Vrste kurikuluma

SADRAJ

1. Uvod. 3
2. to je kurikulum?. 3
3. Osnovne komponente kurikuluma 4
4. Vrste kurikuluma............................................................. 7
4.1. Oficijelni (slubeni) kurikulum.......................... 7
4.2. Stvarni ili realni kurikulum................................ 8
4.3. Formalni kurikulum...........................................

4.4. Neformalni kurikulum........................................ 10

4.5. Otvoreni kurikulum............................................. 13
4.6. Integrirani kuirkulum............................................ 13
4.7. Prikriveni kurikulum............................................. 14

Uvod
to je kurikulum?
Jezino odreenje
Uz knjigu Colina J.Marsha Kurikulum:temeljni pojmovi na poznati
jezikoslovac dr. Josip Sili dao je svoje miljenje o rijei kurikulum
(curriculum). Engleska rije curriculum potjee iz latinskog jezika i openito
znai hod, ali kroz pouku ili obuku, a ne kroz ivot. U tom hodu kroz
pouku nailazi na na plan i na program pouke. Ona meutim ne znai samo plan
ili samo program pouke, ona ne znai ni samo uenje, studiranje, nego i
obrazovanje i sve ono to ono nosi sa sobom. Znaenje te rijei curriculum je
sloeno pa je ne bi bilo dobro prevesti rjeima koje to sloeno znaenje ne bi
obuhvatile. To je jedan od najvanijih razloga zato je struka prihvatila tu rije, a
nije odlueno da se ta nova rije prevodi. I u hrvatskom jeziku prihvaena je kao
kurikulum.
Definicije kurikuluma
U novije se vrijeme sve ee nudi pojam curriculum koji predstavlja
razvoj i procesno planiranje, ukupan plan aktivnosti kole, usmjereno planiranje
koje nudi ciljeve i sadraje, metodiku, ukljuujui i medijalnu pomo.
(Lavrnja, 1998., 33)
esto se pod kurikulumom objanjava cjeloviti tijek odgojno-obrazovnog
procesa, a sadri ciljeve odgoja i obrazovanja, sadraje, nastavne medije,
metode, situacije i strategije i naine evaluacije. (Bratko,Ljubin,Matijevi, 2000.
prema Slunjski, 2001.)
U pedagokom pojmovniku (Mijatovi i sur., 1999., 648) kurikulum se
tretira kao pojam koji .. obuhvaa preciznu i sustavnu ukupnost planiranog
odgoja i obrazovanja (cilj, zadae, organizacija, metode, mediji, strategije i
evaluacija uenja)... a temeljna mu je karakterstika ueniku orijentirano
uenje.
Kurikulum se moe objasniti s onim to se dogaa u uionici ili
laboratoriju (Eliason&Jenkins, 1986.). Kurikulum bi trebao osigurati
mogunosti za razvoj djeteta u svim podrujima uz intelektualni ili kognitivni
razvoj. Programi bi trebali odgovoriti na pitanja ZATO? (odnosi se na ciljeve i
zadatake), TO? (sadraji i aktivnosti), i KAKO? (odnosi se na nain
ostvarenja ciljeva, zadaa i planiranih sadraja).

Pojedini autori
(Mijatovi, Previi, uul, 2000.) izjednaavaju
definiciju nastavnog plana i programa s definicijom kurikuluma, zato jer se
najee u tom obliku i koriste. Ovi autori smatraju da se rije kurikulum ve
toliko udomaila u strunim krugovima da ju ne treba izbjegavati. Kurikulum
ili nastavni plan i program je cjelovita, sustavna i ukupna planiranost
obrazovanja i odgoja koja se odnosi na zadae, vrijeme te naputke o organizaciji
i metodama rada uz precizno odreenje to uenici trebaju nauiti i usvojiti na
primjerenoj razini znanja i umijea. (Mijatovi, Previi, uul, 2000., 136)
Isti autori govore o doprinosu kurikuluma inovacijama koje su se potvrdile
tijekom znanstvenih istraivanja u zadnjih dvadesetak godina. Ovdje emo
izdvojiti samo neke iz njihovog rada:
Uvid i odgovornost uitelja u zamisli kurikuluma i jasne zadae koja se
stavlja pred uitelje
Uinkovito rjeavanje pitanje preoptereenosti uenika tj. preopirnog
sadraja
Kurikulum osigurava uiteljima razliitih disciplina uvid u povezanost
njihovog rada s radom drugih uitelja
Kurikulum pomae roditeljima i uenicima shvatiti to se od njih oekuje
Kurikulum omoguuje individualizaciju rada s uenicima
Kurikulum optimalnije rjeava pitanja kao to su opseg zadaa,
raspoloivo vrijeme, ponavljanje i utvrivanje gradiva, vrjednovanje rada
i povratne informacije ueniku i roditelju
I dr.
I po ovom navedenom moe se prepoznati znaaj koji donosi tako usustavljen
nastavni plan i program. Osim toga, on osigurava veu autonomiju uitelja,
slobodu u odabiru udbenika i metoda rada. Kurikulum omoguuje svakom
djetetu pouzdani standard stjecanja znanja.
Osnovne komponente kurikuluma
U stvaranje kurikuluma ukljuene su razliite skupine ljudi koji u svezi s
tim obavljaju odreene zadae. Colin Marsh je u svojoj knjizi Kurikulum
pokuao izraditi popis kljunih pojmova o kurikulumu. U tu je svrhu izvrio
analizu nekoliko udbenika koji se koriste na sveuilitima nekoliko zemalja
(SAD, Kanada, Velika Britanija, Australija). Temeljem vrlo iscrpne analize dao
je svoj pregled bitnih kljunih pojmova za razumijevanje kurikuluma.
C.Marsh je odluio analizirati est osnovnih kategorija koje je podijelio u
module, a svaki modul usmjerio prema odreenom kljunom pojmu, njegovim
glavnim obiljejima, slabostima i jakim stranama.

Za potrebe ovog rada napravit emo samo grafiki pregled odabranih

kljunih pojmova i modula i njihovih meusobnih odnosa bez ikakvih dodatnih
pojanjenja.

1. Ueniko gledite
Sredine za uenje
Skriveni kurikulum
Kurikulum i spol

Odluivanje o kurikulumu
Ispiti

2. Nastavniko gledite
Vodstvo i ravnatelj kole

Ovlaivanje
nastavnika

Kritika
nastavnika
Udbenici

3. Planiranje i razvoj kurikuluma

Razvoj kurikuluma temeljen na sreditu
Situacijska analiza
Razvoj kurikuluma
temeljen na koli

Namjere, ciljevi i zadaci

Tylerov model
Walkerov model

Okviri kurikuluma

Odabir metode
Model akcijskog
istraivanja
Ocjenjivanje i testiranje

4. Upravljanje kurikulumom

Uvoenje novina i promjena

Upravljanje
Kurikulumom

kolska
vijea

Uspjene kole
i poboljanje kola

Ocjenjivanje
kola

Provedba kurikuluma

5. Ideologija kurikuluma

kolski predmeti
Reforma
Kurikuluma

Sociologija
Znanja

Povijest
Kurikuluma

Teoretiziranje o kurikulumu
i rekonceptualisti

VRSTE KURIKULUMA
1. OFICIJELNI (SLUBENI) KURIKULUM
Nacionalni (ili slubeni, oficijelni) kurikulum se odreuje unutar
nacionalnog sustava (Mijatovi, Previi, uul, 2000.), a odnosi se na svu
mladu generaciju u odreenoj dravi i predstavlja obvezu za sve te naglaava
jednake mogunosti i standardizirane razine obrazovanja i odgoja za sve
uenike bez iznimke. Isti autori govore i o nekim vanijim znaajkama
nacionalnog kurikuluma. Ovdje emo navesti samo neke:
osiguravanje jednakog standarda i kvalitete obrazovanja u sklopu
ostvarivanja osnovnih ljudskih prava
osiguravanje razvoja i zatite svih pozitivnih osobitosti nacionalnog
kurikuluma
osiguravanje
provoenja meunarodnih preporuka u podruju
obrazovanja (npr. zdravstveno, ekoloko, ljudska prava, europske
vrijednosti i dr.)
osiguravanje mehanizama za uvoenje promjena u kurikulum i kole
osiguravanje takvog izbora zadaa, strukture i konfiguracije znanja koje
e mladom narataju omoguiti nacionalnu superiornost i natjecanje na
meunarodnom tritu
putem kurikuluma osigurati podrku nacionalnim ciljevima svih aspekata
razvoja drutva
ostvarivanje visoke razine konstruktivnog i kreativnog , sposobnosti za
cjeloivotno obrazovanje i sudjelovanje u inovacijama
i dr.
I u Republici Hrvatskoj postojei nastavni programi predstavljaju znaajan
problem u poboljanju kvalitete osnovnog obrazovanja. To znai da e ih trebati
poboljati ili potpuno zamijeniti novim nacionalnim kurikulumom. 1 U Republici
Hrvatskoj istraivanja govore u prilog izrade novog nacionalnog kurikuluma za
1

Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu , Centar za istraivanje i razvoj obrazovanja proveo je2003. godine
istraivanje pod nazivom EVALUACIJA NASTAVNIH PROGRAMA I RAZVOJ MODELA KURIKULUMA
ZA OBVEZNO OBRAZOVANJE U HRVATSKOJ . Voditelj projekta je dr.sc. Branislava Baranovi. U saetku
rezultata istraivanja donose i elemente prijedloga metodologije rada na razvoju nacionalnog kurikuluma za
obvezno obrazovanje u RH, Zagreb, travanj, 2004. (www.idi.hr)

obvezno obrazovanje. Novi nacionalni kurikulum bi trebao nastati na temelju

partnerstva svih sudionika i korisnika obrazovanja, a ne kao do sada na temelju
centralistikog i administrativnog pristupa.
Osnivanje Nacionalne komisije za curriculum (Mijatovi, 2002.) kao stalno i
trajno povjerenstvo, jedan je od najvanijih zadaa u razvoju hrvatskog
kolstva. Zadae koje bi trebalo obaviti mogle bi se ukratko svesti na ove:
a)
usvajanje jedinstvene metodologije postupka izrade
nacionalnog curriculuma
b)
prijedlog konfiguracije znanja
c)
nain uvoenja curriculuma i kriteriji provjere
d)
kriteriji interne i eksterne evaluacije
e)
definiranje standarda znanja i pismenosti za pojedine
segmente sustava i podruja znanja. (Mijatovi, 2002., 121)
2. STVARNI ILI REALNI KURIKULUM je kurikulum koji odgovara na
potrebe lokalne zajednice i kole i realna je posljedica meusobnog utjecanja i
zajednice i kole.
3. FORMALNI KURIKULUM
Formalni kurikulum se ostvaruje tijekom formalnog obrazovanja (formal
education) koje se odnosi na obrazovanje unutar kolskog sustava (Pastuovi,
1999.). Moe se takoer odnositi i na formalno obrazovanje odraslih, meu
kojima ima i mladih. Osim drave koja je de facto glavni organizator
temeljnog kolskog sustava u formalnom obrazovanju odraslih mogu kao
pokretai sudjelovati razne vjerske zajednice, vosjka, velika poduzea i dr.
Vano je istai da formalni kurikulum u formalnom obrazovanju zavrava
dobivanjem svjedodbe tj. javne isprave.
Na razvoj formalnog kurikuluma utjeu mnogi imbenici. Chris Livesey,
jedan je od autora koji je dao prikaz mogueg modela (Models of Power) koji je
u uskoj vezi s oblikovanjem kurikuluma. Pluralistiki model prikazan je na
grafikonu na slici 1.
Ovaj model u najirem smislu govori o tome da postoje razliiti drutveni
imbenici i drutvene grupe koje su ukljuene u oblikovanje formalnog
kurikuluma. Ti drutveni imbenici ukljuuju slijedee:
- ekonomsku i politiku prirodu drutva unutar kojeg se obrazovni sustav
razvija,
- nivo razvoja tehnologije u drutvu . Autor navodi da u Velikoj Britaniji, a
pretpostavljamo i u veini ostalih zemalja, postoje razliite drutvene
grupe koje mogu imati interesa i ukljuuju se u oblikovanje formalnog

kolskog kurikuluma: roditelji, zaposleni radnici, uitelji, profesori,

vlada, politike stranke, ostali strunjaci.
Unutar ovog modela izuzetno je vana uloga vlade koja isto tako, zastupajui
interese odreenih grupa, na neki nain , vri utjecaj u ime nacionalnih interesa,
slobode izbora, jednakost mogunosti itd. Meutim, utjecaji vlasti predstavljaju
ravnoteu moi izmeu nekih drutvenih grupa kao to su: politike stranke,
birako tijelo, poslovni interesi, profesionalne grupe itd.

Shaping the Curriculum:

A Pluralist Model.
(pluralistiki model)

Educational Establishment (obrazovanje)

School Teachers (kolski uitelji)
University Academics(univerzitetski profesori)
Administrators (slubenici)

Political Parties
(politike partije)

Pressure Groups

Socialist
(socijalisti)
Conservative
(konzervativci)
Liberal
(liberali)

Mass Media
( mediji)

Government (Vlada)

Electorate (birako
tijelo)

The Formal Curriculum

(Formalni kurikulum)

Government

Parents (roditelji)
Religious Organisations
(religijske organizacije)
Employers (zaposlenici)
Professions (profesije)

Local Education Authorities (LEAs)

(lokalne obrazovne vlasti)

Slika 1. Prema Chris Livesey Education and Training, Shaping The Formal Curriculum2

4. NEFORMALNI KURIKULUM
Kreiranje neformalnog kurikuluma ostvaruje se u okviru neformalnog
obrazovanja izvan redovnog kolskog sustava (Pastuovi, 1999.). Moe, ali i ne
2

O tome vidjeti vie na: www.sociology.org.uk

10

mora zavriti dobivanjem potvrde o uspjeno savladanom obliku obrazovanja.

Neformalni kurikulum se priprema za razliite oblike edukacje kao to su npr.
seminari, teajevi i dr.
Neformalno obrazovanje je bilo, izmeu ostalog, shvaeno i kao
obrazovna alternativa i razvojna strategija isto tako kao i posljedica bezbrojnih
problema koji su nastali kao rezultat disfunkcije obrazovnog sustava ili je
kreiran s njegove strane.
Prema J.D.Ekundayo Thompsonu (1995.) postoje razlike u odreivanju
neformalnog kurikuluma jer se vrlo esto vezuje uz formalni kurikulum u
formalnom obrazovanju. Autori koji se bave teorijama kurikuluma u
neformalnom obrazovanju govore da postoje argumenti koji podupiru postojanje
neformalnog kurikuluma:
- postojee teorije kurikuluma jako ovise o formalnom obrazovnom
sustavu, a rezultat je pokuaj prebacivanja te teorije u neformalni sektor,
- slijedee opravdanje autori vide u tome da je veina radova o kurikulumu
nastalo u svezi sa kolom.
Autori tijekom 80-tih i 90-tih godina uoavaju napredak u statusu neformalnog
obrazovanja i razvoju neformalnog kurikuluma zahvaljajui brojnim strunim
radovima.
Determinante neformalnog kurikuluma
U svom radu Curriculum Development in Non-Formal Education J.D.
Ekundayo Thompson je pokuao identificirati i raspraviti o imbenicima koji bi
prema njegovom miljenju morali utjecati na neformalni kurikulum. Neki od
ovih imbenika su vaniji, a ovise o stupnju utjecaja koji upotrebljavaju.
Sljedea ilustracija pokuava sintetizirati vanije elemente. Ono pretpostavlja da
su uitelji, uenik i okolina temeljni za razvoj neformalnog kurikuluma. Ovi
elementi, i neki drugi, ine kurikulum u neformalnom obrazovanju znaajno
drugaijm od onog koji je zastupljen u formalnom sektoru.

ODGOJNOOBRAZOVNE
POTREBE

11

OKOLINA

SVRHA

POUAVATELJ
(facilitator)

ONAJ
POLAZNIK
KOJI
UI

PEDAANDRA
GOGIJA

STRUKTURA

ISKUSTVO

Slika 2. imbenici koji determiniraju neformalni kurikulum prema J.D.Ekundayo

Thompson Curriculum Development in Non-Formal Education3

POLAZNIK
Izmeu polaznika i voditelja trebala bi se stvoriti simbiotska veza. Neki
autori smatraju da bi polaznik, kroz svoje iskustvo mogao biti izvor novih
znanja za voditelja. injenica je da se u velikoj mjeri znaaj pridaje iskustvu
polaznika u neformalnom obrazovanju i obrazovanju odraslih, premda to moda
nije toliko oigledno.

ODGOJNO-OBRAZOVNE POTREBE
Veina autora se slae da potrebe onih koji ue odreuju kurikulum. Mora
postojati razumijevanje za potrebe i interese polaznika i njihove okoline.

Za neformalni kurikulum pronaen izvor na www.eric.ed.gov. autora J.D.Ekundayo Thompson Curriculum

Development in Non-Formal Education, African association for literary and adult education, 1995., Kenya

12

SVRHA
Svako neformalno obrazovanje ima nekoliko svrha ovisno o polazniku i
njihovim razliitim potrebama.
ISKUSTVO POLAZNIKA
Polaznici mogu znaajno obogatiti proces uenja vlastitim iskustvima.
Vano je razvijati uzajmni odnos izmeu voditelja i polaznika u svrhu njihove
uzajamne koristi.
PEDA-ANDRAGOGIJA
Neformalno obrazovanje nema metodu kao takvu. Postoji nekoliko
metoda koje bi trebale biti odreene pojedincem ili grupom polaznika. Autor
naglaava da postoji znaajan broj ljudi (odraslih i djece) koji nisu nikada bili u
koli, onih koji su bili, ali su prekinuli kolovanje, koji su sudionici neformalnog
obrazovanja. Metode u obrazovanju odraslih ne mogu se primijeniti u radu s
djecom.
Spajanje pedagogije i andragogije u peda-andragogiju dokazuje injenicu
da su pedagogija i andragogija korisne metode u neformalnom obrazovanju.
STRUKTURA
Struktura podrazumijeva unutarnju zakonitost i efikasnost kurikuluma.
OKOLINA
Okolina u ovom kontekstu znai situaciju uenja, sredina u kojoj se
dogaa transakcija pouavanja-uenja. Svaka situacija je razliita i okolinske
varijable kao to su priroda grupe polaznika, sredstva i organizacijska struktura
imaju ogroman utjecaj. Prema zadanim imbenicima (na slici iznad) trebalo bi
zakljuiti da prikladnost bilo kojeg modela u razvoju kurikuluma u neformalnom
obrazovanju treba ovisiti o tome koliko se ovi imbenici uzimaju u obzir.
Openito, razvoj kurikuluma u neformalnom obrazovanju tendira prema
konvencionalnim putevima. Sistematski pristup koji je zastupljen u razvoju
kurikuluma u formalnim sistemima moe biti prepoznat i u neformalnom
sektoru. Kurikulum u neformalnom obrazovanju karakterizira razliitost, i to
razliitost u potrebama i heterogenost polaznika koji ukljuuju odrasle,
adolescente, mlade koji su izvan obrazovnog sustava i mnoge druge.

13

Razliitost potreba i raznolikost programa pretpostavlja da je razvoj kurikuluma

u neformalnom obrazovanju situacijski, a odabir metoda, tehnika, pristupa i
modela ovisi o situaciji.
5. OTVORENI KURIKULUM
To je onaj kurikulum kojeg uitelji svake kole prilagoavaju svojim
specifinim uvjetima, potrebama i osobitostima svojih uenika. Na taj nain
stvaraju kurikulum kole. Kreiraju ga i primjenjuju u suradnji s roditeljima i
lokalnom zajednicom i zajedniki su odgovorni za kvalitetu obrazovanja.
Osnovna mu je karakteristika da se razvija unutar stvarnih ivotnih situacija ili
pojava, a ne negdje izvan ili iznad njih. Otvoreni kurikulum nije gotov
programski dokument nego teorijski okvir u kojem se osnovni odgojni
problemi, proizali iz prakse, moraju rijeiti. (Slunjski, 2001, 22). Znatno je
ee primjenjiv u programiranju sadraja predkolske ustanove, a i razvijen je s
ciljem rjeavanja osnovnih problema institucionalnog odgoja predkolske djece.

6. INTEGRIRANI KURIKULUM
U tenji stvaranja kvalitetnog predkolskog kurikuluma u kojem bi se trebalo
voditi rauna o poticanju cjelovitog razvoja linosti, tj. brinuti se o svim
podrujima razvoja djeteta, kurikulum treba biti cjelovit u skladu s prirodom
uenja djeteta, a ne rascjepkan. Tu tenju naglaava sve vei broj autora (Hentig,
1997., Bruner, 2000., i dr. Prema Slunjski, 2001.) Pojam integriranog
kurikuluma nije prisutan samo u autora koji se bave predkolskim odgojem i
obrazovanjem, ve i onih koji se bave osnovnokolskim i srednjokolskim
obrazovanjem, posebno u SAD-u.
Istraivanja pojedinih autora4 govore u prilog znaaja integriranog
kurikuluma i na razini osnovnokolskog i srednjokolskog obrazovanja.
Nastojanja su
usmjerena na utvrivanje vee efikasnosti integriranog
kurikuluma i u svezi s tim tvrdi se da iskustva u djejim vrtiima trebaju
posluiti kao model za implementaciju integriranog kurikuluma kroz najranije
godine obrazovanja u osnovnoj koli. Razmatra se i pet modela implementacije
u srednju i visoku kolu (vie u Ross,A. I Olsen, K., 1993., prema Walker,
1996).
7. PRIKRIVENI KURIKULUM (HIDDEN CURRICULUM)
4

Vars, G.F.-Beane, J.A. (2000.). Integrative Curriculum in a Standards-Based World (2000.); Walker, D.
(1996.). Integrative Education; navedi lanci I dr. mogue je nai na www.eric.ed.gov.

14

Literatura ga oznaava kao onaj kurikulum koji je suprotan ili razliit od

javnog (slubenog) kurikuluma (Bai, 2000). To pretpostavlja da se sadraj
prikrivenog kurikuluma moe tonije odrediti tek onda kada se prethodno
utvrdi sadraj javnog, slubenog kurikuluma.
Postojanje prikrivenog kurikuluma (hidden curriculum) u znanstvenu
literaturu uveli su autori Phillip W. Jackson 1968. godine i Benson Snyder 1971.
godine (Pastuovi, 1999.,134-136).
Drugi su autori u razmatranju koncepta prikrivenog kurikuluma krenuli od
Pastuovieve definicije prema kojoj prikrivene ciljeve i sredstva za njihovo
postizanje zovemo prikriveni kurikulum (Pastuovi, 1999., 134). Prikriveni
kurikulum se moe odrediti na vie razliitih naina (Gordon, 1994., prema
Pastuovi, 1999.):
a)
Prikriveni kurikulum kao afektivni izlazi edukacije. Tu
spadaju nauene vrijednosti, norme, stavovi koje su nune za
socijalnu integraciju. Nisu propisani programom ili nekim
drugim pravilima ustanove, ali je za uenika dobro da ih se
pridrava.
b)
Prikriveni kurikulum kao kontekst. Organizirano uenje koje
se odvija u kolskom okruju utjee na vrijednosti, stavove i
navike polaznika kole kao i na socijalno uenje mimo
postojeeg programa. Vrlo esto ti odnosi u koli preslikavaju
drutvene odnose u drutvu.
c)
Prikriveni kurikulum kao proces. U ovom dijelu naglaava se
razlika izmeu prikrivenog i slubenog kurikuluma, a odnose se
na nain pouavanja sadraja. Kod pouavanja uitelj alje
odreene neverbalne poruke prema kojima uenici vrjednosno
interpretiraju kurikulum. Te radnje mogu biti svjesne ili
nesvjesne, ali zasigurno utjeu na stavove uenika. To posebice
moe doi do izraaja u procesu ispitivanja i ocjenjivanja.
Uenici e dati prednost onim sadrajima koje i uitelj vrednuje.
I Marsh (Marsh, 1994.) govori o postojanju skrivenog kurikuluma i
posebno mu posveuje jedno poglavlje u svojoj knjizi. Smatra da o skrivenom
kurikulumu postoje mnoga kritika stajalita. Bowles i Gintis (1976., prema
Marsh, 1994.) smatraju da se rad kola svodi na odravanje kapitalistikog
sustava budui da se u njima uspostavljaju odreeni drutveni odnosi, da su
uenika drutvena iskustva odreena klasi ili rasi ili spolu kojem pripadaju te
zagovaraju stajalite o postojanju vie skrivenih kurikuluma.
Michael Apple (prema Marsh, 1994.) u nekoliko razliitih izvora takoer
govori o skrivenom kurikulumu u znanju (visokostatusno i niskostatusno
znanje), u proizvodnji kulture te reprodukciji kadrova u kolama.

15

LITERATURA:
1. Bai, S. (2000). Koncept prikrivenog kurikuluma. Napredak, 141 (2),
170-180.
2. udina-Obradovi, M. (1990). Nadarenost-razumijevanje, prepoznavanje,
razvijanje. Zagreb: kolska knjiga
3. Delors, J. (ur.) (1998). Uenje, blago u nama. Zagreb: EDUCA
4. Eliason, C.F. and Jenkins, L.T. (1986). A Practical Guide to Early
Childhood Curriculum. Columbus: Merrill Publishing Company, USA
5. George, D. (2005). Obrazovanje darovitih, Kako identificirati i obrazovati
darovite i talentirane uenike. Zagreb: EDUCA
6. George, D. and Hughes, K. (2001). Enrichment activities for More Able
Students. The Chalkface Project, Great Britain
7. Marsh, C.J. (1994). Kurikulum: temeljni pojmovi. Zagreb: EDUCA
8. Mijatovi, A. (2002). Obrazovna revolucija i promjene hrvatskog
kolstva. Zagreb: Hrvatski zemljopis
9. Mijatovi, A. (ur.), (1999). Osnovne suvremene pedagogije. Zagreb:
HPKZ
10.Mijatovi, A. , Previi, V., uul, A., (2000). Kulturni identitet i
nacionalni kurikulum. Napredak, 141 (2), 135-145
11.Pastuovi, N. (1999). Edukologija. Zagreb: Znamen
12.Slunjski, E. (2001). Integrirani predkolski kurikulum. Zagreb: Mali
profesor
13.Stevanovi, M. (2003). Daroviti kao pokretai kurikulumskih promjena.
U Gojkov., G. (ur.), Mesto darovitih u kurikularnoj reformi. Vrac: Via
kola za obrazovanje vaspitaa, str. 70-77
14.Van Tassel-Baska, J. (2005.). Gifted programs and services: what are the
nonnegotiables?. Theory Into Practice
15. Vars,G.F.-Beane, J.A. (2000.). Integrative Curriculum in a StandardsBased World (www.eric.ed.gov.)
16. Walker, D. (1996.). Integrative Education (www.eric.ed.gov.)

16