Professional Documents
Culture Documents
Miroslav Pavlović-Matematika 2B
Miroslav Pavlović-Matematika 2B
Miroslav Pavlović-Matematika 2B
(Sirova graa)
Miroslav Pavlovi)
e-mail : pavlovic@matf.bg.ac.rs
1 MATRICE I DETERMINANTE
Matrice i determinante
1 3
A = 4 6 ,
8 1
3
B = 6 ,
1
C = 3 5 3 .
(1.1)
i dve kolone:
1
4 ,
8
3
6 .
1
Takva matrica se naziva matricom tipa 3 2. Uopxte, ako matrica ima m vrsta
i n kolona jeste matrica tipa (ili: formata) m n. Za oznaqavae ,,nepoznate
matrice\ koriste se slova sa dvojnim indeksima; npr. matrica tipa 4 3 pixe
se kao
a11
a21
X=
a31
a41
a12
a22
a32
a42
a13
a23
.
a33
a43
Dve matrice istog tipa sabiraju se tako xto se saberu odgovarajui elementi.
Tako, npr. meu prethodno napisanim, videti (1.1), matricama A, B, C ne
postoje dve koje se mogu sabrati.
je sa 0.
1. Operacija sabiraa je zatvorena, xto znaqi da zbir dva qlana skupa Mm,n
pripada tom skupu.
ij ],
1.
2.
3.
4.
5.
(X + Y ) = X + Y,
( + )X = X + X,
(X) = ()X,
0 X = 0,
1 X = X.
1 MATRICE I DETERMINANTE
onda je
(X + Y ) = [xij + yij ]
= [(xij + yij )]
= [xij + yij ]
= [xij ] + [yij ]
= [xij ] + [yij ]
= X + Y.
V = v1 v2 . . . vn ,
k1
k2
K = .. ,
.
kn
n
X
vj kj .
j=1
Dakle, rezultat je broj, koji moemo tretirati kao matricu tipa 11. Na primer,
ako su B i C matrice s poqetka ovog poglav a (videti (1.1)), onda je
CB = 3 3 + (5) 6 + (3) 1 = 24.
V1 K
V2 K
XK = .. ,
.
Vm K
1 2 4
X=
,
7 0 1
Da li je definisan proizvod Y X?
Konaqno, ako je X matrica tipa m n i Y matrica tipa n q, onda je
V1 K1 V1 K2 . . . V1 Kq
V2 K1 V2 K2 . . . V2 Kq
..
... ,
.
Vm K1 Vm K2 . . . Vm Kq
gde su V1, itd., vrste matrice X, a K1, itd., kolone matrice Y. (Napixite to u
sluqaju m = 2, n = 3, q = 2.)
Na primer, ako su B i C matrice date u (1.1), onda je
33
36
31
9
18
1
BC = 5 3 5 6 5 1 = 15 30 5 .
3 3 3 6 3 1
9 18 3
k
X
xij yjk ,
(1.2)
(i, k) Jm Jp .
j=1
I = [aij ]n,n
1,1 , aij = 1
i 6= j.
za i = j i aij
=0
za
Stav 1.4. Sledea trvea su ispravna (pod uslovom da su izrazi koji se u ima
pojav uju definisani):
1.
2.
3.
4.
(X + Y )Z = XZ + Y Z.
1 MATRICE I DETERMINANTE
n
X
xij yjl
p
X
bj` =
j=1
= [yjk ]n,p
1,1
F = X(Y Z).
i Z = [zk`]p,q
1,1 .
Tada je
yjk zk` .
k=1
Dakle,
eil =
p
X
aik zkl =
p
n X
X
j=1 k=1
n,p
k=1
j=1,k=1
A2 B 2 = (A B)(A + B)?
uloga vrsta i kolona. Preciznije, prva vrsta matrica AT jednaka je prvoj koloni
matrice A, druga drugoj, itd. Dakle, ako A je tipa m n, onda je AT tipa n m.
Vae sledee formule:
1. (A + B)T = AT + B T ,
2. (AT )T = A,
3. (AB)T = B T AT , itd.
Inverznom matricom (ako postoji) kvadratne matrice A (tj. matrice tipa
n n) naziva se matrica B koja zadovo ava uslov
AB = BA = I,
(1.3)
)
def
A2 = AA
x y
B=
.
u v
Tada je
0 0
AB =
1 1
x y
0
0
1 0
=
6=
.
u v
x+u y+v
0 1
(XY )1 = Y 1 X 1 .
1 MATRICE I DETERMINANTE
Determinante drugog reda prirodno se pojav uju kod linearnih sistema sistema
od dve jednaqine sa dve nepoznate. Neka je dat jedan takav sistem:
(
a1 x + b 1 y = c 1
a2 x + b 2 y = c 2
(1.4)
Ako je
6= 0.
x=
x
,
y=
6= 0,
y
.
Ovaj stav emo dokazati kasnije u opxtijoj formi. Ovde emo samo notirati
da on ne sledi ,,automatski\ iz prethodne diskusije.
(1.8)
Svojstva determinanata
(a) Ako je jedna kolona jednaka nuli, onda je determinanta jednaka nuli.
(b) Ako dve kolone zamene mesta, onda determinanta mea znak.
(v) Determinanta se mnoi brojem tako xto se jedna kolona pomnoi tim
(g)
(d)
brojem.
Ako su dve kolone proporcionalne ili, posebno, jednake, onda je determinanta jednaka nuli.
Determinanta ne mea vrednost ako se jedna kolona pepixe a druga izmeni
tako xto joj se doda ona prepisana prethodno pomnoena bilo kojim brojem.
Prethodna tvrea ostaju taqna ako se req ,,kolona\ zameni reqju ,,vrsta".
Determinanta jediniqne matrice jednaka je broju 1.
()
(e)
Primetimo samo da (g) znaqi: ako R,
a b
A=
,
c d
a b + a
B=
,
c d + c
1 MATRICE I DETERMINANTE
10
a b
c d
Zadatak. Neka je
1
d b
.
=
det A c a
(1.9)
cos sin
A=
.
sin cos
Tada je
1
cos sin
=
.
sin cos
gde je
1 1
A=
,
3 4
4 0
B=
.
2 3
Nai X ako je XA = 2X + B.
i<j
).
1 ,
)
)
11
det A =
Inv()
(1)
n
Y
aii
(1.10)
k)
i=1
Pn
da je
Inv()
(1)
n
Y
ai i =
i=1
Pn
Inv()
(1)
n
Y
aii .
i=1
Pn
ai i =
i=1
n
Y
aii .
i=1
(1)
Inv()
n
Y
i=1
ai i =
Inv()
(1)
Pn
n
Y
aii ,
i=1
det(K1 , K2 , . . . , Kn ) = det A,
Stav 1.12. Ako fiksiramo n 1 kolona, onda je funkcija det linearna kao funkcija preostale kolone.
k)
1 MATRICE I DETERMINANTE
12
To znaqi, npr. da je
(1.11)
Stav 1.13. Determinante bilo kog reda imaju sva svojstva pobrojana u stavu 1.7.
Dokaz. (a) Ako izaberemo bilo koju kolonu, onda u sumi (1.10) svaki proizvod
a11 a12 a13 . . .
a21 a22 a23
1 = a
,
a
a
.
.
.
31 32 33
..
...
.
Neka je = (2, 1, 3, . . .). Ako uvedemo oznake a011 = a21, a012 = a011, itd., dobiemo
2 =
Inv()
(1)
n
Y
i=1
a0ii =
a0ii .
i=1
Pn
Budui da je
n
Y
n
Y
aii
i=1
(Ovde smo primenili svojstvo (g).) Svojstva () i (e) moete verifikovati sami.
13
Laplasovo pravilo
aij Kij ,
(1.12)
aij Kij .
(1.13)
aik Kij = 0,
(1.14)
akj Kij = 0.
(1.15)
i=1
a za svako i | formula
=
n
X
j=1
Ako je j 6= k, onda je
n
X
i=1
n
X
j=1
Pre dokaza, konstatujmo da formula (1.12) predstav a ,,razvijae\ determinante po ,,j -toj\ koloni. Na primer, ako je n = 3 i j = 1, onda dobijamo
a22 a23
a12 a13
a12 a13
.
= a11
a21
+ a31
a32 a33
a32 a33
a22 a23
(1.16)
Dokaz. Qlanovi a11, a21,. . . , an1 pojav uju se svaki po (n 1)! puta u sumi kojom se
definixe determinanta. Kad se ta suma razloi na n suma, gde prva sadri a11,
druga a21, itd., i uzmu u obzir inverzije, dolazi se do formule (1.12). Uradite
to u sluqaju n = 4 ispisujui proizvode u razvijenom obliku, tj.
4
Y
i=1
i svih permutacija .
Formula (1.13) dobija se iz (1.12) transponovaem (stav 1.11).
Suma u formuli (1.14) dobijena je iz sume u (1.12) tako xto je j -ta kolona
zameena k-tom kolonom, npr. prva drugom. Pri tome je druga kolona ostala na
svom mestu a kofaktori su nepromeeni jer u ima uqestvuju elementi van prve
kolone. To znaqi da suma u (1.14) predstav a determinantu koja ima dve jednake
kolone i zato je jednaka nuli.
Formula (1.15) dobija se iz (1.14) transponovaem.
1 MATRICE I DETERMINANTE
14
Formula (1.16) je pogodna za raqunae determinante treeg reda, ali kod determinanti reda 4, 5,. . . moe dovesti do dugaqkog raquna. U tom sluqaju najbo e
je primeivati mnoee vrste brojem i dodavae ostalim vrstama tako da se u
jednoj koloni pojave 3, 4,. . . nule.
1, . . . n. Ako su svi elementi ,,ispod\ (ili ,,iznad\) glavne dijagonale jednaki nuli,
onda se matrica naziva trougaonom. Ako su svi elementi van glavne dijagonale
jednaki nuli, onda se matrica naziva dijagonalnom.
Stav 1.15. Determinanta trougaone matrica (i, specijalno, dijagonalne) jednaka je proizvodu elemenata na glavnoj dijagonali
Dokaz. Neka je, npr.
0 a33
A=
0
0
0
0
0
0
0
a14
a24
a34
a44
0
a15
a25
a35
.
a45
a55
a25
a35
.
a45
a55
15
A 0
det
= det A det B.
C B
= [aij ]m
i,j=1 .
a11 0
1 =
C B
A 0
m = det
C B
od tih
gde je K110 , . . . kofaktor elementa a11, . . . u matrici A. Budui da je, shodno Laplasovom pravilu,
0
0
det A = a11 K11
+ . . . + a1n K1m
,
a12
a22
a32
0
1
0
a13 0
0
0
a23 0
0
0
a33 0
0
0
.
0 b11 b12 b13
0 b21 b22 b23
1 b31 b32 b33
n = 3.
1 MATRICE I DETERMINANTE
16
Shodno stavu 1.17 vai jednakost D = det A det B. S druge strane, ako qetvrtoj
koloni dodamo prvu pomnoenu sa b11 pa, zatim, drugu pomnoenu sa b21 i, na
kraju, treu pomnoenu sa b31, dobiemo
a11
a21
a
D = 31
1
0
0
a12
a22
a32
0
1
0
a13 c11 0
0
a23 c21 0
0
a33 c31 0
0
,
0
0 b12 b13
0
0 b22 b23
1 0 b32 b33
gde je
ci1 = ai1 b11 + ai2 b21 + ai3 b31 .
a12
a22
a32
0
1
0
a13 c11 c12 c13
a23 c21 c22 c23
a33 c31 c32 c33
A AB
= det
.
0
0
0
0
I 0
0
0
0
0
1 0
0
0
Zameujui mesta prve i qetvrte vrste, druge i pete, tree i xeste, dobijamo
I 0
D = (1) det
A AB
3
1
adj(A),
det A
Broj (1)3 potiqe otuda xto smo tri puta meali mesta vrstama.
17
gde je
adj(A) = K
.
13 K23 K33 . . .
...
...
gde je
d11 = a11 K11 + a12 K12 + a13 K13
d12 = a11 K21 + a12 K22 + a13 K23 ,
itd. Na osnovu Laplasovog pravila (stav 1.14), vai sledee: d11 = det A, d12 = 0,
d13 = 0, d21 = 0, d22 = det A, itd., iz qega sledi da je
A adj(A) = (det A)I.
Neka je
7 Rm nazivamo
x, y Rn .
n
y) = f (x) + f (y)
za sve , R i
x =
linearnim ako je f (x +
= Ax
18
Ovaj stav dokazaete Vi. Primetimo samo da je preslikavae ,,dobro\ definisano, jer je
a11 a12 . . . a1n
a21 a22 . . . a2n
A = ..
,
.
.
.
.
am1 am2 . . . amn
x1
x2
x = .. ,
.
xn
7 Rn
1
0
e1 = .. ,
.
0
0
1
e2 = .. , . . . ,
.
0
0
0
en = ..
.
1
Vektor-kolone f (ej ) (1 j
obliku
Sledi:
n)
a1j
a2j
f (ej ) = .. .
.
amj
a12
. . . a1n
a11 x1 + . . . + a1n xn
a11 a12
.
.
..
f (x) =
= ..
am1 x1 + . . . + amn xn
am1 am2
x1
. . . a1n
x2
..
.
. . . amn
xn
= Ax,
gde je
a11
A = ...
.
am1 am2 . . . amn
19
Matrica kompozicije
Stav 2.6. Neka su f : R
[g f ] = [g][f ].
7 Rm
i g : Rm
7 Rk
Dokaz. Iz jednakosti (gf )(x) = [gf ](x) i (gf )(x) = g(f (x)) = g([f ]x) = [g]([f ]x)
sledi, preko zakona asocijativnosti, da je [g f ](x) = ([g][f ])x. Sada tvree 2.4
daje traeni zak uqak.
()
(3.1)
20
funkcija.
Sistem linearnih jednaqina sa n nepoznatih x1, . . . , xn jeste konaqan skup linearnih jednaqina. Rexee sistema je svaka n-torka koja zadovo ava svaku jednaqinu sistema. Ako sistem nema rexea, kae se da je nesaglasan, a ako ima { da
je saglasan. Ako saglasni sistem ima jedno jedino rexee, kae se da je odreen,
ako ima vixe od jednog { da je neodreen. Ispostav a se da neodreeni sistem ima
beskonaqno mnogo rexea.
Jednaqina ax = b
Jednaqina ax + by = c
Ova jednaqina ima dve nepoznate, x i y, dva koeficijenta, a i b, i slobodni qlan
c. Ako je a = b = c = 0, onda je svaki par (, ) rexee, jer je 0 + 0 = 0. Ako
je a = b = 0 i c 6= 0, onda nema rexea. Ako je a 6= 0 ili b 6= 0, onda opet
ima bezbroj rexea; geometrijski gledano, u ovom sluqaju jednaqina predstav a
pravu liniju u koordinatnom sistemu xOy a, budui da prava ima bezbroj taqaka,
vidi se da jednaqina ima bezbroj rexea. Prema tome, jednaqina ima ili bezbroj
rexea ili nema ni jedno; dakle, ne pojav uje se sluqaj da je rexee jedinstveno:
to svojstvo ima svaki sistem kod koga je broj nepoznatih vei od broja jednaqina.
21
(3.2)
Pod uslovom da je jedan od brojeva a1j i jedan od brojeva a2j (j = 1, 2, 3) razliqit od nule, ove jednaqine predstav aju dve ravni u koordinatnom sistemu
Ox1 x2 x3 . Dve ravni se ne mogu sei u jednoj taqki: ili se ne seku (xto polvlaqi
da su paralelne ), ili se seku po pravi, ili se poklapaju. To znaqi da u navedenom sluqaju sistem ne moe imati jedinstveno rexee; takav zak uqak se moe
izvesti i u ostalim sluqajevima.
)
(3.3)
Definicija 3.1. Sistemi jednaqina su ekvivalentni ako imaju isti skup rex-
ea.
(3.4)
Stav 3.2. Ako izvrximo jednu od sledeih transformacija, dobiemo ekvivalentan sistem:
22
Pretpostavimo da je bar jedan od devet koeficijenata aij u sistemu (3.3) razliqit od nule jer je, u protivnom, sistem lako analizirati: sistem je ili nesaglasan ili neodreen. Neka je a11 6= 0. Mnoeem prve jednaqine sa a21/a11 i
dodavaem drugoj i, zatim, mnoeem sa a31/a11 i dodavaem treoj dobijamo
novi, ekvivalentan, sistem:
a11 x1 + a12 x2 + a13 x3 = b1
a022 x2 + a023 x3 = b02
a032 x2 + a033 x3 = b03 .
(3.5)
Tako smo dobili ,,podsistem\ od dve jednaqine sa dve nepoznate, x2 i x3. Ako
su svi koeficijenti tog podsistema jednaki nuli, onda se postupak obustav a jer
se moe zak uqiti da je sistem ili nesaglasan ili neodreen. Pretpostavimo
da je bar jedan od qetiti koeficijenta podsistema, npr. a022, razliqit od nule.
Tada prvi korak postupka primeujemo na podsistem i dobijamo ekvivalentan,
trougaoni, sistem
a11 x1 + a12 x2 + a13 x3 = b1
a022 x2 + a023 x3 = b02
a0033 x3 = b003 .
(3.6)
Postojae i jedinstvenost rexea zavise od poslede jednaqine: rexee je jedinstveno ako i samo ako je a0033 6= 0. U tom sluqaju prvo nalazimo x3, pa rexee
stav amo u drugu jednaqinu, xto nam daje x2. Na kraju, x1 i x2 stav amo u prvu
jednaqinu i dobijamo x1 (sve to u sistemu (3.6)).
Determinanta i matrica sistema. Matricom sistema (3.3) nazivamo matricu
satav enu od egovih koeficijenata:
23
S obzirom na svojstva determinanata, determinanta sistema (3.3) jednaka je determinanti sistema (3.6), a ova je jednaka a11a022a0033. Imajuu u vidu svu prethodnu
diskusiju, zak uqujemo da vai sledei stav:
Stav 3.3 (Kramerova teorema). Sistem (3.3) ima jedinstveno rexee ako i samo
Na primer, determinanta sistema (3.4) iznosi 5 pa, stoga, sistem ima jedinsteno rexee. Da li je to (1, 2, 1)?
Sistem nazivamo homogenim ako su svi slobodni qlanovi jednaki nuli. Takav
sistem uvek ima rexee (0, 0, 0), koje se naziva trivijalnim. Ostala rexea, ako
postoje, nazivaju se netrivijalnim. Kao neposrednu posledicu Kramerove teoreme
imamo sledei stav.
Stav 3.4 (Kramerova teorema o homogenim sistemima). Da bi sistem (3.3) imao
netrivijalnih rexea, neophodno je i dovo no da je egova determinanta jednaka
nuli.
(3.7)
Isk uqujui sluqaj kad su svi koeficijenti jednaki nuli, biramo jedan razliqit od nule, npr. a11. Tada postupamo isto kao kod sistema (3.3) i dobijamo
ekvivalentan sistem
a11 x1 + a12 x2 + a13 x3 + a14 x4 = b1
a022 x2 + a023 x3 + a024 x4 = b02
a032 x2 + a033 x3 + a034 x4 = b03 .
(3.8)
24
(3.9)
Ovde je postupak okonqan. Jednaqina a0033x3 + a0034x4 = b003 (sa nepoznatim x3 i x4)
ili nema rexea ili ih ima beskonaqno mnogo, xto vai i za sistem (3.9), pa
i za sistem (3.7), koji je ekvivalentan sistemu (3.9). Tako bi se diskutovao i
proizvo ni sistem koji ima vixe nepoznatih nego jednaqina. Prema tome:
Stav 3.6. Ako sistem ima vixe nepoznatih nego jednaqina, onda je on ili nesaglasan ili neodreen.
Stav 3.7. Ako je broj nepoznatih u homogenom sistemu vei od broja jednaqina,
= b1
= b2
= b3
= b4 .
(3.10)
Postupamo siqno i ako nismo naixli na jednaqinu sa koeficijentima jednakim nuli, dobiemo ekvivalentni sistem
a11 x1 + a12 x2 + a13 x3
a022 x2 + a023 x3
a0033 x3
a0043 x4
= b1
= b02
= b003
= b004 .
(3.11)
Nastavak je jasan.
25
(3.12)
1 2 5 -9
1 -1 3 2
3 -6 -1 25
Mnoeem prve vrste sa -1 i dodavaem drugoj, zatim, mnoeem sa -3 i dodavaem treoj, dobijamo matricu
1 2 5 -9
0 -3 -2 11 .
0 -12 -16 52
Mnoeem druge vrste ove matrice -4 i dodavaem treoj dobijamo
1 2 5 -9
0 -3 -2 11 .
0 0 -8 8
Tako dobijamo sistem
x + 2y+5y =9
3y2z = 11
8z = 8
B = b2 ,
b3
x1
x = x2 .
x3
26
Budui da je
A1
1
1 1
1
gde je = det A,
b1 a12 a13
1 = b2 a22 a23 ,
b3 b23 b33
2 = . . . ,
3 = . . .
Stav 3.8 (Kramerovo pravilo). Ako je determinanta sistema, , (3.3) razliqita od nule, onda se rexee nalazi po formulama:
xj =
(j = 1, 2, 3).
(3.13)
27
4 0 3 1
A = 0 5 5 0
0 0 7 8
(3.14)
4 0 3
0 5 5 = 4 5 7 6= 0.
0 0 7
Stav 3.9. Svaka matrica se moe transformisati u trapezastu pomou elementarnih transformacijama (videti stav 3.2):
28
Neka je p prava u ravni i neka taqka M0(x0, y0) pripada pravi. Ako je prava
,,vertikalna\, tj. paralelna sa y-osom, onda ena jednaqina glasi x = x0, jer koordinate svake taqke M (x, y) p zadovo avaju tu jednaqinu a koordinate nijedne
taqke van prave p ne zadovo avaju.
Pretpostavimo da prava nije vertikalna. Neka M (x, y) p, M 6= M0. Tada je
x 6= x0 . Uvedimo oznake x = x x0 i y = y y0 . (Nacrtajte sliku!) Talesova
teorema pokazuje nam da koliqnik y/x ne zavisi od izbora taqke M p, tj.
da je y/x = k, gde je k neki realan broj. S druge strane, ako M 6= p, tada je
y/x 6= k. To znaqi da M p ako i samo ako je y/x = k, a ovo znaqi da
jednaqina prave glasi
y = kx,
(4.1)
tj.
y y0 = k(x x0 )
(4.2)
(,,jednaqina prave kroz taqku\). Broj k se zove nagib prave. Dakle, ako poznajemo
nagib i jednu taqku na pravi, onda poznajemo i enu jednaqinu. Jednaqinu (4.2)
moemo napisati kao
y = kx + n
(4.3)
(eksplicitni oblik). Ovde je n ,,odseqak\ na y-osi: peciznije, rastojae od koordinatnog poqetka do preseka prave sa y-osom uzeto sa ,,odgovarajuim\ znakom.
Postav a se i obrnuto pitae: ako je data neka jednaqina, koji geometrijsku
figuru ona predstav a? Moe se dokazati da jednaqina (4.3) predstav a pravu
sa nagibom k i odseqkom n na y-osi.
Jednaqina prave kroz dve taqke. Nije nuno pamtiti razne oblike jednaqine
prave: dovo no je znati nagib i jednu taqku (videti (4.1)). Neka su, recimo date
dve razliqite taqke M1(x1, y1) i M2(x2, y2); oznaqimo sa p jedinstvenu pravu koja
ih sadri. Ako je x1 = x2, onda je p vertikalna pa ena jednaqina glasi x = x1.
Ako nije vertikalna, tada je
k=
y2 y1
x2 x1
y2 y1
(x x1 ),
x2 x1
(4.4)
29
(4.5)
A 6= 0
ili B 6= 0,
(4.6)
koji se zove opxti oblik. I, obrnuto, ovakva jednaqina predstav a pravu. Ako je
C 6= 0, onda jednaqinu (4.6), de eem sa C, moemo napisati u obliku
x y
+ = 1,
a b
(4.7)
koji se nziva segmentnim, jer je a odseqak koji prava gradi na x-osi, i sliqno za
b.
(x x0 )2 + (y y0 )2 .
(4.8)
gde je
c+
a2 b 2
+
> 0.
4
4
(4.9)
30
(4.10)
gde je a pozitivan realan broj. Ako postavimo koordinatni sistem tako da F1 i
F2 budu na x-osi a koordinatni poqetak na sredini dui F1 F2 , onda postoji c > 0
tako da F1 ima koordinate (c, 0), a F2 { koordinate (c, 0). Tada jednaqina elipse
glasi
p
p
(x + c)2 + y 2 + (x c)2 + y 2 = 2a.
(4.11)
Da bi ovako definisana elipsa stvarno bila linija, a ne jednoqlan ili prazan
skup, neophodno je i dovo no da bude a > c. Tada je jednaqina (4.11) ekvivalentna
ovoj:
p
p
(x + c)2 + y 2 = 2a (x c)2 + y 2 .
(4.12)
Budui da su leva i desna strana pozitivne, ovu novu jednaqinu smemo kvadrirati,
pa e nova ekvivalentna jednaqina glasiti
p
a2 xc = a (x c)2 + y 2 .
(4.13)
Jox jedno kvadrirae i sreivae daje
d(M, F1 ) + d(M, F2 ) = 2a,
x2
y2
+
= 1.
a2 a2 c2
Uvoeem oznake
b=
a2 c2 ,
(4.14)
(4.15)
Taqke (a, 0), (a, 0), (0, b), (0, b) nazivaju se temenima elipse.
Ako jednaqinu (4.13) napixemo u obliku
p
(x c)2 + y 2
c
=
a2
a
x
c
(4.16)
31
(4.17)
gde je b = c2 a2. Hiperbola se, sliqno kao elipsa, moe definisati kao skup
taqaka koje imaju svojstvo da im je koliqnik rastojaa od date taqke i date prave
konstantan i vei od jedan.
date taqke jednako rastojau od date prave. Ako uvedemo koordinatni sistem tako
da je ta taqka F (0, c) a prava x = c, onda e jednaqina parabole glasiti
y 2 = 4cx.
(4.18)
Taqka F se zove ia ili fokus a prava { vodi a ili direktrisa.
Pod pojmom ,,kriva drugog reda\ podrazumeva se skup taqaka u ravni Oxy qije
koordinate zadovo avaju jednaqinu
a11 x2 + 2a12 xy + a22 y 2 + 2b1 x + 2b2 y + c = 0,
(4.19)
gde je bar jedan od koeficijenata a11, a12, a22 razliqit od nule. Ovakva jednaqina,
pored elipse (i, posebno, krunice), hiperbole i parabole, moe predstav ati:
prazan skup (x2 +y2 = 1), jednu taqku (x2 +y2 = 0), jednu pravu (x2 = 0), dve prave
koje se seku (xy = 0) i dve ,,stvarno\ paralelne prave (x2 x = 0). Ispostav a
se da jednaqina (4.19) ne moe predstav ati nixta drugo. Ako je a12 = 0, to je
skoro oqigledno: imamo jednaqinu
a11 x2 + 2b1 x + a22 y 2 + 2b2 y + c = 0,
(4.20)
gde je a11 6= 0 ili a22 6= 0. Neka su, recimo, oba razliqiti od nule. Tada kompletiraem do kvadrata, dobijamo
)
b2 2
b2
b2
b 1 2
+ a22 y +
1 2 +c=
a11 x +
a11
a22
a11 a22
)
)
32
Stav ajui
x1 = x +
dolazimo do jednaqine
b1
,
a11
y1 = y +
b2
,
a22
A=
b21
b2
+ 2 c,
a11 a22
(4.21)
Ova jednaqina predstav a krivu u koordinatnom sistemu O1x1y1, koji je dobijen
translacijom sistema Oxy, xto ne mea karakter krive. Jednaqina (4.21) moe
predstav ati elipsu, hiperbolu, taqku, dve prave koje se seku ili prazan skup, i
nixta drugo. Ako je a22 6= 0 i a12 = a11 = 0, onda niqe jednaqina
a11 x21 + a22 y12 = A.
b2
b2 2
+ 2b2 x + c 2 = 0,
a22 y +
a22
a22
(4.22)
(4.23)
Ova jednaqina moe predstav ati parabolu, prazan skup (b1 = 0, b0 > 0), jednu
pravu (b1 = 0, b0 = 0) ili dve stvarno paralelne prave (b1 = 0, b0 < 0), i nixta
drugo. Dakle, ostaje nam da razmotrimo sluqaj kada je a12 6= 0. Rotiraemo koordinatni sistem Oxy tako da dobijemo sistem Ouv u kome jednaqina nee sadrati
qlan uz uv. Rotacija se uvodi na sledei naqin:
)
x
cos sin u
=
,
y
sin cos
v
(4.24)
a11 a22
.
2a12
(4.25)
33
2
(u v),
x=
2
y=
2
(u + v).
2
gde je a = 1/ 3, b = 1.
Geometrijski vektori
Oznaqimo sa E3 trodimenzioni euklidski prostor, kao skup taqaka, bez koordinatnog sistema. U emu vae kojekakve zakonitosti izraene pomou aksioma i
iz ih izvedenih teorema. U te zakonitosti neemo deta no zalaziti, nego emo
ih, kad god nam ustrebaju, tretirati oqiglednim { ako su oqigledne. Jedna od
5 GEOMETRIJSKI VEKTORI
34
BA .
u + v = AC .
AB + BC = AC .
Iz ovoga sledi
(5.2)
AB + BA = AA;
u+0=0+u=u
AA = 0.
(5.3)
35
Kad na ovaj naqin sabiramo vektore, kaemo da ih sabiramo nadovezivaem.
Katkad je korisno ,,sabirae po dijagonali\. To znaqi sledee.
Transliramo
vek
AB + AC = AD .
U posebnom sluqaju
AB AC = AB + CA
= CA +AB
= CB .
Suprotni vektori. Neka je dat vektor u. Tada postoji v koji ima istu duinu,
ili v = u za neko R.
5 GEOMETRIJSKI VEKTORI
36
i BC nije jednak uglu kod temena B u trouglu ABC (qemu je onda jednak?).
Ugao jednak je nuli ako i samo ako su vektori u i v istog smera, a jednak je
ako i samo ako su u i v suprotnog smera.
Skalarni proizvod vektora u i v definisan je formulom
AB
(5.4)
Stav 5.2.
uv
a(u + v) = au + av.
Dokaz.
Neka je a = OA 6= 0. Odaberimo taqke B i C tako da bude u = OB i v =
BC .
au + av = |a|b0 + |a|(c0 b0 )
= |a|c0
= a(u + v).
Tu je kraj dokaza.
Osa odreena
vektorom OA jeste prava, s, orijentisana kao OA, koja je nosaq vektora OA,
37
0
ravan Ox1x2 u jednoj taqki, M . Vektor OM 0 moe da se predstavi u obliku
)
OM 0 = 1 e1 + 2 e2 ,
OM = OM 0 + M 0 M
= 1 e1 + 2 e2 + 3 e3 ,
vektora u = OM .
Na opisani naqin svakoj taqki M E3 (ili vektoru u) pridruuje se jedna
jedina trojka R3. Obrnuto, svakoj trojci R3 pridruujemo
vektor u =
Moe i ,,komplanarni\
5 GEOMETRIJSKI VEKTORI
38
AB = (y1 x1 , y2 x2 , y3 x3 ).
taqke A(1, 2, 2) i B(1, 4, 3). Ako je data jox i taqka C(0, 1, 0), odredite koordinate teixta trougla ABC. Odredite koordinate taqke D ako je qetvorougao
ACBD paralelogram.
(5.6)
uv = ax + by + cz.
distributivnosti,
Ovde smo se bitno pozvali na svojstva koordinatnih vektora: |i| = |j| = |k| = 1 i
ij = ik = jk = 0 (videti stav 5.2).
Belexka 5.6. Formula za skalarni proizvod u proizvo nom sistemu glasila bi:
(x1 , x2 , x3 )(y1 , y2 , y3 ) =
3
X
m,n=1
gmn xm yn ,
39
d(M, C),
p
(x a)2 + (y b)2 + (z c)2 .
Dokaz. Prvo tvree sledi iz stava 5.5 i formule |u|2 = uu. Drugo tvree sledi
iz prvog i formula
CM = (x a, y b, z c),
d(M, C) = | CM |.
To je to.
Vektorski proizvod.
Ako su data dva vektora u i v, onda definixemo novi vektor w na sledei naqin:
Ako su u i v kolinearni, onda je w = 0.
Neka su u i v nekolinearni, onda oni mogu da se predstave u vidu u =
(5.7)
Stav 5.8. Ako je u = (a, b, z) i v = (x, y, z), onda je u v = (A, B, C), gde je
b c
,
A =
y z
c a
,
B =
z x
a b
C =
x y
(5.9)
5 GEOMETRIJSKI VEKTORI
40
(5.10)
onda je, jasno, N = 0. Ako nijedan nije nula-vektor a jesu kolinearni, tada
postoji R takvo da je (x, y, z) = (a, b, c), iz qega sledi, kroz osnovna svojstva
determinanti drugog reda, da je A = B = C = 0. Neka su u i v nekolinearni.
Tada je
0,
a b c
Nu = a b c = 0,
x y z
Mexoviti proizvod.
(5.11)
41
Ako vektore predstavimo u obliku u = AB, v = AC, w = AD, i ako su oni nekoplanarni, onda je nad nima ,,razapet\ paralelepiped qija je osnova paralelogram
0 = ABDC , razapet nad vektorima u i v. Neka je ugao izmeu vektora w i
vektora u v. Visina paralelepipeda jednaka je |w| | cos |. Iz toga i relacije
(5.12)
(5.13)
Stav 5.10. Tri vektora su koplanarni ako i samo ako je ihov mexoviti proizvod jednak nuli.
taqke. Ako tu uda enost oznaqimo sa R (R > 0) a taqku, centar, sa C(a, b, c), onda
je sfera, S(C, R), jednaka skupu {M E3 : d(M, C) = R}. Iz toga i formule za
rastojae od taqke M do taqke C sledi da jednaqina sfere glasi
(x a)2 + (y b)2 + (z c)2 = R2 .
(6.1)
Belexka 6.1. Postav a se ovo pitae. Ako je data jednaqina (6.1), da li ona
predstav a sferu? Odgovor je pozitivan; zaxto?
Neka je ravan, n 6= 0 bilo koji vektor normalan na iM0(x0, y0, z0) taqka u
ravni. Taqka
M (x, y, z) pripada ravni ako i samo ako je M0 M n, tj. ako i samo
42
(6.4)
A1 x + B1 y + C1 z + D1 = 0,
(6.5)
A2 x + B2 y + C2 z + D2 = 0.
(6.6)
A3 x + B3 y + C3 z + D3 = 0.
(6.7)
43
ako ia samo ako postoji t R takvo da je P M = tvp. Ako je vp = (a, b, c), onda ovo
poslede moemo napisati u vidu sistema
x x0 = at
y y0 = bt
z z0 = ct,
x x0
y y0
z z0
=
=
.
a
b
c
(6.8)
i B(1, 3, 4).
paralelnim ako je p = q ili ako lee u istoj ravni i nemaju zajedniqkih taqaka.
Mi emo u ovom drugom sluqaju govoriti o stvarno paralelnim pravama. Sliqno
emo postupiti kad je req o pravi i ravni.
Neka su p i q prave sa jednaqinama
p:
y y1
z z1
x x1
=
=
,
a1
b1
c1
(6.9)
q:
x x2
y y2
z z2
=
=
.
a2
b2
c2
(6.10)
(6.11)
(v) Prave p i q lee u jednoj ravni ako i samo ako su vektori vp, vq i M1M2
koplanarni, gde je Mj = Mj (xj , yj , zj ) (j = 1, 2). (Videti stav 5.10.)
Ax + By + Cz + D = 0,
(6.12)
x x0
y y0
z z0
=
=
.
a
b
c
(6.13)
44
Stav 6.7. (a) Prava p je stvarno paralelna sa ravni ako i samo ako je aA + bB +
i Ax0 + By0 + Cz0 + D 6= 0.
(b) Prava p lei u ravni ako i samo ako je aA + bB + cC = 0 i Ax0 + By0 +
cC = 0
Cz0 + D = 0.
Ax + By + Cz + D = 0
i taqka M0(x0, y0, z0). Vektor N = (A, B, C) je, kao xto znamo normalan na .
Vektor n = N/|N| = (a, b, c) je, takoe, normalan na ali mu je duina jednaka 1.
Tako jednaqinu ravni moemo napisati u obliku
ax + by + cz + d = 0,
gde je
A
B
, b=
, itd.
A2 + B 2 + C 2
A2 + B 2 + C 2
Neka je q prava koja sadri taqku M0 i normalna je na . Ona seqe
taqki S a rastojae d(M0, ) jednako je d(M0, S).
Da bismo naxli taqku S, pixemo jednaqinu prave q :
x x0
y y0
z z0
=
=
= t,
a
b
c
a=
tj.
x = x0 + at,
y = y0 + bt,
ravan u nekoj
z = z0 + ct.
gde smo iskoristili jednakost a2 +b2 +c2 = 1. Dakle, t = (ax0 +by0 +cz0 +d) =: L,
a odavde nalazimo x, y i z :
x = x0 aL,
y = y0 bL,
z = z0 cL,
d(M0 , ) = d(M, S) =
a2 L2 + b2 L2 + c2 L2 = |L|.
.
A2 + B 2 + C 2
(6.14)
45
|vp M0 M1 |
.
d(M1 , p) =
|vp |
(6.15)
|[vp , vp , M1 M2 ]|
d(p, q) =
.
|vp vp |
(6.16)
Vektorski prostori
Vektorski prostor je skup, X, na kome su definisane operacije sabiraa i mnoea skalarom koje imaju sledea svojstva:
1. Par (X, +) je Abelova grupa.
2. (x + y) = x + y, za sve R i x, y X.
3. ( + )x = x + x za sve , R i x X.
4. (x) = ()x za sve , R i x X.
5. 1x = x.
Svet vektorskih prostora je veoma xarolik.
Primeri.
t S,
(f )(t) = f (t).
7 VEKTORSKI PROSTORI
46
n
X
j vj
j=1
Stav 7.1. Niz v , . . . , v je linearno nezavisan ako i samo ako jednaqina (sa nepoz1
natim 1, . . . , n)
n
X
j vj = 0
j=1
j vj = 0 = 1 = 2 = . . . = n = 0.
j=1
2
v2 . . . ,
1
iz qega bi sledilo
v1 2 v2 . . . = 0,
47
To je kontradikcija sa pretpostavkom.
x = x1 e1 + x2 e2 ,
(A)
j = 1, 2, 3.
Sledi:
x = y1 (a11 e1 + a12 e2 ) + y2 (a21 e1 + a22 e2 ) + y3 (a31 e1 + a32 e2 )
= (a11 y1 + a21 y2 + a31 y3 )e1 + (a12 y1 + a22 y2 + a32 y3 )e1 .
Stav ajui x1 = x2 = 0, dobijamo homogeni sistem sa dve jednaqine i tri nepoznate, a on ima beskonaqno mnogo rexea, xto znaqi da se nula-vektor moe na
bezbroj naqina predstaviti kao linearna kombinacija vektora fj . Stoga niz fj ,
j = 1, 2, 3, nije baza. Ta kontradikcija dokazuje stav.
8 METRIQKI PROSTORI
48
Zadatak.
vektora u prostoru Rn qine bazu ako i samo ako je ihova determinanta razliqita od nule.
n
Zadatak. Neka je X
= C(, ).
su linearno nezavisne.
Rexee. Neka je (1) C1et + C2e2t + C3e3t = 0 za svako t. Treba dokazati da je
C1 = C2 = C3 = 0. Difereciraem jednakosti (1) dva puta i stav ajui t = 0,
dobijamo homogeni sistem
3t
f3 (t) = e
C1 + C2 +C3 =0
C1 + 2C2 +3C3 =0
C1 + 4C2 +9C3 =0
X 7 Z
za sve , R i x, y X.
(7.1)
Linearni operator se naziva izomorfizmom ako je surjektivan i injektivan. Inverz izomorfizma je opet izomorfizam. Prostori se nazivaju izomorfnim ako
postoji izomorfizam sa jednog na drugi.
L(x1 , . . . , xn ) = x1 e1 + . . . xn en
izomorfizam Rn na X.
Stav 7.5. Neka je L : X
L(e1 ), . . . , L(en ) baza u Z.
7 Z
izomorfizam. Ako je
e1 , . . . , e n
baza u
X,
onda je
Metriqki prostori
Metrikom na nekom skupu X naziva se realna funkcija d definisana na Dekartovom proizvodu X X koja ima sledea svojstva:
49
1 d(x, y) 0;
2 d(x, y) = 0 x = y;
3 d(y, x) = d(x, y);
4 d(x, y) d(x, z) + d(z, y).
p
(x1 y1 )2 + (x2 y2 )2 .
d1 (f, g) =
0
(8.4)
Kugle. Neka je a taqka u metriqkom prostoru X sa metrikom d. Otvorenom kuglom sa centrom a i polupreqnikom R > 0 naziva se kugla
Skup
(8.5)
K[a, R] = {x X : d(x, a) R}
(8.6)
sferom.
(8.7)
8 METRIQKI PROSTORI
50
= R2
(8.8)
Ako je je taj uslov ispuen, onda se c zove graniqna vrednost niza i pixe se
lim an = c,
Stav 8.1. Neka je (a ) niz u metriqkom prostoru (X, d). Tada je on konvergentan
n
lim d(an , c) = 0.
51
Konvergencija niza u R .
Stav 8.4. Niz u R konvergira ako i samo ako konvergiraju svi koordinatni
m
nizovi.
n
X
(xj yj )2
1/2
(8.9)
j=1
1/2
0 (n ).
1/2
= 0,
a to je i trebalo dokazati.
Belexka 8.5. Dokazali smo malo vixe: u sluqaju konvergencije vai formula
lim(xn , yn ) = (lim xn , lim yn ).
sa vrednostima u Rn ima neko svojstvo ako i samo ako ga ima svaka koordinatna
funkcija. To nije matematiqko tvree ve treba da slui kao uputstvo xta
raditi.
vim ako za svako > 0 postoji indeks n0 takav da svako n N i svako p N vai
impikacija:
n > n0 & p > 0 = d(xn+p , xn ) < .
(8.10)
Svako konvergentan niz je Koxijev. U sluqaju kad je X = R, d(x, y) = |x y| vai
i obrnuto. Meutim, ima prostora, kao xto je Q sa istom metrikom, u kojima ima
nekonvergentnih Koxijevih nizova.
Kae se da je metriqki prostor kompletan ako svaki Koxijev niz u emu
konvergira.
8 METRIQKI PROSTORI
52
sledi |xn+p xn| < i |yn+p yn| < , a odavde i iz pretpostavke da je niz (Mn)
Koxijev { da su i realni nizovi (xn) i (yn) Koxijevi. Stoga su oni konvergentni.
Ako xn a i yn a, onda je d(Mn, C) 0, gde je C = C(a, b).
Belexka 8.8. Prostor C[0, 1] sa metrikom d jeste kompletan, ali sa metrikom d1
an F & lim an = c = c F.
Primer. Neka je X
(8.11)
om taqkom skupa E ako postoji > 0 takvo da je K(a, ) sadrana u E. Kad smo
ve tu, pomenimo da se kugla K(a, ) zove -okolina taqke a. Okolina od a je svaki
53
Belexka 8.9. Jedan isti skup moemo posmatrati kao deo vixe metriqkih pros-
tora. Neka su, recimo, (X, dX ) i (W, dW ) dva metriqka prostora takva da je X W
i dX (x, y) = dW (x, y) za sve x, y X. (Tipiqan primer: X = R, W = R2.) Ako je
F X i F zatvoren u X, onda je F zatvoren u W. Sa otvorenim skupovima nije
tako. Npr. interval (du) (0, 1) je otvoren kao podskup od R ali nije otvoren kao
podskup od R2 i, xtavixe, nema nijednu unutraxu taqku.
c = ( > 0) K(c, ) ,
8 METRIQKI PROSTORI
54
a X. Ako K ne bi bio
ograniqen, ne bi bio sadran ni u jednoj kugli K[a, n], n N. To znaqi da bi
postojao niz (an) takav da an 6 K[a, n], tj. d(an, a) > n. Ako je ak podniz niza
(an ), onda je d(a, ak ) > kn (n ). Iz toga sledi da je d(c, an ) d(an , a)
d(a, c) , pa podniz nije ograniqen pa time ni konvergentan.
Dokaimo zatvorenost. Neka je (an) konvergentan niz u K. Zbog kompaktosti
skupa K postoji konvergentan podniz niza i limes tog podniza pripada K. Ali
taj limes je jednak limesu niza (an) i zato pripada K.
n
Primer.
Oznaqimo sa `2 skup svih beskonaqnih nizova A = (an) takvih da je
P
n=1
a2n < .
X
1/2
(an bn )2
.
(8.12)
n=0
55
x 6= 0,
c,
x=0
(
f (x) =
(8.14)
onda je limx0 f (x) = 0 bez obzira koliko je c. Zaxto je limes jednak 0? Neka je
xn = (yn , zn ) niz razliqit od nule a koji tei nuli. Tada je
|f (xn )| =
yn2 |zn |
yn2 |zn |
y 2 + zn2
yn2
|zn |
0 (n ).
x1 x2
,
+ x22
x21
x R2 \ {0}.
Neka je x0n
(8.15)
Zadatak. Postoji li
xy 2
?
(x,y)(0,0) x2 + y 4
lim
8 METRIQKI PROSTORI
56
(8.18)
ekvivalentni:
Dokaz. Iz neprekidnosti sledi postojae kugle K(c, ) takva da je |f (x)f (c)| < 1
57
kugle K(c, ) takve da je f (c) < f (x) < f (c) + , za x K(c, ) S, a odavde
0 < f (x) za x K(x, ) S.
K 7 Z
Dokaz sledeeg je skoro identiqan onome iz Mat1B, gde je bilo K = [a, b].
9 Diferencijabilnost
Parcijalni izvodi. Pretpostavimo da je f realna funkcija definisana u
unutraxoj M0(x0, y0) taqki skupa S R2. Neka je (x) = f (x, y0) i (y) = f (x0, y).
Funkcija (jedne promen ive) definisana je u okolini taqke x0 pa ima smisla
pitati se postoji li izvod 0(x0). Ako postoji, onda se on naziva parcijalnim
izvodom po x funkcije f u taqki M0 i oznaqava se kao
f
(M0 )
x
ili
fx (M0 ).
9 DIFERENCIJABILNOST
58
xy
, (x, y) = (0, 0)
+ y2
f (x, y) =
0,
(x, y) = (0, 0).
x2
(9.1)
Ovde d(M, M0) oznaqava euklidsko rastojae, mada se moe uzeti i d1 ili d;
definicija e biti ekvivalentna ovoj naxoj. S obzirom da je (M )d(M, M0)
,,malo\ u poreeu sa x x0 ili y y0, moemo neformalno zapisati
f (M ) f (M0 ) + p(x x0 ) + q(y y0 ), kada je M M0 .
fx (M0 ) = lim
Sliqno za fy (M0).
)
59
Iz (1) sledi limM M
f (M ) = f (M0 ),
M0 .
kcijom klase C i pixemo f C () ako su parcijalni izvodi prvog reda definisani i neprekidni u . Stav 9.4 pokazuje da ako f C 1(), onda je f diferencijabilna u . Obrnuto ne vai.
Iz postojaa parcijalnih izvoda u nekoj oblasti ne sledi ni neprekidnost a
kamoli diferencijabilnost. Meutim:
1
Stav 9.4. Ako funkcija f ima parcijalne izvode u okolini taqke M i ako su
oni neprekidni u M0, onda je funkcija diferencijabilna u M0.
f (x, y);
i, sliqno,
gde je
Budui da (x,y , y) (x0, y0) i (x0, y ) (x0, y0) kad (x, y) (x0, y0) i da su
funkcije fx i fy funkcije neprekidne u taqki (x0, y0), vai sledee:
lim
(x,y)(x0 ,y0 )
j (x, y) = 0 (j = 1, 2).
1 (M )(x x0 ) + 2 (M )(y y0 )
d(M, M0 )
(9.2)
9 DIFERENCIJABILNOST
60
za M 6= M0 i (M0) = 0. Imamo
|1 (M )| |x x0 | + |2 (M )| |y y0 |
d(M, M0 )
|(M )|
|1 (M )|d(M, M0 ) + |2 (M )|d(M, M0 )
d(M, M0 )
= |1 (M )| + |2 (M )|.
|(M )|
(M ) = 0.
Tu je
R2
(9.3)
g f f
=
+
t x t
y t
g f f
=
+
.
u x u y u
(9.4)
C .
61
Obiqno se funkcija f zapisuje u obliku z = z(x, y), gde je z(x, y) neki izraz.
Posle zamene x = x(t, u) i y = y(t, u) dobija se zavisnost z od t i u. Tada se formule
(9.3) i (9.4) pixu u obliku, koji je lakxe zapamtiti,
z x z y
z
=
+
,
t
x t
y t
(9.5)
.
v
x v
y v
x y
i M0(x0, y0) taqke u takve da du M0M lei u . Tada postoji taqka N
M0 M takva da je
f (M ) f (M0 ) = fx (N )(x x0 ) + fy (N )(y y0 ).
Proof. Neka je x x0 = h i y y0 = k i
g(t) = f (x0 + th, y0 + tk),
(9.6)
0 t 1.
9 DIFERENCIJABILNOST
62
(9.7)
naziva diferencijalom prvog reda funkcije f. Preciznije: diferencijal prvog
reda u taqki M0 je linearna funkcija dveju promen ivih (dx, dy)
df |M = fx (M0 )dx + fy (M0 )dy.
(9.8)
Stav 9.5 ne dokazuje da je funkcija g(t, u) = f ((t, u), (t, u)) diferencijabilna.
df = fx dx + fy dy
(9.9)
gde je M = ((N ), (N )), N = ((t, u), (t, u)). A sada se pozivamo na diferencijabilnost funkcija i , tj. na relacije
(N ) (N0 ) = a1 (t t0 ) + b1 (u u0 ) + 1 (N )d(N, N0 ),
(N ) (N0 ) = a2 (t t0 ) + b2 (u u0 ) + 2 (N )d(N, N0 ),
A iz formule
d(M, M0 ) =
63
lim
(9.10)
f
(M0 ) = fs (M0 ).
s
Treba uoqiti da sistem x = x0 + ta, y = y0 + tb predstav a parametrizovanu osu
i da ta parametrizacija zadaje orijentaciju prave s jednaku onoj koja je odreena
(9.11)
xto je kanonski oblik jednaqine prave u ravni. Dakle, osa s, gledana kao skup,
jednaka je skupu {Mt : < t < }.
Stav 9.9. Ako je funkcija f diferencijabilna u taqki M0, onda postoji izvod
u svakom pravcu i vai formula
f
(M0 ) = fx (M0 )a + fy (M0 )b.
s
(9.12)
Primer. Funkcija
2
xy , (x, y) 6= (0, 0)
f (x, y) = x2 + y 4
0,
(x, y) = (0, 0)
Gradijent. Vektor
grad f (M ) = (fx (M ), fy (M ))
(9.13)
9 DIFERENCIJABILNOST
64
Iz svojstava skalarnog proizvoda sledi
f
(M ) |f (M )| |s| = |f (M )|,
s
(9.14)
Proof. Ako je f = 0, onda je izvod u svakom pravcu jednak nuli, prema formuli
f
.
|f |
fxy = (fx )y ,
fyx = (fy )x ,
fyy = (fy )y ,
i nazvati parcijalnim izvodima drugog reda. Uz to, izvode fxy i fyx nazivamo
mexovitim izvodima. Kazaemo da je f klase C 2() ako su svi oni neprekidne
funkcije. Sledei stav pokazuje da se mexoviti izvodi C 2-funkcije ne razlikuju.
65
d2 f |M0 = fxx (M0 )dx2 + 2fxy (M0 )dx dy + fyy (M0 )dy 2 .
(9.15)
Svakoj taqki u oblasti odgovara po jedna kvadratna forma pa d2f moemo interpretirati kao preslikavae oblasti u skup svih kvadratnih formi.
Tejlorova formula.
Stav 9.12 (Tejlorova teorema). Neka je f klase C (), M i M taqke u takve
2
(9.16)
9 DIFERENCIJABILNOST
66
1
f (M ) = f (M0 ) + df |M0 + d2 f |M0 + o(d(M, M0 )2 ),
2
M M0 .
(9.17)
Odavde sledi
2
d f |N d2 f |M0 = fxx (N ) fxx (M0 )d(M, M0 )2
+ fxy (N ) fxy (M0 )d(M, M0 )2
+ fyy (N ) fyy (M0 )d(M, M0 )2
= o(d(M, M0 )2 ).
tei nuli kad M tei M0, a to je zato xto su parcijalni izvodi neprekidni i
xto N tei M0 kad M tei M0.
Fiziqke ili neke druge veliqine mogu biti povezane jednaqinom oblika
F (x, y) = 0
(9.18)
67
(x, (x))
za svako x I;
F (x, (x)) = 0
za svako x I;
(x0 ) = y0 ;
C 1 (I).
Fx (x, (x))
,
Fy (x, (x))
Fx
.
Fy
(9.20)
(9.21)
odakle sledi
y0 =
1 exy y
.
exy x 1
(9.22)
Funkcija f (y) = F (x0, y) raste na intervalu [y0 , y0 + ] (jer je f 0(y) > 0) pa,
zbog toga i zbog jednakosti f (y0) = 0, imamo f (y0 ) < 0 i f (y0 + ) > 0, tj.
F (x0 , y0 ) < 0
F (x0 , y0 + ) > 0.
9 DIFERENCIJABILNOST
68
Kako jednaqina F (x, y) = 0 ima samo jedno rexee po y, mora biti L = (x0). Ta
kontradikcija dokazuje da je funkcija neprekidna u M0.
Dokaimo sada da je diferencijabilna. Polazimo od diferencijabilnosti
funkcije F u taqki M0, koja kae da je
F (x, y) F (x0 , y0 ) = p(x x0 ) + q(y y0 ) + (M )(x x0 ) + (M )(y y0 ),
lim (M ) = (M0 ) = 0,
M M0
Odavde sledi
a odavde
p + (x, (x))
(x) (x0 )
=
,
x x0
q + (x, (x))
lim
tj.
xx0
(x) (x0 )
p
= ,
x x0
q
fx (x0 , y0 )
.
fy (x0 , y0 )
(x, (x)), x I,
0 (x0 ) =
69
(9.24)
F (x1 , . . . , xn , z) = 0.
Neka je
F (M0 ) = 0.
z = (x1 , x2 , . . . , xn )
(x01 , x02 , . . . , x0n ) takvo
x0 X i y0 R. Neka je (realna)
funkcija F neprekidna u okolini taqke (x0, y0). Da e, neka je izvod Fy postoji
i neka je neprekidan u okolini taqke (x0, y0). Tada postoji neprekidna funkcija
y = (x) definisana u okolini taqke x0 koja zadovo ava jednaqinu F (x, y) = 0 i
uslov (x0) = y0.
F (M ) 6= 0
R2 .
Ako je
9 DIFERENCIJABILNOST
70
G(x, y, z) = 0.
(9.25)
Dokaz. Iz prepostavke
G(u, v, x, y) = 0.
Ako se povea broj jednaqina i broj nepoznatih, imaemo sistem sledeeg oblika:
F1 (x1 , x2 , . . . , xm ; z1 , z2 , . . . , zn ) = 0
F2 (x1 , x2 , . . . , xm ; z1 , z2 , . . . , zn ) = 0
...
Fn (x1 , x2 , . . . , xm ; z1 , z2 , . . . , zn ) = 0,
(9.26)
71
Fy Fx
Gy Gx
dz =
dx,
J(x, y, z)
(9.27)
u taqki M0,
(9.28)
tada postoje otvorene okoline U , taqke M0, i V, taqke N0, takve da je preslikavae F : U 7 V bijektivno i klase C 1 a F 1 : V 7 U je, takoe, klase
C 1.
tj.
gde je
Budui da je
h(x, y, u, v) = 0,
k(x, y, u, v) = f (x, y) u,
hx hy fx fy
=
6 0
kx ky gx gy =
g(x, y) = v,
(9.29)
k(x, y, u, v) = 0,
(9.30)
k(x, y, u, v) = g(x, y) v.
(9.31)
(9.32)
9 DIFERENCIJABILNOST
72
73
u oj nema ekstremuma; evo zaxto: Neka je K bilo koji kvadrat sa centrom u
Budui da je f (x, x) = x2 > 0 = f (0, 0) za svako (x, x) K, funkcija nema
maksimum u (0, 0). A budui da je f (x, x) = x2 < f (0, 0) za svako (x, x) K,
ona nema ni minimum.
(0, 0).
dveju promen ivih. Neka je f definisana u okolini taqke S . Glavnu ulogu igra
determinanata
f
f
Hf (x, y) = xx xy .
fxy fyy
> 0
onda funkcija
ima u taqki
strogi
lokalni maksimum.
(b) Ako je Hf (S) > 0 i fxx(S) > 0, onda funkcija f ima u taqki S strogi
lokalni minimum.
(v) Ako je Hf (S) < 0, onda funkcija f u taqki S nema ekstremnu vrednost.
Dokaz. (a) Primeujemo Tejlorovu formulu sa ostatkom u Peanovom obliku. Ima-
jui u vidu da je fx = f
= 0,
dobijamo
1
f (M ) = f (S) + (ah2 + 2bhk + ck 2 ) + o(h2 + k 2 ),
2
(9.35)
Razmotrimo funkciju
b = fxy (S),
c = fyy (S).
(9.36)
Iz jednakosti
b 2 b2
h + k 2 k 2 + ck 2
a
a
b 2 ac b2 2
=a h+ k +
k ,
a
a
s(h, k) = a
h1 = h/ h2 + k 2 ,
k1 = k/ h2 + k 2
= 1
9 DIFERENCIJABILNOST
74
pa emo iz nejednakosti s(h1, k1) m dobiti
(9.37)
Time smo pripremili teren za primenu formule (9.35). S obzirom da ,,o\ oznaqava
2
2
funkciju koja tei
nuli kad (h, k) (0, 0), postoji > 0 takvo da je |o(h + k )|
2
2
2
2
(m/2)(h + k ) za h + k < . Iz toga i formule (9.35) dobijamo
ah2 + 2bhk + ck 2 m(h2 + k 2 ).
f (M ) f (S)
m 2
(h + k 2 )
4
pod uslovom da je
h2 + k 2 < ,
(9.38)
3
X
aij i j ,
i,j=1
(9.39)
2 = dy,
3 = dz.
(9.40)
(9.41)
(1 , 2 , 3 ) 6= (0, 0, 0).
75
U ostalim sluqajevima nemamo unapred priprem en odgovor pa moramo posegnuti za drugim sredstvima.
Matrica (simetriqna)
(9.42)
a11 a12
,
2 =
a12 a22
3 = det M
(9.43)
Forma je negativno definitna ako i samo ako je pozitivno. Tako dobijamo sledee:
(9.44)
9 DIFERENCIJABILNOST
76
u koje bismo sluqaju razmatrali funkciju
h(t) = f (x(t), y(t)),
(9.47)
t (, ).
F = f + .
fx (x, y) + x (x, y) = 0
fy (x, y) + y (x, y) = 0
(x, y) = 0.
(9.48)
Broj se naziva Lagranevim mnoite em a funkcija L = f + { Lagranevom funkcijom. Funkciju L moe se tretirati kao funkcija triju promen ivih (x, y, ), mada je bo e tretirati L kao familiju funkcija dveju promen ivih (x, y).
Dokaz. Shodno pretpostavci, bar je jedan od brojeva x(S), x(S) razliqit od
nule; neka je to y . Pozivajui se na teoremu o implicitnim funkcijama, postoji
rexee y = y(x) jednaqine (x, y) = 0 koje je definisano i klase C 1 u okolini U
taqke x0 i, povrh toga, y(x0) = y0. razmotrimo funkciju
g(x) = f (x, y(x)),
x U.
(9.49)
i
y 0 (x0 ) =
odakle dobijamo
(9.51)
x (S)
= 0.
y (S)
(9.52)
fy (S)
.
y (S)
(9.53)
fx (S) + fy (S)
Stavimo
x (S)
,
y (S)
(9.50)
77
Jasno je da je Lx(S) = fx(S) + x(S) = 0. S druge strane,
Ly (S) = fy (S) + y (S)
fy (S)
y (S)
= fy (S) +
y (S)
=0
To je sve.
oblasti . Neka je S(x0, y0) uslovna stacionarna taqka. Tada oj odgovara jedan
Lagranev mnoite i odgovarajua Lagraneva funkcija L. Ako je (M ) = 0,
onda je
1
f (M ) f (S) = L(M ) L(S) = d2 L|S + o(d(M, S)2 ),
2
Tu je
M S.
(9.54)
Meutim, ovde ne moemo stati jer analiza forme d2L|S moe nam dati samo
odgovor na pitae ekstemnih vrednosti funkcije L kao funkcije dveju promen ivih. Da bismo analizirali karakter uslovne stacionarne taqke, moramo uzeti
u obzir da je y funkcija od x, ili x od y, u okolini taqke S. Zato uk uqujemo
jednakost
x (S) dx + y (S) dy = 0,
(9.55)
koja se dobija diferenciraem jednakosti (x, y) = 0. Tada izraavamo dx preko
dy ili obrnuto, pa to stav amo u (9.54); u rezultatu dobijamo kvadratnu formu
jedne promen ive tipa Adx2 (ili Ady2) i na osnovu vrednosti A, ako je A 6= 0,
zak uqujemo o qemu se radi.
Ne mea se nixta naroqito u sluqaju funkcija vixe promen ivih. Recimo,
ako ispitujemo lokalne ekstemume funkcije f (x, y, z) uz uslov (x, y, z) = 0, onda
zahtevamo da funkcije f i budu klase C 1 u oblasti R3 i da je, pored toga,
6= 0 u .
10
Diferencijabilnost funkcija iz Rn u Rm
x U,
(10.1)
10 DIFERENCIJABILNOST FUNKCIJA IZ RN U RM
78
i
xc
(10.2)
p
(x1 c1 )2 + . . . (xn cn )2 .
(10.4)
g(f (x)) = g(f (c)) + g 0 (f (c)) f 0 (c)(x c) + (x)|x c|
+ (f (x)) |f 0 (c)(x c) + (x)|x c| .
Odavde sledi
g(f (x)) g(f (c)) g 0 (f (c))f 0 (c)(x c)
xc
|x c|
= lim g 0 (f (c))(x)
xc
(f (x))f 0 (c)(x c) + (x)|x c|
+ lim
xc
|x c|
= 0 + 0 = 0.
lim
Belexka 10.2. Ako g0(b) i f 0(c), u formuli (10.4), tretiramo kao linearne opera-
tore, onda je g0(b)f 0(c) kompozicija, tj. g0(b)f 0(c) = g0(b) f 0(c), a ako ih tretiramo
kao matrice, onda je g0(b)f 0(c) proizvod matrica.
79
Zadatak. U posledem koraku dokaza (kod odreivaa limesa) ima nekih nerazjaxenih mesta. Pronaite ih i objasnite.
f 0 (x) = 1 f (x) 2 f (x) . . . n f (x) ,
gde je
k f (x) =
f
,
xk
x = (x1 , x2 , . . . , xn ).
1 f1 (x)
f (x)
f 0 (x) = 1 2
2 f1 (x) . . . n f1 (x)
1 n.
(10.8)
Ako je
2 f2 (x) . . . n f2 (x)
.
...
(10.9)
Prema ovome, prvu vrstu Jakobijeve matrice qini gradijent prve koordinatne
funkcije, drugu gradijent druge, itd. tako da Jakobijevu matricu moemo zapisati i ovako:
f1 (x)
f2 (x)
f 0 (x) =
.
.
.
.
fm (x)
(10.10)
1 f (x) = lim
Oqito je
k f1
k f2
k f = .. ,
.
k fm
(10.11)
(10.12)
10 DIFERENCIJABILNOST FUNKCIJA IZ RN U RM
80
(10.13)
D(f1 , f2 , . . . , fm )
.
D(x1 , x2 , . . . , xn )
(10.14)
Takoe:
1
,
Jf (x)
x = f 1 (y).
(10.15)