kulturna batina

Posljednji Kotromanii
Jusuf Dafi
svrenik erijatsko-pravnog fakulteta univerziteta el-azhar u kairu
jusuf-dz91@hotmail.com

Saetak
Autor hronoloki obrauje biografije posljednjih lanova bosanske vladarske kue
Kotromani: princeze Emine Tarihi-hanume (ro. Katarine) Tomaevi Kotromani,
kerke kralja Stjepana Tomaa i kraljice Katarine Kotromani, te polusestre kralja Stjepana Tomaevia i drugih lanova ove dinastije; zatim princa Ishak-bega Kraljevia Kotromania, sina pretposljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaa i kraljice Katarine
Kosae, takoer i istaknutog osmanskog velikodostojnika. Obrauje i biografije djece
princa Ishaka-bega Kraljevia Kotromania - posljednjih ivuih Kotromania kojima
je historija zapamtila imena: princa Alije Kraljevia Kotromania, princa Mustafe Kraljevia Kotromania, princeze Hatide Kraljevi-Kotromani i princeze Nilufer Kraljevi-Kotromani.
Kljune rijei: Kotromanii, Ishak-beg, princeza Emina, Herceg Stjepan, Bosna, kraljica Katarina, Osmanlije.

Uvod
esto imamo priliku proitati ili uti kako je Katarina Kosaa-Kotromani (1425-1478)1, kerka hercega Stjepana Vukia Kosae (1404-1466)2 i
1

Vidi o kraljici Katarini:Ilarion Ruvarac,Katarina, ki Tvrtka I. bana (od 1353.1377.) i od 1377.1391. kralja bosanskoga, Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, 4/1892, knj. 3, str. 205211. Za detaljnu literaturu vidi:
Esad Kurtovi, Prilog bibliografiji radova o bosanskoj kraljici Katarini (1425-1478) (U povodu 525 obljetnice
smrti), Bosna franciscana 22/2005, Sarajevo, str. 201-211.
Vidi o hercegu Stjepanu: Grupa autora, Herceg Stjepan Vuki Kosaa i njegovo doba, Preporod, Mostar,
Glasnik br: 11-12 2015 [1183-1194 str.] 1183

Jusuf Dafi
Posljednji Kotromanii

supruga pretposljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaa (?-1461)3, posljednja bosanska kraljica, odnosno kako je Mara (Marija, Jelena) Brankovi-Kotromani4, supruga posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaevia (1438-1463), posljednja bosanska kraljica. itamo ili sluamo i
kako je jedna od spomenute dvije kraljice legitimni nasljednik bosanske
kraljevske krune. Ponekad se spominje i Matija Radivojevi Kotromani, vazalni kralj osmanske Bosne (1465-1471). Meutim, u svemu tome
baca se sjena na princa Ishak-bega Kraljevia (tur. Kralolu) Kotromania5 i njegove potomke, te princezu Eminu Tarihi-hanumu Kraljevi (tur.
Kralkz)6, koji spadaju meu posljednje punokrvene pripadnike dinastije Kotromani poznate pod svojim imenima. Kako bismo razjasnili ko
su posljednji lanovi bosanske vladarske kue Kotromani, poglavito ko
su bili Ishak-beg Kraljevi i njegovi potomci, te ko je bila njegova sestra
Emina, donosimo u nastavku njihove krae biografije. Biografije su poredane hronoloki prema godini smrti.
Emina Tomaevi Kotromani
(oko 1456. ili 1459. - nakon 1474)
Emina Tarihi-hanuma Tomaevi Kotromani (ro. Katarina), kerka
kralja Stjepana Tomaa (vld. 1443-1461) i kraljice Katarine Kotromani
te polusestra kralja Stjepana Tomaevia (vld. 1461-1463). Ne postoji jedinstveno miljenje oko godine njenog roenja. Kada je Katarinin otac

3
4
5

2005. Opirnije o Kosaama vidi rad Peje okovia, gdje je navedena pozamana i skoro sva literatura
koja se tie Kosaa: Pejo okovi, Kosae, hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=244, 25.11.2015, 8:23.
Opirnije o Kotromaniima vidi rad Peje okovia, gdje je navedena pozamana i skoro sva literatura
koja se tie Kotromania: Pejo okovi, Kotromanii, Hrvatski biografski leksikon, hbl.lzmk.hr/clanak.
aspx?id=249, 25.11.2015, 08:16.
Vidi o kraljici Mari: Senja Mahini, ivotni put posljednje bosanske kraljice, Radovi Filozofskog fakulteta
u Sarajevu, 17/2014, str. 211-224; uro Toi, Poslednja bosanska kraljica Mara ( Jelena), Zbornik za istoriju
Bosne i Hercegovine, 3/2002, Beograd, str. 29-60.
Vidi o Ishak-begu: Safvet-beg Baagi, Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci, Matica Hrvatska, Zagreb,
1931; Ibid., Kratka uputa u prolost BiH, Vlastita naklada, Sarajevo, 1900, str. 14, 15; Edin Urjan Kukavica,
Znameniti i zaboravljeni Bonjaci u osmanskom sultanatu, Behar, 95/2010, str. 71; Mustafa Spahi, Povijest islama, El-Kalem, Sarajevo, 1996, str. 565; Tomo Vuki, Papa Pio II. i kralj Stjepan Toma, Fenomeni
krstjani u srednjovjekovnoj Bosni i Humu, Institut za istoriju u Sarajevu-Hrvatski institut za povijest,
Sarajevo-Zagreb, 2005, str. 304.
Vidi o Emini Tarihi-hanumi: Safvet-beg Baagi, Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci; Ibid., Kratka
uputa u prolost BiH, str. 14, 15; Edin Urjan Kukavica, Znameniti i zaboravljeni Bonjaci u osmanskom
sultanatu, Behar, 95/2010, str. 71; Mustafa Spahi, Povijest islama, str. 565; Tomo Vuki, Papa Pio II. i kralj
Stjepan Toma, Fenomeni krstjani u srednjovjekovnoj Bosni i Humu, str. 304.

1184 Glasnik br: 11-12 2015 [1183-1194 str.]

Jusuf Dafi
Posljednji Kotromanii

Stjepan Toma umro 1461. godine, bosansko prijestolje je naslijedio njen

polubrat Stjepan Tomaevi. Katarina je s bratom i majkom i dalje nastavila ivjeti na kraljevskom dvoru.
Padom Bosne pod Osmanlije 1463. godine, sultan Mehmed el-Fatih
(1444-1446, 1451-1481)7 je naredio da se kralj Stjepan Tomaevi pogubi zbog izdaje8, a da se njegova mlaa sestra Katarina i mlai brat Sigismund poalju u Istanbul. U Istanbulu je Katarina zajedno s bratom
prela na islam i dobila ime Emina, odnosno Tarihi-hanuma. Dalju brigu
o malodobnoj Emini je preuzeo Isa-beg Ishakovi (oko 1414-1472), krajinik Bosansko-skopskog krajita (1454-1463) i drugi bosanski sandak-beg
(1464-1470)9. Radi toga je prela iz Istanbula u Skoplje, gdje se obrazovala
i odgajala pod tutorstvom Isa-bega. Inae, postoji teorija da je Isa-beg
dalji roak Kosaa, pa samim tim i Eminin roak, jer je Emina po majci
bila Kosaa.
Princeza Emina je mlada preminula prirodnom smru u Skoplju. To
je bilo nakon 1474. godine, jer se te godine posljednji put spominje u
osmanskim izvorima. Uzrok smrti nam nije poznat. Pokopana je u Skoplju, gdje joj je Isa-beg kasnije podigao turbe. Turbe postoji i danas. (Poto se bilo sruilo 1963. godine u zemljotresu koji je razorno pogodio Skoplje, obnovljeno je u periodu 2011-2014. godine.)10

Vidi o sultanu Mehmedu II: Mehmed Surejja, Istanbul, 1890, Matbea Amire, Sicilli Osmani, sv. 1, str. 6768.
8 Bosna je od 1435. do 1461. godine redovno, kao osmanska vazalna drava, plaala danak Osmanlijama.
Meutim, kralj Stjepan Tomaevi (1461-1463) je odbio 1462. platiti danak, pritom obznanivi svoj antiosmanski savez sa Ugarskom i Papskom dravom, to su Osmanlije smatrale izdajom i objavom rata.
9 Vidi o Isa-begu: Vedad Bievi, Bosanski namjesnici Osmanskog doba, Connectum, Sarajevo, 2006, str.
53-62; Enes Pelidija - Feridun Emecen, sa Bey, slam Ansiklopedisi, Trkiye Diyanet Vakf, Istanbul,
2000, sv. 22, str. 475-476.
10 Skoplje: Otvoreno obnovljeno turbe posljednje bosanske princeze, www.klix.ba/vijesti/bih/skopljeotvoreno-obnovljeno-turbe-posljednje-bosanske-princeze/141225120, 1.12.2015, 8:30.
Glasnik br: 11-12 2015 [1183-1194 str.] 1185

Jusuf Dafi
Posljednji Kotromanii

Obnovljeno turbe bosanske princeze Emine Kosae u Skoplju

Katarina Kosaa-Kotromani (1425-1478)

Katarina Kosaa-Kotromani, kerka hercega Stjepana, supruga kralja
Stjepana Tomaevia i posljednja kraljica majka. Roena je u Blagaju,
stolnom gradu hercega Stjepana. Herceg Stjepan se borio da ouva de
facto nezavisnost Huma (Hercegovine) pa je iz straha od Osmanlija bio
prinuen da odrava prijateljske odnose s kraljevskom dinastijom Kotromani. Kao plod tih odnosa, sklopljen je brak izmeu Katarine i kralja
Stjepana Tomaa 1446. godine, ime je unutranja razjedinjenost Bosne
smanjena. Budui da je Stjepan Toma ve bio obeao papi da e iskorijeniti heretike krstjane - pripadnike Crkve bosanske, nova kraljica Katarina se morala odrei bogumilske vjere i prihvatiti rimokatoliku vjeru.
Kao i njen mu Stjepan i Katarina je postala vatreni pobornik katolianstva. Posebno je pomagala franjevaki prozelitizam diljem Bosne,
tanije nasilno prevjeravanje bosanskih krstjana u katolianstvo. Nasilna
pokrtavanja su se intenzivirala od 1449. godine pa nadalje i nisu prestajala sve do pada Bosne pod osmansku vlast. Tako je samo u 1459. godini
ak 40 000 krstjana pobjeglo pred terorom u hercegovake krajeve, kako
1186 Glasnik br: 11-12 2015 [1183-1194 str.]

Jusuf Dafi
Posljednji Kotromanii

one pod kontrolom hercega Stjepana tako i u one pod kontrolom Osmanlija.11 Takoer, Katarina je zasluna za gradnju prvih katolikih crkvi po
Bosni: crkve Presvetog trojstva u Vrilima kod Kupresa, crkve Sv. Katarine
u Jajcu, crkve Sv. Tome u Vranduku te zapoete crkve u Bobovcu.
Kraljica Katarina je sa kraljem imala troje djece, mlae djece kraljeve: Sigismunda (kasnije Ishak-beg), Katarinu (kasnije Eminu) i sina nepoznatog imena o kojem historijski izvori ute. Nakon to su Osmanlije
zauzele Bosnu 1463. godine, Katarina se prvo povukla na Kupres. Odatle
je, preko Konjica, pobjegla u Ston a otud u Dubrovnik na otok Lopud. Tu
je boravila oko dvije godine.
Budui da joj Dubrovaka republika kao vazal Osmanskog carstva
nije mogla pruiti potrebno utoite, otila je u Rim, odakle je do smrti
uestovala u pokuajima organiziranja protuosmanskih pohoda koji bi
u konanici doveli do osloboenja Bosne. Kraljica Katarina je posljednje
godine ivota provela kao redovnica treeg reda franjevakog samostana
Ara Coeli u Rimu. Budui da je sebe smatrala posljednjom legitimnom
nasljednicom bosanske krune, a sa sobom je u Rim bila donijela i bosanske kraljevske insignije, meu kojima je bila i sama kruna, oporuila je
20. oktobra 1478. godine Bosnu i bosansku krunu svojoj djeci kao batinu, pod uvjetom da se vrate u katoliku vjeru. U sluaju da to ne uine,
onda Bosna i bosanska kruna pripadaju papi Sikstu IV (1471-1478) i njegovim papskim nasljednicima.
Matija Radivojevi Kotromani (poslije 1450-1490)
Matija abani Radivojevi Kotromani, sin kralja Radivoja Ostojia
(1433-1435) i prvi od dva vazalna kralja osmanske Bosne (1465-1471). Matija je bio jedan od tri sina protukralja Radivoja Ostojia koji se sa Tvrtkom II borio za vlast u Bosni. Matijina braa su bili Tvrtko (-1463) i ura (djel. 1455). Odmah po zauzeu Bosne, Mehmed el-Fatih je pogubio
bosanskog kralja i sve koji su bili umijeani u izdaju i antiosmanski savez
11 Osmanlije su 1416. godine zauzeli Fou, ajnie, Nevesinje, Pljevlje, Prijepolje, Priboj. Godine 1418. su
osvojili Viegrad i Sokol u Meurjeju. Od 1435. dre vrsto u svojim rukama i Hodid sa Sarajevskim
poljem, a sljedee 1436. uzimaju i Sreberenicu i Zvornik. Vidi podrobnije o osmanskom osvajanju Bosne:
Grupa autora, Osmansko osvajanje Bosanske kraljevine, Institut za historiju, Sarajevo, 2014; Vedad Bievi, Bosanski namjesnici Osmanskog doba, str. 12-25.
Glasnik br: 11-12 2015 [1183-1194 str.] 1187

Jusuf Dafi
Posljednji Kotromanii

sa Ugarskom i Papskom dravom. Tom prilikom su pogubljeni Matijin

otac Radivoj i njegov brat Tvrtko. Matija je, zajedno sa drugim zarobljenim pripadnicima vladarske kue Kotromani, odveden u Istanbul. U
Istanbulu je Matija boravio dvije godine, gdje je izabrao da zadri svoju
vjeru, za razliku od svojih roaka igmunda i Katarine, koji su postali
muslimani.
Krajem 1465. godine Mehmed el-Fatih je postavio Matiju za nominalnog kralja Bosne, kao protuteu ugarskim banovinama na dijelu Bosne
koji je Ugarska u jesen 1463. godine bila zauzela (Jajaka banovina i Srebrenika banovina), te kako bi ugodio bosanskom plemstvu koje je izabralo da ostane u osmanskom dijelu Bosne. Matija je kraljevao est godina kao marionetski kralj. Najvjerovatnije je njegova kraljevska oblast
obuhvatala Lavansku dolinu, tj. dolinu rijeke Lave12.
Matija je imao diplomatske veze sa Dubrovakom republikom, koja
mu je slala i izvjesne darove kao bosanskom kralju. Matija se zadnji put
spominje kao bosanski kralj 1471. godine. Ne zna se razlog njegove smjene niti njegova daljnja karijera. Na bosanskom prijestolju ga je naslijedio
Matija Vojsali Hrvatini. Kao protuteu osmanskom bosanskom kraljevstvu i Matija Korvin, ugarski kralj (1458-1490), je postavio 1471. godine
Nikolu Ilokog (1410-1477), slavonskog velikaa, za kralja ugarske Bosne
(1471-1477). Matija je preminuo poslije 1490. godine. Bio je oenjen Turkinjom muslimankom. Pretpostavlja se da su imali potomke, ali o njima
nita ne znamo.
Marija Brankovi-Kotromani (1447-1498)
Jelena (Marija) Brankovi-Kotromani, kerka srpskog despota Lazara
Brankovia (1456-1458) supruga kralja Stjepana Tomaevia, te posljednja bosanska kraljica i posljednja srpska despoina. Roena je u Smederevu, prijestolnici despotovine Srbije. Njeno krteno ime je Jelena. Brak
izmeu bosanskog prijestolonasljednika Stjepana Tomaevia i princeze Jelene je sklopljen 1. aprila 1459.
Odmah po sklapanju braka, Stjepan Tomaevi je naslijedio svoga tasta despota Lazara na prijestolju Despotovine Srbije, a Jelena je postala
12 Lavanska dolina otprilike obuhvata dananje opine Travnik, Novi Travnik, Busovaa, Kiseljak i Vitez.
1188 Glasnik br: 11-12 2015 [1183-1194 str.]

Jusuf Dafi
Posljednji Kotromanii

despoina i uzela vladarsko ime Marija (Mara), koje je bilo prihvatljivije za katoliki svijet. Meutim, vladavina novog branog para u Srbiji
je bila kratkog vijeka. Osmanska vojska Mehmeda II Fatiha (1444-1446,
1451-1481) je zauzela Smederevo 20. juna 1459. godine i time unitila Srpsku despotovinu. Brani par je pobjegao u Bosnu na bosanski dvor kralja
Stjepana Tomaa, oca Stjepana Tomaevia. Smru kralja Stjepana Tomaa, Stjepan Tomaevi je postao novi bosanski kralj, a princeza Marija
nova bosanska kraljica. Katarina Kotromani je zadrala titulu kraljicamajka.
No, nakon svega dvije godine, osmanske trupe su preplavile i Bosnu.
Pao je Bobovac, Jajce i na kraju Klju. Kralj je na Carevom polju kod Jajca
pogubljen zbog izdaje a kraljica Marija je pobjegla na jadransku obalu.
Odreeni izvori navode da su Stjepan Toma i Marija Brankovi-Kotromani imali djecu, ali o njihovoj sudbini nita pouzdano ne znamo. Dalja sudbina kraljice Marije nije rasvjetljena, jer su historijski izvori puni
kontradiktornosti. Znamo da je prvo potraila utoite u Dubrovakoj
republici. Kraljica nije dugo boravila u Dubrovniku, ve se sa svojom
pratnjom skrasila u Mletakoj republici, tanije u benediktanskom samostanu Sveti Stjepan pod borovima kod Splita. Budui da su je u samostanu posjeivali, izmeu ostalog, Bosanci i Ugari, to nije odgovaralo
mletaki politikim interesima, Mleci su naredili splitskom knezu da je
na lijep nain udalji iz Splita kako bi to, u konanici, dovelo do njenog
trajnog odlaska. Tako je kraljica Marija, pod izgovorom loih ivotnih
uvjeta u samostanu, zamoljena 1466. godine da se preseli u ibenik ili
neko susjedno ostvo. Uvrijeena time, kraljica je napustila Split te preko
Istre otila kod svoje majke u Ugarsku. U Ugarskoj je bila, navjerovatnije,
do 1484. godine.13 Bezuspjeno je pokuavala izvui materijalnu korist
od onih koje smatrala dunim, na osnovu injenice da je ona posljednja
bosanska kraljica i posljednja srpska despoina.

13 Iskreno reeno, ne moemo sa stopostotnom pouzdanou utvrditi gdje je boravila kraljica Marija do
1484. godine: da li je preselila u Ugarsku ili je ostala u Dalmaciji. Meutim, mletaki izvjetaji upuuju
da je vijest o kraljiinom preseljenju u Ugarsku tana. (Vidi: Senja Mahini, ivotni put posljednje bosanske kraljice, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, 17/2014, str. str. 216).
Glasnik br: 11-12 2015 [1183-1194 str.] 1189

Jusuf Dafi
Posljednji Kotromanii

Kraljica Marija se 1484. godine preselila na dvor sultana Bajazida II

(1481-1511)14. Inae, kraljica Marija e od tada pa do kraja svoga ivota
imati zatitu Osmanske carevine i uivati visoki ugled na Porti.15 Od sultana Bajazida kraljica je traila da intervenira da joj Dubrovnik, inae
osmanski vazal, isplati zaostavtinu njenog djeda srpskog despota uraa Brankovia (1427-1456). Sultan je ve u oktobru 1484. naredio Dubrovanima da joj isplate dotinu zaostavtinu, a ako bi imali ta protiv, da
dou na Portu na roite. Konano, u martu 1486. sultan je naredio da joj
bespogovorno isplate dotinu zaostavtinu.16
Na osmanskom dvoru Marija je ostala desetak godina, a potom se preselila kod svog dajde Manojla Paleologa u orluu kod Tekirdaga (dananja evr. Turska). Kraljica Marija se posljednji put izravno spominje 1495.
u jo jednom sporu sa Dubrovanima. Naime, kraljica je zahtijevala od
dubrovakih vlasti da njoj ponu isplaivati srbijanski dio tradicionalnog stonskog danka, koji su Dubrovani isplaivali bosanskim i srpskim
vladarima jo od 1333. godine, a iji je srbijanski dio, od propasti Srpske
despotovine, isplaivan srpskim manastirima Hilandar i Sveti Pavle na
Svetoj Gori (poluostrvo Atos, sjeverna Grka).17
Kraljica je uspjela u svojoj namjeri, ali nije dugo uivala novi prihod,
budui da je preminula 1498. Iz pisma Ahmed-pae Hercegovia Kosae,
uvenog velikog vezira bosanskog porijekla, koje je dotini napisao 1501.
i adresirao na Dubrovane, vidi se da se srbijanski dio Stonskog danka
od 1500. godine ponovo isplauje gorespomenutim svetogorskim manastirima.

14 Vidi o sultanu Bajazidu: Mehmed Surejja, Sicilli Osmani, sv. 1, str. 24-25.
15 Postoji miljenje da se kraljica Marija po dolasku u Istanbul preudala za nekog spahijskog starjeinu i
da je ta udaja izvor njene politike moi i sultanove podrke. (Vidi: Senja Mahini, ivotni put posljednje
bosanske kraljice, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, 17/2014, str. 221-223)
16 Kada je i da li je uope Dubrovnik isplatio dotinu zaostavtinu kraljici Mariji, nije nam poznato. (Vidi:
Senja Mahini, ivotni put posljednje bosanske kraljice, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, 17/2014,
str. 217-218)
17 Naime, koristei viegodinji iscrpljujui bosansko-srpski rat (1326-1333), Dubrovani su uspjeli 1333.
godine dogovoriti sa srpskim vladarem kraljem Duanom (1331-1355) i bosanskim vladarom banom
Stjepanom II Kotromaniem (1322-1353) kupovinu Stona i Stonskog rata (Peljeca). Zauzvrat su svake
godine plaali srpskom vladaru i bosanskom vladaru po 500 perpera (dukata). Taj iznos se zvao Stonski
danak, dohodak, tribut.
1190 Glasnik br: 11-12 2015 [1183-1194 str.]

Jusuf Dafi
Posljednji Kotromanii

Ishak-beg Kraljevi Kotromani (1449? nakon 1490)

Ishak-beg Kraljevi (ro.Sigismund (imun, igmund) Kotromani,
sin pretposljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaa i kraljice Katarine Kosae, te istaknuti osmanski velikodostojnik. Sestra mu je Emina-hanuma Kotromani (ro. Katarina), a polubrat Stjepan Toma Kotromani. Po majinoj lozi djed mu je herceg Stjepan Kosaa, pradjed
Vukac Hrani (? -1432), a dajde Vlatko (1427-1489), Vladislav (1426-1490)
i Ahmed-paa Hercegovi (ro. Stjepan Hercegovi Kosaa) (1459-1517).
Znai, djeca Ahmed-pae Hercegovia - Ali-beg iri, hafiz Ahmed-beg
Hercegovi, Mustafa-beg, Mehmed-beg i Huma su mu dajdii, odnosno
dajdina. Mogue da su mu roaci po materi krajinici Bosanskog krajita Ishak-beg (1414-1439)18 i njegov sin Isa-beg Ishakovi, ako je tana
tvrdnja da je Ishak-beg porijeklom iz porodice Hrani/Hranui. Preko
Kosaa je u srodstvu i sa Ferhad-begom Vukoviem-Desisaliem, bosanskim sandakbegom (1568-1572) i graditeljom poznate sarajevske damije Ferhadije.19
Po oevoj lozi djed Ishak-bega je kralj Stjepan Ostoja (1398-1418), pradjed Tvrtko I Kotromani (1353-1391), kralj Bosne, Srbije, Hrvatske, Dalmacije i Primorja, amide bosanski kraljevi Radivoj Ostoji (1432-1435)
i Stjepan Ostoji (1418-1421), a amidi Matija Kotromani (1465-1471),
nominalni kralj Bosne za vrijeme Osmanlija.
Prilikom osmanskog zauzea Bosne 1463. godine, dok je jo bio tinejder, zarobljen je zajedno sa sestrom Katarinom. Odveden je u Istanbul,
gdje je preao na islam, te promijenio ime u Ishak. Odgajan je u Istanbulu i Karahisaru (jugozapadna Anadolija). Nikada se nije vratio hrianstvu, iako ga je majka Katarina vie puta pokuavala nagovoriti na
takav korak. Ishak-beg je izgradio sjajnu karijeru u Osmanskom carstvu.
Budui da je mladalake dane provodio u osmanskom dvoru Topkapiju,
najvjerovatnije se obrazovao na Enderunu, elitnom dvorskom univer18 Vidi o krajiniku Ishak-begu: Vedad Bievi, Bosanski namjesnici Osmanskog doba, str. 47-50; Feridun
Emecen, shak Bey, slam Ansiklopedisi, sv. 22, str. 524-525.
19 Naalost veina pisaca grijei kada tvrdi da su Gazi Ferhad-beg, sin Iskenderov (umro 1568), graditelj
Ferhadije u Tenju, Ferhadije u epu i subaa (zapovjednik) teanjske tvrave, i Ferhad-beg Vukovi
Desisali (umro 1572), bosanski sandakbeg i graditelj sarajevske Ferhadije, ista osoba. Usljed toga,
uglavnom imamo literaturu gdje su njihove biografije izmijeane: Vedad Bievi, Bosanski namjesnici
Osmanskog doba, str. 124-127; Safvet-beg Baagi, Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci.
Glasnik br: 11-12 2015 [1183-1194 str.] 1191

Jusuf Dafi
Posljednji Kotromanii

zitetu. Po svretku univerziteta, bio je sposoban da se lati dravnikih

funkcija. Nalazimo ga 1473. godine u pratnji sultana Mehmeda el-Fatiha
tokom pohoda protiv Uzuna Hasana (1453-1478), sultana Ak Kojunlua.20
Ishak-beg je aktivno sudjelovao u Prvom osmansko-memlukom ratu
(1485-1491). Bio je pod komandom svoga dajde Ahmed-pae Hercegovia. Tako je uestvovao 1486. godine u Bici kod Adane. Bitka je zavrila
osmanskim porazom i tada je Ishak-beg zarobljen i odveden zajedno
sa roakom Ahmed-paom u Kairu u tvravu kod memlukog sultana
Kajt-beja (1468-1496). Tamo su zbog iskazanog junatva carski primljeni.
Obeavane su im sve poasti. ak je sultan nudio Ahmed-pai ruku svoje keri samo da ostane u Egiptu u memlukoj slubi. No, njih dvojica su
mudro odbijali sve ponude.
Poslije godinu dana zarobljenitva, puteni su 1487. godine, 892. godine po Hidri, zajedno sa poklonima za sebe i osmanskog sultana. Ishakbeg je po oslabaanju nastavio obavljati administrativno-vojne slube
u Osmanskoj carevini. Krajem 1487. godine je postavljen za sandakbega Karasija (dananji Balikesir, sjeverozapadna Anadolija). Ponovo se
ukljuio i u osmansko-memluke sukobe. Uestvovao je, izmeu ostalog, u Bici kod Tarsusa 1488. godine i u drugoj Bici kod Adane 1488. U
obje bitke Osmanlije su doivjele poraz. U Bici kod Tarsusa poginuo je
Ferhad-beg, otac Gazi Husrev-bega i osmanski velikodostojnik. Ishakbeg je bio uesnik i u znamenitoj Krbavskoj bici 1493. godine, zajedno
sa Gazi Husrev-begom, buduim bosanskim sandakbegom (1521-1525,
1526-1534, 1536-1541), te Hadum Jakub-paom, tadanjim bosanskim sandakbegom (1490-1493). Tada je osmanska vojska, na elu sa bosanskim
jedinicima, do nogu potukla ugarsku vojsku, na elu sa hrvatskim jedinicama. Ishak-beg je bio i sandakbeg Bolua (sjeverozapadna Anadolija).
Posljednji put je spomenut u Egiptu, u jednoj ispravi iz decembra 1493.
godine. Pretpostavlja se da je preminuo 1494. godine.
Ishak-beg je bio porodian ovjek. Iz prvog braka sa grkom plemkinjom, nama nepoznata imena, imao je etvero djece: kerke princezu Hatidu i princezu Nilufer te sinove princa Aliju i princa Mustafu.
20 Ak Kojunlu (u prijevodu bijela ovca) je bila azerbejdanska turska plemenska federacija koja se prostirala na prostoru dananjeg Azerbejdana, Jermenije, istone Turske, zapadnog Irana i sjevernog Iraka
od 1378. do 1501. godine.
1192 Glasnik br: 11-12 2015 [1183-1194 str.]

Jusuf Dafi
Posljednji Kotromanii

Nakon smrti prve supruge, oenio se po drugi put Turkinjom Nilufer sa

kojim nije imao djece.
Zakljuak
Princ Alija Kraljevi Kotromani, princ Mustafa Kraljevi Kotromani,
princeza Hatida Kraljevi Kotromani i princeza Nilufer Kraljevi
Kotromani, djeca princa Ishaka-bega Kraljevia Kotromania, su posljednji ivui Kotromanii kojima je historija zapamtila imena. Pretpostavlja se da su ivjeli i dijelovali u sjeverozapadnoj Anadoliji u blizini
Bolua i Balikesira (Karasija), gdje im je otac imao posjede. Da li su oni
ostavili potomke i koliko potomaka, nije nam poznato, ali, budui da su
muslimanske porodice, posebno begovske (plemenitake) porodice bile
uglavnom brojne i razgranate, nije iskljueno da njihovi potomci i danas
ive u Anadoliji.
Dakle, Emina Tomaevi Kotromani, Katarina Kosaa-Kotromani,
Matija Radivojevi Kotromani, Marija Brankovi-Kotromani i Ishakbeg Kraljevi Kotromani spadaju meu posljednje historijski potvrene lanove bosanske kraljevske kue Kotromani, ali, ipak, gorespomenutim sinovima i kerkama Ishaka-bega Kotromania pripada ast da
ponesu naziv posljednji Kotromanii.

( ) :



:
.

Glasnik br: 11-12 2015 [1183-1194 str.] 1193

Jusuf Dafi
Posljednji Kotromanii

Jusuf Dzafic
Last of Kotromanics
Summary
The author deals chronologically with the biographies of the last members of the Bosnian royal house of Kotromanics: Princess Emina Tarihi-lady (b. Catherine) Tomasevic Kotromanic, the daughter of King Stjepan Tomas and Queen Catherine Kotromanic, and a half-sister of King Stjepan Tomasevic, and other members of this dynasty;
then Prince Ishak-Bey Kraljevic Kotromanic, the son of penultimate Bosnian king
Stjepan Tomas and Queen Katarina Kosaca and a prominent Ottoman dignitary, and
biographies of the Prince Ishak-Bey Kraljevic Kotromanics children - the last living
Kotromanics whose names the history remembers: Prince Ali Kraljevic Kotromanic,
Prince Mustafa Kotromanic Kraljevic, Princess Khadija Kotromanic Kraljevic and Princess Nilufer Kraljevic Kotromanic.

1194 Glasnik br: 11-12 2015 [1183-1194 str.]