1.

Uvod

Meudjelovanje povrina koje se nalaze u relativnom gibanju definirana je pojavom trenja i

troenja materijal uslijed sila koje se javljaju na tim povrinama. Znanost koja se bavi
problematikom trenja i troenja materijala kao i podmazivanja koje je potrebno radi
kontroliranja navedenih pojava, naziva se tribologija.
Da bi mehanizam funkcionirao ispravno, potrebno je pri samom dizajniranju uzeti u obzir i
triboloka svojstva. Glavni zadatak je optimalno upravljanje tokovima sile, energije i materije
kao i kombinacijama navedenih. Da bi bilo jasnije kako su navedeni tokovi povezani sa
tribolokim dizajnom, rad je podijeljen na 3 dijela.
Prvi dio tumai osnove tribologije, prikazuje elemente jednog tribosustava i hrapavost
povrine kao uvod u daljnju analizu pojmova tribologije.
U drugom dijelu su obraeni trenje te vrste troenja materijala i popratni mehanizmi samog
troenja. Podmazivanje i kontaktna mehanika su izostavljeni radi ogranienja opirnosti
samog rada.
Trei dio......

2. Osnove tribologije
Bit

tribologije

kao

znanosti

je

razumijevanje

prirode

postojeih

interakcija

na

meupovrinama kako bi se kvalitetno rijeili tehnoloki problemi koji su rezultat trenja i

troenja materijala u meusobnom relativnom gibanju. Tijekom meudjelovanja izmeu
povrina dolazi do djelovanja privlanih sila i prijenosa mehanike energije to dovodi do
promjene fizikalne i kemijske prirode meudjelujuih povrina materijala i topografije
povrine. Priroda i posljedice tih meudjelovanja odreuju ponaanje meupovrine kod
trenja i troenja, a i materijala u cijelini. Istraivanja u tribologiji usmjerena su na smanjivanje
negativnih posljedica trenja i troenja, kao to su direktni gubici energije i materijala, kao i
indirektni gubici tj. zastoji, sigurnost i promjene u okoliu. Postavljaju se dva suprotna
zahtjeva u primjeni: trajnost: otpornost na troenje materijala i izbjegavanje tetnog trenja i
troenja, i tehnologinost: sposobnost oblikovanja materijala obradom (korisno trenje i
troenje).
Tribologija obuhvaa osnovne i primjenjene discipline. Osnovne discipline opisuju prirodu
povrina, interakcije, gibanja i materijale dok primjenjene discipline opisuju utjecaj odabira
materijala, obradu povrine te podmazivanje povrina u primjeni. U osnovne discipline
spadaju fizika, kemija, matematika, mehanika fluida, mehanika i znanost o materijalima. U
primjenjene discipline spadaju materijali, obrada materijala, podmazivanje materijala i
mehanike konstrukcije.

2.1. Elementi tribosustava

Na slici 2.1. prikazani su elementi tribosustava. Dva materijala u kontaktu su u relativnom

gibanju, a meu njima se nalazi meu-sredstvo, odnosno mazivo. Ostali elementi su okolina u
koju mogu spadati korozijsko djelovanje i razni atmosferski utjecaji kao i drugi. Da bi se
postigli optimalni rezultati pri rjeavanju tribolokih problema potrebno je uzeti u obzir
okomito optereenje F, smjer gibanja i silu trenja koja je u suprotnom smjeru od smjera
gibanja, ulazno-izlazne protoke kroz sustav te razne smetnje i gubitke uzrokovane trenjem i
troenjem.

Slika 2.1. Elementi tribosustava

Osnovni triboloki elementi su hrapavost povrine, mehanizmi adhezije, fizikalno-kemijske

interakcije izmeu povrina u gibanju te mehanizmi trenja i troenja. Njihova uloga mora biti
razumljiva da bi se postiglo optimalno djelovanje, dugotrajna pouzdanost i ekonomska
opravdanost.

2.2. Hrapavost povrine

Hrapavost povrine prikazana je topografijom neke povrine. Skoro sve povrine u strojarstvu
naoko izgledaju glatke, ali uveane za odreeni broj puta dobivaju potpuni drugaiji smisao.
Hrapavost povrine uzrokuje da meusobni kontakt nastaje na diskretnim mjestima, gdje
dolazi do meupovrinske adhezije. Na slici 2.2. prikazana je topografija jedne povrine gdje
su mogu vidjeti stvarne vrijednosti jedne povrine kao to su: Rt najvea visina neravnina,
Ra srednja aritmetika udaljenost profila i l referentna duljina.

Slika 2.2. Topografija i karakteristike hrapavosti povrine

Srednja aritmetika udaljenost profila dobiva se pomou sljedee formule:

1
Ra= | y| dx .
l
Razlikuju se povrinski (konformni) kontakt i koncentrirani (nekonformni) kontakt. Za
triboloka razmatranja je vanija stvarna kontaktna povrina koja je mnogo manja od
nominalne povrine pri konformnom kontaktu koji je izraen pri kontaktu ravnih povrina.
Nekonformni kontakt se najee susree pri kontaktu zakrivljenih tijela kao to su valjii u
kontaktu sa prstenovima valjnog leaja. Kod ovog kontakta se oblikuje kontaktna povrina
koja ovisi o polumjerima tijela u kontaktu, njihovoj elastinosti i kontaktnoj sili koja djeluje
normalno na povrinu. Na slici 2.3. prikazani su sluajevi konformnog i nekonformnog
kontakta.

Slika 2.3. Vrste povrinskog kontakta

Meupovrine s visokim trenjem ne moraju nuno imati vee brzine troenja. Meupovrine
krutog maziva i polimera pokazuju relativno nisko trenje ali relativno visoko troenje, dok
povrine keramike pokazuju umjereno trenje ali ekstremno nisko troenje. To je dokaz da su
trenje i troenje posljedica naina i uvjeta u kojima se meudjelovanje odvija.

3. Trenje i troenje
Dosadanja istraivanja u tribologiji potrvdila su da svojstva trenja i troenja tog materijala
nisu njegova unutarnja svojstva ve su ovisna o nainu meudjelovanja. Kvanitativne
vrijednosti kao to su koeficijent trenja i mjera troenja ovise o strukturi sustava, varijablama
djelovanja (optereenje, kinematika, temperatura i vrijeme) te o meudjelovanju komponenti
sustava.

3.1. Trenje
Kad god se uspostavi kontakt izmeu dva tijela koja se nalaze pod utjecajem normalnog
optereenja, potrebna je sila da bi se ostvarilo relativno gibanje. Tangencijalna sila koja se
opire relativnom gibanju dviju povrina u dodiru naziva se silom trenja i jednaka je:
F= N
gdje je koeficijent trenja a N normalna sila.
Tri temeljna zakona trenja u suhim uvjetima (bez podmazivanja) dobivena su eksperimentalno
i glase:
1.) sila trenja djeluje uvijek u smjeru suprotnom od smjera gibanja,
2.) sila trenja funkcija je normalne sile koja djeluje na tijelo,
3.) sila trenja neovisna je o nominalnoj povrini kontakta.
Kako je na poetku reeno, trenje ovisi o kompleksnim meudjelovanjima koja ukljuuju
deformaciju povrinskih neravnina, ukupnu plastinu deformaciju mekeg materijala
uzrokovanu od strane tvreg materijala ili estica nastalih troenjem. Ugrubo reeno, trenje
nepodmazanih povrina kontrolirano je stvarnom dodirnom povrinom, jainom smicanja
dodirnih toaka stvarne povrina (vrhovi neravnina) i nainom na koji se te toke kidaju
tijekom relativnog gibanja.
Uz trenje je vezano rasipanje energije koje se moe upratiti kroz 3 stadija:

1.) mehanika energija je uneena u podruje kontakta gdje se formira stvarna kontaktna
povrina,
2.) mehanika energija je transformirana unutar stvarne kontaktne povrine kroz plastinu
i elastinu deformaciju, brazdanje i adheziju,
3.) rasipanje se odvija odvija na nain da se dio mehanike energije transformira u
toplinsku energiju, dio se pohranjuje unutar zapremnine materijala (npr. stvaranje
pukotina) dok se dio emitira (npr. akustino).

3.2. Analiza kontakta izmeu tijela u relativnom gibanju

Pri analizi kontakta izmeu tijela u relativnom gibanju, potrebno je uzeti u obzir povrinsku
hrapavost i stvarnu dodirnu povrinu kao to je prikazano na slici 3.1.

Slika 3.1. Stvarna dodirna povrina

Kontakt je zapravo ostvaren samo na odreenim mjestima na kojima se pod utjecajem

normalne sile N stvaraju odreena naprezanja a samim time i plastino/elastine deformacije.
Uz stvarnu dodirnu povrinu, odnosno njenu topografiju potrebno je uzeti i svojstva
materijala. Svojstva materijala su modul elastinosti E, granica teenja P, i tvrdoa H.
Topografska svojstva povrine su rasporeenost hrapavosti, radijus vrha neravnine ,
standardna visinska odstupanja neravnine i nagib hrapavosti .
Ponaanje metala u kontaktu dato je indeksom plastinosti :
=

E
P

()

1
2

Ako je indeks plastinosti < 0.6 tada je kontakt smatra elastinim. U sluaju kada je > 1.0
veinski dio povrine se nalazi u zoni plastine deformacije. Tako je, ovisno o nainu
deformiranja, mogue procijeniti stvarnu dodirnu povrinu. Za elastini kontakt vrijedit e:
A el =C

N n
,
E

( )

gdje je n u intervalu (2/3<n<1), a za plastini kontakt e vrijediti:

A pl =C

N N
.
P H

U oba sluaja C je konstanta proporcionalnosti.

3.3. Mehanizmi trenja

Kao to je ve navedeno, trenje nije svojstvo materijala ve je posljedica meudjelovanja koje

se odvija izmeu povrina u kontaktu. Ono je ovisno o raznim svojstvima materijala i o sili
kojom tijela djeluju jedno na drugo. Tijelo tvreg materijala moe na mikrorazini zadirati u
tijelo mekeg materijala (povrinska hrapavost) i samim time uzrokovati elastine ili plastine
deformacije. Tako se mehanizmi trenja mogu podijeliti na otpore koji nastaju uslijed kidanja

adhezijskih veza, brazdanja, plastine i elastine deformacije. U analitikom smislu, zbroj

navedenih otpora jednak je ukupnoj sili trenja.
3.3.1. Trenje uslijed adhezije
Jedna od najvanijih komponenti trenja uzrokovana je formiranjem i kidanjem
meupovrinskih adhezivnih veza. Pri istraivanju ove pojave najvea panja data je
elektronskoj strukturi tijela u kontaktu s drugim tijelom. Teoretski, privlane sile u zoni
kontakta ukljuuju sve sile koje doprinose kohezivnim vezama, sile kratkog dometa kao to
su elektrostatske (metalne), kovalentne i ionske veze i one duljeg dometa, van der Waalsove.
Komponenta trenja uslijed adhezije definirana je kao omjer meupovrinske vrstoe na
smicanje 12 i granice teenja materijala Py:
f a=

F a 12

N P

Za veinu strojarskih materijala iznosi 0,2 i znai da moe biti istog reda veliine kao i sila
koja ga uvjetuje.

3.3.2. Trenje uslijed brazdanja

Do prodiranja, odnosno brazdanja dolazi kad u kontakt dou dva tijela razliitih vrstoa.
Neravnine tvre povrine mogu prodrijeti u meku povrinu te u sluaju relativnog gibanja
stvarati lijebove na istoj. U odreenim sluajevima ova sila moe biti promatrana kao
veinska komponenta sile trenja.
Brazdanje moe biti uzrokovano zbog prodiranja tvrih povrinskih neravnina (slika 3.2a) i
zbog estica koje se odvoje zbog troenja i nastave gibanje po povrinama (slika 3.2.b).

Slika 3.2. Trenje uslijed brazdanja

Efektivni nagib povrinskih neravnina promatranih u strojarstvu rijetko kad prelazi

vrijednost 5-6 pa u tim sluajevima koeficijent trenja ima red veliine 0,04. Vrijednost se
moe dobiti iz izraza za takav sluaj brazdanja:
2
f b= tan .

Brazdanjem lomljivog materijala dolazi do mikro-pukotina pa je model brazdanja temeljen na

mehanici loma. Svojstva materijala kao to su ilavost K, modul elastinosti E i tvrdoa H
ine izraz za koeficijent trenja:
f b=

Fb

K2
E ( HW )

1
2

Brazdanje nastalo od estica troenja je vrlo bitno u praksi a izraz za model sa slike 3.2.b)
glasi:
2
f p=

{(

2 r 2 1 b
sin
b
2r

[( ) ] }
2r 2
1
b

1
2

gdje je r radijus estice a b dubina prodiranja. U praksi se ispostavilo da je omjer radijusa

estice i dubine prodiranja jako utjecajan na silu trenja uslijed brazdanja.

3.3.3. Trenje uslijed deformacije

Dva tijela koja se nalaze u kontaktu u relativnom gibanju, npr. klizanje jedne povrine po
drugo, izloena su deformacijama kroz koje se odvija rasipanje mehanike energije.
Uobiajeni pristup analizi deformacije jedne povrinske neravnine bazira se na
dvodimenzionalnoj Prandtlovoj analizi kao to je prikazano na slici 3.3. Ova analiza vrijedi
samo za savreno kruta, odnosno plastina tijela. Na slici se jasno vide tri izraena (ABE,
BED i BDC) podruja koja se mogu pojaviti uslijed deformacije. U tim podrujima se moe
razviti najvee naprezanje na smicanje: Analitiki model koeficijenta trenja sa slike glasi:

f d=

{ [

]}

F
2 (2+ ) ,
=tan arc sin
N
4 (1+ )

gdje je je funkcija modula elastinosti E i tvrdoe H.

Udio optereenja koji preuzimaju navedena podruja je jako vaan parametar. Za potpuno
plastini kontakt povrinskih neravnina i nagib istih u iznosu od 45, koeficijent trenja e
iznositi 1. Kako se nagib pribliava 0, koeficijent trenja e opadati prema 0,055.

Slika 3.3. Najoptereenija podruja pri trenju uslijed deformacije

3.4. Rasipanje energije tijekom trenja