Doc. dr.

Zuhdija Hasanovi
Predavanje na 1.Evropskom simpozijumu o hidami,
Sarajevo 06. i 07.05.2006

HIDAMA I NJENO MJESTO U SUNNETU BOIJEG POSLANIKA,

S.A.V.S.
Da bi saznali efikasnost i djelotvornost hidame ne samo da je nuno na
osnovu naunih i egzaktnih istraivanja doi do tih podataka, ve je skoro jednako
vano, za one koji se osjeaju sljedbenicima Boijeg Poslanika, s.a.v.s., saznati kakvo
je njegovo miljenje o ovom nainu lijeenja, da li ono spada u njegov sunnet i ako
spada da li smo zbog toga obavezni koristiti ovaj nain lijeenja.
Prije nego to navedemo hadise koji govore o hidami nezaobilazno je rei
neto vie o sunnetu Boijeg Poslanika, s.a.v.s., i njegovoj normativnosti.
1. NORMATIVNOST POSLANIKOVA, S.A.V.S., SUNNETA
Iako su islamski znanstvenici u velikoj mjeri saglasni u definiranju sunneta,
drugog izvora islama, pa tako za znanstvenike hadisa sunnet oznaava sve ono to je
Boiji Poslanik, s.a.v.s., govorio, radio, preutno odobravao, kao i njegove tjelesne i
moralne osobine, odnosno cjelokupni njegov uzorni ivot, kako prije, tako i poslije
primanja prve Objave, ipak su velike razlike meu njima u poimanju da li je sve ono
to se imenuje pojmom sunnet uistinu normativno, ili u tome treba praviti razliku.
O nunoj podjeli sunneta s obzirom na normativnost govorili su i pisali: Ibn
Kutejbe (u. 276. po H.), el-Karafi (u. 684. po H.), Ibn Kajjim el-Devzijje (u. 751.),
ah Velijullah ed-Dihlevi (u. 1176. po H.), Reid Rida (u. 1354. po H.), Mahmud
eltut (u. 1383. po H.), et-Tahir ibn Aur, Jusuf el-Karedavi i dr.1 Ovi autori koji
smatraju da je nuno napraviti distinkciju unutar sunneta Allahova Poslanika (alejhisselam) s obzirom na njegovu normativnost kau:
Nemaju sve rijei, djela i odobrenja koja se prenose od Boijeg Poslanika
(alejhis-selam) zakonodavnu snagu, niti se trai da ih sve erijatski obaveznici
ispotuju, jer je Poslanik (alejhis-selam) ovjek poput ostalih ljudi, a Allah (delle
anuhu) ga je odabrao da uputi ljude i da ih vodi pravim putem. Allah (delle anuhu)
kae:
{


}
Reci: Ja sam ovjek kao i vi, meni se objavljuje2

Vie v.: Dr. Ysuf al-Qaraw, al-nib at-tar f as-sunna an-nabawiyya,

as-Sunna an-nabawiyya wa manhauh f bin' al-marifa wa al-ara (nadwa),
Ammn, 1992., str. 985.

Kurn, al-Kahf, 110.

Prema tome sve ono to je poteklo od Boijeg Poslanika (alejhis-selam) moe

se podijeliti na ono to ima zakonodavni karakter, odn. to je obavezujue za druge
(terii) i ono to nema zakonodavni karakter, odn. ono to nije obavezujue (gajru
terii).
1.1. Sunnet koji nije obavezujui za sljedbenike Muhammeda
(alejhis-selam) dijeli se na:
1. ono to je poteklo od Poslanika (alejhis-selam) vezano za njegovu ljudsku
dimenziju, kao to je injenica da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., jeo, pio, spavao, hodao,
oblaio se i dr. to je vezano za ljudsku prirodu, potrebe i sklonosti (el-efaluldibilijje) a to ne ini sastavni dio erijata. Aktivnosti ove vrste nisu od primarne
vanosti za poslaniku misiju i otuda ne ustanovljavaju zakonske norme. Prema
miljenju veine uleme Poslanikovo (alejhis-selam) davanje prioriteta neemu u ovim
podrujima, kao to su Poslanikove (alejhis-selam) najdrae boje, ili da je spavao na
desnoj strani ukazuju samo da su ti postupci doputeni i nita vie.3
Meutim, ako je Boiji Poslanik (alejhis-selam) insistirao na odreenom
nainu ponaanja, kao to je jedenje desnom rukom, pijenje sjedei i sl. ove aktivnosti
se nee vie smatrati samo doputenim, nego i obaveznim, odnosno ako je osuivao
odreeno ponaanje ono postaje zabranjeno, kao to je sluaj oblaenja svile
mukaraca, upotreba zlatnog ili srebrenog escajga, tetoviranje i sl.;4
2. ono to je rezultat njegova znanja i ivotnog iskustva u ovosvjetskim
pitanjima s obzirom da je on (alejhis-selam) osoba koja se pojavila u specifinim
historijskim i geografskim okolnostima, kao to je sluaj sa njegovim uputama
vezanim za trgovinu, poljoprivredu, medicinu i drugo to se oslanja na uvaavanju
zahtjeva trenutnih okolnosti. Upute u ovim oblastima su takoer periferne u odnosu
na glavnu zadau poslanikog poziva, te se ni one ne smatraju dijelom erijata.
Neke od uputa ove vrste ipak imaju obavezujui opi karakter i odnose se na
sve muslimane, u svim vremenima i na svim prostorima, kao to su naredbe da se
treba lijeiti, jer je Allah (delle anuhu) za svaku bolest dao lijek,5 da se treba
lijeiti iskljuivo onim to je doputeno6 i sl.
3. upute i sugestije Boijeg Poslanika (alejhis-selam) koje su rezultat
ljudskog promiljanja konkretnih prilika, kao to je razmjetaj vojske na ratne
poloaje, odreivanje linije za napad i odbranu to se sve zasniva na promiljanju
konkretne situacije i linom iskustvu.7
3

Vie v.: Ph D M. H. Kamali, Principles of islamic jurisprudence, str. 64.

Vie v.: Abd ar-Raf Muhammad Usmn, Mahabba ar-rasl bayna al-ittib wa al-ibtid, Dr
at-tarbiyya wa at-turs, Makka, 1995., str. 107.; Dr. Ysuf al-Qaraw, al-nib attar f as-sunna an-nabawiyya, as-Sunna an-nabawiyya wa manhauh f
bin' al-marifa wa al-ara (nadwa), Ammn, 1992., str. 1000.
5
Hadis navode: at-Tirmiz, Sunan, Kitb at-tibb an Rasulillh, br. 1961.; Ab Dvd, Sunan, Kitb
at-tibb, br. 3357., 3376.; Ibn Mda, Sunan, Kitb at-tibb, br. 3427.; Ahmad, Musnad, Awwal
musnad al-Kfiyyn, br. 17.726., 17.727., 17.728.,
6
Hadis se nalazi kod Ab Dwda, Sunan, Kitb at-tibb, br. 3.376.
7
Vie v.: Dr. Ysuf al-Qaraw, Al-nib at-tar f as-sunna an-nabawiyya,
as-Sunna an-nabawiyya wa manhauh f bin' al-marifa wa al-ara (nadwa),
Ammn, 1992., str. 997.
4

4. odreeni postupci i navike koji su bili karakteristini samo za

Muhammeda (alejhis-selam) i koji su ostali njegovim osobenostima, kao to je
neprekidni post dan i no, neuzimanje sadake od drugih, sastavljanje u braku vie od
etiri ene i sl.8
Poslanikove (alejhis-selam) rijei koje se odnose na ovosvjetska pitanja se u
literaturi vrlo esto imenuju sa emru irad (instrukcije, upute) to je suprotno
naredbama (emrut-teklif). Jedno od pravila metodologije erijatskog prava jeste da
prakticiranje instrukcija ne moe biti obavezno, pa ni pohvalno, jer se njima ne
namjerava pribliavanje Allahu (delle anuhu), niti imaju znaenje ibadeta. Poznato
je, takoer, da bi se neto smatralo obaveznim, ili pohvalnim da ono mora biti
argumentirano.9
Tako Ibn Hamedan u djelu Nihajetul-mubtediin kae: Oni (poslanici) su
bezgrijeni u onome to su prenijeli od Allaha (delle anuhu), ali nisu poteeni
greke, zaborava ili sitnih grijeha mimo toga.10
iitski autori smatraju da su vjerovjesnici potpuno bezgrijeni, i da nisu bili
skloni ni greci ni zaboravu. Oni istiu da su takvi bili i u mladosti i u starosti, pa ak
i u ovosvjetskim pitanjima. Meutim, injenica je da je Boiji Poslanik (alejhisselam) potvrivao kao istinito neto od onoga to su licemjeri izmislili, kao to se
desilo u Bitki na Tebuku, kolebao se jedno vrijeme o sluaju potvore sve dok nisu
objavljeni ajeti koji su otklonili svaku sumnju sa h. Aie i sl.
Ove dvije vrste sunneta, po miljenju jednog broja islamskih znanstvenika,
uglavnom erijatskih pravnika, nisu normativnog karaktera, jer se prva vrsta bazira
na ljudskoj prirodi i potrebi, a druga i trea na znanju i ivotnom iskustvu u emu nije
imala udjela boanska objava, niti vjerovjesnitvo ili poslanstvo.
1.2. Zakonodavni sunnet (terii) se sastoji od uzornog ivota Boijeg
Poslanika (alejhis-selam), bilo da je on izraen rijeima, praksom, ili preutnim
odobrenjima, a odnosi se na pitanja vjerovanja, erijatske propise vezane za ibadete,
ope principe morala, vrednovanje odreenih postupaka i sl.11 Ova vrsta sunneta se
jedino smatra normativnom, a dalje se dijeli na dvije podvrste koje imaju ope,
univerzalno i na druge dvije koje imaju ogranieno vaenje.
1. Ono to je poteklo od Muhammeda (alejhis-selam) kao poslanika, na nain
prenoenja od Allaha (delle anuhu), kao to je sluaj sa objanjenjima jezgrovitih
(mudmel) mjesta u Kur'anu (azimu-an), specificiranjem opih kuranskih pravnih
normi, svoenjem apsolutnih normi, ili objanjenja dozvoljenog, zabranjenog,
principa vjerovanja, morala i sl. normativno je i nuno ga je slijediti do Sudnjega
dana svima onima koji se osjeaju sljedbenicima Muhammeda (alejhis-selam). Ovaj
sunnet nije limitiran ni vremenom, ni okolnostima. Ono to je Muhammed (alejhisselam) u svojstvu poslanika rekao, uradio ili odobrio je u okvirima onoga to iznosi
8

Dr. Muammad Sad Raman al-B, as-Sunna madaran li at-tar wa

manha al-iti bih, as-Sunna an-nabawiyya wa manhauh f bin' almarifa wa al-ara (nadwa), Ammn, 1992., str. 465.
9
Mahmd Ab Rayya, Adv al as-sunna al-Muhammadiyya, Dr al-marif, Kairo, str. 15.
10
Mahmd Ab Rayya, nav. djelo, str. 15.
11
Dr. Ysuf al-Qaraw, al-nib at-tar f as-sunna an-nabawiyya,
str.
993.

Kur'an (azimu-an), ali nekada on obznanjuje i ono to je Kur'an (azimu-an)

potpuno preutio.
Sve naredbe i zabrane koje su odreene ovom vrstom sunneta su obavezujue
za sve muslimane bez obzira na individualne okolnosti, drutveni status ili politiki
poloaj. Da bi prakticirao ove zakone pojedinac ne mora imati nikakvo ranije
odobrenje od vjerskog voe ili vlade.12
2. Nekada je Boiji Poslanik (alejhis-selam) govorio u funkciji muftije, kao
to je sluaj sa Hindom, kerkom Utbe, enom Ebu Sufjana koja se poalila
Vjerovjesniku (alejhis-selam) na krtost svoga mua, pa joj je Boiji Poslanik
(alejhis-selam) dozvolio da uzme iz njegova imetka onoliko koliko joj je potrebno,
njoj i njenom djetetu.13 Ovo se smatra fetvom (erijatskopravnim miljenjem), a ne
presudom, jer Poslanik (alejhis-selam) nije sasluao Ebu Sufjana, niti ga je pitao o
razlozima njegova postupka, niti je od Hinde traio dokaz za njene tvrdnje.14
3. Ono to je rezultat Poslanikova (alejhis-selam) imameta i vrhovne vlasti u
zajednici, kao to je mobiliziranje vojske, rasporeivanje ratnog plijena, dijelenje
sredstava iz dravne blagajne, postavljanje nositelja sudske i izvrne vlasti, sklapanje
i provoenje ugovora i sl. to je u djelokrugu rada imama i uvaavanja interesa
zajednice je takoer normativni sunnet, ali on ne spada u opevaeu legislaturu.
Sasvim je jasna razlika izmeu poslanstva i upravljanja poslovima zajednice.
Veliki broj poslanika je imao zadau da izvri duhovni i moralni preporod zajednice,
ali ne i da mijenjaju njeno politiko i drutveno ustrojstvo.15
Sunnet ove vrste nije openito normativan, nego ga je obavezno slijediti tek
kada ga aktuelni imam preporui i niko nema pravo da prakticira neto od ovoga sam
od sebe pod izgovorom da je to Poslanik (alejhis-selam) radio ili traio da se ini. 16
4. Ono to je Poslanik (alejhis-selam) inio kao sudija u pojedinanim
parnicama. Ni ova vrsta sunneta nije openito normativna, jer Poslanik (alejhisselam) donosi presudu prema dokazima koji mu stoje na raspolaganju. Ako neko
smatra da je njegov zahtjev za dobijanjem odreenih prava opravdan on e ih moi
koristiti tek kada mu to sudija presudi.17 Ovdje treba napraviti jasnu distinkciju

12

Vie v.: Ph D M. H. Kamali, Principles of islamic jurisprudence, str. 66. - 67.

Originalni tekst hadisa glasi:

Na ovaj nain biljei ga al-Buhr, Sahh, Kitb al-buy, br. 2059.; a nalazi se jo u: Kitb annafaqt, br. 4.945.; Kitb al-ahkm, br. 6.644.; Muslim, Sahh, Kitb al-aqdiya, br. 3233.; anNas', Sunan, Kitb db al-qudt, br. 5325.; Ab Dvd, Sunan, Kitb al-buy, br. 3065.; Ibn
Mda, Sunan, Kitb at-tidrt, br. 2284.; Ahmad, Musnad, Bq musnad al-ansr, br. 22.988.;
br. 23.098.; br. 24.531.; ad-Drim, Sunan, Kitb an-nikh, br. 2.159.
14
Ibn Qayyim al-Dawziyya, Zd al-mad fi hady hajr al-ibd, Muassasa ar-risla, Bejrut, 1996.,
III, str. 429.
15
Vie v.: al-Imm al-Qarf, al-Ihkm fi tamyiz al-fatw an al-ahkm wa tasarruft al-qd wa
al-imm, Maktaba al-matbu al-islmiyya, Haleb, 1967, str. 106.
16
O razli~itom poimanju ovog hadisa od strane {erijatskih pravnika
vi{e v.: al-Imm al-Qarf, nav. djelo, str. 116.
17
Aff Abd al-Fatth Tabbra, Rh ad-dn al-islmi, str. 468.-470.
13

izmeu konkretne presude koja se vezuje za odreeni sudski spor koja nije
normativna i izmeu procedure voenja sudskog spora koja je normativna.18
U ovim sluajevima Poslanik (alejhis-selam) je na osnovu dokaza koje su
strane u sporu iznosile donosio presudu, to ne mora znaiti da je uvijek bio u pravu,
za to je najbolji dokaz sam hadis Boijeg Poslanika (alejhis-selam) u kojem stoji:

6967
:

*








()
Prema tome, Boiji Poslanik (alejhis-selam) je donosio presude na osnovu
dokaza koji su mu predoeni, na osnovu svjedoanstva oevidaca i zakletve
okrivljenog.19 Primjer Poslanikovih presuda jeste davanje nekome u posjed odreene
imovine na osnovu prava pree kupnje (ufa), razvrgavanje odreenih brakova i
ugovora, utvrivanje vraanja duga...
Odreene aktivnosti Poslanika (alejhis-selam) mogu se nalaziti izmeu ove
dvije spomenute kategorije s obzirom da imaju atribute i jedne i druge vrste. To nekad
ini veliku potekou da se shvati da li se radi o isto personalnoj aktivnosti ili
predstavlja primjer drugima koji se treba slijediti. Takav je sluaj sa putanjem brade i
potkresivanjem brkova. Veina uleme ne smatra da se radi o pukom pridravanju
uobiajene prakse, nego da je Poslanik (alejhis-selam) ustanovio primjer kojeg
vjernici trebaju slijediti. Drugi zastupaju suprotan stav smatrajui da je to bio dio
drutvene prakse Arapa kojom su se nastojali razlikovati od Jevreja i drugih nearapa
koji su brijali bradu i putali brkove.20
Treba svakako naglasiti da je veina sunneta, bez obzira radilo se o rijeima,
praksi ili odobrenjima, zakonodavnog karaktera i trai se slijeenje Boijeg Poslanika
(alejhis-selam) u tome. To je onaj dio sunneta Boijeg Poslanika (sallallahu alejhi ve
sellem) gdje je izraena namjera pribliavanja Allahu (delle anuhu). Meutim,
istina je, takoer, da na drugoj strani postoji odreeni dio sunneta koji je izraz ljudske
dimenzije Boijeg Poslanika, njegovih prirodnih potreba, navika, linog iskustva i
saznanja, koji nije normativnog karaktera i u emu musliman nije obavezan slijediti
Boijeg Poslanika (alejhis-selam).

18

Vie v.: dr. Abd al-Karm Zaydn, al-Vadz f usl al-fiqh, Bagdad, 1970, str. 135.
Mahmd Ab Rayya, nav. djelo, str. 15.
20
Vie v.: Ph D M. H. Kamali, nav. djelo, str. 65.-66.
19

2. KOLIKO JE POSLANIKOVA, S.A.V.S., MEDICINA NORMATIVNA

Medicina Boijeg Poslanika, s.a.v.s., spada u onaj dio Poslanikova, s.a.v.s.,
sunneta koji nije normativnog karaktera. Ona je, uglavnom, rezultat njegova znanja i
ivotnog iskustva koji se temelje na uvaavanju zahtjeva trenutnih okolnosti. Upute u
ovoj oblasti su periferne u odnosu na glavnu zadau poslanike misije i ne smatraju se
dijelom erijata.
Meutim, ako Boiji Poslanik, s.a.v.s., postavlja odreene principe, kao to
su:
- naredbe da se treba lijeiti, jer je Allah, delle anuhu, za svaku bolest dao
lijek:

21

Od Usame ibn erika se prenosi da su beduini pitali Boijeg Poslanika,

s.a.v.s., da li da se lijee, pa im je rekao: Da, Boiji robovi, lijeite se, jer Allah nije
dao bolest, a da za nju nije odredio lijek, osim jednoga. Upitae ga: "Boiji Poslanie,
a koja je to bolest?" Starost - odgovori Poslanik, s.a.v.s.
- da se treba lijeiti iskljuivo onim to je doputeno:

22








Ebud-Derda kazuje da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Doista je Allah, d.., dao i bolest i lijek i odredio za svaku bolest lijek, pa se
lijeite, ali se ne lijeite onim to je zabranjeno.
ili daje smjernice odnosa prema tijelu, openito, kao to je hadis u kome stoji
da ovjek ima obaveze i prema svome tijelu:

23

Abdullah ibn Amr ibn el-As kae da mu je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao:
21

Hadis navode: at-Tirmiz, Sunan, Kitb at-tibb an Raslillh, br. 1961.; Ab Dvd, Sunan,
Kitb at-tibb, br. 3357., 3376.; Ibn Mda, Sunan, Kitb at-tibb, br. 3427.; Ahmad, Musnad,
Awwal musnad al-Kfiyyn, br. 17.726., 17.727., 17.728.,
22
Hadis se nalazi kod Ab Dvda, Sunan, Kitb at-tibb, br. 3.376.
23
al-Buhr, Sahh, "Kitb an-nikh", br. 4.800.; Muslim, Sahh, "Kitb as-siym", br. 1.966.; an-Nas,
Sunan, "Kitb as-siym", br. 2.350.; Ahmad, Musnad, "Musnad al-muksirn min as-sahba", br. 6.538.

Abdullahu, nisam li uo da danju stalno posti, a nou klanja?! Rekoh:

"Tako je, Boiji Poslanie!" Tada mi ree:
Ne ini to, posti i jedi, klanjaj i spavaj, jer ti ima obaveza i prema svome
tijelu, prema svome oku i prema svojoj supruzi.
Sve ove naredbe Boijeg Poslanika, s.a.v.s., su obavezujue za sve njegove
sljedbenike bez obzira gdje i kada ivjeli.
Lijekovi o kojima se Boiji Poslanik, s.a.v.s., posebno pohvalno izraavao
jesu:
- med,
- alojevo drvo () :

24







Ummu Kajs bint Mihsan kae: "ula sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., da govori:
Koristite ovo alojevo drvo, jer je ono ljekovito za sedam bolesti, meu kojima
je i umrkivanje u nos kod grlobolje i stavljanje u jednu stranu usta kod upale
porebrice (pleuretis)...
- urekot:

25

Aia, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
Ovo crno zrno je lijek od svake bolesti osim od "sama". "A ta je 'sam'"?
upitala sam. Smrt rekao je on, s.a.v.s.
Istraivanja su pokazala da se konzumiranjem urekota izuzetno pojaava
imunoloki sistem ovjeka, a to je osnov u borbi protiv svake bolesti26,
- kauterizacija (spaljivanje rana)
- isisavanje krvi (hidama) i dr.
Svi ostali lijekovi koje preporuuje Boiji Poslanik, s.a.v.s., trebaju se shvatiti
na nain da su oni bili djelotvorni u tom vremenu i na tom prostoru, ali za nas oni
mogu biti aktualni samo u sluaju da medicina nije otkrila djelotvornije naine
lijeenja, jer nije rijedak sluaj da se za tradicionalne naine lijeenja ne moe nai
24

al-Buhr, Sahh, "Kitb at-tibb", br. 5.260.;

al-Buhr, Sahh, "Kitb at-tibb", br. 5.255.; Ibn Mda, Sunan, " Kitb at-tibb", br. 3.440.; Ahmad,
Musnad, "Bq musnad al-ansr", br. 23.916.
26
Dr. Ysuf al-Qaradw, "Poslanikova medicina", Novi horizonti, april, 2006., br. 80., str. 15.
25

prava alternativa. Prema tome, u ovome je vrlo vano ne generalizirati stvari, pa sve
to je novo prihvatati, a sve to je staro odbacivati.
O tome da Boiji Poslanik, s.a.v.s., znanje o medicini nije dobivao Objavom
najbolje svjedoi sljedea predaja:

27












Urve je pitao Aiu, r.a.: "Majice, ne udim se tvome razumijevanju, kaem
sebi: 'Supruga je to Boijeg Poslanika, s.a.v.s., i kerka Ebu Bekra!' Ne udim se ni
tvome poznavanju poezije i povijesti Arapa, kaem sebi: 'Kerka je to Ebu Bekra, a
on je bio najobrazovaniji ili meu najobrazovanijim ljudima!' Meutim, udim se
tvome poznavanju medicine, kakvo je i otkuda to znanje?! Tada me udari po ramenu i
ree: "Urvice, Boiji Poslanik, s.a.v.s., je pred kraj svoga ivota obolio, pa su mu
dolazile brojne delegacije sa svih strana i sugerirale razliite naine lijeenja i ja sam
ih primjenjivala. Eto otkuda to znanje."

27

Ahmad, Musnad, "Bq musnad al-ansr", br. 23.244.

3. HIDAMA U HADISIMA BOIJEG POSLANIKA, S.A.V.S.

3.1. ta je hidama (cupping)
Rije el-hadm ( ) od koje potjee rije hidama u arapskom jeziku znai
sisanje, isisavanje (mess). Tako se kae
( Sisalo je dijete majinu
dojku).
Haddam jeste osoba koja vri hidamu, dok je mihdem boica u koju se
skuplja krv od hidame, kao i noi, skalpel kojim se procijeca koa pacijenta.
Hidama28 je vrsta drevnog narodnog lijeenja koju su poznavali Kinezi,
Egipani, Babilonci, Perzijanci, Bizantinci, a onda su je i Arapi prakticirali u doba
dahilijjeta. Hidama se danas sasvim legalno obavlja u Kini, Finskoj, Grkoj i
drugim zemljama.29
Postoje dvije vrste hidame: suha (el-daffe) bez putanja krvi i s putanjem
krvi (er-ratbe). Hidama s putanjem krvi razlikuje se od suhe po tome to se koa
vakumom nadrai, na nekoliko mjesta plitko zaree, stavi boica na mjesto tog
prorezivanja i onda putem isisavanja krv istie u boicu.
3.2. Hadisi Boijeg Poslanika, s.a.v.s., o hidami

-1

31
30

32

Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Lijek je u trome: pijenju meda, putanju krvi33 i prenju vatrom... (muttefekun
alejhi)
Ibn Hader el-Askalani smatra da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., ovdje ograniio
lijekove samo na tri navedena jer su oni osnovni naini lijeenja.34

- 2

( ) 35
28

O hidami vie v.: as-Suyt, Vjerovjesnikova, s.a.v.s., medicina, prijevod s engleskog: Haris Murti,
Libris, Sarajevo, 2003/1424., str. 27-29.
29
Waddh Madd ad-dn al-Hatb, al-Hidma f al-fiqh wa al-hads, Dr al-fikr, Damask, 2004., str.
15.
30
artatun znai: ubod, urez, dugaak rez, parotina i sl.
31
Mihdam jeste noi, skalpel, lanceta.
32
al-Buhr, Sahh, " Kitb at-tibb", br. 5.248.; Muslim, Sahh, "Kitb as-salm", br. 4.086.; Ibn Mda,
Sunan, "Tibb", br. 3.482.; Ahmad, Musnad, "Wa min musnad Ban Him", br. 2.098.
33
zarezivanju noia.
34
al-Asqaln, Fath al-Br...
35
al-Buhr, Sahh, "Kitb at-tibb", br. 5.263.; Muslim, Sahh, "Kitb al-musqt", br. 2.952.; atTirmiz, Sunan, "Kitb al-buy' an Raslillh", br. 1.199.; Ahmad, Musnad, "Bq musnad almuksirin", br. 11.603., 12.417.

Od Enesa, r.a., se prenosi da je bio upitan o naknadi za putanje krvi pa je

rekao: "Boiji Poslanik, s.a.v.s., dao je da mu se pusti krv. Krv mu je pustio Ebu
Tajbe i Poslanik, s.a.v.s., mu je dao dvije mjerice (sa') hrane, a od njegovih gazdi je
traio da mu smanje porez. Tada je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Najbolje ime se lijeite jeste putanje krvi i morski kust (vrsta tamjana). Jo
je rekao: Nemojte svoju djecu muiti stiskanjem rane nego koristite kust.

- 3

Od Ebu Kebe el-Enmarija se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., inio
hidamu na (potiljku) glave i izmeu pleki govorei:
Ko pusti ovu krv nee mu uope tetiti. Zato ne bi lijeili bolesti adekvatnim
sredstvima?!36
: : .. 4097 - 4
:
37

Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Najbolji dani u kojima ete initi hidamu jesu 17., 19., 21., a u noi Isra'a
nisam proao ni pored jedne grupe meleka, a da mi nisu rekli: "Muhammede, naredi
svojim sljedbenicima da se koriste hidamom!"
3.3. Da li je hidama dio normativnog sunneta ili ne
Vjerodostojni hadisi koje smo naveli jasno ukazuju da je putanje krvi
koristan nain lijeenja, ali nema kategorinog argumenata na osnovu kojeg moemo
tvrditi da se hidama moe smatrati normativnim sunnetom. Na osnovu te injenice
moe se rei da je hidama doputeni in, ali nita vie od toga.38
Hadise koji govore da meleci sugeriu Poslaniku, s.a.v.s., da njegovi
sljedbenici koriste hidamu, kao i hadisi koji govore da je hidama koristan nain
lijeenja treba shvatiti na nain da su to sugestije i preporuke koje nose ovosvjetski
karakter i koje erijatski pravnici nazivaju instrukcijama (emru irad), a ne
zakonodavnim naredbama (emr teri'). Vjerovjesnik, s.a.v.s., upuuje vjernike da se
njome koriste jer je on prema njima blag i milostiv, brian i paljiv, a u ovome nema
nita to bi ukazivalo da je ovo dio normativnog sunneta koji se kao, obavezan ili
pohvalan in, treba slijediti, tako da bi onaj koji to ini bio nagraen sevapom, a
kanjen onaj koji to zanemaruje.

36

Ab Dvd, Sunan, " Kitb at-tibb", br. 3.361.; Ibn Mda, Sunan, " Kitb at-tibb", br. 3.475. Za
razliku od gore navedena dva hadisa koji su sasvim vjerodostojni, ovaj hadis je po ocjeni hadiskih
kritiara dobrog niza prenosilaca (sanada).
37
Ahmad, Musnad; al-Hakim, al-Mustadrak; as-Suyt, al-Dmi' as-sagr (sahih vjerodostojan).
38
O ovome govore i poznati suvremeni erijatski pravnici dr. Muhammad Said Ramadn al-Bt i
Wahba Zuhayl. (Vie v.: Waddh Madd ad-dn al-Hatb, nav. djelo, str. 42.)

10

Razlika izmeu instrukcija i pohvalnog ina jeste u tome to za pohvalan in

slijedi onosvjetska nagrada, a za instrukcije ovosvjetske koristi.39
Hadise u kojima stoji da je hidama lijek, a koje je Poslanik, s.a.v.s., izrekao
na osnovu svog ovosvjetskog iskustva, ostaju rezultatom iskustva i predmetom
rasprave. Hadis u kome meleci nareuju hidamu jasno daje do znanja da je u
hidami korist, ali ljekari su ti koji danas trebaju odrediti kolika je i u emu se ogleda
ta korist, u kojim sluajevima se ona moe koristi, koje bolesti se mogu njome
lijeiti, u kojem ivotnom dobu se smije koristiti i sl.40
Ako bi prihvatili da se radi o normativnom sunnetu onda bi bilo nuno da se
u sunnetu navode precizne bolesti za koje se moe koristiti, u kojoj mjeri i koje dobi
da budu oni nad kojima e se provoditi hidama.
Ibn Hader u Fethul-Bariju komentirajui rijei iz hadisa: ...najbolje ime se
moete lijeiti jeste hidama... istie da su strunjaci iz ove oblasti miljenja da su
rijei upuene stanovnicima Hidaza, odnosno Arabijskog poluotoka zbog vruine i
tamonjih klimatskih uvjeta.41
3.4. Vrijeme u kojem treba vriti hidamu

Od Enesa, r.a., se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., inio hidamu na

vratnim krvnim ilama i izmeu pleki, a radio je to 17., 19. i 21. dana u mjesecu. (etTirmizi, el-Hakim)42
O vremenu u kojem se vri hidama postoji veliki broj hadisa, meutim, samo
gore navedeni je potpuno vjerodostojan.
Kao to smo vidjeli u njemu stoji da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., inio hidamu
17., 19. i 21. dana u mjesecu.
Ovaj hadis, takoer, ukazuje da je u tom vremenu doputeno initi hidamu i
nita vie, jer se radi o postupku Boijeg Poslanika, s.a.v.s. U ovome je Boiji
Poslanik, s.a.v.s., slijedio upute drevne medicine o emu e jo biti govora.
Kod el-Buharija stoji, kako to prenosi Ibn Abbas, r.a., da je on inio hidamu u
vrijeme posta (tj. danju), dok ju je Ebu Musa, r.a., inio nou.
Na osnovu ovoga Ibn Hader zakljuuje da e se hidama vriti onda kada se
ukae potreba za njom i nije vezana iskljuivo za jedno vrijeme.43
Muveffekuddin el-Bagdadi u djelu et-Tibbun-nebevi (Vjerovjesnikova
medicina) kae da e se paziti na vrijeme koje zabranjuje Poslanik, s.a.v.s., za injenje
hidame, ali samo ako je osoba zdrava, meutim, ako je bolesna, ali ako se radi o
39

Vie v.: Waddh Madd ad-dn al-Hatb, nav. djelo,str. 42.

Vie v.: W. M. al-Hatb, nav. djelo,str. 43.
41
Isto, str. 43.
42
at-Tirmiz, Sunan, "Kitb at-tibb an Raslillh", br. 1.976.
43
Waddh Madd ad-dn al-Hatb, nav. djelo, str. 49.
40

11

prijekoj potrebi onda e se hidama obavljati u bilo kom vremenu ne nastojei da to

bude 17., 19. ili 21.,44 budui da se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., inio
hidamu kao muhrim, a u ihramu se biva na poetku mjeseca.45
Ibn Kajjim el-Devzijje u svom djelu Vjerovjesnikova medicina istie da je
najbolje vrijeme u kojem se vri hidama trea etvrtina mjeseca.46
3.5. Dijelovi tijela na kojima se ini hidama
a) na tjemenu glave (jafuh)
Ve je ranije naveden hadis kojeg prenosi Ebu Kebe el-Enmari u kojem se
kae da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., inio hidamu na potiljku glave i izmeu pleki.

Od Abdullaha ibn Buhajne, r.a., se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., inio
hidamu na putu prema Mekki u eljusti deva (mjestu sedam milja udaljenom od
Medine), kao muhrim. Hidamu je inio na sredini glave.47

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Ebu Hindi inio hidamu Vjerovjesniku,
s.a.v.s., na tjemenu glave, pa je Poslanik, s.a.v.s., tom prilikom rekao:
Benu Bejada, oenite Ebu Hinda i neka jedna od vaih keri bude s njim. Ako i
u emu od onoga ime se lijeite ima koristi, onda je ima u hidami.48
b) na vratnim ilama (ahdeajn) i izmeu pleki (kahil)

Od Enesa, r.a., se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., inio hidamu na

vratnim krvnim ilama i izmeu pleki, a radio je to 17., 19. i 21. dana u mjesecu. (etTirmizi, el-Hakim)49

44

http://www.hegama.250x.com/7egama.htm od 3.5.2006. god.

http://www.hegama.250x.com/7egama.htm od 3.5.2006. god., str. 4.
46
Waddh Madd ad-dn al-Hatb, nav. djelo, str. 52.
47
al-Buhr, Sahh, "Kitb al-had", br. 1.705.; Muslim, Sahh, "Kitb al-hadd", br. 2.088.; an-Nas,
Sunan, "Kitb mansik al-hadd", br. 2.801.; Ibn Mda, Sunan, "Kitb at-tibb", br. 3.472.; Ahmad,
Musnad, "Bq musnad al-ansr", br. 21.846.
48
Ab Dvd, Sunan, "Kitb an-nikh", br. 1.798.
49
at-Tirmiz, Sunan, "Kitb at-tibb an Raslillh", br. 1.976.
45

12

Od Enesa, r.a., se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., tri puta inio hidamu
na vratnim ilama i izmeu pleki...50
c) na stopalu

Enes, r.a., prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., inio hidamu, kao muhrim,
na stopalu, zbog uboja kojeg je osjeao.51
d) na kuku (virk)

Od Dabira, r.a., se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., inio hidamu na

kuku (virk) zbog uboja kojeg je osjeao.52
Ovi vjerodostojni hadisi koji govore o pet dijelova tijela na kojima je Boiji
Poslanik, s.a.v.s., inio hidamu, ukazuju da je ovaj in doputen i erijatski opravdan.
Do ovoga je Boiji Poslanik, s.a.v.s., doao na osnovu ivotnog iskustva, odnosno
medicinskog znanja koje je bilo poznato u to vrijeme na tim prostorima.
3.6. ta lijei hidama
O bolestima koje se mogu lijeiti hidamom uglavnom govore slabi hadisi.
Tako se u njima govori da hidama moe lijeiti:
a) sve vrste bolesti krvnog sistema
b) glavobolju i neke vrste migrene

...Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., inio hidamu
kao muhrim na glavi zbog migrene koju je imao.53
c) aktivira ljudski organizam u cjelini
d) pojaava memoriju
e) preventivno djeluje protiv ludila, padavice i sl.
f) pomae zarastanju rana i raznih povreda
g) smanjuje povieni krvni pritisak
50

Ab Dvd, Sunan, "Kitb at-tibb", br. 3.362.; Vjerodostojan je po uvjetima al-Buhrya i Muslima.
Ab Dvd, Sunan, "Kitab al-mansik", br. 1.566.; an-Nas, Sunan, "Kitb mansik al-hadd", br.
2.800.; Ahmad, Musnad, "Bq musnad al-muksirn", br. 13.314.
52
Ab Dvd, Sunan, "Kitb at-tibb", br. 3.365.
53
al-Buhr, Sahh, "Kitb at-tibb", br. 5.266.
51

13

Sasvim je jasno i iz navedenih hadisa da Boiji Poslanik, s.a.v.s., znanje o

bolestima koje se mogu lijeiti hidamom nije dobivao objavom, nego je ono
zasnovano na njegovom znanju i iskustvu.
Da li ove bolesti i danas lijeiti hidamom ili moda nekim djelotvornijim i
efikasnijim lijekom o tome sud trebaju donijeti medicinski eksperti. Tako grijee oni
koji ograniavaju bolesti koje se mogu lijeiti hidamom na one koje se spominju
samo u hadisima Boijeg Poslanika, s.a.v.s., kao i oni koji, unaprijed, odbacuju bilo
kakvu mogunost lijeenja hidamom, bez provjeravanja njenih efekata.
3.6. ta se ini sa isisanom krvlju
U hadisima ija je vjerodostojnost, istina, slaba Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
zahtjeva da se isisana krv zakopa. Budui da su slabi i da se na njima ne moe
temeljiti erijatski propis moe se zakljuiti da se isisana krv treba odbaciti, ali na
takav nain kako ne bi tetila osobi na kojoj se inila hidama, ali ni okolini;
uzimajui u obzir pri tome da se ona u erijatu smatra neistom te da, posmatrajui s
medicinskog aspekta, sadri bakterije.
3.7. Materijalna nadoknada osobi koja ini hidamu
U hadisima Boijeg Poslanika, s.a.v.s., govori se i o materijalnoj nadoknadi
osobi koja je izvrila uslugu hidame.

Od Enesa ibn Malika, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., pozvao
djeaka koji se bavio hidamom pa je uradio hidamu Poslaniku, s.a.v.s., a onda je
Poslanik, s.a.v.s., rekao da mu se da mjerica ili dvije, odnosno pregrt ili dvije, pa je
Poslanik, s.a.v.s., sugerisao te mu je i porez umanjen.54

Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je rekao: "Vjerovjesnik, s.a.v.s., dao je da

mu se uradi hidama i osobi koja mu je to uradila dao je materijalnu nadoknadu, a da
je to smatrao pokuenim ne bi mu je dao."55

Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je rekao: "Boiji Poslanik, s.a.v.s., dao je da

mu se uradi hidama i osobi koja mu je to uradila dao je materijalnu nadoknadu, a da
ju je smatrao nevaljalom ne bi mu je dao."56

54

al-Buhr, Sahh, "al-Idra", br. 2.160.; Muslim, Sahh, "al-Musqt", br. 1.577.
al-Buhr, Sahh, "al-Idara", br. 2.158., 2.159.; Muslim, Sahh, "al-Musqt", br. 1.202.
56
Ab Dvd, Sunan, "Kitb al-buy'", br. 2.969.
55

14

Od Enesa ibn Malika se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., dao da mu se
izvri hidama i dao je toj osobi materijalnu nadoknadu.57
Meutim, postoji i drugi, takoer, vjerodostojni hadisi koji osuuju uzimanje
bilo kakve materijalne nadoknade za vrenje usluge hidame:

58


Rafi' ibn Hadid prenosi da je uo Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako kae:
Najgore zarade jesu: plaanje razvratnici, naknada za psa i zarada osobe koja
ini hidamu.
Velika veina erijatskih pravnika svih erijatkopravnih kola smatra da je
zarada osobe koja ini hidamu doputena, na osnovu predaje Ibn Abbasa, r.a., u kojoj
stoji: "...osobi koja mu je to uradila dao je materijalnu nadoknadu, a da je to smatrao
pokuenim ne bi mu je dao."
Hadisi, pak, kojima se zabranjuje uzimanje materijalne naknade za obavljanje
hidame razumijevaju se na nain da se ne radi o zasebnom zanimanju ije bi usluge
trebalo naplaivati.
Ibnul-Devzi smatra da je pokueno uzimanje materijalne naknade za injenje
hidame, jer se radi o usluzi koja u sluaju potrebe postaje obaveza muslimana prema
muslimanu, pa stoga za nju ne bi trebalo uzimati naknadu.59
U svakom sluaju ovo ulazi u okvir obiajnog prava. Tako, ako je praksa na
odreenom podruju da se takve i sline usluge naplauju, onda nema smetnje da se
naplauje i injenje hidame, u protivnom, to ne bi trebalo initi!

57

Ibn Mda, Sunan, "Kitb at-tidrt", br. 2.155.

Muslim, Sahh, "Kitb al-musqt", br. 2.931.; at-Tirmiz, Sunan, "Kitb al-buy' an Raslillh", br.
1.196.; an-Nas, Sunan, "Kitb as-sayd wa az-zabaih", br. 4.220.; Ab Dvd, Sunan, "Kitb albuy'", br. 2.967.; Ahmad, Musnad, "Musnad al-Makiyyn", br. 15.251.
59
Waddh Madd ad-dn al-Hatb, nav. djelo, str. 86.
58

15

4. OIVLJAVANJE SUNNETA KOJI JE VE BIO ZAMRO

Na kraju ovog podsjeanja na hidamu, koliko ju je uvaavao i kako
ju je prakticirao Boiji Poslanik, s.a.v.s., elim da se prisjetimo hadisa u
kojem Boiji Poslanik, s.a.v.s., kae:

60


Ko uvede u praksu neki pozitivan postupak koji bude nakon njega
prakticiran imat e nagradu za njega, ali i nagradu svih onih koji ga poslije
njega budu inili, a da se njihova nagrada nee nita umanjiti. Ko, pak,
uvede u praksu neki ruan postupak, radnju koja bude prakticirana imat e
grijeh za njega, ali i grijeh svih onih koji ga poslije njega budu inili, a da se
njihov grijeh nee nita umanjiti.

60

Ibn Mda, Sunan, "Kitb al-muqaddima", br. 199.

16 Dr. Merim Omerhodic- Mobil +387 61 789905

ZAKLJUCI
-

Veliki dio islamskih znanstvenika, posebno erijatski pravnici (Ibn Kutejbe, elKarafi, Ibn Kajjim el-Devzijje, ed-Dihlevi, Reid Rida, Mahmud eltut, etTahir ibn Aur, el-Karedavi i dr.) smatraju da je nuno u uzornom ivotu
Boijeg Poslanika, s.a.v.s., razlikovati normativni i nenormativni dio, dio koji je
obavezujui za sve njegove sljedbenike i onaj drugi koji je izraz njegove ljudske
dimenzije i samim tim nije obavezujui za njegove sljedbenike;

hidama je vrsta tradicionalnog narodnog lijeenja koju su poznavali Kinezi,

Egipani, Bizantinci, Perzijanci, a prakticirali su je i Arapi u doba dahilijjeta;

u sunnetu Boijeg Poslanika, s.a.v.s., hidama se navodi kao dio drutvene

prakse i obiaja Arapa toga vremena;

u vjerodostojnim hadisima se navodi da su meleci naredili Vjerovjesniku,

s.a.v.s., da ini hidamu, ali u tim hadisima nema konkretnih pojanjenja koje
se bolesti njome lijee, kako se ona vri, u koje vrijeme i u kojoj starosnoj dobi;

oito je da se Boiji Poslanik, s.a.v.s., pohvalno izraavao o vrijednosti hidame

i da ju je koristio za lijeenje razliitih vrsta oboljenja;

nema vjerodostojnih hadisa koji precizno govore o danu u sedmici u kojem je

pohvalno initi hidamu. Jedina preporuka koja se navodi jeste da se ona ini
17., 19. i 21. u mjesecu po lunarnom kalendaru;

u nekoliko sasvim vjerodostojnih hadisa govori se o dijelovima tijela na kojima

se ini hidama: tjemenu glave, vratnim ilama, izmeu pleki, stopalu,
kukovima i sl.

u hadisima Boijeg Poslanika, s.a.v.s., od kojih je veina slaba, govori se i o

koristi hidame, odnosno o bolestima koje se mogu lijeiti hidamom. Tako se u
hadisima spominje da se njome mogu lijeiti bolesti krvnog sistema, glavobolja
i migrena, da preventivno djeluje protiv ludila, padavice, pomae zarastanju rana
i raznih povreda, smanjuje povieni krvni pritisak, pojaava memoriju, odnosno
aktivira ljudski organizam u cjelini;

nema vjerodostojnog hadisa koji bi nam ukazao na to ta initi sa isisanom

krvlju. Stoga, doputeno je ukloniti je na bilo koji nain koji odobravaju
zdravstveni i erijatski kriteriji;

po miljenju veine erijatskih pravnika doputeno je uzimati materijalnu

nadoknadu za uslugu vrenja hidame;

Poslanikovo, s.a.v.s., preporuivanje hidame spada u njegove instrukcije koje

se odnose na ovosvjetske aktivnosti, a ne smatra se erijatskom naredbom. Iz
ovoga proizlazi da neemo biti greni ako ne koristimo hidamu, ali, ipak,
zanemarujemo ono to je bio dio Poslanikova, s.a.v.s., uzornog ivota o emu se
pohvalno izraavao;

o hidami, njenoj djelotvornosti i efikasnosti, svoju rije trebaju dati medicinski

strunjaci. Kod lijeenja oboljenja kod kojih se dokae korisnom i efikasnom
treba je i koristiti, u protivnom, shvatati je kao lijek koji je u vrijeme Boijeg
Poslanika, s.a.v.s., bio jedan od najdjelotvornijih i najefikasnijih.

17 Dr. Merim Omerhodic- mobil +387 61 789905