DE STIJL

S poetkom 1. svj. rata zavrila je prva faza razvoja moderne umjetnosti; za vrijeme rata sve
su nacije bile izolirane tako u neutralnoj Holandiji dolazi do samostalnog razvoja
umjetnosti;
Mondrian se 1914. vratio u Holandiju gdje je zatekao rat; tu susree Van Doesburga, koji je
bio vodei duh u osnivanju grupe i pokretanju asopisa De Stijl (asopis 1917., izlazi do
1928.). Mir, harmonija i disciplina obiljeja su ove umjetnosti. Estetika De Stijla razvijena
1917. u doba kad je katastrofa 1. svj. rata dosegla svoj vrhunac, izraz je enje za mirom, a
glavno obiljeje joj je statinost. Umjetnici okupljeni oko njega isticali su potrebu za
apstrakcijom i simplifikacijom, matematikom strukturom nasuprot impresionizmu i svim
baroknim oblicima umjetnosti.
Van Doesburg je jo prije Mondriana postao svjestan vanosti ravne linije u umjetnosti i
pomiljao je svoj asopis nazvati 'Ravna linija';
Teili su jasnoi, izvjesnosti i redu; to prevode pomou ravne crte, pravokutnika ili kvadrata,
kao i boja svedenih na primarne: uto, crveno, plavo i neutralne: bijelo, sivo,crno. Prema
Mondrianu, nebojama u arhitekturi odgovara prostor, a bojama materija.
Za umjetnike De Stijla ova pojednostavljenja imala su simboliki znaaj zasnovan na
orijentalnoj filozofiji i tadanjim teozofskim uenjima. U ideji De Stijla od najvee vanosti
bila je zamisao o umjetnikoj suradnji i razvoju zajednikog stanovita meu slikarima,
kiparima i arhitektima (dobro poznata ideja iz nekoliko ranijih pokreta). Utjecajni teoretiari
pokreta De Stijl bili su Mondrian i Van Doesburg. Van Doesburg je napisao knjigu Novi
pokret u slikarstvu1917., a Mondrian 1920. knjigu Neoplasticizam u slikarstvu.
Glavne ideje su: omalovaavanje tradicije, potreba za apstrakcijom i pojednostavljenjem,
matematika struktura, tenja ka jasnoi, sigurnosti, redu; koriste ravne linije, pravokutnik,
kvadrat te od boja primarne + crna, bijela, siva.
Piet Mondrian
Do 1904. slikar naturalist; od poetka ima karakteristine vertikalno-horizontalne
kompozicije, naglaava linearne strukture; rani pejzai drali su se principa frontalnosti. Od
poetka ima instinkt za kontroliranu, apstraktnu organizaciju prostora slike.
Preao je faze od naturalizma, simbolizma, impresionizma, postimpresionizma, fovizma i
kubizma do apstrakcije;

1906. Crveno drvo nedeskriptivna boja fovista, linearizam Art Nouveaua.

Ubrzo je shvatio da kubizam ne razvija apstrakciju prema njenom krajnjem cilju, izraavanju
iste realnosti; osjeao je da se to moe postii samo istom plastikom (plasticizmom). Za
njega je plastini izraz znaio jednostavno djelovanje oblika i boja. Nova realnost bila je
realnost oblika i boja na slici, tj. to je prisutna realnost same slike za razliku od iluzionistike
realnosti osnovane na imitiranju prirode. Postupno je i sam postajao svjestan da: u plastinim
umjetnostima realnost se moe izraziti samo ravnoteom dinamikih kretanja oblika i boje;
ista sredstva omoguuju najefikasniji nain da se to postigne = pravi kut, primarne boje +
crna, bijela.
Za njega nestanak vidljivog iz slike nije imao samo estetsko znaenje, ve je predstavljao i
njegov svjetonazor. ivio je u Parizu izmeu 1919. i 1938. te je njegovo prisustvo od
najveeg znaaja za razvoj apstrakcije.
U 1940. stie u NY. Manhattan mu je zadnja velika ljubav: Broadway boogie-voogie, 194243. tu se vratio kvadratnom platnu, ali ipak se sve promijenilo. Iako jo postoji pravokutna
mrea nestalo je crne linearne strukture koja je drala obojene povrine u ravnotei te je
ovoga puta sama mrea obojena, s linijama koje se sastoje od malih crvenih, utih i plavih
kvadrata i pravokutnika.
Mondrian je bio glavna linost utemeljenju geometrijske apstrakcije tijekom 1. svj. rata;
njegov utjecaj obuhvatio je ne samo apstraktno slikarstvo i skulpturu nego i forme
meunarodnog stila u arhitekturi zahvaljujui nastavi u Bauhausu te izdancima Bauhausa u
SAD, Mondrianove teorije rairile su se po cijelom zapadnom svijetu. U SAD-u je bio
legenda osobito su ga cijenili apstraktni ekspresionisti; iz njega proizlazi i slikarstvo
obojenog polja.
Kazimir Maljevi
Bio je slikar, teoretiar umjetnosti, pionir geometrijske apstrakcije, te jedan od glavnih
predstavnika ukrajinske te ruske avangarde.
Nakon ranijih eksperimenata sa raznim modernistikim stilovima ukljuujui i kubizam i
futurizam , koji su oprimjereni njegovim dizajnom pozornice i kostima za kubofuturistiku
operu Pobjeda nad suncem, Maljevi je poeo raditi na apstraktnim, neobjektnim
geometrijskim nijansama, osnivajui time pokret znan kao suprematizam. Poznata
suprematistika djela ukljuuju Crni kvadrat (glavni suprematistiki rad postavljen s

namjerom da se oslobodi umjetnost od objektivnosti) i Bijelo na bijelomu. Zanimaju ga jake

forme, a (crni) krug, kri i kvadrat su mu apsolutne forme.
Maljevi je takoer dao do znanja da ga je njegova fascinacija sa zranom fotografijom i
avijacijom odvela na apstrakciju inspiriranu ili izvuenu iz zranih krajolika.
Napisao je knjigu Svijet kao neobjektivnost koja iznosi suprematistike teorije.
Godine 1927. Maljevi putuje u Varavu, pa u Njemaku za retrospektivu koja mu je donijela
svjetsku slavu, te je odluio ostaviti dosta slika tamo kada se vraao u SSSR. Kada se
staljinizam okrenuo protiv modernistike "buroazijske" umjetnosti, Maljeviu je sueno.
Mnoga njegova djela su ili zaplijenjena ili unitena.
Kritiari su ismijali Maljevia zbog dostizanja umjetnosti tako da negira sve dobro i isto:
ljubav za ivot i ljubav za prirodu.
Jackson Pollock
Bio je u radionici slikara Thomasa Harta Bentona koji je dosta utjecao na mladog slikara,
kojemu su se sviali i meksiki muralisti, ali sve vie i simbolisti te nadrealisti, osobito nakon
to je posjetio jednu Picassovu izlobu u New Yorku.
Partnerica Lee Krasner ga je uvela u umjetnike krugove i upoznala s utjecajnim mecenama i
kritiarima te je uz njezinu pomo Pollock odrao prvu samostalnu izlobu 1943. u galeriji
The Art of This Century u New Yorku.
Prema nekima, svoj stil otkrio je sluajno prilikom oslikavanja nekog murala, zagledavi se u
kapi boje koje su s kista padale na pod i oduevio se onim to je nastalo.
- Takva slika ivi svojim ivotom - tvrdio je te odluio pokuati napraviti sliku na isti nain.
Po podu je poeo postavljati ogromna platna i po njima izlijevao i nanosio boje, ponekad ih
mijeajui s materijalima poput pijeska ili smrvljenog stakla. Za slikanje je, osim ake i
zgloba, koristio cijelo svoje tijelo, uz samo jedno pravilo: kistove, palete i ostali slikarski alat
izbacio je iz upotrebe te se poeo sluiti tapovima, zidarskim licama i kuhinjskim noevima.
- Na podu je sve jednostavnije, osjeam se bliim slici, kao njezin sastavni dio jer se na taj
nain mogu kretati oko nje, raditi sa sve etiri strane i, doslovno, ui u sliku - objasnio je.
Djela nastala tehnikom drippinga (kapanja) prikazana su prvi put na izlobi u galeriji Betty
Parsons, 1949. Nova slikarska tehnika zaintrigirala je i publiku i strunjake, iako su mnogi
konzervativni kritiari tvrdili kako "to to on radi - nije slikarstvo".
Pollockove apstrakcije zaintrigirale su i mladog studenta fotografije Hansa Namutha koji ga je

kasnije fotografirao i snimao dok je radio na svojim djelima.

Constantin Brancusi
Jedan je od najutjecajnijih umjetnika poetkom 20. stoljea, ne samo u kiparstvu nego i u
slikarstvu i industrijskom dizajnu. Njegova djela se nalaze u muzejima irom svijeta, a vjeruje
se kako je u tradiciji modernizma razvio apstraktno kiparstvo i otvorio put za nadrealizam i
minimalizam 60-ih godina.
Brancusijev rad, 1200 fotografija i 215 skulptura, evoluirao je od 1908. godine u vrlo osobni
stil geometrijski pojednostavljenih oblika, gotovo apstraktnih, koji pretpostavljaju drugu
stvarnost. Inspiriran prapovijesnom umjetnou i afrikim skulpturama, pokuao je prikazati
temelje prirode ogoljene do krajnje pojednostavljenog oblika. Dakle, ostavljajui po strani
kiparski realizam 19. stoljea, na svoj nain je otvorio put za apstraktnu umjetnost.
Radio je u mramoru, vapnencu, bronci i drvu, a prevladavajui oblici u njegovim radovima su
dva jednostavna oblika: jaje i izdueni cilindar.
Meu njegovim istaknutim djelima su: niz metalnih skulptura pod nazivom Ptica u prostoru,
Uspavana muza, Poljubac, Mudrost, Prometej, Gospoa Pogany, Gospoa L.R., Kimera,
Poetak svijeta,Ptica, Beskonani stup, Duh Bude i Pjevac.
Kiparstvo moderne
Veinom se smatra da kiparstvo moderne zapoinje djelima Augustea Rodina, nazvanim i
praocem modernog kiparstva. Moderno kiparstvo zajedno sa sveukupnom modernom
umjetnou ustaje kao dio pokuaja drutva Zapada da se nosi sa urbanim, industrijskim i
sekularnim drutvom koje nastaje u 19. st.
Modernistika skulptura ukljuuje pravce Art Nouveau, kubizam, geometrijsku apstrakciju,
De Stijl, suprematizam, konstruktivizam, dadaizam, nadrealizam, futurizam, formalizam,
apstraktni ekspresionizam, pop-art, minimalizam, postminimalizam, land art, konceptualnu
umjetnost, instalacije te mnoge druge pravce.
Moglo bi se rei da pokret modernog kiparstva poinje sa Rodinovom izlaganjem na
Universal Exhibition u Parizu 1900. godine gdje je izlagao svoja djela Graani Calaisa,
skulpture Balzaca i Victora Hugoa. Takoer, na ovoj izlobi prvi put javno izlae Vrata Pakla
zajedno sa skulpturom The Thinker.
Kubistiko kiparstvo u ranom 20. st. stil je koji se razvija paralelno sa kubistikim
slikarstvom i formalnim eksperimentima Georgesa Braquea i Pabla Picassa. Poevi u 1909.
te evoluiranjem u 1920.-ima, kubistiki umjetnici razvili su nove naine stvaranja umjetnikih

djela koritenjem kolaa, montiranja skulptura od razliitih materijala te stvaranjem skulptura

iz gipsanih i glinenih kalupa. Neki smatraju Picassovu bronanu skulpturu Glava ene iz
1909. prvom kubistikom skulpturom. Umjetnici poput Raymonda Duchampa Villona i
Alexandera Archipenka prate Picassa i Braquea. Joseph Csaky izlagao je svoje kubistike
skulpture u Parizu 1911. Duchamp-Villon, Jacques Lipchitz, Henri Laurens i Ossip Zadkine i
ostali pridruili su se ranijim kubistikim kiparima.
Picasso je revolucionizirao kiparstvo kada je poeo raditi svoje kipove kombiniranjem
razliitih objekata i materijala u jedno cjelovito kiparsko djelo. Njegova inventivnost uvodi u
kiparstvo skulpturalni ekvivalent kolau u dvodimenzionalnoj umjetnosti. Jednako kao to je
kola bio radikalno otkrie u dvodimenzionalnoj umjetnosti, tako je i ovakva konstrukcija bila
za trodimenzionalnu skulpturu. Nadrealizam uvodi djela koja karakterizira kao skulpturu to
prije ne bi bilo opisano kao skulptura, u odabiru takvih objekata mistificiraju objektivnu
sluajnost. Marcel Duchamp uvodi pojam ready madea sa svojim djelom Fontana 1917.
Djela Constantina Brancusija takoer su utjecala na kasnije apstraktno kiparstvo. Bunei se
protiv Rodinovog naturalizma i njegovih suvremenika, Brancusi je sveo svoje kipove do
njihovih esencija, primjerice u skulpturi Ptica u prostoru 1924. Ove elegantne forme postale
su sinonim za kiparstvo 20. st.
Brancusijev utjecaj sa njegovim vokabularom redukcije i apstrakcije vidljiv je u periodu
1930.- ih i 1940.-ih i oprimjerenjen u djelima umjetnika kao to su Gaston Lachaise, Sir Jacob
Epstein, Henry Moore, Alberto Giacometti, Joan Mir, smundur Sveinsson, Julio Gonzlez,
Pablo Serrano, Jacques Lipchitz. U 1940.-ima apstraktno kiparstvo je takoer bilo pod
utjecajem Alexandera Caldera, Lena Lyea, Jeana Tinguelya te Fredericka Kieslera koji su bili
pioniri kinetike umjetnosti.
Razdoblje nakon 1950.-ih
Poslije 1950.-ih modernistiki trendovi u kiparstvu, i apstraktni i figurativni, preuzeli su
zanimanje javnosti te je modernistiko kiparstvo potisnulo tradicionalni pristup. Picasso je
izradio javnu skulpturu u Chicagu poznatu kao Chicago Picasso ili samo The Picasso, tada
kontroverznu za koju se nije znalo to predstavlja, moe biti ptica, ena, konj ili neto u
potpunosti apstraktno. Jedan je od poznatijih spomenika i otkriven je 1967.
Kasne 1950.-e i 1960.-e obiljeene su eksperimentiranjem apstraktnog kiparstva sa irokim
rasponom novih materijala i razliitih pristupa stvaranju djela. Nadrealistiki motivi,

antropomorfna apstrakcija, novi materijali i kombinacije novih izvora energije i razliitih

povrina i objekata postali su karakteristini za velik dio modernistikog kiparstva.
Kolaborativni projekti sa dizajnerima pejzaa, arhitektima i arhitektima za vanjski okoli
proirili su vanjski okoli(?) i kontekstualnu integraciju. Umjetnici kao to su Isamu Noguchi,
David Smith, Alexander Calder, Jean Tinguely, Richard Lippold, George Rickey, Louise
Bourgeois i Louise Nevelson obiljeili su pogled na moderno kiparstvo.
Do 1960.-ih prevladali su apstraktni ekspresionizam, geometrijska apstrakcija i minimalizam,
koji reducira skulpturu na njezina esencijalna i fundamentalna obiljeja. Neka od djela iz
ovog perioda su djela Davida Smitha te zavarena elina djela Sir Anthonyja Cara kao i
zavarena elina skulpturalna djela veeg broja kipara te djela Johna Chamberlaina i
instalacije Marka di Suvera. Ostala djela minimalista i postminimalista, ukljuujui djela
umjetnika kao to su Tony Smith, Donald Judd, Robert Morris, Anne Truitt, Ronald Bladen,
Giacomo Benevelli, Arnaldo Pomodoro, Richard Serra, Carl Andre, Dan Flavin, Eva Hesse,
Christo, Walter De Maria, Robert Smithson i ostalih poput Johna Safera koji je dodao pokret i
monumentalnost u temu istoe linije, odveli su suvremenu apstraktnu skulpturu u novim
smjerovima. Tijekom 1960.-ih i 1970.-ih postalo je popularno figurativno kiparstvo pop
umjetnika i modernih umjetnika stilizirano u formi kao to su: George Segal, Claes
Oldenburg, Arman, Leonard Baskin, Ernest Trova, Marisol Escobar, Paul Thek, Manuel Neri i
ostali. U 1980.-ima, nekoliko umjetnika, meu ostalima, koji su istraivali figurativno
kiparstvo bili su Robert Graham u klasino artikuliranom stilu i Fernando Botero koji uvodi
predimenzionirane figure iz svog slikarstva u kiparstvo. Keramike skulpture poput onih
Pabla Picassa, Petera Voulkosa, Stephena De Staeblera, Kennetha Pricea i ostalih postale su
vaan idiom modernog kiparstva 20. st.
Suvremeni pokreti
Site specific i pejzana (?) umjetnost poznata po djelima umjetnika kao to su: Andy
Goldsworthy, Walter De Maria, Richard Long, Richard Serra, Robert Irwin, George Rickey te
Christo i Jeanne-Claude vodi suvremenu modernu skulpturu u novim smjerovima. Umjetnici
stvaraju pejzanu skulpturu na ekspanzivnim mjestima u grupi projekata land art umjetnost
amerikog Zapada. Land art umjetnici: Robert Smithson, Michael Heizer, James Turrell
(Roden Crater), Eva Hesse, Sol LeWitt, Jackie Winsor, Keith Sonnier te Bruce Nauman,
pioniri su kiparstva postminimalizma.

Takoer, tijekom 1960.-ih i 1970.-ih umjetnici kao to su Eduardo Paolozzi, Chryssa, Walter
De Maria, Claes Oldenburg, George Segal, Edward Kienholz, Nam June Paik, Wolf Vostell,
Duane Hanson te John DeAndrea istraivali su apstrakciju, sliku te figuraciju kroz video
umjetnost, pejza, svjetlosne skulpture i instalacije.
Konceptualna umjetnost je umjetnost u kojoj koncept ili ideja djela ima prednost nad
tradicionalnom estetikom i materijalnima interesima. Neka od poznatijih djela su One and
Three Chairs Josepha Kosutha te An Oak Tree Michaela Craig-Martinatea kao i veina djela
Josepha Beuysa i Jamesa Turrella izmeu ostalih.
Postmodernistika skulptura bavi se irim poljem aktivnosti od modernistike.
Marino Marini
Iako nikada nije napustio slikarstvo, Marini se posvetio prvenstveno kiparstvu oko 1922. Od
tog vremena njegov rad bio pod utjecajem etrurske umjetnosti i skulpture Artura Martinija.
Sudjelovao je na izlobi 'Twentieth-Century Italian Art' u Muzeju moderne umjetnosti u New
Yorku 1944. godine.
Dobio je glavnu nagradu za skulpturu na Venecijanskom bijenalu 1952. godine i Feltrinelli
nagradu na Accademia dei Lincei u Rimu 1954. Jedna od njegovih monumentalnih skulptura
je instalirana u Haagu 1959. godine.
Poznata djela su mu: Pilgrim (Il Pellegrino), bronana skulptura iz 1939. u Muzeju likovnih
umjetnosti u Houston Miracolu te konjika skulptura ispred Neue Pinakothek u Mnchenu.
Razvio je nekoliko tema u skulpturi: konjanika, Pomonas (aktovi), portreti i cirkuske figure
Marini je posebno poznat po svojoj seriji stiliziranih konjanikih skulptura koje prikazuju
mukarca rairenih ruku na konju.
Tema konjanike skulpture evoluirala je tijekom vremena. Ona se prvi put pojavila 1936.
godine. Godine 1940., forme postaju apstraktnije, a proporcije se mijenjaju. Nakon rata, ove
skulpture prikazuju konjanika sa ispruenim rukama na konju koji se istee.
Alberto Giacometti (1901-1966)
Brat Diego bio mu je i pomonik i model cijeli ivot. Ako je Gonzales bio pionir novog
eljeznog doba, Giacometti je bio tvorac nove slike ovjeka.
ena lica, 1926-27. frontalizirani, nadrealistiko-primitivni totem, duhovno (iako ne
stilski slian Brancusiju). To je njegov prvi pokuaj u stvaranju forme koja je potpuno
apstraktna, a ima izgled figure. Krajem 20-tih pribliava se parikim nadrealistima i te

skulpture spadaju meu remek-djela nadrealistikog kiparstva, a nakon toga slijede

eksperimenti konstrukcijama u slobodnom prostoru:
Objeena lopta, 1930. u otvorenom kavezu napravljenom od tankih metalnih ipki, drvena
lopta objeena na ici dodiruje komad drveta u obliku polumjeseca nestabilno poloen na pod.
Vrhunac tih prostornih eksperimenata je Palaa u etiri ujutro, 1932. struktura od drvenih
ipki koje ocrtavaju konture kue.
Od 1935. ponovo poinje prouavati figuru; cilj mu je bio da objekt i prostor u kojem se
objekt nalazi izrazi tono kako ga vidi.
Zatim naputa nadrealistiku skulpturu i zapoinje intenzivno ispitivanje ljudske glave i
portreta glave. Za njegovo kasnije djelo znaajno je to je ta zamisao trebala biti u obliku
jedne jedine vertikalne stanjene figure .Ljudska glava na tapu, 1947. napravio je u
nekoliko verzija, predstavlja zapravo dva prignjeena profila tako izbrazdana i izdubljena da
djeluje kao lice pretvoreno u pejza.
Kod njega se rano javila potreba za bojom u skulpturi. Usamljena vretenasta figura javlja se u
stotinama varijacija na Giacomettijevu osnovnu temu: figure u ukoenom stojeem stavu, u
hodu kao egipatsko boanstvo.
Marcel Duchamp
Clj mu je bio izdvojiti predmet iz njegova prostora i konteksta dajui mu viestruka znaenja.
Smatralo ga se predstavnikom dadaista iako suprotno njegovu vjerovanju. Od njegovih djela
najpoznatija su:
Fontana u kojem se svakodnevnom predmetu daje status umjetnikog djela dokazujui kako
vrijednost teme ovisi samo o umjetnikovu hiru.
1911. Portret ahista priguena boja, prostor neodreen, linearni ritmovi su vie
krivolinijski nego pravolinijski (pod utjecajem Picassa i Braquea)
1911. Akt silazi niz stepenice, br. 1 figura je umnoena u nekoliko figura i fragmentirana u
slobodne organske oblike, lako se moe prepoznati; to stoga nije kubistika slika nego su tu
kubistika sredstva upotrijebljena u cilju izvjesnog osobnog izraajnog efekta. Ta slika je
postala popularni simbol ludila moderne umjetnosti.
1912. Akt silazi niz stepenice, br. 2 figura je jo vie fragmentirana, fasete su otrije i
geometrizirane, ritam postaje ubrzan i odsjeen. Duchamp je tu namjerno pokuavao u
kubistiko slikarstvo uvesti ponovo elemente predmeta: akciju, raspoloenje linosti. Utjecat

e na talijanski futurizam i skulpturu, a kasnije jo neposrednije on e odrediti tok dadaizma,

nadrealizma. Bio je dadaist po instinktu, ikonoklast u umjetnosti, jo prije stvaranja dade.
Pioniri moderne arhitekture (Corbusier, F. L. Wright, Walter Gropius)
Le Corbusier
Poznat je po projektima strojeva u kojima se ivi. 5 bitnih odrednica njegove arhitektonske
estetike su: sustav pilotis- samostalni betonski stupovi koji omoguavaju da se masa zgrade
digne od tla, slobodni plan, krovovi- terase, vodoravni veliki prozori, kompozicija slobodnog
proelja.
Zauzima istaknuto mjesto u modernoj umjetnosti kao arhitekt, slikar i spisatelj koji je
presudno utjecao na suvremenu svjetsku arhitekturu. Primjenom novih materijala, poput
armiranog betona, stakla i eljeza, te novih graevnih metoda, u arhitekturi je radikalno
prekinuo s tradicionalnim graevnim formama.
Zajedno sa kasnijim dugogodinjim suradnikom Amadeom Ozefantom izdaje manifest
kubizma koji postaje osnova purizma.
Le Corbusier postaje poznat prvonagraenim natjeajnim projektom za palau Lige naroda u
Genevi 1927. godine, a njegovo vjerojatno najpoznatije djelo je vila Savoye (1929.).
God. 1928., Le Corbusier je bio jedan od glavnih osnivaa Internacionalnog udruenja
modernih arhitekata koje je promoviralo arhitekturu kao drutvenu umjetnost i snano
utjecalo na arhitekturu 20. stoljea.
God. 1943, Le Corbusier objavljuje Atensku povelju. Ona je imala presudnu ulogu u
oblikovanju poslijeratnog svjetskog urbanizma.
Nakon 1945. godine koncentrira se na stambenu problematiku, u skladu sa suvremenim
postulatima kolektivnog stanovanja koji on naziva Sunani grad (Ville radieuse). Od 1947.
do 1951. godine u Marseillesu gradi jednu takvu graevinu, takozvanu Zgradu zajednikog
stanovanja (Unit d'Habitation), stambeni blok za 3.600 stanovnika, koji je postao uzorom za
mnoga slina rjeenja.
1950-ih dobiva priliku ostvariti ideje Sunanog grada dizajnirajui nekoliko graevina u
sreditu nove prijestolnice indijske drave Punjab, Chandigarha, prvog planskog grada u
Indiji.
Frank Lloyd Wright
Ameriki arhitekt i dizajner interijera prve polovice 20. stoljea koji je dizajnirao vie od
1.000 objekata od kojih je izgraeno skoro 500. Bliske su mu ideje J. Ruskina, E.-E. Violet-leDuca i arhitekata s istone amerike obale koji se inspiriraju tradicijama stare georgijanske

arhitekture (McKim, Mead, Richardson).

Prvi Wrightovi radovi, nastali jo u ateljeu Sullivana, osobna kua u Oak Parku (1889.) i kua
Charnley u Chicagu (1891.), na tragu su amerike ladanjske arhitekture.
Oko 1900. zanosi se japanskom arhitekturom i inspirirajui se njome uspijeva stvoriti
graevni tip koji varira u nizu poznatih prerijskih kua, tako nazvanih jer su naglaenom
horizontalnou podsjeale na prerijski krajolik amerikog Zapada.
U prerijskim kuama Wright je stvorio prototip amerike rezidencijalne arhitekture,
pomirivi tradiciju i potrebu za suvremeno oblikovanim prostorom. Istovremeno, nastaju i
njegovi prvi objekti u armiranom betonu u kojima kubinim formama tei prema
skulpturalnoj jasnoi volumena i monumentalnosti: uredska zgrada Larkin u Buffalou (1904.,
sruena 1950.), Unity Church u Oak Parku (1906.) i hotel u Mason Cityju (1909.).
Tragajui za izvornim oblikom i dalekom prolou amerikog kontinenta Wright se
oduevljava megalitikim konstrukcijama i masivnim zdanjima pretkolumbovske Amerike. Iz
toga izviru masivnost i monumentalnost kao osnovne znaajke projekata realiziranih u ovom
razdoblju: Midway Gardens u Chicagu (1914.) i Imperial Hotel u Tokiju (1922.).
S kuom Kaufmann (Fallingwater) u Connellsvilleu (1936.) u kojoj je dao jedno od remekdjela moderne arhitekture zapoinje drugo plodno razdoblje Wrightova opusa. Osnovne su
karakteristike novih objekata povezanost s pejzaom, slobodan tlocrt koji je preko patia ili
staklenih stijena povezan s vanjskim prostorom i naglaavanje plastike krovita. U njima je na
suvremen nain razraena prostorna i plastina koncepcija ranijih prerijskih kua.
Prvi je intuitivno naslutio i razradio ideju kontinuiranog unutarnjeg prostora, koju su europski
arhitekti zapoeli rjeavati znatno kasnije. Europskom racionalizmu, koji je probudio
zanimanje za rjeavanje konstruktivnih metoda i za socijalne aspekte, on je suprotstavio
organiko shvaanje arhitekture koje u centar stavlja ovjeka pojedinca i njegov odnos prema
ozraju u kojem ivi. Stoga Wright svaki projekt rjeava neovisno od prijanjega kao
singularnu i neponovljivu kreaciju.
Walter Gropius
Njemaki arhitekt i teoretiar arhitekture te osniva prve kole dizajna, Bauhausa. Uz
Ludwiga Mies van der Rohea i Le Corbusiera, Gropius je bio najznaajniji arhitekt 20.
stoljea, pionir moderne arhitekture.
Tvornica Fagus u Alfeldu (1911.-13.) postala je znamenitost razvoja moderne arhitekture i
industrijskog dizajna 20. stoljea. Zbog toga je upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske
batine u Europi 2012. god.
Prije Prvog svjetskog rata projektirao je tvornice i stambena naselja, koja se odlikuju

funkcionalnou i primjenom novih graevnih materijala. U Weimaru je 1919. osnovao

Bauhaus, visoku kolu za arhitekturu i oblikovanje. U svom atelijeru u Berlinu od 1928.
godine projektirao je mnoge stambene zgrade, radnika naselja, javne zgrade, a ta su djela
obiljeena strogom jednostavnou. Djela: Sjedite Bauhausa u Dessau (1925.-32.), Kua
Gropius, Lincoln, Massachusetts (1937.), Radionice Bauhausa u Dessau, Interbau, Berlinski
kvart Hansa (1957.), Berlinski kvart Gropiusstadt (1960.)
Nakon dolaska nacista na vlast i zabrane daljnjeg rada Bauhausa, emigrira 1934. godine u
London, a 1937. u SAD, gdje predaje na Harvardu i u Chicagu osniva New Bauhaus. Gropius
je 1944. god. dobio ameriko dravljanstvo, nakon ega je 1945. god. s kolegama u
Cambridgu osnovao projektnu tvrtku The Architects' Collaborative ili TAC. Za njegova ivota
to je bio jedan od najcjenjenijih projektnih ureda na svijetu, a ubrzo nakon njegove smrti je
bankrotirao 1995. god. Projektirao je veleposlanstvo SAD-a u Ateni, neboder Pan Ama u New
Yorku i izradio plan za rekonstrukciju starog sredita Bostona.
Njemaki ekspresionizam
Prva prava ekspresionistika skupina, "Die Brcke" (Most), nastaje u Dresdenu 1905. god.
Njihov manifest istie vanost emocionalnog doivljaja kao testa moralnih i umjetnikih
vrijednosti, a vrlo vaan oslonac njihovom slikarstvo bio je pejza. Najprominentniji lanovi
skupine bili su Ernst Ludwig Kirchner, Emil Nolde, Max Pechstein i Karl Schmidt-Rotluff.
Skupina je poticaj crpila od francuskih fovista, kao i Paula Gauguina, Vincenta van Gogha,
Henrija de Toulouse-Lautreca i Edvarda Muncha.
Druga ekspresionistika grupa, "Der Blaue Reiter" (Plavi jaha) osnovana je u Mnchenu
1911. godine. Ime su dobili po istoimenoj slici Vasilija Kandinskog, ruskog slikara koji je
emigrirao u Njemaku, koji s Franzom Marcom formulira estetske vrijednosti grupe. Iste
godine kad i osniva skupinu, Kandinski, koji je bio vrsni teoretiar, kasnije profesor na
Bauhausu, a ekspresionist je bio samo u ranoj fazi, izdaje svoj rad naslovljen O duhovnome u
umjetnosti u kojem iznosti naela skupine, ija se estetika bazirala na traenju duhovnoga u
umjetnosti, ime se razlikuju od skupine Die Brcke. Izuzev Kandinskog i Marca, u skupini
djeluju i August Macke, Alexej von Jawlensky te Paul Klee, u ranijoj fazi stvaralatva.
Iako manje poznata, nimalo manje znaajna je i skupina "Neue Sachlichkeit" (Nova
objektivnost) koja se razvila tijekom 1920-ih. Bila je to skupina koja je moda najbolje
oslikala ratni i socijalni ekspresionizam, a kljune osobe koje se veu uz rad skupine su
George Grosz, njemaki slikar znaajan po svojim slikama koje otro kritiziraju drutvo i
bezlinost, kao i otuenost suvremenog ovjeka, i Otto Dix, iji su slikoviti prikazi vjeti
prikazi ogorenja prouzrokovanog ratnim terorom. Zanimljivo je kako su sve tri skupine s

djelovanjem prestale 1933., kada ih Hitlerov NSDAP proglaava izopaenom umjetnou.

Germanskom ekspresionistikom krugu pripadaju jo i njemaki slikari Max Beckmann i
Paula Modersohn-Becker, kao i austrijski slikari Oskar Kokoschka i Egon Schiele, specifini
po svom slikarskom izrazu. Kokoschkin stil vjerno je prikazao gusto namazane boje i debele
slojeve istih, to je bila znakovita odlika ekspresionistikog slikarstva, uz odreenu dozu
mate, dok je Schieleov stil prepun nakaradnih i deformiranih prikaza (naelno su to bili
ekspresionistiki portreti) preko kojih autor izraava svoje ogorenje.
Wols
Njemaki slikar i fotograf koji se smatra pionirom lirske apstrakcije i jednim od nautjecajnijih
umjetnika taizma.
Wolsov slikarski stil razvio se kao informalni gestualni stil gdje umjetnik boju nanosi u
slojevima tako to boja kapa na povrinu na koju umjetnik intervenira grebanjem. Ovakav
pristup slici pokazao se vrlo utjecajnim to je Wolsu donijelo pohvale od umjetnika poput
Georgesa Mathieua te kritiara Michela Tapia koji je skovao izraz Art autre (the Other Art)
kako bi opisao novi stil.
Wols je poznat po njegovoj uporabi mrlja (tache) kao obrisa na platnu. Njegov slikarsko djelo
sadri figurativne elemente, kao to su slobodne improvizacije i apstraktne elemente.
Spontanost i neposrednost utvruju kreativni rad Wolsa koji nikada nije proao nikakvu
formalnu umjetniku obuku. Sluajnost (prvotno inspirirana automatizmom nadrealizma) igra
vanu ulogu u njegovim nestrukturiranim kompozicijama. U kasnijim godinama Wols je bio
osobito zainteresiran za kombinaciju monih poteza kista sa povrinom nalik reljefu.
Na Wolsa su utjecali Paul Klee, Otto Dix i Georg Grosz.

ZAGREBAKA ARENA KOLA

Duh impresionizma iz Pariza donio je Vlaho Bukovac koji je snano utjecao na mlade
slikare. On je osnovao Drutvo hrvatskih umjetnika (1897.), tzv. zagrebaka arena kola.
Osnutkom ovog udruenja zapoela je hrvatska moderna. Na Milenijskoj izlobi u
Budimpeti oni su uspjeli zasjeniti sve druge likovne opcije u tadanjoj Austro-Ugarskoj
dravi. Ime su joj dali kritiari. Bez naroitog je ideolokog programa kao i bez jedinstvene
kulturne orijentacije. Jedna od odlika: uljepani realizam. To je prva povezana umjetnika
tvorevina kod nas. Rade u plein-airu, koriste svijetlu paletu boja, akademske forme.

VLAHO BUKOVAC 70-tih studira u Parizu kod Cabanela - predvodnik francuskog

akademizma. U poetku mu je paleta tamna; njegova slika 'Crnogorka' dobiva priznanje. 80tih usvaja 'impresionizam' ('Mlada patricijka') - poinje slikati u plein-airu, posvjetljuje paletu,
potez mu postaje slobodniji i meki, ali forma je i dalje akademska.
1893. dolazi u Zagreb - slika 'svijetlim arenim' bojama - time utjee na niz naih slikara:
FRANGE, IVAN TIOV, FERDO KOVAEVI, OTON IVEKOVI, JOSO BUAN,
MATO CELESTIN MEDOVI, MENCI KLEMENT CRNI, SLAVA RAKAJ, NASTA
ROJC.
Bukovac u to vrijeme slika 'Hrvatski preporod', 'Gunduliev san'.
1895. na izlobi u Budimpeti kola; 1897. dekoriraju 'Ilirsku dvoranu'; 1898. Bukovevom
zaslugom slikari izlau na Salonu; 1903. Bukovac odlazi u Prag;
VLAHO BUKOVAC (1855.- 1922. )
Otkriva ga dubrovaki pjesnik Medo Puci, savjetuje ga da slavenizira svoje prezime
Faggioni u Bukovac i odvodi ga u Pariz gdje studira na Ecole des Beaux Arts. Jo kao ak
izlae 1878. na parikom Salonu. Do kraja parike faze 1893. stalno je prisutan na Salonu:
teme iz crnogorskog ivota i aktovi, pa portreti - izvrsno svladan zanat, vjeta modelacija;
portretima brzo stjee velik ugled. Razvija se i u plenerizmu: Pejza s Montmartrea.
Prijelomni trenutak je boravak u Dalmaciji 1884-85. - portreti tamnog kolorita i studije uz
obalu mora. Kasnije naputa tamnu paletu te poinje koristiti svijetlu paletu te su pokreti kista
meki. Zagreb 1893-1898. dolazi na nagovor Rakog. Radom u plein-airu djeluje na mladu
generaciju (iko, Ivekovi, Tiov, Kovaevi, Medovi), zaotrava odnose s Krnjavim.
Kompozicije velikih formata: Gunduliev san, Dubravka, Hrvatski preporod (zastor izvrstan portretist, obavio je i nekoliko najveih slikarskih zadataka toga doba - sveanu
zavjesu u HNK s temom Preporoda i simboliku kompoziciju 'Hrvatska knjievnost' s
portretima knjievnika od renesanse do 19. st. u velikoj itaonici Sveuiline knjinice).
Tad su mu pokreti kista meki, svijetla ljestvica boja s prozranim obojenim sjenama - radi
brojne portrete Zagrepana.
Izlae u sklopu zagrebake arene kole, na Biennalu, na izlobi Secesije u Beu (svrstan
meu najbolje portretiste svoga vremena). Osniva Drutvo hrvatskih umjetnika; nakon Salona

povlai se u Cavtat. U Cavtatu boravi od 1898-1902. gdje eksperimentira s novim tehnikim i

koloristikim izraajnim sredstvima. Portreti su mu svijetli, a pejzai intenzivnih boja. U duhu
secesije slika Dantea na obali i Raj. U Pragu je 1903-1922. Tamo je profesor na Akademiji;
povlai se iz javnog ivota - samo pedagoki rad.
Poentilistika manira (ali ne iste, ve mijeane boje), rafinirana skala boja, trai vibrirajuu
atmosferu lika i ambijenta. Fasciniran suptilnim nijansama ljudske figure i puti, slika aktove,
portrete, figure u interijeru.
Bukovev stav prema impresionizmu: svijetla paleta, atmosfera, za njega je impresionizam
tek sredstvo reprodukcije - time nije zahvaena sama bit impresionizma.
B. . SESIJA (1864.-1931.)
Bio je simbolist kojemu su kljuna djela mitolokih, literarnih i religioznih nadahnua. Jedan
je od zaetnika Moderne u hrvatskoj likovnoj umjetnosti na razmeu19. i 20. stoljea. Osim
akademizma na ijim je temeljima zapoinjao svoje stvaralatvo, iko se priklonio i
simbolistikoj i secesijskoj struji u hrvatskoj umjetnosti. ikoev rad karakterizira izrazita
stilska raznolikost koja varira izmeu akademskog realizma, secesije i simbolizma, te odabir
najrazliitijih tema - od mitolokih, religioznih, povijesnih, pa sve do portreta i pejzaa.
Najzanimljivija je pojava kruga zagrebake kole. Temama bjei iz stvarnosti i priklanja se
sadraju Biblije, mitologiji i povijesti. Specijalizirao se za povijesno slikarstvo. Plakat
Mladost iz 1898. godine je najstariji sauvani signirani plakat u Hrvatskoj. Nainjen je u
secesijskom stilu- istaknuta je plonost i dvodimenzionalnost. Portreti su ikou bili
najslabija toka te su na grupnim kompozicijama oni bili tek naznaeni, ponekad izvedeni
povrno i s mnogo patosa. Atena i psiha je simbolino djelo- alegorija nadahnua- koju je
iko Sesija prikazao poentilistiki prikazujui mistino osvjetljenje. Bio je, uz Klementa
Crnia, osniva sustavne likovne nastave, iz koje se razvila zagrebaka Akademija likovnih
umjetnosti.
Djela: Atena i Psiha, Dante pred vratima istilita, Homer ui Dantea, Shakespearea

Goethea pjevati, Pokrtenje Hrvata

1892. sudjelovao je u dekoriranju interijera palae Odjela za bogotovlje i nastavu (pet
klasicistikih slika). Iste godine nastaju kompozicije na temu iz klasine starine: Judita i
Holoferno

Napulj 1893-94.: niz pleneristikih pejzaa; teme iz kranske, egipatske i klasine

mitologije; slike interpretira kao simbole ivota i njegovih pojava ljubavi, smrti. Po povratku
u Zagreb sudjeluje s Bukovcem.
U Zagrebu je od 1895. do 1896. Majstor je psiholokih portreta, pleneristikih pejzaa,
povijesnih prikaza i prizora iz knjievnosti. 1896. radi ciklus motiva starih hrvatskih gradina
za milenijsku izlobu u Budimpeti.
Radi kompozicije na teme iz Homerove Odiseje kao i ciklus kompozicija za Odjel za
bogotovlje i nastavu (Dante pred istilitem, Walpurgina no, 1898.) - koncipirane
simbolistiki, kao likovni izraz odreene ideje. Svoj specifini divizionizam razrauje na
slikama Atena i Psiha, 1898. i Justi i Pauli, 1899.
Teme iz Homera, Shakespearea, Dantea i Goethea - koncipirane simbolistiki, kao likovni
izraz odreene ideje, pokazuju razvoj od tonskih rjeenja do kolorizma i uvoenja
poentilistike tehnike.
Potresno simbolistiko djelo tog razdoblja je Pieta, 1897., dok ciklus Innocentia, 1899.
oznaava usvajanje secesijske stilistike. U okviru prve hrvatske secesije preuzima ulogu
intelektualnog voe mlae generacije slikara. Izraziti je simbolist 90-ih.
1902. s Auerom odlazi u SAD, a poslije povratka u Zagreb, sa Crniem 1903. otvara
slikarsku kolu - u akademskom radu primjenjuje metode akademskog realizma. 1902-1920.
nastaje ciklus Apokalipsa.
Opsesija mu je motiv Salome, repliciran u 18 varijanti; esti su mu i prikazi enskog akta pod
raznim imenima. Radi i portrete po fotografskom predloku, ak i pejzae slika prema
fotografijama, u elji za to egzaktnijom obradom motiva.
Pokrtenje Hrvata - iroko tretiranje secesijskog slikarstva u Hrvatskoj.
OTON IVEKOVI (1869-1939)
lan je Zagrebake arene kole. Specijalizirao se za povijesno slikarstvo, ali ta djela su
konvencionalna, teatralna i isforsirano deskriptivna. Najznaajniji je autor ranije faze
historijskog slikarstva u Hrvatskoj. Slikao je niz prizora iz sudbine obitelji Zrinski i
Frankopan. Najkvalitetniji su mu radovi skice i akvareli malog formata.
JOSO BUAN

Bavi se seljakim genreom. Obiljeja njegovog slikarstva: hrvatski realizam; seoski motivi
Slavonije i okolice Zagreba. Bogatstvo boje, uljepani likovi, cijenjen vie zbog teme nego
zbog umj. vrijednosti.
SLAVA RAKAJ
Postala je najsjajnija akvarelistkinja hrvatskoga slikarstva. Bila je gluhonijema te vrlo
nadarena. Otkrio ju je i pravilno usmjerio iko koji ju je poduavao sve do 1902. godine, i to
besplatno. Uio ju je radu u raznim tehnikama. Prve Slavine radove, nastale pod utjecajem
ikoeva akademskog slikarstva, moemo nazvati nekom vrstom tehnikih vjebi. Radi se o
slikama s motivima mrtve prirode gdje je bitno bilo doarati teksturu materijala, npr. Mrtva
priroda sa koljkom i lepezom. Njeni akvareli predstavljaju najvii domet hrvatskog
akvarelnog slikarstva krajem 19. i poetkom 20. stoljea. Od svih naih slikara koji su se prije
nje bavili akvarelom, imala je najvie osjeaja za omjer pigmenta i vode u akvarelnom
postupku. Stoga njezin akvarel, fluidan i lak, predstavlja upravo primjer idealnog akvarela, a
jednako su lepravo uvjerljivi i njezini pasteli.
U umjetnikom stvaralatvu Slave Rakaj mogu se uoiti dvije faze. U prvoj crte i boja
izraz su iste opservacije kristalno jasan doivljaj ljepote prirode. U drugoj slikarskoj fazi,
Slavini radovi su najprije izraz impresije, i u tom raspoloenju nastaju njezina najbolja djela
akvareli "Kruke", "Suncokreti", "Potonice", s transparentnom pozadinom. Opet se vraa
motivima u prirodi. Tada nastaje jedan cijeli ciklus pod nazivom "Lopoi" najpoznatiji Slavini
radovi pod dojmom slikovitog jezera u zagrebakom botanikom vrtu.
Radila je i ilustracije za asopis Vijenac. Sudjeluje na izlobi Hrvatski salon 1898.
povodom otvorenja Umjetnikog paviljona, a to je ujedno i njezina prva izloba. Godine
1898. Slava je naslikala i svoj poznati "Autoportret". Radi fino ugoene akvarele, rodni Ozalj
i seoske kue u okolici Ozlja. Ove radove karakterizira atmosferska perspektiva,
transparentnost i slikanje bjelinom. Osim u akvarelu, Slava neke radove izrauje u tehnici
pastela. Ovaj puta se ne radi o pejzaima ve prikazima ljudskih likova. U njima je pak opet
vidljiv utjecaj ikoa naroito u bojama koje koristi zlatnoutoj i plamenocrvenoj.
Portret gluhonijeme djevojice iz 1899. vrhunac je njenih pastelnih radova.
EMANUEL VIDOVI (1870-1953)
Pod utjecajem Segantinija (studira u Italiji) - tada radi tehnikom divizionizma. Slikao je
vedute venecijskih kanala, laguna i motive iz ribarskih naselja u njezinoj okolici (Chioggia).

1895. vraa se u Split i tu se drui sa slikarima i knjievnicima. Tada radi skice i studije u
prirodi, otvorene boje. Slikao je motive iz Splita i Trogira u tamnom, sjetnom ugoaju s
naglaskom na spiritualnost i poetinost doivljaja.
Oko 1930. njegova se paleta rasvjetljuje u slikama intimnih ugoaja njegove sobe i atelijera sa
starinskim pokustvom, knjigama i kipovima, polumranim interijerima split. i trogirskih
crkava i vie lirskih mrtvih priroda s antikvitetnim predmetima i lutkama te voem, cvijeem i
ribama (maglena i polumrana atmosfera). U Splitu je udaljen od suvremenih tokova
europskog slikarstva; atmosfera na njegovim platnima postaje sve tamnija. Ipak vidi se
posebna snaga i osebujnost. G. 1908. jedan je od utemeljitelja grupe Meduli.
Gotovo monokromna platna u kojima je motiv sveden na lirski i simbolistiki ugoaj
predstavljaju radovi Angelus, 1908.; Ribarske lae u Chioggi. Od 1930. do 1935. Vidovi
ponovno izlazi u prirodu, u Trogir, grad svojeg djetinjstva. Trogir poslije kie, Luka u Trogiru,
Luka u sutonu mala su remek-djela koja se odlikuju slobodom rukopisa tipinom za
Vidoviev izraz krajolika. 40-te - slike u trogirskoj katedrali. Zadnje razdoblje mu je i
najkvalitetnije razdoblje stvaranja koje obiljeava sanjivi, magleni lirizam. Potkraj ivota
naslikao je Mrtvu prirodu sa satom, jednu od njegovih najljepih slika. Emanuel Vidovi,
slikar je intimizma, a njegove slike pune su poznatih podruja i prostora te sretnog prebivanja
u njima. Zato se njegova umjetnost intimizma gradi u sjeanju, bez monumentalnosti i velikih
gesta. Oznaio je prekretnicu novije umj. 20. st. te odredio nove smjernice: razbijanje
akademskih shema; slobodno likovno miljenje; otvoren rukopis; ostavlja 'slobodno',
nedovreno; jedna boja i njene tonske promjene.
MUNCHENSKA KOLA
Usporedno s monumentalizmom Metrovia ili Rakog, u hrvatskoj
umjetnosti djeluje i intimistika, umjetniki snana, skupina slikara: Josip
Rai, Miroslav Kraljevi, Vladimir Beci i Oskar Herman koji ine
tzv. Minhenski krug. Svaki od etvorice bio je izrazita osobnost, a
zajedniko im je bilo kolovanje u Habermanna u Munchenu , te nov i
suvremen,

anti-akademski

odnos

prema

likovnom

radu.

Nasuprot

akademizmu, ue od francuske likovne tradicije (Manet), ali nakon to je

Rai otiao u Pariz, njegova tragina smrt tri mjeseca kasnije, postaje
simbolom traginog raskoraka to ih je dijelio od optimistine avangarde.

Slikari "Mnchenskog kruga" nemaju zajedniki odreen stilski identitet, ali

ih

je,

kao

prvi

povezani

narataj

hrvatskog

modernog

slikarstva,

ujedinjavala tenja k autonomnom slikarskom izrazu, bez literarnih,

historijskih ili moralistikih okvira to ih dovodi u neposrednu vezu s
francuskim impresionizmom, ponajvie s Manetom i Cezanneom kao
uzorima.
Rai je ve 1908. otiao u Pariz, a uskoro odlaze i Kraljevi i Beci;
Herman je jedini ostao u Mnchenu do 1933. uz povremene odlaske u Pariz
i Berlin. Iako je za slikare ovog kruga najznaajniji modernitet kao stilska
odrednica, slian razvojni put ipak im je odredio i neke zajednike
karakteristike koje se prepoznaju u tonskoj i predmetnoj istoi, sezanizmu
u smislu racionaliziranja slikarske predmetnosti i tenji ka konstrukciji
umjesto analizi.
Nakon 1900. u Hrvatskoj je vrijeme depresije: gubitak vjere u politike i
kulturne mogunosti, nema novih stilskih fenomena, nedostaje kultura
oblika i konstruktivnog prostora.
Stil: plastinost, pojednostavljeni volumeni, oblike doivljavaju u masama,
naglaena tektonika i arhitekturalnost, toan crte, iroki potezi kistom ,
tonska modelacija monokromija, srebrno sivilo, klasini ritam svjetla i
sjene, statinost, antinarativnost, bez detalja.
Djeluju usporedo sa arenom kolom i grupom Meduli, slikaju sline
motive - uglavnom nai ljudi i krajevi, ali su se od njih razlikovali istoom
svog likovnog izraza i u njemu dosegli visoku stvaralaku razinu po kojoj su
postali glavni osnivai hrvatskog modernog slikarstva.
Beci - volumen, Kraljevi - crta, Rai - ton;
JOSIP RAI (1885-1908)
Slika portrete i figure. Tonsko slikarstvo - tonsko graenje volumena; tenja
na

gradnji

plastici

volumena.

Uvaava

slikarstvo

Velasqueza,

Rembrandta, Maneta te tradicije umjetnosti Leibla. Isticao vanost

plenerizma.

1909. posthumna izloba Drutva umjetnosti; Djela: 'Stari prijatelj', 1907.,

'Pred stajom', 1907., 'Portret gospoe u crnom', 1907., 'Portret Pepice' elementarno jasan,
'Autoportret', 1907., 'Majka i dijete', 1908. - sadrajna ekspresija, svjetlo je
na figuri, njezinu volumenu, a ne u prostoru, nita impresionistiko, gotovo
nita manetovsko,
'Pont des Arts', 1908. - fina, jedinstvena rasvjeta, paleta na bazi sivoga,
tonovi u slubi konstrukcije, masa prostudirana i ritmina, potez kista
vezan i ravan;
slika koja podsjea na Nabis - tradicija slikarstva plohe na likovno
suvremen, ali posve drukiji nain negoli avangardisti.
Njegova sinteza zapoeta konstrukcijom volumena kao konstrukcijom
predmeta slike, vukla ga je na vlastito proirenje, na sadrajni naboj, to je
njegovu orijentaciju inilo ambivalentnom i nejasnom.

1907. eli ii u

Pariz, jer smatra da je u Minhenu nauio sve to se dalo, a da su francuski

slikari ispred svih. G. 1908. je u Parizu; esto radi akvarele s motivima
parikih mostova, ulica, parkova; i radovi u ulju pokazuju isto: izvoenje
zgusnutih nijansi iz toplog mrkog tona. Naen je ustrijeljen u hotelskoj
sobi; u Parizu je proveo samo 4 mjeseca.
Rai - mrk, tvrd, na licu mu se vidi bijeda, uvijek ozbiljan i bez ikakve
erotike;
Kraljevi - temperamentan, fantastian i toulouse-lautrecovski senzualan;
VLADIMIR BECI (1886-1959)
U istoj klasi s Raiem na minhenskoj Akademiji od 1906. 1909. odlazi u
Pariz, 1910. vraa se u Zagreb. I kod njega se vidi utjecaj Leibla,
Velasqueza i Goye; posebnu panju poklanja volumenu i gradnji prostora
(1. faza).

Slika pejzae, figure, mrtve prirode.

G. 1929. osniva 'Grupu

Trojice' s Lj. Babiem i J. Mieom. Od poetka je okrenut svijetu i motivu,

nastojei uhvatiti njihovu izvanjsku ljepotu. Djela: 'enski akt s novinama',

'Autoportret'. 'Portret Kraljevia', 'Mrtva priroda s kipom', 'Sunanje', 'Most

u Mostaru', 'Djevojica s lutkom'; posljednja slika: 'Trenje u blauju', 1952.
- ne samo da je sezanistika, nego je otvoreno sezanovska.
Uvodi

novu

problematiku

slikarstva

upuena

iskljuivo

prema

samostalnim vrijednostima slike, poetika istog slikarstva.

MIROSLAV KRALJEVI (1885-1913)
Djela: 'Autoportret s psom', 'Djevojka s lutkom'- razvio vlastitu varijantu
portreta, 'Teta Lujka' (ljeto 1911. - konceptualna obnova: u pozadini
frontalno

postavljene

polufigure

Cezanneovo

ukoeno

drvee

'Kupaica', a sam lik slikan je na dosta vrst i zatvoren nain sezanizam),

'Parc du Luxembourg', 'ena u vrtu', 'Mrtva priroda' - karakteristine
sezanistike, kao da su u funkciji stilskih vjebi, 'Autoportret s lulom' najznaajnije djelo naslikano u Parizu, solidna plastina gradnja, oiena i
osvijetljena bojom (osnovna misao o gradnji plohama iste boje);
OSKAR HERMAN (1886.- 1974.)
Nije krenuo linijom Manet - Cezanne, ve je pod utjecajem Mareesa, a
kasnije ekspresionizma. Obiljeja: Slikanje po objektu, odsutnost svake
'literature', jednostavan predmet i zbit volumen, pojednostavljenje forme,
iroki pastozni potezi, dojam nedovrenosti, dinaminost postignuta
potezom i bojom. Teme: figure, figuralne kompozicije i krajolici
Djela: 'Djevojica', 'Starac', 'ena s rukama u krilu', 'San'., 'Kod vrela', 'Pred
buru. - protoikona hrvatskog ekspresionizma, 'ena u naslonjau', 'ena s
plavom vazom', 'Djevojka u vrtu'- renoirovska ulnost, stalno naglaava
latentnu psiholoku napetost slike. 'Uenje Thore', 'Pred ogledalom'
Novo tematsko podruje: 'Pejza s putnikom', 1947. - okree se motivu
predjela koji prvo tumai posredstvom zbira opisanih podataka.
GRUPA TROJICE (1929.-1935.)
Hrvatska

umjetnika

skupina

koju

su

1930.

osnovali

Zagrebu

slikari Ljubo Babi (teoretiar skupine), Vladimir Beci i Jerolim Mie.

Djelovala je do 1935. Unato razliitim individualnim poetikama, lanove

su povezivali slini pogledi o umjetnosti: koloristiki izraz te tematsko
oslanjanje na regionalne i etnografske posebnosti zaviajnih krajolik. S
njima su izlagali i drugi slikari (A. Motika, O. Herman, I. eremet, S. ohaj,
E. Tomaevi, B. Buli i F. Pavlovec) na izlobama u Zagrebu, Ljubljani,
Sarajevu i Splitu. Prvi se zalau za kvalitetu i unapreenje nacionalnog
likovnog ivota, bore se protiv osrednjosti i provincijalizma. Njihovo je
slikarstvo realistino, visoke umjetnike kvalitete, naglaena kolorita po
uzoru na suvremeno francusko slikarstvo. Jo neka obiljeja su: tradicija
minhenskog kruga, htijenje ka modernitetu, okrenuti se suvremenom duhu
Europe. Predstavljaju antipod Zemlji s optimistikim i nacionalnim
naglaskom. Pokazuje pomirljivost, nasuprot iskljuivosti avangarde; nastoji
vie pokazati tehnikom nego darom.
1928. BABI stvara Grupu etvorice s BECIEM, MIEOM i VANKOM. G.
1928. Nakon Vankinog odlaska nastaje Grupa trojice: BABI, BECI i MIE.
Grupa se raspada odlaskom Mie 1936. G. 1937. Babi formira novu
grupaciju s REEKOM, BULIEM, DOMCEM, TOMAEVIEM i KOVAEVIEM.
JEROLIM MIE (1890-1970) koluje se u Zagrebu, Rimu i Firenzi.
Rana faza: radi niz portreta - plona rjeenja, smjeli odnosi boja;
secesionistiki ekpresionizam, unutranja napetost.
Djela: Autoportret, Autoportret. 20-tih radi krajolike s Braa: Puia sumorna boja, elementi maginog realizma, Podne u Supetru, 1928.
U poetku je sklon linearizmu sa znaajkama secesije. Nakon boravka u
Njemakoj 1922. i u Parizu, upoznaje Cezannea i njemaki ekspresionizam
pa nestaje linearnost i dekorativnost rane faze- slike prostorno produbljuje,
naglaavajui volumen i geometrijsku strukturu oblika (konstruktivistika
faza).
Grupa Trojice, 1929-35.:oblici postaju meki, aktivna upotreba boje kromatska otvorenost, kolorizam, energina plastinost (Medo) Ovo mu je
najznaajnije

stvaralako

razdoblje:

slika

sezanistiki

uravnoteene

kompozicije. Oko 1932. radi niz likova djevojica:Portret djevojice, 1929.

Psiholoki pristupa likovima (bolesni, nedozreli, izmueni), motivu uvijek
prilazi s namjerom da ga zabiljei onako kako ga trenutano vidi.
Zadnja faza:nakon raspada Trojice, neko vrijeme boravi u Parizu gdje dolazi
pod

utjecaj

Renoira

impresionistikim

(Rano

proljee).

koloristikim

Od

varijacijama.

1937.

slika

Atmosferu

mekim

primorskih

krajolika ostvaruje intenzivnim bojama i kratkim potezima kista. 50-tih i

60-tih slika pejzae i mrtve prirode u priguenim tonalitetima.
LJUBO BABI (1890. -1974. )
Uio je kod Crnia i ikoa. Studirao je na minhenskoj akademiji u klasi
von Stucka (proputa Kandinskog i Plavog jahaa u Parizu). Suosniva je
Grupe trojica (Babi, Beci, Mie).
1. faza: spontani postimpresionizam
Njegov poetak je u znaku suprotnih utjecaja: kromatika arene kole i
simbolistikih

skladova

boja

antinaturalizma

mitoloko-biblijskih

kompozicija. Nakon susreta s grupom Meduli on prihvaa politiziranu

ikonografiju, nacionalnu angairanost i monumentalizam oblika. Pogled s
Plasa, 1910. zagrebaka arena kola
2. faza: 1913-21.
Karakteristike: koloristiki ekspresionizam + simbolizam, smei minhenski
kromatizam. Organizira hrvatski Proljetni salon 1916.-1919. Za vrijeme
rata u Zagrebu - kod njega se javlja svjetlo, gotovo barokni luminizamsinteza s bojom. Slike mu postaju pune unutranje napetosti: iz linearne
secesije razvio se do posve osobnog oblika ekspresionizma. Djela: Portret
Krlee, 1918.,
Crna zastava, 1916. - antologijska slika, sa secesijom je povezuje jo
samo izdueni format, subjekt je velika crna zastava to poput giljotine
visi nad bezbrinim otmjenim drutvom u odjei ivih boja,
Krlei po mranom simbolizmu i ekspresionizmu.

vrlo blisko

Golgota, 1917., Plamen, 1919. - litografija u boji; naslovnica i plakat za

asopis;
3. faza: put u panjolsku - utjecaj Velasqueza i Ribere.
Djelo: Kastiljanski pejza, 1921. Nastaje jedinstven ciklus akvarel. Slika
se postupno objektivizira, javljaju se motivi mrtve prirode, posebno
cvijea. Forma postaje tektonina, paleta se rasvjetljava i otvara.
4. faza: misao o narodnom izrazu
Utjecaj neoklasicizma i Nove objektivnosti, utjecaj Maneta, radi uglavnom
pejzae i mrtve prirode (doba Trojice). Djelo: Jesen na iovu
5. faza: poslijeratno doba
Slika pejzae i ilustrira knjige, plakate.

GRUPA MEDULI, SPLIT 1908-1919.

Grupu osniva Metrovi 1908. u Splitu - time se simboliki prekida
iskljuivost Zagreba kao likovnog centra. Obiljeja: ideja junoslavenstva,
traenje nacionalnog likovnog izraza, osloboenje hrvatske umjetnosti od
stranih utjecaja, elementi folklora i beke secesije.

Inspiraciju trae u

epskim narodnim pjesmama i nacionalnom mitu. Grupa je snano djelovala

na razvoj hrvatske umjetnosti.
Izlobe:
Zaslugom Emanuela Vidovia organizirana je u Splitu 1908. prva
dalmatinska umjetnika izloba, a krajem 1909. u Ljubljani - sudjeluje
dvadesetak umjetnika iz Dalmacije.
1910. u Zagrebu, pod geslom 'Nejunakom vremenu u prkos' - pokreu
zamrli likovni ivot;

Simbol tog naglaenog monumentalizma je plakat to ga je izradio Mirko

Raki, s nadnaravno krupnim konjem i nadljudski miiavim konjanikom izlau 'Ciklus Kraljevia Marka' (Kosovski ciklus) na kojem rade Metrovi,
Raki, Krizman. Izlagali i Slovenci, Srbi i esi.
1911. Rim, 1919. Split (posljednja izloba)
ostali lanovi: EMANUEL VIDOVI, MIRKO RAKI , TOMISLAV KRIZMAN
ZEMLJA (1929.- 1935.)
Osnovana je u tradiciji njemakih ekspresionistikih, socijalno angairanih udruenja
(Novembergruppe, Arbeitsrat fr Kunst) kao reakcija na Salon. Kao umjetnika grupa (slikari,
kipari, grafiari i arhitekti) bila je bez formalnih odrednica i programski je zagovarala
duhovni angaman kao stvaralaku svrhu.
Bili su izrazito kritiki usmjereni prema tadanjem drutvenom i dravnom poretku. U svojim
su djelima nastojali to uvjerljivije i potresnije prikazati akutne tekoe, osobito
najsiromanijih slojeva, seljaka i radnika, i time potaknuti njihovo rjeavanje. Na njihov se
poticaj razvilo i hrvatsko seljako slikarstvo, naiva ili Hlebinska kola.
Pokret i program Zemlje nije bio uperen samo protiv nepravednih drutvenih uvjeta, nego i
protiv beutnog slikarstva Salona. Osniva i idejni voa bio je DRAGO IBLER, koji se
vratio u Zagreb nakon to je na izvoru upoznao strujanja u modernoj europskoj arhitekturi,
kod H. Poelziga u Berlinu, a potom u Francuskoj, vicarskoj i Italiji. Bio je predsjednik
Zemlje od osnutka 1929. do policijske zabrane rada 1935. U Kraljevini Jugoslaviji, kralj je
1929. uveo diktaturu nakon ubojstva Stjepana Radia.

Zemlji je policijskim rjeenjem

zabranjen rad zbog straha od slobodarskih ideja, socijalnih zahtjeva, a najvie zbog mogueg
utjecaja njena kritikog i kreativnog duha. Do policijske zabrane 1935. g. grupa je nastojala u
sklopu kompleksa "lijeve" misli vezati ideje klasne borbe i drutvenog preporoda za probleme
umjetnosti.
Zemlja je zbir individualnih stilova, ali ipak se pokuala nametnuti ideja primitivizma kao
likovne forme proletarijata. Nasilno je izjednaavala umjetnost i revoluciju.
Grupa je imala jasan program, metodu i cilj rada koji je ukljuivao borbu za socijalnu pravdu
putem umjetnosti (naputanje larpurlartizma i diletantizma), pribliavanje umjetnosti irim
narodnim slojevima (pedagoki rad Hegeduia sa seljacima u Hlebinama), popularizaciju

umjetnosti (putem kruoka, izlobi, predavanja, tiska i sl.), formiranje specifinog

nacionalnog likovnog izraza (kao spoja povijesnog i suvremenog iskustva) i povezivanje svih
umjetnosti. Karakteristike: kritiki odnos prema drutvu, reakcija protiv konstruktivistikog
slikarstva, likovni izraz utemeljen na pukoj jednostavnosti.
Naela Zemlje: nezavisnost naeg likovnog izraza, suzbijanje nekritikog preuzimanja stilova
iz inozemstva, borba protiv diletantizma i larpurlartizma,a za umjetnost to e odraavati
ivot sredine i odgovarati suvremenim potrebama zajednice (Program, 1929.).
Politika zbivanja u to doba: nastanak Kraljevine SHS, prve borbe KPJ, Radiev politiki
program, poetak svjetske krize. Stalni lanovi grupe sudjelovali su na svim izlobama (pet u
Zagrebu, jedna u Parizu, jedna u Beogradu i jedna u Sofiji);
Osim predsjednika arhitekta DRAGE IBLERA i slikara KRSTE HEGEDUIA, koji su
pripadali Zemlji od osnutka do zabrane, lanovi su bili ANTUN AUGUSTINI,
MARIJAN DETONI, IVAN GENERALI, VINKO GRDAN, ELJKO HEGEDUI,
EDO KOVAEVI, BRANKA KRISTIJANOVI-HEGEDUI, FRANO KRINI,
OTON POSTRUNIK, VANJA RADAU, KAMILO RUIKA.
U slikarstvu i grafici aktualiziraju se teme sela, ulice, predgraa i periferije, rada, smrti,
bijede, buna i nasilja. Slino kao i kod njemakih suvremenika, Otta Dixa i Georga Grosza,
prikazi su ploni, izvedeni krupnim i jednostavnim formama, pojednostavljene ekspresivnosti
s elementima groteske. U arhitekturi ne postoji formalna specifinost, ve se istrauje model
optimalnog prostora za ivot primjenjiv, kako u privatnim kuama, tako i u javnim
"najamnim" zgradama. S teorijskim zahtjevima istoe i loginosti temeljene na dosljednom
izraavanju funkcije i potivanju konstrukcije, arhitektura Zemlje pripada okvirima
"internacionalnog stila" ("internacionalni funkcionalizam"). Nisu nastojali stvoriti jedinstveni
stil, nego su samo obraivali srodne teme: mukotrpan ivot u selu, tvorniki krug i radnici,
predgraa i sirotinja.
1929. istovremeno se formiraju Grupa trojice (liberalna buroazija) i Zemlja (lijevi front).
1926. izloba estorice: Augustini (lirski), Grdan, Penik, Mujadi (neoklasicizam),
Postrunik, Tabakovi - prizori sa drutvenog dna - poetak socijalnih strujanja u Hrvatskoj:
svoje grafike nazivaju groteske;
1927. Hegedui izlae kod Ulricha: socijalni motivi, puki izraz (poetak Zemlje);

Zemlja je najznaajnija pojava kritikog realizma u Hrvatskoj, ali u mnogoemu je bila

kontraproduktivna. lanovi Zemlje su zbog netrpeljivosti znali odbiti suradnike.
1931. trea izloba Zemlje - novost su slikari naivci (Generali, Mraz) - zaetak Hlebinske
kole - simbioza podravske tradicije slikarstva na staklu + tradicija Bruegela.
FRANO KRINI
Njegova pojava u hrvatskom kiparstvu oznaava prekid s naturalistikom faktografijom i
ilustrativnou uljepanog realizma, narativnog akademizma i ornamentalnih oblika secesije.
Krini je majstor lirskog oblika, a najvie domete postigao je u enskim aktovima i
figuralnim kompozicijama i bronci, kamenu i mramoru (Dijana, Buenje, eljanje, Majka
doji dijete, Njegovateljica rua i Majina igra, Sjeanje, Pleti me, pleti, majice). Saimanjem
likovnih elemenata, mirnim tokom linije, uravnoteenom gradnjom masa, idealizacijom i
produhovljenjem oblika on iskazuje primarnu toplinu i buenje djevojatva, ljepotu mladosti i
intimnu dra enstva (Majka kupa dijete). Kao izuzetno plodan kipar u kamenu i bronci izveo
je mnoge reprezentativne spomenike ( Frane Buli, Eugen Kumii, Emanuel Vidovi, Nikola
Tesla). Zatim spomenike partizanskoj borbi u Sisku, Grubinom Polju, Dubrovniku, Bakru i
Zagrebu (Spomenik rtvama Faizma) te monumentalni lik Josipa Broza (Titovo Uice).
Radio je i skice za spomenik Marku Orekoviu, Ivanu Gunduliu, Palim ratnicima i Josipu
Brozu. Izradio je spomenik Etiopskog narodnog osloboenja (Addis Abeba, u suradnji s A.
Augustiniem). No, radio je i nadgrobne spomenike u Zagrebu (obitelji Novak, Popovi,
Ritig i Kraus na Mirogoju) i Dubrovniku (obitelji Lipanovi). Potom portrete, autoportrete i
poprsja (Ante Starevi, Ante Kovai, J. Kljakovi), likove kazalinih umjetnika u predvorju
Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu u periodu od 1934. do 1948. godine (A. Mandrovi,
J. Freudenrich, V. Lisinski, D. Demeter I. Zajc, M. Ruika, Strozzi , reljefe u sadri (Senjski
uskoci), bronci (Dafnis i Chloe; Ribari) i drvetu (Svirai). Znaajne su i njegove kompozicije
u terakoti razvedenijih oblika i nemirnije povrine (Djevojka s vrem, Odmor, Torzo, Odmor
seljanke).
Meu djelima iz poslijeratnog razdoblja istiu se ve spomenuti Ribari i Sputana. Brojna
djela Frane Krinia postavljena su u javnim prostorima i predstavljaju primjere skladnog
spoja skulpture i okolia (Puka pjevaica, Ilida; Molitva, Beograd; Majina igra, Sarajevo).
Oble, proiene i jednostavne forme Frane Krinia oplemenjuju gradske i parkovne prostore
u kojima se nalaze. Krini je izradio oko 500 razliitih kipova, esto se vraajui istim
temama i doraujui stare oblike.

VANJA RADAU
Kiparstvo je diplomirao 1930. . godine na zagrebakoj Likovnoj akademiji kod Ivana
Metrovia. U prvome razdoblju (1932.- 1943) stvarao je pod utjecajem Rodina i Bourdellea.
Godine 1932. postaje lanom grupe Zemlja i izlae na mnogim skupnim izlobama u zemlji i
inozemstvu.

Od

1936. godine

radi

seriju

crtea

"Dance

macabre"

a 1937.

godine dekalkomanije koje prethode naoj nefigurativnoj umjetnosti lirske orijentacije. Vanja
Radau 1950. g. izabran je, uz Vojina Bakia, Kostu Angelija Radovanija i Zorana Muia te
su oni predstavljali Jugoslaviju na Venecijanskom bijenalu.
Snaan peat ostavio je svojim kiparskim ciklusima (Tifusari, Panopticum croaticum (na
temu hrvatske tragine sudbine), ovjek i kras, Krvavi fanik, Apstraktne forme, Zatvori i
logori te Stupovi hrvatske kulture). Raspon Radaueva opusa protee se od medalje do
spomenikih ostvarenja. Napravio je spomenik u Perivoju slobode, Karlovac, 1955.
-Eksperimentirao s bojama, mijeanje koloristikog i skulpturalnog, krpe doslovno padaju sa
skulptura, nabacivanje sa svih strana, temelj nadrealnog, IZRAVNOST njegovih radova =
DOSLOVNOST (to je vrlina i kvaliteta, nema skrivanja sadraja)
-sa svojim djelom Panopticum croaticum otac je EKSPRESIVNE ILI ANGAIRANE
FIGURACIJE
ANTUN AUGUSTINI
Jedan je od najvanijih predstavnika takozvanog psiholokog portreta u hrvatskome kiparstvu
20. stoljea. Uz Ivana Metrovia i Frana Krinia svakako je najznaajniji hrvatski kipar 20.
st. Svjetski poznat po spomenicima izvedenim irom svijeta, poput Rudara iz eneve (ispred
zgrade Meunarodnog ureda rada), Vjesnica mira ispred zgrade UN u NY, Spomenika
rtvma faizma u Adis Abebi te Spomenika seljakoj buni u Stubici. Roen je u zagorskome
mjestu Klanjcu tono na razmei stoljea, 4. svibnja 1900. Augustini studij kiparstva
zapoinje ve kao osamnaestogodinjak kod Rudolfa Valdeca i Roberta Frangea Mihanovia.
Na Kraljevskoj e akademiji za umjetnost i umjetni obrt diplomirati kod velikog Metrovia,
uitelja s kojim e kao i s Franom Kriniem poslije initi trolist na kojem je utemeljeno
itavo hrvatsko kiparstvo naega stoljea.

Boravak u Parizu u Augustinievoj e biografiji ostati zabiljeen kao jedan od presudnih

trenutaka u izgradnji mladoga kipara. Iako su njegove monumentalne spomenike skulpture
razasute diljem svijeta - od Katowica u Poljskoj, do Moskve, Rima, Tirane, New Yorka,
Buenos Airesa i Adis Abebe - upravo e to pariko razdoblje stvoriti uvjete za sva kasnija
djela i novo poimanje skulpture u mladoga kipara.
Upoznavi Rodina Augustini naputa akademizam i u slobodnoj modelaciji i nemirnom
rodenovskom obliku trai vlastiti stil i izraz. Pronalazi ga izmeu Metrovieve
monumentalnosti i Krinieve lirske forme. Portreti Matoia, najdera, Ivekovia, tampara,
Broza i Ruike tek su neka od tih antologijskih djela portretne plastike, dok je niz njegovih
figurativnih skulptura kao primjerice Noenje ranjenika te mnogobrojni enski aktovi razasut
diljem svjetskih muzeja i galerija. Najvie ih se ipak uva u Galeriji Antuna Augustinia u
njegovome rodnom Klanjcu kojem je ostavio u nasljee najvei broj svojih djela, skica i
maketa

za

mnogobrojne

spomenike.

Od kraja 50-ih sve do smrti, 10. svibnja 1979. Augustini stvara u osami svoga zagrebakog
ateliera gdje nastaju mnogobrojna djela to e u hrvatskoj umjetnosti obiljeiti drugu polovicu
stoljea na izmaku.
MINIMALIZAM
To je pravac koji uvodi konceptualni pristup umjetnosti, pomalo dokida pojavu slike, a na
njezino mjesto dolazi pojam objekta. Razvija se u 2. Pol. 60-ih te nagovjeuje koneceptualce.
Umjesto slike nudi se umjetniki objekt, a predstavnici tog stila programatski nastupaju
izlobom Hit parada. U Hrvatskoj minimalizam se pojavio u manifestaciji Hit parada,
1967. (A. KUDUZ, M. GALI, LJ. IBENIK, M. UTEJ), na izlobi Objekt i boja 68, 1968.,
na izlobi Mogunosti 71, 1971., u djelima nekih umjetnika u okviru Gorgone (KOARI,
KNIFER, SEDER, VANITA...).
Obiljeja sredinom 70-ih: novi mediji i postupci, redukcija u umjetnosti, dovedeno je u pitanje
tradicionalno slikarstvo, prihvaanje potpune plonosti, vana je uloga geometrije. Vanije je
trajanje rada na slici nego finalni produkt - vano je znaenje vremena u nastanku
umjetnikog djela;
Jo neka obiljeja su namjerna oskudnost izriaja, potiskivanje osobnog rukopisa, sve
pikturalno se dovodi u pitanje, potpuna plonost, slika je liena sposobnosti prijenosa bilo

kakvog znaenja, tenja ka saetosti, geometrijske forme, boja kao bogata vizualna emisija
plastikog tijela slike, slikarstvo je proizvodnja slika koje deklariraju svoju prisutnost.
Predstavnici: GALI, IBENIK, FELLER, VLAHOVI, JOKANOVI-TOUMIN;
BRANKO VLAHOVI
Pripada meu najvanije predstavnike minimalizma u Hrvatskoj. Radovi tog avangardnog
kipara minimalistike pripadnosti vrste su kompozicije istih geometrijskih oblika,
strukturalno isti i depersonalizirani, egzaktne izvedbe.
U ranijim djelima istraivao je geometrijske oblike bliske arhitekturi. Djela iz razdoblja 1966
1968. zatvorena su tijela kubinih volumena, izvedena u patiniranom drvu, a od 1968
1974. veinu radova izvodi u crnome limu i naputa simetriju. Potkraj ivota radio je u
kovinama visokog sjaja.
DUAN DAMONJA
1951. diplomirao kod Augustinia; 1951-53. u radionici Krinia.
1953. u Parizu prouava egipatsku i grku arhajsku skulpturu i upoznaje djela Moorea - polazi
od njegovih zatvorenih formi, postepeno ih sve vie razbija i dolazi do vlastitog skulptorskog
rjeenja u drvu, metalu, staklu, betonu.
U poetku radi figurativnu plastiku (poetkom 50-tih) pod utjecajem Metrovia, ali
antropomorfizam postepeno nestaje, figuralni elementi svode se na dinamine, napete oblike
simbolikih znaenja: Veliki jelen, 1957., Svita II, 1958. - gubi se figuracija, osamostaljeni
oblici nameu se vlastitom ritmikom strukturom; apstraktni oblici u dinaminoj izmjeni
organskih i geometrijskih uzoraka.
Radovi Metalac, 1953., Jeleni, 1956-59., Korijen, 1959., Metalna skulptura, 1960.
nastaju krajem 50-ih kada dolazi do kljune zamjene konvencionalne bronce betonom,
staklom, drvom i eljezom.
Izraajnost, arhitektonika slobodnih oblika, simboliko znaenje skulptura, plastiko tijelo
skulpture prodire u prostor ispunjeno suprotnim gibanjem, istraivanje jezgre i analiziranje
unutarnjeg prostora, zatvaranje u unutranju jezgru koja ostaje uplja ili staklo, serijsko

slaganje osnovnog elementa - varijacije srodnih povrina. Koristi materijale: eljezo, staklo,
beton, drvo.
Metalne skulpture: novi nain obrade - neklasian: kuje, zavaruje, gradi povezivanjem
razliitih materijala; istraivanje novih oblika i meusobnih odnosa, upotrebljava lemljene
avle i lance (avli i klinovi - pojaana psiholoka izraajnost i taktilno bogatstvo oblika,
elementarna simbolika = simbolika nasilja to ga vri tvra materija nad mekom; zabijanje
avala - uporno ponavljanje kretnje).
Radi 3D skulpturu. Tehnika: mitologija tehnike - tehnika je dramatina, njome je izraena
patnja; varijacije srodnih povrina - geometrijska istoa, organska vitalnost; kugle kompaktne ili rasjeene (deformirane) - dinamiki rasporeene u okomitom ili vodoravnom
slijedu: Metalna skulptura 86, 1975.
U Zagrebu, smion, sasvim apstraktan spomenik rtvama ustakog terora u Dubravi, 1964.
Kombinirao je materijale, uvodio nove. Na drvena torza i likove saete na nekoliko lomljenih
ploha poeo je gusto zabadati avle kako bi dobio igru drvenih i kovinskih povrina. Nakon
to je dosegnuo istu apstrakciju, gradio je oblike samo od avala zavarenih glava, zatim
kombiniranih s ploicama stakla, te napokon, oblikujui volumen ianim mreama
prelivenima betonom. Skulpture imaju mentalitet avla.
U to doba hrvatski kipari sudjeluju na velikim meunarodnim natjeajima. Nakon to mu je
odbijen prijedlog za spomenik u Jajincima, Srbija, u originalnoj kombinaciji bronanog
kostura i staklenih svjeica (za svaku rtvu po jedna) poslao je slian projekt za Auschwitz,
1958., no i za tamonji je iri bio preavangardan. Projekt to ga je s arhitektom R. Nikiem
1959. poslao na meunarodni natjeaj za Dachau bio je takoer jedinstven, jer nije bio
spomenik rtvama, nego je nastojao izazvati osjeaj straha, tjeskobe i uasa, kakav su imali
mukarci i ene kada su ulazili u logor smrti, okrueni bodljikavom icom; izmeu dva velika
armiranobetonska bloka, nagnuta kao da prijete padom, bio je uzak procjep u koji su sa stijena
strili ogromni nazubljeni stakleni iljci, izmeu kojih se posjetitelj trebao provui.
70-te: ritmiko ponavljanje osnovnog uzorka - optiki uzbudljiva ralanjenost povrine i
mase, spajanje i zavarivanje lanaca, tzv. eljezne tapiserije ili slobodne skulpture sugestivnog
djelovanja: Rozeta, 1977., Maska, 1978.

Spomenika plastika: spomenik u Dubravi, 1959-60. - slobodna plastina tijela, jasna

simbolina poruka, psiholoki kontrasti - razliiti materijali (eljezo-staklo, beton - metal);
spomenik revolucije, Podgari, 1967., park skulpture, Vrsar, 1981., Kozara
LIRSKA APSTRAKCIJA
Karakteriziraju ga intuitivni i labavi pokreti kista, spontano izraavanje, iluzija prostora, mrlje
od akrilika, proces, povremene slike i druge slikarske i novije tehnike. Lirska apstrakcija
odvodi od minimalizma u slikarstvu i prema novim slobodnijim izraajima. Slikari koji su
izravno reagirali protiv dominantnog formalizma, minimalizma, pop arta i geometrijske
apstrakcije ezdesetih i okrenuli se novim eksperimentalnim, slobodnim, slikarskim,
izraajnim, slikovitim i apstraktnim slikarskim stilovima. Mnogi od njih su bili minimalisti i
radili s raznim monokromatskim i geometrijskim stilovima i njihove su se slike javno razvile
u apstraktne slikarske motive.
Oituje se u ciklusima Opatijski ciklusi i Otoci sna Ede Murtia.

ENFORMEL
Umjetnost bez forme ili bezoblina umjetnost, skupni naziv za stilove apstrakcije u Europi i
kasnije u godinama poslije Drugog svjetskog rata. Svoje korijene ima u Parizu i New Yorku
1940.-ih i 1950.-ih odakle se kasnije iri cijelom Europom. predlae ga francuski kritiar
Michel Tapi 1950. Izrazom htio opisati umjetnost nastalu spontanim pokretom kod koje je
tradicionalno komponiranje izostavljeno. Postizanje simetrije i ravnotee, kao i jasno
definirano sredite izostaju kao glavne okosnice djela, a platno je shvaeno kao polje za
psihike improvizacije. Oevi: Wolfgang Schultz-Wols i Jackson Pollock.
Sredinom 50-ih na jugoslavenskom prostoru najbolje su se isprofilirali razliiti oblici
enformela, struja se koncentrirala na propitivanje materijalnih i strukturalnih aspekata.
Enformel je predstavljao autorefleksivan tip apstrakcije. Materioloku struju enformela
prihvatili su umjetnici Eugen Feller, Boidar Jeleni i Ivo Gattin (radikalni enformel).
-Marijan Detoni- Fantazija oronulog zida (ljepljivo, gadljivo, svi mogui
materijali)

-Ferdinand Kulmer, Crvena slika

(reljefno, teko prohodno, introvertni

enformel)
-ime Peri, Nekropola (moe asocirati na bilo to, evokativno); kasnije
prelazi na lijepi enformel, raspjevano, lirsko, radost i optimizam Lipanj
-Tomislav Krukovec, Crvena ogorjela povrina, radikalni enformel, palio
tkanin
-Ivo ebalj, Pua, Autoportret; kapanje, senzibilitet, mrlje, varijacije na
temu
-Ljubo Ivani, slikar egzistencije, vana mu hrapava, gruba povrina,
propitivao dobivenu informaciju, uvijek vjeran boji
-Slavko Kopa, tajnik Dubuffeta u Parizu, vraa se primitivnom i naivnom,
poetizacija, nevinost, pitomost

AVANGARDNI POKRETI PRVIH DESETLJEA 20. ST.

EKSPRESIONIZAM (oko 1905.)
-Naputa se realistina upotreba boja i primjenjuju se pigmenti.
-Slikarski pravac s poetka 20. stoljea koji je potekao iz Njemake a
izraavao je emocionalno iskustvo kroz upotrebu snanih boja i izoblienih
poteza.
-Osnovni cilj je iznijeti unutarnje stanje autora, odnosno one emocije koje
proimaju samo njega i tako oblikuju njegovo vienje svijeta; uglavnom su
bile pesimistine emocije.
Edvard Munch- smatra se zaetnikom ekspresionizma
Najpoznatija slika Krik cijela skrii- krik dolazi iz okoline, prirode. Munch je u dnevniku
zapisao o ovome kriku- nebo je postalo krvavo crveno iznad plavog grada, dva su prijatelja
nastavila hodati, a ja sam zaskriao. Danas se zna tono gdje je taj osjeaj Munch doivio.
Bila je to cesta koja je vodila izvan grada i koja je esto bila posljednje odredite

samoubojicama meu kojima je bio i Munchov prijatelj. Ispod ceste se nalazila bolnica u
kojoj mu je bila sestra i odakle su se mogli uti krikovi. Finalna verzija Krika je izvedena sa
uljem i pastelama. Na Muncha je utjecala peruanska mumija koju je vidio, a bila je u
fetusnom poloaju rukama prislonjenih uz lice. Ovo je psihiki autoportret. Prikazuje krizu
ovjeka i modernog svijeta te traginu osobnu sudbinu. Sve saeti u vlastito stanje,
najdramatinija verzija, gledati samo svojim oima.
Oskar Kokoschka- poster Ubojica, nada ene
-radovi mu se usporeuju sa psihoanalitikim radom Sigmunda Freuda koji
je u to vrijeme takoer u Beu djelovao
-bio je inspiriran modernim svijetom u kojem je Gustav Klimt ivio mislei
na atmosferu udomaenog umjetnikog divljatva
-barokno doba ekspresionizma, utjecaj El Greca (disproporcija, kolorit,
postoji znanje i iskustvo na slici osim ekspresije)
-slikao je portrete, krajolike

Potomak ekspresionizma je apstraktni ekspresionizam iji su predstavnici Mark Rothko

(bijeli oblak preko ljubiastog) i Jackson Pollock (broj 5)
Ekspresionistike skupine Most i Plavi jaha.
FOVIZAM
-fauves- divlje zvijeri; 1905. godine na izlobi Jesenjeg salona slike su se
sastojale od jarkih nasumice odabranih boja i izoblienih linija te su
izgledale kao djelo divljaka i od tuda taj pogrdni naziv; razili su se prije
1908. godine
-To je prvi avangardni pokret u Francuskoj ranih godina 20. stoljea, prvi su
razbili impresionizam.
-Nisu imali zajedniki program ali ih je povezivala pobuna protiv
akademskog sustava, emancipacija i eksperimentiranje.

-Prikazuju ljude i krajolike, motive koje su pronali u svijetu oko sebe,

odbacuju potrebu za perspektivom; slikaju entuzijastino, temperamentno
i nanose ive boje brzim pokretima. Plohe ne odgovaraju realnom svijetu
-ako izobliuju oblike, onda to ine iz dekorativnih razloga, a ne radi
ekspresivnosti
Henri Matisse- sanjao je o umjetnosti ravnotee, istoe i mira, bez ikakvih problematika,
bez ikakva sadraja; odbacio je treu dimenziju. Slikao je istim bojama velike harmonine
plohe.
Slika Luxe, calme et volupte (Rasko, strpljivost i naslada)- samo je na prvi pogled
poentilistika; 6 nagih ena i jedan odjeveni mukarac na plai

Andre Derain- suraivao sa Matisseom. Jedini istinski divljak meu fovistima, no nije
zauvijek ostao fovist. Prvi je otkrio izraajnu snagu afrike plastike koju je i sam skupljao, a
na to je skrnuo panju Picassu. Bio je pod utjecajem kubizma. Raspolae bojom neovisno o
predmetu.

KUBIZAM
-pokret zaet oko 1907. kada su Picasso, Braque i umjetnici poput njih istraivali naine
prikazivanja jednog subjekta s nekoliko gledita na jednoj slici, pritom razajui oitu stvarnost
objekta u poliapstraktu i geometrijsku tvorevinu
-rui perspektivu koja je slikarstvom vladala najmanje 4. stoljea
-ovo je prvi apstraktni stil moderne umjetnosti
-uzor za kubizam: Cezanne (smatrao je da iluzija perspektive ponitava injenicu da se radi o
2D povrini), plemenska umjetnost crne Afrike (nije ih zanimala religija ni socijalni problemi
ve ekspresivnost afrikog stila; inspiracija je vjerojatno dola od Gauguina) i nezapadnjaki
uzori
-koriteni su viestruke ili suprotne toke gledita
rijetki su krajolici ali su zato esta ljudska lica, figure, muziki instrumenti, novine...
-analitiki kubizam- do 1912; analiza subjekta iz mnogih kutova; ogranienost palete boja
-sintetiki kubizam- vie apstraktne i gotovo neprepoznatljivog subjekta; Picasso razvija

kola tehniku
-kubizam je emigrirao u Italiju kao futurizam, suprematizam i konstruktivizam u Rusiju

PABLO PICASSO

modra faza- sluio se sluio se ogranienom paletom hladnih plavih tonova kako bi
simbolizirao svoju potrebu za introspekcijom. Odbacuje hedonizam i posveuje se
temama siromatva i oaja, likovi imaju pognute glave i prekriene ruke, prikazuju se
pathosi ljudi.

ruiasta faza- odraava optimistiniji i odreeniji odnos prema ivotu; koristi fine
tonove ruiaste i tamnije tonove okera i terakote ime usvaja nove teme za svoje
slike- glumce, akrobate i cirkusne artiste; u ovoj fazi poinje istraivati plastine
oblike na svojim slikama i pravi prve skulpture

Gospoice iz Avignona, 1907., predstavlja radikalan pomak od kanona

tradicionalnog portreta, 4 stoljee i jedna sjedea ena sa mrtvim voem u dnu
slike u predplanu, dvije ene s afrikom maskom (primitivna kultura)

Guernica- izraz umjetnosti silne emocionalne reakcije na razaranje gradia Guernice

prilikom prvog nacistikog zranog bombardiranja nasumce odabranih ciljeva;
majina bol za mrtvim djetetom, pali borac, konj kao olienje ivotinjske patnje,
djelovi vojnikih tijela, ena koja vriti od uasa

kradljivac- Nikad se nisam ustruavao uzimati od drugih to sam elio. Ono

ega se
straim jest kopirat sebe.

Masakr u Koreji, 1951. po uzoru na 3. svibnja 1808. Francisca Goye; gdje se

pripremaju pogubiti trudne ene i djecu (jedna slii Botticellijevoj Veneri) a
vojsku ine vitezovi i futuristika bia

Guernica ima, kao i Goyina slika, bie koje se predaje dignutih ruku (ena koja vriti
od uasa) te i ovdje je bitan detalj svjetlo jer mnogo likova gleda upravo put tog
svjetla

Doruak na travi je slika Edouard Maneta kojom je Picasso postao opsjednut zbog
ega je napravio na desetke reprodukcija; opsesija zavrava likovima u silovanju, slika
je to puna spolnih organa; najvea serija varijacija sa 26 slika, 140 crtea,

mnogobrojnim litografijama, keramikom i skulpturama takoer; Picasso je maknuo

erotsku tenziju gole ene i promatraa maknuvi joj direktan pogled

Las Meninas je slika Diega Velasqueza koju je Picasso u svojoj verziji pojednostavnio
toliko da je neke likove tek naznaio; vie primjera ima

Le Moulin de la Galette je slika Augusta Renoirea koju je Picasso kopirao ali u

nonome, tamnijem ugoaju

Ispija Absintha je slika napravljena po istoj temi Edgara Degasa

Picasso oznaava GUBITAK SREDITA. Puka anarhija baena je na svijet. Nema etike,
Picasso je tu ilustracija, uvijek je tako razliit, uvijek ide dalje. Realistian je, 'najvei je
kradljivac 20. st.' jer lako usvaja, od svakog umjetnika pomalo, ali to je neka nova sinteza.
GEORGES BRACQUE je uz Picassa osniva kubizma. Meu prvima je unio slova i
brojke u svoje radove. Sinonim je za kubizam. Dok je za Picassa kubizam nagonski,
Bracque ga smatra profinjenom umjetnou.
FUTURIZAM
-talijanski pokret zapoeo 1910. godine u slavu napretka strojeva u pokretu, rata i dinamine
destrukcije
-elio je povesti prema novim putovima u budunost
-cilj: prikazati sve promjene kroz koje neki predmet prolazi tijekom pokreta
-prvi manifest futurizma kao knjievni pokret potpisuje Filippo Tommaso Marinetti objavljen
1909. godine u novinama Le figaro
-iako je bio jedini talijanski avangardni pokret, prvo se pojavljuje u Parizu sa Boccionijem na
elu (prva, analitika faza) gdje ga je kozmopolitsko drutvo bilo spremno prihvatiti i razviti
ga, analiza dinamike; druga sintetika faza obiljeena je skulpturalnou koje se Boccioni
uhvatio, mnogi se prijavljuju u 1. svjetski rat zbog utjecaja doktrine pokreta da je rat
najuinkovitiji nain ienja svijeta (gdje Boccioni i umire)
Umberto Boccioni je slikar i kipar, a 1912. godine objavio je Tehniki manifest futuristike
skulpture jer je elio uiniti skulpturu sposobnom izraziti dinamike strukture modernog
drutva. Prisvojio je neke kubistike tehnike u svoje slikarstvo.

-Jedinstveni

oblici

kontinuiteta

prostoru,

1913.-

asocijacije

na

helenistiku umjetnost, 'sve to se kree nije dostojanstveno', ali

helenistika umj. je pokret, Boccioni imao ideal Nike sa samotrake
-triptih Stanja uma: Oprotaji, Oni koji odlaze, Oni koji ostaju
Gino Severini- Vlak ulazi u Pariz; ratne slike vlakova inspirirane vietjednim iskustvom
izvan Pariza
Giacomo Balla- Auto je proao; smatrao je da je brzina stroja odlika modernog doba

SUPREMATIZAM
-cilj: izraziti potpunu premo (supremaciju) osjetljivosti u kreativnim umjetnostima prems
prolosti
-Maljevi je dao naziv suprematizmu, potpuno istoj formi geometrijske apstraktne
umjetnosti oienje od socijalnih i politikih znaenja
-cilj im je bio postii nula forme
-boje su svedene
-suprematizam je vaan za oblikovanje konstruktivizma
El Lissitzky: PROUN- akronim za ruski projekt za afirmaciju promjene/novog; svaki
PROUN je numeriran i datiran. To je umjetnika forma koja se sastoji od geometrijskih
konstrukcija na ravnim zidovima, apstraktne geometrijske slike; na pola puta izmeu
arhitekture i umjetnosti. PROUN razvija utopijske modele za drutvenu transformaciju.
KONSTRUKTIVIZAM (1917.- 1927.)
Oznaava tenju prema funkcionalnosti umjetnosti oblika u skladu s razvojem tehnike i
industrijalizacije .
Vladimir Tatlin- otac ruskog konstuktivizma i glavni predstavnik
-iako se njegova rana i najjaa djela ne mogu pripisati konstruktivizmu, njegova djela
sadravaju zahtjev za konstruiranjem i stoga su poetak konstruktivizma
-smatrao je da je konstruktivistiki umjetnik- graditelj koji spaja materijalno i duhovno u
svom djelu; proizvodna umjetnost
-Spomenik 3. Internacionali; spomenik konstruktivizmu; model je visine cca 6.7 m; velika

monumentalna zgrada planirana da bude podignuta u Petrogradu (dananji Sankt Peterburg).

Trebala je biti izgraena od industrijskih materijala: eljeza, stakla i elika; glavni oblik tornja
je dvostruki helix visine 400 m trebao je biti nosa za unutranjost od stakla i elika; koja bi
imala tri etae u obliku kocke, piramide i cilindra i polulopte koje bi se okretale oko svoje osi
- svaki u svom pravcu, i razliitom brzinom.
Aleksandar Rodenko- Poster Lily Brik (muza ruske avangarde); propagandni poster koji
slavi

tadanju rusku dravnu politiku. Roenko koristi mlade osobe u posterima jer

personificiraju potrebu za promjenom u drutvu. iri drutvene i politike percepcije kroz

umjetnost. Eksperimentira s fotomontaom gdje koristi fotografije i tipografske efekte.
DADA
Poznat je i pod nazivom dadaizam. Bio je to revolucionarni pokret koji je 1916. godine
pokrenula skupina umjetnika i pisaca meu kojima su Tristan Tzara i umjetnici Hans Arp.
Nadahnut je nihilistikim stavom umjetnika koji su odbijali koncept stvaranja umjetnikog
djela. Namjera je bila prisiliti promatraa da preuredi znaenje vizualne umjetnosti
osporavanjem prihvaenih pogleda i stavljanjem naglaska na apsurdno i nelogino (meu
neloginostima je bila i javna umjetnosti, tj. Performansi.) Dada dolazi iz djejeg rjenika,
konji za ljuljanje ime se eli pokazati kako je svijet zasien divljatvom (vrijeme I.svj.rata).
Vraanje neorganiziranosti, spontanosti. Povezivanje nepovezivog, preuzeli najbolje ili
najgore od svega. Dravu i crkvu su smatrali zlom.
Predstavnici:
Marcel Duchamp
Max Ernst- slikar i kipar. Slike Giorgia de Chirica pomogle su mu stimulirati interes za
fantastine slike poput snova. Djela: Kralj Edip, Slon Celebes.
DE STIJL
METAFIZIKO SLIKARSTVO (1917.)
kola prestaje djelovati krajem 1. svjetskog rata. To je smjer u slikarstvu koji se odlikuje
statinou, geometrijskom pravilnou i atmosferom tajanstvenosti, a nastao je kao reakcija
na futuristiki dinamizam.
Giorgio de Chirico- stvara pojam metafizikog slikarstva te je njegov glavni predstavnik.
Ljubav prema mitovima i klasinoj kulturi uinila je njegove likove veoma prepoznatljivima;
svoju je umjetnost pripisivao kao metafiziku jer pokazuje svijet koji je skriven iza stvarnog.

Tajanstveni ugoaj i ugoaj nelagode stvarao je upotrebom tamnih sjenki, anonimnih lutaka,
bizarnim i otuujuim nizanjem predmeta te zagonetnim naslovima svojih slika- takva
koncepcija umjetnosti slijedila je filozofiju Nietzschea koji je tvrdio da umjetnost nema
logikog znaenja
Marc Chagall- nije se prikloni nijednom odreenom smjeru; imao je elemente fantazije u
svojem slikarstvu. Za njega Najljepa je boja ljubav. Andre Breton ga naziva jednim od
prethodnika nadrealizma. esto se okree svome mitskome rodnome selu u kojem ljudi i
ivotinje ive u skladu, a esto su mu i teme cirkus i let. Koristi razliite boje. Zbog
Hitlerovih rasnih progona Chagall se poinje baviti dramatinijim temama. Iako je u prvoj
fazi bio prokubist, a u posljednjoj nadrealist, vana okosnica njegovog slikarstva njegove su
ekspresionistike slike koje obiluju koritenjem boja (snane simbolike), ali i specifinim
prikazima sela, koje je bilo njegov vjeni motiv.

NADREALIZAM
-ovo slikarstvo ponovno pokree zanimanje za metafiziko slikarstvo no u nadrealizmu nema
racionalnog nadzora koji je bio prisutan u metafizikom slikarstvu
-obraao se podsvijesti sluei se nesvjesnim psihikim vezama izmeu ideja
-neposredan prethodnih nadrealizma je dadaizam, nadrealizam se razvio iz njega i preuzeo
neka njegova naela osobito koncepciju potpune slobode i potpune neovisnosti umjetnosti i
ivota to je nadrealizam naglaavao pozitivno
-slubena godina pokreta je 1945. kada je objavljen knjievni manifest Andrea Bretona u
kojemu opisuje naelo automatizma, ina spontanog stvaranja na kojemu su bile zasnovane
teorije nadrealizma
-teko je odrediti specifian stil jer je svaki umjetnik osmislio vlastiti nain izraavanja no u
radu svih je prisutan utjecaj Freudovih psihoanalitikih teorija koje su utvrdile psiholoke
procese nesvjesnog, naglaavale vanost snova i dale znaenje naizgled nepovezanim
misaonim asocijacijama i na prvi pogled neloginim slobodnim asocijacijama
-izraz fantastinog i bizarnog svijeta iz snova kojim su se sluili umjetnici modernih pokreta
zainteresirani za podsvjesno i Freudovo tumaenje snova
Salvador Dali- najpoznatiji nadrealistiki (surealistiki) slikar, esto je slikao svoju enu
Galu

Jean Miro- popisnik prvog nadrealistikog manifesta 1924. godine. Prvi je svojim slikama
dao nefigurativno znaenje i razvio neku vrstu lirske apstrakcije u kojoj je vidio utjecaj
Kandinskog. Radio je u keramici te kipove. iva upotreba boja. Psihiki automatizam.
Aludira na figuru, vrlo je sloen i odmjeren. Ameboidni oblici, jedinke. Djelo. ovjek I.aluzija na muko i ensko, nema smrtne ozbiljnosti, ludost, neozbiljnost, humor
APSTRAKTNA UMJETNOST- stil umjetnosti u kojem iste forme i boja, zajedno nastoje
izraziti tzv. unutranji doivljaj; obino se povezuje za umjetnost 20. stoljea
ART ENFORMEL- izraz tvoren tako da opisuje spontano apstraktno slikarstvo europskih
umjetnika 1940ih i 1950ih
AVANGARDA- skupina ili stil koji predvodi umjetniki napredak; openito opisuje bavljenje
radikalnim ili pokusnim oblicima.

BAUHAUS (1919.- 1931.)

kola za arhitekturu i primijenjenu umjetnost u Njemakoj

osniva arhitekt Walter Gropius elio je postii sintezu umjetnosti, obrta i industrije
koja bi zadovoljila potrebe drutva i stvorila masovnu proizvodnju visoke estetske
vrijednosti i zato je inzistirao da standardi u koli budu iznimno visoki; uenici su uili
razne zanate i poticalo ih se da eksperimentiraju sa svim novim dostignuima;
predstavnici raznih avangardnih pokreta dolazili su predavati na Bauhaus poput
Vasilyja Kandinskog i Paula Kleea

nastava je bila organizirana u radionicama (stolarska, metalska, keramiarska,

tkalaka), a njoj je prethodio estomjeseni teaj na kojem se pouavalo o
materijalima, konstrukcijama, ritmovima, odnosima veliina i bojama, o geometriji i
osnovnim oblicima

zatvara se 1925. u Weimaru nakon ega je otvoren u Dessau u namjenskoj zgradi koju
je projektirao Gropius a preseljena je potom u Berlin '28. Tada direktor postaje
Ludwig Mies van der Rohe, no pet godina kasnije se zatvara zbog nacizma no
meodiki pristup koji se uio ostavio je utjecaja na kasnije narataje

Marianne Brandt- servis za kavu i aj, 1924. Strogo slijedi formalne principe Bauhaus kole.
Krug, kugla i kvadrat su osnovne forme izvedbe. Rebro, ruka od ebanovine i stakleni
poklopac posude za eer.
Herbert Bayer- 1925. je osnovao abecedu malih slova za sve Bauhaus otiske, osnovao je
universal- jednostavan geometrijski sanserifni font sainjen od jednostavnih krivulja
Vasily Kandinky- istraivao je povezanost boja i oblika te je pridruio boje odreenim
svojstvima i karakterima. Odnos oblika i boja,1929. (trokut najbolje nosi utu
boju, kvadrat crvenu, a krug plavu)
Mies van der Rohe- arhitekt, Barcelona stolica- 1929. (nehrajue eline trake i koni
jastuci na konim zategama, stolica i oslonac za noge su prvotno napravljeni za Njemaki
paviljon na Internacionalnoj izlobi u Barceloni te godine)
Oskar Schlemmer- Bauhaus stubite, 1932.
Zgrada Bauhausa meu prvim je primjerima funkcionalizma i kue za stanovanje. Prihvaaju
se i ideje studenata. iste linije, kvadratna osnova, prozori.
EXAT 51- (eksperimentalni atelier)
Umjetnika grupa koja je djelovala u kontekstu geometrijskog apstraktnog slikarstva i
neokonstruktivizma u Zagrebu izmeu 1950.-1956. Grupu karakterizira neoavangardistiki
kritiki stav prema dogmama visokog modernizma. U manifestu EXAT 51 se uvjeti
proizvodnog i drutvenog standarda proglaavaju bitnim za stvaranje umjetnosti, naruavanje
granica izmeu visoke i primijenjene umjetnosti, znaaj kolektivnog-grupnog rada, pojam
progresa i aktiviranje likovnog ivota. Manifest sadri kritiku socrealistikog dokumentizma i
zalaganje za apstraktnu umjetnost. Prve izlobe odrale su se 1953.godine u Zagrebu i
Beogradu. (Bauhaus, De Stijl, ruski pokreti, posebno konstruktivizam i produktivizam)
LANOVI: Bernardo Bernardi, Ivan Picelj, Zdravko Bregovac, Vlado Kristl, Ivan Picelj,
Zvonimir Radi, Boidar Raica, Vjenceslav Richter, Aleksandar Srnec i Vladimir Zarahovi.
Rije je o vremenu dominacije socijalistikog realizma, kada je sloboda izraavanja bila
prikraena ak i studentima.
NOVE TENDENCIJE

Internacionalni umjetniki pokret poslije enformela osnovan 1961.u Zagrebu, a djelovao je do

1973. Pokret karakterizira umjetnost koja se razvija kao anti-umjetnost, a simbolizira borbu
protiv Amerikog kapitalizma. Nove Tendencije u konkretna utopija budui da se zalau za
realizaciju konstruktivistikog projekta u modernom drutvu 60-ih godina, koje ima sve
tehnoloke i civilizacijske potencijale za veliku sintezu znanosti, tehnologije i umjetnosti. U
kritici se oznaavaju kao posljednja avangarda. Sveukupno je odrano pet izlobi od 19611973., gdje su umjetnici djelovali zajedno sa znanstvenicima. Pokret je djelovao na
podrujima vizualne umjetnosti, uspostavljao kontakt sa strojevima, te je djela iz laboratorija,
inenjerstva i znanosti pokuao uvesti u umjetnost. Pokrenut je asopis Bit internacional-prvi
koji je namijenjen teoriji likovne umjetnosti, dizajna i masovnih medija.
U okviru pokreta djelovala su 4 lana iz grupe EXAT '51, te Matko Metrovi, Radoslav
Putar, Ivan Picelj, Julije Knifer.
GORGONA
Neformalna umjetnika grupa koja je djelovala u Zagrebu od 1959.-1966. Gorgona nije bila u
pravom smislu umjetnika grupa koja promovira svoje koncepte i politiku, nego neka vrsta
tajnog drutva koje u svom djelovanju povezuje umjetniku produkciju (stvaralatvo),
razgovore i ivot njenih lanova. U Gorgoni je potpuno razraeno relativiziranje odnosa
privatnog i javnog, individualnog i kolektivnog. Grupu karakterizira osjeaj za radikalni
modernizam, razumijevanje krize enformela i egzistencijalizma, osjeaj z apsurd, crni humor i
metafiziku ironiju. Ono to karakterizira slikarska djela lanova Gorgone je namjera
stvaranja antislike kroz monotonost (Knifer), monokromiju (Jevovar) i primarne gestualne
tragove i forme (Seder, Horvat, Vanita). Njihov asopis Gorgona primjer je antiasopisa koji
je bio umjetniko djelo samo po sebi, pokrenuo ga je Josip Vanita, a ukupno je izdano 11
brojeva. Izlobe grupe Gorgona od 1961. do 1963. organizirale su se u Studiju G, kako bi
mogli djelovati neovisno od izlobenih institucija. 1977.godine u Galeriji suvremene
umjetnosti u Zg organizirana je prva retrospektivna izloba kojom se gorgonai artikuliraju u
javnost, koju organizira Nena Dimitrijevi, uz to pie i tekst Gorgona-umjetnost kao nain
postojanja.
(Ivan Koari-kipar, Dimitrije Baievi-pov.umj, Radoslav Putar-pov umj)
EDO MURTI (1921.- 2005.)

Predapstraktno, figurativno razdoblje; u poetku slika interijere, portrete, mrtve prirode na

tragu koloristikog intimizm. Krenuo od visoke kulture kolorizma s kraja etvrtog desetljea
sinkronizirajui je s prirodom svog ekstrovertnog temperamenta, oslobaanja unutarnjeg
impulsa do njegove potpune eksteriorizacije, izvedene smjelou ruke, boje i tehnike
1937-41. bavi se kazalinim plakatom, scenografijom i ilustracijom, 1944. sa Z. Pricom tiska
litografije za poemu Jama, 1944-51. slika mediteranske motive na tragu postimpresionistikog
kolorizma;
1951. otiao u Ameriku gdje se susree s aktualnim tendencijama apstraktnog ekspresionizma.
Gestualni impresionizam kasnih 40-tih i ranih 50-tih: iskra pobune spram tradicionalnih
tehnika i samog pojma slike:
Doivljaj Amerike, 1951-53. razvodnjeno, sasvim povrno shvaeno gestualno slikarstvo
(Makovi), Sluh mora, 1953-54.
S ova dva ciklusa uzdigao je svoje slikarstvo na liniju evropske scene prihvaajui rezultate
koje je irila nova parika kola. Isto tako prihvatit e slobodnu geometrijsku strukturaciju
apstrahiranog motiva i plohe slike istraujui istodobno bogatstvo boje u mediju punih pasta.
Freske u Ritz-baru, dekorativne kompozicije na Glavnom kolodvoru i u Institutu Ruer
Bokovi (1953-54).
Opatijski ciklus, 1954-56., Otoci sna, 1956-60.
Lirska apstrakcija - ovim ciklusima mobilizira fantaziju kao katalizator transpozicije
vidljivog, taj e se akvarijski svijet poetkom 60-tih rastvoriti u istim apstraktnim
intenzitetima boje i geste. Naao se na raskru gdje su se doticale estetike materije boje,
irokih namaza kistom i dinaminih procesa slikanja. Njegovo slikarstvo sastavljeno je od
niza pozitiviteta: kategorije brzine, rizika, improvizacije, podviga, odvanosti, egzaltacije;
Dijalektikom krugu svojih poetinih obrazaca ubrzo je pridruio i elemente kaligrafije
Mathieuova tipa rasporeujui sve zajedno po zahtjevima neke zamiljene geometrijske
podloge.
Od 1964. umnoenost tehnika i prosedea, slojevitost ina slikanja prolazi fazu redukcije i
kristalizacije, pojanjenja slikarskih stavova u smislu iste boje i iste geste Platnima se

poveava format. 60-tih dekoracije u javnim prostorima i objektima; poetkom 70-tih:

bogatstvo kolorita;
Ostvario je lirsko-epski optimistino slikarstvo u kojem nema egzistencijalne i mitske dubine,
ali ima nevjerojatno smjele, neoptereene, niim omeene i usitnjene vizure.
-sinonim modernosti, na sebe preuzeo teret prvog apstraktnog umjetnika, temperamentan,
impulzivan
-Doivljaj Amerike (dinamizam, odrjeit smisao za autonomiju i geste, osjeaj za punou
svijeta, boja)
IVAN METROVI: prvi i jedini hrvatski umjetnik 20. stoljea koji je stekao europsku i
svjetsku slavu.
1. faza: 1901.- 1907. : radi impresionistiki u Rodinovom stilu dakle treperave povrine i
isticanje naturalizma (prole je godine u parikom Muzeju Rodin otvorena izloba Metrovia
na kojoj su se predstavili 13 njegovih djela pod nazivom 'Ivan Metrovi kod Augustea
Rodina: Hrvatska ekspresija'). Djela Adam, Eva, Zdenac ivota...simboliziraju ovjekovu
borbu sa sudbinom. Zdenac ivota je iz 1905. godine a nalazi se ispred zagrebakog HNK. To
je skup tijela razliitih ivotnih dobi ali su svi realnih proporcija. Simbol je ovo ovjekove
vjene ei.
2. Faza: 1908.- 1914. : projekt Vidovdanskog hrama u spomen bitci na Kosovu protiv Turaka.
Predstavlja ideal slobode i nezavisnosti slavenskog naroda. On nije realiziran ali jesu
fragmenti (Sjeanje, Karijatide, Kraljevi Marko) koji su predstavljeni na Meunarodnoj
izlobi u Rimu zahvaljujui kojima je stekao svjetsko ime.
U ovome periodu osniva se Grupa Meduli u Splitu koja se zalae za nacionalnu umjetnost i
oslobaanje od stranih utjecaja. Miroslav Raki, Ivan Metrovi i Tomislav Krizman
okupljaju se pod vodstvom Emanuela Vidovia 1908. godine ime se simboliki prekida
monocentrinost Zagreba, tipina za 19. stoljee. On organizira prvu dalmatinsku umjetniku
izlobu.
3. faza: 1914.- 1918. : 28 drvenih reljefa iz ivota Kristovog u Kapeli sv. Kria u Crikvinama
gdje prikazuje likove asketske grae. Osjea se ekspresivnost u izduljenosti.Djela: Raspelo
Skidanje s kria

4. faza: 1918.- 1925. : Izvodi javne spomenike poput Marka Marulia, Grgura Ninskog u
Splitu, Indijance u Chicagu koji su dali peat gradu ba kao Kip Slobode u New Yorku. Radi:
Marko Maruli

Daleki akordi, Indijanac s lukom, Indijanac s

kopljem
5. faza: od 1925. : radi preteno u mramoru npr. Psiha; od arhitekture radi Metrovievu
palau na Mejama te Katelet, Mauzolej obitelji Metrovi u Otavicama, Mauzolej obitelji
Rai u Cavtatu te Spomenik neznanom junaku u Beogradu, Josip Juraj Strossmayer, Grgur
Ninski (Split, Nin, Varadin), Psiha, Povijest Hrvata
6. faza: nakon 2. svjetskog rata: obuzet je traginim osjeajem ivota pa radi Pietu (inspiriran
je Michelangelovim djelom a bronani odljev skulpture se nalazi u Vatikanskome muzeju),
Joba, Perzefonu...
SECESIJA
Stilski pravac u umjetnosti koji se javio kao reakcija na akademizam i eklekticizam zadnjih
desetljea 19.st.
U potpunosti se okree dekorativnosti- bogata ukraenost svih povrina, raskona upotreba
ornamenata
Inspiracija prirodom oblici su organiki, izdueni, vijugavi oblici bilja, raslinja, cvijea
Negira se tradicija, nema povratka starim stilovima niti inspiracije prolou. U ornamentu se
ne slijedi geometrija, nema strogosti, nema pravila (stilizacija, vitkost, kretnja, ivahnost).
Naela koja su oita u svim podrujima oblikovanja su dinamika i organinost. Izbjegavaju se
osnovne i jake boje, a na neobian nain mijeaju se zlatni, zagasiti tonovi. Prodire
individualnost. Sklona je eleganciji.
Javlja se pod razliitim imenima: Art Nouveau (Francuska i Belgija), Jugendstil (Njemaka),
Floreale ili Liberty (Italija), Modern Style (VB), Art Deco (SAD), kod nas poznata kao
secesija (austrijski naziv). Predstavnici: Klimt, Schiele
Secesija u Hrvatskoj:
Temeljni zahtjevi hrvatske secesije su bili u potpunoj slobodi umjetnikog stvaranja,
jednostavnosti forme, obogaivanju sadraja u umjetnosti te irenju umjetnosti na sve slojeve
puka. Istaknuto mjesto u umjetnosti ovog razdoblja pripada grafikom dizajnu te su se mnogi
umjetnici u Hrvatskoj okuali u novom mediju plakatu.
-Apsolutna individualna ljepota stvaranja
-rairiti umjetnost u sve slojeve puanstva

-promijenio se koncept ''lijepog''

-u Hrvatskoj u zadnjem desetljeu 19. st., prvo se javlja u Zagrebu pa u Splitu
-hrvatski gradovi u secesiji (zajednitvo, stilski integrirano u secesiji op.)
-Bela iko Sesija Atena i Psiha 1898.; Saloma 1919.; Mrtva straa (uitelj Slave Rakaj)
-Tomislav Krizman, hrvatski slikar i grafiar, portreti: Mary Delvard, Portret djevojice,
Autoportret
-Robert Frange Mihanovi Bijeg u Egipat (neprekinuta linija, vaan reljef i obrisna linija)
-Rudolf Valdec, secesijski majstor, Memento mori (bronca)
-Mihanovi, skulptura Filozofija
-zgrada Bogotovlja u Zagrebu
Secesija u Splitu:
-Prilike u Splitu: grad se iri, osnivaju se kulturno-umjetnika drutva (Narodna itaonica,..)
-Kua Naki, piro Naki, 1902. (dns Profil), prva secesijska graevina u Splitu
-Sumporno kupalite, Kamilo Toni, 1903.. (kraj Ribarnice)
-Kua Ivana Save, Kamilo Toni, 1906/7. (na poetku Rive)
-Vila Plevna, braa agar, 1907. (na Opini, plakat Calzedonie)
-Zgrada Hrvatskog Doma, Kamilo Toni, 1908., izgraeno na temelju Bajamontijevog
kazalita ali okrenuto na drugu stranu, danas poznato kao Kazalite lutaka
-Velika Realka, H.Kohlin, 1910. (kraj Brodomerkura)
-Kua Markovina, Marko Markovina, 1910. (Plinarska), glavni ulaz: kartua, motiv lia
-Kua Jelaska, Juraj Boti, 1911. (kraj Prime), balkoni sa secesijskim elementima, formira trg
-Kua Dujma Save, Kamilo Toni, 1912. (hostel Goli&Bosi, na Morpurgovoj poljani)
-Zgrada Jadranske banke, Bruno Bauer, 1912. (bankomati na Rivi)
-Kompleks Antievi, Petar Senjanovi, 1912. (kraj Lavevia)
-Vila Brajnovi. Petar Brajnovi, 1912.
-Vila Flora, Ivo Bezi, poetak 20.st. (kraj Brodomerkura)
-Kua Ante Katunia, Petar Senjanovi, 1913. (kraj starog Hajdukovog)
-Petar Senjanovi napravio je Marjanske skale i zgradu u kojoj je sada Rektorat Sveuilita u
Splitu
Secesija u Zagrebu:
-zgrada Etnografskog muzeja iz 1904. (arhitekt je Alojz Vjekoslav Bastl, uenik Otta
Wagnera; 30-ih godina 20. stoljea maknuti su secesijski ukrasi)
-kua Kalin (obloena je keramikim ploicama sa balkonima od metalne konstrukcije i
staklenih ploa koje su omoguavale svjetlo stanarima donjeg kata)

-Sveuilina knjinica(najmonumentalnije djelo secesijske arhitekture; autor Rudolf

Lubynski; Vlaho Bukovac, Oton Ivekovi, Mirko Raki ukrasili su knjinicu slikarskim
djelima dok je Robertu Frangeu i Rudolfu Valdecu (reljefna alegorija knjiarstva) povjerena
izvedba kiparskih radova na proeljima);
-Hrvatski dravni arhiv u Zagrebu najljepa zgrada u Hrvatskoj (Rudolf Lubynski)
-Viktor Kovai, hrvatski arhitekt, ''otac moderne hrvatske arhitekture'', zagrebaka djela:
Crkva sv. Blaa, palaa Burze, kua Frank, Slaveks i ureenje Jezuitskog trga u Zagrebu, kao
i mauzolej De Piennes u Vrbovcu
-Vjekoslav Bastl, Etnografski muzej, Kua Kalina
-Kupola prolaza Oktogon
Secesija u Osijeku:
-kino Urania (Viktor Axmann), zgrada Glavne pote, kua Knopp, Hotel Waldinger, Europska
avenija (najdulji secesijski niz u jugoistonoj Europi)
Secesija u Rijeci:
-Vila Corossacz, kue Schitter, oboje Emil Ambrosini
Teatro Fenice, Theodor Trxler i Eugenije Celligoi)
-secesijske viestambene najamne kue u gradskoj etvrti Belveder (L. Luppis i G. Farkas):
Kua Hering - Szkely Giuseppea Farkasa; Kua za Unione Cooperativa Fiumana prema
projektu Luigija Luppisa
-kompleks Klaonice, Carlo Pergoli i G. Rubinich
-hotel Emigranti, Szilard Zielinski

NJEMAKI EKSPRESIONIZAM:
Ekspresionizam je umjetniki pravac s poetka XX. stoljea razvijen u Njemakoj, primarno
u knjievnosti (poeziji) i slikarstvu, ali natruhe istog mogle su se pronai i u glazbenoj
umjetnosti. Danas se izraz moe koristiti za svaki umjetniki rad u kojem je objektivna
stvarnost pomaknuta ili simboliki predstavljena da bi opisala unutranje stanje umjetnika.
Ekspresionizam za osnovni cilj ima iznijeti unutarnje stanje autora, odnosno one emocije koje
proimaju samo njega i tako oblikuju njegovo vienje svijeta. Te su misli i emocije uglavnom
bile pesimistine i katastrofine, nastale pod utjecajem Prvog svjetskog rata, nemilosrdnog i
besmislenog klanja i otuenja ljudi u predratnom, ratnom i poratnom periodu. Ekspresionizam

je prvi jasan krik modernoga ovjeka koji e, u periodu kasnog modernizma dobiti svoje
filozofsko uoblienje.
Ekspresionizam se u slikarstvu primarno javlja u germanskim zemljama (Njemaka i
Austrija), kao specifian pravac, da bi se kasnije, u nekakvim blaim varijacijama, javio i u
Francuskoj. Kao poseban umjetniki pokret, njemako ekspresionistiko slikarstvo ranih
1900-ih razvija reakciju na inertne akademske standarde prethodnog stoljea. Odbija slikoviti
naturalizam da bi pokazao izravnost emocionalne ekspresije karakterizirane debelim
iskrivljenim formama i napadnim bojama. Iako nastaje tek oko 1905., izvori ekspresionizma
mogu se pronai u slikarstvu Vincenta van Gogha (koji je utjecao na francuske
ekspresioniste), Paula Gauguina i Henrija de Toulouse-Lautreca.
Zaetnikom ekspresionistikog slikarstva smatra se Edvard Munch, norveki slikar koji je u
svojim djelima prvi poeo primijenjivati elemente ekspresionizma. Njegove slike Strah i Krik
prvi su relevantni primjeri pesimistine ekspresije unutranjeg stanja koja e obiljeiti
ekspresionizam. Krik u svojoj izvornoj, koloriranoj verziji, nastaje ve 1893. (dakle, 12
godina prije utemeljenja prve ekspresionistike skupine!), a Strah 1894.. Kasnije, tonije
1895., izradio je crno-bijelu verziju Krika uz obrazloenje da jedino bezbojnost doista moe
iznijeti pravo znaenje krika.
Prva prava ekspresionistika skupina, "Die Brcke" (Most), nastaje u Dresdenu 1905. god.
Njihov manifest istie vanost emocionalnog doivljaja kao testa moralnih i umjetnikih
vrijednosti, a vrlo vaan oslonac njihovom slikarstvo bio je pejsa. Najprominentniji lanovi
skupine bili su Ernst Ludwig Kirchner, Emil Nolde, Max Pechstein i Karl Schmidt-Rotluff.
Skupina je poticaj crpila od francuskih fovista, kao i Paula Gauguina, Vincenta van Gogha,
Henrija de Toulouse-Lautreca i Edvarda Muncha.
Druga ekspresionistika grupa, "Der Blaue Reiter" (Plavi jaha) osnovana je u Mnchenu
1911. godine. Ime su dobili po istoimenoj slici Vasilija Kandinskog, ruskog slikara koji je
emigrirao u Njemaku, koji s Franzom Marcom formulira estetske vrijednosti grupe. Iste
godine kad i osniva skupinu, Kandinski, koji je bio vrsni teoretiar, kasnij profesor na
Bauhausu, a ekspresionist je bio samo u ranoj fazi, izdaje svoj rad naslovljen O duhovnome
u umjetnosti u kojem iznosti naela skupine, ija se estetika bazirala na traenju duhovnoga
u umjetnosti, ime se razlikuju od skupine Die Brcke. Izuzev Kandinskog i Marca, u skupini
djeluju i August Macke, Alexej von Jawlensky te Paul Klee, u ranijoj fazi stvaralatva.

Iako manje poznata, nimalo manje znaajna je i skupina "Neue Sachlichkeit" (Nova
objektivnost) koja se razvila tijekom 1920-ih. Bila je to skupina koja je moda najbolje
oslikala ratni i socijalni ekspresionizam, a kljune osobe koje se veu uz rad skupine su
George Grosz, njemaki slikar znaajan po svojim slikama koje otro kritiziraju drutvo i
bezlinost, kao i otuenost suvremenog ovjeka, i Otto Dix, iji su slikoviti prikazi vjeti
prikazi ogorenja prouzrokovanog ratnim terorom. Zanimljivo je kako su sve tri skupine s
djelovanjem prestale 1933., kada ih Hitlerov NSDAP proglaava izopaenom umjetnou.
Germanskom ekspresionistikom krugu pripadaju jo i njemaki slikari Max Beckmann i
Paula Modersohn-Becker, kao i austrijski slikari Oskar Kokoschka i Egon Schiele, specifini
po svom slikarskom izrazu. Kokoschkin stil vjerno je prikazao gusto namazane boje i debele
slojeve istih, to je bila znakovita odlika ekspresionistikog slikarstva, uz odreenu dozu
mate, dok je Schieleov stil prepun nakaradnih i deformiranih prikaza (naelno su to bili
ekspresionistiki portreti) preko kojih autor izraava svoje ogorenje.

JEAN DUBUFFET:
Francuski je slikar i kipar, koji je u svojoj umjetnosti primjenio pristup niske umjetnosti
koja je odbacivala tradicionalne standarde ljepote i prihvaala, to je on smatrao,
autentinijim i vie humanistikim pristupom slikanja. Umetnost je studirao kratko u Parizu
1918. godine. Vie puta je prekidao stvaralatvo, a meu prvim naletima umjetnikog
djelovanja nastao je niz portreta, nakon ega je umjetnik ponovno odustao od slikanja. Tek od
1942. iskljuivo se posveuje umjetnosti. Odbacuje zapadnjaku umjetniku tradiciju te se
priklanja enformelu. Kao spontani vid umetnikog izraavanja prihvaa umetnost djece i
psihiki oboljelih. Inspiriran ovim stvara maske i figure u vidu prividno naivnih, navrljanih
crtea. Koristio je mnotvo razliitih materijala. Povrine svojih slika dekorirao je gipsom,
ljepilom, asfaltom a dalju inspiraciju nalazio je u njihovim teksturama. Tokom takozvane
Hourloupe faze od 1962. do 1974. godine njegove slike predstavljale su meusobno upletene
linije. Njegovo delo izvrilo je snaan uticaj na umetnost nakon 1945. godine. Umjetnik je
birao subjegte iz svakodnevnog ivota, poput sluajnih prolaznika u Parikom Metrou ili
pjeaka.Na umjetnika ponajvie je utjecao Jean Fautrier, to vidimo u debelim nanosima boje
pomjeane s pijeskom i ljunkom kod oba umjetnika. Takvo slikarstvo kod Dubuffeta

rezultiralo je serijom slika 'Hautes Ptes'. Dubuffet je skovao termin art brut, u prijevodu
sirova umjetnost, to je umjetnost ne-profesionalnih umjetnika napravljena van estetskih formi
(poput umjetnosti psihikih bolesnika, zatvorenika). Umjetnik je smatrao da prava umjetnost
treba potei izvan ideja i tradicija umjetnike elite te je nadahnue naao u svijetu djece i
slaboumnih. (Metafizika, serija Tijela gospoa)

VASKO LIPOVAC:
Vasko Lipovac kipar roen u Kotoru. Akademiju primjenjenih umjetnosti zavrio je u
Zagrebu. Bio je suradnik majstorske radionice Krste Hegeduia od 1955. do 1959. godine.
Od 1967. ivio je i radio u Splitu. Od 1956. izlagao je na oko stotinu samostalnih (Split,
Dubrovnik, Beograd, Firenze, Rim, Bruxelles,...) i preko dvjesto skupnih izlobi u zemlji i
inozemstvu. Dobitnik je brojnih nagrada za skulpturu, ilustraciju, te javne spomenike, meu
kojima i prve nagrade za spomenik koarkau Draenu Petroviu 1995. i za spomenik Marku
Maruliu 1998. Vjerojatno je najpoznatiji po svojim najeim motivima mornara i brodova,
te ciklusu skulptura "Biciklisti". Vasko Lipovac je i izvan hrvatskih granica priznati umjetnik,
posmodernist u ijim se slikarskim i kiparskim radovima, te u scenografijama uvijek
prepoznavao prostor izrazitog mediteranskog ugoaja, kolorita i istananog humora. Svoju
posljednju veliku izlobu "More, sport, erotika, tri puta Lipovac" priredio je u Galeriji
umjetnina u Splitu. Na poetku stvaralatva umjetnik je blizak EXAT-u, no kasnije se okree
jednostavnim formama, oblutcima koji odiu humanou, bezazlenou i humorom.

IVAN KOARI:
Studirao je kiparstvo na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu. Specijalizirao se kod
profesora Antuna Augustinia, ortodoksnog realista koji nita ne propituje, ve promatra.
(djelo Krlea). Godine 1959./60. Koari nekoliko mjeseci boravi u Parizu kao stipendist
Fonda Moa Pijade. To je razdoblje vrlo vano za njegovo bolje upoznavanje s europskom
umjetnou, ali i za provjeru vlastitih kreativnih potencijala. Posredstvom francuskog kritiara
Jacques Lassaignea, koji ga posebno uvaava, surauje s Galerijom Maguy iji mu vlasnik

otkupljuje vie radova. Unato povoljnim okolnostima i mogunosti ostanka u Parizu, Koari
se vraa u Zagreb odluivi karijeru nastaviti u domovini. Umjetnik se vodio motom
umjetnost je proces, svoje klasine poetke, kasnije je reinterpretirao, te je podlegao
utjecajima atr povrea, minimalizma i ready madea. Djelom Kipari svijeta, uinimo odlijev
zemaljske kugle dotaknuo se ideja idealizma, naivne umjetnosti, ali takoer prolaznosti,
netrajnog i kontinuiteta. Karakteristike apsurda u umjetnisti i antiumjetnosti vidljive su u
njegovim radovima koji su pod utjecajem gorgone, primjerice injenica da je predlagao
rezanje Sljemena. Poetkom ezdesetih Koari je lan neformalne grupe Gorgona, zajedno
sa slikarima Marijanom Jevovarom, Julijem Kniferom, urom Sederom i Josipom Vanitom,
arhitektom Miljenkom Horvatom, povjesniarem umjetnosti i konceptualnim umjetnikom
Dimitrijem Baieviem Mangelosom, te kritiarima Matkom Metroviem i Radoslavom
Putarom. Izlagao je na mnogim vanim meunarodnim izlobama kao to su primjerice
Veneciji (1976.) i Biennale u Sao Paolu (1979.). Vie njegovih skulptura trajno je postavljeno
u vanjskim prostorima meu kojima i one najpoznatije, spomenik A.G. Matou i Prizemljeno
sunce u Zagrebu (dio Zagrebakog Sunevog sustava).

VJENCESLAV RICHTER:
Vjenceslav Richter jedan je od najpoznatijih hrvatskih arhitekata dvadesetog stoljea. Uz
arhitekturu aktivno se bavio i ostalim likovnim umjetnostima (kiparstvo, slikarstvo, grafika,
scenografija), te iza sebe ostavio vrijedan opus u tim disciplinama, a posebno znaajan je
njegov doprinos na podruju teoretskih istraivanja i rasprava o umjetnosti. Vjenceslav
Richter je i po svojem prvotnom interesu i po obrazovanju bio arhitekt. Prouavao je radove
poznatih arhitekata Le Corbusiera i Mendelsona. U poslijeratnim godinama intenzivno se bavi
projektiranjem i izvedbama izlobenih paviljona koji su postali njegova preokupacija. Prvi
izlobeni paviljon projektira u Trstu 1947. godine, a sljedee godine radi projekt za Izlobu
knjiga NR Hrvatske u Umjetnikom paviljonu u Zagrebu, zajedno s umjetnicima Ivanom
Piceljem i Aleksandrom Srnecom, autorima likovne opreme. Njihova suradnja nastavljena je
na mnogim projektima i time je stvorena osnova grupe EXAT 51 - Eksperimentalni atelje.
Umjetnik je zapravo cijeli stvaralaki ivot posvetio istraivanju novih mogunosti u
arhitekturi, slikarstvu i skulpturi teei prema sintezi svih umjetnosti. U suradnji s arh.
Kazimirom Ostrogoviem projektira na Pantovaku u Zagrebu Vilu Zagorje, dananje

Predsjednike dvore. Polazei od uoavanja djelovanja elemenata unutar cjeline, Vjenceslav

Richter je razvijao vlastiti sintezni pristup koji je razradio u projektu Sinturbanizam
projektirajui graevinu za 10000 ljudi koja objedinjuje sve njihove ivotne funkcije. Nadalje,
tu ideju razvija u projektu Heliopolisa, etverodimenzionalnoga grada sa stambenim
objektima koji se vrte oko osi stvarajui uvijek novu i neponovljivu formu. Poinje razvijati
svoju koncepciju sinteznog urbanizma, sinturbanizma, koji predstavlja njegov prijedlog
razrjeenja mnogih kriznih stanja suvremenog grada i posebno njegovu viziju velegrada
budunosti, s obzirom na tehnike i ekonomske, ali i socijalne i psiholoke zahtjeve koje pred
stanovnike takvih naselja namee suvremena civilizacija. Sinturbanizam je projekt koji trai
ne samo idejnu argumentaciju nego i permanentnu plastiko- prostornu razradu, a u sklopu
tog zahtjeva nalazi svoje mjesto i izvedba objekata koji posjeduju oblikovne i strukturalne
karakteristike objekata Novih tendencija.Istraivaki i znanstveni pristup povezao ga je s
meunarodnim pokretom Nove tendencije gdje izlae plastino-prostorne strukture. Osim
umjetnikog stvaralatva, Vjenceslav Richter bavio se teorijskim i filozofskim problemima.
Sistemska plastika- ciklus Sistemskih skulptura koji proizlazi iz Richterove fascinacije
sistemima. Osnovna gradbena jedinica industrijski je proizvedena aluminijska ipka
kvadratnog presjeka ijim umnaanjem nastaju skulpture razliitih oblika i formata.
Istraujui mogunosti promjenjivosti forme, istodobno nastaju skulpture ija je osnovna
gradbena jedinica pomina. Seriju radova ijim se pokretanjem elemenata - uvlaenjem i
izvlaenjem - dobiva beskonaan niz kombinatornih mogunosti Richter naziva Reljefometar.,
Umjetniki paviljon u Buxellesu- ona zgrada s jarbolima sta mu nisu dali napraviti.

ALEKSTANDAR SRNEC:
Aleksandar Srnec bio je hrvatski - avangardni slikar, kipar, dizajner i autor animiranih
filmova. Crtanje mu je predavao Antun Motika. Akademiju likovnih umjetnosti upisao je
ratne 1943., ali je naputa nakon zavretka Drugog svjetskog rata, te potom upisuje
Arhitekturu, da bi se kasnije ponovno vratio na Akademiju, koju definitivno naputa 1949.
godine. Nakon toga bavi se opremanjem izlobi i sajmova zajedno s arhitektom Vjenceslavom
Richterom i kolegom s Akademije slikarem Ivanom Piceljom. Njihovo intenzivno druenje i
zajedniki rad doveli su do toga da su 1950. osnovali avangardnu umjetniku grupu EXAT 51.
Srnec se 1960-ih uputa u novi eksperiment - crtani film, radi za Zagreb film scenografije za
tri lutkarska filma, a sa redateljem Dragutinom Vunakom zajedniki realizira crtani film

ovjek i sjena (1960.). Njegovo djelo Ambijent Luminoplastika bio je prvi svjetlosno
pokretni objekt u hrvatskoj umjetnosti. Srnec je od kraja 1960-ih godina redovno sudjelovao
na izlobama Novih tendencija, sa svojim lumino-kinetikim objektima i kinetikim
skulpturama iz visokopoliranih kovina. Srnec formira i cijele luminoambijente u kojima se
svjetlost projicira iz jednog ili vie izvora na tijela pokrenuta elektromotorom, to stvara
zanimljive vizualne efekte. Snimao je i filmove o svojim luminoplastikim objektima
(Luminoplastika 66).

GRUPA MOST:
Die Brcke (na njemakom most) je bila skupina njemakih slikara ekspresionista. Osnovana
je 1905. u Drezdenu, a rasputena u Berlinu, 1913. Skupinu su sainjavali studenti arhitekture
sa drezdenske tehnike kole: Fritz Bleyl, Erich Heckel, Ernst Ludwig Kirchner i Karl
Schmidt-Rottluff, koji su bili glavni lanovi grupe.Ime su dobili su po reenici iz
Nietzscheovog djela Tako je govorio Zaratustra: "ovjeka ini velikim to je most a ne cilj".
Kirchner 1906. godine pie manifest. Njihov manifest istie vanost emocionalnog doivljaja
kao testa moralnih i umjetnikih vrijednosti, a vrlo vaan oslonac njihovom slikarstvo bio je
pejsa. Grupa je jako prisno suraivala, slikali su zajedno i vjerojatno ne bi uspjeli kao
pojedinci. Bili su pod utjecajem njemake srednjovjekovne umjetnosti, Matthias Grnewalda,
primitivne umjetnosti, plemenske afrike i umjetnosti oceanije, Van Gogha i Gaugena.
Prihvaaju i njeguju grafiku tehniku drvoreza kojeg su usvojili vjerojatno pod utjecajem
Mncha. Ideja im je bila pobuna protiv obiaja malograanske srednje klase, iji su pripadnici
ivjeli bez ivotnog ara. Borbeni duh i angairanost najvie ih je razlikovala od fovista. Za
vrijeme postojanja grupe odrali su vie od 20 izlobi. 1911. godine vei dio lanova seli se u
Berlin. Bleyl odlazi 1909. godine, a grupi se prikljuuju meu ostalima 1906. i Max
Pechstein, a 1911. godine Otto Muller. Godine 1912. Pechsteina izbacuje Kirchner zbog
izlaganja sa "Novom Secesijom".

VASILIJ KANDINSKI:
Vasilij Vasiljevi Kandinski bio je ruski slikar. Bio je voa ekspresionistike skupine iz
Mnchena koja je dobila ime po njegovoj slici Der Blaue Reiter (Plavi jaha). Nakon to je
1895. posjetio izlobu francuskih impresionista, Kandinski je odluio postati slikar. Kandinski

se nakon te odluke seli u Mnchen, gdje je studirao impersionistiku boju i art noveau.
Njegova poetna djela, uglavnom stvarana u duhu naturalizma, pokazivala su njegov interes i
fantaziju. Na putu u Pariz Kandinski doao u dodira sa umjetnou Paula Gauguina,
postimpresionizma i fovizma. Pod utjecajem navedenih, njegova djela postajala su
koloristiki jaa i vie neuredna. Uz ovo, poeo je razvijati vlastite misli o jaini iste boje i
neprezentacijskoj slici. Godine 1910., Kandinski je vodenim bojama naslikao svoju prvu
apstraktnu sliku, te je poeo formurilati svoje vano teoretsko djelo, O spiritualnom u
umjetnosti. U tom djelu, istraivao je fizioloke uinke boje i napravio je usporedbe izmeu
slikarstva i glazbe. Godine 1911., Kandinski zajedno sa Franzom Marcom osniva
ekspresionistiku umjetniku druinu Der Blaue Reiter (Plavi jaha). Kandinskijev utjecaj na
umjetnost XX. stoljea pojaan je njegovim djelovanjem kao teoretiar i kao predava. Nakon
Prvog svjetskog rata, Kandinskijeva apstrakcija postajala je sve geometrinija u formi, sve
vie zapostavljajui vodenast i nejasan oblik. U kasnijim djelima, preao je na elegantniji,
kompleksniji stil, koji je rezultirao kristalno-istim slikama. Koristei se duginim bojama i
slobodnom, dinaminom tehnikom francuskoh fovista stvorio je potpuno nepredmetni stil. On
nastoji isponiti oblik i boju sasvim duhovnim smislom, te sasvim iskluuje fiziku stvarnost.
Tvrdi kako je umjetnost poput glazbe sasvim odvojena od fizikog svijeta. ( Fuga, Amazonka
na konju)

PAUL KLEE: ... ja i boja smo jedno. Ja sam slikar.

Paul Klee je njemako-vicarski slikar. U poetku karijere bio je pod jakim utjecajem grupe iz
njemake Plavi jaha gdje je radio sa Kandinskim, s kojim kasnije radi u koli Bauhaus.
Smatra se za jednog od vodeih teoretiara meu modernim umjetnicima. Godine 1911.
upoznao je Augusta Mackea koji je tada s Kandinskim radio na ekspresionistikom asopisu
Der Blaue Reiter (Plavi jaha) koji je okupljao umjetnike oko zanimanja za gotiku, primitivnu
umjetnost i nove suvremene likovne pravce, fovizam i kubizam. U ratu je izgubio svoje
prijatelje to ga je strano potreslo, te je stvorio seriju litografija pod nazivom Smrt ideje.
Godine 1920. organizirana je njegova retrospektivna izloba u Munchenu i tada je dobio
ponudu da predaje slikarstvo u Bauhausu u Weimaru, koli koju je osnovao Walter Gropius.
Bauhaus je bila progresivna kola i morala je da se bori protiv konzervativnih shvatanja
nacional socijalista. Nakon to su ga nacisti obiljeili kao izopaenog umjetnika 1933. god.,
on je otputen i s obitelji se odselio u vicarsku. Njegova djela su posthumno izlagana na tri

petogodine manifestacije Documenta (1955., 1959. i 1964. godine) u Kasselu. Na njega su

djelovali kubizam i orfizam (Orfisti rabe uglavnom apstraktne krugove, tj. prstenove
razliitih svijetlih boja, nalik ponekad dugi ili irenju valova zvuka.), ali podjednako su bili
vani utjecaji etnografske umjetnosti i djejeg crtea. (b Park pokraj, Stroj koji cvrkue)

NOVA STVARNOST:
Nova stvarnost ili nova objektivnost naziv je za slikarski smjer koji se pojavio oko 1922.
godine u njemakoj Weimarskoj Republici, kao rekacija, ali i nastavak ekspresionizma. Naziv
je prvi koristio kritiar Gustav Friedrich Hartlaub poslije ekspresionistike retrospektivne
izlobe u Mannheimu 1925. godine. Nova stvarnost se nalazi izmeu ekspresionizma iz kojeg
se razvila i maginog realizma, a razvija se uporedo s dadaizmom i nadrealizmom, a imala je i
veliki utjecaj na socijalistiki realizam. Razvoj ovog smjera je prekinut pojavom nacizma.
Nova stvarnost imala je i utjecaj na film, arhitekturu, dizajn svakodnevnih predmeta, te
knjievnost. Odlike nove stvarnosti su naglaavanje istih formi, funkcionalnost bez suvinih
kiastih ukrasa. Umjetnici nove stvarnosti su odbacivali subjektivnost i romantiarsku udnju
prvih ekspresionista, te su u uduhu Weimarskih intelektualaca pozivali na borbu uz opu
suradnju, angairanost i odbacivanje romantiarskog idealizma. U slikarstvu su inzistirali na
preciznom i gotovo fotografski vjernom, veristikom reproduciranju predmeta otro ocrtanih
kontura te zatvorenih ploha boje, iznosei motive traginih posljedica Prvog svjetskog rata
koji je na razne naine unesreio i obogaljio veliki broj ljudi, uinivi ih nesposobnima za
normalan ivot.
George Grosz slikar i grafiar koji se priklonio dadaistikom pokretu u Berlinu. Nadahnut
futurizmom, upotrijebio je osnaen oblik kubizma da bi razvio estoko satirini, ogoreni stil
kojim bi pokazao razoaranje svoje generacije. Na slici Njemaka zimska pria, prikazana je
kaotina slika Berlina s krupnim likovima ija je simbolika izrazito kritina.
Otto Dix organizator izlobe Nova stvarnost to je po njegovu tumaenju novi realizam sa
socijalistikim prizvukom. Izloba obiluje metaforama cinizma, iji korjeni lee u njemakoj
renesansnoj umjetnosti i romantizmu. Slike imaju neprirodnu jasnou, i prividno jednostavne
likove ija napuhanost je gotovo prijetea. (Dr. Mayer-hermann)

Otto Dix i George Grosz su bili izrazito satirini, podrugljivi i estoko kritini prema
ondanjem etabliranom buroarskom drutvu koje se, stavljeno pod veristiko povealo,
pokazuje u svom pravom licu, kao runa i zla karikaturalna groteska.
Ostali znaajniji predstavnici nove stvarnosti su: Otto Griebel, Wilhelm Schmid, Georg
Scholz, Gustav Wunderwald, Alexander Kanoldt, Georg Schrimpf, Anita Re, Carl Grossberg
i dr.

NADREALIZAM
Nadrealizam je umjetniki pokret nastao u Parizu. Nadrealizam je nastao i razvijao se
neposredno iz talijanskog metafizikog slikarstva i dadaizma. Andr Breton, francuski
pjesnik, prvi je okupio umjetnike novog smjera svojim "Manifestom nadrealizma" 1924. g.
Kao i futuristi, prezirali su sve zakone i ustaljene obiaje, ali umjesto borbi s drutvom,
okrenuli su se od stvarnosti i usmjerili svoje napore istraivanju ljudskog duha za koji su
smatrali da je potisnut i uguen drutvenim pritiscima. Breton je definirao nadrealizam kao
"diktat misli, bez kontrole razuma, izvan svake estetske ili moralne preokupacije".Fantazijska,
iracionalna, imaginacijska komponenta umjetnosti oduvijek je izraavala tajnovite predjele
ljudske due. Tek u nadrealizmu su ove strukture ljudskog bia izale u prvi plan i umjetnici
su se skupili u jedinstven pokret.
Metafiziko slikarstvo nastalo je u talijanskom gradu Ferrara 1917. godine. Nastao je iz
susreta etvorice umjetnika: Giorgia de Chirica, Carla Carra, Alberta Savinija i Filippa de
Pisisa. Ti umjetnici sami sebe odreuju kao metafiziare, to jest smatraju da vide onkraj
stvarnosti. Njihova djela, ije znaenje esto ostaje tajanstveno, priopavaju osjet
nestvarnosti, iekivanja neobinog dogaaja, prizivaju tiinu i san. to metafizike slike ini
tako "uznemirujuima"? Raspoloenje koje ih proima - oaravajue, a istodobno odbojno.
Nita od onoga to je naslikano nije onako kakvim se ini: predmeti se postavljaju jedan uz
drugi bez logikog smisla, a odnosi koji ih povezuju ostaju nepoznati. Metafizike slike ne
tee tome da budu provokativno neugodne kao i dadaistike, ve nas upozoravaju da nas i
neivi predmeti mogu uvui u arobni krug, u zaaranu dimenziju.

Marc Chagall druga je pretea nadrealizma. Doavi u Pariz slika jednu drugu fantastinu
lirsku poetiku s elementima djeje naivnosti. Na njegovim slikama sve je mogue, nema
zakona tee i ne vrijede zakoni fizike, pa likovi lebde i plove prostorom, a duh slobodno luta
vremenom, boja ima slikarsku i simbolinu funkciju, a motivi su mu vezani za selo, brak,
ivotinje, biblijske motive, itd. Sve u svemu, jedno antilogino figurativno lirsko slikarstvo
snovitih vizija.
Kao to je ve navedeno, pokret je nastao 1924. godine u Parizu. Nadrealizam se oslanja na
iskustvima drugih pokreta, u prvom redu ekspresionizma i dade. Nadrealisti na svojim
slikama do krajnjih granica dovode vizualno izmjetanje i osjeaj nestvarnosti. Nadahnue
trae u podsvjesnome te jedan kraj drugog stavljaju likove koji su jedan drugom strani, kao
to su to nekoliko godina ranije radili metafiziari i dadaisti. Bizarno, neobino, uznemirujue
- sve to karakterizira djela nadrealista koji otvoreno izjavljuju da ive zajedno s udovitima
ljudskog uma. U slikarstvu se nadrealisti slue veoma preciznom tehnikom, inei gotovo
opipljivima vizije koje pripadaju dimenziji uma, a ne dimenziji stvarnosti. Na platnu predmeti
trpe izoblienja ili se smjetaju u kontekst koji je potpuno stran njihovoj uobiajenoj okolini.
Nadrealisti se oslanjaju na teoriju austrijskog psihijatra Sigmunda Freuda (osnivaa
psihoanalize), prema kojoj ovjek ima dvije naravi, jednu svjesnu i budnu, a drugu
podsvjesnu i potisnutu odgojem i zakonima zajednice. Ta ljudska podsvijest se oslobaala u
snovima i halucinacijama, te su zato nadrealisti osobitu pozornost usmjerili snovima i
slobodnu lutanju prostorima mate.
Umjetnici:
Tipini motivi nadrealistikih slika povezuju nespojive oblike u biolokom svijetu ili zrcale
neodrive ravnotee u fizikom. Cilj slikarstva je isti psihiki automatizam koji tei
izraavanju procesa miljenja osloboen djleovanja razuma i prilagodbe estetskom. Tako neki
stvaraju bioloki "mogue", ali neviene i nepostojee oblike organikog svijeta.
Paul Klee stvara isto jedan nepostojei prostor koji je neizmjeran, sastavljen od pomno
slaganih ploha njenih boja, najsuptilnijih prijelaza koji zahtijevaju pomno promiljanje i
preputanje mati spoj djeje naivnosti i jednostavnosti s vrhunskim znanjem i
majstorstvom umjetnika. Dakle, jedno poetino i apstraktno slikarstvo u kojem boja ima
potpunu autonomiju. Klee bi rekao: "Umjetnost je izrazito subjektivna", i "Umjetnost ne
predstavlja ono to je vidljivo, nego stvara vidljivo."

Drugi slikari, poput najpoznatijeg nadrealista Salvadora Dalija nastoje to dublje prodrijeti
u ponore ljudske podsvijesti (osobito strahova, bjesova, nemoi i mrnje). Dal nastoji to
tonije prikazati, u zbilji nemogue, kombinacije iz snova, i to tako uvjerljivo da se doimaju
posve istinitima. Te "fotografije sna" su tako pomno realistiki naslikane da podsjeaju na
naturalistike prikaze prirode iako im sadraj nije ivotna svakodnevica nego vizije to ih duh
i mata stvaraju u snovima. A oblici i prostor izoblieni su na zastraujue prirodan nain.
( Upornost sjeanja)

Sablasne prizore koji kao da izviru iz nekog sna prikazivao je i Max Ernst. On je bio
Duchampov suradnik jo u doba dadaizma, a jedan od prvih i najistaknutijih nadrealista. U
svojim slikama kombinirao je kola i frota (franc. frottage = trljanje, trljanje grveta, cvijea)
iz kojeg je dobivao posebne efekte (dekalkomanija-uljena boja se pritiskom prenosi na druge
povrine). Tom tehnikom dobio je gotovo arobne oblike na slici Priprema mladenke.
Blai tip nadrealizma samo zbunjuje, ne izaziva tjeskobu ili nelagodu tipinu za nadrealistika
djela, ve se doima vie kao zagonetka i duhovna zabava. Takvo slikarstvo zastupa belgijanski
nadrealistiki slikar Ren Magritte koji se najdoslovnije poigrao s pojmom "slike" stvarnosti
i umjetnike "slike". Na njegovim se slikama nespojive "bezezlene" stvari i pojave stapaju
krajnjom jasnoom i otrinom. Njegov cilj je bio poetsko slikarstvo, iluzionistiko
slikarstvo koje predmete pretvara u slike sa sasvim drugaijim znaenjem, a pritom se
poigrava mjerilom i suprostavljanjem tih predmeta. (Euklidove etnje- slika u slici)
Posve optimistian i blago ironian pristup ima i Joan Mir ije su slike obijesne igre veselih
boja, rasutih apstraktnih oblika u plohama mekih obrisa, ili pak otrih linija u kojima
prepoznajemo figure pretvorene u znakove u neobinoj igri. Njegov je stil prozvan
biomorfnom apstrakcijom jer mu crte tee u krivuljama poput organskih oblika.
(Kompoziccija)
Za razliku od ovakvih kombinacija talijanski likovni umjetnik Alberto Giacometti
zaokupljen je prikazivanjem samospoznaje, egzistencijalizma kroz svoje istanjene krhke
figure koje su uvijek neko miljenje u prostornom odnosu. Dok je Marino Marini (1901.1980.) zaokupljen problemom ravnotee i gubitka ravnotee prikazujui uznemirenje ljudskog
bia. Njegove brojne varijacije konja i konjanika se sve vie sjedinjuju u traginom posrtanju i
padu.

Frida Kahlo je meksika slikarica realizma, kubizma i nadrealizma.otkrio ju je Andre Breton

koji joj je pomogao i organizirati izlobe u Parizu. Slike su joj istinski autobiografske, pune
zagonetki i osobnih znaenja. (Autoportret s ogrlicom od trnja)
Kiparstvo:
Teko je primjeniti teoriju istog automatizma u kiparstvu. Sastali su se umjetnici da rijee
krizu. Andre Breton je u manifestu traio da se otkrije udan simboliki ivot veine obinih i
jasno definiranih predmeta. Posljedica toga bila je nova vrsta nadrealistikog predmeta koji
nije ni gotov proizvod ni kip ve 3D kola sastavljen radi neestetskog i poestke srdonosti
slijedei diktat podsvjesnog.
Oppenheim Meret Predmet, koji je izazvao senzaciju, prikazan arobno.
Hans Arp stvorio je moda najii oblik nadrealistike skulpture kada svoje reljefe prenosi u
3D oblike. Ljudski konkrementi biomorfni su oblici.
Picasso Glava ene, metal, svakodnevni predmeti, oaranost etnografskim primitivnim
likovima
Giacometti palaa u 4 sata popodne, iane konstrukcije
Calder mobil, metalne ice, vre za jastoga i riblji rep, biomorfni oblici
Moore dva oblika, potomak Brancussijeva poljupca, lik koji lei, antiki motiv rjenog boga
Barbara Hepworth bioloki korjeni, kip s bojom, primitivno
Nadrealizam u Hrvatskoj:
Miljenko Stani, Nives Kavuri-Kurtovi

GEOMETRIJSKA APSTRAKCIJA:
Istovremeno kad se u raznim evropskim sreditima osjea avangardno kretanje, ono se, i to
najekstremnije, javlja i u Rusiji. Brojni se umjetnici koji tada djeluju ele svojim idejama
pridruiti revoluciji koja ih kasnije odbacuje jer u umjetnosti trae prvenstveno propagandu.
Geometrijsku apstrakciju osnovao je Kazimir Maljevi, a slika koja najodlunije prekida sa
tradicijom je njegov Crni kvadrat na bijelom polju (1913.) kojim iskazuje da je kontrast

osnova umjetnosti. Godine 1915. objavljuje manifest "Od kubizma do suprematizma" u kojem
se zauzima za dominaciju (supremaciju) istog osjeaja u umjetnosti. tei dostii savrenu
harmoniju oblika i boja nepredmetnim slikama, kompozicijama crta i osnovnih geometrijskih
likova: kvadrata, kruga i trokuta. Jednostavno, definirao je "'suprematizam"' kao vrhunac,
izvanrednost umjetnosti u apstrakciji. Maljevi zastupa puristiko stajalite i krajnji
minimalizam u likovnom izrazu. Zalae se za isti osjeaj reda. sTo je bila prva kola
apstraktnog slikarstva. Njegova najodvanija slika je Bijeli kvadrat na bijelom polju.
Suprematizam je pokrenuo i odgovarajui pokret u kiparstvu konstruktivizam. Piet
Mondrian se oslanja na razum, geometriju i matematiku, te tei krajnjoj jednostavnosti. On
od prirodnog motiva dolazi do apstraktne kompozicije, koju sistemski razvija do iste
geometrijske apstrakcije, poznate pod nazivom "neoplasticizam" (ili De Stijl, po nazivu
nizozemskog asopisa koji je propagirao nove ideje). Ova koncepcija konstruktivne
umjetnosti znatno je utjecala na "Bauhaus", moderni dizajn i arhitekturu openito.
Konstrukcije njegovih slika svode se na odnose ravnih crnih crta i pravokutne plohe sa tri
osnovne boje - (crvenom, utom i plavom). On je majstor nesimetrine ravnotee, a strogost
njegova plonog slikarstva iskljuuje svaku vezu sa stvarnou i prostornou, pogotovo sa
subjektivizmom ekspresionizma.

JOSEPH BEUYS:
Njemaki umjetnik koji je uspio nadvladati ta ogranienja unosei element parodije u svoja
djela. Za Beuysa je sam ivot umjetniko djelo a umjetnici su ljudi. Sebi je dodjelio ulogu
iscjelitelja koji nastoji zaljeiti duhovnu krizu suvremenog ivota. (onaj lik s kojotom).
Umjetnik je bio lan udruenja umjetnika Fluxus.

LUDWIG MIES VAN DER ROHE:

Ludwig Mies van der Rohe, bio je njemaki i ameriki arhitekt. Najee su ga zvali
skareno, samo po prezimenu - Mies. Mies je uz Waltera Gropiusa i Le Corbusiera,
najpoznatije ime u stvaranju moderne funkcionalne arhitekture. On je dao i veliki doprinos u
stvaranju modernog dizajna, kao jedan od ravnatelja slavnog Bauhausa. Njegov pristup se
odlikovao ekstremnom istoom i jednostavnou oblika. Svoju metodu oblikovanja, zvao je
arhitektura koe i kosti. Slavan je i po svojoj sjajnoj uzreici manje je vie (koja je

postala krilatica minimalizma) i citiranju Gustava Flauberta: Bog je u detaljima, koje su mu

bile misli vodilje pri rjeavanju problema oblikovanja. Prva znanja o umjentosti i oblikovanju
stekao je od svoga oca koji je drao klesarsku radionicu u Aachenu, tada Kraljevina Pruska.
Prvu graevinu je projektirao kao 21-godinji arhitekt 1907. godine; bila je to drvena zgrada u
klasicistikom stilu na koju je utjecala engleska arhitektura i djela K. F. Schinkela. Od 1908.
godine radio je u uredu Petera Behrensa, zajedno s Le Corbusierom i Gropiusom, koji e
kasnije takoer biti povezani s Bauhausom. Radio je na projektu njemake ambasade u Sankt
Peterburgu i projektirao je obiteljsku kuu suprunika Kronelovih u Haagu, a osobni studio je
osnovao ve 1912. godine. U svojim prvim radovima se trudio za radikalniji spoj arhitekture i
tehnologije. God. 1913., Mies je oenio Adele Auguste (Ada) Bruhn (1885.-1951.), kerko
bogatog industrijalca, s kojom je imao tri kerke. U suradnji s Hansom Richterom, Wernerom
Graffom i El Lissitzkyjem izdavao je asopis Gestaltung (oblikovanje) u kojem se zalagao
za industrijalizaciju svih oblasti arhitekture. Godine 1921., na natjeaj za zgradu u berlinskoj
ulici Friedrichstrae Mies je poslao projekt nebodera potpuno staklenog proelja kojim je
uinio dramatini preokret u istu estetsku studiju. Zgrada se odlikovala jednostavnou i
svojom staklenom fasadom odredila je razvoj nebodera 40-ih i 50-ih godina 20. stoljea. God.
1926., izabran je za predsjednika udruenja umjetnika i arhitekata njemakog Werksbunda.
Tijekom izlobe Werkbund Expozition 1927. godine, kojom je on ravnao, 16 svjetskih
arhitekata je predstavilo svojih 320 projekata modernih zgrada u kojima su upotrebljavali
psiholoka i socioloka znanja uz upotrebu suvremenih materijala, uglavnom betona i stakla.
Bile su to prve zgrade s kockastim forama i ravnim krovovima. Godine 1928., kao ravnatelju
njemake selekcije izlobe u Barceloni, povjerena mu je uloga arhitekta njemakog paviljona.
Zgrada je sluila kao informacijski centar i prenoite. Iako je 1930. godine unitena, kao uzor
suvremene arhitekture, od 1983. do 1989. godine je ponovno izgraena. U njoj je Mies
paljivo koristio mnoge materijale, dok je otvorenou ova prizemnica fantastino spajala
interijer s eksterijerom kako je Mies usmjerio kretanje posetitelja na izlobi. Mies je, kao i
njegovi suvremenici, naroito nakon Drugog svjetskog rata, bio stvaratelj novog stila u
arhitekturi, koji je predstavljao duh njegova vremena. Njegove graevine su sretna i dobro
odvagnuta kombinacija minimalistikih oblika dobro uklopljenih u okolni veliki slobodni
prostor. Meu prvima je poeo primjenjivati moderne industrijske materijale poput stakla i
elika, koji su se u njegovim djelima potpuno osamostalili. Bavio se i dizajnom i bio je
posljednji ravnatelj Bauhausa. Njegove stolice, stolica Barcelona iz njemakog paviljona, kao
i ona iz Brna koju je predloio za obitelj Tugendhat, izrauju se i dan danas.

ANTONI GAUDI:
Antoni Gaud (1852.-1926.), bio je katalonski arhitekt art nouveaua poznat po svom
originalnom stilu i iznimno osobnom dizajnu Gaud je studirao arhitekturu na Vioj tehnikoj
koli za arhitekturu (La Escuela Tcnica Superior de Arquitectura) u Barceloni od 1873. do
1877. god. Zbog nedostatka novca, usporedo sa studijem, radi kao tehniki crta i ponekad
kao dizajner namjetaja. Za poetak u profesiji radi kao dizajner interijera i dekorater. Jedna
od vitrina koju je dizajnirao za poznati vrti, Casa Cornell, u Barceloni, biva izabrana za
Univerzalnu izlobu u Parizu, 1878. godine. Taj in pravi je preokret u profesionalnom i
privatnom ivotu mladog Gaudja. U kasnijim se godinama posvetio iskljuivo izgradnji svog
remek djela - katedrale Svete obitelji (Sagrada Famlia). Najznaajniji primjer art nouveaua
u arhitekturi je njgova Casa Mila, velika stambena zgrada. Ona je primjer izbjegavanja
glatkih i ravnih povrina te bilo kakve simetrije. Zgrada je odraz fanatike odanosti autora
prirodnim oblicima. Sedam njegovih djela pripada UNESCO-voj svjetskoj batini: Casa
Vicens, fasada crkve Sagrada Famlia s motivom Roenja Kristova te kripta iste crkve, zatim
Casa Batll, kripta u naselju Colnia Gell, kao i ranije upisana djela Casa Mil, Parc Gell
i Palau Gell.

AUGUSTE RODIN:
Franois-Auguste-Ren Rodin francuski kipar s prijelaza stoljea. Poznat je po klasinim
skulpturama kao to su Mislilac i Poljubac. Poznat je i po ljubavnoj vezi s kiparicom Camille
Claudel. Rodinova umjetnost gotovo da i nema poetka. U svojem je geniju anticipirao
stoljea razvoja trodimenzionalne umjetnosti i svoje vrijeme, pojavu impresionista s kojima
gotovo istodobno stupa na svjetsku likovnu pozornicu.
"Studirao sam antiku, srednji vijek i prirodu. Nastojao sam dati odraz prirode. Interpretiram
je kako je vidim, prema svom temperamentu, svom senzibilitetu, prema osjeajima koja u
meni izaziva."
Opisujui tim rijeima svoj umjetniki stav na prijelomu stoljea, Rodin sam objanjava
odbijanje na prijamnom ispitu na Ecole des Beaux-Arts, trostruko odbijanje na iriju Salona,
potpunu negaciju i napade do, s druge strane, opsesivnoga zanosa oboavatelja i onih to su

zastupali dokidanje utvrenih kiparskih pravila. Oprena su miljenja izazivale nemirne

konture njegovih skulptura, potraga za onim psihikim, jedinstvenim elementom ljudskoga
to ga je obiljeio kao inovatora u vremenu maksimalne virtuoznosti obrade materijala i
kiparskoga iluzionizma. Rodin je izvrio revoluciju u skulpturi koritenjem slobode forme
koja je do tada bila nepoznata. Izraivao je realistine skulpture, poput Mislioca, ali i
predstavljao senzualnost koja je okirala suvremenike. Glavni primjer toga je Poljubac.
Trudio se da njegove skulpture izraavaju emociju svim dijelovima tijela.
"Ono zato on misli, nije samo u njegovom mozgu, zgrenom elu, rairenim nozdrvama i
stisnutim usnama, ve i u svakom miiu njegovih ruku, lea i nogu, u stisnutoj aci i
zgrenim nonim prstima."
Poljubac, Mislilac i Tajna antologijska su Rodinova djela koja, u potpunosti suprotstavljenja
dotadanjim kanonima, utiru put naratajima kipara. Cijeli je njegov opus odreen mitolokim
i biblijskim prikazima, dok portreti prate Rodinov umjetniki razvoj od poetka do smrti.
Balzac, Hugo i George Bernard Shaw tek su neki od mnogobrojnih Rodinovih modela. Rodin
je bio i naturalist. Vie ga je zanimala emocija i karakter nego monumentalnost. Odbacivao je
idealizam i apstrakciju tradicija antike skulpture, kao i dekorativnost baroknih uzora. Iako se
smatra tvorcem moderne skulpture, on nije bio revolucionarni protivnik tradicije. Obrazovao
se na parikoj koli lijepih umjetnosti i godila su mu priznanja akademske javnosti.
Neke svoje narudbe pretvorio je u snane umjetnike kreacije. Grad Calais je naruio
skulpturu Graani Calaisa koja je trebala opisati dogaaj iz srednjevjekovne prolosti grada.
Rodin je ovaj zadatak rijeio skupinom skulptura koje su postavljene na trgu, a ne na
pijedestalu. Graani Calaisa, izraajna skupina ljudi koja je prigodom postavljenja u Calaisu
bila osporavana i negirana, jedna je od nezaobilaznih Rodinovih skulptura. Ona otjelovljuje i
njegov ivot i njegova kiparska polazita u kojima nastoji eliminirati reprezentativnost, a
svjetlost ukljuiti u djelo kao izvor ivotne energije.
Spomenik knjievniku Honoru de Balzacu je modelirao tako da je spomenik tekim
ogrtaem sakrivao tijelo modela, a modeliranjem lica odraavao pogled u daljinu i trenutak
umjetnikog razmiljanja. Oba rjeenja su naila na neodobravanje naruilaca, naviknutih na
tradicionalne forme skulpture. U kasnijoj fazi stvaralatva, Rodin je stvorio nekoliko
nepotpunih skulptura (fragmenata), kao to su ovjek koji koraa i Iris - glasnik Bogova.
Ovim skulpturama nedostaje glava ili neki drugi dijelovi tijela. U ovim primjerima,
umjetnik ne tei postizanju fizike slinosti, ve prati vlastitu umjetniku ideju.

Fragmenti su bili inspiracija za apstraktne kipare. Rodin je pretea moderne skulpture jer se
prvi opirao kanonima umjetnosti, inei strogu skulpturu emotivnom i ekpresionistikom.

CEZANNE:
MODELACIJA I MODULACIJA
Cezanne je bio prvi koji je svojim djelima, posebno onima iz kasnog razdoblja, artikulirao
pojam nedovrenosti. On vidi cilj u procesu stvaranja, a ne u finaliziranju odjeci toga
osobito su prepoznatljivi u umjetnosti 20. st. happening, arte povera... Afirmiranjem
nedovrenosti, Cezanne upozorava da se slika i motreni predloak nuno ne moraju poklapati
Istie se jasan odmak izmeu slike i motiva, to se postie osamostaljivanjem fasete, male
plonine boje koja oblikuje, gradi, konstruira sliku; cilj nije reproduciranje viene stvarnosti,
nego stvaranje potpuno nove paralelne stvarnosti; ta nova stvarnost jest stvarnost slike.
Umjetnici nove generacije prepoznali su vanost ralanjivanja slike na fasete i
postupnonaglaavanje elementarnih gradivnih jedinica, te sve vee udaljavanje od slinosti s
motivom slikanja. Faseta je ploha, ba kao platno ili papir na kojem se slika. Cezanne razbija
iluziju trodimenzionalnog prostora slike. On je teio afirmaciji povrine, jer je slika u osnovi
ploha, pa je umjesto iluzije dubine postigao plonu dubinu. Nitko kao on nije relativizirao
znaenje predmeta koji je slikao i teite postavljao na boju, potez; sie njegovih slika bio je
potpuno nevaan pa odatle i proizlaze itave serije djela nakojima se ponavlja isti motiv.
(Kartai,moderna olimpija, kupaice)

HENRY MOORE:
Henry Spencer Moore je engleski kipar i umjetnik. Najpoznatiji je po monumentalnim
apstraktnim bronanim skulpturama, koje su javno izloene u mnogim dijelovima svijeta.
Oblici njegovih skulptura obino su apstraktne predodbe ljudskog tijela, esto majka s
djetetom ili figure u leeem poloaju. U 1950.-i, imao je fazu u kojoj je radio skulpture
obiteljskih grupa, a tijekom veeg dijela karijere radio je skulpture inspirirane enskim
tijelom. Mnoge njegove skulpture imaju rupe, praznine unutar oblika. Proslavio se bronanim
i mramornim skulpturama i pokrenuo novi oblik modernizma u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Zanimao se za nadrealizam. Crtao je ljude u londonskoj podzemnoj eljeznici, gdje su traili

utoite od bombandiranja.Obogatio se svojim umjetnikim radovima. Utjecao je na velik
broj engleskih i svjetskih kipara, izmeu ostalog i na hrvatske umjetnike.
Metrovi je privlaio pozornost javnosti. Isprovocirao je i mladoga Henry Moorea da
njegovo djelo religijskoga karaktera skicira u svojoj biljenici, pa tako Herbert Read uzgredno
spominje i Metrovievo ime objanjavajui poetke umjetnikog izraza britanskoga autora.
No zanimljiv komparativni materijal moe se pronai i u nainu obrade draperije, odnosno u
njezinom odnosu prema tijelu, kojega razrauju oba umjetnika.

ROBERT FRANGE MIHANOVI:

Robert Frange Mihanovi je hrvatski kipar. Usavravao se u Parizu 1900/01. gdje se druio s
A. Rodinom i M. Rossom. Jedan je od pokretaa i organizatora likovnog ivota u Zagrebu na
prijelazu iz XIX. na XX. stoljee. Sudjelovao je u osnutku Drutva hrvatskih umjetnika
(1897.), udruenja Lada (1904.) i Umjetnike akademije (1907.), uz koju je utemeljio
ljevaonicu bronce i doveo prve ljevae. Izmeu ostalog ga se smatra utemeljiteljem modernog
hrvatskog kiparstva. Frangeove medalje i plakete s figuralnim i animalistikim motivima
(Bik Herkul , Puran , Vinogradari, Kopa) oznaili su poetak hrvatskog medaljatstva.
Oblikovao je sitnu plastiku (Stidljivost, Bijeg u Egipat, Otmica Europe) portrete (V. Lisinski),
poprsja (Antum Mihanovi, Klanjec; Antun i Stjepan Radi, Trebarjevo), skulpturu zdenac
"Elegija" , postavljenu u parku na Rokovom perivoju. Godine 1897. za Osijek je izradio
spomenik palim vojnicima okevieve 78. pukovnije - Umirueg ratnika, koji je uz
kompoziciju Filozofija iz 1897. godine (u zgradi Odjela za bogotovlje i nastavu u Opatikoj
ulici br. 10 u Zagrebu) najraniji primjer impresionizma u hrvatskom kiparstvu.
Najmonumentalnije Frangeovo djelo je konjaniki spomenik Kralj Tomislav 1928.-38.
Godine 1925. utemeljeno je Drutvo za podizanje spomenika kralju Tomislavu, koji su kiparu
povjerili izradu spomenika. Izveo je i nadgrobne spomenike na groblju u Varadinu i
Mirogoju. Radio arhit, figuralnu plastiku na zagrebakim zgradama (reljefi Filozofija,
Teologija, Medicina i Frustracija, 1912.), na bivoj zgradi Nacionalne i sveuiline knjinice.
U svojem razvoju preao je faze od akademizma, simbolizma do modernizma, tj. najranijih
primjera impresionizma u hrvatskom kiparstvu, a u punoj zrelosti ostvario je vlastiti izraz u
slobodnoj realistikoj modelaciji lika. Bavio se umjetnikim obrtom.

PROLJETNI SALON 1916.-1928.:

Proljetni salon je modernistika manifestacija s poetka 20. stoljea koja podrazumijeva
dvadeset i est izloaba na kojima je izlagalo osamdesetak predstavljajui nezaobilazni faktor
u razumijevanju hrvatske umjetnosti 20. stoljea. Od 1916. do 1928. godine Proljetni salon
bio je centar hrvatske umjetnike scene koji je oko sebe okupljao brojne umjetnike, slikare,
kipare, knjievnike, politiare, pa ak i crkvene djelatnike. Proljetni salon sabire utjecaje
ondanjih europskih umjetnikih sredita, pozicionirajui tako hrvatsku umjetnost kao
neizostavan dio europske umjetnosti u razdoblju izmeu dva svjetska rata. Sudionici
Proljetnog salona bili su umjetnici iz razliitih sredina, odnosno razliitih umjetnikih kola i
centara od Mnchena, Bea, Budimpete, Praga do Pariza, ime se pridonosilo raznolikosti
izloaba. Proljetni salon obiao je brojne gradove poput Zagreba, Osijeka, Novog Sada,
Subotice, Samobora, Beograda. Bio je ravnopravan ondanjim likovnim dogaanjima i
sloenim stilskim tendencijama zapadne Europe. Dvadeset i est izloaba odranih u periodu
od dvanaest godina potakle su brojne simpatije i napade na Proljetni salon i same autore. Toj
kulturnoj manifestaciji bili su posveeni brojni tekstovi u dnevnim novinama, a esto je bila
popraena i plakatima. Bez obzira na to to formalno ne postoje stilske odrednice Proljetnog
salona, moemo uoiti odreen oblik stilskog jedinstva.
Dvije grupacije imale su vanu ulogu u osnivanju i formiranju Proljetnog salona te openito
za hrvatsku umjetnost poetkom 20. stoljea - grupa Meduli i Mnchenski krug. Iako su
stajale na suprotnim stranama, kako idejama tako i stilski, obje grupacije imale su ogroman
utjecaj na Proljetni salon, a i na formiranje umjetnika nakon 1928. godine. Grupa Meduli
isticala je literarnu vrijednost, dok je grupa slikara Mnchenskog kruga na prvo mjesto
stavljala likovne vrijednosti. Ideolog grupe Meduli postaje kipar Ivan Metrovi ije je
djelovanje nosilo u sebi simbolike i secesijske karakteristike. Pripadnici medulievaca koji
su izlagali na prvim izlobama Proljetnog salona su Tomislav Krizman, Ljubo Babi, Ivo
Kerdi, Emanuel Vidovi, Duan Kokotovi, Zoe Borelli i Anka Krizmani, tako da je na
prvim izlobama Salona bila ojaana prisutnost ideja Medulia. Oslonac na uzore modernog
francuskog slikarstva donose pripadnici Mnchenskog kruga: Josip Rai, Vladimir Beci,
Miroslav Kraljevi i Oskar Herman.
Od 1916. do 1919. godine

Prvim razdobljem smatra se ono do 1919. godine, a obiljeeno je secesijskim karakteristikama

i nagovjetajem ekspresionizma. Kod organiziranja koncepcije prve izlobe Proljetnog salona
dolo je do konflikta izmeu starije i mlae generacije umjetnika. Mlai umjetnici,
predvoeni Tomislavom Krizmanom, Ljubom Babiem i Zlatkom ulentiem, smatrali su da
u likovnom umjetnikom pogledu mogu ponuditi neto novo i drugaije te nisu izlagali na
izlobi Hrvatski umjetnici za hrvatske junake, nemonike i ranjenike u Osijeku. Prvo
razdoblje Salona, a odnosi se na prvih est izloaba, predstavlja svojevrsni tradicionalizam
njegujui konvencionalna stilska rjeenja, od akademsko - realistinih do impresionistikih i
simbolistikih oitovanja. Jedna vana komponenta ovog razdoblja je nagovjetaj
ekspresionizma koji e kasnije kulminirati razvojem umjetnika. Uporabom pojma
'secesionistiki ekspresionizam' definiraju se djela nastala u ovom prvom razdoblju,
ponajprije djela Ljube Babia, Jerolima Mie i Zlatka ulentia. Ljubo Babi, imao je
najvaniju ulogu na prvim salonima - bio je pokreta i organizator manifestacije te znatno
slikarski obiljeio ovu razdoblje. Njegov najpoznatiji ciklus djela Udovice, izloen 1912.
godine, ostavlja snaan secesijski dojam. Jedan od vrlo vanih portretista prvog razdoblja je
Jerolim Mie koji svojom jakom psihologizacijom likova simbolizira neku vrstu prijelaza iz
secesije u ekspresionizam. Djelo Autoportret iz 1914. godine i dalje prikazuje djelovanje
secesijske linije, ali u sve manjem zamahu, to je vidljivo u namazima boje te neobinom
kadriranju. Trei veliki umjetnik prvog razdoblja Salona je Zlatko ulenti. U Portretu dr.
Stjepana Pelca vidi se utjecaj bekog ranog ekspresionizma.
Od 1919. do 1921. godine
Drugo razdoblje - do 1921. godine - obiljeeno je ugledanjem na djela Miroslava Kraljevia
koji interpretira Czannea i dodaje naznake ekspresionizma. Predvodili su Milivoj Uzelac,
Vilko Gecan, Marijan Trepe i Vladimir Varlaj - praka etvorka. Usvajanjem
Czanneovog naina slikanja, Kraljevievog utjecaja te poticajima i uenjem Jana Preislera u
Pragu, nastaju tri djela novoga duha Proljetnog salona - Uzelev Most, Gecanov Pejza iz
Gomirja Mlinovi i Trepeov Maslinik. Jo jedna od karakteristika koju razvija generacija
mladih umjetnika Proljetnog salona jest ekspresionizam koji moemo definirati kao nova
oblikovna nagnua oblikovana u Hrvatskoj sa svojim vlastitim umjetnikim jezikom i
utjecajima. Autoportret Marina Tartaglie smatra se iznimkom ekspresionizma hrvatskog
slikarstva Proljetnog salona. Nastala je na temeljima talijanske secesije, ekspresionizma i
dodira s futurizmom. Kod Milivoja Uzelca, koji je smatran umjetnikom kod kojeg nema
nikakvog oblika ekspresionizma, postoji dio opusa koji moemo razmatrati u odreenim

ekspresionistikim granicama. Kod Vilka Gecana uoavamo pokuaje prihvaanja

sezanistikog naina slikanja te u to vrijeme on apsolvira prvu fazu ekspresionizma u svom
opusu. Slikom Cinik Gecan je formalno i sadrajno iznio ekspresionizam.
Od 1921. do 1928. godine
Tree razdoblje Proljetnog salona okarakterizirano je inaicama realizma gdje su se hrvatski
umjetnici pridruili suvremenim tendencijama iz zapadnoeuropskog kulturnog kruga. Smatra
se da je tree razdoblje ponajvie bitno za kasnija dogaanja na hrvatskoj likovnoj sceni
sredinom stoljea djelovanjem Udruenja umjetnika Zemlja. Marino Tartaglia bio je
meu prvima koji je krenuo putem vre konstrukcije volumena i prostora. eljanje iz
1924. godine vrhunac je njegova klasinog ideala. Drukije tretiranje volumena s veim
naznakama ekspresionizma postie Gecan u Novim vijestima, ulenti u Portretu Nikole
Matania i Uzelac u slikama Magdalena i Sfinga velegrada. Na slici Autoportret pred barom
iz 1923. godine Uzelac je apstraktno razradio pozadinu zahvaljujui ritmikoj izmjeni
svjetlijih i tamnijih ploha. Vladimir Varlaj dao je jedan od najvanijih prinosa maginom
realizmu u hrvatskom slikarstvu. U poznatim slikama s motivom Kleka i Crvena kua iz
1923. godine na jedinstven nain sjedinjuje magino i ekspresivno. U djelima nekih umjetnika
izrazita je tenja za stvaranjem velikih, voluminoznih, zaobljenih formi u kojima nije teko
prepoznati parike utjecaje.

ANTUN MOTIKA:
Antun Motika je hrvatski slikar. U adolescentskom razdoblju ima potporu slovenskog
umjetnika i muzikologa Sae antela, profesora u Pazinu i na Suaku, koji potie Motikinu
likovnu darovitost i sklonost propitivanju raznih umjetnikih disciplina. Studirao je kiparstvo
na zagrebakoj Kraljevskoj akademiji za umjetnost i obrt, a kasnije prelazi na slikarstvo. Dva
poslijediplomska semestra pohaa u klasi Lj. Babia. Crta karikature za zagrebaki satiriki
list Koprive (jednom se potpisuje Lopata). Dolaskom u Zagreb sustavno radi na atelijerskim
istraivanjima (dekalkomanije, kolai, fotografije, dimnice, frotai, radovi na celofanu i
staklu, prouavanje lumino-kinetikih efekata, primjena organskih materijala). Samostalno
izlae u salonu Urlich , a skupno na Venecijanskom bijenalu). Godine 1952. u Zagrebu izlae
ciklus crtea pod nazivom Arhajski nadrealizam. Izloba postaje povod jednoj od kljunih
teorijskih i ideolokih rasprava u hrvatskoj likovnoj kritici. U svojim brojnim skicama za

keramiku i gva-kolaima Motika iskazuje oblik autonomne umjetnike prakse kojom

stvara preduvjete za novu oblikovnu sintaksu, koja e 1950-tih i 1960-tih doi podjednako do
izraaja u njegovim crteima, projektima i eksperimentima, slikama i skulpturama. Tih godina
radi nekoliko ilustracija za knjige, kroz koje predouje svoje doivljaje glazbe te realizira
vlastitu varijantu vizualne poezije. Poetkom 1960-ih radi na staklenim skulpturama, u kojima
ujedinjuje vjetinu modeliranja volumena i opsesiju istog svjetla, njegova loma i luminokinetikih uinaka. Njegove izvedbe u staklu, poevi od stvaralake intuicije (na tisue
skica) do srastanja s tradicijom muranskog puhanog stakla, predstavljaju umjetnike predmete
izvanredne konstruktivne logike i izraajnosti.
SOCREALIZAM:
Socrealizam ili socijalistiki realizam je doktrina nastala 1930-ih u SSSR-u po kojoj
umjetnost treba izraavati ideje socijalizma, napose slijediti odgojne ciljeve koje postavlja
komunistika partija (tzv. partijnost umjetnosti), uz eventualno kritiko gledanje na ranije
realistike pravce u knjievnosti, u slikarstvu i dr. Nakon zavretka Drugog svjetskog rata
proirio se i na ostale istonoeuropske zemlje komunistikog svijeta i usporeivan je sa
nacistikim i faistikim stilom u umjetnosti. Idejno polazi od oslavljivanja vladajueg
reima. Komunistika arhitektura u SSSR-u je teila da pokae kako je batinila najbolje
tradicije i da je ona jedina njihova prava nasljednica. Tako nastaju nerazmjerno voluminozne i
visoke dravno-politike zgradurine u tradicijskim oblicima, okrunjene novim sovjetskim
simbolima (poput ogromne pozlaene skulpture Lenjina na najviem tornju Centralnog
komiteta Sovjeta). Karakterizira je izrazita nematovitost u izrazu i prepisivanje prirode,
idealizam tijela mladia i djevojaka s kojima se mlade trebala poistovjeivati, hiperdimenzioniranost i slika i skulptura, te megalomanski kultovi linosti (Staljina su veliali kao
"genijalnog" vou). Naravno te "uljepavane" slike su sluile u prikrivanju istine, kao
Staljinovih masovnih progona svih slojeva drutva, brojnih likvidacija, pretrpanih zatvora i
sibirskih gulaga u kojima su stotine tisua ljudi, ena i djece jedva preivljavali ili masovno
umirali od neljudskih napora, hladnoe i gladi.
Prvo desetljee nakon Oktobarske revolucije, prolo je u traenju pravog umjetnikog izraza
za novo drutvo, i bilo je barem to se tie umjetnosti - vrijeme umjetnike slobode i brojnih
ruskih izama (Suprematizam, konstruktivizam) i eksperimenata. Nakon stabilizacije reima
1930.-ih poelo se sreivati stanje u kulturi, najprije su ukinute sve dotadanje umjetnike
organizacije, a onda osnivane nove socijalistike.

Prvi teoretiar tog stila bio je Anatolij Lunaarski koji je jo 1906. iznio potrebu za
stvaranjem proleterskog realizma, kao protutee burujskoj umjetnosti. U samom poetku
socijalistiki realizam bio je umjetnika i knjievna doktrina politike cenzure u Sovjetskom
Savezu. Doktrirarno ga je oblikovao - Savez sovjetskih pisaca, a od kraja 1930.-ih postao je
obvezan za sve koji su se eljeli baviti umjetnou. Sutina socijalistikog realizma svodila se
prvenstveno na to da umjetnost ocrtava pozitivan prikaz socijalistikog drutva,
konvencionalnim realistikim vokabularom, koji je trebao doprijeti do najirih masa. Tko se
nije drao tog, bio bi jednostavno iskljuen iz kruga onih koji imaju privilegiju stvarati.
Veliki poticaj u irenju socijalistikog realizma bio je uvoenje Staljinove nagrade od 1939.
za doprinose u umjetnosti i znanosti. Ona je donosila ne samo novac, ve ono to je bilo puno
vanije u tadanjem sovjetskom drutvu - drutveni ugled. Dobitnik je mogao oekivati da
dogura do poloaja narodnog umjetnika, koji je donosio trajno osiguranje egzistencije
(plaeni prostor za rad - atelje, narudbe dravnih institucija i kakvu trajnu sinekuru; mjesto
profesora na nekoj umjetnikoj koli, akademiji ili dravnoj instituciji).
Vrhunac stila bio je 1946., kada je tadanji partijski sekretar Andrej danov objavio dekrete
o striktnoj dravnoj kontroli na polju umjetnosti i borbu protiv zapadnjakih utjecaja.
Nakon Staljinove smrti 1953., praksa socijalistikog realizma vremenom je postala oputenija,
iako je cenzura (i autocenzura), ostala relativno jaka sve do pojave Gorbaovljeve glasnosti
od sredine 1980-ih.
danovizam 1946.-1953. (prema sovj. politiaru A. A. danovu, kulturna politika u SSSRu), pogled na umjetniku i intelektualnu djelatnost u duhu socijalistikih i komunistikih
dogmatskih naela socijalistikoga realizma i pragmatikih politikih potreba vladajuega
reima. Period namee neposrednu kontrolu vlasti nad umjetnou i promie ekstreman
antizapadni stav. Pokret zadire u svako slobodu izraavanja unutar kulturnoumjetnikih
djelatnosti. Modernu umjetnost zamjenio je u komunistikim zemljama oblik politiki
instrumentalizirane, realistike umjetnosti oslonjene na doktrinu soc-realizma. danovizam
podrazumjeva specifian oblik totalitarne organizacije svijeta ujmjetnosti koji je postupno
implementiran u svim soc zemljama. Karatrakteristike perioda su unificiranje umjetnikih
udruga, centralizacija organizacije umjetnikog ivota i hijerarhizacija izlobi.

OTON GLIHA:

Oton Gliha je slovensko- hrvatski akademski slikar. Dio ivota proveu u parizu i Italiji. Prvi
put je izlagao1938. na izlobi Pola stoljea hrvatske umjetnosti, potom ima samostalne
izlobe. Dva puta. je izabran da izlae na Venecijanskom bijenalu. Slikao je pejzae, portrete,
mrtve prirode, univerzalno je prepoznatljiv po svojim gromaama. Svojim je uvjerljivim
izriajem postao dio europske povijesti umjetnosti XX. stoljea. Gromae se nalaze u brojnim
privatnim zbirkama, muzejima u zemlji i svijetu. Zastupljen je u antologijama svjetskog
slikarstva.
Gromae: U njima jo uvijek prevladavaju obrisi konkretnog krajobraza krke uvale ili
zbijena, akropolski poloena naselja, meutim, polja proarana suhozidom ve tada zauzimaju
svoje mjesto unutar slike. Slijede radovi u kojima se apstrahiranje i redukcija prepoznatljivih
raznolikih pejzanih formi ostvaruje u korist dominacije jednog jedinog motiva gromae,
forme kojom e se slikar baviti do kraja svog slikarskog puta. Interpretirat e ga u
impozantnom broju slikarskih varijacija, eksperimentirati i dovesti ga do problema slikarske
povrine i njene plone prostorne organizacije, ali sjeanje na konkretni krki pejza trajno
e stvarati kontekst doivljaja njegovih radova, i postati njegovim autentinim slikarskim
idiomom.

FRANO IMNOVI:
Frano imunovi je hrvatski - slikar, sin slavnoga knjievnika Dinka imunovia, bio je
jedan od najeminentnijih hrvatskih pejzaista. Frano zapoinje studij arhitekture, ali ga ubrzo
naputa te se prebacuje na studij slikarstva na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu kod
Ljube Babia i Joze Kljakovia. Nakon Drugog svjetskog rata slika jednu od najboljih slika na
temu ratnih stradanja - Partizanska kolona. 1951. eni se s hrvatskom kiparicom Ksenijom
Kantoci, sa kojom e esto izlagati do kraja ivota. Za Hrvatsko narodno kazalite je u sklopu
tadanje velike obnove zgrade, 1969. godine naslikao sveani zastor Titov naprijed, prema
motivu poeme hrvatskog pjesnika Vladimira Nazora Titov naprijed. Frano imunovi
meutim pronalazi sebe u slikanju pejzaa iz djetinstva - rodne Zagore i njezina kamena. Tako
nastaju 1950-ih njegove slavne slike; Kamenjar, Zagora, Mee u kru. Motivi se sve vie
oslobaaju opisnog i pribliuju modi onog vremena enformelu, tako postupno kao i Oton
Gliha i imonovi dolazi do svojih gromaa, - pejzaa krtih polja Dalmatinske zagore otetih
tekom mukom od kamena. Tad nastaje niz ponajboljih pejzaa gromaa, Stare mee, Kameni
doci, , Sanjane mee, Stara privienja.

IVAN RENDI:
Ivan Rendi hrvatski je kipar koji je veinu svog ivotnog vijeka proveo u Trstu. Osim
akademizma i realizma, Rendievo stvaralatvo bilo je pod utjecajem secesije i novijih
strujanja. Njegov opus ine nadgrobni spomenici, skulpture, vrlo funkcionalno oblikovane
grobnice te arhitektonska djela. Kiparstvom se poinje baviti ve u ranoj mladosti
zahvaljujui kamenoklesarskoj tradiciji na otoku Brau gdje je proveo djetinjstvo. Prvu
poduku dobiva u Trstu kod drvorezbara G. Moscotta, te upisuje Likovnu akademiju u
Veneciji. Usavravao se u ateljeima firentinskih kipara ukljuujui i Giovannija Dupra.
Svojim akademizmom Dupr je utjecao na Rendiev kasniji razvoj, na formiranje njegovog
vlastitog jezika te je doao u doticaj s realistikim oblikovanjem djela. Rendi se vraa u
Zagreb otvara atelje te izvodi velik broj javnih i privatnih narudbi. Postaje lanom Drutva
umjetnosti te je proglaen prvim hrvatskim kiparom, ponovo odlazi u Trst. U ovom periodu
nastaju neka od njegovih najveih djela. 1908. godine sudjeluje na Prvoj dalmatinskoj
umjetnikoj izlobi sa jo 27 autora.
Realizam i historicizam
Prva faza obuhvaa zadnja tri desetljea 19. stoljea i oituje se realizmom. Rendieva
umjetnost potpuna je reprodukcija stvarnosti bez uljepavanja. U svoju skulpturu unosio je i
neke druge elemente, poput idealizma, to je posljedica njegovih politikih, drutvenih i
filozofskih shvaanja. Rendieve portrete moemo podijeliti u dvije skupine: one koje je
radio poznavajui portretiranu osobu i one koje je radio automatski, zanatski, bez poznavanja
portretirane osobe. Prvu skupinu portreta ine portreti istaknutih osoba koji su uvijek
sadravali karakteristinost portretirane osobe i njegovo vienje te osobe. Drugu skupinu ine
portreti ljudi koje nije poznavao pa su raeni puno hladnije, beivotnije, s dozom odbojnosti i
tvrdoe, gotovo ablonizirano. Usprkos tome, s jednakom je panjom obraivao povrinu
kose, lica, odjee do najsitnijih detalja.
Pokuaj stvaranja vlastitog stila
Na prijelazu stoljea mijenja se Rendiev stil i poinje druga faza njegova stvaranja koja
obuhvaa prva tri stoljea 20. stoljea. Ovu fazu karakterizira traganje za osobnim izrazom i
uporaba nacionalnih elemenata proizalih iz narodnog folklora i ostataka slavenske
umjetnosti. Odbija suvremene zapadne utjecaje, ali ostaje vidljiva veza. U Rendievom stilu

prevladavao je oblik mjeseeve etvrti, motiv pojednostavljenog, stiliziranog cvijeta: rue,

ljiljana ili tulipana, motiv klasja ita te motiv koji je preuzeo iz narodnog nakita - naunica s
jagodom. Utjecaj beke secesije u Rendievom stilu vidljiv je u nekoliko elemenata: odbacuje
primjenu povijesnih stilova u arhitekturi, zanemaruje funkcionalne graevne principe, a
slobodno oblikovana dekoracija postaje osnovnim elementom graevine ili spomenika.
Umjetnika karijera
Rendi je radio u realistikom duhu, ali u njegovim djelima uoavamo i naturalizam. Neto
slabiji majstor bio je u kompoziciji, u poimanju irine i veliine oblika, ali odlian u
uoavanju detalja i karakterne crte u ovjeku koju s lakoom i jednostavnou prenosi u glinu
i kamen. Iako je djelovao u inozemstvu, ostao je dosljedan tadanjem shvaanju nacionalne
kulture i umjetnosti, ali je bio slabo upoznat s tradicionalnim dalmatinskim kiparstvom.
Portreti
U svojim potretima pokuavao je istaknuti one osobine koje najbolje opisuju portretiranu
osobu, ovisno o spolu. Portret kontese Vranicany najbolji je njegov enski portret.
Demanov portret koji se odlikuje besprijekornom karakternom i fiziolokom obradom,
oblim kraenjem ruku u ramenima i dekorativnim postamentom. Jedan od najboljih
Rendievih portreta je portret njegova prijatelja arheologa i povjesniara ime Ljubia. Prve
promjene u Rendievom stvaralatvu uoljive su u stilizaciji portreta, slobodnijem
oblikovanju draperije radi postizanja cjelovitosti i idealizaciji. Rendi postie pravilnu
kubinu istu formu, a pravi primjer potpune slobode oblikovanja je Stareviev portret iji
gornji dio trupa pretvara u hrastov dub. Promjena je vidljiva i u oblikovanju alegorijskih
figura. Meditacija je kompozicija s naglaenom, stiliziranom draperijom koja sa
sarkofagom na kojem sjedi ini harmoninu cjelinu.
Nadgrobni spomenici
Nadgrobni spomenici odlikuju se historijskim stilovima (od egipatskog do novovjekovnih)
koji su bili kombinirani prema umjetnikovim sklonostima ili sklonostima naruitelja.
Prevladava romaniki stil izraen u elementima poput romanikog luka, bifora, lezena.
Nadgrobni spomenik Ivanu Perkovcu u Samoboru predstavlja Rendievo najbolje djelo iz
njegove ranije faze u koju unosi patriotizam. ista i jednostavna kompozicija, stilizacija
antikog sarkofaga i idealizirani alegorijski lik Domovine najvanije su znaajke tog
spomenika. Nadgrobni spomenik Emanuela Preislera u Zagrebu oznaava prekretnicu u

stilskom razvoju Rendievih djela. Kompozicija obiluje neusklaenim motivima, a

najkvalitetnije je izveden enski lik Meditacije sa sarkofagom na kojem sjedi. Nadgrobni
spomenik Stevanu Ivankoviu jedno od Rendievih najljepih i najpoznatijih ostvarenja. Nia
pod lukom ukraena je biljnim ornamentima i mozaicima, dok na sarkofagu ispred nie sjedi
djevojka u hercegovakoj odjei i plete vijenac. Jo jedno od najpoznatijih Rendievih djela je
i mauzolej Gorup u Rijeci, a predstavlja jednu od najmonumentalnijih historicistikih
grobnica u neoromanikom stilu. Mauzolej krasi visoki reljef "Rastanak", realistiki prikaz
naruitelja Josipa Gorupa i njegovo osmero djece.
Javni spomenici
Spomenici Andriji Kaiu Mioiu postavljeni u Makarskoj i u Zagrebu realistiki su izvedena
djela. Obje su figure dimenzionirane i uravnoteene. Spomenik Petru Preradoviu
najuspjenije je Rendievo djelo. Krutost same izrade pojaava ukoen stav i grubu
fizionomiju hrvatskog knjievnika. Postament je arhitektonski ist, pojednostavljen poput
same skulpture. Rendi je izradio brojne portrete i drugih hrvatskih velikana poput Andrije
Medulia, Julija Klovia, Krste I. Frankopana, Nikole Juriia i Augusta enoe.
Arhitektura
U Rendievoj arhitekturi nema potpune primjene stilova, ve se sastoji od graevnih i
dekorativnih elemenata pojedinih stilova. Izgradio je dva vana arhitektonska djela. Prvi je
zvonik crkve u Loiu, izraen u romanikom stilu odnosno slobodno komponiranim
elementima romanikog stila. Drugo djelo je Vila Jaki u Trstu koja pripada Rendievoj
drugoj fazi, tzv. jugoslavenskom stilu. Vila je funkcionalna graevina s jednim krilom nad
etalitem i krovnom terasom.

STEVAN LUKETI:
Stevan Luketi bio je hrvatski kipar crnogorskog porijekla. Izaao je iz vojske i upisao se na
Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Radi kao pomonik kipara Vojina Bakia na
njegovim velikim spomenicima. Luketi redovno izlae i sudjeluje na brojnim natjeajima, na
kojiima nerijetko pobjeuje i izvodi svoje enformelne skulpture od metala kao spomenike
rtvama faizma. Od 1990e Luketi je pomalo persona non grata u Hrvatskoj, zbog svoje
partizanske prolosti i nehrvatskog porijekla, rue mu se spomenici u Kukunjevcu i Buju

(Spomenik 12. proleterskoj slavonskoj brigadi), na podruju Pakraca. Stevan Luketi je uz

svog kolegu Duana Damonju nosio epitet kipara - vasera, jer je veinu svojih skultptura
izveo iz metalnih otpadaka (starena skulptura-automobilskih kilera, kotaa i slinih stvari) on
je stvarao tada u stilu junk sculpture koje je nazivao po brojevima npr LLS-VIII . To su
bile apstraktne forme, sa vrlo neobino enformelovski obraenim povrinima. Iskazao se u
obradbi mreastoga kostura automobilskoga hladnjaka kao samostalne skulpture ili osnove za
asambla.
SKULPTURA U DRVU:
KREMENAR, Zvonimir, bubreasti oblici organikog svojstva.
KANTOCI, Ksenija, kiparica uila je crtanje akta u Lj. Babia, medaljarstvo u I. Kerdia i
modeliranje glave u F. Krinia (Pepeljara sa enskim likom u duhu art dcoa, srebro; Plaketa
s mukim portretom, sadra), studirala na ALU te diplomirala u klasi R. Frangea Mihanovia.
Ostvarila bogat opus jezgrovitih oblika malih dimenzija, naglaene monumentalnosti, snana
egzistencijalnoga nadahnua i simbolike dimenzije. Razvijajui slobodnije oblikovanje
ljudskoga lika (portret, enska figura, figuralna kompozicija), s izrazitim osjeajem za
materijal, poglavito drvo, dolazi do znaka i samostalne plastine vrijednosti. Isprva oblikuje
realistiki portrete u reljefu i punoj plastici. Kasnije radi djela obiljejima otklona od realizma
(Maska, bronca), slijede vjerni portreti socrealistikoga razdoblj. Od po. 1950-ih,
napredujui u redukciji i jasnoi, saima volumen, zatvara obris i smiruje povrinu mase u
portretima, koji zadravaju bitne osobine modela. Slino razvija svoju sredinju temu enske
figure, koja se javlja kao figurica u terakoti, graena dodavanjem nezaglaenih grumena
zemlje na vrsto postavljenu okosnicu, enstvena u dranju i pokretu. Boravak te godine u
Dalmatinskoj zagori (krajolik, ene s teretom) potaknuo je oblikovanje arhetipskih enskih
figura, simbola mukotrpna ali uznosita ivota. U 1960-ima temu zagorske ene razvija
preteno u drvu, koje prva u hrvatskom kiparstvu uzima kao materijal koji nosi formu. ene
su uspravne s teretom na glavi. Tematika gubi lokalna obiljeja i znatno se proiruje,
poglavito u 1970-ima. Oblikuje grupu Otoanke (drvo; terakota), blago uznemirenih obrisa i
povrine, i razrauje Njih troje (drvo i terakota). Poinje razmicati zbijene mase i rastvarati
jezgru, pa u skulpturama Igra upljina postaje oblikovnim elementom. Neko vrijeme bila je
zaokupljena naenim kamenjem, koje je minimalnim intervencijama pretvarala u skulpture.
Potvrdila se i u rjeavanju sakralnih tema (Isus pada pod kriem, drvo, zbirka plehanskoga
samostana). Crtajui tuem pomijeanim s glinom, doarala je strukturu terakote, a bojama za

drvo drvenu plastiku. Kantoci je svoju karijeru zapoela portretima u neotpornom materijalu
sadre, da bi potom prela na terakotu i drvo. Autorica gradi figure ne bjeei pri tome od
deformacija. Prelazi, zatim, na drvo i tematizira seljanke Dalmatinske zagore, kojima e, kako
kae Uskokovi, kiparica dostii vrhunac svojeg izraza. Rije je o figurama bez atributa
enskog tijela. Ako su oblikovane u terakoti - malih su dimenzija , nezaglaene povrine, s
duboko utisnutim onim dupljama umjesto lica. Kada Kantoci oblikuje u drvetu - onda te
figure izgledaju drugaije: obline su potpuno iezle, ostaju samo horizontalni usjeci - izraz je
opor i tvrd.

BIAFRA:
Grupa likovnih umjetnika Biafra, koja je u Zagrebu djelovala od 1970. do 1978. Djelovanja i
djela koji su u svojem vremenu dobivali dvojake, preteito estoke reakcije, nailazili su na
izriit otpor, pa i skidanje s izlobi, a i dan-danas se ini kao da se praina nekako krivo
slegla. Rije je o grupi kipara i slikara koje su se zaeci nazirali jo potkraj ezdesetih godina
prologa stoljea. inili su je Stjepan Graan, Zlatko Kuzlari Ata, Miro Vuco, Rudolf
Laba, Vlado Jakeli, Stanko Jani, Ratko Janji Jobo, Emil Robert Tanay, urica
Zanoki Gudlin, Ivan Lesiak, Branko Buni i Ratko Petri. Zatitni znak biafranaca jest
dakako preuzimanje naziva afrike zemlje koja je u to doba bila simbol za glad i patnje
civilnoga stanovnitva. Potaknuti dakle kritikim promatranjem aktualnosti, tonije
(radikalnim) odustajanjem od uljepavanja stvarnosti 1970. na 1. izlobi pod naslovom Atelier
Biafra okupljaju se kipari Branko Buni, Stjepan Graan, Ratko Petri i Miro Vuco, kojima se
kao gost pridruuje Izet uzel. Ve tada izbor izlagakoga prostora zagrebaki Studentski
dom Moa Pijade na Trgu rtava faizma, u lijevom krilu zgrade zvanom Biafra, oznauje
bunt umjetnika spram tradicionalnih izlagakih prostora, njihove politike, ali i elju za
infiltracijom putem javnih prostora meu ire drutvene slojeve no to je uobiajena
galerijska, muzejska publika. Ve iz te injenica proizlazi odreen paradoks. Jer naposljetku
njihova e se djela, nakon izlaganja na ulicama Metkovia i Opuzena i na drugim javnim
povrinama, doista ui u slubene prostore. U tom luku od prve do posljednje, 15. izlobe,
koja je doslovno i simboliki oznaila samounitenje grupe, desio se ulazak lanova pod
okrilje establishmenta izlaganjem na Salonu, Salonu mladih, dobivanjem nagrada... Neki e
od lanova poslije i predavati na zagrebakoj Akademiji likovnih umjetnosti. Osim toga
raskoraka izmeu prvotnih poela umjetnike prakse do njezina instucionaliziranja, koji se

dogaao i avangardnim pravcima i tendencijama, dolazilo je i do nesuglasica s ondanjom

Galerijom suvremene umjetnosti u Zagrebu, a i likovni kritiari iznosili su vrlo otre kritike
na koje su umjetnici podjednako burno reagirali. Kada se na stranu maknu ti prijepori i oite
zablude ili nespretnosti u manifestnim oitovanjima, ostaju injenice kvalitete pojedinih
dionica unutar zajednikog okvira djelovanja. Vano je istaknuti kako su pripadnici grupe bili
pioniri pokreta skvotiranja i da su anticipirali neke i danas relevantne naine drutvenoga
djelovanja i predstavljanja. Biafranci su u Hrvatsku donijeli likovna rjeenja bliska pop artu.
Proiena morfologija Petrieve figurativnosti, koja prelazi u snanu simboliku i jetku
ironiju, jedan je od najzanimljivijih autorskih identiteta novije hrvatske skulpture. Ivan
Lesiak apartna je pojava bilo u kiparstvu, napose u mediju reljefa, bilo na papiru u mediju
crtea ili grafike, ideje je uvijek promiljao unutar formi nabreklih u estini bespotednih
prikaza ljudske stvarnosti. Zlatko Kauzlari Ata i Rudolf Laba svojim su slikarskim
ostvarenjima figuraciju na tragu Francisa Bacona implementirali u suptilnu kritiku
suvremenoga birokratizma i groteskne seksualnosti. Nasuprot njima Vlado Jakeli njegovao
je drutvenu kritiku umivenu dopadljivim stilskim rjeenjima fotorealizma. Naveli smo strane
utjecaje, a valja spomenuti da su te meusobno razliite poetike upijale i iskustva Krste
Hegeduia, Miljenka Stania (slikarstvo), Valerija Michielija (kiparstvo) i drugih umjetnika.
Godine 1976. otisnuli su grafike i njima oblijepili oglasne stupove po gradu.
KOSTA ANGELI RADOVANI:
Kosta Angeli Radovani hrvatski - kipar impresionizma i ekspresionizma, likovni pedagog, i
akademik. Studira od 1934. 1938. na Accademia di belle arti di Brera u Milanu (prof.
Francesco Messina). Ratno vrijeme 1941./45. provodi na Zagrebakoj likovnoj Akademiji
gdje polazi specijalku za kiparstvo i grafiku kod Frana Krinia i Tomislav Krizmana. Nakon
Drugog svjetskog rata Radovani je meu osnivaima Akademije primijenjenih umjetnosti u
Zagrebu 1950., gdje vodi katedru kiparstva. Kao kipar bio je opsjednut samo jednim ljudskim likom, tako da se sav njegov opus svodi na aktove i portrete. Izveo je preko 30
velikih javnih skulptura. U njegovu opusu posebno mjesto imaju Dunje, kojih je izveo 20-tak,
to su enski aktovi punih zrelih oblina ( Dunja kao voe koje se ostavlja da dozrije je za
Radovanija bila personifikacija enskog tijela kao prapoela i trajanja). Radovani se zarana
posvetio sitnoj plastici i medaljerstvu, u njegovu opusu je 400 portreta i gotovo isto toliko
portretnih medalja te preko 800 malih figura. Autor je Rektorskog lanca - raenog u povodu
sveane proslave 300-te godinjice Zagrebakog Sveuilita, to je lanac s 14 srebrnih medalja
na kojima su reljefni portreti etrnaestorice velikana hrvatske povijesti. Uz lanac ide i velika

medalja s likovima Marulia, Maurania i Gundulia na jednoj , te J.J.Strossmayera na

drugoj strani. Radovani se okuao i kao pisac 1985. Matica hrvatska izdala mu je knjigu eseja
Kip bez grive.Kod Radovanija je posebno zanimljivo da, i kad je radio neke tipine
poslijeratne teme, poput vrijedne Takarice, one su bile daleko od socrealizma. Svoj je
pristup umjetnosti esto nastojao pojednostavljiviti, pretjerana mistifikacija nije bila neto za
im bi posegnuo: Sutinske su stvari plitke: ja uvijek drim boce u ateljeima. Obrnuta boca,
prototip je svih glava, govorio je. No, enski lik ono je po emu najvie pamtimo ovog
umjetnika. Kupaica u neprilici, ena na panju, Nevjesta sa eiriem, ena sa
etiri noge... sve su to kipovi puni erotike. Obla, punija tijela ene izrauje cijelog svog
ivota, poevi od tridesetih (Pralja), pa sve do devedesetih godina 20. stoljea (Djevojka
u prsluku).

FRANJEVAC AMBROZIJE TESTEN:

Janez Ambrozije Testen roen je u Sloveniji kao jedno od osmero djece. Sa esnaest godina
prvi put odlazi u samostan gdje izuava zanat krojaa. Kao devetnaestogodinjaka novae ga
u vojsku i alju na bojinicu. Kako sam kae, u ratu zapravo nije sudje-lovao. Dapae, na
kraju je i dezertirao. Kao fratar posveivao se slikanju ovisno o materijalnim mogunostima
nabave boje te vremenu koje bi mu preostalo nakon samostanskih dunosti. Njegova djela
nailazila su na ambivalentne reakcije okoline. Bilo je i dobronamjernosti, ali i otvorenog
prijezira. Testenovim se slikama dominantno ponavlja isti likovni element, gotovo motiv:
mrlja. Njegova su djela optiki zahtjevna za razumijevanje, a konkretne je motive nerijetko
teko definirati. Oponira Testen gotovo amorfnim i izoblienim likovima i motivima
naturalistikom principu slikanja i reproducira svoj unutarnji svijet oblikujui ga kroz slike,
poevi od nedefiniranih mrlja u kojima tek naknadno pokuava definirati osobni smisao.
Naime, Testen najprije naslika temelje, mutnu ili mrljastu skicu onoga to osjea, da bi tek
potom jasnim linijama i detaljima konkretizirao mrlje u motive. To je ujedno i specifinost
njegova rada. Glavna tematska preokupacija Testenovih slika je religiozna. Odabrani motivi
uglavnom su neoriginalni religiozni motivi, iako katkad smjeteni u neobine situacije.
Naime, slikom Bezgreno zaee doslovce dominira lik zmije. Motivi(zmija, kota, pijetao)
Lokalizacija motiva. Testen svoje slike ispunjava u potpunosti. Gotovo da nema djelia slike
koji nije ispunjen nekim motivom. Testen se slui mrljama i slika optiki nedoreene motive.

Kao da je s tih nekoliko kapljica boje ili poteza kistom,ti h nekoliko naznaka znaenja oblika i
boje, rekao dovoljno. Ne zamara se definiranjem detalja. Ecce Homo

POP ART
Zasnovan na simbolima masovnog, potroakog i kasno-industrijskog drutva visokog
modernizma.
Pop art oznaava ameriku i zatim internacionalnu umjetnost s poetka 60ih zasnovanu na
prikazivanju, izraavanju i upotrebi simbola, vrijednosti i znaenja masovnog, potroakog i
kasno-industrijskog drutva visokog modernizma. Termin je skovao kritiar Lawrence
Alioway 50ih kao oznaku za popularnu umjetnost masovne kulture.Od kraja 50ih i ranih 60ih
naziv pop art se odnosi na visoku umjetnost koja za motiv, temui sadraj uzima potroaku
popularnu i masovnu umetnost i kulturu. Razlikuju se dva usmjerenja pop arta: 1)
neodadaistika i kritika linija pop art-a deluje u razliitim domenima izraavanja od slikarstva
preko ready made-a i asamblaa do ambijenta i hepeninga, za nju je karakteristino parodijsko
prikazivanje vrijednosti i znaenja masovne kulture 2) prikazivaki ili ikonini pop art
neutralno, doslovno i dokumentarno prikazuje simbole, vrijeednosti,znaenja i oblike
izraavanja masovne potroake kulture.Pop art ima ishodita u popularnoj kulturi 50-tih i 60tih, ali i u historijskim avangardama: dadaistikom povezivanju visoke i niske umjetnosti
20ih, kao i u ready made strategijama Duchampa. Pop art je uveo u visoku umjetnost niz
novih tehnika od asamblaa industrijskih i potroakih proizvoda do serigrafije. Njujorki
pop art je iniciran neodadaistikim, postslikarskim i slikarskim eksperimetnima Jaspera
Johnsa, Roberta Rauchenberga, Jima Dinea, Georgea Brechta. Njujorku scenu pop arta
odreuje rad Andyja Warhola, Roy Lichtensteina, Roberta Indiane i dr. Rad Warhola odvijao
se kroz nekoliko stupnjeva od Marilyn Monroe serija na platnu, preko Brillo kutije
svojevrenog ready-madea ili asamblaa, pa sve do Elektrine stolice rad iz serije Smrt i
nesree, rad sa simbolima amerikog drutvenog sistema.Warhol je radom na filmu,
stvaranjem mikro svijeta umetnosti tvornica javnim ponaanjem po uzoru na filmske i rock
zvijezde, pop art realizovao kao umjetnost spektakla 60-ih.Svoju poetiku on izraava reima
Razlog zbog koga radim na taj nain lei u tome to elim biti maina.Slikar Roy
Lichtenstein je spojio zamisli ready made-a, nove tehnologije slikanja sa slikarskim
eksperimetnom briui granice izmeu formalistike podjele na figurativno i apstraktno

slikarstvo. Njegoveslike su apstraktne, mada prikazuju ljudsku figuru ili narativne scene.
Zapoeo je doslovnim kopiranjem novinskih fotografija, karikatura i stripa.

MARINO TARTAGLIA:
Marino Tartaglia je hrvatski - slikar i likovni pedagog, dugogodinji profesor na Akademiji
likovnih umjetnosti u Zagrebu. koluje se u Zagrebu na Graditeljskoj strunoj meu
njegovim uiteljima bili su poznati slikari; Oton Ivekovi, Ivan Tiov, Robert Frange
Mihanovi i Bela iko Sesija. Odlazi u Italiju u Firenzu, potom u Rim, gdje se upisuje na
Instituto Superiore di Belle Arti. Zatim se javlja kao dobrovoljac u Srpsku vojsku na Solunski
front, ali se vrlo brzo vraa u Rim gdje radi kao asistent Ivana Metrovia, zatim je ponovno u
Firenzi gdje se drui i izlae s futuristima; Carlom Carrom, Giorgiom de Chiricom i drugima.
Tartaglia je tijekom svoje ezdesetogodine umjetnike karijere imao 30 samostalnih i oko
270 skupnih izloaba u Hrvatskoj i inozemstvu. U svojim ranim djelima Tartaglia, slika pod
snanim utjecajem postsezanistikog (Cezanne) slikarstva, to je uostalom i bila moda tog
vremena, pred kraj je plonim rasporedom kromatskih masa doao gotovo do potpune
apstrakcije - do samog ruba figurativnog slikarstva. U postimpresionistikom duhu naslikao
je; Marjan kroz masline u istom duhu su nastale i slike iz bekog perioda, brojne mrtve
prirode, eljanje a takve su i one iz ivota u Parizu; Mali lukobran ,Pejsa. Tartaglia je
osobito impesivno slikao sam sebe, autoportreti su postali njegov zatitni znak, od onog
ekspresionistikog iz 1917. godine, do onih iz gotovo apstraktnih iz 1960-ih.

NAIVNA UMJETNOST:
Naivna (primitivna, izvorna) umjetnost je naziv za likovna djela uglavnom samoukih
umjetnika. Naivna umjetnost se kao poseban pravac unutar umjetnosti 20-og stoljea javlja u
mnogim dravama Europe. Izraz naiva (franc. naf) ili naivna umjetnost ili izvorna
umjetnost ili primitivna umjetnost obuhvaa one likovne stvaratelje, slikare i kipare,
njihova djela iz raznih kultura i lokaliteta irom svijeta koji njeguju svoj osobni kreativni
prepoznatljivi stil djejeg, naivnog, infantilnog, neakademskog zanesenjatva.Obiljeava ih
karikaturalno-disproporcionalna figuracija liena bilo kakvog akademskog realizma, u izvedbi

od arogantnog, agresivnog kolorita do vrhunskih majstorija profinjenog koloristikog sklada

na razini vrhunskog zanatstva. esto puta su njihova djela popraena i jakom naracijom uz
specifino tretiranje prostora.Neki nai likovni kritiari dre da te umjetnike krasi i druga
vana zajednika crta poetike singularnosti (jedinstvene osobitosti) s visokom razinom i
vrsnoom izvedbe. Najvie su cijenjeni upravo zbog svoje spontanosti, nevinosti, iskrenosti i
prirodnosti to je publika i kritika itekako prepoznala.

OBNOVITELJI HRVATSKOG KIPARSTVA:

Nakon 45. U hrvatskoj likovnoj umjetnosti jo vladaju stari autoriteti, te nema u njihovim
opusima naglih promjena. Novu kiparsku osjetljivost zrcale Ksenija Kantoci, Vojin Baki i
Kosta angeli Radovani, koji ujedinjavajuu staro i novo zapoinju procese snanije
purifikacije i istoe forme.rje je po posve novoj poziciji hrvatskog kiparstva koja se sustrela
s tadanjim strijanjima europe i svijeta. Istodobno apstraktne i figurativne forme provociraju
nadperspektivnu vezu s oblicima ljudske figure, te su kipovi navedenih autoras istodobno
jaih i slabijih antropomorfnih korjena. Pritom su redukcija, saetost volumena, krtost i
potpuni nestanak narativnih elemenata, novi plastiki ideali. Modernu skulpturu ovi su
umjetnici temeljili na tzv. metodi centriranja. To je kiparstvo temeljeno na punoi mase koje
podrazumjeva kompaktnost i jezgrovitost oblika, narativnu suzdanost, oblikovnu
jednostavnost, a esto i mitsku ukorjenjenost. (uzori Moor, ak etruani ili romanika)
VOJIN BAKI:
Svojom prvom izlobom u Bjelovaru 39. Svojim enskim likovima upuuje na tenju za
snanim i jasnim oblikovanjem forme. u svojim ranijim djelima (portret Ivana G. Kovacica, i
posmrtna maska), pokazao se kao umjetnik sklon redukcionizmu i plastikoj istoi.
Prijedlog obnove hrvatskog kiparstva uoiti se moe u njegovim rjeenjima i skicama za
kulpturu spomenika Marxa i Engelsa kojem predhodi niz studija od naturalistike do
apstraktne. 50-te su njegov zlatni period, kada se odrie volumena kako bi stvorio djela
kinetike i optike tankoutnosti. Rje je o djelu rijetke istoe, plastike jenostavnosti i
strogosti forme. Zatvorena i jezgrovita forma. U napetim sferama i sferoidima poigrava se s
luminacijom, i glatkim svjetlosno senzibilnim opnama. Ljubavnici, leei torzo. U
Razlistanim formama umjesto kompaktne mase otkriva istanjeni plat skulpture, te poziva na
aktiviranje povrina u prostoru, pritom koristei nove materijale poput inoxa... djelo svjetlosni

oblici temelje se na umnaanju i organizaciji krunih elemenata suprostavljajui konveksno

konkavne povrine. Umjetnik se poigrava sa svjetlom i prostorom inei ih dijelom skulpture.
KSENIJA KANTOCI:
50-ih ksenija naglaava otklon od realistinih i deskriptivnih opaaja, a obliku sve vie trai
posojanost osnovne mase. Ciklusima ene iz zagore, otoanke , djelima u terakoti i drvu,
usadila je u hrvatsko kiparstvokriterij jednostavnosti i osjeaj teine mase. Ti statini oblici,
punih volumena, zatvorenosti obrisa itaju se u djelima kao slavljenje pukog arhajskog
ivota Dalmatinske zagore, dovedeni skoro do totemistikih obiljeja. Radei uglanom u drvu
potujui osnovnu masu s malim intervencijama na povrini, blago dinamizira i ritmizira oblik
stvarajui figure ekspresivnih povrina i jakog volumena.
KOSTA ANGELI RADOVANI:
Ve je svojim prvim radovim (pralja, djevojke) naglaavao punou, tektoninost i napetost
oblika. Zbijenost mase, jasnoa oblika, snana konstruktivnost i osjeaj teine odlike su
njegovih djela. I tjela ena (dunje) odisale su jasnoom oblika i obrisa, te naglaavale
umjetnikov profinjen osjeaj za jednostavnu organiku masu, puni volumen,
jezgrovitost...stvorio je vie od 800 malih figura i oko 300 madalja u bronci i terakoti.

KOLA NEVINIH FILOZOFA:

Kao posljedica kratkotrajne Akademije primjenjenih umjetnosti u Zagrebu, nastala je kola
nevinih filozofa. Ondje se radilo na upoznavanju osnovnih vrjednosti plastikog iskustva,
upoznavanje literature te je pruila flesibilnije i demokratinije obrazovanje od Akademije
likovnih umj. Tako je kola nazvana zbog slonosti prema igri, humoru i vedrini, a Bourek,
Lipovac i Lonari su prolo i sadanje vrijeme sjedinili jednostavnim obilkom, ironijom i
humorom. Djela tih umjetnika karakteriziraju puni i jednostavni volumeni, antropomorfne
forme,smjela uporaba boje i djela puna humane ekspresije. Ona se vezuju za jednostavost
oblika i utjecaje pukog jezika i tradicije. Primjerice puki slavonski sajmovi utjeu na
Boureka, restauracija starih slikarija i pukih seoskih crkava utjecat ce na Lonaria, a
sjeanje na detinjstvo, pomorce i brodove Boke, na Lipovca. Jagoda Bui posveuje se izradi
tapiserija zapoinje razgovor materijala i prostore, oslobaajuu se od dvodimenzionalnosti
klasine tapiserije. Ritmizirani krug. Svoja tkanja, velikih dimenzija, postavlja uslobodno u

prostor, pa su tapiserije i skulpture. A to grubo tkanje pridonosi ekspresivnou i reljenosti

forme. Zlatko Bourek radi svoje kazalite lutaka koje predstavlja svijet. Izraava sklonost
farsama, burleskama, pukim fabulama i knjievnim likovim Molierea i Shakespearea. U
cjelokupnom opusu nema ni najmanjeg kompliciranja jezika i enigmatinosti poruke.
Svestrani akademski kipar, homo ludens, radi likove mica, beba, pereci, amci, mornari
ekspresivnih boja i oblika. Kiparska tematika pripada ravniarskoj (slavonija) tematici: laari,
avijatiari, mostovi...kombinira koloristina i reljefna svojstva, kiparske i slikarske elemente
mjea s puim i folklorskim duhom. U dvoboju s krmaom, drljaa. Mladen Pejakovi
skuplja oblutke na moru trai savrene oblike kojima ne treba intervencija. U svoje
kvadratine i pravokutne okvire stavlja kamene oblutke i koji plove u granicama kadra,
pritom ostavljajui za sobom svjetlosni efekt koji stvara harmonijske suodnose.Vasko
Lipovac sklonost pojednostavljenju kompozicije i istim oblicima ostvaruje vrlo rano ribar i
mjesec. Stoga je i oznaen racionalnim i jasnim kiparom. On e istoom i zatvorenou
volumena disciplinirati oblik uglavnom temeljen na valjki, stocu i kugli. 70- radi djel u
metalu, zaoblenih i glatkih povrina. Utjecaj djetinjstva omekava racionalnu geometrijsku
koru umjetnika, te u djela unosi vedrinu i humor. Maritimni motivi Kotora. Sve su njegove
forme dovedene do jednostavnosti, a usprkos slikovitosti njegov je stil ostao ist i
elementaran, s humoristinom ali i emocionalnom dubinom.adam i eva, biciklisti. Zvonimir
Lonari stvara u razliitim materijalima; drvo, bronca, keramika. Uglavnom radi velike
figure jednostavnih oblika i ivih boja. One se kreu, okeu, ljuljaju i pritom figurativne
motive dovodi do dublje karakterizacije i humane ekspresije. Sklon je djejim igrama i
zaigranosti, ptiica, gospodarica psa.

ELJEZNO DOBA HRVATSKE SKULPTURE:

Posljeratna dijagnoza ujetnosti je pesimistina te je odlikuje svojevrsna propast. Bolnu
sudbinu evjeka unutar stranih okolnosti tematizirali su kipari Bezlizar Bohari, Duan
Damonja, Stevan Luketi i drugi koji u svoja sjela ugrauju osobna ratna iskustva. Djela se
odlikuju dramatikom i ekspresionizmom, te irokim koritenjem odbaenih predmeta,
postupaka preanja,.. tridesetih godina koritenje metala i elika u umjetnosti karakteriziralo
je opuse ekspresionista i konstruktivista (Picasso, Gonzales, Calder). 50te i 60te u umjetnosti
karakterizira odmicanje od tradicionalnog kiparskog umjea. Skluptura potencira ekspresivne
i dramatine iskaze preko zguvanih odbaenih predmeta. Najdalje je otiao u tome Duan

Damonja u kombinacijama, drva, srakla, avala i lanaca. To eljezno doba u rvatskoj javilo
se simultano s drugim valom eljeznog doba u europi.
MIRKO OSTOJA:
Uenik Ivana Metrovia,poznat je najvie po konvencionalnim i realistinim spomenicima.
Promovirao je duh ekspresivne forme i smjele uporabe materijala, ali i duh konstruktivizma i
geometrijske aprstrakcije koja nije liena blagoga misticizma i totemistike aluzivnosti.