S V E U I L I T E U M O S TAR U

F I L O Z O F S K I FAK U LTE T
SOCIJALNI RAD

NEJEDINSTVO ETIKE I POLITIKE KOD

MACHIAVELLIJA
Seminarski rad

M e n t o r : dr. sc. Slavica Juka

S t u d e n t : D r a g a n a Tol j

Mostar, prosinac 2013.

SADRAJ

UVOD.............................................................................................................1
1.

2.

NICCOL MACHIAVELLI - IVOT I DJELO................................2

1.1.

ivotni put Machiavellija....................................................2

1.2.

Djelo Vladar...................................................................2

1.3.

Machiavellizam.............................................................3

TEORIJSKI IDENTITET POLITIKE SOCIOLOGIJE.................4

2.1.

Nastanak politike sociologije............................................4

2.2.

Predmet prouavanja i akademski status politike sociologije

5

3.

NEJEDINSTVO IZMEU MACHIAVELLIJEVE POLITIKE I

ETIKE .................................................................................................................6

4.

3.1.

Autonomija politike...........................................................6

3.2.

Politika i zlo....................................................................9

3.3.

Machiavellijeve poruke za budue vladare........................10

3.4.

Nejedinstvo etike i politike..............................................11

ZAKLJUAK........................................................................................15

POPIS LITERATURE:...............................................................................16

UVOD

Niccol Machiavelli roen je 1469. god u Firenci, gdje je i umro 1527. godine. Bio
je talijanski politiar, teoretiar drave i prava, povjesniar, pisac i filozof. Njegovo
najznaajnije djelo je Vladar iz 1513. U njemu istie da vladar treba da bude vjeran, mudar,
bezobziran, zao i hrabar. Prema Machiavelliju, vladarev uspjeh i dravni interes trebaju stajati
iznad svih moralnih obaveza. Njegovo djelo izuavali su svi vladari. Na njegovim
postavkama stvoren je novi stav u politici nazvan machiavallizam (uenje i razumijevanje
politike koja ne bira sredstva da bi ostvarila svoj cilj).
Cilj ovog rada je kroz glavne Machiavellijeve opisati i istaknuti nejedinstvo izmeu
njegovih ideja o politici i etici.
U prvom poglavlju opisan je ivot i djelo Machiavellija.Machiavellistika politika
filozofija esto se uzima u negativnom kontekstu kao ekstremna, osobito zaslugom katolike
crkve, koja je djelo Vladar uvrstila u svoj Indeks, tj. listu knjiga koje se protive vjeri.
Stavovi koje je Machiavelli zauzeo u ovom djelu, mogu se uiniti ekstremnim.
U drugom poglavlju opisan je teorijski identitet politike sociologije. Politika
sociologija je nastala tijekom dugog procesa rastakanja politike filozofije u socioloku
teoriju o politici. Njeni najraniji korijeni vezani su za republikanske teorije u doba Renesanse
i poetka Moderne.
Tree poglavlje govori o nejedinstvu etike i politike. Machiavellistika etika nije
normativna, u smislu da odreuje to ovjek (kao ljudsko bie) treba biti i kako se pojedinac
treba ponaati da bi bio dosljedan svojoj humanoj sutini. To je sustav opisa koji pokazuju
kakvim rezultatima vodi odreeni nain politikog i drutvenog djelovanja, bez definiranja
odreenog cilja, tj. njegove etike vrijednosti. Machiavelli u etici ne propisuje univerzalna
moralna naela. On se ne uputa u etiku ocjenu (da li je neka upotreba moi dobra ili zla),
ve se ograniava da pokae kako neki postupci u odreenim uvjetima omoguavaju
posizanje ili gubitak moi. Politiku znanost Machiavelli poima kao evidenciju metoda za
ostvarenje ciljeva koje netko sebi postavi.
Machiavellistiku interpretaciju formule cilj opravdava sredstvo mogue je tumaiti
u kontekstu prebacivanja teita sa ciljeva na sredstva: bilo koje sredstvo je dobro ukoliko

je korisno za ostvarenje bilo kojeg cilja. Mnogobrojni projekti suvremene politike realnosti
mogu se konkretno povezati sa Machiavellistikim naslijeem.

1. NICCOL MACHIAVELLI - IVOT I DJELO

Niccol Machiavelli roen je 1469. godine u Firenci u obitelji gradskog notara, koja je
kao i mnoge druge bila umijeana u mrana zbivanja svog grada i vremena. U to vrijeme
mnogi talijanski gradovi su drali monopol u trgovini robom, te su tako stvoreni uvjeti da vei
dio stanovnitva materijalno ojaa i trai nove izazove i prohtjeve van granica.

1.1.

ivotni put Machiavellija

Mladi Niccol prati sva drutvena dogaanja iz podruja egzaktnih znanosti i kao
napredan i obrazovan ovjek u vrtlogu politikih i renesansnih zbivanja aktivno sudjeluje u
diplomatskim misijama.
Njegov ivot moe se podijeliti u tri razdoblja od kojih svako razdoblje ini posebno i
vano poglavlje povijesti Firence. Padom Medicijevih u Firenci 1494. godine, Machiavelli je
stupio u dravnu slubu. Tijekom njegove karijere, Firenca je bila slobodna republika sve do
1512. godine, kada su se Medicijevi vratili na scenu. Vlast Medicijevih u Firenci od 1512. do
1527. godine zavrava njihovim izbaajem iz Firence. Ovo je bilo razdoblje Machiavellijevog
poveanog utjecaja i vrijeme njegove literarne aktivnosti. Nakon potjere Medicijevih 1527.
godine Machiavelli umire, bez povratka u dravnu slubu.
Njegova najpoznatija djela koja se istjeu meu 30 napisanih radova su: Vladar,
Rasprave o prvih deset knjiga Tita Livija, Firentinska povijest i druge.

1.2.

Djelo Vladar

Prolo je pet stoljea od kada je veliki firentinski mislilac, povjesniar, teoretiar i

politiar Niccol Machiavelli napisao svoje najpoznatije djelo Vladar. Ova knjiica od
nekoliko stotina stranica je napisana 1513. godine. Vladar je jedno od najprijevoenijih
svjetskih djela. Knjiga je pisana istananim i preciznim stilom. Neizbjeno, izvorna verzija

sadri odreene anakronizme1 pa su dananji Talijani podijeljeni. Dok jedni itaju

Machiavellija u originalnoj verziji, drugi se radije opredjeljuju za prijevod na suvremeni
talijanski jezik.
Nije samo dugo trajanje ovog djela utjecalo da se ogroman broj itaoca iz razliitih
motiva drui sa ovom knjigom, ve se radi o jednom od najkomentiranijih djela sa razliitim
pa i sasvim oprenim stavovima i komentarima. Iako nitko nije podcjenjivao ogroman znaaj
i dubinu ukupnog Machiavellijevog djela, malo je politikih mislioca u povijesti koji su toliko
suprotstavljeno vrjednovani, bilo da su kritizirani ili hvaljeni. Meu Machiavellijevim
suvremenicima knjiga Vladar nije izazvala veliko zanimanje. Katolika crkva je Vladara
stavila na Index Librorum Prohibitorum2.
1.3. Machiavellizam

Machiavellizam oznaava naela politike djelatnosti koja je zastupao talijanski

politiar i dravnik Niccol Machiavelli. Po njemu su dozvoljena sva sredstva koja
omoguavaju da se stvori jaka vlast u dravi koja se moe postii samo energinom akcijom,
snagom i portvovnou; politiara ne smije nita sputavati i sprjeavati u njegovom radu da
ostvari postavljeni cilj.
Sam izraz machiavellizam izveden iz imena autora upuuje na:
a) nadilaenje svih normi i pravila,
b) postizanje cilja ili osvajanje vlasti putem intriga, prijevara,
c) opstanak na vlasti putem nasilja; tiraniju i diktaturu,
d) prijezir prema svim naelima, zadrkama ili skrupulama,
e) nemoralnost moi i upotrebu svih dostupnih sredstava, kakva god ona bila, radi cilja vladanja
(cilja koji je sam u sebi).

1 Anakronzam ima viestruko znaenje. Predstavlja osobu, obiaj, ideju, dogaaj i sl.
koji su stavljeni u epohu kojoj ne pripadaju ili ono to se zastarjelo, zakanjelo javlja iz nekog
drugog, prolog vremena.
2 Index Librorum Prohibitorum (popis zabranjenih knjiga) je popis publikacija koje je Katolika
crkva cenzurirala zbog opasnosti za sebe i za vjeru svojih lanova. Cilj je popisa bio zabrana
itanja nemoralnih knjiga ili djela koje sadre teoloke greke.

Machiavelli je dakle zagovornik machiavellizma i kao takav on je prevarant (jer je

machiavellista bio sinonim za prevaranta) i beskrupulozan manipulant. Taj izraz danas opisuje
usko, koristoljubno ponaanje i vodi nepravilnim shvaanjima Machiavellijeve filozofije.

2. TEORIJSKI IDENTITET POLITIKE SOCIOLOGIJE

Politika sociologija je nastala tijekom dugog procesa rastakanja politike filozofije

u socioloku teoriju o politici. U suvremenim raspravama o predmetu politike sociologije
daju se razliiti odgovori na pitanje to odreuje teorijski identitet politike sociologije.
Postoji miljenje da je politika sociologija zapravo sociologija drave, moi, vlasti...

2.1.

Nastanak politike sociologije

Nastanak i razvoj politike sociologije sutinski je povezan sa nastankom i razvojem

Moderne3. Realni drutveni uvjeti za nastanak politike sociologije i teorijske potrebe za
njom, stvoreni su kada je uspostavljena razlika izmeu civilnog drutva i politike drave.
Za postavljanje tih prvih temelja zasluna su dva vrlo razliita mislioca, koji e do danas
obiljeavati dva ekstremna dijela u teorijskom miljenju o politici. Na jednoj strani je Niccol
Machiavelli, koji e presudno utjecati na razumijevanje politike kao tehnologije vlasti; na
drugoj je Thomas More, koji na politiku gleda kao na viziju ili utopijsku projekciju zajednice.
Taj raskorak je jo vei ukoliko se usporedi Machiavelli i njegov Vladar, sa drugim
temeljnim stubom postavljenim za budui razvoj politike sociologije koji predstavlja
Utopija Thomasa Morea. Machiavelliija prvenstveno zanima politiko ponaanje, a Morea
socijalni poredak.4
Machiavelliijeva teorija, koja prirodno zlo definira politiki kao prijetnju ivotu od tuih
napada, nikako ne moe preuzeti utopijski oblik, ve se mora baviti praktinim tehnikama
uspjenog osvajanja i potvrivanja vlasti. Ouvanje ivota od prijetnje elementarne bijede i
gladi vodi Morea u utopijsku viziju pravilne organizacije drutvenog poretka, jer se prirodno
3 Bertrand RASEL, Istorija zapadne filozofije, Kultura, Beograd, 1962., str. 475 478.
4 Jirgen HABERMAS, Teorija i praksa, BIGZ, Beograd, 1980., str. 57.

zlo definira ekonomski. I jedan i drugi izdvajaju pitanje strukture vlasti i strukture socijalnog
poretka iz polja etike povezanosti i oslovljenosti. Machiavelli i More su, svaki na svoj
nain, proveli razdvajanje politike i etike.5 Ishodita u odnosu na dravu su im razliita.

2.2.

Predmet prouavanja i akademski status politike sociologije

Na pitanje to je politika sociologija, odnosno to je osnovni predmet njenog

istraivanja vode se intenzivne rasprave due od jednog vijeka. Postoji vie razliitih
odgovora, koji u najveoj mjeri ovise od ope teorijske pozicije pojedinih autora i pitanja na
koje se stavlja glavni naglasak istraivanja u ovom polju. Najvei broj autora u ovom
podruju daje najopenitiji i najjednostavniji odgovor da je politika sociologija znanost koja
se bavi pitanjima odnosa drutva i politike.
Politika sociologija je posebna znanstveno - teorijska i nastavno - akademska
disciplina koja istovremeno ima ak tri dodirna statusna akademska obiljeja. To je jedna od
eminentnih politikih disciplina u polju politikih znanosti6 te jedna od posebnih sociolokih
disciplina koja se pojavljuje pod nazivom sociologija politike. Ona istovremeno u irokoj
obitelji drutvenih znanosti povezuje politiku znanost sa sociologijom.
Postoje ak i miljenja po kojima je politika sociologija samo drugo ime za politiku
znanost. Sljedei akademski status discipline odreuje se nazivom sociologija politike. Iako
se razlika u nazivima politika sociologija i sociologija politike ini irelevantnim, ona
pokazuje dva razliita pristupa. Naziv sociologija politike izraava pogled na politiku kao na
jednu posebnu sferu ili polje, a na samu teorijsku disciplinu se gleda kao na posebnu granu
sociologije. Naziv politika sociologija je iri i na politiku gleda kao na fenomen u
suvremenom svijetu. Politika sociologija, kao disciplina

povezuje politiku znanost i

sociologiju. U tom smislu je politika sociologija i sociologija politike, ali i mnogo vie od toga. 7

Prvo djelo koje s pravom moe da se nazove pretkom studija iz politike sociologije je knjiga
5 Isto, str. 59.
6 Kao akademska disciplina politika sociologija se prvenstveno prouava na fakultetima
politikih znanosti, a prema stavu Europske asocijacije Fakulteta politikih znanosti, ona ulazi
u skupinu od desetak disciplina neophodnih da bi se diploma politikih znanosti priznala u
zajednikom sveuilinom europskom prostoru, oblikovanom po takozvanom bolonjskom
modelu.

Rasprave o prvoj dekadi Tita Livija8. Za to djelo sam Machiavelli kae: U njemu sam
izrekao sve to znam i to sam dugotrajnim iskustvom i neprestanim itanjem nauio o zbivanjima u svijetu9.

3. NEJEDINSTVO IZMEU MACHIAVELLIJEVE POLITIKE I

ETIKE

Smatra se da je Machiavelli ponizio politiku u odnosu na antika shvaanja o njoj, jer je

odvojio moral od politike i dozvolio upotrebu svih sredstava u politikom ivotu ukoliko ih
opravdava cilj. Na jedan ili drugi nain, eksplicitno ili implicitno, mnogi tumae
Machiavellijevo shvaanje politike kao igru moi i sebinih zanimanja. Nasuprot takvim
gleditima, Hannah Arendt pie o Machiavelliju kao jedinom politikom piscu koji je uloio
izvanredni napor da obnovi politiku u njenom starom dostojanstvu10. Machiavelli je iznad
svega ovjek koji umije vidjeti glavnu tendenciju politikih dogaaja: njegova mo opaanja
nije onakva kakva bi trebala politiaru, ve onakva kakva bi trebala sociologu11.
Cijelo Machiavellijevo uenje o politici moe se svesti na uenje o moi. Za njega
izmeu politike i moi postoji znak jednakosti. Uspostavljajui znak jednakosti izmeu
politike i moi, Machiavelli daje niz savjeta vladaru kako se to moe postii. Machiavelli se
esto predstavlja kao utemeljiva politike koja se ne obazire ni na kakve moralne obzire, kao
utemeljiva politike kao muevne djelatnosti u kojoj nema mjesta osjeanjima, ivotnim
slabostima ili strastima. Odluke i postupci onih koji upravljaju dravnim poslovima trebaju

7 Giovani SARTORI, Politics and the Social Science, Edited by Seymour Martin Lipset,
Oxford University press, New York, 1969., str. 65.
8 Machiavelliji je zapoeo s pisanjem tog djela 1513, a zavrio vjerovatno 1519. godine.
9 Niccolo MACHIAVELLI, Izabrano djelo, Prvi svezak, izabrao i priredio Damir
Grubia, Globus, Zagreb, 1985., str. 153.
10

Hannah ARENDT, The Human Condition, The University of Chicago Press,

Chicago, 1958., str. 35.

11 Slobodan JOVANOVI, Iz istorije politikih doktrina, Platon, Makijaveli, Berk, Marks, Geca Kon,
Beograd, 1935., str. 150.

biti zasnovane iskljuivo na racionalnim temeljima. Politika je odnos raspoloivih sredstava

prema postavljenim ciljevima, a vrijednost kojoj se tei je korisnost.
3.1.

Autonomija politike

Ostvarenje politikog uspjeha je jedina vrijednost kojoj politiar treba teiti. Politike
preporuke koje Machiavelli daje buduem vladaru su izraene hipotetikim imperativima. Oni
ne definiraju ciljeve, ve samo odreuju koja su sredstva pogodna za njihovo ostvarenje kada
su ciljevi ve definirani. Ako se stvari postave isto formalno, onda su u politici sva korisna
sredstva dozvoljena ma koliko bila represivna, nasilna, moralno odbojna, bizarna ili zla 12. Sve
to ide u prilog uveanju moi i uspjenoj vladavini istovremeno je i neto to je, na
politikom planu, moralno poeljno ili bar dopustivo. To je uobiajeno tumaenje
Machiavellijevih preporuka i ono je obino izraeno porukom da cilj opravdava sredstva. Za
svaki politiki cilj koji imamo na umu, sva korisna sredstva za njegovo postizanje su
opravdana, bez obzira na njihov moralni status. Meutim, takvo tumaenje ne samo da nije
opravdano, ve potpuno promauje smisao Machiavellijevih savjeta.
Ako je odnos sredstvo cilj analogan odnosu uzroka i posljedice, onda se ini da je jedan
problem kada se svijetu ljudskih stvari pristupa iskljuivo sa naunom strogou, kao to to
radi Machiavelli. Ako su meuljudski odnosi analogni ili ak jednaki odnosima tjelesnih
objekata, nema mjesta pripisivanju moralne odgovornosti i moralnom ocjenjivanju postupaka.
Iako nosioce politikog autoriteta savjetuje da bi bilo bolje da ih se podanici plae nego da ih
vole, za Machiavellija obiljeje dobre vladavine nije stalno zastraivanje, provoenje terora
protiv graana, politikih protivnika i neistomiljenika, kao to njen cilj nije postizanje
moralne otupjelosti podanika, ve sretan i slobodan ivot u skladu s valjanim zakonima.
Kada je rije o autonomiji politike u Machiavellijevom djelu, onda bi trebalo obratiti
panju na sljedee probleme. Ono to je u politici poeljno, nepoeljno je ili ne mora biti
poeljno u svakodnevnom ivotu i obrnuto. Ono to se smatra razboritim svakodnevnim
ponaanjem, u politici moe biti potpuno nerazborito. Teina politikog poziva ogleda se i u
tome to se politike odluke koje ponekad mora donijeti onaj tko je na sebe preuzeo ulogu
politikog autoriteta, suprotstavljaju s odlukama koje bi donio na vlastitom planu. Oslanjanje
12 Machiavellijeve preporuke ili savjeti su hipotetiki imperativi izraeni kondicionalom. Ako eli da
postigne X, uini Y. X je bilo koji politiki cilj, a Y moe biti bilo koje sredstvo za koje donosioc politikih
odluka smatra da vodi ostvarenju tog cilja.

na vlastitu ili konvencionalnu moralnost u trenutku kada treba donijeti odluku koja u
znaajnoj mjeri odreuje dobrobit ili budunost politike zajednice moe za tu zajednicu biti
pogubna. Netko moe biti moralno dobra osoba, moe prezirati nasilje, ali kada se nae na
mjestu politike moi on e moda morati, zbog dobrobiti zajednice, donijeti odluku koja
odstupa od njegovih osobnih stavova. Prema Machiavellijevim rijeima, vladar e moda
morati zagaziti u zlo, tj. ukoliko je politiki autoritet u pravom smislu rijei, on e morati
zagaziti u zlo kada je to neophodno13. Krajnje je pogreno izmeu dobra i zla, u odreenim
okolnostima, birati nekakav srednji put. Kompromisna rjeenja su najgora. Machiavelli
smatra da kolebljivcima nije mjesto u politici.
Ukoliko se jednoj dravi prijeti nasiljem ili ako se njen suverenitet ugroava nasilnim
sredstvima, onda je prijetnja nasiljem ili uzvraanje nasiljem na nasilje jedina racionalna
strategija, bez obzira na to to se na individualnom ili konvencionalnom planu smatra moralno
poeljnim, opravdanim ili dopustivim. Jer, nikada ne bi trebalo da zavlada nered kako bi se
izbjegao rat, jer se rat nikad ne moe izbjei, ve se moe samo odloiti na vlastitu tetu 14. To
ipak ne znai da pravila koja vrijede u politici trebaju vrijediti i u uobiajenim meuljudskim
odnosima. Norme politikog djelovanja razlikuju se od konvencionalnih moralnih normi.
Kao to je politika autonomna u odnosu na tradicionalne moralne konvencije, tako bi i
podruje svakodnevnog meuljudskog odnoenja trebalo biti autonomno u odnosu na norme
politikog djelovanja. Za svakodnevno ophoenje prema ljudima ne bi trebalo traiti uzor u
politici. Ono to se dogaa u domeni politike, ako je to uope mogue, ne bi smjelo da se
reflektira na domenu svakodnevnog ivota i uobiajenih meuljudskih interakcija.
Machiavelli nas upozorava da ne bi bilo poteno poubijati svoje sugraane, iznevjeriti
prijatelje, pogaziti zadanu rije, ne vjerovati, nemati suosjeanja 15. Dakle, navedeni naini
postupanja su nedopustivi sa stajalita konvencionalne moralnosti, ali ne uvijek i sa stajalita
politike. Usprkos tome to Machiavelli postupke smatra primjerenim vladarevim nastojanjima
da ouva vlast i kao to ih smatra pounim za sve one koji se penju do vlasti, oni ipak ne bi
trebali biti uobiajna praksa politike svakodnevice.

13 Nikolo MAKIJAVELI, Vladalac, Moderna galerija, Beograd, 1989., str. 17.

14

Nav. mj.

15

Nikolo MAKIJAVELI, Vladalac, Moderna galerija, Beograd, 1989., str. 33.

Bilo bi veoma pogreno Machiavellija smatrati apologetom16 politikog ili individualnog

zla, ili bilo koje vrste socijalne patologije17 koja se koristi u politike svrhe, a koja bi moda
mogla imati dobar uinak. Machiavelli politiku zajednicu i njene institucije ne razumije kao
zloinaku organizaciju u kojoj se zloinci razliitog profila i statusa bore za vlast sluei se
prijevarama, laima, spletkama i ubojstvima. Iz svega to je reeno o vladavini zakona i zatiti
slobode, moe se zakljuiti da je Machiavellijevo shvaanje drave protektivno. Drava je
shvaena kao institucionalni okvir koji obeava sigurnost i slobodno raspolaganje imovinom i
osobnim zalihama.

3.2.

Politika i zlo

Nije istina da je Machiavelli mislio da je dobro biti zao na politikom, a jo manje na

osobnom planu. Smatrao je da posebnost politike ponekad iziskuje initi neto to odstupa od
normi propisanih tradicionalnim moralnim kodeksima, kao to odstupa i od tradicionalno
shvaenog naina voenja politike. U situacijama kada je opstanak drave ugroen, izbor
meu razliitim politikama vie nije izbor izmeu onog to je pravedno ili razborito, ve izbor
izmeu ivota i smrti. Tada teret odluivanja postaje posebno teak. U takvim situacijama
razboritost i pravednost se moraju ostaviti po strani i onaj tko je nosioc politikog autoriteta
mora se okrenuti okrutnostima kao nainu politike borbe, ali takve neprijatne mjere koje se
poduzimaju u domenu politike ne treba da budu trajno stanje stvari.18
Kada je rije o injenju zla u politike svrhe, ako je to jedini raspoloivi nain
djelovanja u trenutnim uvjetima, Machiavelli savjetuje da se ono ini brzo i odjednom, a da se
izbor meu razliitim nepovoljnim mogunostima ini po principu minimizacije maksimuma
zla. Bilo bi dobro da se zlo ne ini, ali ako su raspoloive mogunosti takve da je to god da
se uini manje ili vee zlo, onda treba izabrati onu mogunost ije su posljedice najmanje

16

Apologet je branitelj kranske vjere. On je zagovaratelj nekog nazora, znanosti ili

programa.
17 Prema prvom znaenju, pojam socijalna patologija oznaava skup razliitih pojava koji se smatraju
nepoeljnim i negativnim i sa stajalita odreenih ope prihvaenih vrijednosti i normi u drutvu (kriminal,
alkoholizam, prostitucija, narkomanija,...)

18 Maurizio VIROLI, Machiavelli, Oxford University Press, Oxford, 1998., str. 4849.

nepovoljne. Izgleda da su one interpretacije Machiavellijevog djela koje tvrde da on politiki

izbor uvijek predstavlja kao izbor izmeu dva ili vie zala, neopravdane.19
Machiavelli nije pristaa one politike koja promovira zloin kao instrument legitimne
vlasti, to je bila osobina totalitarnih reima u 20. vijeku. Zlo u odreenim okolnostima moe
postati sredstvo politike, ali Machiavelli nikada ne bi dopustio da zlo postane politika. Prema
njegovom miljenju za dravu je pogubno kada u dui svojih graana svakodnevno
pobuuje nova neraspoloenja zbog novih uvreda, kao to je pogubno podanike stalnim
kanjavanjem i proganjanjem drati u neizvjesnosti i strahu20.
Pred zakonodavcima i dravnicima su dva puta, put slave ili prijezira i put sigurnosti i
straha. Machiavelli se opredjeljuje za onaj prvi, koji utemeljivaima drava donosi besmrtnu
slavu, a graanima sigurnost i slobodu21. Okrutnou, zloinom i loim postupanjem se moe
osvojiti vlast, ona se tim sredstvima moe i ouvati. Tako se moe postati uven i stei
reputacija beskompromisnog voe, ali se tako ne moe stei slava.
3.3. Machiavellijeve poruke za budue vladare

Machiavellijeve preporuke ne mogu imati i nemaju status aksioma 22 ili univerzalnih

pravila za politiko djelovanje, iako se ponekad tako predstavljaju. Ono to bi moda moglo
imati status politikih aksioma ili opih pravila u Machiavellijevom djelu su pouke iz
prolosti na koje se on poziva kada buduim vladarima daje savjete kako da upravljaju
dravnim poslovima. Ako se povijesno zbivanje shvati kao ciklian proces, onda onaj tko
usporeuje sadanjost i prolost moe uoiti da postoji velika slinost izmeu onoga to se
dogaalo ranije i onoga to se dogaa sada. Na slian nain, tko eli da upozna budunost,
mora se okrenuti prolosti jer se sve na svijetu u svako doba moe usporediti s onim to se
19 Joseph V. FEMIA, Machiavelli Revisited, University of Wales Press, Cardiff, 2004., str. 73.
20 Niccolo MACHIAVELLI, Izabrano djelo, Prvi svezak, izabrao i priredio Damir
Grubia, Globus, Zagreb, 1985., str. 45.
21 Isto, str. 10.
22

Aksiom je temeljna istina" koja se ne dokazuje i slui kao osnova

neke matematike ili logike teorije. Za razliku od dogme, uglavnom se ne tvrdi njena nuna
istinitost jer je to logiki nemogue utvrditi, nego se uzima kao pretpostavka na kojoj se gradi
teorija.

dogaalo u drevnim vremenima. Razlog je tome injenica da su sve to djela ljudi kojima su
vladale i kojima vladaju iste strasti, pa zato nuno dolaze i do istih rezultata23.
Machiavelli je bio uvjeren da je povijesno dogaanje ciklino i da su povijesni dogaaji
razliitih i veoma udaljenih epoha analogni, ali i da su u doslovnom smislu ponovljivi. Ono
to je bilo prije moe se ponoviti sada u svom punom prolom sjaju. Vrijednosti prolih
razdoblja kao to su hrabrost, junatvo, tenja za besmrtnom slavom ili okrutnost zdruena s
vrlinom nasuprot kranskoj blagosti i ljubavi prema neprijatelju, mogu biti ponovno
upotrijebljene u politikom djelovanju dananjice ako je to neophodno. Na slian nain,
uspjene taktike i strategije, valjane politike i najbolja politika ureenja prolosti, mogu se
pojaviti u sadanjem trenutku. Meutim, zbivanja razliitih povijesnih epoha mogu biti samo
analogna, a nikada identina, jer je prolost neponovljiva.
Preporuke buduim vladarima koje su zasnovane na poukama prolosti, odnosno
njihovim razliitim interpretacijama, ne mogu imati snagu univerzalno vrijedeih pravila. To
su ve prije prosvijeena nagaanja, koja se mogu, ali se i ne moraju pokazati kao tona,
pouzdana i korisna u svim prilikama. Machiavelli uoava da su u prolosti u odreenim
okolnostima, ubojstvo, prijevara, la, zastraivanje i spletka, bili uspjena sredstva vladanja.
On uoava da okrutnost i zlo ponekad mogu biti korisniji instrumenti politike moi.
Na osnovu tog zapaanja preporuava buduim vladarima da se slue slinim
sredstvima, ako okolnosti to zahtijevaju. Ali, bilo bi povrno rei da su osnovne vrijednosti
politikog djelovanja za Machiavellija iskljuivo korisnost i uspjeh. Suprotno vidi iz njegovog
stava da je za mudrog vladara, bolje da izgubi bitku vlastitom vojskom, nego da je dobije
tuom24. Nije rije o tome da Machiavelli nije uope vodio rauna o moralnosti politikog
djelovanja, ve je politiko djelovanje nastojao da usuglasi s moralnou jednog drugog
vremena, vremena koje je prolo i koje je nepovratno izgubljeno.

3.4. Nejedinstvo etike i politike

Zanimljivo je ispitati dvije meusobno povezane premise. One glase:

23 Niccolo MACHIAVELLI, Izabrano djelo, Prvi svezak, izabrao i priredio Damir Grubia, Globus,
Zagreb, 1985., str. 43.

24 Nikolo MAKIJAVELI, Vladalac, Moderna galerija, Beograd, 1989., str. 49.

a) Visoko postavljeni cilj opravdava koritenje svih raspoloivih sredstava.

b) elja da se neto osvoji je prirodna i obina stvar.25
Kada pogledamo to je potencijalni sadraj ovih tvrdnji, pokazuju se odreene tekoe i
proturjenosti koje dovode u pitanje postulirani26 cilj.
a) Premda moemo potovati ovu logiku korisnosti, ponekad posumnjamo u tok
ovakvog zakljuivanja. Prvo, ako se zbog postavljenog cilja primjenjuje najsuroviji teror,
odmazde i propovijedaju lai, nee li ova sredstva izmijeniti sam sadraj cilja? Nemogue je
cilj tako lako odvajati od primijenjenih sredstava. Ako vladajua paradigma politikog
djelovanja znai okrutno nasilje, teror, represalije27, lai i indoktrinaciju28, koliko e ono po
inerciji trajati prije nego to nastane stanje normalnosti? Slubenici drave koji su naueni
da primjenjuju sva sredstva, ne mogu se preko noi pretvoriti u administratore koji potuju
strogo propisane norme i ne zloupotrebljavaju svoje ovlasti. Teror i djelovanje od prilike do
prilike bez vrstih propisa, osobito kada je u pitanju netko koga promatramo kao neprijatelj,
ne prestaje samo po sebi. Ono, ne samo da proizvodi mrnju i otpor s druge strane, nego
stvara jednu dugotrajnu psihozu vanrednog stanja. U toj psihozi, teko je govoriti o
stabilnom poretku, zbog kojeg je pokrenut cijeli pothvat.
Tono je da se Machiavelli bavio i vjeitim pitanjem ciljeva i sredstava, pitanjem
kojim su se i prije njega mnogi bavili. Meutim, Machiavelli je imao slabost prema jednom
visokom cilju dozvoljavajui da se za njegovo ostvarenje mogu koristiti i razliita sredstva.
Radi se o cilju ujedinjenja Italije, a time i kraju poniavajuih stranih uprava nad malim
dravicama. Machiavellijeva politika misao se, dakle, ne moe svesti na opi princip ciljeva
koja opravdavaju sredstva. Naravno da bismo teko kod Machiavellija mogli nai suprotan,
visoko etiki princip koji kae da prema moralnosti koritenih sredstava treba ocjenjivati
25 Isto, str. 24.
26 Postulat ima vie znaenja. Moe imati znaenje suda koji se prihvaa bez dokaza; nuan hipotetiki
stav koji se ne dokazuje niti se moe dokazati (aksiom) ili neka tvrdnja.

27Represalije su prisilne mjere. Pravo primjena prisilnih mjera kao odgovor na

protupravne akte druge drave esto su sluile kao izgovor za agresivnu politiku
imperijalistikih sila.
28Indoktrinacija je proces usaivanja ideja, stavova, kognitivnih strategija ili profesionalne metodologije.
Od obrazovanja obino se razlikuje po tome to se od indoktrinirane osobe oekuje da ne preispituje i da kritiki
ne analizira nauene dogme.

moralnost ostvarenog cilja. Machiavellivo djelo nisu lekcije o moralizmu niti o amoralnosti u
politici.
Machiavelli odobrava upotrebu okrutnih sredstava i djela, ali razlikuje situacije u
kojima su ona upotrjebljena kao dobro ili loe. Dobro upotrjebljena mogu se nazvati ona
(ako se zlo sme nazvati dobrim) koja se ine odjednom, iz potrebe da se vladalac osigura, a
potom se ne nastavljaju nego se preobraaju, u stvari to je mogue korisnije za podanike.
Loe upotrjebljene su one okrutnosti koje, mada u poetku malobrojne, vremenom pre rastu
nego to nestaju29.
Sistematska indoktrinacija i lai kao sredstvo po sebi nose mnoge opasnosti. One
uglavnom predstavljaju ideoloki mit i opravdanje postojee politike: ako se zastupaju kao
nametnuta istina, proizvest e dvojni moral u dravi. Svi, koji budu morali javno e je
propovijedati i zaklinjati se u nju. S druge strane, zapravo u nju nee vjerovati. Ako je
nedoputeno da se u javnosti istina propituje i kritizira, razvijat e se ono to Leszek
Kolakowski30 imenuje kao podzemna svijest. Ljudi e javno pokazivati suglasnost sa
stavovima u koje ne vjeruju, po potrebi e hvaliti vladara i vlast, a intimno e ih u sebi mrziti i
prezirati. Svijest koja ne moe slobodno da se izrazi mnogo je opasnija i otrija od one koja
svoja uvjerenja moe javno da izusti. Sputavana svijest, po pravilu, eksplodira u
neoekivanim situacijama, kada se u dravi dogodi neki, esto i najmanji potres. Kada ona
bukne i pokae se na ulicama, prelazi u ruilako ludilo koje je teko, a esto i nemogue
kontrolirati.
Ideja o svim doputenim sredstvima nas uvlai u opasnost stvaranja krhkog,
nepotpunog drutva, u kojem vlada ope licemjerje i nepovjerenje. Dodue, Machiavelli
veoma inteligentno preporuuje vladaru da ne dira u imovinu poraenih. Ljudi e prije
zaboraviti svoje blinje, nego gubitak posjeda.
Dok se u politikoj teoriji jednostavnim potezom pera, problemi sami od sebe
rjeavaju, u praktinom ivotu svaki radikalni politiki korak zapravo stvara stotine, pa i
tisue novih nedoumica. Oni, svi zajedno, u pravilu vode drutvo u potpuno neplaniranom
pravcu, koji se gotovo nikad ne poklapa sa poetnim postavljenim ciljem. Naime, pokazuje se
da zapravo primijenjena sredstva u najveoj mjeri odreuju sam sadraj postignutih ciljeva.
29 Nikolo MAKIJAVELI, Vladalac, Moderna galerija, Beograd, 1989., str. 43.
30 Leszek Koakowski (1927. 2009.) je jedan od najznaajnijih, a nesumnjivo i najorginalnijih poljskih,
ali i europskih filozofa XX. stoljea.

b) Machiavelli zakljuuje da drave posjeduju prirodnu elju za osvajanjem te da je

ljudska civilizacija zapravo nastala tako to su neka plemena pokorila druga, uveala svoj
teritorij, zadobila nove prirodne i ljudske resurse. Ratovi i obaveze ratovanja prenose se od
generacije do generacije i smatraju se nunim i vjenim. Ti sukobi i osvajanja
podrazumijevaju protjerivanje neprijatelja sa njegove teritorije, unitavanje njegovih osnovnih
obiljeja, seobe, zloine, nasilne asimilacije itd. Gotovo da nema osvajanja neke teritorije bez
poinjenih zloina nad protivnikom; sasvim je je umjesno pretpostaviti da e mir esto biti
samo neto privremeno, dok e latentni rat i dalje trajati.
Protivnik mora biti ili potpuno uniten ili potpuno asimiliran u novu politiku
zajednicu da ne bi tinjale nade o promjeni i povratku na staro stanje. U tom svjetlu potrebno je
stvoriti novu politiku tvorevinu koja je dovoljno snana da unutar sebe ugui svaki pokuaj
otpora, odnosno da stekne dobrovoljan pristanak na poslunost svih svojih stanovnika. Ta
politika tvorevina mora biti dovoljno snana prema drugim dravama, jer svaka promjena
granica i uveanje neije teritorije direktno mijenja raniju politiku ravnoteu i mo. Znamo
da je gotovo nemogue povezati sferu etike i politike.
Na polju etike vladaju principi kojima rukovode moralni imperativi, dok politika
predstavlja podruje iste moi rukovoeno interesima. Politiari, kao ljudi od vlasti, kao i
njihovi podreeni, u svom djelovanju se kreu izmeu ove dvije krajnosti. U dravama duge
demokratsko - liberalne tradicije graani oekuju od politiara da se vladaju pod
pokroviteljstvom opih principa. Istovremeno, dogmatsko pridravanje visoko postavljenog
moralnog kodeksa moglo bi nakoditi interesima drave. U ovom tipu drutva, proturjenost
se obino razrjeava tako to vlada slubeno djeluje u ime graana, a istovremeno su joj
preutno dane mogunosti koritenja metoda koje su graanima nedoputene. Ovdje se misli
na mogunost donoenja diskretnih odluka koje izmiu direktnom uvidu javnosti, kao
provoenje akcija koje su u direktnoj suprotnosti sa opim proklamiranim31 naelima.
Opeprihvaeno je da, kada je rije o vanim pitanjima sigurnosti, vlast mora sauvati
veo tajnosti. To otvara mogunost raznih zloupotreba; ini se da u toj sferi diskrecije
Machiavellizam ima polje svoje najplodnije primjene. Realizacija imperijalnih interesa
ukljuuje mnoga neasna djela velikih razmjera: poticanje lokalnih ratova, pijunau, zavjere
i uklanjanje politikih protivnika, lane optube i vojne kampanje.

31 Proklamacija (lat.), znai sveani proglas, objavljivanje ili letak.

Dok se u okviru vlastitog svijeta potuje jedna vrsta pravila, na udaljenim podrujima,
u takozvanim interesnim sferama, te iste drave primjenjuju potpuno drugi tip ponaanja.
Narodi ovih drava, stijenjenih izmeu lokalnih tirana i stratekih planova monih svjetskih
sila, kolateralna su teta sukoba razliitih ambicija i planova. Meu stradale, pored
stanovnitva gdje se ovi sukobi odigravaju, treba ubrojiti i vojnike sukobljenih strana.
Slubeno, ratovi se tu vode iz naela, ali je bar za jednu stranu izvjesno da su u pitanju i isto
strateki i financijski interesi. Ovakvi i slini vojni zahvati se pravdaju eljom da se pomogne
stanovnitvu izloenom tiraniji lokalne vlasti i uvede demokratski poredak. Ako povjerujemo
u istinitost ovih iskaza primijetit emo da neto sa elementarnom logikom nije u redu. Ili
sredstva za eljeni cilj nisu bila odgovarajua (jer se kaos, broj ubijenih, prognanih
umnogostruio u odnosu na stanje prije ovih intervencija inspiriranih ovjekoljubljem) ili je
sam cilj neostvariv. Ako je rije o prvom sluaju, onda slijedi upravo ono to smo tvrdili,
odnosno da sama sredstva mijenjaju unutranju supstanciju ciljeva.

4. ZAKLJUAK

Niccol Machiavelli je veliki poznavaoc svoga drutva. Kao politiki filozof on se

bavio ciljevima drutvenog i politikog ivota. Ti ciljevi kod njega jasno su definirani, a
odnose se na stjecanje vlasti i njeno odravanje, ouvanje politikog poretka te opeg
napretka.
Machiavelli se najvie bavi problemom politike moi i sjedinjujuim naelom
pomou kojeg se odrava cjelovitost zajednice. Zajedniki interesi i potrebe drutva moraju
biti ispunjeni kako bi se odrala vlast u svom obliku. Politika je sredstvo pomou kojeg

pojedinac ili grupa ljudi preuzima vlast kako bi u skladu sa svojim potrebama i potrebama
drutva mogla upravljati dravom. Machiavelli je napisao tri politika djela, od kojih je
Vladar prvo, napisano 1513. U ovom djelu Machiavelli daje praktine savjete za ispunjenje
ciljeva, a ono to stvara problem je odsustvo etike.
Moralna pravila su tehnika pravila za ouvanje i postizanje tih ciljeva, a njegova etika
je prva u kojoj se radnje ne prosuuju kao radnje, ve s obzirom na posljedice. Machiavelli
polazi od pretpostavke da su svi ljudi u odreenoj mjeri iskvareni, ambiciozni, nepostojani,
prevrtljivi. Ipak, ne smatra da su ljudi nepopravljivo loi. On ovdje ne bira stranu izmeu
dobra i zla, ve smjeta politiku izvan ovih kategorija. Meutim, kada su u pitanju zakoni, on
smatra da se oni trebaju donositi pod pretpostavkom ljudske pakosti.
Machiavelli kae da kada se jednom postavi cilj prema kojem drava treba teiti, sva
sredstva u postizanju tih ciljeva su opravdana, ak i kada nisu moralna. Ostvarenje politikih
ciljeva je jedino emu vladar treba teiti, a jedina vrijednost kojoj treba teiti je korisnost. Cilj
drave nije stvoriti kod graana stanje straha, ve pruiti slobodan i sretan ivot. Ako
pretpostavimo da cilj opravdava sredstvo, dolazimo do zakljuka da svakog pojedinca unutar
drave moemo gledati kao potencijalno sredstvo za unaprjeivanje drave. Politika ne smije
imati utjecaj na pravila konvencionalne moralnosti. Machiavelli je samo tvrdio kako politiki
nain ivota ponekad iziskuje odlunije djelovanje, koje esto odstupa od tradicionalnih
naina postupanja. Drastine mjere ne treba primjenjivati u svakodnevne svrhe. On doputa
da zlo postane sredstvo politike, ali ne doputa da se zlo i politika izjednae.

POPIS LITERATURE:

- ARENDT, Hannah; The Human Condition, The University of Chicago Press, Chicago,
1958.
- FEMIA, Joseph V; Machiavelli Revisited, University of Wales Press, Cardiff, 2004.
- HABERMAS, Jirgen; Teorija i praksa, BIGZ, Beograd, 1980.
- JOVANOVI, Slobodan; Iz istorije politikih doktrina, Platon, Machiavelli, Berk,
Marks, Geca Kon, Beograd, 1935.

- MACHIAVELLI, Niccolo; Izabrano djelo, Prvi svezak, izabrao i priredio Damir

Grubia, Globus, Zagreb, 1985.
- MAKIJAVELI, Nikolo; Vladalac, Moderna galerija, Beograd, 1989.
- RASEL, Bertrand; Istorija zapadne filozofije, Kultura, Beograd, 1962.
- SARTORI, Giovani; Politics and the Social Science, Edited by Seymour Martin
Lipset, Oxford University press, New York.
- VIROLI, Maurizio; Machiavelli, Oxford University Press, Oxford, 1998.