UDK 624.131.4:552.52+627.

24

Primljeno 17. 9. 2008.

Odreivanje svojstava naslaga

mekih glina pokusom CPTU
Igor Sokoli, eljana Skazli, Antun Szavits-Nossan
I. Sokoli, . Skazli, A. Szavits-Nossan

Izvorni znanstveni rad

Kljune rijei
meke gline,
naslage, svojstva,
pokus CPTU ispitivanje
statikim prodiranjem s
mjerenjem pornoga tlaka,
korelacija,
usporedba vrijednosti

Opisane su glavne karakteristike naslaga mekih glina i nain njihova nastanka, s posebnim osvrtom na
uvjete okolia u kojima se odvija taloenje i na procese koji se pri tom odvijaju. Na primjeru naslage
mekih glina u zaljevu Peljeac provedena je analiza rezultata pokusa CPTU pri emu su upotrijebljene
korelacije za odreivanje mehanikih i fizikih karakteristika tla. Dobivene vrijednosti usporeene su s
vrijednostima izmjerenim laboratorijskim i terenskim istranim radovima.

Key words

I. Sokoli, . Skazli, A. Szavits-Nossan

soft clay,
formations, properties,
CPTU test - cone
penetration test with pore
pressure measurement,
correlation,
comparison of values

Determining properties of soft clay formations by CPTU testing

Mots cls

I. Sokoli, . Skazli, A. Szavits-Nossan

argile molle,
couches, proprits,
essai au pizocne - essai
de pntration au cne
avec la mesure de la
pression interstitielle,
corrlation,
comparaison des valeurs

Dtermination des proprits des couches d'argile molle l'aide des essais au pizocne

. , . , . -

, ,
,
CPTU

CPTU
,
,

CPTU

Odreivanje svojstava naslaga mekih glina pokusom CPTU

Original scientific paper

Principal properties of soft clay formations, and the way in which they were formed, are described. A
particular emphasis is placed on the environment in which deposition has been taking place, and on
processes that are taking place during the deposition. Using soft clay formations from Peljeac Bay as
an example, the analysis of CPTU test results, and appropriate correlations, were used to determine
mechanical and physical properties of soil. The values obtained were compared with those measured
during laboratory testing and in situ investigations.
Ouvrage scientifique original

Les proprits principales des couches d'argile molle, et la manire de formation de ces couches, sont
dcrites. L'accent est mis sur l'environnement dans lequel la sdimentation des couches s'est produite, et sur
les processus qui se sont drouls au cours de la sdimentation. En utilisant comme exemple les couches
d'argile molle provenant de la baie de Peljeac, l'analyse des rsultats d'essai au pizocne et les corrlations
appropries ont t utilises pour dterminer les proprits mcaniques et physiques du sol. Les valeurs
obtenues ont t compares avec celles mesures au cours des essais en laboratoire et sur le terrain.
Op

xaae ,
,
.
CPTU
.
a
.

Schlsselworte

I. Sokoli, . Skazli, A. Szavits-Nossan

Wissenschaftlicher Originalbeitrag

Weichtone,
Schichten, Eigenschaften,
CPTU-Versuch Untersuchung durch
statisches Eindringen mit
Messung des Porendrucks,
Korrelation,
Vergleich der Werte

Bestimmung der Eigenschaften von Weichtonschichten mit dem CPTU-Versuch

Beschrieben sind die Hauptmerkmale von Weichbetonschichten und die Art deren Entstehung, mit
besonderer Rckschau auf die Verhltnisse der Umgebung in denen die Sedimentierung vor sich geht
und die Prozesse die sich dabei abspielen. Am Beispiel der Weichtonschichten im Golf von Peljeac
fhrte man die Analyse der Ergebnisse des CTPU-Versuchs durch, wobei Korrealationen fr die
Bestimmung mechanischer und physikalischer Bodenkennzeichen bentzt wurden. Die erhaltenen Werte
verglich man mit den gemessenen Werten von Labor- und Gelndeuntersuchungen.

Autori: Igor Sokoli, dipl. ing. gra., znanstveni novak; eljana Skazli, dipl. ing. gra. asistent;
prof. dr. sc. Antun Szavits-Nossan, dipl. ing. gra., Sveuilite u Zagrebu Graevinski fakultet, Zagreb

GRAEVINAR 61 (2009) 5, 417-427

417

Svojstva naslaga mekih glina

1

I. Sokoli i drugi

Opa svojstva mekih glina

Meke su gline vrsta tla koja ima vrlo nepovoljne mehanike karakteristike i esto su sloen problem pri izvoenju geotehnikih konstrukcija. Nastale su taloenjem
sitnih estica iz suspenzije u relativno mirnim uvjetima
okolia. Prema Hightu i dr. [4] definirane su kao materijal slabe vodopropusnosti i nedrenirane vrstoe manje
od 50 kN/m2. Tlo je normalno konsolidirano ili blago
prekonsolidirano i podvrgnuto maksimalnom in situ
vertikalnom efektivnom naprezanju do 150 kN/m2. U
ovome radu analizirane su naslage tla u zaljevu Peljeac
koje dijelom prelaze navedene granice, meutim du
cijelog profila tlo se ponaa na nain karakteristian za
naslage mekih glina i zbog toga e se promatrati u istom
kontekstu.
Za meke gline karakteristina je pojava osjetljivosti te
proces puzanja. Osjetljivost se definira kao odnos izmeu vrstoa neporemeene i pregnjeene gline i oznaava se sa St. Puzanje je proces u kojem materijal smanjuje
volumen bez promjene efektivnoga vertikalnog naprezanja,
to tokom vremena dovodi do poveanja gustoe, krutosti i vrstoe. Taloenje novih slojeva dovodi do poveanja vertikalnog naprezanja u donjim slojevima, voda se istiskuje iz pora i materijal se stie. Pri velikoj
brzini taloenja, zbog vrlo malog koeficijenta vodopropusnosti, u mekim glinama moe doi do porasta izlaznoga hidraulikoga gradijenta porne vode koji smanjuje
naprezanje ispod razine naprezanja u hidrostatikim uvjetima pa tada govorimo o potkonsolidiranom materijalu.
Mehanike karakteristike mekih glina ovise o raznim
imbenicima koje moemo podijeliti u sljedee kategorije: sastav, struktura estica, povijest naprezanja i kemijska povijest (tablica 1.).
Tablica 1. imbenici koji utjeu na mehanike
karakteristike mekih glina prema Hightu [4]
Sastav

Struktura
estica

Povijest
naprezanja

Kemijska
povijest

granulometrija

orijentacija

rastereenje

troenje
atmosferilijima

minerologija

uslojenost

isuenje

ispiranje

sadraj
organske
tvari

raspucalost

starenje

promjena
baze
minerala

kemijski sastav
porne vode

povrina
smicanja

vezivanje /
cementacija

Kanali
korijenja

tiksotropija

pukotine
od suenja
uvjeti okolia taloenja
procesi nakon taloenja

418

Taloenje veine dananjih mekih glina odvijalo se u

relativno mladoj geolokoj prolosti, u razdoblju kvartara koje traje od prije 1,6 milijuna godina. Vrlo meke
gline nastale su uglavnom u razdoblju od zadnjeg ledenog doba koje je zavrilo prije otprilike 10 000 godina
(razdoblje holocena). Debljine naslaga sedimenata nastalih u tom razdoblju kreu se od 10 do 2600 m, a brzine
taloenja od 0,03 do 120 m/1000 godina [17]. Neke od
dananjih naslaga mekih glina zavrile su proces taloenja, meutim u veini sluajeva proces jo uvijek tee.
Uvjeti okolia u kojem nastaju meke gline mogu biti
vrlo promjenjivi, a dijelimo ih na kontinentalne, mjeovite i marinske (slika 1.).

Slika 1. Vrste okolia taloenja mekih glina prema Christoulasu [2]

Vrlo velik utjecaj na nastanak naslaga mekih glina imala

je i promjena razine mora u vrijeme izmjene ledenog
doba. Samo u razdoblju od zadnjega ledenog doba procjenjuje se da je razina povrine mora narasla za otprilike 100 m. Istraivanjem potopljenih nastambi uz hrvatsku obalu, starosti siga u potopljenim piljama [19] te
linije utjecaja valova [1] pokazano je da je vei dio podmorja uz dananju obalu Jadranskog mora u prolosti
bio suh.
U vrijeme i nakon taloenja, meke gline mogu doivjeti
itav niz procesa koji mijenjaju njihove karakteristike
(tablica 2.). Najizraenija je posljedica procesa koji se
odvijaju na naslagama mekih glina prekonsolidacija
koja moe biti uzrokovana raznim procesima kao to su
isuivanje (koje formira povrinsku koru), cementacija
(kod koje dolazi do spajanja kalcijeva karbonata, silikata, aluminija i eljeznih oksida na kontaktu estica) te
starenje (kod kojeg zbog puzanja dolazi do smanjenja
volumena materijala pri konstantnom vertikalnom efektivnom naprezanju te poveanja gustoe, krutosti i vrstoe). Do izrazitog smanjenja vrstoe meke gline te
poveanja njezine osjetljivosti moe doi u sluaju njezinog ispiranja kad se slana voda, u kojoj je taloena,
zamijeni slatkom vodom (norveke 'brze gline')
GRAEVINAR 61 (2009) 5, 417-427

I. Sokoli i drugi

Svojstva naslaga mekih glina

Promjena

Tablica 2. Vrste procesa nakon taloenja i njihov utjecaj

na karakteristike tla prema Hightu [4]

Proces nakon
taloenja

Posljedice na tlo

ispitivanja primijenjene su takoer u snijegu, zamrznutom tlu, plinskom hidratu, rezidualnom tlu, kamenoj
praini, piljevini, bentonitnom ispunu, vulkanskom tlu,
pepelu pa ak i u tlu s Mjeseca i nizozemskom siru [9].
Primjenjivost CPTU-a za odreivanje pojedinoga geotehnikog parametra dana je, za razne vrste tala, u tablici 3.

naprezanje

Tablica 3. Primjenjivost CPTU-a prema Lunneu [9]

erozija

prekonsolidacija rastereenjem,
propadanje i smicanje

zbijanje
valovima

prekonsolidacija

isuivanje

prekonsolidacija, formiranje
kore, pucanje uslijed skupljanja

zamrzavanjeodmrzavanje

prekonsolidacija, segregacija

struktura estica

bioturbacija
propadanje i
smicanje

troenje

kemijski sastav

ispiranje

cementacija

vrijeme

tiksotropija

starenje

iskapanje rupa i popunjavanje,

formiranje kanala od korijenja,
promjena propusnosti i
kemijskog sastava
razvoj pukotina, zona smicanja i
ploha niske vrstoe,
oksidacija i promjena sastava tla
to uzrokuju promjenu
plastinosti, vrstoe
pregnjeenog uzorka i
osjetljivost
promjena kemijskog sastava
porne vode i izmjena iona koji
uzrokuju promjenu plastinosti,
vrstoe pregnjeenog uzorka i
osjetljivost
poveanje vrstoe, redukcija
inicijalne stiljivosti zbog
karbonatnih veza i oksidacija
poveanje vrstoe pri
konstantnoj vlanosti,
prekonsolidacija
smanjenje vlanosti, poveanje
vrstoe pri konstantnom
vertikalnom efektivnom
naprezanju, prekonsolidacija

Ispitivanje statikim prodiranjem s mjerenjem

pornoga tlaka (pokus CPTU)

CPT jest terensko istrano ispitivanje u kojem se mjeri

otpor tla sporom prodiranju posebne sonde na kraju serijski spojenih cijevi. Otpor se mjeri zasebno na platu, fs, i
na iljku sonde, qc. Standardna je dimenzija plotine
iljka 10 cm2, a zailjenost vrha 60 stupnjeva. Sonda u
koju su ugraeni geofoni i/ili akcelerometri za mjerenje
brzine irenja uzdunih i posminih valova u tlu naziva
se seizmiki piezokon SCPT, a sonda koja ima mogunost mjerenja pornog tlaka piezokon CPTU.
CPTU je dokazao svoju primjenjivost u svim vrstama
prirodnih tala kao to su sitnozrnata, krupnozrnata, mjeovita, organska, cementirana, potkonsolidirana i kalcitna tla te naslage krede i lesa. Razne modifikacije tog
GRAEVINAR 61 (2009) 5, 417-427

Tip tla

STANJE

J , ID

\

K0

OCR

St

glina

3-4

4-5

2-3

2-3

pijesak

2-3

4-5

4-5

VRSTOA

DEFORMABILNOST

cu

M', a

E, G

Eoed

G0

glina

1-2

3-4

4-5

4-5

4-5

pijesak

2-4

2-4

2-3

TEENJE
k

ch

glina

2-4

2-3

pijesak

pouzdanost ispitivanja:
1 velika
2 velika do srednja
3 srednja
4 srednja do slaba
5 slaba

J obujamska teina, ID indeks zbijenosti

\ parametar stanja, K0 koeficijent mirnog pritiska,
OCR stupanj prekonsolidacije (Vp/V'v), St osjetljivost,
cu nedrenirana vrstoa,
M' efektivni kut unutarnjeg trenja, a adhezija
E Youngov modul elastinosti, G modul posmika,
Eoed edometarski modul stiljivosti (M)
G0 modul posmika pri malim deformacijama
k koeficijent vodopropusnosti,
ch horizontalni koeficijent konsolidacije

3 Analiza rezultata istraivanja na lokaciji mosta

Peljeac
Istrani radovi na lokaciji mosta Peljeac provedeni su
krajem 2004. u okviru prethodnih geotehnikih [3], geolokih [13] i geofizikih istraivanja [5]. irina zaljeva
Peljeac na trasi planiranog mosta iznosi 2,3 km, a dubina mora oko 27 m. Geofizikim mjerenjima ustanovljeno je da se tlo sastoji od serije horizontalnih slojeva koji
lee na stijeni promjenjive dubine. Stijena se strmo sputa
od obale do maksimalne dubine oko 100 m ispod morskog dna. Geotehniki istrani radovi obuhvaali su est
istranih buotina, dubine 44 do 106 m ispod morskog
dna, te mjerenje brzine irenja posminih valova u dva
uzduna i tri poprena profila. Mjerenja su izvedena s
broda tipa Bavenit koji je opremljen instrumentima za
terenske istrane radove i laboratorijem za manje zahtjevna ispitivanja. Sloenija ispitivanja provedena su na
kopnu, u domaim i inozemnim laboratorijima.
419

Svojstva naslaga mekih glina

I. Sokoli i drugi

Slika 2. Geotehniki profil tla u zaljevu Peljeac iz buotine BH-1

Na slici 2. prikazan je profil tla u buotini BH-1, karakteristian za lokaciju, na kojem se vide glavne fizikalne
karakteristike materijala. Mehanike karakteristike materijala dane su zasebno u analizi rezultata mjerenja
CPTU-a.
Na temelju provedenih ispitivanja tlo je podijeljeno u
etiri karakteristine zone [3]: Zona A do dubine 6 m
ispod morskog dna, koja se sastoji od vrlo meke do
meke gline visoke plastinosti; Zona B od 6 do 60 m
dubine, koja se sastoji od slojeva srednje krute do krute
visokoplastine gline i praha; Zona C od 60 m dubine
do stijene, koja se sastoji od vrlo krute do vrste gline
mjestimino cementirane; Zona D stijena, uglavnom
vapnenaka, s promjenjivim stupnjem istroenosti i raspucanosti.
Tlo u zonama A, B i C tipino je za marinske uvjete okolia taloenja i za lagune. Visoka plastinost tog materijala posljedica je taloenja vrlo sitnih estica u morskoj
vodi koje su dospjele iz korita rijeke Neretve. Sloj A
istie se kao vrlo meka do srednje meka glina maslinasto sive boje u kojoj su prisutni fragmenti sitnih koljaka.
Vlanost materijala je na granici teenja (indeks konzistencije oko 0). Sloj je normalno konsolidiran i pokazuje linearan porast nedrenirane vrstoe s dubinom. Na
dubini 5,5 m izmjerena je metodom C14 datiranja starost
sedimenta od 8.580 godina pa se smatra da se taloenje
itavog sloja odvijalo u geolokom razdoblju holocena.
420

Na dnu zone A nalazi se sloj treseta debljine 1 m koji se

pojavljuje u svim buotinama. Treset je rezultat taloenja materijala u laguni koja se formirala na prijelaznoj
fazi na kraju zadnjega ledenog doba.
Ispod zone A, na vrhu zone B, nalazi se sloj materijala
debljine 9 m koji je prekonsolidiran. Smatra se da je prekonsolidacija rezultat erozije i troenja tla u vrijeme niske razine mora tokom zadnje glacijalne faze.
Zona B sastoji se od srednje krute gline visoke plastinosti u kojoj se mjestimino pojavljuju tanki slojevi s
vie praha i pijeska. Mjestimino se u naslagama nalaze
fragmenti koljaka, osobito na dubinama od 25 do 35 m,
dok su na veim dubinama (od 35 do 51 m) prisutni i
kalcitni te laporoviti fragmenti. Materijal je taloen u
relativno mirnoj geolokoj fazi od dubine 15 do 25 m, a
na veim se dubinama pojavljuju prekonsolidirani slojevi krute gline koji naznauju promjene u uvjetima taloenja. Starost materijala od 17.100 godina, izmjerena na
dubini od 38,5 m, odgovara geolokom razdoblju pleistocena i upuuje na prosjenu brzinu sedimentacije od 2
mm na godinu. Openito je zona B normalno konsolidirana, jedinina teina i nedrenirana vrstoa poveavaju
se linearno s dubinom, a lokalno se pojavljuju skokovi u
prekonsolidiranim slojevima. Na dnu zone B, na dubini
60 m, nalazi se vidljiva promjena u stratografiji. Materijal prelazi u vrlo krutu do vrstu glinu visoke plastinosti s tankim cementiranim slojevima i kalcitnim fragmenGRAEVINAR 61 (2009) 5, 417-427

I. Sokoli i drugi

Svojstva naslaga mekih glina

tima veliine ljunka. Indeks konzistencije materijala

priblino je 1,0, to znai da se glina nalazi na granici
plastinosti. itava je zona prekonsolidirana zbog starenja i cementacije materijala i stoga su joj vrstoa i krutost znatno vei.
U ovome su radu analizirani rezultati CPTU-a prema
iskustvima u sitnozrnatim materijalima [9]. Ako promotrimo otpor iljka qc u CPTU profilu tla (slika 2.) vidimo
da on pokazuje trend linearnog poveanja s dubinom, ali
s izrazitim lokalnim odstupanjima. Poznato je da pojava
krupnozrnatih frakcija poveava otpor prodiranju CPTU
sonde, meutim ovdje to nije sluaj. Na primjer, na slici 2.
moemo vidjeti da se vea koliina pijeska pojavljuje na
dubini od 12 i 31 m, ali ne i vei otpor prodiranju sonde.
Nasuprot tomu vei se otpor iljka pojavljuje na dubinama 9 i 45 m gdje krupnozrnate frakcije uope nisu prisutne, to upuuje na injenicu da je prekonsolidacija
dominantniji imbenik na otpor iljka od sastava tla. Iz
tog je razloga profil tla na promatranoj lokaciji podijeljen na zone u kojima se pojavljuju istaci u CPTU profilu otpora iljka i na zone gdje on pokazuje linearan trend
poveanja s dubinom. Na taj je nain prethodno opisana
zona B podijeljena na jo 11 dijelova, a zona C na dva
(slika 2.). Izraeniji istaci pojavljuju se relativno pravilno u svim buotinama, pa se smatra da se zakljuci i
opaanja provedeni u analizi profila BH-1 mogu primijeniti i na ostale profile.
3.1

Obujamska teina tla

Na promatranoj je lokaciji obujamska teina tla mjerena

neposredno na uzorcima tla (uzorci uporabljeni u troosnom ispitivanju i u edometru) te je proraunana za izmjerenu vlanost w uz pretpostavku potpune zasienosti
uzorka vodom i relativne obujamske teine vrstih estica (u odnosu na obujamsku teinu vode) od Gs = 2,7.
Obujamska teina tla moe se odrediti i iz rezultata mjerenja CPTU-a uporabom dijagrama koji su, na temelju
istraivanja vedskih, norvekih i engleskih glina, predloili Larsson i Mulabdi [8]. Na istom dijagramu mogue je procijeniti i stanje prekonsolidacije materijala.
Pri uporabi dijagrama potrebno je odrediti normalizirani
porni tlak prema izrazu:
Bq

u 2  u0
qt  V v 0

(1)

Gdje je u0 in situ tlak podzemne vode (proraunan kao

hidrostastiki tlak od povrine mora), u2 porni tlak iza
iljka sonde, uvo vertikalno naprezanje u tlu (odreeno
integracijom teine tla dobivene u laboratoriju), qt otpor
iljka korigiran za porni tlak iza iljka i koeficijent
povrine iljka a, prema [9]:
qt

qc  u 2 (1  a )

GRAEVINAR 61 (2009) 5, 417-427

(2)

Slika 3. Analiza teine tla i prekonsolidacije prema Larssonu i

Mulabdiu [8]. Tlo je analizirano po zonama definiranim
na slici 2.

Dijagram je punim linijama podijeljen na polja iste obujamske teine tla, a vertikalnim isprekidanim linijama
na polja jednake prekonsolidacije (slika 3.). Analizom
rezultata na predmetnoj lokaciji dobiven je rasap obujamske teine tla u cijelom rasponu dijagrama, meutim
oito je grupiranje rezultata u zonama koje su prethodno
definirane na temelju otpora iljka u CPTU-u, to potvruje valjanost takve podjele. Redovito u zonama gdje se
pojavljuju istaci, materijal je prekonsolidiran i ima veu
obujamsku teinu. U ovome su radu odreenom stanju
prekonsolidacije u dijagramu dodijeljeni simboli koji su
uporabljeni i na ostalim slikama i dijagramima: N za
normalno konsolidirano, P za prekonsolidirano i P+ za
jako prekonsolidirano stanje.

3.2 Stupanj prekonsolidacije tla

Normalno konsolidirane zone tla mogu se odrediti za
korigirani otpor iljka poznavanjem vertikalnoga
efektivnog naprezanja u tlu, prema Lunneu [9]:
qt 2,5 do 5,0 u V ' vo
(3)
Ako je vrijednost qt vea od dane zone, glina se smatra
prekonsolidiranom, a ako je manja, smatra se
potkonsolidiranom. Rezultati analize pokazuju da je tlo
prekonsolidirano upravo na mjestima istaka otpora
iljka profila CPTU-a (slika 4.a).
Mayne [10] je za odreivanje stupnja prekonsolidacije
OCR predloio analizu rezultata CPTU-a koja se
zasniva na teoriji irenja tla pri prodiranju iljka i na
teoriji kritinog stanja:
OCR

qt  u 2
1

1,95M  1 V 'v 0

1,33

(3)

gdje je M nagib linije kritinog stanja,

M 6 sin M ' /(3  sin M ) , a M' efektivni kut unutarnjeg
421

Svojstva naslaga mekih glina

trenja. Gornjim izrazom proraunan je OCR iz rezultata
mjerenja CPTU-a primjenom ' = 30o koji je odreen
ispitivanjem tla CID troosnim ispitivanjem (slika 4.b).
Na dijagramu se jasno izdvajaju prekonsolidirane zone
tla, meutim vrijednosti su izrazito velike. U normalno

I. Sokoli i drugi
vertikalnog naprezanja (puna linija). Korelirane su vrijednosti naprezanja prekonsolidacije priblino jednake vertikalnom efektivnom naprezanju u zonama normalno konsolidiranog tla (OCR = 1) i korelirane vrijednosti dobro
se poklapaju s izmjerenim.

Slika 4. Prekonsolidacija i osjetljivost tla

konsolidiranoj zoni tla vrijednost prekonsolidacije kree

se u granicama 1,5 < OCR < 2,0, u prekonsilidiranoj zoni
3,5 < OCR < 6,0 te u jako prekonsolidiranoj 6 < OCR < 10.
Treba napomenuti da je analiza osjetljiva na vrijednost efektivnog kuta trenja tla te da u ovom primjeru ne daje vrijednost OCR = 1 u normalno konsolidiranim zonama. U
usporedbi s laboratorijski odreenim vrijednostima koeficijenta OCR, odreenog na 11 uzoraka u edometru Casagrandeovom metodom, primijenjena korelacija daje
priblino dva puta vee vrijednosti.

3.3 Naprezanje prekonsolidacije tla

Larsson i Mulabdi [8] analizirali su utjecaj raznih
imbenika na pritisak prekonsolidacije primjenom
rezultata istraivanja CPTU-a te predloili zakonitost:
V p | 0,305(qt  V vo )
(4)
Primjenom dane zakonitosti odreen je stupanj prekonsolidacije na promatranoj lokaciji za tri buotine (slika 5.).
Na istoj slici prikazan je stupanj prekonsolidacije po Casagrandeovoj metodi te prikaz vrijednosti efektivnoga
422

Slika 5. Analiza naprezanja prekonsolidacije materijala na temelju

rezultata CPTU-a prema Larssonu i Mulabdiu [8]

GRAEVINAR 61 (2009) 5, 417-427

I. Sokoli i drugi

Svojstva naslaga mekih glina

3.4 Koeficijent bonog naprezanja (K0)

Terenskim CPTU-om u dananje vrijeme nije mogue
pouzdano izmjeriti horizontalna naprezanja u tlu niti
procijeniti koeficijent bonog tlaka K0. Meutim, gruba
se procjena moe dobiti primjenom korelacije koju su
predloili Kulhawy i Mayne [6]:
K0

q  V vo
0,1 t
V 'vo

(5)

Ako usporedimo korelirane vrijednosti s vrijednostima

dobivenim laboratorijski u UU (undrained uniaxial) troosnom ispitivanju, vidimo da se one dobro poklapaju u
zonama koje su definirane kao normalno konsolidirane
(slika 6.). U prekonsolidiranim zonama dolazi do odstupanja, pri emu vrijednosti korelirane prema totalnom i
efektivnom otporu iljka poprimaju vee vrijednosti (na
strani nesigurnosti), dok one korelirane prema izlaznim
pornim tlakovima poprimaju znatno manje vrijednosti
(nerealno male, pa ak i negativne).

U zonama koje su prethodno definirane kao normalno

konsolidirane (N) vrijednost K0 jest priblino 0,25, u
prekonsolidiranim zonama (P) K0 0,5, a u jako
prekonsolidiranim zonama (P+) K0 > 1,0.

3.5 Nedrenirana vrstoa (cu)

Pri odreivanju nedrenirane vrstoe tla iz CPTU-a razlikujemo dva pristupa - jedan koji se bazira na teorijskim
rjeenjima i drugi koje se zasniva na empiriji. Prodiranje
iljka je izrazito kompleksna pojava pa se sva teorijska
rjeenja zasnivaju na nekim pretpostavkama. Na taj nain pojednostavnjuje se realno ponaanja tla, mehanizam
sloma i rubni uvjeti, ali su rjeenja esto vrsto vezana
za rezultate laboratorijskih i terenskih ispitivanja. Teorijska rjeenja osigurala su dobre okvire za bolje razumijevanje ponaanja realnog tla, meutim postoje mnoga ogranienja zbog kojih se u praksi ee primjenjuju
empirijske korelacije.
Empirijska interpretacija nedrenirane vrstoe cu iz
rezultata CPTU-a moe se prema Lunneu [9] grupirati u
tri glavne kategorije:
x procjena cu primjenom 'totalnog' otpora iljka
qt  V v 0
cu
N kt

(6)

x procjena cu primjenom 'efektivnog' otpora iljka

qt  u 2
cu
(7)
N ke
x procjena cu primjenom 'izlaznog' pornog tlaka
u 2  u0
cu
N 'u

(8)

gdje su Nkt , Nke , Nu empirijski dobiveni koeficijenti

koji se mogu procijeniti na temelju normaliziranoga
pornog tlaka Bq. U zonama koje su prethodno definirane
kao normalno konsolidirane do prekonsolidirane, vrijednost koeficijenta Bq jest od 0,4 do 0,8. U tom rasponu
vrijednost empirijskih korelacijskih faktora N iznose:
x Nkt u rasponu od 9 do 14 o odabrano 10
x Nke u rasponu od 4 do 9 o odabrano 9
x Nu u rasponu od 5-8 o odabrano 7.
GRAEVINAR 61 (2009) 5, 417-427

Slika 6. Nedrenirana vrstoa materijala izmjerena u laboratoriju

(UU troosno ispitivanje) i na terenu (korelacija prema
CPTU-u)

S aspekta projektiranja poeljno je za predmetnu lokaciju statistikom obradom podataka definirati srednju vrijednost korelacijskog faktora, sa standardnom devijacijom za neku od metoda, koji bi vrijedio za cijeli profil.
U ovim je istranim radovima nedrenirana vrstoa korelirana u odnosu prema rezultatima UU troosnog ispitivanja, a korelacijski faktor definiran je za korelacijsku
kategoriju 'totalnog' otpora iljka, Nkt = 23 r 7 [3]. Opisano podruje vrlo dobro prati trend rasporeda nedrenirane vrstoe u profilu odreene svim primijenjenim
metodama ispitivanja i poprima neto manju vrijednost,
to je sa stajalita projektiranja na strani sigurnosti (slika 7.).
423

Svojstva naslaga mekih glina

I. Sokoli i drugi
St

cu ,korelirano

(9)

f s ,izmjereno

Prema Schmertmannu [16] primjenom koeficijenta trenja Rf = ft/qt i korelacijskog koeficijenta Nkt (slika 4.d):
St

Ns
Rf

(10)

U ovim analizama nedrenirana vrstoa odreena je

metodom 'totalnog' otpora iljka, a vrijednost korelacijskog koeficijenta prema Lunneu [9], 5 Ns = 5 < 10. Na
slici 4.d vidimo da se u normalno konsolidiranim zonama vrijednost korelirane nedrenirane vrstoe cu i otpor
na platu CPTU sonde fs znatno razilaze, dok se u prekonsolidiranim zonama pribliavaju. Sukladno tomu, u
normalno konsolidiranim zonama izraena je osjetljivost,
dok je njezina vrijednost u prekonsolidiranim zonama
oko 1 (slika 3.c). Korelacija se dovoljno dobro poklapa s
izmjerenim vrijednostima pa se smatra da daje pouzdane
rezultate i u dijelu profila gdje ne postoje izravna mjerenja.
Osjetljivo ponaanje materijala mogue je grubo procijeniti koristei se klasifikacijskim dijagramom tipova
ponaanja tla za CPTU prema Robertsonu [14]. Za njegovu primjenu potrebno je proraunati normalizirani
otpor iljka i normalizirani faktor otpora:

Slika 7. Nedrenirana vrstoa ispitana terenskim i laboratorijskim

pokusima u svim buotinama na lokaciji (runi penetrometar, torvane sonda, laboratorijska krilna sonda i UU
troosno ispitivanje) te korelirana prema CPTU-u za
'totalni' otpor iljka, Nkt = 23 r 7

Qt

qt  V vo
;
V 'vo

(11)

Fr

fs
u 100%
qt  V vo

(12)

3.6 Osjetljivost
Osjetljivost gline definirana je kao omjer nedrenirane vrstoe neporemeenog i pregnjeenog uzorka. Neporemeenost uzorka uvjetuje da je najpogodnije ispitivanje osjetljivosti
terenskim pokusima. Na promatranoj lokaciji
osjetljivost je mjerena krilnom sondom na 17
uzoraka do dubine maksimalno 35 m (slika
4.c). Neporemeena nedrenirana vrstoa odreena je na temelju otpora tla pri okretanju
sonde za prvih 900, a pregnjeena na temelju
otpora tla nakon deset okretaja. Analizom
rezultata CPTU-a osjetljivost je procijenjena
na dva naina. Prema Lunneu [9] na temelju
omjera korelirane nedrenirane vrstoe cu,
koja odgovara vrnoj vrstoi i izmjerenog
otpora trenja po platu fs, koji odgovara pregnjeenoj vrstoi gline (slika 4.c):
424

Slika 8. Tipovi ponaanja materijala prema Robertsonu [13]

GRAEVINAR 61 (2009) 5, 417-427

I. Sokoli i drugi

Svojstva naslaga mekih glina

Taloenje naslage horizontalno uslojenog materijala moe se promatrati i kao 'prirodni' edometar, jer se element tla na nekoj dubini vertikalno deformira zbog optereenja novih slojeva bez mogunosti bonog irenja. Rezultat su
takvog 'pokusa' ureeni parovi koeficijenta
pora tla na nekoj dubini i pripadnoga vertikalnog efektivnog naprezanja. U sluaju da nema
promjena u uvjetima taloenja, rezultat takvog
ispitivanja teorijski bi dao glatku krivulju koja
odgovara laboratorijskoj edometarskoj krivulji
za taj materijal. Prema Lambeu i Whitmanu
[7], ureeni parovi koeficijenata pora i vertikalnih efektivnih naprezanja nekog tla nalaze
se u odreenim granicama, ovisno o njegovoj
granici teenja i indeksu plastinosti (polja u
dijagramu na slici 10.). Rezultati 'prirodnog'
edometra grupiraju se u oekivanim poljima
na dijagramu, gline do koloidne gline, a u
istim poljima grupiraju se i rezultati edometarskih ispitivanja.

Slika 9. Modul stiljivosti koreliran prema rezultatima CPTU-a

i mjeren u edometru

Na dijagramu (slika 8.), materijal je na promatranoj lokaciji klasificiran kao glina do prainasta glina, to odgovara laboratorijskoj klasifikaciji. Zone materijala koje
su prethodno definirane kao normalno konsolidirane upadaju u pripadna polja na dijagramu i pokazuju porast
osjetljivosti tla. Prekonsolidirane zone materijala upadaju u polja koja pokazuju poveanje koeficijenta prekonsolidacije i utjecaj procesa starenja koji smanjuju osjetljivost tla.

3.7 Stiljivost tla

Stiljivost tla na predmetnoj lokaciji ispitana je edometarskim ispitivanjem na 11 neporemeenih uzoraka (slika 10.). Tangentni edometarski modul stiljivosti Eoed,
koji odgovara vertikalnom naprezanju u tlu na dubini s
koje je izvaen uzorak, usporeen je s vrijednostima
dobivenim korelacijama prema mjerenjima CPTU-a
(slika 9.):
Eoed

D m qc

(13)

gdje je vrijednost korelacijskog koeficijenta odabrana

prema preporukama Sanglerata [15] za visokoplastine
gline i prahove 2 < m = 4 < 6. Rezultati analize pokazuju vrlo dobro poklapanje izmjerenih i koreliranih vrijednosti uporabom istog korelacijskog koeficijenta za sve
tri buotine. Na ovom primjeru posebno se istie pogodnost CPTU-a za popunjavanje profila izmeu mjerenja
na uzorcima izvaenim iz buotina.
GRAEVINAR 61 (2009) 5, 417-427

Slika 10. Rezultati laboratorijskog edometra (samo u normalno

konsolidiranom podruju) i 'prirodnog' edometra
prikazani na dijagramu prema Lambeu i Whitmanu [7]

3.8 Posmina krutost pri malim deformacijama

Kontinuirano mjerenje posminih valova na lokaciji
provedeno je spektralnom analizom povrinskih valova
(SASW) do dubine oko 40 m, izravnim mjerenjem
brzine posminih valova seizmikim piezokonom
(SCPT) do dubine svega 25 m i mjerenjem niz buotinu
(downhole metoda) do dubine 80 m. Na temelju
425

Svojstva naslaga mekih glina

I. Sokoli i drugi

izmjerenih brzina posminih valova mogue je,

poznavanjem gustoe materijala U proraunati modul
posmika materijala pri malim deformacijama prema
izrazu:
G0

U Vs2

(14)

Mayne i Rix [11] pokazali su da modul posmika pri

malim deformacijama ovisi o koeficijentu pora e0 i
korigiranom otporu iljka qt i moe se za veinu glina
odrediti prema izrazu:
G0

99,5( pa ) 0,305

(qt ) 0,695
(e0 )1,130

(15)

gdje je pa referentni atmosferski tlak.

Na slici 11. prikazane su izmjerene i korelirane vrijednosti. Da bi se provela korelacija, potrebno je za svaki
podatak otpora iljka odrediti pripadni koeficijent pora
na istoj dubini. S obzirom da je profil koeficijenta pora
vrlo izlomljen, analiza je provedena za podruje u kojem se on uglavnom kree 0,75 < e0 < 1,0. Predloena
korelacija vrlo se dobro poklapa s izmjerenim vrijednostima u normalno konsolidiranom materijalu, dok je njezina primjenjivost u prekonsolidiranoj zoni na dubini
ispod 60 m vrlo upitna.

Slika 11. Modul krutosti tla pri malim deformacijama G0

dobiven mjerenjima na terenu (SASW, SCPT, i
downhole) i koreliran prema rezultatima CPTU-a

426

4 Zakljuak
U ovome je radu pokazano da je analizom CPTU-a mogue pouzdano odrediti velik broj mehanikih i fizikih
karakteristika naslage meke gline, meutim, prethodno
je vrlo vano pravilno podijeliti profil tla u zone slinih
karakteristika. Predloena podjela profila na zone u kojima se pojavljuju istaci u profilu otpora iljka CPTU-a
pokazala su se vrlo dobrom, za razliku od podjele prema
granulometrijskom sastavu tla ili konzistentnom stanju.
Izdvojene zone dosljedno pokazuju isti tip ponaanja tla
u svim primijenjenim korelacijama. S obzirom na velik
broj primijenjenih korelacija, ne postie se samo sigurnost u valjanost pojedine korelacije, ve i u kvalitetu izvedenih laboratorijskih i terenskih istranih radova.
Profil obujamske teine dobiven laboratorijskim mjerenjem moe se provjeriti i nadopuniti dijagramom prema
Larssonu i Mulabdiu (slika 3.). Dijagram nije osjetljiv
na oscilacije izmjerene obujamske teine jer se one u
analizi integriraju po dubini. Takoer dijagram omoguuje procjenu stanja prekonsolidacije u tlu. Vrijednost
koeficijenta prekonsolidacije mogue je procijeniti korelacijom prema Maynu (4) za koju se u ovom radu pokazalo da daje dobar uvid u relativno stanje prekonsolidacije pojedinih zona u odnosu na normalno konsolidirane zone, meutim korelirane vrijednosti koeficijenta
prekonsolidacije vee su od izmjerenih otprilike dva
puta. Nedostatak korelacije je i taj to se ona temelji na
relativno sloenom ispitivanju efektivnog kuta unutarnjeg trenja u CID troosnom ispitivanju. Stanje prekonsolidacije mogue je dodatno provjeriti relativno jednostavnom korelacijom prema Lunneu (3) te dijagramom
prema Robertsonu (slika 8.). Povoljno je to se dijagram
prema Robertsonu temelji na vrijednostima koje se izravno
mjere u CPTU-u te na vertikalnim efektivnim naprezanjima u tlu (koja se pouzdano mogu proraunati za horizontalno uslojeno tlo i hidrostatike uvjete podzemne
vode). Isti dijagram pokazao se dosljednim i u klasifikaciji tla (slika 8.). Pri odreivanju podruja osjetljivosti u
mekim glinama najbolje je usporediti dijagrame otpora
trenja na platu i korelirane nedrenirane vrstoe (slika
4.d). U istu svrhu dobro se moe upotrijebiti dijagram
prema Robertsonu (slika 8.), za razliku od dijagrama
prema Larssonu i Mulabdiu kod kojeg u ovom primjeru nije registrirano osjetljivo ponaanje tla (slika 3.). Na
promatranoj lokaciji korelacija za odreivanje osjetljivosti prema Lunneu (9) pokazala je vrlo dobro poklapanje s izmjerenim vrijednostima, dok je u korelaciji prema Schmertmanu (10) potrebno kalibrirati korelacijski
koeficijent (kalibrirana vrijednost Ns=5 nalazi se u predloenim granicama).
Krutost i nedrenirana vrstoa mekih glina najvaniji su
parametri u projektiranju geotehnikih konstrukcija, meutim pri njihovu odreivanju korelacijama iz ispitivaGRAEVINAR 61 (2009) 5, 417-427

I. Sokoli i drugi
nja CPTU-a treba biti vrlo oprezan. U radu je prikazano
da se korelacijama prema Lunneu [9] moe procijeniti
nedrenirana vrstoa tla na vie naina, meutim predloeni korelacijski faktori vrijede samo u normalno konsolidiranim zonama (npr. vrijednost koeficijenta prema
preporukama Lunnea [9] Nkt=10). Meutim, da bi se dobila jedinstvena korelacija, za cijeli profil tla na danoj
lokaciji, potrebno je kalibrirati korelacijske faktore s pomou rezultata izravnih mjerenja (za isti primjer korelacijski faktor dobiven statistikom obradom podataka [3]
iznosi Nkt=237). Potreba za kalibracijom korelacijskog
koeficijenta izraena je i na primjeru odreivanja edometarskog modula stiljivosti (13), kod kojeg se preporuka
prema Sangleratu [15] pokazala pouzdanom. Takve ka-

Svojstva naslaga mekih glina

libracije vrlo su korisne jer je njima mogue dobiti gotovo kontinuirani prikaz vrijednosti parametra po dubini,
to omoguuje bolju analizu slojeva materijala na mjestu
gdje nisu izvedeni 'tokasti' laboratorijski pokusi (npr. profil modula stiljivosti, slika 9.). Posmina krutost mekih
glina pri malim deformacijama moe se procijeniti primjenom korelacije prema Mayneu i Rixu (15). Nedostatak korelacije je potreba poznavanja koeficijenta pora
tla koji moe jako varirati po dubini, meutim u radu se
pokazalo da korelacija daje mali rasap rezultata za relativno irok raspon koeficijenta pora 0,75 < e0 < 1,0. Takoer pokazalo se da korelacija nije dobra u dubljim,
jako prekonsolidiranim slojevima materijala (zona C
krute do vrste gline, mjestimino cementirane).

LITERATURA
[1]

Benac, .; Jurai, M.; Bakran-Petricoli, T.: Submerged tidal

notched in the Rijeka Bay NE Adriatic Sea: indicators of
relative sea-level change and of recent tectonic movements,
2004. Marine Geology 212, 21-33

[2]

Christoulas S.; Kalteziotis N.; Tsiambaos G.; Sabatakakis N.:

Engineering geology of soft clays. Examples from Greece,
Bulletin of public works research center ''Embankments on soft
clays'', 1-31, 1987.Athens

[3]

CROSCO, Peljesac Bridge Geotechnical Investigations, Final

report; Volume 1: Text, Tables, Figures and Drawings. 2005.

[4]

Hight D.W.; Jardine R.J.; Gens A.: The behaviour of soft clays,
Bulletin of public works research center ''Embankments on soft
clays'', 33-158, 1987.Athens

[5]

Institut graevinarstva Hrvatske (IGH), Most-kopno poluotok

Peljeac, Geofizika istraivanja, Izvjee o mjerenju brzina S
vala u buotini B-4, Report No. U0054/04, 2004.

[6]

Kulhawy, F.H.; Mayne, P.H.: Manual on estimating soil

properties for foundation design, Electric Power Research
Institute, 1990. EPRI

[7]

Lambe, T.W., Whitman, R.V. Soil Mechanics, Wiley, New

York, 1969.

[8]

Larssson, R.; Mulabdi, M.: Piezocone tests in clay, Swedish

Geotechnical Institute, Linkoping, Report 42, 1991.

[9]

Lunne, T.; Robertson, P.K.; Powell, J.J.M.: Cone penetration

Testing in Geotechnical Practice, Black Academic &
Professional, 1997.

[10] Mayne, P.W.: Determination of OCR in clays by piezocone

tests using cavity expansion and critical state concepts, Soils
and Foundations 31(2), 65-76, 1991.

GRAEVINAR 61 (2009) 5, 417-427

[11] Mayne, P.W.; Rix, J.G.: Gmax-qc relationship for clays,

Geotechnical Testing Journal, ASTM, 16(1), 54-60, 1993.
[12] Mitschell, K.J.; Soga, K.: Fundamentals of soil behaviour, John
Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2005.
[13] Paveli, D.: Stratigrafska determinacija naslaga Jadranskog
podmorja u okolici Peljeca, Rudarsko-geoloko-naftni fakultet
Sveuilita u Zagrebu, Zavod za geologiju i geoloko
inenjerstvo, 2005.
[14] Robertson, P.K.: Soil classification using the cone penetration
test, Canadian Geotechnical Journal 27(1), 151-158, 1990.
[15] Sanglerat, G.: Penetrometer and soil exploration, Elsevier,
Amsterdam, 1972.
[16] Schmertmann, J.H.: Guidelines for cone penetration test,
performance and design, US Federal Highway Administration,
Washington, DC, Report, FHWA-TS-78-209, 1978.
[17] Skempton, A.W.: The consolidation of clays by gravitational
compaction, Jnl. Of Geol.Soc. of London, 125,373-412, 1970.
[18] Stigter, H.C.; Zwaan, G.J.; Langone, L.: Differential rates of
benthic forminiferal test production in surface and subsurface
habitats in the southern Adriatic Sea, Palaeogeography,
Palaeoclimatology, Palaeoecology 149, 67-88, 1999.
[19] Suri, M.; Jurai, M.; Horvatini, N.; Broni, I.K.:. Late
Pleistocen-Holocene sea-level rise and plattern of costal karst
inundation: records from submerged speleothems along the
Adriatic Coast (Croatia), Marine Geology 214, 163-175, 2003.

427