SEMINARSKI RAD

PARAMETRI I KLASIFIKACIJA STIJENSKE MASE,

INTAKTNA STIJENA

Mehanika stijena 2015

SADRAJ
1
2
2.1
2.2
2.3
2.4
2.5
3
4
5
6
7

UVOD
KLASIFIKACIJA STIJENA
Podjela stijena po postanku
Podjela stijena po stepenu konzistenciji

Podjela stijena po mehanikim osobinama

Osnovni uvjeti
Svojstva klasifikacije
RQD klasifikacija
Geomehanika klasifikacija
Q Klasifikacija
Zakljuak
Literatura

3
3
3
4
4
5
5
6
8
9
10
10

Mehanika stijena 2015

1. UVOD
Stijenska masa je prirodni geoloki sklop stijene, koji ukljuuje i sva oslabljenja koja ine
diskontinuiteti i zone znaajno slabijih svojstava od stijene koja gradi stijensku masu, te zbog
toga pri analizi stijenske mase treba uoiti interakciju svojstava intaktne stijene i navedenih
oslabljenja. Stijenska je masa u pravilu razlomljena, heterogena, anizotropna i nalazi se u nekom
prirodnom stanju naprezanja, ime su ujedno odreena i njezina osnovna fizikalno strukturna
svojstva. Za razliku od mehanike tla koja se temelji na pretpostavci kontinuuma, mehanika
stijenskih masa je mehanika razlomljenih sredina i zasniva se na pretpostavci diskontinuuma.
Zbog svoje diskontinuiranosti i slojevitosti, stijenske su mase izrazito anizotropne sredine, to se
najee izraava kroz vrstou i deformabilnost. Kod stijenske mase treba voditi rauna i o
efektu razmjera diskontinuiteta i povrine. Ukoliko su diskontinuiteti relativno mali u odnosu na
promatranu povrinu, tada stijensku masu smatramo kvazihomogenom i promatramo je kao
kontinuum.
2. KLASIFIKACIJA STIJENA
Polazei od osnovne definicije da stijenu predstavljaju mineralni agregati organskog i
neorganskog porekla, od kojih je izgraen pristupani dio zemljine kore, podjela stijenskih
materijala moe se izvriti u tri osnovne grupe:

po svom postanku,

po stepenu kohezije i

po fiziko - mehanikim osobinama.

2.1. Podjela stijena po postanku

Iz geologije je poznato da se stijene dijele u tri osnovne grupe i to:
Eruptivne stijene, koje se sastoje od iskristalisanih mineralnih sastojaka, koji su ovrsli u
neposrednom dodiru jedan sa drugim. Pojavljuju se u masama nepravilnog oblika, rijetko kada u
ploama.
Sedimentne stijene, koje se sastoje iz istaloenog ovrslog materijala, razliitog porijekla, koji su
ovrsli pod dejstvom pritiska ili uz pomo prirodnih, mineralnih veziva. Obino se javljaju u vidu
slojeva.
Metamorfne stijene, koje se sastoje od iskristalisanog ali izmenjenog materijala eruptivnih ili
sedimentnih stijena i koje su nastale pod dejstvom velikog pritiska i velike toplote. Imaju
osobine prethodnih dviju kategorija.

Mehanika stijena 2015

2.2. Podjela stijena po stepenu konzistenciji
Bez obzira kojoj grupi stiena pripadaju po svome postanku svi se stijenski materijali mogu,
prema stepenu kohezije podijeliti na tri grupe:
vrste ili vezane,

plastine ili poluvezane,

rastresite ili nevezane (sipke i tene).

Za razliku od geologije koja uglavnom koristi genetsku klasifikaciju stijena, te ih dijeli na

eruptivne, sedimentne i metamorfne, u inenjerskoj su geologiji prikladnije klasifikacije koje se
temelje na znaajkama stijena koje odreuju stijene kao podlogu na kojoj se gradi, kao sredinu u
kojoj se gradi ili kao graevni materijal.

Tabela 1. Osnovna inenjersko-geoloka klasifikacija stijena

OPIS

GLAVNI PREDSTAVNICI
magmatske stijene

Vezane (vrste) stijene

metamorfne stijene
vrste sedimentne stijene
gline

Poluvezane (koherentne ) stijene

prapor
praporne gline
pijesci

Nevezane (inkoherentne) stijene

ljunci
krje

2.3. Podjela stijena po mehanikim osobinama

Ove podjele stijena zasnivaju se ili na optim opisima fizikih, mehanikih ili tehnikih
svojstvima, ili na odreenim brojanim vrijednostima koje odgovaraju pojedinim svojstvima.
U grupu stijena podeljenih prema optim opisima kao to su podjele na meke i tvrde stijene,
zatim podjele na krte, vrste, meke i sl., oito je da se radi o podjelama koje su podlone
subjektivnoj ocjeni lica koje podjelu i vri. Zato ove podjele nemaju mnogo znaenja za praksu.

Mehanika stijena 2015

U grupi stijena koje se dijele prema brojanim vrednostima pojedinih osobina, najvanije su
podjele prema vrstoi na pritisak, indeksu vrstoe, prema modulu elastinosti, stanju
konsistencije, granulometrijskom sastavu i slino. Radi preglednosti o ovim podjelama e biti
rijei u sklopu odgovarajuih metodskih jedinica koje odgovaraju pojedinim priznatim
klasifikacijama stijena.
S gledita tehnikih zahvata u stijenama, obzirom na njihova osnovna fizikalno strukturna
svojstva, vrlo ih je teko uklopiti u nekakvu jedinstvenu preglednu klasifikaciju. Ope prihvaena
je samo Osnovna inenjersko-geoloka klasifikacija stijena (tablica 1), a za potrebe mehanike
stijena razvijene su brojne klasifikacije koje se temelje na pojedinim znaajkama stijena, od kojih
su svjetski najpoznatije:

Klasifikacija na temelju koeficijenta vrstoe f Protoakonov (1926)

Opa inenjersko-geoloka klasifikacija stijena Panjukov (1965)

Klasifikacija prema jednoosnoj vrstoi na tlak Attewell i Farmer (1976)

Klasifikacija prema stupnju raspucanosti Bieniawski (1976)

Geomehanika (RMR) klasifikacija Bieniawski (1973)

Q-klasifikacija Barton, Lien & Lunde (1974)

NATM klasifikacija - Pacher, Rabcewicz & Golser (1974)

Klasifikacija za ocjenu stabilnosti karbonatnih stijena Novosel i dr. (1980)

SMR (prilagoena RMR) klasifikacija za kosine Romana (1985)

U narednom dijelu emo neke od ovih podjela detaljno objasniti.

2.4. Osnovni uvjeti
Svaka klasifikacija stijenskih masa mora zadovoljavati sljedee uvjete:
1. Podjela odreene stijenske mase u grupe (kategorije, klase) sa slinim ponaanjem.
2. Osiguranje osnove za razumijevanje karakteristika i ponaanja svake grupe.
3. Davanje kvantitativnih podataka za inenjerski projekt.
4. Osiguranje zajednike osnove za uspjenu suradnju svih sudionika u projektu.
2.5. Svojstva klasifikacije
1. Jednostavna, razumljiva, lako se shvaa i pamti.
2. Svaki izraz mora biti jasan, a terminologija ope prihvaena.
3. Ukljuena samo najznaajnija svojstva stijenske mase.
4. Temeljena na parametrima koji se mogu mjeriti i odrediti brzim i jeftinim pokusima na terenu.

Mehanika stijena 2015

5. Temeljena na bodovnom sustavu koji moe ocijeniti relativnu vanost klasifikacijskih
parametara.
6. Daje kvantitativne podatke za projekt podgradnog sustava.

3. RQD klasifikacija
Rock Quality Designation (RQD) index definiran je kao postotak intaktne jezgre koja sadri
odlomke duine 100 mm ili due u ukupnoj duini izbuene jezgre.
Za odreivanje vrijednosti RQD, International Society for Rock Mechanics (ISRM) odreuje
prenik jezgre 54.7 mm. Obzirom na to tijekom godina je predloeno vie korekcijskih faktora za
izraunavanje RQD za razliite promjere jezgre (buenja). Zakljueno je da se granina
vrijednost od 100 mm moe koristiti za sve veliine promjera jezgre ukoliko se prilikom mjerenja
iskljuuju oteenja jezgre nastala buenjem i rukovanjem.

Slika 1: RQD klasifikacija

Mehanika stijena 2015

Nedostaci RQD klasifikacije:

Bez obzira to je RQD jednostavna i relativno jeftina metoda odreivanja kvalitete

stijenske mase, sama nije dovoljna za adekvatan opis stijenske mase,

Glavni nedostaci su to ne uzima u obzir orijentaciju pukotina, irinu i materijal ispune,

te posebno kut trenja i hrapavost zidova pukotina,

Problemi se javljaju i pri koritenju RQD indeksa za stijensku masu vrlo slabe kvalitete. U
osnovi, RQD predstavlja praktian parametar za opis stijenske mase zasnovan na
mjerenju postotka jezgre dobre stijenske mase u buotini.

4. Bieniawski, 1973. (Geomehanika klasifikacija)

Izvorno je razvijena za potrebe karakterizacije stijenske mase i projektiranje podgradnog
sustava za tunele. Prva cjelovita verzija sa detaljima primjene prvi put je objavljena 1976. godine
(RMR76).
Tijekom godina klasifikacija je mijenjana na osnovi rezultata primjene i provjere na veem broju
podzemnih graevina u razliitim geolokim sredinama i uvjetima te prilagoavana
meunarodnim standardima i procedurama. Brojni drugi autori koji su koristili predmetnu
klasifikaciju doprinjeli su svojim zapaanjima na osnovi iskustva pri izvoenju tunela,
podzemnih prostora, kamenoloma i rudnika, pokosa i temeljenja.
Bieniawski je 1989. godine predloio posljednju promjenu RMR sustava (RMR89).
Klasifikacijska procedura zasniva se na odreivanju sljedeih est parametara:
1. Jednoosna tlana vrstoa
2. RQD indeks (Rock Quality Designation)
3. Razmak diskotinuiteta
4. Stanje diskontinuiteta
5. Uvjeti podzemne vode
6. Orijentacija diskontinuiteta
Pri primjeni RMR klasifikacije, stijenska masa se dijeli u pojedinane strukturne regije koje se
klasificiraju odvojeno od drugih. Granice ovih regija su u pravilu odreene znaajnijim
strukturnim pojavama kao to su rasjedi, zdrobljene zone ili promjene tipa stijenske mase. U

Mehanika stijena 2015

pojedinim sluajevima, promjene uzrokovane znaajnijim promjenama u nekom parametru, a
unutar istog tipa stijenske mase, mogu uzrokovati podjele u manje dijelove strukturnih regija.
Klasifikacija se temelji na bodovanju, pri emu su razliitim parametrima pridruene razliite
numerike vrijednosti u ovisnosti o njihovoj vanosti za sveukupnu klasifikaciju stijenske mase.
Predmetni bodovi se sumiraju i ukupna suma daje vrijednost RMR.
Tabela 1. Klasifikacijski parametric i njohovi bodovi

Mehanika stijena 2015

Slika 2. Ovisnost RMR bodova

Slika 3. RMR

Mehanika stijena 2015

5. Q klasifikacija

Ovu su klasifikaciju predloili Barton, Lien i Lunde (1974) i ona je prvenstveno prilagoena
problemima podzemnih otvora. Indeks Q rauna se prema izrazu:
Q

RQD J r Jw

Jn
J a SRF

gdje je:
RQD indeks kakvoe jezgre
Jn broj sustava pukotina
Jr indeks hrapavosti povrine pukotine kritino orijentiranog sustava
Ja indeks pukotinske ispune najslabijeg pukotinskog sustava
Jw - koeficijent redukcije pukotinske vode
SRF koeficijent redukcije naprezanja u stijenskoj masi
Vrijednosti ovih koeficijenata oitavaju se iz odgovarajuih tablica. Kod izrauna vrijednosti Q
preporuka je autora da se koristi raspon vrijednosti, a ne jedna fiksna vrijednost. Prema
dobivenim vrijednostima Q, stijenska se masa razvrstava u 9 kategorija.
Odnos izmeu RMR i Q klasifikacije definiran je korelacijom

RMR 9 ln Q 44

[2.2]

Tabela 2. Dati podaci za oznake iz formula

10

Mehanika stijena 2015

Osim napomena iz priloenih tablica pri odabiru pojedinih parametara potrebno je obratiti panju
i na sljedee detalje:
1. U nedostatku podataka dobivenih buenjem, vrijednost RQD indeksa moe se odrediti iz broja
pukotina po jedinici volumena.
2. Pri procjeni i odabiru parametra Jn koji predstavlja broj skupova pukotina, esto se susree s
pojavom listanja, kriljavosti, plohama cijepanja i slojevitosti. Ova pojava mora se usvojiti kao
skup pukotina. Ukoliko je vidljivo samo nekoliko takvih diskontinuiteta ili uslijed istih pojava
dolazi do povremenih pojava pucanja jezgre, opravdano je iste usvojiti kao sluajne pukotine.
3. Parametri Jr i Ja, koji predstavljaju posminu vrstou pukotina, mjerodavni su za najslabiji
skup pukotina ili glinom ispunjeni diskontinuitet. Ukoliko je isti skup pukotina ili diskontinuitet
ispunjen glinom s obzirom na stabilnost pozitivno orijentiran, usvajaju se vrijednosti drugog
skupa pukotina ili diskontinuiteta ispunjenog glinom, koji moe imati vei utjecaj na stabilnost,
iako ima veu vrijednost Jr/Ja.
4. Ukoliko stijenska masa sadri glinu, faktor SRF usvaja se prema smanjenom optereenju iz
tablice 6.A. U tom sluaju je vrstoa intaktne stijene od manjeg znaaja. U suprotnom sluaju,
kad je prisutnost pukotina mala i uz gotovo potpuno odsustvo glinovitog materijala u stijenskoj
masi, vrstoa intaktne stijene postaje mjerodavna, a stabilnost ovisi o odnosu naprezanja u
stijenskoj masi i vrstoe stijenske mase iz tablice 6.B.
6. ZAKLJUAK
Za studente graevine veoma je bitno da usvoji ove metode klasifikacija stijenske mase. Nae
podruje je podruje gdje se dosta gradi na stijenskoj masi. U budue je za oekivati poveanje
graevinski radova u okruenju. Za svrenje student graevinskih fakulteta, od velike pomoi e
biti znanje iz mehanike tla i stijena.

7. LITERATURA
Branko Boi, Predavanja iz mehanike stijena, Biha, 2015.
Predavanja, Klasifikacija stijenske mase, Graevinski fakultet Zagreb
Mehanika Stijena i tla, Rudarsko-geoloki fakultet Beograd, 2015

11