovi moraju ceo dana da lete nad vodom da pokau gde je ispod
povrinom skrivena riba.
Surinamska muica svetli nou da bismo pri njenom svetlu mogli da vidimo. Svilena buba tka
tako dugu nit da bismo mi mogli da se obuemo. Pele s velikim trudom sisaju med za na
izbirljiv jezik.
More samo osekom i plimom mora svakodnevno da na obalu baca gomile pueva, ostriga i
jastoga, sve na slubu oveka i ivotinja.
I ako se mi ljud sada vratimo nama samima i naem ustrojstvu, zar ne vidimo isto? Mornari s
mnogo rizika poveravaju svoj skupi ivot umnim morskim talasima da bi to drugome dobit
donelo; vojnici rtvuju krv svoga srca i jedini ivot za slobodu i dobrobit svojih zemljaka.
inovnici provedu sav svoj ivot sluei drugima. Vlastodrci zapostavljaju svoju sopstvenu
slobodu, vreme, zadovoljstvo i snagu za dobro pastve. Tvrdice skupljaju ono to e drugi
prohariti. Ratar ore, seje i anje ono zrno koje e od najmanje dobiti biti za njegov sopstveni
dom.
[ ]
158
160
Ambrosius Stub
Nikad se ne grozi, jer to pee
Nikad se ne grozi jer to pee,
Neprijatelj se smeje tvome bolu;
Ne tedi tako da krtica postane,
Jer tome e se naslednici smejati.
Neprijatelj te najradije u nevolji gleda,
Naslednik ti samo smrt eli.
Budi dobro raspoloen,
Sam sebi oduke daj,
ivi i obojicu ih ismej.
Ne tako, to skakue tako hitro?
Ne tako, to skakue tako hitro?
ta te to bode, asna devojko?
Da trati tako hoe i vikati
Ve na pogled ljubavi?
Ja znam da lepi pol ima aneoska imena i ast,
Ali trolovi i medvedi i vuci mukarci nikad ne ele biti,
Nae druenje bez vetijih vetina
Zadobilo je naklonost ponosnih nimfi;
Najveu divotu s vrlinom i dobrim razumom
Priroda stvori za ljubav i mukarca.
Tvoja majka sama nae
Da to istina bee.
Razmisli, mladost kratko traje,
Divna rua uskoro moe izbledeti,
Lepota se moe skriti i muna biti ,
I neprimeena svenuti.
Kada lepota nestane, a divno stvorenje se izgubi,
Onda se smeju isuenom telu , nevrednom da se zagrli,
Zato svoje srce ovamo prikloni,
Voli, voli, sad je pravo vreme;
Priroda je svakom polu dala svoju elju ljubavi i dozvolu,
Jednom mladom drugo je mnogo potrebno;
Tvoja majka sama nae
Da to istina bee.
161
Ludvig Holberg
Podzemno putovanje Nilsa Klima, koje sadri novu teoriju o naoj zemlji i nama dosad
nepoznatoj istoriji pete monarhije, izdatoj u biblioteci blaenopoiveg Abelina
Kopenhagen & Leipzig
1741175
PETA GLAVA
O prirodi zemlje POTUS i nainu na koji ljudi misle
Kneevina Potu je zatvorena veoma tesnim granicama i zauzima samo malo mesta na toj
planeti. Cela planeta Nazar je po obimu jedva dve stotine nemakih milja. Po njoj se lako moe
proi bez putovoe ili tumaa, jer u njoj se posvuda govori jedan jezik, mada itelji Potua
odstupaju od itelja drugih drava i provincija po naukama i obiajima. A kao to Evropljani na
naoj planeti imaju prednost nad drugim narodima, tako su i Potuanci ovde uveniji od drugih
naroda po vrlinama i razumu. Putevi su odeljeni kamenim stubovima koji oznaavaju milje; na
njih su postavljene ispruene ruke ili drugi znaci koji pokazuju put ka svakom trgovitu ili selu.
Ali je zanimljivo i prilino udno da itelji te planete govore jedan jezik, mada se svaki pojedini
narod preko svake mere razlikuje po prilikama, navikama, naukama i prirodnoj obdarenosti. U
tome je ta planeta iva slika promenljivosti prirode, koja ne moe nita drugo do da pokrene i
oduevi posmatraa pristiglog iz daleka.
Zemlja je podeljena malim i velikim vodama. Po njima se plovi uz pomo brodova na vesla,
koja se pokreu takorei maginom silom, jer se ne pokreu kao naa ljudskim rukama, ve
vetakim mainama koje se samo kreu. Ureaj i vetinu tih maina ja ne umem da objasnim,
jer nisam ba vian matematici. Osim toga, ti drvenjaci su tako otroumni u svim svojim
izumima, da niko, ko nema Argusove oi i skoro boanski razum, ne moe da otkrije njihovu
vetinu.
Ta planeta ima, kao i naa Zemlja, ima trostruko kretanje, tako da se vreme ovde, kao kod nas,
deli na no i dan, leto i jesen, zimu i prolee, a ona mesta, koja su najblie polovima, hladnija su
od ostalih. Ali kad je re o svetlu, zbog pomenutih razloga je mala razlika izmeu noi i dana.
Da, moglo bi se rei da je no prijatnija od dana, jer ne moe se zamisliti nita blistavije od
svetlosti sa Sunca, koje se odbija od nepropusne polusfere, koja lii na neverovatno velik mesec
koji pokriva ceo nebeski svod. itelji se sastoje od raznih vrsta drvea, kao to su hrast, lipa,
topola, palme, trnovi i slino, po kojima esnaest meseci, na koje se dei podzemna godina, imaju
svoja imena. Jer svakog esnaestog meseca Nazar se vraa na svoje mesto, ali ne u neki odreeni
dan, zbog tog razliitog kretanja; jer kao i Mesec kod nas, ta planeta svojim razliitim kretanjem
zadaje glavobolju onima koji nastanjuju taj firmament176. Raunanje vremena je razliito, a
utvruje se na osnovu najudnijih zbivanja, posebno na osnovu jedne velike komete koja je, po
njihovom miljenju, pre tri hiljade godina prouzrokovala optu poplavu u kome su se udavili svo
rodovi drvea, a sa njima i ostale ivotinje sa izuzetkom nekoliko njih, koji su se spasli od opte
poplave po uzviicama i vrhovima brda, a od kojih potiu sadanji stanovnici.
Zemlja je veoma bogata itaricama, biljem i drugim raslinjem, i ima skoro iste voke kao i
naa Evropa; ipak, ne postoji zob, ali on nije ni nuan, jer na toj planeti nema konja. More i
jezera daju divnu ribu, a du obala se nalaze najdivniji letnjikovci, as povezani u nizove, as
rasuti ovde-onde. Pie stanovnika se pravi od odreenog bilja, koje se zeleni u sva godinja doba.
Oni koji prodaju to pie, nazivaju se obino minhalpi, to su varioci bilja, kojih ima samo odreen
175 Izdato prvi put anonimno u Kopenhagenu i Leipzigu 1741 na latinskom. Ovde prevedeno sa prevoda na danski
Jensa Baggesena izdatog u Kopenhagenu 1789.
176 Firmamentum lat.- nebeski svod.
162
broj u svakom gradu, i jedino oni imaju pravo da kuvaju to bilje. Oni koji su dobili tu privilegiju,
ne smeju da imaju nikakvu drugu dravnu slubu, da privreuju neto drugo ili se bave nekim
zanatom. Posebno je zabranjeno da se bave tim poslom onima, koji su javni inovnici i dobijaju
za to platu; jer zbog onog ugleda koji imaju u gradu, mogli bi da privuku sve kupce, a zbog
prednosti koje imaju u dravi, mogli bi da prodaju njihovu robu po nioj ceni. U naem svetu
esto vidimo da se inovnici i oni koji primaju javnu platu na brzinu obogate takvim sredstvima,
a na tetu drugih zanatlija i trgovaca.
Ima jedan koristan zakon o dobijanju dece, koji mnogo podstie broj stanovnika. On poveava
ili smanjuje slobode i prednosti u dravi prema broju dece. Tako se onaj ko je otac estoro dece
oslobaa svih redovnih i vanrednih poreza. Zato su raanje dece i veliki broj porod ne manje
korisni u tom svetu nego to su teki i tetni na naoj planeti, na kojoj se porez rauna po glavi
deteta177.
Kod njih niko nema ak ni dva inovnika poloaja istovremeno: jer oni veruju da i najmanja
sluba zahteva pun trud. Zato se inovnitvo obavlja to moram rei uz dozvolu stanovnika
naeg sveta bolje ovde nego kod nas. Takos e strogo dre tog zakona da se jedan lekar ne moe
odjedanput baviti celom medicinom, ve se zadovoljava da prouava prirodu jedne jedine bolesti,
a jedan muziar se ne trudi da svira vie od jednog jedinog instrumenta. To je sasvim drugaije u
naem svetu, u kome ti razliiti inovniki poloaji vreaju stanovnitvo, ine da su ljudi
mrzovoljnim i zanemaruju svoje poslove, i gde niko nije jak ni u emu, jer bi svi da budu jaki u
svemu. Kad lekar istovremeno hoe da izlei i ljudske bolesti i dravni slom, oljari i u jednom i
u drugom; a kad jedan muziar hoe da bude i virtuoz i savetnik, ne moe se od njega oekivati
nita drugo sem disonance. Mi se divimo onima koji se usuuju da istovremeno preuzmu
najrazliitije poloaje, da se uguraju u najvanije poslove, i da se smatraju sposobnim za sve. Mi
smo tako loi da se u stvari divimo samo njihovoj preteranoj smelosti iloem znanju o
sopstvenim sposobnostima; jer kad bi poznavali znaaj poslova i svoje slabe snage, oni bi odbili
te poloaje kad bi im ih ponudili, i zadrhtali bi na samu njihovu pomen. Ali ovde, nasuprot tome,
nema nikoga ko se laa neega u ta se ne razume. Ja se jo uvek seam da su uo velikog
filozofa Rakbasija kako ovako govori o toj materiji: Svako mora da poznaje svoju sopstvenu
prirodnu obdarenost i strogo procenjuje svoju sposobnosti i svoje nedostatke. Inae e glumci
pokazati vie razuma od nas; jer oni ne biraju najbolje uloge, ve one koje najbolje mogu da
odigraju. Zar da glumci budu pametniji u pozoritu nego mi u ivotu?
Stanovnici te kneevine se ne dele na plemstvo i puk. Nekada je ta podela postojala, ali kad su
kneevi primetili da to samo stvara osnovu za nejedinstvo, zaista su ukinuli sve prednosti koje su
posledica samo roenja, tako da se drvee sada potuje samo po svojim vrlinama, poloajima i
radinosti. O tome u detaljnije govoriti kasnije. Jedina prednost koju roenje moe da prui, jesu
brojne grane. Dete se potuje prema tome da li ih ima malo ili mnogo; jer gomila grana ini
drvee sposobnim za runi rad. Ja sam ve govorio poneto o prirodnoj obdarenosti i obiajima
toga naroda, pa itaoca upuujem na to, a ovde zavravam poglavlje.
SEDMA GLAVA
Dravno ureenja kod Potuanaca
U Kneevina Potu je vlada nasledna po pravoj liniji. Tako je to ve itavo hiljadulee, i od
toga se ne odstupa. U godinjacima se nalazi da su Potuanci samo jedanput promenili taj nasledni
red, jer kako zdrav razum izgleda zahteva da regent prevazilazi svoje podanike umom i
prirodnim obdarenostima, pojedini su smatrali da se mora vie polagati na duevne osobine nego
na prednosti po poreklu, i izabrati za regenta onoga koji zasluuje tu prednost. Zato su ukinuli
stari nasledni red i jednoglasnim izborom imenovali filosofa Rabakua za svoga kneza. On je u
177
163
poetku vladao sa toliko pameti i blagosti da je mogao biti uzor svim regentima. Ali to nije dugo
potrajalo, i Potuanci su prekasno uvideli da koliko je neosnovana izreka da je blaena ona drava
u kojoj filozofi sede za kormilom. Jer kako je novi knez bio niskog porekla, njegove vrline i
vetina vladanja nisu mogle da mu obezbede onaj ugled i ono potovanje koi ine snagu drave.
Oni, koji su do nedavno bili njemu jednaki ili iznad njega, smatrali su ga takvim i kad je seo na
presto, i nisu hteli da prihvate da ga sluaju kao svog kneza. Gunali su zbog njegovih uredbi
im im se ne bi svidele ili bi im palo teko, i razmiljali su samo ta je nekad bio, a ne ta je sada.
Sada je morao da se trudi da molbama i ulizivanjem obezbedi poslunost, ali ni tako nita nije
uspevao da uini. Ostali su pri tome da preziru njegova nareenja, jer nisu potovali njega
samog. Rabaku je uvideo da mora upotrebiti druga sredstva, i poeo je da biva strog. U toj drugoj
krajnosti se ona iskra, koja je tinjala pod pepelom, izbila u otvoreni plamen: podanici su mu se
javno usprotivili, i za jednom zlom pobunom sledila je druga. Vremenom je uvideo da se drava
ne moe odrati ako njom ne upravlja jedan regent koji potie iz velike porodice iji koreni mogu
narodu uliti potovanje: on je napustio vlast i preneo je jednom knezu, koji je na nju imao pravo
po roenju. Mir se vratio sa starom kraljevskom porodicom, i ono nevreme, koje je tako dugo
inilo zbrku u dravi, smirilo se. Zato je zapreeno smrtnom kaznom onome ko u budunosti i
najmanje promeni nasledni red.
Taj red u pravoj liniji e, da se pretpostaviti, zauvek ostati nepromenljiv u Potuu, tako da se
prvoroeni nee zaobilaziti osim u krajnjoj nudi. Ipak, godinjaci kazuju o jednom filosofu, koji
je hteo da izmeni taj kraljevski zakon i izmislio jedan srednji nain. Njegov predlog je bio da ne
bi valjalo zaobii kraljevsku kuu, ali da ipak izabere onog sina preminulog vladara koji
pokazuje najvie sposobnosti i pogodnosti da nosi teret vladanja. Kad je izneo svoj predlog,
podvrgao se toj proveri, kakva je bila uobiajena u njegovoj zemlji, i dao da mu oko vrata dre
konopac dokle god se raspravljalo o korisnosti predloga. Kad je veanje bilo okonano, a glasovi
prebrojani, taj predlog je proglaen nerazumnim i krajnje tetnim po dravu. Naime, verovalo se
da e on dati povod za mnogo nemira i izazvati sukob izmeu kraljeve dece, i da je zato bolje
zadrati stari poredak, koji odreuje prvoroenog princa za vladara, ak i kad je on za to manje
sposoban od drugih. Predlog je dakle odbaen, a podnosilac obeen. Jer predlagai su jedini koje
u toj kneevini kanjavaju smru, poto ljudi veruju da svaka, ak dobro promiljena promena
daje povod za nemire i nerede u dravi, pa je odbacuju i odbijaju ako je nerazumna i zbrzana.
Mo potuanskih vladara je neograniena, ali je njihovo vladanje vie oinsko nego strogo. Jer
kako oni izvravaju pravdu po principima, a ne samo po zakonima, uvek znaju da spoje u jedno
gospodarenje i slobodu, dve stvari koje se inae tako lako razdvajaju.
Jedno od najkorisnijih pravila je to da se vladar trudi koliko moe da odri jednakost izmeu
podanika. Vrednost ovde nije vezana za neki stale, ve nii moraju samo da sluaju svoje
nadreene, a mladi da potuju stare. Godinjaci podzemlja pokazuju da je pre nekoliko stolea
meu njima bilo zakonom utvrenih stalea, ali pokazuju i da je to davalo povod velikim
nemirima. Jer dogaalo se da je starijem bratu teko da popusti pred mlaim, a roditeljima je bilo
teko da zaostanu za svojom decom: jedno drvo se bojalo drugog, i svo druenje i zabavljanje je
prestalo. Ali to nisu bile jedine neprilike koje su iz toga proistekle. Vremenom je to otilo toliko
daleko da su najbolja i najsposobnija drveta, koje je priroda opskrbila najveim duevnim
sposobnostima i najveim brojem grana, moral da sede u zaelju stola na gozbama i i skupovima.
Jer ono drvee, koje je imalo neku unutarnju vrednost i odlikovalo se pameu i vrlinom, nikada
nije moglo da se natera da zatrai neki in ili titulu da bi steklo pravo da sedi u proelju. A loa i
nesposobna drveta je na neki nain pokuavalo da sakrije svoje prirodne nedostatke divnim
poasnim titulama i bez prekida gnjavilo vladara svojim molbama. On im je povlaivao da bi ih
se oslobodio i na kraju su titule postale nita drugo do oznake najnesposobnijih drveta. Stranci su
morali da smeju ovome kad su na gozbama i sveanim skupovima gledali trnovite bunove kako
sede na najuglednijim klupama, a palme, kedrovi i ugledni hrastovi sa deset ili dvanaest grana
sede na kraju; jer dokle god je taj oblik vladavine trajao, skoro svi trnoviti bunovi su imali
titulu. ene meu njima su povremeno dobijale titule ekonomskog savetnika, kunog savetnika i
164
dvorskog savetnika, a to je kod tog pola stvaralo jo veu uznemirenost nego kod suprotnog.
Neka drveta su toliko otila u svome tatom astoljublju da su, iako im priroda nije dala vie od
dve ili tri grane, traila titule desetogranih ili dvanaestogranih, a trnovi su traili da ih zovu
palmama. To je bilo toliko smeno kao da sakat zatrai titulu lepo roenog., ili da onaj ko je
niska roda poeli da ga zovu visokorodnim. Kad je nesrea dola do vrhunca i cela zemlja bila
zbrkana, jer su svi jurili za praznim nazivima i titulama, bez prave asti i zasluge, jedan graanin
grada Keba usudio se da predloi zakon po kome bi taj obiaj valjalo ukinuti. Njega su, kako
bee obiaj, odvukli na trg s konopcem oko vrata; ali kad je iskazao ta misli i prikupio glasove,
njegov predlog je, bez i najmanje zamerke, prihvaen kao koristan za dravu. On je zatim
ukraen cvetnim vencem i trijumfalno proveden kroz grad uz odobravanje i usklike radosti ljudi
koji su ga pratili. A kad se tokom vremena uvidelo od koliko je njegov predlog bio koristan za
dravu, imenovan je za kadokija ili velikog kancelara.
Od tog vremena su se strogo drali onog zakona da su svi graani jednaki. Ali mada su titule
ukinute, ipak nije nestala sva elja za takmienjem; jer sada se svako trudio da onog drugog
nadmai u vrlini i istinskim zaslugama. Iz povesti podzemlja se vidi da je od tada pa na dalje
postojao samo jedan predlaga projekata koji se dva puta tajno pokuao da uvede staro
rangiranje; ali za prvi pokuaj je osuen na putanje krvi, a kako je kasnije optuen da i dalje radi
na tome, prognan je u firmament. Sad ve rang i titule ne postoje u toj kneevini. Istina, najvia
vlast daje odreenim profesijama prednost nad drugima, ali niko time ne stie pravo na prvo
mesto na javnim skupovima. Ta se razlika moe videti iz kraljevskih uredbi koje se rado
zavravaju reima: To mi nalaemo naim seljacima, fabrikantima, trgovcima, zanatlijama,
filosofima, umetnicima, dvorskim slugama itd. Ja sam stigao nakon to je sledea uredba o
rangiranju pohranjeno u vladarski arhiv:
1. Oni koji su za trajanje javne potrebe pomogli dravu svojom imovinom.
2. Oni koji dravi slue bez plate.
3. Seljaci i ratari sa osam grana i vie od toga.
4. Seljaci sa sedam grana i manje od toga.
5. Oni koji su osnovali fabrike ili manufakture.
6. Oni koji se bave nunim zanatima.
7. Filosofi i javno kreirani doktori oba pola.
8. Umetnici.
9. Trgovci.
10. Dvorjani sa platom od pet stotina rupata.
11. Dvorjani sa platom od hiljadu rupata.
Meni se ta uredba o rangiranju uinila neumereno smena, i ja sumnjam da bi je neko u naem
svetu preporuio. Ipak sam nekako namirisao na ta su stanovnici podzemlja ciljali i koji su im
bili razlozi na kojima su to zasnivali: ali priznajem da mi se jo to uvek ini udnim i da to ne
mogu ba sasvim da shvatim.
Meu drugim udnim stvarima sledea zasluuje da se pomene. to neko ovde vie dobra
dobija od drave, to se skromnije i poniznije ponaa. Ja sam esto viao kako Bospolak,
najbogatiji graanin Potua, svakoga koga sretne na ulici veoma ponizno pozdravi svojim
granama i duboko se poklani svakom drvetu iz puka. Kad sam upitao za razlog, odgovorili su mi
da je to njegova obaveza, jer on ima najvie koristi od drave, pa je zato i njen najvei dunik.
Ipak, ne postoji nikakav zakon o toj utivosti, ali kako stanovnici uvek delaju po razumnom
odmeravanju, oni dobrovoljno upranjavaju tu utivost i smatraju nalog spoznaje zakonom. Kod
nas je to prilino razliito, jer oni kojima drava prua najveu ast i najvie prednosti, s
prezirom gledaju popreko one nie. Oni koji imaju brojno potomstvo, smatraju se ovde
najzaslunijim graanima, i svi ih bez razlike potuju. Oni su junaci podzemlja, a uspomena na
njih je potomcima neprestano sveta. Samo oni dobijaju nadimak Veliki. Kod nas naprotiv taj
165
nadimak dobijaju oni koji remete oveanstvo. Lako se da uvideti kako bi podzemni svet cenio
Aleksandra Velikog ili Julija Cezara, koji su obojica umrli bez potomaka, a ubili nekoliko
miliona ljudi. Ja se ovom prilikom seam sledeeg nadgrobnog natpisa koji sam video nad
jednim seljakom u Kebi: Ovde lei Jokan Veliki, junaks voga vremena, otac tridesetoro dece.
Ipak, mora se primetiti da se za sticanje nadimka Veliki zahteva vie od pravljenja deca: moraju
se i lepo vaspitati.
U zakonodavstvu se ovde mnogo laganije postupa, a skoro kao kod Rimljana nekada. Nova
uredba se prvo istie na venicama po svim gradovima, i tu su svakome na raspolaganju da ih
proui, iskae zamerke i podnese ih odboru umnih ljudi koji je u Potuu imenovan u tom cilju. Tu
se pomno odmerava sve to se predlae za jaanje, izmenu, podrku, poboljanje, suavanje ili
proirenje zakona: a kad ga tako pregledaju svi koji su zakonima veti, alje se najzad vladaru na
potvrdu i potpis, a pre nego to se objavi. Moda se mnogima ta sporost ini smenom; ali
posledica te obazrivosti je da zakoni veno uvaju svoju snagu, , kao to je reeno, nijedan zakon
nije u toj kneevini ni najmanje promenjen tokom pet stotina godina.
Vladar uva kod sebe spisak najboljih drveta u svojoj zemlji, koja su dokazana potvrdama o
sposobnosti svakoga, a izdali su ih ispitni karati, i dokazi o njegovom nainu razmiljanja i
ponaanju koje su izdali naelnici kvartova i susedi. Vladar zato uvek zna koji su ljudi sposobni
da zauzmu slobodne inovnike poloaje. Posebno je udno to da se nikome ne daje dozvola da
podigne svoje kuite u nekom gradu ili selu ako ne podnese potvrde o svojoj podobnosti izdate
u onoj zemlji ili onom gradu, u kojima je dotad boravio, i podnese jemstvo za svoje dobro
ponaanje u budunosti.
Niko ne sme, pod pretnjom smrtne kazne, da neto zamera zakonu koji je ve objavljen.
Postoji dakle manje slobode u politikim stvarima nego u religijskim. Razlog koji navode jeste
ovaj: Ko zaluta u lanovima religije ili vere, to ini samo na svoju sopstvenu tetu; ali onaj ko
seje sumnju u javne zakone i iskrivljuje ih svojim tumaenjem, teti celoj dravi.
O dvorskoj dravi i njenoj privredi sam ve neto govorio. Rekao sam da Kadoki ili veliki
kancelar zauzima najvie mesto meu slugama dvora. Odmah iza njega sledi Smirijan ili
nadporeznik. U moje vreme je sedmograna udovica Rahagna zauzimala tu slubu. Njene nain
razmiljanja pun vrline i velike duevne sposobnosti su je uzvisile na taj vaan poloaj. Ona ga je
imala dugo, da, ak koju godinu pre smrti svoga mua; jer mada je on imao prilian uvid u stvari
finansija, ipak je doputao da njime u svemu upravlja njegova ena, i pre bi se mogao nazivati
njenim domostrojiteljem nego suprugom. Kad mu je supruga leala od babinja ili na kakav drugi
nain bila bolesna, izdavao ej valjda pisma i odluke pod svojim imenom, ali ih nisu smatrali
vaeim ako ona ne bi dodala svoje ime i peat ispod. Rahagna ima dva brata, jedan je bio
dvorski podrumar, a drugi dvorski mesar; ali oni se nisu usuivali da se uzdignu vie uz pomo
svoje otmene sestre, jer nisu imali nikakav razum: toliko su ljudi ovde pravedni u davanju
poloaja.
Mada je Rahagne obavljala tako mnoge i vane poslove, ipak je sama dojila jedno dete koje je
rodila nakon smrti svoga mua. Kad sam je upitao nije li suvie teak i neprilian rad za jednu
tako znaajnu gospou, stanovnici su mi dali odgovor: ta misli, zato ej priroda enama dala
grudi? Da li za ukras telu ili za hranu deci? Vaspitanje dece zavisi mnogo od kakvoe naravi
dojilje i dobrote mleka, a one majke koje drugima daju da doje njihovu decu, kidaju prirodne
veze ljubavi i due. To je razlog to sve dobre ene u toj kneevini same doje svoju decu.
Prestolonaslednik je bio dete od est godina, i pokazivao je znake odlinog razuma i velikih
vrlina. Ve je imao est grana, to je neto neobino u njegovom dobu; jer niko se ne raa sa vie
od pet ili najvie et grana, ostale izrastu s godinama. Imao je jednog nadzornika koji je bio
j+najumnije drvo u celoj kneevini, i koji ga je poduavao u uenju o Bogu, povesti, matematici i
filosofiji morala. Ja sam lino video moralnopolitiki sistem ili izvod iz uenja o obiajima i
dravnikoj vetini koje je napisao za prestolonaslednikove potrebe. Naslov tog izvoda je
Mahalba Lihab Helit, to na jeziku podzemlja znai Kormilar drave. On sadri mnoga temeljita
i korisna pravila, od kojih se jo uvek seam sledeih:
166
167
MORALNA RAZMILJANJA
O odustajanju od svojih shvatanja
Libr. I. Epigr. 158
In disceptando lex sacra scholastica mandat, descendat Praeces victor ut cathedra. Vincitur at,
qvem nemo protest convincere verbis: Victum se fassus, Papile, victor abit.
(Jedan sveti kolski zakon nalae da doktorant na odbrani doktorata treba da napusti aktedru
kao pobednik. Ali onaj, koga niko ne moe ubediti reima, izgubio je. Onaj ko priznaje da je
pobeen, odlazi odatle kao pobednik.
Meu mnogim manama koje se meu ljudima shvataju kao vrline, jeste i jedna vrsta krutosti
u odbrani shvatanja, te elja da se kae poslednja re. I jo manje se valja uditi optosti te
greke, jer u kolama se ona utuvljuje kao glavna vrlina: i zato Doctor Diaphorus178 nije umeo
nita pohvalnije da kae svome sinu Thomasu sem da bi pre dao svoj ivot nego to bi odustao
od jedanput izreenog miljenja. Glavni kolski Praeceptum179 je ovaj: Brani se kao muko i ne
dozvoli da te tvoj protivnik satera u ugao; to je na drugom danskom jeziku: neka ti sujetna
ambicija bude draa od istine; i zapui svoje ui pred najjasnijim dokazima sve dok stoji za
cathedraom. Takva se informacija moe uporediti sa onom koja se daje engleskim buldozima,
koji se tako ubijaju tako to do poslednjeg daha dre ono to prvo zagrizu. Jedan ovek je
drugaija kreatura, i zato mu je potrebna drugaija informacija. Ono to se rekomandira omladini
koja ui kao vrlina, treba da im se predstavi kao najodvratnija greka. Ali je nesrea to to da one
studije koje nas ine ljudima, samo se povrno traktiraju u kolama, gde se vie ui maevanje
nego dobri obiaji, i vie rei nego materije180, tako da se i sa svim predivnim testimoniis181, sa
kojima se izae iz kole, ipak ne zna mnogo. I tu se dogaa ono to se dogodilo jednom
odreenom doctoru, koji je svim svojim pacijentima izdao certifikat182da su zdravi iako nikoga
nije izleio. I kome moe biti od koristi da postane uen na takav nain.
EPISTOLE
udni brakovi
EPISTOLA LXXXIX
Upuena **
udi se kako je jedna tako lepa gospoica kao N. N. mogla da zavoli gospodina M. M. i da
se uda za jednu osobu tako loih kvaliteta o kojoj se ne moe rei nita drugo sem da je jedan od
najveih puaa duvana u zemlji. Ja se, naprotiv, ne udim tome; moe biti da ga je upravo zato
zavolela, jer moe se videti kako se mnogim ljudima vie svia puenje nego svee meso; i na
isti nain da se mnogima dopada ono to je drugima odvratno. Ovome bih dodao jo dva udna
primera; jedan iz stare, a jedan iz nove istorije. Jedna ugledna gospoica po imenu Hipparchia
tako se zaljubila u cininog filozofa Cratesa183 da je preferirala njega u odnosu na sve lepe,
178
168
otmene i bogate prosce: da, njena ljubav je otila tako daleko da je obznanila svojim roditeljima
da e, ako ne dobije Cratesa za mua, sama sebi oduzeti ivot. Roditelji su zamolili Cratesa da
je odgovori od takve namere, to je on i uinio: i, poto su njegova nagovaranja bila uzaludna, on
joj je pokazao sve svoje prnje i bedu govorei da ona, ukoliko eli da bude njegova supruga,
mora prihvatiti tu prljavtinu i taj bedni ivot. Na to se Hipparchia nije obazirala; ve obue
prnje ciniareve i posvuda je kao prosjakinja lutala zajedno sa Cratesom pratei njegov ivot u
svemu i nije se libila da javno ini sve one nepristojnosti i da se podredi onoj poruzi i preziru
koje cinina filosofija nosi sa sobom. Jedan drugi primer iz istorije naeg vremena jeste
visokorodna dama184 koja je oseala nesavladiv prezir prema svom prvom suprugu185, mada je
meu svim podanicima kraljevine on bio najistaknutiji i ak najgalantniji gospodin; i to je trajalo
sve do razvoda koji je sledio, a nakon novog braka186, koji je takoe imao nesrean kraj, po trei
put se upustila u brak sa jednim obinim matrozom; sa kojim, mada svakodnevno loe postupa sa
njom, po njenim reima, ivi mnogo zadovoljnija nego u prvom braku. I to sam uo iz njenih
sopstvenih usta kada sam bio u njenoj kui, koja se nalazi kraj pristanita skele u Falsteru187,
uvreme kada je njen mu bio u arestu zbog krivinog dela. Tako da izgleda da je upravo ono to
je drugima odvratno, kod nje potpaljivalo ljubav i zadovoljstvo. Mogao bih navesti brojne druge
primere takvog iskrivljenog ukusa; ali zadovoljiu se ovim dvama: zato me ne udi kada ujem
da se govori o udnim brakovima. Jer i sa njima je kao sa hranom i piem, kod kojih neko nalazi
uitak u onome to kod veine prouzrokuje gaenje. Zato se i kae da promenljivi ukus
prouzrokuje da se svaka gospoica uda, svaka hrana pojede i svaka knjiga proita. Ostajem tvoj
etc.
Uinci ratova
Epistola CCCLXXX
Upuena **
Sad je rat sreno okonan, i opti mir je sklopljen, ime su sukobljene strane, poto su
zemlje ispranjene od ljudi i novca, zadrale ono to su imale i pre nego to je rat poeo.
Ratovima i procesima obino se nita drugo ni ne postie. Jedino je Savoja188 od toga porasla:
Ona je nekako kao advokat ili prokurator u velikim sukobima. Jer, mada sukobljene strane nita
ne zadobijaju, a trokovi procesa se naplauju od obe strane, advokat ipak uvek dobije neto.
Dovoljno je pogledati nabrzo vreme od 100 godina, pa se u to uveriti. Iz toga se vidi da je Savoja
svim mirovnim traktatima zadobila komad tla i druge prednosti, pa se na osnovu toga moe
izraunati da, ako svet opstane jo 1000 godina i stvari se nastave istim tokom, Savoja e postati
mona zemlja hrianstva, a Turin ili amberi e se smatrati glavnim gradovima Evrope. Ali, kao
to e postati najmonija, postae i najsiromanija, jer, ako se pri sklapanju mira moe estitati
regentu, poto je uveao svoju zemlju, tako se, nasuprot tome, moe izraziti sauee zemlji, u
kojoj se ne vidi nita drugo do pusta mesta i osiromaene stanovnike; tako da se Savoja moe
uporediti da ovekom koji se spolja deblja, ali dobija jadnu i nezdravu utrobu; ili sa balonom koji
se naduva i raiti, ali je prazan iznutra. Ja sam sam nakon prolog rata oko panske sukcesije189
proputovao kroz Pijemont i Savoju, ali nisam mogao da gledam tu zemlju bez saoseanja, jer sam
svugde vide tune tragove ratom steknute prednosti, a to su rasturene tvrave i razoreni gradovi.
184
Marie Grubbe
Ulriku Fr. Gyldenlveu, vanbranom sinu Fredrika III.
186 Sa plemiem Palleo Dyreom.
187 Zgrada Borrrehuset kraj Grnsunda.
188 Kraljevina koja je obuhvatala jugoistonu Francusku i severozapadnu Italiju.
189 Rat oko naslea vedske krune (1701-13).
185
169
Tako da podanici mogu da kau reima epirotijskog kralja190: Ako mi nastavimo ovako da
pobeujemo, s nama je gotovo. Zato je verovatno da, ako stanovnici ispevaju ode, i naprave
inskripcije i podignu spomenike svome pobednikom regentu, time ne mogu nita iskazati.
Ostajem tvoj etc.
[Cenzura]191
Epistola CCCXCV
Upuena **
Jedan vedski gospodin, koji je putovao kroz grad i poastvovao me svojom Visite, ispriao
mi je da se u vedskoj raspravljalo da li bi bilo dobro dopustiti Autores da slobodno piu kao u
Engleskoj i Holandiji ili da da se ostane pri obiaju da se spisi podvrgnu publiqve censure192.
Rekao je da je zajedno sa mnogima drugim zastupao prvo shvatanje, ali da je pluralitet bio
protiv. I u toj se, kao i u veini drugih materija, navesti argumenti pro et contra. S jedne se
strane moe rei da se mnogi loi i srdnje vredni spisi time spreavaju da izau na svetlo dana; a
sa druge se strane moe rei da bi mnoge divne knjige, koje se smatraju ukrasima jedne zemlje,
ostale esto skrivene da su cenzure svugde bile uvedene. Ja sam esto rekomendirao slobodu
pisanja i smatrao publiqve censure vezama i okovima uenog sveta. Ja sam smatram da se
sloboda pisanja sme dozvoliti samo onima koji su dosegli zrelo doba, i ja sam se u to uverio jer
sam u kratkom vremenu video mlade osobe kojima jo ni brada nije izrasla, kako se laaju pera
oko najdelikatnijih materija193, kako politikih tako i moralnih. O takvima valja rei kao i David:
Nek ostanu u Jerihonu dok im brade ne izrastu. Protiv ovoga se svakako moe navesti da poneki
mladi ljudi tako ranu sazru da ak i zelenom dobu steknu dovoljno paljivosti, ali je to toliko
retko i, mada se takva sposobnost moe meu mladima nai, ipak se ovek oseti pogoenim kad
mlade osobe agiraju uitelje u vanim stvarima i kad ele da reformiu svet pre nego to su
nauili da ga poznaju. Ja zato aprobiram194 ureenje iz podzemnog sveta195 u kome je propisana
odreena starost za takav poduhvat. Ja inae nisam neto posebno za uobiajene cenzure, jer
primeujem da trivijalni196 spisi izlaze na svetlo dana, a mnogi izvanredni moraju ostati skriveni.
Jer prilino je sigurno da bi, kad bi publiqve censure bila uvedena u drugim mestima u kojima su
Erasmus, Grotius, Montagne, Clericus, Bayle i odreeni drugi veliki ljudi iveli, njihovi
manuskripti, koji se uz svoju heterodoksiju197 bave i mnogim korisnim stvarima, ostali skriveni
da ih moljci proderu, pa bi i ito propalo s kukoljem. Ostajem itd.
190
170
[Knjievni prikazi]
Epistola CDXIII
Moj gospodin pie da me ne moe podrati u onome to sam napisao o novinarima u jednoj
od mojih poslanica, poto smatra da su urnali198 u kojima se objavljuju novi spisi, i izvodi koji
se odatle uzimaju, korisni za sve osobe koje studiraju, a posebno za one koji nemaju priliku da
pribave sve te spise, koji se izdaju tokom godine. Ja to ne sporim; naprotiv, ja hvalim one koji su
se prihvatili toga da piu za urnale. Ja samo elim da se gospoda urnalisti zadre unutar svojih
granica, i da se ne prihvataju da kritikuju sve spise, koji prevazilaze njihove sposobnosti i snage.
Prikazati jedan jedini veliki spis jeste veoma teak rad, koji niti treba niti moe da uradi ko drugi
do pisac koji je iskusan u datoj materiji, koji razume kritiku vetinu, i koji ima vremena i prilike
da detaljno egzaminira pre nego to donese presudu. Ali, kada se vidi kako se ti sudovi osnivaju
po svim gradovima i selima, i da se ljudi nasumice bavi, nedeljno ili meseno, prikazivanjem
svih spisa koji se izdaju, ne moe se to posmatrati drugaije do li kao zloupotreba: Jer mora s
zakljuiti da takvi prikazivai, mada mogu biti obdareni nunim kapacitetom199, ipak ne mogu
imati vremena da egzaminiraju ni deseti deo knjiga koje prikazuju, a da i ne govorimo o
pristrasnosti i onim pasijama200, kojima mnogi doputaju da se vide u tim presudama, i od kojih
ni najvei kritiari nisu osloboeni. Za to bi se mogli navesti bezbrojni primeri. Ja u navesti
samo ono to mi je nedavno dolo do ruku. Kada se poznati spis pod naslovom AntiMachiavell201 pojavio na svetlu dana, tada su, kako je objavljeno da ga je sastavio jedan regent,
koji nije samo velikim delima, ve i retkim genijem stekao ugled u Evropi, novinari taj spis
dizali u oblake i smatrali ga majstorskim delom, ali kratko zatim, kada su obaveteni da je autor
spisa Mr. Voltaire, isti ti novinari ne samo govorili o delu sa hladnoom ve i skroz ismejali
njegovog autora. Pomenuti novinari se ipak oni, koji su danas od najveeg ugleda, i koji se cene
koliko i Clerici Biblitheker202. Osim toga, najbolji novinari su bili i dalje jesu u slubi knjiara,
tako da samim tim nisu u stanju da izreknu nepristrasne sudove o knjigama. I prilino je sigurno
da bi mnogi spisi bili drugaije prikazani da ih nisu izdali odreeni knjiari. I kada se to tako
dogaa sa velikim nouvelistima203, ta se onda moe prosuditi o mnogim malim, koji sada vrve
po veini evropskih gradova, a meu kojima su mnogi mladi i upola ueni mukarci, i, osim toga,
pomonici knjiara, tako da niti mogu ili se usuuju da donose nepristrasne i pouzdane
sentence204 , premda bi mogli. Bruyer zato ne grei, kada ovako govori o nouvellistima:
. Obaveza jednog nouvelliste jeste da objavi da se jedna takva
knjiga pojavila, da je tampana kod Cramoisyja, s takvim i takvim karakterima205; da je dobro
ukoriena, da je od dobrog papira; da se prodaje za takvu i takvu cenu. On takoe treba da
poznaje firmu knjiare u kojoj se ona prodaje.. Loe je ako se on pozabavi ime drugim, a
preuzme na sebe da kritikuje knjigu. To je istina otro reeno, ako e se aplicirati na novinare iz
naeg vremena. Ja, sa svoje strane, ne elim ukidanje uenih novina; ja samo elim ukidanje
zloupotrebe: to mislim da se najbolje moe reiti onim sredstvom206, koje sam u jednoj od
svojih prethodnih poslanica iskazao. Ostajem Va itd.
198
asopisi sa prikazima
Sposobnou
200 Strastima
201 Spis pruskog kralja Friedricha II s Voltaireovim predgovorom.
202 Dela koja je izdao Clericus.
203 Novinarima
204 Sudove
205 Slovima
206 Javno zaposlenim prikazivaima.
199
171
MORALNE BASNE
106. basna
Jarac i ostriga
Jedan jarac ugleda na obali ostrigu kako lei na hridi i zija. Jarac onda ree: Fuj, kako te nije
sram, ti lenugo nijedna, to se stalno izleava na istom mestu. A ja sam danas ve preao
nekoliko milja po stenju i kamenju i kreem se neprekidno od jutra do veeri. A ostriga mu na to
odgovori: Dragi moj gospodine! Dok si se ti neumorno kretao i bavio se poslom koji nikakvog
cilja nema, ja sam, koji delujem sasvim besposlen i koga rue za umalost, stvorio jedan biser
koji vie vredi nego hiljadu jaraca.
Basna pokazuje da se mnogi ljudi niim ne bave i da oni, koji se najmanje kreu i koji su
najmanje uzvrpoljeni, esto ostvaruju najvee stvari na svetu.
172
U originalu mnen, tvari, po znaenju u tekstu najblia joj je re motiv, ali bi se ovde teko uklopila.
Jeziki nejasna reenica, ali veoma rafiniran prikaz igre seni i vetra u liu.
210 Zaloge ljubavi: metafora za decu staronordijske boginje Freje, devojke.
211 U najblioj krmi?
212 Opasna mitska ivotinja, ovde upotrebljeno kao uvreda.
213 Na tabli se kredom zapisivala veresija.
209
173
svekolikih vrsta!
Duvajte, muzikanti,
i svaki od vas usta hladnim plaknite!215
Corno --- Svaki usta plaknite!
Najzad u zelenilu
moj e poslednji oprotaj iskusiti;
Ulla, zbogom, moja lepotice,
uz svih instrumenata zvuk!
Fredman se u trenu vide
zarad prirode izgubljen216,
Kloto isto iz haljetka
dugme jedno odsee na Haronov poziv217.
Doi, Boe srca!
Frejin rod nagradi
Bahovom odorom.218
Najzad u zelenilu,
Ulla stajae po poslednji put kao nevesta.
Corno --- Poslednji put kao nevesta.
Pesma uz obed
Svi ostavljamo skok po skok
taj Bakhov pir uz pjesme glas
kad Smrt nas zovnc: Doe rok,
moj kume, kucnu as!
Odbaci taku, stari moj,
ti mladi, ini to ti rijeh:
pod ruku daj se vili toj,
gle, krasan joj je smijeh!
Misli da ti je predubok grob?
stresi jednu ljutu jo u drob,
jednom jo, isto jo, dvije jo pa i tri
pa e mrijeti veseliji!
Ti s bukarom i s bavicom
to voli dobar zalogaj
tvoj sprovod je na putu svom
u neki crni kraj.
A ti to die urnebes
s medaljama se ponose
pripremio ti tesar lijes
i blanja daske ve.
214
Amaranti su, u stvari, lanovi reda Amaranata; ovde bi se oekivalo da stoji amanti, ljubavnici, ali je Bellman
verovatno izabrao dui oblik zbog rime.
215 Rakija se inae esto pila zagrejana.
216 Smatra da je duan da istog asa plati svoj dug prirodi, tj. da vrati svoj ivot koji je dobio samo na pozajmicu.
217 Kloto je jedna od suaja; moda je re o dugmetu koje iseca iz haljetka da bi njime platila Haronu prevoz za
Fredmana.
218 Pesnik moli Kupidona, sina boginje ljubavi, da ovena vinovim liem svoje roake i oboavaoce (Frejinn rod,
pre svega Ullu) na oprotajnoj zabavi.
174
Misli itd
Ti to se samo mrtit zna
za katancima cijeli dan,
na krinji kuda poiva,
a zakljuan ti stan
a ti od ljubomore ut
to kri sve uz bijes i krik
daj ispij vr za sretan put,
nek ivi suparnik!
Misli! itd.
A titule to skuplja ti
da pozlati za pronju tap,
uz odar stoje, jadni sin
ne moe platit kap
a ti to bijesan, mizeran
proklinje zipku, ivot lo,
svejedno svaki dan si pjan
dok pie toe jo,
Misli itd.
Ti koji trublju sluae
kroz mnogi krvav okraj,
i ti to svilen kuae
Klorindin zagrljaj,
i ti sa zlatnom knjigom tom,
kog budi zvon u rani sat,
to tresu glavom uenom
prot paklu vodi rat,
Misli itd.
A ti to uva svoju ast
dok prijatelje grdi vijek,
klevetat ti je prava slast
to ko za alu tek,
dok ti to utii kao smrt,
premda si s njima piti rad,
posrko si im aa pet,
daj zauli meni sad
Misli itd.
A ti to nema naina
na povratku iz svijeta, ti
ne pozdravlja domaina
premda ti vie: Pij!
Ma komu treba takav gost?
najuri ga i rod mu sav,
ne daj mu vr i viknu: Dost!
gubi se do si zdrav!
Misli Ud.
175
Deaci222
Seam se tog divnog doba
Seam se kao da jue bee,
Kad nevinost i mir
Moj trag verno pratie;
Kad greh tek vetica bee
I tuga namah nesta;
Kad sve sem lekcije svoje
Ja lakim i vedrim smatrah.
Na mojim usnama bee ala,
I zdravlje u mojoj krvi,
U dui zadovoljstvo prebivae,
Svaki ovek dobar bee;
219Daphn - grki lovor, po helenskoj mitologiji ki Geje i renog boga Peneja u Tesaliji, nimfa koju je Zevs
pretvorio u lovor da bi je zatitio od Apolonovog gonjenja, inae uobiajeno ime za pastirice.
220 Pastirski tap.
221 Koridon pastirsko ime.
222 Prvi put tampano u listu Stockholms Posten 1797. Na jednu Gluckovu melodiju.
179
223
184
185
230
231
186
191
Johannes Ewald
Blaenstva Rungsteda
Oda
1
U sveim senkama,
U tmini, koju rue ire;
Gde pevaica gradi
I cvrkuui otkriva svoje gnezdo
Gde penuavi potoci
as uspavljuju, as bude
Ljubimca kamoena232, oseajnog pesnika,
Stalno jednolinim padom.
2
Gde krda riu,
Lakonogim sinovima uma,
I diu, i oseaju
Ono bogatstvo u kome stenju
Gde kosac peva
Meu zlatnim snopovima,
I broji svoje blago, i die svoj glas
Onome233 koje je krunisao njegovu nadu.
3
Gde aljivi talasi
Prskaju lutalicu ije oko
as zurei prati
Sive humove Helsinga;
as udei se hita
Meu umama katarki,
I traga, i prepoznaje zastavu stranca
I zaboravlja dan to se kraju blii.
4
Gde usamljeni smiraj
Prijateljski blaei bol drema
esto nuae Louisi234
Zaborav ljubavnog jada
Gde se radosti smee
Odmoru putnika,
Gde Rungsted ogradu oko najistije radosti stavlja;
Tu su Kamoene moje grudi ispunile.
5
Gde jad i bol,
232
Kamoene - muze
On - Bog
234 Louise, ena kralja Frederika IV koja je zbog njegovog neverstva potraila utoite na imanju Rungsted.
233
192
Visko - Bog
Monici neba - aneli
237 Prah - ovek
236
193
Magarac i seljak
Basna
Jedan magarac, sviknut na terete i udarce.
Nosio je, u veri da tako mora biti,
Strpljivo, redovno, dan za danom,
Sve to mu dadoe da tegli,
Sve dok ne dobi vie da nosi
Od onog to obino bee
Ali nita zlo nije takvo da gore ne moe biti,
ak magarcu o, plemeniti ljudi,
Zapazite dobro ta ovde zborim!
ak magarcu, ije prilike vi prezirete;
Moe gore biti nego to jeste,
Jer naem dugouhom se to i zbi;
Onaj put kad gospodara promeni
krti seljak, u iji vlast zapade
Uze bezoseajno, im ga isplati,
Naeg magarca Delo dobrote! samo za sebe,
I loe, samo zato to mogae da nosi mnogo,
Tvrdio je da sve moe da ponese
Svakoga dana sve vie na naeg magarca tovario;
I kao to se tako preesto zbiva,
Umnoie se njegovi tereti i oiljci od bia
O ta sad jadnik da ini?
On svoje stanje loim nae i tako jadno njakae,
Da i nebo na njegove krike u
Ali ah! nas ljude magarci ne mogu da dirnu
Njegov gospodar ponosito jer ivotinja bee njegova,
S prezirom ga pogleda i neuznemiren povika:
Nekorisni drznie! dere li se?
Onda e jo vie tegliti i jo vie batina dobiti
On je svoje rei odrao ali s ostatkom nade,
Koje jadnici tako retko ele da napuste,
Nastavi magarac kukavno da krii;
A kako to nikakvu tetu nije moglo da nanese
Onda mada je iz svakodnevnog iskustva video
Da se oko toga niko ne uzbuuje,
Drao se dokle je mogao stajati
Ali kada su njegova kolena uzdrhtala i slaba
Skoro poklekla kad je njegovo mutno oko
Samo svoju poslednju no odmora pokazivalo,
Onda krete voljno i prestade da se ali
Ha! viknu seljak zadovoljno tako treba uiti
Vas lenje magarce da nosite
Sad vie nosi no ranije pa zato se ne dere?
Ne, odgovori ponositi magarac: Ne!
Nekad sam se olakanju samo od tebe nadao
Tad sam se drao mada si mi izgledao neosetljiv
Na sve moje muke na sve moje krike
194
Verovatno napisana 1776., tampana 1780., poseveena Frederiku Moltkeu (1754-1836), pravniku,
kamerjunkeru na dvoru kraljice udove, kome je Ewald bio uitelju, i koji je poseivao Ewalda u bolnici i kasnije
pomagao.
239 Nordijski bog Tor.
240 Bragi, bog pesnika u nordijskoj mitologiji.
241 Kazan u kome je spravljeno pie koje daje mo pesnikog umea.
242 Nordijska boginja Freja.
195
243
196
ivot i razmiljanja
Arendse
Da li sam i ja imao jednu Arendse? Ili je to bila jedna Dulineja, koju je sebi stvorila moja
snaga uobrazilje jer joj je bila potrebna? Ne, u ime Kupida, imao sam jednu, ili tanije reeno
imala me je jedna divna, fina i otroumna, plemenita, velianstvena Arendse jedna od tih
senovitih lepotica iji je osmeh nalik suncu sa kiom otealog neba iji je mah jedan prodoran,
jedan neizdriv zrak dubokoumne vrline jedna od onih nametnih, monih, oaravajuih brineta,
u koju se ne moe gledati bez strahopotovanja i teko voleti bez oboavanja jedna Arendse, s
krupnim tamnim, blistavim oima, malim povijenim nosom, usnama na kojima kao da se gracije
ale, debeli kao kesten smei uvojci, koji sene snenobeli vrat, dve okrugle, elastine, bujne
o, nebesa! ja se zaboravljam! ali najvanije! jedna Arendse, sa vrlinama punom, vedrom,
postojanom i visokom duom jedna Arendse, sa najmekim srcem, koje je ikada kucalo u
korsetu! Imao sam je O, nebesa! O, moji itaoci! O, ti, koga je bol uinio oseajnim i
osetljivim, ti koga je svet namuio i napustio i koji sedi svojom usamljenoj kolibi i ita ovaj
list, da ublai svoj emer pusti da samo jedna suza saaljenja na njega kane! Ja sam imao
moju Arendse a sad je neko drugi ima! Otrov to je nekada pekao i muio, sad se prikrada i
ubija! Uspomena na moj gubitak! koja nagriza, razara misao! Izdan moga oaja, mojih
nereda i mojih nesrea! Izdanu mojih svakodnevnih jada i mojih suza! kad e se isuiti?
Koliko sebe znam ja bih preboleo svoj gubitak da je moja Arendse postala srena ona to
nije, daleko od toga radije bih joj nego rado, izgleda mi, priutio onoga ko bi je bolje no to ja
mogu uiniti, nagradio i sauvao njeno savrenstvo o, Boe! o, saaljenja! Jad, jad to
grize, izjee moju rascvetalu Arendse Ona je sad otisak tuge, slika smrti Sad je jedna uasna
bolest, ki i majka uasa svakodnevno dovode do ivice groba
Nema ni dve godine kako mi je moja Arendse dola dok sam leao u svojoj usamljenoj kolibi,
bez drugog drutva sem svoga jada i svojih bola bledi u usahli su bili obrazi divote, a jedna
mutna iskra meni tako poznate vatre jo uvek je svetlucala samo u njenim oima Ona mi je
izgledala kao vrlina to pati; kao Arija kad je, dok joj je smrt bila na usnama; s dubokom
smrtonosnom ranom u grudima Petiju pruila bode i rekla ne boli, moj Petije! Sa
melanholinim, odmerenim, laganim hodom jedne Klementine, sa svojim dostojanstvenim
jadom u svakoj crti, sa borbenom i nepobedivom uzvienou, hodala je ka mom leaju i spustila
samo vrhove tri prsta na moju uzdrhtalu aku Nekadanja vremena su nestala, Evalde, rekla
je; i hitro otila kao da se bojala da je rekla suvie Da, ona su nestala, rekao sam, i zurio u ono
mesto na kome je stajala; i ni jedna jedina suza nije htela da olaka moje zgreno srce O, moja
Arendse! moja Arendse!
Jednog prepodneva , najnezaboravnijeg, najblagoslovenijeg u mom ivotu, zamolila me je da
nekoj od dece njene brae i sestara, koju dotad nikada nisam video, odnesem nekakve ipke
Posluao sam njene upute i zapitao za najstariju gospoicu H** Ona je upravo sedela za stolom
sa svojim roditeljima i naravno da je izala pred mene u onu sobu u koju su me pustili da uem
ona je ula o, nebesa! o blaeni trenutku, kako bih te rado dozvao nazad i svu svoju duu za
tebe vezao i zaboravio sve svoje neprilike, sav moj jad, zbog tebe Ona je ula moja
Arendse
Usudio sam se na pokuaj da je opiem Ali i da posedujem umetnost jednog itavog Rafaela
ili jednog Petrarke i da itav svoj ivot upotrebim da njen lik opiem, onako kako se odmah
iznenada na prvi munjeviti pogled u mene utisnuo i nakon toliko godina se ouvao
nepromenjen u mom srcu; ipak bih proizveo samo njegovu mutnu, veoma nesavrenu kopiju
To je bila moja Arendse, i ko onda moe da je vidi? ko moe da je oseti kao ja?
197
Ljubav je blistala u njenim oima, ljubav se alila na njenim usnama, ljubav je mirisala iz
njenih bujnih grudi ljubav, ljubav, ljubav uzvikivao je svaki od njenih izraza priroda, nebo i
zemlja su nestali, a moje nabujalo, rastopljeno srce je potonulo u jedan bezdan, blaeno grotlo
neimenovane ljubavi O, moja Arendse! Tebe mi je sigurno namenio onaj koji nas je oboje
stvorio Zato te onda ima neko drugi? Moda je to bogohulno neka mi Bog oprosti, ako je
tako ali to zaista, zaista boli elim da zaboravim ako mogu
Moji obrazi goree moja kolena klecae promucao sam svoju poruku, koliko sam to
mogao, ne mislei ni na ta drugo do na Arendse, ne videi i ne oseajui nita drugo sem nje
Ona mi je esto kasnije govorila da je sasvim lepo primetila moju zbunjenost a ja sam rekao da
se moje zaljubljeno srce nije osetilo pohvaljenim time to se tako lako moglo primetiti
Kad sam po utanju moje Arendse primetio da mora da sam obavio svoj posao, usudio sam se
da ustreptao pritisnem njenu aku na svoje usne, i vatra bogova, blaeni plameni poleteli su iz
njene ake do sredita moje due Nisam vie oseao sebe Izaao sam natrake i svakog se
trena klanjao, i kad sam, i ne primeujui to, na kraju stigao do ivice jednog visokog stepenita,
moja bi se ljubav, da nije bilo njenog uzvika, po svemu sudei ili odmah poela iskazivati ili bi
odjednom obavila svoj tuan, svoj uasan uticaj na moju sudbinu Ali meni je bilo sueno vie
patnji nego to najdublji pad moe prouzrokovati, i bilo je odreeno da u svojom ljubavlju
izgubiti vie nego ivot
Jens Baggesen
Predgovor
Postoji, meutim, jedno stanovite s koga bi itaoci mogli da posmatraju itav sadraj i
najsloenije zbirke, naime, ono s koga pisac posmatra svoje itaoce: jezik, jedino to deli sa
svima i svi dele s njim. Ali koliko je samo mali broj onih koji itaju knjige zarad jezika premda
je on, bez sumnje, u svim pesnikim delima ono najvanije! Moda najviem stupnju pofinjenja
u kulturi i ukusu pripada da stvori to otro logiko oko iji pogled otkriva vie od glavnih niti
povezivanja zakljuaka i ideja, i to razmaeno muzikalno uho iji se nervi pokrenu pri
najtananijem lahoru i najblaem unju perioda i tonova. I neto u tome ukusu, taj fini oblik takta
jedva da je razvijen kod nas bez obzira na izvanredne, moda ni sa jednim drugim jezikom
uporedive prirodne lepote naeg maternjeg jezika, ine to oblikovanje lakim nego kod drugih
naroda ije jezike znam.
Nemaka ima jednog Lessinga, jednog Wielanda i jednog Vossa, a u njihovim besmrtnim
delima taj finiji jeziki oseaj, ta kritika gracija, taj retki urbanitet za koji se verovalo da je
sahranjen pod ruevinama Atine, ali ne valja zaboraviti da nemaki genije svoje majstore koji e
podizati hram ukusa bira meu stotinama, dok danski traga meu desetoricom. S podjednakim
brojem pregalaca, pod podjednako srenim okolnostima, hiperborejski Apolo bi moda dobio
svoj hram zavren pre bilo kog drugog, jer teko da bi ko drugi mogao pouzdanije raunati na
podrku svih muza.
Zato sam u svim mojim beznaajnim pokuajima mnogo manje gledao ta nego kako
manje na grau nego na odeu onoga to sam hteo da kaem. S nutrenom radou iskreno
priznajem da je jezik ono emu valja zahvaliti ako zbirka ovih komada nije sasvim bez vrednosti
i neka posledica ovoga proitavanja bude ta da italac ostane ravnoduan prema njihovom
piscu, ali da, ni ne primeujui, zagrejaniji za jezik kojim on pie, iznae da sam vie nego
nagraen za onaj trud s kojim sam ih sainio.
Neka svi nai danski pisci, a posebno pesnici ije sposobnosti znatno prevazilaze moje, budu
oduhovljeni brigom za jezik, kome jedino dugujem ast da me ponekad uraunavaju u njihove
redove! Neka budu sve vie svesni blaga koje poseduju u svom maternjem jeziku i neka se nakon
pesama, kao naa Thaarupova himna, osete nagraenim njegovom zahvalnou!
198
Neka mi bude oproten ovaj mali izlet moje strasti koja uprkos svih neprijateljskih lanih
optubi koje su mi upuene nikada nije ohladnela u mome srcu. Moda ja ne volim manje
svoju otadbinu zato to volim samo ono najvrednije ljubavi u njoj, i ne smatram da je jedna
danska mana manje mana zato to je danska. Da ukratko iskaem svoje veruju u ovim stvarima,
moram priznati da jezik smatram jedinim sutinskim ime priroda razlikuje jednu naciju od
druge i s te prirodne strane posmatrano smatram svoju otadbinu vrednijom ljubavi nego sve
njene susedne drave. Jezik smatram duom jedne zemlje i zato smatram da se nikada ne moe
previe preporuiti njegovo gajenje, tim pre to se nikako ne moe odvojiti njegov uticaj na sve
ostalo. Kako bi lako, kako prijatno, kako obogaujui bilo gajenje te due kod nas! O, kad bi se
samo jednom u svim kolama uio danski, kad bi se svugde uio njegov izgovor, kad ga jednom
opte prosveenje pokae u svoj njegovoj lepoti! O, ja sam siguran da bi i same gracije, kad bi
meu ivim jezicima Evrope sebi birale jutarnju odeu nakon to su se ogledale u svakojakoj
drugoj, zadrale bi danski; i neka sud naeg Schulza o njegovim muzikalnim prednostima
zaokrui moje ubeenje da bi sve boginje pesama u njemu izabrale rei za svoje melodije!
200