AKUTNA TROVANJA U DJEIJEM DOBU

www.maturski.org

1.UVOD
Otrovanja ili intoksikacije su patoloka stanja nastala kao posljedice djelovanja otrovnih
materija na organizam (1) . Danas se sve vie susreemo sa razliitim materijama kao to su
savremeni proizvodi hemije, ivotinjski otrovi i otrovne biljke koji mogu dovesti do otrovanja
u djeijem dobu.
U pojedinim vremenskim razdobljima nastaju promjene u uestalosti pojedinih vrsta
trovanja u djece. Razlozi koji dovode do trovanja u djeijem dobu su razliiti, a meu
najvanijim su nedovoljna opta i zdravstvena prosvjeenost odraslih i slab rad na primjeni
preventivnih mjera. Iako djeca ve u obdanitu moraju nauiti da opasne situacije ne vrebaju
samo na ulici nego i u vlastitom domu, veina autora navodi da je najee mjesto trovanja
domainstvo.
Akutno trovanje u djeijem dobu uvijek je urgentno stanje bez obzira na ispoljenost
simptoma i znakova (latentni period!). To je ujedno afekcija sa najveom reverzibilnou tj. sa
najveom mogunou izlijeenja, uz primjenu pravovremenih i odgovarajuih mjera lijeenja
na svim etapama zbrinjavanja otrovanog bolesnika. Cilj ovog rada je da se analizom
socijalnomedicnskih aspekata zadesnih trovanja upozori na akutnost ove patologije.
Otrovanja mogu nastati kao posljedica akutne, subakutne i hronine izloenosti otrovnoj
materiji, a prema nainu dogaanja dijele se na namjerna (suicid, homicid i otrovanja bojnim
otrovima), nenamjerna (akcidentalna, jatrogena i industrijska) i nasilna, odnosno kriminalna.
U djeijem dobu uglavnom se deavaju akutna akcidentalna otrovanja. Meutim, ne treba
zaboraviti da su i djeca esto izloena subakutnom i hroninom djelovanju otrova, kao niti
injenicu da se i drugi naini otrovanja deavaju u ovoj ivotnoj dobi.

1.1. Epidemiologija
Otrovanja u djeijoj dobi proizilaze iz meusobnog sadejstva djeteta, okoline i toksine
materije. Epidemioloka ispitivanja ovih specifinosti, koje se meusobno isprepliu,
omoguavaju realno sagledavanje uzroka otrovanja u djeijem dobu. Na taj nain se stvara
osnova za planiranje i sprovoenje preventivnih mjera, koje u ovom ivotnom dobu daju
izvanredne rezultate, jer se otrovanja mogu izbjei djelovanjem u pozitivnom smislu na bilo
koji segment navedenog lanca.
U naoj zemlji ne postoje jedinstveni epidemioloki podaci o akutnim otrovanjima u
djeijem dobu. Izgleda da to nije bio predmet znaajnijeg interesovanja. Podaci sa kojima
raspolaemo rezultat su analiza uglavnom bolnikog materijala iz veih sredina. Meutim,
treba znati da u djeijoj dobi ve i broj blaih otrovanja nije registrovan i da se, prema
podacima iz literature, akcidentalna otrovanja ponaaju poput sante leda, gdje su statistikom
istraivanju dostupni samo podaci iznad nivoa vode (slika 1.1)(2). Ovo navodi na zaklju ak da

su rezultati, dobiveni na osnovu bolnikog materijala, nepotpuni i kao takvi mogu sluiti samo
za orijentacionu epidemioloku procjenu (1).
Incidencija akutnih otrovanja, prema podacima iz literature, razlikuje se od sredine do
sredine i u mnogome ovisi o izvoru podataka. Ako posmatramo incidencije na osnovu bolni
kog morbiditeta onda se one kreu od 0.5 pa ak i do 5 %. U naoj studiji incidenca se kretala
od 0.8 do 4.3 %, prosjeno 1.8 % (slika 1.2). Uprkos evidentnim godinjim oscilacijama
zapaeno je opadanje broja otrovanja posljednjih godina.

1.1.1. Uzrok trovanja

Uzroci koji dovode do trovanja u dj eijem dobu su razliiti,a meu najvanijim su
nedovoljna opta i zdravstvena prosvijeenost odraslih i slab rad na primjeni preventivnih
mjera. Iako djeca ve u obdanitu moraju nauiti da opasne situacij e ne vrebaju samo na ulici,
nego i u vlastitom domu, veina autora navodi da je naje e nj esto trovanja domainstvo
(1,4) . Gotovo u dvije treine slu ajeva djeca su aktivni sudionici trovanja, dok preostala jedna
treina trovanja je od strane drugih osoba (brat, sestra, druge odrasle osobe).

Slika 1. Fenomen sante leda

1.1.2. Dob i spol

Akutna otrovanja deavaju se u svim ivotnim dobima djeteta. Prema naim podacima i
podacima iz literature, najea su u dobi izmeu 1. i 6. godine ivota (4,5). Odrasli esto
potcjenjuju mogunosti djeteta u ovoj ivotnoj dobi. Zaboravljaju da su djeca u tom uzrastu
jako uporna, znatieljna, snalaljiva i da je njihov potencijalni plijen sve to im je na dohvat
ruke. Pored toga, veoma su aktivna, nemirna i opiru se ogranienjima. Na razliite naine ele
upoznati svoju okolinu. Slabo razumiju uobiajene opasnosti i nisu u stanju da odgode
neposredno zadovoljenje razliitih elja. Jedan od naina na koji dijete ove ivotne dobi
upoznaje ivotnu sredinu je stavljanje razliitih predmeta u usta. Ti predmeti ponekad mogu
sadravati otrovnu materiju i njeno unoenje u organizam moe dovesti do otrovanja. S
obzirom na to da se bezbroj potencijalno otrovnih materija esto nalazi u djetetovom
neposrednom okruenju, ovo nije rijedak nain unoenja otrova u djeiji organizam. U periodu
od 6. do 10. godine otrovanja se ne deavaju tako esto, ea su kod djeaka i obino su to
otrovanja lijekovima starijih ukuana. Do poveane uestalosti otrovanja dolazi ponovo u
predpubertetskom i pubertetskom periodu. U ovom periodu obino su rezultat promiljaja
uraenih u svrhu eksperimenta ili samooteenja (nanoenja tete samom sebi). Djeaci se
obino truju raznim alkoholnim piima sa eljom da imitiraju odrasle, a djevojice uzimaju
lijekove radi suicida ili parasuicida. Mada veina studija ukazuje na to da je zastupljenost
djeaka u akutnim otrovanjima gotovo svih ivotnih dobi neto vea, ta razlika nije znaajna i
ne smije biti tumaena kao neka via sila i opravdanje za propuste odraslih na razliitim
poljima brige o djetetu.

1.1.3. Mjesto trovanja

Sredina u kojoj dijete ivi je znaajna za dogaanja akutnih otrovanja. U stvari, jedna od
karakteristika svih otrovanja dje ije dobi je da se u ve ini slu ajeva deavaju u ku i ili
kunom okoliu u kojem dijete boravi. To je i razumljivo iz gornjeg grafikog prikaza dobne
raspodjele. Tri etvrtine akutnih otrovanja je u dobi do 6. godine ivota, dobi u kojoj se djeca
najee zadravaju u kui ili u neposrednom kunom okoliu. S druge strane, to ukazuje i na
injenicu da se nepanjom odraslih otrovne supstance nalaze u neposrednoj blizini djeteta, tj. u
vlastitom domainstvu, koje je esto vielano, sastavljeno od lanova porodice razli itih
ivotnih dobi. Ponekad se otrovanja deavaju u domainstvima starijih osoba, bake i djeda, koji
esto uvaju unuad (1). Ova domainstva za malu djecu, gledano sa aspekta otrovanja, mogu
biti posebno opasna, jer se u njima ponekad moe nai deset i vie raliitih lijekova,
potencijalno vrlo otrovnih materija. Posebnu teinu i ozbiljnost takvim polimedikamentoznim
otrovanjima daje potpuna nepredvidljivost moguih interreakcija uzetih lijekova. Takve

kombinacije lijekova koje dijete moe odabrati iz zaliha starih lijekova ("kunih apoteka")
nitko nije mogao primjenjivati i istraivati. O njima se zato ne mogu nai podaci u
farmakolokoj i toksikolokoj literaturi, pa uvjek predstavljaju u neku ruku bioloki pokus s
nepredvidivom klinikom slikom i zahtijevaju od lijenika njeno paljivo praenje i
samosnalaenje u procesu lijeenja. U tim se domainstvima manje panje posveuje
ostavljanju lijekova i drugih otrovnih materija na sigurno mjesto u smislu prevencije
akcidentalnih otrovanja u djeijoj dobi

Nije rijetka pojava da roditelji iz neznanja rade sa veoma otrovnim sredstvima, a da se

njihova djeca nalaze u neposrednoj blizini. To se esto deava na selu pri koritenju razliitih
sredstava za zatitu bilja. U takvim situacijama djeca mogu doi u direktan kontakt s otrovnom
materijom koja je stavljena na biljku ili ambalaom u kojoj obino ostaju male koliine nekog
pesticida. Te koliine, iako neznatne, sasvim su dovoljne da dovedu do teke intoksikacije koja
ponekad zavrava i sa smrtnim ishodom. Pored toga, odrasle osobe razne otrovne materije
bacaju na smetljita ne vodei rauna o tome da ambalaa takvih materija esto moe biti
predmet panje djeteta. Ovo je obino sluaj sa lijekovima u obliku draeja za koje djeca misle
da su bombone. Na to ih mogu upuivati i pakovanja lijekova koja su ponekad vrlo slina
pakovanju bombona.

1.1.4. Socijalno-ekonomski faktori

Socijalno-ekonomsko stanje odreene sredine, a posebno opta i zdravstvena
prosvijeenost roditelja i odraslih ukuana, ima znaajan uticaj na nastajanje otrovanja djeteta
(6). Uoeno je da su otrovanja ea u porodicama sa slabom optom i zdravstvenom
prosvijeenou. Ponekad roditelji, tek nakon otrovanja njihovog djeteta, saznaju da je
odreena supstanca otrovna i da je bila na dohvat ruku djeteta (slika 2), odnosno shvate da su
potencijalno otrovne materije trebali uvati na mjestu van dohvata ruku djeteta.
Nije rijetka pojava da djeca putem televizije kontinuirano gledaju reklamne spotove o
vitaminskim preparatima ili slinim materijama u obliku tableta. Ovo kod djeteta moe
pobuditi elju za pronalaenjem i uzimanjem slinih "tableta" u kui, to se obino zavrava
otrovanjem.

Postoje dobro dokumentovane studije koje ukazuju na to da novonastale negativne

situacije u jednoj porodici (povean broj ukuana, este promjene stanovanja, krae ili due
elementarne nepogode, ratna zbivanja, izbjeglitvo, nezaposlenost, tea bolest i slino)
poveavaju incidenciju akcidentalnih otrovanja djeije dobi.

1.1.5. Vrste otrova

Jedna od zajednikih karakteristika za otrovna sredstva kojima se djeca truju je da se nalaze u
vie od 90 % sluajeva u njihovoj najblioj ivotnoj okolini (7). U svim studijama koje
razmatraju akcidentalna otrovanja djeije dobi na prvom mjestu se nalaze lijekovi (65 %
sluajeva) (3,5,7). Na osnovu epidemioloke studije o akutnim otrovanjima, koja se temelji na
25 - godinjoj medicinskoj dokumentaciji Klinike za djeije bolesti u Tuzli, meu lijekovima,
koji su bili uzrok akutnog otrovanja, naje i su bili trankvilizatori iz reda benzodijazepina To
je u korelaciji sa farmakoterapijom odraslih na nekom podruju, tj. najei propisivani
lijekovi starijim ukuanima, zbog njihove nepanje i nebrige, kasnije u domainstvima budu
pristupani djeci. Prema istom istraivanju, alkohol, pesticidi i ugljikovodonici zauzimaju
naredna mjesta, dok su na petom mjestu sredstva iz domainstva (1). Otrovanja biljkama danas
su rje a i uglavnom su vezana za odreenu sezonu. U SAD su est uzrok otrovanja lijekovima
preparati eljeza i acetisalicilne kiseline, to je u naoj sredini dosta rijetka pojava. Ovo jasno
ukazuje da u svakoj geografsko-administrativnoj jedinici postoje odreene specifinosti koje se
vremenom mijenjaju i koje je neophodno stalno istraivati, analizirati, isticati i uvaavati.

U mnogim studijama o akcidentalnim intoksikacijama djece ispod pete godine ivota

utvreno je da su koliine otrovne materije koje su unijete u organizam bile veoma male i da se
u vie sluajeva radilo o otrovanju " u pokuaju " nego o stvarnom otrovanju. Uz to treba
napomenuti da je i izvjestan broj uzetih materija niske toksinosti. Meutim, ovi podaci ne
iskljuuju seriozan pristup u tretmanu otrovanog djeteta.
Treba uvijek pretpostaviti da se radi o najteem otrovanju, dok se suprotno ne dokae, jer
bez obzira to djeca uzimaju manje koliine otrovne materije i to su neke od njih niske
toksinosti, ne treba zaboraviti da se ipak u veini sluajeva radi o jakim otrovnim sredstvima
u djeijem organizamu.

Ne treba zaboraviti i injenicu da akutne intoksikacije dje ije dobi mogu imati smrtni
ishod ili mogu ostaviti trajna oteenja. Njihovo zbrinjavanje zahtijeva znaajna materijalna
sredstva (trokovi lijeenja, broj izgubljenih radnih dana roditelja, broj izgubljenih dana djece
u koli), a preventivni rad na ovom polju daje izvanredne rezultate. Navedene injenice
ukazuju na to da intoksikacija djeije dobi i u naoj zemlji treba da ima javno zdravstveni
znaaj, tj. da se pri planiranju zdravstvene zatite djeteta u sklopu drugih preventivnih
programa nae mjesto i za kontinuirani rad na spreavanju akutnih otrovanja djeteta.

1.1. Dijagnostika akutnih otrovanja

Dijagnozu akutnog trovanja postavljamo na osnovu anamnestikih podataka, klini kog
nalaza i odreenih laboratorijskih i klinikih ispitivanja. Meutim, svakodnevno smo svjedoci
nepostojanja anamneze, te nepouzdanosti heteroanamneze o akutnom trovanju djeteta (8). Zato
moramo u svakom sluaju postupiti kao da se sumnjivo trovanje i dogodilo, odnosno kod
navoenja poznatih nekodljivih sredstava-opredjeljujemo se za opservaciju u trajanju od 24
sata, zbog mogu nosti da je neto uzeto to nije spomenuto.
Kroz to vrijeme uz praenje klinike slike djeteta provodimo i laboratorijsku dijegnostiku,
kao to su identifikacija otrova u specijaliziranim toksikolokim laboratorijima. A ako ona nije
dostupna dijagnoza trovanja se moe potvrditi jednostavnim klinikim pretragama (EKG,
RTG, EEG).

1.2. Lije enje akutn ih trovanja

Osnovni principi u lijeenju akutnih trovanja su:

1. odravanje vitalnih funkcija

2. odgaanje apsorpcije
3. eliminacija apsorbiranih otrova i
4. primjena specifinih antidota

1.2.1. Odravanje vitalnih funkcija

Ako je otrovano dijete neposredno ivotno ugroeno, to se procjenjuje praenjem vitalnih
funkcija, ako mu je poremeena svijest, prvo treba uspostaviti i odravati prolaznost disajnih
puteva (poloiti bolesnika na stranu sa sputenom glavom, izvui mu jezik, aspirirati sadraj iz
usne duplje, po potrebi aplikovati orofaringealni tubus, obaviti endotrahealnu intubaciju,
traheotomiju), osigurati adekvtnu plunu ventilaciju (vjetako disanje, kiseonik po potrebi) i,
ukoliko je potrebno, bolesnika prikljuiti na monitoring sistem (16). Stalno pratiti pokazatelje
srane frekvencije, puls, pritisak, napraviti nekoliko

EKG snimaka, nadzirati respiraciju, temperaturu, stanje svijesti, diurezu. Osigurati intravensko
davanje terapije, postaviti braonilu, uzeti krv za laboratorijske analize, suzbiti ok, davati
tenost za korekciju elektrolitkog disbalansa, po potrebi nadoknaditi gubitak tenosti.
Sljedei korak, a prvi ako dijete nije ivotno ugroeno, jeste uzimanje detaljne anamneze na
osnovu koje se pokuava utvrditi nain na koji je otrov unijet i eventualno njegova priroda.

1.2.2. Odgaanje apsorpcije otrova

Postupci odgaanja apsorpcije otrova ovise o nainu ekspozicije organizma otrovu. Kod
trovanja inhalacijom mjere smanjenja resorpcije obino su poduzete dovoenjem u
zdravstvenu ustanvu-bolesnik je izneen iz sredine gdje je inhalirao otrov. Ako je otrov iniciran
treba postaviti Esmarhovu povesku proksimalno od mjesta injekcije. Kod perkutane resorpcije
otrova treba kou oistiti istom hladnom vodom, te uraditi suenje upijanjem istom tkaninom
(8). Kod djece najei put ulaska otrova u organizam je igestija.
Kao postupak izbora za smanjenje resorpcije koristi se gastrina evakuacija i lavaa gastri
nom sondom velikog promjera (17). Pravilo je da u svakoj pedijatrijskoj ambulanti svakog
trenutka bude pripremjen pribor za ispiranje eludca, i to bez obzira na to da li e biti
primijenjena ili ne.
Pribor obuhvata:

Sterilnu sondu
Stakleni lij evak
Bokal s vodom
Kompresa sa muemom
Plastine kecelje za sestre
Posuda za uzimanje uzorka sadraja za laboratorijski pregled
Nekoliko komada papirne vate
Posuda za prihvatanje eludanog sadraja

Bubrenjak

Posudu s dezinfekcionim sredstvom

Plastini otvara za usta

Posudu sa patulama.
eludac ispiraju dvije medicinske sestrejedna dri dijete, a druga ispira eludac Za to

vrijeme ljekar uzima anamnestike podatke od roditelja i daje eventualna dodatna uputstva .

Medicinska sestra koja dri dijete opae plastinu kecelju, prihvati dijete na krilo, udobno
sjede na niu stolicu, ispod vrata djeteta postavi muemu s kompresom i okrene se prema

izvoru svjetlosti. Desnom rukom sestra fiksira obje ruke djeteta uz grudni ko, a lijevu ruku
postavlja na elo i fiksira glavu djeteta naslanjajui ga na svoje grudi. Noge djeteta dri vrsto
izmeu svojih koljena. Druga sestra pripremi bokal s vodom, uzima sondu, njome izmjeri
rastojanje od vrha nosa do gornjeg kraja grudne kosti, postavlja otvara za usta, vrh sonde
ovlai i lagano uvodi sondu preko korijena jezika, drijel u jednjak, a zatim u eludac. Dijete
reaguje na strano tijelo (sondu) napreui se, tako da se sonda ispunjava eludanim
sadrajem. To je dokaz da je sonda dobro postavljena i da moe poeti ispiranje. Ispiranje
eludca se odvija kroz dvije faze: ulijevanje i izlijevanje.

Na izlazni kraj sonde sestra postavlja stakleni lijevak u koji sipa 20-50ml vode (faza
ulijevanja). Prije nego to tenost otie iz suenog dijela lijevka dijete se nagne naprijed, sestra
koja dri dijete pritisne malo stomak u predjelu eludca, a lijevak okrene na nie prema posudi
koja slui za prihavatanje sadraja (faza izlijevanja). Prvi uzorak sadraja se alje na
laboratorijski pregled da bi se ustanovio uzronik trovanja. Postupak se ponavlja vie puta, sve
dok eludani sadraj ne bude bistar. Treba ulivati male koline tenosti da ne bi dolo do
otvaranja pilorusa zbog velikog pritiska u eludcu i prodora eludanog sadraja u duodenum.
Preko sonde se poslije ispiranja, po nalogu ljekara, moe pokuati primjena aktivnog
medicinskog uglja kao najboljeg opteg adsorbensa.

Treba dati i specifian antidot (ako je poznat). Kada se ispiranje zavri, sestra odvoji lijevak
od sonde, paljivo izvue sondu i potapa je zajedno s lijevkom i draem za usta u
dezinfekciono sredstvo. Sestra koja je drala dijete umije ga, utopli i smjesti u krevet. Narednih
asova se prate i biljee vitalni znaci. Druga sestra rasprema pipremljeni materijal.
Lavau kombiniramo sa unosom medicinskog uglja u probavni trakt, kao monog i
uinkovitog apsorbensa (8). Primjena sredstava za i enje crijeva nakon zavrene lavae ili
kada je ona proputena je postupak izazivanja ubrzane eliminacije preostalih kolina otrovne
materije iz gastrointestinalnog trakta (1).

1.2.3. Eliminacija apsorbiranog otrova

Za odstranjivanje otrova iz organizma nakon njegove resorpcije primjenjuje se:
intrakorporalne i ekstrakorporalne metode lijeenja (1). U intrakorporalne metode ubrajamo:
enteralna dijaliza, forsirana diureza i peritonealna dijaliza. U ekstrakorporalne metode spadaju:
hemodijaliza, hemoperfuzija, plazmofereza i exangvinotransfuzija

1.2.4. Specifi na antidotska terapija

Antidoti su sva sredstva koja na bilo koji nain neutraliziraju ili inaktiviraju otrove i njihove
metabolite. Kao univffzalni antidot naje e se koristi Carbo-medicinalis. Drugi antidoti
koriste se za specifine otrove, tj oni se mogu upotrijebiti samo u suaju odgovarajuih
trovanja.

1.2.5 Prevencija akutnih trovanja

Akutna trovanja spadaju u preventibilne bolesti (1). Dobro poznavanje epidemiologije

akcidentalnih trovanja na odreenom podruju je jedan od glavnih preduvijeta za uspjenu
prevenciju. Stoga bi stvaranjem regionalnih centara za kontrolu trovanja bilo mogue smanjiti
njihov morbiditet i mortalitet.
Preventivni rad ovih ustanova, s obzirom na specifinost trovanja u djeijem dobu moe se
podijeliti na: primarni, sekundarni i tercijalni.
Primarne preventivne aktivnosti ukljuuju opte mjere koje promoviraju zdravlje i koje
sprjeavaju izloenost djeteta svim tetnim materijama. Sekundarne preventivne aktivnosti
ukljuuju mjere koje ukazuju na izloenost specifinim otrovnim materijama i kojima se
nastoji odvojiti dijete od opasne materije i time prevenirati njeno unoenje u organizam.
Tercijalne preventivne aktivnosti sadre niz mjera kojima se eli prevenirati morbiditet i
mortalitet poslije unoenja otrova u organizam.
Otrovanja u djeijoj dobi mogu se sprijeiti sprovoenjem mjera tzv.aktevne i pasivne
prevencije. Aktivna prevencija podrazumijeva uvanje potencijalno otrovnih maerija na
sigurnom mjestu,kao i maksimalan nadzor nad djetetom,a pasivna ukljuuje primjenu razliitih
mjera (stavljanja sigurnosnih zavrtaa na pakovanju otrovnih materija, distribucija manjih
pakovanja otrovne materije u kvantitativnom i kvalitativnom smislu, zakonodavstveno
regulisanje naina koritenja potenecijelno otrovnh materija, vidno obiljeavanje svih otrovnih
materija, obavezna deklaracija o sastavu proizvoda na ambalai, pakovanje u ambalai koja
nije upadna ni bojom ni oblikom i sl.) koje u praksi djeluju u vidu preporuke pristupu otrovnoj
materiji. Ove mjere obino su nametnute od proizvoaa ili od vlasti i one automatski zatiuju
djecu, bez obzira na njihovo ponaanje, ponaanje njihovih roditelja i okoline.

6.

LITERATURA

1. Ficner B, Huzjak N. Akutna trovanja djece. Medicus 1993;2:147-99.

2. Ficnar B. Epidemiologija akutnih otrovanja djece. U: Ficnar F, ed: Klinika toksikologija u
pedijatriji, Zbornik radova, Zagreb: Medicinski fakultet, 1992:40-47.

3. Ferguson JA, Sellar C, Goldacre MJ. Some epidemiological observations on medicinal and
non-medicinal poisoning in preschool children. J Epidemiol Community Health 1992
Jun;46(3):207-10.

4. Romani V. Epidemiologija akutnih otrovanja djece na podruju Rijeke. U: Ficnar F, ed:

Klinika toksikologija u pedijatriji, Zbornik radova, Zagreb: Medicinski
fakultet, 1992:48-56.

5. Sheridan MD. Djeji razvoj od roenja do pete godine. Zagreb: Educa, 1998:1-78.
6. Tahirovi H. Analiza zadesnih trovanja organofosfornim pesticidima u djece
hospitalizovane u periodu od 1978. do 1982. godine. Acta medica saliniana. 1983;14:67-73.

7. Tahirovi H, Mladina N. Socijalno medicinski aspekti zadesnih trovanja pesticidima u

djeijem dobu. Zdravstveni radnik 1983;23:2351-2354.

8. Tahirovi H, Nezirovi A, Pai M. Akutna trovanja ugljikovodonicima u djeijem dobu

Arh hig rada toksikol 1985; 36: 359-400.

9. Tahirovi H. Ostoji D. Akutna trovanja u djeijem dobu. Arhiv ZMD 1988; 32:4753.
10. Tahirovi H, Ostoji D. Akutno trovanje lijekovima u djeijem dobu. Jug pedijatrija
1987;30:21-24.

11. Tempowski J. Epidemiology of poisoning in children. In: Bates N, Edwards N, Roper J,

Volans G eds: Paediatric Toxicology. London: Macmillan Reference LTD, 1997:1-8.

12. Woolf AD, Lovejoy FH. Epidemiology of Drug Overdose in Children. Drug safety
1993;9(4):291-308.

13. Woolf A, Wieler J, Greenes D. Costs of Poison-related Hospitalizations at an Urban

teaching Hospital for Children. Arch Pediatr Adolesc Med 1997;151: 719-723.

14. Wynne H, Bateman DN, Hassanyeh F, Rawlins MD, Woodhouse KW. Age and selfPoisoning: The epidemiology in Newcastle upon tyne in the 1980s. Human Toxicol
1987;6:511-515.

15. Writer JV. Ep idemiolo gy and Prevention In: Viccellio P, Bania T, Brent J, Hoffman RS,
Kulig KW, Mofenson HC, Osborn HH, Wang RY, Wax PM, eds: Emergency Toxicology.
New York: Lippincott-Raven, 1998:3-12.

16. Putnikovi B, Terzi M, Mazi S, Alimpi MMarkovi S. Zdravstvena nega IV. Urgentna
stanja u medicini Beograd 2004:144-145.
17.

uka S, Ramovi F, Omer aji R. Zdravstvena njega 2. Penn 2005:180-181

www.maturski.org