Professional Documents
Culture Documents
Uloga Ljekarnika U Lijecenju Astme
Uloga Ljekarnika U Lijecenju Astme
Uvod
Nezarazne kroni ne bolesti, osobito astma, u stalnom su porastu, posebice kod djece
i mladei. Tom vanom zdravstvenom problemu Svjetska zdravstvena organizacija je
u suradnji s Ameri kim nacionalnim institutom za bolesti srca, plu a i krvi, te vode im
svjetskim pulmolozima, razvila me unarodni program GINA (engl. Global Initiative for
Asthma).
Europski forum nacionalnih farmaceutskih udruga (EuroPharm Forum) izradio je
projekt Pharmacy- based Asthma Services". Svrha projekta i protokola jest pomo i
ljekarnicima pri savjetovanju osoba oboljelih od astme.
Protokol se sastoji od tri nivoa:
savjetovanje o tehni kim pitanjima,
savjetovanje usmjereno na ishod terapije i
pra enje kontrole astme.
Glavni ciljevi su:
bolje upoznavanje osoba o samoj bolesti i lije enju,
poboljanje op eg zdravstvenog stanja,
sprje avanje nuspojava izazvanih lijekovima,
edukacija obitelji oboljelih od astme.
to sve podrazumijeva sveobuhvatna ljekarni ka skrb?
Sveobuhvatna ljekarni ka skrb podrazumijeva sudjelovanje ljekarnika u aktivnostima
za o uvanje zdravlja i prevenciji bolesti. Provo enje ljekarni ke skrbi posebno je
vana za kroni ne bolesnike, starije osobe i djecu. U lije enju astme ljekarni ka skrb
obuhva a:
- prepoznavanje bolesti postavljanjem pitanja: Ostajete li bez daha? ujete li
zvidanje"? Osje ate li pritisak u prsima? Kaljete li esto? Ako postoji i jedan
potvrdni odgovor pacijenta moramo uputiti lije niku.
- prepoznavanje neadekvatne kontrole: U razgovoru moemo provjeriti u inak
terapije postavljenjem pitanja, primjerice: Bude li vas simptomi no u? Koristite li lijek
vie nego vam je propisano? Obavljate li normalno sve fizi ke aktivnosti? U ovom
slu aju potrebno je savjetovanje o ispravnoj upotrebi inhalatora i pomagala za
inhalaciju.
- sustavno informiranje o lijekovima: upozoriti na pravilnu primjenu, pokazati
pacijentu kako se koriste inhalacijski lijekovi.
- prepoznavanje nesuradljivosti: strah od nuspojava (objasniti pacijentu kako
sprije iti nuspojave), komplicirana upotreba inhalatora (objasniti i pokazati primjenu).
- prepoznavanje i spre avanje nuspojava: upozoriti pacijenta na acetilsalicilnu
kiselinu (lijek izbora za astmati are je paracetamol jer ne djeluje preko
prostaglandina).
- edukacija pacijenata o svrsi i na inu samokontrole: pokazati pravilnu upotrebu
mjera a PEF-a, (engl. peak expiratory flow) tj. mjera a vrnog protoka zraka.
- pra enje rezultata terapije.
Ljekarnik je zbog svoje dostupnosti, esto u prilici davati stru ne savjete o kroni nim
bolestima dinih putova osobama koje ve boluju ili osobama koje imaju pove an
rizik od oboljenja. Stoga ljekarnik mora pruiti korisne i to ne informacije o lije enju i
mogu oj prevenciji bolesti. Razumljivo je da je za potpun uspjeh nuna dobra
suradljivost s bolesnikom i dodatna edukacija ljekarnika.
Upalna reakcija u dinim putovima uklju uje interakciju velikog boja stanica i
medijatora i dovodi do:
1. hiperreaktivnosti - preosjetljivosti bronha na razli ite stimulanse,
2. edema sluznice dinih putova,
3. hipersekrecije bronhijalnih lijezda i pove anog stvaranja sluzi,
4. hipertrofije glatkih mii a,
5. remodeliranja (trajne promjene strukture) dinih putova.
Limfociti su klju ne stanice alergijske upale. Dijelimo ih u dvije grupe T i B. Limfociti
B stvaraju imunoglobuline (IgG, M, A, D i E) ime postaju nositelji humoralne
imunosti. Limfociti T, sazrijevaju u timusu, glavne su stanice celularnog imunolokog
odgovora. Limfociti T se obi no dijele u pomo ni ke (Th, CD4+) i citotoksi ne (Tc,
CD8+). Aktiviranjem limfocita osloba aju se kemijski vrlo aktivni medijatori, citokini
koje s obzirom na podrijetlo nazivamo limfokinima. Th limfociti se s obzirom na vrstu
citokina koje osloba aju mogu podijeliti na: Th0, Th1,Th2 limfocite. Najvaniji citokini
koje osloba aju Th1 limfociti su INF- i IL-2 dok Th2 limfociti lu e IL4 koji stimulira
limfocite B i odatle sintezu IgE, te IL3 i IL5 koji stimulira aktivnost drugih upalnih
stanica, prvenstveno eozinofila.
Mastociti i bazofili tako er sudjeluju u alergijskoj upali u dinim putovima
astmati ara. Na povrini ovih stanica nalaze se receptori za IgE. Vezanjem molekula
IgE za te receptore upalne stanice postaju aktivirane. Ako molekula alergena koji je
uzrokovao stvaranje IgE povee dvije susjedne molekule IgE na povrini mastocita ili
bazofila do i e do aktivacije te upalne stanice i osloba anja razli itih upalnih
medijatora u njezinu okolinu. Neki od oslobo enih medijatora, histamin, triptaza,
leukotrijeni uzrokuju akutne simptome alergijske astme. U roku od nekoliko sati
stvaraju se medijatori kasne alergijske reakcije - citokini (interleukini, faktor nekroze
tumora - TNF i faktori stimulacije kolonija granulocita i makrofaga) koji imaju vanu
ulogu u nastajanju i odravanju kroni ne upale dinih putova kod bronhijalne astme.
Bronhalna hiperreaktivnost (BHR) je jedno od osnovnih obiljeja astme. U irem
smislu BHR zna i pove anu preosjetljivost i pove an stupanj suenja dinih putova
kao odgovor na razli ite podraaje koji u normalnim uvjetima ne mogu proizvesti
takav odgovor. Tu su vani okolini initelji (npr.virusna infekcija) i genetska
predispozicija. Glavni uzrok hiperreaktivnosti bronha je upala. Upalni medijatori
obi no mijenjaju aktivnost autonomnog iv anog sustava u traheobronhalnom stablu
i to prvenstveno pove avaju i tonus simpatikusa koji uzrokuje suenje dinih putova.
Hiperreaktivnost bronha se moe objektivno dokazati razli itim provokacijskim
testovima. Pozitivan rezultat tog testa je vrijedan, katkada i odlu uju i dijagnosti ki
kriterij.
Klasifikacija astme
Prema svojoj etiologiji astma moe biti ekstrinzi na, alergijska, uzrokovana tipom 1
alergijske reakcije na okoline alergene i posredovana protutijelima klase IgE ili
intrinzi na, kriptogena koja se javlja nakon tre eg desetlje a ivota u kojoj je
koncentracija IgE normalna. Poseban oblik astme je pojava egzacerbacije na
ingestiju acetilsalicilne kiseline u sklopu trijade astma, polipoza i intolerancija
anlagetika i "astma u naporu", tj. bronhospazam u naporu nakon izlaganja suhom i
hladnom zraku.
1. Alergijska (atopijska, ekstrinzi ka) astma koja je e a kod djece nego kod
odraslih. Pacijenti koji boluju od atopijske astme obi no pate i od drugih atopijskih
6
oboljenja, naro ito od alergijskog rinitisa i atopijskog dermatitisa. Rizik se pove ava
ako postoji obiteljska povijest atopije. Nivo IgE antitijela se moe odre ivati u krvi.
Kod velikog broja pacijenata postoji pozitivna obiteljska anamneza alergijskih
oboljenja. Alergeni koji dovode do senzibilizacije su naj e e: alergeni grinje ku ne
praine, pelud drve a, trava i korova. Alergijska astma obi no prolazi u odraslom
dobu, ali se moe poslije i ponovno javiti.
2. Nealergijska (neatopijska, intrizi ka) astma uglavnom se javlja kasnije (poslije
30 godine ivota) i nije povezana s alergijom (atopijom). Nije pra ena alergijskim
oboljenjima i nivo IgE je normalan. Ovaj oblik astme moe biti izazvan naporima,
lijekovima (npr. astma uzrokovana acetilsalicilnom kiselinom), snanim emocijama ili
se javlja u sklopu kroni ne opstruktivne bolesti plu a, virusnih infekcija ili uslijed
izlaganja tetnim tvarima na radnom mjestu (slu aj kod osoba kod kojih astma
nastaje kao profesionalno oboljenje).
Prema smjernicama GINA iz 2004. nalaz plu ne funkcije prije po etka lije enja astme
sluio je kao temelj klasifikacije bolesti prema njezinoj teini, ali i kao temelj
preporuka za njezino lije enje. Astma se tada klasificirala kao povremena,
intermitentna i trajna, perzistentna, tj. blaga, umjerena, teka i vrlo teka (tablica 1).
Posljednje dvije vrste, trajna teka i trajna vrlo teka zahtijevaju hospitalno lije enje.
Stupanj teine odre uje se prema najloijem parametru.
S vremenom se ova klasifikacija napustila jer bolesnik nakon zapo etog lije enja i
poboljanja plu ne funkcije prelazi iz jedne u drugu kategoriju.
Tablica 1. Stupnjevi astme kod nelije enih bolesnika prema GINA smjernicama
iz 2004. godine
1. stupanj
Povremena
astma
Dnevni
simptomi
4.
2. stupanj Blaga 3.
Umjerena
stupanj Teka
stupanj
trajna astma
trajna astma
trajna astma
svakodnevni
trajni
>2 x mjese no
> 1 x tjedno
esti
Teina napada
nekad remeti
uobi ajene
dnevne aktivnosti
Napadi
zahtijevaju
svakodnevno
udisanje
salbutamola
No ni
simptomi
2 x mjese no
Teina i
trajanje
napada
Od nekoliko sati
do nekoliko dana.
Nema simptoma
izme u napada
Plu na
funkcija
PEF
80%
80%
60 - 80%
60 %
o ekivanog, PEF o ekivanog, PEF o ekivanog, PEF o ekivanog,
varijabilnost <20% varijabilnost 20% varijabilnost >
PEF
- 30%
30%
varijabilnost >
30%
Napadi su teki
i esti te
ograni avaju
fizi ku aktivnost
prisutan je dva puta na tjedan ili rje e. Plu na funkcija u ovih bolesnika je normalna,
a egzacerbacije bolesti nema.
Dijagnosti ki postupci
Klini ka dijagnoza astme u znatnoj je mjeri temeljena na tipi nim anamnesti kim
podacima o simptomima kao to su epizode zaduhe, sipnje (wheezing), kalja i
pritiska u prsima.
Dijagnoza astme postavlja se na temelju anamneze i klini ke slike, a potvr uje se
mjerenjima plu ne funkcije spirometrijom. Klini ka dijagnoza astme u znatnoj je mjeri
temeljena na tipi nim anamnesti kim podacima o simptomima kao to su epizode
zaduhe, sipnje (wheezing), kalja i pritiska u prsima. Pri procjeni simptoma vano je
utvrditi podatke o njihovu nastanku (nakon izlaganja alergenu, naporu, iritansima,
one i enjima zraka, lijekovima), sezonskoj pojavnosti, pozitivnoj obiteljskoj
anamnezi za astmu i druge alergijske bolesti. Obrasci simptoma koji zna ajno
sugeriraju dijagnozu astme jesu varijabilnost, pogoranja no u te dobar odgovor na
lijekove za astmu. Detaljna anamneza mora uklju iti podatke o povezanosti
simptoma s astmom (npr. obiteljska anamneza), procjenu teine bolesti te
identifikaciju mogu ih pokreta a napadaja i pogoranja.
Mjerenje plu ne funkcije (funkcionalna dijagnostika) spirometrijski ili mjerenjem
vrnog ekspiracijskog protoka (PEFR, engl. peak expiratory flow rate) omogu ava
procjenu teine bronhoopstrukcije, reverzibilnosti i varijabilnosti bronhoopstrukcije te
omogu ava potvrdu dijagnoze. U bolesnika koji imaju simptome koji su konzistentni s
dijagnozom astme, a imaju urednu plu nu funkciju mjerenje reaktivnosti bronha moe
pomo i u postavljanju dijagnoze. Osnovni preduvjeti za provo enje funkcionalnog
testiranja za dijagnozu astme jesu prethodno isklju ivanje akutnih upalnih stanja
dinog sustava. To su: akutna upala dinih putova, cijepljenje ivom vakcinom,
neposredno udisanje dinih iritansa, puenje i sl.
Spirometrija
Spirometrija je metoda kojom se objektivno mjeri plu na funkcija, a daje podatke o
plu nom kapacitetu i protocima u dinim putovima, te daje uvid u stupanj
neprohodnosti dinih putova. Spirometrijski nalazi pomau dijagnosticiranju astme,
odre ivanju stupnja teine bolesti ili napada i modificiranju doze lijekova.
Bronhoopstrukcija se moe mjeriti na vie na ina. Osnovne metode za procjenu
bronhoopstrukcije jesu spirometrija s mjerenjem dinami kih plu nih volumena i
protoka te mjerenje PEFR-a.
Spirometrijska procjena trebala bi biti po etna funkcionalna procjena pri utvr ivanju
dijagnoze astme te ju treba provesti prije uvo enja inicijalne terapije kako bi se
utvrdile prisutnost i teina po etne bronhoopstrukcije.
Spirometrijska metoda mjeri stati ke i dinami ke plu ne volumene i kapacitete te
protoke (vitalni kapacitet [VC], forsirani vitalni kapacitet [FVC], forsirani ekspiratorni
volumen u 1. sekundi [FEV1], Tiffeneauov indeks [FEV1/FVC], vrni ekspiratorni
protok [PEF], forsirani ekspiratorni protok pri 25% FVC-a [FEF75], forsirani
ekspiratorni protok na 50% FVC-a [FEF50], forsirani ekspiratorni protok na 75% FVCa [FEF25]). Spirometrijsko mjerenje ima dobro utemeljen protokol za kontrolu
kvalitete te propisane odgovaraju e standarde od kojih je posljednji objavljeni i
Testiranje u naporu
Spiroergometrija je standardna metoda za procjenu pacijenata s bronhospazmom
prouzro enim naporom. Testiranje uklju uje 6 - 10 minuta submaksimalnog napora
pri 85 - 90% o ekivane maksimalne sr ane frekvencije i mjerenje spirometrije nakon
napora tijekom 15 - 30 minuta. Definirana grani na vrijednost za pozitivnost testa jest
pad FEV1 za 15% nakon napora.
Procjena alergijskog statusa
Procjena alergijskog statusa je vrlo vana u obradi pacijenata za koje se sumnja da
imaju alergijsku bolest dinih putova. Tim procjenama mogu se detektirati mogu i
pokreta i napada. Danas se u redovitoj klini koj praksi za procjenu alergijskog
statusa koriste in vivo (koni ubodni test) i in vitro metode (odre ivanje specifi nih
IgE-protutijela).
Koni ubodni test (SPT) preporu en je kao primarna metoda za dijagnozu alergije
posredovane IgE-om u ve ini alergijskih bolesti. Ova metoda ima dobru osjetljivost i
specifi nost, omogu uje istodobno multialergeno testiranje, brzo o itanje nalaza,
fleksibilnost, ima niske trokove, prihvatljive je sigurnosti i omogu uje prezentaciju
rezultata bolesniku. Anamneza i SPT su zlatni standard" u identifikaciji klini ki
relevantne alergije. Pozitivan nalaz ovih testova upu uje na senzibilizaciju, a ne na
alergijsku bolest. Poviena razina ukupnog IgE-a i eozinofila nespecifi ni su nalazi te
je potrebno razmotriti i druge mogu e uzroke njihove prisutnosti.
Potencijalne mane SPT-a uklju uju varijabilnost nalaza uzrokovanu tehnikom osobe
koja testira i osobe koja test o itava i interpretira. SPT-om se moe utvrditi
preosjetljivost na gotovo sve alergene koji uzrokuju alergijski rinitis i astmu uz korisnu
procjenu razine preosjetljivosti na odre eni alergen. Za testiranje treba rabiti
standardizirane alergenske pripravke poznate koncentracije izraene u
standardiziranim biolokim jedinicama. Odabir alergena koji se rabe za inicijalno
testiranje treba biti primjeren regiji i podneblju u kojem se obavlja testiranje ili iz kojeg
bolesnik potje e. Po potrebi se inicijalni odabir dopunjava dodatnim alergenima,
ovisno o anamnesti kim podacima. Uz odabrane alergene obavezne su pozitivna
(otopina histamina konc. 10 mg/mL) i negativna (otapalo) kontrola. U naem
podneblju minimalan odabir alergena treba uklju ivati alergene: grinja ku ne praine
(Dermatophagoides pteronyssinus), epitela ma ke i psa te peluda trava (Poaceae),
breze (Betula pendula), lijeske (Corylus avellana), limun ike (Ambrosia artemisiifolia)
i crnog pelina (Artemisia vulgaris). U osoba iz priobalja testiranje treba dopuniti
alergenima peluda crkvine (Parietaria officinalis), masline (Olea europaea) i
empresa (Cupressaceae).
Indikacije za SPT u alergijskim bolestima uklju uju:
rinitis, rinokonjunktivitis, rinosinusitis, alergijski konjunktivitis,
astmu,
atopijski dermatitis,
reakcije na hranu koje se manifestiraju kao anafilaksija, akutna urtikarija ili
akutno pogoranje egzema,
suspektnu alergiju na lateks,
te stanja u kojima specifi ni IgE moe imati ulogu u patogenezi (npr. odabrani
slu ajevi kroni ne urtikarije).
Kontraindikacije uklju uju:
10
11
Stupanj 2
Stupanj 3
Stupanj 4
Stupanj 5
SABA po potrebi
Odabir temeljne Odabrati jedno Odabrati jedno
terapije
od
od
Niske doze
IKS-a
LTRA
Srednjevisoke
doze ICS-a
LTRA
Anti-IgE
Niske doze
SR teofilin
IKS+LTRA
Niske doze
IKS+SR teofilin
IKS - inhalacijski kortikosteroidi; LABA - dugodjeluju i simpatomimetici; SABA kratkodjeluju i simpatomimetici; LTRA - antagonisti leukotrijenskih receptora; SR postupno otputanje
Temeljna terapija u stupnjevima 2-4 istaknuta sjen anjem ("bold") je terapija prvog
izbora. Nie navedeni lijekovi u 2. i 3. stupcu su manje u inkoviti alternativni odabiri.
Nie navedeni lijekovi u 4. i 5. stupcu dodaju se prema potrebi lijekovima prvog
izbora za 4. stupanj.
12
Za po etno lije enje astme u nelije enih bolesnika naj e e se primjenjuju lijekovi 2.
ili 3. terapijskog stupnja. Ako bolesnik uz lijekove pojedinog terapijskog stupnja ima
obiljeja nekontrolirane ili djelomi no kontrolirane astme, potrebno je prije i na vii
terapijski stupanj. Obrnuto, ako je astma u potpunoj kontroli u razdoblju duljem od 3
mjeseca doputeno je prije i na nii terapijski stupanj. (Farmakoterapijski priru nik,
2010.). Kada se postigne kontrola bolesti, rabi se pristup "step down", odnosno u
slu aju nepostizanja kontrole, "step up".
Bronhodilatatori
Ako se beta 2 agonisti kratkog djelovanja koriste vie od 2 puta tjedno, zna i da
astma nije dobro regulirana i da su potrebni lijekovi za kontrolu bolesti.
Njihov primarni u inak u astmi je dilatacija bronha, a to je posljedica njihova
direktnog djelovanja na 2 adrenoreceptore u glatkom mii ju. 2 agonisti stimuliraju
2 adrenergi ke receptore u bronhijima to dovodi do aktivacije adenil-ciklaze i
pove ane sinteze cikli kog adenozin monofosfata (cAMP-a). cAMP pove ava
deponiranje kalcijevih iona (Ca2+) u sarkoplazmatskom retikulumu ime se smanjuje
intracelularna koncentracija Ca2+ iona neophodnih za kontrakciju, te nastaje
relaksacija bronhijalne muskulature (bronhodilatacija) i smanjuje se osloba anje
medijatora upalne reakcije. Dodatno, ti lijekovi mogu pove ati kliners sluzi
djelovanjem na cilije, smanjuju edem inhibiraju i eksudaciju plazme, stabiliziraju
stani nu membranu mastocita .
2 adrenergi ki agonisti naj e e se daju u obliku inhalacija aerosola, praka, a neki
od njih se mogu davati i oralno ili injekcijama. U lije enju astme upotrebljavaju se
dvije skupine 2 adrenergi kih agonista:
- beta 2 agonisti kratkog djelovanja: salbutamol i terbutalin. Daju se inhalacijom,
maksimalni u inak pojavljuje se unutar 30 minuta, a traje etiri do est sati. Navedeni
lijekovi upotrebljavaju se za kontrolu simptoma, isklju ivo po potrebi. Koristimo ih u
napadima astme i za prevenciju simptoma kroni ne astme. Ako se ovi lijekovi koriste
vie od 2 puta tjedno, zna i da astma nije dobro regulirana i da su potrebni lijekovi za
kontrolu bolesti.
- beta 2 agonisti dugog djelovanja (salmeterol, formeterol, indakaterol). Daju se
inhalacijama i djeluju oko 12 sati. Ne koriste se po potrebi, daju se redovito, ali
isklju ivo kao dodatna, adjuvantna terapija bolesnicima u kojih se astma ne moe
primjereno regulirati inhalacijskim glukokortikoidima. Ovi lijekovi sprje avaju no nu
astmu i osiguravaju produljenu zatitu protiv naporom izazvane bronhokonstrikcije.
Dugo djeluju e 2 adrenergi ke agoniste treba koristiti isklju ivo u kombinaciji s
inhalacijskim kortikosteroidima, kontraindicirani su kao monoterapija u lije enju astme.
13
Tablica 3.
2 adrenergi
Monoterapija
salbutamol
salmeterol
Inhaler
Odrasli: 2 x 25 g (moe se pove ati na 4
x25 g ); Djeca 2 x 25 g
Diskus
Odrasli: 2 x 50 g
Djeca: (iznad 4 g.) 1 x 50 g na dan
indakaterol
budenozid+formoterol
beklometazon + formoterol
Antimuskarinski lijekovi
Iako su s vremenom antikolinergici postali prva linija bronhodilatacijskog lije enja
kroni ne opstruktivne plu ne bolesti (KOPB), mnogi ih lije nici tradicionalno propisuju
i u astmati ara.
Najvaniji antiasmatik iz ove skupine je ipratropij.
Ipratropij antagonizira kontrakciju bronha uzrokovanu parasimpati kom stimulacijom,
koja se pojavljuje u astmi uzrokovanoj razli itim iritanatnim podraajima, a moe se
pojaviti i u alergijskoj astmi. Ipratropij je kvarterni derivat N-izopropilatropina.
Navedeni lijek nije selektivan blokator muskarinskih receptora pa je mogu e da
blokadom M2 autoreceptora na kolinergi kim iv anim zavrecima pove ava
osloba anje acetilkolina, a da smanjuje u inkovitost njegova antagonizma na M3
receptorima glatkog mii ja.
Ipratropij inhibira pove anje sekrecije sluzi te moe pove ati mukocilijarni kliners
bronhijalne sekrecije u astmi. Ne utje e na kasnu fazu upale u astmi. Ipratropij se
daje u obliku inhalacija. Vrlo se slabo apsorbira u cirkulaciju te ne djeluje zna ajno na
muskarinske receptore, osim na one u bronhima. Maksimalan u inak lijeka pojavljuje
se oko 30 minuta nakon promjene, a traje 3-5 sati. Rijetko uzrokuje nuspojave,
14
Ksantini
U klini koj medicini se upotrebljava teofilin (1,3-dimetilksantin), koji se moe koristiti i
kao teofilin etilendiamin, poznat kao aminofilin. Teofilin ima bronhodilatorno
djelovanje, ali je manje u inkovit u odnosu na 2 adrenergi ke agoniste.
Relaksiraju i u inak na glatkom mii ju propisuje se inhibiciji fosfodiesteraze,
izoenzima s posljedi nim povienjem razine cAMP-a i antagonizmi adenozina. U
bolesnika s astmom primjenjuje se u kombinaciji s inhalacijskim kortikosteroidima ili
kao alternativa inhalacijskim kortikosteroidima. Intravenski se daje u tekim akutnim
napadajima bronhalne astme. Koristi se i za olakanje simptoma kroni ne
opstruktivne plu ne bolesti. Manje je efikasan od inhalacijskih lijekova. Njegova
upotreba je ograni ena uskim terapijskom indeksom, po ivot opasnom toksi no u
(manifestira se konvulzijama, aritmijama) i brojnim klini ki vanim interakcijama
(ciprofloksacinom, eritromicinom i dr. lijekovima). Neeljena djelovanja mogu se
pojaviti ve pri plazmatskim koncentracijama teofilina viim od 110 mol/l.
Odre ivanje plazmatskih koncentracija teofilina neophodna su kod bolesnika u kojih
se lijek daje intravenski. Kao nuspojave lijeka ponekad se javljaju probavni simptomi
(anoreksija, mu nina, povra anje), nervoza, tremor. Ozbiljne nuspojave na razini
kardiovaskularnog sustava i SS-a mogu se pojaviti kad koncentracije lijeka u plazmi
prije e 200 mol/l. Najozbiljniji nepoeljni u inak na razini kardiovaskularnog sustava
su aritmije, koje mogu biti fatalne.
Ksantini se daju u obliku oralnih retard pripravaka i nije mogu a primjena
inhalacijama. Udarna doza aminofilina moe se dati u obliku spore intravenske
injekcije, a potom se nastavlja s intravenskom infuzijom lijeka.
Teofilin se dobro apsorbira iz probavnog trakta, a metabolizira se u jetri. Poluvrijeme
eliminacije lijeka u plazmi u odraslih je oko osam sati, a znatno varira u razli itih
osoba.
Brojne su interakcije teofilina s drugim lijekovima. Koncentraciju u plazmi sniavaju
lijekovi koji pove avaju aktivnost enzima P450 kao to su rifampicin, fenobarbital,
fenitoin, karbamazepin. Suprotno lijekovi koji inhibiraju P450 kao to su oralni
kontraceptivi, eritromicin, ciprofloksacin, blokatori kalcijevih kanala, flukonazol,
cimetidin, pove avaju koncentraciju teofilina u plazmi.
15
teofilin
Kortikosteroidi
Ubrzo nakon otkri a kortikosteroida, sredinom prolog stolje a, po eli su se uspjeno
koristiti u lije enju astme. Njihova dugotrajna primjena, esto potrebna u teim
stanjima, bila je limitirana nuspojavama. To je potaknulo razvoj inhalacijskih oblika
ovih lijekova.
Protuupalno djelovanje kortikosteroida
Osnovu protuupalnog djelovanja kortikosteroida u astmi ini smanjeno djelovanje
citokina, posebice Th2 citokina koji cirkuliraju i aktiviraju eozinofile koji su odgovorni
za poticanje produkcije IgE te ekspresiju IgE receptora.
Protuupalno djelovanje koritkosteroida bazira se i na inhibiciji sinteze prostaglandina,
leukotrijena i interleukina (IL) IL-4 i IL-5. Pored toga kortikosteroidi smanjuju
proliferaciju mastocita, eozinofila i T limfocita i njihovu infiltraciju u bronhijalnu
mukozu i smanjuju vaskularnu permeabilnost. Bronhodilatorno djelovanje
kortikosteroida potje e od smanjene sinteze prostaglandina i leukotrijena. Oni ne
uzrokuju brzu relaksaciju bronhijalne muskulature jer ne djeluju direktno na glatki
mii , te stoga imaju mali efekt na akutnu bronhokonstrikciju. Kortikosteroidi u terapiji
astme potenciraju efekat adrenergi kih agonista na glatke mii e bronhija, jer
pove avaju broj adrenergi kih receptora u plu ima.
Inhalacijski kortikosteroidi
Inhalacijski kortikosteroidi daju se kod svake trajne astme kod osoba kod kojih je
neophodna primjena inhalacijskih 2 adrenergi kih agonista vie od dva puta tjedno,
ako simptomi remete spavanje vie od jednom tjedno ili ako je pacijent u posljednje
dvije godine imao pogoranje astme koje je zahtijevalo primjenu sistemskih
kortikosteroida.
Inhalacijski kortikosteroidi (IKS) trenutno su zlatni standard u lije enju trajne astme.
IKS su djelotvorniji od ostalih osnovnih lijekova u svim aspektima kontrole astme,
poboljanju simptoma i plu ne funkcije te smanjenju bronhalne hiperreaktivnosti. Oni
su jedini temeljni lijekovi koji dugotrajnom upotrebom smanjuju rizik od smrti uslijed
astme.
Inhalacijski kortikosteroidi daju se kod svake trajne astme kod osoba kod kojih je
neophodna primjena inhalacijskih 2 adrenergi kih agonista vie od dva puta tjedno,
ako simptomi remete spavanje vie od jednom tjedno ili ako je pacijent u posljednje
dvije godine imao pogoranje astme koje je zahtijevalo primjenu sistemskih
kortikosteroida. Ovi lijekovi su efikasni u profilaksi, ali ne i u napadu astme jer nemaju
16
Niska dnevna
doza (g)
Srednja dnevna
doza (g)
Visoka dnevna
doza (g)
beklometazondipropionat
Qvar
100-200
>200-400
>400-800
flutikazonpropionat
100-250
>250-500
>500-1000
budezonid
200-400
>400-800
>800-1600
ciklenozid
80-160
>160-320
>320-1280
Oralni kortikosteroidi
Sistemski kortikosteroidi su efikasni u prevenciji i u napadu astme. Me utim, zbog
mogu ih neeljenih efekata treba ih koristiti samo za dugotrajnu kontrolu astme kod
pacijenata kod kojih druga terapija nije bila efikasna. Osim kra e primjene u
bolesnika u kojih nije postignuta kontrola astme primjenom inhalacijskih
kortikosteroida, kao i u onih koji imaju akutne napadaje. Oralni prednizolon i
prednizon su naj e e koriteni kortikosteroidi. Po etak djelovanja oralnih
kortikosteroida je odloen i moe pro i od 4-12 sati do postizanja klini kog efekta. Iz
tih razloga nuno je zapo eti terapiju rano u toku akutnih egzacerbacija simptoma
astme.
Nuspojave oralnih kortikosteroida
Kao nepoeljni u inci IKS-a javljaju se orofaringealna kandidijaza i disfonija (uslijed
atrofije glasnica). Orofaringealna kandidijaza moe se sprije iti ispiranjem usta
vodom nakon primjene IKS-a. Mogu je i kaalj te iritacija grla.
Sistemska neeljena djelovanja IKS-a su rijetka kada se primjenjuju u niskim i
srednjim dozama. Me utim, pri primjeni ve ih doza (1000-1500 g/dan) mogu se javiti
supresija nadbubrene lijezde, smanjena kotano-mineralna gusto a, moe do i do
atrofije koe.
17
18
GINA smjernice
GINA (engl. Global Initiative for Asthma) daju globalne smjernice za lije enje i prevenciju astme. GINA je
osnovana 1993. godine. 2002. godine osnovan je GINA Science Committee koja se bavi prou avanjem
objavljenih istraivanja o astmi, te preporu uje promjene u smjernicama za lije enje i prevenciju. GINA smjernice
su prihva ene i u Hrvatskoj.
Tablica 7. Stupnjevito lije enje astme (prire eno prema GINA smjernicama, revizija 2009. godina)
Stupanj 1
Stupanj 2
Stupanj 3
Stupanj 4
Stupanj 5
SABA po potrebi
odabir temeljne terapije
odabrati jedno od:
niske doze
IKS+LABA
srednje visoke
doze IKS+LABA
oralni
kortikosteroidi
(najnia doza)
LTRA
srednje visoke
doze IKS
LTRA
anti IgE
SR teofilin
SABA
19
Vrste inhalera
Primjena lijekova u terapiji astme najefikasnija je putem inhalacije. Me utim, ukoliko se inhalacija nepropisno
izvodi dolazi do pove anog odlaganja lijeka u orofarinksu i pove ane u estalosti neeljenih efekata. ak 75%
pacijenata nepravilno koristi inhalere.
Danas na tritu postoji tri tipa ure aja za inhalacije: nebulizeri- inhalatori ili elektroraspriva i, MDI (metereddose pressurized inhaler) - inhaler aerosola ili raspriva fiksnih doza te DPI (dry powder inhaler) - inhaler suhog
praha ili raspriva prakastog lijeka.
pove aj sliku
Raspriva i fiksnih doza kojima se udie lijek koji se nalazi u aerosolu imaju uobi ajenu skra enicu MDI (engl.
metered dose inhaler). MDI koji sadre -agoniste ili kortikosteroide postali su temelj lije enja astme. Ove
pumpice sadre potisni plin. Uslijed visokog tlaka unutar spremnika, aktiviranjem MDI osloba a se pojedina na
doza lijeka. Upotreba ovih MDI zahtijeva dobru koordinaciju aktiviranja MDI i udisaja.
Glavna pogreka pri koritenju MDI-a je prebrzo udisanje, potrebno je udisati sporom i dubokom inhalacijom.
Mana MDI inhalera je nedostatak broja a doza i zbog potisnog plina mogu izazvati kaalj. MDI je jo uvijek tip
inhalera koji se najvie propisuje unato tome to ga veliki dio bolesnika ne koristi pravilno. Statisti ki podaci
govore da ak 72% astmati ara ne koristi pravilno MDI ako im nisu dane upute, a 48% ih koristi krivo i kad su im
dane upute za pravilno koritenje. Pravilnom primjenom MDI ak 1/3 doze lijeka ne dopire do plu a. Tu je vano
preporu iti bolesniku, ukoliko izostaje pravilna koordinacija udaha i pritiska, da se koriste komore za inhaliranje
(spaceri).
Etape pravilnog koritenja:
- Protresti pumpicu.
- Izdahnuti iz plu a zrak sve do granice nelagode.
- Staviti pumpicu u usta.
- Zapo eti polagan, dubok i snaan udah te istovremeno pritisnuti inhaler.
- Udahnuti do granice nelagode i zadrati zrak 5-10 sekundi. Lagano izdahnuti.
- Ukoliko je propisano jo jednom ponoviti.
- Isprati usta vodom.
*za ciklenozid vrijedi postupak primjene, osim zadnjeg upozorenja - kod primjene ciklonozida nije potrebno usta
ispirati sa vodom.
20
Qvar Autohaler
Autohaler je udahom aktivirani inhaler kod kojeg je eliminirana potreba koordinacije inhalacije i aktivacije lijeka.
Pri tom na inu upotrebe bolesnik jednostavno skine poklopac, podigne polugicu i potom udahne lijek. U ovom
obliku, lijek dolazi u ultra sitnim esticama, ime se postie zna ajno bolja penetracija lijeka.
Etape pravilnog koritenja:
- Otvorite poklopac i podignite polugu da stoji uspravno.
- Izdahnite.
- Stavite inhaler u usta i okruite ga usnama, udahnite polagano i duboko.
- Zadrite dah oko 10 sekundi i polako izdahnite.
- Spustite polugu i zatvorite poklopac.
Pravilno koritenje Autohalera dostupno je na portalu http://www.plivazdravlje.hr/astma/autohaler
Tablica 8. MDI na hrvatskom tritu
Inhaler
Aktivna supstancija
Klasi ni MDI
Beklometazondipropionat; ciklenozid;
beklometazondipropionat + formoterol
pove aj sliku
DPI dry poweder inhaler u njemu su sitnije estice lijeka obi no pomijeane s krupnijim esticama laktoze koje
slue kao nosa lijeka. Svi DPI se koriste udisajem koji treba biti snaan i brz. U ovakvom spremniku lijek nije pod
pritiskom. DPI rjeava i problem koordinacije spomenut kod MDI. Poto je za aktivaciju potreban snaan udah, ovi
oblici nisu pogodni za djecu i starije kroni no iscrpljene plu ne bolesnike.
Za razliku od MDI-a gdje su razlike u vanjskom izgledu i na inu promjene vrlo male, kod DPI-a postoje velike
razlike u izgledu ure aja i na inu primjene lijeka.
Loa strana DPI-a je nekooperabilnost bolesnika, ne mogu se koristiti putem komora.
Etape pravilnog koritenja:
- Diskus se otvori tako da se jednom rukom dri vanjski dio, a palac druge ruke stavi u utor za palac i gura od
sebe dok se ne uje klik.
- Diskus se stavi pored usta i pomakne ru ica dok se ne uje klik.
- Diskus se jo uvijek dri dalje od usta i izdahne do granice nelagode.
- Nastavak staviti u usta i udahnuti naglo i duboko.
- Odmaknuti diskus i zadrati dah oko 10 sekundi, polagano izdahnuti.
- Zatvoriti diskus. Staviti palac u utor i okrenuti prema sebi dok se ne uje klik.
- Isprati vodom usta.
Novolizer lijek se ne nalazi pod pritiskom, lijek izlazi snagom udaha (aktivira se, okine udisajem).
21
Inhaler
Aktivna supstancija
diskus
salmeterol+flutikazon
turbohaler
formoterol+budezonid
novolizer
budezonid
Atomizatori
Atomizatori su ure aji za doziranje aerosola. Sastoje se od maske za lice kroz koju se dozira struja zraka ili kisika
koja sadrava finu maglicu otopine lijeka (obi no bronhodilatatora). esto se koriste u hitnim slu ajevima za brzo
lije enje bolesnika koji ima napadaj astme, ali su primjenjivi i za ku nu upotrebu.
Komore (spaceri)
Nekim pacijentima je komplicirana njihova upotreba, skuplja je od samog MDI-a, komora je velika, treba ju istiti,
moe se primijeniti samo doza po doza i nije prihva ena od strane bolesnika.
Ukoliko pacijent nije u stanju pravilno upotrijebiti dozirni inhaler, kao to je slu aj kod male djece, ili ima problema
s koordinacijom pritiska i udaha, poput starijih osoba, ili pak kod visoke iritabilnosti dinih putova, preporu uje se
koritenje pomagala tvz. spacera. To su pomagala koja olakavaju udisanje lijekova kod osoba koji imaju malu
snagu udisaja ili teko e pri primjeni. Radi se o plasti nim rezervoarima koje bolesnik jednim krajem stavlja u usta,
a u drugi stavlja pumpicu. Udisanjem iz komore i izdisajem kroz nos maksimalno se pove ava koli ina lijeka koji
ulazi u plu a. Za primjenu ovih komora nije potrebna koordinacija. Primjenom komore reducira se orofaringealni
depozit, popravlja se depozit u plu ima, a primjena je dobra za akutnu egzacerbaciju. Ipak, nekim pacijentima je
komplicirana njihova upotreba, skuplja je od samog MDI-a, komora je velika, treba ju istiti, moe se primijeniti
samo doza po doza i nije prihva ena od strane bolesnika.
Volumatic
pove aj sliku
Volumatik je zra na komora za odrasle i djecu iznad 5 godina.
Pravilna primjena volumatika:
- Protresti inhaler, skinuti pokopac, staviti usnik u otvor na volumatik.
22
Babyhaler
pove aj sliku
Astma plan
Najjednostavniji na in ja anja mii a je poja ano disanje, duboki i spori udisaji i izdisaji.
Vjebe dubokog disanja rezultiraju punijim i ja im disanjem, ja a se prsni ko i uve ava se
unos kisika.
Vjebe disanja su potrebne za ja anje dinog sustava kako bi se stekle navike kojima e se o uvati i unaprijediti
zdravlje. Najjednostavniji na in ja anja mii a je poja ano disanje, duboki i spori udisaji i izdisaji. Vjebe dubokog
disanja rezultiraju punijim i ja im disanjem, ja a se prsni ko i uve ava se unos kisika. Vjebe disanja provodi
fizioterapeut specijaliziran za postupke u bolestima dinog sustava i provode se u specijaliziranim ustanovama.
Vjebe disanja su vrlo vane jer bolesnici s astmom obi no imaju plitko disanje koje je nedovoljno za u inkovitu
izmjenu plina.
Za kontrolu astme potrebno je izbjegavati faktore koji provociraju napad. Neki od faktora su:
- duhanski dim bolesnici i njihovi uku ani ne smiju puiti. Puenje smanjuje efikasnost IKS-a i mogu isprovocirati
astmati ni napad. I pasivno puenje ima negativan utjecaj.
- ku na praina, grinje - potrebno je iz ku e ukloniti tepihe da se smanji ku na praina.
- gljivice - smanjenje vlanosti zraka na manje od 50 % smanjuje mogu nost nastanka gljivica.
- ivotinjska dlaka - pacijenti koji su alergi ni na ivotinjsku dlaku ne bi smjeli drati ku ne ljubimce.
23
- profesionalni iritansi - boje, lakovi i sl., ukoliko je pacijent na njih alergi an i razvio je tvz. profesionalnu astmu
treba razmisliti o promjeni aktivnosti
- pelud drve a i korova - astmati ari ne smiju izlaziti van kada je u zraku puno alergena, u vrijeme cvjetanja kada
je visoka koncentracija peludi u zraku. Preporu uje se izlaziti rano ujutro ili kasno nave er.
- respiratorne infekcije - potrebno se cijepiti protiv gripe.
- lijekovi - potreban je oprez kod uzimanja acetilsalicilne kiseline, nesteroidnih antireumatika,
blokatora.
Kontrola astme
Efikasna kontrola astme zahtijeva "proaktivni" i preventivni pristup bolesti, sli no kontroli oboljelih od dijabetesa i
povienog krvnog tlaka.
Tijekom posljednjih desetlje a postignut je zna ajan napredak u razumijevanju i lije enju astme. U ve ini
slu ajeva bolesnici s astmom posje uju lije nika zbog hitnog stanja. Efikasna kontrola astme zahtijeva
"proaktivni" i preventivni pristup bolesti, sli no kontroli oboljelih od dijabetesa i povienog krvnog tlaka. Preporu a
se redovita kontrola bolesnika s astmom svaka tri mjeseca. Dobro kontrolirana astma je karakterizirana dnevnim
simptomima, ne vie od dva puta tjedno, i no nim simptomima ne vie od dva puta mjese no. Peak flow mora biti
normalan. Vrlo je vano pacijentima napomenuti vanost samokontrole.
pove aj sliku
24
Tablica 10. Plan lije enja astme: Svjetlosni signali semafora nakon mjerenja na peak flow metru
ZELENA ZONA
OPASNO!!
Primjer iz prakse
Slu aj 1
K.K., stara 35 godina, javlja se na kliniku zbog astme i alergijskog rinitisa. Kalje i stee ju u prsima obi no no u i
rano ujutro tijekom cijele godine. U prolje e su ovi simptomi e i i izraeniji. Do sada njene tegobe nisu
zahtijevale hitnu intervenciju lije nika jer je uspjela probleme rijeiti salbutamolom koji joj je ordiniran pri prolom
pregledu i kojeg je koristila dva puta dnevno. U prolje e niti primjena salbutamola etiri puta dnevno nije uspjela
ukloniti smetnje. Koristi i antihistaminik.
Razmatranje slu aja
Koji tip astme ima ova pacijentica?
Koje bi sve testove trebala napraviti?
Je li uz astmu imala jo neku bolest?
Biste li ovoj pacijentici savjetovali jo neki lijek?
Je li opravdana upotreba antihistaminika ?
Rjeenje slu aja
25
Ova pacijentica ima izraenije simptome astme u prolje e to se moe povezati s izloeno u alergenima okolia.
KK ima astmu i alergijski rinitis. Koni test i alergijski testovi bili bi potrebni u cilju utvr ivanja etiologije astme.
Kako se simptomi pogoravaju u prolje e moemo zaklju iti da se radi o tzv. sezonskoj astmi.
Astma kod ove ene nije dobro kontrolirana i potrebno je za suzbijanje simptoma koristiti i temeljne lijekove u cilju
prevencije napada.
Za kontrolu astme vana je dobra kontrola alergijskog rinitisa, stoga je opravdano uzimanje i itranazalnih
kortikosteroida, koji su lijek prvog izbora, te antihistaminika.
Slu aj 2
AM, osamnaestogodinji mladi , imao je povremeno piskanje kada je hodao due vrijeme. AM je nedavno po eo
i i u teretanu, od tada su se njegove epizode piskanja pogorale. Obavljen lije ni ki pregled. Njegov PEF je 420
L/min. Dijagnosticirana mu je blaga astma. Lije nik je propisao salbutamol (MDI) po potrebi beclometazon (Qvar)
dva puta dnevno.
Razmatranje slu aja
Kakvu astmu ima ovaj pacijent?
to je uzrok pogoranja njegovog stanja?
Znamo li uzima li ispravno lijekove?
Rjeenje slu aja
Ovaj pacijent ima astmu koja je vjerojatno uzrokovana naporom, ali ne mogu se isklju iti grinje i praina u teretani.
Stanje mu se pogorava nakon vjebanja. Ovom pacijentu vano je objasniti vanost pravilne upotrebe lijekova
prije vjebanja i kontrole astme. Potrebno ga je savjetovati da lijekove, a to se osobito odnosi na salbutamol,
uvijek nosi sa sobom. Salbutamol bi trebao koristiti prije same fizi ke aktivnosti.
Literatura
1. Franceti I. i suradnici Farmakoterapijski priru nik, 2010.
2. Guyton A. C, Hall J. E. Medicinska fiziologija, 1995.
3. Franceti I, Vitezi D. Osnove klini ke farmakologije, 2007.
4. Rang H. P, Dale M. M, Ritter J. M, Moore P. K. Farmakologija, 2006.
5. Plavec D, Turkalj M, Erceg D. Funkcionalna dijagnostika astme, Medicus 2011; 20(2): 145-149.
6. Plavec D, Turkalj M, Erceg D. Procjena alergijskog statusa u bolesnika s alergijskom bolestima dinog sustava,
Medicus 2011; 20(2): 151-156.
7. GINA smjernice, revizija 2009. godina Dostupno na: http://ginasthma.org/ Datum pristupa: 28.2.2013.
8. Bencari L. Registar lijekova u Hrvatskoj, 2012.
9. Dhillon S., Raymond R. Pharmacy Case Studies, Pharmaceutical Press, 2009.
10. Bergman Markovi B, Vrdoljak D. Zbrinjavamo li ispravno odrasle bolesnike s astmom u obiteljskoj medicini?,
Medicus 2011;20(2):181-185
11. A.Vuki Dugac.Pravilno koritenje inhalera-put kontroli astme, Medicus 2013. u tisku.
12. S.Grle Popovi .Epidemiologija i zna aj astme, Medicus 2013. u tisku.
13. S.Banac. Epidemioloki aspekti alergijskih bolesti u djece, Pediatr Croat.2012;56:71-76.
26