Minka, roman o njenoj revoluciji?

(Rekonstrukcija koncepta enske emancipacije u romanu Minka Abdurezaka Hivzi

Bjelevca)
Kako je ve u naslovu romana Minka implicirana pria o eni, ovdje se pitanje
konstrukcije enskog identiteta namee samo po sebi. Imajui u vidu injenicu da
roman pripada kontekstu prosvjetiteljske knjievnosti austrougarskog perioda,
jasno je da se problem rodnog identiteta ne moe odvojiti od povijesno-politikih
identiteta koje uspostavlja i promovira onovremena kultura pa i knjievnost
unutar nje. Samim tim postaje zanimljivo ispitati je li moguno unutar angairane
prie izgraditi lik junakinje, preciznije emancipiranog pojedinca. Izmeu ostalog,
postavlja se pitanje kome se tekst obraa; podrazumijeva li itateljku, ili "rauna"
na openiti povijesni/politiki sluh?
Kritiari su Bjelevev roman Minka (1917.) uglavnom karakterizirali onim to ga je
i uinilo tipinim/karakteristinim u knjievnosti preporodne inicijative, a to je
pitanje enske emancipacije. Tako autor iscrpne studije o knjievnosti
austrougarskog perioda, Muhsin Rizvi smatra da roman Minka, iako odmie od
konkretne socijalno-ekonomske problematike Bosne, donosi/uspostavlja
"drutveni momenat drukijeg karaktera: ideoloko osvjetljavanje bosanskomuslimanske stvarnosti reflektorom naprednih tenji revolucije u Turskoj, i iznad
svega, pitanje emancipacije muslimanske ene i njene ravnopravnosti s
mukarcem".1 Isto tako, Muris Idrizovi karakteristiku djela nalazi "u ideji o
emancipaciji Muslimanke i njenom osloboenju od prolosti".2
Naravno, roman o Emini-Minki Zuhri, ini se zasebnim u eposi koja je
popularizirala literaturu prosvjetiteljskog angamana. U njemu se radnja
premjeta sa kolektivnog, povijesno "pokrenutog" prostora u ljubavnu dramu
ene, te bismo pomislili da je u ime privatnog ivljenja, amnestiran
javni/drutveni, a itaocima ponuena pria o eni i njenom doivljaju povijesti.
Meutim, ljubavna drama ene ovdje se podlae slojem openite drame koju nosi
slom feudalnog (begovskog) sloja, te upotpunjava timungom novog
(revolucionarnog) duha unutar kojeg bi se mogla/morala desiti i njena renesansa.
Pri tome je veoma zanimljiva struktura romana, formirana na bazi realistine
pripovijesti koja je "osvjeena" romantiarsko-sentimentalnim i avanturistikim
zapletima, te konano ovjerava "iskustvima psiholokog romana realistikog
tipa".3 Primamljiva pria, stalno podatna itaocu, istovremeno angaira/puta
ideje rodoljublja, nacije i porodice. Dakle, roman, mada ispisan u terapeutskom
romantiarsko-ljubavnom dekoru, u sutini ne odstupa od intencionalno
apelativnog4 prosvjetiteljskog romana s poetka stoljea. Ovdje je upravo
zanimljiv taj uljepani realizam to nudei uitak itkog teksta, istovremeno
"provlai" i druge realnosti. Stoga se namee pitanje o dvostrukoj istini u Minki,
koja s jedne strane jeste pitka i protona pria o eni i njenoj intimnoj drami, dok
se istovremeno u tom scenariju provlae i ideje revolucije, politikog angamana
unutar kojeg je ena/enskost spekulativni objekt. Romantiarski "dekor" romana,
u tom sluaju, vre vezuje Minku za tradicionalnu, folklornu matricu
ene/enskog, dok istovremeno, raunajui na taj faktor prepoznavanja,
dekodiranja, obrazuje priu koja potvruje simboliki definirane rodne pozicije.

Samim tim, uzmu li se u obzir teze o Minki kao eni koja se emancipira, onda
nedostaje jasnije izraen/predstavljen prostor od kojeg se to ona emancipira.
Povijest Minkine emancipacije daje se u rasponu od nesretne udaje za Nadi-bega,
preko neuspjelog braka sa Bahri-begom, kako bi zavrila izvjeem da Minka "nije
nala sree u svijetu, jer Sahur-bey je poginuo u balkanskom ratu, a ona umrla u
bolnici, vrei slubu bolniarke u Carigradu".5 Opet se vraamo na pomisao da u
takvom prikazu ene koja se emancipira, neto nedostaje. Ima u Minkinoj sudbini
neto to nas navodi da ne podrimo tu traginu/"enomornu" predstavu
emancipacije. Naime, od samog poetka romana Minka je profilirana kao pasivan
lik koji se realizira putem tuih odluka. Njena sudbina "uhvaena" je u aci
fatuma, te se uope ne dobiva utisak da vinovnica emancipacije, vlada svojom
sudbinom, naprotiv. Njena udaja izreirana je tetkinim pragmatinim razlozima,
potpomognuta drubom uiteljice Line i pokrenuta hirom Nadi-bega. Odlazak u
Tursku zapravo je bijeg od neuspjelog braka. Sudbina revolucionarke sustigla je
usput, kao enu Behur-bega, odnosno prijateljicu Sahur-bega. Dakle, pitanje je od
ega i kako se to Minka emancipira?!
Nesumnjivo da je namjera autora bila da se uz neminovnost drutveno-socijalne
preoblike, publici predstavi tip suvremene ene, to e naporedno sa mukarcem
izvesti revoluciju. O tome je Bjelevac i sam pripovijedao:
Gledao sam u Carigradu iseljenike iz Bosne i Hercegovine. Gledao sam
nejednakost ene, napose muslimanke, stisnute u zakone koji nisu bili zakoni,
prouavao sam njihov ivot, traio razloge toj nejednakosti i toj stranoj vjerskoj
stezi.6
Meutim, ini se da je predstava enske emancipacije vie rekla o samom autoru,
odnosno o kulturi iz koje potie, no o samoj emancipaciji. Struktura Minkinog lika
nedvojbeno katalizira folklorno-romantiarski kontekst kojem tekst podlijee, ne
izmiui pri tome stereotipu da se ena i njen svijet doaravaju u pasivnoj
atmosferi uzdaha, sanja, enje i iekivanja. Tako se i Minkina povijest daje
krto: od curice koja lijepo i pristojno ide gledajui preda se, do djevojke to se
sakrila. Minka je sa travnikih sokaka otisnuta/potisnuta u egzotinomelanholinu instituciju djevojake sobe i nadahnuta sanjama. U opisu Minkinog
braka sa Nadi-begom poentira se vizijom enske sudbine poetizirane metaforom
ptice u kafezu.
Mogli bismo ovakav "start" prie razumjeti u kontekstu namjere da se
registrira/opie kultura, odnosno tradicija koja enu spree, te da se
nagovijesti/naznai prostor od kojeg se ona eli (ili bi se barem trebala)
emancipirati. Ali, ini se da je tekst ostao nedoreen (ili barem nematovit) kad
su pitanju motivi emancipacije. Naime, Minka je jasno izvedena u tip
patrijarhatom definirane ene, koju u svemu to radi (ili ne radi) odreuje to to je
ena. Drugim rijeima, Minka ne izmie ustaljenim predstavama o eni kao
krhkom biu, nestabilne prirode, vjenom djetetu, sljedbenici.
Emancipacija koju su kritiari pripisali ovoj prii, izvedena je usputno uz priu o
revoluciji mladoturaca, ali u standardnom dekoru enske inicijative koja se

motivira i provocira unutar ljubavne drame. Pozicija emancipirane ene formira se

iz osjeaja prevarene i odbaene ene, odnosno definira se prema mukarcu, ili
drugaije reeno, iz reakcije na mukarev Trag i koncentrira se oko njega. Dakle,
ovom romanu, kritiki okarakteriziranom kao roman enske emancipacije,
nedostaje osmiljena akcija emancipacije koja polazi iz svijesti ene. Zanimljivo
je, takoer, da se Minkina evoluciju slobode prekida u "razvoju", pri emu se
pripovjedaki interes "seli" sa njene brane drame na ljubavnu idilu Nadi-bega i
Line. Oekivali bismo da se Minka otvoreno i glasno suprotstavi, ne samo Nadibegu, nego i kulturi koja legalizira njegovu elju te tradiciji koja enskom
(sa)znanju nadreuje fatum. Umjesto toga, taj in je izostavljen, a Minka
izmjetena u Carigrad.
Podsjetimo se, emancipacija, prema rjeniku, znai osloboenje stanja zavisnosti i
ogranienja slobode7. Pokret za prava ena s poetka XX stoljea, nain/put
enskog osloboenja vidio je, izmeu ostalog, u pravu na glas i pravu na razvod
braka, a sve to vodilo je nastojanju da se ena (u pravima) izjednai sa
mukarcem. Danas se, u svjetlu postfeministikih nastojanja, taj zahtjev za
izjednaenjem smatra osnovnom pogrekom enskog pokreta. Traiti jednakost,
prema Luce Irigaray znai pretpostaviti neki lan ili predmet usporedbe, te enu
definirati unutar muke kulture, a na tetu njene razliitosti. Ona smatra da se
"Izrabljivanje ena temelji na spolnoj razlici i moe se rijeiti samo kroz spolnu
razliku."8
Model enskog osloboenja, koji je prepoznavan pri itanjima ovog tiva, moemo
povezati sa poretkom prvobitnih feministikih revolucija, koje su, kako je
ustanovila i Irigarayeva, donijele pristanak ene na forme/moduse
mukocentrine kulture. U slinom okviru ovdje je koncipirana emancipacija, jer
se u prezentiranju te problematike oituju raniji paradoksi emancipacije. Naime,
samostalnost i osvijetenost ene promilja se kao lanstvo u elitnoj sekciji
gospojinskog drutva, a da se pripovijedanje ne odrie romantiarskih kategorija
enske mistike (krhkosti, psihika labilnosti, nezatienost). Tako emo Minku u
drugom dijela romana vidjeti kao Mini, enu bogatog i uglednog Bahri-bega,
tienicu enskog kluba u kojem se izlau rasprave o eni. Iako se u ovom
drugom dijelu eli istaknuti Minkina preobrazba u zrelu, sofisticiranu enu, njen
identitet se daje u elipsi dva propala braka, a karakter u apoziciji Ona je zlato!,
Mlada kao kap, ista kao gorski snijeg. Nanovo je Minka "opovijeena",
registrirana preko simbolike uloge supruge. Bez obzira na taktiku promjenu
mjesta radnje, u kojoj je i elja da se osigura idealniji, recimo, moguniji ambijent
emancipiranja Minku sustie vjeito ista polazina/evolutivna toka mukarac.
Istovremeno, ne moemo se nikako oteti utisku da ovakva podjela romanesknog
tkiva otkriva drutvene i kulturalne polaritete unutar kojih funkcioniraju mukarac
i ena. Prvi dio, kako smo ve primijetili, lirska je pria o evoluciji enske emocije,
te deskripcija/opis uobiajenog standardiziranog puta u (patrijarhalnoj) kulturi.
Nasuprot tome, u drugom dijelu romana biljeimo pokuaj da se patentira profil
neovisne, aktivne ene koja to biva/postaje (tek) ukljuenjem u ekskluzivni
povijesni (a muki) prostor. Tako dobivamo istu situaciju kao i u prvom dijelu
romana. Naime, kao to je Minka u svom begovskom domu eksponat

tradicionalne kulture, koja afirmira i promie falokratine standarde, tako je i Mini

u Turskoj samo dodatak mukom ambijentu revolucije, politike i umjetnosti. Bez
obzira na to to je u tekstu jasno nagovijetena Minkina ukljuenost u taj
kulturno-politiki ivot Carigrada, njen lik jo ne posjeduje snagu neovisne ene.
ini se udnim to se ena nastoji prikazati "svojom", a istovremeno se ini tako
krhkom i zavisnom od mukarca. Minka je okruena svitom mukaraca koji skrbe
za nju, poevi od mua Bahri-bega, njegovog oca Rasim-bega, preko Abdulaha
koji budno bdije nad njenim ivotom i, naposljetku, Sahur-bega koji Minku uvodi u
prostor politiko-kulturnih rasprava i umjetnosti. U opisu Minkinog carigradskog
ivota ima neto od one viteko-trubadurske vizije enstvenosti, koja to
naposljetku i nije ukoliko ne iziskuje naklonost vitezova to je tite i oboavaju.
Nesumnjivo da se u tekstu nastoji napraviti distanca izmeu Minke nevine
djevojke koja ne zna ta (ili koga) hoe i Minke ene koja zri u prefinjenu
intelektualku. Meutim, ovakav poredak dogaaja i stvari u tekstu, nedvojbeno
pokazuje da pisanje nije uspjelo izmai predrasudama "muskulozne" kulture koja
eni pridaje odlike slabosti, njenosti i podatnosti automatski joj dodjeljujui
ulogu sljedbenice, drubenice, odnosno tienice mukarca. Takva redukcija
svojstvena je, manje-vie, gotovo svakom drutvu koje "znaenje mukog spola
razvija kroz sistem rada, jezika i upravljanja"9. ena se ukljuuje u taj povlateni
prostor, recimo i emancipira, tek "na prijelazima izmeu znaajnih razdoblja u
razvoju drutva, a to znai u doba izrazite krize drutvenih institucija i
vrijednosti".10 No i tada ona je ukljuena kao podlona, prilagodljiva i drugotna.
Upravo takav odnos otkriva i ovaj roman, izvodei emancipaciju ene u atmosferi
openite revolucije, pri emu enski trijumf, da tako kaemo, biva omoguen
samo uz trijumf mukog principa. Tako je Minkina revolucionarna slava tek
epizoda u pobjedi koju odnose mladoturci. Zanimljivo je, usto, da se Minki deava
revolucija (kao to joj se naposljetku desio i Nadi-beg), a ne da je ona sama bira.
Ona se zatekla u kovitlacu revolucije sluajno, tek kao supruga i drubenica.
Shodno tome, ako bismo oitovanje Minkine emancipiranosti trebali nai upravo u
sudjelovanju u revoluciji, onda nam biva jasno da je takav vid emancipiranja ene
u najmanju ruku nedovoljan, jer je izveden unutar ideolokih sistema koncipiranih
i organiziranih oko simbolikog sredita maskuline kulture. Istodobno, nije suvino
jo jednom napomenuti da se paradoksi emancipacije u ovom romanu mogu (ili
moraju?) razumjeti u kontekstu openite zablude koju pronosi ovaj pokret
odluivi da svoju neovisnost gradi sredstvima i nainima koje nanovo afirmiraju
sistem i njegovu normu.
Iako je ivot ene u prvom planu ovog romana, ipak se u podlozi prie o njenoj
emancipaciji oituje jedan, ini se, presudniji proces: raslojavanje patrijarhalnofeudalnog ivotnog obrasca. Povijesno-drutvena scena ovdje se zapravo ispisuje
u podlozi sentimentalno-romantine prie o enskoj dui, ime se, naravno, ne
umanjuje didaktiki uinak romana. Naprotiv, raslojenost i destrukcija jednog
ivotnog obrasca dobivaju svoj puni smisao kada se postave i opiu u dimenziji
isto tako dezintegrirane enske svijesti. Pri tome se enskost funkcionalizira u
smislu prezentiranja razliitih drutvenih/socijalnih/klasnih svijesti predstavljenih
unutar ljubavnih pria Minke Zuhri, begovice i njene uiteljice Line Jagdieve.
Tako, recimo, Minkina spiritualno-imaginarna ljubav, potraujui idealnog
mukarca, neprestano gubi bitke sa dinaminom prirodom novog vremena, dok

iznevjerenim idealima "disciplinirana" Lina trijumfuje u eri pozitivistikog

ekonomisanja vremenom i emocijom. Iskazana u sentimentalno-romantiarskom
dekoru enje, sanja i ljubavnih jada, Minka ne odstupa od modela pasivne
(patrijarhalne) djevojke koji se bio ustalio u knjievnosti preporodnog perioda.
Ona bi u tom kontekstu bila autentian primjer klase u propadanju, jer je njena
ivotna pria postavljena tako da, usprkos momentima intelektualnog zrenja,
oituje dezintegriranu, nestabilnu svijest. Imamo li na umu injenicu da je
onovremeni roman u osnovi "poduavao" pravilnoj drutveno-politikoj
orijentaciji, jasno je da se, u ovom sluaju, traginim ishodima Minkinog
ljubavnog ivota simbolizira povijesna istroenost begovske aristokracije kojoj
ona pripada.
Suprotno Minki, Lina Jagdieva je utjelovljenje "realne" ene. Njen kontakt sa
drutvenom stvarnou je neposredniji, to joj naposljetku omoguava i status
koji kao uiteljica zauzima. Dok Minka nestaje u izmaglici sanja i slutnji, uivajui
vie ideju ljubavi no njeno konkretno ispunjenje, Lina je suoena sa istinskim
emocijama i strastima. Mada je i njen ivot obiljeen potragom za pravom
ljubavlju, moe se rei da su Linina iekivanja realnija. Naravno, njena
"iskuavana" emocija sasvim je razumljiva ukoliko je poistovjetimo sa namjerom
da se nasuprot aristokratskom principu uitka za kojim traga Minkin soj, postavi
princip svrhovitosti koji zagovara stasavajua graanska klasa. Stoga e,
naposljetku, "evolucija" Lininog ljubavnog iskustva biti zaokruena majinstvom.
Ljubavi se sada, u kontekstu graanskog prakticizma, daje sasvim druga
dimenzija: reproduktivna. injenica da se Lini tek kad postane majka usauje
osjeaj moralne odgovornost otkriva tendenciju da se majinstvu da odreeni
politiki znaaj, budui da, kako vidimo na ovom primjeru, ujedinjuje pragmatinu
enstvenost sa pragmatinou graanskog morala. Ideja "svrhovite" ljubavi u
romanu je eksplicirana govorom Nadi-begovog prijatelja doktora Stramma kojeg
bismo mogli razumjeti kao navjestitelja te nove etike.
Stari sveenici su drali svako uivanje i sve to pogoduje ovjeku grijehom, pa u
tom bi se mogla i ljubav tumaiti. Samo taku ljubav; naime odnoaj ovjeka i ene
smatrao bih dozvoljenim, koji bi bio izvan niskih i sebinih zabluda. Popunjavanje
ljudstva, a ne stvaranje trulea stvaranje generacija, a ne dekadencu ovjeka,
treba biti ena. Takvu je enu bog stvorio. (Bjelevac, str. 301)
Budui da se roman zavrava prizorom brane idile uiteljice Line i trezvenog,
obrazovanog Beet-bega, moemo zakljuiti da se politiko-povijesna dimenzije
ovog teksta iscrpljuje u propagiranju ideje graanskog drutva. Naroito ako
imamo na umu da junakinja prie Minka, kao i ostali akteri oronulog feudalnobegovskog svijeta, nestaje sa scene.

Moemo li, naposljetku, roman koji enino prisustvo u povijesti nanovo ispisuje u
zapletima ljubavne prie, likom junakinje koja gubi sve bitke umire negdje na
fronti, smatrati romanom o emancipiranoj eni? Naravno da ideja o emancipaciji
postaje upitna kad se gradi unutar prie koja uspostavlja povijesne modalitete
mukarac-ena, odnosno javno-privatno. Raspored likova u romanu, pri tome

nedvosmisleno otkriva stereotipnu podjelu uloga prema kojoj mukarac (Sahurbeg, Beet-beg ili Bahri-beg) funkcionira kao bie povijesti, politike i umjetnosti,
dok ena prisustvo u tom ekskluzivnom prostoru osigurava tek slijedei
mukarca. U akcijama koje poduzima Minka, a koje bi nas trebale uvjeriti u njenu
emancipiranost, oitujemo jedino predrasudu prema kojoj je enski princip
drugotni, odnosno podloni, jer mu je temeljna funkcija da sljedbenikom ulogom
omogui (r)evoluciju. Inae, u osnovi ona ostaje bie izolirano kompleksnim
unutarnjim ivotom, koji je snanije odreuje no povremeni izleti u "povijesnost".
Ilustrativno je i to to ena u ovom romanu ne posjeduje svoj prostor. Ona je
jednostavno ispisana u okvirima njene emotivne egzistencije: da bi sve ostale
znamenke prisutnost izgubila. Minka, naprimjer, ivi unutar posjeda kojim
raspolau drugi, domovinu usvaja posredstvom mua a kao svijet markira se
nizom sanjarija i matarija. Lina ivi u meuprostoru avanture, bivajui tamo gdje
je nosi elja za sigurnou. Upravo u tom opredjeljenju na enskost koja se
registrira u apstrakciji ljubavnih doivljaja, nalazimo osnovno proturjeje
nastojanju da se Minkinim likom reprezentira identitet neovisne ene. Pitamo se
moe li ena biti emancipirana, ako njena svijest i emocija (dua?) jo uvijek
projektiraju folklorno-sentimentalnu viziju ivota, koliko je i njen lik odraz istih
tradicionalnih predstava o eni.
Mada bismo mogli pomisliti da je Lina blizu emancipacije njen lik je podjednako
kao i Minkin "uklopljen" u moduse tradicionalnog vienja ene. Jer, iako osjenena
atributima intelektualke, ona pridobiva jasan i konaan identitet tek kada postane
majka. Do tada, ona je preputena ljubavnoj avanturi i flertu, raspoluena izmeu
strastvene ljubavnice i nestabilne intelektualke. U oba sluaja identitet ene
konstruiran je i prezentiran prema ustaljenim modalitetima enskog, produciranih
u kulturolokim standardima drutva.
U kolikoj mjeri tekst "oslobaa" enu uviamo i na osnovu injenice da je pria o
njoj uglavnom ispriana glasom superiornog pripovjedaa unutar kojeg su
asimilirane perspektive drugih o Minki, a ponajmanje njen glas. Da budemo
precizniji, Minki je rijetko ponuena prilika da govori, a samim tim i misli. Izmeu
nje i onoga to izraava posreduje pripovjeda. Pri tome, spomenuti pripovjedni
glas identificira se sa glasom kolektiva/arije kao navodnih svjedoka prie o
Minki, Nadi-begu i Lini. Sve se, dakle, svodi na injenicu da je projekt
emancipacije "zapeo" unutar tradicionalno projektirane slike o eni kojoj se nije
mogao oduprijeti. Istovremeno, ideja emancipacije gubi se u intenzitetu traginog
kraja koji svojom transparentnou ini da roman ostane prosvjetiteljski vie u
smislu zagovaranja prozapadnjake orijentacije bosanskohercegovake kulture
(politike?), no u primjeru enske revolucije.